Taoizam i sufizam

IV pglavlje
Metafizicka unifikacija i fenomenalna disperzija

Cak ni kombinacija tanzih i tasbiha ne moze biti savrsena imajuci u vidu da ce

ogranicavanja ostati ogranicavanja na bilo koji nacin. Ali kombinacijom ova dva
nacela koja su od svih najobuhvatnija i najbliza ljudskoj spoznaji , covjek pristupa
Apsolutu do najvise spoznaje koja je ljudski moguca. Po Ibn Arabijevom misljenju,
tanzih koji je praktikovao Muhammed A.s. sasthao se u pozivanju ljudi ne
Apsolutnom apsolutu koji ne ukljucuje nikakvu vezu sa svijetom, nego Allahu
Samilosnom, to jest, Apsolutu kao krajnjem temelju svijeta, stvaralackom izvoru
Bitka cjelokupnoga . Od svih Bozanskih imena Svemilosni ( Ar-Rahman) je bilo
posebno odabrano u ovom kontekstu. Ime Svemilosni jeste za Ibn Arabija
najobuhvatnije ime koje sadrzi i ujedinjuje sva Bozanska Imena. Po takvom
sadrzaju Svemilosni je sinonim s imenom Allah. Svemilosni je takoer ime koje
sadri sva Boanska Imena, tako da je cijeli svijet tu sadran, i nema razlike
izmeu tog imena i imena Allah, Zovite ga Allah ili zovite milostivi. Kako god ga
zvali, njegova imena su najljepa. Muhammed je, kako kaze Bali Efendi , pozivao
ljude da robuju jednome Bogu, ali on time nije prizivao ljude Apsolutu njegovog
On-stva. Odnosno, nije bezuslovno odbacivao idole koji su bili obozavani, nego je
ucio njude da oozavaju idole ( ili biloz sta u svijetu) na pravi nacin, to jest, da ih
obozavaju kao samoocitovanja Boga. U islamskom tanzihu sadrana je prava
forma tabiha. Ako covjek zeli spoznati Apsoluta snagom svoga Razuma, on ce
neizostavno biti doveden do vrste tanziha oji nema mjesta za tasbih. Ako je
suprotno, onda zapada u cisti tasbih. Tanzih je proizvod razuma, a tasbih
imaginacije. Imaginacija drzi kraljevsku vlast.

V poglavlje
Metafizicka smetenost

U Ibn Arabijevoj koncepciji, jedini pravi pristup covjeka Bogu je harmonicno

jedinstvo sastavljeno od tanziha i tasbiha i sto je jedino shvatljivo na temelju
misticke indukcije raskrivanja.
Ukoliko se slijedi put imaginacije koja jos nije prosvijetljena iskustvom raskrivanja,
on sigurno zapada u pogresan tip idolotarije u kojoj je svaki pojedinacni idol

obotavan kao odjeljeno i stvarno neovisno bozanstvo. Takvo bozanstvo je

proizvod uma u covjeku. Posljedica je sirovi tip tasbiha, koji nikada ne moge
doseci nivoo tanziha. .ako naprotiv, covjek pokusava pristupiti sirovim tanzihom,
tada gubi uvid u Bozanski zivot, koji pulsira u svim fenomenima ukljucujuci i
njega samoga. Pravi pristup jeste vidjeti jedno u mnostvu, i Mnostvo u Jednom.
Ovakvo ostvarenej Ibn Arabi zove smetenoscu. On to objasnjava pomocu
interpretacije jednogKur'anskog stava. A oni, (idoli) su mnoge ljude na krivi put
zaveli. Ovo objasnjava da postojanje mnogih idola stavlja ljude u smetenost kod
cudnog uvida da je Apsolutno jedan bitak stvarno rasprsen kroz mnostvo
posredstvom vlastite aktivnosti. Uovom kontekstu idoli predstavljaju mnostvo
fformi koje su vidljive u svijetu. Svako ko gleda kroz njih, kako veli al-Quasani, sa
okom jedinstva, tj. Unaprijed stvorenom predodbom tanziha, sigurno je znunjen
i smeten da vidi kako je jJedno rasprseno prema vezamakoje to Jedno proizvodi
na svome mjestu samoocitovanja.

.
.
.
.
.
Nastavice se 77

VI. Sjena Apsoluta

U proslom poglavlju odnos svijeta i Apoluta, i nhova proturijecna identicnost.
Njihova veza je jedna prosta identifikacija , Apsolut i svijet jesu isto, dok su uu
isto vrijeme i dijametralno suprotni. Stvorenja u biti nisu nista drugo doli Bog, ali
u determiniranim formama daleko su od toga da budu ista koao Bog. Ona su
beskrajno udaljena od Boga. Sjena je , kao veli Ibn Arabi, jedna od tih likovaSvijet je sjena Apsoluta. To je apsolutova forma ali znatno niza od Apsoluta. Ono
sto se obicno zove drugo osim Apsoluta, ili tzv.svijet u odnosu spram Apsoluta

usporedivo sa sjenom u odnosu spram osobe. Svijet u tom smislu jeste sjena
Boga. Sjena postoji samo kad postoji nesto pomocu cega ona omogucava svoje
pojavljivanje. Kada ne bi bilo nesto na cemu bi se sjena pojavljivala sjena bi
ostala puka inteligibila bez egzistencije u osjetilnoj formi. U tom slucaju bi sjena
ostala u potenciji u odnosu na osobu kojoj se ona pripisuje.
Al Quasani : Da bi postojala sjena moraju nuzno ppostojiti tre stvari: 1) predmet
koji baca sjenu 2) mjesto gdje sjena pada 39 svjetrlost pomocu koje sjena postaje
distinktivno egzistentna. Predmet odgovara stvarnom bitku ilil Apsolutu. Mejsto
na kojem se sjena pojavljuje odgovara arhetipskim esencijama mogucih stvari.
Ada ne bi bilo mjesta sjena nikada ne bi bila osjetilna vec bi ostala nesto
inteligibilno, nestro nalik na drvo u sjemenki. Ostala bi u stanju potencijaliteta na
predmetu koji bi bacao sjenu. Swvjetlost odhovara Bozanskim imenima Vanjskog.
Kada svijet ne bi bio u dodiru sa Bitkom Apsoluta, sjena nikada ne bi pocela
egzistirazi. Ona bi zauvijek osta la u prvotnoj neegzistebciji koja je karakteristika
mogucih stvari shvacenih po sebi bez bilo kakvih veta sa svojim Tvorcem.
Ovo Quasani pojasnjava da sjena ne pada na nesto sto mi zovemo svijetom i
zravno, vec na arhetipove stvari. Svijet dakle pocinje egzistirati na visoj ravni
nego je ona za koju nas zdrav razum obicno misli da egzistira. Kada sjena
Apsoluta padne na arjetipove jeste vrijeme kada je svijet nastao, iako sami
arhetipovi nisu svijet, vec radije mjest o pojavljivanja svijeta.
Sjena se ne pojavljuje osim pomocu aktivnosti djelovanja scjetlosti. To je tazlog
zasto imamo Bozansko Ime Svjetlost. Crnina sjene simbolicki ukazuje na izvor
sjene koji je Tajna, i na drugom mjestu ukazuje na udaljenost od izvora.

Isto kao i planine koje ukoliko su udaljene od covjeka koji ih posmatra, pojavljuju
se crne cak i kada su ustvarnosti sasvim drugacije po boji,od toga kako ih osjetilo
percipira. Uzrok tog fenomena jeste udaljenost. Isto tako i za plavetnilo neba
vrijedi. Sve sto nije svijetlo prtoizvodi istu takvu vrstu utisaka na osjetilo kad god
postoji duga razdaljina izmeu tog predmeta i vida. Isto je i sa udaljenim
predmetima koji se oku javljaju kao mali. Sunce npr. zar ne vidis kako Gospodar
tvoju sjenu razastire, a da hoce ostavio bi je da miruje. Znaci, ostavio bi je s
Bogom u stanju potencijaliteta.

100str.