INTERNACIONALNI UNIVERZITET TRAVNIK

EKOLOKI FAKULTET

SEMINARSKI RAD

Zbrinjavanje medicinskog otpada

Mentor :
Student: Mehti Zekerijah
Travnik, april 2014.

SADRAJ

2. RAZRADA TEME.................................................................................................. 3
2.1. Klasifikacija, vrste i osobine medicinskog otpada........................................3
2.2. Upravljanje medicinskim otpadom...............................................................6
2.2.1. Ambalaa za opasni medicinski otpad...................................................8
2.3. Tehnologija zbrinjavanja medicinskog otpada............................................10
2.4. Zbrinjavanje medicinskog polimernog otpada...........................................12

2.5. Rizici povezani sa neodgovarajuim odlaganjem otpada...........................14

3. ZAKLJUAK....................................................................................................... 15
4. LITERATURA...................................................................................................... 16

1. UVOD
Buduim generacijama e zasigurno zadavati muke tri globalna ekoloka
problema: aerozagaenje, zagaenje voda i razliite vrste toksinog otpada, a
posebno opasni medicinski otpad. Zagaenje koje dolazi iz zdravstvenih ustanova
je specifino i moe da bude veoma opasno, kako po zdravlje ljudi koji dolaze u
kontakt sa opasnim medicinskim otpadom, kao i ekosistema u kojem se taj otpad
skladiti. Upravljanje medicinskim otpadom jedno je od aktuelnih i nerijeenih
problema u Bosni i Hercegovini.
Nastanak otpada posljedica je svake ljudske djelatnosti, pa tako i
zdravstvene. Svako civilizirano drutvo svjesno je opasnosti do kojih moe doi
zbog neodgovornog postupanja s otpadom koji nastaje u zdravstvenim
ustanovama, s jedne strane za zdravstvene radnike i korisnike usluga, a s druge
strane za bliu i dalju okolinu.
U svijetu, novija su istraivanja pokazala da bolniki otpad ini 0,3% od
ukupno nastalog otpada u nekoj drutvenoj zajednici. Koliina stvorenog otpada
povezana je s tehnolokim razvojem i ekonomskom moi neke zemlje. Ekonomski
razvijene zemlje stvaraju veu koliinu otpada, pa su danas suoene s ozbiljnim
problemima zbrinjavanja i upravljanja otpadom. Zemlje u razvoju stvaraju manje
koliine otpada od razvijenih zemalja, ali su i kod njih problemi tetnog uticaja na
zdravlje ljudi i okoli veliki jer nemaju ureene sisteme sakupljanja i zbrinjavanja
otpada. Procjene koliina opasnog medicinskog otpada razlikuju se ovisno o
klasifikaciji u pojedinoj dravi. Zbog toga postoje veliki dispariteti pa se koliine
kreu od 3% u Njemakoj do 68% u Velikoj Britaniji. U BiH mjerenja mase otpada
gotovo da ne postoje, a sastav otpada nikada nije u potpunosti prouen. Procjena
1

je da se u Kantonu Sarajevo sedmino stvara oko 30 tona opasnog medicinskog

otpada.
Infektivni i potencijalno infektivni otpad ini najopasniji i najvei dio
medicinskog otpada koji treba tretirati u skladu sa principima upravljanja
medicinskim otpadom i na nain kako se to radi u Evropskoj uniji i razvijenim
zemljama svijeta.
Do sada se nisu pratile ni koliine po odreenim vrstama ili izvorima.
Meutim, poznato je da se otpad jo uvijek ne razvrstava na mjestu nastanka,
ve se u najveem broju sluajeva skuplja zajedno s komunalnim otpadom i
zavrava, bez prethodne obrade, na mnogim odlagalitima. Veliki razlog takvom
pristupu jest nedostatak odgovarajuih ureaja za njegovu obradu i postrojenja
za njegovo unitavanje.

2. RAZRADA TEME
2.1. Klasifikacija, vrste i osobine medicinskog otpada
U literaturi i praksi koristi se vie razliitih terminolokih pojmova kojima se
u raznim zemljama jednako vrijedno oznaava sve ono to podrazumijevamo pod
opim nazivom opasni medicinski otpad. To su npr. sljedei pojmovi: medicinski
otpad, infektivni otpad, bolniki i kliniki otpad, biomedicinski otpad, opasni
otpad iz zdravstvene njege i neki drugi.
Prema Pravilniku o upravljanju medicinskim otpadom, medicinski otpad je
posebna vrsta otpada koji se proizvodi u zdravstvenim ustanovama i koji je
obuhvaen Pravilnikom o kategorijama otpada sa listama (Slubene novine
Federacije BiH, broj 9/05). To je heterogena mjeavina komunalnog, infektivnog,
patolokog, farmaceutskog i laboratorijskog otpada, dezinficijenasa i ambalae,
kao i radioaktivnog i opasnog hemijskog otpada. Opasan medicinski otpad sadri
toksine, tetne, kancerogene i infektivne materije i prema osobinama i mjestu
nastanka dijeli se na: patoloki otpad, infektivni otpad, otri predmeti,
farmaceutski otpad, hemijski otpad, posude pod pritiskom i radioaktivni otpad
(tabela 1.).
Tabela 1. Kategorije medicinskog otpada (Pranji, 2011)

Infektivni otpad sadrava patogene bioloke agense koji zbog svog tipa,
koncentracije ili broja mogu ugroziti zdravlje ljudi. Ova vrsta otpada ukljuuje
kulture i pribor iz mikrobiolokih laboratorija, materijal i pribor koji je doao u
dodir sa krvlju ili izluevina infektivnih bolesnika ili je osloboena tokom hirurkih
zahvata, previjanja rana ili obdukcijama, ili otpad iz odjela za izolaciju bolesnika,
otpad iz jedinica za hemodijalizu, sistema za infuziju, rukavice i drugi pribor za
jednokratnu upotrebu, te otpad koji je doao u dodir sa pokusnim ivotinjama
kojima je inokuliran zarazni materijal. Patoloki otpad ine dijelovi ljudskog
tijela, amputati, tkiva i organi odstranjeni tokom hirurkih zahvata, tkiva uzeta u
dijagnostike svrhe, placente i fetusi te pokusne ivotinje i njihovi dijelovi. Otri
predmeti ukljuuju igle, lancete, trcaljke, skalpele i ostale predmete koji mogu
izazvati ubod ili posjekotinu. Farmaceutski otpad ukljuuje farmaceutske
proizvode, lijekove i hemjske supstance koji su vraeni s odjela gdje su bili
proliveni, rasipani, pripremljeni a neupotrebljeni, ili im je istekao rok upotrebe ili
se trebaju baciti iz bilo kojeg razloga. Genotoksini otpad ima mutageno,
teratogeno i kancerogeno djelovanje. Ova skupina otpada ukljuuje citostatike
koji se najee koriste u onkologiji u hemoterapiji karcinoma, kao imunosupresori
u transplantacijama, radioterapiji i drugim granama medicine. U ovu grupu
spadaju ostale genotoksine hemikalije i radioaktivni materijal, ambalaa i ostali
kontaminirani materijal, kao i tjelesne izluevine (urin, fekalije, povraeni sadraj)
bolesnika lijeenoh citostaticima. U specijaliziranim onkolokim bolnicama ova
vrsta otpada moe initi ak i do 1% od ukupne koliine nastalog medicinskog
otpada. Hemijski otpad ine odbaene vrste, tekue ili gasovite hemijske
materije
koje
se
upotrebljavaju
pri
medicinskim,
dijagnostikim
ili
eksperimentalnim postupcima, ienju i dezinfekciji. Dijeli se na opasni sa
osobinama toksinosti, korozivnosti, zapaljivosti, reaktivnosti i genotoksinosti, te
inertni hemijski otpad koji nema navedena svojstva. Otpad s visokom
koncentracijom tekih metala predstavlja podkategoriju opasnog hemijskog
3

otpada. U ovaj otpad ubrajamo ivu, koja se najee generira iz amalgamskih

blombi-otpad stomatolokih ordinacija i/ili razbijene medicinske opreme. U
baterijama koje se odlau na otpad nalaze se kadmij, olovo i arsen. Posude pod
pritiskom ine boice koje sadre gasove pod pritiskom s razliitim materijama,
antibiotik, dezinficijens, insekticid i drugi, a koje se apliciraju u obliku aerosola. Pri
izlaganju vioj temperaturi mogu eksplodirati. Radioaktivni otpad predstavlja
vrsti i tekui otpad kontaminiran radionuklidima iz in vitro laboratorijskih analiza
tkiva i tjelesnih tekuina te iz in vivo dijagnostikih i terapeutskih zahvata koji se
uglavnom izvode na odjelima za nuklearnu medicinu. Ova kategorija otpada
podlijee posebnim propisima.
Da bi se poboljalo upravljanje otpadom u zemljama Europske Unije (EU)
uvedena je europska nomenklatura ili zajednika terminologija otpada prema
osobinama i djelatnostima iz kojih otpad potie. Naime govorimo o Europskom
katalogu otpada prema EU Direktivi broj 75/442/EEC. Bosna i Hercegovina je
potpisnica direktive, te je prema istoj definisala kriterijume i katalog otpada.
Katalog otpada je sistematizovani pregled naziva otpada prema osobinama i
djelatnostima iz kojih otpad potie i sastavni je dio Pravilnika o kategorijama
otpada sa listama. U Europskom katalogu otpada svaki tip otpada posjeduje
klasifikacioni ili sopstveni broj kod koji se sastoji od 6 brojeva: prva dva broja
definiu industijsku granu ili sektor iz koga potie otpad (prva dva broja za
zdravstveni sektor su 18); druga dva broja oznaavaju proces tokom kojeg
nastaje otpad (npr. otpad koji nastaje pri pruanju zdravstvenih usluga u
porodilitima, otpad pri dijagnosticiranju zdravstvenih poremeaja, lijeenju ili
prevencije bolesti kod ljudi, npr. 18 01 otpad koji nastaje pri njezi dojenadi,
dijagnostici, lijeenju i prevenciji oboljenja ljudi); trei par brojeva oznaava tip
otpada (npr. neinfektivni otpad ili otpad ije sakupljanje i odlaganje ne podlijee
posebnim zahtjevima za spreavanja infekcija nosi oznaku 18 01 04). U katalogu
otpada kategorije otpada pored klasifikacionog broja od 6 brojeva mogu
sadravati i zvjezdicu. Ona stoji iza brojeva i oznaava otpad koji spada u opasni
otpad (npr. oznaka infektivnog otpada je 18 01 03*; Tabela 2).
Tabela 2. Izvod iz Kataloga otpada sa opisanim kategorijama otpada
Pravilnika o kategorijama otpada sa listama, Slubene novine FBiH broj 9/05;
Slubeni Glasnik Republike Srpske RS 39/05)

Osobine medicinskog otpada su: tetnost, toksinost, kancerogenost i

infektivnost i po tome se opasni medicinski otpad razlikuje od komunalnog.

tetnost - podrazumijeva tvari ili otpad, koji ako se inhaliraju ili progutaju
ili ako penetriraju u kou, mogu uzrokovati opasnost za ljudsko zdravlje,
toksinost - podrazumijeva tvari ili proizvode koji mogu sadravati vrlo
toksine sastojke, koji u sluaju da su inhalirani, progutani ili penetrirani u
kou mogu prouzroiti ozbiljne, akutne ili kronine rizike po zdravlje, ak i
smrt,
kancerogenost - podrazumijeva tvari ili proizvode koji ako su inhalirani,
progutani ili penetrirani u kou mogu inducirati pojavu raka ili poveati
njegovo rasprostranjivanje,
infektivnost - podrazumijeva tvari ili otpad koji sadri ive
mikroorganizme i njihove spore ili njihove toksine za koje se zna ili sumnja
da uzrokuju bolesti ljudi i ostalih ivih organizama.

2.2. Upravljanje medicinskim otpadom

Slijedei principe sistema sveukupnog upravljanja otpadom razvija se
sistem upravljanja medicinskim otpadom koji se zasniva na hijerarhijskom nainu
postupanja i to od kontrole mjesta nastanka do mjesta konane dispozicije.
Prioritet je svakako izbjegavanje nastanka otpada. S obzirom da to nije uvijek
5

mogue, otpad je potrebno: sortirati, primjereno predobraditi, na poseban nain

transportovati, konano obraditi i ostatke prikladno deponovati. Konana metoda
obrade mora biti ona koja e proizvesti najmanji rizik za ljudsko zdravlje i okoli.
Provoenje sistema sveukupnog upravljanja otpadom omoguava zbrinjavanje
medicinskog otpada s manje finansijskih sredstava jer bi se velike koliine
medicinskog otpada mogle zbrinuti u okviru tehnolokog i komunalnog otpada.
Za pravilno zbrinjavanje medicinskog otpada, najbitniji postupak, koji se
mora obaviti, je sortiranje otpada i tona samom mjestu nastanka, dakle u
bolesnikim sobama, ambulantama, odnosno mjestima nastanka otpada. Za
sortiranje otpada u ambulantama i bolnicama, postoje vrlo jednostavni i praktini
ormarii na tokove, veliine 1m x 1m, debljine 30 cm sa pregradnim ladicama, u
koju se odmah sortira papir, plastika, staklo i sl, a sa zadnje strane ti ormarii su
otvoreni kako bi se sadraj iz ladica lako praznio. Ormarii i posude mogu biti
razliite izvedbe.

Slika 1. Ormarii i posude za sortiranje otpada1

Medicinski otpad koji se stvara u zdravstvenim ustanovama prevozi se na
unaprijed utvrenu lokaciju u sklopu zdravstvene ustanove prije odlaganja,
transporta ili prenosa do ovlatene osobe za navedene aktivnosti. To mjesto
mora biti zatvorena prostorija koja ispunjavaju slijedee uvjete: da je pod
nadzorom referenta za upravljanje otpadom, da je dovoljno prostrana za prijem
maksimalno predviene koliine otpada razliitih kategorija koje moraju biti
razdvojeno skladitene, da je onemoguen fiziki pristup neovlatenim licima i
tetoinama i da ima obezbijeen odgovarajui rashladni odjel za otpad koji
zahtijeva skladitenje u hladnim prostorijama. Prostorija ili odlagalite mora biti
opremljeno ureajima za gaenje poara i inertnim absorbirajuim materijalom za
lokaliziranje eventualno prosutih tenosti (hemikalija). Ukoliko konani tretman
medicinskog otpada provodi sama zdravstvena ustanova u kojoj otpad nastaje,
tretman se provodi u skladu sa uvjetima iz okolinske dozvole ili dozvole za
upravljanje otpadom izdate ustanovi.
Da bi se izbjegao rizik prenoenja bolesti sa medicinskog otpada, treba
uspostaviti mjere predostronosti, kao i provesti obuku ili edukaciju zdravstvenog
1 Slika preuzeta sa: http://mz.ks.gov.ba/sites/mz.ks.gov.ba/files/MZ-vodic-za-zbrinjavanjemedicinskog-otpada.pdf, pristupljeno 25.04.2014

i drugog osoblja koje rukuje otpadom u smjeru: upoznavanja sa pravilima

odlaganja medicinskog otpada, razvrstavanja otpada prema izvoru i nainu
nastanka, sortiranja otpada na mjestu njegovog nastanka, koritenja zatitne
opreme, naina zatvaranja ambalae (vrea, boca, kontejnera) im se napune
otpadom, paljivog transporta medicinskog otpada do mjesta odlaganja,
ambalae. koja mora biti vidno oznaena i primjerenog pranja ruku poslije
kontakta sa medicinskim otpadom.
Neophodno je u zdravstvenim ustanovama koje imaju vie od 50
uposlenika formirati tim strunjaka koji se bavi problematikom upravljanja
medicinskim otpadom (ili projektom upravljanja medicinskog otpada); uspostaviti
dobru evidenciju aktivnosti i planiranih aktivnosti, kao to su: paljivo planiranje,
implementacija zakonskih propisa i internih akata, adekvatno finansiranje i
angaman poduenog osoblja. Glavna i odgovorna osoba je direktor zdravstvene
ustanove, a tu su i voditelj projekta upravljanja medicinskim otpadom (osoba
zaduena za zbrinjavanje otpada) i projektni tim. Projektni tim ine: osoba
odgovorna za kontrolu infekcija, finansijski kontrolor, osoba odgovorna za
zbrinjavanje farmaceutskih pripravaka i osoba odgovorna za radioaktivne
materijale i radijaciju.

2.2.1. Ambalaa za opasni medicinski otpad

Zbrinjavanje medicinskog otpada poinje na odjelima, klinikama, zavodima,
laboratorijima, ambulantama, previjalitima, hirurkim salama i drugim dijelovima
zdravstvenih ustanova. Na samom mjestu nastanka potrebno je osigurati
razvrstavanje i izdvojeno sakupljanje. Otpad se razvrstava i sakuplja na mjestu
nastanka u ambalau prilagoenu njegovim svojstvima, koliini, te nainu
skladitenja, prevoza i obraivanja, na nain da titi okoli i one koji profesionalno
rukuju s otpadom.
Ambalaa, kao to su plastine vree, kartonske kutije, posude i kontejneri
mora biti izraena tako da svojim karakteristikama (boja, oblik, veliina)
omoguava i olakava razvrstavanje opasnog medicinskog otpada na mjestu
nastanka. Ambalaa za skladitenje mora biti oznaena natpisom "opasni
medicinski otpad", s naznakom o vrsti otpada. Ambalaa ima specifine oznake:
crvena boja za infektivni otpad, crvena s crnim pojasom za patoloki, uta boja za
hemijski otpad, zelena za farmaceutski, a crna i plava boja za komunalni otpad
(slika 2).

Slika 2. Ambalaa za opasni medicinski otpad 2

Posude (ambalaa) za odlaganje medicinskog otpada trebaju biti:

nepropusne za tekuine (ne postoji mogunost ispadanja i/ili prolijevanja njihovog
sadraja), imati poklopce koji onemoguavaju neovlateno otvaranje posuda i
kontejnera pri daljnjem postupanju ili obraivanju i da pri obraivanju ne
zagauju okoli. Otri predmeti se prikupljaju u posude za otre predmete koje
moraju biti neprobojne za sadraj i napravljene tako da je onemogueno
ispadanje sadraja ili ozljeivanje i prijenos infekcija na osobe koje upotrebljavaju
posudu ili rukuju s otpadom. Ambalaa koja se koristi viekratno su posude,
kontejneri od metala i plastike koji se mogu adekvatno prati i dezinficirati (slika
3.)

Slika 3. Kontejneri i posude za viekratno koritenje 3

2 Slika preuzeta sa: http://www.ekologija.ba/userfiles/file/Upravljanje%20medicinskim%20otpadom

%20u%20sjeveroisto%C4%8Dnoj%20BiH.pdf, pristupljeno 23.04.2014

2.3. Tehnologija zbrinjavanja medicinskog otpada

Svaka zdravstvena ustanova treba detaljno razraditi nain razvrstavanja
medicinskog otpada: njegovo inicijalno skladitenje, zatim puteve, nain,
zaduene osobe i vremenski plan sakupljanja otpada, kao i prevoz do mjesta
sekundarnog skladitenja, trajanje sekundarnog skladitenja, voenje evidencije
o vrstama i koliinama otpada, te njegovo obiljeavanje. Opasni medicinski otpad
treba proi postupak predobrade prije krajnje dispozicije. Medicinski se otpad
sekundarno treba skladititi u odvojenom, oznaenom, ograenom i natkrivenom
prostoru, predvienom samo za tu svrhu, a koji mora biti graevinski prilagoen
za lako ienje i dezinficiranje.
Danas postoji veliki broj tehnologija kojima moemo propisno ukloniti
opasni medicinski otpad: incineracija (spaljivanje), dezinfekcija parom,
mikrovalna dezinfekcija, i hemijska dezinfekcija. Primjeri njihovih pozitivnih i
negativnih strana vidljivi su u Tabeli 3.
Tabela 3. Prednosti i nedostaci tehnologija uklanjanja opasnog otpada (Pranji,

2011)

3 Slika preuzeta sa: http://www.medicalwaste.rs/products.php, pristupljeno 25.04.2014

Nisko temperaturne tehnologije (95-180C) ini parna i suha

dezinfekcija (dezinfekcija parom ili vruim zrakom). Provodi se u autoklavima i
mikrovalnim ureajima pod uslovom da ne produkuje hemijske reakcije. Srednje
temperaturne tehnologije (180-370C) postoje, ali jo nisu komercijalno
primjenjive. Visoko temperaturni procesi (540-800C), obrada otpada pri
visokim pritiscima i temperaturama se odvija procesom pirolize i potpune
razgradnja materije.
Infektivni otpad treba biti sakupljen u posebnu ambalau koja svojim
karakteristikama (boja, oblik, veliina) omoguava i olakava njegovo
razvrstavanje, transport i obradu. Otpad se s mjesta inicijalnog skladitenja
transportuje odgovarajuim prevoznim sredstvima do mjesta sekundarnog
skladitenja. Putevi sakupljanja i prevoza otpada moraju biti predvieni i odvojeni
od puteva kojima se obavljaju uobiajene zdravstvene aktivnosti (bolesnici, isto
rublje, sterilni materijali itd.), ako ne prostorno, barem vremenski. Skladitenje
infektivnog otpada i otrih predmeta bez kondicioniranja ne smije trajati due od
10

osam dana. Ovisno o vrsti infektivnog otpada, potrebno je osigurati odgovarajue

mjere njegove predobrade. Ukoliko je otpad izrazito infektivan, prije odlaganja
treba ga obraditi u autoklavima. Infektivni otpad i otri predmeti trebaju biti
predobraeni u peima za spaljivanje infektivnog otpada ili se postupcima
obraivanja (drobljenja, mljevenja, dezinfekcije, sterilizacije) dovode u stanje kad
vie nisu opasni za zdravlje te se mogu reciklirati, spaljivati ili odlagati kao inertni
komunalni otpad. Krv koja preostane nakon laboratorijske pretrage zbrinjava se
kao infektivni otpad zajedno sa vakutainerima.
Hemijski otpad moe se reciklirati ili predestilirati, a zbrinjava se
spaljivanjem u peima za spaljivanje opasnog otpada. Krv i krvni derivati koji su u
dijagnostikim pretragama pomijeani s hemikalijama zbrinjavaju se kao hemijski
otpad.
Citotoksini otpad se ne smije odlagati na sanitarnu deponiju ili u
kanalizaciju. Otpad se vraa proizvoau. Ako su male koliine citotoksinog
otpada skladite se inkapsulirane i odlau ili se spaljuju.
Otpad s visokim sadrajem tekih metala se ne smije spaljivati. Neophodno
je kontrolirati emisiju kadmijuma, cinka, arsena, dok emisiju ive nije mogue
kontrolirati. Zbrinjavanje se preporuuje u u zemlje koje imaju postrojenja za
zbrinjavanje takvog otpada.
Posude pod pritiskom se ne smiju spaljivati nego se moraju vratiti
proizvoau za ponovnu upotrebu.
Patoloki otpad se sakuplja, skladiti i zbrinjava posebno. Dijelovi ljudskog
tijela iz etikih razloga se sakupljaju, pakuju u plastine vree i skladite u
zamrzivaima na patologiji. Kada se prikupi dovoljna koliina, materijal se pakuje
u drvene sanduke koji se spaljuju u krematoriju, ili zakopavaju na groblju.
Patoloki animalni otpad od pokusnih ivotinja i njihovi dijelovi tretira se i
zbrinjava kao ostali infektivni otpad.
Farmaceutski otpad u zdravstvenim ustanovama nastaje u malim
koliinama, sakuplja se u odgovarajuu ambalau te skladiti u bolnikim
apotekama ili sekundarnom skladitu. Dokazano je da i male kune apoteke
mogu biti veoma opasne. Ukoliko se pravilno i odvojeno sakupljaju, stare je
lijekove mogue obraditi tako da ne dovode u opasnost zdravlje i ivote, te ne
zagauju okoli. Zato je vano stare i neupotrebljene lijekove ne uvati i ne
odlagati u kuni otpad ve pravilno i oprezno odloiti na mjesta namjenjena za tu
vrstu otpada. Takoe, treba biti mogua predaja u najblioj apoteci. Prilikom
sortiranja razliitih vrsta otpada, od lijeka treba odvojiti kartonsku, staklenu ili
plastinu ambalau, te je odloiti u za njih namjenjene spremnike. Farmaceutski
otpad se zbrinjava u spalionicama opasnog otpada u zemljama EU. to se tie
farmaceutskog otpada, problem predstavljaju velike koliine lijekova iz donacija
kojima je istekao rok upotrebe, a trenutno su neadekvatno uskladiteni u
neprimjerenim prostorima.
11

Radioaktivni otpad se odvaja, skladiti, obrauje i odlae prema propisanim

internacionalnim pravilima. Prekogranini promet opasnog medicinskog otpada
reguliran je Baselskom konvencijom i ne postoje bitne razlike za tu vrstu opasnog
otpada u odnosu na ostale vrste. Prema Baselskoj konvenciji ta vrsta otpada
obiljeava se oznakom Y1. Radioaktivni otpad se odlae u bave na kojima se, na
za to predvienoj naljepnici, napiu svi potrebni podaci o kojoj se vrsti otpada
radi, na kojem je mjestu nastao, ko ga je preuzeo i slino. Naljepnica se, uz
pratei list, ne smije izgubiti do konanog odlaganja. Radioaktivni otpad se u
skladitu zadrava do 40 dana. Za to vrijeme mu se poetna radioaktivnost
smanji do odreenog nivoa. Visoko radioaktivni medicinski otpad se ukopava u
geoloke formacije, a nisko radioaktivni otpad se moe izolirati, te saekati da
radioaktivnost proe, te ga nakon toga odloiti.

2.4. Zbrinjavanje medicinskog polimernog otpada

Polimeri su prirodni i sintetski materijali graeni od makromolekula. Primjer
prirodnih polimera su kauuk, prirodne smole, celuloza, polisaharidi, nukleinske
kiseline i dr., dok su plastika i guma primjer najupotrebljivanijih polimernih
materijala. Sintetski polimerni materijali se dobivaju polimerizacijom monomera
dobivenih uglavnom od nafte, zemnog plina ili ugljena.
Procjenjuje se da je plastika u ukupnoj koliini materijala koji se koriste u
medicini zastupljena sa vie od 45% i ima tendenciju godinjeg rasta od 6%
(tabela 4.). Raspon primjene polimernih materijala kree se od jednokratnih
prica za injekcije, infuzijskih sistema, krvnih i urinskih kesa, imobilizacijskih
sredstava, instrumenata, dijelova medicinskih aparata, ambalae za lijekove,
laboratorijskih posuda i sl. do vrlo sofisticiranih proizvoda poput raznih
implantata, umjetne ljudske koe, umjetnih ljudskih organa i nadomjestaka za
ljudske organa. (slike 4, 5, 6 Ova vrsta otpada se nikada ne bi smjela spaljivati,
ve se sterilizacijom i drobljenjem prevodi u komunalni otpad.
Tabela 4. Najzastupljeniji medicinski polimerni proizvodi (Stevi, 2006).

12

Slike 4, 5, 6, 7. Medicinski polimerni proizvodi 4

2.5.

Rizici povezani sa neodgovarajuim odlaganjem otpada

Nepravilno odlaganje na deponije potencijalno moe kontaminirati pitku
vodu. Neodgovarajue spaljivanje ili spaljivanje materijala koji nisu predvieni za
spaljivanje moe rezultirati oslobaanjem polutanata u zrak. Spaljivanje
materijala koji sadre hlor moe proizvesti dioksine i furane koji su klasificirani
kao humani kancerogeni i mogu uzrokovati cijeli niz tetnih uinaka. Spaljivanje
tekih metala ili materijala sa visokim sadrajem tekih metala, npr. olova, ive,
kadmija moe uzrokovati irenje tekih metala u okoli. Dioksini, furani i metali
ostaju prisutni i akumuliraju se u okoliu. Prema tome, materijali koji sadre hlor
ili metale ne smiju se spaljivati. Otpad koji se ne smije spaljivati jer bi moglo doi
do eksplozije u spalionici ili do toksinih emisija u atmosferu je sljedei:
Posude pod tlakom
Reaktivni hemijski otpad
Radioaktivni otpad
Srebrne soli ili radiografski otpad
iva ili kadmij
4 Slike preuzete sa: http://www.agroklub.com/poljoprivredni-oglasnik/oglas/radne-rukavice-loon/25/,
pristupljeno 25.04.2014
https://si.vwr.com/app/Header?tmpl=/chromatography/hplc_minibulk_syringes.htm, pristupljeno
26.04.2014
http://www.layon.rs/epruvete.php, pristupljeno 24.04.2014
http://www.ottobockadria.com.ba/ortopedska-pomagala/protetika/stopala/54, pristupljeno
24.04.2014

13

 Ampule tekih metala

Halogenizirana plastika (PVC)

Danas postoje, za okoli nekodljiva i jeftina rjeenja za sigurno

zbrinjavanje medicinskog otpada. U svakom sluaju, potrebno je provoditi
aktivnosti na prevenciji oneienja iz otpada, koji mogu ugroziti zdravlje ljudi i
uzrokovati bolest.

3. ZAKLJUAK
Sistem zbrinjavanja medicinskog otpada sastavni je dio brige o zdravlju.
Naruavanje zdravlja zbog neodgovarajueg naina zbrinjavanja otpada rui
ugled cijelokupnom zdravstvenom sistemu. Za uspostavljanje cjelovitog sistema
upravljanja medicinskim otpadom na nivou BiH, Federacije, kantona i samih
zdravstvenih ustanova potrebno je prvo stvoriti zakonsku regulativu kao i propise
koji bi tano regulisali sistem upravljanja medicinskim otpadom. Na temelju
zakonskih propisa treba odrediti obaveze i odgovornosti pravnih i fizikih lica o
postupanju sa otpadom. Tako bi i zdravstvene ustanove kao proizvoai opasnog
otpada bile dune zbrinuti otpad na ekoloki prihvatljiv nain. Sloenost i
opasnost otpada koji nastaje u zdravstvenim ustanovama zahtjeva sloeno
upravljanje otpadom, kako unutar zdravstvene ustanove tako i van nje. U svakoj
zdravstvenoj ustanovi treba postojati organizovano i kontrolisano djelovanje u
pogledu izbjegavanja nastanka, smanjivanje koliina i opasnih svojstava otpada
te izdvojeno sakupljanje otpada.

14

4. LITERATURA
Capak, K. (2001): Zbrinjavanje zdravstvenog otpada, Zbornik radova godinjeg
sastanka sanitarnih inspektora, ibenik.
Obradovi, S. (2009) : Mogunosti integralnog upravljanja medicinskim otpadom
u Republici Srpskoj- specijalistiki rad, Banja Luka.
Pranji, N.
(2006): Kruti otpad i oneienja tla, Zdravstvena ekologija,
Medicinski fakultet Univerziteta u Tuzli.
Pranji, N. (2011): Upravljanje medicinskim otpadom u sjeveroistonoj Bosni i
Hercegovini, Centar za ekologiju i energiju, Tuzla.
Projekat optimalnog zbrinjavanja medicinskog otpada na podruju Kantona
Sarajevo, Ministarstvo zdravstva Kantona Sarajevo, 2004.godina

Pruss A, i sar. (1999): Safe management of wastes from healthcare activities,

World Health Organization, Geneva.

Radenovi S (2008): Medicinski otpad kao bioetiki problem, Socijalna ekologija3.

Stevi, E. I sar. (2006): Vodi za zbrinjavanje medicinskog otpada, Ministarstvo

zdravstva Kantona Sarajevo, Sarajevo.

Turi, V. (2003): Zbrinjavanje medicinskog otpada, Zagreb.

Uputstvo o vrstama i nainu postupanja sa medicinskim otpadom koji nastaje pri

pruanju zdravstvene zatite, Ministarstvo zdravstva Kantona Sarajevo,
2004.godina

15

http://www.ekologija.ba/userfiles/file/Pravilnik%20o%20upravljanju
%20medicinskim%20otpadom.pdf, pristupljeno 23.04.2014
http://www.ekologija.ba/userfiles/file/Upravljanje%20medicinskim%20otpadom
%20u%20sjeveroisto%C4%8Dnoj%20BiH.pdf, , pristupljeno 23.04.2014
http://www.snz.unizg.hr/people/nastavni%20materijal-medicinski%20otpad.pdf,
pristupljeno 23.04.2014
http://www.istraz.org/dokumenti/studija_bhs.pdf, pristupljeno 23.04.2014

http://www.layon.rs/epruvete.php, pristupljeno 24.04.2014

http://www.ottobockadria.com.ba/ortopedskapomagala/protetika/stopala/54, pristupljeno 24.04.2014
http://www.medicalwaste.rs/products.php, pristupljeno 25.04.2014
http://www.agroklub.com/poljoprivredni-oglasnik/oglas/radne-rukaviceloon/25/, pristupljeno 25.04.2014
http://mz.ks.gov.ba/sites/mz.ks.gov.ba/files/MZ-vodic-za-zbrinjavanjemedicinskog-otpada.pdf, pristupljeno 25.04.2014
https://si.vwr.com/app/Header?
tmpl=/chromatography/hplc_minibulk_syringes.htm, pristupljeno
26.04.2014

16