21 Marko Visic - Mesopotamija - Opt

drevne civilizacije
MISAONI I VJERSKI IVOT

NAROD DREVNE MESOPOTAMIJE
Marko Vii
The author of the study Thought and Religious World of the

People of Ancient Mesopotamia written from the point of view
of natural philosophy, offers a thorough and argumented
description of spiritual and religious life of the ancient
Sumerians, Acadians, Babylonians, Assyrians including the
pantheons and religious systems of other people, Phoenicians,
Hittites, Hurrians, etc. The author supported his own theoretic
explanations and assertions with corresponding citations from
the literary heritage of those peoples, which is why this study
contains integral translations of almost all important works of
religious literature, especially the translation of ten anthems and
prayers of exceptional beauty.
I Misaoni ivot starih Mesopotamljana
1. Mitotvorna i simbolika misao narod stare Mesopotamije

to god se dublje i svestranije izuava duhovni i vjerski ivot
najstarijih istorijski potvrenih narod drevne Mesopotamije - Sumerana, Akaana, amorianskih Vavilonjana i Asirana - to se vie
stie utisak da se kod tih naroda filosofijski, odnosno umni poticaj k spoznaji bitnosti stvari i proishodita svega postojeega u
kosmosu javlja prije logikog razmatranja pojavnog svijeta u cijelom universumu. Tome su valjan dokaz njihovi, s razumom i
www. maticacrnogorska.me
MATICA, ljeto 2014.
491
MarkoVii
prirodnim poretkom stvari usklaeni kosmogonijski i teogonijski

sustavi koji u sebi sadre bitne i funkcionalne elemente neophodne u procesu stvaranja, te nam se mit i simbolika, odnosno slikovitost, koje u tim sustavima obavijaju sve faze postanja kosmikog ivota, pokazuju kao osmiljena i ljudskom duhu sukladna
tvorevina1.
Mit je taj koji na slikovit nain u drevnim kosmogonijama i teogonijama nastoji dati odgovor na prastara ovjekova pitanja:
otkuda i kako, zato i kamo?
Kad mit iz svekolike amorfne grae o postanju i bivstvovanju
svega postojeega u kosmosu, te iz bezbroj tvornih sila, to ih
drevne civilizacije Bliskog istoka oliie u boanskim biima,
stane izdvajati istinski prirodne tvorne sile to same sobom manifestuju red i poredak, kako u toku samoga stvaranja, tako i u
procesu odravanja stvorenog, tada mit prestaje biti naivnom
slikom o postanju svijeta, tako prelazei u osmiljen pogled o
postanju i ureenju svekolikog kosmikog ivota. Iz reenog
nuno slijedi da na kosmogonijske i teogonijske sisteme drevnih
Akaana, Vavilonjana i Asirana koji navedene sisteme skoro u
cijelosti preuzee od Sumerana, potom na kosmogonijske i teogonijske sisteme tajanstvenih Hurijaca, tih najveih iritelja sumerske civilizacije, prvenstveno pisma i religije, zatim Hetita
(ispravnije Hatta) koji nas i danas zadivljuju svojim etosom
iskrenosti, to duguje njihovom vjerovanju da bogovi sve vide i
znaju, kao i navedene sisteme Hanaanaca ili Kanaanaca, kako ih
zvahu drevni Egipani, odnosno Ugariana i Feniana - valja
gledati kao na najstariji vid sustavnog umovanja o postanju, kako kosmosa tako i svekolikog ivota u njemu; umovanja u spe1 Ovamo se, u ovom pogledu, mogu pridruiti i stari Egipani. O mitskoj i
simbolikoj misli drevnih Egipana, potovani se italac, uz ostalu literaturu,
moe poblie obavijestiti i iz nae studije DuhovniivjerskiivotdrevnihEgip-
ana, pisane kao uvod u Egipatskaknjigamrtvih, Svjetlost, Sarajevo 1989,
str. 7-53. (Dalje Knjigamrtvih).

492
MATICA, ljeto 2014.
MisaoniivjerskiivotnaroddrevneMesopotamije
kulativnom, s razumskim izlaganjem usklaenom obliku, to

predstavlja osnovu najstarije prirodne filosofije.
Ovakva, na iskustvu zasnovana spekulativna misao, to na vidovit, intuitivan nain koji se, kad je rije o miljenju Bliskog istoka, moe smatrati ishodinom takom, kako u spoznajnom
procesu svega postajuega i bivstvujuega - po tome je miljenju pak sve u vjenom postajanju i bivstvovanju - tako i u racionalnoj analizi, odnosno sintezi postojeih pojava u Prirodi, zaodjenula se, kao to gore rekosmo, u mit i simboliku, odnosno
slikovitost.
Ovo nam, dalje, kazuje da su narodi bliskoistonih civilizacija svoje misli o postanju, razvitku i opstojnosti universuma i
svega u njemu postojeega iznosili u vidu mitova, pria i slika i,
u skladu s tim, te pojave jedino tako i razumijevali. Isto tako,
prilikom razjanjavanja nekog dogaaja ili prirodne pojave, ti su
narodi, umjesto analizi i sintezi, pribjegavali mitu, prii, dramskoj prii u kojoj onaj ko kazuje tu dramsku priu u njoj uzima
punog uea. Ako je, naime, drama prikaz ivota u akciji, odlikujui se dubokim doivljavanjem i proivljavanjem onoga to
prikazuje, pritom imajui u vidu sve sudionike drame, jer u njoj
nema pasivnih posmatraa, onda nam je jasno zato su drevni
narodi Bliskog istoka pribjegavali mitu kao dramskoj prii.
Dramsko izlaganje zbivanja u mikrokosmosu i makrokosmosu
kod bliskoistonih naroda biva jo shvatljivije i, tavie, jedino
ono i pristaje njihovoj misli, ako se ima na umu da je po njihovom dubokom uvjerenju i osvjedoenju cijeli kosmos konica
ivota, jer oni naprosto nisu poznavali beivotni svijet. ovjek
kao jedinka i cijelo drutvo samo je odreena manifestacija, tanije, individualizovani oblik sveopteg kosmikog ivota koji se
konkretizuje u bilinskom, ivotinjskom i ljudskom ivotu, ali i u
mineralima, munji i gromu, rijeju, u svakom pojavnom obliku.
Kako je, dalje, u spekulativnoj misli narod Bliskog istoka analogija bila osnovni princip praktikog rasuivanja, po kome su
MATICA, ljeto 2014.
493
MarkoVii
sve pojave i dogaaji uoavani u ivotu kosmosa ocjenjivani pojavama i dogaajima iz ljudskog ivota u kojem iza tih pojava i
dogaaja stoji ovjek sa svojom linou, to jest svijeu i voljom, to je i u svakoj kosmikoj manifestaciji i pojavi, ili iza nje,
postojalo voljom i razumom obdareno bie kao uzronik te pojave. U skladu s tim, sve prirodne pojave i zbivanja za njih su bili posljedica odreene volje, konkretnog ti s kojim ja treba da
stupi u akciju, da na akciju odgovori akcijom, jer se ti,kroz akciju se otkrivajui, kroz nju jedino i moe spoznati i razumjeti.
To, dalje, znai da se Mesopotamljanin, kad u mitsko ruho zaodijeva neki dogaaj iz ivota prirode (koja, dakle, za njega nije
bila objekt, ono,kao to je to za naunu misao, ve prepuna individualnog ivota, to e rei subjekt, viestruko ti) aktivno sueljavao s vriocem te radnje, odnosno s uzronikom te pojave.
On se tako, kazujui mit o dolasku dobroga orla, Imduguda, to
na svojim krilima donosi kine oblake i u borbi nadjaava Nebeskog bika, na sumerskom zvanog Gud-an-na, uzronika ljetne
ege to saie poljske usjeve, sav unosio u tu dramsku priu,
odnosno borbu, a pobjedu Imduguda slavio kao svoju pobjedu.
Valja primijetiti da je Mesopotamljanin u zoru ljudskoga duha
istim mitom ujedno objanjavao kako i zato dolazi do sue, odnosno kie, ko stoji iza tih pojava. Slino stoji i s recitovanjem
Epaostvaranjuo vavilonskoj Novoj godini slavljenoj u treem
mjesecu2. Tada bi stanovnici Vavilona, idui u procesiji jednom
2 Novogodinje svetkovine u starome Vavilonu trajale su desetak dana, a Epo
stvaranju, po prvim rijeima nazvan Enumaeli, recitovan je etvrtoga dana sve-
anosti. Tada bi narod u procesiji, polazei od Esagila, Hramauzdignuteglave, to
jest od Mardukova hrama, ulicama Vavilona nosio Mardukov pozlaeni kip, kao i
kipove ostalih, manje znaajnih bogova, koji su se na nekoliko dana ostavljali u
svetinju Akhitu, gdje bi im se narod odreeno vrijeme klanjao, nakon ega su no-
eni do obala Eufrata, odakle su se poslije tri dana ponovo vraali u Akhitu, a po-
tom u velianstvenoj povorci bili vraeni u Esagil. Teko da se po sjaju, veliini,

494
MATICA, ljeto 2014.
od najznamenitijih ulica3 u Starom svijetu to sezae od kapije

boginje Itar4 kojom se ulazilo u Vavilon pa do kapije Ilu,odnosno Bab-Ilu5, to jest do Mardukova hrama uz koji se nalazio
raskoi i rustikalnosti s tom vjerskom sveanou mogla mjeriti ma koja dru-
ga sveanost narod staroga svijeta, sveanost u kojoj je Vavilonjanin doi-
vljavao puninu svoga bia, svojih misli i osjeanja, jer je za njega, kao i za
drevnog Egipanina, sveana procesija, ophod, imala magijsko i nadahnjujue
znaenje. On se u njoj kao i savremeni Indijanci u plesuSunca, stapao s priro-
dom i njezinim svekolikim ivotom. To je razlog zato smatramo da ne bismo
bili daleko od istine ako bismo ustvrdili da je procesija, ophod, povorka, put,
osnovno obiljeje kako sumersko-akadske tako i egipatske kulture.

3 O toj ulici prvenstveno namijenjenoj hodoaima Mardukovu hramu do-
voljno je rei da je bila iroka oko dvadeset i tri metra, zatiena sa sedam me-
tara debelim zidovima, poploana raznobojnim opekama, a na bonim zidovi-
ma ukraena sa preko est stotina svetih ivotinja u reljefu meu kojima se po-
sebno isticahu lavlje figure i vavilonski zmaj Siru, Marduku posveena ivo-
tinja, zmijskog tijela i orlovske glave. To je nesumnjivo na vjernike u procesi-
ji ostavljalo dubok utisak i neizmjerno uticalo na njihova vjerska osjeanja. O
ulici dodajmo jo i to da ju je u prvoj polovini estog vijeka prije Hrista obno-
vio novovavilonski vladar Nabukadnezar (605-562, prije nove ere).

4 Kapija boginje Itar, najznamenitije boginje drevnih Vavilonjana i Asirana,
bila je jedna od najlepih monumentalnih graevina u cijelom Vavilonu, ukraena likovima ivotinja, prvenstveno likovima lava, te svete ivotinje boginje Itar,
potom zmajevima i rijee likovima bika, posveenog bogu Hadadu (prednjoazij-
skom bogu planinskih visova, gospodaru kinih oblaka, oluje i munje) izraenim
na unutranjim stranama kapije u vidu reljefa od raznobojnih ploica.

5 Kapija nazvana Bab-Ilu nalazila se na suprotnom kraju ulice, pred hramom
boga Marduka po kojem je i dobila ime. Sm naziv kapije po kojemu je nazvan
Vavilon, najuveniji grad drevne Mesopotamije, potie od akadskog Bab-ili,
Vratabogova, a to od Bab-Ilu, Vrataboga, sc. Marduka, to je zapravo prevod
sumerskog naziva Ka-dingir, od ranijeg Ka-Dingir sa istovjetnim znaenjem.
Dok u arapskom, odnosno semitskom jeziku Novoga vavilonskog carstva (650-
MATICA, ljeto 2014.
495
MarkoVii
zigurat6, kula sa svetilitem na vrhu, i dramskim tonom recitujui stihove koji govore o Mardukovoj borbi i pobjedi nad
539) susreemo pravilan oblik Bab-il, nastao od navedenog akadskog apelativa
bab,vrata,kapija, i pojma za boga i boansko il, junosemitske varijante kojoj
kod Asirana i Vavilonjana odgovara ilu, a kod Ugariana i Hetita el, dotle he-
brejski oblik Babel ne potie od akadsko-asirskog, to jest semitskog Bab-Il, od-
nosno ugaritskog Bab-El, ve od hebrejskog glagola balal sa znaenjem pobrkati,smesti. Ova je, meutim, laika etimologija aitiolokog karaktera, kao i legen-
da o gradnji vavilonskog tornja, kule, odnosno zigurata zvanog temen-an-ki,
Kuatemeljacnebaizemlje, nastala iz elje da se objasni odakle toliki jezici na

svijetu. Reeno nam potvruje Biblija,Geneza 11, 1-9, gdje se govori kako je
Bog pomeo jezike Noinim potomcima kad su htjeli napraviti do neba visoki to-
ranj. Ovo je, meutim, daleko starija tema koja se susree jo u drevnom Sume-
ru, to nam nesumnjivo potvruje nedavno pronaena ploica u Amoleanskom
muzeju koju su prema sadraju sumerolozi nazvali ovjekovozlatnodoba. Tu

se govori kako su ljudi u poetku ivjeli bez nevolja, u slozi i miru, govorei jed-
nim jezikom to im ga udijeli dobrostivi bog-tvorac En-lil, sve dok im ljubomor-
ni bog En-Ki, zavidei bogovima Anu i En-lilu, u ustima ne pobrka govor: (U
njihovausta,izmjenivgovor,prepirkustavi/Ujezikljudskida(odsad)nebude
jedan). Slinu temu susreemo i kod aramejskog istoriara Mojsija iz Horene
koju navodi povodom Noine barke to se navodno zaustavila na planini Ararat,

u blizini jednog drevnog proroita imenom Metsamor u Armeniji. Zanimljivo
je da se barke i ostalih spasitelja ovjeanstva, kao to su sumerski Ziusudra,

akadski Utnapitim, helenski Deukalion, zaustavljaju u blizini drevnih proroi-
ta. Smo mjesto zaustavljanja Noine barke ovaj povjesniar naziva Nahideuan,
Mjestoprvogizlaska. Slina tema u vezi postanja jezika susree se i kod Hero-
dota, Historiae II 2, i, daleko kasnije, kod Dantea, zapravo Durantea Alighieria

u djelu Devulgarieloquentia I 3,3 koji tvrdi da jezik mora biti racionalan i sen-
zualan, ali da i kao takav potie od boga.

6 Zigurat, na ijem se vrhu nalazilo svetilite nekoga boanstva, jeste vrsta
sakralne graevine koja se sastojala od nekoliko stepenastih terasa koje su se
prema vrhu suavale. Ta je kula sa svetilitem (koja inae umnogome podsjea
496
MATICA, ljeto 2014.
boginjom Tiamat i njenim porodom, simbolom iskonskih elementarnih jo nesreenih sila Prirode, istinski doivljavali sudar
tih primogenetskih kosmikih sila koje su im se tim putem otkrivale, dok je smo otkrovenje Mesopotamljanima sluilo kao odgovor na pitanje kako je vasiona postala i kako opstoji. Ne bi bilo na mjestu zakljuiti da su stanovnici prastare Mesopotamije u
svakoj pojavi u prirodi gledali pojedinanu volju, lice, odnosno
boanstvo kao, recimo, iza svake itne stabljike ili vinove loze,
odnosno okota, jer bi se u tom sluaju ustezali ove upotrebljavati. itna stabljika i vinova loza u krajnjem su bile vidljiva manifestacija tvorne i zatitnike moi boginje ita koju Sumerani
zvahu A-nan, a Akaani ala, odnosno boginje vinove loze Getinanu. One su te koje su itu, svakom klasju ponaosob, i vinovoj lozi osigurale postanje i opstojnost kao i one karakteristike,
svojstva po kojima se te kulture razlikuju od drugih kultura, pritom same nita ne gubei od svoje linosti, bia.
ito i vinova loza proete ivotnom snagom i generativnim
moima to ih udijelie gore spomenute boginje na taj nain, po
magijskom miljenju kojim se posebno odlikovahu stanovnici
Vavilona i Asirije bijahu, vice versa, dio tih boginja i kao takvi
oni su, ma u kakvom se obliku nalazili, ivi poput boginja koje
stoje iza njih. ito i vinova loza, slino tim boginjama, imaju
svoju linost, kao to je uostalom imaju i sve pojavne stvari oko
nas kao, recimo, kamen, trska, penica, brano itd., kojima se
Mesopotamljanin obraao kao da su ivi, obdareni linou, svijeu i voljom. Zato nije nikakvo udo to se, recimo, omagijan
na egipatsku stepenastu piramidu u Sakkari to ju je slavni arhitekta i mudrac
Imhotep sagradio za svoga gospodara Dosera, faraona tree dinastije) najkarakteristiniji proizvod civilizacije to ju stvarahu drevni Sumerani, Akaani i
Vavilonjani, odnosno njihove umjetnosti to stajae u slubi vlasti i vjere. Mo-
da njena slinost s egipatskom stepenastom piramidom sagraenom od kame-
na ukazuje na zajedniko idejno postanje i izvor, kao to to, uostalom, ukazuje

i velika slinost izmeu sumerske i egipatske kozmogonije i teogonije.
MATICA, ljeto 2014.
497
MarkoVii
ovjek obraao Soli7 rijeima:

OSoli,inamemagijeoslobodi.Uklonimiine!
Vradbinusameneskini!Kaosvog tvorca
Tebeuveliat.
Mesopotamljanin se, isto tako, za pomo mogao obratiti emeru ili pak penici da bi mu pomogli umilostiviti njemu nenaklona boanstva donjega svijeta zvanog Arallu,ija je gospodarica
bila Ere-ki-gal.
Mesopotamljanin je, kao to vidimo, u svakom pojavnom obliku u kosmosu vidio ivot, odnosno posebno bie obdareno linou koje se otkriva u prirodnim pojavama, bilinskom i ivotinjskom svijetu, kao i u mineralima, sve proimajui svojim karakternim svojstvima. Kako su, dakle, sva zbivanja i pojavni oblici
posljedica odreene volje, odreenog ti,Mesopotamljanin je, ako
je elio da spozna i razumije to ti, s njime morao stupiti u akciju i
na nju odgovoriti akcijom, jer se tisamo kroz akciju otkriva i spoznaje. Akcija pak po svojoj bitnosti poprima oblik mita, prie,
dramskog izlaganja pomou koga se spoznaje sm dogaaj i njegov uzronik. Kako, nadalje, onaj ko dramski doivljava odreeni dogaaj u njemu uzima punog uea, videi pred sobom
uzronik, tok i posljedicu, to je ovako shvaen mit nerazdvojan od
slikovitosti, odnosno simbolike uz iju pomo mit takorei zauvijek otkriva ono tikao uzronika neke pojave kao, recimo, Dobroga orla iza ka, Nebeskoga bika iza sunog perioda.
Tako nam se simbolika mita pokazuje kao ruho u kojem se neki kosmiki dogaaj istinski spoznaje, doivljuje i proivljuje.
7 Solju se kao sredstvom protiv neastivih sila slui nae hrianstvo prven-
stveno protiv Lucifera i njegovih slugu, Lucifera, toga prastarog simbola borbe
protiv despotstva, mranjatva i boljega ovjekovog sutra. So je i simbol mudrosti na to, osim brojnih kultnih radnji, podsjea i ona latinska Cumgranosali.
498
MATICA, ljeto 2014.
To i jest upravo ono zbog ega je mit kod drevnih naroda Bliskoga istoka sluio umjesto logike analize i zakljuka, teei
da u slikovitom, simbolikom, time i poetskom ruhu, to je kod
drevnih naroda uvijek proeto odreenom milju, shvati odreeni dogaaj i objavi istinu o njemu i onome ti.
Mit nam se tako kod narod drevnog Bliskog istoka pokazuje
kao zora duha, to jest, kao polagano ali ustrajno svitanje ljudskoga duha; kao zora to nagovjetava svjetlost sunca, odnosno
svjetlost logikog razmatranja mikrokosmosa i makrokosmosa;
kao iskonska kolijevka ovjekova misaonog svijeta izdignutog
iznad ulnog opaanja, gole i ne ba prijazne sadanjosti.
Mit je bio utoite ovjeku i njegovu duhu u asovima surove
stvarnosti, uspomena i san na teke dogaaje i nada da e naii
bolji trenuci no to su ovi sadanji. Ukratko, narodi drevnih bliskoistonih civilizacija u mitu su htjeli da uoblie i ovjekovjee
svoja razmiljanja o smislu, telosu i vrijednosti svega postojeega u universumu; htjeli su i uspjeli da njihovi mitovi budu svakome pristupana knjiga o njihovom starodrevnom umovanju o
ivotu Kosmosa; da budu pria o njihovim patnjama i stradanjima; pria o boljoj, tako lijepoj, ushiujuoj i voljom za ivot nadahnjujuoj sutranjici koju e im podariti njihovi bogovi, bogovi koji nikada ne bijahu daleko od njih, bar kad je rije o egipatskim bogovima i sumerskom Linom, Osobnom bogu. To i jest
ono to je mitu drevnih naroda Bliskog istoka, kao istinskom odsjaju kosmikog, samim time i ljudskog ivota, osiguralo neprolaznu vrijednost, ono to nas i danas tako snano privlai da ih s
udivljenjem prouavamo; ono to uloeni trud ini opravdanim.
Uostalom, bez razumijevanja mita kao filosofijskog pogleda na
svijet, pod ime se misli na predstave drevnih naroda o postanju
i razvitku kosmosa, potom na njihovo poimanje duhovnog ivota pojedinaca, zatim na moralne i drutvene norme, to jest ivljenje u zajednici, kao i na njihove predodbe, predstave o zagrobnom ivotu - na vjeru, nema razumijevanja drevnih civilizacija.
MATICA, ljeto 2014.
499
MarkoVii
II Principi i osobine mitotvorne misli Bliskog istoka

1. Uzrok i posljedica, vrijeme i prostor,
konkretizacija apstraktnih pojmova
Iz naprijed reenog d se zakljuiti da je lino, osobeno, emocionalno doivljavanje - po kojem su sva zbivanja u Kosmosu
pojavni oblici ivota, odnosno sm ivot - osnovni princip, kategorija mitotvorne misli koja je u svemu vidjela subjekt, ti,a ne
objekt, ono,volju, to jest mehanike zakone po kojima se odvijaju prirodne pojave. Prema tome, mitopojetina se misao, koja
je iza svakog prirodnog dogaaja gledala ivog uzronika, nuno pitala: ko je to i zato je to uinio, ime mu na tu akciju treba odgovoriti - to e rei da su poznavali kategorije uzrokai posljedice.Kako je, potom, radi neke radnje potreban jedan ili vie vrilaca, mjesto i vrijeme vrenja odreene radnje, nuno slijedi da su drevni Mesopotamljani dogaaje uoene u prirodi objanjavali pojmovima broja,vremenai prostora.Iz toga proistie da su poznavali i probleme postanjai cilja,potom pitanje kosmikeiljudskepravde,kao i pitanje reda, to jest poretka kosmikih sila, o emu jonski kosmolog Anaksimandar (roen
610/9, umro oko 546/5) budui pod neospornim uticajem kosmogonijskih i teogonijskih nauavanja Bliskog istoka, kae:
Poelo svega jeste peiron (=beskonano)... gdje je (svemu)
postojeemproishoditetumujeponunostiiuhodite,zatoto
sve postojee jedno drugomu, po nunom vremenskom slijedu
dogaanja,dajezadovoljtinu8.
To e rei da je vrijeme ona nevidljiva kosmika sila koja sve
antgonizme unutar vjenog kosmikog zbivanja - nastajanja i
8 Cf. H. Diels, DieFragmentederVorsokratiker,griechischunddeutsch,
hg. von Walter Kranz, Berlin 1934-1937, Fnfte Auflage I, fr. l.

500
MATICA, ljeto 2014.
prestajanja, izviranja i uviranja - razrjeuje u imanentnu Harmoniju koja ini osnovu opstojnosti cjelokupnog ivota u kosmosu. Rijeju, stanovnici obala Eufrata i Tigrisa prema svim
zbivanjima i pojavama u mikrokosmosu i makrokosmosu zauzimahu misaoni stav izraavan kategorijama uzroka i posljedice,
prostora i vremena.
Red je da pitanje kategorija uzronosti i posljedice, vremena i
prostora razmotrimo u duhu njihova shvatanja od strane drevnih
Mesopotamljana.
Iz reenog o principu uzronostisasvim je jasno da se Mesopotamljanin, suoen s nekim dogaajem u prirodi, nije pitao zato
se, kakose i po kojem se prirodnom zakonu to dogodilo, ve koje
to i zatouinio. Ako, na primjer, Eufrat i Tigris u ustaljeno godinje doba ne bi naplavili polja Mesopotamije, narod nije vjerovao
da je tome razlog sua u gornjim tokovima rijek, ili to se nije poeo otapati snijeg na armenskim planinama, ve je vjerovao da su
rijeke odbile da naplave polja, te se pitao zatoto ine, ta to znai i ime, kojom akcijom na tu akciju valja odgovoriti? Reeno
nam vrlo dobro ilustruje jedna zgoda iz ivota sumerskog vladara
Gudeje, ensija grada-drave Lagaa iz druge polovine dvadeset i
drugog vijeka prije naega raunanja vremena. Kad, naime, rijeka
Tigris u odreeno vrijeme nije naplavila polja, taj je uspjeni obnovitelj sumerske kulture (koju prethodno gotovo tri vijeka uguivahu rustikalni, ali za sumersku kulturu prijemivi semitski
Akaani to Sumerom vladahu od oko 2371, do 2220, i jo siroviji zagroski Guti koji harahu Sumerom od 2220, do oko 2120)
otiao u Girsu, glavni grad njegove drave Lagaa i tu se - u hramu E-ninu, Bojestanite,kao ensi, to jest kao ovozemaljski namjesnik i zastupnik Ningirsu, boga-zatitnika dravice Lagaa kome je sumerski panteon, gledano kroz prizmu narodnog vjerovanja, povjerio ne samo brigu o toj dravi (kao to je drugim boanstvima povjerio na brigu druge drave i krajeve) ve i o rijeci Tigrisu - obratio istoimenom boanstvu da mu kroz san kae uzrok
MATICA, ljeto 2014.
501
MarkoVii
nedolaenja Tigrisa i ta mu je initi da ponovo naie. Gudeja je

kroz san, iji su mu smisao i poruku istumaile sumerska boginja
pravde i sna Nan-e i boginja dojenja, time i ivota, Gutamdug,
saznao da bog Ningirsu tim inom od njega kao svoga namjesnika na zemlji trai da mu sagradi dostojan hram sa svim onim to
pristaje glavnom boanstvu te dravice, sredita, jer je to glavni
uslov da mu bog-zatitnik osigura najneophodnije za dobrobit stanovnika njegove kraljevine9, jer... enanebuvjetarnagovijestiti
kiu(kojaeispunitiTigris)...kadvjernipastirGudejamojemu
velianstvenomuhramustaneposveivatisvojupravednuruku...
zemljaeprocvastikadsemojemuhramupostavetemelji...
Dobivi potpuno objanjenje sna Gudeja ga izloi svojemu narodu koji bez pogovora prihvati ono to mu je kroz san nalagao
njihov bog-zatitnik, te sagradi jedan od najljepih hramova u
drevnom Sumeru.
Iz izloenog o Gudejinom snu spoznaje se da su za drevne Mesopotamljane snovi i privienja jednako stvarni kao i dnevno izlaenje Sunca iz planine Mau. Takvo vjerovanje u vitalnost snova susreemo i u drevnom Egiptu10, Asiriji11, Heladi i Rimu. Treba se podsjetiti da se boanstva-zatitnici javljaju vladarima, svojim namjesnicima na zemlji koji odlaze u hram boga-zatitnika da
9 Ovdje usput podsjeamo itaoca da je osnovna svrha ivljenja sumerskih kra-
ljeva i njihovih podanika bilo sluenje i ugaanje bogu-zatitniku, jer su po su-
merskom duboko pesimistikom uvjerenju, bogovi stvorili ovjeka samo za to da
za njih i umjesto njih mukotrpno i bez pogovora radi, to jest gradi im hramove,
brine se za odjeu, hranu i sve ono to im je u svakodnevnom ivotu neophodno.
O tome krajnje beivotnom i mranom nazoru na ivot ovjeka, nazoru koji je uti-
cao na slian pogled o ovjeku kod Akaana, Vavilonjana, Asirana i drevnih He-
breja, bit e opirnije govora kad budemo govorili o stvaranju ovjeka.

10 U tom je pogledu veoma znaajan magijski papirus ChesterBeatty u ko-
jem se, pored ostalog, daju snovi i njihova tumaenja.

11 U biblioteci cara Asurbanipala naenoj u gradu Ninivi pronaeni su i tek-
stovi sa tumaenjem snova.

502
MATICA, ljeto 2014.
im kae to im je u datoj, esto odsudnoj situaciji initi. Tako je

novovavilonski vladar Nabukadnezar (605-562, pr. n. e) od boga
Marduka kroz san dobijao uputstva za ratne pohode; Salomon je
prema Bibliji,Kraljevi3.4, iao na brdo, zapravo svetite u Gibeonu molei Jahvu da mu podari mudrost kako bi mogao to bolje
i estitije vladati, to mu je ovaj usliio, obdarivi ga mudrou i
bogatstvom. Nemogue je ne zapitati se koliko taj Salomonov
gest odudara od ponaanja savremenih vladara koji, umjesto mudrosti i iskrenosti, sve vie pribjegavaju prepredenjatvu i perfidnim sredstvima vladanja, kao to su tortura, zastraivanje i tome
slino. No, vratimo se snovima! Herodot nas izvjetava kako je
persijski vladar Kserkse u snu dobio znamenja koja su ga potakla
da zavojti na Heladu; u Ilijadi Zeus Agamemnonu, vrhovnom
helenskom voi, alje boga sna Hipnosa koji ga u snu nagovara da
zarati s Trojancima; uveni rimski vojskovoa Scipion Afriki
znao je po vie sati snatriti u hramu svoga oca Jupitra i od njega
u snu primati ratna uputstva.
Kako stoji princip uzronosti prema smrti?Da li se smrtkod
drevnih Mesopotamljana shvata kao posljedica poremeenog
funkcionisanja vitalnih organa ili kao posljedica neije volje?
Po sebi je jasno da shvatanje uzroka smrti zavisi od toga kako
se prilazi aktu umiranja - racionalno ili emocionalno. Ako se posmatra racionalno, kao to ini moderni ovjek, onda je smrt sastavni dio svih bia suprotstavljena ivotu; ako se posmatra
emocionalno, kao to je sluaj kod bliskoistonih naroda12, onda
12 Ovdje bismo uzgred podsjetili na egipatski dijalog, star nekih etrdeset i dva
vijeka, ovjekumoranodivotarazgovarasasvojomduom u kojem se kae:

Smrtjepredamnomdanas (Potcrtao Marko Vii)
Kao kad se iz zatvora izie,
Kao miris izmirne...
Kao miris lotosova cvijeta...
MATICA, ljeto 2014.
503
MarkoVii
je ona in neije volje koja je u stanju izazvati, tanije odreenom biu poslati smrt kao da je neto ivo, konkretno i individualno. Tome je razlog to to su drevni Egipani i Mesopotamljani
vjerovali da osobenost, linost ima ne samo ono to se ulima zamjeuje, ve nju imaju i apstraktni pojmovi, kao to su pravda,
ljubav, hrabrost, rjeitost, ivot i smrt.
Tako je, na primjer, u Egiptu pojam kosmikog reda i pravde,
zvan Ma at, bio konkretiziran, to jest smatran predmetom kojim
su se bogovi hranili. Tako u Knjizimrtvih,gl. 125/svretak, umrli Sesostris govori:
Zdravodaste(Bozi)vitoodMaativite,vitoMaat
gutate...
JaivimodMaat,jaMaatsvakimdanomgutam.
I u Mesopotamiji se pojam kosmike harmonije zvane M u
kojem je, kao i u navedenom egipatskom pojmu13 otjelovljeno
Apsolutno bie, smatrao predmetom kojim su se utvrivale sudbinesvemu postojeem u kosmosu. Smatramo da nije naodmet
bar da se pokua objasniti ta u sumerskoj teolokoj i filosofijskoj misli znai utvrivati sudbinesvemu ivome u kosmosu?
Miljenja smo da su sumerski mudraci pod tim mislili na odreivanje smjera, toka i dometa razvoja svakoga bia. To drugim rijeima znai da je svemu ivome u kosmosu unaprijed dat pravac,
tok i granica razvoja u sveoptem kosmikom procesu stvaranja
nad ime bdiju bogovi sudbinei Nan-e, boginja kosmikog, to
13 Te su temeljne kategorije filosofijske i teoloke misli drevne Mesopotamije
i Egipta znaenjem i oblikom toliko sline da se po sebi postavlja pitanje zajedni-
kog porijekla njihovih duhovnih tvoraca koje moda treba traiti u podnoju Kav-
kaza odakle su Sumerani, vjerovatno, stali naseljavati Mesopotamiju. U tim je kra-
jevima i drevni Egipat imao svoje kolonije, kao na primjer, jo neistraenu Eju. I
neke nam egipatske legende kazuju da su upravo istoni narodi donijeli u Egipat
pismenost i kulturu.
504
MATICA, ljeto 2014.
e rei skladnog i odmjerenog razvoja svega ivuega u Universumu14. Vratimo se pojmu M! Bog En-Ki je mogao odreivati,
utvrivati sudbinesvemu postojeem upravo zato to je imao taj
nestvoreni, ali ipak substancijalizovani i osobeni predmet kojim je
proeto sve u svemiru, materijalne ili duhovne prirode. Sumerolozi nam esto saoptavaju da tih M ima na broju, as sedam, as
pedeset pritom nam ne dajui objanjenje zato ih je ba toliko.
Navedena dva broja, meutim, imaju znaajnu ulogu u sumerskoj religijskoj literaturi i vjerskom ivotu drevnih Mesopotamljana, jer simbolizuju odreene i za ivot kosmosa najpresudnije kosmotvorne sile, odnosno boanstva. Sumerski panteon je,
naime, poznavao sedam planetarnih boanstava, sedam gore
spomenutih bogova sudbine15, sedam gospodara neizrecivih
energetskih potencija Majke Zemlje, kao simbola Kosmosa, olienih u njenim generativnim silama bez kojih nema ivota u Prirodi16. Broj pedeset jeste broj velikih bogova sumerskog pante14 Up. EpoGilgameu, kraj desetog pjevanja gdje se govori o Anunnaki-
ma i boginji Mametum koji zajednoodreujutokivota.

15 Sedam planetarnih boanstava koje smo uslovno identifikovali sa onih
sedam bogova sudbine od kojih zavisi ivot Kosmosa treba strogo luiti od se-
dampodzemnihbogovasudbine povezanih sa kultom mrtvih, a esto se iden-
tifikuju kao sedamAnunnakijapodzemlja, o emu opirno raspravlja Robert
Temple u djelu TajnazvijezdeSirius, Stvarnost, Zagreb 1978, str. 84. i d. (S
engleskog preveo Tomislav Odlei).

16 Planetarna boanstva su: Utu (Sunce) gospodar svjetlosti, Svijetla, Etera
bez kojega nema kosmikog ivota; Nergal, gospodar ivotvornog ognja to se
razlae u ivotodajnim vodama u utrobi Majke Zemlje, time podstiui subli-
maciju i rast sjemena, substrata novoga ivota; Nin-lil, gospodarica kosmike
ljubavi koja nebesku svjetlost, Eter, sjedinjuje sa ivotnim ognjem i vodama sa-
dranim u Zemlji; En-lil, gospodar kosmikog elementa, vazduha potrebnog vi-
dljivoj opstojnosti i skladnom odranju cjelokupnog ivota iznjedrenog iz utro-
be Majke Zemlje; Ninib, gospodar rata i mira to blagotvorno izmiruje prirodi
MATICA, ljeto 2014.
505
MarkoVii
ona zvanih Anunnaki, tanije Anunna koji, kao i planetarna boanstva, bijahu simboli i olienje prirodnih procesa neophodnih
za odravanje ivota u svemiru. Vjerujemo da se u tome krije
razlog to se u Mesopotamiji vjerovalo da M, pojam o kojem
emo drugom prilikom jo raspravljati, ima na broju sedam ili
pedeset, kao i to zato su sedam planetarnih boanstava (o kojima e kao o gospodarima svetog planetarnog tjedna, odnosno
nedjelje, sedmice biti jo govora prilikom raspravljanja o Kultu
plodnosti i Velikoj majci bogova) od kojih zavisi opstanak ivota cijeloga svemira, u sumerskom panteonu, uzevi ga u narodnom, antropomorfnom obliku, imali presudnu ulogu, to jest
predsjedavali mu i vodili glavnu rije uz vrhovnog boga Ana.
Uistinu se ovjek pita kako su drukije sumerski mudraci mogli
da obinom svijetu izraze hijerarhiju kosmikih sila ako ne pomou slike uzete iz ljudskog ivota, to jest iz hijerarhije ovozemaljske vlasti. Po sebi se razumije da tim mudracima ni u snu
nije pala na pamet misao kako toboe negdje na nebesima postoji nekakva boanska drava kojoj na elu stoji skuptina bogova o emu se toliko, mislimo uzalud, raspriao uvaeni sumerolog Torkild Jakobsen koga u stopu slijedi slavni istraiva sumerskih knjievnih tekstova S. N. Kramer17.
uroene antagonizme to se razrjeuju u vremenu uoljivu vjenu Harmoniju;
Nannar ili Nanna (Mjesec) gospodar ivotvorne magije i mudrosti i Nabu ili
Nebu (bog zvjezdoznanstva) gospodar kosmike odmjerenosti, omudrenosti
svih dijelova prirode nad im bdije i boginja Nan-e kao odravatelj kosmike
pravde, odnosno poretka meu kosmikim elementima.

17 to se tie raspravljanja T. Jakobsena vidjeti djelo Odmitadofilozofije.
Minerva, Subotica-Beograd 1967, str. 158, i dalje, dok slian, krajnje uproen
stav o sumerskoj mitologiji, odnosno vjerovanju S. N. Kramera, potovani i-
talac moe upoznati iz njegovih djela HistorijapoinjeuSumeru, Epoha, Za-
greb 1966, str. 92, i dalje (S engleskog prevela Vesna Krmpoti) i iz djela Su-
merianmythology3, Philadelphia 1972, p. VII sq.

506
MATICA, ljeto 2014.
Nakon ovoga podueg ekskursa uslovljenog objanjenjem pojma konkretizacijeduhovnih pojmova u bliskoistonoj misli, posebno konkretizacije glavnih filosofijskih i vjerskih kategorija
drevnog Egipta i Mesopotamije - Ma at i M - to nas je odvelo
i uzgrednom objanjenju planetarnih boanstava kao gospodara
sudbine, red je da se vratimo pitanju konkretizacijepojmovaivotaismrtii da ujemo ta o tome kau smi Mesopotamljani. U desetom pjevanju (zapravo na desetoj ploici) Epa o Gilgameu,
Gilgame, taj sumerski Herakle, jada se uvarici Bojega vrta, boginji Sabitum Siduri, kako je posvuda iao ne bi li naaoivotza
svoga pobratima imenom Enkidu, bie divljeg izgleda, plemenitih osjeanja, to ga stvori boginja Aruru, odnosno Nin-lil:
II,8; SB,II,10
................,ivotnemoguna,
na to mu boginja, ija je uloga u sumerskom panteonu slina

onoj boginje Hebe18 u helenskom pantenonu, odgovara:
SB,III,1-SB,III,4
Gilgameu, naum kuda te vodi?

ivottotrai,ti nai nee!
Kad bozi, stvorie ljude,
Smrtoni ovjeku dahu,
ivotza sebe zadraeoni19.
(Potcrtao Marko Vii)
18 Obje boginje posluuju piem bezbrine bogove. Interesantno je da je u
helenskoj mitologiji Heba postala ena najveega helenskog junaka dorskog
porijekla, zlopatnog Herakla koji poslije smrti uzie na snjeni Olimp, kao i to
da Herakle po svojim podvizima umnogome podsjea na sumerskog junaka
Gilgamea (dvije treine bog, a jedna ovjek) to zapravo i nije neko udo, ako
se ima na umu da on po predanju u drevnu Heladu stie sa Bliskog istoka.

19 Up. Gilgame,Knjievna zajednica, Novi Sad 1993. (Ep s ruskog preveo,
uz konsultaciju originala, studiju i komentare sainio dr Marko Vii).
MATICA, ljeto 2014.
507
MarkoVii
Slino, konkretizovano, supstancijalno poimanje smrti susreemo u Tekstovimapiramida,u natpisu piramide faraona Pepija
II u kojem se govori o faraonovom roenju posredstvom njegova oca Atuma. Faraon je roen:
Prijenotojenebopostalo,
Prijenotojezemljapostala,
Prijenotojeljudskirodnastao,
PrijenotosuNeteriroeni,
Prijenotojesmrt postala20. (Potcrtao Marko Vii)
Navedeni nam citati posvjedouju da se smrt smatrala neim
konkretnim, supstancijalnim. Isto je miljenje vladalo i o ivotu,
to e nam, osim navedenih citata, posvjedoiti jo jedno mjesto
iz EpaoGilgameu,kao i MitoAdapi,sinu sumerskog boga EnKi, odnosno Ea.
U jedanaestom pjevanju EpaoGilgameu,Utnapitim, taj biblijski Noa ije sumersko ime glasi Ziusudra, a vavilonsko Atrahasis, odaje Gilgameu tajnu o traviivotato se nalazi na dnu
slatkovodnog mora. Na to:
272
273
274
Za noge priveza kamenje teko,

Ono ga povue udubinemora,
Ubere cvijet, svojuizboderuku...
Gilgame, meutim, nije imao sree sa biljkom ivota, kao to

sa jabukom ubranom sa Stabla spoznanja dobra i zla nee imati
20 Up. K. Sethe, Das altaegyptische Pyramidentexte I-IV, Leipzig 1900-
1922, izreka 1466. Iz gornjeg se citata d zakljuiti da je faraon kao kruna ko-
smikog stvaranja (to je uostalom po dubokom uvjerenju drevnih Egipana
bio i obian ovjek) zaet u Apsolutnom biu iju je vidljivu opstojnost izve-
lo pomou metafizikih i kosmikih Netera, Poel, o emu se opirno raspra-
vlja u Egipatskaknjigamrtvih, str. 7-53.

508
MATICA, ljeto 2014.
hebrejski Adam koji svojim ivotom s Evom podosta podsjea

na ivot gore spomenutog Enkidua sa boginjom Aruru, jer su
obje Stvoriteljice i obje podaruju mudrost svojim miljenicima.
Uzrok Gilgameove i Adamove nesree je zmija koja Gilgameu kriom uzima travu ivota te mu je, kao i Adamu, jer je po nagovoru zmije, odnosno ene, iz hurijskog panteona potekle Eve,
sueno da umre, ali kao razumno bie, emu se hebrejski vrhovni bog toliko usprotivio, jer je elio da carstvo uma posjeduje samo on, a ne i njegova ljudska stvorenja koja treba da mu se pokoravaju kao bezumna marva. Koliko li hebrejski Jahve podsjea na moderne apsolutistike vladare koji toliko zaziru od slobodoumlja svoje uglavnom poslune pastve!
U Mitu oAdapi pria se kako je An, vrhovni bog sumerskog
panteona, pozvao na odgovornost Adapu, sina boga mudrosti imenom Ea. Ea sinu Adapi prije odlaska na nebeski Anov sud savjetuje da nita ne jede to mu se ponudi u Anovom dvoru, jer hrana,
po dobrom obiaju vladara svih vremena, moe biti zatrovana.
Kad se Adapa, meutim, pred Anom opravdao, dokazavi da je
lovei ribu sasvim sluajno polomio krila Junom Vjetru, An svojim pomonicima, bogovima Dummuziju i Gizzidi nareuje:
Hljebivotamudajteionegajesti.Kadmu
Donesuhljebivota,nehtjegajesti:kadmu
Donesuvoduivota,nehtjejupiti...21
Toliko o postanju ivota i smrti i njihovoj konkrektizaciji! Kad
je pak rije o uzroku postanja pojedinih prirodnih pojava, kao, na
primjer, o nadolasku kia ili pojavi sue, i tu se kao uzrok javljaju pojedina bia. Ranije smo vidjeli da je lavoglavi orao Imdugud, inae posveen bogu Lagaa Ningirsu, svake Nove godine,
21 Cf. Pritchard, Anthology of the Ancient Near Eastern Texts, Princeton
1976, I p. 79, 2-5.
MATICA, ljeto 2014.
509
MarkoVii
u vrijeme novogodinjih sveanosti o kojima je prije bilo rijei,

vodio teku borbu s razjarenim Nebeskim bikom, uzrokom sue
i savlaujui ga omoguavao padanje kie. Ovdje dodajmo da su
narodi cijeloga Bliskog istoka u novogodinjim sveanostima
gledali ne samo sudar prijateljskih im i neprijateljskih kosmikih
sila, ve je za njih Nova godina bila i simbol prvog roenja, postanja Sunca, time i prve pobjede Sunca nad silama Tame to se
nastavlja svakoga jutra. Suneva pobjeda nad silama Tame i
Mraka posebno je dolazila do izraaja u jutro Nove godine ime
je zapoinjao novi godinji ciklus buenja, sazrijevanja i obamiranja generativnih snaga i ivota na Majci Zemlji. Zato je Nova
godina bila simbol prvog postanja Sunca, njegove pobjede nad
ovjeku neprijateljskim silama, simbol svakodnevnog izlaska
pobjedonosnog Sunca, kao i simbol novoga buenja Majke Zemlje, hraniteljice bogova i ljudi. Kad je pak rije o uzroku plodnostinju je po bliskoistonom vjerovanju prouzrokovala zmija,
to htonsko boanstvo suigeneris.
to se tie mesopotamskog poimanja i doivljavanja prostora
i vremena,tu se, kao ni kod shvatanja uzronosti,ne mogu oekivati isto logika razmiljanja o njima, kao to to, recimo, susreemo kod Imanuela Kanta22 po kome se spoznaja o vremenu
i prostoru ne dobija iz vanjskog iskustva, odnosno doivljavanja
ovih, jer se po njemu, vanjsko iskustvo stie na osnovu ovih a
priori datih, ulima i iskustvu priroenih optih opaanja. Mesopotamsko i staroegipatsko poimanje vremena i prostora blie je
onome to o vremenu, prema Sekstu Empiriku, kae Heraklit
Efeanin: Vrijemejeprvasubstancijalnabt23, to e rei da je
ono, kao i prostor, neto konkretno, ulima zamjetljiva i razumom spoznatljiva stvarnost s kojom se Mesopotamljanin na svakom koraku susretao, aktivno je doivljavao i s njom stupao u
22 Up. Hegel, Istorijafilozofije, BIGZ, Beograd 1983, III 438, i d.
23 Up. Sextus Empiricus, AdversusMathematicos IX 360.
510
MATICA, ljeto 2014.
permanentnu akciju. Dosljedno tome, vrijeme i prostor nisu neke zasebne, iz kosmikog ivota izdvojene kategorije, neto
mentalno, idealnabtpojavnogsupstancijalnogsvijeta,sredina
kojaobjedinjujepozitivnoinegativno,kao to kae Platon24.
Po osvjedoenom uvjerenju drevnih Mesopotamljana vrijeme i
prostor uistinu nisu neke apstraktne funkcionalne relacije unutar
kosmikog zbivanja, ve su utkani u ivot prirode, predstavljajui dijelove kosmikog ivota koje su bliskoistoni narodi jednostavno osjeali, iste doivljavali i proivljavali u skladu s ritmom ivota u mikrokosmu i makrokosmu. To znai da vrijeme,
kao i ostala bia, ima svoju mladost, zrelost i starost - proljee,
ljeto i zimu: jednojevrijememladoga,drugostarogabia;jednouovom,drugouonostranomivotu,to je i shvatljivo, jer je
sadanje vrijeme slijedfazauvjenomponavljanjuukojemsebiepojavljuje u dva osnovna aspekta - mirovanju i kretanju.
Kako bi se italac - itajui neki bliskoistoni zapis u kojem
budui dogaaji dolaze ispred prolih i sadanjih, ili se pak prolost, sadanjost i budunost neutralizuju, mijeaju i isprepliu,
kao na primjer, u onom napisu iz Lagaa gdje se govori kako je
ensi Gudeja u jednom hipu blagoslovio hram, udario mu temelje, napravio opeke i sagradio ga, kakve primjere susreemo i u
drevnom Egiptu, potom kod starih Hebreja i Helena - pritom
vjerovatno zbunio, re nam je neto o relativnomi apsolutnom
poimanju vremena kod drevnih naroda.
Ranije smo istakli da su drevni narodi Bliskog istoka u svakom
kosmikom dogaaju ili iza njega gledali aktivnog vrioca radnje s kojim su po nunosti stupali u aktivan odnos, to e rei da
je ovjeka prije nekih pedesetak vjekova vie zanimao odnos
prema dogaaju, radnji, ili odnos prema njenom vriocu, nego
samo vremensko odreenje. Drugim rijeima, vie ga je interesovao vid, aspekt neke radnje ili dogaaja, to jest duina trajanja
24 Up. Hegel, op.cit. II 216.
MATICA, ljeto 2014.
511
MarkoVii
i nain izvrenja radnje; interesovalo ga je, dakle, to bi se lingvistiki reklo, da li je dotina radnja po svojoj naravi trajna, trenutna ili svrena, dok mu je malo, bolje rei ni malo stalo do iskazivanja vremenskog redosljeda vrenja pojedinih radnji potrebnih u procesu izvrenja nekog pothvata. To je za onaj stadij
konkretne misli sasvim razumljivo, jer se vrijeme izvrenja neke
radnje - da li se vri u prolosti, sadanjosti ili budunosti - odreuje iskljuivo pri apsolutnojupotrebi,to jest u odnosu neke
radnje prema momentu govora, to ukazuje da je narav vremena
veoma apstraktna, za to konkretna misao bliskoistonih naroda
nije puno marila. Nasuprot vremenu aspektno, vidsko se znaenje - da li je neka radnja trajna, trenutna ili svrena, prola - dobija u relativnojupotrebineke radnje, to jest izvan odnosa prema momentu govora, to je sluaj u pripovijedanju i bezvremenskim radnjama, kao to je sluaj u onoj uzreici Manusmanum
lavat.To ukazuje da je priroda vida konkretna i subjektivna (jer
se ta radnja moe svakoga trenutka vriti) to je u potpunosti odgovaralo subjektivnoj i konkretnoj misli drevnih Mesopotamljana i Egipana. Ovdje dodajmo i iz istorijske gramatike poznatu
injenicu da su u starim jezicima kao, na primjer, u hipotetinom
indoevropskom jeziku, takozvane vremenske osnove vie izraavale trajnost nego vrijeme vrenja neke radnje, o emu ovdje
nije mjesto opirnije raspravljati.
Vjerujemo da je sada bar donekle razumljivo zato drevni narodi nisu mnogo marili za vremenski redosljed pri izlaganju odreenih radnji, kao i to zato je u njihovoj konkretnoj misli sadanje vrijeme imalo najvee znaenje, dok su prolost ili budunost mogle postati normativne i apsolutne te se kao takve
mogu pojaviti u bilo koje vrijeme i bilo kojega asa. Moda nije naodmet dodati da je starohelenski jezik poznavao iskljuivo
apsolutnu upotrebu vremena (parataksu) to e rei da se u njemu vremena realiziraju sama sobom, dok latinski poznaje relativnu upotrebu vremena (hipotaksu) to jest prioritet jednog vre512
MATICA, ljeto 2014.
mena nad drugim (consecutio temporum) to je iz latinskog prelo u romanske jezike potekle iz njega.
Kad je pak rije o prostoru,treba istai da po vjerovanju drevnih Mesopotamljana i Egipana sva mjesta na zemlji za ovjeka
nemaju podjednaku vrijednost. Tako za njih istok i zapad nemaju isto znaenje. Istokje onaj prostor, mjesto, odakle Sunce, savladavi sile Tame, o emu smo ve govorili, svakog jutra kree
na svoj pobjedonosni pohod nosei ivot svemu ivome. Zato je
istok simbol ne samo iskonskog postanja ve i dnevnog odranja
ivota, za razliku od zapada,simbola mraka i smrti, zapada na
kojem Bog-sunce ulazi u podzemni svijet i u njemu se itavu no
bori sa silama Mraka da bi, pobjedivi ih, sutra ponovo donijelo
svijetlo, simbol ivota, emu se raduje sve ivo na zemlji, to se
lijepo razabire iz jedne himne upuene bogu-suncu Rau25:
Tistvoripavijane,
Tebidapjevaju,
Predtobomdaigraju,
Imetidaglasnohvale26,
kao i iz jedne himne pronaene u Ninivi, upuene bogu-suncu

Utu, odnosno amau, kako sumerskog boga Utu zvahu Akaani, Vavilonjani i Asirani. Njezin poetak glasi:
amau Boe!
Ljudstvo tebi se raduje cijelo,
Sve ivo na svijetu za tvojom Svjetlou udi...27
Ovdje smo doli do pitanja proimanja, odnosno do uzajamnog

djelovanja prostora i vremena. Jutro, kad se raa Sunce, naime,
25 Taj bog je, u skladu s bliskoistonim shvatanjem vremena i prostora imao
tri imena koji odgovarahu jutru-Khepri, podnevu-Ra i veeri-Atum.

26 Cf. HieratischePapyridesMuseumsinBerlin, II, No 3050.
27 Citirano prema N. K. Sanders, TheEpicofGilgamesh, London 1972, p. 25.
MATICA, ljeto 2014.
513
MarkoVii
kao to smo vidjeli, istoku daje povoljan i za sve ivotodajan izgled, dok veer, kad je sunce na smiraju, zapadu daje neprijateljski, beivotan izgled. U vezi s reenim stoji istonjako astroloko vjerovanje o uticaju nebeskih tijela na sveopti ivot na Zemlji, na to nas jo uvijek podsjeaju Zodijak i horoskop.
U egipatskom poimanju prostora izrazito emocionalnu boju
imao je prvobitni sveti prostor, prvobitna humka, otoi sa kojega je Atum, sam izronivi u vidu otoia iz Nu, primogenetskih
voda, stao da stvara. Ta se humka, otoi - kao sredite generativnih potencija iz kojeg je potekla vidljiva realizacija i supstancijalizacija vitalnih poela zaetih u Apsolutnom biu - za koju se vjerovalo da se u poetku nalazila u hramu boga-tvorca Ra, u gradu
Heliopolju, stala smatrati svetinjom nad svetinjama. Kako je, meutim, u Egiptu svaki hram imao svetinju nad svetinjama i budui da je svako boanstvo bilo tvorno poput heliopoljskog Ra, to su
svetenici pojedinih hramova svoju svetinju nad svetinjama identifikovali s praiskonskom humkom, simbolom prvobitnog izvora
ivota. Dosljedno tome, u svakom je hramu postojala prvobitna
humka pa je svaki hram smatran svetim mjestom, praizvorom ivota. To je jedan od razloga zato su egipatske piramide graene
u obliku te, u zoru svijeta nastale, ivotvorne humke koja bijae
simbol iskonske simbioze materijalnog i duhovnog u kosmosu.
Kad je pak rije o drevnim Sumeranima, Akaanima i Vavilonjanima Hamurabijeva vremena, za njih je slino znaenje imala kosmikaplaninaizronila iz prvobitnog mora na kojoj je An, vrhovni bog sumerskog panteona u duhu narodnog vjerovanja, u genezi
metafiziko Poelo, otpoeo stvaranje velikihbogovazvanih Anunnaki, a preko njih, kao kosmikih Poela, sav vidljivi svijet, to se
lijepo razabire iz poetnih stihova mita nazvanog LahariAnan:
KadnaplaniniNebaiZemlje
An rodi Anunna-bogove...28
28 Mit e u cijelosti biti naveden kad bude rijei o koncepciji svemira.
514
MATICA, ljeto 2014.
Stoga nije nikakvo udo to se ta planina - kao primogenetska kolijevka zajednikog ivljenja i proimanja duha i materije, nepodvojenosti Tvorca i stvorenog, ali i kao praizvor vidljivog, materijalnog stvaranja - esto vezuje za En-lila koji je s
vremenom postao glavni bog-tvorac i organizator civilizovanog ivota na Majci Zemlji u sumerskom panteonu. Imajui to
na umu razumljivo nam je to se uz njegovo ime esto dodaje
epitet Velikaplanina29,ime su sumerski mudraci, uitelji eljeli naglasiti da je En-lil30 onaj nebeski stvoritelj, Kosmokrator, koji posjeduje tvornu mo to je oliavae kosmika planina odakle je potekla substancijalizacija vitalnih Poela misaono zaetih u Apsolutnom biu, o emu e biti opirnije govora,
a sada da se pozabavimo govornom i pisanom magijom drevnih Mesopotamljana.
29 Taj se epitet, izmeu ostalog, susree i u jednom hvalospjevu koji govo-
ri o En-lilovim zaslugama za civilizovani ivot na Zemlji:

BezEn-lila,Velikeplanine,
Gradovinebibilisazidani,ninaseljaosnovana,
Stajenebibilesazdane,nitorovipodignuti...
30 Reeno o En-lilu kao o tvornom boanstvu jeste razlog zato se Velika
majka bogova, odnosno Majka Zemlja, na sumerskom zvana Ki, izmeu osta-
log, naziva i Nin-hursag. to jest Gospodarica kosmotvorne planine - epitet ko-
jim su sumerski mudraci nastojali izraziti njezinu temeljnu generativnu funk-
ciju to se najbolje oitovala u toj kosmotvornoj planini. na kojoj je, kao to
rekosmo, poelo vidljivo stvaranje u Apsolutu misaono zaetog svijeta. Ima-
jui na umu tu neospornu injenicu ostaje nam da ono to o tom epitetu raspre-
da razmetljivi Robert K. G. Temple, u citiranom djelu (str. 88) odbacimo kao
plod iste fantazije. Mjesto u spjevu PodviziidjelabogaNinurtena to Tem-
ple aludira aitiolokog je karaktera. Templeovo djelo, barem kad je rije o egi-
patskoj i mesopotamskoj civilizaciji, obiluje neutemeljenim hipotezama.
MATICA, ljeto 2014.
515
MarkoVii
III Govorna i pisana magija
1. Uvod
Drevni su Mesopotamljani, kao uostalom i stari Egipani, nesumnjivo znali da je magija nain da se pomou proricanjai odreenih magijskih radnji spozna, to e rei potini priroda, ovjek, boanstvo i sve ono to prelazi granice neuobiajenog u ivotu ljudi i Svemira31. Mesopotamljani su, naime, jo od praskozorja svoga istorijskog bia nastojali da proricanjem - koje se izvodilo posebnom glasovnom simbolikom, nadahnutimgovorom,
tumaenjem snova i znamenja na jetri rtve, promatranjem zvijezda i leta ptica itd. - te drugim magijskim sredstvima, upoznaju
volju, namjeru onoga tikoje stajae iza svake pojave u kosmikom time i linom ivotu i, dosljedno tome, da prema onome ti
zauzmu odgovarajuu akciju. U tome im je, osim proricanja, odnosno predskazanja, od velike pomoi bila, kako govornamagija - mo i znaenje imena, magijska mo izgovorenog imena,
pjesmai ples,pozitivnoi negativnopriznanje-tako i pisanamagija - simbolikaimagijskamopismaibroja,slikeistatue.
2. Ime kao tvorni princip
Nepotrebno je isticati da je ime kao duhovno-fiziko naelo
individuacije, izdvajanja iz carstva anonimnosti, jedna od najveih tekovina ljudskog duha, jer se doista za neto to ne posjeduje ime, barem filosofski ne moe tvrditi da postoji, da ima
svoj identitet kojim se izdvaja iz bezlinog i kao definisani su-
31 Up. Riard Kevendi, Istorijamagije, Beograd 1978, str. 17, i d. (Preveo
s engleskog Petar urija). Kad je rije o znaaju magije kod bliskoistonih
naroda Kevendievo je odreenje krajnje uproeno, gotovo svedeno na crnu
magiju, jer je magija kod njih imala i uzvieniju svrhu.

516
MATICA, ljeto 2014.
bjekt spoznaje. Stoga nas ne udi to je skoro kod svih drevnih

civilizacija sintagma imati ime znailo postojati, a nemati ime
znailo nepostojati.
Budui da ime nekoj stvari, osobi pa i boanstvu, izdvajajui
ga iz neodreenosti, daje osobine po kojima se razlikuje od ostalog iz roda i vrste, ukazuje nam da se izgovaranjem, davanjem
imena, stvar, bie ili boanstvo iz nerazluenog, amorfnog stanja, dovodi u razlueno, lino stanje, iz neodreenog u odreeno postojanje, to je za drevne narode znailo isto to i dovoenje iz nepostojanja u postojanje.
To je razlog zato u religijama bliskoistonih naroda samo kosmokratori, demijurzi, poput sumerskog En-lila, egipatskog Ra,
fenikog Ela, ili vavilonskog boga-tvorca Marduka imaju povlasticu izgovaranja imena, to jest dovoenja u vidljivo postanje
svega postojeega u vasioni.
Da je ime po iskrenom osvjedoenju drevnih Mesopotamljana
ravno postanju i opstojnosti bia najbolje e nam posvjedoiti
najznaajnije djelo iz sumersko-akadske vjerske knjievnosti,
Epostvaranju:
1
Kad nebo gore,nemaeime,

Kad zemlja dolje,nemaeime.
Kad iskonski Aps32, to ih porodi,
Kad Mummu, kad Tijamat, njihova sveopta majka,
32 Budui da se o teogonijsko-kosmogonijskom sistemu u Epuostvaranju,
kao i o ostalim slinim sistemima narod Bliskog istoka opirno govori u uvo-
dnoj studiji KosmogonijskamisaodrevnogBliskogistokauz moj prevod Enu-
maelia na na jezik, za ovu priliku dodajmo toliko da Aps u ovome Epu, si-
mbolizujui gornje slatke vode, na sumerskom zvane ab-zu, sjedite znanja,
najvjerovatnije predstavlja muko poelo, principiumcausativum, dok Tiamat,
simbolizujui donje slane vode, na akadskom zvane tamtu, na sumerskom a-ab-
ba, u genezi predstavlja ensko poelo. O vavilonskoj Velikoj Majci Tiamat
MATICA, ljeto 2014.
517
MarkoVii
Stanu svoje mjeati vode.

Kad stanita boja, ne bjehu sazdana,
Kad nijedan bog, nebjeestvoren,
Kad nijedan bog, nemaeime33,
Kad nijedna sudbina ne bi odreena...
Bogovi iz utrobe Aps i Tiamat, roeni bjehu.
10 Lahmu i Lahamu se pojave, ime dobie oni34.
(Potcrtao M. Vii)
Kako ime, po uvjerenju narod Bliskog istoka odgovara sutini, bti imenovanog, to jest stvorenog, dosljedno tome, poznavati neije ime znai poznavati njegovu sutinu, narav, bie. Ovaj
koja je preuzela atribute i funkcije sumerske Velike Majke, odnosno Majke Bo-
ginje, Dingir-mah, ovom prilikom recimo toliko da je, kao tamno, nevidljivo
stanite donjih voda iz kojih potie ivot, kao obiljeje tame, odnosno sama bu-
dui Tama, simbol prvobitnog, prije vidljivog stvaranja svijeta, pozitivnog i ve-
oma dugog stanja nevidljivosti, stanja u kojem funkcionalna poela misaono
zaeta u Apsolutu poinju substancijalizaciju, teei vidljivoj opstojnosti to e
i postii izlaskom iz utrobe Majke Zemlje, o emu e poslije biti rijei.

33 Skoro identino miljenje o imenu susreemo i kod drevnih Indijaca i
Helena. Tako se besmrtni Homer, vjesnik evropske kulture ponosi institucijom
imena kad kae:

Od. XIX 403:
Asadodaberi,Autolie,imekojimemilog
Odkerkenazvatisina,jerpremnogoeljaenjega.
NatojjojprozboriAutolik,govoreovo:
Zeteikerko,imemudajtekakovamvelim:
Jaljutesenamnogeljudeiene
Namnogohranojzemljidolazimamotestoga
NekLjuticadijetesezove...
34 Up. Enumaeli,Naprijed, Zagreb 1993. (Epsa francuskog preveo, uz
konsultaciju originala, studiju i komentare sainio dr Marko Vii).

518
MATICA, ljeto 2014.
je nazor sa svoje strane doveo do vjerovanja da je poznavanje

neijeg pravog imena ravno posjedovanju, imanju u vlasti onoga ije se pravo ime, odnosno bie i misli poznaju35. To je opet
dovelo do stvaranja institucije dobrog imena, do motivisanog
imena36, odnosno do toga da su se novoroenoj djeci stala davati takva imena koja im pridaju dobra svojstva. Ko, naime, ima
dobro ime taj ima i dobru sudbinu, jer osobu cijeloga ivota obdariva sreom. U tome se kod Mesopotamljana krije razlog postanju institucije dobrogimena,odnosno dobresudbine,to je
imalo za posljedicu da i smi kraljevi u drevnom Sumeru, Asiriji i Vavilonu, kao u Egiptu faraoni, imaju obino svjetovno i boansko, teoforsko ime koje im udjeljuju bogovi, konkretnije boginje, kao, recimo, u Sumeru Nebeskakraljica,to jest Inanna,
pravilnije Nin-anna (= Gospodarica neba) jer ona, poput AmonRa u Egiptu, kruni sumerske kraljeve dajui im boansko ime
to ga kraljevi uz svjetovno rado izgovarahu. Takvo je, na primjer, ime Sargon, potiui od akadskog aruken, Zakonitivladar;
Sanherib, od Sin-aherib, Sin(= bog mjeseca) umnoavabrau.
To su u lingvistici dobro znana teoforska imena vrlo esta i u helenskom jeziku: Thefilos-Bogoljub, Thedotos-Boidar, to se
35 To je razlog zato dua umrlog u Egipatskojknjizimrtvih na putu od smr-
ti do Ozirisova zagrobnog suda (Gl. 99, i 125-svretak) izgovara imena hiposta-
ziranih predmeta, odnosno dijelova vrata ili barke kao taaka zgusnute magij-
ske moi u kojima se magijski oituju kosmike snage s kojima se dua valja
sjediniti. U ovom sluaju poznavanje i izgovaranje imena jednako je imanju u
vlasti imenovanog subjekta koji mu vie ne moe nakoditi.

36 Pogled o postanju motivisanih imena donosi nam i rimski komediograf Pla-
ut, PersaeIV 4, 74: Omenestnomen, a susreli smo ga i u navedenom pasusu iz
Odiseje u kojem Autolik ljute se mnogo novoroenetu nadijeva ime Ljutica, to
jest Odisej, no to nije bilo pravilo ni u najstarija vremena, o emu autor ove stu-
dije opirno raspravlja u sklopu antroponimije i toponimije u djelu Onomastikau
grkimpoveljamasrpskihvladara2, Oktoih, Podgorica 2000, str. 15-26.
MATICA, ljeto 2014.
519
MarkoVii
susreu i kod ostalih indoevropskih i drugih naroda. Dodajmo

uzgred da su sumerski, akadski, asirski i vavilonski vladari svoja boanska imena esto ispisivali na hramovima s razlogom to
bi svaki izgovor toga imena onome ko ga nosi davao novu snagu, novi ivot.
3. Magijska mo govora i pisma
Ovo nas opet dovodi do pitanja magijske moi glasa, njegova
naina izgovaranja i pisma, napisanog imena, napisane rijei koja je po vjerovanju drevnih Mesopotamljana ravna izgovorenoj
rijei.
Glas je kod prvobitnih naroda imao prvorazrednu magijsku
mo izraavanja spoznanja, poznavanja i vladanja onim koga
upoznajemo. To je razlog zato se naredbe i zakoni odvajkada glasnoobznanjuju; zato se vrhovni bogovi, kao to su kanaanski El,
sjeverno-sirijski Hadad, kod Feniana poznat i kao Baal-Hadad,
sumerski Adu ili Ikur, helenski Zeus ili pak hrianski Jahve
oglaavaju svojim monim glasom, grmljavinom, kako bi, jer su
tako njihovi namjesnici htjeli, to vie naglasili supremaciju nad
tako jadnomkreaturomkao to je ljudsko bie iji glas Vinji, kad
nemaju pametnijeg posla, oslunu kao glasvapijuegupustinji.
S te take gledano o glasu bi se dala napisati podeblja studija, ali nam se ovom prilikom valja zadovoljiti tvrdnjom da je
glas po uvjerenju bliskoistonih naroda, uz ime, bio jedno od
najznaajnijih sredstava kako spiritualne identifikacije i izdvajanja imenom oslovljene osobe, tako i izraavanja moi koju
nam daje poznavanje imena neke osobe, to se postie izgovaranjem imena te osobe. Dodajmo i to da se magijska snaga i
uticaj glasa prilikom polaska u lov, borbu i tome slino, pojaavala bukom, frenetinim pokliima i pjesmom popraenom
ritualnimplesom,to i danas susreemo kod brojnih domorodaca u Africi.
520
MATICA, ljeto 2014.
Budui da je oitovanje spoznaje, time i moi, pomou glasa

ogranieno izgovaranjem, ljudi su pribjegli pismu,to jest ispisivanju imena i svega onoga to su eljeli imati na oku ili u vlasti.
Tako je pismo, u odnosu na glas koji je oitovao vremenski trenutnu spoznaju i mo postalo sredstvo izraavanja trajnei neograniene spoznaje i moi nad imenovanim. S reenim se, meutim, mo pisanemagijeni izdaleka ne iscrpljuje. Kao to kultnastatua,oivljena obredom otvaranjausta,u hramu zamjenjuje boga, tako i napisanitekst,obino himna ili molitva bogu ispisana na statui vladara, zamjenjuje ga u molitvi bogu, emu je
valjan primjer statua vladara Gudeje nainjena od diorita koja se
uva u Louvreu.
Ako pismo, napisana rije, ima toliku mo u oima obinih
ljudi, posebno sveznajuih bogova onda, istinu govorei, nije bilo potrebno da se napisi, obino molitve posveene bogu, izlau
na vidljiva mjesta gdje su ih mogli proitati dobronamjerni, ali i
zlonamjerni ljudi i zlobni demoni. Upravo je mogunost negativnog uticaja na pravo ime, kao i na molitve upuene boanstvu, dovela do toga da su se oni stali ispisivati na skrovitim
mjestima ili kriptogramskimpismomiji je smisao bio dostupan
samo upuenima u njega37.
Skrivanje pravoga znaenja imena postie se i estom upotrebom sinonima i homonima, kao i akrofonijom. Jedan od najdjelotvornijih naina skrivanja pravoga imena, pravoga znaenja
dimenzija nekoga hrama te simbolikog predstavljanja metafizikih istina i tajni kosmikog ivota jeste upotreba brojeva
37 Osim navedenoga, na postanje kriptogramskog pisma uticalo je i ve iz-
neseno vjerovanje da se izgovaranjem napisanog imena osobe ili stvari oni oi-
vljuju, da im se udahnjuje novi ivot, to je bliskoistone narode, elei da
svojim pokojnicima osiguraju vjeni ivot u donjem svijetu, potstaklo da na
grobovima pokojnika ispisuju imena darova neuobiajenim, tajanstvenijim pi-
smom koje je prolaznike podsticalo da ga odgonetavaju i tako vie puta proi-
taju, to je umrlom osiguravalo produenje onostranoga ivota.
MATICA, ljeto 2014.
521
MarkoVii
umjesto rijei, to je kod Asirana i Vavilonjana bilo izvodljivo,

jer su oni slovima dali brojanu vrijednost. Tako su brojevi u
Asiriji i Vavilonu bili ono to su u drevnom Egiptu bili hijeroglifi, sveti znaci, sveto pismo, odnosno simboli koji kao saet
sadraj misli izraavahu ezoterine, obinim jezikom neopisive,
spoznate vjerske, odnosno naune tajne o ivotu kosmosa koje
je trebalo sauvati od zlobnih duhova i ljudi zle volje. Stoga su
se te tajne smjele povjeravati samo onima to su biem i duom
bili neporoni, ispunjeni duhom, jer su se samo takvi smatrali
dostojnim da ih spoznaju, da u njih budu upueni. U tome se ilo
dotle daleko da se na tablicama namijenjenim obrazovanju svetenika kao uvara spoznatih tajni iz oblasti kosmikog time i
vjerskog ivota stavljao natpis, kao to je sluaj s onom ploicom iz En-lilova hrama u Nippuru namijenjenoj obuci psalmista
na kojoj izriito stoji:
Dajeupuenipokaeupuenom,
Dajesvjetovnolicenevidi,
ToprijeiEn-lil,Iggigi(= bogovi zemlje i neba),
Annunaki(= bogovi Aps-a, Donjega svijeta),
Iboanskiuvari-Kura(= En-lilova hrama u Nippuru).
To je sa svoje strane uslovilo da se razvije istinska doktrina o

hijerarhiji brojeva kao o koordinatama ivota u makrokosmu time i u mikrokosmu. Po toj je hijerarhiji uostalom izvrena hijerarhija bogova u kojoj je An (semitski Anu) kao vrhovno boanstvo izraen idealnim brojem ezdeset38, dok su ostali bogovi
oznaeni brojevima predjela na nebu kojima su vladali39.
38 Sumerani, potom Vavilonjani i Asirani imali su seksagezimalni sistem.
39 Usput dodajmo da su sumerska velika boanstva simbolizovala pojedina
sazvijea iz zodijaka. Tako je An najvjerovatnije simbolizovao sazvijee
Raka, Adu ili Ikur sazvijee Bika, En-lil sazvijee Trougao, En-Ki, odno-
sno Ea, sazvijee Aquarius (Vodenjak).

522
MATICA, ljeto 2014.
4. Simbolika broja i slike, kultne statue i reljefa

Iz ve reenog o brojevima slijedi da broj kao grafiki prikaz
nije to to mu daje magijsku vrijednost, ve je to, kako netom rekosmo, simbolika, simboliko znaenje na koje kao simbolon,
signumupuuje, odnosno sobom magijski izraava, jer je broj,
slino hijeroglifu, govorei jezikom magije, bio istinsko sjedinjenje simbola i onoga to se njime izraava. Tako je simbolika
broja daleko vjernije i dublje iskazivala predstavljenu misao no
to to ini govor ili pismo. Kako su se pak simbolikom brojeva
iskazivale kosmike tajne jasno je da svi brojevi nisu imali, niti
su mogli imati podjednaku vrijednost u izraavanju spoznatih
tajni iz cjelokupnog ivota svemira. To, dalje, znai da se za odgovarajuu pojavu iz ivota svemira birao odgovarajui broj koji e je najbolje reprezentovati. Ovome je dobar primjer broj sedam kojim se izraava zaokruenost prostora i vremena to se
postie zbrajanjem broja etiri kao simbola Zemlje i njene etiri strane i broja tri, simbola neba. Njime se izraava i ciklino
uobliavanje, odnosno savrenost odakle njegova kosmika vrijednost u vidu sedam planeta, sedam sfera itd.
Simbolika broja dovodi nas do pitanja simbolikeslikekao najranijega naina izraavanja i prenoenja misli, slike koja u tom
pogledu prethodi piktografiji, odnosno piktogramskom pismu u
kojem jednom znaku odgovara jedan predmet, za kojim slijedi
ideogramsko, u kojem jedan znak, kao dio cjeline, pars pro toto,
izraava figuru, ideju, pojam, da bi potom uslijedilo leterarno izraavanje i prenoenje misli.
Govor slike i njene simbolike - izraen u reljefimaodkamena
ialabastera,na stelamaiploama,kao plastino sredstvo podsjeanja na prole vane dogaaje iz oblasti religije ili politike
kojima je bila svrha da slue kao pouka za budunost - bio je bogat ne samo u vremenu koje prethodi pismu ve je to ostao kroz
MATICA, ljeto 2014.
523
MarkoVii
cijelu istoriju Vavilona i Asirije. Budui svjesni svoga znaaja

na svjetskoj pozornici svoga vremena sumerski kraljevi i dvorski umjetnici zduno nastojahu da - monumentalnim prikazima,
posebno stelama, kao to je slavna StelajastrebovaEanatuma,
uvenog vladara - osvajaa iz Lagaa (oko 2550) na kojoj se velia njegova pobjeda nad stanovnicima susjednog grada Ume, ili
pak Stelaakadskog vladara Naram-Sina (2291-2255) na kojoj se
slavi njegova pobjeda nad brdskim Lulubima - ostave uspomenu na svoju slavnu prolost da, po onoj Salustijevoj Gloriamaiorumposterisquasilumen,time oaloujui boginju Lethu i
posvemanjeg Epimeteja na sreu njegova brata Prometeja, odnosno sumerskog mu parnjaka En-lila.
U otimanju prolih dogaaja od zaborava uestvovahu i kameniplitkireljefikoji bijahu u upotrebi naroito u vrijeme asirskih
kraljeva u prvom dijelu prvoga milenijuma prije naega raunanja vremena. Ti reljefi svojom narativnom i dokaznom snagom
gotovo da nadilaze pisane izvjetaje o njima.
Kako je poznavanje i grafiko, odnosno slikovno prikazivanje
nekoga subjekta ravno imanju vlasti nad njima i, kako slika nije
beivotan prikaz neke osobe, ivotinje ili predmeta, ve ona ivi
ivotom na njoj prikazanog subjekta, to je slika u Mesopotamiji,
kao i u drevnom Egiptu, dvojnik,nadomjestak i zamjenik onoga
koga prikazuje to, nadalje, znai da moe djelovati kao i na njoj
prikazani subjekt i da djelovanje na nju, recimo, njeno unitenje,
znai unitenje i onoga koga prikazuje. Za ilustraciju neka nam poslui grobno posue iz Suze koje prikazuje prizore iz lova ptica i
divokoza to ih je pokojnik lovio za ivota, a prikaz na vazama bila je garancija da e pokojnik, imajui slike, loviti i u onostranom
ivotu. To, meutim, nije bilo pravilo kod drevnih Sumerana, ve
isti izuzetak iz ranog perioda, jer se zna da je onostrani ivot po
njihovom vjerovanju, za razliku od egipatskog, bio odve turoban.
Da su Mesopotamljani vjerovali da se unitenjem slike unitava
onaj koga u stvarnosti prikazuje neka nam za primjer poslui jed524
MATICA, ljeto 2014.
na inkantacija u kojoj obajan ovjek moli oganj da uniti slike

onih to su ga obajali, time i njih, ije slike predaje ognju da, kao
sudija, obdaren linou presudi vjetcu i vjetici:
OOgnjuplamni,ratniporodeAna(=neba),
Najsilnijimebraomsvojom,
TitokoSin(=Mjesec) iama(=Sunce) sporovevodi,
Umojempresudisporu,odlukureci,
OOgnju,ovjekaienutomeobajaesaei...
Kultnastatua,o kojoj je ve bilo rijei, bijae izraziti dvojnik,
odnosno otjelovljenje boanske linosti, jedna od moguih boanskih hipostaza, preobrazbi, jer se bog mogao preobraziti, to
jest zadobiti lik ovna, gusana itd., sve prema svrsi. Sukladno tome, statua je bila stanite i inkarnacija boanstva koje je u njoj
svojom moi bilo prisutno kad god je to od njega traio vjerski
in. Zar i hrianski bog nije posvuda prisutan per essentiam,
potentiamacscientiam,kakvu formulaciju susreemo kod hrianskog Aristotela, Tome Akvinskog.
Ako se bog mogao po volji preobraavati u razne ivotinje, onda je to magijski mogao i ovjek, jer su njihove prirode, kao dio
sveopte kosmike prirode, iste. Razlog ovjekovog identifikovanja ili preobraenja jeste dobivanje natovjeanske snage potrebne
da se odupre zlim silama, kao to pokazuje ova inkantacija:
JasamNebo,dotainemoemene,
JasamZemlja,obajatnemoemene,
ili je to pak elja da se ovjek duhovno sjedini s Apsolutnim biem, to se postie inicijacijom,to e rei simbolinim umiranjem gdje dolazi do borbe due protiv tjelesnog i ovozemaljskih
grijeha (uz pomo kojih hrianski vrhovni reci koji, dodajmo
usput, ak i normalne pobude i sitne prijestupe proglaavaju griwww. maticacrnogorska.me
MATICA, ljeto 2014.
525
MarkoVii
jehom te njihovom ispovijedi i oprostom, svoju lakovjernu pastvu vezuju za sebe, kao za one koji imaju boansku mo opratanja i krojenja sudbine) ime se razvijaju duhovne snage. To
pak dovodi do sjedinjenja s viim, pozitivnim i negativnimkosmikim silama koje se nalaze u raznim biima i hipostaziranim,
magijskom snagom proetim predmetima i biima, to za posljedicu ima novo duhovno roenje.
Ako je, dakle, inicijacija simboliko umiranje za kojim slijedi
duhovno roenje, onda je oito da je i sma smrt vrsta inicijacije, uvoenja bia u viu, duhovnu razinu u kojoj se umrli oslobaa materijalne strane svoga bia. Sam in simbolikog umiranja i sjedinjenja s kosmikim silama doivljuje se u hipostazi, u
prolaznom odvajanju due od tijela, odnosno u transcendentnom, duhovnom stanju u kojemu dua na putu do zagrobnog suda ili inicijant na zemlji, pozitivnimpriznanjem,odnosno ispovijeu i odbacivanjem ovozemaljskih grijeha i materijalne strane svoga bia, doivljujui istinsku negaciju grijeha i podvajanje od tjelesnog, pritom se oslobaajui negativnih, jaa pozitivne duhovne snage to duu, odnosno inicijanta dovodi do sveopte kosmike svijesti i harmonije, do sjedinjenja s Apsolutom.
Tako nam se ne samo simbolika ve i stvarna smrt prikazuje
kao dio ljudskoga bia, vii, duhovniji oblik ivota koji ovjeka
zbliuje s boanstvom i boanskim.
Dobar primjer hipostaze, time i inicijacije, pruaju nam slijedei stihovi iz Pravednika-Patnika,varijante akadskog Jova. Tako na etvrtoj tablici itamo:
Na Vratima Divnoga uda, moja su znamenja
zasjala,
Na Vratima Osloboenja od Grijeha, moje je suanjstvo
prestalo,
Na Vratima tovanja, moja su usta
pitala,
526
MATICA, ljeto 2014.
Na Vratima Prestanka Jadanja, moje je jadanje

prestalo,
Na Vratima iste Vode, ja sam pokropljen vodom
oienja,
Na Vratima Blagostanja, ja stadoh pred Marduka...40
IV Teogonija i kosmogonija drevnih Mesopotamljana

1. Postanje i osobine sumerskog panteona pretee
asirsko-vavilonskog panteona
Vjerujui da je govorna i pisana magija narod stare Mesopotamije makar u bitnim crtama osvijetljena, prijei nam je na izlaganje slike postanja kosmosa i svijeta bogova, kosmogonije i
teogonije drevnih Sumerana, slike to e je pridoli Semiti u treem mileniju samo donekle izmijeniti, bolje reeno zastrti je izmjenom imena bogova sumerskog panteona.
Kad je rije o sumerskom panteonu u duhu narodnog vjerovanja, on nam se, za razliku od sumerskih gradova-drava koje ljubomorno uvahu svoju autonomiju, od samog poetka istorije
crnoglavognarodapokazuje kao jedinstvena cjelina, to e rei
da u njemu nije bilo podjele na bogove ove ili one drave, barem kad je rije o glavnim bogovima koji su, zastupajui pojedine gradove-drave, slono vladali na nebu i na zemlji. To ukazuje da su Sumerani dolaskom u Junu Mesopotamiju sa sobom
donijeli ve izgraen panteon, izgraenu vjeru u svoje bogove.
Istina je dodue, da je svaki grad-drava imao svoga glavnoga
boga zatitnika u iju je ast u toj dravici podizan najznaajniji hram, ali je istina i to da su i drugi znaajniji bogovi sumerskog panteona, posebno Dingir-mah, Velika Boginja, odnosno
40 Cf. Pritchard, Antology II p. 159.
MATICA, ljeto 2014.
527
MarkoVii
Velika majka bogova, kod Vavilonjana poznata kao Blit-il,

Kraljicabogova,uz mjesno boanstvo imali svoje hramove ili
bar kapele u hramu mjesnoga boga. Dodajmo i to da je mjesno
boanstvo grada-drave kao osvajaa postajalo glavno boanstvo pokorenih gradova-drava, odnosno drava koje su, meutim, i dalje potovale svoje mjesno boanstvo, ali sada kao drugorazredno.
Sumerska nam se teogonija, kao uostalom i veina teogonija
Bliskog istoka i drevne Helade, u svojoj biti pokazuje kao kosmogonija, to e rei da pojedina boanstva svojim biem i
imenom personifikuju, otjelovljuju elementarne kosmike sile
kao principe rodnosti i plodnosti, kojima na elu, po svjedoanstvu likovnih i pisanih spomenika s kraja etvrtog milenijuma,
stoji velika Trijada: An (Nebo), En-ki, Gospodar-Zemlja,En-lil,
Gospodar-vazduh,kojima se svagda pridruuje naprijed spomenuta Dingir-mah, kao enski princip.
2. M kao Poelo-Poel i metafiziki,
kosmiki i htonski Principi
Posljednje nas dovodi do pitanja razdiobe sumerskog time i
akadskog, odnosno iz njega poteklog asirsko-vavilonskog panteona. Mada su Sumerani poznavali gotovo pet hiljada raznorodnih boanstava, njihov je panteon, slino egipatskom, u bitnosti monoteistiki, to znai da mu na elu stoji Apsolutno bie, iz kojega ostala boanstva emaniraju kao metafiziki, kosmiki i htonski Principi, Ideje, Poela.
Mesopotamljani su temeljnu kategoriju svoje teoloke i filosofijske misli, kao to je reeno prilikom raspravljanja o konkretizaciji apstraktnih pojmova, nazvali M, to jest Poelo-Poel, Prapoelo.
M je onaj nestvoreni i bezvremeni Apsolut koji se, pokrenut
unutarnjom tvornom Milju, Logosom, raanjem idej, vitalnih
528
MATICA, ljeto 2014.
poela u svojem srcu, u svojoj dui, rastavlja tako otpoinjui

beskrajnu katenu ivota; M je ona tvorna Harmonija to, u od
strane duha iniciranom bezgraninom procesu stvaranja, blagorodno izmiruje kosmike tvorne sile u vjenom slijedu postanja
i mijen sveopteg ivota Universuma; M je onaj peiron u kojem u toku sveopteg kosmikog stvaranja svi oblici stvorenog
kao i jo nestvorenog ve nagovijetenog ivota daju jedan drugom zadovoljtinu u izvanprostornoj i bezvremenoj sukcesiji u
kojoj M kao Enem, tvorna Rije Apsoluta, priziva Mumu, duhovno zaeto bie u vidljivo postanje; M je, konano, ona ivotvorna voda, Kur, u Egiptu zvana Khemunnu, iz koje se vjeno raa i obnavlja ivot; M je, isto tako, ona kosmika Ljubav,
Eros, koja ne samo da pokree na stvaranje, ve stvoreno proima ljubavlju, svagda mirei antagonizme u silama Vaseljene.
Rijeju, M je nestvoreni i bezvremeni Pokreta vjenog toka
izviranja i uviranja kosmikog ivota, umotvorna sila koju, in
ultima analysi, i nije mogue obinim rijeima opisati. Tome
Poelu-Poel po svojem znaenju, kao to je ranije naglaeno,
oblikom i znaenjem odgovara egipatski pojam Ma at, dok mu
je u indijskoj teolokoj misli ravan Brahman kao Apsolut, a u teolokom nauavanju drevne Kine pojam tao, odnosno dao.
Taj se Apsolut - ije je vinje bie ispunjeno tvornim silama
koje ne samo da su pokrenule na supstancijalizaciju prva misaono zaeta Poela, ve one osiguravaju vrst i trajan proces obnavljanja svekolikog ivota Vasione - utjelovljuje pomou metafizikih, kosmikih i htonskih Poela od kojih zavisi postanje
i obdravanje svekolikog ivota u Kosmosu.
3. Postanak kosmosa i svijeta bogova
Slika postanja materijalnog svijeta i svijeta bogova koja nam se
podaje iz kosmogonijskih i teogonijskih sustava i predstava drevnih Sumerana, potom Akaana, Vavilonjana i Asirana priblino
MATICA, ljeto 2014.
529
MarkoVii
izgleda ovako: Apsolutno bie, odnosno Poelo-Poel, Prapoelo koje drevni Sumerani oliie u pojmu M, zainjui u sebi misao, to e rei duhovno postanje svih vitalnih poela, time gubei raniju Jednost, stvara praiskonske, ivotom i ivotodajnom toplinom, ognjem zasiene Vode, u drevnoj Mesopotamiji zvane
Kuru41. Iz tih se voda, odnosno praiskonskog mora koje sumerski
teolozi, to jest mudraci smatrahu primordijalnim pokretaem i
uzronikom svekolikog ivota, raa boanstvo imenom Namu42
koje svojim postanjem negira Jedinstvo Apsolutnog bia s njime
inei sukladno dvojstvo. Namu nam se tako, slino egipatskom
Atumu koji izranja iz promogenetskih voda, u Egiptu zvanih Nu,
predstavlja kao prvi, linou, voljom i svijeu, obdareni vid
ivota, nastao iz primordijalnih Voda u kojima su se do toga trenutka svi oblici ivota, vitalne potencije, u njih od Prapoela misaono proicirane, nalazile u neizdiferenciranoj, bezoblinoj, ali
nagovijetenoj i na supstancijalizaciju potaknutoj potenciji u kojoj se individualnost istom poinje nazirati43. Gonjena ivuim
41 Istini za volju, Kuru je naziv predjela u Zemljinoj utrobi gdje su se nala-
zile ivotvorne vode, pramore, praokean. On je, meutim, i boravite umrlih i
odreenog broja podzemnih bogova. Kur je i neman protiv koje se bore bogo-
vi kao, recimo, En-Ki.

42 Namu se u nekim kosmogonijskim i teogonijskim predanjima esto iden-
tifikuje s tim vodama kao u predanju nazvanom En-Kii Nin-hursag. U tom se
predanju En-Ki pojavljuje kao sin boginje Namu koja se, kao obdritelj pod-
zemnih voda, moe identifikovati s boginjom Zemljom, s boginjom Ki koja je
vremenom u sumerskom panteonu postala ena boga svijetloga zranog pro-
stora, boga En-lila, tako postajui Nin-lil.

43 S te take gledano prvobitne Vode, u Sumeru zvane Kuru, u Egiptu Nu, u
drevnoj Heladi Okanos, kojima pridruujemo i Hesiodov Haos - kao ishodine
take supstancijalnog otjelotvorenja u Prapoelu zaetih vitalnih potencija, nipo-
to ne oznauju nesreeno, ivotu i redu neprijateljsko stanje, kao to to tvrdi u-
veni holandski sumerolog H. H. A. Frankfort i njemu slini, ve je to, kao to re530
MATICA, ljeto 2014.
ognjem to se zgunjava u tim ivotvornim vodama, Namu - metafiziko Poelo bez vlastite moi odluivanja, sobom izraavajui od Apsoluta oznaen smjer tvornog djelovanja - teei vlastitom, unaprijed iniciranom ovaploenju time i daljenjem ostvarenju vitalnih potencija misaono zaetih u Prapoelu, raa Nebo (na
sumerskom An) i Zemlju (na sumerskom Ki) - dva temeljna kosmika elementa, sile oliene u istoimenim boanstvima, u bogu
Anu i boginji Ki.
Nebo i Zemlja - po dubokom osvjedoenju drevnih Sumerana,
Akaana, time i Vavilonjana, glavni dijelovi Vasione - predstavljaju osnovni uslov daljnjeg kosmikog stvaranja, odnosno postupnog ostvarenja zamisli Apsolutnog bia, funkcionalnih poela u obliku vidljive stvarnosti, pojavnoga svijeta.
Nebo i Zemlja, utjelovljeni u bogu Anu i boginji Ki, tim metafizikim poelima u sumerskoj teogoniji i kosmogoniji, kao
prvo raaju temeljni preduslov daljnjeg, vidljivog kosmikog
stvaranja i opstojnosti, raaju 1 i 1, to e rei vazduh, uzduh,
kosmo, prva materijalna faza u postupnoj realizaciji u Apsolutnom biu duhovno
zaetih svih funkcionalnih poela i ideja koje to Poelo-Poel moe, ali ne mora
supstancijalizovati, ve ih zadrati u svom carstvu ideja kao potencije. U tom smi-
slu, dakle, iskonske vode i Haos (potiui od helenskog apelativa hsma=dubina,
zijev) ponovimo jo jednom, predstavljaju prvu etapu u postupnom oivotvorenju
vitalnih, organskih potencija koje se u tim Pravodama i Haosu nalaze u moguem,
jo uvijek amorfnom, pa ako hoemo pravo, ni vremenom obuhvaenom stanju.
Nad takvim stanjem kraljuju bezvremenska kosmika No i Tama kao simboli pr-
vobitne nevidljivosti, zatomljenosti i pospanosti u Pravodama i Haosu bivstvuju-
ih ivotnih potencija koje iz toga stanja tee krajnjoj materijalizaciji, vidljivoj
osobenoj opstojnosti to e je i postii uz pomo ostalih sudionika u kosmikom
stvaranju - Neba s njegovim ivotvornim kiama i toplinom, Vazduha s njegovom
kosmikom svjetlou i Zemlje kao simbola opteg kosmikog vidljivog, zornog
stvaranja sa njenim ivotvornim vodama i ognjem. Ovdje se vrijedi podsjetiti na
ono to smo, raspravljajui o imenu, rekli o vavilonskoj Majci bogova zvanoj Ti-
amat, kao o pozitivnom, praiskonskom simbolu tame, odnosno o Tami.
MATICA, ljeto 2014.
531
MarkoVii
svijetli zrani prostor, svjetlost, svijetlo, duh, dah, ivot, olien

u liku boga En-lila44. Pojavom zraka kao kosmike Svjetlosti kosmike ivotvorne topline, Svijetla, Etera - sve vitalne potencije nastavljaju svoj razvitak, odnosno dosegnuti razvoj i opstojnost na svijetlu Dana. Tako e odsad, postanjem kosmike Svjetlosti, porodu Majke Zemlje biti vjeno prisutan Dan sa svojom
eterinom, nepomuenom i ivuom Svjetlou, Svijetlom. Tako nam se Dan predstavlja kao najznaajnija i najuoljivija,
krajnja faza u procesu cjelokupnog kosmikog stvaranja, faza u
kojoj vitalne potencije dobijaju vidljiv, lian i sa take stvaranja
zavran oblik. To i jeste razlog zato nam se Dan - oliavajui
sunce, svjetlost, bolje reeno kosmiko ivotvorno Svijetlo,
Eter, to e rei boansko i duhovno u Universumu, samim time
bivajui simbol i izraz samoga Apsoluta, njegove tvorne Rijei,
tvorne, ivotodajne energije i ivota, odnosno boanskog tvornog nauma koji se realizuje kako u sveoptem kosmikom tako
i u ljudskom ivotu - pokazuje kao antipod Pravodama i Haosu,
kosmikoj Noi i Tami, gdje se, kao to rekosmo, inicirano stvaranje nalazi u nevidljivom, pospanom i drijemajuem stanju.
Dan e tako biti neumitni svjedok krajnjeg utjelovljenja ivotnih
poela i njihove zorne opstojnosti na Majci Zemlji emu u jed44 Nasuprot reenom, smatramo da se u najstarijim, gotovo prije pet hilja-
da godina izgubljenim teogonijsko-kosmogonijskim predanjima, umjesto En-
lila (na sumerskom Gospodar-vazduh) pojavljuje boginja Nin-lil (na sumer-
skom Gospodarica-vazduh) nesumnjivo najstarije sumersko tvorno boanstvo,
Stvoriteljica svijeta, Gospodarica svijetlog zranog prostora, Magna Mater,
MaterDea, Materprocreatrix iji kult potie iz neolita. Ona kao kosmokrator,
kao Majka bogova, Gospodarica vasione i svih zemalja - atributi to ih kasni-
je susreemo uz boga En-lila - u patrijarhatu ustupa mjesto En-lilu, o emu e
biti vie rijei neto kasnije. Ovdje dodajmo toliko da se u liku boginje Nin-lil
zacijelo susree boginja Ki, to jest Majka Zemlja kao Gospodarica svijetlog
zranog prostora koji boravi u njenom krilu.

532
MATICA, ljeto 2014.
nakoj mjeri pridonosi Nebo (An) svojim ivotvornim kiama i

Vazduh (En-lil) svojim eterinim svijetlom, svjetlou, trajno
budei zemljine generativne moi i sile.
To nam govori da se time proces kosmikog stvaranja ne zavrava ve jedino prelazi u naredni, vii razvojni stupanj, u fazu
vjenog nastajanja i nestajanja, raanja i umiranja kosmikog
ivota, kosmike regenerativne energije u skladnoj i nunoj mijeni u toku razumom i osjetilima zamjetljiva vremena. Dosljedno tome, druga nam se faza kosmikog stvaranja pokazuje kao
svagdanja zbilja uobliena u proces vjenoga slijeda sukladnih
kosmikih pojava to se odvijaju po zakonu nagonskih, time i
nunih kosmikih sila. Rijeju, kreativna sinteza u procesu kosmikog stvaranja koja se realizuje u vidljivom i dovrenom
bivstvovanju u Prapoelu idejno zaetih ivotnih poela, prelazi
u stanje svakidanjeg aktivnog ivljenja, iivljavanja i crpljenja
regenerativnih energetskih potencija Majke Zemlje kao supstrata ivota u vjenoj dinamici, kretnji.
Nebo, kao nosilac golemih kosmikih snaga i pokreta generativnih potencija Majke Zemlje, kao simbola Kosmosa, s istom
raa slatke vode, kako one na nebu tako i one u utrobi Zemlje
to se iz nje pojavljuju kao izvori, rijeke i potoci, iji gospodar
vremenom postaje En-Ki, Gospodar-Zemlja45.
45 Vjerujemo da je u najstarijim za nas izgubljenim kosmogonijskim preda-
njima umjesto boanstva En-Ki, stajalo boanstvo Nin-Ki, Gospoa-Zemlja, jer
te vode izviru iz njene utrobe, iz pravoda Kuru. U kasnijim vremenima, meu-
tim, pod uticajem patrijarhata Nin-Ki, prelazi u En-Ki, slino boginji Nin-lil ko-
ja prelazi u En-lil. U konkretnim sluajevima, zapravo boginja Zemlja, Ki, pod
uticajem svijesti o roditeljstvu dobija svoga parnjaka imenom En-Ki, kao to i
boginja Nin-lil dobija parnjaka imenom En-lil. To u dotinom sluaju znai da
bog En-Ki svojim ivotvornim vodama oplouje Majku Zemlju, boginju Ki.
Dodajmo uzgred da se bog En-Ki jo u najstarijem periodu sumerske istorije,
pod uticajem teolokih nauavanja iz grada Eridu, identifikovao s boanstvom

MATICA, ljeto 2014.
533
MarkoVii
En-lil, slijedimo predanje iz Nippura, kao metafiziko boanstvo razdvaja Nebo od Zemlje (Ana od Ki) potom sa svojom enom Nin-lil raa glavno astralno boanstvo drevnih Sumerana,
Akaana i Vavilonjana Hamurabijeva vremena (oko 1792-1750,
pr. n. e.) raa boga mjeseca Nannara ili Nannu. Bog-mjesec
Nanna koji ima i drugo sumersko ime Sin46, stvara drugorazredno astralno boanstvo, boga-sunce Utu, kao i njegovu prethodnicu, Zvijezdu Danicu, planetu Veneru, odnosno Inannu, boginju plodnosti i vegetacije, a za njom i ostale zvijezde.
En-Ki, kao kosmiko Poelo, odnosno Princip, to e rei
daljnje produenje i ostvarenje generativnih namisli Apsolutnog bia proiciranih u metafizika Poela - u njegova oca Enlila i majku Nin-lil47, ispunjavajui to od njega trae, stvara
slatkih voda toga grada ije je sumersko ime glasilo Ea, Kuauvodi. Od toga
se vremena sumersko boanstvo slatkih voda, kome je metafiziko boanstvo
En-lil kao idejni zaetnik plana o ureenju Zemlje, povjerilo to izvrenje, javlja
pod dva imena. O znaenju toga dvoimenoga boanstva koje u sumerskom pan-
teonu simbolizirae vode to izviru iz tajanstvenih dubina, potom mudrost, zna-
nje i magiju, bit e opirno govora kasnije.

46 Teoforsko ime Sin najvjerovatnije je kriptogramskog karaktera, nastalo
od sumerskih apelativa En=Gospodar, Gospod, Bog, i zu=znanje, odnosno Go-
spodar znanja. En+zu. po zakonu metateze i asimilacije prelazi u Zu+in, a to

po zakonu o kontrakciji u Sin. Tome je razlog, kao to rekosmo, nastojanje sumerskih, naroito akadskih, vavilonskih i asirskih pisara i teologa da od obi-
nog svijeta sakriju pravo ime, jer smo vidjeli da po njihovom nazoru poznavati neije ime znai nad tim biem imati prevlast. Bog Nanna, odnosno Sin bio
je najznaajnije astralno boanstvo u arhajskoj Mesopotamiji, jer su po njemu

raunali godine, odnosno mjesece.
47 Suprotno ovom kosmogonijsko-teogonijskom predanju iz Nippura, uvje-
reni smo da je u tim predanjima iz najstarijeg razdoblja sumerske istorije En-
Ki sin Neba i Zemlje, odnosno boga Ana i boginje Ki s kojom je zapravo u sa-
mom postanju kosmogonijskih i teogonijskih predanja bio identian, o emu
smo netom raspravljali.

534
MATICA, ljeto 2014.
floru i faunu48.
S te take gledano, sumerski bogovi An, Ki, En-Ki, En-lil i Dingir-mah pokazuju se kao tvorne sile kojima je Apsolutno bie povjerilo odreene funkcije u procesu postanja i samoga bivstvovanja kosmosa. Dabome da su sumerski teolozi znali za gornjim bogovima pripisane, odnosno u njima utjelovljene funkcije koje su
da bi ih svijet mogao razumjeti opisali terminima iz ovozemaljskog ivota, zbog ega je krajnje uproeno sumerski panteon posmatrati kao proizvod, sliku ovozemaljske drave i njezina ustrojstva to naalost ini veina sumerologa. Dodajmo i to da su od
svih bogova sumerskog panteona samo gornja boanstva smatrana tvornim, mada su to u najranijem stadiju sumerskog panteona
bili i bogovi Ninurta, Nergal i donekle Anunnaki.
4. Sumerska knjievna predanja o
postanju kosmosa i svijeta bogova
Navedena slika postanja kosmikih, odnosno boanskih sila

temelji se na nekoliko sumerskih knjievnih predanja.
to se tie boginje Namu ona se u jednom od najstarijih popisa sumerskih bogova prikazuje kao MajkakojaraaNeboiZemlju, dok je njen piktogram prikazuje kao primogenetsko more,
48 Po tom nauavanju En-Ki - u genezi ona ivotvorna voda koju egipatski
mislioci zvahu Khemunnu, a njenu gospodaricu Tefnut - u saradnji sa ivotvornim ognjem, Ete-rom, Svijetlom iji je gospodar En-lil, u egipatskoj teogoniji
u, ini osnovu cjelokupnog vidljivog, terestralnog stvaranja u krilu Majke Ze-
mlje - svekolikog bilinskog i ivotinjskog svijeta. Stoga nije nikakvo udo to
u sumerskom panteonu vienom u duhu narodnog vjerovanja, metafiziko Po-
elo En-lil u koga je Apsolut proicirao ideju ureenja Zemlje i ivota na njoj
bogu En-Ki povjerava izvrenje toga plana, to on, kao kosmiko Poelo, Prin-
cip, to jest daljnje produenje stvaralakog nauma zaetog u Apsolutu, nemajui mo da taj generativni naum mijenja, jer je on samo funkcija, odnosno iz-
vrilac, a ne zaetnik generativnih ideja, prihvata i sprovodi u djelo.
MATICA, ljeto 2014.
535
MarkoVii
to znai da je boginja Namu sama po sebi bila slika kosmosa

kao obogotvorenog vodnog prostranstva iz kojeg izranjaju Nebo
i Zemlja u vidu kosmotvorne planine. Poetni stihovi mita EnKi i Nin-mah, koji je inae posveen stvaranju ovjeka, govore
nam da je ona nekada bila zdruena sa Nebom i Zemljom:
Kad[bogovine]*babijahuroeni,
kadMajkabogovabijaezaruena,
KadseMajkabogova[Namu]odvoji od Neba i Zemlje
kadMajkabogova...[...]u Aha roena bi (potcrtao M.
Vii)
10 [tada]sebogovizajeloipieznojem
iradom[morahu][brinut]:
Bogovigornjipoljskeradoveradie,
Bogovidonjikoarenosie;
BogoviuHarali,naZemljisijahu,kanalekopahu;
Bogovionamolutahu,poraditogaplakahu.
TadEn-Ki,nadasvestvoriteljmudri,
tobrojnebogovestvori,
15 leeuEngur,ulogpodkojimprotjeevoda,
umjestouijesreditenijedanbog(pogledom)
nemoeprodrijet,usvojojlonici(zaspidubokim)snom.
Bogoviplauiviu:Onpatnjustvori;
(paipak)protivnoonomkospava,onomkolei,
unjegovulonicunesmjehuu.
(Al)NamuMajka,Prethodniksvemu,rodilja
bogovamnogih,
20 predsinabogovajadanjestavi:
Si[ne]moj,tilei,istinskispava!
[]...[]...
Bogovi(gornji)stvorenjatvojaivetijadno;
6
* etverouglaste zagrade u poemama ukazuju na rekonstruisan tekst, a oble
na dopunu teksta.
536
MATICA, ljeto 2014.
sinemoj,izloniceustaj,tito(obiljem)
[mu]drostisvakuvjetinupozna;
25 bozimadvojnikestvoridaodnjihtegobe
uklonitmogu!:
En-KinarijeNamu,materesvoje
izlonicesta;
bogusvetinjuue,pobedrimase
udarimonim;
mudrac,znalac,razborititosvenune
vjetineznade,stvoritelj(i)onajtosvemuoblike
daje,dadedatosestvorenjerodi;
En-Kimurukepravi,grudimutvori;
30 En-Kistvoritelj,uduustvorenjasvogdaje
damudrostue;
natoNamu,materisvojojree:
Omajkomoja,stvorenjuijepostanjehtjede
bogovatrpnjudaj;
kadsrceglineponadAps-a (= ponora)
smjea,
tadstvorenjuiglinioblijedaj;stvorenje
nekaserodi,
35 iNin-mahpomonicanekatibude;
Ninimma,Egizianna,Ninmada,Ninbara,
Ninmug,Sarsardu,Ninniginnakojeporodi
nekatinausluzibudu;
Omajkomoja,sudbinu(stvorenju)utvrdi:Nin-mah
zanjegtegobenekvee49.
Prvo vidljivo stvaranje svijeta bogova na kosmikoj planini kao

i stvaranje smrtnih ljudi prikazuje nam mit nazvan LahariAnan:
49 Cf. Pettinato, Das altorientalische Menschenbild, S. 69-73. (Preveo s nje-
makog Marko Vii).
MATICA, ljeto 2014.
537
MarkoVii
10
15
20
25
30
538
KadnaplaniniNebaiZemlje
AnrodiAnunna-bogove,
[jer] (boginju) Anan(boginja ita) snjimaporodi,ned
danikne,
jernazemljupreuUttu (=boginja tkanja) nestvori,
(i) zaUttunikakva rupa nebiizdubljena,
nebiovce,jagnjadsenemnoie,
nebikoze,jaradsenemnoie,
ovcasvojejagnjadidvojenejagnjie,
kozasvojejaraditrojenejarie.
JerAnankojabistrinudaje,iLahar (= bog stoke)
neznahuAnunna,velikibozi,
eguu-jemaodtridesetdananebi,
eguu-jemaodetrdesetdananebi,
eguu-jemaodpedesetdananebi,
sitnogjema,brdskogjema,Adamku-jemanebi,
odjeezanonjunebi,
Utturoenanebi,krunasenijenosila,
En-Nimgirsi,En-Kalkal,roeninebjehu,
Sumugannasuhuzemljunedoe.
Ljudivremenaprvih
neznahuzahljebtosejede,
neznahuzaodjeutosenosi,
ljudinarukeinogehodie,
poputovacajedoetravu,
izjarakavodusupili;
tadaumjestuukojempostaebozi,
unjihovomdomuna Svetom Brijegu oni (Anunna)
postakoeroenjeLahariAnan,
usvetinjuukojojbogovijedoehljeb,oniihprime:
obilneplodineLaharaiAnan
Anunna-bozisaSvetogBrijega (planine) jedu,
MATICA, ljeto 2014.
alsezasititnemogu;
izsvetogtoraslasnotomlijeko,
pijuAnunna-bozisa Svetog Brijega, (potcrtao M. Vii)
alsezasititnemogu;
35 unjihovomestitomtoruoni (Anunna-bozi)
poradinjihovesree
ovjekuivotadadoedah50.
Nakon to je An kao metafiziko Poelo stvorio velike bogove Anunna, a preko njih boginju ita Anan i boga stada Lahara,
Apsolutno bie svoj tvorni naum nastavlja realizovati uz pomo
boga En-lila, svijetlog zranog prostora i topline bez koje nema
ivota na Majci Zemlji, to se opisuje u mitu nazvanom Postanjetrnokopa:
Gospod,doistadadedaonotojedolinosvjetlapostane,
Gospod,ijajesudbonosnaodlukaneodlona,
En-lil,tosjemezemljeiztlaizvodi,
OdluivrstodaNeboodZemljerastavi,
OdluivrstodaZemljuodnebarastavi...51
En-lil svoj naum sprovodi u djelo, to nam potvruje mit nazvan Gilgame,Enkiduidonjisvijet:
KadseNeboodZemljerastavi,
KadseZemljaodNebaodvoji,
Kadimeovjekuodreenobi;
KadAnuzeNebo,
KadEn-liluzeZemlju...52
50 Cf. Pettinato, op.cit. S. 86-90. (Preveo s njemakog Marko Vii).
51 Cf. Pettinato, op.cit. S. 82-85. (Preveo s njemakog Marko Vii).
52 Cf. Kramer, Sum.myth. p. 51-53. (Preveo s engleskog Marko Vii).
MATICA, ljeto 2014.
539
MarkoVii
To bi, dakle, bila osnovna knjievna svjedoanstva iz kojih

nam se podala naprijed iznesena slika postanja svijeta.
Budui da se Majka Boginja u najranijim sumerskim pisanim svjedoanstvima, kao tvorno boanstvo, svagda navodi uz Ana, Enlila i En-Ki, razmotrit nam je i to boanstvo plodnosti sui generis.
SUMERSKI PANTEON IN EXTENSO
V Metafiziki i kosmiki principi
1. ensko i muko poelo i kult plodnosti
Izloivi postanje osnovnih kosmikih sila time i glavnih bogova, red je da vjerovanje mesopotamskih naroda izloimo u
cjelini, po potrebi zalazei i u vjerovanja susjednih naroda.
Budui da je sumerski panteon, potom akadski, odnosno asirsko-vavilonski panteon, kao i panteoni susjednih, takozvanih azijatskih naroda, Mitana, Subarejaca itd., u najranijem periodu oliavao, odnosno obogotvorio prirodne sile rodnosti i plodnosti,
re nam je neto o samom postanju pojma i kulta plodnosti, o
enskom i mukom poelu i njihovom olienju u Velikoj (Vrhovnoj) boginji plodnosti i Velikom (Vrhovnom) bogu plodnosti.
Kad je rije o prvobitnom boanstvu plodnosti, ono je po svojoj naravi tvorno boanstvo opteg karaktera koje u sebi objedinjuje opti duh plodnosti, posebno duh cerealija. To boanstvo s
vremenom dobija odlike linosti, tako postajui gospodar plodnosti, to e rei da od njegove volje zavisi da li e godina biti
plodna i rodna, to opet kazuje da ono upravlja plodnou, odnosno onim to plodnost prouzrokuje, to jest gospodari kiama i
vodama, kako onima u zemlji tako i onima na nebu.
Kad je pak rije o polu prvobitnog boanstva plodnosti, ono
je u vrijeme svoga postanja vjerovatno imalo odlike mukog i
540
MATICA, ljeto 2014.
enskog pola, to je nalo odraza i u sumerskom nazivu za Zemlju: Ki = Zemlja (ensko) i En-ki = Gospodar-Zemlja, potom
u bradatoj boginji Itar u Vavilonu i, dvije hiljade godina kasnije, u helenskom Hermafroditu. Ovdje treba traiti i postanje
najstarijoj podjeli na ivi i neivi rod, pri emu je ivi rod obuhvatao sve to, bez obzira na pol, ima odlike ivota, dok je neivi (od kojega poslije vue porijeklo neutrum genus = ni muki ni enski rod, kod nas srednjirod, pametno smiljen termin nema ta) obuhvatao sve to nema odlike ivota.
2. Velika boginja i Veliki bog plodnosti
Do razdiobe ivoga roda na muki i enski rod dolo se poslije kad su se stale uoavati osobine mukoga i enskoga pola, pri
emu je veliki uticaj imalo ovjekovo zapaanje da ena podaruje novi ivot. To zapaanje o eni kao izvoru ivota, nastalo u
vrijeme paleolita, s vremenom se prenijelo i na zemlju, jer ona
poput ene svake godine raa novi ivot, zaodijeva se u novo ruho, iz svojih njedara, iz svoga krila vegetaciji daje ivotnu snagu. Tako gledajui na stvari nije udo to je zemlja jo u kasnom
paleolitu stala oliavati duh plodnosti i rodnosti, nevidljivu generativnu silu to je ljude toga doba navelo da je personifikuju,
da vie ne bude obian apelativ zemlja,ve Zemlja rodilja, Majka Zemlja, o emu e biti vie govora poslije, a sada da se vratimo prvobitnom boanstvu plodnosti.
Ono je, kao to rekosmo, s obzirom na pol u vrijeme postanja moglo biti neodreeno da bi se sa sve jasnijim luenjem
polova stalo javljati kao bog ili boginja, odnosno kao boginjamajka, bog-tvorac, odnosno kao boginja-stvoriteljica, bogstvoritelj, to je opet dovelo do oboavanja boanskog para
kao zatitnika plodnosti pri emu je jedan od suprunika uveinisluajevabioodrazbogailiboginjeplodnostistvorenihu
samompoetku.
MATICA, ljeto 2014.
541
MarkoVii
Kao boanski suprunici meusobno se razlikuju specifinim

obiljejima. Tako se Velika Boginja, bar kad je rije o narodima
egejsko-anadolijskog podruja i plodnog Polumjeseca, susree
kao boginja plodnosti, boginja-djevica, boginja-majka, boginjahraniteljica, boginja kosmotvorne planine, boginja-zatitnica
prirode i svega ivuega na njoj, posebno ivotinja, boginja-zatitnica kultnog drvea itd.
Velika boginja plodnosti za supruga ima Velikoga boga plodnosti to se javlja kao gospodar gorskih visova, oluje i ivotne
kie, koji se prikazuje kako stoji, odnosno jae na biku, simbolu
oplodne snage, u ruci drei svoje oruje - munju, kasnije strijelu ili trozub.
To je zacijelo najstariji vid boga plodnosti, ali su Sumerani i
susjedni im narodi, uviajui da generativne sile zemlje svake
godine obamiru i uskrsavaju, stali potovati boga, odnosno bogove koji u vrijeme ljetne ege nestaju, da bi u proljee uskrsli.
To je opaanje uticalo na to da se prvobitno boanstvo plodnosti, kao personifikacija mukog principa, stalo potovati pod dva
aspekta - kao zreo ovjek i mladi.
Tada Velikibogplodnostina Bliskom i Srednjem istoku dobiva upeatljivija karakterna svojstva, to e rei da se sada prikazuje kao ovjek koji, budui u naponu snage, s dugom bradom,
konusnom tijarom na glavi, zaodjenut u kratku tuniku, stoji na
biku ili na planini s munjom u ruci, kako ga prikazivahu u sjevernoj Siriji u liku boga Hadada, u Fenikiji u liku Baal-Hadada,
ili pak u zemlji Hurita i Hetita u liku Teuba, a kod Mitana u liku vrhovnog boga Rahmanna, mada je to postanjem aramejsko
boanstvo; kod Amoriana se prikazivao u liku boga Amurru,
kod Asirana i Subarejaca u liku boga Adu, koga poznavahu i Sumerani, mada su oni imali svoga boga kia Ikura i vlastitoga
boga vegetacije.
Drugi aspekt boga plodnosti kao olienja mukog poela, kao
to rekosmo, prikazuje se u liku mladia koji je, kao olienje
542
MATICA, ljeto 2014.
vegetativnih sila, Velikoj boginji plodnosti, respective Majci Zemlji, ljubavnik u koga se ona, u liku svoje kerke, Boginje ivota
i smrti53 zaljubljuje, ali njezin ljubavnik po sazrijevanju ljetine
nestaje sa zemlje, to jest odlazi u donji svijet, kamo za njim, kao
za olienjem generativnih sila, ide Velika boginja plodnosti u liku
svoje kerke (takoe olienje ivota u prirodi) te ga u proljee izvodi kao svoje novoroeno dijete54, u emu vidimo u poetsko ruho zaodjenuto ciklino umiranje i raanje ivota u prirodi.
Budui da smo u bitnim crtama izloili oba aspekta mukog poela - aspekt odraslog i mladog ovjeka, odnosno boga i usput oba
aspekta enskog poela - aspekt ene zrele i mlade dobi, to jest
aspekt Velike boginje plodnosti i aspekt Boginje ivota kao
kerke i personifikacije Velike boginje plodnosti, odnosno Majke
Zemlje, red je da poblie prikaemo osobine i predstave Velike
53 Takva je u Sumeru Boginja ivota i smrti bila Inanna koja generativne
moi nasljeuje od svoje majke, Velike boginje plodnosti, od stvoriteljice Nin-
lil. Istini za volju, Inanna je zapravo samo olienje, hipostaza Velike boginje
plodnosti, odnosno boginje Nin-lil.
Inannine odlike boginje ivota i smrti nasljeuje boginja Itar kod koje se
potencira njena unitavajua uloga staroga ivota kao osnove za novi ivot.
Kod Kanaanaca i Ugariana je to djevianska boginja Anat, kojoj u egipatskoj
religiji odgovaraju boginje Hathor i Izida, dok su kod Feniana ulogu boginja
ivota imale boginje Anat, Aerat i Atoret koje vremenom potiskuje i asimi-
luje boginja Atarta; kod Hetita ovim boginjama odgovara raspusna Hebat.
54 To je u Sumeru Dumuzi, ili jo tanije Dumuzi-abzu, Pravi sin abzu, to jest
podzemlja, s boginjom ivota i smrti Inannom; u Vavilonu Tammuz s boginjom
Itar; u Ugaritu i Kanaanu u drugom mileniju prije nove ere Baal-Alijan s bogi-
njom Anat; u Egiptu Oziris s boginjom Izidom; u Zapadnoj Siriji Adonis s bo-
ginjom Atartom, a u Anadoliji Attis (otac) s frigijskom boginjom Kibelom, dok
se kod Hetita javlja boginja Kibela s bogom vegetacije Telepinom. Moda bi
kod Hetita bilo opravdano umjesto Kibele oekivati boginju Hebat koja dodue
nije pripadala hetitskom panteonu u koji dolazi iz hurijskog sijela bogova.
MATICA, ljeto 2014.
543
MarkoVii
boginje plodnosti kao olienja Majke Zemlje koja s razvojem religijske svijesti i deifikacije kosmikih sila posta Majkasvemuivome55,odnosno Velika majka bogova i ljudi.
to se tie njene predstave kao simbola ivota i smrti, nju su jo
u neolitu stali prikazivati s izrazito bijelim licem to je vjerovatno
poteklo iz predstave o grudvici pepela u koju je zapretan ar, simbol u Majci Zemlji zapretanih ivotvornih snaga koje, kao i ar,
oganj, donose ivot, ali i smrt. Gledajui tako na stvari ne udi nas
to je mfalos kao simbol ivotvornog ognja skrivenog u pepelu,
u zemlji, u veini drevnih civilizacija smatran izvorom ivota, odnosno sreditem svijeta to ga oni poznavahu. Dodajmo uzgred da
je omfalos, mundus, potiui od indoevropskog svetog sloga Om,
divina vox, to se ouvao u hrianskom Am-en, smatran sreditem svijeta, svetim orijentacionim prostorom u prvom redu zato
to drevni narodi vjerovahu da se upravo tu oglasio omf, boanski
55 Na ovaj rani naziv Majke Zemlje podsjea nas i hrianska pramajka Eva
koju Geneza 3.20, upravo tako imenuje, nazivajui je Havva, ime koje obli-
kom i postanjem ima dosta zajednikog s hurijsko-hetitskom boginjom ivota
i smrti Hebat koju susreemo pod imenom Khaba,Khiba,KhebatiHebat, to
se opet moe dovesti u vezu s imenom frigijske i hetitske Majke bogova koja
se pojavljuje kao Kuvava,Kubaba,Kumbaba,Kubile,Kibela, ali i kao Amma,
Amba,MaMatarKubile,Nanai Nene o emu govori Gnter Neumann u lan-
ku Die Begleiter der phrygischen Muttergttin von Bogazky objavljeno u
NachrichtenderAkademiederWissenschafteninGttingen, Gttingen 1959.
Eva kao Majkasvemuivome ne moe biti edna, kao to nije ni hurijsko-he-
titska boginja Hebat - na reljefima u stijeni iz Jazilikaje, u blizini mlae, ali
znaajnije hetitske prijestonice Hattua, prikazana kako naga jae na lavu,
simbolu oplodnih snaga, sila Majke Zemlje to se bude u proljee - niti pak he-
titska odnosno frigijska Majka bogova Kibela, jo u rimsko doba poznata po
raspusnim kultovima kojoj svoje postanje duguje i Artemida iz Efesa, ta izvan-
redna boginja plodnosti i rodnosti to i vizuelno simbolizovae veliki broj doj-
ki na njezinom tijelu.
544
MATICA, ljeto 2014.
glas, odnosno otkrilo boanstvo, boansko, boanski svijet kao

osnova i slika ljudskoga svijeta koji e s boanskim odravati vezu preko omfalosa, mjesta gdje se oglaavalo, javljalo boanstvo.
To je razlog zato kod drevnih naroda u skoro svakom znaajnijem mjestu susreemo omfalos, kao od vinjega Tvorca ukazano
mjesto za podizanje novoga naselja, grada.
To je i razlog to se na Bliskom istoku smatralo da se Majke
bogova kao stvoriteljice pojavljuju u vidu ara u grudvicama pepela. Tako se, na primjer, u gradu Afaki smatralo da se njihova
boginja Atarta, kao olienje enskog poela, nazivana Velikom
majkom bogova, u svojem svetitu javlja u grudvi pepela56.
Tu takoe treba traiti razlog zato je Velika majka bogova u
neolitu, kao simbol imala omfalos, kasnije Mjesec i Sunce, kao
izvore topline i rasta, time i ivota.
Kako je rast i opadanje suneve energije simbolizovalo rast i
opadanje ivota u prirodi, to se simbolika Sunca prenijela na
Majku Zemlju, Majku bogova, kao na trajni izvor umirue i uskrsavajue prirode. Stoga nas ne udi to u hetitskom mitu o
umiranju i uskrsavanju ivota prirode ba Majka bogova Kibela, kao simbol Sunca, pronalazi Telepina, personifikaciju vegetativnih zemljinih sila, nareujui mu da vrati ivot prirodi.
Iz reenoga slijedi da je Velika boginja plodnosti, odnosno
Majka bogova, kao personifikacija Majke Zemlje, iskonski posjednik ivotodajnog ognja (simbola generativnih snaga), zapretanog u njenoj utrobi koji, budui u svakoj klici, razara stari i
stvara novi ivot koji e uz pomo vlage i sunane topline dospjeti u vidljivu opstojnost.
Majka bogova, odnosno Majka Zemlja ove ivotvorne sile oliavae kao mlada djevojka, zrela ena i ostarjela ena, starica.
56 O tome vidjeti Albert Vincent, LareligiondesPhnicienssmites, pre-
miermillenaireav.J.C., objavljeno u Histoiregnraledesreligions, Paris
1960, I 310.
MATICA, ljeto 2014.
545
MarkoVii
Kao mladadjevojka simbol je buenja i bujanja u klici zatomljenog ivota; kao odrasladjevojka simbol je ivotvornog ognja, sunane svjetlosti i vlage, odnosno ivotvornih podzemnih
voda koje e u klici ognjem pobueni ivot uz pomo eterine
svjetlosti dovesti u vidljivu opstojnost, dok je kao ostarjelaenabila simbol dozrijevanja, obamiranja ivotnih snaga prirode
to e nastaviti da ive skrovitim ivotom do ponovnog roenja.
Takva slika o Majci Zemlji susree se i u sumerskom mitu EnliliNin-lil o kojem e kasnije biti rijei.
Ukratko reeno, u liku Majke bogova, kao personifikacije
Majke Zemlje oliene su sve one ivotne snage to ih susreemo u kultovima plodnosti kod gotovo svih bliskoistonih naroda: ivotvorni oganj, odnosno pokretaka snaga u svakoj klici
ivota, ivotvorna voda, odnosno vlaga, sunana toplina, vazduh koji je obavija, i obamrlo stanje u ime ega je u liku starice simbolizovala ivotu suprotne sile, studen i zimu koje krajem
ljeta odnose pobjedu nad silama svijetla, odnosno ivota.
3. Veliki bog i Velika boginja plodnosti kao
zaetnici kulta boga vegetacije i boginje ljubavi
Ovim opsenim izlaganjem o Majci bogova, zapravo Majci

Zemlji svrha je da se pokae kako svi bliskoistoni mitovi o
boginji ljubavi i bogu vegetacije (navedeni u pedeset etvrtoj
napomeni) svoje porijeklo vode od Velike boginje plodnosti
kao olienja Majke Zemlje i njenog parnjaka Velikoga boga
plodnosti, uz napomenu da oni u tim mitovima silaze stepenicu nie, to e rei da se Velika majka bogova transformie u
svoju kerku, poznatu kao Boginja ivota i smrti, odnosno ljubavi, a Veliki bog plodnosti preobliuje u, uslovno reeno,
svoga sina, mladoga boga vegetacije, u gospodara vegetativnih
sila prirode, u koga se zaljubljuje boginja ljubavi, odnosno
Majka Zemlja.
546
MATICA, ljeto 2014.
Da postanje tih mitova valja promatrati u tom svijetlu posvjedoie nam narav boga Dumuzija i boginje Inanne, odnosno Tammuza i boginje Itar iz odgovarajuih sumerskih i akadskih, odnosno vavilonskih mitova. Da bismo, meutim, upoznali njihovu
prirodu, nuno je da prethodno upoznamo prirodu sumerske Velike boginje plodnosti i sumerskog Velikog boga plodnosti.
4. Sumerski veliki bogovi plodnosti i
njihov uticaj na postanje mita o Dumuzi i Inanni
Sumerska Velika boginja plodnosti, odnosno Majka Zemlja u
Sumeru poznata pod nazivom Dingir-mah, Velikaboginja,bijae
svojevrsna boginja rodnosti i plodnosti na to, uz ostalo, na njenu
ulogu stvoriteljice ivota upuuju njeni epiteti kao to su Nin-tu,
Gospodarica raanja, Nin-hursag, Gospodarica kosmotvorne
planine,o emu je bilo rijei prilikom raspravljanja o prostoru i
vremenu; Nin-mah, Uzviena gospodarica, kasnije Nin-lil, Gospodaricavazduhabez kojega nema opstanka na zemlji.
Na njenu ulogu stvoriteljice ukazuje joj i epitet Jahu, Otmjena
golubica,naziv to ga nose i druge boginje-stvoriteljice na Bliskom istoku57. Njen je znaaj kao boginje plodnosti u Sumeru
57 Up. Jahu, boginja hebrejskih kolonista iz 6, i 5, st. prije n. e. u Elefanti-
ni koja se navodi u Papirusu br. 22.125, dok se na papirusu br. 44, 3, navodi
kao Anat-Jahu. Ameriki orijentalist Alan Rowe godine 1920, u Beth-Shanu
pronaao je stelu na kojoj se ta boginja prikazuje u stojeem stavu, obuena u
dugu haljinu, s krunom na glavi, dok u lijevoj ruci dri uas, ezlo, simbol sre-
e, a u desnoj ankh, znak ivota, to su egipatski simboli, po kojima lii na egi-
patsku boginju Mut. Popratni tekst kae: Anti (Anat) kraljicaneba,gospoda-
ricasvihbogova. Mada je Anat bila olienje enskog principa (kao to o njoj
kae Albert Vincent u djelu LaReligiondesJudeo-AramensdElephantine,
Paris 1937, p. 561) to jest Majka Boginja kao deifikovani izvor ivota, ona je
MATICA, ljeto 2014.
547
MarkoVii
bio toliko naglaen da su ostale boginje zatitnice pojedinog rastinja kao, recimo, Nidaba, zatitnica trstike, ili boginja A-nan,
zatitnica ita, smatrane samo aspektom Velike boginje plodnosti koja im, kao svojim pomonicama udjeljuje generativnu mo
i silu, kao to u naem hrianstvu Svemogui i Sveznajui svecima (pa ak i svojim bigotnim slugama to se pred njegovom
Visou samim pepelom posipaju, pritom se smatrajui crvima
zemaljskim zaboravljajui da crvi ive na raun drugoga) udjeljuje nadnaravnu mo. Duboka vjera u njenu plodotvornu mo
dovela je do toga da su joj Sumerani u svakom veem mjestu
podizali hram zvan E-mah, Kuamone.Na bezgraninu mo
ove boginje ukazuje i njena predstava. Tako na jednoj vazi iz
Uruka iz vremena oko 3200, godine prije Hrista, ovu boginju vidimo obuenu u dugu sveanu haljinu, na glavi joj stoji velika
dijadema i par rogova, to je ukazivalo na njenu boansku mo.
Kao atributi javljaju se ovan, potom lav i zelene trstike.
Kad je rije o sumerskom Velikomboguplodnostikao utjelovljenju mukog poela, njega smo de facto prikazali prilikom opisa istoimenog boanstva u vjerovanjima naroda Bliskog i Srednjeg istoka. Ovdje dodajmo toliko da su ga Sumerani nazivali AbU, OtacVegetacije,predstavljajui ga u stojeem stavu, s bradom,
kosom koja lepra, s velikim inkrustiranim oima, kakvu predstavu toga boga vidimo na jednoj statui pronaenoj u ruevinama
prastarog hrama u Tell-Asmaru s poetka treeg milenijuma58, na
na navedenoj steli ne samo antropomorfizirana, ve je dobila i sasvim line cr-
te, to e rei da je od simbola opteg ivota, od Majke svemu ivome postala
sasvim lino boanstvo s ogranienim moima. To opet znai da je Anat-Jahu,
Anat-Stvoriteljica, kao Majka bogova prela dalek put od opteg simbola ivo-
ta do linog boanstva s ogranienim moima. O boginji Anat vidjeti sjajnu
studiju Arvida S. Kapelruda, TheviolentGoddesAnatinRasShamraTexts,
Oslo 1969.
58 Cf. Georges Contenau, La religion sumerienne, objavljeno u Histoire
gnrale, p. 275.
548
MATICA, ljeto 2014.
kojoj susreemo sokola kao atribut bogova-tvoraca na Bliskom istoku59, dok se pozadi vidi kronja mladog drveta.
Budui da je sumerska boginja plodnosti vremenom dobila
lini oblik, odnosno postala Nin-lil, Gospodarica-vazduh,njen
mu, bog plodnosti postaje En-lil, Gospodar-vazduh,nije nikakvo udo to je u sumerskom panteonu upravo En-lil bio ne samo bog vegetacije ve i tvorno boanstvo ije odlike kao olienja Velikoga boga plodnosti, time i tvorca, prelaze na njegovu
hipostazu, uslovno reeno, na sina Dumuzi, kao to odlike Velike boginje plodnosti, sada zvane Nin-lil, prelaze na njenu kerku Inannu, to se dobro uoava iz karakternih crta i drugih osobina Dumuzi i Inanne opisanih u sumerskom mitu Silazakboginje Inanne u donji svijet i iz recenzij akadske verzije mita o
Tammuzu i boginji Itar, od kojih je za nas znaajnija mlaa, Nrecenzija iz Ninive po kojoj je scena silaska boginje Itar u donji svijet dio Tammuzova kulta, kulta plodnosti, dok se to, usljed
oteenosti teksta, ne moe zakljuiti iz starije A-recenzije iz
asirskog glavnog grada Aura.
U sumerskom i akadskom mitu - Inanna, odnosno njena posestrima Itar prikazuje se kao mona vladarka kojoj nije dovoljna vlast na zemlji pa se zapuuje u Donji svijet da ovlada i njegovim silama. Nju, meutim, Ere-ki-gal, kao gospodarica Zemljenepovrataokiva, kao to i Majku Zemlju okiva zima. Tek
u proljee bog ivotodajnih voda, En-Ki iz grada Eridu, nareuje boginji Ere-ki-gal, simbolu zime da iz Arallupusti Inannu,
odnosno Itar, to jest da Zemlja koju simbolizuju ove boginje iz
svojih njedara pusti vegetaciju. Inanna, iziavi iz pakla zatie
mua Dumuzija kako sjedi na prijestolju u vladarskom ruhu
(simbol itnih polja pred etvu) i vladarskim simbolima. Iako joj
59 Tako se Atum-Ra, to jest Ra kao iskonski tvorac prikazuje u liku sokola
ili kao ovjek sa sokolovom glavom, to je sluaj i s Horusom Behdetskim ko-
ji se u egipatskoj teogoniji javlja kao bog stvoritelj.
MATICA, ljeto 2014.
549
MarkoVii
se Dumuzi u takvom stanju nije htio pokloniti Inanna (Majka

Zemlja) ga savladava i osuuje na podzemni svijet, te on, kao
olienja sazrele vegetacije silazi u donji svijet60, odakle e ga,
po akadskom mitu, u proljee izbaviti Itar, odnosno Inanna. Da
je bog Dumuzi inkarnacija boga En-lila kao olienje Velikoga
boga plodnosti ukazuje i Dumuzijev stalni epitet Ab-U, to je,
kao to smo vidjeli, ime sumerskog boga plodnosti.
Gore izloene injenice navode nas na zakljuak da se u Inanni, kao u boginji ljubavi, odnosno ivota i smrti, krije njena majka Nin-lil, kao olienje Velike boginje plodnosti, a u Dumuziju,
kao bogu vegetacije, da se krije, uslovno reeno, njegov otac
En-lil kao otjelovljenje Velikoga boga plodnosti. To obratno
znai da mit o Dumuzi i Inanni potie iz odgovarajueg sumerskog mita o boginji Nin-lil i bogu En-lilu u kojem En-lil zbog
nepotovanja linosti boginje Nin-lil mora u donji svijet kamo ga po nudi ide traiti boginja Nin-lil. Upravo ovakvu sliku
nam prua mit o En-lilu i Nin-lil koji govori o tome kako ostarjela majka (zima) savjetuje svoju mladu kerku Nin-lil dospjelu
za udaju, odnosno za ljubav (zemlja u proljee spremna za zagrljaj s vegetativnim silama) da se primakne rijenim vodama u
kojima bi je mogao obljubiti En-lil (kao simbol boga-vegetacije
koji ivotvornim vodama oplouje Zemlju), te mlada Nin-lil,
eljna ljubavi udari put rijeke, gdje je onako mladu smjesta spazi Velikaplanina(simbol stvaranja) odvodi je od majke (od zime) i obljubi u barki, tom prastarom simbolu tvornog i dinaminog aspekta boga-tvorca, te ona zane (buenje i proljetni rast
vegetacije). Taj in, meutim, uoavaju veliki bogovi sudbine,
odnosno sedam planetarnih boanstava i pedeset Anunna koji
60 Time nas sumerska boginja ivota Inanna umnogome podsjea na ugarit-
sko-kanaansku boginju Anat u mitu o Baalu i Alijanu-Baalu, u kojem boginja
ubija boga Mota, simbol ljetne ege i etve, jer odbija njeno nareenje da joj
vrati brata Alijana-Baala koji simbolizuje proljetnu vegetaciju.

550
MATICA, ljeto 2014.
En-lila, jer je zavrio svoju oploujuu ulogu, osuuju na podzemni svijet, ali bremenita Nin-lil ide za njim.
Iako nam mit nita ne govori o povratku ovih bogova iz Donjega svijeta, iz himnikog se svretka d zakljuiti da su se sretno vratili, i mada je u mit upleten motiv o roenju Nanne (boga
Mjeseca) ime su sumerski mudraci vjeto prekrili pravi smisao
i poruku mita, o emu je ranije bilo rijei, vjerujemo da je njegova prvobitna verzija govorila samo o bogu vegetacije i boginji ljubavi i da je kao takav vremenom prerastao u mit o Dumuziju i Inanni u kojem je Dumuzi preuzeo ulogu boga En-lila, a
Inanna ulogu boginje Nin-lil*.
Ovo su glavna mjesta iz mita na kojima temeljimo nau tvrdnju. U poetku mita majka boginje Nin-lil, ostarjela Nunbaregunu, govori svojoj mladoj kerki:
Ubistrojserijeci,djevojko,ubistrojserijeciokupaj,
Nin-lilo,obalomrijekeNunbirduproetaj...
Velikaplanina,otacEn-lil,vidjeetebe...
Mlada boginja Nin-lil postupi po majinom savjetu, a
Velikaplanina,otacEn-lil,sjajnooki,ugledanju,
Pastir...tosudbinekroji,sjajnookiugledanju...
Poslije obljube:
Pedesetbogovasilnih
Ibogovasedamijarije(na skupu bogova) pretee
narededaEn-lilauKiurusveu:
En-lilprestupnik,moranapustitigrad(=gornji svijet)...
* Prilikom interpretacije gornjega mita u ovome djelu uzete su u obzir is-
pravke Thorkilda Jacobsena to ih je dao u JournalofNearEasternStudies,
Chicago 1946, No 5.
MATICA, ljeto 2014.
551
MarkoVii
Nakon toga:
En-lilpresududonijetuizvrujuode...,
upodzemnisvijet,
aNin-lilgapratila...
Ako pokuamo proniknuti u filosofijsku poruku ovoga mita koji je uticao na postanje skoro svih slinih mitova na Bliskom istoku, ona bi se aproksimativno sastojala u slijedeem: Bog En-lil kao
simbol generativnih snaga Majke Zemlje, olienih u ivotvornim
vodama, u proljee oplouje Zemlju, odnosno boginju Nin-lil koja potom donosi plod. Nakon toga En-lil (kasnije Dumuzi, odnosno Tammuz, u egipatskom mitu Oziris) kao olienje vegetativnih
snaga koje se ovaplouju rastom i sazrijevanjem vegetacije, pa time En-lil i kao simbol dozrelih plodina, posebno dozreloga ita
koje u sebi kao budue sjeme nosi klicu novoga ivota, po odluci
bogova sudbine, postanka i prestanka svekolikog ivota, mora u
donji svijet, u crnu zemlju, u carstvo Nergala (u egipatskom mitu
u carstvo boga Setha) koji ga, kao simbol ivotvornog ognja u
Majci Zemlji, to jest kao simbol razaranja dozrelog ita, odnosno
sjemena, rastae, pri emu mu pomae Ere-kigal (u egipatskom
mitu Neftida) kao simbol sublimacije, nevidljivog cijepanja i unitenja postojeeg ivota u raspadanju, spremnog da prui novi ivot koji e Nin-lil (kasnije Inanna, odnosno Itar) kao olienje svijetlog zranog prostora, eterskog svijetla i topline iz utrobe Majke
Zemlje dovesti u vidljivo postanje na licu Zemlje61. To bi, dakle,
bila poruka to nam je donosi mit o En-lilu i boginji Nin-lil, kasni61 Ovaj je sumerski mit nesumnjivo uticao i na stvaranje slinog mita o Ba-
alu i Alijanu-Baalu u ugaritskoj isto naturalnoj religiji s poetka drugoga mi-
lenijuma prije n. e., ija emo boanstva, da bi se mit bolje razumio, ukratko
opisati. Na elu ugaritsko-kanaanskog panteona stajao je bog El, u poetku

552
MATICA, ljeto 2014.
je mit o bogu Dumuzi i Inanni, kod Asirana i Vavilonjana poznat

kao mit o Tammuzu i Itar; tako bi, dakle, izgledala slika vjenoga
raanja i umiranja svega ivuega u okrilju Majke Zemlje. Nema
sumnje da su navedena boanstva samo principi u procesu nastajanja i prestajanja vitalnih poela misaono zaetih u Apsolutu.
simbol boanske ideje i neba, kasnije solarno boanstvo, u genezi simbol dozrelog, starog sjemena baenog u zemlju. Za enu ima Veliku majku bogova
Aerat koja oliavae enski princip. S njom izrouje: sina Baal-Hadada, oli-
enje mukog poela, zbog ega i jeste smatran Velikim bogom plodnosti; si-
na Mota, boga smrti, duha etve, ljetne ege, odnosno princip sazrijevanja ita
koje u sebi nosi klicu novog ivota, te je po ovome mitu on i duh vegetacije. El
i Aerat izrouju i kerku Anat, simbol razaranja starog i stvaranja novog ivo-
ta, zbog ega i jeste boginja smrti i ivota (= ljubavi). Elov sin Baal-Hadad iz-
rouje sina Baal-Alijana, boga podzemnih, ivotvornih voda, zbog ega je sma-
tran duhom vegetacije koji se javlja u proljee da bi iezao u vrijeme sazrije-
vanja ljetine. On je u genezi simbol crne zemlje sa njenim ivotvornim ognjem
i vodama u koje je baeno sjeme. Navedena ugaritska, odnosno fenika boan-
stva prebivaju na bliskoistonom Olimpu, na gori Safon, odnosno Kasius ko-
ja se die uz ue Oronta, na kojoj stolovahu i hetitski bogovi, vrhovni bog Te-
ub i brat mu Tamiu. Oni su upravo na toj gori savladali krvnog im neprija-
telja, diva Ullikummija koga je otac Kumarbi odgojio u svojem koljenu s ci-
ljem da zbaci s prijestolja Teuba i jo dvanaest bogova hetitskog panteona, ali
uzalud. Po tome je ovaj div u hebrejskoj mitologiji slian zlosrenom Lucife-
ru, odnosno Helelu, sinu Zore, to jest Zvijezdi Danici, koji je s prijestolja htio
oboriti vrhovnoga boga Ela, odnosno Baal-Hadada. Ne postigavi to buntovni
Helel, kao planeta Venera svojim izlaskom u Zoru hrabro prkosi vrhovnom
bogu Elu, kao bogu Sunca. Gotovo je suvino dodavati da je ovaj mit uticao
na stvaranje, postanje mlaega hebrejskog mita o pobuni anela (= zvijezda)
koje je predvodio Phsphoros, Lucifer, Zvijezda Danica, protiv gospodstva vr-
hovnoga boga (= Sunca) zbog ega ih je predobri hrianski bog, inae po svo-
jem biu sklon vjenom opratanju, kaznio na neprolazne muke. Koliko do sa-
da proe eona, a on, sutadobrota, nikako da oprosti onima koji se protiv nje-
gova gospodstva pobunie?!
MATICA, ljeto 2014.
553
MarkoVii
5. Moralni lik Velike Boginje, Majke Zemlje
Vie je no jasno da smo se Velikoj Boginji plodnosti, odnosno

Velikoj majci bogova i ljudi, kao simbolu Majke zemlje i njenoj
hipostazi Boginji ivota ovim prikazom samo donekle oduili.
Ko se to od nas uistinu moe dovoljno rjeito zahvaliti blagodarnoj, velikodunoj darovateljici i obdravateljici ivota iz ijeg se
krila raamo i u ija se iroka i blaga njedra, vidjevi svijetlo dana, vraamo da bismo ponovo bili roeni u drugom aspektu ivota, jer Majka Zemlja ne poznaje beivotnost nego vjeno
raanje i umiranje. To je ono to su mudraci bliskoistonih kultura mislili o Majci Zemlji; to je razlog zato se najvei helenski tragiar Eshil u svojim tragedijama na prvom mjestu obraa
Majci Zemlji, zovui je Ma Ga, Majko Zemljo! Nije strah taj koji je jednog mesopotamskog poklonika podstakao da se za oprotajgrijehaobraa Majci Boginji, ve elja da joj iskae svoje
potovanje. Da se bojao Majke Boginje nikada ne bi nastao jedan od najljepih mesopotamskih psalama zvanih ersaghunga:
554
Boe,ijuljutnjuizazvah,
blagopetmibudi!
MajkoBoginjo,ijuizazvahsrdbu,
blagaopetmibudi!
Nepoznamgrijeha,toga
uinihtebi.
Mogohli,Boe,grijehomtogabezznanja
poinih,zgrijeititebi?
imelipredBoginjommojom,
postadohgrean?
Kakouspoznatikrivnju,
tojepoinih?
MojBogugnjevusvogsrca,odmene
okrenulice,
MATICA, ljeto 2014.
AsrdbameBoginjemoje
upropastgurnu.
Japomotraim,nikomi
nepruaruku.
Glasnosejadam,koda
vapajmiuje?
ZnaniineznaniBoe,kolko
evremenaprodoksrcese
smilujetvoje?
Znanaineznanaboginjo,kadli
eutvojenemilosrce
samilostdo?
Nijemojeljudstvo,jadnomu
znanje.
tolispoznatimoguoni
tosesmrtnicimzovu?
Gospodeneodbacislugu
vjernogatebi.
Pruimurukutotijeprua,
Dagaizkalaizvedeukojipusti
dapadne.
Sperimigrijeheiglasemojnavijek
tvojuslavitislavu62.
Mrnja i strah ovako neto nisu nikada izrodili, kao to hetitska kraljica Pudu-kepa nikada iz zebnje ne bi spjevala divan
hvalospjev svojoj velikoj Boginji u kojoj su sretno objedinjene
ugaritska boginja Anat, hurijska boginja Hebat i Boginja-Sunce
iz grada Arinne, a ne boica Sunca Arinna 63:
62 Cf. Langdon, La religion assyro-babylonienne, objavljeno u Histoire
gnrale, I 333. (Preveo s francuskog Marko Vii).

63 Up. L. Woolley, Historijaovjeanstva, Naprijed, Zagreb 1966, II 470,
472. Prevodioci toga monumentalnog djela trebalo bi da iz istorije Hetita bar
MATICA, ljeto 2014.
555
MarkoVii
Boginji-SuncuizArinne,mojojGospi,
GospodaricizemljeHatti,kraljicinebaizemlje,
OBoginjo-SunceizArinne,kraljicezemaljasvih!
UzemljiHattaimeBoginja-SunceizArinnetinosi,
Uzemljitojutistvori,uZemljikedrova,
TiimeHebat,koboginjanosi.
Ja,Pudu-kepaoduvijektvojasamsluga64.
Nita manje nije plemenitani sumerska Velika boginja plodnosti, Majka zemlja, Dingir-mah koja u liku svoje hipostaze, boginje Aruru, prema jednoj starijoj sumersko-akadskoj varijanti
Epaostvaranju,stvara sjemeljudskogaroda,dok u EpuoGilgameuistoimenom junaku od gline stvara druga Enkidu:
II,III,30a - II,35.
Aruru, ti Gilgameastvori,
A sad bie nalik na njega stvori,
Njegovom plahom srcuravanda bude...
Aruru, uvi te rijei,
Priliku Anu-au svojem srcu stvori.
(Potcrtao M. Vii)
Aruru opere ruke,
Otkinu glinu, na zemlju stavi.
Izvaja Enkidu-a, stvori junaka...65
toliko znaju da Arinna nije hetitska boginja ve jo uvijek neidentifikovani he-
titski grad, kao i to da u hetitskoj religiji nikada nije postojala boginja Samu-
ha (str. 473) ve je tu rije o boginji Itar iz asirskog grada Ninive potovanoj
u hetitskom gradu Samuhi.

64 Cf. TheAncientNearEasternTexts(ANET)Princeton 1955, p. 393.
65 Up. Gilgame,Tabla I.
556
MATICA, ljeto 2014.
Iz gornjeg pasusa nije teko zakljuiti da Majka Boginja prvoga ovjeka ne raa fizikim, organskim putem, to bi ukazivalo
na postojanje biomorfne predstave o aktu stvaranja, ve se in
stvaranja obavlja pomou Mumu, Logosa, stvaralake Misli, to
ukazuje da su drevni Sumerani i Akaani poznavali i logomorfnu predstavu o aktu stvaranja poznatu i drevnim Egipanima.
Sumerska je Majka Boginja, respective Majka Zemlja, meutim, u svojoj dobroti otila dotle daleko da je, kao to se vidi iz
sumersko-akadskog Epaostvaranju,uzevi lik morske nemani
oliene u slanom okeanu, u liku Tiamat, svojoj djeci, bogovima
to ih je izrodila s Aps-om, dala svoje tijelo da od njega naine
an-ki,nebo i zemlju, to jest cijeli svemir u duhu vjerovanja drevnih Sumerana i Akaana.
Na kraju raspravljanja o Velikoj Boginji plodnosti, odnosno o
Majci Boginji dodajmo i to da je ovdje razmatrana kao primordijalno poelo sveopteg ivota, poznato svim, a ne samo bliskoistonim narodima, kao kosmika tvorna sila, dakle, kao Zemlja,
Majka Zemlja, to e rei da je Majka Boginja, zvana i Velika
Majka, Mgale Mter, Magna Mater, samo olienje Majke Zemlje; da je, dalje, nismo razmatrali kao antropomorfno, jo manje
kao individualno antropopatsko boanstvo, sa ljudskim obiljejima koja e kasnije poprimiti u linosti boginje Anat-Jahu, o emu
smo ranije govorili; potom, u linosti boginje Aerat s Mora koja
u poetku bijae Majka Zemlja, olienje enskog principa; zatim,
u linosti boginj ivota i smrti Inanne, Itar, Hebat itd.
O sumerskoj Majci Boginji olienoj imenom i idejom u boginji Nin-lil, dodajmo jo toliko da je jaanjem patrijarhata ulogu
kosmokratora ustupila parnjaku En-lilu koji kod Akaana postaje Bel-Bel, odnosno Bel-Marduk. Spomenimo i to da je sumerska Boginja Majka kod Asirana i Vavilonjana poznata kao Blitil, Kraljicabogova,a ne Belili66.
66 Robert Graves u svojem djelu Grkimitovi, Nolit, Beograd 1969. (Pre-
vela s engleskog Gordana Mitrinovi) str. 30, i 35, grijei kad kae... tojepret-
MATICA, ljeto 2014.
557
MarkoVii
6. Metafizika Poela: An, En-Ki (Ea) i En-lil.
to se tie same geneze boga Ana,koga Semiti zvahu Anu, on je

- sudei prema jednoj rekonstrukciji staroga sumersko-vavilonskog panteona to su ga u vremenu od 10-7, st. prije nove ere sainili asirsko-vavilonski teolozi iz Aura i Ninive, pritom se oslanjajui na stara teoloka nauavanja iz prastarih sumerskih
hodnopripisivanobogukojisezvaoBel-Bel, topredstavljaoblikmukogro-
daodreiBelilikojijeimesumerskeBoginjeMajke, to ne odgovara istini,
prvo stoga to je bel,baal, kao akadsko ilu, semitski termin kojim se izraava
ideja boanskog, kasnije ideja vladanja, gospodarenja, odakle kod Zapadnih
Semita brojni baalim; drugo, stoga to sumerski jezik ne poznaje takve kori-
jenske osnove i to ideju boanskog i boanstva izraava terminom dingir ko-
ji etimoloki gledano uveliko podsjea na egipatski termin neter(latinski na-
tura) sa znaenjem boansko i boanski princip. To je razlog zato su Sume-
rani svoje iskonsko boanstvo jednostavno nazvali Veliki-princip: Dingir-
mah, to sumerolozi da bi bili razumljiviji, prevode kao Velikaboginja. Gra-
ves isto tako grijei kad na str. 30, spomenutog djela kae: Odzemljeroeni
Pelazgi... prispelinagrkokopnoizPalestinenegdeoko3500.godineprena-
eere... Ako je, meutim, vjerovati arheolokim spomenicima, rijetko ouva-
nim egipatskim pisanim izvorima koji Pelaste spominju kao narode s mora na-
zivajui ih Prst,Pulasati itd., oni su autohtono stanovnitvo s juga Balkanskog
poluostrva koje se poetkom dvanaestog vijeka iz slabo poznatih razloga oti-
slo na Bliski istok sa balkanskim Brugima koji u Maloj Aziji osnivaju svoju
dravu Frigiju, te s Dardancima i drugim narodima. S te take gledano, nave-
denom Gravesovom djelu treba kritiki prilaziti. Usput dodajmo da Pelaste, po
kojima je dobila ime Filisteja i Palestina, spominju i asirski pisani spomenici
kao Plt,Pltr, to ukazuje da su bili poznati na cijelom Bliskom istoku.
Miljenja smo da se pod etnonimom Pelazgi, odnosno Pelasti, to potie od
epiteta Belasti, to jest Bijelinarod, narod koji boravi u bijelom, svijetlom, sun-
anom kraju, krije slavenski ivalj, odnosno autohtono slavensko stanovnitvo
koje se u druge krajeve selilo i opet u svoju prapostojbinu vraalo.

558
MATICA, ljeto 2014.
vjerskih centara, gradova Uruka, Nippura i Eridu - u poetku bio

jedino boanstvo sumerskog panteona, to e rei da je sumerski
panteon u svojem postanju bio monoteistiki, olien u bogu-nebu,
u Anu. Po toj rekonstrukciji An, meutim, nije bio specifino boanstvo, ve je u skladu sa svojim znaenjem nebobio sinonim za
neto daleko, neto to uliva strahopotovanje, za boansko, za ono
to istoni Semiti, odnosno Akaani izraavahu terminom ilu,
Ugariani i Kanaanci sa el, o emu je bilo rijei u 66, napomeni.
Uprkos tome, njegov ga piktografski znak jo iz perioda Demdet-Nasr (oko 3200) prikazuje kao specifino boanstvo, kao boanstvo neba, nato, uostalom, ukazuje i njegov ideogram zvijezda. Po tom bi ideogramu An, slino fenikom Elu i egipatskom
bogu Ra, u postanju simbolizujui obogotvoreno nebo, kasnije
nebo kao firmamentum, danje boravite svijetleega boga, bogasunca, mogao biti izjednaen s bogom suncem to se desilo Elu,
glavnom bogu Kanaanaca time i Ugariana, koji od prvobitnog
boga neba postaje bog-sunce i zatitnik sunane porodice.
Na sunanu prirodu boga Ana upuuje u Sumeru uvrijeeno
vjerovanje da zakon i red potiu od Ana, a dobro je znano da tako neto ipak pripada solarnim boanstvima. U prilog solarne
naravi boga Ana navedimo i prvobitno ime egipatskog boga Ra
iz Heliopolja koje glasi On, a tako se na staroegipatskom upravo i naziva Heliopolj. Prema tome, moglo bi se pomiljati da su
Sumerani, to jest Crnoglavciprije dolaska u Junu Mesopotamiju i drevni Egipani iz istog izvora uzeli zajedniko vrhovno boanstvo, vjerovatno iz predjela u kojima je Sunce u ivotu stanovnika bilo od presudnog znaaja.
Na veliku starost boga Ana upuuje i najstariji ouvani sumerski popis bogova koji Ana, kao boga-nebo stavlja na prvo mjesto, a za njim En-lila, Inannu i boga En-Ki, dok ploice iz perioda Demdet-Nasr, kad poinje sumerska pismenost, Ana sa Enlilom, En-Kijem i Babbarom svrstavaju meu najstarija sumerska tvorna boanstva.
MATICA, ljeto 2014.
559
MarkoVii
An je u ranije prikazanom postanju svijeta sa svojim kiama pokreta vidljivog stvaranja, a En-lil, kao bog svijetlog zranog prostora, stvaralaka snaga u procesu pokrenutog vidljivog stvaranja.
Budui da je on upravo boansko bie, Aruru, tvorni aspekt
Majke Boginje kao stvoriteljice ovjeka, stvara ljudsko bie na
sliku i priliku Ana. Ako ovo vrhovno boanstvo sumerskog, kasnije i asirsko-vavilonskog panteona posmatramo i u duhu narodnog vjerovanja, suprotno Torkildu Jakobsenu67, tvrdimo da strah
i doivljenost veliine neba nije ono po emu je on najznaajnije
boanstvo, ve je to funkcija - sjelo kia i boravite izvora topline, odnosno sunca - koju ima u stvaranju i odravanju stvorenog
svijeta. Tako gledajui na stvari, An, u duhu narodnog vjerovanja,
jeste vladar, jer je iznad svega; otac je bogova i ljudi, jer bez njegove oploujue uloge nema ivota na zemlji; jaha je oblaka, jer
ih svojim biem obavija i puta da oplode Majku Zemlju nakon
ega se ona zaodijeva u arobno arenilo zbog ega i jeste bog arobanarolijamaprisutan u svakom na zemlji postalom biu. Kao
takvom pripada mu glavna rije u sumerskom, odnosno asirskovavilonskom panteonu in extenso u kojem svojim kraljevskim autoritetom stvara red i zakone, temelj boanske, time i zemaljske
drave; on svojim biem proima bie svih bogova, tako im dajui opti i vrhunaravni autoritet zbog ega i njihova rije u sebi sadri neto od njegova bia, to se lijepo razabire iz Epaostvaranjuu kojem bogovi govore Marduku: TvojajenaredbaAnu.Po
naprijed nabrojanim svojstvima An nas uvelike podsjea na
Atum-Ra, odnosno na kanaanskog Ela. Dodajmo i to da mu je
glavno mjesto potovanja bio grad Uruk, biblijski Ereh, gdje mu
se hram zvao E- anna, Nebeskakua,u kojem je potovana i boginja ivota i smrti Inanna. An za glasnika ima Ninubura koga
Vavilonjani prozvahu Ilabrat, Bogskrilima,dok je za enu imao
Ama-tu-an-ki, Majkastvoriteljicanebaizemlje,a kasnije Antu,
67 Up. Odmita, str. 180-183.
560
MATICA, ljeto 2014.
parnjaka Ana. Prikazuje se sa dva prijestolja, nebeskim i zemaljskim, na kojima stoji jajolika kruna. Simbol i personifikacija boga Ana jeste tamarisk. Reeno o Anu donekle e nam posvjedoiti i slijedei navodi iz mita UzdizanjeInanne:
Anu,oebogova,zapovjesttvoja
Temeljjenebaizemlje,
Kojeodbogovaprezretimoe...?
Posjednieezla,prstenaikrune...
Voobogovaijajerijeprva
Uskuptinibogovaglavnih.
Gospodaruuzvienekrune,
arobanarolijama,
Jahauoblaka...
...zapovijesttvoju
bogovisluajusvi.
Kad je rije o postanju tvornog boanstva zvanog En-Ki,on,

prema shematizaciji sumerskog panteona izvrenoj po dolasku
Semita u Junu Mesopotamiju, stoji na prvom mjestu kao boanstvo poteklo iz vod sa enom Nin-Ki. Oba nam naziva, meutim, govore da su ova tvorna poela izgubila prvobitno sveopte i simboliko znaenje, odnosno da se prvobitni panteon antropomorfizovao, tavie i individualizovao. Tako gledano na
stvari iz gornjih naziva razabiremo da su se plodne i rodne sile
Majke Zemlje razdijelile i personifikovale u enskom naelu,
Nin-Ki, Gospodarica-zemlja,i mukom naelu zvanom En-Ki,
Gospodar-Zemlja.Tako nam se En-Ki, simbolizujui slatke vode u utrobi Majke Zemlje, pokazuje kao zasebno, specifino boanstvo, parnjak Majke zemlje koju oplouje svojim generativnim vodama, time uzrokujui rast i ivot svim biima na njoj.
Osnovni razlog zato su vode u vjerovanju drevnih Mesopotamljana postale subjekt s vlastitom voljom i snagom jeste to to
su oni u vodi gledali ne samo iskonski substrat, izvor sveopteg
MATICA, ljeto 2014.
561
MarkoVii
ivota, ve su vodu smatrali i sijelom tvorne Misli, to jest M,

Mumu, Apsoluta, kao zaetnika duhovnog roenja svekolikog
ivota na zemlji koju En-Ki svojom stvaralakom Rijeju, to
jest Enem-om, Amatu-om, to misaono zaetom biu ulijeva volju i nagon za ivot, priziva u vidljivu opstojnost.
Stoga nije nikakvo udo to je En-Ki, odnosno Ea, Kuauvodi68, smatran bogom mudrosti i kreativnog miljenja kao i bogom magije i, prema tome, pokretaem svakog osmiljenog umnog pothvata i ostvarenja. To je ujedno i razlog zato mu se bogovi obraaju za savjet; zato na poticaj svoje majke Namu,
iskonskogpramora,iz gline na sliku i priliku bogova stvara ovjeka, o emu govori ranije navedeni mit En-KiiNin-mah.To
je ujedno i razlog zato En-kiju, bog En-lil koji u svojem duhu
zainje civilizovani ivot i uopte ivot na zemlji u duhu narodnog vjerovanja, preputa ostvarivanje ovog, kao i brigu o rodnosti i plodnosti zemlje. En-Ki u sumerskom i vavilonskom
panteonu ima za sina Dumuzi-Abzu, dok Ea u vavilonskom panteonu ima sina Marduka, vavilonskog tvorca svemira i ovjeka,
o emu govori akadsko-vavilonski Epostvaranju.
U Eridu se hram boga Ea-e zvao -abzu, Kuagospodaraznanja,a zigurat -u-nir, Kuapredmetdivljenja,dok mu se u Uruku hram zvao -anna, Kuanebesa,a zigurat -ge-parimin, Kuasasedamtamnihsoba.Glasnik boga En-Ki zvao se Isimud ili
Isimu, sa dva lica po emu je slian egipatskom bogu Heri-fhafu, odnosno helenskom bogu Ortu i boginji Kardeji, kao i rimskom
bogu Janu, a donekle egipatskom Thotu i helenskom Hermesu.
68 Ea je u sumerskom panteonu, uzevi ga u duhu narodnog vjerovanja, za-
pravo starije boanstvo od boga En-Ki. Teolozi iz grada Eridu, iskonskog sre-
dita potovanja boga Ea-e, elei svoje boanstvo proglasiti vrhovnim sumer-
skim boanstvom, odnosno preoteti primat bogu En-lilu iz Nippura, nadjenuli
su mu ime En-Ki, Gospodar-Zemlja, ali nasuprot tome nije zauzeo prvo mje-
sto u sumerskom panteonu, pa se zadovoljio treim mjestom.

562
MATICA, ljeto 2014.
Ea kao simbol ima Darabzu, Morskuantilopuzvanu Kusariku,

Riba-ovan,a prikazuju ga kako u ruci dri ezlo s ovnom na zavretku, to ukazuje na njegovu oplodnu ulogu, odnosno mo.
En-Ki je predstavljen s prijestoljem na kojem stoji kornjaa kao
htonsko bie to upuivae na njegov htonski karakter. Mada je
En-Ki u bitnosti dobro boanstvo, teolozi iz grada Eridu, kivni
to narod nije njihovo boanstvo priznao za vrhovno boanstvo,
ovome bogu pripisae jednu od najveih ljudskih nevolja, pometnju jezika, o emu je u poetku rasprave bilo rijei:
Zlatno doba ljudskog roda
Udavnavremenanebizmije,nebiskorpije,
Nebihijene,nebilava,
Nebidivljegpsa,nivuka,
Nebistraha,nebiuasa,
ovjekneimaetakmaca,
Tadzemljaubur-Hamazi,
Sumersharmoninimgovorom,velikazemljavladarkeM,
Uri,zemljaimajusvetojojtreba,
ZemljaMartu,bivajuuspokoju,
Savsvemir,vasnarodbrinuejako
DaEn-lilujednimjezikomzbore.
(Al)tad,silovitgospodar,silovitvladar,silovitkralj,
En-Ki,silovitgospodar,silovitvladar,silovitkralj,
Silovitgospodar,silovitvladar,silovitkralj,
En-Kigospodar,zapovjediijesuprave,
Gospodarznanjatozemljugleda,
Predvodnikbogova,
GospoduEridu,oboruanznanjem,
Unjihovaustaizmjenivgovor,prepirkustavi,
Ujezikljudskida(odsad)nebudejedan69.
69 Cf. Kramer, Sum.myth., p. X. (Preveo s engleskog Marko Vii).
MATICA, ljeto 2014.
563
MarkoVii
to se tie En-lila, on se kao tvorno boanstvo u sumerskom i

vavilonskom panteonu od najstarijih vremena prikazuje poslije
Ana i En-Kija, to je i opravdano, jer je plod ljubavne veze Neba i Zemlje.
Da je En-lil u poetku bio hipostaza boginje Nin-lil, o emu je
ranije bilo rijei, koji vremenom dobija svojstva mukog poela, postajui parnjak boginje Nin-lil, najbolje nam svjedoe sumerske himne u kojima o ovome boanstvu itamo:
Oeimajkotosamaraa,
Otismajinimtijelomtoivotdarujesvemu.
En-lil je u duhu narodnog vjerovanja kraljnebaizemlje,jer

kao Odem svojim toplim dahom miluje Nebo i Zemlju drei ih
u kosmotvornom zagrljaju iz koga se raa svekoliki ivot; on je
vladarsvihzemalja,jer ivot u njima zavisi od njegove eterine
svjetlosti i topline oliene u njegovom porodu, u Danu kao antipodu Noi; on je taj to svojim eterskim svijetlom vitalna poela zaeta u Majci Zemlji izvodi u vidljivu opstojnost, svojom im
toplinom osiguravajui daljnje opstojanje na licu njihove majke;
En-lil je otacbogova,jer obdravajui ivot kosmosa obdrava
i ivot bogova, on je taj kome roditelji An i Ki povjeravaju ureenje universuma time i Zemlje, to on prihvata i kao prvo stvara blagorodno svijetlo, boanstvo Nannu,Sina,odnosno Mjesec,
stavljajui mu u zadatak da stvori vee svijetlo, Babbara,jutarnji vid Sunca i boga Utu, danji vid sunca koji e potpomagati
njegovu etersku svjetlost.
Taj se sumerski Prometej ne zadovoljava samo stvaranjem i
obdravanjem sveopteg kosmikog ivota, ve zduno pomae
i razumom obdarenom porodu svoje Majke Zemlje, i sina joj
Ea-e, te kosmiku planinu oplouje sjemenom Emea i Entena
(Ljeta i Zime) kao olienje vegetacije u njenom rastu i dozrelom
stanju. En-lil u pomoi ljudima ide dotle daleko da im stvara pr564
MATICA, ljeto 2014.
va orua, pijuk i ralo; on u svom duhu zainje i plan civilizovanog, osmiljenog ivota na zemlji, povjeravajui ga En-Kiju na
ostvarenje. Tako nam se En-lil pokazuje kao dobrotvorno boanstvo, dobrotvor ljudskoga roda, a nipoto kao nemilosrdni unititelj, kao to hoe slavni sumerolog Torkild Jakobsen70, vjerovatno zaveden jednom sumerskom himnom u kojoj se ovaj bog
pokazuje kao ruilako boanstvo.
To to se En-lil ipak pojavljuje kao divljibiktorastjerujesvoj
narod,odnosno kao ruilako boanstvo kome kao oruje slue
oluja i grom ima svoje objanjenje u tome to kao tvorac i obdravatelj ivota i reda u vasioni i na zemlji prijei i kanjava svako krenje i prekoraenje kosmikog i ovozemaljskog reda i poretka. To je ono zato se ovo boanstvo pojavljuje kao istinski
izvritelj odluk sedam planetarnih boanstava o kojima e
uskoro biti rijei. Dodajmo i to da se En-lilu koji u krajnjem
otjelovljuje muko poelo, odnosno Vrhovnog boga plodnosti
ne smije zamjeriti to je onako bjesomuno spopao mladu boginju Nin-lil, kao to se to ne moe niti smije zamjeriti helenskom,
a ne grkom71, vrhovnom boanstvu, to je, kako to kau nai,
hrianskom etikom stida zadojeni arheolozi, bio spreman da
uvijek i svagda pojuri za enskom suknjom, to se ak i u labuda pretvorio da bi doao do Latone, odnosno u bika kako bi
ugrabio lijepu Europu itd. Ako, meutim, ti uistinu ueni ljudi
znaju da je Zeus, kao i sumerski mu, imenom i funkcijom, parnjak En-lil, simbol Vrhovnog boga plodnosti i olienje mukog
poela, ostaje da se zapitamo kako bi trebalo da se ta izvanredna boanstva tvornosti i plodnosti ponaaju? Kako su drukije ti
drevni narodi mogli istai te njemu za ivot vasione presudne
70 Up. Odmita, str. 164-168.
71 Iako je istraivaima i poznavaocima helenske istorije dobro poznato da
su Helene Rimljani iz poruge nazivali Grcima po jednom ne ba slavnom ple-
menu iz Epira, neki i dalje nastavljaju s korienjem toga etnikona.
MATICA, ljeto 2014.
565
MarkoVii
generativne sile, odnosno moi? Ne vjerujemo da ima toliko

dubokoumnih istraivaa drevnih naturalnih religija da bi mogli i pomisliti da su se drevni narodi, prikazujui Prijapa u brojnim falikim obredima, time iivljavali. Zar su Asirani, da navedemo samo jedan primjer, iz trinaestog vijeka prije nove ere, u
hramu boginje Itar u Auru postavljali Prijapa sa phallusom od
112 cm, zato da bi se na taj nain iivljavali, ili pak stoga da, po
naem shvatanju simbolino, po njihovom stvarno, potpomognu
njenu oplodnu ulogu, jer je Itar u krajnjem bila otjelovljenje
Majke Zemlje?!
Na En-lilovu tvornu ulogu ukazuje i ime njegova hrama u gradu Nippuru, sreditu njegova potovanja, koji se zvao -Kur, Kua-Planinaime se htjela naglasiti njegova uloga stvoritelja svijeta na to ukazuje i naziv svetinje u tom hramu koja se zvala sar, Kuapostanjasvijeta,kao i jedno od tri imena zigurata uz taj
hram to se zvao -dur-an-ki, Kuavrstavezanebaizemlje.
En-lila i Ana predstavljahu dvostrukim prijestoljem i jajolikom krunom. ta o En-lilu miljahu narodi drevne Mesopotamije neka nam kae ovaj psalam iz Asirije:
Onajtosjediusvetinjineba
icijelezemlje,
Boe,budniznale,onajtopoznaje
svezaimsepovodiljudstvo.
Otitoposvudavlada,voo.
Savjetnie,ijuzapovijestnikonemoepogazit,
ijajerijeneopoziva...
Oti,ijihustarijenikonemoeizmijenit,
Gospodaru,uzvieni,zatitoIggiga,
SavjetnieAnunnakija,
En-lile,Gospodeveliajni,zatitobogova,monih
vladara,
SavjetnieAnunnakija,vladarudobri,
566
MATICA, ljeto 2014.
Onajkoseobnavlja,ijajezapovijestneodlona,
Rijenjegovihustanijedanbognemoeprezret,
Gospodarugospodar,kraljukraljeva,oe,tvore
bogovamonih,
Gospodarunamisliisudbe,pravednogsuda,
Vladarunebaizemlje,gospodarunadzemljama,
svetositi.
Natvojuzapovijestljudstvostvorenobi.
Tipostavljakraljeveinamjesnike,
Jerstvaranjebogovaikraljevapripadatebi,
Tielidaslabibudumoni
kojaki
Mezvjezdanimmnotvomsvodanebeskog.
Gospodemoj,uteseuzdam,tebise
obraam,
Mojeuistalnosluajutvojglas,
Ti, tiodrdisudbinuivotamog;
Nardiimedamistvorenobude.
Otjerajzlo,podarimipravdu,
Udaljimibrige,dajmiobilje,
Zadrinadmnomsvojusvesilnumo,
Dabogmeikraljuzmognutovat72.
7. Planetarna i kosmika boanstva:
Sin, Nergal, Ere-ki-gal, Nabu, Marduk, Itar,
Dumuzi, Ninurta, Ningirsu, Utu ili ama, Nusku
Majka Zemlja sa temeljnim kosmikim silama: nebom, vazduhom i vodom, metafizikim Poelima, nesumnjivo predstavlja
skelet vasione u kojemu se zaista kriju neizrecive energetske potencije, generativne sile bez kojih ivot ne bi mogao ni postati ni
opstati.
72 Cf. Langdon, op.cit., p. 321. (Preveo s francuskog Marko Vii).
MATICA, ljeto 2014.
567
MarkoVii
Drevni Sumerani, Akaani i Vavilonjani uviajui enormnu

ulogu i znaaj tih sila u oivotvorenju vitalnih potencija Majke
Zemlje, iste oliie u sedam planetarnih boanstava iju su mo
toliko osjeali i uvaavali da su ih postavili za vladare svete
planetarne sedmice, nedjelje svakome od njih povjeravajui zaseban dan, odnosno ulogu u realizaciji kosmikog ivota.
Ne dijelimo miljenje onih koji poput Roberta Gravesa73 tvrde da planetarna boanstva svoje postanje duguju Vavilonu, njegovoj astrologiji i astronomiji. Nije potrebno neko posebno poznavanje ni starovavilonskog, niti sumerskog (ali je za profesionalno bavljenje tim kulturama neophodno osnovno poznavanje
ovih, jer se u suprotnom prave krupne greke) da bi se uvidjelo
da su imena planetarnih boanstava, kao to su Ninurta, Ninib,
Sin, Nabu, Itar i Blit (a ne Beltis, kako to na citiranom mjestu
donosi R. Graves koji se prosto razmee nepouzdanou i nekritinou kad je rije o bliskoistonim kulturama i antici) prvodi sa sumerskog ili vjete zamjene.
U prilog ovakvom tvrenju navodimo simboliku starih sumerskih zigurata od kojih su neki, kao to je poznato, imali etiri a
neki sedam terasa. Raspravljajui o prostoru,rekli smo da je za
drevne Sumerane, Akaane i Vavilonjane posebno emocionalno
znaenje imao prvi sveti prostor kao praizvor vidljivogstvaranja.Reeno je i to da je takvo znaenje kod njih imala Kosmikaplaninaizronila iz prvobitnog mora u obliku neba i zemlje.
Budui da zigurat na sumerskom znai brijeg, kakvo je znaenje
prelo i u akadski, neemo biti daleko od istine ako pretpostavimo da je zigurat sa terasama simbolizovao tu kosmiku planinuzemlju nastalu iz praokeana na to ukazuje i gore navedeno ime
En-lilova hrama u Nippuru i ime svetinje toga hrama.
Gledajui tako na stvari, zigurat sa etiri terase najvjerovatnije je simbolizovao postanje sumerskog universuma, to jest
73 Up. R. Graves, op.cit., str. 30.
568
MATICA, ljeto 2014.
etiri osnovne kosmike sile: zemlju, nebo, vodu i vazduh, odnosno metafizika Poela, dok je zigurat sa sedam terasa simbolizovao sedam planetarnih boanstava koje emo prikazati onim
redom to im ga nalagahu njihove funkcije u odravanju kosmikog ivota. Usput dodajmo da se u zapadnoevropskim jezicima i danas dani nazivaju po imenima planetarnih boanstava
starih bar pedeset vjekova:
Ponedjeljak
Sin (Nanna)
Selena
Luna
Mjesec
Gospodar
magije
luna dies
tal. luned
franc. lundi
Utorak
Nergal
Arej
Srijeda
etvrtak
Nabu (M)
Marduk (Bel, En-lil)
Hermes
Mars
Proljetno sunce
Gospodar rasta
i sklada
tal. marted
franc. mardi
Petak
Subota
Afrodita
Kron
Merkur
Usklaenost
Gospodar znanja
tal. mercoled
franc. mercedi
Itar (Blit, Inanna, Nin-lil) Ninurta
Venera
Kosmika ljubav
Gospodarica generativne
ljubavi
tal. venerd
franc. vendredi
Saturn
Oblagoroenost
kosmikih sila
engl. saturday
Jupiter
Opstanje i poredak
Gospodar skladnog
poretka u vasioni
tal. gioved
franc. jeudi
Nedjelja
ama (Utu, Babbar)
Helios
Sol
Izlazak na svjetlost
Gospodar oblagoroenih
kosmikih sila
Zeus
Gospodar svjetlosti
i proricanja
Iz gornjega prikaza planetarnih boanstava po sebi se namee

zakljuak da oni, kao olienje kosmikih sila simbolizuju sukcesivno oivotvorenje vitalnih potencija od samog zaetka u Majci
MATICA, ljeto 2014.
569
MarkoVii
Zemlji do izlaska na svijetlo dana gdje se one utjelovljuju, iivljavaju i iivljenou, sazrijevanjem stvaraju osnove za novi ivot koji e svoj curiculum vitae zapoeti u krilu Majke Zemlje. A sada da
se poblie upoznamo sa planetarnim boanstvima.
Reenom o bogu Sinuu napomeni 46-oj dodajmo i to da su
Semiti njegovo sumersko ime Nanna, Gospodarnebaidentifikovali sa semitskim apelativom nannaru, sjajni, te je kod njih
postao Nannar, Sjajni.Sin je u Uru potovan pod imenom eKi. Roenje ovoga najznaajnijeg astralnog boanstva, gospodara ivotvorne magije, opisuje mit En-liliNin-lilto smo ga ranije opisali, dok njegovo putovanje kao glavnog boanstva, to
jest boanskog vladara grada Ura u Nippur - glavni vjerski centar cijelog Sumera, gdje su bili duni ii ostali bogovi i vladari
drugih gradova-drava da bi primili blagoslov boga En-lila koji, potisnuvi Inannu, imenovae kraljeve i bogove - opisuje mit
PutovanjebogaNanneuNippur:
Unjegovgraddapoe,predocasvogdastane,
naumiAgirbabbar(= Nanna):
Ja,junak,ugradmojhoudaidem,predmogaoca
houdastanem;
Ja,Sin(= Nanna) ugradmojhoudaidem,predmogaoca
houdastanem.
PredmogaocaEn-lilahoudastanem;
Jaugradmojhoudaidem,predmojumajku
Nin-lilhoudastanem,
Predmogaocahoudastanem...74
Recimo i to da se Nanna nebom vozio u lai zvanoj magur;

atribut mu je Siru, zmaj i mjeseev disk.
74 Cf. Kramer, Sum.myth., p. 47. Upotreba prisvojne zamjenice moj, a, e
umjesto svoj, a, e opravdana je, jer Mesopotamljani, kao i Egipani, nagla-
avaju subjektivitet.
570
MATICA, ljeto 2014.
Kad je rije o Nergalu,sinu boga En-lila, on je kao bog ljetnog arkog Sunca, time i smrti, te kao bog ranog proljetnog
Sunca, odnosno bog plodnosti jedno od najsloenijih sumerskih planetarnih boanstava koje po svojem biu oliava kosmiko tvorno Poelo otjelovljeno u ciklinom rastu i sazrijevanju vegetacije.
Kao olienje suneve energije u njenom zenitu, on pospjeuje sazrijevanje vegetacije, potom s njenim nestankom gubi snagu i sa enom Ere-ki-gal odlazi u donji svijet, u crnu zemlju sa
sobom nosei sunanu energiju, onaj ivotvorni oganj koji se
razlae u En-kijevu carstvu, u ivotvornoj vodi, ime se uz pomo Nergalove ene Ere-ki-gal, simbola sublimacije, raspuknua sjemena, u njegovu kraljevstvu omoguuje roenje novoga ivota. To je razlog zato je Nergal smatran i bogom plodnosti i obilja, bogom koji uskrsava iz zemlje u vrijeme zimske
suncostaje, u vrijeme sumerske Nove godine, kad je poinjao
rast vegetacije.
Budui da mu je destruktivna strana bila izrazitija, Nergal je u
oima Sumerana, Asirana i Vavilonjana postao jedan od simbola unitenja i smrti emu u prilog govori i njegovo sumersko
ime-reenica Ner-um-gal, Vladarprostranogprebivalita ime
se aludira na donji svijet, na to uostalom aludira i ime njegova
hrama u glavnom mjestu potovanja Kuthi, Emeslam, KuaMeslama, to jest Donjega svijeta, jer je Meslam bio jedan od naziva za donji svijet.
Suprotno tome, Nergal se kao bog proljetnog sunca naziva
BogkojisedieizMeslama, na to aludira i naziv zigurata uz
njegov hram, -d-Nannar, Kuananovobljeteeg.
Nergalov je simbol kaducej s dvoglavim lavom postavljen na
lea lava. Da je Nergal nekada uistinu bio moni bog-sunce koji je po odluci bogova dospio u donji svijet pokazuje nam jedna
divna mesopotamska himna:
MATICA, ljeto 2014.
571
MarkoVii
OGospodaru!Osilni!OuzvieniprvjeneNunamnira
(= En-lila),
VladaruAnunnakija,Gospodaruborbi,
PotomeKutusare,kraljicevinje!
Nergalu,svemoniboe,ljubljeniNinmenne!
Tisasjajnihnebesasja,tvojstanjegore,
TiuPodzemljuvlada,unjemupremcanema!
UskuptinibogovasEa-omtvojajeodlukaglavna,
SaSinom(= bogom mjeseca) snebesastvorenjagleda,
En-lil,tvojotacdadetiljudstvoisvetodie,
Stvorenjapoljska,sveivo,onpovjeritebi!
JasamNeznani,sinNeznanog...tvojsluga.
Gle,srdbamogboga,boginjemojenamesesrui,
Propastinesreakuuminite,
Nitavnostvapajamojihuoajmegurnu.
Jerti,gospode,prata,jaseobratihboanstvutvom,
Jernisikostijenatvrd,jatebidooh,
Jertijepogledmio,jateulicepogledah,
Predtebestadoh,jertisiblag!
Svojpoglednamenesvrni,vapajmiuj!
Gnjevnosrcenektisestia!
Raskiniokoveljageigrijehamog!
Nektvojetuenjenameneprestaneve!
Mojbog,boginjamojaljuta,nekseizmiresamnom!
Vauuslavitislavu,
Vauupronosithvalu75.
O boginji Ere-ki-gal,Nergalovoj sestri i eni, recimo toliko

da je i ona, kao i mu joj, u poetku bila solarno boanstvo koje poglavar sumerskog Donjega svijeta, Kur odvlai u svoje kraljevstvo, kao to u helenskoj mitologiji Had odvlai Demetrinu
75 Cf. Langdon, op.cit., p. 325.
572
MATICA, ljeto 2014.
kerku Persefonu, odnosno Koru76. Glavno mjesto potovanja

boginje Ere-ki-gal bilo je Kutha gdje je u hramu svoga mua
Nergala imala svetinju imenom Es-unugi, Grobnakapela.
to se tie boga Nabu,sina i glasnika boga vode Ea-e, odnosno En-Kija, po tvrenju vavilonskih teologa sin boga Marduka,
on je bog zvjezdoznanstva, pisma i uopte mudrosti i znanja, na
to ukazuje njegovo ranije sumersko ime M, Onajkoizrie,i
kasnije semitsko ime Nabu, Navjestitelj, kao i njegov simbol,
pribor za pisanje na leima mitskog zmaja imenom Muuu.
Epitet Dubbisag,Pisaraludira na zatitniku mu ulogu pisara,
dubara.U glavnom sreditu potovanja, gradu Borsippi hram
mu se zvao Ezida, a svetinja u njemu -mah-ti-la, Kuanadalekouvenogivota,dok se zigurat zvao -ur-me-imin-an-ki, Kua sedam upravljaa neba i zemlje, ime se aludira na sedam
planetarnih boanstava i njihovo omudreno djelovanje u ivotu
prirode. Za enu je imao Tametum, Mudru.
Kad je rije o Marduku,valja istai da je on u poetku bio bog
plodnosti, odnosno gospodar proljetnih kia i sunca, to e rei
tvorno boanstvo, na to upuuje i njegovo sumersko ime-sloenica Mar-duk, u kojem korjen mar(mr)znai unitavati i stvarati, a duk,odnosno tukgovoriti. Po tome je Marduk onaj koji unitava staro i stvara novo govorom, odnosno Rijeju, po emu je
slian egipatskim bogovima-tvorcima Ra i Ptahu koji svojom
tvornom Rijeju zvanom Hu prizivaju Siu, zamisao u postanje.
Budui da korijen mar znai unitavati i stvarati, to Marduku
kao unititelju starog poretka, prve generacije bogova - Aps i
76 Uspomena na odnoenje boginje Ere-ki-gal u Donji svijet sauvala se u
ranije navedenom mitu Gilgame,Enkiduidonjisvijet. Nije naodmet dodati
da se u Kur, radi njenoga izbavljenja zapuuje bog En-Ki koji u ranije opisa-
nom mitu SilazakboginjeInnaneudonjisvijet iz Podzemlja izbavlja Innanu,
to ukazuje da su obje boginje u biti boginje proljetne vegetacije kojima je po-
trebna pomo boga En-Ki kao boga generativnih voda.
MATICA, ljeto 2014.
573
MarkoVii
Tiamat - kakvim se pokazuju u Enumaeliu,te kao tvorcu novoga poretka, vie nego pristaje dvojnost znaenja imena.
Kako u tom Epu nastupa kao tvorac Neba i Zemlje, Sunca,
Mjeseca i pet planeta, na kraju stvarajui i ovjeka od praha i
Kingu-ove krvi, vavilonski su ga teolozi s pravom proglasili sinom boga mudrosti Ea-e. Na njegovu ulogu boga-tvorca, odnosno boga mudrosti ukazuje naziv svetinje u Esagilu, njegovu
hramu u Vavilonu koja se zvala -ed-umus-a, Kua koja mudrostslavi.Za enu je imao mudru Zarpanit; atribut mu je Siru,
vavilonski zmaj. Kad je postao vrhovno boanstvo cijele Vavilonije, on je, kao ranije En-lil, jo ranije Inanna, krunio kraljeve
i bogove. Da Marduk nije krvoedno boanstvo pokazuje nam
jedna vavilonska himna u kojoj njezin tvorac ne trai samo ivot za sebe i Zemlju, ve eli da iskreno slavi i duhovnim oima motri svoga boga:
Himna Marduku
GospodeuEsagilu,zatitoVavilona,voljeniuEzidi
(= Nabuov hram
u Vavilonu),
uvaruivota,glavaruEmahsila (hram Majke Boginje)
davaoeivotabujnog.
Zatitozemlje,spasunarodamnogih,vladarusvetinjasvih.
Imetinarodisviradosnoslave,
Mardue,gospodesilnisamonomRijeju,ivotmidaj!
Dazdraviitavbudem,bogadagledam,elja
Nekmiseostvarita!Dajdaistinanamojimusnamabude,
ljupkumirije
usrcestavi:damoniidiniomeninaklono
zbore!
Bogmojnadesnojstraninekamibude!
Boginjamojanalijevojstraninekamibude!
574
MATICA, ljeto 2014.
Dabogtosnaguizdravljeuvavrstouzmene
bude!
Dajdaumilnoiblagozbore!
Nekrijekmiionototraimsradouprimljeno
bude!
Mardue,gospodeivotasilni,ivotmidaj!
Tebiseutiem,nasudnjidan,damisesmiluje
ti!
Belnekseradujetebi!Eanekatiklie!
Bogoviodasvudtovanjenekaiskazujutebi!
Bogovisilninektisrcevesele77.
Na stvaranje lika asirsko-vavilonske boginje Itar, kao to je

ranije istaknuto, najvie je uticala sumerska boginja Inanna kao
otjelovljenje svoje majke, boginje Nin-lil, personifikacije Velike
boginje plodnosti. Kao olienje Inanne, ije je mjesto potovanja bio grad Uruk, Itar je kerka glavnog astralnog boanstva
drevnih Sumerana, boga Nanne (Sina) mada se smatra i kerkom boga Ana, pa ak i boga En-kija.
Kao sestra boga Utu, odnosno amaa, ona je slino Inanni,
astralno boanstvo, boginja-djevica, pa se kao Venera nazivala
Dilbat, imajui kao simbol zvijezdu sa sedam krakova.
Itar je kao Dilbat boginja ljubavi koja daruje ivot ivoj prirodi, dok je kao sestra boginje Ere-ki-gal, boginja smrti, unitenja staroga ivota spremnog da d novi ivot.
Kao boginja plodnosti slavila se uglavnom u Vavilonu, odnosno u Junoj Mesopotamiji, dok se kao ratno boanstvo uglavnom slavila u Asiriji, posebno u Auru, Kalahu i Ninivi. Ono to
nam Jean Bottro78 govori da je Itar, poimajui je u isto pukom duhu, svoj ratniki karakter poprimila od neke boginje
78 Cf. Jean Bottro, Lareligionbabylonienne, Paris 1952, p. 37.
MATICA, ljeto 2014.
575
MarkoVii
uvenih Amoriana, treba shvatiti u duhu G. vaba. E. Dhorme79

i A. Hooke80 ukazuju da je boginja Mametum to u EpuoGilgameu dijeli sudbine samo aspekt boginje Itar koja je, preko zime
boravei u podzemnom svijetu, bila u drutvu sestre Ere-ki-gal
i njenoga parnjaka Nergala. Boginju Itar, kao htonsko boanstvo
to usnulu prirodu oblai u zeleno ruho, odnosno kao boginju
plodnosti i vegetacije prati zmija, neizbjean atribut podzemnih
bogova, dok je kao boginju rata prati lav koji na leima nosi
oruje. Lav je i inae, sa onim krilatim bikovima, dobrim duhovima koji uvaju palate asirskih kraljeva, iji lik simbolizovae
omudrene sveprisutne generativne sile Majke Zemlje, pripadao
krugu boginje Itar kojoj je kao personifikaciji Majke Boginje,
Majke Stvoriteljice, atribut i simbol bila golubica.
Kao boanstvo rata predstavljahu je u ljudskom liku s tobolcem
i strijelama, a kao boginju plodnosti s klasjem i zelenim granjem.
Itar je kao boginja ljubavi i smrti slina Izidi, kanaansko-ugaritskoj boginji Anat, te helenskim boginjama Latoni i Ateni.
Njen veoma sloen i uzvien karakter veoma lijepo predouje
jedna vavilonska himna nastala oko 1600, godine prije n. ere:
Himna boginji Itar
Tebisemolim,gospodaricenadgospodaricama,
Itaro,kraljicenarodasvihtoljudstvovaljanovodi.
Irnini,hvaljenasvud,meuIggigim(= Gornji bogovi)
najveatosi
Onajmonijameuvladarkam,uzvienoimejetvoje.
Tiistinskosvijetlonebaizemlje,dobraSinovakerko,
Imaoeboanskihmoi,tokrunuvlastinosi,
79 Cf. E. Dhorme, LesreligionsdeBabylonieetdAssyrie, Paris 1954, p.
66.
80 Cf. A. Hooke, BabylonianandAssyrianReligion, London 1953, p. 30.
576
MATICA, ljeto 2014.
OGospo,tvojajeslavnamo,bogovenadmaasve.
Ozvijezdotugovanko,toinidaslonabraasetuku,
ivjenoprijateljstvotvori.
Smilujse!Gospodaricenebaizemlje!Voonarodapatnog!
Smilujse!GospodaricesvetogE-anne,rizniceiste.
Smilujse!Gospodarice,ilesunogetvoje,hitrakoljenatvoja.
Smilujse!Gospodaricesukoba(i)borbisvih.
Osjajna,laviceIggiga,krotiljobogovasvih.
Onajmonijameuvladarkam,tovladavladarimsvim.
Oslavna,luonebaizemlje,pobjedesvijetlo,
Oio,tonaneprijateljaserasplamsava,
Aohologsdubokomniti,
Onado,Itaro,zatitovojski,
Boginjoljudi,boginjoena
ijenamjerenikonemoespoznat81.
Nakon ove uzviene himne, o parnjaku boginje Itar, bogu Dumuzi,odnosno Tammuzu,recimo toliko da je u sumerskom panteonu sin boga vode, En-Kija, dok je u vavilonskom panteonu sin
Marduka i boginje Nin-hursag. Iz njegova epiteta Ab-U, Otacvegetacijevidi se da je otjelovljenje Vrhovnog boga plodnosti. Dumuzi, ije je glavno mjesto potovanja bio grad Uruk, u ranijem
periodu bijae zatitnik svetog drveta hulupu, odnosno stabla ivota, to ukazuje da je u Sumer prispio iz krajeva gdje je bilo drvea.
En-lilov sin Ninurta,slino Nergalu, u poetku bijae bog proljetnog sunca, odnosno vegetacije na to ukazuje ne samo njegov epitet Ab-U, Otacvegetacijenego i njegovi simboli plug i
trska. Kad je vremenom dobio odlike nepobjedivog Sunca (Sol
invictus) po emu je postao pretea baktrijskog Mitre to u sebi
oliavae oba pola, tada se pojavljuje kao boanstvo rata kao, recimo, u nekim recenzijama Epaostvaranju,koga kao glavnog
junaka epa istiskuje Marduk.
81 Cf. ANET, p. 384. (Preveo s engleskog Marko Vii).
MATICA, ljeto 2014.
577
MarkoVii
U ast Ninurte kao boanstva rata Sumerani su spjevali ep

PodviziidjelabogaNinurtekoji je brojao nekih est stotina stihova. Ep govori kako je Ninurta kao bog Junog Vjetra svladao
udovite iz Donjeg svijeta, Asaga.
Kultno sredite Ninurte nalazilo se u zapadnom dijelu grada
Kia, gdje je poznat kao bog Zababa. Ime njegova hrama -mete-ursag, Kuadostojnaherojaukazuje da mu je prva, vegetativna funkcija gotovo zaboravljena. Kao njegove ene spominju
se Nin-Nippur te boginje Bau, Gula, odnosno Ninkarrak, to su,
zapravo, hipostaze Velike majke bogova, odnosno boginje Ninhursag, Dingir-mah.
Kao boanstvu rata simbol mu je ezlo sa glavom orla; esto se
izjednauje s bogom Ningirsu,bogom Lagaa, sinom boga En-lila. Ningirsu je, slino Ninurti, u poetku bio bog plodnosti, na to
ukazuju njegovi simboli, plug i leontokefalni orao Imdugud koji,
donosei plodonosnu kiu savladava jarosnog Nebeskog bika. Na
Ningirsua kao na boga vegetacije ukazuju i peatnjaci vladara
Gudeje koji ga prikazuju kako sjedi na tronu, dok voda to izbija
iz jedne posude sa svih strana kropi to boanstvo iji simbol,
orao sa dva lava u kandama, samo potencira njegovu funkciju
boanstva plodnosti. Glavno mjesto potovanja bio mu je grad
Laga gdje mu se hram zvao -ninu, Bojestanite.Za enu je
imao boginju Gulu, odnosno Bau. Sa Suncemkoga Sumerani nazivahu Utu i Babbar, Semiti ama, stigosmo do posljednjeg planetarnog boanstva. Dok Egipani razlikuju tri aspekta Sunca: jutarnje, danje i veernje sunce: Khepri, Atum-Ra i Atum, ili Amon,
dotle drevni Sumerani razlikovahu jutarnje i danje sunce: Babbar
ili Sjajnijeste sunce na uranku, te kao i Ninurta, simbol proljetnog sunca, potpomae vegetaciju. On je tavie, i njen glasnik,jer
ba on Ea-u, boga podzemnih voda, obavjetava o patnjama ljudi,
dok boginju Itar, kao simbol i inkarnaciju svjetlosti i topline, njena sestra Ere-ki-gal, simbol zime, dri u svojem kraljevstvu, u crnoj zemlji, zbog ega Ea odluuje da je uz pomo Babbara oslobodi, odnosno donese ivot prirodi.
578
MATICA, ljeto 2014.
Vid danjeg sunca predstavlja Utu,odnosno ama koji se nebesima, slino Atum-Rau, odnosno Heliju, vozi sunanim kolima koja vuku etiri snana konja82, te, stigavi na zapad, kroz
planinu Mau ulazi u podzemni svijet83. Utu, amaa kao boga
pravde posvuda prate Me-aru i Ki-aru, Pravda i Pravinost, ali
tek od prve vavilonske dinastije (od oko 1890, prije nove ere).
Glavno mjesto potovanja ovoga boanstva bili su gradovi Larsa i posebno Sippar u kojemu je ama imao jedanaest pomonih boanstava, meu kojima se posebno isticahu Sakundanku,
Sudijananebuizemljii Sagkusassakalama, Savjetniknazemlji,
kojima treba pridruiti i Saggadullu, Onajijesumisliskrivene,
amaova glasnika na zemlji, dok ih je na nebu imao dva: Karaduga i Sakaraduga.
Utu nema enu, dok semitski ama ima za enu Aju, Zoru s
kojom je imao kerku Mamu, boanstvo sna.
Bog sunca prikazuje se kako sjedi na prijestolju okriljen sunanim zracima to mu izbijaju iz ramena; na glavi ima krunu u
kojoj se nalazi etiri para rogova, starih simbola boanstava kao
nosioca generativnih sila olienih u biku. U desnoj ruci dri
ezlo i prsten, simboli vlasti i pravde. Ponekad se prikazuje u
drutvu s lavom, takoe simbolom generativnih moi84.
Da je Utu, odnosno Babbar u oima Mesopotamljana bio stariji od amaa kazuje nam i ime njegova hrama u Sipparu, barra, Kua svjetlosti; zigurat je imao dva naziva: -i-dib-anku-ga, Kua stub nebesa to svijetlo prosipaju i -dur-an-na,
Kuautvrdaneba.
82 Cf. Castellino, OriensAntiquus 8, Cit. prema Kramer, Sum.myth. XVIII.
83 Up. Gilgame, Tabla 9.
84 Opirnije opisivanje boga Aura izostavljamo uz napomenu da se na nje-
ga odnosi ono to je reeno o En-lilu, naroito o Marduku kao tvorcu svijeta,
jer je Aur, sa uzdizanjem Asirije, potisnuo Marduka. Hram mu se zvao -hur-
sag-gal-kurkurra, Kuavelikeplaninezemlje, a svetinja -sar, to su zapravo
nazivi En-lilova hrama, odnosno svetinje u Nippuru.
MATICA, ljeto 2014.
579
MarkoVii
Najdivnije himne drevne Mesopotamije ispjevane su ovome

boanstvu85, od kojih ovdje donosimo jednu divnu inkantaciju u
ast amaa koja ga prikazuje u svom njegovom velianstvu:
Molitva amau
amau,kraljunebaizemlje,
Gospodarupravdeipravednosti,
VladaruAnunnakijaiduhova,
ijunikonemoeizmijenit
Volju,ijajezapovijest
Neizmjenjiva,
amau!Oivljenjemrtvoga,
Osloboenjesunja,
Utvojojjemoiamau!
Aja,tvojsluga,
Neznani,sinNeznanog,
ijijebogMarduk,a
BoginjaZarpanit,
Japredtebedooh
Igrlimskutehaljinetvoje.
Poradipogubnezmijeumojemdomu
tosepokaza,uini
...itojespazih,
Strahmepritiska,zebnja,
Tjeskobateka.Spasimeodtog
Znamenjakobnog,
Tvojuuslavuuznaat,
Tvojuuhvaluproslavljat,
85 Jednu od najboljih himni amau potovani italac moe nai u gore na-
vedenom djelu Historijaovjeanstva II 564, u kojoj ama nastupa kao bo-
anstvo pravde i nebeski sudija. O ovoj himni bit e rijei neto kasnije.
580
MATICA, ljeto 2014.
Ionitomevidjelibudu,
Tvojuevjenopronosithvalu86!
Planetarnim, odnosno kosmikim boanstvima pridruujemo

boga Nusku koga jedna molitva naziva sinom Ana, En-lila i
Aps-a, to ukazuje da je i on nekada bio solarno boanstvo koje je, slino Nergalu, boginji Ere-ki-gal i Anunnakima dospjelo
u donji svijet, to jest postalo porod Aps-a. Na dvojnu prirodu
ovoga boga ukazuje njegova funkcija En-lilova glasnika. U vavilonskom se panteonu nalazi na etvrtom mjestu sa enom Sadarnunnom, kojima uz bok stoji ahan, takoe bog vatre.
Nusku, meutim, u razvijenom vavilonskom panteonu oliava
oganj kao svakidanju pojavu na zemlji. Sumerani ovo boanstvo poznaju pod imenom Gibil. U znak da je bio omiljen bog
donosimo prve stihove iz jedne molitve kojom se obajan ovjek
obraa ovom boanstvu:
Molitva Nuskuu
UzvieniNusku,Anuapotome,
Oevasliko,En-lilaprvjene,
Aps-aporode,gospodarunebaizemlje,stvore!
Japodigohsvojlu,atidajdazasja...87
8. Htonska ili prirodna boanstva:
Nisaba, Anan, ala, ara, Ningizzida, Mu,
Getinana, Dumag, Lahar, Sumugan, Bau i Gula
Htonska boanstva u procesu postanja i obdravanja ivota u

prirodi imaju konkretniju ulogu no to je imaju kosmika, odnosno metafizika Poela. Dok su, naime, metafiziki Principi pokretai, odnosno prva manifestacija substancijalnog stvaranja, a
MATICA, ljeto 2014.
581
MarkoVii
kosmika Poela, najznaajnije kosmike sile, od kojih zavisi

razvoj i opstojnost svekolikog ivota, dotle su htonska Poela
konkretne manifestacije i udjelitelji u njima inkarniranog ivota. Tako Nisaba,odnosno Nidaba,kao boginja trstike i ita svakoj trstici i svakom klasu udjeljuje ivot svoga bia, pritom se
nikada s njima ne izjednaujui, dok su trstika i zrnevlje u klasu, zahvaljujui Nisabi, ivjeli svojim ivotom i posjedovali
svoju linost kao to je ima sve postojee u prirodi. Kako Nidaba, kao boginja trstike od koje se prave pisaljke ivi u svakoj pisaljci, postala je i zatitnik pismenosti i civilizovanog ivota88.
Nidabu, iji je simbol trstika u ijem se liku i pojavljuje, najvie potovahu u sumerskom gradu Umi. O njenoj plemenitoj
naravi govori jedna dirljiva mesopotamska molitva:
Molitva Nisabi
Nisabo,kraljicemilostipuna,
tobogove,kraljeveiljudetvori,
ZamkoAnunnakija,bogovasilnih,
Titosrditabogastiava,boginjusrdu,
Kadbihtemojemusrditombogu,mojojboginjisrdoj,
priklonitmogo,
Izmirimesmojimsrditimbogom,smojomboginjomsrdom!
Prostimigrijehe,raskiniokovemoje!
Dajokovidamiseraskinu,naredidaivim,
dasretanbudem!
Jaubezprestankaboanstvatvoguznositslavu89.
Nisabi je slina boginja Anan,posebno boginja ala,Gospodaricaklasa,inae ena boga Adu, odnosno Hadada, vrhovnog
boga plodnosti poznatog u cijeloj Prednjoj Aziji.
88 Cf. Langdon, Semiticmythology, Boston 1931, p. 193.

89 Cf. Langdon, Lareligionassyro-babilonienne 326. (Preveo s francuskog
Marko Vii).
582
MATICA, ljeto 2014.
U Umi je, osim Nidabe, potovan i bog ara,zatitnik polja i

vrtova, po emu je slian egipatskom bogu imenom Rau. Atribut mu je orao s ugrabljenim jaretom. Meu htonska boanstva
spada i bog Ningizzida,Gospodarvodeivotakoji s Tammuzom
boravi na Anovom nebeskom dvoru. Slino Tammuzu otjelovljavao je duh drveta. Na njegovu htonsku narav ukazuje mu
atribut zmija. Da su zmije bile simbol vegetacije i ivotvornog
ognja u Majci Zemlji, kazuju nam imena jednog podzemnog
zmijolikog bia imenom Mukoja na akadskom glase erah,ito i ahan, oganj.
Gornjim boanstvima pridruimo i Getinanu,Nebeskulozu,
boginju vinove loze, Tammuzovu sestru potovanu u Umi. Budui da u Junoj Mesopotamiji nije uspijevala loza, to boanstvo
ukazuje na svoje postanje u vinogradarskim krajevima. Getinani je slina sumerska boginja Dunag, zatitnica polja i kua,
kao i pastirska boanstva Lahari Sumugan,zatitnici stada.
O boginji Bau, odnosno Guli prije je reeno da su one kao boginje zatitnice lijenitva samo aspekti boginje Nin-hursag,
Majke Boginje. Ovome je dobar dokaz to to Bau, odnosno Ninissinu nazivaju Velikomlijenicomcrnoglavognaroda,kakav
naziv susreemo u jednoj himni spjevanoj u njenu ast oko
1750, prije Hrista. Interesantno je spomenuti da se u fenikom
panteonu tim imenom naziva ensko poelo, ena boga Kolpije
koji ju je oplodio i tako pokrenuo haos da iz sebe stvori kosmos,
ureen svijet. Po tome je predanju fenika boginja Bau slina ne
samo boginji Noi, helenskoj Nikti, Majcisvegaiz ije se veze
sa Erebom, Tamom raaju Eter i Dan, ve i Eurinomi iz pelakog mita o stvaranju svijeta, koju kao i feniku boginju Bau
oplouje Sjeverni vjetar, tanije zmija Ofion izila iz pravoda s
kojom Eurinoma raa sedam planetarnih boanstava, odnosno
Titana.
Kad smo kod prilino tajanstvenih Feniana, bar kad se tie
njihova porijekla, zanimljivo je primijetiti da njihovo ime
MATICA, ljeto 2014.
583
MarkoVii
Phoniks, plural Phonikes, sa znaenjem crveni, ukazuje na

stranu svijeta, na Istok gdje se raa crvenoSunce te bi se etnikon Phonikesmogao razumjeti kao Narodsistoka,kao to i naziv Crvenomore ukazuje na stranu svijeta, na topli Jug, za razliku od Crnogmora koje ukazuje na crni,to jest hladni Sjever.
To ujedno kazuje da su gornji geografski i etnonimni nazivi
drevnim narodima, u gornjim sluajevima starim Helenima, sluili i kao orijentacija u prostoru, ali dobrim dijelom i u vremenu, o emu ovdje nije mjesto podrobnije raspravljati!
Tako bi, dakle, u osnovnim i bitnim crtama izgledao duhovni
i vjerski ivot narod drevne Mesopotamije, iji emo pogled na
ovozemaljski i onostrani ivot prikazati u narednom poglavlju.
VI ivotni nazori drevnih Mesopotamljana
1. Svrha ovjekova dolaska na zemlju
Budui da je ovjekov pogled na ivot tijesno povezan sa svrhom njegova roenja, vidjet nam je to o svom dolasku na svijet miljahu misaoni narodi drevne Mesopotamije, Sumerani
kao tvorci teolokih misli i Semiti kao tvorci duhovnog elementa u sumersko-akadskoj i kasnije asirsko-vavilonskoj religiji.
Drevni su Mesopotamljani temeljne postavke svoje vjere, time
i svoje vjerovanje i stav o postanju ovjeka, iznosili u epskim
djelima, poemama i mitovima. Tako su nam Sumerani svoj nazor o postanju ovjeka iznijeli u ranije navedenim epskim poemama imenom En-Kii Nin-mahiLahariAnan.U mitu En-Ki
iNin-mahposveenom stvaranju ovjeka vidimo da je ljudsko
bie stvoreno da bi bogove odmijenilo u tekom i mukotrpnom
radu kojemu su do dolaska ovjeka na svijet bogovi bili izloeni. Nita uzvieniji cilj postanja ne vidimo ni u poemi Lahari
Ananu kojoj veliki bogovi Anunnaki Poradinjihove(bogova
sree) ovjekuivotadadoedah.
584
MATICA, ljeto 2014.
Svoje skoro identine poglede na stvaranje ovjeka drevni Vavilonjani iznesoe u poemi o potopu naznavanoj Atra-hasisi u
Epu o stvaranju. U Poemi o potopu Majka bogova je ta koja
stvara prvoga ovjeka s ciljem da se uklonenevoljetoihstvararad 90, dok u Enumaeliuu istu svrhu Marduk stvara ovjeka od praha, kostiju i krvi sina boginje Tiamat imenom Kingu.
Po sebi se postavlja pitanje zato su drevni Mesopotamljani, kao
i sjetni Hebreji, doli do ovako poraznog stava da su ih bogovi
stvorili dauznojulicasvogajedusvagdanjihljebod roenja
do povratka u zemlju iz koje su nastali.
Na takvu krajnje pesimistiku sliku ovjekova postanja nesumnjivo je uticao odbojan stav prema teaenju poznat kod narod Sredozemnog podruja, stav uslovljen udljivim klimatskim prilikama, otrim smjenjivanjem elementarnih kosmikih
sila, dugotrajnim suama koje pre sve usjeve, naglim kiama i
olujama sa stranim sijevanjem i grmljavinom, kiama koje, kad
je rije o Mesopotamiji, obraena polja, nasipe i kanale pretvaraju u mulj i glib. Tu su i rijeke Tigris i Eufrat koje, za razliku
od Nila, dolaze neoekivano, huno i buno, ruei i unitavajui sve to je ovjek tekom mukom stekao.
Navedeno je uticalo da se drevni Mesopotamljanin stao osjeati sunjem kosmikih sila na koje je, jer po njegovu dubokom
uvjerenju iza svake pojave stajae odreeno bie, trebalo uticati, umilostiviti ih i ublaiti njihovu silinu i nimalo naklon stav
to ga izraavahu putem tih nepogoda.
Za Mesopotamljane istorijskog razdoblja, njihova postojbina,
dakle, nije bila sveti, od Apsoluta dani, kosmiki, ureeni svijet,
jo manje centar svijeta, odnosno mjesto gdje se otkrilo boansko,
to jest apsolutna, boanska, hou rei kosmika stvarnost - od Vinjeg podareni prostor, sveta, respective obeana zemlja u kojoj
ivi odabrani narod, kao to o svojoj postojbini i sebi miljahu, u
90 Cf. W. G. Lambert - A. R. Millard, Atra-Hasis, TheBabylonianStoryof
theFlood, Oxford 1969, IV, 20-21.
MATICA, ljeto 2014.
585
MarkoVii
ovozemaljski ivot zagledani Egipani Staroga kraljevstva i stari

Hebreji.
Sveti stub, kosmika os kao ljestve izmeu ljudskog i boanskog, neba i zemlje, kao da je iz Mesopotamije u samo praskozorje njezine civilizacije nepovratno iezao.
2. Pravda i pravednost
temeljna naela ivljenja drevnih Mesopotamljana
Molitva i prinoenje rtvi bijahu jedan od naina da se ublai ljutnja bogova, ali je za ovozemaljski sretan ivot najdjelotvornije bilo odravanje ljudskog reda i poretka proisteklog iz
kosmikog, to jest provoenje u djelo obiajaSumera,odnosno na redu i zakonu, pravdi i pravednosti zasnovanog ivota
nad ime je bdjela ovozemaljska ljudska zajednica, skuptina
grada-drave, svagda pazei da meu njezinim stanovnitvom
vladaju vinji zakoni pravde i pravinosti. Da bi ovim etikim
i socijalnim kategorijama osigurali boanski autoritet, Mesopotamljani su ih, kao to smo ranije vidjeli, personifikovali u
liku niih boanstava, Me-aru i Ki-aru, koja prate amaa.
Treba dodue istai da Pravda i Pravednost prate amaa od
prve vavilonske dinastije, to e rei da se od toga vremena
kristalizuje i institucionalizuje pojam reda i poretka, dobra i
zla po ljudskom i boanskom sudu. To e rei da je od toga
vremena ono to je za ovjeka dobro i pravedno takvo i za vinje bogove. Ovo valja istai tim prije, jer do toga vremena
kao da gornje etike kategorije nisu bile iskristalisane pa ocjena o dobru i zlu kao da je zavisila od ocjene samoga boanstva.
Ovo nam sjajno ilustruje Epopravedniku-patniku,taj mesopotamski pretea biblijskog pravednog Jova. U njemu se, naime,
pravednik oajan to su ga snala zla, mada je pravedno ivio,
pita da moda u oima bogova nije zlo ono to je u oima ljudi dobro i pravedno.
586
MATICA, ljeto 2014.
Taj problem, da napravimo malu digresiju, nije muio samo

misaone ljude Bliskog istoka, ve ga susreemo i kod prvih helenskih elegiara, konkretno kod Teognida Megaranina iz druge
polovine estoga vijeka prije Hrista, koji ne mogavi da pojmi
kako to da nevaljalci i podlaci bolje prolaze od vrijednih i potenih ljudi koji po pravilu u ivotu teko stradaju, pita Zeusa da to
moda nije skrenuo s pameti kad takve stvari doputa:
Zeusedragi,tebisedivim;nadsvimevlada,
imajusmgolemusilukaoiast.
Poznajedobrorazumisrceovjekusvakom,
silajetvojanadsvesvemonakralju!
Kakolipamettatvoja,potomeKrona,moe
zaistazle,kopravednecijenitiljude?
Gubei vjeru u bogove, Teognid sjetno zakljuuje:
Odsvegzapozemljrenajboljejestenebiti
roenineugledatzrakearkogasunca;
potoseroditobreHadukrozvrataproi
ileatidubkosasvimpodcrnomzemljom91.
Vratimo se, meutim, narodima drevne Mesopotamije! Da su
ne samo drevni Sumerani ve isto tako Asirani i Vavilonjani poznavali i priznavali gore navedene etike norme, to im se esto
odrie neka, izmeu ostalog, posvjedoe naredni stihovi iz gore
spomenute himne amau:
Tisioborioprijestoonogkojijesmjeraopodjarmljenje.
Nepravednogsisudijubaciousuanjstvo,
Ikazniosizlogipokvarenogvou.
91 Up. Marko Vii, Antologija stare helenske lirike, Oktoih, Podgorica
2000, str. 111.
MATICA, ljeto 2014.
587
MarkoVii
Alionajkojinijepodmitljivikojibranislabog,
Tajsesviaamauinjegoviedanibitidui.
Onajkojiinizlonjegovosesjemeneeodrati92.
Treba primjetiti da Asirani i Vavilonjani od amaa trae da

osudi prekritelje reda i poretka ne radi sree na onome svijetu,
ve radi sretnijeg i ljepega ivota na ovome svijetu, to je moralno uzvienije, jer je moralno bolje biti estit po vlastitoj elji
no iz straha od kazne bogova ili nade u sretniji zagrobni ivot.
Da se na pravdu u drevnoj Mesopotamiji jo krajem treega,
posebno poetkom drugoga milenijuma stalo gledati kao na pravo, a ne kao na privilegij pokazuju nam brojni zakonici drevne
Mesopotamije, kao to su Ur-Nammuov, Lipit-Itarov, Bilalamovi HamurabijevZakonik.
Iz ideje pravednosti neminovno se razvila ideja poslunosti,
odnosno pokornosti autoritetima vlasti, u kui ocu, majci i starijem bratu, u drutvu kralju, dravnim inovnicima, pa sve do
pokornosti dalekim bogovima, jer bez pokoravanja autoritetima,
redu i zakonu Mesopotamljanin nije vidio bolji nain da se opstane i napreduje na ovoj zemlji.
3. Lini bog posrednik izmeu boga i ovjeka
Osobni bog je ona metafizika sila, odnosno bie preko kojega
je Mesopotamljanin stajao u tijesnom kontaktu s kosmikim silama i vrhovnim boanstvima. On je boanskaivotvornasilakoja
pojedincu, ali i porodici, na ovoj zemlji pomae u svakidanjem
ivotu, odrava mu fiziki ivot, stalno se brinui za milost vinjih bogova. Po tome mesopotamski Lini bog umnogome nalikuje egipatskom duhovnom pojmu Ka,toj tjelesnoj dui i posredniku izmeu ovjeka i velikih bogova egipatskog panteona.
92 Up. L. Woolley, Historijaovjeanstva II 564.
588
MATICA, ljeto 2014.
Ideja o Osobnom bogu kao ovjekovu pomagau stoji u tijesnoj

vezi s idejom o predestinaciji tako naglaenoj kod drevnih Asirana i Vavilonjana. Ako je, naime, sve unaprijed odreeno od vinjih
bogova do kojih smrtnik teko moe doprijeti, razumljivo je da se
treba utei nekomu, ovjeku bliem bogu koji e ga voditi kroz ivot, kao to otac vodi nejako dijete. I kao to dijete gaji veliko potovanje i povjerenje prema ocu, odnosno majci, tako i ovjek ima
bezgranino povjerenje u svoga Linoga boga koji ga vodi i titi,
od njega se udaljujui samo kad ovjek svjesno grijei. Osim toga, Lini bog je spreman da vjeno prata ukoliko je njegov tienik spreman da se pokaje i vrati na put pravde, jer, ne zaboravimo,
Lini bog pazi i na vrenje pravde i svih etikih normi.
Da li, meutim, Osobni bog moe prenebregnuti ovjekovu
dobrotu, pobonost i pravdoljublje i samovoljno mu okrenuti lea, doputajui da ga snae svako zlo? Ovaj su kljuni problem
Mesopotamljani stali sebi postavljati jo u treem milenijumu,
uviajui da se ovjekovo poimanje dobra i zla, pravednog i nepravednog ivljenja na ovoj zemlji ne podudara s voljom, odnosno samovoljom vinjih bogova koji i najpravednijega mogu
obasuti najteim stradanjima, kao to se desilo onom pravednom
paeniku o kojem smo neto ranije govorili.
4. Zagrobni ivot u oima drevnih Mesopotamljana
Ako je ovjek po vjerovanju drevnih Mesopotamljana stvoren
da bi bogove odmijenio u tekom radu, odnosno stvoren da im
slui i prvenstveno se brine o njihovom blagostanju, i, ako su
oni, barem u ranom stadiju njihove religijske svijesti, malo marili za ovjekova dobra djela, to su mu stranim nepogodama
vie no jasno stavljali do znanja, onda nas ne moe uditi njihov
krajnje pesimistian pogled na zagrobni ivot.
Ako su, naime, bogovi ovjeku, koji im dok je iv, u ovome
ivotu, ugaa na sve mogue naine, stalno imajui na pameti
MATICA, ljeto 2014.
589
MarkoVii
onu biblijsku Sjetiseovjeedasiprahidaeseuprahpreobratiti-tako nezahvalni i bezobzirni, to li ona ivotna energija, naelo ivota koje Feniani zvahu nefe, a nipoto dua, mogae do jada i bijede oekivati u zagrobnom ivotu? Stoga nije
nikakvo udo to u mesopotamskom Donjem svijetu zvanom
Kur, to se nalazio u utrobi Majke Zemlje povie Aps-a, slatkih
donjih voda, u koji se ilo putemnepovrata,vidimo sfinge, lavove, grifone i demone kako love nefee, ljudske sjenke, nipoto due, jer drevni Mesopotamljani nisu oformili filosofijsku
spoznaju due. Dok nam oslikano posue iz Suze, kao i pobijena kraljeva zemaljska posluga iz kraljevskih grobnica u Uru, govore da je u najranijem stadiju sumerske religije postojalo vjerovanje u svijetliji zagrobni ivot, emu su, uostalom, sluili i
pokloni u hrani i namjetaju, dotle nam se ve u treem milenijumu zagrobni ivot pokazuje ispunjen nitavilom i uasom to
nam nedvosmisleno ilustruje poema SilazakboginjeItarudonjisvijeti EpoGilgameu.U poemi SilazakboginjeItarudonjisvijetboginja Inanna, odnosno Itar se zapuuje:
Zemljinepovratakraljevstvu[Ere-ki-gale],
ItarSinovakerkaumslimsmjera,
Da,Sinovakerkaumslimsmjera,
Mranomboravitu,Irkale(Ere-ki-gale) sjelu,
Kuiizkojenikoneiziekounjuue,
Putuskojegapovratkanema,
Stanitunaijemulazunesijasvijetlo,
Gdjeprahjejelo,azemljahrana,
Gdjesebezsvijetlautamisjedi,
Gdjeiveobueninaliknaptice(imie) imajukrila,
(Igdje)navratimainakraunuprainalei...93
93 Cf. Pritchard, AntologyI p. 80. (Preveo sa engleskog Marko Vii).
590
MATICA, ljeto 2014.
Nimalo ljepu sliku Donjega svijeta ne prua nam ni EpoGilgameuu prizoru koji nam opisuje Enkiduova sjenka to ju je na
svjetlo dana za trenutak iz carstva boga Ea-e, na molbu Gilgamea, pustio Nergal:
Nergal,odvanijunak,posluanjega (= Ea-u),
SmjestauZemljinainiotvor,
SjenkaEnkidu-a izZemlje,kovjetarstie.
Onisespoznae,jedanoddrugogbududaleko,
Onisesvjetovat,besjeditstanu:
Recimi,odruemoj,recimi,odruemoj,
ZakonmiZemljekojutispozna,reci!
Jarei,druemoj,neu,jarei,druemoj,neu,
AkobihzakonZemlje,kojuupoznah,rekaojaOndabisjeoiplakaoti!-Houdasjednemiplaem!
Druemoj,tijelo moje, togadoticaeti,srcevesele
svoje,Kostaroplatno,crvigajedu!
Tijelomoje,togadoticaeti,srceveselesvoje,Crvi ga rastau, truleipuno94!
Takav opis Donjega svijeta to nam pruie gornje poeme

umnogome je slian opisu koji susreemo u XLIX psalmu:
PoputstadaredajuseuPodzemlju(eolu)
Smrtimjepastir,adobrinjimavladaju.
Njihovaelicabrzonestati,
Podzemljeebitinjihovapostojbina.
Valja, meutim, primijetiti da je Donji svijet drevnih Mesopotamljana veoma blizak helenskom Hadu, ak blii no hebrejskom eolu. Da je tako posvjedouje nam Homerova Odiseja:
94 Up. Gilgame,Tabla 12.
MATICA, ljeto 2014.
591
MarkoVii
OdisejaXXIV 1-15:
Hermijakilenskibog,prosacaubijenihdue
zovnezasobomdreurukamapaliculepu
zlatnukojomljudeuspavljujekadimoi
sklapa,jednimahoe,adrugebudiizasna.
Palicupokreneon,icvreiduepolete.
Kaotomievislepiunutraupeinistranoj
cvrkomcvreileukadkojispadnesastene,
gdeseupovorcionisvejedandodrugogdre:
takosucvraledueprosaca,dokjekovoa
prednjimastazamavlanimpomonikHermijaio.
Poredokeanskihvoda,krajLeukadehridineprou
iporedSunevihvrataiporedoblastiSnova;
potombrzostignunaonoasfdelskopolje,
gdenoprebivajudue,kosenkepreminulihljudi95.
Ta tmurna slika zagrobnog ivota kod drevnih Mesopotamljana i Helena u potpunosti se razlikuje od egipatske po kojoj pravednici idu na rajske poljane, elizijska polja, dok nepravednici
idu u tamni podzemni svijet gdje ive jadnim ivotom. Ni ovdje,
meutim, nije tako crno kao to bi se na prvi pogled moglo zakljuiti s razlogom to u sumersko-akadskom Kuru, hebrejskom
eolu i helenskom Hadu, za razliku od hrianskog Pakla, ipak
ima kakvog takvog razumnog i emocionalnog ivota i radosti,
naroito kad sjenke umrlih bog-Sunce, prolazei nou kroz Donji svijet, obasja i ganutljivo pogleda svojim svijetlim licem,
zlaanim zrakama koje umrle podsjeaju na one to se na Zemlji
ivei vesele punini ivota koju i oni nekada imahu.
95 Up. HomerovaOdiseja, Matica Srpska, Novi Sad 1965. (Preveo sa sta-
rohelenskog Milo N. uri).

592
MATICA, ljeto 2014.
Neka nam reeno posvjedoe odgovarajua mjesta iz staroegipatske religijske knjievnosti.

Dok bog-sunce Ra u svojoj lai mesktet nou plovi podzemnim Nilom, sjenke umrlih izlaze mu iz grobova u susret kliui:
SlavatiRa!...
StanariDuatapotujutebe,
iteljipodzemljasvikliutebi.
Dokhodiumiruhvaleteoni.
iteljimZapada(= umrlim) srcesezari
Kadsvijetlomsja...
Oisenjihoveotvarajumotreitebe,
Srceimradostipunogledajutebe,
Jertiusliujeeljeonihugrobutolee,
Nitiimtugu,
Odnjihudaljujezlo.
Svionitodoljeleetvojojseljepotiklanjajudive,
Kadtvojaimzlaanasvjetlostobasjalice.
Kadproenjihopetprekrijetama,
Sjenkeseturobnovrateumranigrob96.
Nema lijepih trenutaka samo u egipatskom Duatu, ve i u starohebrejskom eolu u kojem se due, odnosno sjenke raduju
svakom doljaku, naroito ako je taj uglednijeg soja. Tako nam
prorok Izaija, 14, 9-11, govori kako se eol uzbudio uvi za dolazak jednog vavilonskog vladara:
96 O ovome cf. P. Lacau, Textsreligieux, Paris 1910, p. 210; E. Naville, Das
aegyptischeTodtenbuchderXVIIIbisXXDynastie, Berlin 1886, cap. 15, B.
II; A. Ermann, GebeteeinesungerechtVerfolgtenundandereOstracaausden
Knigsgrbern, objavljeno u ZeitschriftfrgyptischeSpracheundAltertum-
skunde, Leipzig 1900, Bd. 38. s. 19.
MATICA, ljeto 2014.
593
MarkoVii
ZbogtebeseuzbudiPodzemlje
datedoekakadadoe.
Utvojuastonobudisjene,
svezemaljskemogunike,
onodiesprijestolja
svekraljevenaroda...
Da mesopotamski Kur nije samo sijelo zla, dobar je dokaz to
to u njemu boravi odreen broj bogova, kao, na primjer, Anunnaki, Nergal i Ere-ki-gal, pa ak Dumuzi i Inanna, odnosno
Tammuz i Itar. Ovdje treba primijetiti da gornja, postanjem solarna boanstva koja usljed nekog zlodjela dospjee u Kur nisu
izgubila nita od onoga to ih ini razumnim i osjeajnim biima. Oni su, tavie, zadrali i ogromnu boansku mo, to e rei da vrhovni bogovi sumerskog, odnosno akadskog panteona
prema njima nisu onako svirepo postupili, kao to je to prema sinu Zore, Luciferu, odnosno Helelu i njegovim sljedbenicima postupio vrhovni hrianski bog zvani Jahve, prastari uzor iskljuivosti i totalitarnosti sa onom svojom, modernim apsolutistima
omiljenom zapovijeu: Ja sam tvoj bog i nemaj druge bogove
izvan mene, to znai da im ovjek mora odobravati ma kakve
gadosti radili. Takvima je ve stari Homer oitao lekciju, upuujui Zeusu prijekorne rijei: Postupajtako,alitiostalibogovi
neepovladitito.
Da Kur i eol nisu mjesto gdje se due onih to se ogrijeie o
Vrhovnog boga bez prestanka i za sva vremena pre i peku u
vjenom ognju, kao to je sluaj sa grenicima u hrianskom
Paklu, najbolje nam svjedoe himne, odnosno inkantacije u ast
bogova Donjega svijeta, kao to je ova:
594
MATICA, ljeto 2014.
Molitva bogovima tame

Vasprizivahbogovitame!
SavamaprizvahTamu,skrivenuzarunicu,
Japrizvahsuton,ponoizoru!
Jermenekivjetacobaja,
Jermenekavraarauze,
Jermogaboga,boginjumojurasrdiname.
Gle,jasambijednostvorenjeonomekomenegleda,
Smirajneznanjemeni,anokodanmiposta...
Veselipoklicimojipostaejecaj,aradost
Postamialost.
Ustajte,velikibozi,tuenjemojeujte!
Odmenenepravduotklonite,jadanjemojeujte97.
Ovdje dodajmo jo toliko da su drevni Mesopotamljani svoje
umrle brino pokopavali s razlogom to po ritualu nepokopano
tijelo onemoguuje sjeni da se u njemu nastani. Sjena, tavie,
ako je tijelo ostalo nepokopano, moe postati edimmu,zloduh,
napastujui ljude na svakom koraku. On ih, k tome, i opsjeda
ako ih usljed nekoga grijeha napusti Osobni bog.
5. Sumersko-akadske poeme
o poimanju i svrsi ljudskog ivota
Naprijed reeno o mesopotamskom pogledu na ovozemaljski
ivot, o njihovom poimanju dobra i zla, te o odnosu Mesopotamljana prema pravdi i nepravdi i Linom bogu u iju se ast u
porodinoj kui podizala kapela, ilustrovae nam naredne poeme: ovjek i njegov bog, sumerska varijanta pravednog Jova;
MATICA, ljeto 2014.
595
MarkoVii
HvaliuGospodamudrosti,akadska varijanta pravednog Jova i

pesimistiki dijalog RazgovorGospodaraisluge,iz prvog milenijuma prije nove ere, iz vremena gaenja visoke mesopotamske
kulture.
to se tie poeme ovjekinjegovbog,ona se po sadraju dijeli na etiri dijela. U prvom dijelu - nakon uvoda, od 1-9, stiha
u kojem se govori o tome da ovjek treba hvaliti i slaviti Osobnoga boga - od 10-20, stiha, pjesnik uvodi anonimnu osobu koja se skrhana nevoljama i raznim bolestima, Osobnom bogu
obraa molitvom i plaem, ali ne kao izrazom beslovesnog cmizdrenja, kako bi to htio S. N. Kramer98, ve kao izrazom beskrajne odanosti i duboke vjere u svoga boga.
U drugom sredinjem dijelu, od stihova 26-56, slijedi patnikovo otvaranje due svome bogu i tuenje nad zlostavljanjima to
ih neopravdano trpi od svojih blinjih.
U treem dijelu, od stihova 57-95, tui se na zlu sudbinu, dok
etvrti dio, stihovi 96-116, sadri patnikovu ispovijest grijeha i
molbu za otkupljenje od njih. Iz zavrnih stihova, 124-140, saznajemo da je pravednikova molba usliena, da se bog odazvao
molbama i oslobodio ga nevolja:
ovjek i njegov bog 99
Nekovjeksvagdasvojegabogahvali,
eljademladonekrijeisvojegabogaiskrenoslavi,
Nekitelj,zacijeloemerne zemlje,
Ukuipjes[me]...svojojprijateljici,
prijateljusvomobjavljuje njega,
Ublauje[njegovo sr]ce,
98 Cf. Kramer, Istorijapoinje127, i d.
99 Cf. Pritchard, Antology II p. 137-141: ManandHisGod. (Poemu sa su-
merskog preveo S. N. Kramer. Poemu s engleskog preveo Marko Vii).

596
MATICA, ljeto 2014.
Uznosi...,hvali...,
Udijeli...,
Tuenjenekmuublaiduunjegovaboga,
(Jer)bezbonikneepostiiivot.
eljademlado-krepkostisvojenazlo
ukuihimbenetrati,
Uzto...bolest,emernapatnja[snaoe]njega,
...usud,...ga...uze...obuze...,
...pogubnurukunanjegastavi,postupisnjimko...
...njegovaboga,
...usvojim...,...ontui,
...upravi...,
Tuimu[tuno]osvojojpatnji...
...usvojoj...srdbi,
......
(Uniteno oko pet redaka)
Mladsam,razboritovjek,(al)ipakko
mene tuje taj srean nije,
Mojapravednarijeulaseobrnu,
HimbenikmeJunimzameoVjetrom100,
(silom)musluitimoram,
Komenetuje tajsenestidipredlicemtvojim.
Svagdaminanovoudjelujepatnju,
Uohukuutmuranmiduh,
Ja,eljademlado,naputizioh,dua
mistrta,
Namese,junani, mojuvarsrdi,
dumanskimgledameokom,
Mojpastirzlosmiljaisvaljujename
kojimudumaninnisam,
100 Nie boanstvo stajalo u slubi boga Ninurte.
MATICA, ljeto 2014.
10
20
26
30
597
MarkoVii
Mojdrugmiistinskunezboririje,
Prijateljmilajunapravednuodgovararije.
Himbenikspletkeomenisnuje,
(A)tiga,Boemoj,neprijei,
Odvraaoiodmojihpatnji,
Slabispletkeomenisnuje,
estisenate,okolobjesni,smiljamizlo.
40
Jamudrac,zatosamvezanzaneukumlade?
Ja,razboriti,zatomeneukimpribrajaju?
Posvudjeokolohrana,(al)mojajehranaglad,
Nadankaddobradijeliesvima,patnjadobit
mibi.
Brat...svautrai,smiljamizl[o],
[On...je]moj...,
...,
Potstrekuje...,
Odvraa...,
Pienailovai...mudrac...,
Trai...sputovanja,
Obarapoputdrva...sputa,
...[je]nadziratelj,
...[je]ravnatelj.
Boemojpre[dte]be[htiobihstati]
Tebibihhtiorei...mojajerijejecaj,
Tebibihotomehtiokazat,gorinuusudamoga
htiobihoplakat,
[Htiobihnaricat]nadtompometnjom...
Nekmudrac...umojimnamislim,tuenje
prestatinee,
Ja...svojemprijatelju,
Ja...svojemdrugu.
598
MATICA, ljeto 2014.
50
56
60
Ah,nekmajkamikojamerodinestane
branitpredtobomtuit,
Nekmise[nejavi]sestraumilnompjesmomipojem,
Nekonanesreumojuplaomiskaetebi,
Nekmojaenastradanjamojaiskaetue,
Nekvjetipjevamojgorkiopjevausud!
MojBoe,zlaanidanpozemljiprosipasvijetlo,
amenicrninasja,
Blistavidan,lijepidaima...poput...,
Jecajituenje,emeriboldruese
samnom,
Patnjamiobuzimaduukonekomkome
jesuenovjenotugovat,
(Zloduh)meusudausvojoj[dri]ruci,ivota
nitimidah,
Zlokobnibolesti-zloduh101 umojemtijeluseku[pa]
Gorinausudamogaz[lo][mojega...],
...jeusrdno...,
...jesmeten...,
Jakojinisam...od...,
Jakojinisam...od...,
[po]put...ja...predtobom,
(Tekst od 80-94 reda jako oteen)
...necvilim.
Boemoj,tikootackojimezae,
moje[uzvisi]lice,
Poput nedunekrave,ubolu ...uzdahu,
70
101 Drevni Mesopotamljani su vjerovali da su demoni uzronici svakovrsnih
bolesti. Tim demonima, po vjerovanju Mesopotamljana iz treega milenija, ne

moe doskoiti ni sam Osobni bog. On postaje moniji tek poetkom drugoga hi-
ljadugodita kad je pravda prela u pravo, odnosno kad su zemaljski, ljudski zlodusi, to jest nevaljalci obuzdani redom i zakonom, odnosno represijom.
MATICA, ljeto 2014.
599
MarkoVii
Dokleseomenineelibrinut,tvojnehajkad
ememinut?
Kaogovee...
(Dokle)emenebezvoedrat?
Oni-mudraci-iskrenu(i)prostukazuju
rije:
Nikadamajkabezgrenonerodidijete,
...smrtnikaodvajkadbezgrenanebi.
Boemoj,...toihotebi
[smislih],
...toihpredtobomsvrih,
Dajdokoni...neovjeka,mudraca;izusti(Boemoj)
nadnjim pratanja rijei,
(Mada) jonesvanudan,umojem...,u
mojem...dajdapredtobomhvalim,
Mojaljaga(itama)...-taknunjihovo
...,
Izusti pratanja rijei nadonim kogati...
nadansrdbe,
Kogati...na dan...o njemu izusti
ivotarije.
Boemoj,sadkadmipokaza grijehe...,
Navratima...kazau...102,
Jamladi,predtobomrei u grijehe.
Moenadskupompoputoblaka...kiuprolivat,
Moe...ustanitu svojemmajku miplanu
...
Tajovjek-njegovotuenjegorkonjegovusliiBog,
Tajmladi-tuenjem,jecanjem
100
110
102 Ovaj nepotpuni stih kao da nas upuuje u inicijaciju, odnosno oienje
od grijeha.
600
MATICA, ljeto 2014.
tomuispuniduu,svogBogaublaisrce,
Pravinerijei,iskrenerijeitoihgovorae,
njegovusliiBog,
Rijeitomladoiheljade usrdno
kaza,
Umiri...ud njegovaBoga(i)Bogmu
odvratirukuodrijeizle,
...toduutiti,...ongrli,
Zloduhbolestitogaobuzesvega,njegairokih
krilaotjera Bog,
...tozatirenjegapoput...
rasprion,
(Zloduha)usudatomupo njegovojvolji
dosuenbi,otkloni on,
Obrnuov[jeku mla]domalosturadost,
Uznjegposadi...dobroga...duha(na)straenje
(i)uvanje,
Dademu...duhoveskrbneblagogalica.
[ovjek]hvaliesvagdasvojega
Boga,
Uznosie...,obznanjivae...,
(Tekst od 132-137, reda uniten)
...daseobratimeni,
...da(grijehe)oprostimeni,
...daputpokaemeni103.
120
130
103 Posljednja tri reda ine antifonu, intercesiju, zapravo ersemmu, pripjev
koji je obino izgovarao hor vjernika. Iz ovoga se d zakljuiti da je ta poema
zapravo bila ersaghunga, to jest vrsta jadikovke to srce smiruje, odnosno po-
kajniki psalam to ga je naizust govorio pokajnik, ili svetenik iz reda Kalu,
ukoliko pokajnik dotini psalam nije znao na sumerskom.
MATICA, ljeto 2014.
601
MarkoVii
Hvaliu Gospoda mudrosti104

(Ludlul Bl Nmeqi)
Tabla 1.
HvaliuGospodamudrosti[domiljatog] Boga
tononezatvaradvore,oslobaadan,
Marduk,gospodarmudrosti[domiljat] Bog,
Onajtononezatvaradvore,oslobaadan,
Kogasilovitostobuzima,poputolujnogvjetra,
Komujeglaspoputzefirajutarnjegblag,
ijajesrdbasilna,agnjevpogubnipotop,
Komujesrceharno,anaravblaga,
...ijerukenebesanemoguzadrat,
Komeumilnarukasmrttekuprijei,
Marduk,ijerukenebesanemoguzadrat,
Komeumilnarukasmrttekuprijei,
(veliki prekid)
Gospod[...]pometnja
IratnikEn-lil [...]ije...
MojBogmenapusti,ieznu on,
MojameBoginjaniti,naputamene.
Duhdobrito(svagda)uz[mene]bi,
Mojuvarnaputamene,drugogatrai.
Slaveminesta,mojmejunaniporaziBog,
Nitemiponos,zatitenemam.
Znamenjanadmesenadviestrana,
Odkueodgnaemene,okololutam.
Znamenimenizbrkanisvi,bunilo hvatamesvagda.
10
41
50
104 Cf. Pritchard, Anthology II, p. 148-160. (Poemu s akadskog preveo Ro-
bert D. Biggs. Poemu s engleskog preveo Marko Vii).

602
MATICA, ljeto 2014.
Navijekvraaru,tumausnovahodim.
Kadnouleim,sanmijemuan.
Kralj,bogovaistinskotijelo,svijetlonarodasvog,
Njegovosrcegnjevise(name)stiatsened.
Ikadihmolim ...name.
Govoreskupa,toreinebisesmjelo.
Prvimizbori:Uinihdakrajivotaeli.
Drugipakkae:Poradihdamjestasvognema!
Slinoetrei:Njegovupoloajzauzetja.
Njegovukuuuzetuja,etvrtiveli.
Peti...
estieisedmiprogonitnjegovu...
Njihsedamudruesnage,
Kodemonolujebezdue,poput...
Kaodajednoimajutijelo,istomeciljutee.
Srceimnamenebijesno,kooganjplamte.
Zdunomekleveu,omeniposvudagovorelai.
Ustamitoednozbore,zatvoritele.
Ja,ijaustapriahusvagda,konjemakpostah,
Glavumigordu,poviezemlji,
Zebnjauniti,hrabromisrce.
Nislabinepreza,odmojihirokihgrudi.
Rukemi(nekada)jake,...
Jatonegdaponosnohodih,konitkovposremsada.
Odtovanamua,jarobompostah.
Akoliulicometam,prstomupiruname,
Uemliudvor,nikonevidimene.
Kodumana,mojgradmegleda.
Zemljasegrozi,dumanskaposta.
Drugmizao,izloduhposta.
Usvojojmemrnjiuhodidrug,
Mojblinji,otri orujesvoje.
Prisnimidrug,ivotunititgleda,
MATICA, ljeto 2014.
60
70
80
603
MarkoVii
Mojrobmenazboru,kleveejavno,
...svjetinauzemiast.
Poznatikadamevidi,na drugu prelazi stranu.
Rodmojpostupasamnom,kodainisamnjegov,
Kodobroomenizbori,grobmusesprema,
Koloeomenizbori,poastiprima.
Komeneopada,tomepomaeBog,
...koveli:Boguhvalakadsmrtsepriblii,
Tomeuhipu,sreuudjeljujenjegovzatitnikBog.
Nikoguzmenenema,nitikorazumijemene.
Imanjemoje,svjetinaneznanagrabi.
Mojkanal,zatrpamulj,
Umomsepoljuveselaetvenapjesma,neujevie,
Gradmiobuzeutnja,kodajedumanskigrad.
Dunostimoje,predaedrugom,
Umjestomeneobredim,saddrugislui.
Podanuvapaj,ponoijecaj,
Mjesecmiplaan,godinamrana,
Cijelogadana,kogolubjeim.
[Umjestopjesme,] uzdiem glasno.
Oimi...[od]stalnogplaa,
Donjimiod[mnogih]suza,nateklikapci.
90
100
110
Tabla 2.
Tektoserodih,vemijemrijet!
Gdjegodsekrenem,zloisamozlo!
Nesrea mojagolemaposta,topravojspoznatnemogu.
SvomBoguvapih,licaminepokaza,
Boginjumojuzazvah,glavunepodignuona.
Nivravrabinomsvojom,mojusudnemoekazat.
Nitumasnovasartve,usudminemoeosvijetlit.
Pomoodzaqiqu -duhatraih,razborminedadeon,
604
MATICA, ljeto 2014.
Magiarmagijomsvojom,mogBoganamenenesmiriljutnju.
udnihlinavada,naovomsvijetu!
10
Jaseokrenuh,zamnomnesreakroi,
KodasvojemuBoguredovnortvovonisam,
Kodaoobroku,svojuBoginjunezazvah,
Kodaseklanjao nisam,tovanjekodanikonevidjemoje,
Kodasamonajnaijimusnamamolitve,vapajanije,
Kodasamonajtozablagdanene marie, zasvetkovine
neznae.
Kodaiteljmitovanju,obredimneuih,
Kodablagujujelo,Boganezazvah,
KodaBoginjumoju,rtvujojubranunertvuju,zapustih,20
Kodasamsilniktospametisie,isvogzapustiBoga,
Kodasamonajkotekose,svomBoguozadanu
ogrijei rije.
Jazapreklinjanjeimolitvemarih,
Molitvasamo,bimimisao,rtveniobred,
obiajmoj.
DantovanjaBoga,veseljesrcamog,
OphodniBoginjedan,dobitiuspjehbijaemoj.
Sreavladara-radostmibi,
Pojenjenjemu,zameuitak.
Vrenjeobredabojih,namojemimanjuobiajposta,
Svojnarod,daimeBoginjetuje,pouih.
Kraljevskepodvige,kobojepodvigeslavih,
30
Iljudetovanjudvoranauih.
DalovoseBozimasvia,takobiheljeoznati!
Onotonekomizgledadino,modaseBozimauinisramno,
tonekomseuduiuinisramno,modajBozimadino.
Konaumbogovagornjih,pojmitimoe?
Konamjerebogovadonjih,razumjetmoe?
Kakodaljudstvo,Bogovaputeshvati?
MATICA, ljeto 2014.
605
MarkoVii
Kosinobijaeiv,jutrosjemrtav.
Jednogjetrenasilan,drugogaskrhan.
Jednogaasaradosnupjesmusipjeva,
Drugogajaue,kodajjaukmuzvanje.
udljudikotreptajoka semijenja.
Kadasugladni,leevimnalik,
Kadasusiti,sasvojimBogomsemjere.
Kadihsreaponese,ouzlaskunanebosnuju.
Kadihnesreasnae,tuepodzemljukakoepo.
Zbunjujetome,nemogudapojmim
toznaito.
Olujakodamesmodenaiba!
PomenipogubnaBolestseiri:
ZlokobniVjetar(s)obzorjagranu,
Abolestglaveizdonjegsvijetabanu,
PogubanKaaljnapustiAps,
SilovitZloduhnaputa-kur,
[Lamatu-zloduh]saGoresie,
Grse[ko...]rijekadie,
Nesrea,zamkevrebajusvud.
[Onizajedno],slonohrupiename.
Glavumi[nite], lobanjumode,
Lice[mi]sjetno,aoisuzne,
Vratnemisvijajuile,zavruslabaanvrat.
[Grudimi]lome,mrskajuprsa.
Tijelomimue,gle,drhtimsav,
Utrobamoja,vruicomgori,
Crijevamimrse...[oni]...mi...
umiistiskuju,[nutrinu]vade.
upajuuda,tresemsesav.
Kobedemtijelomirue,
Korogozsnanimisvijajustas,
606
MATICA, ljeto 2014.
40
50
60
Sruensampoput...nalicumi...
Alu-demonmipoputhaljinemoje
prekrivatijelo,
70
Sansenamenekomreasputa,
Oimizure,alvidjetnemogu,
Uimiotvorene,alutinemogu,
Nemomiobuzima,itavotijelo,
Bolestmihitra,prodireumeso.
Uzetost,rukemislama,
Slabostmi,koljenauze,
Stopalamoja,neznajukroit
[Udes]mesnae,kodavljenikguimseja,
Smrtmise[blii],pokrimilice.
Onomkopitazame,odgovornemogudati.
Jadanje[moje],obuzdatnemogu.
Stavieomu,naustamoja,
Zasunmizatvoriusta.
Menisuvratazakljuana,mjestozapiestrto,
Gladmije...drijelomitijesno.
Mrvice(hljeba)jedem,kodaminesreunose,
Pivo,okrijepaljudi,mrskojemeni.
Mojasebolestnavijekiri.
Odgladipogled,mutanmiposta,
Mesomiblijedo,krviminesta.
Kostisevide,koaihpokriva(samo).
Tijelomigori...bolestpritiskamene.
Tekihdopadohjada, izlazjebolan,
Kuamitamnicomposta...
Rukeminemone-tijelomipostadeokov,
Nogemiumojimverigamstoje.
Bolmijesilna,ranamiteka.
Biljutistalnomebije,
MATICA, ljeto 2014.
80
90
607
MarkoVii
Gonemebadljem,otarmuvrh.
100
Danjumuiteljprogoni[mene],
Noumiodahnutneda.
Drhtanjezglobove,rastavimoje,
Udaseraspae,rasuesva.
Kogovee,uizmetuprovodimno,
Koovcaseusvojojneistikaljam.
Izgoniteljduhova,bolestinepojmimoje,
Znamenjamoja,zbunievraa.
Izgoniteljduhova,bolestneobjasnimoju,
Nitvrapredvidi,krajbolestimoje.
Bogamiupomonema,nitrukumiprua,
110
Boginjazamemilostinema,namojojnemajestrani.
Jogrobmiiskopannebi,opremaposmrtnaspremljenave,
Josmrtminesklopioi,nikoguzmenedaplaenema.
Zemljagovoricijela:Natolispadeon!
Zluraduliceseozari,kadzatou,
Zluradojustreptisrce,kadzatou.
Uduividimdan,kadeseiteljimojoj
Meuvoljenimmojim,smilovatsunaniBog.
Da je pogled savremenog ovjeka na ljudski ivot i svrhu ivljenja gotovo istovjetan onome od prije etiri hiljade i vie godina pokazae nam moderni pjesnik bola Giacomo Leopardi kome pridruujemo i Giosu Carduccia i Juan Ramn Jimenza.
G.Leopardi
Nona pjesma pastira koji luta po Aziji

(Canto notturno di un pastore errante dell Asia)
608
totomjeseenaneburadi?Recimi,toini,
Mjeseetihi?
Diesesveeriihodi,
MATICA, ljeto 2014.
Pustepredjelemotri,potomsanebaide.
Zarnijepremnogotebi,
Ponovodavjenimputimanebeskimstupa?
Nijetidosadnovema:zarjosieljan
Daovenizijeumilnogleda?
Utvomserazbireivotu,
Pastiraivot.
Onsabjelinomzore,
Ovcekrozpoljatjera,pogledomprati
Stado,travu,izvore;
Potomnaveerumoran,onseodmara,
Za drugoinemamra.
Dedermimjeseereci:emuli
ivotpastiruslui,kaoi
Vamanebeskimtijelim?Recimi:kamoedospjet
Mojovajprekratkivrlud,
Koitvojvjeitiput?
Staracsjediiznuren,
Poluodjeven,uztoizuven
Spretekimteretomnasvojimleima,
Planina,prekodolina,
Kamenjaotrog,pjeskadubokog,ikaragustih,
Povjetruolujiikadavruinepre,
Ikadahladnoastee,
uriseputem,daheitre,
Prekobujicesilneibare,
Pada,ustaje,svevieivieuri,
Okrijepenema,odmorannije,
Razderanonje,poprskankrvlju,akadlistie
Onamogdjeputjebio,
Gdjetolikoutroitruda,pogledmupade
Nastraanigolemponor*.
* Pjesnik misli na smrt.
MATICA, ljeto 2014.
609
MarkoVii
Iunjegpadajusvemuzaboravuze.
Takavje,mjeseedjevianski,
Takavjeivotnamljudski.
Rodiseovjekzamuku,
Ismrtprijetiroenju,
skusimuku,prklonipaenju,
Uprvomcvjetanju;anapoetkusamom
Majkaiotacvrli
Stahutjeitinetomroenobie,
Kadpotomodrasteono,
Jedangaidrugisvjetovatstanudaist
Nadjelubude,arijei
Komislidamjeri,
Daseradujesudbiniljudskoj:
Boljeuslugeroditelj,
Svojemporodunema.
Alemunasvijetloiziidana,
emuliivjetiivot,
Kakoliunjemuutjehunai?
Akoivotjepatnja,
emuzanjimetanaahitnja?
BezgrjeniMjesee,znaj,
Takavjesmrtnikusuaj.
Tismrtanpaknisi.
Pamodapremalomarimojzanariaj.
Alipakti,samotni,putnievjeni,
Akoliotompremilja,timodauvia
tonamjeovajivotzemaljski,
Patnja,uzdisajljudski.
tonamjesmrtova,bljediloono
Stranoodsmrtiteke,
Odlazaksovogasvijeta,gubitak
Najdraihljudi.
610
MATICA, ljeto 2014.
Menijeznanodazna
Uzrokesvemu,plodove* gleda
Jutrakoiveeribajne,
Tihibeskrajansvemirahod.
Nijetineznanokomulisvojudraesnuljubav
Proljeenanovodaje,
Kogalitoplinazrai,kakavlikraj
Imanamzimashladnoomsvojom.
Hiljadustvarizna,bezbrojnovina
toihnespoznapastiraduanevina.
Iestokadategledam
Kakolitihobdijenadtomravnicom
Icijelisvemirspajasahodom;
Ilpakkadmesastadom
Slijedi,istimiduistazam;
Iltolkekadananebuzvijezdegledam,
Pitamsezamiljenjako:
emulitolikezvjezdanelue,neznam?
tolijebeskrajniuzduhitoduboko
Nebonamplavo?Opetsepitam:
emulisamoasilna?tolisamja?
Usebirazmiljamodomu
Golemomjako**,
Ocijelomivuemsvijetu;
Potomopatnjamamnogim,gibanjusilnom
Svakenebeske,zemaljskestvari,
Kakosegibajukreusestalno,
Vraajusvomsepoetku.
Tomesvrhuitok
Spoznatnemogu,altebi
Djevicebesmrtna,tosvejeznano.
* Pjesnik misli na svretak, odnosno na svrhu.
** Pjesnik aludira na vasionu.
MATICA, ljeto 2014.
611
MarkoVii
Jatoznamibolnoosjeam,
Daeodmijenatovjenotraju,
Daeodmogbiaprebolnog
Modanekakvodobroilsreu
Nekoimatidrugi,jabitsretantineu.
Ostadomoje,kakoseodmara,sretnolijesi,
tozasvoju,utim,neznazabijedu!
Kolikonatomzavidimtebi!
Nesamotonobezbriga,
Kodasislobodno,hodi,
tonevoljusvaku,gubitaksvaki,
Pogubnuzebnju,sasrcaskida,
Vevietoamouneprobati.
Kadseuhladu,natraviodmara,
Titad,umiru,sretnouiva;
Itakonajveidiogodine
Tebibezmukemine...
Okadbigovoritznalo,tebebihpito:
Dedermireci:zatosestoje
Nadobrojizbi,bezbrino
ivinazadovoljisva,
Amene,akobezbrinostojim,ubijaama?
Kadabih,moda,imaokrila
Danadoblacimletim
Izvijezdeporedubrojim,
Ilkomunjaodvrhadovrhabludim,
Sretnijibihbio,slatkomistado,
Sretnijibihbio,mjeseebijeli...
612
MATICA, ljeto 2014.
G.Carducci
Iskonski pla*
(Pianto antico)
Drvokojempruae
Slabanuruku,
Zelenomipku,
Srumenimcvijetom,
Unijemom,samrtnomvrtu,
Gle,opetonozeleno,
Ulipnjukrijepljeno
Toplinom,svijetlom.
Ticvijetsastabla(ivota)mog,
Skrhanogiusahlog,
Tiodivotasadmibezvrijednog
Posljednji,jedinicvijet,
Poivauzemljihladnoj,
Prebivauzemljicrnoj,
Suncetevieveselitnee,
Ljubavtemojaizgrobapodignutnee105.
JuanRamnJimnez
Hroma djevojica
(La cojita)
Djevojicaradosnoklie:
ekajte mene, idem po taku ja!
Ruiceisunce.umica
treptava,mirisapuna,zelenom,
* Ova tugaljiva pjesmica svoje postanje duguje smrti pjesnikova trogodinjeg
sina. Pjesnika u vrtu sve podsjea na umrlog sinia koji je po njemu trkarao.
105 Obje pjesme s italijanskog preveo Marko Vii.
MATICA, ljeto 2014.
613
MarkoVii
jarkomsvjetloublista.Cvrkuuptice,lahorsebudi.

Neboseizsna,smirajabudi,
Uduusvakomulaziono.
Djeca,haljinabijelih,igraju,
kliku,znojese,posvudatre!
Njie se sve!

Oijojtrepte,umjetnanoga
viseudiljseklati.
Ramejojbolno.Podkronjom
jedvasustiedah.Sputasenatle.
Smijeise,plaeiopetradosnoklie:

Ptiicecvrkuu,njuneekaju,
djeicaklikte,njuneekaju!
Proljeestie!Blagdanjeonim
tozemljomkroe,onimtonebomlete...
ekajte mene, idem po taku ja!106

Nakon ovih, ivotnom radou i tugom ispunjenih stihova, ut
nam je pesimistiki dijalog iz drevne Mesopotamije star oko tri
hiljade godina:
106 Pjesmicu sa panskog preveo Marko Vii.
614
MATICA, ljeto 2014.
Razgovor gospodara i sluge107

(I) [Slugo,] sa mnom se sloi! Da, gospodaru, da! Koija
[odmah da se doveze], ovdje priveze! U dvor hou se
odvest! [Odvezi se, gospodaru, odvezi! Svaka ti elja] nek
ispunjena bude! Vladar nek naklon ti bude!
(5) [Ne, slugo,] u dvor neu se vozit!
[Ne vozi se] gospodaru, ne vozi! [U dvor...]
on e te poslat. [U zemlji] (ne)znanoj tebi
dat e zarobit tebe. [Danju i] nou on e
te turobna gledat.
(II) (10) Slugo, sa mnom se sloi! Da, gospodaru, da!
Voda mi [odmah da se donese] i tvoja mi ruka je
prinese: ja gostit se hou! [Gosti se,] gospodaru, gosti!
Redovna gozba otvara srce (= oraspolouje ovjeka).
[Gozbi] to se s uitkom i istim rukama jede
pristupa ama (bog-sunce). Ne, [slugo,] ja se gostiti
neu! (15) Ne gosti se, gospodaru, ne gosti!
Ogladniti pa jesti, oedniti pa piti, usud je
ovjeka (svakog)!
(III) Slugo, sa mnom se sloi! Da, gospodaru, da! Koija
odmah da se doveze, ovdje priveze! U pustinju hou se
odvest! Odvezi se, gospodaru, odvezi! Trbuh bjegunca (= divljai)
je pun. (20) Lovaki pas e kosti salamat, plaha
hahur ptica e gnijezdo savijat; divlji e magarac
to tri sad amo sad tamo... Ne, slugo, u pustinju neu
107 ANET, 437-438: A pessimistic dialogue between master and servant.
(Dijalog s akadskog preveo Robert H. Pfeiffer. Dijalog s engleskog preveo
Marko Vii).
MATICA, ljeto 2014.
615
MarkoVii
se vozit! Ne vozi se, gospodaru, ne vozi!

(25) Varljiva ud je bjegunca. Lovaki pas e
zube polomit; plaha hahur ptica stanite
[unutar] zida ima, a predjel divljeg magarca
to tri sad amo sad tamo pustinja sama.
(IV) Slugo, [sa mnom se sloi! Da, gospodaru, da!]

(od29.do31.redafragmenti)... nedjelo preutkivanjem potpuno biva.
[Svog u neprijatelja] zarobit i smjesta ga u okove bacit.
Dumana svog u u zasjedi ekat! (35) ekaj ga
(u zasjedi), gospodaru, ekaj... Ti kuu sagradit
nee. Ko se parnii [ludo] taj kuu svog oca niti.
(V)... Ja kuu graditi neu! Ti je graditi nee!
(VI) [Slugo, sa mnom se sloi! Da, gospodaru, da!]

Na [dumana rije ja u zautat!] (40)
Zauti, gospodaru, [zauti! utnja je bolja od
govora]. Ne, slugo, na [dumana rije ja
neu zautat!] Ne zauti, gospodaru,
[ne zauti!] Ako li usnama svojim
ne zbori... tvoj e se duman na
tebe ljutit...
(VII) (45) Slugo, sa mnom se sloi! Da, gospodaru, da!

Kanim dignuti bunu! Uini (to), gospodaru, [uini (to)!]
Ako ne digne bunu to li e biti sa tvojim tijelom108?
108 Doslovan prevod glasi: sa tvojom ilovaom, to je jest sa tijelom, jer
su bliskoistoni narodi, kao to smo vidjeli, vjerovali da su bogovi ovjeka sa-
zdali od ilovae, o emu up. EpoGilgameu, prvo pjevanje, u kojem se, po-
red ostalog, govori kako boginja Aruru, odnosno Velika majka bogova od ilo-
vae oblikuje Enkidua. Slino vjerovanje susreemo i u Bibliji, Geneza 2.7,
gdje se govori kako je Jahve oblikovao ovjeka od praha zemaljskog i u no-
snice mu udahnuo dah ivota.

616
MATICA, ljeto 2014.
Ko e ti (to) dati eludac da zasiti?

Ne, slugo, nita prevratno initi neu109!
(50) [Ne ini, gospodaru, ne ini!] ovjek
to prevrata se laa biva ubijen il [zlostavljan],
nagren il zasunjen i u tamnicu baen.
(VIII) Slugo, sa mnom se sloi! Da, gospodaru, da! (55)

Hou ljubiti enu! Da, ljubi je, gospodaru, ljubi!
ovjek dok ljubi enu briga i patnji se kloni!
Ne, slugo, enu ljubiti neu! [Ne ljubi je,]
gospodaru, ne [ljubi!] ena je zamka (60) ena je
-britka- mjedena sablja to ovjeku otsjeca vrat!
(IX) Slugo, sa mnom se sloi! Da, gospodaru, da!
Voda mi za ruke odmah da se donese i tvoja mi ruka je
prinese: svojemu Bogu110 rtvu prinijeti hou! Prinesi,
gospodaru, prinesi! Srean je ovjek to svojemu Bogu
(65) prinosi rtvu, (on) zajam na zajam daje! Ne, slugo,
svojemu bogu rtvu prinijeti neu! Ne prinesi je, gospodaru,
ne prinesi! Naui Boga da kao pas za tobom tri
kada od tebe traei zbori: Obred mi (potuj),
Ne trai to (po prorotva elji) il pak to drugo111.
109 Slinu misao susreemo i u Bibliji,Izreke 24, 21.
110 Ovdje se misli na Osobnoga boga.
111 Ovaj nam pasus nesumnjivo ukazuje da Mesopotamljanin iz prvoga mi-
lenijuma prije Hrista (kad je i nastao ovaj dijalog) nije zduno privren ni svo-
jemu Osobnom, Linom bogu to je bio u najstarijem periodu svoje civilizaci-
je, a kamoli nebeskim, njemu ve odavno dalekim bogovima. Njegova je po-
bonost do te mjere izblijedila da Osobnoga boga svodi na razinu obinoga
psa! I kao to obian pas zavisi od svoga gospodara tako i Lini bog valja bi-
ti ovisan o ovjekovim molitvama i dobrim djelima. Koliko nas ova pobonost
podsjea na pobonost homerskog ovjeka koji na usta Homera o vrhovnom
bogu sjetnih Helena kae: OeZeuse,odtebesvirepijegneimaboga!
MATICA, ljeto 2014.
617
MarkoVii
(X) Slugo, sa mnom se sloi! Da, gospodaru, da! (70)

Naoj u Zemlji hranu na poklon dati! Daj, gospodaru, daj!
[ovjeku to svojoj Zemlji] hranu na poklon daje
njegovo (ostaje) ito, a primanja od zaloga bivaju
brojna. [Ne, slugo,] svojoj Zemlji hranu
na poklon ja dati neu! [Ne daj, gospodaru] ne daj!
Poklanjanje slino ljub[ljenju]... roenju sina (potomstva) (75)...
oni e slijediti tebe. [Oni e jesti]
itnicu tvoju i nititi tebe.
(XI) Slugo, sa mnom se sloi! Da, gospodaru, da!
Svojoj u Zemlji milostinju udijelit! Uini to, gospodaru,
uini! ovjek to svojoj Zemlji milostinju
udjeljuje - njegova je milostinja u koveg
Mardukov dana112! (80) Ne, slugo, ja svojoj Zemlji
milostinju udijelit neu! Ne ini to, gospodaru,
ne ini! Na starih se ruevina humke uspenji, po
njima proetaj, lobanje skorih i davno umrlih vidi:
koja je (od njih) zloinca, dobrotvora koja113?
(XII) Slugo, sa mnom se sloi! Da, gospodaru, da!

Dakle, to li je dobro? (85) Da sebi slomim i tebi vrat,
112 Hoe rei da se ovjekova dobra djela pamte, figurativno reeno da se za-
pisuju na ploice koje su se uvale u posebnom kovegu u Mardukovu hramu.

113 Gornji nam pasusi kazuju da u to vrijeme ni dobroinstvo, odnosno dobro-
initelj nije vie na cijeni, jer se dobroinitelj ni po emu ne razlikuje od zloinca.

Misao o jednakosti svih ljudi poslije smrti esto je bila predmet razmatranja
i u drevnoj Heladi to nam, pored ostalog, ilustruje i ona epizoda iz ivota
Aleksandra Makedonskog kad je, prolazei s vojskom kroz Heladu na nekom
groblju ugledao filosofa Diogena kako prebire lobanje. Zapitan od Aleksandra
to to radi, odgovori lakonski: Traim glavu tvoga oca Filipa, ali nikako da je
prepoznam.
618
MATICA, ljeto 2014.
oba ih u rijeku bacim - (To ti) je dobro114. Ko li je

toliko visok nebo da dosegne? Ko li je
toliko irok Zemlju da obujmi115? Ne, slugo, ubiu tebe
i poslati ispred sebe! (Zar) bi gospodar i tri
dana poslije mene (eljeo) ivjet116?
Gornji Dijalog, nastao na smiraju visoke sumersko-vavilonske,
odnosno mesopotamske civilizacije, ukazuje da je sumnja u sve
duhovne vrijednosti i ravnodunost prema vlastitom ivotu i bogu,
stala podrivati sve slojeve drutva, gospodare i robove, uene i neuke, samim time potkopavati temeljno duhovno ustrojstvo kao bt
svake civilizacije. Do duhovne dekadencije dolazi uslijed raspadanja, tanije sloma gornje civilizacije, konkretnije reeno, drutva i
drutvene zajednice, drave, kao njenog nosioca. Do samog pak
114 Iz pesimistikog odgovora sluge gospodaru namee se zakljuak da u
ovozemaljskom ivotu nema istinskog dobra poradi kojega bi se isplatilo ivjeti.
Dosljedno tome, iz cijeloga dijaloga proistie da je smrt bolja od ivota i da u njoj

valja potraiti izlaz i utoite. Po tome nas ovaj dijalog podsjea na jo uveniji
staroegipatski dijalog iz dvadeset i drugog vijeka prije nove ere nazvan ovjek
umoranodivotarazgovarasasvojomduom u kojem se o smrti kae:
Smrtjepredamnomdanas...
Kaomirislotosovacvijeta,
Kaopredahnaobalamapijanstva.
115 Ovo nam posvjedouje da Mesopotamljanin iz prvoga milenijuma sta-
re ere kad se mesopotamska civilizacija nalazila na smiraju, uistinu vjeruje u
netom iskazanu misao, to jest u prolaznost, ispraznost ljudskih pothvata i u o-
vjekovu nemogunost da dosegne do apsolutnog dobra, kao svrhe ivljenja,
koji bi ovozemaljski ivot inio opravdanim.

116 Posljednji stih mranu sliku o ljudskom ivotu koja nam se podaje iz
ovoga dijaloga ini potpunom. Ako je, naime, sve vanitasvanitatum, i ako ne-
ma dobra dostojnog ivljenja, zato da ovjek to prije ne sie u zemlju ne-
povrata, kako Mesopotamljani nazivahu boravite mrtvih.
MATICA, ljeto 2014.
619
MarkoVii
sloma gornje civilizacije dolazi u prvom redu zbog gubljenja duhovnih kreativnih snaga pojedinaca ili stvaralakog sloja u drutvu, kao osnovnog obdravatelja neke drutvene zajednice i same
civilizacije. Slabljenjem i gubitkom kreativnih snaga pojedinaca i
grupa dolazi do slabljenja i gaenja u oblasti duhovnog stvaralatva, u knjievnosti, arhitekturi, kiparstvu, slikarstvu, itd., emu je
dobar primjer drevna Helada. Dospjevi do toga stanja, pojedinci,
narodi i itave civilizacije zavravaju u duhovnom bespuu, to
nam dobro ilustruje upravo gornji mesopotamski Dijalog. U takvom stanju, pojedinac, odnosno dua, kako to kae O. Spengler,
konano dospijeva u stanje premorenosti, ravnodunosti i hladnoe. Ponestaje joj elje za daljnjim postojanjem, jedino teei da napusti svjetlost u kojoj je prebivala hiljadama godina i da utone u tamu primitivnog misticizma, u utrobu, u grob117. Rijeju, gornji
Ur-Nammuovzigurat;
rekonstrukcija
117. Cf. O. Spengler, DerUntergangdesAbendlandes,Mnchen 1920, t. I,
S. 154-155.
620
MATICA, ljeto 2014.
Dijalog ukazuje da je sumersko-vavilonska, odnosno mesopotamska civilizacija u prvome milenijumu prije Hristova roenja, gubljenjem svih duhovnih vrijednosti, de facto izgubila vlast nad pojedincem i drutvom, ime je njezin quantum duhovnog ivota bio
nesumnjivo iscrpljen, a njezin curiculum vitae na smiraju, polako
ustupajui mjesto novim formama miljenja. Upravo je to sudbina
svih civilizacija koje su imale sreu da se rode, razviju, sazriju i
svoje najbolje duhovno blago, pomou spomenika duhovne i materijalne kulture, predaju novim naratajima ovjeanstva, to je
sluaj sa sumersko-vavilonskom, odnosno mesopotamskom i egipatskom civilizacijom, kojima savremeno ovjeanstvo ostaje velikim dunikom u svakom pogledu.
SPISAK SKRAENICA EE CITIRANIH DJELA I IZVORA

- T. Jakobson, Od mita - H. i H. A. Frankfort. D. A. Vilson. T.
Jakobsen, Od mita do filozofije, Minerva, Subotica - Beograd 1967.
(prevod).
- R. Kevendi, Istorija magije - Riard Kevendi, Istorija magije,
Beograd 1978. (prevod)
- S. N. Kramer, Historija poinje - Samuel Noah Kramer, Historija
poinjeuSumeru, Epoha, Zagreb 1966. (prevod).
- Langdon, Semiticmythology - Stephen Langdon, Semiticmythology,
Boston 1931.
- M. Vii, Knjiga mrtvih - Marko Vii, Egipatska knjiga mrtvih,
Sarajevo 1989.
- Wooley, Historija ovjeanstva - Sir Leonard Wooley, Historija
ovjeanstvaII, Poecicivilizacije, Naprijed, Zagreb 1966.
- ANET - The Ancient Near Eastern Texts, Princeton 1955, 1969.
Histoiregnraledesreligions, Paris 1960.
MATICA, ljeto 2014.
621
- Kramer, Sum. myth. - S. N. Kramer, Sumerian mythology,

Philadelphia 1972.
- Langdon, La religion - Stephen Langdon, La religion assyrobabilonienne, obj. u Histoiregnrale, vide supra.
- Pettinato, Das altorientalische Menschenbild - Giovanni Pettinato,
DasaltorientalischeMenschenbildunddiesumerischenundakkadischen
Schpfungsmythen, Heidelberg 1971.
- Pritchard, Anthology - James B. Pritchard, AnthologyoftheAncient
NearEasternTexts, Princeton 1976.
- Sanders, The Epic of Gilgamesh - N. K. Sanders, The Epic of
Gilgamesh, London 1972.
- Sethe, Pyramidentexte - K. Sethe, DasaltaegyptischePyramidentexte
I-IV, Leipzig 1900-1922.
622
MATICA, ljeto 2014.

21 Marko Visic - Mesopotamija - Opt

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

21 Marko Visic - Mesopotamija - Opt

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

drevne civilizacije

MISAONI I VJERSKI IVOT

The author of the study Thought and Religious World of the

I Misaoni ivot starih Mesopotamljana

1. Mitotvorna i simbolika misao narod stare Mesopotamije

MATICA, ljeto 2014.

prirodnim poretkom stvari usklaeni kosmogonijski i teogonijski

simbolikoj misli drevnih Egipana, potovani se italac, uz ostalu literaturu,

moe poblie obavijestiti i iz nae studije DuhovniivjerskiivotdrevnihEgip-

ana, pisane kao uvod u Egipatskaknjigamrtvih, Svjetlost, Sarajevo 1989,

str. 7-53. (Dalje Knjigamrtvih).

MATICA, ljeto 2014.

kulativnom, s razumskim izlaganjem usklaenom obliku, to

MATICA, ljeto 2014.

stvaranju, po prvim rijeima nazvan Enumaeli, recitovan je etvrtoga dana sve-

anosti. Tada bi narod u procesiji, polazei od Esagila, Hramauzdignuteglave, to

kipove ostalih, manje znaajnih bogova, koji su se na nekoliko dana ostavljali u

tom u velianstvenoj povorci bili vraeni u Esagil. Teko da se po sjaju, veliini,

MATICA, ljeto 2014.

od najznamenitijih ulica3 u Starom svijetu to sezae od kapije

ga sveanost narod staroga svijeta, sveanost u kojoj je Vavilonjanin doi-

drevnog Egipanina, sveana procesija, ophod, imala magijsko i nadahnjujue

znaenje. On se u njoj kao i savremeni Indijanci u plesuSunca, stapao s priro-

dom i njezinim svekolikim ivotom. To je razlog zato smatramo da ne bismo

osnovno obiljeje kako sumersko-akadske tako i egipatske kulture.

tara debelim zidovima, poploana raznobojnim opekama, a na bonim zidovi-

tinja, zmijskog tijela i orlovske glave. To je nesumnjivo na vjernike u procesi-

ji ostavljalo dubok utisak i neizmjerno uticalo na njihova vjerska osjeanja. O

ulici dodajmo jo i to da ju je u prvoj polovini estog vijeka prije Hrista obno-

vio novovavilonski vladar Nabukadnezar (605-562, prije nove ere).

potom zmajevima i rijee likovima bika, posveenog bogu Hadadu (prednjoazij-

na unutranjim stranama kapije u vidu reljefa od raznobojnih ploica.

Vavilon, najuveniji grad drevne Mesopotamije, potie od akadskog Bab-ili,

Vratabogova, a to od Bab-Ilu, Vrataboga, sc. Marduka, to je zapravo prevod

sumerskog naziva Ka-dingir, od ranijeg Ka-Dingir sa istovjetnim znaenjem.

Dok u arapskom, odnosno semitskom jeziku Novoga vavilonskog carstva (650-

MATICA, ljeto 2014.

brejski oblik Babel ne potie od akadsko-asirskog, to jest semitskog Bab-Il, od-

da o gradnji vavilonskog tornja, kule, odnosno zigurata zvanog temen-an-ki,

Kuatemeljacnebaizemlje, nastala iz elje da se objasni odakle toliki jezici na

ru, to nam nesumnjivo potvruje nedavno pronaena ploica u Amoleanskom

muzeju koju su prema sadraju sumerolozi nazvali ovjekovozlatnodoba. Tu

nim jezikom to im ga udijeli dobrostivi bog-tvorac En-lil, sve dok im ljubomor-

ni bog En-Ki, zavidei bogovima Anu i En-lilu, u ustima ne pobrka govor: (U

jedan). Slinu temu susreemo i kod aramejskog istoriara Mojsija iz Horene

koju navodi povodom Noine barke to se navodno zaustavila na planini Ararat,

je da se barke i ostalih spasitelja ovjeanstva, kao to su sumerski Ziusudra,

Mjestoprvogizlaska. Slina tema u vezi postanja jezika susree se i kod Hero-

dota, Historiae II 2, i, daleko kasnije, kod Dantea, zapravo Durantea Alighieria

zualan, ali da i kao takav potie od boga.

sakralne graevine koja se sastojala od nekoliko stepenastih terasa koje su se

prema vrhu suavale. Ta je kula sa svetilitem (koja inae umnogome podsjea

MATICA, ljeto 2014.

Vavilonjani, odnosno njihove umjetnosti to stajae u slubi vlasti i vjere. Mo-

da njena slinost s egipatskom stepenastom piramidom sagraenom od kame-

na ukazuje na zajedniko idejno postanje i izvor, kao to to, uostalom, ukazuje

MATICA, ljeto 2014.

ovjek obraao Soli7 rijeima:

MATICA, ljeto 2014.

MATICA, ljeto 2014.

II Principi i osobine mitotvorne misli Bliskog istoka

hg. von Walter Kranz, Berlin 1934-1937, Fnfte Auflage I, fr. l.

MATICA, ljeto 2014.