UNIVERZITET U TUZLI

FARMACUTSKI FAKULTET

Belkisa Mujanovi

PREVENCIJA BUBRENIH BOLESTI

I PREHRANA

Seminarski rad

Tuzla , maj 2014.

PREVENCIJA BUBRENIH BOLESTI

I PREHRANA

Naziv predmeta : Bromatologija

Voditelj:prof.dr.Midhat Jai
Broj stranica:18
Broj slika:1
Broj tablica:6
Broj priloga:1
Broj literaturnih referenci:4
Popis oznaka, kartica i simbola:
- Slika 1. Patofizioloka podjela bubrenih bolesti (1)
- Tablica 1. Izvor proteina animalnog i biljnog podrijekla (2)
- Tablica 2. Izvor fosfora (2)
- Tablica 3. Izvor kalija (2)
- Tablica 4. Izvori magnezija, kalcija i vitamina D (2)
- Tablica 5.GF = glomerulska filtracija (2)
- Tablica 6. Izvori piridoksina (vitamin B6) i vitamina C (2)

Saetak rada:
U ovom radu prikazan je nain i prevencija bubrenih bolesti kao i njihova adekvatna
prehrana. U toku obraivanja teme koristila sam se navedenom literaturom.
Posljednjih desetljea razvijene su uspjene mjere usporavanja/zaustavljanja
pogoranja bubrene bolesti ali je, usprkos tome, incidencija zatajenja bubrega u
porastu, a potrebe za nadomjetanjem bubrene funkcije dijalizom sve vee. Dio
neuspjeha preventivnih mjera lei u kasnom otkrivanju bubrene bolesti.
S obzirom da postoji cijeli niz bolesti bubrega, ne postoji nutricionistiki reim za sve
bubrene bolesnike, ali postoje neke smjernice kojih bi se svi trebali pridravati a to
u iznijeti u svom radu.
Kljune rijei:bubrezi,bubrene bolesti,prehrana kod bubrenih bolesti, bubreni
kamenac, hronino i akutno zatajenje,zamjenska terapija,transplatacija bubrega.

SADRAJ
1.UVOD...................................................................................... 2
2. PREVENCIJA BUBRENIH BOLESTI I PREHRANA.......................3
2.1 Prehrana kod dijabetske nefropatije....................................................................5
2.2 Prehrana kod arterijske hipertenzije....................................................................7
2.3 Glomerularne bolesti i prehrana..........................................................................9
2.4 Bubreni kamenac i prehrana..............................................................................9
2.5 Hronino zatajenje bubrega i prehrana..............................................................11
2.6 Stalna bubrena zamjenska terapija i prehrana................................................13
2.7 Transplatacija bubrega i prehrana.....................................................................14

3.ZAKLJUAK............................................................................ 16
4.LITERATURA..........................................................................17
5. PRILOZI................................................................................18

1.UVOD
Bubrena bolest nastaje kada bubrezi vie dovoljno ne iste krv od tetnih produkata
metabolizma da bi osobu odrali zdravom. Stanje u kojem bolesnik treba dijalizu ili
transplantaciju bubrega nazivamo terminalno bubreno zatajenje. Prije 30-40 godina,
prije i neposredno nakon izuma "Scribnerovog anta" (pristup krvotoku koji se
hirurkim putem umetne u ruku bolesnika ili na neko drugo mjesto i koji omoguava
izvoenje vie dijaliza u neogranienom vremenskom trajanju) koji je izumio lijenik
Belding Scribner, veina terminalnih bubrenih bolesnika je bila osuena na smrt.
Nije postojalo dovoljno dijaliznih aparata i drugih pomagala da se zbrinu svi
terminalni bubreni bolesnici, a transplantacije je bila jo u povojima i nedostupna
svakom bolesniku. 1973. godine u SAD je zakonski odobren Medicare program za
terminalne bubrene bolesnike. To je prvi zakonski odreen zdravstveni program koji
je omoguio pokrivanje trokova za ivot neophodne terapije bolesnika bez obzira na
godine ivota. Od te godine zakon i Scribnerov shunt spaavaju milione ivota. Kroz
Medicare program dijalizna se pomagala poinju iriti po itavom SAD-u. Danas je
dostupnost dijalize u svijetu znaajno bolja.
Neki od znakova upozorenja ili simptoma bubrene bolesti:

Povien krvni pritisak

esto mokrenje, posebno nou
Sukrvav, pjenuav ili urin tamno smee boje
Nenormalno pranjenje mokranog mjehura ili peckanje pri mokrenju
Nenormalno znojenje dijelova tijela, poglavito zglobova nogu, tabana, ruku i runih
zglobova te oiju
Bol u donjem dijelu lea
Nenormalne vrijednosti kraetinina ili ureje
Glomerulska filtracija manja od 90

2. PREVENCIJA BUBRENIH BOLESTI I PREHRANA

Bubrezi, vitalni organi, dio su mokranog sustava ija je glavna uloga filtriranje
otpadnih materijala iz krvi te njihovo izluivanje zajedno s vodom putem mokrae.
Dnevno se kroz ljudski bubreg profiltrira oko 200 litara krvi i izluuje oko 2 litre
otpadnih tvari i viak vode u obliku urina. Zbog iznimne vanosti u odravanju
homeostatske ravnotee izmeu tekuina, elektrolita i otopljenih organskih tvari,
neophodno je paziti na njihovo zdravlje te pokuati sprijeiti gubitak funkcije koja
moe biti posljedica razliitih uroenih i steenih bolesti.

Slika 1. Patofizioloka podjela bubrenih bolesti (1)

Vodei uzroci bubrene bolesti su eerna bolest (oko 40% novodijagnosticiranih

terminalnih bubrenih bolesnika u podlozi ima eernu bolest) i povien arterijski
pritisak (oko 20%). Bitno je naglasiti da bolesnici s tim bolestima trebaju odravati
razinu eera u krvi i visinu arterijskog pritiska pod kontrolom.
Nefron je osnovna bubrena funkcionalna jedinica a sastoji se od dva glavna dijela:
1. glomerul (glomerularne kapilare) kroz koji se velika koliina tekuine filtrira iz krvi i
2. dugaki tubul u kojem se na putu do bubrene nakapnice, filtrirana tekuina
pretvara u mokrau.
Svaki se ljudski bubreg sastoji od priblino milijun nefrona, a svaki je nefron
sposoban stvarati mokrau. Bubreg ne moe ponovno stvarati (regenerirati) nove
nefrone. Zato se njihov broj postupno smanjuje zbog bubrene ozljede, bolesti ili
uslijed starenja. Poslije 40. godine ivota broj se funkcionalnih nefrona obino
smanjuje prilblino 10% svakih deset godina. Navedeno smanjenje ne ugroava
ivot, jer adaptacijske promjene u ostalim nefronima omoguuju izluivanja potrebnih
koliina vode, elektrolita i otpadnih tvari.

U stvaranju mokrae razlikujemo etiri osnovne faze:

1. bubrena arterija nakon viestrukog grananja dovodi krv u glomerule
2. u glomerulima nastaje ultrafiltrat plazme koji ulazi u Bowmanovu ahuru i sistem
odvodnih kanalia
3. u kanaliima se filtrat mijenja procesima reapsorpcije i sekrecije
4. konani urin ulijeva se u nakapnicu te naputa bubreg kroz mokraovod, mokrani
mjehur i mokranu cijev.
Bolesti bubrega mogu stoga biti posljedica poremeaja koji primarno pogaaju krvne
ile, glomerule, tubule i intersticijsko tkivo koje razdvaja pojedinane nefrone.
Osim bolesti samog bubrega, bubrene se funkcije mogu poremetiti i zbog djelovanja
izvanbubrenih imbenika. Razliiti prerenalni imbenici mogu toliko smanjiti
perfuziju bubrega krvlju da dovedu do sekundarnog poremeaja u radu bubrega. Na
slian nain moe nastati bubrena bolest i zbog djelovanja postrenalnih imbenika
koji dovode do zaepljenja odvodnih mokranih putova.
Najee bolesti koje dovode do gubitka funkcije bubrega su dijabetes, arterijska
hipertenzija, glomerularne bolesti bubrega, naslijeene i kongenitalne bubrene
bolesti te trovanja i traume.Sve ove bolesti mogu uzrokovati postupno oteenje i
propadanje nefrona, to dovodi do akutnog i/ili hroninog zatajenja bubrega.
Akutno zatajenje bubrega je kliniki sindrom okarakteriziran pogoranjem bubrene
funkcije na nain da dolazi do poremeaja u izluivanju vode, elektrolita, vodikovih
iona, te produkata metabolizma proteina. Uzrok tome mogu biti bubrena oteenja,
te bolesti koje usporavaju filtraciju krvi kroz bubreg. Akutno zatajenje bubrega moe
dovesti do trajnog gubitka bubrene funkcije, ali ukoliko nije dolo do tekog
oteenja, bubrena funkcija moe se potpuno normalizirati.
Hronino zatajenje bubrega je kliniki sindrom koji oznaava progresivno i trajno
propadanje nefrona to dovodi do zatajenja svih bubrenih funkcija, ime raste rizik
za sranim i modanim udarom, te moe doi do smrti. Postoji pet stadija hroninog
zatajenja bubrega, a u zadnjem stadiju neophodna je dijaliza ili transplantacija
bubrega. (1)
Bubreg ima vanu ulogu u metabolizmu kalcija i fosfora, tako da gubitak bubrene
funkcije ima utjecaja i na kosti, na nain da ne dolazi do sinteze aktivnog oblika
vitamina D, to dovodi do smanjenja apsorpcije kalcija iz crijeva. Da bi organizam
nadoknadio manjak kalcija, potie njegovu mobilizaciju iz kosti, to rezultira
smanjenom vrstoom kosti i razvojem renalne osteodistrofije.
Da bi se usporilo i odgodilo napredovanje oteenja bubrega i nastanka potpunog
zatajenja bubrega potrebna je i odgovarajua prehrana kao dio terapije bubrenih
bolesnika. Prehrana se temelji na unosu namirnica i nutrijenata koji pomau
smanjenju simptoma, odravanju krvnog tlaka ukupnog ljudskog zdravlja. Potrebno je
paziti na adekvatan unos proteina, energije, natrija, kalija, kalcija i fosfora. S obzirom
na vrstu bolesti i stanje organizma, propisane su razliite dijetalne preporuke. (2, 3)
4

Kada je rije o eernoj bolesti i arterijskoj hipertenziji potrebno je pridravati se

prehrambenih smjernica za navedene bolesti, a ukoliko je pridruena i glomerularna
bolest, uz propisane smjernice, neophodan je i smanjen unos proteina.

2.1 Prehrana kod dijabetske nefropatije

Dijabetska nefropatija se javlja kod 20-40% osoba koje boluju od eerne bolesti.(4)
to eerna bolest dulje traje i to je loije regulirana, razvija se sve vea
proteinurija, dolazi do smanjenja glomerularne filtracije, pogoranja funkcije bubrega i
do hroninog zatajivanja bubrega. (2)
Dijabetika nefropatija prolazi kroz nekoliko stadija. U veine bolesnika ve u vrijeme
otkrivanja eerne bolesti postoje funkcionalne promjene bubrega, najee
poremeena glomerularna filtracija i prolazna pojava veih koliina albumina u urinu,
takozvana reverzibilna albuminurija. Morfoloke promjene osnovnih bubrenih
jedinica, nefrona, nastaju 2-5 godina nakon poetka bolesti. Potom se javlja
mikroalbuminurija, nalaz 30-300 mg albumina u 24-satnom urinu. Bolesnici mogu
imati mikroalbuminurija bez patoloke proteinurije, dakle s manje od 150 mg proteina
u 24-satnom urinu. Bolesnici s mikroalbuminurijom imaju veliku ansu razvoja
patoloke proteinurije (nastaje prosjeno 17a 6 godina nakon poetka eerne
bolesti tip 1). Kada se pojavi jasna proteinurija svaki 2. bolesnik sa eernom bolesti
e tijekom slijedeih 7-10 godina dostii zavrni stadij hroninog bubrenog
zatajenja.
Zavisno o tipu dijabetesa potrebno je pridravati se uputa koje su prilagoene s
prehrambenim smjernicama ovisno o stepenu oteenja bubrega. Kod osoba sa
eernom bolesti sa zatajivanjem bubrene funkcije preporuuje se odreena vrsta
prehrane kako bi se osoba koja se lijei od poetnog ili potpunog zatajivanja bubrega
osjeala dobro, a da unoenjem odreenih namirnica ne pogora svoju osnovnu
bolest.
Preporuka za unos proteina kod eerne bolesti je 0.8-1.0 g/kg tjelesne mase/dan u
poetnog fazi hroninog zatajenja bubrega, a u kasnijoj fazi preporuka je 0.8 g/kg
tjelesne mase/dan.
Kod osoba na peritonejskoj dijalizi, preporuka je unos 1.2-1.5 g/kg tjelesne
mase/dan.
Prednost se daju proteinima biljnog podrijekla nad proteinima animalnog porijekla.

Tablica 1. Izvor proteina animalnog i biljnog podrijekla (2)

Osim prilagoenog unosa proteina, potrebno je smanjiti i unos kalija, natrija i fosfora.
Fosfor se nalazi u namirnicama ivotinjskog porijekla. Bubrezi kontroliraju koliinu
fosfora u tijelu, a njihovim oteenjem gubi se sposobnost regulacije razine fosfora u
krvi, te moe doi do njegova nagomilavanja u serumu. Previe ili premalo fosfora u
krvi djeluje na kosti tako da postaju slabe ili krhke. Preporuena dnevna koliina
fosfora u prehrani je 8-12 mg/kg-tjelesne mase/dan.

Tablica 2. Izvor fosfora (2)

Mlijeni proizvodi su bogati kalcijem ba kao i fosforom, ali budui da je ogranien

unos fosfora, smanjen je i unos kalcija pa ga je potrebno nadomjestiti suplementima.
Preporuena dnevna doza je 1200-1600 mg/dan.

Kalij je prisutan u mnogim namirnicama, a njegovim neadekvatnim unosom moe

doi do slabosti miia. U pacijenata s oteenom bubrenom funkcijom dodatno je
kompromitirana regulacija koncentracije kalije u krvi. Najbolji izvor kalija je svjea
hrana, minimalno obraena. Preporuena dnevna doza kalija je manje od 40 mg/kg
tjelesne mase ako je njegova razina u serumu poviena (normalna vrijednost izmeu
3.9 i 5.1 mmol/L).

Tablica 3. Izvor kalija (2)

Oteeni bubrezi gube sposobnost regulacije razine natrija u serumu (normalna

vrijednost izmeu 137 - 146 mmol/L). Osobe lijeene hemodijalizom trebaju voditi
rauna o unosu soli, jer prekomjeran unos dovodi do zadravanja i vezanja tekuine
u tijelu, to dovodi do izlaska tekuine u izvanstanini prostor i do stvaranja oteklina
to pridonosi dodatnom optereenju na srce i cirkulacijski sistem.
Koliina doputene tekuine ovisi o preostaloj funkciji bubrega. Uzimanjem previe
tekuine povisuje se krvni pritisak i tjelesna teina, koja se smanjuje dijalizom.
Preporuka za unos tekuine je 1000 ml dnevno vie od izluene tekuine u 24 sata.

2.2 Prehrana kod arterijske hipertenzije

Krvni pritisak je pritisak kojim krv djeluje na stijenke krvnih ila, a koji nastaje kao
posljedica rada srca, kao crpke i otpora kojeg stvaraju krvne ile. Povieni krvni
pritisak moe znatno poveati rizik od bolesti srca i krvnih ila ili oteenja bubrega.
Dananje medicinske spoznaje i smjernice strunih drutava su suglasne da je
povieni krvni pritisak onaj koji je vii od 140/90, a za neke vrste bolesnika (bubreni
bolesnici i dijabetiari) te vrijednosti trebaju biti jo i nie.

Osobama koje imaju problem s povienim krvnim pritiskom nije preporueno dnevno
unijeti vie od 2400 mg natrija, to odgovara 6 g soli. Smanjenje unosa soli na pet do
est grama dnevno, znaajno bi pridonijelo prevenciji kardiovaskularnih, bubrenih i
mnogih drugih bolesti, kao i smanjenju smrtnosti od sranog i modanog udara.
Budui da se glavnina soli koju dnevno unosimo hranom nalazi u industrijski
preraenim proizvodima, kruhu i pekarskim proizvodima treba osim samog unosa
soli, ograniiti i unos ovih proizvoda. Glavna prehrambena preporuka je smanjeni
unos soli u kombinaciji s drugim prehrambenim smjernicama ime se regulira krvni
pritisak, ali i spreava negativan uinak na rad bubrega.
Dijeta koja obiluje voem i povrem te mlijenim proizvodima s niskim udjelom
mlijene masti je DASH dijeta (Dietary Approaches to Stop Hypertensionprehrambene smjernice za borbu protiv hipertenzije), koja moe pomoi u smanjenju
rizika od hipertenzije i koronarnih bolesti. Preporuka je izbjegavati hranu bogatu
zasienim masnim kiselinama (masno meso, kobasice, hrenovke, pateta), hranu
bogatu solju, alkohol, kofein, rafinirane namirnice te eer. Preporuka je poveati
unos voa i povra, enjaka i luka, cjelovitih itarica i zobi, lanenih sjemenki,
oraastih plodova, maslinovog ulja te ribe. Kada se unos soli dri pod kontrolom, uz
DASH dijetu, krvni pritisak se znaajno moe smanjiti. Poveani unos kalija, kalcija,
magnezija i vitamina D uzrokovat e vee izluivanje natrija iz tijela.

Tablica 4. Izvori magnezija, kalcija i vitamina D (2)

Preporuka za dnevni unos magnezija je 375 mg, kalcija 800 mg, vitamina D 5 g. (79)
Znaajan izvor magnezija i kalcija su i prirodne mineralne vode, tako da izborom
odgovarajue vode uz osnovnu hidrataciju unosi se i dio preporuenih dnevnih
koliina minerala. (11)

2.3 Glomerularne bolesti i prehrana

Glomerularne bolesti bubrega manifestiraju se esto kao nefrotski i nefritiki sindrom.
Nefrotski sindrom je bubreno oboljenje s pojavom edema, obilne proteinurije,
hipoproteinemije i hiperlipidemije. Prehrana se temelji na na niskoproteinskoj dijeti
gdje je preporuka za unos proteina 0.8 mg/kg-tjelesne mase/dan, energijski unos 35
kcal/kg-tjelesne mase/dan za odrasle i 100-150 kcal/kg-tjelesne mase/dan za djecu.
Preporuka za unos natrija je 3 g/dan.
Nefritiki sindrom dovodi do oligurije, smanjene glomerularne filtracije, edema i
hipertenzije, zavisno o bolesti preporuuje se smanjen unos proteina, fosfora i natrija.
(2)

2.4 Bubreni kamenac i prehrana

Renalna tubularna acidoza, cistinurija i hiperoksalurija su nasljedni poremeaji koji
esto uzrokuju bubrene kamence. Bubreni kamenac je jedan od najeih
poremeaja urinarnog trakta. Stvara se iz kristala koji se taloe iz mokrae i
nakupljaju na unutranjim povrinama bubrega. Postoji nekoliko vrsta kamenaca:
kamenac od kalcijeva fosfata ili kalcijeva karbonata, kamenac od oksalata i kamenac
od urata. Kamenci mogu dugo ne proizvoditi simptome. Simptomi e se javiti pri
pomicanju kamenaca ureterom, pri emu se javlja bol. Bol moe biti znatno izraena,
moe "sijevati" od bubrenih loa u zdjelicu.
Neki tipovi kamenaca javljaju se uestalije u obiteljima, a takoer mogu biti povezani
s nekim bolestima crijeva, bubrenim bolestima te nekim bolestima metabolizma.

Po sastavu bubreni kamenci mogu biti:

kalcijski 2-3 puta su ei u mukaraca u dobi od 20-30 godina. Kalcij u
kamencu moe biti veza s oksalatima, fosfatima ili karbonatima.
oksalatni mogu se javiti u nekim bolestima tankog crijeva
uriki pojava se vee uz giht i hemoterapiju
cistinski u osoba s nasljednim poremeajem cistinurijom
struvitni kao posljedica uestalijih infekcija, najveih su dimenzija.
Simptomi koji ih prate su: bol u leima ili trbuhu, munina, povraanje, ee
mokrenje, nalaz krvi u urinu, katkad temperatura i drhtavica.
Dijagnostika e se osim na spomenutim simptomima koji ukazuju na mogue
postojanje kamenaca bazirati na pretragama kao to su: ultrazvuk bubrega i
abdomena, intravenska pijelografija, rendgenska snimka abdomena, a eventualno i
na diferentnijim pretragama kao to je CT abdomena. Takoer e se odrediti
vrijednosti mokrane kiseline te kalcija u serumu i urinu.
9

U lijeenju treba preporuiti uzimanje dovoljno tekuine, analgetika te spazmolita.

Terapija e osim toga biti i usmjerena prema vrsti kamenca. U sluaju urikih
kamenaca primijenit e se alopurinol, a u sluaju struvitnih antibiotici. U sluajevima
kada nije mogue rijeti nefrolitijazu konzervativnim metodama bit e primijenjen
operativni zahvat.
Danas je to najee litotripsija razbijanje kamenaca ultrazvunim valovima. Pri
pojedinim vrstama kamenaca to se tie dijetetskih mjera treba postupati na razliite
naine.
Kamenac od kalcijeva fosfata ili kalcijeva karbonata - Izbjegavati ili ograniavati hranu u
kojoj ima mnogo kalcija: mlijeko, sir, jaja, pinat, celer, paroge, banane, voe,
alkalne mineralne vode.Prednost treba davati namirnicama koje sadre mnogo
magnezija (zobene pahuljice, grah, graak, integralni kruh) te takoer svako jutro
polako ispiti sok od 6 limuna, na taj se nain i postie znojenje.
Kamenac od oksalata - Treba ograniiti, pinat, kupus, perun, luk, radi.
Samo umjereno se uzimaju mlijeko, sir, jaja i ribe.
Kamenac od urata - Potpuno se odrei (ili jako reducirati) namirnice kao to su
iznutrice (jetra, bubrezi, plua, mozak, prsna lijezda), ribe, dimljeno meso, mesni
ekstrakti, mesne juhe, mahunarke, gljive i orasi. Kada je u pitanju kamenac od urata,
tada treba alkalizirati urin. Za to je dobra soda bikarbona. Nju uzimamo 3 puta
dnevno po jednu tabletu, a dnevno se popije i sok od dvaju limuna. Lijekove koji
otapaju kamence propisuje lijenik.

Treba naglasiti da kod ponovljene pojave bubrenih kamenaca treba obratiti

pozornost na bolesti titne lijezde, paratireoidnih lijezda te urini artritis.
Neadekvatno lijeenje ili zanemarivanje lijeenja moe dovesti do teih komplikacija.
Primjeri komplikacija su: ponavljanje kamenaca, infekcije urinarnog trakta te, zbog
zastoja koji moe biti izazvan zaglavljivanjem kamenca, smanjivanje funkcije bubrega
ili njegovo razaranje.
Uzimanje dovoljno tekuine, odgovarajua prehrana te odgovarajua medikamentna
terapija u sluaju urikih i struvitnih kamenaca, kao i otkrivanje i lijeenje poremeaja
titne ili paratireoidnih lijezda najbolja su prevencija nastanka kamenaca.
Ovisno o vrsti kamenca, preporuka za unos natrija je izmeu 2-3 g/dan, dok se nii
unos preporuava osobama s kamencem od kalcijeva fosfata ili kalcijeva karbonata.

10

Preporuka za unos kalcija je 1000 mg/dan za mukarce i ene do 50 godina starosti,

te 1200 mg/dan za starije od 50 godina. (2,12)

2.5 Hronino zatajenje bubrega i prehrana

Hronino zatajenje bubrega je kliniki sindrom koji oznaava progresivno i trajno
propadanje nefrona to dovodi do zatajenja svih bubrenih funkcija:
1. ekskretorne (voda, elektoliti, razgradni produkti metabolizma bjelanevina)
2. endokrine (luenje eritropoetina, vitamin D3, vazodilatatorni prostaglandini)
3. metabolike (bioloki vane supstance, lijekovi,..)
Hronina bubrena bolest je oteenje bubrega ili smanjenje bubrene funkcije, tj.
glomerularne filtracije na manje od 60 ml/min/1.73 m2 due od tri mjeseca.
Oteenje bubrega znai patoloki nalaz pregleda mokrae, biokemijskih pretraga
krvi, nalaza rendgenske ili neke druge slikovne dijagnostike te biopsije bubrega.
Glavni kriterij za odreivanje stadija kronine bubrene bolesti je veliina odnosno
smanjenje glomerularne filtracije. Razlikujemo pet stadija:

Stadij 1 (normalni rad bubrega): unos proteina kao i kod normalne populacije 1-1.2
g/kg tjelesne mase/dan, energijski unos do 35 kcal/kg tjelesne mase, a ako je rije o
pretilosti energijski unos je od 25-30 kcal/kg tjelesne mase/dan i nii ovisno o
stepenu pretilosti.
Stadij 2 (glomerularna filtracija preko 60-70 mL/min/1.73 m2): unos proteina 0.8-1.0
g/kg tjelesne mase/dan i to proteine povra i prehrambenih vlakna, energijski unos
do 35 kcal/kg tjelesne mase, a ako je rije o pretilosti energijski unos je od 25-30
kcal/kg tjelesne mase/dan.
Stadij 3 (glomerularna filtracija 30-60 mL/min/1.73 m2): unos proteina 0.8 g/kg
tjelesne mase/dan i to proteine povra i prehrambenih vlakna, energijski unos do 35
kcal/kg, a ako je rije o pretilosti energijski unos je od 25-30 kcal/kg/dan, u sluaju
proteinurije vie od 1.5 g/dan, te je potrebno dodati proteinski gubitak.
Stadij 4 (glomerularna filtracija 15-30 mL/L/1.73 m2): unos proteina 0.6 g/kg tjelesne
mase/dan ili 0.5-0.6 + keto amino kiseline (100 mg/kg-tjelesne mase/dan), energijski
unos 35 kcal/kg tjelesne mase/dan, omjer unosa animalnih i biljnih proteina je 1:1, te
je potrebno uraunati i proteinski gubitak.
Stadij 5 (glomerularna filtracija ispod 15 mL/min/1.73 m2): unos proteina 0.28-0.30 g
proteina/kg tjelesne mase/dan + keto amino kiseline prema ESPEN-u (European
Society for Clinical Nutrition and Metabolism), a prema NKF-u (National Kidney
11

Foundation) energijski unos je 35 kcal/kg/dan, a omjer unosa animalnih i biljnih

proteina je 1:1. (15)

Tablica 5.GF = glomerulska filtracija (2)

Osnova ove terapije je nizak unos proteina ija vrijednost ovisi o koliini propalih
nefrona i o smanjenju glomerularne filtracije. Adekvatnim unosom natrija i soli do 2.3
mg/dan te ostalih mikronutrijenata, bolesti koje su dovele do propadanja bubrega,
pokuavaju se svesti na normalne vrijednosti. Preporuka za unos fosfora je izmeu
5-10 mg/kg tjelesne mase/dan.
Budui da dijeta s niskim unosom proteina i fosfora rezultira i s niskim unosom
kalcija, potrebno je uzimati suplemente da bi se postigao dnevni unos od 1.5-2.0 g.
Preporuka je suplementima nadomjestiti vitamine i minerale.
Ako osoba pati i od malnutricije, s energijskim unosom manjim od 20 kcal/kg tjelesne
mase/dan, neophodni su nutritivni dodaci, enteralna te ukoliko je potrebno i
parenteralna prehrana.
Osnovni cilj prehrane s niskim unosom proteina je ouvanje bubrene funkcije te to
je mogue dulje odgoditi stalnu bubrenu zamjensku terapiju. Preporuka je unos
visoko kvalitetnih proteina, te unos kalorija putem ugljikohidrata i masti. Ovom
prehranom unos mikronutrijenata je smanjen tako da se preporuuje nadomjestak
suplementima.

12

Ukoliko doe do kronine zavrne faze kada bubreg vie ne moe obavljati svoju
fizioloku ulogu, potrebno je poeti provoditi stalnu bubrenu zamjensku terapiju ili
ako bubrezi vie ne rade, transplantaciju bubrega. (2,7,17,18)

2.6 Stalna bubrena zamjenska terapija i prehrana

Stalna bubrena zamjenska terapija se dijeli na hemodijalizu i peritonealnu dijalizu.
Na pitanje kada zapoeti lijeenje dijalizom nije lagano odgovoriti. Pri donoenju
odluke moramo pored razine biokemijskih parametara (koncentracija uree,
kreatinina, elektrolita, vodikovih iona, bikarbonata,..) u obzir uzeti dob bolesnika,
konstituciju kao i pridruene bolesti: dijabetes, aterosklerozu, hipertenziju,
kardiomiopatiju, anemiju,...).
Ako se odluimo za hemodijalizu potrebno je ostvariti vaskularni pristup. Kao trajni
vaskularni pristup sigurno treba dati prednost potkonoj artrio-venskoj fistuli. Danas
je prihvaeno miljenje da je poeljno, posebno u osoba s ve izraenom
aterosklerozom hirurki zahvat na krvnim ilama podlaktice uiniti i nekoliko mjeseci
prije poetka hemodijalize.
Kod ove metode lijeenja moemo birati povrinu, vrstu membrane i ultrafiltracijski
koeficijent filtera te sastav otopine za dijalizu.
Ako smo se, u dogovoru s bolesnikom (kojem smo predoili potrebnu njegovu
edukaciju), odluili zaperitonejsku dijalizu neophodno je u trbunu upljinu ugraditi
kateter. Tada dijalizu bolesnik vri sam (nakon provedene edukacije), kod kue,
utakanjem i istakanjem u trbunu upljinu posebne tekuine i to obino 4x dnevno.
Neki autori ovoj metodi daju prednost kod bolesnika gdje je otean vaskularni pristup
i svakako onih koji su to u mogunosti initi sami (sposobni za edukaciju, prostor kod
kue, ...). Prednost ove metode ovisi i o ostatnoj diurezi i kvaliteti peritonejske
membrane.
Mogue komplikacije kod ove metode:
Osim nadomjetanja bubrene funkcije dijalizom provodi se i lijeenje mnogobrojnih
komplikacija koje su este, ozbiljne i jedna komplikacija pogorava drugu. To su
anemija, hipertenzija, poremeaj metabolizma kalcija i fosfora, dislipidemija, srano
zatajenje itd.
Kod hemodijalize neophodno je praenje nutritivnog statusa kako bi se sprijeila
malnutricija.

13

Preporuka za unos proteina je od 1.2-1.4 g/kg-tjelesne mase/dan, energijski unos 3040 kcal/kg/dan ovisi o dobi, spolu i tjelesnoj aktivnosti. Unos masti mora biti 30-40%
dnevnog energijskog unosa. Za unos minerala preporuke ovise o stanju osobe.
Preporuka za unos fosfora je 800-1000 mg/dan, kalija 2000-2500 mg/g, natrija 1.82.5 g/dan. Potreba za tekuinom je 1000 mL vie od izluene tekuine u 24 sata. Kod
peritonealne dijalize preporuka za unos proteina je 1.2-1.5 g/kg-tjelesne mase/dan,
energijski unos je od 30-35 kcal/kg tjelesne mase/dan ovisno o dobi. Preporuke za
unos vitamina i minerala su sline kao kod hemodijalize. Za fosfor preporueni unos
je izmeu 800-1000 mg/dan, kalij 2000-2500 mg/g, natrij 1.8-2.5 g/dan, piridoksina
(vitamin B6) 10 mg, vitamina C 100 mg, te tekuine 1000 ml vie od izluene
tekuine u 24 sata. Mogui su nutritivni dodaci u obliku oralnih suplemenata,
intravenozne parenteralne i enteralne prehrane. (19, 20)

Tablica 6. Izvori piridoksina (vitamin B6) i

vitamina C (2)

2.7 Transplatacija bubrega i prehrana

U bolesnika u kojih se presaivanje obavi sa ivog davatelja, presaivanjem bubrega
moe se izbjei lijeenje dijalizom. Ukoliko je bolesnik ve na dijalizi, uspjeno
presaivanje bubrega zamijenit e dijalizu. Uspjeno presaivanje bubrega
omoguava kvalitetniji, normalniji ivot u odnosu na dijalizu. Takoer, manje je
ogranienja u prehrani. Novi bubreg proizvodi dovoljno eritropoetina pa nakon
transplantacije najee nema anemije i nije potrebna primjena eritropoetina. U ena
u generativnoj dobi ponovo se uspostavlja menstrualni ciklus, i esto je mogue
planiranje trudnoe (uz savjetovanje s transplantacijskim lijenikom).

Presaeni bubreg, ukoliko nije presaen s jednojajanog blizanca, predstavlja strano

tijelo, koje organizam nastoji odbaciti. Da bi se to sprijeilo potrebno je uzimati
lijekove protiv odbacivanja (imunosupresivni lijekovi). Postoje razliite kombinacije
imunosupresivnih lijekova (imunosupresivni protokoli), no zajedniko im je da se
lijekovi protiv odbacivanja moraju uzimati dokle god traje funkcija presaenog
organa. U naelu, intenzitet imunosupresivnog lijeenja vei je u ranom razdoblju
nakon transplantacije, a kasnije se smanjuje. Transplantirani se pacijent mora
redovito kontrolirati. Nakon otpusta iz bolnice potrebne su vrlo este kontrole prilikom
kojih se osim opeg stanja pacijenta provjeravaju i laboratorijski nalazi. Osobito su
vani oni koji pokazuju funkciju bubrega (ureja i kreatinin), kao i koncentracija nekih
14

imunosupresivnih lijekova u krvi. U naelu se (ovisno o transplantacijskom centru) u

poetku kontrole ee obavljaju u transplantacijskom centru, a kasnije se dio
kontrola obavlja u nadlenom centru za dijalizu, odnosno na nadlenoj nefrologiji. S
vremenom se uestalost kontrola prorjeuje.

Lijekovi protiv odbacivanja omoguili su uspjeh presaivanja organa, kojemu danas

svjedoimo. Naalost, oni ne djeluju samo na spreavanje odbacivanja presaenog
organa, ve imaju brojne neeljene uinke na organizam. Osobito je vana smanjena
otpornost na infekcije koju uzrokuju imunosupresivni lijekovi. Prikazat emo ukratko
svojstva nekih imunosupresivnih lijekova. Transplantacijski centri odluuju se za
pojedine protokole imunosupresije sukladno rezultatima objavljenih klinikih
istraivanja i prema vlastitim iskustvima.

Daklizumab (Zenapax) i basiliksimab (Simulect) su monoklonska protutijela koja se

koriste u uvoenju imunosupresije u nekih bolesnika, npr. u onih s poveanim rizikom
za odbacivanje. Primjenjuju se intravenski u ranom periodu nakon transplantacije.
Antitimocitni imunoglobulin (ATG Fresenius i Thymoglobulin) se takoer koristi u
zapoinjanju imunosupresije u nekih bolesnika (s velikim rizikom za odbacivanje,
bolesnici s odgoenom funkcijom bubrega) i u lijeenju teih epizoda odbacivanja.
Antitimocitni imunoglobulin moe poveati rizik od infekcije i nekih vrsta tumora.
Ciklosporin (Sandimun Neoral, Consupren) je snaan imunosupresiv, koji se
primjenjuje u odravanju imunosupresije. Njegova doza se odreuje prema
koncentraciji u krvi. Krv se vadi ili 12h nakon uzimanja prethodne doze ciklosporina
(C0) ili 2h nakon uzimanja lijeka (C2), ovisno o praksi transplantacijskog centra.
Consupren i Neoral nemaju istovjetna farmakoloka svojstva pa pacijenti nikako bez
znanja i suglasnosti transplantacijskog lijenika ne smiju "prelaziti" s jednog na drugi
lijek. Neke od nuspojava ciklosporina su arterijska hipertenzija, poviene masnoe u
krvi, pojaan rast dlaka, poveanje desni, drhtanje ruku, oteenje bubrega, smetnje
ivanog sustava.

Takrolimus (Prograf) je lijek iz iste skupine kao ciklosporin te se takoer primjenjuje u

odravanju imunosupresije. Njegova koncentracija u krvi odreuje se 12h nakon
uzimanja prethodne doze (a prije uzimanja slijedee doze- C0). Neke od nuspojava
su mu oteenje bubrega, poveana sklonost razvoju eerne bolesti, arterijska
hipertenzija, tetan uinak na ivani sustav.

Mikofenolat mofetil (CellCept) i mikofenolat natrij (Myfortic) su lijekovi koji se

primjenjuju najee u kombinaciji sa ciklosporinom ili takrolimusom. U novije vrijeme
se i CellCept dozira na temelju koncentracije u krvi. CellCept i Myfortic se primjenjuju
15

u imunosupresiji odravanja. Glavna nuspojava su im probavne smetnje (bol u

trbuhu, proljev) i promjene u krvnoj slici (smanjeni broj leukocita, anemija).

Nakon transplantacije potrebno je pridravati se odreenih prehrambenih smjernica

za pravilnu, raznovrsnu i uravnoteenu prehranu, umjerenu tjelesnu aktivnost to
moe smanjiti rizik od sranih bolesti, dijabetesa, arterijske hipertenzije i
osteoporoze.
Ukoliko transplantirani bubreg normalno radi dozvoljen je neodreeni unos tekuine.
U prva dva mjeseca nakon transplantacije preporuka je unos hrane bogate
proteinima, ali i izbjegavanje hrane bogate kalijem. Kontrolirani unos soli pomae u
odravanju tlaka i kontroli zadravanja tekuine. Kako bi se sprijeila opasnost od
bolesti nakon transplantacije preporuka je izbjegavati sirovu hranu, nedovoljno
kuhanu, plodove mora i jaja te paziti na higijenu i istou namirnica.
Kroz dulji vremenski period, preporuka je konzumiranje peradi i ribe, nisko masnih
mlijenih proizvoda te izbjegavati prenu i industrijski preraenu hranu bogatu solju i
masnoama. (2,21)

3.ZAKLJUAK
Pravilno funkcioniranje bubrega je od iznimne vanosti za normalno funkcioniranje
organizma. Poremeena funkcija bubrega dovodi do povienja razine tetnih tvari u
krvi koje se ne izluuju putem bubrega (urinom). Da bi se ta funkcija nadomjestila
potrebno je lijeenje dijalizom ili transplantacijom bubrega. Prehrana je od presudne
vanosti, ona treba biti prilagoena stupnju bubrene bolesti, oteenju funkcije
bubrega, nainu lijeenja, te prisutnosti drugih hroninih bolesti ili akutnih stanja.
Pridravanjem pravilne prehrane postie se bolja regulacija krvnog pritiska, izbjegava
se rizik od hiperkalijemije, spreavanje razvoja kotanih bolesti, pothranjenost,
ublaavanje simptoma u zavrnoj fazi bolesti te smanjenje potekoa pri lijeenju
dijalizom.

16

4.LITERATURA
1. Gamulin, S., Marui, M., Kova, Z. i sur. (2002): Patofiziologija, 5. izd.,
Medicinska naklada, Zagreb.
2. http://www.hranomdozdravlja.com/
3. http://www.nutricionizam.com/
4.Biohemija hrane:prof.dr Midhat Jai

17

5. PRILOZI
- CD ( Seminarski rad na temu PREVENCIJA BUBRENIH BOLESTI I PREHRANA)

18