JU SREDNJA MEDICINSKA KOLA TUZLA

BOLESTI ULA

Skripta za drugo polugodite

Dr. Emin Grbi

Dr.Mirza Deli

Tumori oka
Porijeklo i lokacija
Tumori oka mogu biti primarni (izvorno nastali na oku) ili metastatski (proirili se na oko s
nekog drugog organa). U oko najee metastaziraju karcinomi dojke i plua. Neto rjee
nalazimo karcinome prostate, bubrega, titne lijezde, koe, zatim limfome debelog crijeva te
druge leukoze.
Tipovi tumora
Tumori oka i one upljine mogu biti dobroudni (benigni) poput dermoidne ciste, ili zloudni
(maligni) poput rabdomiosarkoma (zloudni tumor poprenoprugastih miia) i
retinoblastoma (zloudni tumor mrenice; u pravilu se javlja u djejoj dobi). Najei tumor
oka je bazocelularni karcinom ili bazaliom. Iako je bazaliom histoloki karcinom, veoma je
nesklon metastaziranju (1:10 000 sluajeva), pa ak i irenju u okolinu, te je vrlo sporog rasta.
Lokalizaciju na oku esto imaju i skvamozni karcinom, sebacealni karcinom te maligni
melanom.
Najei intraokularni tumor u odraslih je uvealni melanom. Moe se javiti na bilo kojem
dijelu uvee: na ilnici, arenici ili cilijarnom tijelu.
Najei intaokularni tumor u djece je retinoblastom. Ako je rano otkriven, mogunost
izlijeenja je preko 95%.
Osim retinoblastoma u djece se esto javlja meduloepiteliom. Javlja se na cilijarnom tijelu i
ilnici.
Najei orbitalni malignom je orbitalni limfom. Dijagnosticira se biopsijom, histopatolokom
i imunohistokemijskom analizom. Lijei sekemoterapijom i/ili zraenjem.
Orbitalne dermoidne ciste su benigne tvorbe koje se javljaju na spojevima kostiju, najee na
spoju eone i jagodine kosti. Dermoidne ciste mogu pritiskati okolne strukture kao to
su miii ili optiki ivac, te izazvati smetnje, pa ak i otetiti vid.
Simptomi
Melanom
U ranom stadiju moe biti asimptomatski (osoba sama ne zna za postojanje melanoma, otkrije
se tek na oftalmolokom pregledu). Kako tumor raste, mogu se javljati simptomi poput
magljenja ili smanjenja vida, dvoslika, gubitka vida, te odignua mrenice. Nekad se tumor
moe vidjeti kroz zjenicu.
Nevus
Nevus je dobroudna pigmentacija, ili made. Rijetko maligno alteriraju u melanom, pa se u
pravilu pacijenti s madeom na uvei ne kontroliraju redovito. Da se melanom ne bi krivo
proglasio madeom, svaku mrlju na arenici ili spojnici koja raste mora pregledati oftalmolog.
Retinoblastom
Strabizam, bjelkasti ili ukasti odsjaj u zjenici, smanjenje/gubitak vida, oko moe biti crveno
i bolno. Retinoblastom se moe javiti na jednom ili oba oka (a ponekad je lokaliziran na tri
mjesta: u oba oka i u epifizi). Javlja se u dojenadi i male djece.

Ponekad se otkrije tako to odsjaj u jednoj zjenici na fotografiji bude crven, a u oku s
retinoblastomom takvog odsjaja nema.
Lijeenje

Laserska terapija

Plaque terapija

Radioterapija

Enukleacija oka: operativno odstranjene cijele one jabuice, pri emu su miii
poteeni, pa je mogue stavljanje proteze

Evisceracija: operativno odstranjenje sadraja one jabuice, pri emu bjeloonica

ostaje sauvana

Iridektomija: operativno odstranjenje samo tumorom zahvaenog dijela arenice

Koroidektomija: operativno uklanjanje koroidnog sloja

Iridisiklektomija: operativno odstranjenje arenice sa miiima cilijarnog tijela

Resekcija onog zida

Kemoterapija
Klasifikacija
Tumori srednje one ovojnice (uvee)

Hemagiom ilnice

Melanom ilnice

Metastatski tumor ilnice

Nevus (made) ilnice

Osteom ilnice

Melanom cilijarnog tijela

Nevus arenice

Melanom arenice

Nevus Otta
Tumori spojnice

Kaposijev sarkom spojnice

Epibulbarni dermoid

Limfom spojnice

Melanom i PAM s atipijom

Pigmentni tumori spojnice

Skvamozni karcinom i intraepitelna neoplazija spojnice

Tumori orbite: Simptomi:

Glavni znak nastanka tumora je egzoftalmus, a zatim edem i smanjena pokretljivost oka.

Vrste:
Orbitalne ciste:
kongenitalne > dermoidne, epidermoidne ciste, teratomi, encefalokele i meningekele.
steene ciste > mukokele, piokele, upalne ciste, parazitarne ciste, dentalne ciste, ciste suzne
lijezde
Primarni orbitalni tumori:
tumori razvoja > dermoidi, epidermoidi, teratomi, kolesteatomi
mezenhimalni tumori > orbitalni sarkomi, endoteliomi, meningeomi
hematopoetski i limfatiki tumori > limfomi, limfosarkomi, mijelomi, mijelosarkomi,
Hodkinov limfom, retikulosarkom, klorom
miini tumori > rabdomiomi, lejomiomi, rabdomiosarkomi, mioblastomi
vaskularni tumori > hemangiom
tumori ivanog tkiva > neurinomi, neurofibromi
epitelijalni tumori > primarni orbitalni karcinom, zloudni orbitalni melanom, orbitalni
odontom
Sekundarni orbitalni tumori:
iz oka
iz okolnih tkiva, sarkomi, karcinomi, retinoblastomi, melanomi...
Gliomi (retinblastomi) vidnog ivca:
Schwanomi, neuroepiteliomi, gliomi
Metastatski orbitalni tumori:
neuroblastomi, sarkomi
Lijeenje:
Kirurko uklanjanje tumora, zraenje, citostatici, imun. terapija.
PSEUDOTUMOR ORBITE

Orbitalni pseudotumor je zajedniki naziv za idiopatske upalne procese u orbiti: miozitis,

vaskulitis, pseudolimfom, te granulomatozne upale.
Simptomi:
Za razliku od tireoidne oftalmopatije, proptoza je obino jednostrana. Osim proptoze javljaju
se ograniena pokretljivost one jabuice, smetnje vida, a ponekad i bol. Za tonu dijagnozu
je ponekad potrebna biopsija.
Lijeenje:
Daju se steroidi sistemno. Obino nastupi dramatino poboljanje, iako ponekad smetnje
opstaju ili se ak pogoraju. Pri lijeenju valja imati na umu da, kao to pseudotumor moe
simulirati tumor, tako i tumor moe simulirati pseudotumor: sekundarne upale orbite izazvane
pravim tumorom e takoer dobro reagirati na steroidnu terapiju.
Tumori kapaka: mogu biti benigni i maligni.
Benigni tumori su nevusi (mladei), papilomi, bradavice, molluscum contagiosum,
xanthelasma, keratoakantom, hemangiom i ciste.
Maligni tumori su bazalni karcinom (bazaliom), skvamozni karcinom, maligni melanoma,
sarkom, te karcinom udruen sa xeroderma pigmentosum. Mogu se pojaviti i metastaze
tumora drugih lokacija, ali su one izvanredno rijetke.

Bazaliom kapaka (Carcinoma basocellulare)

Bazaliom je najee smjeten na koi donje vjee, uz rub ili na samom rubu vjee.
Poinje kao vori koji uporno egzulcerira i pokriva se krastom. Raste sporo u irinu i dubinu
i razara okolno tkivo. Oko egzulceracije odnosno kraste izdie se karakteristini bedem
tumorskog tkiva sedefaste boje.
Ustvari i nije potpuni karcinom , jer ne metastazira. To je najei tumor na onim kapcima.
Nastaje bujanjem stanica bazalnog sloja koe. Zaputen karcinom moe ugroziti oko. Rijetko
ugroava ivot. Ako se u ranom stadiju operira, izlijeenje je potpuno. Radioterapija ili
krioterapija sa tonim azotom se mogu koristiti posebnim sluajevima.
Karcinom ploastih stanica, skvamozni karcinom (Carcinoma planocellulare)
Planocelularni karcinom je mnogo rjei, ali i mnogo maligniji od bazalioma - bre
raste i jae razara tkivo, te, za razliku od bazalioma, mnogo ee metastazira. Morfologijom
moe nalikovati keratozi ili bazaliomu.
Ukazuje se vorom, sa hiperkeratozom, i kasnije ulceracijom. Pored toga to razara okolno
tkivo, on takoer i metastazira u regionalne limfne lijezde.
Karcinom lojnih lijezda (Carcinoma sebaceum)
Pojavljuje se kao maligna alteracija stanica u Zeisovim ili Meibomijevim ljezdama.
esto poinje kao ogranieni upalni vor koji se zamijeni sa hordeolumom ili chalazionom.
Ovi su tumori najagresivniji od svih karcinoma kapka.
Maligni melanom kapaka (Melanoma palpebrarum)
Sve maligne tumore vjea treba odstraniti do zdravog tkiva. Naalost, takvi zahvati
esto mutiliraju vjee, pa su potrebne sloene kirurke rekonstrukcije kojima se vraa izgled i
funkcija vjea. Zbog toga zahvat treba uiniti to je ranije mogue. Ponekad se kirurko

lijeenje dopunjuje lokalnim ozraivanjem, koje moe izazvati kataraktu i otetiti dublje
strukture oka.
Ne razlikuje se od malignog melanoma na drugom dijelu koe, i moe se pojavljivati u
nekoliko karakteristinih oblika. Ne moraju biti pigmentirani. Vano je da se rano prepoznaju.
Tumori koji imaju debljinu manju od 0,80 mm rijetko metastaziraju.

Tumori mrenice
RETINOBLASTOM
Retinoblastom (gliom) je tumor unutranje one ovojnice ili retine.
Javlja se u prvim godinama ivota, u 30% sluajeva obostrano. Nasljeuje se AD. Primjeti se
tek kad zahvati staklovinu, pa iz proirenog zjeninog otvora ve slijepog oka, izbija uti
refleks, koji podsjea na maje oko.
Retinoblastom je esti maligni intraokulani tumor djeje dobi. Na njega treba posumnjati kod
svakog djeteta s bijelom zjenicom i strabizmom. Karakteristino se javlja na vie mjesta na
mrenici odjednom, i esto je kalcificiran, to je uoljivo na rentgenskoj snimci.
Retinoblastom je u oko 40% sluajeva nasljedan; svi bilateralni retinoblastomi su nasljedni,
stoga preivjelima koji kane imati djecu treba pruiti savjet genetiara. Retinoblastom je
veoma zloudan tumor koji se iri u okolicu i hematogeno metastazira. Preivljavanje ovisi o
ranoj dijagnozi. Manji tumori se mogu lijeiti krioterapijom i zraenjem, a vei zahtijevaju
enukleaciju.

Faze razvoja tumora :

prva faza - bijelosiva, okrugla tvorba na mrenici, jasnih granica, koja je prokrvavljena,
egzofitini rast s ablacijom mrenice ili endofitini rast s proliferacijom u staklovinu.
druga faza - porast onog tlaka i nastanak sekundarnog glaukoma; bol, hiperemija, edem, u
djece se javlja buftalmus.
trea faza - tumor zahvaa vidni ivac, perforira bjeloonicu i iri se u orbitu
etvrta faza - metastaze tumora u mozak, meninge, visceralne organe
Lijeenje:
U ranoj fazi fotokoagulacija, poslje enukleacija oka uz odstranjenje vidnog ivca i eventualno
egzenteracija orbite s radioterapijom.
HEMANGIOM MRENICE
Hemangiom mrenice je obino kongenitalan, uz nazonost sline promjene drugdje u tijelu
orbiti, mozgu, koi lica (naevus flammeus), bubrezima i drugdje. Graen je od spleta arterija i
vena, ili od mase kapilara.
ASTROCITOM
Astrocitom je benigni tumor koji se obino pojavljuje u samo jednom oku (u 15% sluajeva je
obostran). Javlja se kao prozirni vori na optikom disku ili blizu njega. Lijeenje obino
nijepotrebno.
Tumori spojnice:
EPIKANTUS - MLADE SPOJNICE (MELANOM SPOJNICE)
Made spojnice je lokalizirana pigmentacija, najee uz limbus ili na suznoj bradavici. Ne
zahtijeva terapiju. Vaan je zbog diferencijalne dijagnoze prema melanomu spojnice.
Melanom je breg rasta, patoloki vaskulariziran i sklon prodiranju u susjedna tkiva.

Lijeenje:
Made nije potrebno odstranjivati, ve samo pratiti njegov rast i mogue znakove
maligne alteracije: jau pigmentaciju, bri rast, nejasne rubove, vaskularizaciju, pojavu
sekundarnih pigmentacija u okolini made. Lijeenje melanoma je, kao i kod svih drugih
lokalizacija, operativno, a potrebna je i daljnja onkoloka obrada.
CISTE SPOJNICE
Serozne ciste spojnice
To su njene prozirne ciste nastale iz akcesornih suznih
lijezda spojnice.
Lijeenje:Nakon punkcije obino nestanu. Ako recidiviraju, treba ih odstraniti u cijelosti.
Epidermoidne ciste spojnice
To su ukaste ciste uz limbus ronice graene od epidermoidnog epitela sa dlaicama i
lojnicama.
Lijeenje:Operativno.
Cystis granulomatosa/Granuloma conjunctivae
Nastaju nakon ozljede, oko stranog tijela ili tamo gdje je hordeolum fistulirao na spojninu
stranu vjee. Graeni su od obinog granulacijskog tkiva.Lijeenje:Operativno.
KARCINOM SPOJNICE
Obino nastaje u podruju limbusa kao bogato vaskularizirani sivoruiasti vori, gladak ili
papilomatoznog izgleda.
Lijeenje:Operativno odstranjenje.
Tumori uvee: MELANOM
Melanom je najei i najmaligniji tumor uvee. Nastaje primarno, iz pigmentnih
stanica uvee. Izgleda kao smei plosnati ili izboeni vori.

Melanom arenice je obino lako uoljiv, pa se rano otkriva, a time i uspjenije lijei. Svaka
nova pigmentacija na arenici treba pobuditi oprez i zahtijeva pomno praenje i otkrivanje
znakova maligniteta - raste li, izdie li se, je li vaskularizirana.
Melanome drugih lokalizacija je tee otkriti zato to se smetnje mogu javiti veoma kasno.
Naime, bolesnik primjeuje promjene u vidnoj otrini tek kad melanom zahvati sredinje
dijelove one pozadine. Ako je melanom smjeten na dalekoj periferiji, moe narasti veoma
velik, pa i dati i udaljene metastaze, prije nego dosegne sredinje dijelove one pozadine i
izazove smetnje.

Dijagnoza melanoma se postavlja prosvjetljavanjem oka Langeovom svjetiljkom,

ultrasonografijom one jabuice, te fluoresceinskom retinoangiografijom.
Vana je diferencijalna dijagnostika izmeu melanoma i nevusa uvee. Nevus se u pravilu ne
izdie nad okolinom, ne raste, te nema patoloke vaskularizacije.
Lijeenje:
Vie od stotinu godina enukleacija oka zahvaenog melanomom bila je jedini nain lijeenja.
Danas postoji nekoliko naina lijeenja koji su jo u pokusnoj fazi, ali njihovi rezultati veoma
ohrabruju. Veoma mali tumori mogu se fotokoagulirati laserom ili kriokoagulirati. Srednje
veliki tumori (veliine graka) ozrauju se brahiterapijom ili pomou ciklotrona. Zraenje
uzrokuje smrt malignih stanica i skvrenje tumora. No, tumor esto ne nestane u potpunosti.
Osim toga, zraenje oteuje leu, mrenicu i vidni ivac, uzrokujui postupno smanjenje
vida.
Brahiterapija (lijeenje otvorenim izvorom zraenja) se izvodi tako da se na bjeloonicu
povrh melanoma priije ploica sa radioaktivnim materijalom. Ova metoda najvie obeava
iako jo nema rezultata dugoronih ispitivanja.
Kod ozraivanja ciklotronom na onu jabuicu se kirurki privrsti mala metalna oznaka koja
potom slui kao meta za usmjeravanje zraka. Za sad se ovaj nain lijeenja primjenjuje u
samo nekoliko sredita u svijetu.
U pokusnoj je fazi i lijeenje resekcijom stijenke one jabuice, te imunoterapija protiv
melanoma.

HEMANGIOM
Iako se hemangiomi mogu nai na bilo kojem dijelu uvee, najei su na ilnici.
Mogu biti asocirani sa hemangiomima u drugim regijama usklopu sindroma Sturge - Weber.
Obino se ne izdiu mnogo nad okolinom i neotro su ogranieni od okolnog normalnog
vaskularnog tkiva ilnice. Dijagnoza se postavlja fluoresceinskom angiografijom i
ultrasonografijom.
Lijeenje:
Ukoliko je uope potrebno, tumor se fotokoagulira laserom.

UHO
ANATOMIJA
Vanjsko uho
Vanjsko uho ine uka i zvukovod. Oni dovode zvuk do srednjeg uha. U zvukovodu nalaze se
siune dlaice koje tite uho od vanjskih utjecaja. Vanjski zvukovod dugaak je 3 cm. Uka
hvata i skuplja zvukove iz okolia i usmjerava zvune valove prema zvukovodu.
Srednje uho
Na
ijem
je
poetku bubnji koji
slui
kao opna,
zatim
tri
siune koice (eki, nakovanj i uzengija) i eustachijeva cijev koja izjednaava tlak u
srednjem uhu. Ploica uzengije zatvara ovalni prozori to je i granica izmeu srednjeg i
unutarnjeg uha. Srednje uho se opisuje oblikom kao tijelo sa est stranica, tj. dio organa koji
je omeen sa est stijenki.
Stijenke srednjeg uha

lateralna stijenka (lat. paries tympanicus)

medijalna stijenka (lat. paries labyrinthicus)

gornja stijenka (lat. paries tegmentalis)

donja stijenka (lat. paries jugularis)

prednja stijenka (lat. paries caroticus)

stranja stijenka (lat. paries mastoideus)

Unutarnje uho
Unutarnje uho se zbog svog izgleda naziva i labirint. Sastoji se od kotanoga i membranskoga
dijela. Kotani labirint ine tri dijela:punica (lat. cochlea), predvorje (lat. vestibulum)
i polukruni kanalii (lat. canales semicirculares). Punica ima oblik pueve kuice i savijena
je dva i pol puta. Uzdu punice ide spiralna (kotana) ploica koja njezin kotani kanal
nepotpuno dijeli na dva kanala. Donji kanal (lat. scala tympani) na donjem kraju, kroz okrugli
prozori, u dodiru je s bubnjitem. Kanali su meusobno spojeni na gornjemu kraju, na vrhu
punice otvorom helikotrema. Membranski labirint nalazi se unutar kotanoga. U predvorju
kotanog labirinta nalaze se sacculus (lat.) i utriculus (lat.). U polukrunim kanalima nalaze
se tri polukrune membranske cijevi, ductus semicirculare (lat.), a uzdu punice nalazi
se ductus cochlearis (lat.). Svi dijelovi membranskog labirinta meusobno su spojeni, a
ispunjava ih endolimfa. Unutar kotanog labirinta nalazi se perilimfa koja izvana oplakuje
membranski labirint. U utrikulusu i sakulusu nalaze se pjege, macula utriculi (lat.) i macula
sacculi (lat.), koje sadre potporne i osjetilne stanice. Zajedno sa stanicama u ampulama
polukrunih kanalia bitne su za ravnoteu. Od sakulusa se odvaja ductus
endolymphaticus (lat.) koji je spojen i s utrikulusom. Izlazi iz piramide sljepoone kosti na
stranjoj strani gdje prelazi u saccus endolymphaticus (lat.) koji je bitan za regulaciju
tlaka endolimfe. Ductus cochlearis (lat.)zajedno sa spiralnom kotanom ploicom u
potpunosti dijeli preostali kohlearni kanal na dvije skale. Na njegovoj bazilarnoj membrani
nalazi se osjetilni epitel Cortieva organa. Od Cortijeva organa odlazi nervus
cochlearis (lat.) koji
zajedno
s
nitima
za
ravnoteu,
koje
ine nervus
vestibularis (lat.) i linim ivcem (lat. nervus facialis) prolaze kroz unutarnji sluni
hodnik (lat. meatus acusticus internus).

FIZIOLOGIJA

U
uhu
postoje
dva
osjetna
organa:
za
sluh
i
ravnoteu.
Sluh spada u mehanoreceptorni osjeaj, poto organ sluha reaguje na mehanike podraaje
zvunih talasa.To je sposobnost transformacije zvunih talasa u nervne impulse biohemijske
prirode, sprovoenje impulsa nervnim putevima i njihova identifikacija u kori velikog mozga.U
funkciju sluha ukljueni su:

Uka,vanjski sluni kanal sabiraju i vode zvune talase do bubne opne (sabirni
aparat)

bubna opna
srednje uho sa slunim koicama prenosi zvune talase do unutranjeg uha,
mjenjajui im izvjesne fizike osobine (transmisioni aparat)
punica (unutranje uho) analizira zvune podraaje (analizator zvuka)
sluni ivac (i modani putevi) sprovode dalje nervne impulse do korteksa. Kortikalni
centri (u temporalnim renjevima) omoguavaju percepciju zvuka, njegovu integraciju i
identifikaciju. Sa metodoloke take gledita zgodnoja je podjela ovog aparata (slunog) na

konduktivni dio (u koji spadaju svi dijelovi uha koji sprovode mehaniku energiju zvunih
talasa do senzornih elija unutranjeg uha) i perceptivni dio (koji obuhvata senzorni aparat
Kortijevog organa, modane puteve i kortikalne centre).
Uka kod ovjeka ima ulogu u lokalizaciji izvora i usmjeravanju zvuka. Vanjski sluni kanal
prenosi zvune talase do bubne opne i odrava stalnu toplotu i pritisak vazduha. Bubna opna
ili bubnji prima zvune talase i prenosi na slune koice. Uslov za dobru funkciju bubne
opne je izjednaenje pritiska vazduha u vanjskom slunom kanalu i srednjem uhu. Slune
koice su povezane meu sobom te zvune talase prenose u unutranje uho do osjetnih elija
Kortijevog organa. Taj put zvunih talasa nazivamo vazdunim putem. Zvuni talasi mogu do
osjetnih elija doi i putem kostiju glave, koje imaju sposobnost vibriranja, pa se taj nain
naziva kotani (osealni) put sluanja.
Proces sluanja ima tri faze:

mehaniko prenoenje zvunih talasa do osjetnih elija,

prelaenje mehanike energije u elektrine potencijale koji su mjerljivi instrumentima
i

elektrini impulse preko slunog ivca prenose se u centre velikog mozga.

Specifini podraaj organa sluha je zvuk koji nastaje titranjem zvunog izvora. Ton je
pravilan zvuni titraj, dok nepravilni nazivamo umom. Svaki ton ima svoju jainu koju
mjerimo u decibelima (dB) i visinu koju mjerimo frekvencijom (Hz). ovjeije uho registruje
frekvencije izmeu 16 i 20 000 Hz. Ispod 16 je podruje infrazvuka, a iznad 20 000 Hz je
podruje ultrazvuka.
Vestibularni aparat je periferni organ ravnotee tj ima veliku ulogu u odravanju ravnotee tijela,
koordinaciji pokreta i regulaciji miinog tonusa.. Glavna uloga je odravanje ravnotee tijela.
Usko je povezan sa vidom i dubokim senzibilitetom, zatim sa neurovegetativnim sistemom pa
poremeaji vestibularnog aparata izazivaju muninu, povraanje, znojenje, blijedilo. Poremeaj
ravnotee izaziva nesigurnost, uznemirenost i strah. Vestibularni aparat je osjetni organ koji
zamjeuje osjete ravnotee. Sastoji se od kotanog labirinta i u njemu uloenog membranskog
labirinta. Membranski labirint je funkcionalni dio vestibularnog aparata, a sastoji se od
vestibuluma i semicirkularnih kanala. Na unutranjoj povrini utrikula i sakula malo je osjetno
podruje, makula. Makula lei u horizontalnoj, a sakula u okomitoj ravni. Makule su prekrivene
elatinoznim slojem u koji je uronjeno mnogo malih kristala kalcijeva karbonata, statokonije. U
makuli postoji i tisue stanica s dlaicama. Te stanice pruaju svoje cilije prema gore u elatinozni
sloj. Bazalni i postranini dijelovi stanica s dlaicama tvore sinapse s osjetnim zavrecima
vestibularnog ivca.
Odravanje ravnotee se ostvaruje integracijom informacija koje dolaze iz razliitih
receptora: stanica sa dlaicama u vestibularnom aparatu u unutranjem uhu, osjetnih stanica u
oku, koi i zglobovima.Vestibularni aparat je u tijesnoj vezi sa neurovegetativnim
sistemom.Poremeaji funkcije labirinta izazivaju reakciju vegetativnog nervnog sistema
povraanje, bljedilo, znojenje itd.
U strukturi vestibuluma se nalaze sakulus i utrikulus koji reaguju na linearno ubrzanje u bilo
kojem pravcu i otkrivaju statiki poloaj glave. Drugi dio vestibularnog aparata su semicirkularni
kanali tri kanala postavljena pod pravim uglom u tri ravni u kojim registruju angularnu
akceleraciju glave. Osjetne stanice sa dlaicama koje su uronjene u elatinoznu masu, kupulu,
nalaze se u proirenju semicirkularnih kanala, ampuli. Kanali i ampula su ispunjeni endolimfom.

Kada se glava pone okretati tenost u kanalu zaostaje i savija kupulu nazad. Cilije se savijaju i
dolazi do depolarizacije ili hiperpolarizacije ovisno o odnosu stereocilija prema kinociliji. Iz oba
osjetna organa odgovarajui signali putem vestibularnih nerava odlaze do vestibularnih jedara u
modanom stablu. Iz vestibularnih jedara prenose se impulsi vestibulo-spinalnim putevima u
medulu spinalis gdje pomau u odravanju poloaja tijela. Informacije odlaze, takoe, direktno
ili posredstvom vestibularnih jedara i u mali mozak i tako pomau u odravanju ravnotee. U
modanom stablu informacije dolaze u centre za kontrolu refleksnih pokreta oiju. U retikularnoj
formaciji ove informacije uzrokuju pojavu vertiga. Preko talamusa informacije odlaze i u
postcentralnu vijugu mozga u temporalnom podruju i uestvuju u stvaranju svijesti o poloaju i
ubrzanju i u voljnoj kontroli ravnotee.
Mehanizam polukrunih kanala unaprijed predvia gubitak ravnotee ak i prije nego to se
doista desi i tako potie centre za odravanje ravnotee da uine prikladne preventivne
prilagodbe. Adaptacija receptora se zbiva stoga to jednu sekundu i due od poetka vrtnje
povratni tlak savijene kupule uzrokuje da se endolimfa pone rotirati istom brzinom kao i
polukruni kanali.

Simptomi bolesti uha

Najvaniji
simptomi
oboljenja
uha
su:
poremeaji sluha (nagluhost, hiperakuzija, autofonija), um,sekrecija,bol i vrtoglavica.
Nagluhost: Najea smetnja zbog koje se pacijenti obraaju ljekaru kod oboljenja
uha.Nekada nastaje momentalno, a nekad za nekoliko asova, dana ili nekoliko
godina.Oteenje sluha je razliitog intenziteta,od lakog do vrlo tekog, a moe biti
jednostrano ili obostrano, simetrino ili asimetrino. Nagluhost se kliniki dijeli na:
- Konduktivna nagluhost nastaje kao posljedica oteenja konduktivnog aparata, tj oteenja
spoljnog,
srednjeg
i
unutranjeg
uha
do
Cortijevog
organa.
Perceptivna nagluhost nastaje oteenjem od Cortijevog organa do modanih centara.
Mjeovita nagluhost nastaje kada je oteen i konduktivni i perceptivni aparat.
Hiperakuzija: Predtavlja preosjetljivost sluha, tj pacijent uje intenzivnije tako da mu smeta svki
zvuk.
Autofonija: Pri ovoj anomaliji bolesnik sopstveni glas uje jae nego je njegov stvarni intenzitet.
um: (Tinitus) Akustina senzacija u uhu ili glavi, iji izvor nije uspoljnoj sredini. Zujanje uha je vrlo
est simptom, koji prati razna patoloka stanja, razliito po intenzitetu. Bolesnici ga opisuju kao um
vodopada, zujanje telefona ili pele, um motora i sl. um u uhu moe biti subjektivan (kada samo
bolesnik uje um) i objektivan (kada um uje i njegova okolina).
Sekrecija:Sekrecija iz uha moe biti sluzava, gnojna, sukrviava, krvava ili se javlja kao
likvorea, moe imati karakteristian miris, moe biti stalna ili povremena, manje ili vie obilna,
praena bolom ili bol prestane sa pojavom sekrecije.
Bol: (Otalgia) Bol u uhu izazvan je procesima u uhu ili u njegovoj okolini. Moe biti
neznatan ili takvog intenziteta da se vrlo teko podnosi. Moe biti spontan ili provociran pomjeranjem
une koljke ili palpacijom mastoidnog nastavka, pulzirajui, lokalizovan u orbiti, slepoonici ili
potiljanom predjelu, difuzan.. Bol u uhu se uvijek mora razjasniti, jer moe biti uzrokovan banalnim
stanjima i oboljenjima uha i drugih dijelova glave, ali i vrlo ozbiljnim oboljenjima npr malignim
procesima. (nekada je to prvi simptom malignog procesa u hipofarinksu ili jeziku).

Vrtoglavica: Pod pojmom vrtoglavica podrazumijeva se halucinacija pokreta, kada bolesnik

ima osjeaj da se predmeti okreu oko njega ili da se on okree. Prilikom vrtoglavice nikada ne dolazi
do gubitka svijesti, ali su esti poremeaji ravnotee, munina i povraanje,bljedilo, znojenje.

PREGLEDI I PRETRAGE BOLESNIKA SA BOLESTIMA UHA

Anamneza:
Sastoji se iz nekoliko dijelova:
1.Porodina anamneza: znaajna zbog oboljenja koja su nasljedna (razne deformacije razvoja
organa, otoskleroza, nagluvost)
2.Lina anamneza: pitati o detaljima ranijih oboljenja (infektivnim, venerinim, povredama
glave, upotrbi lijekova antibiotika, puenju, toku poroaja i sl.
3. Profesionalna anamneza: o uslovima rada zbog profesionalnih oboljenja
4.Glavne tegobe i sadanja bolest: simptomi, redoslijed javljanja itd.
Pregled:
Pregled uha sastoji se od: inspekcije, palpacije, otoskopije, ispitivanja sluha, ispitivanja
funkcije vestibularnog aparata, radiolokih i laboratorijskih ispitivanja.
Inspekcija: Inspekcijom se pregleda una koljka, mastoidno dio, okolina uha, otvor vanjskog
slunog kanala, i vrat. Mogu se konstatovati steene ili uroene deformacije, zapaljenski
procesi, povrede i tumori.
Palpacija: Pregleda se mastoidni dio, una koljka, tragus, okolina uha i vrat. Mogue
ispitivanje karakteristika tumora, bolnost, fiksiranost za kou, pominost i konzistencija
tumora, prisustvo uveanja limfnih vorova itd.
Otoskopija: Sjedei na oko 20 cm od pacijenta, eonim ogledalom (ili otoskopom) reflektuje
se svjetlost od izvora svjetlosti u uho pacijenta, pri emu se koristi spekulum sa razliitom
irinom lumena.Pri pregledu una koljka se povlai nazad i nagore kako bi se ispravila
fizioloka zakrivljenost vanjskog slunog kanala.
Ispitivanje sluha:
Oteenje sluha est je problem u dananjem drutvu. Oteano razabiranje govora
uzrokuje svakodnevne tegobe, pogotovo ako je udrueno sa umom i slunom preosjetljivou
(glasni zvuci uzrokuju neugodu i bol).
Pravilna dijagnostika oteenja sluha vrlo je vana u prevenciji daljnjeg oteenja,
dobrom lijeenju nagluhosti, ali i u otkrivanju bolesti koje mogu biti uzrokom oteenja. Zato
je razvijeno mnogo pretraga koje slue za dijagnostiku opsega oteenja, tipa i mjesta
oteenja du slunog puta.
Gubitak sluha moe uzrokovati mehaniki problem u slunom kanalu ili srednjem
uhu koji spreava provoenje zvuka (provodni, konduktivni gubitak sluha) ili oteenje
unutranjeg uha, slunog nerva ili puteva slunog nerva u mozgu (osjetno-nervni, perceptivni
gubitak sluha).
Dva se oblika gubitka sluha mogu razlikovati uporeenjem:

kako osoba uje zvukove koji se prenose zrakom, i

kako ih uje kada se prenose kostima.

Osjetno-nervni (perceptivni) gubitak sluha kategorizira se u:

osjetni kada je zahvaeno unutranje uho, i u

nervni kada je oteen sluni nerv ili putevi slunog nerva u mozgu.

Osjetni gubitak sluha moe biti nasljedni ili ga moe uzroiti vrlo glasna buka (akustina
trauma), virusna infekcija unutranjeg uha, neki lijekovi ili Meniereova bolest.
Nervni gubitak sluha mogu uzroiti tumori mozga koji oteuju i oblinje nerve i modano
stablo. Drugi uzroci ukljuuju infekcije, razliite poremeaje mozga i nerava kao to su
modani udar i neke nasljedne bolesti, kao to je Refsumova bolest.
U djejoj dobi, sluni nerv mogu otetiti zaunjaci, rubeola, meningitis ili infekcije
unutranjeg uha. Puteve slunog nerva u mozgu mogu otetiti demijelinizirajue bolesti
(bolesti koje razaraju nervni omota).

Pretrage sluha ukljuuju nekoliko postupaka koji su vezani uz tehniki sofisticirane ureaje,
pa su za laika esto izvor nejasnoa. Spominje se mnogo medicinskih, tehnikih i fizikalnih
naziva. Napretkom tehnike uvode se nove metode ispitivanja sluha i usavravaju stare.
Audioloki pregled poinje kao i svaki drugi posjet lijeniku, razgovorom i upoznavanjem s
tegobama koje bolesnik ima. Ve pri razgovoru stjee se dojam kako osoba uje, odnosno
kako razabire i razumije govor. Vrlo je esto taj razgovor barem jednako vaan za konanu
dijagnozu, kao i pretrage. Slijedi otorinolaringoloki pregled. Nakon toga se interpretiraju
rezultati pretraga i donosi konano miljenje. Prije ispitivanja sluha vano je ispitanika
pripremiti (oistiti uho, poduiti ga to e se raditi, objasniti djetetu...).
Osnovna pretraga u audiologiji je ispitivanje sluha. Orijentacijsko ispitivanje provodi se kroz
razgovor s ispitanikom i zvukovima proizvedenim svakodnevnim predmetima. Mogu se rabiti
dvije metode ispitivanja: kvalitativno ispitivanje (odreuje se tip oteenja sluha) i
kvantitativna
metoda
(odreuje
se
stupanj
oteenja).
Prije doba elektronikih ureaja, sluh se ispitivao uglavnom kvalitativno, subjektivno se
procjenjivao opseg oteenja sluha. Koristile su se glazbene ugaalice (zvune viljuke)
razliitih veliina i frekvencijskih karakteristika (akumetrija). Danas je akumetrija i dalje vrlo
korisna za prepoznavanje hitnih stanja, te u rijetkim sluajevima kad druge metode ne daju
reproducibilne, sigurne podatke. Njezine su velike prednosti jednostavnost, trajanje i
dostupnost. Npr Gelleov test za dokazivanje pominosti lanaca slunih kostiju kod
otoskleroze.
Pregled zvunom viljukom

Pregled sluha sa zvunim viljukama mogu se napraviti u ordinaciji, ali sluh najbolje ispituje
audiolog (specijalist za gubitak sluha) u tihoj komori upotrebom elektronske naprave koja
proizvodi zvukove posebne visine i jaine (audiometrom).
Sluh se provoenjem zraka u odraslih ispituje postavljanjem zvune viljuke koja vibrira u
blizinu uha tako da zvuk mora putovati do uha kroz zrak. Gubitak sluha ili subnormalni sluni
prag (najtii zvuk koji se moe uti) moe ukazati na problem u bilo kojem dijelu slunog
aparata, zvunom kanalu, srednjem uhu, unutranjem uhu, slunom nervu ili slunim nervnim
putevima u mozgu.
Kod odraslih se sluh preko kotane (konduktivne) provodljivosti ispituje postavljanjem
podloge vibrirajue zvune viljuke na glavu. Titranje se iri preko lubanje ukljuujui
kotanu punicu u unutranjem uhu. Punica sadri stanice sa trepetljikama koje pretvaraju
vibracije u nervne impulse koji zatim putuju du slunog nerva. Ovaj pregled iskljuuje
vanjsko i srednje uho, ocjenjujui samo unutranje uho, sluni nerv i puteve slunog nerva u
mozgu. Koriste se zvune viljuke sa razliitim visinama (frekvencijama), jer osoba moe
zvukove uti u nekim frekvencijama, a u drugima ne.
Ako je sluh zranom provodljivou smanjen, a kotanom provodljivou normalan, gubitak
sluha je konduktivan. Ako je sluh smanjen zranom i kotanom provodljivou, gubitak sluha
je perceptivan (osjetnonervni). Katkada je gubitak sluha i konduktivan i perceptivan.
Brzi napredak elektronike i akustike omoguio je razvoj modernih ureaja za ispitivanje
sluha. Ureaji su postali dostupniji, jeftiniji, pouzdaniji i laki za koritenje. Dio pretraga je
kompjutoriziran, to dodatno pojednostavljuje i ubrzava rad, ali trai oprez i znanje osobe
koja interpretira nalaz.
Tonska audiometrija (TA)
Tonska audiometrija znai odreivanje najmanje glasnoe istog tona kojeg ispitanik uje
(praga sluha). Ispituje se uz pomo tonskog audiometra sa slualicama u za to predvienoj
kabini, tihoj komori. Ispitivanje se provodi na nekoliko frekvencija, od niskih do visokih
tonova. Dobivene toke se spajaju i tako se dobiva grafiki prikaz praga sluha. Ispituje se
tzv. zrana vodljivost, koja je prirodni nain sluanja gdje zvuk zrakom kroz zvukovod
dolazi na bubnji i prenosi se dalje, te kotana vodljivostgdje se zvuk prenosi direktno na
kost iza uha vibratorom i zaobilazi zvukovod, bubnji i slune koice. Najmanja dob za
tonsku audiometriju je po prilici tri godine, to varira od djeteta do djeteta. Vrlo je vano da
tonsku audiometriju provodi iskusan audioloki tehniar, koji e prepoznati nehotino, ali i
hotimino pogreno pokazivanje praga sluha. U prvom sluaju kod velikih razlika u pragu
sluha izmeu dva uha ukljuit e zagluivanje boljeg uha (u protivnom ton puten na bolesno
uho uje se na drugoj strani, pa se na bolesnoj strani dobiva "bolji" rezultat). U drugom
sluaju prepoznaje ispitanika koji je spreman "lairati" nalaz zbog koristi.
Govorna audiometrija (GA)
Govorni audiogram mjeri postotak razabiranja rijei u uvjetima bez i s pozadinskom bukom.
Dakle, umjesto istog tona koristi se rije koju ispitanik ponavlja. Mjeri se prag

razabirljivosti, porast razabirljivosti porastom glasnoe i maksimalna razabirljivost. Pretraga

ukljuuje nekoliko razina du slunog puta od tonskog audiograma.
Timpanometrija, timpanogram (TG)
Ovo je vrsta audiometrije, mjeri impedanciju (otpor na pritisak) srednjeg uha. Koristi se pri
odreivanju uzroka konduktivnog gubitka sluha. Taj postupak ne zahtijeva aktivno
sudjelovanje osobe koju se ispituje i obino se koristi u djece. Ureaj koji sadri mikrofon i
izvor zvuka koji proizvodi neprekidni zvuk smjesti se uz zvuni kanal. Ureaj otkriva koliko
zvuka prolazi kroz srednje uho i koliko se odbije natrag za vrijeme promjene pritiska u
zvunom kanalu. Rezultati te pretrage pokazuju je li problem u zaepljenoj Eustahijevoj tubi
(cijev koja povezuje srednje uho sa stranjom stranom nosa), tekuini u srednjem uhu ili
raskidu lanca triju kosti (koica) koje prenose zvukove kroz srednje uho.
Timpanometrija otkriva i promjene u stezanju miia stapediusa koji je privren na stremen,
jednu od triju kosti u srednjem uhu. Taj se mii normalno stegne kao odgovor na glasnu buku
(akustini refleks), smanjujui prenos zvuka i na taj nain titei unutranje uho. Akustini
refleks se mijenja ili propada ako je gubitak sluha nervni. Kada je akustini refleks propao,
mii stapedius ne moe ostati stegnut (kontrahiran) tokom neprekinute izloenosti glasnoj
buci.

Kohleostapesni refleks (STAR-STApesni Refleks)

Ureaj za timpanometriju koristi se i za odreivanje stapesnog refleksa. Kad se u uho pusti
zvuk odreene jakosti, refleksno se stisne mali mii u srednjem uhu i promijeni podatljivost
(pominost, elastinost) sistema slunih koica, odnosno smanji provoenje zvuka prema
unutarnjem uhu. Smatra se da je rije o zatitnom refleksu od prevelike buke. Refleks se
koristi u dijagnostike svrhe jer se signal do miia prenosi putem linog ivca, pa se moe
odrediti je li oteenje linog ivca iznad ili ispod spomenutog miia. Kad je oteenje sluha
uzrokovano poremeajem receptora u punici, glasnoa zvuka potrebna za izazivanje refleksa
je manja negoli je normalno. Takav podatak slui za odreivanje mjesta oteenja sluha.
Ukruenje slunih koica kod bolesti srednjeg uha takoer se otkriva stapesnim refleksom.
Otoskleroza je primjer takvog oboljenja, a predstavlja relativno est uzrok izljeivog
oteenja sluha. STAR se kao i timpanogram moe izvesti bez suradnje ispitanika.
Evocirani sluni potencijali (BERA, ABR, BSR...)
Za ispitivanje funkcije slunog puta dalje od uha prema mozgu, koristi se snimanje pobuenih
potencijala modanog debla. Pretraga se provodi u zamraenoj tihoj komori, leeki. Ispitanik
mora biti potpuno miran i oputen, a na glavi ima slualice i slua zvukove kratkog trajanja u
nizu. Na oba uha ili iza njega, te na elu ili ispod ruba kose na zatiljku ima zalijepljene male
elektrode. Zvuni podraaj pobuuje elektrine impulse u slunom ivcu, koji putuju prema
mozgu. ivane niti se prekapaju u tzv. jezgrama, gdje postoje nakupine ivanih stanica.
Kad impuls stigne u jezgru, odailje se zajedniki elektrini impuls veeg broja stanica, to se
snima. Mjerenjem vremena potrebnog za stizanje impulsa do odreene jezgre procjenjuje se

funkcija slunog puta i donose zakljuci o moguim poremeajima. Kod navedenog snimanja
koriste se glasni zvukovi, puno glasniji od praga sluha. BERA se koristi i za traenje praga
sluha kod osoba koje ne mogu suraivati, najee kod male djece. Dijete se mora prije
snimanja pripremiti, da na pregled doe umorno, jer se pretraga provodi na uspavanom
djetetu. Prije poetka se daje epi sredstva za spavanje/umirenje. Postoji i tzv. screening
BERA (screening-probir), automatizirano snimanje kojim se s velikom sigurnou potvruje
ima li dijete oteenje sluha ili ne. Dijete takoer mora biti mirno, najbolje uspavano nakon
hranjenja, a snimanje je mnogo krae i jednostavnije od standardnog postupka. Na glavu se
prisloni slualica s elektrodama i nije potrebno ljepljenje. Ako je potrebna preciznija
dijagnostika ili dijete nije prolo na testu automatizirane BERA-e, potrebno je standardno
snimanje.
Otoakustika emisija (OAE)
Relativno je nova pretraga, temeljena na zvuku stvorenom u punici, a snima se u tihoj
komori. Postoji spontana emisija zvuka te nekoliko vrsta izazvane emisije. U uho se stavlja
sondica sa zvunikom i mikrofonom, a ispitanik ne mora nita pokazivati. Rezultat se oitava
uz pomo kompjutora. Izostanak otoakustike emisije povezan je s oteenjem receptora,
osjetilnih stanica u punici. Pretraga slui za potvrdu receptorskog oteenja, i to prije nego
to je ono vidljivo na tonskom audiogramu. OAE se kao i BERA koristi u ranoj dijagnostici
sluha u djece. U naim rodilitima provodi se sveobuhvatni probir novoroenadi na oteenje
sluha otoakustikom emisijom. Ako novoroene ne proe test, odnosno pozitivno je na
oteenje sluha na OAE, moe se rei da oteenje vjerojatno postoji, no ne moe se rei
koliko je. Dodatna obrada i BERA daju preciznije informacije.
Ispitivanje vestibularnog aparata:
Funkcionalno stanje aparata za ravnoteu (vestibularnog aparata) vri se prisustvom
spontanih znakova poremeaja vestibularnog aparata i arteficijalnim draenjem aparata za
ravnoteu
i
posmatranjem
reakcija.
Od spontanih znakova poremeaja funkcije labirinta najvanija je pojava nistagmusa (u
daljem tekstu ny). To je ritmiko, sinhrono trzanje onih jabuica, koje se odigrava bez
kontrole volje, a javlja se kao posljedica nadraaja vestibularnog aparata. Ny vestibularnog
porijekla
je
horizontalno
rotatoran,
na
stranu
iritiranog
labirinta.
Poremeaj funkcije vestibularnog aparata praen je i poremeajem ravnotee tijela, koja se
ispituje Rombergovom probom. Ispitanik stoji bosih nogu, primaknutih stopala, ispruenih
ruku i zatvorenih oiju.Ako postoji oteenje labirinta dolazi do skretanja ruku i padanja
bolesnika na stranu hipotonikog labirinta. Ako je poremeaj ravnotee posljedica procesa na
malom mozgu, promjena poloaja glave e uvijek biti na istu stranu, dok e kod poremeaja
labirinta biti na suprotnu stranu. Pored ispitivanja ravnotee tijela za oteenje labirinta vano
je i ispitivanje funkcije hodanja. esto se koristi metoda Babinski- Weil, u kojoj bolesnik
zatvorenih oiju hoda naprijed-nazad. Ukoliko postoji oteenje perifernog vestibularnog
aparata, bolesnik pri hodu naprijed skree u pravcu hipotonikog labirinta, a pri hodu nazad
na stranu hipertonikog labirinta.Kod oboljenja centralnog vestibularnog aparata ovo
skretanje nije pravilno, tako da bolesnik skree as na jednu as na drugu stranu.
Nadraaj vestibularnog aparata moe se vriti: rotacijom, kalorinim nadraajem i

elektrinom stimulacijom te praenjem reakcija. Od kalorinih testova metoda FitzgeraldHalpike, gdje se upotrebljava voda 7 stepeni hladnija i toplija od temperature tijela i sipa u
uho ispitanika. Ukoliko je labirint zdrav Ny traje 2-3 minute.
Rendgenoloko ispitivanje:
Daje vane podatke kod zapaljenskih procesa, tumora i povreda.

BOLESTI UHA
Moemo navesti kongenitalna oboljenja, degenerativna oboljenja, upalne bolesti, povrede,
tumori i ostala oboljenja uha. Od funkcionalnih poremeaja moemo navesti oteenja sluha i
poremeaje ravnotee.
Kongenitalne malformacije uha
Kongenitalne malformacije spoljanjeg uha Ekstenzivnost ovih promjena zavisi od
momenta kada je uzrona noksa pogodila embriogenezu.
Malformacije mogu biti udruene, a odnose se na: odstupanje poloaja, veliine, nedostatka
une koljke, pojavu okruglaste formacije smjetene ispred une koljke itd.
Kongenitalne malformacije srednjeg uha- Takoe mogu biti izolovane i udruene. Udruene
malformacije imaju vei kliniki znaaj jer dovode do oteenja sluha to uzrokuje zastoj u
razvoju govora a samim tim i zastoja psihikog razvoja. Najee su to poremeaj razvoja
anulus timpanicusa i bubne opne ili njihov potpuni nedostatak, poremeaj razvoja slunih
koica, suenje ili potpuni nedostatak bubne duplje.
Povrede uha
Povrede une koljke Nastaju kao posljedica dejstva tupe ili otre mehanike sile, niskih ili
visokih temperatura i hemijskih supstanci. Laceracija une koljke kada mehanika sila na
unoj koljci dovodi do manjih ili veih laceracija tkiva, te se mogu vidjeti razni stepeni
oteenja une koljke do potpune amputacije.Lijeenje ove vrste povreda zavisi od njihovog
obima, moraju biti zastupljenji svi principi hirurke obrade rane. Neophodna je upotreba
antibiotika, a kod veeg defekta hirurki tretman. Othaematom-je serozno krvavi izliv
izmeu perihondtijuma i hrskavice une koljke nastao djelovanjem tangencijalne tupe sile.
Oboljenje se manifestuje pojavom manjih ili veih plaviastih, elastinih bezbolnih jastuia
na prednjoj strani une koljke. Lijeenje hirurko, sastoji se u inciziji i upotrebi antibiotika.
Promrzline (congelatio auriculae)-nastaje kao posljedica dejtva niske temperature i javlja se u
tri stepena: U prvom stepenu postoji lako crvenilo, a kasnije bljedilo ili lividnost une koljke.
(lijei se laganim zagrijavanjem une koljke). Drugi stepen odlikuje pojava mjehuria na
koi, edem i cijanoza. Bolesnik osjea jak bol, a nekad moe biti prisutna anestezija une
koljke(lijeenje stavljanjem sterilnog zavoja). Trei stepen karakterie pojava gangrene une
koljke (lijeenje kao kod drugog stepena uz odstranjenje gangrenoznog tkiva). Opekotine

une koljke (Combustiones auriculae) Nastaju kao posljedica dejstva visoke temperature ili
hemijskih supstanci.Postoje 4 stepena. U prvom stepenu javlja se eritem; drugi stepen praen
je pojavom mjehuria,: u treem se javlja nekroza tkiva, u etvrtom dolazi do karbonizacije
tkiva.Lijeenje zavisi od stepena, upotreba sterilnih zavoja i antibiotika, a u prevenciji oka
bitno umanjiti bol.
Povrede vanjskog unog kanala Mogu biti direktne kao posljedica akanja uha otrim
predmetom, usljed nestrunog vaenja stranog tijelaili cerumena, od pada ili udarca,.
Indirektno nastaju kao posljedica preloma temporalne kosti. Simptomi mogu biti kravarenje
i/ili bol. Lijeenje se sastoji u prevenciji ili lijeenju infekcije. Pri indirektnim povredama
lijeenje zavisi od opteg stanja bolesnika.Strano tijelo vanjskog slunog kanala (Corpus
alienum meatus acustici externi) Strana tijela mogu dospjeti sluajno ili namjerno. Po
porijeklu mogu niti organska i neorganska, iva ili neiva.Najee kod djece. Simptomi
zavise od prirode, veliine i oblika stranog tijela. Naroito iva strana tijela daju burne
simptome (bubnjanje u uhu, bol, strah), dok vea strana tijela opstruiraju lumen kanala i
dovode do razliitog stepena nagluhosti. Uklanjanje stranog tijela moe se izvriti ispiranjem.
iva strana tijela prvo treba ubiti (ukapavanjem hloroforma) pa zatim isprati. Ne treba
uklanjati strana tijela instrumentima, zbog potencijalnog oteenja bubne opne ili drugih
dijelova uha. Tek ako se strano tijelo ne moe isprati, ljekar specijalista e ekstrakciju izvriti
instrumentima.
Povrede srednjeg uha mogu biti izolovane, kada zahvata samo srednje uho ili da budu
udruene sa povredama vanjskog i unutranjeg uha. Povrede bubne opne mogu biti
uzrokovane dejstvom mehanike sile (ukljuujui i dejstvo poveanog vazdunog pritiska),
hemijskim sredstvima ili termikim noksama. Pri povredi bubne opne dolazi do jakog
trenutnog bola koji ubrzo poputa, a istovremeno se javlja nagluhost sa umom. Moe se javiti
i vrtoglavica. Dijagnoza se potvruje otoskopskim pregledom. U lijeenju je osnovno
sprijeiti sekundarnu infekciju, a to se postie primjenom antibiotika. Rupture bubne opne
imaju tendenciju da spontano zarastu, a kod veih oteenja potrebno je uraditi
miringoplastiku. S obzirom na veliki sudsko-medicinski znaaj ovih povreda, neophodno je
uvijek registrovati vrijeme kada je bolesnik povrijeen, vrijeme kada se javio, taan lokalni
status i ispitati sluh to je mogue ranije.Povrede slunih kostiju su vrlo rijetke. Obino
nastaju pri vaenju stranog tijela iz vanjskog slunog kanala. Nagluhost konduktivnog tipa je
dominantan simptom, otoskopski nalaz pokazuje uglavnom normalnu bubnu opnu. Lijeenje
mikrohirurko.

Frakture temporalne kosti

Frakture temporalne kosti mogu biti direktne ili indirektne, mogu da zahvate spoljanji uni
kanal, mastoidni nastavak ili piramidu temporalne kosti i mogu biti
izolovane ili kombinovane.
Uzrok nastanka

Frakture temporalne kosti su este u saobraajnim nesreama, a

izolovane frakture nastaju u sluajevima udarca u bradu ili povrede
donje vilice.

Klinika slika
Najvei znaaj imaju frakture piramida. Prilikom povreda piramide razvijaju se opti i
otoloki simptomi. Opti simptomi su znaci traumatskog oka, znaci komocije (potresa) ili
kontuzije (nagnjeenja) mozga i znaci poveanog intrakranijalnog pritiska.
Otoloki simptomi zavise od mesta prolaska frakturne linije. Pri longitudinalnim frakturama
piramidejavljaju se sledei simptomi: krvavljenje iz spoljanjeg unog kanala, krvavljenje u
srednjem uvu, nagluvost. Longitudinalne frakture piramide obino nisu praene paralizom
facijalisa, mada se ona ponekad sree i to kao posledica hematoma u ovojnici ivca.
Pri transverzalnim frakturama piramide, javljaju se ispad kohleovestibulumske funkcije,
paraliza facijalisa, hematotimpanon (plaviasta bubna opna). Oteenje kohleje je obino
ireverzibilno, dok se ispad vestibulumskog dela vremenom popravlja, a manifestuje se
povraanjem i vrtoglavicom. Paraliza facijalisa se javlja u oko 50% sluajeva. Pri poprenim
frakturama moe da se javi izliv krvi u bubnu duplju, bez povrede bubne opne.
Dijagnoza
Postavlja se na osnovu anamneze (heteroanamneza), klinike slike, otoskopskog
pregleda, ispitivanja funkcije kohleovestibulumskog aparata i rendgenografije.
Leenje
Leenje zavisi od teine povreda centralnog nervnog sistema i opteg stanja bolesnika.
Prua se prva pomo bolesniku, a ne smeju se vriti nikakve manipulacije u spoljanjem uvu
(ne sme se ispirati uvo, odstranjivati koagulum i dr). Dalje leenje se sastoji u borbi protiv
oka, potpunom mirovanju, ordiniraju se antibiotici. Kada se smire simptomi traumatskog
oka i znaci oteenja centralnog nervnog sistema, pristupa se otolokom leenju. Povrede
spoljanjeg uva zarastaju obino bez posledica. Ukoliko postoji opasnost od otogenih
komplikacija, indikovana je operacija (mastoidektomija ili radikalna operacija).
CERUMENOBTURANS
Nastaje usljed nakupljanja velike koliine cerumena u spoljnom unom kanalu.
Cerumen (una mast) je produkt ceruminoznih lijezda koje se nalaze u hrskaviavom dijelu
kanala dok ih u kotanom dijelu ima znatno manje. Normalno, cerumen je ukaste boje,
poluvrst, a duim stajanjem u kanalu dobija mrku boju i vrstu konzistenciju. Cerumen se iz
kanala eliminie pri spavanju ili vakanjem.
Taan uzrok nastajanja ceruminoznih epova nije poznat, moe biti posljedica
hipersekrecije ceruminoznih lijezda ili poremeaja eliminacije cerumena. esto nastaje zbog
upotrebe tapia za ienje uha koja nije preporuljiva ili kod stanja koja dovode do suenja
unog kanala.

Pojava ceruminoznih epova i pojava nagle nagluhosti naroito poslije kupanja

(ulaska vode u uni kanal) je najei razlog javljanja ljekaru. Pored nagluhosti javlja se
autofonija, zujanje ili osjeaj punoe unog kanala. Anamneza (navedene tegobe poslije
pranja kose ili kupanja) i otoskopski pregled su dovoljni za dijagnozu.
Lijeenje se sastoji u ispiranju epa tj vanjskog unog kanala. Prije ispiranja pitati pacijenta o
ranijim oboljenjima ili povredama uha. Ukoliko je ranije oboljenje dovelo do perforacije
bubne opne, vodom se moe izazvati egzacerbacija (pogoranje) procesa u srednjem uhu, te se
u tim sluajevima ispiranje vri 3% rastvorom borne kiseline. Pri ispiranju uha, una koljka
se povlai nazad i gore, a mlaz vode iz price se usmjerava prema zadnje- gornjem zidu
vanjskog slunog kanala(izbjegavati smjer prema bubnoj opni radi izbjegavanja njenog
oteenja). Voda treba biti zagrijana na temperaturu tijela. Ukoliko se cerumen zbog vrstoe
ili veliine ne ispere, moe se ukapavati 3% H2O2, a nakon izvjesnog vremena ponoviti
postupak. U praksi ispiranje se vri po preporuci ljekara, koji vri pregled prije i poslije
ispiranja.

UPALE UHA
Upale vanjskog uha
Upale une koljke
Erysipelas auricule Crveni vjetar une koljke, infektivno oboljenje koje nastaje kao
posljedica streptokokne infekcije koe une koljke. Visoka temperatura praena drhtavicom,
koa une koljke oteena,crvena, zategnuta, sjajna sa karakteristinim bedemom na ivicama
crvenila.
Lijeenje antibioticima.
Perichondritis auricule je zapaljensko oboljenje perihondrijuma sa sakupljanjem gnojnog
eksudata izmu perihondrijuma i hrskavice. Uglavnom nastaje kao posljedica povrede une
koljke, inflamacije othematoma ili poslije hirurkih intervencija.
Lijeenje hirurko- incizija koe i perihondrija i antibioticima.
Upale vanjskog slunog kanala (Otitis externa)
Otitis externa predstavlja ogranienu ili difuznu reakciju koe vanjskog unog kanala,
izazvanu lokalnim ili optim faktorima ili njihovom kombinacijom. U zavisnosti od vrste
uzronika (bakterije, gljivice, eczema), patifiziolokog mehanizma ili simptoma razlikuje se
vie tipova otitisa ( circumscripta furunculosa, infectiosa bacterialis, eczematosa,
mycotica). Opti simptomi svih otitisa bol, sekrecija, uveanje pre i retroaurikularnih limfnih
vorova itd. Lijeenje zavisi od uzroka bolesi.
Upale srednjeg uha -Otitis media

Klasifikacija upalnih bolesti srednjeg uha (je teka, jer je teko nai emu koja bi tano
obuhvatila etiologiju, patoloku sliku i kliniki tok):
-prema toku bolesti: akutna i hronina
- prema toku zapaljenskog procesa: nespecifina i specifina
-prema vrsti patolokog procesa:gnojna i negnojna.
Mogu postojati sve kombinacije povezane mu sobom, npr akutni nespecifinignojni itd. Opti simptomi upale srednjeg uha su: osjeaj pritiska i zapuenosti u uhu, zujanje,
autofonija, nagluhost, bol (razliitog intenziteta , karaktera, irenja u okolne dijelove glave i
vrata), pojava sekrecije (nakon koje se esto bol smanjuje zbog spontane perforacije bubne
opne i smanjenja pritiska u srednjem uhu), poviena temperatura, gubitak apetita. Lijeenje
uglavnom sistemskim antibioticima. Paracenteza predstavlja inciziju bubne opne u cilju
evakuacije sekreta iz upljine srednjeg uha, ime se olakava izljeenje i spreavanje
komplikacija.
S obzirom na poloaj temporalne kosti zapaljenski procesi u srednjem uhu mogu dovesti do
pojave komplikacija od kojih neke ugroavaju ivot. Prije svega to se odnosi na irenje
infekcije iz srednjeg uha na strukture koje su s njim u neposrednoj anatomskoj vezi.
Upale unutranjeg uha
Labirintitis otogenes Predstavlja zapaljenski proces unutranjeg uha koji nastaje kada
bakterijski toksini ili bakterije prodru iz srednjeg uha u labirint. Razvoj labirintitisa moe
dovesti do unitenja kohleovestibularnog aparata na oboljelom uhu, ali je daleko tee
nastajanje endokranijalnih komplikacija (extraduralni i subduralni hematom, purulentni
leptomeningitis, abscesus cerebri itd. Opti simptomi mogu biti oteenja sluha, iznenadni
napadi vrtoglavice, gaenje, povraanje.
AKUSTINE TRAUME
Akutna akustina trauma nastaje kao posljedica jednokratnog kraeg ili dueg djelovanja
zvuka velikog intenziteta i visoke frekvencije na unutranje uho (pucanj, mlazni avion, pisak
lokomotive i sl.). Patoloko- anatomski supstrat ove traume su mikrohemoragije u
membranoznoj kohlei i pomjeranje senzornih elija iz normalnih nizova. Otoskopski nalaz je
uredan, a ispitivanjem sluha otkriva se skotom na 4000 Hz koji je trajan i ne pokazuje
tendenciju da se poveava. Pored nagluhosti javlja se i izrazit um u uima. Nema
vestibularnih smetnji. Osobe koje su izloene riziku nastanka akutne akustine traume moraju
nositi zatitna sredstva (slualice, kacige i sl.).
Hronine akustine traume (profesionalna nagluhost) nastaju dugotrajnim izlaganjem
ovjeka dejstvu buke iznad 80 decibela, uglavnom na radnom mjestu u fabrikama,
brodogradilitima, kotlarnicama.Oteenje sluha je tee, ukoliko je intenzitet buke vei i
ukoliko su tonovi vii. tetnija je diskontinuirana buka od kontinuirane, a oteenje sluha tee
je ukoliko je radnik dug period radio u takvim uslovima. Pod uticajem buke dolazzi do
degenerativnih atrofikih promjena neuroepitelijalnih elija Kortijevog organa.
Klinika slika: Mogu postojati opti simptomi (nervoza, glavobolja, brzo zamaranje i gubitak
sna) i simptomi od strane uha (nagluhost sa sporim i postepenim razvojem, simetrino
izraeno na oba uha, zujanje u uima javlja se kasno kada je proces oteenja unutranjeg uha

uznapredovao. Smenje od strane vestibularnog aparata vrlo su rijetke.

Dijagnoza: Iz anamneze doznajemo da je osoba due vrijeme izloena buci na radnom
mjestu, a i da nije bila izloena tetnostima koje daju slina oteenja
(streptomicin).Otoskopski nalaz je najee uredan, ukoliko ranije nije bilo oboljenja
vanjskog ili srednjeg uha. Audiometrijski se otkriva maji ili vei skotom u zoni 4000 Hz koji
je obostran i simetrian.Ako je oteenje tee pogoene su sve frekvencije u visokim
tonovima
i
za
kotanu
i
za
vazdunu
sprovodljivost
ireverzibilno.
Lijeenje: Ne postoji jer su promjene ireverzibilne. Preventivne mjere su od najveeg znaaja.
GLUHOA,GLUHONIJEMOST (nagluthost kod djece)
Gluhoa je teki gubitak sluha, a gluhonijemost podrazumijeva gubitak sluha i
nerazvijenost govora. Nagluhost (gubitak sluha preko 60 decibela) kod djece moe imati tee
posljedice jer ne mogu da razviju govor i ostaju gluhonijeme osobe. Zbog toga je obaveza
zdravstvenih radnika to ranije otkriti i popraviti sluh ukoliko je mogue lijeenjem, a ako ne
moe onda audiologijskim metodama izvriti rehabilitaciju, tj iskoristiti ostatke sluha za
uenje govora. Od drugog do dvadesetetvrtog mjeseca starosti djeteta roditelji dovode dijete
ljekaru kada primjete da ono ne reaguje na zvuke, kada se ne odaziva na ime, kada ne
progovara a psihiki i fiziki razvoj djeteta je uglavnom normalan. U ovakvim sluajevima
dijete obavezno uputiti u ustanovu s ciljem objektivnog ispitivanja sluha. Stanje govora kod
djeteta zavisi ne samo od stepena oteenja sluha nego i od doba kada je dijete postalo
nagluho, od mentalnog nivoa djeteta, od okoline u kojoj se razvija i vremena poetka
rehabilitacije. Rijei i govor znaajno utiu na proces miljenja, jer se i misli putem
unutranjeg govora. Gluho dijete ne razvija govor i njegov proces miljenja ostaje na
rudimentarnom nivou okrenut uglavnom realnom svijetu koji vidi. Apstraktni pojmovi
praktino ostaju nepoznati.
Iz tih razloga znaajno je svako oteenje sluha rano primjetiti, utvrditi i preduzeti sve mjere
za njegovo otklanjanje. Audiologijska rehabilitacija sluha kod djece sastoji se u to ranijem
otkrivanju nagluhosti i to ranijem dodjeljivanju slunog aparata. Uz pomo slunog aparata
djeca koriste ostatke sluha za razvoj govora, uz pomo pedagoga, surdopedagoga i
majke.Ukoliko pone na vrijeme mogue je nauiti djecu da govore i sa najteim stepenom
nagluhosti.

Dijagnostika oboljenja nosa i paranazalnih sinusa

Anamneza
Anamneza predstavlja uzimanje podata koji se tiu bolesti, opteg zdravstvenog stanja i
drugih aspekata zdravlja od pacijenta ili pratioca ukoliko pacijent nije u stanju da da pouzdane
podatke, to je sluaj kod dece, starijih dementnih osoba ili kod tee bolesti.Anamneza se
uzima odreenim redosledom, da se ne bi preskoile neki vane informacije i grupisana je u
sledee grupe: glavne tegobe, porodina anamneza, lina anamneza, sadanja bolest.
Opti otorinolaringoloki pregled
Pregledava se i opisuje opti izgled pacijenta, utisak teine bolesti, telesna graa, uhranjenost,
svest, orijentisanost u vremenu, prostoru i prema osobama, telesna temperatura, disanje, glas.
Pregled nosa spolja i iznutra
Pregled usne duplje i usnog sprata drela
Pregled uiju i okoline
Pregled donjeg sprata drela i grkljana
Pregled nosnog sprata drela i zadnjeg dela nosne upljine
Pregled vrata
Kompjuterizovana tomografija CT
Predstavlja nain RTG snimanja, u kojem se dobijaju vrlo detaljni prikazi snimljenih struktura
u sve triravni prostora. Za dijagnostiku obolenja nosa i sunusa se vri snimanje u koronarnoj
ravni (ravni paralelnoj sa ravni lica) i u kotanom prozoru, to se odnosi na nain podeavanja
ureaja. Ovim nainom snimanja se doibjaju detaljni podaci kako o tipu i opsegu oboljenja,
tako i o veoma varijabilnim anatomskim okolnostima. Takoe se vri snimanje i u druge dve
ravni prstora, aksijalnoj i sagitalnoj, ali se one koriste samo kao dodatne opcije. Dodatnu
pogodnost znai injenica da se nalazi dobijaju na CD-u, te se pregledaju pomou specijalnih
softvera u kojima se mogu izvriti merenja gustine, razdaljine, uglova itd.

Magnetna
rezonanca

MRI
Predstavlja dodatno sredstvo u dijagnostici oboljenja nosa i sinusa. Njena dijagnostika

vrednost nije tako znaajna, kao to je to u sluaju CT, obzirom da ne prikazuje dobro kotane
strukture. esto u toku pregleda drugih organa (najee glave), daje lano pozitivne nalaze u
predelu nos i sinusa, koji nemaju kliniki znaaj. Veoma je vana u dijagnostici tumora nosa i
sinusa tj. za razlikovanje tenosti od mekih tkiva u sluaju zasenenosti upljina sinusa na CT
snimku.
Endoskopski pregled nosa i sinusa
Vri se uvoenjem u nos optikog instrumenta - endoskopa, koji je pod uglom od 0 ili 30
stepeni i pomou kojeg se detaljno mogu pregledati sve strukture nosne upljine. Endoskop j
dugaak 18 cm, irok 4 mm, ima osvetljenje koje daje svetlost sa njegovog donjeg kraja,
vidno pole irine 90 stepeni u svim pravcima, te omoguava dovoljno detaljno i iroko
sagledavanje svih anataomskih pojedinosti, kao i tip i opseg oboljenja. Endoskopski pregled
se najee vri bez anestezije ili ree primenom lokalnog sprej anestetika na sluznicu nosa,
sa obzirom da nije invazivan i da traje oko 1-2 minuta. Veoma ratko, najee kod dece ili
mentalno retardiranih odraslih, pregled se mora izvesti u optoj anesteziji, s obzirom na
neophodan mir pacijenta tokom pregleda. Snimak se sauva na HDD rekorderu, te se nakon
pregleda moe iskoristiti za pokazivanje stanja pacijentu, kao arhiva stanja upljine nosa u
razliitim fazama leenja ili u svrhi edukacije.

Pod normalnim okolnostima i na prethodno neoperisanom nosu, uvid u sinusne upljine nije
omoguen, jer ga prekrivaju odgovarajue strukture, te se esto zakljuci o stanju sinusa
izvode na osnovu indirektnih pokazatelja, kao to je stanje i boja sluznice nosnih koljki i
struktura srednjeg nosnog hodnika, prisustvo sekreta, njegove karakteristike i mesto gde se on
nalazi, neke anatomske varijacije itd. Pored endoskopa se u toku pregleda koristi i aspirator,
kojim se uklanja sekret i kojim se minimalno mogu pomerati strukture u upljini nosa. Drugi
instrumenti se znatno ree koriste, kao to je npr. hvatalica kod biopsija promena ili aplikacije
epimukozne anemizacije.
Pregledi bolesnika s bolestima grla i poremeajima disanja
Pregledi bolesnika s bolestima grla mogu biti:

Laringografija
Klasina Tomografija
Kompjuterizovana tomografija (CT)
Laringoskopija

Laringoskopija je neugodno za pacijenta, ali nam govori jako puno. Najbolje je da tada
pacijent ne razmilja o pregledu ve da mu misli budu negdje drugdje. Bolesnik otvara usta, a
lijenik se odrava u otvorenom poloaju rukom.
Pacijent jezik isplazi, lijenik ga omota sa krpom i zadrava u tom poloaju.Pacijentu je
neugodno, pa ponekad vue jezik u usta i lijenik ga, naprotiv, mora drati izvan.
U toj borbi za jezik ukratko povlaenjem lijenika,ukoliko ne uspije pregledati grlo, a
bolesnik zbog boli povue jezik.
Kada je pacijent i lijenik zajedno rade da zadre jezik u ispravnom poloaju, tekoa za
bolesnika poinje.Lijenik namjesti zrcalo u usnu upljinu.Svjetlo sa glave usmjerava na
zrcalo, a zatim pogledanavratu i donjem dijelu grla i grla kroz zrcalo u ruci. To je neugodna
zapacijenta je daleko od preko.
Moete vidjeti lijenika da u potpunostiprocijeni vokalnu fleksibilnost, to je u nekim
kritinim bolestima, kada bolesnk na nekoliko sekundi fonira glas "ja". S obzirom na poloaj
jezikai grla lijenik pita pacijenta da kae"e".
Lijenik tijekom pregleda i mijenja smjer zrcala u ruci, te takoer vidi razliite strukture
grkljana idrijela nie i korijen jezika.Nakon to povuete jezik, umetnuti ogledalo u grlo i i
traiti foniranje "i" za pacijenta nije dovoljno, pacijent ponekadmoraju promijeniti tijekom
pregleda visinu izgovaranja glasa "i", ponekad ak i blagi kaalj.
Na taj nain vrimo pregled nedostupnih dijelovaglasnica i njihovih pokreta. Neki pacijenti
imaju vrlo jak refleks praina koja spreava ispitivanje grla i gornji grla.Takoer koristimo
lokalnuanesteziju u obliku sprejeva, ali ponekad je vie psihoterapijski pristup.
Laringografija
Laringografija je kontrastna tehnika snimanja larynxa.
Potrebna je psihika i fizika priprema pacijenta.Psihika priprema podrazumijeva
upoznavanjepacijenta o nainu i toku pretrage.Vano je upozoriti pacijenta da se
tokomsnimanja ne smije pomjerati, te da je
potrebno zadrati disanje. Osim psihike i fizike pripreme potrebna je i premedikacija da bi
sprijeili kaalj, salivaciju, apacijent na pregled dolazina tate. Kao antitusik se koristi kodein
ili slian preparat uveer i ujutro prije pregleda, a da bi umanjili salivaciju ordinira seatropin
15-20 minuta prije pregleda.Lokalno se aplicira Gingokain ili slian anestetik.Pozicija
pacijenta:Pregled poinje u uspravnom poloaju pacijenta, a kasnije se moe nastaviti i
uleeem. Kontrastno sredstvo jodno, uljano, viskozno( propiliodon, hitrast )

ilihidrosolubilno. Koriste se optimalne projekcije AP, LL i koriste se po potrebi dabi se

eventualna patologija bolje prikazala.
Aparatura:Snimanje se vri na univerzalnim rendgenskim aparatima koji imaju mogunost
dijaskopije i ciljanih snimaka.
Pribor :Film i kaseta formata 24x30, snima se pomou reetke.Pregled poinje snativnom
snimkom, a zatim radiolog aplicira kontrastno sredstvo pomou price u podruje
larinksa.Radiolog tokom dijaskopije centrira i praviciljanesnimke u odgovarajudim
pozicijama .Uvjeti snimanja: 50 kV, 120 mA, 0,06sec. Zatita je obavezna, kao i imobilizacija
prisnimanju.
Kompjuterizirana tomografija(CT)
Klasina tomografia, a azatim kontrastna laringografija suhistorijske metodepotisnute digitalnim
tehnikama. CT je prvametoda pregleda grkljana ili larinksa. Na transveizalnim CTslojevima mogu se
vidjeti sva zadebljanja zida larinksa, odnossa okolnim strukturama, te uveane regionalne limfne
lijezde.Takoer na CT slojevima se mogu vidjeti destrukcije hrskavicalarinksa.
Magnetna rezonanca(MRI)
Magnetna rezonanca na koronalnim slojevima daje daleko vie podataka nego CT. Ovom metodom
mogu sevizualizirati glasnice i evidentirati znatno manje lezije.

Algoritam
Kompjuterizirana tomografija je prva metoda pregleda larinksa, koja se po potrebi moe
dopuniti magnetnom rezonancom.
BOLESTI GRLA
Bolovi u grlu su najee znak za upalu grla ili drijela.
Grlo, odnosno drijelo, je vrlo vaan dio naeg tijela, u kojem se susreu putovi gutanja i
disanja. Ima tri osnovne zadae, a to je da :

titi donje dine putove i probavni sustav,

sudjeluje u procesu gutanja te stvara rezonanciju i

omoguava artikulaciju govora.

U tome mu pomae slina koju lue lijezde slinovnice. Ona vlai i razmekava uzetu hranu,
mehaniki isti usnu upljinu i unitava bakterije, jer sadri baktericid tiocianat.
drijelo je, nakon usne upljine, prvo izloeno vanjskim utjecajima, a zbog velike
koncentracije limfatikog tkiva, koje ima zatitnu ulogu, jako reagira na upale. Upale grla
spadaju meu najee razloge posjeta lijeniku. Kada govorimo o grlobolji obino mislimo
na upale drijela (faringitis), upalu krajnika (tonzilitis) i upalu grkljana i glasnica (laringitis).
To su vrlo este bolesti koje se najvie javljaju u hladnijem dijelu godine, ali nisu rijetke ni u
ljetno doba.

Upalu najee prouzrokuju virusi koji napadaju sluznicu. Sluznica grla je iritirana, crvena i
nateena. Time nastaje pritisak na nerve u sluznici koji informaciju alju dalje do mozga i mi
osjeamo bol. Ukoliko su glasne ice upaljene, osjeamo promuklost i prianje nam teko
pada. U teim sluajevima dolazi i do upale krajnika. Bakterije, otrovi u zraku ili hrani,
preoptereenost glasnih ica su isto razlozi za nastajanje upale grla.
Nekada moe doi i do tekih bakterijalnih upala krajnika ili angine. Bakterije streptokoke su
opasne jer se preko krvi mogu proiriti po cijelom organizmu i prouzrokovati tetu na
zglobovima, srcu ili bubrezima. Takoer moe doi i do takozvane superinfekcije kada zbog
viralne upale oslabljeni organizam dobije i dodatnu upalu prouzrokovanu bakterijama. Tada se
upala grla proiri u dublje disajne puteve i postoji opasnost od upale plua. U tom sluaju su
obavezni antibiotici koji ne djeluju protiv virusa, nego protiv bakterija.
Upala krajnika ili angina (Tonsilitis)
Krajnici (tonzile) su par limfnih vorova koji se nalaze s dvije strane grla, iza i iznad
jezika. Agresijom bakterija u krajnike dolazi do upalnih procesa.
Najei uzronik upale krajnika je beta-hemolitiki streptokok (Streptococcus), ali je mogua
infekcija i virusima, kao to je Epstein-Barrov virus (EBV). Upala krajnika je esta
zdravstvena komplikacija, osobito u djetinjstvu. Lijeenje i terapija ovise o tome da li je
pacijent dijete ili odrasla osoba, ali u veini sluajeva se bolest uspjeno lijei antibioticima.
Upaljeni krajnici postaju oteeni i izrazito crvene boje, disanje na nos postaje oteano, pa su
pacijenti primorani disati na usta, iako i tada imaju smetnje protoka zraka, zbog poveanja
krajnika ili pojave treeg krajnika, koji takoer moe biti oteen. Mogue su i pojave upale
srednjeg uha i bronhitisa, tijekom tonsilitisa. Glas pacijenta se mijenja i dolazi do pojaanja
nazalnog prizvuka. Gutanje je oteano i bolno, a prisutna je i stalna grlobolja. Na inficiranim
krajnicima su primjetne bijele tokice, koje su pune bijelog iscjetka. Primjetno je i povienje
tjelesne temperature, a pacijenti se ale i na osjeaj umora, iscrpljenosti i loe ope stanje.
Streptokokna upala grla predstavlja zaraznu infekciju tkiva drijela i/ili krajnika. Infekciju
izazivaju beta-hemolitiki streptokoki, bakterije loptasta oblika koje dijelimo u skupine A, B,
C, D, G. Streptokoknu upalu grla najee izazivaju beta-hemolitiki streptokoki skupine A,
lat. streptococcus pyogenes, iako je mogua i infekcija skupinama C i G. Infekcija
streptokokima uzrokuje grlobolju zbog toga to izaziva iritaciju tkiva drijela i krajnika te
bolnu upalu.
Valja spomenuti da se grlobolja takoer moe javiti i zbog virusne infekcije ili nekog
neinfektivnog uzroka, poput iritacije dimom, suhog zraka, alergija i ozljeda grla.Streptokoki
se prenose s osobe na osobu, bilo zrakom ili dodirom. Budui da se bakterije nalaze u nosu i
grlu, mogu se lako prenijeti na drugu osobu kihanjem, kaljanjem, rukovanjem ili nekim
drugim dodirom. Takoer, osoba se moe zaraziti i dodirivanjem predmeta s kojima je
zaraena osoba bila u kontaktu.

Period inkubacije, odnosno vrijeme koje protekne od zaraze bakterijom, pa do pojave prvih
simptoma, iznosi od dva do pet dana. Ukoliko se simptomi ne lijee, osoba moe biti zarazna i
dva to tri tjedna od njihove pojave.
Najei simptomi streptokokne upale grla su:

iznenadna i nagla upala grla bez kalja i kihanja

krajnici su poveani i upaljeni
bol i potekoe pri gutanju
sive, bijele ili ute toke ili naslage na krajnicima i na drijelu
limfne lijezde na vratu mogu postati upaljene, poveane i osjetljive na dodir
crvenilo drijela
temperatura preko 38C (nia temperatura moe biti indikacija virusne infekcije)

Vano je znati prepoznati simptome streptokokne upale grla i razlikovati ih od obine

grlobolje ili virusne infekcije. Streptokokna upala grla uglavnom nema popratne simptome obine ili
virusne grlobolje, poput kihanja, kaljanja, curenja iz nosa ili zaepljenosti nosa. U pravilu, to je vie
simptoma prehlade ili obine grlobolje, to je manja vjerojatnost da ste zaraeni bakterijskom upalom
grla. Infekcije streptokoknim bakterijama najee nestaju za sedam dana. Ukoliko se ne lijee,
zaraene osobe zarazne su kroz znatno dui period, a mogue su i neke komplikacije. Iako su rijetke,
te komplikacije ukljuuju infekcije uha ili sinusa ili pak reumatsku groznicu ili upalu bubrega

DIJAGNOZA
U sluaju sumnje da ste se zarazili streptokoknom bakterijom te da ste primijetili simptome
bakterijske upale grla, najbolje je potraiti pomo lijenika, koji e zatim dijagnostikim
metodama potvrditi zarazu i propisati nain lijeenja.
Potraite pomo lijenika ako:
primjeujete simptome jake upale grla nekoliko dana nakon to ste bili u kontaktu s
bolesnom osobom;
imate povienu tjelesnu temperaturu, iznad 38C, koja traje due od jednog ili dva
dana;
osjeate grlobolju due od dva do tri dana i ne ini se kako se radi samo o prehladi;
primijetite pojavu crvenila i osipa, to moe znaiti poetak arlaha;
imate potekoa sa spavanjem zbog zaepljenog nosa i upaljenih krajnika
Otorinolaringolog moe dijagnosticirati bolest na osnovu anamneze, klinike slike i
pregleda pacijenta, a dijagnoza se potvruje kulturom brisa grla. Tijekom pregleda lijenik
moe uoiti karakteristine promjene na krajnicima, a brisom grla se utvruje da li su prisutne
bakterije. Na temelju nalaza brisa grla lijenik moe odrediti i terapiju, jer antibiotici lijee
bakterijske infekcije, ali ne i virusne, pa je zbog toga neophodan bris grla pacijenta.
LIJEENJE
Upale krajnika uzrokovane bakterijskom infekcijom lijee se antibioticima, a najee
pencilinom, osim je pacijent iz nekog razloga preosjetljiv na pencilin. Pencilin se moe dati
oralno, ali u nekim sluajevima se daje u injekcijama.

Kod djece kod koje je lijeenje lijekovima nedovoljno i neefikasno, preporuuje se

tonzilektomija. Tonzilektomija je kratkotrajna operacija uklanjanja, a pacijenti se uspjeno
oporavljaju tijekom 10-15 dana od operacije.
Kirurki zahvat na krajnicima (Tonzilektomija) - kada i zato?
esto se zna dogoditi da kod nekih osoba iznova dolazi do bakterijskih upala grla
tijekom jedne godine, bez obzira na lijeenje antibioticima. U takvim sluajevima mogue je
da e lijenik predloiti kirurki zahvat vaenja krajnika.
Kirurki zahvat na krajnicima lijenik e preporuiti u sljedeim sluajevima:
kada osoba konstantno, nekoliko puta u godini dana, obolijeva od upale krajnika,
unato lijeenju antibioticima;
kao rezultat upale krajnika dolazi do stalnog loeg zadaha iz usta, koji takoer ne
reagira na lijeenje antibioticima;
postoji sumnja na tumor krajnika te je potrebna biopsija.
Poveani krajnici nisu automatski razlog za kirurki zahvat, osim ako ne uzrokuju
neku od gore navedenih komplikacija ili blokiraju dine putove
Upala drijela (Faringitis)
Faringitis je uzrokovan upalnim procesima farinksa. Bolest esto uzrokuju bakterije,
kao npr. streptokok i pneumokok, virusi i razne infektivne bolesti. Postoje razliiti tipovi
faringitisa.
Uzroci kroninog faringitisa su: upala krajnika, rinitis, poveanje adenoida i trovanja raznim
tvarima. Kronini faringitis moe biti udruen i s dijabetesom, aterosklerozom i bolestima
srca.
Akutni faringitis - Manifestira se iznenadnim, jakim crvenilom drijela, bolovima, povienom
tjelesnom temperaturom, poveanjem limfnih vorova vrata i osjeajem ope slabosti.
Aftozni faringitis Najei je kod djece u vrijeme nicanja zuba i prati ga pojava stomatitisa.
Kod pacijenta se javljaju afte (ovalne, bijele mrlje, okruene crvenim prstenom), koje
peckaju, bole i izazivaju obilno luenje pljuvake.
Hronini simplex kataralni faringitis - Karakterizira ga crvenilo kaalj i suhoa grla, te
potreba za estim gutanjem.
Hronini hipertrofini kataralni faringitis Karakterizira ga oteena i crvena stijenka
farinksa. Simptomi su mu: munina, povraanje, jak kaalj i oteano gutanje.
Hronini atrofini faringitis Sluznica je blijeda i tanka, prekrivena gustim sekretom.
Simptomi su mu suhi kaalj i promuklost.
Korisna terapija je ukapavanje u nos lijekova koji smanjuju otoke i antiseptika. Rabe se i
kolutoriji i balzami za inhalaciju. U teim sluajevima ukljuuje se i terapija antibioticima i
protuupalnim preparatima.

U periodu lijeenja treba izbjegavati puenje i alkoholna pia, koja mogu pogorati stanje
pacijenta ili umanjiti uinkovitost terapije. Preporua se piti tople ajeve, grgljati mentol i
izbjegavati kontakt sa osobama koje imaju neke druge viruse.
Upala grkljana i glasnica (Laringitis)
Laringitis je upala glasnica u grkljanu karakterizirana promuklou. Najee se radi
o laganoj bolesti koja prolazi za tjedan dana. Osim promuklosti, simptomi mogu biti
grlobolja, suhi kaalj, oteano gutanje i poviena temperatura. Najee je uzrokovan nekim
virusom iako u pozadini moe biti i bakterijska infekcija. Laringitis se moe javiti kao
posljedica glasnog vikanja i pjevanja te boravka u zadimljenim prostorijama. Kod odraslih
najee prolazi bez posljedica, meutim, kod male djece se moe dodatno zakomplicirati
zbog uskih dinih puteva.
Simptomi ukljuuju promuklost, gubitak glasa, grebanje u grlu, estu potrebu da se
proisti grlo, suho grlo ili kaalj i temperaturu.
Uzroci laringitisa mogu biti odreeni virusi ili bakterije.
Hronini laringitis moe biti posljedica prekomjernog puenja, prekomjerne konzumacije alkohola ili
gastroezofagealnog refluksa (GERB), meutim, moe se pojaviti i kao posljedica glasnog vikanja i
pjevanja te boravka u zadimljenim prostorijama.
Grkljan je vaan organ ije je lijeenje u domeni otorinolaringologije. Njegova najvanija uloga je
zatita donjih dinih puteva (dunika i plua) od ulaska hrane i sekreta nosa i drijela tijekom gutanja.
Grkljan je vaan dio dinog puta i kljuan je u odravanju adekvatnog kalibra na prijelazu iz gornjih u
donje dine puteve.
Hronina upala sluznice grkljana, poglavito njegovih stranjih dijelova koji su izloeniji djelovanju
regurgitiranog eluanog soka te napadaji guenja i kalja u snu mogu imati uzrok upravo u poveanoj
kiselosti uzrokovanoj vraenim eluanim sadrajem. Kako se ponaati pri pojavi prije navedenih
simptoma? Valja, naravno, prestati puiti i kozumirati alkoholna pia.
Zamijetite li garavicu (goruicu), prilagodite svoju prehranu izbjegavajui pritom jako zainjenu i
masnu hranu. Valja imati na umu da odsutnost garavice ne mora znaiti da ne postoji kontakt sluznice
sa kiselim eluanim sadrajem (okultna regurgitacija je upravo i najea i dogaa se nou pri
spavanju).

Izbjegavanje kontakta sa tetnim inhalacijama i konzumiranja alkoholnih pia nije jedina

mjera koju valja poduzimati u prevenciji zloudnih promjena na grkljanu. Potrebna je svakako
kontrola otorinolaringologa pri kojoj se moraju vizualizirati glasnice. Svakako valja
izbjegavati davanje lijekova bez adekvatne vizualizacije glasnica kod promuklosti koja traje
due vrijeme. Moe se, naime, dogoditi da upalno promijenjena okolina malignog tumora
reagira na primjenu antibiotika to e bitno ublaiti simptome i odvratiti bolesnika od posjete
lijeniku "jer se ipak radi samo o upali".
Maligni tumori u neposrednoj blizini grkljana (dunik, poetni dio jednjaka, drijelo) takoer
mogu uzrokovati promuklost no tada je, naalost, najee rije o uznapredovalim lezijama.

U tom smislu smetnje gutanja predstavljaju vrlo ozbiljan simptom koji iziskuje
detaljnu dijagnostiku obradu (video analiza akta gutanja, endoskopski pregled jednjaka i sl.)
o kojoj e svakako odluiti lijenik.
Smetnje disanja su jedan od vanih i alarmantnih simptomakoji svakako bolesnika brzo
upuuju k lijeniku. Akutne smetnje disanja uzrokovane upalnom sluznice grkljana u djece i
odraslih se vrlo brzo i efikasno lijee adekvatnom medikamentoznom terapijom.
Tumori grla
RAK GRLA - je zloudna bolest.Raste polako, podmuklo, esto jedva primjetljivim
simptomima. Uestaliji je u mukaraca do 97%, u ena se javlja svega 3%. Ukupno ini 1.9%
svih zloudnih tumora u ovjeka.
Rak je skupina od preko 100 razliitih bolesti. Sve one utjeu na osnovnu jedinicu organizma
- stanicu. Do pojave raka dolazi kada stanice postanu abnormalne i ponu se dijeliti bez
nadzora i reda.
Poput ostalih organa u tijelu, grkljan je sainjen od stanica. Normalno se stanice dijele kako bi
se proizvelo vie stanica kada je to tijelu potrebno.Ako se stanice nastave dijeliti i kada nisu
potrebne nove stanice, oblikuje se nakupina vika tkiva. Ta se nakupina tkiva naziva tumor, a
moe biti dobroudan ili zloudan.
Benigni (dobroudni) tumori nisu rak. esto se mogu odstraniti i, u veini sluajeva, vie se
nepojavljuju. Stanice u dobroudnim tumorima ne ire se u ostale dijelove tijela. to je
najbitnije, dobroudni tumori su rijetko smrtonosni.
Maligne (zloudne) tumore nazivamo rak. Stanice u zloudnim tumorima su abnormalne i
dijele se bez nadzora i reda. Te stanice raka mogu invadirati i unititi okolna tkiva. Takoer,
stanice raka se mogu odvojiti od zloudnog tumora i ui u krvotok ili limfni sustav (tkiva i
organi koji proizvode, skladite i prenose bijele krvne stanice koje se bore protiv infekcija i
drugih bolesti). Taj je proces, zvan metastaza, nain kojim se rak iri iz izvornog (primarnog)
sijela tumora kako bi oblikovao nove (sekundarne) tumore u drugim dijelovima tijela.
Rak grkljana naziva se jo i laringealni karcinom. Moe se razviti u svim dijelovima grkljana
- glotisu (gdje su smjetene glasnice), supraglotisu (podruju iznad glasnica) ili u subglotisu
(podruju koje spaja grkljan s dunikom).
U sluaju kada se rak iri izvan grkljana, obino se prvo pojavi u limfnim vorovima
(ponekad zvanim i limfniim lijezdama) u vratu. Takoer, moe se proiriti u stranji dio
jezika te druge dijelove grla i vrata, plua i ponekad drugih dijelova tijela.Rak koji se proirio
i dalje je ista bolest te se i dalje isto naziva kao primarni karcinom. Kada se karcinom grkljana
proiri, naziva se metastatski laringealni karcinom.

KOJI SU SIMPTOMI RAKA GRLA?

a) Meu lake simptome navode se:

promuklost

podraaj na suhi kaalj

u ispljuvku se mogu nai znaci krv

b) Kod uznapredovanog raka grla:

- smetnje u disanju

c) U tekim sluajevima raka grla:

oteano i/ili bolno gutanje

tekoe u gutanju sline

vonj po trulei iz usta

poveani limfni vorovi na vratu.

Rak grla najee se javlja u dobi:

od 50 do 70 godina 70%

od 40 do 50 godina 12%

od 30 do 40 godina 4%

rijetko se javlja ispod 30 godina.

Simptomi
Simptomi raka grkljana u veini sluajeva ovise o veliini i smjetaju tumora. Veina
karcinoma grkljana smjeteni su na glasnicama. Ovi su tumori rijetko bolni, no gotovo uvijek
uzrokuju promuklost ili druge promjene glasa. Tumori u podruju iznad glasnica mogu biti
uzrok pojave kvrge na vratu, grlobolje ili bolova u podruju uha.
Tumori smjeteni u podruju ispod glasnica mogu oteavati disanje, a disanje moe biti
glasno.Kaalj koji ne prestaje ili osjeaj stranog tijela u grlu takoer mogu biti znakovi koji
upozoravaju na rak grkljana.
Kako tumor raste, mogu sejaviti bolovi, gubitak na teini, lo zadah te esto guenje hranom.
U nekim sluajevima tumor grkljana moe oteati gutanje.Svi ovi simptomi mogu biti
uzrokovani rakom ili drugim, manje ozbiljnim uzrocima.
RIZINI FAKTORI SU:

Boravak na mjestu zraenja(Hartmannov vor na vratu

puenje cigareta (90 do 95%)

alkohol i puenje

naftni derivati, smole, otapala, industrijska praina, azbest itd.

genetska predispozicija

endokrino uvjetovani staraki rak grkljana.

DIJAGNOZA RAKA GRLA
Postavlja se na temelju:

simptomatologije

klinikog pregleda

indirektoskopskog pregleda grla

direktoskopski pregled grla

mikrolaringoskopski pregled grla (u sva tri sluaja pregleda grla po potrebi i

mogunosti uzima se sumnjivo tkivo grla za histoloku analizu)

citopunkcija poveanih limfnih vorova vrata

ultrazvuk vrata

Kako bi se otkrio uzrok svih navedenih simptoma, lijenik procjenjuje osobnu

medicinsku povijest pacijenta te izvodi temeljit lijeniki pregled. Lijenik oprezno
pregledava vrat kako bi iskljuio postojanje kvrga, oteklina, osjetljivosti i drugih promjena.
Takoer, lijenik pregledava grkljan koristei neku od slijedeih metoda:
Neizravna laringoskopija
Lijenik pregledava grlo putem malog zrcala s dugom drkom kako bi provjerio postoje li
promijenjena podruja te ispitao jesu li glasnice normalno pokretljive. Ovaj pregled je
bezbolan, ali se moe aplicirati lokalni anestetik u grlo kako bi se izbjegla pojava neugodnog
osjeaja esto praenog kaljem. Ovaj se pregled izvodi u lijenikoj ambulanti.
Izravna laringoskopija
Lijenik umee osvijetljenu cijev (laringoskop) kroz pacijentov nos ili usta. Kako cijev
prolazi niz grlo, lijenik moe dobiti uvid u podruja koja se ne mogu vidjeti obinim
zrcalom. Lokalna anestezija olakava neugodu i osjeaj guenja. Pacijentima se takoer moe
dati blagi sedativ kako bi se opustili. Ponekad lijenik koristi opu anesteziju kako bi uspavao
pacijenta. Ova se pretraga moe izvoditi u lijenikoj ambulanti, klinici ili u bolnici.

Ako lijenik otkrije abnormalna podruja, pacijentu e se morati uiniti biopsija.

Biopsija je jedini siguran nain kojim se moe saznati postojanje karcinoma. Prije biopsije
pacijent prima opu anesteziju, a lijenik uzima uzorke tkiva pomou laringoskopa. Potom,
patolog prouava uzete uzorke tkiva pod mikroskopom kako bi provjerio prisutnost stanica
raka. Ako se otkrije rak, patolog moe utvrditi njegovu vrstu. Gotovo su svi karcinomi
grkljana su skvamozni.
Ako patolog otkrije rak, pacijentov lijenik mora saznati stadij (proirenost) bolesti
kako bi izradio plan najboljeg naina lijeenja. Kako bi otkrio veliinu tumora i njegovu
eventualnu proirenost, lijenik obino naruuje daljnje pretrage, poput RTG-a, CT-a i/ili
MRI-a. Tijekom CT skeniranja pacijent prima mnogo rendgenskih zraka. Raunalo ih spaja te
oblikuje detaljizirane slike unutranjosti tijela. MRI stvara slike koristei ogroman magnet
spojen s raunalom.
Mogunosti lijeenja
Lijeenje karcinoma grkljana ovisi o brojnim initeljima. Meu inim, jest taan
smjetaj i veliina tumora te njegova eventualna proirenost. Kako bi odredio plan lijeenja
koji bi odgovarao potrebama pojedinog pacijenta, lijenik uzima u obzir dob, ope
zdravstveno stanje i osobne stavove pacijenta glede moguih vrsta lijeenja.
U mnogo sluajeva, pacijent razgovara s lijenikom i fonopatologom o nainu lijeenja i
moguim promjenama u izgledu i govoru.
Osobe s karcinomom grkljana imaju mnogo vanih pitanja. Lijenik i ostali lanovi
zdravstvenog tima mogu najbolje odgovoriti na ta pitanja. Veina pacijenata eli znati
razmjere svoga karcinoma, kako se on moe lijeiti, koliko uspjeno lijeenje moe biti te
cijenu lijeenja.
Pitanja za lijenika:
Koja vrsta lijeenja mi se preporuuju?
Koje su klinike studije prikladne za moju vrstu raka?
Koje su oekivane koristi od pojedine vrste lijeenja?
Koji su rizici i mogue nuspojave pojedine terapije?
Kakav e biti moj govor nakon lijeenja?
Kako u izgledati?
Hou li morati mijenjati moje uobiajene aktivnosti? Ako da, koliko dugo?
Kada u se moi vratiti na svoje radno mjesto?
Kako esto u morati ii na preglede?

Kada se osobi dijagnosticira rak, ok i stres su normalne reakcije. Ovi osjeaji

oteavaju pacijentima da se sjete svega to bi eljeli upitati svoga lijenika. esto je dobro
napraviti popis pitanja. Kako bi upamtili rijei lijenika, pacijenti mogu initi biljeke ili
koristiti diktafon. Neke osobe ele kraj sebe lana obitelji ili prijatelja kako bi se tijekom
razgovora s lijenikom i oni ukljuili u raspravu,uzimali biljeke ili samo sluali. Kako dobiti
drugo miljenje?
Odluke o lijeenju su sloene. Prije poetka lijeenja pacijent moe imati elju traiti od
drugog lijenika da proui povijest bolesti te ukae na najbolji oblik lijeenja. Potrebno je oko
tjedan ili dva tjedna kako bi se ugovorilo drugo miljenje. Kratka stanka u lijeenju nee
dovesti u pitanje njegovu uspjenost. Neke osiguravajue kue iziskuju drugo miljenje; neke
ga i pokrivaju ako ga osiguranik zatrai.
Lijeenje
Rak grkljana obino se lijei radioterapijom ili kirurkim pristupom. Ova su oba
tipa lijeenja oblici lokalne terapije; to znai da djeluju na stanice raka samo u tretiranom
podruju. Neki pacijenti se podvrgavaju kemoterapiji, koja je sustavna terapija, to znai da se
lijek iri krvotok pa tako djeluje na stanice raka u cijelom tijelu. Lijenik moe koristiti samo
jednu ili vie vrsta lijeenja, ovisno o potrebama .
Radioterapija koristi visoko-energetsko zraenje u svrhu unitavanja stanica raka te
zaustavljanja njihova rasta. Zraenje je usmjereno na tumor i podruje oko njega. Kada je
mogue, lijenici preporuuju ovu vrstu lijeenja, jer ono moe unititi tumor, a ujedno
sauvati govor pacijenta. Radioterapija se moe kombinirati s kirurkim zahvatima; moe se
koristiti kako bi se tumor smanjio prije kirurkog zahvata ili kako bi se unitile stanice raka
koje mogu ostati nakon zahvata. Takoer, radioterapija se moe koristiti za lijeenje tumora
koji se ne mogu kirurki odstraniti ili kod pacijenata koji iz drugih razloga ne mogu biti
podvrgnuti kirurkom zahvatu. Ako se tumor ponovno pojavi nakon operativnog zahvata,
obino se tretira radioterapijom.
Radioterapija se obino primjenjuje 5 dana tjedno, tijekom 5 do 6 tjedana. Nakon tog perioda,
podruje tumora dobije iznimno poveanu dozu zraenja.
Hirurki zahvat, sam ili u kombinaciji s radioterapijom preporuuje se nekim pacijentima s
novo dijagnosticiranim tumorom. Takoer, kirurgija je uobiajena vrsta lijeenja za tumore
koji ne reagiraju na radioterapiju ili se ponovno jave nakon radioterapije. Kada je indiciran
kirurki zahvat, vrsta zahvata ovisi o veliini i tonoj lokalizaciji tumora.
Ako je tumor na glasnicama vrlo mali, kirurg moe koristiti laser, monu svjetlosnu zraku.
Laserska zraka moe odstraniti tumor gotovo jednako kao i skalpel.
Hirurki zahvat kojim se odstranjuje itav ili samo dio grkljana, naziva se totalna ili parcijalna
laringektomija. U oba zahvata kirurg izvodi traheostomiju, otvaranje otvora, zvanog stoma, u
prednjem dijelu vrata. Stoma moe biti privremena ili stalna. Zrak ulazi i izlazi iz dunika i
plua kroz taj otvor. Traheostomni tubus odrava zrani put otvorenim.

Poremeaji disanja
Eupnea Normalno disanje 17/min.
Tachypnea preko 24 udisaja
Bradypnea ispod 10
Hiperventilacija poveana dubina disanja
Hipoventilacija smanjena dubina disanja
Periodina disanja
Kussmanovo disanje
Hiperventilacija. Sree se pri kompenzaciji ketoacidotine kome kod dijabetiara.
Pickwickov sindrom aritmija disajnih pokreta
Izmjena apneje i disanja koje poinje dubokim eksurzijama koje se postepeno stiavaju do
apneje. Sree se kod debelih ljudi u leeem stavu kao posljedica vjerovatno retencije CO2.
Normalizacija nastaje kad ovjek ustane
Cheyne-Stokesovo disanje
Aritmija disajnih puteva pri emu se smjenjuje apnea sa disanjem koje karakteriu prvo niske
zatim visoke pa opet niske eksurzije. Posljedica je oteenja respiratornog centra koji gubi
uobiajenu osjetljivost prema gasovima u krvi pa biva as jae as slabije nadraivan (kao da
je inertan neno reko). Sree se kod metabolike acidoze, uremine kome i dekompenzacije
srca.
Biotovo disanje
Smjenjivanje perioda apneje koja traje 10-30 sec sa periodima normalnog disanja
promjenjivog trajanja. Znak su procesa oteenja nervnog tkiva bilo posljedicom upale
meninga ili nekim drugim procesima koji destruiraju modano tkivo. Vrlo loa prognoza.
Agonalno disanje
Nejednaki udisaji koji se smjenjuju sa pauzama.
Dispnea glad za vazduhom. Razlikujemo ekspiratornu smetnje malih disajnih puteva i
inspiratornu smetnje velikih disajnih puteva (traheja, larinks) i kombinovanu (odakle
polazi zrak odatle dispnea neno skonto)
Asfiksija poveanje sadraja CO2 u krvi a smanjenje O2 cijanoza. Sreemo je kod
zaepljenja disajnih puteva bilo koje etiologije i kod promjena parenhima koje oteavaju
prolaz gasova kroz respiratornu membranu.

U razvoju prvo prolazi kroz eksiciatornu fazu gdje je poveana koncentracija CO2 u krvi
uzrok ekscitacije disajnog centra i ovaj hiperventilacijom i tachypneom pokuava da ga se
oslobodi i depresivna faza kada respiratorni centar ispada iz funkcije i gasi se disanje
slijedi smrt
Patoloki i paradoksni tipovi disanja
Hipoksija i hipoksemija
Hiperkapnija
Hipokapnija
Centralni poremeaji disanja
Poremeaji inervacije disajne muskulature
Akutna obstrukcija gornjih disajnih puteva
Akutna obstrukcija donjih disajnih puteva
Astmatini napad
Angioedem
Akutni edem plua
Hronina obstruktivna pluna bolest (HOPB)
TUMORI NOSA I SINUSA ,POLIPI NOSA
Ova skupina tumora zahvaa nosne upljine i paranazalne sinuse (upljine ispunjene
zrakom koje okruuju nos). Postoji nekoliko paranazalnih sinusa: parni maksilarni sinusi u
gornjoj eljusti i etmoidni sinusi smjeteni izmeu nosnih upljina i orbita, zatim frontalni
sinus u eonoj kosti te sfenoidni sinus, smjeten iznad nazofarinksa (gornjeg dijela drijela).
EPIDEMIOLOGIJA
Tumori u podruju nosa i sinusa su rijetki, prema svjetskim studijama ine manje od
1% svih zloudnih tumora i oko 3% zloudnih tumora glave i vrata. Prema podacima
Hrvatskog Zavoda za javno zdravstvo, uestalost pojave tumora nosa i sinusa u Republici
Hrvatskoj je 0.4 novooboljela na 100 000 stanovnika. Najei su u maksilarnim sinusima,
zatim u nosnim upljinama, etmoidnim sinusima, a najrjee se pojavljuju u frontalnom i
sfenoidnom sinusu. Tumor ove regije mogu biti dobroudni (papilomi, adenomi, osteomi,
hondromi, hemangiomi, tumori ivanih ovojnica) i zloudni (karcinom ploastih stanica,
adenokarcinom, adenoid cistini karcinom, mukepidermoidni karcinom, sarkomi, teratom,
limfomi itd.). Do 80% svih tumora nosa i sinusa ini karcinom ploastih stanica
(planocelularni karcinom, squamous cell carcinoma).

ETIOLOGIJA, RIZINI FAKTORI

Tumori nosa i sinusa ee se javljaju kod osoba koje su profesionalno izloene
odreenim tetnim tvarima (piljevina, nikal, krom)i kod puaa, a pretpostavlja se da ulogu u
pojavi ovih tumora ima i oneienje okolia. Pojavljuju se dvostruko ee u mukaraca,
najee u dobi od 50-70 godina.
SIMPTOMI
Tumori ove regije rijetko se otkrivaju u ranijim fazama bolesti i tada se najee
manifestiraju nespecifinim simptomima poput osjeaja oteanog nosnog disanja i nosne
sekrecije. Ukoliko ovi simptomi traju due od 4 tjedna, potreban je detaljan specijalistiki
pregled i dijagnostika obrada. Simptomi u kasnijim fazama bolesti su za bolesnika
alarmantniji: ponavljajue krvarenje iz nosa (epistaksa), oticanje ili bol u podruju nosa,
sinusa, lica ili u podruju nepca i usta, nemogunost otvaranja usta i neuroloki ispadi. U
sluaju irenja tumora prema oku, mogue su dvoslike i smanjena pokretljivost oka u
odreenim smjerovima.
DIJAGNOSTIKA

Prvi korak u dijagnostici tumora nosa i sinusa je otorinolaringoloki pregled:

otkrivanje veih tumora ponekad je mogue samom prednjom rinoskopijom. Bolji uvid u
status nosa i sinusa daje pretraga fiberskopom (fleksibilnim endoskopom) koji omoguava
detaljan uvid u status nosnih upljina, nosne pregrade, nosnih koljki, njime je mogue uoiti
poetne promjene sluznice nosa pa i otkriti tumore sinusa u njihovu stadiju irenja iz sinusa
prema nosnim upljinama. Osim pregleda nosa, otorinolaringolog detaljno treba pregledati
usnu upljinu, meko i tvrdo nepce na kojima se mogu uoiti promjene u sluaju irenja tumora
iz nosa i sinusa te palpirati vrat i podruje parotidne lijezde zbog eventualne prisutnosti
metastaza. U sluaju neurolokih ispada, u obzir dolazi pregled neurologa, a kod onih
manifestacija bolesti (poremeaj vida, pokretljivosti oka i sl. ) i oftalmologa. Specijalist
indicira daljnje pretrage, to su po modernim protokolima CT ili MR sinusa, a esto i obje
dijagnostike pretrage. CT sinusa daje odlian uvid u odnos tumora prema kotanim
strukturama glave, dok MR detaljnije opisuje mekotkivne strukture, to tumori sinusa
najee i jesu. Obje dijagnostike metode nam daju informaciju o smjetenosti tumora,
njegovu odnosu prema okolnim strukturama i lokalnoj proirenosti tumora. Kod sumnje na
irenje tumora prema veim krvnim ilama ili sumnje na izrazitu prokrvljenost samog tumora,
specijalist moe zatraiti i CT ili MR angiografiju.
LIJEENJE
Lijeenje sinonazalnih tumora je oteano zbog blizine vitalnih struktura poput baze
lubanje, mozga, orbite i karotidne arterije, zbog ega su kirurke mogunosti zahtjevne i
ograniene te esto iziskuju multidisciplinarni pristup (otorinolaringologa, neurokirurga,
maksilofacijalnog kirurga). Lijeenje tumora nosa i sinusa moe biti kirurko, zraenje
(radioterapija) ili kemoterapija. Postoji nekoliko naina kirurkog lijeenja.

Endoskopski pristup mogu je kod nekih benignih tumora i tumora u ranijim stadijima
bolesti koji zahvaaju stijenku nosne upljine, etmoidni ili sfenoidni sinus. Prednost ovakvog
lijeenja je u tome to se zahvat izvodi bez rezova na licu, minimalno invazivno. Pacijenta
ipak treba upozoriti na mogunost prelaska iz endoskopske tehnike u neku od otvorenih
tehnika tijekom same operacije, ukoliko odstranjivanje tumora endoskopski nije mogue. Kod
tumora na tee dostupnim mjestima, onih u bliskom odnosu prema vitalnim strukturama (baza
lubanje, orbita, velike krvne ile) te tumora koji duboko zahvaaju kotane strukture
preporua se ipak neka od otvorenih kirurkih tehnika: degloving tehnikom odiu se
strukture nosa rezovima u sredinjoj liniji lica i omoguuje pristup na tumore nosa,
maksilarnih sinusa i nazofarinksa; tehnikom lateralne rinotomije, pristupom kroz kou
postranine strane nosa mogu je pristup na tumore gornjeg dijela etmoida, frontalnog sinusa,
tumore koje se ire na orbitu i prema bazi lubanje. Ovaj pristup omoguuje i egzenteraciju
orbite (odstranjivanje one jabuice) ukoliko je to indicirano. Pristup na frontalni sinus moe
biti kroz rez u obje obrve ili rez u vlasitu. Za opsenije tumore u obzir dolaze i razliite vrste
kraniotomijskih pristupa (pristupa kroz lubanju). Lijeenje radioterapijom moe biti jedina
vrsta lijeenja ukoliko se pokae da je tumor inoperabilan, a najee radioterapija predstavlja
nastavak lijeenja nakon operacije. Hemoterapija kao metoda lijeenja tumora nosa i sinusa
radi izbjegavanja velikog operativnog zahvata .

POLIPI NOSA
Nosni polipi su dobroudne tvorevine, koje mogu nastati na bilo kojem mjestu na
sluznici nosne upljine ili na sluznici paranazalnih sinusa. Radi se o tvorbama upalnog
porijekla, iji je toan uzrok nepoznat. Mogu u veoj mjeri uzrokovati smanjenje kvalitete
ivota bolesnika, jer uzrokuju stalnu nosnu opstrukciju i mogu dovesti do znatnog slabljenja
osjetila mirisa. Nosni polipi se javljaju kod osoba oba spola, razliite ivotne dobi, a mogu se
pojaviti ak i kod djece. Osobe oboljele od nekih drugih bolesti imaju poveanu mogunost
dobivanja nosnih polipa, kao npr. one oboljele od cistine fibroze ili osobe sa alergijom na
salicilate (skupina ljekova protiv bolova, u koju spada npr. Aspirin).

Vanost prepoznavanja i lijeenja nosne polipoze se oituje u simptomima i moguim

komplikacijama, koje njihova pojava i rast moe uzrokovati. Obino je prvi simptom nosna
opstrukcija (zaepljenost nosa), koja moe biti razliite jaine, jednostrana ili obostrana.
Ukoliko je znaajnija moe dovesti do smetnji osjetila mirisa, tj. smanjena osjetljivost
(hiposmija) ili potpuni gubitak (anosmija). Ukoliko polipi zatvore ua sinusa, mogu dovesti
do podravanja sekreta i rasta bakterija u njima, te posljedino do razvoja akutnih i kroninih

upalnih procesa u njima. Rjee, ako se polipoza nosa i sinusa ne lijei pravodobno moe
uzrokovati ak i unitenje kotanih zidova sinusa i nosne upljine.
Bolesnik sa nosnom polipozom e se najee aliti na smetnje disanja kroz nos, razliite
jaine. Javlja se hiposmija ili anosmija. Ponekad se mogu javiti i smetnje osjetila okusa.
Pojaana nosna sekrecija je takoer esti znak bolesti sluznice nosa i sinusa pa tako i
polipoze. Ne mora biti uvijek izraena kroz nosnice, nego se relativno esto javlja postnazalni
iscjedak (sekrecija iz nosa u grlo). Kod velikog broja bolesnika se javljaju i glavobolje,
obino lokalizirane u podruju ela i lica te oko oiju. Ako se radi o polipozi sluznice
paranazalnih sinusa, esto se javljaju znakovi akutne ili hronine upale zahvaenih upljina.
Pri specijalistikom pregledu nosne upljine se obino vidi tipian izgled nosnih polipa, koji
se prezentiraju kao mesnate, bjelkaste, djelomino prozirne tvorevine, tj. izboenja nosne
sluznice. Oni mogu imati ishodite na razliitim mjestima, esto iz podruja gdje se nalaze
prirodni otvori paranazanlnih sinusa. Pregled nosne upljine fleksibilnim fiberskopom koji
daje vrlo korisne podatke o rairenosti bolesti i mjestu ishodita polipa, ponekad moe biti
otean ili nemogu kada polipi zatvaraju itavu nosnu upljinu. Od radiolokih, slikovnih
metoda, RTG snimka sinusa je samo od orjentacijske vrijednosti i ne daje potpunu sliku o
rairenosti procesa i ona danas definitivno postaje pretraga koja se ne koristi za precizno
odreenje patolokog supstrata, niti odluke za precizno definiran operacijski zahvat. Nasuprot
tome, CT snimka sinusa daje puno vie korisnih podataka o proirenosti polipoze, odnosu
prema ostalim anatomskim strukturama i o eventualnoj destrukciji kotanih struktura. Rade se
CT snimke barem u dvije razliite projekcije, a novijim raunalnim sustavima i programima
se mogu rekonstruirati i 3D modeli, izrazito korisni u planiranju kirurkog lijeenja polipoze.

U sluaju nosne polipoze nije uvijek potrebna biopsija tvorbe i patohistoloka analiza
za postavljanje dijagnoze. Svakako je potrebno uiniti biopsiju ukoliko nosna polipozna
tvorba nema tipian izgled, a uz to je i jednostrana. Takoer treba patohistoloki istraiti polip
koji ne reagira zadovoljavajue na terapiju nosne polipoze.
Taan uzrok nastajanja polipa kod pojedinog bolesnika je najee vrlo teko nai, pa je
lijeenje uglavnom usmjereno na openito lijeenje upalnih reakcija. Kod nespecifinog
lijeenja upalnih reakcija, pa tako i ovdje, od velike je vanosti primjena kortikosteroida.
Mogu se koristiti kao pripravci za peroralnu upotrebu (na usta) i u obliku rasprivaa za
lokalnu upotrebu na sluznicu nosa. Upotrebljeni peroralno imaju uinak na itav organizam,
dok je kod sprejeva sustavni uinak smanjen na najmanju moguu mjeru, a time i nuspojave
kortikosteroidne terapije. Oralni kortikosteroidi se koriste kod veih polipa, posebno onih koji
imaju opstruktivno djelovanje. Djelotvorni su u smanjenju mase polipa, a time i poboljanju
simptoma. Daju se prema odreenim shemama upotrebe kroz nekoliko sedmica, u postupno
silaznoj dozi. Ovaj se tretman moe ponoviti i nekoliko puta, posebno kod bolesnika koji nisu
kandidati za kirurko lijeenje. Lokalno djelujui kortikosteroidi su uinkoviti u lijeenju

manjih polipa i nakon kirurkog zahvata za sprjeavanje ponavljanja. Imaju puno manju
vrijednost kod masivne polipoze.
Ukoliko teki simptomi traju i nakon provedenog konzervativnog lijeenja kod bolesnika se
ponekad potrebno odluiti na hirurki zahvat. Pri tom se najee odluujemo na endoskopski
zahvat, tj. uz upotrebu optikih instrumenata. Upotrebom ovakvog naina se smanjuje
mogunost komplikacija i rezultati su bolji. Zahvat se sastoji od odstranjivanja bolesne
sluznice upotrebom optike i posebno konstruiranih instrumenata. Odstranhjeni materijal se
alje na patohistoloku analizu. Iako je broj komplikacija smanjen, bolesnika treba upozoriti
na mogunost ozljeivanja orbite (sadraja one upljine), curenja likvora, krvarenja i
ponovnog javljanja polipa nakon odreenog vremena.

U ovo moderno doba, upotrebom 3D prostornih modela hirurkog polja toekom

hirurkog zahvata uoena je potreba pozicioniranja vrha instrumenta (endoskopa, forcepsa i
sl.) unutar raunalnog modela. Pomou posebnog modela digitalizatora (simulacije
endoskopa) i raunalnog modela mogua je priprema operacije kao i cjelokupna simulacija
zahvata na raunalnom modelu stvarnog bolesnika. Primjenom 3D digitalizatora u stvarnoj
operaciji, ne samo za vrijeme virtualne dijagnostike ili virtualne hirurgije (tj. operacije prije
same prave realne operacije), mogue je odrediti vrh instrumenta (simuliranog endoskopa)
unutar stvarnog hirurkog polja, te ga prikazati na raunalnom modelu. Navedeni postupci
umnogome pridonose sigurnosti pacijenta, operacije i sveukupne pouzdanosti cjelokupnog
toeka i ishoda operacije.

Upotrebom raunala toekom pripreme i provoenja operacije omoguena nam je pohrana svih
relevantnih podataka o bolesniku toekom lijeenja. CT snimci, rezultati drugih pretraga,
raunalni prikazi, 3D prostorni modeli, raunalni zapis toeka operacije kao i video zapis tijeka
operacije pohranjuju se u raunalo i na CD-R ureaje za kasniju analizu.
Rinitis (upala nosne sluznice )
Kod rinitisa dolazi do iritacije i upale nosne sluznice, pri emu se lui previe sekreta.
Ako je on vodenast, dolazi do curenja nosa, a ako je gust i sluzav, nos postaje zaepljen, a
disanje oteano. Uzroci su razliiti, a mogu biti alergijski ili nealergijski.
Alergijski rinitis je najei oblik alergija, a izazivaju ga alergeni poput peludi, perja, kune
praine, ivotinjskih dlaka, plijesni i dr.
Nealergijski rinitis nije uzrokovan alergijama, a ukljuuje hronino kihanje ili ima
zaepljenost nosa bez vidljivog uzroka. Simptomi su slini rinitisima koji su uzrokovani
alergijama. Oboljeti mogu i djeca i odrasli, ali ipak ee obolijevaju osobe starije od 20
godina.
Nealergijski rinitis vie je neugodan nego tetan.Pokretai rinitisa mogu biti neki iritansi u
zraku, hrana, kronina oboljenja i slino. Dijagnoza nealergijskog rinitisa se postavlja nakon
to je iskljuena alergija kao uzrok.
Simptomi rinitisa
Simptomi se javljaju cijelu godinu, a mogu biti stalni ili potrajati samo nekoliko dana.
Znakovi su zaepljen nos, hunjavica, sluz u grlu... Ovdje je vano napomenuti da nema
tipinih simptoma za alergijski rinitis - svrbei nosa, oiju i grla.
Nealergijski rinitis nastaje kada se krvne ile u nosu proire pa se on ispuni sluznicom s krvlju
i tekuinama. U tom sluaju dolazi do nateenosti nosne membrane i nemogunosti disanja.
Rinitis mogu pokrenuti razliiti uzronici: okoli (praina, smog, dim, jaki mirisi), promjena
temperature i vlanosti zraka, infekcije (najee virusne infekcije), neka alkoholna pia i
ljuta hrana, odreeni lijekovi (nesteroidni lijekovi - acetilsalicilna kiselina ili ibuprofen,
lijekovi za visoki krvni tlak, antidepresivi, kontracepcija...), hormonske promjene (u trudnoi,
hipotireoza i sl.), stres, dugotrajna upotreba kapi za nos... Mogue komplikacije su nosni
polipi, kronini sinusitis, upale srednjeg uha.

Lijeenje rinitisa
Ako je rije o virusnom rinitisu, on prolazi spontano. Za smanjenje prekomjernog
luenja nosnog sekreta koristimo kapi za nos. One proiavaju nosnu upljinu i smanjuju
upalu. Moraju se koristiti oprezno i ne due od pet dana. Ovdje se uz kapi za nos savjetuje
primjena fizioloke otopine koja pomae vlaenju i ispiranju nosa.
Ako je bolest teeg oblika, odnosno ako ne prolazi due vrijeme, lijenik e vam propisati
lijekove. Lijekovi za lijeenje rinitisa su kortikosteroidi koji dolaze u obliku spreja za nos.
Oni ublaavaju simptome i sam tok bolesti. Moraju se koristiti tano kako je lijenik propisao,
i samo kroz odreeno vrijeme.
UPALA SINUSA
Pitanja za uenike
Znate li prepoznati koji su simptomi upale sinusa i je li to hronina upala sinusa ili akutna upala
sinusa? Osjeate glavobolju, bol, osjetljivost i oteklina u podruju oko oiju, obraza, nosa i ela,
zaepljen nos sa prateim zeleno utim sekretom, osjeaj punoe i pritiska u licu koji se pogorava
kod naginjanja prema naprijed, temperatura, opu slabost i umor, smanjen osjeaj mirisa te bol koja se
iri u zube?

Upala sinusa
ovjek ima etiri para sinusa koji su povezani s nosnim hodnicima nizom rupa i
meuveza. Od svih tajanstvenih dijelova tijela sinusi su meu najzagonetnijima. Djeluju kao
tvornica sluzi za nos i grlo. uplje komore pomau zagrijavati zrak koji udiemo. Sinusitis ili
upalu sinusa mogu izazvati bakterije i virusi ili nastaje kao posljedica upale gornjih dinih
puteva. Infekcija sinusne upljine prerasta u nakupljanje tekuine u nazalnom podruju, bol
oko oiju, glavobolju, a ponekad zadah iz usta. Mogui uzrok pogoranja moe biti pretjerano
konzumiranje mlijenih i peninih proizvoda, industrijska hrana i nedovoljno provjetren
prostor kao i boravak u pretjerano ugrijanom prostorijama. Takve se upale uglavnom teko
izlijee jer antibiotik teko dopire do mjesta problema.
Paranazalni sinusi su zrakom ispunjene upljine u kostima lubanje.Smjeteni su u kostima
koje okruuju nosnu upljinu i ukljuuju:
frontalne sinuse u kostima iznad obrva,
maksilarne sinuse u kostima obraza,
etmoidalne sinuse u kostima iza nosnog grebena i izmeu oiju,
sfenoidalne sinuse u kostima iza etmoidalnih sinusa u stranjim regijama nosa.
Sinusi su prekriveni sluznicom koja izluuje sekret. Zrak ulazi u sinuse kroz male
otvore u kostima koji omoguuju komunikaciju s nosnom upljinom. Ako bilo koji od tih
otvora bude blokiran zbog zadebljanja sluznice, zrak ne moe ulaziti u sinuse, a istovremeno
sekret koji se stvara u sinusima ne moe izlaziti van i takvo stanje se naziva upala sinusa.

Sinusitis je upala paranazalnih sinusa iji uzrok mogu biti bakterije, virusi, gljivice, alergije ili
autoimune bolesti. Upala sinusa se mogu podijeliti preme duini trajanja bolesti na akutne,
subakutne i kronine. Najee je uzrokovan bakterijama, a najvanije su Streptococcus
pneumoniae i Haemophilius influenzae koje se ire iz nazofarinksa, u pravilu nakon prethodne
virusne infekcije gornjeg dijela dinog sustava. Sinusitis je najee blaga, samoizljeiva
bolest, ali se rijetko pojavljuju i vrlo ozbiljne komplikacije. Akutna upala sinusa je svaka ona
koja traje manje od 4 tjedna, subakutnoj je trajanje 4-12 tjedana, a kronina traje 12 tjedana i
vie.
Uzronici
Virusna infekcija gornjeg dijela dinog sustava najee je pokreta razvoja sinusitisa. Pri
svakoj virusnoj infekciji dolazi i do zahvaenosti sinusnih upljina. Upalni sekret i otok
sluznice dovode do zaepljenja izvodnih kanala, odnosno ua sinusa u nazofarinksu.
Veinom sinusitis nastaje kao bakterijska komplikacija prethodne virusne infekcije gornjeg
dijela dinog sustava, a ee se javlja uz ve postojei alergijski rinitis, polipe u nosu i
sinusima, devijaciju nosne pregrade, strana tijela te uz posljedice ozljeda i kirukih zahvata na
sinusima ili u usnoj upljini.
Sinusitis se ee pojavljuje u odraslih nego u djece. Dijagnoza sinusitisa posebno je oteana
u ranoj djejoj dobi jer tipini simptomi gotovo nikad nisu prisutni u male djece.
Simptomi
Kod akutnog sinusitisa javljaju se slijedei simptomi:
pogoranje prohodnosti nosa i nemogunost disanja na nos
disanje s otvorenim ustima
gnojan iscjedak iz nosa
nazalan glas pri govoru
glavobolja i bolovi u podruju korjena nosa, jagodica i ela.
Temperatura kod polovice bolesnika nije poviena, a veini bolesnika simptomi
nestaju za 2-3 tjedna. Meutim, katkad zaostaju blagi simptomi, kao to su oteana
prohodnost nosa, promijenjen govor, neodreeni bolovi ili pritisak u glavi te umor.
Skup ovih simptoma upuuje na subakutni sinusitis, a ukoliko traje dulje od tri mjeseca,
dovode do kroninog sinusitisa.
Lijeenje
Lijeenje sinusitisa je simptomatsko i antibiotsko, a katkad i kiruko (kod kroninog
sinusitisa,kad se pojave i komplikacije). Najee je dovoljno samo simptomatsko lijeenje.
Primjenjuju se kapi za nos koje smanjuju otok sluznice nosa, to osigurava bolju drenau i
ventilaciju sinusa.

Kad simptomi ukau da se radi o gnojnoj upali (gnojni iscjedak iz nosa, poviena temperatura,
povean broj leukocita) te u bolesnika koji ne ozdrave uz primjenu simptomatskih mjera,
provodi se lijeenje antibioticima. Odgovarajue lijeenje ubrzava ozdravljenje, odnosno
skrauje trajanje bolesti i spreava nastanak komplikacija. Antibiotici se najee primjenjuju
peroralno i lijeenje traje u pravilu 10 dana, osim azitromicinom 3 dana. Pri lijeenju nekih
komplikacija akutnog sinusitisa i u lijeenju kroninog sinusitisa katkad je nuan i
endoskopski kiruki zahvat.
Kako pomoi samom sebi?
Smatra se kako se pri akutnim respiratornim infekcijama primjenom dekongestiva u
obliku kapi za nos ili rasprivaa, u veini sluajeva moe prevenirati nastanak sinusitisa.
Ukoliko ste skloni pojavi upale nosa i sinusa, nekoliko mjera moe pomoi u smanjenju rizika
za pojavu bolesti:
smanjite mogunost dobivanja respiratornih infekcija izbjegavajte dugotrajni boravak u
prostorima sa velikim brojem ljudi, perite esto ruke
izbjegavajte zadimljene prostore i zagaeni zrak duhanski dim iritira sluznicu gornjih
dinih putova
ovlaivai zraka mogu donijeti olakanje, posebno ako je sobni zrak u vaemu domu ugrijan
centralnim grijanjem
izbjegavajte uestalo konzumiranje alkoholnih pia u veim koliinama alkohol moe
uzrokovati oticanje sluznice nosa i sinusa, te tako pogodovati nastanku upale
Ako dobijete upalu sinusa, nekoliko mjera moe vam pomoi u olakavanju tegoba:
inhalacija nosa inhaliranje parama kamilice ili kupanje u vruoj vodi i udisanje vrueg,
vlanog zraka
primjena toplih obloga vlaan, topao runik preko nosa,obraza i oiju
obilno uzimanje tekuine
Utjecaj prehrane
Prehrana takoer moe utjecati na zdravlje naih sinusa. Konzumiranje 6-8 aa vode dnevno
e podrati prirodnu sposobnost ispiranja sinusa. Kavu i alkohol trebalo bi izbjegavati jer
djeluju diuretiki, isuuju sluznicu nosa i na taj nain dovode do pritiska i nakupljanja sluzi u
nosnoj upljini.
Preporuena prehrana:
kvercetin smanjuje upalu dinih putova i plua (crveno zelje, jagode i mandarine)
enjak i umbir imaju protuupalno djelovanje

 flavonoidi imaju jako antioksidativno, antibakterijsko i protuupalno djelovanje (brokula,

mrkva, borovnica, rajica, limun, soja, jabuke, luk)
Poremeaji mirisa
Gubitak ili smanjivanje sposobnosti mirisa (anozmija) je najei poremeaj mirisa i
okusa. Budui da razlikovanje jedne od druge arome najveim dijelom poiva na mirisu, ljudi
esto najprije primjete, ako im se hrana uini neukusnom, smanjeni osjet mirisa.
Na osjet mirisa mogu utjecati promjene u nosu, u nervima koji vode iz nosa u mozak ili u
samom mozgu, npr. ako su nosni prolazi zaepljeni zbog prehlade, osjet mirisa se moe
smanjiti jednostavno zbog toga to se miris sprijeio da doe do receptora za miris.
Kako sposobnost njuha zahvaa okus, ljudima koji imaju hunjavicu hrana esto nema pravi
okus. Stanice koje osjeaju miris mogu biti na neko vrijeme oteene virusom influence
(gripe), neki ljudi nekoliko dana ili ak sedmica nakon napada influence izgube miris ili okus.
Katkada gubitak mirisa i okusa traje mjesecima i ak postane stalnim. Stanice koje osjeaju
miris mogu biti oteene ili razorene ozbiljnim infekcijama nosnih sinusa ili zraenjem zbog
lijeenja raka. Meutim, najei uzrok trajnog gubitka mirisa je ozljeda glave to se esto
dogaa u automobilskim nesreama. Vlakna njunog nerva, nerv koji sadri receptare za
miris, savijena su na upljikavoj ploici, kosti na bazi mozga koja odjeljuje prostor lubanje od
nosne upljine. Rijetko se osoba rodi bez osjeta mirisa.
Preosjetljivost na miris (hiperozmija) je znatno rjea od anozmije. Poremeeni osjet mirisa
koji ini da se nekodljivi mirisi osjeaju neugodnima (disozmija) mogu nastati zbog infekcija
u sinusima ili djelominog oteenja njunog nerva. Disozmiju moe uzrokovati i slaba
higijena zubi koja moe dovesti do infekcija usta koje loe vonjaju i osjete se nosom. Katkada
dizosmiju razviju ljudi u depresiji. Neki ljudi koji imaju napade greva koji proizlaze iz dijela
mozga u kojem se prima osjet mirisa (njuni centar) doivljavaju kratke, ive, neugodne
osjete mirisa (njune halucinacije). Ti su neugodni mirisi dio napada, a ne krivo tumaenje
nekog mirisa.
Smanjeni ili izgubljeni osjet okusa (ageuzija) obino uzrokuju stanja koja pogaaju jezik.
Primjeri su vrlo suha usta, jako puenje (naroito puenje lule), lijeenje zraenjem glave i
vrata i nuspojave lijekova kao to je vinkristin (lijek protiv raka) ili amitriptilin (lijek protiv
depresije).
Poremeaj okusa (disgeuzija) mogu uzrokovati mnogi od istih inioca koji imaju za
posljedicu gubitak okusa. Opekotine jezika mogu za neko vrijeme unititi okusne pupoljke, a
Bellova paraliza (jednostrana paraliza nervus facijalisa) mogu otupiti osjet okusa na jednoj
strani jezika. I disgeuzija moe biti simptom depresije.
Dijagnoza
Doktori mogu ispitivati miris upotrebom mirisnih ulja, sapuna i hrane, npr. kafa ili klini.
Okus se moe ispitivati upotrebom tvari koje su slatke (eer), kisele (sok od limuna), slane

(sol) i gorke (aspirin, kinin, aloe). Doktor ili zubar takoer ispituju usta s obzirom na infekciju
ili suhou (premalo sline). Rijetko je potrebna CT ili MRI mozga.
Lijeenje
Ovisno o uzroku poremeaja okusa, doktor moe preporuiti promjenu ili prestanak uzimanja
sumnjivog lijeka, odravanje ustiju vlanima sisanjem bombona ili samo ekanje nekoliko
sedmica da se vidi hoe li problem nestati. Za preparate sa cinkom, koji se mogu nabaviti u
slobodnoj prodaji, tvrdi se da ubrzavaju oporavak, naroito pri poremeajima okusa koji
nastaju nakon napada influence (gripe).