Pjesmom kroz zavičaj

MIRKO MIRČE MALENICA

pjesme4 .03 08.pmd 1 2008.03.05, 08:57

 Mirko Mirče Malenica (autor)

pjesme4 .03 08.pmd 3 2008.03.05, 08:57

 Riječ autora
Dragi čitatelji,

možda će vam se naslov ove moje pjesmarice

“Pjesmom kroz zavičaj”, učiniti pomalo neobičnim i
neprikladnim. Ali ja vjerujem da sam sadržaj pjesmarice
opravdava njen naslov. Kratko ću vam reći i nešto o
sebi, neovisno o tome koliko će sve to nekog interesirati.
Zovem se Mirko Malenica i rođen sam u Širitovcima
na Miljevcima u općini Drniš. Mnogi su me Miljevčani
i onda od milja zvali Mirče. Ne znam radi čega, ali
svejedno. Tisuću devetsto sedamdeset i druge godine
otišao sam na rad u Saveznu Republiku Njemačku, gdje
živim i danas. Govorilo bi se onda: otišao u pečalbu.
Otac sam dvoje djece koji se zovu Mario i Ankica.
Služeći vojni rok kao mornar u ondašnjoj
Jugoslavenskoj-ratnoj mornarici, bio sam dopisnik lista
“Čuvar Jadrana”. Bio je to list vojno-pomorske oblasti
Split, a ja sam pisao za rubriku “Likovi mornara i
vojnika” i bio aktivan sve do izlaska iz JRM. Imao sam
dara za pisanje još u djetinjstvu, u đačkim danima itd.
Negdje sredinom sedamdesetih godina napisao sam i
izdao malu pjesmaricu s pjesmama vezanim za rodni
kraj. Ondašnje vlasti nisu mi dale, odnosno na moj
zahtjev odobrile, dozvolu za javno raspačavanje u našoj
zemlji. Pjesmarica je tiskana u SR Njemačkoj s obzirom
da sam već tada u toj zemlji živio. Na pjesmarici je samo
stajao, odnosno bio otisnut naziv tiskare: Druck Heine.
Heine je ime a Druck na njemačkom jeziku osim što

pjesme4 .03 08.pmd 4 2008.03.05, 08:57

 znači pritisak, tlak, znači i tisak. Eto, samo zbog te jedne
riječi moja je pjesmarica za njih bila antidržavna,
profašistička. Niti jedan stih nije bio antidržavni. Čak
sam i o Titu napisao jednu malu pjesmu, odmah sam
se pokajao, mnogi su mi prigovarali s pravom, a kajat
ću se dok živim. Dozvolu mi je odbila Općina Drniš
uz suglasnost ondašnjeg drniškog SUP-a. Na isti način
to potvrđuju u Šibeniku i najzad u Beogradu, što je i
tako i tako bilo za očekivati. Eto, takve su mi
neugodnosti činili bez razloga. Sve to je kod mene
izazvalo veliko ogorčenje zbog čega sam odlučio više
ne pisati. Nije se zato ni čuditi što sam sada u ovoj
pjesmarici, u pjesmi pod naslovom “Pogled na
komunizam”, izrazio dio svog ogorčenja.
Dragi čitatelji, zato vam želim reći da sam upravo
sada i pisao samo ono što me inspiriralo. Pjesme su i
domoljubne, ima ih i tužnih, šaljivih, ozbiljnih, neke su
pjesme za djecu, hoću reći, ima ih i loših i dobrih. Vi
ćete primijetiti da sam u nekim pjesmama hvalio i kudio
istovremeno. Nije to nikakva zla namjera uperena protiv
nekog . Neke pjesme zvuče arogantno, klevetnički, ali
one to nisu, već se u njima više mislilo na šalu. Takva je
inspiracija za pisanje, a kad ne bi bilo i jednog i drugog,
pjesmarica bi, barem po mom mišljenju, gubila smisao.
Primijetit ćete isto da sam se pišući služio i ikavicom i
ijekavicom, a neke sam riječi pisao baš onako kako se
tipično za naš kraj i izgovaraju. Npr. bija, tija, smija itd.
Nije to stvar loše izobrazbe. Time sam samo nastojao
postići bolju rimu (srok) tako da ni to nije bilo lako
izbjeći. Rekao sam zato i urednicima moje pjesmarice
(korektoru, lektoru itd.) da ništa ne mijenjaju. Neke
sam pjesme poklonio mojima u porodici pa će možda
i ovdje netko od čitatelja biti zavidan a mene to neće

pjesme4 .03 08.pmd 5 2008.03.05, 08:57

 nimalo zamarati. Svatko ima pravo svoga voliti pa tako
i ljubav prema njemu i u pjesmi izraziti. A ja sam ljubav
prema rodnom kraju i domovini uopće, a isto tako i
prema svojima, izrazio i u pjesmi. Neke je pjesme
napisao i moj sin Mario. Nama će biti doista drago ako
vam čitanje naše pjesmarice bude zabava i zadovoljstvo
ujedno. Srdačno vas pozdravljamo i želimo vam puno
sriće i ugodan život.

Vaši Mirko i Mario Malenica

pjesme4 .03 08.pmd 6 2008.03.05, 08:57

 Hrvatska domovina
Vrimena su prošla puna jada
uz velike prolivene suze
Rušila se svaka naša nada
puno nam se od života uze.

Koliko je krvi prolivene

koliko se uložilo truda
za slobodu svoje domovine
za Hrvatsku ginulo se svuda.

Smetalo je nekom što smo živi

sjetimo se samo Vukovara.
Ginuli su a nizašto krivi
bol i tuga naša srca para.

Vratimo se malo do Škabrnje

Borova se prisjetimo Sela.
Diljem zemlje više ili manje
svuda nam se činila zlodjela.

Tko se samo još ne sjeća onih

gorkih muka na kninskoj tvrđavi,
sudbonosnih dana i žalosnih
i kako da se to zaboravi?

Kome nisu još suze potekle

za sudbinu naših štićenika
kad su horde zločinačke rekle
vaši nisu ni Knin ni Vrlika.

pjesme4 .03 08.pmd 7 2008.03.05, 08:57

 I onako bolešću shrvani
napuštaju to dinarsko gorje
i panikom silnom zahvaćeni
sklanjaju se niže u primorje.

Stižu tako do Kaštel Lukšića

pod progonstvom zloglasnog Mladića
i krvnika Milana Babića
te Martića i Miloševića.

Gađana je svjetska ljepotica

danju, noću padale granate.
Sa zemaljskog da nestanu lica
Dubrovnik su tukli i Hrvate.

Takve ili teže neprilike

redale se širom Slavonije,
diljem naše krševite Like,
kud sve Hrvat stradava nije?

Palili su grad i selo svako

klali su nas i pljačkali svuda.
Ništili su sve što je hrvatsko
nek prokleta bude neman luda.

Što sve nisi, moja zemljo mila,

pripatila dugim vjekovima
al ipak si svemu odolila
nedavnim i davnim zločinima.

Kolike su majke uplakane

zauvijek u crno zavijene
za sinove svoje izgubljene
u te strašne zločinačke dane.

pjesme4 .03 08.pmd 8 2008.03.05, 08:57

 Zli barbari ostali su isti
mrski, zlobni kakvi su i bili.
Zvali su nas ustaše, fašisti
bezdušno nas posvuda ništili.

Kud sve nisi naš hrvatski puče

stradavao tijekom onog vijeka
i dan - danas po tebi se tuče
sve cinički, al to se nijeka.

U grudima još su bol i tuga

i oni će biti beskonačni,
tragedija ona iz Bleiburga
taj masakr neljudski i strašni

o kojem se govorilo nije

u vrijeme onog komunizma,
i danas se želi da prikrije,
kakvoga li još samo cinizma?

I danas je takvih ulizica

a što im se karaktera tiče
isti su im obraz i guzica
nitko na njih u zemlji ne viče.

Koliko je i u inozemstvu
samo naših ubijeno ljudi,
ne bi kraja takvome prokletstvu
ili onoj zločinačkoj Udbi.

Što se tiče muzičke estrade

u pjesmi se veličalo Tita.
Sjetimo se samo Novkovića
i pjevača ponekih iz Splita.

pjesme4 .03 08.pmd 9 2008.03.05, 08:57

 Ne plašim se spomenuti neke,
među njima Oliver Dragojević
i o Titu one proleterske
spomenimo i Meri Cetinić.

Većina ih sad u dijaspori

zarađuju veliku monetu.
Poneka se domoljubna ori
nek ne shvate ovo za klevetu.

Na grobove svih koji su pali

i svoj život za Hrvatsku dali
položimo cvijeće, zapalimo svijeće.

Dok u nama krv hrvatska teče

i hrvatsko hrabro srce bije,
duh hrvatski posustati neće
i nitko nam nikad ravan nije.

Mirko i Mario Malenica

10

pjesme4 .03 08.pmd 10 2008.03.05, 08:57

 Mladenci
Ovo je dan za nas
i dan za sve naše.
U njemu su nada i spas
život nam danas paše.

Dan koji se dugo čeka

i jedva dočekat može.
Srića i sudbina neka
čuvaj nas dragi Bože.

I neka topli blagoslov tvoj

do nas ubrzo stigne.
Da život njegov i moj
isto budu puni topline.

Mnogi su ovdje sada

svi koji su mogli doć.
I njihov pogled na nas pada
u nama budi veliku moć.

U srcima našim budi se žar

stižu od svuda i tople riječi.
Ovo je s neba anđela dar
pjesma s glazbom okolo ječi.

11

pjesme4 .03 08.pmd 11 2008.03.05, 08:57

 Isuse dragi, s nama budi
i cijeli nas život prati.
Svoju nam ljubav iskrenu nudi
ufamo se u te, sve ćeš nam dati.

Za uspomenu mladencima
od Mirka Malenice

Marina Malenica i Nedeljko Tolić u sredini,

s lijeve strane mlade i mladoženje Mario Malenica,
s desne strane mlade Mate i Ankica Malenica

12

pjesme4 .03 08.pmd 12 2008.03.05, 08:57

 Pismo župniku
Oj, župniče župe miljevačke
Vama piše Mirče iz Njemačke.
Pitat ćete Vi, možda, župniče:
Otkud rodom i tko je taj Mirče?

Ja sam Mirko Mirče Malenica

Mirčetom su mene zvala dica,
i u školi i kod kuće moji,
sve od milja kako i dostoji.

l stariji koji su me znali

mene rado Mirčetom su zvali.
A te davne sedamdeset druge,
srcem punim gorčine i tuge,

s drniške željezničke pruge,

te jesenske hladne noći duge,
bez ikakvog osmjeha na licu
miljevačku napuštam ravnicu.

Bilo da je s voljom il nevoljom,

išlo se je za zaradom boljom.
Put me vodi sve do Germanije,
do Sjeverne Rajne Westfalije.

Tu životne počinju mi strasti,

rad i život u Ruhrskoj oblasti.
Pita sam se, di se život krije,
s nepunih dvadeset i dvije.

13

pjesme4 .03 08.pmd 13 2008.03.05, 08:57

 Mislilo se ostat samo kratko;
mislili su mnogi od nas tako.
A vrime je svoje učinilo
i dalje se radilo, živilo.

Puno se je toga prominilo,

i dosta se, bogme, ostarilo.
I tako se, što bi neka rekla,
hvala Bogu, familija stekla.

Rodila se dica i unučad:

Kako onda da sad budem mlad?
ovdje pokraj rijeke Ruhra
di ne puše jaka bura,

jaka poput one naše

od koje se i zvijeri plaše.
Istina se reći smije,
da ni kod nas više nije

kao što je nekad bilo:

na sajam se odlazilo,
pivalo se i kolo vodilo;
radosno se vrime provodilo.

Nema više pisme ni čobana,

ki u ona vrimena nam davna.
Još se sićam rodnog kraja
i velikog onog gaja,

te ponosnih nam Ključara,

crkve svetog Petra i Pavla;

14

pjesme4 .03 08.pmd 14 2008.03.05, 08:57

 i Grabića, malog sela,
nekadašnjih noćnih sijela.

Kršne cure, kršni momci,

selo moje Širitovci:
Sritan BOŽIĆ, moj župniče,
od srca ti želi Mirče!

Isto tako moja dica,

i Mario i Ankica;
I unuče moje mlado,
pozdravlja te vrlo rado.

Dali smo mu Boris ime

i ponosni mi smo njime.
Pomoli se za nas Bogu,
ako to još reći mogu.

Pozdravi mi Širitovce
i sve redom Miljevčane.
Blagoslovi i gaj onaj
u kojem sam čuva ovce.

I rodbinu moju dragu,

pozdravi i blagoslovi!
Radujmo se svi Božiću,
krenimo u život novi!

Mirko Malenica

15

pjesme4 .03 08.pmd 15 2008.03.05, 08:57

 Božićna čestitka
Imam želju i duhovne snage
da pozdravim Miljevčane drage.
I našega duhovnog pastira
što nam daje utjehe i mira.

U tijeku je još godina stara

koja novoj već vrata otvara.
Nekome je bila neželjena
a nekome više naklonjena.

Jer tako to u životu biva,

nikad ne znaš di se srića skriva.
Nekome se znade nasmiješiti
a nekome leđa okrenuti.

Nek se bratska ljubav ne razdvaja

već uz ljubav Božiju nas spaja.
Jer opet nas naše svetkovine
očekuju iduće godine.

Pa moramo snage prikupiti

uz Božiju ljubav ih slaviti.
Jer s ljubavlju i virom u Boga
postići se može mnogo toga.

Tako barem duhovno smo jači,

što nam puno u životu znači.
Valja biti vesele naravi
što ne valja da se zaboravi.

16

pjesme4 .03 08.pmd 16 2008.03.05, 08:57

 Zato ću se našaliti i ja
da bi malo radosniji bija.
Vidi našeg Mile - Mikulaša
magarčića tovari i jaša.

Neobično za ova vrimena

jer magare više nitko nema.
Za oluje ga je zarobija
i u selu dobro udomija.

Tako mago promini sredinu

na njegovu sriću i maginu.
I penšije davno se doćapa
čvrsto hoda bez pomoći štapa.

A Šime se provodi po zera

uz obale Ruhra i Emšera
te bicikl uz obalu Ruhra
ili vozi il prid sobom gura.

Nemirna mu zbog dosade duša

jer i on je u penšiju uša.
Pa mu vrime nikada da prođe,
zato često na Miljevce dođe.

I obiđe kuću i intradu

jer sve nije u novcu i radu.
A penšiju koju je dobija
nije mu nitko poklonija.

Godinama za nju se borija

patija se i dobro znojija.

17

pjesme4 .03 08.pmd 17 2008.03.05, 08:57

 Jer ode se na Zapadu pobro
za penšiju moraš trudit dobro.

A Ive nam mirno obitava

kraj izvora lipoga Dunava.
I ne misli, barem ne za sada,
iz lipoga otići Švarcvalda.

A u gradu dragog Krešimira

nađe sebi spokoja i mira.
Naša buba, draga sestra Velka,
uz Božju ljubav na nas čeka.

A Joso se pravo udomija

tu kod kuće dij se i rodija.
A kod mene sve je kao prije
ništa skoro minjalo se nije.

Vama dragi Miljevčani svima

sritni Božić i Nova godina.
I ponoćku kod svetoga Pavla
uz puno mi dočekajte zdravlja.

I sve da vam u životu blista

od radosti i uz pomoć Krista.
Neka pisma božićna se ori
na Miljevcima i u dijaspori.

Neka žive naše tradicije

i vino se za blagdane pije.

18

pjesme4 .03 08.pmd 18 2008.03.05, 08:57

 Ćaćino ditinjstvo
U malenom selu
kraj debelog hrasta
moj ćaća se i rodija
i tu je odrasta.

Tog hrasta više nema,

ukloni ga bez milosti
duša grešna i pakostna.
Kako da joj se oprosti?

Ovako su Širitovci mali

u sićanju njegovu ostali:
kad bi bilo litno doba
i jake vrućine,

sidilo bi se u hladu
i pivalo od miline.
Kraj njegove rodne kuće
stare i malene,

još su žive sve koštele,

liti se zelene.
Ostale su legendarne
jer nekad se znalo

tu siditi do večeri
i rado se ćakulalo.
Tu bi mlada čobanica
navraćala rado,

19

pjesme4 .03 08.pmd 19 2008.03.05, 08:57

 grabeć vodu iz bunara
pojila bi stado.
Grabila bi ladnu vodu
iz Repca i iz Starca,

te po dvije vučije bi
tovarila na magarca.
Malo dalje u velikom gaju
po imenu Gajić ga poznaju,

cure su se rado sastajale

prele, plele i blago čuvale.
Ako bi ih lugar uhvatija
lašun, uže bi im otuđija.

Jer svaka je tila biti prva

prikupiti barem brime drva.
Čulo bi se kako panje para
plašila se seoskog lugara.

Da se ćaći sada kao prije

na kampanel visoko popeti,
ništa lipše, ništa radosnije
sa zvonima gordo zaslaviti.

Kratak pogled s tolike visine

pruža sliku cilih Miljevaca,
još jasnije lipotu Promine
te pastira i stada ovaca.

Jasan pogled stiže i udara

priko krša do ravnog Oklaja

20

pjesme4 .03 08.pmd 20 2008.03.05, 08:57

 crkve male Gospe kod Lukara
milina je koja ne zamara.

Eto to su zgode i nezgode

koje natrag u sjećanje vode.
I veliki ponos je za mene
miljevačke što imam korijene.

Zato uvik tugujem i patim

ako u njih nikad ne navratim.
Mada nisam na Miljevcima rođen
dragi su mi i rado im dođem.

Mario Malenica

Mario Malenica

21

pjesme4 .03 08.pmd 21 2008.03.05, 08:57

 Miljevačka ravnica
Miljevačka lipa je ravnica.
Premda kamen i zelena smrika
zdrava su se tu rađala dica,
ne od jučer, već od pamtivika.

Kako zdrava, tako i pametna,

velika je tu mladost stasala.
Darom Božjim radosna i sretna,
duhom svojim nije posustala.

Miljevčani oduvijek su znali

od kuda su i kom pripadaju.
Običaje svoje njegovali,
svetom Petru i Pavlu klanjali.

Ranili su zorom i radili,

Visovačku Gospu pohodili.
Isusovo Ime su štovali
i uvik se njime ponosili.

Takvi bili, takvi i ostali.

Kontinenta nema di ih nije,
rasuti su na sve strane svita.
Još se seli isto ki i prije,
ista srića svakome ne cvita.

22

pjesme4 .03 08.pmd 22 2008.03.05, 08:57

 Miljevačka ravnica je dala
i fratara i časnih sestara.
Do Zagreba i do plavog mora
učitelja, dobrih profesora,
konobara, a i inženjera,
liječnika, pa i novinara,
i stručnjaka svakojih zanata:
ovo hoću reći bez inata.

Branitelji domovine,
naša hrabra vojska mlada,
ponos su nam od davnine,
za budućnost i za sada.

Budi im zauvik hvala,

blagoslov im Gospa dala!
Kome nisu još poznati
mnogobrojni ti zanati?
Pođimo od Karalića
sve do sela Vukačića.

Sve zidari i tesari,

dobro plaćen posa stari.
Kad bi kuću pravit tija
to ti problem nije bija.

23

pjesme4 .03 08.pmd 23 2008.03.05, 08:57

 Opančari s Bogatića,
od Duila do Galića.
A ribara i mlinara
najviše je iz Brištana.

I majstora za samare
bilo je u zemane stare.
Njih nažalost više nije,
već ih crna zemlja krije.

Krenimo u Kaočine,
tu se svak o sebi brine.
Ne boje se tvrde stine
ni studeni s Promine.

A za Ključ se isto znade

što novoga tu imade.
Oni liječe svoje boli
u stranama na Čikoli.

A Drinovci, što je s njima?

I tu nešto novog ima.
Kažu da se puno hvale,
ovo kažem radi šale.

Imaju se hvalit čime,

Isusovo tu je Ime.

24

pjesme4 .03 08.pmd 24 2008.03.05, 08:57

 Ima tu još mnogo štošta:
tu je škola, tu je pošta.

Tu imaju i likara,
blizu fratra, matičara.
Eto, sve sam spomenija
sa svima se našalija.

Kad bi nekog uvridija,

nikakav bi čovik bija.
Opet ću se ja javiti
i pismom vas veseliti.

Svima želi sriće, zdravlja

i Mirče vas sve pozdravlja.

Mirko Malenica

25

pjesme4 .03 08.pmd 25 2008.03.05, 08:57

 Za plakati
Kad bi rođo s juga Miljevaca
zapivao rano kod ovaca
pisma bi se čula, moj brajane,
priko Krke i do Rupske strane.

Ječali bi i Umac i Brina,

isto tako Moseć i Promina.
Nema rođe, nema ni ojkanja,
pisma više nigdi ne odzvanja.

Minjaju se, na žalost, vrimena

pa ni stari običaja nema.
A kroz sela samo kad se prođe
skoro da ti i do plača dođe.

Selo svako poluprazno zjaje,

mili Bože, di narod nestaje.
Ni magare za potrebu ljutu
više nećeš vidjeti na putu.

Nekada je bija desna ruka,

što sve nije za čovika vuka.
Rudarice sviće i petrulje
zaminile na struju žarulje.

Kad bi danas brunzin obisija

na kumaštre svak bi ti se smija.
Rekli bi ti sirotinja puka,
do kakvih je još došao muka.

26

pjesme4 .03 08.pmd 26 2008.03.05, 08:57

 Sve postalo gospodski toliko,
stap ni kaba ne poznaje nitko.
Niti pura na kuminu kvrca,
niti žerava uokolo vrca.

Moda stare običaje uze,

tko još sije žito il kuruze.
Tko još viđa sukanac u sobi,
tko udara prakljačom po robi.

Ili kosu pere sa lukšijom

il se žena prti sa vučijom.
Čak ni prase više se ne tuče,
zaklana ga kupi i dovuče.

Kulenice ne nadiva nitko,

što sve nema, moja mila diko.
A kabanom kad bi se pokrija,
rekli bi ti da si poludija.

Kad sve skuntaš, ne znaš što bi prije,

da se plače ili da se smije.
Eto, takvo sada vrime dođe,
nitko poput Miljevačkog rođe.

Aut voza nizačim ga briga

u selo mu i asfalt pristiga.
Vozi brzo kao da prkosi,
moraš pazit da te ne pokosi.

Još kada se nalije gargaša

ni turski mu nije ravan paša.

27

pjesme4 .03 08.pmd 27 2008.03.05, 08:57

 A tko smide da ga opomene,
on se na to od smija zacene.

Il se stane na tebe derati

pa se moraš uza zid verati.
Il ti psuje sve na nebu svetce
pa pokušaj doći na Miljevce.

28

pjesme4 .03 08.pmd 28 2008.03.05, 08:57

 Žalosno
Žalimo te Gotovina Ante
i sve one koji su uza te
i sudbinu dijele s tobom istu
te zgriješili nisu dragom Kristu.

Zar nakana našeg pravosuđa

biti može i od ove luđa.
Lopovima koji su nas klali
i pogrdnim imenima zvali

oprašta se zločin na veliko,

tu pametan više nije nitko.
Čovik da je od kamena kruta
stotinu bi zaplakao puta

kad nepravdu svakojaku vidi

di se lopov za zločin ne stidi.
Te za zločin koji je činija
u državi nitko ništa neće.

On se kazne svake oslobađa

pa se mirno i bezbrižno kreće.
Nepravda se naturiva svome
nedužnome puku hrvatskome.

Nedužne ih kod pameti zdrave

šalju tamo s onu stranu brave.
Kod gospođe Carla dels Ponte
kud ćeš veće od ove sramote.

29

pjesme4 .03 08.pmd 29 2008.03.05, 08:57

 I kada bi iz zemlje ustali
svi koji su za nju život dali
što bi drugo nego zaplakali,
pitali se za koga su pali?

Dal za one koji su nas klali

i palili što su redom stigli?
A sada im amnestiju dali
otvoreno na nas ruke digli.

I da našeg Franje nije bilo

što nam još se ne bi dogodilo?
Bahata bi neman dalje klala
u grobove žive nas bacala.

Moralo se presresti lopove

zauvik im svrnuti rogove.
Zato Bljesak i Oluju hvali
zbog slobode koju su nam dali.

30

pjesme4 .03 08.pmd 30 2008.03.05, 08:57

 Fantazija
Načuo sam još prošle godine
kako neki delija se trudi
za dobrobit rodne nam krajine
da turizam i život probudi.

Ladujući liti ispod brista

on se stara i za radna mista.
Omladini rodnih Miljevaca
i na Krku samo misli baca.

A tko to još poželija ne bi

ono što je zamislija sebi.
A bilo je i o tom divana
da se gradi hotel Panorama

tu na ploči blizu Bogatića

uz mirise gore i cvića.
I još jedan da bi sagradija
na prostoru di je stari bija.

Gradio bi stadion travnati

di se može nogomet igrati.
Čije sada brze noge gaze
te njegove bogomdane staze?

Najbolje je za takve proplanke

nabaviti gumene opanke.
A za branje smilja i kadulje
najspretnije bile bi ličkulje.

31

pjesme4 .03 08.pmd 31 2008.03.05, 08:57

 Jer za takav pešter i živice
na virujen da su sprinterice.
I žičaru ima je u planu
priko Krke do na rupsku stranu.

Pa bi tako po našem deliji

i njegovoj dobroj fantaziji
nama bliski Roški slap i bare
lipši bili i od Niagare.

A ta sportska miljevačka grana

Las Vegasu ne bi bila ravna.
Pa se pitam, za miloga Boga
je li išta ostvareno toga?

Jer ja bih se, mili moj šinjore,

sa žičarom vozao do zore.
Pa me brige hvataju još veće
ako od tog ništa biti neće.

Dalje pišuć do Promine stiže

hvali Krku i visoko diže.
Nikako se ne ostavlja pera
do Plitvičkih dolazi jezera.

I umalo nije za belaja

našao se ispod Himalaja.
Pa da tako sa istoga mjesta
baci pogled do Mount Everesta.

32

pjesme4 .03 08.pmd 32 2008.03.05, 08:57

 I kada već spominje turizam
da upozna Nepal i budizam.
To, da mu se skoro stoljećima
blizu sela palila klačina

i pravili šlape i opanci,

tovarili do jučer magarci,
i stoka se čuvala po gaju
i ne priča mlađem naraštaju.

Možda jednom sa takvim zemljakom

dojurimo i podzemnim vlakom
na veselje nas i naše dice
od Drniša sve do Laškovice.

I tako bi možda barem zera

bili poput Rio de Žanera.

33

pjesme4 .03 08.pmd 33 2008.03.05, 08:57

 I previše
Koliko si samo lipa
a malo mi imaš mira.
Indirektno il direktno
uvik mi te netko dira.

Spominju ti stalno ime

o tebi se puno piše.
Il u pismi il drukčije,
zar to nije već previše?

E kad bi mi pričat znala,

usne bi ti zadrhtale.
Rekla bi mi da ti nije
ni do zbilje ni do šale.

A ni druga miljenica,
ta Čikola, ta riječica,
ki i ni ti mira nema,
pivaju o njoj i dica.

Onaj tko je s Miljevaca

taj o vama puno znade
pa o vama ćakulati
odveć volju i nemade.

Koliko je Krka krasna

i priroda okolo joj
poznato je meni samom
i rodbini ciloj mojoj.

34

pjesme4 .03 08.pmd 34 2008.03.05, 08:57

 I svakome tko dolazi
s Miljevačkog platoa
niti Krka nit Čikola
za njeg nije ništa nova.

Pa pisati o tome stalno

zna biti neopravdano.
Jer koji još Miljevčanac
ne poznaje onaj klanac.

Ili onu golu stijenu

nad jarugom nadvijenu.
Ili gredu doli niže
iznad Krke što se diže

sa koje su hrabra dica

Samodola, Malenica...
bacali se u dubine
bi za vidit od miline.

Tko god bija s Miljevaca

neka samo meni reče
da mu Krka lipotica
pored samog sela teče.

Ili bija s Bogatića

il iz donjih pak Brištana.
Iša kući il od kuće,
sve strmine, nigdi ravna.

Do mlinice s magaretom,
tu i tamo kad bi mora.

35

pjesme4 .03 08.pmd 35 2008.03.05, 08:57

 I kad bi se kući vraća
padao bi od umora.

Tako seka fantazira,

piše da uz Krku živi.
“I galeba ona vidi”
ki da je na splitskoj rivi.

Od kako za sebe znadem

nikad nisam još vidija
galeb iznad Bogatića
da je nekad proletija.

Lisičine i orline,
gavranovi, crne vrane
i šakali i zečine
vidit ćeš ih na sve strane.

A to što bi netko tija

da baš pored Krke živi
il na Krki se rodija,
to je samo fantazija.

36

pjesme4 .03 08.pmd 36 2008.03.05, 08:57

 Petar i torovi
Nije nikad Petar stari
bojao se pomrčine,
nit mećave bilo koje,
niti bure, nit južine.

Cilo lito ranom zorom

još dok sunce ne ugrije
žurio bi neumorno
i nestao iz avlije.

Priko lokve, priko krša

dugi put bi prigazija,
stizao bi do torova
da bi blago zatvorija.

Iza toga opet kući

sve u miru i spokoju,
te u ruci s bagulinom
zapivat bi znao koju.

A pridvečer kad zaladi

Petar važ u ruku uze,
valja stići do torova,
triba blago da se muze.

Iza toga na ispašu

valja blago uputiti,
za vidila kući stići,
mliko triba prociditi.

37

pjesme4 .03 08.pmd 37 2008.03.05, 08:57

 Prokuvati pa ga stavit
iza toga da se ladi.
I tako bi vridni Petar
uvik ima što da radi.

Već odavno nema Petra,

ni torova više nema.
Torovi se urušili
uslijed dugog nevrimena.

38

pjesme4 .03 08.pmd 38 2008.03.05, 08:57

 Ne ponovilo se
Tko za drugog kopa jamu,
istu kopa sebi samu.
Izreka je promišljena,
prigovora na nju nema.

Tako di god rata ima

tu postoji i zločina.
Domoljub je lipo biti
i svojim se ponositi.

A sve što se dogodilo

nikada se ne ponovilo.
Jer ako Bog ima pravde,
suditi će kako znade.

A morati i želiti
pojmovi su različiti.
Tako je i kod vojnika
na stotine neprilika.

Dolazi do oholosti
i do nerazboritosti.
Pa u takvoj okolnosti
ili kazne il oprosti.

Il poštedi il ubije,
drugačije ne umije.
jer u takvoj paranoji (mahnitosti)
on je hrabar il se boji.

39

pjesme4 .03 08.pmd 39 2008.03.05, 08:57

 Sila nije nikom draga,
iza rata svuda traga.
Takvoj patnji takvoj boli
posve teško se odoli.

Kod tolikih zla i jada

sve na srce teško pada.
Niti možeš nit se mora
zaboravit agresora.

Pa recimo zato sada,

Božija ga stigla pravda.
Pa ako nam Bog ne laže,
zapovid mu peta kaže:

“Da se nitko ne ubije”,

svi smo za to najradije.
I Božje blaženstvo osmo
za nas može biti radosno.

Zbog pravde smo progonjeni

pa smo zato i blaženi.
Po ovom što sam reka
kraljevstva su nam nebeska.

Po tvom petom milosrđu, Bože,

uvreda se oprostiti može.
Jer Bog mržnju neće preporučit
pa će ovo još i lipše zvučit.

40

pjesme4 .03 08.pmd 40 2008.03.05, 08:57

 Svi smo ljudi od krvi i mesa
i stradanje svakog potresa.
bez obzira koje vire bija
i u kojoj zemlji se rodija.

Bilo kako da hoćeš prosudit,

agresor je samo za osudit.
Al sa ljudske i Božje strane
čovik mora pazit na divane.

I za teške riči izrečene

bilo kome da su upućene
nek autor ima opravdanje
ipak mu se može dat na znanje.

Da nekada izražaji ružni

nisu dragi a niti su nužni.
Osobito za naše Miljevce
di uz Boga štuješ druge svece.

Sve ponekad i ne zvuči krasno,

hvala Bogu, nikad nije kasno.
A stvar tuđa mene ne zamara,
svatko za se neka odgovara.

41

pjesme4 .03 08.pmd 41 2008.03.05, 08:57

 Ako je za virovati
Ovo pričam za svakog
i čuo sam od drugog.
A da li je istina,
to vam reći ne bih zna.

Pored svega ostalog

čulo se je i još tog.
Miljevačke crkve dvije,
pričalo se barem prije,

po nečemu su različite,
tu razliku pogodite.
Razlika se očituje
u visini iznad mora.

Jedna drugu nadvisuje,

eto pravog odgovora.
Ako bi se ta razlika
u visini računala,

ne čini se baš velika,

a ne baš ni posve mala.
I kako se sve pričalo,
ovako bi izgledalo:

kampanel bi crkve donje

vrhom svojim udarao
u podnožje crkve gornje.
Ova se je priča stara
mogla čuti od zvonara.

42

pjesme4 .03 08.pmd 42 2008.03.05, 08:57

 Miljevačko podne
Kad sam ja još dite bija
i na misu dolazija,
pred crkvom bi fratar pita
što je tako malo svita?

Vjernici bi govorili,
nadoći će, oče mili.
U šali bi on ovako:
“Ki i podne miljevačko.”

Znalo se je tad govorit

kada podne triba zvonit.
Crkva našeg svetog Pavla,
mali prozor desna strana.

Točno priko donjeg praga

deblja crta urezana.
Kad bi s live strane crte
u prag donji urezane

točno na prag pala tama

tad bi bilo pola dana.
Čuli bi od sakrištana.

43

pjesme4 .03 08.pmd 43 2008.03.05, 08:57

 Rastanak
Momenti se zadnji bliže,
još je tiha noć.
Visoko se oblak diže
skoro triba poć.

Moje srce lupa jače

kao da će skoro pući.
Čujem nekog blizu plače
tužno je u našoj kući.

Svi polako ustajemo,

nitko ništa ne govori.
Vrime da se rastajemo,
majka stara žamori.

Napušta se selo svoje,

majka teške suze lije.
Suzne oči su i moje,
tuga se u srcu krije.

Na put si nas, stara majko,

podaleko ispratila.
Plakala si sada jako,
blagoslov nam uputila.

44

pjesme4 .03 08.pmd 44 2008.03.05, 08:57

 Drhtava je ruka tvoja
milovala lice moje.
Tvoja bol je bol i moja,
teku suze još po koje.

Još si nešto reći tila

pazi ... još si mlad.
Al iz oka suza vrila
kanula je tad.

45

pjesme4 .03 08.pmd 45 2008.03.05, 08:57

 Dragom rodijaku
Tko se tebe još dobro ne sića
ili tvoje ne spominje ime?
Ti si bija i ponos i srića
porodici svojoj iz Runjića.

Tko to biše vesele naravi

uvik vedra, nasmijana lica?
Tko li može da te zaboravi,
kud nestade kao lastavica?

Koja dugo leti prema jugu

i opet se na povratak sprema
ne sluteći da na putu dugu
tog povratka nikada i nema.

Kome to još u sjećanju nije

bistar pogled, sjaj u tvome oku?
Tko li ljubav prema tebi krije
i tko ne bi tebi na pokopu?

Razgovori ugodni sa tobom

dosta sami govore za sebe.
Jednom svima zauvik je zbogom
Tko li to se još ne sića tebe?

Neka ti je crna zemlja laka

zemlja koja tebe sada skriva.
Primi pozdrav svoga rodijaka
koji rado sebi te priziva.

46

pjesme4 .03 08.pmd 46 2008.03.05, 08:57

 Pokoj vični Bog ti darovao
i u raj te anđeli odveli.
Tko za tobom nije zaplakao
kada su te sa sobom poveli?

Za svu tvoju plemenitost

i za tvoju svu dobrotu.
Za poštenje i iskrenost
dok si bio u životu.

Neka su ti čast i slava,

zauvik ti zbogom Ante.
Tvoja duša biše čista
za Hrvatsku i Hrvate.

Tko to ne bi najradije,
mada to moguće nije,
pogledao kao prije
lice tvoje dok se smije.

Neka ova pisma sama

bude tebi uspomena
a utjeha svima nama
iz žalosti što te nema.

Svaki stih u pismi ovoj

nek ti jedan pozdrav šalje.
I mir vječni duši tvojoj
za tebe ću molit dalje.

47

pjesme4 .03 08.pmd 47 2008.03.05, 08:57

 Svom unuku
Rasti mi, rasti, anđele moj,
neka te srića zauvik prati.
U srcu te nosim ja, dida tvoj,
isto ki tvoji otac i mati.

Miluje tebe ruka Božija

i svuda čuva Marija Sveta.
Rado sam uvik tebe želija
drag si mi i lip poput cvijeta.

Tvoj osmijeh lipi raduje mene,

raduje mene i svakog tvog.
Čuvat ću na tebe uspomene
i nek te dragi zagrli Bog.

Večer je kasna sada pred nama

i tama nebo polako skriva.
Uz tebe još su tata i mama
i još te netko sebi priziva.

Zbogom ti, dušo, i laku noć

i spavaj tiho sutra do zore.
A sutra opet ja ću ti doć
i s tobom mirno vani poć.

48

pjesme4 .03 08.pmd 48 2008.03.05, 08:57

 Čobanovi jadi
Hladna bura puše,
sve pred sobom nosi.
Neumoljiva je,
hoće da prkosi.

Čobaninu starom
do ničega nije.
Kabanicom dugom
od leda se krije.

Ne ispušta stado
nikako iz vida.
I ono se počelo
skupljat ispod zida.

Na zalasku sunce,
večernji su sati.
A čobanin gleda
kući da se vrati.

Laganim korakom
ide kontra buri.
Već je tama pala,
mora da požuri.

Vuna se talasa
na umornom blagu.
Napokon su stigli
u kolibu dragu.

49

pjesme4 .03 08.pmd 49 2008.03.05, 08:57

 Marljivi fratar
Dugim čvrstim koracima
gazija si po potrebi.
Po mećavi i oluji
ništa teško ne bi tebi.

Po kiši i vrućini
miljevačkim putinama.
Ili jutrom il s večeri
dolazija bi ti nama.

Ispovidit i pričestit
i bolesne i starije.
Besidu im lipu pružit
bilo ti je najmilije.

Od fratarske kuće zvane

bez auta il motora
sve do crkve svetog Pavla
gaziti si često mora.

Baš za litnih vakanaca

vironauk dici davat.
Znao si ih veseliti
i ljubazno nasmijavat.

I u sprovod kad zatriba

svejedno u koje selo.
I najgore nevrime te
ne bi u tom baš omelo.

U daleke Bogatiće
i po želji toga puka

50

pjesme4 .03 08.pmd 50 2008.03.05, 08:57

 dolazija si na vrime
bez ikakvih tebi muka.

Služija si virno Bogu

i narodu u ono vrime.
Od Boga si bio poslan
i imao sve vrline.

Služija si kako triba

i Božjega ima dara.
I sve brižno i marljivo
radija bez honorara.

Kad spominjem honorare

mislim baš na ove danas
financijski pozavidne,
nek ostane sve iza nas.

Blizu, ako ne i više,

od dva puna desetljeća
služija u dijaspori
pa ti zato čast još veća.

U Frankfurtu velegradu,
u toj lipoj metropoli,
još se tebe narod sića
i puno te, puno voli.

Svim fratrima Provincije

Presvetoga Otkupitelja.
vridni naš fra Stanko Mandac
morao bi biti uzor
i po njemu prepoznati
što je dužnost a što želja.

51

pjesme4 .03 08.pmd 51 2008.03.05, 08:57

 Za Božić
Jesen hladna je pri kraju
a zima se već osića.
Bože mili, kad će proći
cilo vrime do prolića.

Nikom zima ne oprašta,

neobični hladni dani.
I da li će ovi biti
još i gori nego lani.

Dal će zubi cvokotati

ili koža da se ježi?
Il barem na radost dici
tu i tamo da zasniježi?

Pravit ćemo Dida Mraza

za radosne mališane
i brojiti nestrpljivo
do Božića lipe dane.

Rođenje se Isusovo
u toplome domu slavi.
Božićno se drvce kiti
ugođaj će biti pravi.

Bakalar će mirisati
baš uoči Badnjog dana.
Uštipci za Badnju večer,
za Božić se sprema sarma.

52

pjesme4 .03 08.pmd 52 2008.03.05, 08:57

 I pečenjem svakojakim
mirisat će kuća cila.
Što sve vridna domaćica
tu još nije pripravila?

Od kupusa kiseloga
zamirisa cilo selo.
Miriše u susku vino,
mora bit svud veselo.

Sritan Božić nek nam bude

i godina koja dodi.
I Bog dragi nek nas čuva
i u miran život vodi.

53

pjesme4 .03 08.pmd 53 2008.03.05, 08:57

 Ivina smokva
I nije baš blizu mora
pola ure brza hoda.
Ni manje ni više triba
doći tamo di je voda.

Al opet će reći:
iz lipih sam ja Vodica
iako mu kuća strši
usrid trnja i živica.

Di je kuća, to ne smeta,
važno da nam Miljevčanka
nije više čobanica,
nego fina Vodičanka.

Pa neka joj sritno bude

jer tako je i Bog tija,
našoj vridnoj Miljevčanki
plavo more poklonija.

Neka svuda našeg svita,

Bog mu u pomoći bija,
neka stvara i uživa
kako je i naumija.

Na ariju čistu, frišku

lipo ti je doć na more,
a s lipoga mora otić
ništa ti od toga gore.

54

pjesme4 .03 08.pmd 54 2008.03.05, 08:57

 Takva srića il sudbina
našeg šinjor Ivu prati,
iz Njemačke dođe kući
i opet se nazad vrati.

Skoro već tri desetljeća

i uvik u litno vrime
da zalije smokvu svoju
da od suše ne ugine.

Jer ona mu zlata valja

dobra je to i kripna spiza.
I da samo vidiš kako
ranom zorom ih prigriza.

Cilo lito pazi na nju

zaliva je, bere, suši.
I suve su berićetne
eh, kako ih samo ruši.

I nizaca po desetak
on ponese za Klausa.
A Klaus ih u Njemačkoj
da znaš kako slatko kusa.

Vidija je tako Hubert

kako Klaus smokve guta.
Mislija je koji nizac
i on dobit ovog puta.

Dositi se šinjor Ive,

na obadva stade vikat
pa im kaže da od danas
smokve neće dobit nikad.

55

pjesme4 .03 08.pmd 55 2008.03.05, 08:57

 Ima pravo kad im kaže,
badava im neće davat,
radije će na pijaci
ispod cine ih prodavat.

Uvik brižno oko smokve

svoga truda neće žalit
i on će je, ako triba,
deset puta na dan zalit.

56

pjesme4 .03 08.pmd 56 2008.03.05, 08:57

 Ratne strahote
Mi smo dragi jedan drugom
i on meni i ja njemu
mada ipak ne ličimo
jedno drugom baš u svemu.
Zaboravit ne možemo
prije desetljeće i po.
Bili smo još dosta mali,
doba nije bilo lipo.
Ratom zemlja se razara
narod sebi traži spasa.
Što od straha, što od jada,
ostaje se i bez glasa.
Stiže Mate u primorje,
ne daj Bože, da je jadan,
i sića se Miljevaca
misli na njih on povazdan.
Sa materom i sa ćaćom
i sa bratom posve malim,
sa njima i mala sestra
u noćima neispavanim.
I njihove sve te muke
i svako to brime jada
u mom srcu i u duši
nalaze se još i sada.
Pa nedugo nakon toga
umorna i uplakana
porodica skoro cila
u Njemačku stiže nama.

57

pjesme4 .03 08.pmd 57 2008.03.05, 08:57

 I ne bi im bogme lako,
ni materi a ni dici.
Kroz suze će Mate meni:
“Ćaća je na bojišnici.”
Ima ića, ima pića,
imati će kod nas svega.
A koliko vidit mogu,
nije njima ni do čega.
Ne vide u sebi mira
tuđina im nije draga.
Njima je do rodne grude
i samo do svoga praga.
Za sve ovo što se zbiva
žao mi je moga roda.
A kako i ne bi bilo
jer krv ipak nije voda.
Jer i Matin i moj ćaća
rođena su oni braća.
Ljubav bratska nek se gaji
i nikada ne odvraća.
Samo kratko prođe vrime
već ih želja vuče doli.
Govore mi dica stalno:
“Za ćaćom nas srce boli.”
I ponovo u primorju
čim se ratno doba stiša
sitili se rodnog praga
Miljevaca i Drniša.
Pa tako sad od početka
iza Bljeska i Oluje

58

pjesme4 .03 08.pmd 58 2008.03.05, 08:57

 valja da se novi život
bilo kako da zasnuje.
Bogami im ne bi lako,
kuća s golim zidinama,
sve do zera pokradeno
i potpuno zjaje prazna.
I tako je sve po zera
s puno truda, s puno volje
i malo uz pomoć Boga
sve počelo ići na bolje.
Skoro na početku pisme
ja sam Matu spomenija
i imenom njegovim bi
ovu pismu završija.
Mate je u velegradu
i svoj svoga se ne stidi.
A ja živim malo dalje
pa doskora da se vidi.
Mario Malenica

Mate i Mario

59

pjesme4 .03 08.pmd 59 2008.03.05, 08:57

 Najlipše kod svoje kuće
Lipa je i ova ravan
tu di sam se ja rodija.
Tu di živim i dan - danas
i di sam se odgojija.

I ne bi je zaminija
nikada za neku drugu
pa niti za plavo more
i obalu lipu dugu.

Di odrasteš rado budeš

i vežu te uspomene
svakojake iz ditinjstva,
tako barem je kod mene.

Liti suncem obasjana

lipa mi i draga gora,
koja se daleko vidi
iznad šesnog plavog mora.

I po suncu i po vitru
uz vrleti kamenite
doći ću ti u pohode
umiljati Velebite.

Viran si mi i ljubazan
u proljeće, a i liti.
Mećavama neumoljiv
zimi znadeš prkositi.

60

pjesme4 .03 08.pmd 60 2008.03.05, 08:57

 Lipe su i morske hridi
kad po njima val udara.
I južina kad zapuše
i valove stvara.

Lipo je i tu na plaži
kad te jako sunce peče.
Lipo je i zaplivati,
proći rivom bar uvečer.

I valja se kući vratit

iz koje si amo doša.
Nosiš sobom uspomenu,
bila dobra ili loša.

Mario Malenica

61

pjesme4 .03 08.pmd 61 2008.03.05, 08:57

 Šime s biciklom
Kad je zima već pri kraju
i proljetni dođu dani
sa biciklom svojom starom
Šime je većinom vani.

Samo ako nije kišno

i ne puše jaki vitar
u prirodu on odlazi
ki uvik čvrst i hitar.

I tako već godinama

a u lito kad ugrije
ili vozi predvečerjem
il svanućem zaranije.

Uz potoke i uz rijeku
ponajviše duž kanala,
i svejedno kojim putem
on ne može bez pedala.

Tako jača tilo svoje

u prirodi dok se vozi,
jača srce, jača dušu
i prkosi još trombozi.

Ponekad se i to desi
kad odjuri malo dalje,
kući mu se još ne ide
mobitelom pozdrav šalje.

62

pjesme4 .03 08.pmd 62 2008.03.05, 08:57

 U debeloj ladovini
odmori se uru koju,
gledajući u valove
sve u miru i spokoju.

Za nesriću i to bude
da mu guma se probuši.
Okrpit je nema čime
pa od jada se roguši.

Dugo natrag sve do kuće

sad biciklu mora gurat.
Jako sunce svud ga žeže
i to valja sve izdurat.

Kolike je kilometre
tko bi to još izbrojija,
uz potoke i uz rijeku
vozeći se privalija.

Neka sritno vozi dalje

i uz puno svog elana
nek dušu i tilo jača
i za uzor svima nama.

63

pjesme4 .03 08.pmd 63 2008.03.05, 08:57

 Pogled na komunizam

Koliko je još i takvih

koji plaču i dan - danas
za režimom onim bivšim
koji davno je iza nas.

Ti koji su govorili:
“Sve za Tita i partiju”
partija im sveta bila
i te riči još ne kriju.

Kako vuk ne minja ćudi,

takvi su i komunisti,
samo nek je njima dobro,
ostali su uvik isti.

Da su im vrimena stara
lak posao, dobra plaća,
to bi tija komunjara,
“dobro bi za crvendaća”.

I kredita kad zaželi

svaka bi mu banka dala
ni jedna ga komunjara
nikad ne bi ni vraćala.

Tako bi kod Jose starca,

zadužiš se i ne vraćaš,
uz izreku onu staru,
ugrizao vuk magarca.

64

pjesme4 .03 08.pmd 64 2008.03.05, 08:57

 Tu i tamo uz kamate,
al sasvim uz vrlo male,
poneke bi komunjare
neki dio i vraćale.

Bi i takve protekcije,
diplome se kupovale
i titulu profesora
dobija bi ki od šale.

A dozvolu za vozača
nudila ti škola svaka,
pa ako si i nepismen,
za njemačkih sto maraka.

I nepravdu svakojaku
i radniku i seljaku
nudio je režim stari
na svakome baš koraku.

Primjer jedan od stotinu

ja ću sada spomenuti
a on će se na općinu
u Drnišu odnositi.

Siromašna porodica
besposlena, puno dice
socijalnu pomoć traži
kod općinske službenice.

Bezobrazna neka teta

šalje ih do komiteta
za stariju svoju dicu
da pribave iskaznicu.

65

pjesme4 .03 08.pmd 65 2008.03.05, 08:57

 Il potvrdu bilo koju
da su član u ovom skoju (SKOJ-u).
Kaže žena: dica nisu učlanjeni
tu ne triba ići meni.

Obraća se službenica
sa pitanjem bezobraznim
i čovika jadnog pita
jel bija u partizanim.

Ljutit čovik vrti glavom

i kaže joj daj za rata
domobranski vojnik bija,
čuva svetu domovinu
braneći zemlju svih Hrvata.

Službenica nehumano
sirotinju šalje kući,
rješenje će brzo stići
ovaj tjedan il idući.

Ni tri dana ne prođoše

i evo ti pismonoše,
molba im je odbijena
i nikakvih šoldi nema.

I tako za porodicu
općinskoga ne bi spasa,
tko zna što bi s njima bilo
bez pomoći Karitasa.

Istih takvih službenika

i dan - danas tamo ima

66

pjesme4 .03 08.pmd 66 2008.03.05, 08:57

 i samo im režim stari
još uvik je u mislima.

U prosvjeti i kulturi
i u svakoj ustanovi
zadojeni komunizmom
ne mare za sustav ovi.

A od vrha političkog
ništa dobrog na vidiku,
samo je za očekivat
još i veću nepriliku.

Prevareni branitelji
prepušteni sami sebi,
smjenjuju se generali
pa tko srdit bio ne bi?

Čak i priko Atlantika

leti se do Bile kuće
i šire se neistine
je li ovo sve moguće?

Blate vridnog predsjednika

pokojnoga nam Tuđmana
i njegovu porodicu
bez ikakvog blate srama.

Za sve drugo baš ih briga,

takvi samo sebe vide
i nemaju karaktera
pa zbog svega nek se stide.

67

pjesme4 .03 08.pmd 67 2008.03.05, 08:57

 Miša sa Goriša
Stiga Miša sa Goriša
s magaricom do Drniša.
Nasred mosta Čikolskoga
prijatelja sretne svoga.

Prijatelj je sa Brnjice,
goni dvije magarice.
Obe je natovarija,
što sve nije još kupija.

Po dvi pune nose vriće,

mora da je ima sriće
pa velike količine
nakupova ispod cine.

Pita Miša, otkud lova?

toliko si nakupova.
Brnjičanin samo šuti
i počinje da se ljuti.

Sunce peče, nema šale,

Miša stavlja naočale.
Prave tamne sunčanice,
žuri dalje do pijace

da ulovi barem štogod

jeftinije i od ovog
sa Brnjice malo prije
samo ako kasno nije.

68

pjesme4 .03 08.pmd 68 2008.03.05, 08:57

 I Miša je sa Goriša
danas ima neku sriću
i za sasvim malo šoldi
nakupova cilu vriću.

Povelika tri čantruna

za desetak, petnaestak kuna
i krumpira skoro džabe
kupija u neke babe.

A neki mu opet gazda

jeftin kupus nudi vazda.
Piva Miša, sve se trese,
i kupusom puni kese.

Malo dalje i iz hlada

gospođa mu nudi mlada
frišku blitvu i fažole,
i ona je sa Čikole.

Čisti šudar joj na glavi

i ugođaj daje pravi.
Stoji pored nekog lole,
lipe na njoj i postole.

Opet Miša sa Goriša

sve jeftino namiriša
pa kupuje od gospođe
i opet mu dobro dođe.

Sve dobija skoro mukti

od radosti šinjor bukti.

69

pjesme4 .03 08.pmd 69 2008.03.05, 08:57

 Mario Malenica

70

pjesme4 .03 08.pmd 70 2008.03.05, 08:57

 Sada šinjor sa Goriša
gospođi je blizu priša.

Oće da je zafrkaje
pa je pita od kuda je.
A ona ga k vragu šalje,
kaže mu da ide dalje.

Gorišanin oštro gari,

magaricu natovari.
Nikad bolje proša nije,
pune vriće obadvije.

Magarica jedva miče

od tereta, on još viče.
Pošten i još junačina
ne virujen daj linčina

da bi tija da beštija
još i njega kući šlepa.
Baš ga briga što će biti
pa beštija da i krepa.
Sunce žeže sve to vruće,
Brnjičanin već kod kuće.

S obadvije magarice
hvala Bogu sritno stiga.
Što je s onim sa Goriša
nimalo ga nije briga.

Mario Malenica

71

pjesme4 .03 08.pmd 71 2008.03.05, 08:57

 Nediljom

Nedilja je, u crkvu se iđe,

netko češće, netko malo riđe.
Netko ovako, a netko onako,
pogrešno je ne ići nikako.

Bolesnome i posve starome

i Bog dragi oprašta na tome.
Tu se čovik odriče sotone
te njegovih svih djela i sjaja.

Vjernici se mole i poklone

do Božjeg stižu zagrljaja.
Svak sa sebe svoje grijehe skida
i molitvu za pokoru moli.

Tu se mirno Bogu ispovida,

prema Bogu ljubav se ne skriva.
Pivati je uobičajeno,
postalo je omiljeno.

Zdravo tilo Isusovo

na oltaru posvećeno.
Čim iziđe vani raja
nigdi lipšeg običaja.

72

pjesme4 .03 08.pmd 72 2008.03.05, 08:57

 Besidi se i nabraja
svaka novost iz svog kraja.
Još može se povrh toga
desit nešto i drugoga.

Svejedno u koje doba,

bilo zimsko ili litno,
to najmanje bude bitno.
upozna bi momak curu,
e, pa neka mu bude sritno.

73

pjesme4 .03 08.pmd 73 2008.03.05, 08:57

 Malo naški

Dovikuje Mate Frani,

rekao bi da galami.
Dovikuje priko puta,
Manda mu je nešto ljuta.

Manda ručak sigurava,

kruv pod peku zaprećava.
A i robu sumprešava,
ima rađe na sve strane.

Viruj meni, dragi Frane.

Priko puta Frane stiže,
iđe k Mati sve to bliže,
kad mu se je približija

nešto mu probesidija,
po ramenu Matu kuca.
Mate pita di je Luca,
on mu na to odgovara,

eno Luce, zelje para

a ja moram do bunara
teke vode zagrabiti,
koji kumpir oguliti.

Moja Luca stalno priši

i po suncu i po kiši
da je dragi Bog usliši
i tako se čovik pati,

74

pjesme4 .03 08.pmd 74 2008.03.05, 08:57

 još će na to Frane Mati.
Mate bi požurija,
kruv još nije izvadija,
da mu nebi izgorija.

Za sriću se dositija
sa Franom se pozdravija.
Te starinske naše riči
njima da se čovik diči.

Te pošada te kepčija
britva, lašun i sinija,
gurle, krto i kunistra,
otik, gribak, pošajica.

Kračun i još mandelica,

pa koltrine i punistra,
ambar, varćak i ćuskija,
susak, teća, stap, avlija.

Pored toga još i kaba,

tko je još ki mi baraba,
matrak, sora, brtvelica,
buce, oćete i lumbrela.
Ćiverica ili tintara,
i kalčine za kopanje,
makinja za polivanje,
lis (oruđe za oranje).

Za kuvara kažu: koga,

pitaj Boga, kolko toga.

75

pjesme4 .03 08.pmd 75 2008.03.05, 08:57

 Dođi, duše presveti
Dođi duše presveti,
sa neba nas posjeti
zrakom svoje milosti.

Dođi, Oče ubogih,

djelitelju dara svih,
dođi srca svjetlosti.

Tješitelju tako blag,

ti nebeski Goste drag,
slatki hlade duša svih.

Umornima odmore
u vrućini lahore
razgovore žalosnih.

Sjaju svjetla blaženog,

sjaj u srcu puka svog,
napuni nam dušu svu.

Bez božanstva tvojega,

čovjek je bez ičega,
tone sav u crnom zlu.

Nečiste nam umivaj,

suha srca zalivaj
vidaj rane ranjenim.

76

pjesme4 .03 08.pmd 76 2008.03.05, 08:57

 Mekšaj ćudi kamene
ogrij grudi ledene,
ne daj nama putem zlim.

Svi što vjeru imaju,

što se u te ufaju,
sedam svojih dara daj.

Daj nam krepost zaslužnu,

i smrt lijepu, blaženu,
daj vjekovit svima raj.

Do nebesa nek se ori

naših grudi gromki glas,
neka jeknu rajski dvori,
nek nas čuje Isus spas.

Isukrste, srcu tvom,

s nama naš se kune dom:
dušom, tijelom vjek sam tvoj,
za Krst časni bijuć boj!

Čujte, puci širom svijeta,

oci naši, čujte sad,
čujte, sluge pakla kleta,
kako Hrvat kliče mlad.

Kralju slave silni blagi,

blagoslovi zavjet taj,
blagoslovi rod nam dragi,
u svom srcu stan mu daj.

77

pjesme4 .03 08.pmd 77 2008.03.05, 08:57

 Kakav prijatelj je Isus,
naše boli nosi on,
i naš teret i sve jade,
on nam lakša brigom svom.

Kako često mir nam treba,

zašto zalud muke te?
Zašto brige ne bi svoje
mi svom Bogu rekli sve?

Ako dođu kušnje teške

pa te boli duša stog,
ti ne gubi nikad nade
jer nam mir svoj nosi Bog.

Prijatelja vjernog znaš li

kom ćeš svoje tuge reći?
To je Isus što nam uvijek
naše boli nosi sve.

Kad nas brige i umornost

teško muče cijeli dan,
Kriste, utočište naše,
tada mir naš ti si sam.

Prijatelji kad te preznu,

to za žrtvu Bogu daj:
On će uzet te za ruku,
utjeha će biti znaj!

78

pjesme4 .03 08.pmd 78 2008.03.05, 08:57

 Svi s tolikih strana svijeta
istu želju imamo
da kroz maglu i oluju
prema suncu idemo.

Po svem svijetu naokolo

za dobrotom čeznu svi,
i tvoj brat od tebe čeka
da mu sreću pružiš ti.

Za sve ljude koje sretneš

uvijek imaj ljubavi
jer je to tek život pravi,
to je život vječnosti.

(Iz malog misala)

79

pjesme4 .03 08.pmd 79 2008.03.05, 08:57

 Božićna pijaca u Njemačkoj
Sve počinje u studenom
kišovitom i ledenom.
I sve traje do Božića
u vrimenu određenom.

Ulice su ukrašene,
svuda lijepo osvijetljene.
Svi štandovi okićeni
i uredno postavljeni.

Pjesma, glazba na sve strane

od radosti srce stane.
Domaća se nude jela,
meso friško sa gradela.

Isto tako kobasice,

talijanske razne pice.
Jela nude Turci, Grci
Španjolci i Portugalci.

Prodaju se i krumpiri,
kuvani, neoguljeni,
i jako su omiljeni
kad su dobro pripremljeni.

I da slasti budu veće,

u krumpir se maslac meće.
U slanoj se kuva vodi
da uz maslo bolje godi.

80

pjesme4 .03 08.pmd 80 2008.03.05, 08:57

 Kuvana se nude vina
ej, kako su piti fina.
I čajevi raznorazni
i sa rumom prokuvani.

I kad patiš od nazebe

to je piće baš za tebe.
I radova ručnih ima
posvuda po štandovima.

I to vidit još ostaje

kako tkalja robu tkaje.
Još kada se prede vuna,
tu je ruka posla puna.

I kovača vidit možeš

svakog dana ako hoćeš.
Skovat će ti što naručiš
da očima svojim vidiš.

I potkove konjske kuje,

to se rado naručuje.
Sve ti radi što umije
i nitko mu ravan nije.

I satari i zlatari
fotografi, slastičari.
Svatko za svoj posa mari
samo da se ne zamjeri.

U velikoj ima mjeri

dobra piva i rakije

81

pjesme4 .03 08.pmd 81 2008.03.05, 08:57

 pa ako se i popije
ništa to na odmet nije.

Sve što želiš to i platiš,

samo ako ne pripaziš
bez eura se kući vratiš
i tek onda malo patiš.

Advent
Podrijetlom bi pojam Advent odgovarao grčkom
(epiphaneia) što znači “pojava” i odnosi se na dolazak
Božanstva u hram ili na kraljevu posjetu. Advent datira
još od sedmog stoljeća. U Rimskoj crkvi postojao je
najprije jedan izmjenjivi broj od (između 6 i 4)
Adventske nedjelje, sve dok Papa Grgur Veliki nije
utvrdio četiri Adventske nedjelje. Advent - tako ufaju
ljudi - je vrijeme za mir. Hladno doba godine priziva k
tome, dolazak mira, kojeg je u današnjem vremenu za
predbožićnog raspoloženja u gradovima veoma malo.
Adventski vijenac sa svoje četiri svijeće ukazuje na
svjetlost što ju je Isus donio na svijet. S prvim
Adventom, (nedjelja 27. studenoga), dakako, počinje u
Katoličkoj crkvi i u evangelističkoj crkvi nova crkvena
godina.

82

pjesme4 .03 08.pmd 82 2008.03.05, 08:57

 Mondijal 2006.
Vihori se i ovaj put
lijepi njemački stijeg.
Crn, crven i žut
njima je ljepši od ičijeg.

Na prozorima i na balkonima,
u vrtu, na jarbolu svakom,
njiše se barjak noćima, danima,
lipo je biti u ozračju takvom.

Vihore se barjaci i drugih država

sudionica ove nogometne smotre,
ugođaj lijepi, milina prava,
i mase svijeta sve ovo motre.

Velika hrpa golova je pala

za vrijeme ovog mondijala,
Hrvatska ih nedovoljno dala
i ne stiže do osmine finala.

Najprije gubi od Brazila,

gol je postigao Kaka,
velika tuga za nas bila,
za prebroditi ne bi laka.

Neodlučeno je bilo protiv Japana,

još malo nade u nama je tu,
Australija sada igra s nama,
opet smo bezuspješni, sve ne trebalo zlu.

83

pjesme4 .03 08.pmd 83 2008.03.05, 08:57

 Sve smo od sebe dali,
poraz nam teško pada,
ni sreće nismo imali,
svaka je izgubljena nada.

Na tisuće i tisuće Hrvata

pristiglo ovdje iz čitavog svijeta,
jedan do drugog, ki brat uz brata,
bodrili zemlju svoju, ona je njima sveta.

Kakav samo nogometni odraz

Za Srbiju velik i bolan poraz,
od Argentine gubi visoko
s nula prema šest, potresena duboko.

Njemačkoj je dobro pošlo

dok do polufinala nije došlo,
Italija pokaza igru mušku,
dala im spretnu i bolnu ćušku.

I dva gola pred sam svršetak

u mrežu stižu brzi ki metak,
ali u svakom je sportu tako,
izgubiti možeš brzo i lako.

U utakmici protiv Portugala

malo je bolje igrala
i tako uz malo više sreće
osvojila je mjesto treće.

84

pjesme4 .03 08.pmd 84 2008.03.05, 08:57

 A ovo zadnje finale
gdje su Francuska i Italija igrale
i ne bi nogomet vrijedan hvale
i nesportski se ponio Zidane.

Ipak je Italija Francusku tukla

u veliku je žalost uvukla.
Po četvrti put su svjetski prvaci
uz srdačne čestitke i sretno južnjaci.

85

pjesme4 .03 08.pmd 85 2008.03.05, 08:57

 Budi uz anđele
Maleni anđeli oko tebe
poredali se mirno u krug
i ne daju ti nigdje od sebe
i put je njihov svet i dug.

Svet je i dug, na tebe paze,

krilima svojim lebde u nebesima
i malenim nogama zemlju gaze,
i ti si anđel i živiš s njima.

Jutrom te bude, s tobom se igraju,

lice ti bistrom vodom umivaju,
u svoje tople ruke te primaju,
svoju i Božju ljubav ti darivaju.

Uvijek ostani tu, svaki anđel je tvoj

i ti si dio anđela svih, malih nebeskih,
u njima imaš mir i spokoj.
Anđelima i tebi, od mene i svih svetih
pozdrava puno toplih i šesnih.

86

pjesme4 .03 08.pmd 86 2008.03.05, 08:57

 Vranac i klanac
Zajahat ću konja vranca
i krenuti priko kosa,
prikim putem strmog klanca
spustit ću se iz ponosa.

Kod ledene brze vode

upočinut kratko vrime
pa otići u pohode
naokolo u brdine.

Tu u šumi i na travi
svog ću vranca rasedlati,
uz blagoslov i mir pravi
u prirodi uživati.

Vrime prođe, već je večer

vranac mi je ožednija,
na vodi što brzo teče
rado bih ga napojija.

Lipo nam je bilo danas,

sad ostade sve iza nas,
i moramo ja i vranac
kroz vrleti i uz klanac.

Iza nas su sati vrući,

radosno smo stigli kući.

87

pjesme4 .03 08.pmd 87 2008.03.05, 08:57

 Odlazak u metropolu
Već je jesen na pomolu,
nema više vrućih dana,
spremaš se u metropolu,
puno si mi uplakana.

Sitit ćeš se lipog žala

i lipog plavog mora,
sitit ćeš se maestrala,
one palme kraj prozora.

Kraj prozora stare kuće

od kamena sazidane
pred kojom smo u svanuće
pozdravljali naše znane.

Pozdravljali tetu Maru,

koja nas je dozivala
kad bi cviće u pitaru
u svanuće zalivala.

Bevanda je mirisala
svuda oko kuće cile
i ti si je rado pila,
točija je barba Mile.

Ti si već u metropoli,
na iduće doći lito,
još uvik te netko voli,
moje srce plemenito.

88

pjesme4 .03 08.pmd 88 2008.03.05, 08:57

 Mica kod strica
Putem ide mala Mica,
jedva miče uz vrleti,
obećala doć kod strica
uvik joj je na pameti.

Vidila ga dugo nije,

on živi u drugom selu,
kuća mu je uz koštelu.

Uz kuću i murva mala,

mala, ali razgranata,
i lipo je prolistala,
Mica joj se radovala.

Jer Mica i mnoga dica

dok su svi još bili mali
pod murvom se tu kod strica
sastajali i igrali.

Sad je Micin život bijedan,

al kraj s krajem još sastavlja,
dan joj nije drag ni jedan
jer na nju se zaboravlja.

A u ratu Domovinskom
roditelji dobri njeni
tu u kraju Velebitskom
okrutno su ubijeni.

89

pjesme4 .03 08.pmd 89 2008.03.05, 08:57

 Čula je da ima tetu,
da živi u Australiji,
u dalekom gradu Perthu,
i još neki njoj miliji.

Čula je o tetki Peri,

a to je na stranu drugu,
koja živi u Canberri,
možda vide jedna drugu.

I adresu kad bi znala,

pismo bi im napisala,
jedina joj je prilika
kod Matice iseljenika.

Možda oni o tom znadu,

i adresu da joj dadu
ne bi Mica se linila,
pismo bi im uputila.

Tete bi se sažalile,
nešto šoldi prikupile
i poslale svojoj Mici,
ovoj ratnoj sirotici.

Pitale bi sebe obe,

zar kod takve demokracije
i hrvatske te slobode
našoj Mici bolje nije.

90

pjesme4 .03 08.pmd 90 2008.03.05, 08:57

 Volovi na Čikoli
Na riječici Čikoli
volovi se poboli,
bilo ih je svega osam,
svaki snažan i prkosan.

S Miljevaca ih je sedam,
iz Kalika samo jedan,
borili se na termine
sudac bija iz Promine.

Vol garonja s Bogatića

dolutao iz Galića
a rogonja iz Deronja
priko strana iz Brištana.

Volusina s Karalića
pristigao iz Puljića
Širitovci šalju svoga
vola Sunka najjačoga.

Neka čudna volusina

iz Stojaka s Kaočina
najmanji je od vočića
Drinovački iz Kozića.

A ključka je grdosija
iz selašca Dželalija
a zadnji je priko smrika
dotumara iz Kalika.

91

pjesme4 .03 08.pmd 91 2008.03.05, 08:57

 Za ovu je smotru mora
netko naći i sponzora.
Za volove kraj Čikole
javio se neki Jole,

poznatiji kao Jolly,

on ovakve borbe voli.
Kladilo se, tipovalo
naveliko ulagalo.

Kod finala pri svršetku

da ulipša ovu feštu
netko daje zadnju kunu
pa se vara na računu.

Siguran je teško bit

koji vol je favorit.
Neki gazda je iz Splita
smatrao za favorita

i za pravog pobjednika
onog vola iz Kalika.
I on se je privarija,
Kaličanin izgubija,

visoko ga porazija,
rogove mu polomija
ta iz Ključa grdosija
iz selašca Dželalija.

92

pjesme4 .03 08.pmd 92 2008.03.05, 08:57

 I Jolly je izgubija,
neće ni njeg uvik srića,
kladija se na komšiju
iz rodnih mu Karalića.

Ovo mu je pravi pozor

da ne bude više sponzor
i da pazi kad se kladi
ako hoće da zaradi.

93

pjesme4 .03 08.pmd 93 2008.03.05, 08:57

 Na barama
Na barama pored Krke
pasu žune, pasu mrke,
uz njih roge a i gale
i sve su se razblejale.

Sve okolo narod čuje

pa se brižno zapitkuje,
nit su žedne nit su gladne,
radi čega bleje jadne.

Čobanica vridna Mara

srdačno im odgovara.
Uvik oko dvanest uri
ovcama se kući žuri,

da bi mlade podojile
jer tako su naučile.
Odakle si, lipa Mare,
došla amo ti na bare

pita Mića iz Žižića,

u ruci mu kita cvića.
Mara je iz Benkovića.
Oće Mića iz Žižića
da mu Mara bude srića
iz sveg srca i bez cvića.

94

pjesme4 .03 08.pmd 94 2008.03.05, 08:57

 Vjeverica
Vjeverica mala nema mira
po hrastu skakuće i traži žira
podigla svoju repinu dugu
i skokne s jedne na granu drugu
žira na hrastu nema dosta
još je samo poneki osta
jer druge su vjeverice male
sve žire na hrastu poručale
i tako će vjeverica jadna
ostati možda potpuno gladna.

95

pjesme4 .03 08.pmd 95 2008.03.05, 08:57

 Tragična borba
U dolini kraj potoka
dva stada ovaca,
jedno stado čuva Joka,
drugo cura Maca.

Sa ovcama i ovnovi,
veliki im rogovi,
među njima dva vilaša,
jedan čudno se ponaša

pa velikim rogovima
on prkosi ostalima,
diga glavu u nebesa
hoće da se s nekim kresa.

izazvao jednoga
velikoga, jakoga
ljutito se gledaju
i natrag koračaju

pa kad su se pokresali
na zemlju su oba pali
borba neće biti laka
jer oba su dosta jaka

ovnovi se kresaju
čobanice pivaju
kod dvoboja slike ružne
čobanice obe tužne
u ovoj je borbi sada
jedan ovan smrtno strada.

96

pjesme4 .03 08.pmd 96 2008.03.05, 08:57

 Jadne Pakovčanke
Stigla Jela bez cipela,
s Pakova je ona sela,
stigla je do Pokrovnika
tu joj živi teta Ika.

Sa njome je cura Rosa

i Rosa je isto bosa.
Pitaju ih di su bile
i cipele izgubile.

Previše su tumarale,
cipele su poderale.
Dok se tetka Ika šali
i Jela se Rosi žali.

Di su pravda i sloboda
čovik bos po selu oda.
Kako ćemo sada, kume,
nemamo ni jedne kune.

Tko će moći milo moje

bos nazad u selo svoje.
Svi će redom da nas kude,
kazati nam da smo lude.

Da nam pamet nije čista

reći će nam puno svita.
Jedina je još prilika
navratiti kod župnika.

97

pjesme4 .03 08.pmd 97 2008.03.05, 08:57

 Možda će se smilovati
i ipak nam nešto dati.
Ako se kod robe stare
skupljene uz milodare

nađu koje i sandale,

ah što bi se radovale.
Ali fratra kući nema,
nije stiga sa terena.

Tko zna kad će fratar stići,

valja nama kući ići.
Što smo bose nema srama,
država je kriva nama.

Da mi dvije nesritnice
hrabre cure s bojišnice
tumaramo bez obuće,
e, pa to je nemoguće.

Nađimo papira zeru

i pišimo Sanaderu.
Neka zna da nismo same
u državi izigrane.

I neka se Ive lipi

obrati i Mesić Stipi.
Ne može od ovog gore,
kako onda na izbore?

98

pjesme4 .03 08.pmd 98 2008.03.05, 08:57

 Čežnja
Daleko si ti od mene,
daleko od rodnog kraja,
dan mi duži od godine,
od puta do Urugvaja.

Sjećaš li se sela svoga

i kamenih onih kuća,
te bunara dubokoga,
misliš li na ljeta vruća?

Da li sanjaš kad planinu,

divan pogled prema moru,
ili onu oštru zimu,
misliš li na hladnu zoru?

Već je prošlo dugo vrime,

mnoga lita, mnoge zime,
kad si sišla niz padine
i otišla u daljine.

Sad i moje misli lete,

i one su prevelike,
putuju do zemlje svete,
sve do Južne Amerike.

Mada meni nisi blizu,

prikupi si malo mira,
pokušaj mi sredit vizu,
sve što triba od papira.

99

pjesme4 .03 08.pmd 99 2008.03.05, 08:57

 Samo nemoj biti ljuta
što te pitam ovog puta,
a to s vizom nema veze,
koje tamo su pineze?

Dok ti to papira središ

gledaj nešto da uštediš,
da zaradiš il uprosiš,
troškove mi putne snosiš.

Doviđenja, moja mila,

zdrava mi i sritna bila,
stići će ti tvoja dika
priko hladnog Atlantika.

Ljubav nam je neizmjerna,

takva kakvu nitko nema,
budi hrabra i ne daj se,
sve mi sredi i ne kaj se.

100

pjesme4 .03 08.pmd 100 2008.03.05, 08:57

 Lastavica Ankica
Bila si ki Mona Liza
lipa, nježna ki i ona,
tvoj osmijeh do mene stiza
iz daleka i izbliza.

Duga kosa tamne boje

i ki biser bijeli zubi,
moj si ponos i sve moje,
moja čežnja se ne gubi.

Ljubav topla prema tebi

gaji se u srcu mome,
gaji se i kako ne bi
kad se ima prema kome.

Lastavice moja mila,

lastavice moja mala,
kakva si mi nekad bila
takva si mi i ostala.

Uvik brza, uvik spretna,

zvao sam te lastavica,
u životu budi sretna,
draga si mi ti Ankica.

101

pjesme4 .03 08.pmd 101 2008.03.05, 08:57

 Ankica

102

pjesme4 .03 08.pmd 102 2008.03.05, 08:57

 Miljevačka ekonomija
Bila je mnogima draga
i odraslima i dici,
uz mnoštvo pastira i blaga
ponikla na Miljevačkoj ravnici.

Nekad je život značila

za ovaj siromašni kraj,
lipotom svojom zračila
i bila pravi nebeski raj.

Znala je biti od ičeg draža,

uvik se čuo poneki glas,
miljevačka voćna plantaža
mnogima bila život i spas.

Kamenim putem u ono doba

sredinom njenom su koračali
dica školska u pravca oba,
za lipši život i nisu znali.

Zaista divota pogledat bilo,

divan ugođaj baš u proljeće
kad je sve cvalo i zelenilo,
ništa se od toga vratiti neće.

Nekoć je to bila pustoš,

kasnije vrijedna zlata,
pitoma ki usrid Banata,
pustoš je opet i bit će još.

103

pjesme4 .03 08.pmd 103 2008.03.05, 08:57

 Na tisuće i tisuće
zdravih raznih stabala
dočaravale sliku divnu,
od svega sada pustoš ostala.

Po prostranim plantažama
nekada plodne vinove loze,
koje više nisu pred nama,
tumaraju ovce, goveda, koze.

I još nekoliko kilometara

visokog kamenog zida,
sve uslijed ljudskog nemara
odjednom gubi se iz vida.

Sve pokradeno i uništeno,

lopov je na svašta vreba,
svako je stablo posječeno,
eto, i kamen je nekome treba.

104

pjesme4 .03 08.pmd 104 2008.03.05, 08:57

 Nevjeran deran
Neki čudan deran
nikom dobar nije,
a niti je vjeran.
Stigao sa Sicilije.

Čudnovato i divani,
obalom se stalno skita,
čupavac neobrijani,
već ga znade pola Splita.

Viđaju ga kod palače,

često je na kolodvoru,
il se smije ili plače
te navečer te u zoru.

Njegovo je svuda mjesto,

navrati i kod fratara,
na pijacu dođe često,
svuda traži milodara.

Samo jako kad ugrije

u debelom on je hladu,
u parku se na klupi krije,
svi u gradu već ga znadu.

U obližnja stiže sela,

odveze se do Trogira,
obilazi i Kaštela,
vrag mu nikad ne da mira.

105

pjesme4 .03 08.pmd 105 2008.03.05, 08:57

 Kako nikad ne miruje,
obilazi otočane,
na brodu se prošvercuje,
tako stiže na sve strane.

Korčula mu nije strana,

boravio i na Visu,
svraćao i do samostana,
išao na svetu misu.

I do Brača on će doći,
otploviti na Lastovo,
za sve ovaj ima moći,
sve će vidit lito ovo.

I tako će vridni Đani

opet via Italija,
ovog lita ki i lani
bi mu draga Dalmacija.

Gracija šinjore,
lipo je bilo more,
Dalmatincima će reći
samo arividerči.

106

pjesme4 .03 08.pmd 106 2008.03.05, 08:57

 Jabuka
Jabuka mala u vrtu procvala
cvjetovim svojim svuda zamirisala
i mnoštvo lijepih plodova dala
plodove lijepe djeca obrala.

Kad jabuka mala veća naraste

i opet u proljeće fino procvate
tko će joj onda plodove brati?
opet djeca jer i ona će porasti.

107

pjesme4 .03 08.pmd 107 2008.03.05, 08:57

 Visovačka Gospa
Uvik su ti u pohode
dolazili i dolaze,
anđeli ih tebi vode.

Uz zavjete tebi čvrste

da se đavla oslobode
te pomole i prekrste.

Bilo da ih zoveš sama,

milost tvoja je u svima,
ti si svjetlo, a ne tama.

Ljubav tvoja je u nama,

hvala tebi, Gospe draga,
hvala tvojim anđelima.

Ljubazno nam širiš ruke,

širom vrata nam otvaraš,
uvik si nam u mislima,
bez zavisti i bez muke
silnu moć u nama stvaraš.

Iz krajeva planinskih se
i nizinskih tebi stiže,
slušaju se tvoje mise,
prilaze ti sve to bliže.

Sjećam se, davno je bilo,

kako se tebi hodočastilo,
bosi su išli iz Promine,
iz sela Dinare planine.

108

pjesme4 .03 08.pmd 108 2008.03.05, 08:57

 I mnoštvo cura i momaka
sa svilajskih obronaka
te hodočasnika tako istih
i iz sela podvelebitskih.

Putovalo se i po dva dana

do Visovca i natrag kući.
Moli se za nas, budi u pomoći,
uvik si draga i opet ćemo doći.

109

pjesme4 .03 08.pmd 109 2008.03.05, 08:57

 Zeko
U vrtiću u grmiću
lipo je zečiću
postelja mu topla, meka
uz njega je više zeka

male zeke nisu same

ne mogu bez svoje mame
jutrom ako hoće vani

dovikuju brižnoj mami

jer mama i zeke znadu
da moraju na livadu

110

pjesme4 .03 08.pmd 110 2008.03.05, 08:57

 Paja iz Oklaja
Stiga Paja iz Oklaja
iz daleke čak Kanade
stigao do rodnog kraja
prvi put bez svoje Mande.

Mnogi su ga poželili
pa u selo mahom lete
davno nisu ga vidili
žele Paju da posjete.

Pitaju ga di je Manda
i zašto je bez nje stiga
a Paja im reče sada
to je samo moja briga.

Već je Paja postariji

i već četiri decenija
on živi u Ontariji
skroz engleski naučija.

Eto jadnik ni zna nije

svi mu skoro od rodbine
pomrli već ranije
pa se teško miri s time.

Da nikoga od Mandinih
to ni jedno nisu znali
da ih više nema živih
bez ikog su svog ostali.

111

pjesme4 .03 08.pmd 111 2008.03.05, 08:57

 Kad sve ovo Manda čuje
i Paja se nazad vrati
za svojim će da boluje
tuga će je svu shrvati.

Sad se i sam Paja pita

zbog čega je dolazija
takorekuć s kraja svita
uzalud se napatija
i dolare potrošija.

112

pjesme4 .03 08.pmd 112 2008.03.05, 08:57

 Dunja
Ima jedna cura Dunja,
po selima stalno lunja,
povećih je malo dupa,
iz sela je ona Rupa.

Ona dođe priko klanca

i do sela Miljevaca,
zaluta i do Skradina,
tu rodbinu neku ima.

Nema Dunja nikad mira,

viđaju je kod Bribira,
bez ikakvog ona novca
stigne čak i do Obrovca.

Bez obzira na daljinu

rado dođe u Prominu,
iz Promine prema Kninu.

Zna navratit, ali manje,

malo niže u Kistanje,
nedavno je u Drnišu
upoznala nekog Mišu.

U Mišu se zaljubila,
za njega se udat tila,
malo dalje u Kosovu
upoznaje nekog Jovu.

113

pjesme4 .03 08.pmd 113 2008.03.05, 08:57

 Za ime mu kad je čula
pamet joj se okrenula,
pričao joj da je bojnik,
nekadašnji srpski vojnik.

Služio je godinama
kod Dragana kapetana,
sad Jovo za Dunjom ludi
i ljubazno njoj se nudi.

Al to Dunja ne prihvaća,
u Rupe se nazad vraća,
iz svega se razaznaje
Dunji nije do udaje.

Možda će i pokušati
nešto lipšeg ufaćkati,
pa ako joj za rukom pođe,
opet Dunji dobro dođe.

114

pjesme4 .03 08.pmd 114 2008.03.05, 08:57

 Dasa iz Marasa
Neki dasa iz Marasa
po brdima stalno kasa,
svud ga prati cura Kata
stigla mu je iz Parata.

U brdu od nekog Joke

nabavili nešto stoke,
neki im je još Ilija
magarčića poklonija.

Služi im za svaku zgodu,

i za drva i za vodu,
sa njime će i u spizu
jer im ništa nije blizu.

Još bi dasa iz Marasa

nabavio sebi pasa,
za sriću mu baba Pera
dala nekog rotvajlera.

Ova će ga paščetina
obraniti od vučina,
kojih ima u planini
u velikoj količini.

I Kata je bez tjeskobe,

snašla se na strane obe,
radišna je, svud se kreće,
uprosila i odjeće.

115

pjesme4 .03 08.pmd 115 2008.03.05, 08:57

 Lutajući na sve strane
skupila je dosta hrane
sad su Kata, a i dasa,
u planini našli spasa.

I svemu će da odole
kad se tako lipo vole,
nek im je planina laka,
surov život je gorštaka.

116

pjesme4 .03 08.pmd 116 2008.03.05, 08:57

 Lukava lija
Stigla lija sa brdašca
do nekog selašca
selašce je kraj potoka
u selašcu ima koka

a lukava lija znade

kako koku da ukrade
najradije kad se smrkne
u avliju brzo trkne

koku zgrabi i uteče

i sutra će doć navečer.

117

pjesme4 .03 08.pmd 117 2008.03.05, 08:57

 Vratit ću se
Vratit ću se tu di sam ponika
tu na kamen koji skriva smrika
na ta polja škrta i malena
u ravnicu kakvu nitko nema

vratit ću se u one krajeve

i prostrane obići gajeve
proći onim dugim putevima
pašnjacima i vinogradima

pogledati lokve i bunare

ki nekada posjetit pazare
čarape ću obuti vunene
na čarape opanke gumene

i u pratnji moje drage Mice

priko klanca ravno do mlinice
pogledati dal još itko melje
je li isto ki prije veselje

vratit ću se i obići sela

koja nekad bijahu vesela
i u njima crkve obadvije
di sam bogu molija se prije

s kojih su se do svakoga sela

mogla čuti zvona s kampanela
i ne smijem još zaboraviti
Visovačku Gospu pozdraviti

118

pjesme4 .03 08.pmd 118 2008.03.05, 08:57

 i sve druge pozdravit ću svece
kad u rodne navratim Miljevce
niti ću se pomiriti s time
da ne odem malo do Promine

i navratim do sela Lukara

do Gospina u crkvi oltara
i poklonim Gospi se Čatrnjskoj
ki i onoj doli Visovačkoj

jer ovdje sam prije dolazija

sa momcima dok sam mlađi bija
osmog rujna Gospa mi je Mala
u sjećanju duboko ostala

i tako ću doli niz proplanke

legendarne obići Donjake
iz kojih je bila čobanica
legendarna i vridna Marica

a zatim ću kroz šume hrastove

posjetiti Tošića torove
u njima je usred ovih šuma
boravila čobanica Đuma

i tako je moja zemlja draga

svud na mene ostavila traga
i u kraju malo više plodnom
i u kršu malo neprohodnom

119

pjesme4 .03 08.pmd 119 2008.03.05, 08:57

 otići ću i do spomenika
poginulih hrvatskih vojnika
duboko se njima pokloniti
i za njih se Bogu pomoliti

poljubit ću bistu Tuđmanovu

za dušu se moliti njegovu
i tako ću odati priznjanje
zaslugama našeg vridnog Franje

za njegova djela i vrline

klanjat ću se ocu domovine.

120

pjesme4 .03 08.pmd 120 2008.03.05, 08:57

 Marta i karte
Baba Marta rado karta
svom Martinu iz inata
iako je loša zdravlja
karata se ne ostavlja
jer Martin je u mlađe dane

samo znao za kavane

naveliko karta, pija
kasno kući dolazija
na karte bi sve gubija

nije karta iz hobija

zato Marta sad briškula
na karte se priviknula
u Martina i ne ufa

znade igrat i trijumfa

a trešete vrlo lako
protiv Marte gubi svatko.

121

pjesme4 .03 08.pmd 121 2008.03.05, 08:57

 Bezobrazni Joja
Vidi Joje, krade grožđe moje,
krade grožđe, krade i kajsije,
i za vrime sve mladosti svoje
ništa Joja naučio nije.

Ništa drugo ne zna osim pljačke,

svejedno mu i time se miri,
u Joje su ruke podugačke,
svuda Joja svoj lopovluk širi.

On će ući i u kokošinjac
i sa gnjizda pokupiti jaja,
brz i lukav baš kao i lisac
za tren oka stigne na kraj gaja.

A najesen kad dozore šljive

s povelikom torbinom u ruci
ide Joja priko duge njive
pravit štetu nekoj babi Luci.

U nekoga siromaha Rade

obrao je desetak stabala,
osta Rade i bez marmelade
pusti Joja, ruka ti otpala.

Jer šljive su spašavale Radu,

od šljiva je pekao rakiju
i pravija sebi marmeladu,
tužan Rade oda niz avliju.

122

pjesme4 .03 08.pmd 122 2008.03.05, 08:57

 E moj Joja, ne valja ti posa,
sirotinju u nevolju bacaš,
svud te đava po selima nosa,
prazni ruku nigdi ne koračaš.

Nastaviš li dalje tako, Joja,

ti ćeš brzo stići do pržuna,
žalosna će biti mladost tvoja,
sav lopovluk bit će bez računa.

123

pjesme4 .03 08.pmd 123 2008.03.05, 08:57

 Jovankina pravda
Jovanka se čvrsto zaklinjala
da će tužit splitskoga Ferala
to su za nju nikakve novine
koje stalno pišu neistine

al čudno da su i njoj mrske

kad su bile i jesu prosrpske
tužit će ga i Bogu se kune
da ništavi taj Feral Tribune

Jovančeti i oštetu plati

za uvredu zbog koje sad pati
jer Feral se nimalo ne srami
pa previše srpski zločin brani

zna Jovanče ipak što je pravda

pa Ferala žestoko napada
i psuje mu glavnog urednika
i njegovog onog pomoćnika

za uvrede i laži velike

sve njihove psuje suradnike
Jovanka je zaista u pravu
što napada tu rogatu marvu

koja mrzi poštene Hrvate

i Hrvatsku zemlju svuda blate
branitelje naše ponizuju
zločinačkom zovu nam Oluju

124

pjesme4 .03 08.pmd 124 2008.03.05, 08:57

 pokojnog nam predsjednika psuju
s Hrvatskom se zemljom izruguju
takvima je karakter pod nogom
oni posla nemaju sa Bogom

prava marva i ne zna mrziti

korisna je a i bez zavisti
zato nije nimalo dostojno
od Boga bi bilo zabranjeno

da se marva u Feral Tribune

usporedi uz rogato june
jer ta marva što Hrvatsku blati
barem da nam pašarinu plati

ili kaznu za one klevete

u kojima Hrvatsku terete
da se marva Ferala splitskoga
barem kaje ili stidi toga

dala bi im Hrvatska na znanje

da za laži sve te zlonamjerne
pašarina i kazne bi bile
povoljnije, i daleko manje

Jovanče se Ferala ne boji

ona čvrsto uz Hrvatsku stoji
zašto bi se i bojala koga
za iskrenost i za pravdu Boga

125

pjesme4 .03 08.pmd 125 2008.03.05, 08:57

 na duši joj leži puno toga
pa za pravdu poduzima svašta
i zlobnima ništa ne oprašta
pa kritike i prave lekcije

do Slobodne stižu Dalmacije

kakve bruke, kakve li sramote
za dnevnik splitskog idiote
“Slobodna” se još prije Ferala

u posao prljav upuštala

kontra naše zemlje i sad piše
neprikladne laži sve to više
sad Jovanče uz hrabrost veliku

ide ravno glavnom uredniku

i dolazi kod Mladena Pleše
da mu u brk svu istinu skreše
da ne sije laži svakojake

kontra zemlje drage nam Hrvatske

da se stidi lipog grada Splita
Dalmacije i hrvatskog svita
za sve one teške neistine

uperene protiv domovine

jer sve ovo ki i u Feralu
nit je lipo niti je za hvalu
jer ta su se gospoda Ferala

126

pjesme4 .03 08.pmd 126 2008.03.05, 08:57

 bezobrazno posve razuzdala
u široke gaće se obukla
svu sramotu na sebe navukla
ako tako nastave na duže

u gaće će obući se uže

ako ništa, ono bar iz nužde
jače na se navući će uzde
uvidjeti svega ovog glede

da Hrvatska ne želi uvrede

nit ih želi niti ih podnosi
niti želi da joj tko prkosi
Hrvat svojom zemljom se ponosi

svako dobro ona mu donosi

ljubav prema domovini svojoj
prkosit će svakoj mržnji onoj
neovisno od kuda stizala

dal od Pleše ili od Ferala

il od onog riječkog Novog lista
bit će jača i od mržnji trista
ljubav prema svojoj domovini

vječno traje, nikad se ne guši

i ostaje duboko u meni
na mom srcu i u mojoj duši
nek se srami tko Hrvatsku ruši.

127

pjesme4 .03 08.pmd 127 2008.03.05, 08:57

 Karli i Rudan
Vidi ti Karli Sine
pogrdnija od paščetine
svatko će joj reći da je budala
a ne glavna urednica Nacionala

zamisli pustila drugu budalu

da svašta piše u Nacionalu
i ništa se tog ne stidi
mada svatko pametan vidi

da je u one bezobraznice Rudan

već davno razum oskudan
bez razuma i bez karaktera
jednostavno se uhvalita pera

i piše i piše po volji

i Židovi su joj od Hrvata bolji
spominje neki antisemitizam
poštenim Hrvatima podmeće fašizam

e, samo još jednom reci

da su zločin činili hrvatski preci
ako se netko stidi u ovom pogledu
to si ti i tvoji u prvom redu

nisi ti kriva Rudan Vedrana

što ti je pamet kratka i jadna
i oni koji su te odgajali
pamet su drugdje ostavljali

128

pjesme4 .03 08.pmd 128 2008.03.05, 08:57

 zato sad i budala svaka
vidi da si nikakva novinarka
a što se tiče tvog karaktera
nemaš ga baš niti zera

tebi pod naslovom “Ana i njezini sinovi”

samo na srcu Romi i Židovi
kad si toliko senzibilna i prava
zar ti nije žao bleiburških žrtvava

tu gdje je od četnika zvjerski i namjerno

stotine tisuća nedužnih Hrvata pogubljeno
kako se nisi sjetila ovog Domovinskog rata
gdje je nestalo i pogubljeno na tisuće Hrvata

i kako to ti Vedrana Vedranice

nemaš milosti za Palestince
kad znademo kako se zlo njima
od strane Izraela čini već desetljećima

ne spominješ krvoloke šešeljevce

ne žališ Škabrnju i Miljevce
ne sjećaš se Vukovara i Borova Sela
ne spominješ Srbe i njihova zlodjela

naravno, stradanja Židova su nezaboravljiva

i dirljiva i teško oprostiva
želim ti još reći samo
tvoje je pisanje cinično i bestijalno

prema nekima gajiš simpatije, oplakuješ,

stradanja Hrvata ne spominješ

129

pjesme4 .03 08.pmd 129 2008.03.05, 08:57

 bezdušno ih klevećeš i psuješ
i sve ovo što pišem odnosi se na te
i više da mi nisi vrijeđala Hrvate!
za tvoj tekst osmog kolovoza
u Nacionalu - ove godine

protestiram u ime svih Hrvata,

bijesan s puno gorčine
ovim si samo dokazala koliko vrijediš sama
i novinari i svi urednici Nacionala
srami se Rudan Vedrana,
srami za sva vremena.

130

pjesme4 .03 08.pmd 130 2008.03.05, 08:57

 Rastanak s Danom
Kiša pada grmi siva
zora već svanjiva
tako vrime prolazi
danas Dane odlazi

težak je za njega dan

i Dane je uplakan
teško je u kući svima
zbog odlaska Danina

pa suze u očima
i tuga u srcima
sve su jače i jače
i sve jače Dane plače

i rodbina stigla sva

od Dane se oprašta
i u hladnu zoru ovu
tješe majku njegovu

za majku je najteže
jecaj joj se razliježe
a ni ćaći lakše nije
ki i majka suze lije

jer dalek je ovaj svit

di će Dane odlazit
to je Australija
di još nikad nije bija

131

pjesme4 .03 08.pmd 131 2008.03.05, 08:57

 i sritan mu život nov
sve uz lipi blagoslov
da nam sritno stigne Dane
u daleki grad Brisbane

kakav će mu život biti

kasnije će sam vidjeti
javljao se u početku
poslao bi sliku neku

a kasnije tu i tamo
u godini jednom samo
prestaje se zatim javljat
i počinje zaboravljat

kako mater tako ćaću

svoje sestre svoju braću
i sve druge zaboravi
svima brigu natovari

još ga samo prepoznaju

po zloj ćudi i nehaju
puno prođe vrimena
a traga o njemu nema

jedan brat od strine Zore

koji živi u Lismore
tu nadomak baš Brisbanu
vidio je jednom Danu

132

pjesme4 .03 08.pmd 132 2008.03.05, 08:57

 u blizini kolodvora
Dane je putovat mora
u veliki grad Bunbury
rodijaku nekom Juri

Bunbury je grad prostrani

i na jugozapadnoj je strani
prođoše i desetljeća
nikog Dane se ne sjeća

a jadan mu ćaća stari

već nizašto i ne mari
umrla i stara mate
točno na dan Svete Kate

takav život znade biti

umiljat i prkositi
pa na duže il na kraće
nosi dobra i nedaće.

133

pjesme4 .03 08.pmd 133 2008.03.05, 08:57

 Nesretna mladež
U lipom malenom gradu
velika i divna katedrala
debela i visoka stabla
katedralu opasala

pod visokim stablima u hladu

na prostranoj zelenoj livadi
sastaju se i zabavljaju mladi
i tu su njihova radost i jadi

bude tu scena i dobrih i loših

nekad i onih divnih ljubavnih
kako na klupi tako i na travi
i, gledajući, to su cure i momci zdravi

tako se barem čini njima

ali za njihov život znadu mnogi
radost im skriva debela tmina
ova je mladež ovisna o drogi

ovdje ih nema u zimske dane

mladež je ova drugdje odmakla
za dobro svih i za njih same
da se izvuku iz ovog pakla.

134

pjesme4 .03 08.pmd 134 2008.03.05, 08:57

 Mali magarčići
Srela se dva magarčića
u šumi nasred putića
uljudno se pozdravili
jedan drugog ponjušili

i počeli da se šale
kako im uši nisu male
a kad su se rastali
oba su repom mahali

zatim su beštije male

snažno i gordo zarevale.

135

pjesme4 .03 08.pmd 135 2008.03.05, 08:57

 S dva anđela iz Nepala
Nisi blizu da te vidit mogu
svakog dana, kako bi i tija,
da zajedno molimo se Bogu
za dan onaj kad si se rodija.

I za zdravlje naše i ostalih

te da bude mir u svitu cilom,
i za dušu svih u ratu palih,
molimo se Gospodinu milom.

Nisi blizu da bi uvik mene

oči tvoje s radošću gledale,
milovale ruke me malene
i pismu mi piva moj anđele.

Zorom pisma nek se ori moja

i neka se sve do tebe čuje,
neka pismom jača duša tvoja,
nek u pismi pozdrav ti putuje.

Sanjao sam da su iz Nepala

stigla tebi dva anđela mala
i žele te sa sobom povesti
na visine lipih Himalaja
i priko njih do nebeskog raja.

Vratit će te s puta daleka

do matere što te rado čeka,
natrag će se anđeli vratiti,
bit će sritni jer si anđel i ti.
Mirko Malenica

136

pjesme4 .03 08.pmd 136 2008.03.05, 08:57

 137

pjesme4 .03 08.pmd 137 2008.03.05, 08:57

 Taj crni zet
Crni zet je rebelira
u barbare dosta rano
i četništvo demonstrira
po Drnišu nesmetano.

Uz Martića pijanduru
i uz druge pijanice
vršio je on torturu
kod hrvatskih žena, dice.

Plašio je puk hrvatski

po hrvatskim svud selima,
vladao je zločinački
i vršio svud nedjela.

Dolazija na Miljevce,
iz kojih se oženija,
i uz svoje šešeljevce
kuće redom pustošija.

Što se tiče lopovluka,

nekome je oprostija,
bila mu je kraća ruka
tu di krasti nije tija.

Punicu je poštedija
i šurjaka svoja dva,
na sigurno sve sklonija,
sve u Drniš odveza.

Crni zet je tako krao

i plašio di je stiza,

138

pjesme4 .03 08.pmd 138 2008.03.05, 08:57

 nimalo mu ne bi žao,
na Hrvate pušku diza.

A manijak njemu sličan

desna mu je ruka bija,
po zločinu stari znanac
ki i on se odmetnija

Sklonili se pred Oluju

s četnicima u Srbiju
pa i dalje bez isprike
sve hrvatsko mrze, psuju.

Sad slobodno i bez srama,

još četnički nastrojeni,
po Drniškim ulicama
viđaju se svakog dana.
Pa umjesto da im sudi,
svima njima i sličnima,
općina im pomoć nudi,
sve usprkos Hrvatima.
Čuj, ti gradonačelniče
je li tebi pamet zdrava?
S pravom na te Hrvat viče,
jer tko ti je dao prava
da o trošku općinskome
kuću gradiš vragu tome?
Tim zločinca nagrađivaš
i s njim usko surađivaš.
Nepravda nam nanosi se.
Dal zato smo borili se?
Mirko Malenica

139

pjesme4 .03 08.pmd 139 2008.03.05, 08:57

 Hrvatskom vojniku
Zvona zvone neradosnim tonom,
s kampanela daleko se čuju,
tvoj odlazak bolno najavljuju
zauvik ti danas kažu zbogom.
Puno ih je sada pored tebe
da ti kažu zbogom kao i ja,
posve si nas rano napustija
ti si za nas žrtvovao sebe.
Za slobodu naše rodne grude
gazio si hrabro vojnički,
kroz Velebit i krš onaj lički,
po slavonskoj gazio ravnici.
Na svakoj si bio bojišnici
i branio didovinu staru,
prkosio i onom barbaru
okrutno te ubiše četnici.
Slava tebi naš viteze mili
i laka ti crna zemlja sada
teško nama tvoj odlazak pada,
anđeli te sebi prihvatili.

Mario sa
stricem
Šimom

140

pjesme4 .03 08.pmd 140 2008.03.05, 08:57

 Blagoslov uz kletvu
Vidim Eru Milana Bandića,
ide trgom bana Jelačića,
sigurno će kod Stipe Mesića.

Na dogovor o nekakvom planu,

krojiti laži o Franji Tuđmanu
i dalje ih nositi Račanu.

A Račan će potom kod Lončara

da uz njega veće laži stvara,
istim putem gazi banda stara.

Sve te laži valja nekom dati,

pokloniti ili ih prodati
i javno ih dalje posijati.

Stigle laži, puna ih vrića

kud bi drugo neg do Pukanića
za tjednik mu Nacional srića.

Dok Pukanić silne laži piše,

pune kese s kunama se driše,
piše Ivo Pukanić sve više.

Izostati neće laž nijedna,

druga tema svakoga je tjedna,
uvik banda za lažima žedna.

Ništa čudno što takvi iz UDBE,

još hrvatske blate rodoljube,
samo što ih skoro ne pogube.

141

pjesme4 .03 08.pmd 141 2008.03.05, 08:57

 I dok ove još pišem stihove,
domovina Hrvatska me zove
ki i druge hrvatske sinove.

Sitimo se onih dana ratnih

rodoljuba za Hrvatsku palih
i svih dobrih Hrvatskoj odanih.

Poručimo Vinku Sindičiću

i Josipu onom Perkoviću
i istome krvniku Lasiću,
svim drugima po zlu sličnima.

Nek se srame pred hrvatskim pukom,

njihovom je zločinačkom rukom,
pogubljeno, zvjerski i podmuklo,
uz BUŠIĆA još dosta nevinih,
tih hrvatskih domoljuba divnih.

Ipak šaljem dobre blagoslove

za sotone i ove lopove.

Jedan takav ja blagoslov lipi,

šaljem rado i Mesiću Stipi,
da u brzoj i ledenoj Savi
jednog dana sebe strmoglavi
i neka se doživotno srami,
za sve one govore prljave,
kontra naše hrvatske države.

Uz blagoslov i uz lipu kletvu,

nek se Bandić baci u Neretvu.

142

pjesme4 .03 08.pmd 142 2008.03.05, 08:57

 A titića Ivicu Račana
bilo kuda nek proguta tama.
Sanader neka se povuče,
u samostan i habit obuče

Mirko Malenica

143

pjesme4 .03 08.pmd 143 2008.03.05, 08:57

 Iz domovinskog rata
Pričala mi majka stara
još za rata domovinskog
istinu što dušu para
dok je bila bez svog ikog.

Zbog starosti i nemoći

i iz drugih okolnosti
nije mogla nikud poći
i ostala u nemilosti.

Tu i tamo mogla se je
još uz pomoć svoje dice
barem nekud i sakriti
doći barem do Brnjice.

I kasnije duž Jadrana

za Šibenik do Primoštena
i ne biti barem sama
molili je dica njena.

Samo ljubav prema kući

čvrsto je za selo veže
ne mareći za četnike
čiji obruč selo steže.

Skrivala se danju, noću

samo da je ne zakolju
ne misleć na samoću
tražila sigurnost bolju.

144

pjesme4 .03 08.pmd 144 2008.03.05, 08:57

 Nakon onog zločina
barbarskog u Drinovcima
težak život s četnicima
još teže ju dojima.

U gomili kamenina
dubok rov je iskopala
pokraj briga Ninina
u njemu se sakrivala.

Kruva nije imala

danima i tjednima
i sama se čudila
kako je preživila.

Ako ima brašna malo

nemaš kvasa, nemaš soli
puno tog nedostajalo
njena priča jako boli.

Drva imaš, kumin prazan

jer šibica ni za lika
pa bez vatre bi po vazdan
tuga njena prevelika.

Jedna Mira komšinica

udata za pravoslavca
donila bi šibica
i poneku kesu kvasca.

145

pjesme4 .03 08.pmd 145 2008.03.05, 08:57

 I mater je stara njena
tu u selu ki i moja
četnicima opkoljena
i živila bez spokoja.

Tako Mira ponekada

mrvicu bi snage smogla
dolazila bi iz grada
darovala što bi mogla.

I ne valja dušu grišit

valja reći al pravedno
dragi će joj Bog uslišit
za sve dobro učinjeno.

I još jedno isto ime

s prezimenom pravoslavnim
čak rodbina iz blizine
s karakterom, al prljavim.

Možda će je Bog prokleti

u selo je dolazila
al nikada svojoj teti
pričala mi majka mila.

I još gorih slučajeva

moglo bi se nabrojiti
ja ću sada samo neke
od najgorih izdvojiti.

146

pjesme4 .03 08.pmd 146 2008.03.05, 08:57

 Baš od svojih Miljevčana
u općinskoj vladi onda
čula se je gesta sramna
bezobrazna, neugodna.

Rođenoga moga brata

općinar u Unešiću
psuje ga i vraća s vrata
oprostit mu ovo neću.

U ustima sa zalogajem
zamazana skroz mu brada
uz pogrdno “Gubi mi se!”
mome bratu viče tada.

I takvog ga ja poznajem
općinski je šef i sada
i takvome oprostiti
ni najmanje i nikada.

Daleko bi lipše bilo

da Drnišom on ne drma
i da za sav bezobrazluk
sakrije se iza grma.

Htio sam mu još poručit.

I tisuću još da živi
ništa neće taj naučit
sklon nemaru i naivi.

147

pjesme4 .03 08.pmd 147 2008.03.05, 08:57

 I tija sam reći time
da mi naši Miljevčani
baš u ono ratno vrime
nisu bili svi humani.

S Božje strane gledajući

i ovo se triba reći
dilila se milostinja
kako kome, i ne svima.

I ne uvik po potrebi
nekom manje nekom više
ovo njemu, ovo tebi
to sve lipo ne miriše.

I dan-danas priča kruži

i narod se na to tuži
i zamira starom fratru
kapital je stvara bratu.

Milostinja Karitasa
još od prvih ratnih dana
na platou MILJEVAČKOM
nije bila ravnopravna.

Jel istina ili nije

najmanja je moja briga
svuda di se nešto priča
istina se neka krije.

148

pjesme4 .03 08.pmd 148 2008.03.05, 08:57

 Bura
Kad zapuše prema visoravni
s Velebita ili sa Dinare
bura, onaj jaki vitar ladni
od leda se trese i magare.

Istom snagom i iz istog smjera

nekad znade sve prid sobom gurat
ne jenjava danima ni zera
pa je teško sve ovo izdurat.

Budi noću iz sna u krevetu

bezdušna je kad pravo poludi
zavuče se tako u pojetu
zanoveta kravi i teletu.

Nepriliku svakojaku stvara

il puvala noću il po danu
i starome mačku kraj ambara
koji lovi miša na tavanu.

I tako ta jaka buretina

dobro znade prkositi svima
zimi, onim brižnim čobanima
i njihovim umornim stadima.

Puši dalje i sa više snage

priko krša miljevačkog sivog
zarumeni Miljevčane drage
uz čašicu bevande il cilog.

149

pjesme4 .03 08.pmd 149 2008.03.05, 08:57

 Puni jače sve do plavog mora
i razvedri cilu okolinu
ispod mojih zapivaj prozora
i vrati se na istu planinu.

Mario Malenica

150

pjesme4 .03 08.pmd 150 2008.03.05, 08:57

 Misečina
Sićam te se draga misečino
svitlija si noću neprekidno
iznad mojih lipih Miljevaca
čobanima uz stada ovaca.

Obasjava onaj kamen goli

za kojim me i sad srce boli
svitlija si iznad moga sela
nad bunarom i iznad koštela.

Na rastanku s mojim rodnim krajem

svitlija si meni punim sjajem
pratija me na putu dalekom
neumorno sa zvizdom ponekom.

Umiljato s menom razgovara

srcem punim vedrine i žara
i napokon nekud mi se gubiš
nekog tražiš i ljubav mu nudiš.

Daj mi reci di si se sakrija?

Zašto si me sama ostavija?
Daleko od moga rodnog mista
tu di sasvim druga gora lista.

Druga rijeka i veliko more

sasvim druge večeri i zore.
Misečino dragi prijatelju
ispuni mi još ponekad želju.

151

pjesme4 .03 08.pmd 151 2008.03.05, 08:57

 Miljevačku obasjaj ravnicu
onu uvik lipu, legendarnu
kamen, smriku, škrtu oranicu
nek se vidi noću ki po danu.

Obasjaj mi ali bez pakosti

i samostan Gospe od Milosti
onaj lipi Visovac maleni
hladnu Krku što i noću pjeni.

Nad Imenom svitli Isusovim

obasjaj ga uvik sjajem svojim
istim sjajem, onom istom snagom
svitli dalje i nad Svetim Pavlom.

Svitlom svojim na svakom koraku

umornome pomogni težaku
osvitli mu vrata i škure
kad se kreće i u noćne ure.

Mirko Malenica

152

pjesme4 .03 08.pmd 152 2008.03.05, 08:57

 Udbašu Sindičiću

Sindičiću nešto bi te pita

skitaš li se kud si se i skita
kad ćeš doći na obale Ruhra
dal za kasnih il za noćnih ura
u proljeće, lito, il s jeseni
il u zimu sve to reci meni.

Ovdje živi još puno Hrvata

oni ovdje i dalje će biti
nije tvoja ruka ih bahata
sve do kraja uspila pobiti.

Daj, ki prije probaj bez problema

stići cilju do željenog plijena
i u glavu nekom metak spraši
da još više vole te udbaši
isti oni kojima pripadaš
i zlodjela ista s njima stvaraš.

Čujem da se još šećeš Zagrebom

pod hrvatskim lipim vedrim nebom
ponosito, bez imalo srama
ne misleći, kakvo zlo si nama
Hrvatima stvara godinama.

153

pjesme4 .03 08.pmd 153 2008.03.05, 08:57

 Kad ćeš doći na obale Majne
u gradove oko rijeke Rajne
do Švarcvalda uz izvor Dunava
i činiti zlodjela krvava.

Bit ću sritan ako ne uspiješ

i sa svojom nakanom prestaneš
bestijalno zla više ne siješ
bestijalno, sotonski nestaneš.

154

pjesme4 .03 08.pmd 154 2008.03.05, 08:57

 Dragi i u snu
Sanjam noću moju zemlju dragu
ja je vidim, to mi daje snagu
Gotovinu vidim, al ne u Den Haagu
sve raduje a kako i nebi.

Blizo nije moja domovina

nit je blizo Ante Gotovina
pati duša jako za svojima
zemljo draga kad ću doći tebi?

Vidim zoru kako mirno sviće

i u ruci vidim lipo cviće
simbol moje i Antine sriće
dragi Bože budi u pomoći.

San neka se pretvori u javu

sve nedaće odu zaboravu
jednom će se ipak brate Ante
u Hrvatsku svoju dragu doći.

155

pjesme4 .03 08.pmd 155 2008.03.05, 08:57

 Šetnja uz Jarun
Prošlog lita, krajem kolovoza
dugo sam se po Zagrebu voza
i odjednom na pamet mi palo
odvesti se do Jaruna malo.

Bonaca je i voda je čista

puno svita, nigdi prazna mista
mislija sam malo zaplivati
plivajući jednu zapivati
o heroju Gotovini Anti
gordo, glasno, neka odjekuje
nek do vrha Sljemena se čuje.

Koračajuć obalom jezera

ugleda sam Ivu Sanadera
taman sam ga upitati tija
da li se je išta odmorija
od prljavih, velikih divana
ovih zadnjih i nedavnih dana.

Al odjednom neočekivano
vedro nebo postalo je tamno
grmi, siva, tresu se nebesa
i Sanader od straha se stresa.

Kišetina pada ki iz kabla

rekoh: vidi Sanadera đavla
ili srićom, ili po nezgodi
prnija sam, i to se dogodi
više na čast, negoli na tugu
kratak pozdrav Sanaderu drugu.

156

pjesme4 .03 08.pmd 156 2008.03.05, 08:57

 I napokon lipo pita sam ga
otkuda mu i hrabrost i snaga
za glumiti blentavoga vraga
zašto poput Ivice i Stipe
kontra naše on govori Lipe?

Ide Ive, pomalo posrće

na moje se riči ne osvrće
ide dalje bez imalo srama
karakter mu možda pod nogama
za Hrvatsku ne brine ni zera
vragu dajmo takvog premiera.

157

pjesme4 .03 08.pmd 157 2008.03.05, 08:57

 Brodske katastrofe

- 1912. godine Titanic s 1503 nestala,

- 1949. brod Kiangva sa 3920 nestalih,
- Toya Maru 1954. s 1172 nestala.
- Dona Pat 1987. 4375 mrtvih, odnosno nestalih,
- Salam Expres 1991. 464 nestala,
- 1994. godine Estonija s 852 nestala,
- 2002. brod Jaola s više od 1800 nestalih i
- Boccaccio “El Salam”, egipatski trajekt, s 1300
nestalih u godini 2006.

Šala

Jaši čovik na magarcu, sretne ga frajer i kaže mu:

“Prijatelju dobar fićo”.
Čovik podigne magarcu rep i reče frajeru:
“Prijatelju izvolite u kabinu”.

158

pjesme4 .03 08.pmd 158 2008.03.05, 08:57

 Sadržaj

Riječ autora ....................................................................... 4

Hrvatska domovina ........................................................ 7
Mladenci .......................................................................... 11
Pismo župniku ............................................................... 13
Božićna čestitka ............................................................. 16
Ćaćino ditinjstvo............................................................ 19
Miljevačka ravnica ......................................................... 22
Za plakati ........................................................................ 26
Žalosno ........................................................................... 29
Fantazija .......................................................................... 31
I previše ........................................................................... 34
Petar i torovi ................................................................... 37
Ne ponovilo se............................................................... 39
Ako je za virovati ........................................................... 42
Miljevačko podne .......................................................... 43
Rastanak .......................................................................... 44
Dragom rodijaku ........................................................... 46
Svom unuku ................................................................... 48
Čobanovi jadi ................................................................. 49
Marljivi fratar.................................................................. 50
Za Božić .......................................................................... 52
Ivina smokva .................................................................. 54
Ratne strahote ................................................................ 57
Najlipše kod svoje kuće ................................................ 60
Šime s biciklom .............................................................. 62
Pogled na komunizam .................................................. 64

159

pjesme4 .03 08.pmd 159 2008.03.05, 08:57

 Miša sa Goriša................................................................ 68
Nediljom ......................................................................... 72
Malo naški....................................................................... 74
Dođi, duše presveti ....................................................... 76
Božićna pijaca u Njemačkoj ........................................ 80
Advent ............................................................................. 82
Mondijal 2006. ............................................................... 83
Budi uz anđele ............................................................... 86
Vranac i klanac ............................................................... 87
Odlazak u metropolu .................................................... 88
Mica kod strica ............................................................... 89
Volovi na Čikoli ............................................................. 91
Na barama ...................................................................... 94
Vjeverica.......................................................................... 95
Tragična borba ............................................................... 96
Jadne Pakovčanke .......................................................... 97
Čežnja .............................................................................. 99
Lastavica Ankica .......................................................... 101
Miljevačka ekonomija ................................................. 103
Nevjeran deran ............................................................ 105
Jabuka ............................................................................ 107
Visovačka Gospa ......................................................... 108
Zeko ............................................................................... 110
Paja iz Oklaja ................................................................ 111
Dunja ............................................................................. 113
Dasa iz Marasa ............................................................. 115
Lukava lija ..................................................................... 117
Vratit ću se .................................................................... 118
Marta i karte ................................................................. 121

160

pjesme4 .03 08.pmd 160 2008.03.05, 08:57

 Bezobrazni Joja ............................................................ 122
Jovankina pravda ......................................................... 124
Karli i Rudan ................................................................ 128
Rastanak s Danom ...................................................... 131
Nesretna mladež .......................................................... 134
Mali magarčići .............................................................. 135
S dva anđela iz Nepala................................................ 136
Taj crni zet .................................................................... 138
Hrvatskom vojniku ..................................................... 140
Blagoslov uz kletvu ..................................................... 141
Iz domovinskog rata ................................................... 144
Bura................................................................................ 149
Misečina ........................................................................ 151
Udbašu Sindičiću ......................................................... 153
Dragi i u snu ................................................................. 155
Šetnja uz Jarun ............................................................. 156
Brodske katastrofe ...................................................... 158
Šala ................................................................................. 158
Sadržaj ........................................................................... 159

161

pjesme4 .03 08.pmd 161 2008.03.05, 08:57

 Mirko Mirče Malenica:
Pjesmom kroz zavičaj

Vlastita naklada

UDK 821.163.42-1
MALENICA, Mirko Mirče
Pjesmom kroz zavičaj / Mirko Mirče
Malenica. -

ISBN

162

pjesme4 .03 08.pmd 162 2008.03.05, 08:57