Yunus Emre

Premda ne postoje potpuno pouzdani podaci, izvori ukazuju na to da je ivio u periodu od 1238. do 1321. godine. Rodio se u Sarky,
mjestu izmeu Mihalka i Sivrihisara, provincija u blizini dananjeg Eskiehira. Bilo je to vrijeme propadanja Selduke i nastanka
Osmanske drave, estih invazija Mongola. U Anadoliji je vladala uznemirenost i beznae. Narodu su trebali duhovnjaci,
bogougodnici koji bi im budili volju za ivotom i koji bi osvjetljavali njihov duhovni svijet. Junus Emre je bio tek jedan od tih
duhovnjaka, kakvi su bili i Hadi Bekta Veli, Mevlana, Gejikli Baba, Abdal Musa i ejh Edebali. Prva asocijacija na Junusa jeste
ljubav i tolerancija. Niti u njegovim idejama, niti u njegovoj poeziji nema mjesta za krutost, mrnju i sukob. Junus Emre u svojoj
poeziji posebno istie vanost ovjeka. On najvie pjeva o Bogu, ovjeku, Jedinstvu Bitka, ljubavi, radosti ivljenja, miru, univerzumu,
smrti, zrelosti, skromnosti i dareljivosti. Uzvieni Tvorac je iz Svoje Ljubavi stvorio savrenog ovjeka (Insan-i Kamil), kao i
Univerzum u kojem e on ivjeti. Zato je i ovjeka po stvaranju zasnovao na dva principa, principu tijela i principu due. Neki ljudi
vie vanosti pridaju tjelesnosti, neki pak, duhovnosti. Budui da je Junus Emre odabrao duhovnost, dosegao je besmrtnost.
Iskazao se kao pjesnik kvalitativnog aruz metra i ostavio potpun Divan a na osnovu brojnih prijepisa Mustafa Tatci je sainio
kritiko izdanje koje sadri 417 gazela, te jedan izbor Junusove poezije silabikoga metra sa 214 pjesama. Yunusov Divan, kao i
njegova mesnevija Risalet'n-Nushiyye, prepisivani su na svim teritorijama nekadanje Osmanske drave, potom tampani kako
arabikim pismom tako i u razliitim varijantama latininih transkripcija i transliteracija.

Evo hodim, sav u vatri

Dertli dolap

Evo hodim sav u vatri

Zato jei, ti dolape

Krvlju Ljubav me oboji

Ja ti jeim, boli imam

Niti sam lud, nit razborit

Ja sam aik Gospodara

Vidi ta mi ak uini

Bolan sam, pa zato jecam

Vidi ta mi ak uini

Ime mi je bolan dolap

U boli me svog uroni

Vodu toim sve slap po slap

Vidi ta mi ak uini

Dosudi mi Hak-Gospodar

Vidi ta mi ak uini

Bolan sam, pa zato jecam

as vihorim poput vjetra

U planini me naoe

as sam praan kao zemlja

Ruke, krila m polomie

as se mamim ko bujica

za dolap me odredie

Vidi ta mi ak uini

Bolan sam, pa zato jecam

Vidi ta mi ak uini

Ja sam drvo iz planine

U boli me svog uroni

Nemam slada ni gorine

Vidi ta mi ak uini

Gospodaru inim dove

Vidi ta mi ak uini

Bolan sam, pa zato jecam

Ja sam Junus bespomoni

Drvosjee m isjekoe

Iz kraja Prijatelja prognani

Na visoko postavie

Od glave do pete ranjeni

Jauk Hak mi darovae

Vidi ta mi ak uini

Bolan sam, pa zato jecam

Vidi ta mi ak uini

Tu, Junuse, smjeha nema

U boli me svog uroni

Nit eljama ostvarenja

Vidi ta mi ak uini

U prolaznom stanka nema

Vidi ta mi ak uini

Bolan sam, pa zato jecam

Teku rajski potoci

(49 gazel Junosova Divana prema Mustafa

Tatci)

Teku rajski potoci

Allah, Allah zborei
Din-bulbuli izali
Allah, Allah pojei
Tube s grane svijaju
Kuran ue, ne staju
A ruice dennetske
S Allah, Allah miriu

1. Bog mi srce darovao, rije ne reci, zapanjeno

Na tren bude sve veselo, drugog trena uplakano
2. Na tren misli cia zima, ko da steu zemherije
Na tren opet iznenada, baa, vonjak se stvorio
3. Na tren uti, zanijemilo, ni rije nije prozborilo
Na tren opet biser siplje, da bi bolne izlijeilo
4. as se penje nad Prijestolje, as pod zemlju

Neki jedu i piju

zavlai se

Milost meleki siju

as pomisli pusta kaplja, as ocean nabujao

Idris kroji odoru

Allah, Allah u zikru
Stabla-zlatni stubovi
A od srebra listovi
Kad mladica izmili
Allah, Allah prozbori

5. as ogrezne u neznanju, da mu nita nije znano

as je opet mudrac, Dalnus, Lukman je postalo
6. as se divom, vilom stvori, u ruine se smjestilo
as on leti sa Belkisom, vladar ljudi, dina
postalo
7. as bi kao prosjak bilo, tjelo suknom ogrnulo

Lica sjajnog ko mjesec

as Boijim provienjem, car kineski, kan

Rje mirisne ko amber

postalo

U dennetu hurije
Allah, Allah eu se
Aiku u Hakka svog
Suze teku potokom
Ispunja se sav svjetlom
Allah Allah govorom

8. Na tren bi se pobunilo, um, Istinu izgubilo

Drugog trena s asketizmom i vjerom se zaputilo
9. Na tren misli tek na grijehe, prav se paklu
uputilo
Na tren Boju milost gleda, Ridvan rajski je
postalo

S eljom Bogu ti zavapi

10. as pohodi sve damije, tamo licem zemlju tare

S Uiteljem na Put stupi

as u crkvi, redovnik je, Evanelje bi italo

Slavuj tek za Ruom hlepi

Allah, Allah, glas mu ljepi
Otvori se Kapija
Rahmet sve nas opija
Svih se osam denneta
S Allah, Allah otvara

11. Na tren je ba kao Musa, ode Bogu brojne klie

Drugog trena u tatine piramidi Faraon bi sami
bilo
12. Na tren bi ba kao Isa mrtve dahom oivilo
Na putu bi zalutalih onda zbunjen, smeten bio
13. Na tren bi se Dibrilom stvorio, na sve sfere

Ridvan uvar kapije

milost razasuo

Idris ruho to ije

Na tren opet sa puta skrenuo, sirot Junus

Kevser vrelo ko pije

zapanjen ostao

Allah, Allah sretan je

Svome Dostu pohitaj

O Junuse, ne ekaj
Istinitom na divan
S Allah, Allah pristupaj

388 gazel
Ovaj ivot doe, minu, ko da vjetri puhnu, smiri
Ko da jednom trepnuh okom, tako mi se ivot ini
Dua tek je gost u tijelu, svjedok mi je Istiniti
Kao ptica iz krletke, jednog dana e prhnuti
Sav siroti rod Ademov na sijaa polja lii
Ko da zemlji sjeme baci, ta e struhnut, ta li nii
Za jednim me na vom svijetu dua gori, srce boli
Ko nebesku sjetvu mrtvim kad oenju hrabri, ivi
Da ti doe do bonika, pa mu gutljaj vode prui
Pa da sutra teb se vrati, ko d Boansko Vino ispi
Da s bijednika ugledao, pa mu tagod darovao
Pa da sutra tebi bude ko d Boansko Vino ispi
Junus Emre, vele da e na svijetu vjeno ostati dvojica
Moda Hidr i Ilijas to budu, kao da su popili Vode
ivota