Professional Documents
Culture Documents
Mladen Simundic - Stecajni Postupak U Praksi
Mladen Simundic - Stecajni Postupak U Praksi
Mladen Simundic - Stecajni Postupak U Praksi
Isto toliki broj predmeta vodi se radi ovrhe na pokretninama ovrenika time da se iste u veini
sluajeva ne mogu pronai. Sudski ovritelji na adresama
dunika ne mogu pronai niti tablu sa naznakom sjedita a kamoli nekakve vrjednije
pokretnine. Uspjeni pokuaji pljenidbe pokretne imovine trgovakih
drutava mogu se na prste prebrojati dok je neto vei uspjeh zabiljeen samo u pljenidbi
imovine obrtnika.
Parnini postupci vode se u velikom broju samo radi forme jer tuenik jednostavno
nema sredstava da podmiri dug. Sudski registar, poslovne banke i ministarstvo financija te
mirovinsko i zdravstveno osiguranje vode evidencije takvih dunika te troe i vrijeme i novac
za neto to jednostavno vie nema smisla.
Kada se steajni postupak napokon otvori, obino se utvruje viegodinja blokada
rauna (nerijetko vie od 5 godina neprekidno), imovine odavno nema a jednino to je ostalo
su dugovi. Pobijanje pravnih radnji u pravilu nema svrhe jer su nastupile takve promjene
stanja da niti uspjeno okonano pobijanje ne bi donijelo nikakvu materijalnu korist steajnoj
masi.
Sudska pristojba uplauje se na raun dravnog prorauna dok se dodatna pristojba uplauje
na poseban raun trgovakog suda koji vodi steajni postupak.
injenica da je vjerovnik uplatio iznos dodatne pristojbe (i predujmio trokove
prethodnog postupka po odluci suda) ne znai da je on taj iznos uplatio bespovratno. Ukoliko
se tijekom steajnog postupka unovi kakva imovina dunika, steajni upravitelj, uz rjeenje
steajnog suca, duan je isplatiti iznos dodatne sudske pristojbe i predujma trokova
prethodnog postupka nazad vjerovniku koji je iste uplatio.
Postavlja se pitanje zbog ega veina vjerovnika nije zainteresirana za pokretanje
steajnog postupka u sluaju da ne mogu naplatiti svoje trabine od dunika.
Odgovor je u cijelosti jednostavan i ekonomski. To to je odreeni vjerovnik pokrenuo
steajni postupak ne stavlja ga u povoljniji poloaj u odnosu na druge steajne vjerovnike
(osim za povrat uloenih iznosa za dodatnu pristojbu i predujam trokova prethodnog
postupka). Isplate u steajnom postupku vre se po isplatnim redovima i prema rjeenju o
priznatim trabinama te nema nikakve privilegije ili prednosti u isplati, neovisno o tome koja
je pravna osnova trabine vjerovnika.
Vjerovnik koji ima pravomonu i ovrnu presudu donesenu prije otvaranja steajnog
postupka naplatiti e se u istom omjeru kao i vjerovnik njegovog isplatnog reda koji nije
pokretao nikakav postupak protiv ovrenika.
Upravo u injenici da vjerovnik mora prethodno financirati trokove dodatnih pristojbi
i predujam za voenje prethodnog postupka a da zbog toga nema nikakve privilegije treba
traiti razloge zbog kojih se vjerovnici teko odluuju na pokretanje steajnog postupka nad
dunikom.
Razluni vjerovnici
Iznimka od gore navedenog pravila su vjerovnici ije su trabine osigurane razlunim
pravom iz jednostavnog razloga to je tim vjerovnicima lake ostvariti svoju trabinu u
steajnom postupku (ili tijekom steajnog postupka). Upravo zbog toga, kao vjerovnici koji
pokreu steajne postupke, najee se pojavljuju banke koje imaju razluno pravo na imovini
dunika.
Razloge tome treba traiti prvenstveno u uvjetima prodaje takve zaloene imovine
steajnog dunika. Prodaja zaloene imovine u steajnom postupku financijski je povoljnija
za razlunog vjerovnika jer su pravila o cijeni po kojoj se imovina (u pravilu nepokretna)
prodaje bitno drugaija. Naime, u Ovrnom zakonu regulirana je prodaja imovine na nain da
se na prvoj drabi nekretnina ne moe prodati za cijenu manju od procijenjene vrijednosti
dok se na drugoj prodaji ne moe prodati ispod polovine vrijednosti. Prodaja ispod polovine
vrijednosti u ovrnom postupku vie nije dozvoljena, nakon izmjena OZ-a 2003. godine (ovo
se ne odnosi na predmete u kojima je rjeenje o ovrsi doneseno ranije).
Naprotiv, kada se nekretnine prodaje u steajnom postupku prva osnovna cijene ne
moe biti nia od procijenjene vrijednosti. U sluaju neuspjele prve prodaje, steajni sudac
moe smanjiti vrijednost bez ogranienja time da se u pravilu takva cijena smanjuje
postepeno, izuzetno rijetko za vie od 25%. Isto tako, prilikom prodaje u steajnom postupku
nama niti ogranienja najnie cijene za koju se nekretnina moe prodati pa se ista moe
prodati i ispod polovine vrijednosti, na temelju rjeenja steajnog suca o odreivanju takve
prodaje. Ovo znai da je mogunost namirenja razlunog vjerovnika u steajnom postupku
vea i bolja od one koju bi imao u ovrnom postupku.
Drugi razlog, osim cijene, je i injenica da prodajom u steajnom postupku takav
vjerovnik izbjegava mogue neprilike sa zaposlenicima dunika do kojih nuno dolazi u
sluaju prodaje u ovrnom postupku. Otvaranjem steajnog postupka u pravilu se otkazuju i
ugovori o radu zaposlenika te, na temelju odluke vjerovnika na izvjetajnom roitu, isto tako
u pravilu dolazi i do prekida rada steajnog dunika.
Za razlunog vjerovnika puno je jednostavniji odnos vjerovnik-steajni upraviteljsudac nego odnos u ovrnom postupku vjerovnik-dunik-ovrni sudac-zaposlenici te i tu treba
traiti razlog za inzistiranje vjerovnika da se nekretnine prodaju upravo u steajnom postupku.
Isto tako, zbog specifinosti samog steajnog postupka, manja je vjerojatnost da e
steajni upravitelj osporavati trabinu ili nain prodaje nekretnine samo zbog toga da dobije
na vremenu, to je esti sluaj prilikom prodaje nekretnine u ovrnom postupku. Tijekom
ovrnog postupka albe i pravni lijekovi nerijetko se ulau samo za dobijanje na vremenu
ega su razluni vjerovnici i te kako svjesni.
Primjerice, u jednom steaju u kojemu sam bio steajni sudac, razluni vjerovnik
vodio je ovrni postupak vie od 5 godine ali nije bila odreena niti jedna draba radi prodaje
nekretnine jer se dunik koristio svim pravnim sredstvima koja su mu stajala na raspolaganju
kako bi odgodio provoenje ovrhe. Nakon otvaranja steajnog postupka i nakon ispitnog te
izvjetajnog roita, nekretnine su prodane i naplaene za manje od 6 mjeseci te je razluni
vjerovnik naplaen u cijelosti a ostatak iznosa prenesen je u steajnu masu radi namirenja
drugih vjerovnika. Pri tome ne treba zaboraviti niti to da je kamata na koju razluni vjerovnik
ima pravo i dalje tekla tijekom ovrnog i steajnog postupka te da je na ime kamate tom
vjerovniku isplaen iznos vei od glavnice, upravo zbog odugovlaenja dunika prije
pokretanja steajnog postupka.
Upravo u navedenim razlozima lei interes razlunih vjerovnika za pokretanje
steajnog postupka nad dunikom.
Ovlatenje Dravnog odvjetnitva
Dravno odvjetnitvo RH (u pravilu DO Graansko-upravni odjel) duno je
pokrenuti steajni postupak na prijedlog dravnih i drugih tijela, pravnih osoba koje zastupa te
HZMO i HZZO, u ime i za raun RH.
Dravna i druga tijela, pravne osobe koje zastupa DO te HZMO i HZZO po slubenoj
dunosti i bez odgode duni su izvijestiti DO o postojanju uvjeta za pokretanje steajnog
postupka nad njihovim dunicima.
Dravno odvjetnitvo osloboeno je dunosti plaanja dodatnih pristojbi te je naizgled
njihov posao u ovom sluaju jednostavan: oni primaju obavijest o postojanju uvjeta za
pokretanje steajnog postupak bez odgode i po slubenoj dunosti te moraju takve postupke
pokrenuti.
Ovo je dunost i obaveza iz Steajnog zakona no treba napomenuti da postoji jo jedna
dunost i obaveza za pokretanje steajnog postupka, prema odredbama Zakona o platnom
prometu u zemlji (NN 117/01).
Naime, prema njegovim odredbama banka koja vodi raun poslovnog subjekta duna
je obavijestiti Ministarstvo financija Poreznu upravu, da je raun blokiran neprekidno 60
dana. Navedeno ministarstvo Porezna uprava u roku od 30 dana predlae pokretanje
steajnog postupka protiv tog poslovnog subjekta. Primjenom gore navedenih odredbi
Steajnog zakona, takav prijedlog se upuuje Dravnom odvjetnitvu koje je po njemu duno
postupiti.
Isto tako, FINA je bila duna obavijestiti MF PU o svim onim poslovnim subjektima
koji nisu otvorili poslovni raun u nekoj banci te je MF PU bilo duno predloiti pokretanje
steajnog postupka u roku od 30 dana.
Imajui u vidu broj blokiranih poslovnih subjekata, primjenom ovih zakonskih odredbi
dolo bi do velikog vala steaja i konanog ienja naeg gospodarstva od svih onih koji nisu
u stanju poslovati kao dobri gospodari.
steajnog postupka i druge. U ove trabine ulaze svi trokovi steajnog postupka poput najma
prostora, struje, telefona, uredskog materijala, trokovi osiguranja i drugi.
Nakon izmjena Steajnog zakona 2003. godine i iskljuenja obaveze plaanja
potraivanja zaposlenika prema l. 86. Zakona o radu, postoji samo jedna vrsta vjerovnika
ija je trabina nastala ranije a koja se namiruje kao vjerovnici steajne mase. Radi se o
trabinama odvjetnika za pruene usluge steajnom duniku. Uvjet za to namirenje jest da je
radnja uinjena tijekom posljednjih 6 mjeseci (ako je radnja uinjena ranije a fakturirana
kasnije odvjetnik je samo steajni vjerovnik a ne i vjerovnik steajne mase) i da je ista
uinjena u svezi zatite i ostvarenja prava dunika koja ulaze u steajnu masu. Tako se,
primjerice, radnje odvjetnika koji je zastupao dunika tijekom prethodnog postupka ne mogu
isplatiti kao troak vjerovnika steajne mase jer nisu kumulativno ispunjene obje
pretpostavke.
Vjerovnici steajne mase ne prijavljuju svoje trabine steajnom upravitelju i o
njihovim trabinama se ne donosi nikakvo rjeenje niti se iste utvruju. Steajni upravitelj
duan je navedene trabine namiriti prema opim pravilima Steajnog zakona i za njihovo
podmirenje duan je osigurati dovoljna sredstva. Navedeni vjerovnici steajne mase mogu
pokretati i ovrhu prema steajnom duniku u sluaju da im steajni upravitelj nije isplatio
trabinu iz bilo kojeg razloga, to je pravo koje nemaju steajni vjerovnici.
U sluajevima kada steajni upravitelj utvrdi da nee imati dovoljno sredstava za
namirenje svih vjerovnika steajne mase on je duan prijaviti nedostatnost mase steajnom
sucu. Tada se trabine navedenih vjerovnika namiruju razmjerno svojoj visini a oni gube
pravo na pokretanje ovrhe protiv steajne mase.
Svi ostali vjerovnici ije su trabine nastale prije otvaranja steajnog postupka su
steajni vjerovnici a njih se dijeli na, uvjetno reeno, obine steajne vjerovnike, razlune
vjerovnike i izlune vjerovnike.
bilo kojeg razloga ne predloi odravanja ispitnog roita ili se tome protivi, steajni sudac
nije u mogunosti donijeti takvu odluku. Ovo diskreciono pravo steajnog upravitelja nije
niim ogranieno, pa se moe zakljuiti da se radi o autonomnom pravu upravitelja, koje ovisi
iskljuivo o njegovoj volji. Meutim, valja napomenuti da je steajni upravitelj duan
postupati po odlukama vjerovnika ije su trabine utvrene te, ukoliko se oni protive daljim
ispitivanjima trabina i takvo protivljenje iznesu na, primjerice, izvjetajnom roitu ili nekoj
Skuptini vjerovnika, steajni upravitelj ne moe postupati protiv te odluke. Isto vrijedi i u
sluaju kada vjerovnici sa pravom glasa donesu odluku kojom trae odravanje posebnog
ispitnog roite time da u tom sluaju upravitelj mora postupiti po nalogu vjerovnika i
predloiti steajnom sucu odravanje posebnog ispitnog roita.
Bez obzira na prijedlog steajnog upravitelja ili na odluku vjerovnika, naknadno
prijavljene trabine ne mogu se ispitivati ukoliko su prijavljene nakon proteka roka od tri
mjeseca od odravanja prvog ispitnog roita odnosno nakon objave poziva za zavrno
roite, ako je isto objavljeno prije isteka roka od tri mjeseca.
Daljnji zakonski uvjet za odravanje posebnog ispitnog roita je uplata predujma za
pokrie trokova tog roita. Naime, vjerovnici koji su svoje prijave naknadno prijavili
moraju uplatiti predujam za trokove odravanja posebnog ispitnog roita i to solidarno.
Rjeenjem kojim se navedeni vjerovnici pozivaju na solidarnu uplatu steajni sudac odreuje
iznos uplate i rok u kojemu to treba uplatiti. U sluaju da se ne uplati cjelokupni iznos,
posebno ispitno roite nee se odrati a prijave e biti odbaene. Isto tako, na prijedlog
steajnog upravitelja, steajni sudac rjeenjem odbacuje one trabine koje su podnesene
nakon proteka roka od tri mjeseca od dana odravanja ispitnog roita, bez obzira na to to je
moda odreeno posebno ispitno roite.
Upravo zbog toga steajni vjerovnici moraju paziti na rokove za prijavu trabine, to
nuno znai i pratiti Narodne novine sa oglasima za otvaranje steajnog postupka.
Vjerovnici su duni svoje prijave dostaviti u dva primjerka steajnom upravitelju. Od
navedena dva primjerka prijave jedan ostaje kod steajnog upravitelja dok se drugi dostavlja
steajnom sucu, zajedno sa tablicama priznatih i osporenih trabina koje je sastavio steajni
upravitelj.
Svrha ovakvog dostavljanja jest pravo steajnih vjerovnika da, prije ispitnog roita,
izvre uvid kako u tablicu priznatih trabina tako i u dokumentaciju na temelju koje je
trabina priznata. Ovo je jedno od vanih prava vjerovnika koje se u praksi izuzetno malo
koristi, bez obzira na posljedice koje izaziva. Upravo na temelju priznatih trabina vjerovnici
ostvaruju svoja prava u steajnom postupku, od kojih su posebno znaajni pravo na glasanje i
pravo na isplatu. Zbog toga je potpuno nejasno zato vjerovnici ne provjeravaju druge
trabine ije priznanje ili osporavanje izravno utjee na njihova prava.
Sama prijava trabine mora sadravati tono odreen iznos trabine na dan otvaranja
steajnog postupka, to se odnosi na glavnicu i kamate. U praksi se esto dogaa da vjerovnici
ne obraunaju trabinu na navedeni nain ve da navedu samo glavnicu i naznae da
potrauju zakonsku zateznu kamatu na taj iznos. Takva prijava nije uredno ispunjena i
steajni upravitelj istu ne bi mogao niti priznati preko navedenog iznosa glavnice.
U sudskoj praksi postavilo se pitanje tko u tim sluajevima zove vjerovnika na
ispravak prijave da li je to dunost steajnog upravitelja ili steajnog suca. Oito je da takav
ispravak ili dopunu prijave od vjerovnika moe traiti samo steajni upravitelj jer je on taj
koji u konanici priznaje ili osporava trabinu vjerovnika. Steajni sudac svojim rjeenjem
samo utvruje koja je trabina i u kolikom iznosu utvrena ili osporena te eventualni zahtjevi
za ispravak odnosno dopunu nisu u njegovoj nadlenosti.
Isto tako nije rijedak sluaj da vjerovnici trae i kamatu od dana otvaranja steajnog
postupka na dalje. Takva prijava bila bi doputena samo u sluaju da su rjeenjem o otvaranju
steajnog postupka pozvani i vjerovnici niih isplatnih redova obzirom da kamata na trabinu
nakon otvaranja steajnog postupka predstavlja trabinu nieg isplatnog reda. Prijavu za takvu
kamatu, kao i sve druge prijave niih isplatnih redova, rjeenjem odbacuje steajni sudac, na
prijedlog steajnog upravitelja.
Nadalje, ukoliko vjerovnik ima kakvu nenovanu trabinu ili neodreenu novanu
trabinu prijava se istie u procijenjenoj vrijednosti na dan otvaranja steajnog postupka.
Trabine u stranoj valuti moraju se obraunati prema teaju u vrijeme otvaranja steajnog
postupka. U protivnom se smatra da prijava nije uredna.
Zaposlenici kao steajni vjerovnici
Izmjene Steajnog zakona u NN 129/00 stavile su zaposlenike i bive zaposlenike u
bitno drugaiji, povoljniji poloaj u odnosu na ostale steajne vjerovnike.
Za razliku od ostalih steajnih vjerovnika, zaposlenici i raniji zaposlenici vie nisu
duni sami prijaviti svoje trabine odmah nakon otvaranja steajnog postupka. Naime, za ove
vjerovnike inicijalni obraun trabina mora sainiti steajni upravitelj. Takav popis sainjava
se prema knjigovodstvenom stanju steajnog dunika i mora se predoiti zaposlenicima i
ranijim zaposlenicima. Na temelju popisa steajnog upravitelja utvruju se trabine
zaposlenika i bivih zaposlenika na ispitnom roitu. Ovo ne znai da zaposlenici i, posebno,
bivi zaposlenici, nemaju pravo prijaviti trabinu ukoliko smatraju da je popis pogrean. U
takvim sluajevima navedene osobe prijavljuju razliku trabine izmeu one koju je utvrdio
steajni upravitelj i one za koju smatraju da bi trebala biti tona.
Naime, esto se dogaa da bivi zaposlenici smatraju kako imaju daljih potraivanja
prema steajnom duniku koja nisu navedena u poslovnim knjigama. Ovakvi sluajevi
posebno su esti kod otkaza ugovora o radu i parnica koje se po tim otkazima vode. U takvim
sluajevima evidencija steajnog dunika ne pokazuje nikakav dug prema ranijem
zaposleniku i steajni upravitelj nije u mogunosti priznati takvu trabinu. Naprotiv, ukoliko
se postupak zavri u korist ranijeg zaposlenika, tada je evidentno da e isti imati potraivanja
prema steajnom duniku i takvu trabinu, obraunatu do dana otvaranja steajnog postupka,
treba prijaviti.
Prijava navedene trabine zaposlenika i bivih zaposlenika mora se podnijeti u
rokovima kao i obina prijava trabine i za nju vrijede ista pravila.
mjesene plae isplaene u Republici Hrvatskoj, za svaku navrenu godinu rada kod toga
poslodavca.
Nakon izmjena Steajnog zakona taj dio trabina prebaen je iz reima trokova
postupka u prvi isplatni red dok je ostatak trabina zaposlenika i bivih zaposlenika postao
trabina drugog vieg (opeg) isplatnog reda.
Ove promjene dovele su do oteanja poloaja zaposlenika dok je istodobno olakano
voenje samog steajnog postupka.
Kako bi se barem donekle osiguralo da zaposlenici ostvare svoje trabine u steajnom
postupku, donesen je Zakon o osiguranju potraivanja radnika u sluaju steaja poslodavca
(NN 114/03). Navedeni zakon odnosi se samo na steajne postupke koji su pokrenuti nakon
njegovog stupanja na snagu, dana 19. srpnja 2003. godine.
Prema tom Zakonu, Fond za razvoj i zapoljavanje duan je, u roku od 30 dana od
dana konanosti rjeenja Fonda povodom zahtjeva radnika, isplatiti:
- neisplaene plae za posljednja tri mjeseca prije prestanka radnog odnosa odnosno
otvaranja steaja te neisplaene naknade plae za bolovanje koju je bio duan
isplatiti poslodavac iz svojih sredstava u posljednja tri mjeseca prije prestanka
radnog odnosa odnosno otvaranja steaja sve u visini najnie plae u RH za
svaki mjesec
- naknadu plae za neiskoriteni godinji odmor na koji je radnik stekao pravo u
kalendarskoj godini u kojoj je prestao radni odnos odnosno otvoren steaj najvie
do polovice najnie plae u RH
- otpremninu polovicu zakonom propisane otpremnine
- pravomono dosuenu naknadu tete zbog povrede na radu ili profesionalne
bolesti najvie do jedne treine dosuene naknade tete.
Kako to obino biva, u provedbi navedenog zakona dolo je do nepotrebnih
komplikacija. Naime, bez obzira na to to zakon jasno i nedvosmisleno predvia da navedeni
iznose isplauje Fond za razvoj i zapoljavanje, Ministarstvo gospodarstva, rada i
poduzetnitva donijelo je Pravilnik (o dopuni ranije donesenog pravilnika) po kojemu se
navedena isplata vri putem rauna poslodavca u steaju ili depozitnog rauna nadlenog
Trgovakog suda.
Ne ulazei sada u samu injenicu da je takav pravilnik Ministarstva derogirao zakon
koji je donio Sabor, treba naglasiti da jednostavno ne postoji tehnika mogunost njegove
provedbe.
Naime, steajni sudac u provoenju steajnog postupka jednostavno nema ovlasti da
isplauje djelatnike u ime i za raun Fonda. Ovo iz razloga to steajni zakon jasno propisuje
kojim se redom i na koji nain isplauju vjerovnici prema Steajnom zakonu. Isplata ovih
trabina predstavlja odnos radnika i Fonda te o tome ne moe niti smije odluivati steajni
sudac, tim vie to o visini i nainu isplate steajni sudac niti nema saznanja jer to utvruje
Fond. Isto tako, isplata na raun steajnog dunika ima oite nedostatke: steajni upravitelj
duan je od sredstava koja pribavi u steajnom postupku prvenstveno isplatiti trokove steaja
te obveze steajne mase. Ukoliko je netko od vjerovnika steajne mase (oni nisu steajni
vjerovnici) ishodio ovrhu na raunu steajnog dunika, tako uplaena sredstva bila bi
prenesena navedenom vjerovniku a ne radnicima.
Ono to ostaje jest nuna promjena Pravilnika i njegovo usklaenje sa zakonom, kako
bi se osiguralo ostvarivanje barem minimalnih prava radnika u sluaju steaja poslodavca.
Prijave razlunih vjerovnika
toga, dakle do otvaranja steajnog postupka. U takvim situacijama steajni upravitelj treba
obavijestiti sud koji je vodio navedeni postupak o razlozima prestanka prava i dostaviti
dokaze o ispunjenju uvjeta iz l. 97. Steajnog zakona.
Navedena odredba svakako izaziva nezadovoljstvo sudaca koji provode steajne
postupke. Naime, zakonodavac nije propisao isto pravilo i za dobrovoljna razluna ili slina
prava pa proizlazi da sudska odluka ima manju snagu od dobrovoljnog osiguranja. Usprkos
tome, navedena odredba na snazi je od donoenja Steajnog zakona 1996. godine i tek se
sada, u pripremi novih izmjena Steajnog zakona, razmatra i mogunost njene promjene. Isto
tako treba naglasiti da se odredba l. 97. Steajnog zakona ne primjenjuje na dobrovoljna
sudska osiguranja (na temelju sporazuma stranaka) ve samo na prisilna osiguranja.
Druga vrsta stjecanja sudskog zalonog prava koju treba spomenuti je stjecanje
zalonog prava odreivanjem mjere osiguranja. Radi se o osiguranju trabine na temelju
prethodne mjere jer se odreivanjem privremene mjere ne stjee zalono pravo. Za zalona
prava steena odreivanjem prethodne mjere vrijede ista pravila kao i za zalona prava
steena ovrhom pravo je steeno samo na iznosu koji je zaista izdvojen time da izdvajanje
mora biti uinjeno vie od trideset dana prije podnoenja prijedloga za otvaranje steajnog
postupka. Iznosi koji su izdvojeni u razdoblju od tridesetog dana prije predaje prijedloga pa
do otvaranja steajnog postupka moraju se vratiti na raun dunika i na njima prestaje zalono
pravo zbog primjene odredbe l. 97. SZ.
Isto tako treba naglasiti da se na ovo zalono pravo primjenjuju odredbe Ovrnog
zakona o prestanku prava te se moe dogoditi da navedeno pravo prestane ako takav
vjerovnik ne pokrene prisilnu sudsku ovrhu u roku od 15 dana od nastupanja uvjeta za ovrhu.
U konkretnom sluaju to e biti rok od 15 dana nakon dostave rjeenja o utvrenim
trabinama odnosno, ukoliko je trabina osporena u steajnom postupku, u roku od 15 dana
od dana primitka pravomone odluke kojom je utvrena trabina.
Izluni vjerovnici
Ovi vjerovnici imaju pravo na izdvajanje predmeta koji ne spadaju u steajnu masu, na
temelju svog stvarnog ili osobnog prava. Dakle, radi se o tono odreenim predmetima na
kojima postoje stvarna ili osobna prava treih osoba a te tree osobe trae izdvajanje tog
predmeta iz steajne mase u kojoj se zatekao.
Stvarno pravo koje zakonodavac navodi u praksi se najee pojavljuje kao pravo
vlasnitva tree osobe izlunog vjerovnika. Normalno je i logino da neki predmet na
kojemu postoji vlasnitvo tree osobe ne moe biti dio steajne mase i da steajni upravitelj
nema pravo sa istim raspolagati bez suglasnosti vlasnika.
U steajnim postupcima izluni zahtjevi nisu rijetki a upravo je nevjerojatan raspon
razloga zbog kojih neki vjerovnici smatraju kako imaju izluno pravo u odnosu na steajnu
masu. Najea pogreka koju rade takvi vjerovnici je prijava prijava izlunog prava na robi
koja je isporuena a nije plaena. Vjerojatno najapsurdniji izluni zahtjev te vrste postavio je
vjerovnik koji je traio skidanje boje sa zidova zgrade steajnog dunika i njeno vraanje jer
mu boja i rad nisu plaeni.
Steajni zakon predvia samo jedan nain da se takav vjerovnik smatra izlunim
vjerovnikom ukoliko da roba koja nije u cijelosti (ili uope) plaena jo nije isporuena
steajnom duniku. U svim ostalim sluajevima takav vjerovnik danom otvaranja steajnog
postupka postaje steajni vjerovnik i mora prijaviti svoju trabinu steajnom upravitelju.
vjerovnici. Ukoliko se oni ne sporazume na taj nain (nije za oekivati da e vjerovnik koji je
osporio trabinu drugog vjerovnika pristati na to da se prizna pravo glasa) o tome odluuje
steajni sudac. Zakon ne propisuje u kojim sluajevima steajni sudac daje pravo glasa
vjerovniku osporene trabine te se moe zakljuiti da to pravo pripada sucu prema slobodnoj
procjeni. U praksi je rijedak sluaj da se pravo glasa daje vjerovniku iju je trabinu osporio
steajni upravitelj (koji je ipak tijelo steajnog postupka) dok se u veoj mjeri takvo pravo
daje vjerovniku iju je trabinu osporio drugi vjerovnik. Kako je ve navedeno, ovakva
osporavanja daleko su ee osobne a manje pravne naravi te to suci moraju imati u vidu
prilikom donoenja ove odluke.
Nadalje, bez obzira na injenicu da im je trabina osporena, smatra se (dakle, bez
obzira na sporazum steajnog upravitelja i vjerovnika odnosno odluku suca) da pravo glasa
imaju oni vjerovnici koji svoje trabine dokazuju ovrnom ispravom. Isto pravo pripada i
vjerovnicima ija je trabina osigurana razlunim pravom upisanim u zemljinim knjigama ili
u kojoj drugoj javnoj knjizi. Jedini nain da se ovim vjerovnicima oduzme pravo glasa je
dokazivanje prestanka trabine javnom ili javno ovjerovljenom privatnom ispravom.
Posebna pria su razluni vjerovnici kojima dunik ne duguje osobno (dugovanje po
jamstvima, ako se jamstvo iskljuivo odnosi na zalono pravo). Naime, nije rijedak sluaj da
dunici daju zalono pravo osobama koje nisu njihovi osobni vjerovnici (oni koji nemaju
prema njima imovinsko-pravno trabinu) zbog odnosa sa glavnim dunikom, to se najee
odnosi na drutva povezana vlasnikim ili osobnim vezama. Ovdje se ne radi o klasinom
jamstvu, u kojemu je dunik jedan od jamaca koji garantira za cjelokupnu isplatu duga, ve o
sluajevima kada dunik daje zalono pravo radi osiguranja naplate duga tree osobe kao
iskljuivi nain namirenja potraivanja.
U takvim sluajevima razluni vjerovnik nije i osobni vjerovnik steajnog dunika.
Ove situacije ne treba mijeati sa jamstvenim obavezama u kojima dunik jami za cjelokupni
dug tree osobe makar i u tim sluajevima postoji mogunost zasnivanja zalonog prava.
Takvim razlunim vjerovnicima kojima dunik ne duguje osobno zakon daje pravo
glasa u vrijednosti razlunog prava, obzirom da oni niti nemaju trabinu prema vjerovniku. U
toj situaciji dovode se do apsurda temeljne norme steajnog zakona namirenje vjerovnika
kao svrha postupka i pravo vjerovnika na odluivanje, sukladno visini trabine. Zakonodavac
daje pravo glasa (i odluivanja) nekome tko nema trabinu prema steajnom duniku a
ostvarivanje njegovog razlunog prava regulirano je zakonskim odredbama koje vjerovnici ne
mogu mijenjati. Tono je da postoji mogunost tube radi pobijanja pravnih radnji kojima je
takav vjerovnik stekao razluno pravo ali to ne utjee niti na njegovo pravo namirenja niti
na njegovo pravo glasa. Na ovaj nain vjerovnici su dovedeni u situaciju da o sudbini
steajnog postupka moe odluivati netko tko uope nije steajni vjerovnik u smislu odredbe
l. 70. Steajnog zakona i tko uope nema interesa niti mogunosti za namirenje od ostatka
steajne mase.
Bez obzira na to, zakonodavac je takvo pravo dao navedenim vjerovnicima i jedina je
olakavajua okolnost to to ti razluni vjerovnici rijetko koriste svoja prava na nain koji
bi bio suprotan sa odlukama ostalih vjerovnika.
Jedno od temeljnih prava steajnih vjerovnika, kako na izvjetajnom roitu tako i na
svim ostalim skuptinama vjerovnika, jest odluka o promjeni steajnog upravitelja, ukoliko
postoji nezadovoljstvo sa njegovim radom ili iz bilo kojeg drugog razloga. Vjerovnici nisu
duni nikome obrazlagati svoju odluku o promjeni upravitelja niti za takvu odluku mora
postojati opravdan razlog. Dovoljno je da netko od vjerovnika na izvjetajnom roitu (ili
skuptini vjerovnika) predloi imenovanje novog steajnog upravitelja i da takav prijedlog
vjerovnici usvoje veinom glasova.
Osoba koju vjerovnici imenuju kao novog steajnog upravitelja ne mora biti upisana
na listu steajnih upravitelja ali mora ispunjavati ope uvjete za imenovanje steajnog
upravitelja.
To znai da vjerovnici mogu za novog steajnog upravitelja imenovati samo osobu
koja je odvjetnik ili lan javnog trgovakog drutva upisanog u sudski registar za obavljanje
steajno upraviteljske djelatnosti. Za razliku od odvjetnika, lan JTD-a mora imati poloen
ispit za steajnog upravitelja.
Nadalje, postoje opa ogranienja o tome koje osobe ne mogu biti imenovane za
steajnog upravitelja pa ista vrijede i za imenovanje od strane vjerovnika. Dakle, za
upravitelja ne moe biti imenovana osoba koja bi morala biti izuzeta kao sudac u tom
postupku, bliski srodnik suca, bliski srodnik osoba odgovornih za obaveze u steajnu, lanova
uprave i drugih tijela dunika, vjerovnika itd.
Kako to obino kod nas biva, ovo pravo vjerovnika rijetko se koristi u praksi a
vjerovnici, pa i oni koji znaju usmeno prigovarati radu upravitelja, na skuptinama ne
predlau imenovanje novog upravitelja. Ovo je tipian primjer pasivnosti vjerovnika u
steajnom postupku nisu zadovoljni stanjem (iz bilo kojeg razloga), mogu to promijeniti ali
ne ine nita po tom pitanju.
Ono to se dogaa u praksi izvjetajnih roita jest to da steajni upravitelj proita
svoje izvjee te da ga vjerovnici u pravilu usvoje na nain da donesu odgovarajue odluke
koje po zakonu trebaju donijeti na ovom roitu. To su, primjerice, odluke o prihvaanju
izvjetaja steajnog upravitelja, odluku o nastavku poslovanja dunika, o pripremi steajnog
plana i drugim pitanjima od vanosti za provedbu i okonanje steajnog postupka.
Nadalje, na izvjetajnom roitu vjerovnici mogu osnovati odbor vjerovnika ili
izmijeniti njegov sastav (ako je osnovan odlukom steajnog suca) pa ak i ukinuti. Sve su ovo
odluke u ijem bi donoenju vjerovnici morali aktivno sudjelovati, to pretpostavlja
poznavanje stanja imovine dunika.
Meutim, u stvarnosti vjerovnici ne koriste svoja prava koja im zakon priznaje u onom
obujmu u kojemu bi stvarno mogli. Kako je to ve reeno, vjerovnici u pravilu ne prouavaju
stanje imovine i dugova prije samog roita, radi valjane pripreme za ispitno i izvjetajno
roite. Na roite dolaze nepripremljeni i, u pravilu, bez ikakve ideje ili prijedloga o daljem
tijeku steajnog postupka. Takvo ponaanje vjerovnika ne samo da teti njihovim interesima
nego i oteava voenje steajnog postupka.
Nezainteresiranost vjerovnika vidljiva je ne samo iz injenice da samo rijetki
vjerovnici provjeravaju stanje imovine i dugova steajne mase prije ispitnog i izvjetajnog
roita ve i iz injenice da veliki broj vjerovnika uope ne dolazi na ova roita. Dodue,
odaziv vjerovnika na ispitno i izvjetajno roite ipak je daleko vei od odaziva na ostale
skuptine vjerovnika ili na zavrnom roitu. Ovo se moe tumaiti i injenicom da, u veini
steajnih postupaka, nije izgledno namirenje vjerovnika svih isplatnih redova i sa time su isti
vjerovnici upoznati iz izvjetaja steajnog upravitelja. U takvoj situaciji vjerovnici koji
nemaju izgleda za namirenje niti ne dolaze na kasnije skuptine vjerovnika obzirom da
nemaju nikakav ekonomski interes za takav postupak. No, bez obzira na to koliko vjerovnika
pristupi na izvjetajno roite, odluke vjerovnika su valjane ako su donesene veinom glasova
i ako nisu u suprotnosti za zajednikim interesom odnosno zakonom. Po tim odlukama
steajni upravitelj duan je postupati sve dok ih vjerovnici ne promijene na kojoj od slijedeih
skuptina ili dok ih ne provede.
Nakon okonanja izvjetajnog roita i donoenja odluka vjerovnika (odnosno
prihvaanja izvjea steajnog upravitelja i predloenih odluka) poinje pravi posao izrade
steajnog plana odnosno unovenja imovine steajnog dunika. Naime, steajni upravitelj nije
u mogunosti unovavati imovinu steajnog dunika (uz odreene iznimke) prije donoenja
odluke o daljem tijeku steajnog postupka. Ovo iz razloga to vjerovnici mogu donijeti
odluku o nastavku rada dunika i izradi steajnog plana, to ne bi bilo mogua ako je imovina
veim dijelom unovena. Upravo se iz toga vidi da konana odluka o tijeku steajnog
postupka lei upravo na vjerovnicima.
Meutim, moram ukazati na odreene nesuglasnosti Steajnog zakona koji u lanku
155.a propisuje da vjerovnici, na izvjetajnom roitu, trebaju donijeti odluke o tome da li e
nastaviti sa unovenjem preostalog neunovenog dijela imovine i o neunovenim predmetima.
Potpuno je nepoznata svrha te odredbe kada je lankom 158. SZ jasno propisano kako e
steajni upravitelj bez odgode unoviti imovinu koja ulazi u steajnu masu nakon
izvjetajnog roita, osim ako to nije u suprotnosti sa odlukom vjerovnika. Zbog toga
smatram da bi se, tijekom postupka, trebala prvenstveno primijeniti odredba l. 158. SZ jer je
upravo ona predstavlja odluku i stav steajnih vjerovnika.
Skuptina vjerovnika
Kako je to ve reeno, izvjetajno roite samo je jedna od skuptina vjerovnika koje
se odravaju tijekom steajnog postupka. Na svim tim skuptinama vjerovnici imaju ista
prava (prema zakonskoj definiciji, zavrno roite nije skuptina vjerovnika) i mogu donijeti
iste odluke. Ono to je razliito izmeu izvjetajnog roita i ostalih skuptina vjerovnika jest
nain sazivanja.
Izvjetajno roite saziva steajni sudac po zakonskim odredbama, odmah u rjeenju o
otvaranju steajnog postupka. Ostale skuptine vjerovnika sazivaju se na prijedlog nekoga od
ovlatenih predlagaa. Na prijedlog kojega od ovlatenih predlagaa steajni sudac duan je
sazvati skuptinu vjerovnika time da se ista mora odrati u roku od 30 dana.
Ovlateni predlagatelji su:
- steajni upravitelj
- odbor vjerovnika
- vjerovnici
a)
b)
c)
upravitelju te da oni imaju pravo albe protiv tog rjeenja. Na ovaj nain osigurava se bolja
mogunost namirenja razlunih vjerovnika.
Unovenje zaloenih pokretnina odvija se na slian nain, time da je prodaja
regulirana neposrednom pogodbom. U ovim sluajevima zakon propisuje prodaju
neposrednom pogodbom kao pravo steajnog upravitelja, ukoliko se pokretnina nalazi u
njegovom posjedu. To znai da steajni upravitelj ne mora traiti prethodnu suglasnost za
prodaju neposrednom pogodbom niti od vjerovnika niti od steajnog suca. Meutim, on je
duan priopiti vjerovniku na koji nain namjerava prodati navedeni predmet a vjerovnik ima
pravo, u roku od 8 dana, predloiti drugaiji, za njega povoljniji nain unovenja.
Nakon proteka tog roka steajni upravitelj moe unoviti zaloenu pokretninu na svoj,
predloeni nain ili na nain kako to predlae razluni vjerovnik, bez sudjelovanja suda u
postupku prodaje.
Kada se pokretnina unovi, od iznosa unovenja prvenstveno se odbija iznos od 10%
na ime trokova u paualnom iznosu dok se ostali iznos iskoritava za namirenje razlunog
vjerovnika. Ako neto preostane, taj iznos ulazi u steajnu masu za namirenje ostalih
trokova, obveze steajne mase i steajnih vjerovnika, tim redom.
Valja napomenuti da je iznos od 10% paualan iznos koji zakonodavac predvia kao
paualni troak utvrivanja trabine i prava te troak unovenja. Bez obzira na to to se
odredba l. 170. SZ odnosi prvenstveno na pokretnine, odredba o paualnom troku
primjenjuje se i na prodaju nekretnina. Takoer treba napomenuti da to nije najvei iznos
troka te da steajni sudac moe odrediti i vei troak ukoliko postoji stvarno pokrie takvog,
veeg troka.
Dakle, kako je to ve reeno, zakonodavac ne propisuje izriito naine na koji bi
steajni upravitelj trebao unoviti steajnu masu, osim za zaloenu imovinu. Temeljno je
pravilo da o nainu i uvjetima unovenja odluku donose vjerovnici na izvjetajnom roitu te
da je upravitelj duan postupati u skladu sa tom odlukom.
Ukoliko vjerovnici ne donesu odluku o nainu unovenja, svu ostalu imovinu, osim
zaloene, steajni upravitelj moe prodati onako kako smatra da je potrebno. Nema
nikakve prepreke da upravitelj proda i nezaloene nekretnine dunika bez javne objave i bez
posebne suglasnosti vjerovnika, pa ak i bez posebne procjene. On odgovara za tetu koju bi
nanio vjerovnicima zbog takvog naina unovenja ali to ne ini nitavim sam pravni posao.
Zanimljivo je da takav nain prodaje ne mora nuno znaiti muljau. Naime,
iskustvo pokazuje da su kupci voljni ponuditi vie na taj nain nego na prodaji putem javne
drabe te da je taj nain prodaje u stvari povoljniji za vjerovnike. Meutim, steajni
upravitelji izbjegavaju ovakve prodaje i uporno trae javne drabe ili objave prodaja
neposrednom pogodbom, najee iz razloga da otklone eventualne sumnje u dogovore
ispod stola.
Kako sam ve rekao, praksa je pokazala iznenaujue rezultate u neposrednoj prodaji
imovine steajnih dunika. Primjerice, u steajnom postupku koji se vodi pred TS Zagreb,
prodavana je prea po cijeni od 660.000,00 kn na prvoj javnoj prodaji. Kako za istu nitko nije
bio zainteresiran, vjerovnici su ovlastili upravitelja da preu proda bilo kojem kupcu za cijenu
koja ne bi bila manja od 500.000,00 kn. Nakon dva mjeseca, steajni upravitelj obavijestio je
vjerovnike da je pronaao kupca koji je za preu platio iznos od 800.000,00 kn. Dakle, iz
ovoga je vidljivo da prodaja bez javne objave, na temelju dogovora upravitelja i kupca, nije
uvijek nepovoljna za steajne vjerovnike
odluke. Vjerovnici se mogu aliti protiv rjeenja o zakljuenju steajnog postupka, ime je
osigurano ustavno pravo na albu.
Dakle, nakon izmjena SZ 2003. godine za provoenje zavrne diobe i odreivanje
zavrnog roita vie nije potrebno unoviti cjelokupno steajnu masu. U praksi se
postavilo pitanje to uiniti u situacijama kada steajni dunik nema sredstava za bilo kakvu
diobu ili je ve ranije u djelominim diobama provedena isplate pa vie nema novanih
sredstava za zavrnu diobu. Naime, kako sud moe zakazati zavrno roite samo prigodom
davanja suglasnosti za zavrnu diobu, u ovakvim sluajevima upitna je mogunost odravanja
tog roita. Sudska praksa jo nije dala jasan i nedvosmislen stav po tom pitanju ali smatram
da nema nikakve prepreke za odravanje zavrnog roita i u tim sluajevima.
Temeljna svrha zavrnog roita nije samo isplata vjerovnika u zavrnoj diobi, ve
treba uzeti u obzir i same razloge voenja steajnog postupka. Ukoliko je mogue, na bilo
koji nain, pokriti trokove steajnog postupka i obveze steajne mase, nema nikakve
prepreke da se ostatak imovine razdijeli vjerovnicima na zavrnom roitu. Na taj se
nain smanjuju trokovi koji bi se iz te mase trebali namiriti a vjerovnicima se omoguava
neposredno sudjelovanje u samom postupku unovenja.
Tijek zavrnog roita propisan je zakonom i na njemu se moe raspravljati i donositi
odluke iskljuivo u tim okvirima. Na zavrnom roitu vjerovnici raspravljaju o zavrnom
raunu steajnog upravitelja, podnose prigovore na zavrni popis te odluuju o neunovenim
predmetima steajne mase i nenaplaenim trabinama. Zakon ne predvia mogunost
donoenja odluka izvan navedenih okvira ali i tu treba postupati u skladu sa opim odredbama
Steajnog zakona.
Primjerice, na zavrnom roitu u predmetu jedne tedno-kreditne zadruge vjerovnici
su donijeli odluku da se steajni postupak ne zakljuuje ve da steajna upraviteljica nastavi
sa voenjem postupka i unovenjem imovine. Takva odluka vjerovnika, makar je naizgled u
suprotnosti sa odredbama SZ o zavrnom roitu, u cijelosti je valjana. Naime, oni su na tom
roitu odluili da e se neunoveni predmeti steajne mase i nenaplaena potraivanja
naplatiti u steajnom postupku, ime su ostali u zadanim zakonskim okvirima. Dodue, u
konkretnom predmetu, nakon dvije odrane skuptine vjerovnika, sami vjerovnici prihvatili su
prijedlog steajne upraviteljice za odravanje zavrnog roita. Zavrno roite odrano je i
imovina je podijeljena vjerovnicima.
Kako je to ve reeno, na zavrnom roitu raspravlja se o zavrnom raunu steajnog
upravitelja i podnose se prigovori na zavrni popis. Tijek ovog dijela roita ovisi od sluaja
do sluaja a veina prigovora usmjerena je prvenstveno na visinu trokova koji ine sastavni
dio zavrnog rauna. U sluaju prigovora na zavrni popis steajni sudac moe ispraviti popis
rjeenjem ili odbiti prijedlog za ispravak. Protiv rjeenja o prigovoru pravo albe imaju
steajni upravitelj i vjerovnik time da ulaganje prigovora na zavrni popis ne sprjeava dalje
voenje zavrnog roita i zakljuenje steajnog postupka.
Prije izmjena steajnog zakona 2003. godine pravo vjerovnika da odlue o
neunovenoj steajnoj masi i nenaplaenim trabina bilo je propisano bez provedbenih
mehanizama. Dodana odredba l. 193.a SZ predstavlja pokuaj detaljnijeg reguliranja
situacije u kojima vjerovnici ne donesu odluku o neunovenoj masi i trabinama no
nema nikakve prepreke da se njene odredbe primjene na odgovarajui nain i u
sluajevima kada vjerovnici takvu odluku donesu. U protivnom bi nastala situacija da
vjerovnici koji nisu donijeli odluku o neunovenoj masi i trabinama budu u pravno
povoljnijem poloaju nego vjerovnici koji su takvu odluku donijeli.
nalagao upravitelju posebnu pohranu tih predmeta i dokumentacije niti koji bi nalagao
nekome od vjerovnika da iste primi.
U takvim situacijama steajni upravitelj moe jednostavno obavijestiti sve ili neke
vjerovnike i pozvati ih da dou preuzeti dokumentaciju i predmete u odreenom roku. Ako to
vjerovnici ne uine, steajni upravitelj moe pohraniti navedene predmete i dokumentaciju
kod tree osobe, na troak vjerovnika. No, to nije njegova dunost i moe se dogoditi da ti
predmeti i dokumentacija propadnu jednostavno iz razloga to ih nitko nije preuzeo. Treba
naglasiti da to vie nije problem steajnog upravitelja (ili steajnog suca) ve iskljuivo
vjerovnika zbog ije tromosti upravo njima nastaje teta.
Vjerovnici moraju znati to ih eka nakon donoenja rjeenja o prijenosu
neunovene mase i trabina, kako bi se mogli pripremiti i poduzeti odgovarajue korake
radi osiguranja ostvarivanja svojih prava. U protivnom, navedeno rjeenje postaje samo
nain da se zakljui steajni postupak a za takvo stanje ipak bi bili krivi prvenstveno
vjerovnici. injenica da se upravo vjerovnici moraju pobrinuti za ostvarenje svojih
prava, kako tijekom steajnog postupka tako i kasnije, mora se ponavljati uvijek iznova,
sve dok ne postane sastavni dio svijesti i naina razmiljanja svakog vjerovnika. Tek je
tada mogue oekivati aktivnu ulogu vjerovnika ime se olakava postupak suda i
steajnih upravitelja.