UVOD U STILISTIKU

Stil lat. stilus = pisaljka, zailjeni klin kojim se pisalo na votanim tablicama. Kasnije stil
znai rukopis, poto nain pisanja ili usmenog izraavanja.
Nain odijevanja, ponaanja, oblikovanja, cjelokupna osobnost itd.
Stil: objektivan subjektivan, miran uzbuen, ozbiljan neozbiljan, zanimljiv dosadan,
popularan nepopularan itd. sva ta odreenja stila utvruju se prema relaciji poiljalac poruke
primalac poruke.
1. Umro je Napustio nas je zauvijek.
2. Svie - Raa se dan.
3. Ukrao je novac - Maznuo je lovu.
Je li te reenice isto znae?
Pod 1. obje reenice znae da je netko prestao biti iv;
pod 2. prelazi no u dan;
pod 3. netko je prisvojio tu novac.

Te varijantne reenice u sva tri primjera znae isto. Ako su one razliiti izrazi iste poruke,
razliiti naini da se kae isto, onda su one kao naini zapravo razliite stilske realizacije iste
poruke.
No je li one zaista znae isto?
Studij stila zapoinje onda kada nam te reenice ne znae isto.

Jezik i knjievno djelo

Knjievno djelo postoji u jeziku

Neknjievni tekst postoji u jeziku
Je li postoji dodatna obavijest koja knjievnom tekstu daje karakter
literarnoga?
Je li stil ono po emu se neknjievna poruka razlikuje od knjievne?
Stil je izbor iz jezika. Kad smo izabrali to emo rei, biramo kako emo
rei. Taj izbor naina kako emo se izraziti predstavlja stilsku razinu
izraza.
Tradicionalno je shvaanje da knjievni tekst postoji po sebi te da ima
prepoznatljive stilske osobine po kojima se razlikuje od neknjievnoga
teksta.
Obino se smatra da je stilematska intenzifikacija teksta znak knjievne
naravi teksta. To bi znailo da se analizom jezika nekog teksta moe
verificirati njegov knjievni ili neknjievni karakter.

Ostvarivanje sadraja knjievnog teksta

R. Katii: Specifina priroda knjievnoga djela nije ni u kakvoj dodatnoj

stilistikoj obavijesti, nego u tome kako se ostvaruje njezin sadraj () To jasno
pokazuje da knjievna priroda teksta nije uvjetovana nikakvom knjievnom
obavijesti. (Uvod u knjievnost, Jezik i knjievno djelo, 1983, 162)
Prema R. Katiiu bitan je nain ostvarivanja jezine poruke u inu recepcije.
Recipijent (italac) moe istu poruku ostvariti u konkretnoj zbiljskoj situaciji ili u
univerzalnom iskustvu. Jezina postava kia pada moe biti shvaena kao vijest o
zbiljskom dogaanju te se moe verificirati kao istinita ili neistinita, a isto tako
moe biti doivljena u cjelokupnu ivotnom iskustvu i ne podlijee provjeri
istinitosti. U prvom sluaju reenica Kia pada jest vijest o svijetu u kojemu pada
kia, a u drugom sluaju ta reenica doarava svijet u kojem pada kia.
Nasuprot estetskom objektivizmu estetski relativizam u stavu R. Katiia: Nema
stoga tekstova koji bi po sebi bili knjievni, nego ima samo takvih koji vrlo snano
sugeriraju ostvarivanje svojega sadraja u cjelokupnosti ivotnog iskustva, a ne u
kojoj stvarnoj situaciji. Njih onda po zdravom razumu smatramo knjievnim
tekstovima (Jezikoslovni ogledi, 1971, 228)

Opravdanost lingvistikog pristupa knjievnom djelu

R.Katii: Suvremena lingvistika pojmom jezika ne obuhvaa samo strukturu izraza nego,
sasvim jednako, i strukturu sadraja. Nije dakle u knjievnom djelu jezik samo ono ime se
izrie nego i ono to se izrie. Lingvistiki pristup ne prolazi tako mimo sadraja knjievnog
teksta i ne ograniava se na to da istrauje kako mu je oblikovan izraz. Time je sve misaono i
idejno bogatstvo knjievnosti postalo predmetom lingvistike analize.
Budui da je knjievno djelo definirano kao potencijalno i da se ono aktualizira u inu
recepcije, moramo pretpostaviti postojanje elemenata izraza koji tu aktualizaciju neke poruke
kao litetrarne sugeriraju. Ti elementi koji sugeriraju aktualizaciju literarne potencije jezine
poruke mogu se identificirati na razini teksta. Ve samim tim to smo prihvatili mogunost da
se ta potencija literarnosti aktualizira ili ne, doputa nam da na razini stilistike govorimo o
onim osobinama teksta koji potencijalnost njegove literarnosti naglaavaju.
Moemo govoriti o nekom tekstu kao knjievnom jer u sebi nosimo kriterij vrednovanja, a
knjievno djelo postoji tek na razini vrijednosti.
Stoga stilistika kao lingvistika disciplina mora odustati od ambicije da bude strogo egzaktna
znanost jer mora ukljuiti i razinu vrijednosti. Ona moe egzaktno identificirati i interpretirati
jezinu injenicu, ali ne moe objektivno vrednovati tekst jer nema tih egzaktnih pokazatelja
vrijednosti. Prema njima se ovjek opredjeljuje kao emociomnalno bie koje doivljava.

Definicije stila
Termin stil je po S. Petroviu, termin indikator za razliku od vrstog
termina. vrst termin je onaj za koji vie pojedinaca moe utvrditi da imaju
isti sadraj pa je stoga takav termin svojstven za egzaktno prouavanje
fenomena. K. Pranji postavlja pitanje: Kako se mogla konstituirati
znanost stilistika kad nije kadra definirati predmet svojega istraivanja
stil? Pranji zakljuuje:Stilistiku stoga smatrajmo znanou uvjetno.
Pierre Guiraud: Stil je aspekt iskazanog koji proizlazi iz izbora sredstava
izraza odreenog prirodom ili intencijama lica koje govori ili pie.
Wolfgang Kayser: Stil je izvana promatran, jedinstvo i individualnos
oblikovanja, a iznutra promatran, on je jedinstvo i individualnost
percepcije, a to znai odreenog stava.
Charles Bally: Stil je individualan nain ekspresije
Karl Vosler: stil je individualna upotreba govora za razliku od ope

Jakobsonova klasifikacija funkcija jezine poruke

R.Jakobson utvruje 6 aspekata za utvrivanje funkcija verbalne poruke:

KONTEKST
POILJALAC ........... PORUKA ............... PRIMALAC
KONTAKT
KOD
Aspekt poiljaoca poruke emotivna funkcija
Aspekt Primaoca poruke konativna funkcija
Aspekt konteksta poruke kognitivna ili referencijalna funkcija
Aspekt kontakta poruke fatika funkcija
Aspekt koda poruke metajezina funkcija
Aspekt poruke poetska punkcija

Utvrdivi da se usmjerenou na poruku kao takvu ostvaruje poetska funkcija poruke

R. Jakobson odreuje njenu relevantnost za poeziju kao umjetnost rijei:Svaki
pokuaj svoenja poetske funkcije na sferu poezije ili ograniavanje poezije na
poetsku funkciju predstavljalo bi varljivu simplifikaciju. Poetska funkcija nije
jedina funkcija verbalne umjetnosti ve samo njena dominantna, odreujua.

J.P.Sartre
Usmjerenost na poruku ne mora poruci dati knjievni
karakter jer je mogue da se ona ostvari i u nekoj
konkretnoj situaciji. Na pr. Poetska funkcija u
reklamnim sloganima.
J.P. Sartre: dvosmislenost znaka ukljuuje mogunost
da se proe kroza nj kao kroz okno i potrai preko
njega oznaenu stvar ili da se pogled okrene njegovoj
stvarnosti i da se on sam promatra kao objekt.
Teorija komunikacije to naziva prisutnou
oznaenoga u oznaitelju.

SEMINAR
Dragutin Tadijanovi
Samostan
Pokraj rijeke
Stari samostan
Siv. I tih.
U kutovima mirne
Ledene sjene.
Mlada dua,
Sama, tuguje.
Pun sjenka tiine
Samostan kraj rijeke,
Star i samotan.

SEMINAR
M.Krlea
LOZA
Lozine kretnje su voraste,kljaste,
polagano loza spram sunca raste.
Iz blata i kie ,iz blata i pijeska
proziran grozd se na suncu lijeska.
Korijenje okota krastavo, tvrdo,
penje se ilavo na jesenje brdo.
Loza se tiho i nijemo penje,
o, divno je njeno slijepo htijenje!
Htjeti iz blata postati ista,
kao vino kada u ai se blista.

PREPORUENA LITERATURA

1. R. Katii (1983). Knjievnost i jezik. U knjizi Z.kreb, A. Stama

(ur.). Uvod u knjievnost, (139-173)

2. M.K.Bakari (2001). Stilistika. Poglavlje: Stilistika i retorika. Sarajevo.

3. K.Pranji (1983) Stil i stilistika, u knjizi kreb-Stama: Uvod u

knjievnost, Zagreb.

4. Boani (1992). Komike facende. Stilistika i poetika usmene

nefikcionalne prie Komie. Poglavlja: Stilistiki pristup (73 -90)