Univerzitet u Sarajevu

Farmaceutski fakultet

Patofiziologija srca i cirkulcije

Angina pektoris
-seminarski rad

ta je to Angina pektrois?
Angina pektoris je kliniki sindrom koji obiljeavaju paroksizmalni snani bolovi u
prekordiju zbog prolazne ishemije miokarda. Bol se pojavljuje najee u naporu ili
emocionalnom stresu, a prestaje u mirovanju ili djelovanjem nitroglicerina. Angina pektoris je
najei znak ishemijske bolesti srca. Pojavljuje se oko 4 puta ee u mukaraca nego u ena.
U dobnoj skupini do 40 godina taj omjer iznosi 8:1, dok u dobi iznad 70 godina nema bitne
razlike izmeu mukaraca i ena. Smatra se da je bol u angini pektoris izravna posljedica
ishemije miokarda. Prema stabilnosti simptoma razlikujemo stabilnu i nestabilnu anginu
pektoris. Prinzmetalova angina je poseban oblik angine koji je uzrokovan vazospazmom
epikardnih koronarnih arterija.
Stabilna angina pektoris
Stabilnu anginu pektoris obiljeavaju anginozni bolovi koji u posljednja dva mjeseca ne
mijenjaju intenzitet, uestalost ili trajanje.
Klinika slika
U kliniku sliku spadaju osjeaj nelagode, pritiska, teine i peenje u prsima, guenja ili
nestaice. Moe se iriti u lijevo rame, ruku ak do prstiju, u lea, vrat, eljust, zube, rjee u
desnu ruku i u gornji dio trbuha. Bol traje jednu do pet minuta i obino se pojavljuje tijekom
tjelesnog napora ili u emocionalnom stresu. Bez obzira na vrstu aktivnosti koja je izazvala
anginu, smetnje prestaju odmah im se uklone uzronici- Ostali simptomi jesu: palpitacija,
omaglica, znojenje, vrtoglavica i probavne smetnje. Simptomi se mogu pojaviti svakog dana
vie puta dnevno ili rjee. Dekubitalna angina je vrsta angine pektoris koja se pojavljuje u
leeem poloaju bolesnika.

Dijagnostiki postupak
U dijagnostike postupke ubrajamo anamnezu i kliniki pregled, EKG, kontinuirani 24-satni
EKG (Holter), test optereenja, ehokardiografiju, radionuklidnu perfuzijsku scintigrafiju
miokarda, koronarografiju i ventrikulografiju. EKG u mirovanju je uredan u oko 20-30%
bolesnika. Test optereenja zasad je najprikladnija i najdostupnija dijagnostika metoda za
procjenu ishemije miokarda zbog smetnji koronarne cirkulacije i moe se primijeniti u
velikog broja bolesnika. Potreba miokarda za kisikom u odreenom naporu je fiksna, pa se u
odgovarajuem optereenju mogu pojaviti tipini anginozni bolovi i ishemijske promjene STspojnice u tijeku i nakon optereenja.
Lijeenje
U lijeenju stabilne angine pektoris vane su ope mjere uklanjanja imbenika rizika. Cilj
medikamentnog lijeenja je lijeenje akutnog napada, te prevencija anginoznih napada.
Skupine lijekova za lijeenje angine pektoris jesu: nitrati, blokatori beta-adrenerginih
receptora, blokatori kalcijskih kanala i antiagregacijski lijekovi. Vrlo je vano i lijeenje

ostalih pridruenih bolesti kao to su zatajivanje srca, srane aritmije, arterijska hipertenzija,
hiperlipidemija i psihike smetnje. Perkutana transluminalna koronarna angioplastika i
ugradnja stenta (mreice) vane su metode lijeenja angine pektoris. Kirurko lijeenje je
mogue premoivanjem koronarnih arterija venom safenom ili arterijom mamarijom.

Nestabilna angina pektoris

Nestabilna angina pektoris Nestabilna angina pektoris je sindrom koji je obiljeen
prolongiranom supsternalnom boli zbog trajnije nedostatne koronarne cirkulacije.
Klinika slika
Bol se pojavljuje u mirovanju ili ak u snu i ne prestaje nakon primjene nitroglicerina. Osim
tipinih simptoma nau se i ishemijske elektrokardiografske promjene. Mogui razlozi
nestabilne angine jesu progresija aterosklerotikih promjena, agregacija trombocita, tromboza
i koronarni spazam. Razlika od stabilne angine je u intenzitetu boli i u duini trajanja boli
(traje i do 30 minuta).
Dijagnostiki postupak
U dijagnostike postupke ubrajamo anamnezu i fizikalni pregled, biokemijske analize krvi,
ehokardiografiju, radionuklidnu scintigrafiju miokarda i koronarografiju.
Lijeenje
Osnovni ciljevi u lijeenju nestabilne angine jesu prevencija akutnog infarkta miokarda,
preveniranje i lijeenje malignih aritmija, smanjenje smrtnosti, te pokuaj prevoenja
nestabilne angine u stabilni oblik. Medikamentna terapija se provodi do stabilizacije
simptoma, potom slijedi koronarografija, na osnovi koje se donosi odluka o daljnjem izboru
optimalnog lijeenja. Nekirurka revaskularizacija miokarda postie se perkutanom
transluminalnom koronarnom angioplastikom ili ugradnjom metalne mreice (stenta) u
koronarnu arteriju na sueno mjesto. Kirurko lijeenje je mogue premoivanjem koronarne
arterije venom safenom ili arterijom mamarijom.

Literatura:

1. ustovi, F., Goldner, V., ike I. i sur. (1995). Klinika kardiologija. Zagreb: Medicinska
naklada.
2. Mimica, M. i sur. (1990). Interna medicina u praksi 1. Zagreb: kolska knjiga.