Goran Tribuson

Dublja strana zaljeva

Pokuavam zapoeti u sredini reenice

i nastaviti u oba smjera istodobno.
JOHN COLTRANE

1.
Zaustavila je svoj crveni Renault 5 na parkiralitu hotela Intercontinental, hitro
otvorila vrata i, titei se otmjenim, damskim kiobranom, potrala prema
zastakljenom i nadsvoenom ulazu najboljeg zagrebakog hotela. Bila je visoka, vitka,
uspravna dranja, pravilnih i lijepih crta lica, zacijelo podosta mlaa od mua,
bogatog i prezaposlenog vlasnika privatne firme za servisiranje industrijskih
hladnjaa. Njena tamna bunda od Baniu nepoznata krzna bila je u neskladu s malim,
smijenim vozilom, kojim se koristila, ali je potpuno odgovarala elegantnom
ambijentu hotela u koji je utrala radi samo njoj poznata posla.
Bani uveze svoju etvorku na mali slobodni etverokut parkiralita, izmeu
dvije metalne grdosije sa stranim registracijama, ugasi motor i mirno zapali cigaretu.
Na jeftinom korejskom auto-kazetofonu vrtjela se traka s instrumentalnim baladama
Milesa Davisa, iju je sjetnu, sofisticiranu trubu u posljednje vrijeme pretpostavljao
neobuzdanim be-bop akrobacijama Charleya Parkera. Uvlaei duboko dimove
oporog Marlboroa, razmiljao je neto o tome kako mu posve odgovaraju te tune
izglobljene figurice to izviru iz Milesova piska, uokvirene bolnom snagom
Coltraneova saksofona, ali kako mu, isto tako, ne odgovara ovaj prokisli pasji posao
slijeenja, njukanja i zavirivanja u tuu intimu. Kad je cigareta dogorjela a Milesova
balada iezla iz zvunika, Bani shvati da se ena nee tako brzo vratiti u kola to ih
je ostavila na parkiralitu, pa krene ne bi li je pronaao u hotelskom predvorju.
Navue na brzinu zeleni montgomery, oito prehladnu odjeu za neugodan mjesec
studeni, ugasi cigaretu u pretrpanoj pepeljari iz koje su ve ispadali opuci i pepeo,
pa i sam pouri u Intercontinental.
U predvorju je bilo tiho i sumrano, sasvim prijatno, da se nije utio neugodan
miris prokisle odjee. Za niskim je stolovima sjedilo nekoliko grupica ostarjelih ljudi,
koji su suzdrano pripovijedali, valjda o poslovnim temama, pored gift-shopa
glasno i nepristojno smijala se plavua, okruena sportskim tipovima u plavim
odijelima kakva obino nose pripadnici raznih sportskih reprezentacija, ispred
recepcijskog pulta zgurala se grupa turista u arenim, neukusnim, uglavnom gumiranim
kaputima, ali ene zbog koje je uao u njemu nesimpatian ambijent nije bilo nigdje.
Izvadi iz depa njenu fotografiju, koju je dobio od njezina mua, gospodina Antonija
Stria, i jo jednom proui fizionomiju, ije je crte morao dobro upamtiti. Na
poleini fotosa, na finom Kodakovu papiru, nesigumim rukopisom gospodina mua

bilo je ispisano enino ime: Violeta Stri. Zacijelo je Violeta u prozainim danima
prije bogata braka morala biti Ljubica, pomisli, pa spremi fotografiju u dep. Zatim se
spretno zavue u grupu graktavih turista u arenim kaputima, ne bi li onako iskosa
neprimjetno zavirio u knjigu gostiju, to je leala otvorena na pultu. Pokuavao je
nazreti nije li se moda Violeta kojim sluajem upisala kao gost Intercontinentala.
Zabavljen svojom tajnom nakanom, nije ni zamijetio kako su se turisti polako razili i
ostavili ga na brisanom prostoru, suoena s recepcionerom.
Izvolite rekao je recepcioner, promatrajui ga radoznalo, ali ipak sa
servilnou dobro odgojenog hotelskog slubenika. Bani se zbuni, pogleda
recepcionera i diskretno se nakalje, a potom prozbori ono to mu je prvo palo na
pamet:
Traim sestru... Ona je odsjela... zapravo, mogla je odsjesti ovdje.
Dakle, niste ba sigumi? nepovjerljivo e recepcioner.
Zapravo i nisam... Ne biste li mogli provjeriti u knjizi? Ukoliko to nije u
suprotnosti s vaim pravilima.
Zove se?
Kao da se predomilja, Bani zamukne i povue kaiprstom nekoliko zamiljenih
linija po glatkoj povrini pulta, pa odlui ii do kraja.
Zove se Violeta Stri. U roditeljskom domu smo je zvali Ljubica.
A, gospou Violetu vi traite! nasmije se recepcioner, koji je enu s
polaroidne fotografije zacijelo poznavao. Ona dolazi ovamo kod naeg frizera.
Pogledajte tamo!
Rekavi to, ovjek s recepcije pokae prstom u smjeru hotelskog frizerskog
salona, pa nadoda: Ili moda elite da poaljem askom deka po nju?
Nikako! Sam u prekine ga Bani ne bi li ga preduhitrio. Ni nakraj pameti mu
nije bilo da se sretne sa enom koju prati po nalogu njena mua. Nastojei se to prije
skloniti s ovoga mjesta, Bani se bez rijei okrene i poe prema frizerskom salonu.
Priavi sasvim blizu, zastane iza visoke ukrasne biljke i pogleda kroz staklenu
povrinu prema prostoru punom svjetla, pare i zvukova elektrinih suilica za kosu.
Violeta je sjedila zabaene glave na stolici, zacijelo uivajui u dodiru spretnih ruku
djevojke koja joj je prala kosu. Bani upali cigaretu, odbaci ibicu u cmi humus tegle
iz koje je izrasla ukrasna tropska biljka, poeka jo koji asak, a potom, pazei da
njegova nazonost ne postane preoigledna, lagano krene natrag, pomalo razoaran to
ni ovo mizerno uhoenje nije dalo nikakva korisna rezultata. Naime, Violeta nije dola
u hotel kako bi se u sumranoj anonimnosti hotelske sobe sastala s ljubavnikom, nego

radi mnogo prozainije nakane, radi skrbi za izgled vlastite kose.

Trbuasti poduzetnik Stri angairao ga je muen ljubomornim slutnjama,
zahtijevajui da definitivno utvrdi ima li njegova ljubomora stvarnih, materijalnih
osnova, te da mu rezultate predoi to prije, jer mu neizvjesnost ini ivot sve
nepodnoljivijim. Bani, koji je zazirao od poslova ove vrste, prihvatio je ovaj
neasni angaman ponajprije stoga to je poduzetnik bio iroke ruke, te to u tom asu
nije imao nikakva drugog posla. Meutim, trodnevno uporno praenje dokone i imune
gospoe omoguilo mu je da dobro upozna razna snobovska sastajalita, od bridgeklubova, preko slikarskih aukcija, pa sve do hotelskih sauna, ali nikakvom ljubavniku
nije bilo ni traga.
Vratio se u kola, ukljuio ponovo kazetofon s glazbenim meditacijama Milesa
Davisa i priekao da se Violeta, skupa sa svojom novom frizurom, vrati u automobil.
Puio je cigaretu za cigaretom, prekoravajui sebe sama to nije ponio nekakve
novine, ili knjigu, kako bi skratio dugoasno vrijeme potrebno za izradu jedne
zahtjevnije enske frizure. Kad se traka odvrtjela do kraja, on je premota i pusti jo
jednom. Kia je padala sve jae, tako da je morao ukljuiti brisae. U protivnom, ne
bi mogao dobro osmotriti ulaz u hotel, na kojem se prije ili kasnije morala pojaviti.
Nakon tree, ili etvrte Milesove stvari, shvati da je ena morala ve poodavno izai
iz hotelskog frizeraja. Ali, njena su kola jo uvijek ekala tamo, po strani. Ponovo
navue kini kaput i vrati se u hotelsko predvorje. Da je prolo podosta vremena, dalo
se zakljuiti po itavom interijeru: za stolovima su ve sjedili neki drugi ljudi,
sportai u neukusnim odijelima su iezli, a osvijetljeni gift-shop bio je zatvoren i
zamraen. Poe prema salonu i zastane na onom istom mjestu s kojeg je mogao dobro
promotriti unutranjost, pa nakon nekoliko asaka shvati da Violete nema unutra.
Zbrisala je ree u sebi, prekoravajui sam sebe kao posljednjeg pacera koji je
dopustio da ga izigra dokona i rastrona fufica. Krene ljutit prema izlazu, a onda spazi
recepcionera na kojeg je bio posve zaboravio.
Gospodine, gospodine! povikao je recepcioner, spazivi ga kako izlazi.
Jeste li pronali gospou Violetu?
Bani zastane, nemono rairi ruke i zanijee glavom.
Maloprije je izala kroz onaj izlaz...
Gdje? upita on, kao da mu nije jasno.
Kroz Tavernu Gri.
S kim je izala? zanimao se Bani, svjestan da je izigran. Kao posljednja
naivna budala ekao je, motrei izlaz i njena kola, a ona je otila kroz neki drugi izlaz
i nekim drugim kolima.

 Kako, s kim? udio se ovjek s recepcije. Pa, s muem! On uvijek doe po

nju kad ona obavi frizuru.
A koliko puta tjedno dolazi frizeru? upita Bani.
Pa, uvijek utorkom... oko podne.
Shvativi da je konano nanjuio neto nalik na pravi trag, Bani odluno prie
pultu i zagleda se u recepcionera.
A kako je izgledao taj njen gospodin mu?
Kako, vi ne znate kako izgleda gospoin mu!? udio se recepcioner. Niste
li rekli da ste brat gospoe Stri?
Rekao sam, ali sam lagao! odbrusi Bani.
Ali, zato ste lagali?
Zato to sam ja njen mu! slae opet Bani, hinei bijes i srdbu prevarena
mua. Istresite brzo sve to ste vidjeli! Kako je izgledao gad s kojim je otila?
ovjek s recepcije se prepao; po odbljescima s ela dalo se zakljuiti da se
poeo i znojiti.
E, ako je tako... gospodin je mrav, visok, pomalo sijed... prilino elegantno
odjeven...
Zove se?
To ne znam ree on, ali mu je nesigurnost u glasu govorila da lae.
Razmislite! naredi Bani, nimalo ne skrivajui prijetnju u glasu.
uo sam samo da mu se obraa s Boo... ali... ali prezime ne znam. Drao sam
da se i on zove Stri. to ete?
Hvala s olakanjem e Bani. Mnogo ste mi pomogli. Budite uvjereni da je
hotelski frizer s dananjim danom ostao bez jedne muterije.
Recepcioner problijedi, pa tekom mukom promuca:
Neete je... je... valjda...
Neu je ubiti nasmije se Bani, odgonetnuvi njegovu dvojbu. Ali, kosu u
joj svakako poupati.
Mirno, kao da se nita nije dogodilo, Bani se vrati u kola. Premiljao je neko
vrijeme ne bi li trebalo priekati da se Violeta vrati, ali mu se takva namjera uini
besmislenom. Tko zna kamo su odjezdili i kada e se vratiti! Moda tek kasno uveer.
Prava je teta, to otvorivi agenciju, nije odmah zaposlio pomonika za sitne, prljave

i dosadne poslove, koga bi sada mogao ostaviti da dredi na kiom zasutom

parkiralitu i eka gospou Violetu da se vrati po automobil. No, mogunost za tu
vrstu rastronosti u periodu uhodavanja svog neobinog posla nije imao. Odlui stoga
to prije vratiti se u agenciju, nadajui se moebitnim strankama koje e zaiskati neke
normalnije i uljuenije usluge.
Banieva poslovnica nalazila se u prolazu kina, u neposrednoj blizini Britanskog
trga. Tamo je unajmio mali dvoetani stan; u prizemlju je uredio neto to je
podsjealo na odvjetniki ured: mala kancelarija i jo manja ekaonica s trosjedom i
stoliem na kojem su leale razasute revije. Iznad ureda imao je sobu, ajnu kuhinjicu
i stijenjenu kupaonicu s tu-kadom. Od ureda pa do stambenog dijela na katu vodio je
vlaan, mraan hodnik po ijim se zidovima ljutila boja. Podugo je razmiljao kakvu
firmu da stavi iznad uredskog ulaza. Traenje izgubljenih osoba uinilo mu se
naslovom koji pokriva zaludne i besmislene poslove. Privatni detektiv zvualo je
kao da je iz kakvog romana, ili filma, a Praenje i nadgledanje bilo je pomalo u
suprotnosti sa zakonom. Konano se odluio za srednju, najmirniju varijantu:
Agencija za prikupljanje dokaza, to se doimalo kao neka vrsta pomonog
odvjetnikog servisa. Uavi u, za nae prilike, novu, udnu i neetabliranu djelatnost,
odmah je osjetio kolebanje klijentele. Dolazilo ih je uistinu malo, ponajvie zbog
sasvim krive procjene poslova kojima se agencija imala baviti. Neki su traili fiziku
zatitu, drugi premlaivanje ili zastraivanje osoba koje su im se zbog nekog razloga
zamjerile, dok su trei traili smiljanje dokaznog materijala, naravno lanog, za ve
unaprijed izgubljene sudske sporove. Takve je stranke redovito odbijao, svejednako
se nadajui kako e se ljudi polako priviknuti na injenicu da su u novonastalim
okolnostima privatne detektivske agencije, kao i privatne istrage, mogui i u nas. No,
najvei broj onih koji su dolazili da ga angairaju, bili su ljubomorni muevi koji su
htjeli pouzdano znati varaju li ih ene. Bani je takve naruioce nerado primao, jer je
znao da gotovo svaki takav posao zavrava intimnom tragedijom naruioca, ali od
neeg je ipak morao ivjeti.
Vrativi se iz Intercontinentala, prvo je na Britancu kupio dnevne novine,
potom poao u ured, ukljuio grijanje, zavalio se u stolicu i stavio noge na povrinu
praznog radnog stola. Zapalio je cigaretu, potrudio se da zaboravi Violetu Stri i
pogledao kroz prozor u uvijek isti, dosadan prizor: kia to jednolino curi iz
pokidanog oluka i areni plakati pornografskih filmova, koji su se itav dan vrtjeli u
kinu to se nalazi u zajednikom prolazu. Svladan dosadom, izvukao je novine iz
depa smoenog balonca i pokuao ih itati. Izdrao je tek nekoliko minuta, a zatim ih
je nervozno odgurnuo i spremio u ladicu radnog stola. Kao i uvijek do sada, novine su
na sav glas trubile kako je sadanja vlast bolja i demokratinija od svih dosadanjih.
Moda tako i mora biti, pomisli, novine uvijek uivaju u gazdi koji im dobrohotno

doputa da ga neizmjerno hvale. Potom zauje komeanje i amor to su dolazili

izvana; ljudi su naputali jednu od ranih popodnevnih porno-projekcija, zajapureni,
uzbueni, podignuta tonusa, po emu je mogao biti siguran da e mu Paco uskoro
lupnuti o prozorsko staklo.
Paco je bio kino-operater koji je vrtio pornie i podstanario u sobici iste zgrade
u kojoj se nalazila i Banieva agencija. Imao je dvadeset est godina, tamo negdje na
zagrebakoj periferiji ve zarana se zaljubio u filmsku umjetnost te je odluio
napraviti karijeru u toj oblasti. Spakirao je ono neto sirotinje u kartonski koveg,
napustio tijesan roditeljski dom, doao u centar i postao kino-operater. Bio je nizak,
mrav, tamne puti, tankih bria i isturenih kosti lica, podsjeajui pomalo na
Meksikanca iz amerikih vesterna, tako da mu je Bani prilino opravdano dao
nadimak Paco. Inae, nadimak se toliko dopao mladiu da mu Bani nikad nije uspio
doznati pravo ime i prezime. Postao je Paco, i to se inilo dovoljnim. Baniu se Paco
dopadao; bio je bistar, lucidan, iako podosta neobrazovan, a osobito su se prihvatljive
inile njegova utljivost i nenametljivost. Blagu zlovolju pokazivao je spram svih
novih, kao i spram veine starih stvari.
Detektiv, kaj ima vremena za gemit? viknuo je Paco, nakon to je u
pravilnim razmacima tri puta pokucao na prozor.
Bani zagrne balonac i izae napolje; Pacova ponuda odnosila se na kafi to se
nalazio odmah do Banieve agencije. Pretrali su tih nekoliko koraka i uli u toplu
prostoriju lokala. Premda ga je Paco uvijek zvao na gemit, Bani je pio samo pivo.
Polako su ispijali pie i, oslonjeni o povii pult, uivali u zajednikoj utnji. Bani je
volio Paca jer se u njegovu drutvu dalo divno utjeti.
Zbiljam, zakaj si ti napustil policiju i otiel u ovaj posel koji je ista gabula?
ul sam da su ovi novi dali plavima ist fine plae ree Paco, tek tako, valjda i ne
oekujui odgovor.
Bani se zamisli. Iako je itav svoj radni vijek, dvadesetak godina zapravo,
razmiljao o tome kako da se izvue iz policije i okani munog inspektorskog posla,
sada nije umio odgovoriti ak ni samom sebi. Jer, ako je to to je izaao iz policije
bila dobra odluka, kakva je odluka bila to to se latio neeg jo nezahvalnijeg? Manje
love, manje sigurnosti, manje povlastica... Moda je odgovor bio u nezavisnosti koju
mu je nudila nova profesija. Ali, nezavisnosti u emu? U nesigurnosti i neimatini.
Vidio sam da mijenjaju i nazive kinematografa ree Bani, umjesto da mu
odgovori. Pogotovo one to se doimaju boljevikim.
Paco se nasmije, pa istrusi pola gemita u grlo.
Preimenovat e i tvoju Kozaru doda Bani ironino.

 Kaj onda! Nek menjaju... pa nisam joj ja dal ime! A kak budu uope nazvali
porno-kino? Jeborama? Fukoskop? Boli me ona stvar! Ima kakav posel?
Slabo tiho e Bani, nadolijevajui pivo. Sve sami ljubomorni tipovi koji
bi da im uhvatim enu na djelu... a pri tom mole Boga da mi to ne uspije.
Znam te drkadije! odmahne rukom Paco. Puno ih je kino. Gledaju kak
drugi delaju ono to oni nemreju zbog raznih hemunga... Detektiv, idemo natrag na
posel?
Bani ostavi polovicu svojeg piva i krene za Pacom, koji je svoj gemit redovito
ispijao do posljednje kapljice.
Vraajui se u ured, zauje zvonjavu telefona, pa pomisli da e to zacijelo biti
njegova esnaestogodinja kerka Nika iz braka koji je prije nekoliko godina
definitivno propao. Ali, prevario se, glas iz telefonske slualice pripadao je mukarcu
i zvuao je udno, nekako umomo, pospano i nepribrano.
Vi ste gospodin Nikola Bani? upitao je mukarac muklim i bezvoljnim
glasom, kome je bilo teko odrediti godine.
Da, ja sam otpovrne Bani, nagaajui zbog ega ga je neznanac mogao
nazvati.
Jesenas ste davali u Veernjem listu oglase kojima ste nudili istraiteljske
usluge?
Tako je.
Dobro uzdahne neznanac. Znai li to da ste vi neka vrst privatnog
detektiva?
Ako to ba tako elite nazvati... nasmije se Bani.
Zato se smijete? elite li rei da sam krivo shvatio va oglas?
Niste, niste pouri se Bani objasniti. Usluge to ih pruam mogu se nazvati
i detektivskim. Recite, na koji bih vam nain mogao pomoi?
E, o tome ne moemo preko telefona prekine ga spori glas nepoznata ovjeka.
Tu emo stvar izvesti naistac u etiri oka.
Dobro pomirljivo e Bani. Moja je agencija u prolazu Kozara kina.
Moete doi odmah, ili...
Vi ete doi do mene prekine ga sugovornik u ijem je glasu bilo
ultimativnosti.
Ne bih li vam usput donio novine i gablec? sasvim hladno e istraitelj.

 Ne razumijem va tip humora nastavi neznanac, kome se nije dopala

Banieva duhovitost. Doi ete do mene jer emo ovdje moi mnogo svrsishodnije
razgovarati. Mislite li da mi inite ustupak, moram vam odmah rei da e moja
izdanost neutralizirati inkomodaciju kojoj ete biti izloeni.
Dobro ree Bani, kome je ovjekova izvjetaenost u izraavanju ila na
ivce ali bih prije trebao doznati vae vrijedno ime i adresu.
Antikvarijat Kosor ree tip.
Sasvim jasno! ironino e Bani. Samo, recite mi, Antikvarijat vam je ime
ili prezime?
ovjek zauti, a zatim promrmlja sasvim tiho neto to je mogla biti i psovka.
Nakon nekoliko asaka javi se jo tiim glasom:
Zovem se Vlatko Kosor. Vlasnik sam Antikvarijata Kosor u Martievoj
ulici. Doite sutra poslije tri... Posao koji biste trebali obaviti vie je no delikatan.
Slobodnom rukom Bani upie podatke, pomalo zaintrigiran neznanevom
tajnovitou, i ba kad je htio iakati bar neto o tome radi ega ga antikvar treba,
ovaj lijepo, bez pozdrava, spusti slualicu. Bani spremi papiri s podacima u dep,
prie prozoru i, zamiljen, proita naslov pornia koji je trebao igrati slijedeeg
tjedna. Ispod slike polunage, zamamne plavue, oito fotogeninije no lijepe,
agresivno kriavim slovima pisalo je INSIDE MARILYN. U tom naslovu, shvati
iznenaen, kao da se krije metafora njegova posla. Naime, sve stvari trebalo je
promotriti iznutra!

2.
Kako je Bani postao privatni istraitelj, dakle neto to bi mu se do juer jo
inilo smijeno i nevjerojatno? U proljee su odrani slobodni, viestranaki izbori,
ijim je rezultatima propala komunistika vlast, i nakon kojih se poelo ivo nagaati
o tome kakve e sve promjene doivjeti drutvo u cjelini. Jasno je da takvih nagaanja
nije mogla biti liena ni policija, a posebno je paranoidna situacija nastala u Banievu
odjelu. Ne ekajui promjene, elinu metlu kojom su ga zluradi plaili, Deli je
strelovitom brzinom sam potraio spas u mirovini. Stipeti je preko noi napustio
partiju i obreo se u stranci, zajednici zapravo. Komar je tvrdio da e sve ostati
uglavnom po starom, premda mu nesiguran i drhtav glas nije zvuao uvjerljivo, a
inspektor Kesi samo je nestao, nakon ega su pojedinci poeli pakosno priati kako
se SDB povukao na sigurniji teren. Vjeito nezadovoljan vlastitom slubom,
nespreman da sada sudjeluje i u njenoj munoj i neizvjesnoj rekonstituciji, inspektor
Bani je na prazan radni stol umirovljenog efa Delia poloio plavu kuvertu s
molbom za sporazumni raskid radnog odnosa. Nakon toga, vie se nije vraao na
posao, a jedini kontakt to ga je jo imao s bivom slubom, bio je posjet novog
naelnika, koji mu je doao kui ne bi li ga nagovorio da se vrati, sad kad su im ljudi
njegovih sposobnosti prijeko potrebni. Istina je da je neko vrijeme razmiljao ak i o
toj mogunosti, ali samo do onog asa kad je u jednoj neobaveznoj, glazbom
proaranoj radijskoj emisiji uo razgovor s Beograankom, koja je otvorila agenciju
za traenje nestalih osoba. Iako se enska tome protivila, spiker je o njenoj firmi
govorio kao o prvoj privatnoj detektivskoj agenciji u Jugoslaviji. Zatim je u Beogradu
otvorena i druga privatna agencija sline vrste, potom jedna u Novom Sadu, a nakon
nje, neki bivi policijski inspektor, koga Bani nije poznavao, neto je slino otvorio i
u Zagrebu. Shvativi da e policija vrlo brzo dobiti svu silu privatnih konkurenata,
bivi inspektor Nikola Bani odluio je na isti nain unoviti vlastita policijska
iskustva. Napustio je stan u Kosirnikovoj ulici, pronaao odgovarajui prostor u
prolazu kina Kozara, nedaleko od Britanskog trga i otvorio svoju Agenciju za
prikupljanje dokaza. Ustao je vrlo rano, sjeo u kola to ih je obiavao parkirati u
Nazorovoj, ili na Rokovom perivoju, vrsto odluivi da e jo danas otkriti
ljubavnika gospoe Violete Stri, te odmah naplatiti njenom muu u cijelosti svojih
pet stotina dinara dnevno, plus trokovi, plus eventualna premija, iako je bilo glupo
oekivati da e premiju platiti netko tko je upravo doznao da mu se ena nakon svakog
friziranja tuca sa stanovitim sjedokosim gospodinom. Prema iskazu supruga, srijedom

prije podne gospoa Violeta odlazila je kozmetiaru u Ulici Moe Pijade, koju su
sada preimenovali u Ulicu Medveak. Dobar sat vremena ekao je parkiran nedaleko
od kue Strievih, na Srebrnjaku, pa kad ju je spazio kako ulazi u automobil, upalio
je motor i krenuo za njom, pomno pazei da se izmeu njegovog i njenog nalazi bar
jo po neko vozilo. Pretpostavljao je da ju je dugotrajno iskustvo u tim stvarima (jer,
da je dugogodinja preljubnica, slutio je njen mu) nauilo oprezu, pa se stoga bojao
da ga ne primijeti. U tom bi sluaju propao posao, ali i lova! Parkirala je vozilo na
ploniku pored Ribnjaka, a zatim polako, kao da je u etnji, krenula prema
Medveaku. I sam je morao ostaviti kola pa je poao za njom pjeice, teglei ceker
pun povra, kamuflau to ga je trebala uiniti svakodnevnim i bezazlenim
prolaznikom koji je s gradske trnice upravo krenuo kui. Kod tramvajske stanice ona
zastane i osvrne se, a zatim ue u kozmetiki salon. Bani zastane i opsuje svoj
prokleti posao. Juer je itavu vjenost ekao da si enska dotjera frizuru, danas e
cupkati po hladnoi dok je ne iskozmetiziraju od glave do pete. Ali, ubrzo shvati da se
prevario. Vesela i nasmijana, Violeta izae iz salona i brzo krene gore, prema
Gupevoj zvijezdi, ako se i to jo uvijek tako zove. Brzala je tako da ju je, optereen
glupim povrem, jedva sustizao. Kad je stigla na Zvijezdu, malko je zastala i osrnula
se na sve strane, pa kad je jedan crveni Golf u blizini tri puta zatrubio, ona se nasmije
i pohita prema automobilu, iz kojeg izae povisok, sjedokos mukarac, te joj brzo i
galantno otvori vrata.
S osjeajem sve veeg uasa, Bani, koji je svoju etvorku ostavio dolje na
Ribnjaku, shvati da e mu Violeta i ovaj put pobjei. Kad je crveni Golf krenuo, on
bre-bolje baci svoj ceker sa zeljem i salatom u oblinju koaru za smee, pa potri
prema slobodnom taksiju. Uskoi u vozilo i naredi zbunjenom taksistu:
Slijedite crveni Golf!
I ne pomaknuvi se, taksist se okrene njemu, pa ga odmjeri od glave do pete:
Ne zajebavajte! To ste proitali u romanima!
Slijedite Golf! izdere se Bani. Inae u vas prijaviti zbog odbijanja
usluge.
Kako hoete slegne ramenima voza, pa krene za Golfom, koji je ve
zamaknuo iza prvih kua Nove vesi.
to ste vi? Privatni detektiv?
Da! odbrusi Bani.
Hi, moda, tajni agent James Bond? pokuavao se naaliti voza, ali Baniu
nije bilo do ale.

Dok je taksimetar nemilosrdno otkucavao brojke suludo visoke tarife, Golf, u

kojem su se razbakarili Violeta Stri i njen sjedokosi ljubavnik, izaao je polako iz
grada, preao Jadranski most, provrludao Remetincem i poao cestom koju je Bani
dobro poznavao. Vodila je prema dvorcu Brezovici, tajnom domu mnogih
brakolomnih djelatnika.
Evo nas, gospodine detektive! ironino e ofer, zaustavivi taksi na
parkiralitu dvorca.
Bani plati, izae napolje i spazi crveni Golf parkiran ispred drvene kuice u
kojoj je sjedio ovjek koji je naplaivao parkiralinu nadoknadu. Bio je pogrbljen i
morao je imati vie od sedamdeset godina.
Nu, a to vi trebali? ree ovjek s parkiralita, glasom u kojem se osjeao
snaan ruski naglasak.
Ono dvoje iz Golfa zagleda se Bani u njega, kao da se udi otkuda mu taj
naglasak jesu li otili u hotel?
Oni uvijek odlazit v hotelj. Svake srijede. Haraije gosti.
Vi ste Rus? zaudi se Bani.
Nu, a kak vi znajete ja Rus? bezazleno e starac.
Bani odmahne rukom i poe prema hotelu.
Predvorje hotela smjetenog u starom dvorcu bilo je sumrano i trono. Izgledalo
je kao ambijent koji bi bio po mjeri ljudske ugode kad bi se u njega ulupalo nekoliko
tisua milijardi. Dokoni recepcioner listao je jedan od pornografskih asopisa kakvi
su u posljednje vrijeme preplavili gradske kioske, drei u ruci bocu piva s portretom
slavnog hrvatskog bana. Spazivi Bania kako mu se pribliava, brzo sklopi asopis i
gurne ga pod pult.
Izvolite! ree, provjeravajui koliko mu je jo tekuine ostalo u boci.
Ima li slobodnih soba? upita ga Bani, smiljajui kako da doe do podatka
koji ga zanima. S odlaskom iz policije nepovratno su prola ona lagodna vremena u
kojima je mogao ovjeku tutnuti pod nos slubenu iskaznicu i pitati to ga volja.
Ima. Sami ste? kao da se udio recepcioner.
Trenutno...
Kako to, trenutno!?
Pa, vidite nagne se Bani preko pulta, govorei tie i povjerljivije ekam
jednu damu. Svaki as treba stii. Plavua je, onako okruglasta lica, velikih tamnih
oiju, nosi otmjenu bundu... dobar komad... Zove se Violeta. Niste li je moda

zamijetili?
Ti bokca! Violeta, kaete?
Da, Violeta Stri.
Sav unezvijeren, recepcioner je klimao glavom.
Ovaj... mene se to zapravo ne tie, ali...
Bani izvue iz depa dvije smotane stotke, pa ih stavi pored Banskog piva.
Recepcioner ih spretno pokrije dnom pivske boce.
Vi ste joj? upita ga radoznalo.
Nije vano. Ne bojte se, neu napraviti nikakav cirkus. Naime, znam da je
maloprije dola ovamo sa sjedokosim tipom.
A to se moe s fatalistikim e mirom recepcioner.
Mene se to ne tie. Evo, ja u ostati po strani, a vi zavirite u knjigu i proitajte
sami. Pa, ne moram vam valjda ja rei da su u sobi 112?
Dok je on urno pospremio lovu, Bani se nagne nad upisnu knjigu i proita ime
Boe Klamfara, ovjeka koji je netom bio unajmio jednokrevetnu sobu broj 112.
Zadovoljan to je konano identificirao Violetina ljubavnika, Bani je, fukajui
tiho neku svoju vlastitu dezistiku improvizaciju, napustio okrug dvorca, krenuo
putiem preko mosta i vrlo brzo uspio pronai autobusno stajalite. Nakon to se
vratio u grad i krenuo prema Ribnjaku, gdje ga je ekala njegova poslovino dotrajala
etvorka, nabasao je na Tamarina, sadanjeg mua svoje bive ene Lidije.
Tamarin se jako obradovao to ga vidi, ili se naprosto radilo o taktici
prenemaganja, koju je obavljanjem raznih javnih funkcija uspio uvjebati do
savrenstva.
Nik, stari moj! E, sad moramo skupa bar na kavu! Otkada se nismo vidjeli!
Jo od perioda komunistikog hropca, htio je rei Bani, koji je pretpostavljao
da se Tamarinova zvijezda brzo i neumitno gasi.
Gdje si sad? upita Bani preko volje, svjestan da s Tamarinom nikad, nikad
nee moi biti srdaan i iskren.
Pa, zar ne zna? I dalje u Republikom...
to, zar nisu razjurili komuniste?
Tko je komunist? zaudi se Tamarin tako iskreno da je Bani morao progutati
knedlu. Odavno sam ja napustio boljevike tlapnje... Pa, ti zna, Nik...

 Nikad me nitko nije zvao Nik! preduhitri ga Bani, kome uistinu nikad nisu iz
imena Nikola izvodili nadimke, ak ni to Nik. Nego, kako su Lidija i Nika?
Nika je fenomenalno. Neki smo dan bili zajedno na otkrivanju biste naeg
velikog...
Zbog ijeg si spominjanja neko bacao ljude iz partije, a po mogunosti i s
posla!
Ali, Nik, koji ti je kurac? Pa ti zna da ja nikad nisam...
Rekao sam ti da me nikad nisu zvali Nik! ree Bani, pa se na brzinu rijei
Tamarina, ije je drutvo oduvijek teko podnosio.
Pozdravi Niku! ree usput, valjda da bi popravio dojam, pa hitro otvori vrata
automobila, uskoi u nj i upali motor.
Premda je tog dana obavio dobar posao, koji e mu donijeti pristojan honorar od
strunjaka za industrijske hladnjae, ruao je sam, nekako snuden i zlovoljan, i
ostavio vie od polovice obroka. Potom je kupio cigarete i novine, svratio u trgovinu
gramofonskih ploa i odabrao dvadesetak godina staro izdanje Cheta Bakera.
Shvativi koliko je para potroio, uini mu se da e za pristojan ivot morati
dnevno uhvatiti bar deset neopreznih ljubavnica.

3.
Antikvarijat Vlatka Kosora nalazio se pri kraju Martieve ulice, u dijelu grada
koji se za prodaju knjiga nije mogao drati osobito atraktivnim. Lokal je imao velik
izlog pretrpan sivim, monotonim i dosadnim naslovnicama uglavnom starih knjiga.
Iznad izloga bio je uvren pano sa secesijskim nazivom trgovine Antikvarijat
Kosor. Otvorio je ostakljena vrata i iznenadio se zvonjavi sitnih zvonaca, to su bila
montirana na ulazu kako bi svojim prtavim zvukom upozorila prodavaa na ulazak
kupaca.
U antikvarijatu je bilo toplo i sve je odisalo mirisom starog papira, onim
mirisom koji tako privlai knjike moljce, a odbija one kojima je knjiga tek priruni
ukras za novi regal. Metalne police uz zidove bile su tako pretrpane knjigama da su se
na pojedinim mjestima svijale pod optereenjem, a stolovi meu policama bili su
prekriveni visokim svenjevima knjiga, tako da su gotovo sakrili sitnu prodavaicu u
crnoj kuti, koja je, oito, traila neki svezak.
Izvolite, to trebate? ree prodavaica i krene prema njemu.
Mogla je imati trideset i neto godina, bila je lijepa, ili moda tek ljepukasta,
edne kolske frizure s djevojakom manom u kosi, uspravna dranja, koje bi moda
imponiralo da je bila bar pet centimetara via. Kad je krenula prema njemu, on odmah
primijeti da epa, a ona se, shvativi valjda da je on to primijetio, zbuni i ovla
pocrveni.
Trebam gospodina Kosora ree Bani ljubazno, trudei se da ne motri njen
hod.
Vi ste? pogleda ga ona jednostavno i bezazleno.
Nikola Bani. Gospodin Kosor me zamolio da ga posjetim.
A, tako shvati ona. Tu je, preko u kancelariji.
Alicija! Tko je to? zauje se glas to je dopirao iz pokrajnje prostorije.
Gospodin Bani! vikne Alicija i pokae Baniu prstom prema vratima
Kosorova ureda.
Uavi u Kosorovu sobu, Bani shvati kako je grdno pogrijeio u procjeni. Po
muklom, zbunjenom i umornom Kosorovu glasu, to ga je bio uo preko telefona,
pretpostavio je da se radi o starcu, a sad je pred njim sjedio dobro graen, dodue

proelav ovjek, koji je mogao imati etrdesetak godina. Bio je blijeda, ak i

anemina lica, rijetkih obrva, ali vrste, isturene vilice, kakvu imaju neki dravnici.
Mora da je bio spretan i io, samo se inilo da je glas posudio od neke stare,
dotrajale osobe.
Sjednite, Baniu! pokae mu Kosor stolicu gruba naslona, koja je stajala
nasuprot radnom stolu, pretrpanom rukopisima i starim knjigama.
Moram vam odmah rei da sam dobio preporuku vrlo ugledne osobe, koja se o
vama najpovoljnije oitovala. Da nije tako, nikad vas ne bih angairao.
Zacijelo lae, pomisli Bani, ali ne ree nita.
Vi ste prije bili policijski inspektor? pogleda ga Kosor radoznalo, pa mirne
vie puta.
Da kratko e Bani, nagaajui radi ega ga treba taj udan tip, okruen
papirnatim morem starih knjiga.
Jeste li bili komunist? zagonetno e Kosor, pa ponovo pone mirkati. Bio je
to tik, shvati Bani, prisilna radnja koju mu je priskrbio nekakav zajeb u ivotu.
Zato? elite li me nagovoriti da pristupim vaoj stranci?
Kosor odmahne rukom, pa se preko volje nasmije.
Dobro, nema veze ree ja to tek tako, zbog starog obiteljskog animoziteta
prema crvenima...
Gospodine Kosor! prekine ga Bani. Dobili ste reference. Nadam se da to
istragu o mojoj prolosti ini suvinom. Recite radije radi ega ste me zvali. Jer, ja
sam doao radi posla. I to iznimno jer inae stranke dolaze k meni. Ja nisam servis za
ienje tepiha i lijepljenje tapeta da bih radio po kuama... a vidite, vama sam doao,
unato tome to vas nitko nije preporuio...
Dosta, dosta! mirkao je Kosor maui rukama kao da ga eli zaustaviti. Po
vaoj se drskosti vidi da ste bivi policajac. Odmah u vam rei. elio bih da mi
pronaete enu.
Za to imate novinske oglase, provodadije, servise za upoznavanja... Pokuajte
u agencijama iva i Pjev osamljenih srdaca!
Ostavite se tog vaeg policijskog humora! zajedljivim e i umornim glasom
Kosor. Radi se o eni koja me prije vie od godinu dana napustila. Protiv moje
volje i protiv mojih osjeaja...
ekajte! zaustavi ga Bani, vadei notes. Kako se zove?
Viktorija pogleda ga Kosor, kao da mu nije jasno to on to ne zna.

 Dakle, Viktorija Kosor zamiljeno e Bani, nagnut nad notes koji je oslonio
o koljeno.
Ne! Zadrala je svoje staro prezime. Zove se Viktorija Grubi. Sada ima tono
etrdeset godina. Vrlo je lijepa, smeokosa... ima rumene...
Moda bi bilo bolje da mi date njenu sliku, a liriku zadrite za intimni dnevnik!
Kosor ga ljutito pogleda, pa bez rijei otvori ladicu stola, pronae polaroidni
fotos i prui ga Banicu.
ena na slici bila je uistinu lijepa, ali i zagonetna. inilo se da to lice moe
pristajati stotinama karaktera, da se iza njega moe kriti smjerna svetica, laljivica,
pohotnica, tko zna to jo...
Zato vas je napustila? upita Bani, spremajui fotos u unutarnji dep kaputa.
To je prediskretna stvar... ne bih o tome...
Ima li neke rodbine, prijatelja... ili...
Ne bih da u to mijeate njenu rodbinu! odluno e Kosor.
Sluajte me, gospodine Kosor! razljuti se Bani. Ovo nije nekakva
drutvena igra u kojoj bih ja trebao na temelju to manje podataka pronai to vie
rjeenja, nego ozbiljna istraga! Ako vam je stalo do...
Eh, da znate samo koliko mi je stalo! ree on ganutljivo, pa se zagleda kroz
Bania nekamo daleko, valjda u prizore slatke prolosti.
Gdje bih je uope mogao potraiti?
Ja u vam rei ono to vam mogu rei! odlunim e glasom Kosor. A vi
prihvatite, ili odustanite! Viktorija i ja bili smo posljednji put zajedno lanjskog ljeta u
Velom Loinju. Jedne je noi otila i nikad je vie nisam vidio. Postoje indicije da se
prolog mjeseca pojavila u Velom Loinju. Bojim se da je u opasnosti...
A, to zbog ega je u opasnosti, takoer je prediskretno da biste mi rekli?
pripomene Bani, ekajui da Kosor mirne.
Tono.
Dobro mirno e Bani. Moj honorar je petsto dinara dnevno, plus trokovi,
plus premija... Vi ete dati akontaciju i potpisati mi punomo, a ja u nadalje hodati
irom otvorenih oiju, pa ako je sluajno vidim, odmah u vam javiti.
Nemojte biti sarkastini nad tuom nesreom i boli! Viktoriju biste mogli
potraiti u Velom Loinju. Tamo je kua njene majke Roalije Grubi. Tamo je i
velika vikend-kua njenog roaka iz Njemake. Zatim, u Velom Loinju ivi i

Viktorijin brati Igor Galb, koji bi mogao... Konano, mogli biste pronjukati i po
loinjskim hotelima.
To je ve bolje zadovoljno e Bani, koji je pokuavao zapisati sve podatke.
Ovdje su vam adrese osoba koje sam spominjao -ree Kosor, pruajui mu
neuredan papiri istrgnut iz bloka. Naposljetku, njen bogati njemaki roak ima kuu
na Pantovaku. Nije iskljueno da je tamo.
Pa, zato niste to sami provjerili? zaudi se Bani.
Kosor pouti, svejednako se igrajui starinskim upijaem. Vidjelo se da je
potiten, valjda zbog sjeanja na sve ono to se izmeu njega i Viktorije odigralo.
Zbog naina na koji smo se rastali ree glasom koji je bio na rubu plaa.
A potom doda: Evo vam moje posjetnice. Doznate li togod, svakako mi javite!
Nema li me u antikvarijatu, nalazim se kod kue na Trenjevci.
No, dobro, to bih ja zapravo trebao uraditi? radoznalo e Bani. Mislim,
ako je uistinu naem? Ne mogu je aretirati i privesti vama!
Trebali biste je nagovoriti da mi se vrati.
Boe dragi! zavapi Bani. Imate li moda kakav priruni sonet koji bih joj
tom prilikom proitao?
No, ako to ne bi ilo nije se dao zbuniti antikvar morali biste je nagovoriti
da mi se javi. Makar telefonski. Rekao sam vam da je u opasnosti, a mislim da bih joj
ja mogao pomoi.
U redu rezigniranim e glasom istraitelj. Samo, ne vjerujem ba u uspjeh.
Mislim da ste mi premalo podataka dali. A ponajmanje vjerujem da bih je mogao na
neto nagovoriti...
Ako ni u ta ne vjerujete prekine ga Kosor bar u jednu stvar moete biti
sigurni. U to da u vas vie nego dobro platiti. Viktorija mi je vanija od svih para
ovoga svijeta.
Rekavi to, on polako ustane, prie zidu, nakosi jednu sliku i otvori malu zidnu
blagajnu. Petljao je neto, brojao valjda pare, a zatim se vratio i pred Banica stavio
dvadeset novanica od po sto njemakih maraka.
Molio bih vas da mi za ovaj iznos garantirate prioritet...
Bani ga pogleda kao da mu nije jasno to eli.
Znai da biste trebali ostaviti sve druge poslove i posvetiti se samo traenju
Viktorije. Znam da e vam to zazvuati podosta patetino, ali bojim se da je njen ivot

u vaim rukama.
U mojim je rukama samo dva soma maraka, pomisli Bani, spremajui u dep
svoj prvi lavovski honorar. Znao je kako e ga potroiti, ali nije znao kako e pronai
udnu enu, iji polaroidni portret nosi u unutarnjem depu.

4.
Otvorivi u jesen 1990. privatnu istraiteljsku agenciju, Bani se odmah suoio s
nizom problema na koje prije toga nije bio ni pomiljao. Shvatio je, naime, da u
novonastalim okolnostima nee imati pri ruci ni jedno od onih pomagala to ih je imao
u policijskoj slubi. Nee imati ni laboratorija, ni mogunosti daktiloskopske obrade,
ni bogatih dosjea, ni pomagaa za otaljavanje pomonih ali i te kako vanih radnji, ni
dounika, ni prislunika, ni fizike zatite, ni banke podataka, ni medicinske
ekspertize, ni otvorenosti ostalih slubi pri prikupljanju podataka... Nije ak imao ni
iskaznicu kojom eventualnom ispitaniku dokazuje svoj identitet i legitimitet. Nakon to
je uredno prijavio djelatnost, umjesto iskaznice, na opini su mu uruili uredno
ovjereno rijeenje, neku vrst obrtnice, papir kakav ovjek, koji dri do sebe, ne moe
tutnuti ispitaniku pod nos. Dakle, nalazio se pred poslom u kojem je sve poslovne
sisteme morao od samog poetka razvijati sasvim sam. Za poetak je kupio telefonski
imenik, kartu Zagreba i okolice, popis poduzea, radnji i servisa, ali mu se sve to
prema kartotenim i kompjuterskim policijskim pomagalima inilo vie no traljavo.
Pa ipak, unato svim razlikama izmeu onog to je bilo prije i ovog to je sada, jedno
je bilo isto jo uvijek je to bio on, sa svom svojom upornou i tvrdoglavou.
Ustao je rano, spreman da to prije posjeti gospodina Stria i otkrije mu tajna
zanimanja njegove supruge Violete. Nadao se da e pokupiti svoje pare, a munu stvar
istog trena zaboraviti. Sve to e ljubomorni mu doivjeti, ponajmanje je drao
svojim moralnim problemom jer, nije li ga on sam angairao? Da mu je bilo do
duevnog mira, mogao je mirne due preko svega prijei i ne zabadati nos u slobodno
vrijeme svoje ene.
Na prozor je kucnuo Paco. Jeo je hamburger, a pod rukom drao nekakvu
prastaru akustinu gitaru. Bani nikad nije vidio nikakav glazbeni instrument u
njegovim rukama.
Juer sam je kupil! ree Paco mrzovoljno, kao da ga ljuti Baniev znatieljni
izraz lica.
Fino. A to e s njom?
Plaa mi je za drek! Sviral bum po cesti za lovu.
To se isplati promrmlja Bani. Sad ti najbolje idu domoljubne.
To ne znam svirat. Zaprav, moral bum temeljito obnovit to sviranje. uj, kaj ti

zna gde bi se mogla kupit ona knjiga za sviranje... kola gitare, ili tak nekak?
Valjda u knjiari. Sluaj, danas nisam za pie.
Nisam te ni zval! odbrusi Paco, redovito namrgoen, pa, natovaren svojom
gitarom, zabrza prema ulazu u kino.
Bani se hitro umije, pomisli kako bi bilo vrijeme da se obrije, ali na koncu ipak
odustane. Prie telefonu i okrene Tamarinov broj, nadajui se da nee naletjeti na
njega ili Lidiju, ve da e Nika podii slualicu.
S druge se strane oglasi telefonska sekretarica: ... ostavite poruku kad
zaujete...
Brzo, kao da mu je neugodno pred Tamarinom i Lidijom koji e zacijelo sluati
traku, izdiktira poruku za kerku: Zvao Nikola. Mogli bismo danas veerati, jer sutra
putujem na more, pa me nee biti nekoliko dana. Ako hoe, doi, ekat u te u sedam
na parkingu ispred Palacea. Nema li te petnaest minuta, znat u da ne moe, pa u
otii sam.
U devet i trideset uao je u direktorsku sobu velikog privatnog servisa za
hladnjae, pravu tvornicu utave love, o ijem su se direktoru i vlasniku u poslovnom
Zagrebu ve raspredale rokfelerovske fantazije. ak je pomalo i uivao u tome to e
jednim jedinim podatkom oboriti magnata na lea, uiniti mu njegove devizne snopie
bespredmetnim i besmislenim. Stri ga je posjeo u skupu fotelju od prave koe,
natoio mu neko uvozno pie i zavalio se na svoj poduzetniki tron. Uistinu, u fizikoj
razlici izmeu njega i njegove ene morao se nalaziti bar jedan od korijena njena
preljubnitva. Jednostavno reeno, dok je ona bila provincijska replika djevojke iz
otmjenih urnala, on je bio naprosto balkanoid koji se skupa sa svojim odbojnim
izgledom popeo na brdo love.
Vidite, gospodine Baniu, ja sam vas unajmio kao neku vrst duhovna lijeka,
nadajui se da ete svojim nalazima razbiti moje sumnje.
Razumijem otpovrne Bani, liznuvi malo iz aice.
Jer, Violeta je na neki nain ukras mog poduzetnikog carstva. Sve ovo to
vidite, bez nje bi bilo besmisleno. Znam da sam prema njoj strano nepravedan.
Naporno radim dvadeset etiri sata dnevno, sanjajui onaj dvadeset peti sat u kojem
u biti samo sa svojom Violetom. A taj dvadeset peti sat nikako da doe, prijatelju
moj...
Nismo prijatelji promrmlja Bani.
Molim smete se poduzetnik za hladnjae, a potom nastavi kao da nije nita
uo: I sad jo k tome ta ubitana ljubomora! Jasno je da ovjek poput mene, dakle

ovjek koji tako malo vremena ima za vlastitu enu, pone razmiljati o svakakvim
stvarima...
Gospodine direktore zauje se kretav enski glas s interfona to je leao na
stolu.
Molim otpovrne Stri, nagnuvi se naprijed.
Gospodin savjetnik je krenuo k vama.
Fino! zadovoljno e Stri. E, sad ete upoznati drugu najvaniju osobu u
mom ivotu! Mog partnera i poslovnog savjetnika. E pa, zar to nije dovoljno za
savren ivot? Lijepa, mila ena i dragi prijatelj! No, gospodine Baniu, upoznajte me
s vaim nalazima. Hajde, slomite mi srce, ili mi vratite zdravlje! Platit u vam i jedno,
a bogami i drugo...
Dobar dan ree sjedokosi tip koji se pojavio na ulazu. to je, ima
razgovor?
Ui samo, Boo! rei e Stri, ceremonijalno ustajui. Zatim se okrene
Baniu: Ovo je moj partner, gospodin Boo Klamfar, moja desna ruka.
Tip koga je Bani odmah prepoznao, ue u prostoriju i mlako pozdravi, a potom
se odmah ispria, rekavi da e navratiti kasnije.
Uvijek skroman, uvijek nenametljiv ree Stri, nakon to mu je poslovni
savjetnik izaao. Nemate pojma to je sve Boo meni...
Mogu misliti promrmlja Bani, odgurnuvi au u stranu.
Direktore, stigli su veani zakreti onaj isti glas deformiran nepodeenim
interfonom.
Moram ii! No, recite mi naposljetku! Ne oklijevajte! Vjerojatno niste nita
pronali?
Bani shvati zato ga je angairao debeli poduzetnik. Ne da bi neto pronaao
nego da bi ga izlijeio bolesnih i opsesivnih slutnji. S munim osjeajem prisilnog
psihoterapeuta, koji mora pomoi antipatinom pacijentu, Bani ustane, pogleda u
stranu i izusti: Nema se tu to rei.
Na Strievu licu zaigra smijeak po kojem Bani odmah shvati da je ponovo
zaradio pristojan honorar. Pa ipak, mislio je, umirujui vlastitu savjest, moda je ovo
najbolja kazna. Sijedi e mu tucati enu, a on e biti presretan to u svojoj blizini ima
dvije tako divne osobe.
Znai, Violeta je ista! radosno e poduzetnik, pruajui Baniu ruku.
Naravno odvrati istraitelj, zabivi ruke duboko u depove ne bi li tako

izbjegao rukovanje. Nita nisam pronaao, ali ipak mislim da ste mi duni...
Svakako, svakako! Ve sutra u vam poslati ek! etiri i pol dana po petsto
dinara... to je dvije tisue dvjesto pedeset, plus pedeset dinara premije... O, ja, stari
ljubomomi idiot! s ganuem u glasu govorio je gospodin Stri, preplavljen sasvim
nezasluenom sreom.
Bani hitro napusti servis za hladnjae, sjedne u kola, otvori prozor i pljune
napolje na plonik, pitajui se kakav bi razvoj dogaaja bio da mu je rekao istinu.
Moda bi mu priznao samo etiri dana i etvrt, bez premije? Ali, to je to istina?
Istina je ono to zna! A ako ne zna da te ena vara, tad je istina da te ne vara. Kako
je to jednostavno, zaudi se i sam zadovoljan ovim iznaaem, pa krene natrag na
Britanski trg.
Tono u sedam stao je ispred Palacea. U sedam i petnaest Nike jo nije bilo.
Izaao je iz automobila, otiao u hotelski duty free, kupio teku originalnog
Marlboroa, zadovoljan to mu trenutna situacija doputa tu vrst rastronosti. Zapalio
je i nastavio ekati, znajui da Nika stie kad izgubi svaku nadu da e doi. Ukljuio
je kazetofon i, mirno sluajui, promatrao kako vjetar nosi ulicom otpatke papirnate
ambalae. Vjetar je bio neugodan, studen, tako da je ubrzo morao zatvoriti prozor i
ukljuiti grijanje. I stvarno, ba kad je htio krenuti, otvorila su se vrata i Nika se
uvukla u kola, poljubila ga i sjela do njega.
Kakvu to pogrebnu glazbu slua? upitala ga je, namjerno pojaavi zvuk.
Chet Baker promrmlja on pa krene.
Joj, tip ima zbilja udan glas. Kao da e izdahnuti...
Ve je izdahnuo... na alost ree Bani i iskljui kazetofon. Nika je bila
njegova kerka po svemu, osim po glazbenom ukusu. Dez je bio milijun kilometara
daleko od njena uha.
Ne bih na veeru ree mu ona bojaljivo, kao da se boji da ga ne uvrijedi.
Imam malo vremena. Mogli bismo poklopati neto s nogu.
Neto kasnije, dok su stajali za visokim pultovima picerije Zadar i kroz
stakleni zid promatrali gomilu kako navire prema ulazu kina Zagreb, ona, reui
toplu picu, upita:
Kako ti ide taj novi stari posao?
Tako, tako rekao je ravnoduno.
Dobro, zato si tako sluben? Stvarno me zanima... ime se trenutno zabavlja?
Traim odbjeglu enu nekog tipa, po kome se odmah vidi da, osim odbjeglih,

neke druge ene i ne zasluuje.

Hoe li je nai?
Sumnjam. Ve od poetka stvar djeluje izgubljeno. Nemam gotovo nikakvih
podataka, nemam nikakvih ansi, a platio mi je daleko vie no to bi bilo potrebno.
Osim toga...
Ona ga pogleda radoznalo, pa odgurne u stranu tanjur s okrajkom pice koji nije
mogla pojesti.
Osim toga nastavi Bani rekao je kako se boji za njen ivot... da se nalazi u
velikoj opasnosti...
I ti bi je sad trebao spasiti?
Ne znam zamiljenim e glasom Bani. Pomalo se i bojim. Moda meni i
nije namijenjeno da je naem.
Nego?
Nego da posluim kao neka vrst alibija.
Zato kao alibi? zaudi se Nika.
Pa, tako... recimo, ako je on sam ubije.

5.
Chet Baker, majstor turobne trube i meka samrtna glasa, kojim je pjevao
dezistike standarde kao da njeno brie prainu barunastom krpom sa skupocjenog
venecijanskog stakla, kao to je napisao neki ameriki strunjak za dez i sline divne
uzaludnosti, aputao je svoj nenadmani Fair Weather. Ne obrativi nikad preveliku
panju na tekst, Bani je razmiljao govori li se tu uistinu o lijepom vremenu, ili je
lijepo vrijeme tek suptilna ironija. Ono to je kroz prozor spavae sobe mogao
vidjeti bila je tek ironina poruga lijepom vremenu, jer je s olovnog, zatvorenog
neba curkala uporna, ravnomjerna kia. Na radijskim su vijestima javljali o
nezapamenim poplavama, koje su Sloveniju pretvorile u neku vrst alpske Finske, u
zemlju beskrajnih jezera, a sudei po izvjetajima i prognozama, i kroz Hrvatsku e
Savom protutnjati neka vrst plimnog vala, kadrog da odnese sve.
Navukao je traperice, debelu flanelastu koulju, zimski pulover i siao u ured.
Otvorio je vrata ekaonice i ceremonijalno rekao: Izvolite, ali samo po redu i bez
guranja ali u ekaonici, naravno, nije bilo nikoga. Da sam bar otvorio radionicu za
umjetno topanje, ili buregdinicu... ree u sebi, nagaajui kako bi u tom sluaju
ovaj prostor vrvio ivotom.
Sjeo je za stol, izvadio iz depa papiri to ga je sino dobio od antikvara
Kosora i jo jednom pogledao sva imena i adrese. Nije bilo drugog izlaza, inilo se
nunim da ve danas po podne krene na Loinj. Ukoliko nabujala Sava ne porui sve
mostove. Ali, prije toga, morat e posjetiti kuu na Pantovaku, mogue pribjeite
odbjegle gospoe Viktorije Grubi.
Sve skupa je tajnovito i glupo, mislio je, vrzmajui se Britanskim placom, ali
u ovom asu ipak teko dva soma maraka! Poslovni moral dolinog privatnika nalae
mu da u takav posao uloi dunu panju, ma koliko polazini podaci bili turi. Zastao
je ispred runog metalnog kioska i pojeo par masnih peenih kobasica, s blagim
stidom u dui, svjestan da je to teaka klopa, a ne obrok nekog tko ima u depu
dvadeset stotica ujedinjene Njemake. Navukao je kapuljau i potrao do automobila
to ga je juer bio ostavio na poetku Rokove ulice.
Kua koju je antikvar Kosor naznaio kao vlasnitvo Viktorijinog njemakog
roaka nalazila se na Pantovaku, povisoko, iznad uvene Titove vile. Bila je
zaklonjena bujnom crnogoricom, tako da se s ceste vidio tek crveni krov visoke

katnice. Na vratima, to su se nalazila posred zidia od ukrasne opeke, nije bilo ni

zvona ni tablice s imenom, nieg, ak ni onog stereotipnog upozorenja o navodno
otrom psu. Da stvar bude gora, vrata su bila zakljuana, tako da je mogao uraditi
samo dvije stvari: vratiti se kui ili preskoiti nisku ogradu i provrljati naokolo. Kao
legitimist koji dri do odgoja i potivanja propisa, trebao se odluiti za ono prvo, ali
je kao privatni istraitelj ipak uradio ovo drugo. Pogledao je oko sebe da vidi gleda li
ga tko, a potom je brzo skoio u dvorite i nestao u mokrom bunju.
Vrludajui kroz raslinje, uspio je pronai stazu koja ga dovede do proelja kue.
Od staze pa do skupog ulaza od hrastovine vodilo je dvadesetak mramornih stuba,
koje su mokre od kie bile tako skliske da je jedva uspio stii do vrata. Moda je to
ta navodna opasnost to vreba na Viktoriju, pomisli Bani pa pokua pronai kuno
zvonce. Ali, ni ovdje ga nije bilo. Potegne za kvaku, a kad shvati da je zakljuano,
lupi nekoliko puta akom po tvrdoj hrastovini. Nitko se nije odazvao, kua je zacijelo
bila prazna. Oprezno i s naporom sie niz sklisko stubite, pa krene prema stranoj
strani velike okunice. Zabat kue nastavljao se produenim krovitem ispod kojeg je
bila zakljuana spremica, a pored nje velika garaa sa sputenim eljeznim roloom.
Pokua podii rolo, ali je i garaa bila brino zakljuana. Krene iza garae i spazi
visok betonski prozori do kojeg nije mogao doprijeti bez prikladnog podloka.
Ugleda metalnu bavu u koju se s oluka garae slijevala kinica. Prevrne je, smoivi
pri tom noge, a zatim je dokotrlja do prozoria i okrene naopako. Znojan i zapuhan,
shvati da je etrdeset sedam godina malo previe za istraitelja operativca. Ali, to
sad moe? Nemajui drugog izbora, uspentra se na preokrenutu bavu i zaviri kroz
prozori garae. Unutra se nalazio bijeli Mercedes 200, kojem nije mogao nazreti
registarske tablice. Ba kad se htio spustiti na tlo, zauje opasan, bijesan lave, okrene
se i spazi kako oko bave na kojoj stoji razjareno poskakuje velik njemaki ovar
bijelih iskeenih onjaka.
Jebi ga! opsuje. Nita o psu nije pisalo!
Jasno, pas ga nije mogao razumjeti i uvaiti njegovu ispriku, nego je svejednako
poskakivao nastojei se dokopati Banievih nogavica.
Mar! izderao se na psa, ali ni to nije pomoglo.
Potom, uzrujan ali i uplaen upornou razjarene ivotinje, izvadi revolver iz
unutranjeg depa i uperi ga vujaku u glavu. Znao je da bi bilo uasno glupo i opasno
pucati, ali se ponadao da bi se pas mogao prepasti pucaljke. Naravno, ta je nada bila
suluda i iracionalna, pas je bio sasvim ravnoduan prema vatrenom oruju. Spremio je
revolver u dep i, onako pokisao, odluio ekati. Konano, anse su bile na njegovoj
strani; prosjean psei vijek je dvanaest godina, a ljudski gotovo sedamdeset.

 Lucifer! Mir! zauje snaan, autoritativan glas, nakon kojeg je pas zacvilio i
nestao meu empresima.
Bani pogleda prema katu kue i na otvorenom prozoru spazi glavu mukarca,
koji je smirio psa tako zlokobna imena.
Koga vi traite? upita mukarac jednako strogim glasom.
Vas ree Bani prvo to mu je palo na pamet, jedva ekajui da se izvue iz
preglupog poloaja.
Doite do ulaza! naredi mu mukarac, koji odmah potom nestane s prozora,
poto je s treskom zalupio okno.
Jedva doekavi mukarev poziv, Bani skoi s bave, pa pohita prema kunom
ulazu. Popeo se uz stubite, otvorio vrata, koja je u meuvremenu netko otkljuao, i
uao u predvorje. Prostorija je bila hladna i po svemu se vidjelo da ovdje ve
podosta dugo nitko ne stanuje. Nasred prostorije nalazio se klavir prekriven bijelom
tkaninom, ista takva tkanina bila je prebaena preko trosjeda u jednom kutu prostorije,
dok je u drugom leala rola namotane tepih-staze. Rebrenice na oknima bile su
sputene, tako da je predvorje obasjavalo slabo svjetlo podne svjetiljke sa sjenilom
od tamnozelenog platna.
Tip koji je otjerao psa stajao je nasred prostorije, jednom rukom oslonjen o
prekriveni klavir. Bio je Banieve visine, negdje oko sto osamdeset centimetara, ali
neto mlai i mnogo jai. Rukavi kariranog sakoa bili su mu napeti oko nabreklih
bicepsa, a iz razdrljene koulje izrastao je irok boksaki vrat s okruglom glavom
spljotena nosa, vrstih vilica i blago oputene donje usne. Po tako oputenoj usni
Bani je prepoznavao ljude koji otprve ne razumiju nita, a kad im se ponovi, onda tek
poneto. Nabildani nije bio sam. Na prekrivenom trosjedu sjedio je mrav tip rudlave
kose i nervozna pogleda, odjeven u kariranu sportsku jaknu, po ijem je nabreknuu
Bani odmah zakljuio da je naoruan poveim i vjerojatno neprijavljenim kalibrom.
A njemu odmah iza lea, iza trosjeda, stajao je nizak, debeljukast ovjek, koji je
vakao vakau gumu.
Znai, mene ste trebali? odmjeri ga tip s boksakom ijom, od glave do pete,
dok su ostala dvojica utjela, po emu se dalo zakljuiti da su mu podreeni.
Ne ba vas... okoliao je Bani, ekajui da mu ponude da sjedne.
Nego?
Gospou Viktoriju Grubi...
Rudlavi u kariranoj jakni se naceri, kao da je Bani rekao neto smijeno, ili bar
neprilino. Glavni se okrene njemu i izdere:

 Ti uti!
Ali, gazda, tip je zabavan! Tko je taj zapravo? branio se rudlavi.
Dobro pitanje! Tko ste vi zapravo?
Njen brat slae Bani.
Rudlavi se ponovo naceri; sada mu i elavi debeljko pomogne visokim,
vriskavim smijehom. Baniu se uini da je pogrijeio; moda Viktorija nema brata,
moda to ova trojica znaju?
Nema tu nikakve Viktorije... Kako ste rekli da se zove? ree boksaki
dizajniran tip.
Grubi otpovrne Bani.
Nikakve Viktorije Grubi! Kakva glupost! Maloprije ste mi se penjali na
garau.
Imate strano zanimljivo izveden oluk. Htio sam to malo prouiti.
On te zajebava! skoi rudlavi, pa prijetei krene prema Baniu.
Misli?! s iskrenim uenjem u glasu e boksa.
Mogu li mu ja postaviti nekoliko pitanja? rei e rudlavi, opasno se
pribliivi Baniu.
korpion, pusti ga na miru! ree glavni, a rudlavi, kome je korpion zacijelo
bio nadimak, otpuhne pa se pokorno vrati svom trosjedu.
Traim Viktoriju Grubi brzo e Bani, valjda da bi smirio situaciju. Rekli
su mi da je ovo kua njenog roaka iz Njemake, pa da bih je ovdje, uz malo sree,
mogao nai.
Lagali su vam! Ovo je kua mog prijatelja, ali ni ja ni on ne znamo ni za kakvu
Viktoriju Grubi mirno e ovjek s boksakim nosom. A sad bi bilo dobro da se
izgubite. korpion, otprati ga!
Bani, kome je ovo drutvo bivalo sve udnije i sumnjivije, vjerojatno bi bio jo
neto i upitao, ali ga je korpion u kariranoj jakni uhvatio pod ruku i poveo napolje,
na kiu. Kad su ve bili pri dnu mramornog stubita, korpion ga lupi po glenju tako
snano da mu je noga skliznula po glatkoj stubi i on se uas naao u mokroj travi.
Prekoravajui sebe sama to nije pazio, i to je dopustio da ga rudlava nakaza
iznenadi, Bani pokua ustati, ali mu njegov protivnik priskoi i koljenom mu pritisne
lea tako da je licem uronio u blatnjavi travnjak.
Ovo ti je posljednji put da njuka ovdje! derao se korpion, koji je oito bio

od onih koji lako gube ivce.

Sa... samo sam traio Viktoriju Grubi procvili Bani od boli u leima.
Traio si ti moj kurac! Ne postoji Viktorija Grubi! Zar misli da nismo vidjeli
kako si izvadio revolver i uperio ga u naeg Lucifera!
Lucifer, korpion... govorio je Bani, glave pritisnute o tlo. to ste vi?
Nekakva satanistika sekta?
korpion se odmakne i dopusti Baniu da ustane. Uzdahnuvi duboko i otresajui
blato s kaputa, Bani se pridigne i pogleda u rudlavog nasilnika, koji je stajao pred
njim, ruke zavuene pod jaknu, gdje se, kako je procjenjivao Bani, nalazi
revolverina.
Nije vano to smo mi! vikao je rudlavi. Vano je to si ti! A ja u ti rei
to si ti! Ti si obino policijsko njukalo u civilu! Eto, to i nita vie!
Polomio si mi rebra, nitkove! ree Bani, pa se sagne hinei bol.
korpion se zlurado nasmije, a Bani se naglo uspravi, pa ga svom snagom opali
cipelom meu noge. Nesretnik zaurla, istog asa zaboravi na revolver, pokrije rukama
bolne testise, pa se nemono skljoka na koljena.
Eto, bolje ti je da se dri za jaja nego za revolver -promrmlja Bani i brzo
krene prema dvorinoj ogradi pored koje je bio parkirao automobil.
Jo prije no to je doao kui, shvatio je da e se morati presvui, istuirati i
dobro osuiti. Tako pokisnuti u studenom, jo u njegovim godinama, znai reskirati
bolovanje, koje se privatnicima nikako ne isplati. Pogotovo sad kad ga eka
neodlono putovanje na Loinj. Istuirao se i obrisao, a potom se objesio o dovratak
pokuavajui se pridii snagom runih miia. elio je ustanoviti bole li ga lea.
Spusti se i zadovoljno odahne, boli nije bilo, premda ga je korpion propisno
pritisnuo koljenom. Osvjeen mlakom vodom tua, sie u ekaonicu i zadovoljno
shvati da ga tamo eka stranka.
Izvolite! povede ga Bani u ured.
ovjek je imao ezdesetak godina. Kao i veina ljudi te dobi, bio je predebeo,
nosio je sijede brkove, a lice mu bilo proarano crvenim ilicama. Teki krombi kaput
jedva je uspio zakopati, dok je mokru francusku kapu guvao u rukama.
Vi obavljate... te privatne istrage? upita debeljko.
Ovisi to trebate otpovrne Bani, osjeajui da mu kosa na potiljku jo nije
sasvim suha.
Kupio sam auto. Zapravo, uplatio sam lovu... akontaciju... A sad nema love...

nema ni auta, a nema ni tog tipa. Biste li ga vi mogli pronai?

Ne zove li se moda Sandi Grubeli? nasmije se Bani, pogaajui o emu bi
mogla biti rije. Novine su bile pune te afere.
Tono! Kako ste znali?
E, dragi moj gospodine sklopi ruke Bani bio bih najbogatiji ovjek u
zemlji kad bih mogao pronai tog ovjeka! Bit e bolje da odete na tuilatvo. Samo,
tamo vam je ve red za takve sluajeve.

6.
Nikola Bani stajao je uz eljeznu ogradu trajekta koji se propinjao na jakom
jugu, prevozei nekoliko putnika i automobila s Krka na Cres. More je bilo
prljavosivo, a Cres zastrt gustom zavjesom kie, tako da je mala trajektna luka
izgledala kao svijetla mrlja na tmastoj pozadini otoka. Na tom otoku posljednji put je
boravio prije deset, ili jedanaest godina, kada je Nika bila jo klinka, a njegov i
Lidijin brak izgledao nepotroiv. Obuzet lakom nelagodom, posve nespreman da se
preputa uspomenama, brzo je siao metalnim stubama do brodske palube i uao u
kola. Zatvorio je oi i tako pokuavao usnuti, sve dok ga nije prenuo udarac broda o
dok. Znao je da su valovi tako veliki da je blago, neujno pristajanje nemogue
izvesti. Protrljao je oi i protegnuo se, ekajui da se spusti brodska mosnica.
Nakon sata vonje praznom otokom cestom, uspio se dokopati Malog Loinja.
Na sreu, nieg u mjestu nije bilo to bi ga podsjetilo na davna obiteljska ljetovanja.
Dobar dio trgovina bio je zatvoren, ispred restorana i slastiarnica nije bilo ni stolova
ni arenih suncobrana, riva je bila pusta a marina gotovo posve prazna. Valovi su se
prelijevali preko doka i prtavom pjenom ispirali asfalt na kojem su bila parkirana
dva-tri automobila. Fair Weather, odzvanjao mu je u glavi prigodan glas Cheta
Bakera. Uao je u Vjesnikovu prodavaonicu i kupio snop svjeeg tiska. Znao je da
e morati prenoiti u Velom Loinju, pa se htio opskrbiti za dugu i dosadnu veer. Pod
nadstrenicom je na brzinu projurio preko udarnih naslova, ponovo svjestan da valovi
ludila sve jae zapljuskuju ovu zemlju. Smota novine i spremi ih u dep, pa poe
prema starcu koji je u utoj gumiranoj vjetrovci stajao na kii i motrio brodicu, to se
ljuljala na jugu spremajui se isploviti iz luke.
Kako bih mogao doi do Velog Loinja? upita starca, koji je netremice
motrio amac.
Automobilom.
Znam, mislim kojom cestom?
A gdje vam je auto?
Tamo pokae Bani prema onom dijelu obale gdje se nalazila pota.
Vratite se natrag i krenite glavnom cestom pored benzinske crpke. Imate manje
od pet kilometara. Samo, kog ete vraga u ovo doba godine u Velom Loinju?

 Traim izgubljenu osobu...

No, nazdravlje! iznenadi se stari. Dakle, iz Arene ste! Jebi ga, ni vi
nemate pametnija posla! Pustite ljude da se na miru gube! Tko zna kakve sve razloge i
motive imaju ti navodno izgubljeni. Eto, i ja sam jednog jutra rekao samom sebi:
Jebe sve, treba zbrisati! I zbrisao sam. I popizdio bih da me sad nekakav pizdek iz
Arene, ili nekog drugog jebenog lista, pokuava pronai. Za moje dobro! Fuj!
Stari je bivao sve uzrujaniji, tako da se Bani, nespreman da preuzme
odgovornost Areninih novinara-istraitelja, nastojao to prije udaljiti, zalud
svjestan da je starac u gumiranom kaputu u pravu.
Veli je Loinj manji od Malog. Taj toponimski paradoks zacijelo ima svoje
povijesne razloge, ali ih Bani nije znao. Inae, samo mjesto, unato olujnoj
dekoraciji, doimalo se vrlo ugodno. Duboko usjeeno u strmu, stjenovitu obalu, u
zaljevu to svojim oblikom neodoljivo podsjea na uterus, ulijeva sigurnost i
povjerenje, koje bi psihoanalitiar najvjerojatnije izveo iz njegova oblika. U
turistikom uredu su mu rekli da je hotel Punta, zbog slaba zanimanja, do boinih i
novogodinjih blagdana zatvoren, pa su mu dali adresu privatne kue gdje se moe
unajmiti soba. Zaao je strmim stubitem u kameni mediteranski labirint, to se sasvim
udno i neopravdano zove ulicom, jo k tome Marala Tita! Uspevi se stubitem,
zamijeti jo jedno, strmije od prvog, koje vodi do ulaza u malu galeriju nad ijim je
vratima naziv La nave va. Prugasta tenda iznad zabravljenog galerijskog ulaza
kloparala je na vjetru, i moda je ba to onom la nave va davalo neku udnu, sjetnu
simboliku. Zaobiao je stubite, proao tamnim nadsvoem i pronaao metalne
vratnice s brojem, koji je bio identian onom to su mu ga dali u turistikom.
Poslovno ste ovdje? bojaljivim ga glasom, kao da ne eli biti indiskretan,
upita mladi kuevlasnik, valovite kose i pravilnih crta lica. Doimao se kao ovjek koji
se dosauje za dugih jesenskih i zimskih kia i raduje svakom sluajnom gostu koji za
mrtve sezone zakuca na vrata.
Tako nekako preko volje e Bani, razgledajui dvokrevetnu sobu u kojoj je
zujala elektrina grijalica. Moram obii neke osobe.
Hoete li moda veerati s nama?
To je u cijeni!? zaudi se Bani.
To je poziv. Ali, kako elite... nasmije se kuevlasnik. No, ako ipak
odluite veerati napolju, slobodno recite da ste Periev gost. Na taj ete nain
sprijeiti da vam pod jastoga uvale mljevene lignje.
Ostavi sam, Bani sjedne na rub kreveta i pone prelistavati novine to ih je
kupio u Malom Loinju. Velikim, masnim slovima najavljivan je trajk metalskih

radnika, koji je vlada nazvala politikom kuhinjom. Vijesti o modnim revijama,

degustacijama ampanjca i dobrotvornim tenis-meevima, kao u nekom grotesknom
kaleidoskopu, mijeale su se s vijestima o bankrotu, otputanju i sve veoj bijedi.
itajui novine, osjeti duboku i neprolaznu samou, ali nije znao je li to zbog naslova
u novinama, ili zbog male, prazne sobe u kojoj su neko ljetovali toliki sretni ljudi.
Kasno poslije podne, kad je kia stala a bura se poela boriti s jugom, uspio je
pronai kuu Roalije Grubi, majke Kosorove odbjegle ene. Nalazila se s druge
strane breuljka, kojim se puteljak sputao prema susjednoj uvali, gdje je lealo
opustjelo gradsko kupalite. Kua je bila stara, nevelika katnica, iji su prozori bili
zastrti zelenim kurama. Gore na katu vidjela se terasa s metalnom ogradom, a posred
terase tegla s polomljenom stabljikom zakrljalog limuna, koju je netko potkraj ljeta
zaboravio unijeti u sigurnost tople sobe. Na zelenim ulaznim vratima, koja su od uske
uliice bila odijeljena tek niskim kamenim pragom, bio je objeen komadi etvrtasta
kartona na kojem su se vidjeli nejasni ostaci kiom oprane poruke.
Bani pritisne elektrino zvonce. Meutim, dodirnuvi klimavi taster, odmah
shvati da je zvonce neispravno. Pokuca akom na trona vrata, ali se nitko ne odazove.
Potegne kvaku; naravno, vrata su bila zakljuana. Uplaivi se da je prevalio tri
stotine kilometara uzalud, pone ljutito potezati kvaku, koja na kraju pukne, a trona se
vrata uz nesnosnu kripu otvore sama.
Uao je u hodnik i istog asa shvatio da u ovoj kui vie nitko ne stanuje. Hodnik
je bio prazan, na podu su se vidjeli tragovi namjetaja koji je neko ovdje stajao, a po
bijelim etverokutima na zidu moglo se pogoditi gdje su visile slike. Sve su prostorije
pruale isti prizor, kua je bila ispranjena, jedino to je ostalo bilo je neto malo
bezvrijednog i jedva uporabljivog namjetaja i sasuen limun na terasi. Zlovoljan i
razoaran, Bani sie s kata i izae na ulicu. Tu naletje na staricu u crnom kaputu,
zacijelo susjedu, koja je radoznalo promatrala pokidanu kvaku.
Tko ste vi da njukate po tuoj kui? vikala je starica. Zvat u policiju!
Ja sam policija preko volje e Bani, kao da ga stara ni najmanje ne zanima,
pa otrese prainu s kaputa.
Pardon! To je ve neto drugo! smeka se ena.
ija je ovo kua? pogleda je Bani policijski strogo.
Od Roalije Grubi.
Dobro, a gdje je ona?
Kako, gdje je ona!? zaudi se baba. Pa, na groblju! Gdje bi bila! Umrla je,
ima ve vie od mjesec dana.

 A zato je kua prazna?

Na to biste pitanje morali vi odgovoriti blago mu priprijeti ena, kao da je on
krivac neemu. Rodbina je skoro sve razvukla, ne ekajui ostavinsku raspravu.
Koja to rodbina?
Pa, svi. Svi redom. ta ja znam... ne poznajem ih...
A ima li pokojnica ovdje u Velom kakve rodbine? upita Bani.
Ima. Gospodin Igor Galb. Njegova je kua...
Znam, znam! prekine je Bani, jer mu je Galbovu adresu dao Kosor.
Policija sve zna!
Ostavljajui staru otoanku u uvjerenju kako je pustu kuu konano pohodila i
policija, Bani se okrene i poe prema luci, odluivi da odmah posjeti neaka
pokojne Roalije Grubi, koji je, kako je rekao Kosor, mogao znati neto o Viktoriji.
Ali, niem se dobrom nije nadao. Roalija je umrla a da antikvar o tome nita nije
znao. Kako se moglo dogoditi da nita ne zna? Sada svakako moe oekivati da ni taj
Igor Galb nee nita znati, ili da uope nee ni postojati.
Ali, Igor Galb ipak je postojao! Samo, trenutno je bio u Italiji, a povratak mu je
bio sasvim neizvjestan. Rekli su mu to u veloloinjskom samoposluivanju, pored
kojeg je Galb, zakleti samac, stanovao.
to, nije oenjen? upitao je Bani.
Nije otpovrne poslovoa samoposluivanja, a blagajnica se, uvi Banievo
pitanje, tiho i zlurado nasmije.
Da ga vidite objasnio je poslovoa, kao da mu je neugodno zbog blagajniina
podsmijeha bilo bi vam odmah jasno da nije oenjen.
Zato, pitao se Bani, iako odgovor nije bilo teko pogoditi. Ipak, istraiteljsko
ga je iskustvo nauilo da sa zakljucima nikad ne valja brzati.
Spustio se u luku i sjeo na okruglo postolje stupa elektrine rasvjete. Zagledao se
u nemiran komadi puine to se mogao nazreti izmeu dvije strme hridi kojima je
zavravao zaljev. Sve je djelovalo bespredmetno i zaludno, za dobre se pare dao
uvui u istragu koja na koncu nee rezultirati ba niim. Koje su nakane navele
mirkavog antikvara da ulupa dva soma maraka na tako aavu stvar?
Preostala mu je jo velika kua za ljetovanje, vlasnitvo Viktorijina njemakog
prijatelja, ali u nju mu se vie nije dalo ii. Moda bi bilo najrazumnije prespavati
kod Perievih, odmah ujutro poi u Zagreb, zadrati lovu za trokove, a ostatak
vratiti antikvaru i poslati ga u onu stvar? Nakon toga se baciti na hvatanje preljubnica

to krstare zagrebakim hotelima, motelima i drugim kratkoronim spavalitima.

Spazivi da je sjeo na mokar kamen, ustane i otrese kaput, pa ipak poe gore
prema teniskim terenima hotela Punta, gdje se navodno nalazila luksuzna vikendica
nepoznatog Nijemca. Ako Nijemci uope smiju posjedovati vikendice na naoj obali!
Kua na koju je naiao odgovarala je adresi koju mu je dao antikvar. Bila je tek
nekoliko godina stara, raskona i sasvim neukusna. Iza ograde koja se dala
prekoraiti, ualo je tucet glupih vapskih vrtnih patuljaka, koji u mediteranskom
pejzau nisu djelovali nita bolje no to bi djelovala alpska kuica u vojvoanskom
sokaku. Trijem joj je bio podboen imitacijom antikih stupova, a prozori na katu
djelovali su nekako orijentalno, dok je povii dimnjak s krunom kupom izgledao kao
neka vrst prirunog, skraenog minareta. isti bogataki uas! Kapitulacija ukusa,
zbog koje bi u opinskim nadletvima trebalo preventivno zapoljavati
kunsthistoriare i ljute estete.
Kao to je i oekivao, kua je bila neosvijetljena, premda je sumrak ve dobrano
skrivao padinu, te se ni po emu nije dalo zakljuiti da netko u njoj obitava.
Ali, u skromnom kuerku, tik do ove pretenciozne nakaze, gorjelo je svjetlo.
Bani prie prozoru osvijetljene kue i snano zakuca po staklu.
ta je? pojavi se na prozoru kutrava glava neljubazna domaina.
Molim vas, ija je ovo kua? upita ga Bani, pokazujui prema zdanju s
pseudoantikim potpornjima.
Nekog vabe, jebo ga ti! odbrusi ovjek, pored kojeg se odmah pojavi jo
jedna, sasvim slina fizionomija.
Niste li ovih dana zamijetili da je netko dolazio? ree Bani.
e? upita onaj dmgi.
U kuu.
Nikog ti tu nema, brate! A da i ima, jebe se nama! Mi smo ti ove na
privremenom radu i ne zabadamo nos u niija posla.
Sezonci? pogleda ih Bani malo bolje. Uistinu su djelovali kao ljudi, koje
osim posla zanima tek moda kakva boca, ili peeno janje.
Ajd, zdravo! otrese se na njega neljubazni tip, pa zatvori prozor.
Sam u kiovitom sumraku opustjelog otoka, Bani osjeti kako se sva vrata, iza
kojih se moda nalazi kakav mali dokaz o Viktorijinom postojanju, nemilosrdno
zatvaraju pred njegovim nosom. Je li to dio tueg plana, ili samo poetak loe sezone?
U kuu ljubaznog gazde Peria vratio se loe volje, gonjen hitnjom da sve bre-

bolje preskoi i vrati se u Zagreb. ak mu ni roata, kojom su ga nakon veere

ponudili, nije prijala. Prije no to e otii na poinak, izbroji pare za konak i ree
kako e ve moda rano ujutro otputovati.
Kad je u samoi svoje unajmljene sobe gasio svjetlo, ugleda na stropu malog
crnog otokog korpiona, nepokretnog i zdvojnog, kao da ne zna kamo bi krenuo.

7.
Probudilo ga je kloparanje drvenih alaporki. Ustao je i onako u mraku pokuao
ih namjestiti, ali je odmah uvidio da je to uzaludan posao; alaporke su bile
neispravne. Pogledao je na fosforescentne brojke sata to je mirno kuckao na nonom
ormariu. Pokazivao je pola tri. Napolju je puhala bura, a snane kapi kie lupkale su
po drvenoj zatiti prozora. Znao je da vie nee moi usnuti, premda noas nije
spavao vie od tri sata. Pomisli kako bi bilo pametno prizvati san tabletom apaurina,
ali se predomisli i pone oblaiti. Oprezno je siao niz izdajniki kripavo stubite,
izaao napolje i krivudavom uliicom pohitao do luke. Tek na otvorenom uspio je
shvatiti snagu bure, koja ga je malne oborila. Sluajui neugodan huk vjetra, koji mu je
lice ibao otrim kapljama kie i mora, poao je prema hotelskom parkiralitu. Mora
da je izgledao kao tat dok je zaogrnut tminom tiho otvarao prtljanik automobila, iz
kojeg je izvukao etui sa priborom kakvim se sigurno ne bi mogao podiiti. Bilo je tu
svakojakih alatki, ponajprije onih kojima se moe kriom ui u tui stan. Ali, kad
netko itav radni vijek goni prijestupnike, nemogue je da i sam ne pokupi neto od
njihove naravi i iskustva.
Trebalo mu je nekoliko minuta da stigne do kue, koju je njegov nalogodavac
Vlatko Kosor naznaio kao mogue sklonite Viktorije Grabi. Nedvojbeno je bilo da
Viktoriju nee nai, ali je ipak postojala sitna nada da je u kui kakav koristan dokaz,
ili putokaz. Budui da je kua bila podignuta na padini, znao je da e sa stranje strane
lake doi do terase na katu. U mraku je pronaao stari drveni sanduk s kojeg je uspio
prstima dosegnuti donji dio metalne ograde. Izvan forme, u godinama kad ovjek
polako naputa akrobacije, ipak se uspio podii na laktove, poput zmije se oviti oko
ograde i prevaliti se na terasu.
Povelik dio stranje strane kue bio je u staklu, ali je ono bilo zatieno drvenim
alaporkama. Pronaao je prikladan otpira i uspio otvoriti drveno krilo, ali su
staklena vrata bila tako zakljuana da mu ni jedan od otpiraa nije pomagao.
Priekavi da se urlanje bure popne do vrhunca, Bani naglim udarcem lakta razbije
staklo ba u visini kvake. Tad shvati zato mu otpira nije pomagao; s unutranje
strane brave bio je zaglavljen klju. Spretno otkljua vrata, ue unutra i dobro zatvori
alaporke, tako da je bez vee bojazni mogao upaliti svjetlo.
Naao se u lijepo ureenoj spavaoj sobi u kojoj zacijelo ve due vrijeme nije
nitko boravio. Zrak je bio ustajao, a posteljina na krevetima hladna i provlana. Na

nonom ormariu leale su njemake revije s datumima lanjskog kolovoza, a u

prostranim plakarima nije bilo nikakve garderobe, tek neto malo posteljine i po koji
lunik. Izaao je iz sobe, ugasio svjetlo i krenuo mranim hodnikom. Prva vrata koja
je otvorio bila su vrata kupaonice. Iz pipe nad kadom polako je kapala voda, po emu
se dalo zakljuiti da je posljednji odlaznik iz kue zaboravio zatvoriti glavni ventil.
Staklena polica iznad lavaboa bila je puna uvozne enske kozmetike, ali i mukog
pribora: brijaih aparata, after shave losiona i slinih potreptina. Na podu je leao
nemarno baen kuni haljetak od arenog frotira, a u metalnoj posudi za sapun netko je
zaboravio srebrni enski prsten. Baniu se uini da su vlasnici napustili kuu u hitnji,
ili da su bili jako zaboravni.
Pored kupaonice nalazila su se velika vrata zidnog ormara. Ako je u plakarima
spavae sobe nedostajala garderoba, ovdje je sve bilo krcato odjevnim predmetima.
Muka ljetna garderoba, na izgled skupa, ali decentna i neupadljiva, te enske stvari,
pomalo ekstravagantne i mladenaki izazovne.
Bani pone brzo pretraivati sve odjevne predmete koji su imali depove, ali su
rezultati te pretrage bili sasvim mravi: kutija cigareta, karta za koncert, otpalo dugme
i sline kojetarije.
Jo mu se jedna soba na katu uinila zanimljivom. Mnogo manja od spavae, bila
je namjetena stelaom za knjige, trosjedom, radnim stolom i stolicom pomina
sjedita. Na stolu se nalazio elektrini pisai stroj i snop praznog pisaeg papira. Na
stelai je bilo neto knjiga, uglavnom monografija o filigranstvu, dragom kamenju,
dijamantima, Junoafrikoj Republici i Angoli. Osoba kojoj su pripadale te knjige
morala se baviti, ili bar zanimati, nakitom i to onim najskupljim i najotmjenijim.
Zadovoljan to je, uza sav provalniki rizik, upao u kuu, jer se prvi znaci o
njenom stanaru, eto, ve naziru, Bani pokua otvoriti radni stol, ali su obje ladice
bile dobro zabravljene. Znao je da takav problem no rjeava bolje od bilo kakva
otpiraa, pa otvori etui i izvue bode s otricom na oprugu. Izbaci otricu, zavue je
u prorez ladice i pone lako, njeno, napipavati udi mehanizma za zakljuavanje.
Radilo se o tipu brave ije mu tajne nisu bile nepoznate. Trebalo je izvesti samo ono
to se zove obijaki grif. Nagli potez otrice nagore i klik brava je popustila, a
ladica se lako otvorila.
Na dnu ladice s veseljem spazi fotoaparat marke Nikon. Izvadi ga iz kone
futrole, a zatim razoarano shvati da je prazan. Zaboravljen, nerazvijen, a ispucan film
uvijek predstavlja koristan i pouzdan trag, jer ivo i zorno otkriva prizore pred kojima
je vlasnik aparata nedavno stajao. Pored fotoaparata leale su u neredu boice s
tintom, tube ljepila, kare, pribor za pisanje i jo tota beznaajno.

Potrudi se jo jednom pa otvori i drugu ladicu. U njoj su leala etiri primjerka

nekakve knjiice. Uzme jedan i prinese ga svjetiljci to se nalazila na radnom stolu.
Knjiica je bila uvezana u fini, debeli karton, imala je zatitne klapne, a unutar korica
ezdesetak listova kunstdrucka povee gramature. Na naslovnici je bila naslikana
stara rukopisna knjiga, a ispod nje je modernim tipom slova pisalo:
AUKTION ALTER BCHER
UND HANDSCHRIFTEN
BERN 1984

Naravno, shvati Bani, u rukama je drao katalog aukcije starih knjiga i rukopisa.
Na svakoj od stranica kataloga bila je otisnuta fotografija neke od starih knjiga ili
rukopisa, a ispod nje, u dvije kolone, na njemakom i engleskom jeziku podaci o
tom bibliofilskom dragulju. Prelista nekoliko puta knjiicu, ali mu podaci o prodajnim
eksponatima nisu nita govorili. Ba kad je mislio vratiti katalog na njegovo mjesto,
spazi da je na jednoj od stranica kemijskom olovkom napisano neto kao komentar.
Tekom je mukom uspio proitati sitna i nejasna slova; pisalo je: Jetziger Besitzer,
Oscar S., afrikanischer Hndler, will verkaufen
Sad ve radoznaliji, odlui proitati podatke o knjizi na koju se odnosio
spomenuti komentar. Ispod fotosa, oito stare, nemilosrdno raskupusane knjige, bio je
njen naslov:
Nathan Gazati: AMIRAH.

Ispod naslova stajalo je da je knjiga napisana 1677. godine, i da ju je sam autor

prenio u Rim, gdje se uvala u idovskim krugovima. U 18. stoljeu pristalice sekte
donmeh prebacili su je u Altonu, gdje se uvala u privatnoj sinagogi. Nakon toga o
knjizi se dvije stotine godina ne zna nita pouzdano, ali se pretpostavlja da je
promijenila mjesto, te se na udesan nain, nakon kristalne noi u Njemakoj, ve
1938. pojavila na aukciji u Zurichu, gdje ju je kupio engleski poduzetnik poljskog
prezimena.
Ispod tog neobinog historijata, sitnim je kurzivom pisalo neto i o sadraju
knjige, ali se Bani pobojao da mu njegovo ne ba sjajno poznavanje engleskog jezika
nee omoguiti da se upusti i u tu avanturu.
Osim toga, i dalje mu je sve bilo uglavnom nejasno: o autoru udna imena nikad
nita nije uo, naslov knjige bio je jo zagonetniji, a samo trite rijetkih knjiga, kojem

je oito pripadala i navedena aukcija u Bernu, bilo je neto u emu se nije snalazio.
No, kako su u ladici bile etiri istovjetne knjiice, drao je da mu odsutni vlasnik nee
zamjeriti zadri li jednu za sebe. Spremi stoga bre-bolje knjigu u dep, dograbi etui s
priborom i ugasi svjetlo, pa mranim stubitem sie u prizemlje. Kuhinja mu je bila
sasvim nezanimljiva: riznica kojekakvih prehrambenih artikala, uglavnom njemakih, i
povei repertoar raznih kuanskih aparata. Zaudo, u kutu kuhinje tiho je preo
hladnjak: znak da je netko na brzinu otiao iz kue, ili da ju je nedavno tek privremeno
napustio. Otvori vrata hladnjaka i shvati da je prva pretpostavka vjerojatnija, jer je
njegova unutranjost bila puna pokvarenih i prestarjelih namirnica. Pozelenjeli komad
svinjskog buta, raznobojnim bakterijskim kulturama prekriveno pile, petrificirani
okrajak sira, pocrnjelo crijevo neeg to je neko valjda bila pateta i jo nekoliko
odvratnih ostataka. Zatvori vrata mislei kako e netko, kad se vrati, potroiti vremena
i vremena da ovo dovede u red. Jasno, ako se uope vrati!
Ue u prostranu blagovaonicu, ali u njoj nije uspio pronai nita to bi mu
pobudilo pozornost. Kao i spavaa soba, blagovaonica je djelovala veoma uredno, te
se inilo, jasno da nije bilo tekog zadaha, da je netko jo juer ovdje objedovao.
Jedino to je bilo udno, bila je slika to je visila na zidu: povea fotografija muke
glave u koloru, nekog tko je morao imati bar ezdeset godina. Pored te glave, sudei
po kompoziciji slike, trebala se nalaziti jo jedna, ali ju je netko otrgao tako da je
fotos u okvira bio poderan popola.
Bani se vrati u kuhinju ne bi li u plastinoj kanti za smee pronaao otrgnuti dio
fotosa, ali je kanta bila beznadno prazna.
Popeo se stubitem opet na kat i izaao na terasu. No je bila jednako mrkla, ali
se inilo da kia i bura poputaju. Tko zna, pomisli, moda je to po kriterijima
Primoraca ve burin. Spusti se lako stranjom stranom ograde na onaj drveni sanduk,
pa pohita u mjesto, namjeravajui se tiho i neprimjetno uvui u svoju sobu. Nije znao
zbog ega ga je zagrebaki antikvar angairao, kamo e sve to krenuti, ali mu se inilo
da je jedna stvar oigledna: u Velom Loinju nema Viktorije Grubi, ene koju je
trebao pronai i spasiti je od opasnosti u kojoj se nalazi. Stoga mu nije ostalo nita
drugo do da se vrati u Zagreb.

8.
Paco, koji je zamijetio Banievo dvodnevno izbivanje, ve mu je u devet sati
pokucao na prozor ureda i pozvao ga na gemit. Oko Pacovih nogu motao se kutrav,
neuredan psi, dugake, prljave dlake, koji je u Bania pogledao znatieljno, a potom
se iskesio i piskutavo zalajao, da bi se na koncu skrio iza gazdinih nogu.
to ti je to, Paco? upita Bani, kojem Paco nije djelovao kao osoba koja bi
imala ivaca gnjaviti se kunim ljubimcima.
Na ulazu u kafi, Paco blago odgurne nogom pseto i naredi mu da eka napolju
dok se gazda ne vrati. Da je pas razumio naredbu, nije ba bilo vjerojatno, jer je
odmah krenuo natrag prema ulazu u kino.
Ni ba bistar promrmlja Paco, pa narui dva gemita.
Ne. Meni pivo! kao i obino, ispravi ga Bani.
Pijuckali su polako i gledali napolje u prolaz kina Kozara. Vidjelo se da e
dan biti sunan, a naslovi u novinama, to ih je netko zaboravio na pultu kafia,
govorili su da vodostaj Save opada i da gradu vie ne prijeti nikakva opasnost.
Prodal sam gitaru i kupil pesa ree Paco, nakon to je Bani ve i zaboravio
da mu je postavio pitanje.
Kupio!? Mislio sam da se do takvih pasa dolazi na jednostavniji nain.
Pa, zaprav i ne ispravi se kino-operater. Dobil sam ga, gitaru sam zapil...
To je ve razumnije.
Nekog boga mora imat, pa makar i pesa mudrovao je Paco, to je uistinu
rijetko inio.
Uzeo si ga samo tako... da bi ga imao?
Kaj ja znam! Zasad nije sigurno... iako u pametnim rukama pes moe postat
jako korisna stvar. Bum ga uil da mi ide po novine.
Bani se tiho nasmije, ali ini se da to Paco nije ni primijetio. Nekako zamiljen,
pogleda uprtog napolje u prve posjetioce koji su krenuli po kartu za porni od deset
sati, Paco istrusi gemit, obrie usta rukavom, i promrmlja:
Detektiv, samo da zna kak mi je pun kurac svega!

 urim promrmlja Bani, udei se otkud ta gorina u ovjeka kome naoko ide
sve po planu. Ali, nije ga htio pitati jer je znao da mu Paco ionako ne bi odgovorio.
Kam uri?
Na policiju otpovrne Bani, pa odloi bocu u kojoj je ostalo podosta piva.
Fino mesto! ree Paco i krene napolje. Potom stane i okrene se Baniu. uj,
kakvo bi ime mogal dati pesu?
Bani nije umio odgovoriti, ali to nije bilo ni vano jer je Paco brzo dometnuo:
Moda je bolje da ga i nema. Moda pes koji dri do sebe i ne treba ime. Za kaj
zaprav slui psee ime? Da bi lepe zvuala zapoved...
Pola sata kasnije, kad je Paco ve zacijelo pustio prvu rolu Uspaljenice, Bani
je uao u ured inspektora Komara, koji je sjedio u sobi to je neko pripadala Baniu.
Nije vrag da se vraa u policiju!? sav u udu e Komar, promatrajui ga
kako ulazi i sjeda na stolicu na kojoj su neko sjedili njegovi ispitanici. Po sigurnosti
u hodu, po snalaenju u prostoriji, dalo se zakljuiti da se jo uvijek nije odvikao od
svoje sobe, i svoje policije, iako ju je napustio prije vie od pola godine.
Misli da ste sredina kojoj bi se vrijedilo vratiti? nasmije se Bani i prebaci
nogu preko noge.
Ne znam zamiljenim e glasom Komar, koji je neprekidno namjetao
naoale, ba kao da mu ne pristaju uz nos.
Nove su objasni Komar radnju koja se Baniu mogla uiniti kao tik pa
nikako da se naviknem. Sad kad si otvorio radnju, svoj si gazda! To je svakako
prednost, ali... ali bojim se da nema ba previe posla. A od neeg se mora ivjeti.
Mi sada imamo izvrsne plae.
Kupili vas?
Ne budi maliciozan! naljuti se Komar. Ono to smo prije dobivali bilo je
uistinu sramotno.
No, dobro! Zar se s tobom vie ne moe ovjek naaliti? Reci, to se ovdje
dogaa?
Svata! udobrovolji se Komar. Zna da je gazda Deli otiao u penziju.
Lovi ribe i ide na partijske sastanke. Bio je juer ovdje... s ribikim tapovima.
Zamisli, kuka da mu se neki dan raspala partijska elija u mjesnoj zajednici. Tip koji
im je inio kritinu masu oenio se katolkinjom, koja ga je ultimativno izvukla iz te
bedastoe...
Bani se nasmije ali ne ree nita.

 ef odjela postao je Stipeti dometne Komar, kao da se ni njemu ne da

zadravati na grotesknoj partijskoj sudbini nekadanjeg efa. Oduvijek sam tvrdio
da u tom mladiu lei potencijal koji e ga dovesti do profesionalnih vrhunaca.
No, nazdravlje! zamisli se Bani, i ne zamijetivi kako ga je Komar udno
pogledao.
Moda zbog svojih kvaliteta nije ni trebao pristupati vladajuoj stranci.
Mislim, nije mu to trebalo...
Stara navada pripomene Bani, koji Stipetia nikad nije trpio.
Ali, to je, tu je! priao je dalje Komar. To zapravo i nije vano. Sluba je
ionako dezideologizirana i departizirana... Glede toga...
A tko radi na mom mjestu? brzo ga prekine Bani.
Inspektor Dogan. Vinko Dogan.
Po Banievu se licu nije moglo zakljuiti da poznaje tog ovjeka.
Ah, pa ti si ve bio otiao... On je novi. Doao je iz Mostara. Opasan i estok
ovjek. Pomalo prijek... ali, zar to nisu kvalitete koje se u policijskom poslu trae?
Ne znam zamisli se Bani.
Jasno da ne zna! veselo e Komar. Tebi to i ne moe biti jasno! Pa, nije li
za tebe Deli uvijek govorio da nisi policijski inspektor, nego prokleti enigmat! Sad
kad si privatnik, radi li i dalje u bijelim rukavicama?
E, pa sad prihvati Bani veseli ton kad se ve radi o mom traljavom
privatnom poslu u rukavicama, moram ti rei da sam upravo radi toga i doao do
tebe...
Komar ga je pozorno sluao, zacijelo iznenaen razlogom njegova posjeta.
Drugim rijeima nastavi Bani htio sam te zamoliti za sitnu uslugu.
Kakvu uslugu?
Podatak! Treba mi dosje jednog ovjeka. Jasno, ako ga sluba ima.
Oho! nasmije se Komar pobjedniki. To je neuveno! Trai od mene da
pomaem konkurenciji. I to na nedoputen nain. Ti zna da se podaci iz dosjea ne
smiju davati naokolo...
Zar si postao takav istunac? zajedljivo e Bani.
Kad si trebao povaliti onu ensku, posluio si se bez pardona dosjeom da
difamira tipa s kojim je hodala.

 Nikad tako neto nisam uradio! bunio se Komar.

A osim toga, tip je bio jeftin vercer koji bi ensku sasvim sigurno uvalio u
velika govna.
Bani se nasmije Komarovoj olakoj predaji, pa nastavi s nagovaranjem:
Pazi, nita ja od tebe ne traim... nita to bi bilo protupropisno. Molim te samo
da ti zaviri u dosje, a ja u ti postaviti nekoliko pitanja. Hoe li mi odgovoriti, ili
ne, prosudi sam...
Dobro, dobro! srdio se Komar. Umjesto da mi tu popuje, mogao si mi ve
rei ime!
Vlatko Kosor ree Bani, zadovoljan to je uspio nagovoriti starog prijatelja.
Komar ustane, izvadi iz ladice plosnatu bocu i prui je Baniu, pa izae napolje.
Bani pogleda bocu, omirie joj vrh grla, a zatim ustane i vrati je u Komarov stol. Ve
podue vrijeme, osim piva, nita drugo nije pio. Osim u rijetkim, i sasvim iznimnim
situacijama.
Izvadio je novine iz depa i pokuao ih itati, znajui da e Komaru trebati bar
dvadeset minuta da doe do isprintanog dosjea. Razoaran pravom pustoi to se
rasprostrta novinama, ustane i prie prozoru ne bi li osvjeio prizor koji je toliko puta
gledao u godinama kad mu je ovaj ured bio drugi dom. Osim svijetleeg natpisa
susjednog kafia, nita se nije promijenilo. Naas mu se uini da e telefon na stolu
zazvoniti i da e ga pozvati ljutiti gazda Deli, da mu konano zavri izvjetaj o
sluaju zbog kojeg ga ve zivkaju s tisuu mjesta. U tom asu osjeti neto nalik na
tugu, potom na gorinu.
Prene ga zvonjava telefona koji je leao na Komarovu stolu. Pomisli kako je
bolje ne javljati se. Ionako se telefonski poziv njega ne moe ticati. Ali, kako je aparat
uporno zvonio, Bani prie stolu i podigne slualicu.
Kog boga se ne javlja? ree ljutito Komar.
Nisam znao da si ti.
Sluaj! Ima dva Vlatka Kosora. Jedan je umirovljeni blagajnik, a drugi privatni
antikvar. Koji te zanima?
Antikvar.
To sam i mislio dometnu Komar i spusti slualicu.
Za nekoliko minuta ve je bio u sobi s komadiem perforiranog kompjuterskog
papira u ruci.
Usput sam proitao ree sjedajui na rub stola. Nema nita osobito! Hrpica

osobnih podataka, generalije, to bi se reklo... Roen 1948. Zavrio gimnaziju u

Zagrebu. Studirao knjievnost, koju nikad nije zavrio... Sklon depresivnim
raspoloenjima...
To pie!? zanimalo je Bania. Formulacija mu se uinila neobinom za dosje.
Ne pie otpovrne Komar. Pie da je 1975. pokuao poiniti samoubojstvo
popivi ogromnu koliinu phenobarbitona.
I po tom si zakljuio da je sklon depresivnim raspoloenjima!?
Nego ta! plane Komar. Tabletama se ne ubijaju ni kolerici ni sangvinici,
nego melankolici!
to jo ima?
Ma, nita petljao je Komar. U istranom smislu sve ti je to drek! Evo, 1988.
kupio je lokal i otvorio antikvarijat. Uredno prijavljeno. S porezima nikakvih
problema...
Zato uope imate njegov dosje?
Pa, bio je stanovito vrijeme pod istragom nevoljko e Komar, jer je to bio
onaj dio dosjea s kojim nije smio upoznavati neslubene osobe. Izgleda da je u
Austriji pokuao prodati ukradeni primjerak neke knjige koja se smatra nacionalnim
blagom. Ali nita mu nisu uspjeli dokazati pa je osloboen.
Ima li neto o njegovoj supruzi? zanimalo je Bania.
O supruzi!? zaudi se Komar.
Da, o supruzi! to se udi? O supruzi, eni... branoj druici...
Zeza se? zdvojno e Komar. Iz ovog tu jasno se vidi da se taj tvoj Kosor
nikad nije enio! Je li s nekim hodao, ili neto naokolo tucao, to ne znam... ali sasvim
je sigurno da se nikad nije enio... Nema supruge!
Bani se vrati do prozora i ponovo pogleda napolje.
Dva su policajca upravo ulazila u kafi, u kojem je i sam potratio podosta
vremena. Iz apoteke na uglu izala je starica sa tapom, na koju je lajao pas, sasvim
nalik na Pacova. Sunce je ve jako sjalo i plonici su bili sasvim suhi.
ta je, to si uutio? ree Komar, gledajui ga kako, nosa oslonjena o staklo,
promatra ulicu.
Ne znam slegne Bani ramenima. To u to sam se upleo sasvim je
besmisleno i skroz naopako.
ta to?

 Ne mogu ti rei. Bar za sada.

ekaj! raesti se Komar. Ti meni ne moe rei, a ja tebi mogu kopati po
arhivi i opskrbljivati te podacima!
Oprosti, stari! Priat u ti drugom prilikom rekao je Bani naputajui sobu
biveg kolege. Mislim da me netko povukao za nos, da sam traio osobu koja uope
ne postoji.
im je stigao kui, legao je nauznak na krevet, pokuavajui u glavi srediti
elemente slagalice u koju ga je uvalio neobini antikvar. Ali, ma ta on o tome mislio,
i kako god obitao stvari, nita mu pametno i smisleno nije padalo na um. ini se da je
ba sred tog bezizlazja zaspao. Spavao je dubokim snom, ali se probudio umoran,
bolnih udova, sasvim neispavan. uo je jednom da se to dogaa openito
nezadovoljnim ljudima.
Ustao je i privukao noni ormari na kojem se nalazio telefon i nazvao Kosorov
antikvarijat. Javio mu se automat, na kojem je bila snimljena uljudna isprika,
izgovorena ugodnim enskim glasom. Znao je da taj glas pripada onoj sitnoj, stidljivoj
prodavaici, koju je prvi put vidio prije tri dana. Potom nazove Kosorov stan, ali je
tamo linija bila zauzeta. Istuira se, obue i ponovo nazove, ali je rezultat bio isti.
Vlatko Kosor je s nekim dugo pripovijedao, ili je zaboravio spustiti slualicu, ili je
linija bila u kvaru...

9.
Ujutro ga je probudilo tiho grebuckanje dolje, na ulaznim vratima. Bunovan i
zlovoljan, navukao je papue, prebacio preko ramena stari frotirni ogrta i siao
hladnim hodnikom. Pred vratima je stajao Pacov kutravi pas, koji je s grozno
raerupanim novinama u gubici veselo mahao repom. Bani se dosjeti jadu, nesretno
pseto pobrkalo je sve elemente radnje kojoj ga je poduavao ambiciozni gazda, pa je
sasvim izgubljeno zagreblo na kriva vrata. Bani mu htjede objasniti gdje lei zajeb,
ali nije umio kako, ak mu ni ime nije znao...
Nosi to gazdi! ree glasno, paljivo artikulirajui svaki slog, kao da bi to
moglo pomoi.
Pseto je tupo zurilo u Bania, nakostrijeivi se i prestavi mahati repom, ali kao
da mu ni nakraj pameti nije bilo da bi novine trebalo odnijeti Pacu. Nemajui druge,
Bani se sagne, uljudno nasmijei i blago krene rukom prema salati koja je ostala od
dnevnih novina, a pas ustukne i ljutito zarei.
Pusti mu te novine! zauje odjednom Pacov glas, pa se osvrne. Vlasnik i
instruktor blesavog psa stajao je pred samim ulazom kina i mirno promatrao efekte
svoje poduke. Jebi ga, sve bu pokvaril! To je veba! S vremenom bu ve nauil
kam da ih odnese.
Ve promrzlih nogu, Bani ljutito opsuje i vrati se u sobu, iako je pas i dalje
grebuckao po vratima. Legne, ali usnuti vie nije mogao, premda je bio mrtav umoran.
Ue u kupaonicu i pusti mlaz tople vode, pa se stane dugo i temeljito tuirati,
nadajui se da e se tako osvjeiti.
U osam je ve u polakoj vonji pretraivao Trenjevku, u uzaludnoj nadi da e
bez tue pomoi pronai stan antikvara Vlatka Kosora, kome je elio postaviti
nekoliko neugodnih pitanja. Jer, Kosoru ga je gonila ljutnja, ali i radoznalost. Pored
upravljaa rasprostro je kartu Zagreba, u koju je tijekom vremena marljivo unosio sve
promjene naziva ulica, kojima su se zabavljale nove gradske vlasti, nadajui se valjda
da je i to jedna od operacija kojom e ovaj usnuli grad pretvoriti u metropolu. No,
karta mu nije ba osobito koristila tako da je morao zastati i obratiti se pozorniku.
Mladi policajac mu neobino ljubazno ree kako mora krenuti sve do Ulice Rade
Konara, ako se ona jo tako zove, a potom dvije ulice lijevo, pa jednu desno...
Nakon desetak minuta zastao je ispred sive dvokatnice, pravog reprezentanta

tmurne socijalistike arhitekture pedesetih godina, udovita po kojem se moglo lijepo

vidjeti kako se socijalistiki dizajn crnilu kapitalizma suprotstavljao domaim
svjeim tonovima sivila. Fasada kue je pucala u tako velikim povrinama i
komadima da je svako zadravanje u blizini kue bilo ravno avanturi. Bani pomisli
kako se i djeca iz okolice, u blizini zgrade, vjerojatno igraju sa zatitnim kacigama na
glavi.
Parkirao je kola na improviziranom parkiralitu punom polegle blatne trave,
izaao iz automobila i jo jednom provjerio broj na proelju kue. Uao je u hodnik i
na zidu, meu mnogobrojnim potanskim sanduiima, pronaao i onaj s imenom
Vlatka Kosora.
Popeo se na prvi kat, provjerio mjedenu ploicu s imenom i pozvonio. Zvono se
oglasilo taktovima njemu nepoznate melodije. Priekao je nekoliko asaka, a potom je
jo jednom pozvonio i jo jednom odsluao neobinu melodiju, koja nije govorila ni o
emu doli o umjerenom snobizmu vlasnika stana.
I tad, kad je ve odluio odustati i potraiti Kosora u njegovu antikvarijatu,
primijeti ispod ulaznih vrata trak svjetla i shvati da su tek pritvorena. Nakalje se
glasno, nadajui se da e tako diskretno upozoriti one to su moda unutra, pa ue u
stan.
U hodniku je gorjela arulja tako da se mogao lako orijentirati. Na kraju hodnika
primijeti prevrnut stoli s telefonom, shvativi odmah zbog ega sino nije uspio
dobiti antikvara. Sva vrata to su iz hodnika vodila u druge prostorije, bila su uredno
pozatvarana, i on s namjernom metodinou pouzdana istraitelja krene da zaviri iza
svakih. Iza prvih je bila kuhinja, neuredna kakve ve jesu samake kuhinje. U njoj nije
vidio nita vrijedna panje i gubljenja vremena. Druga su vrata vodila u sobicu,
zacijelo radni prostor, u kojem je vladao namjerno i nasilno prouzroen nered. Pod je
bio pokriven debelim slojem porazbacanih knjiga. Gdje su knjige prije stajale, dalo se
zakljuiti po ispranjenim stelaama. Ladice radnog stola bile su izvaene, prevrnute i
pobacane kojekuda. Podna svjetiljka leala je na tlu, rasparana sjenila i razbijenih
arulja.
Bani pomisli kako bi bilo najmudrije pozvati policiju i nestati s ovog jezivog
mjesta, ali ga profesionalna radoznalost, kao i toliko puta do sada, odvrati od razumne
nakane. Da je imao vremena, podrobnije bi pregledao sav taj nered, ali su ga hitnja i
strah da bi netko mogao naii brzo odveli u drugu prostoriju. Bila je to samaka
spavaa soba, to se dalo zakljuiti po razbacanoj posteljini i noem rasparanom
madracu, koji je leao pored niskog drvenog kreveta.
Ovdje je netko traio neto sasvim odreeno, pomisli Bani, ne nalazei

drugog razloga nasilnoj oluji koja je projurila prostorijom. Zaviri meu madrace i
pogleda u otvorene pretince komode s rubljem, a potom mu pogled padne na otvorena
vrata u kutu spavae sobe.
Kroz ta odkrinuta vrata spazi golo stopalo nekog tko lei na podu. Ue u
prostoriju, poveliku kupaonicu, oploenu svijetloplavim keramikim ploicama, ali na
detalje interijera nije mogao troiti mnogo vremena, jer mu je panju zaokupilo ono
to je lealo na podu.
Bio je to sasvim nag, hladan i beivotno bijel le Vlatka Kosora, kome je netko,
dobro odmjerenim udarcem tvrdog predmeta, naprosto razbio lubanju. Lice mu je bilo
isto, zaleeno u udnom izrazu iznenaenja, nevjerice... dok je ono malo kose bilo
posve umrljano i slijepljeno komadiima mozga i crnom, skorenom krvlju. Nokti na
prstima pokojnika bili su krvavi, po emu se dalo zakljuiti da se grevito branio pred
neumitnou skoranje smrti. Sada e profesionalci iz MUP-a uzimati uzorke ispod
nokata i praviti svoje jebene, beskonane analize, pomisli Bani, pa podigne s poda
bijeli kuni haljetak namjeravajui njime pokriti beivotno tijelo. I tad, sasvim
sluajno, primijeti da je u depu haljetka neto to podsjea na vie puta presavijeni
komad papira. Izvadi to i razmota; radilo se o lanku izrezanom iz dnevnih novina.
lanak je imao uoljiv, mastan i senzacionalan naslov, a ispod naslova poveliku
fotografiju ovjeka i ene koji su, okupani mediteranskim suncem, sjedili u cockpitu
luksuzne jahte. Baniu se izrezak uini neobino zanimljiv i vaan, pa ga uredno smota
i strpa u dep. Potom, umjesto da pokrije le, uzme meki haljetak i pone brino
brisati sva ona mjesta koja je dotakao prstima. Znao je da se naao u vie no
delikatnoj situaciji. I ba kad je glaao unutarnju kvaku spavae sobe, vrata su se
otvorila takvom silinom da je osjetio bolan udarac u grudi, nakon kojeg se stropotao
nauznak na meki i skupi Kosorov tepih. Tekom se mukom pridigao i primijetio tek
kako je velika sjena doljaka poletjela prema njemu, zahvatila ga posred lica i bacila
prema zidu. Tresnuo je takvom silinom o zid da mu je teki okvir slike, to je visila o
slabom klinu, pao na glavu. Jauknuo je i osjetio kako naglo ostaje bez daha, a zatim su
ga dvije teke ape podigle i okrenule prema zidu, nabivi mu dlanove na potiljak.
Stoj tako, mrcino, majku ti jebem! zauo je grub, gortaki glas iza lea i
osjetio metalnu cijev na potiljku.
Nije se mogao okrenuti, i nije znao to se dogaa u sobi. uo je za leima hitre
korake ljudi koji su se razmiljeli po sobi, i po tome mu se uini da se dogodilo ono
najgore: policija ga je zatekla u stanu ubijenog!
Gospodine Dogan! Doite brzo ovamo zauje glas mukarca, koji je, ini se,
upravo uao u kupaonicu gdje se nalazio le.

Teki i nespretni koraci ljudine, koji ga je netom bio sredio, odbasali su prema
kupaonici. Neko je vrijeme vladao muk, a zatim se ponovo zauo glas tipa, koji se
oito zvao Dogan.
Sunce ti jebem! Ovog je ba sredio! Zovite mrtvozornika!
Potom se gorostas Dogan vratio, povukao ljutito Bania prema sebi, pogodio ga
vjetim direktom posred lica i bacio ga u meku fotelju, koja je pod njegovim tijelom
otuno zakripala. Bani osjeti vrelinu u nosu, a zatim mu dva topla mlaza krvi curnu
preko usta.
Sjedei u fotelji, mogao je vidjeti sve to se dogaa. Tip koji ga je udario nosio
je dug crn kaput, na elo je bio natukao crni eir, a oko vrata prebacio bijeli kicoki
al. S ruku je upravo skinuo kone rukavice, kojima je, kao u nekom loem filmu,
nervozno lupkao po dlanu lijeve ruke. Imao je gotovo dva metra, puno lice s tankim
usnama i spljotenim, mesnatim nosom. Revolver kojim mu je maloprije bio pritisnuo
potiljak, zacijelo je ve spremio u dep. Kao to je Bani ve mogao procijeniti,
gortak nije bio sam. Po sobi su se vrzmala dva policajca u uniformi, koji su se,
valjda zbog gortakova rasta, doimali kao njegova djeca, ili uenici.
Ovog si propisno udesio! naceri se ljudeskara, vjerojatno radostan to mu je
ubojica tako lako pao aka.
Zato si ga ubio?
Tu sam iz susjedstva ree Bani, pipajui bolnu hrskavicu nosa. Krao je
mlijeko koje ostavljam na stubitu za svoju angorsku makicu. to sam drugo mogao
uraditi?
Mene e ti... sa svojim pederskim tosovima! zacvili gortak, pa oamari
Bania, koji se ponovo skljoka u fotelju.
Inspektore Dogan! ree policajac, koji je djelovao razumnije od svog efa.
Krv na leu je tako skorena... da se ovo moralo dogoditi jo juer...Vide se i mrtvake
pjege.
I!? zine inspektor.
Pa, teko je da ga je ovaj ubio... odvrati policajac. Mislim, kog bi vraga
radio tako dugo u kui?
Tko si ti? okrene se ljutito inspektor, ba u asu kad se Bani sjetio kako mu
je Komar rekao da na njegovu mjestu radi ovjek po imenu Dogan. Vinko Dogan.
Dakle, shvati Bani s gorinom, prebio ga je njegov nasljednik!
Privatni istraitelj.

 Ha, ha, ha! naceri se Dogan. Neto tako blesavo nisam uo u ivotu!
Stvarno si privatnik? Daj da vidim papire!
Bani izvue iz depa svoju osobnu kartu i ono glupo opinsko rjeenje s
biljegom, to je vie pristajalo privatnom postolaru, nego privatnom istraitelju, pa ga
s osjeajem nemona stida prui inspektoru.
Jebi ga! procijedi kroza zube Dogan. Kako da vjerujem tom glupom papiru!
I oni majmuni po opinama izdaju kojekakve pizdarije od potvrda. Inspektor s
ponitenim taksenim markama po propisu!
Nazovite inspektora Komara uhvati se Bani za posljednju slamku.
Komar te poznaje? pogleda ga strogo inspektor.
Radio sam s njim... na mjestu na kojem sada radite vi. Budite uvjereni da u
vas prijaviti i priloiti sve mogue lijenike potvrde o ovom to ste napravili od
mojeg nosa kazao je Bani glasom u kojem je bilo sve vie mrnje.
I ta onda?
I ta onda! pokua se nasmijati Bani. Predviam vam vrlo kratak opstanak
u policiji. Osim toga, opozicijska tampa napuhat e sluaj do nesluenih razmjera,
slomljenoj nosnoj hrskavici pridodat e potres mozga, napuklu kimu, hipertrofiju
prostate...
Opozicijska tampa! pljune Dogan ljutito na pod.
Jebem ja opozicijsku tampu! Sve bih ja to razjurio! Pa, to sam mogao uraditi?
vrlja mi tu po stanu ubijenog i jo oekuje da u s tobom postupati u rukavicama...
Kad ste me nokautirali, imali ste rukavice zajedljivo napomene Bani. A
kad se ve radi o mom boravku ovdje, izjavljujem da sam zastupao pokojnika. U
uredu imam punomo koju mi je potpisao. I ja sam ovdje osoba s nekakvim jebenim
ovlastima!
Dogana, pred kojim su vjerojatno svi puzali, zbuni Banieva odlunost. utio je
neko vrijeme kao da razmilja, a zatim ga prene glas naoita policajca.
Da nazovem inspektora Komara?
Nazovi! kratko i zapovjedno e Dogan.
Policajac izae u hodnik, namjesti prevrnuti stoli s telefonom i okrene nekoliko
brojaka. Tiho i neusiljeno je razgovarao s nekim, ali se nije moglo uti to. Potom se
vrati u sobu.
Komar kae da je gospodin Bani ist kao suza. On sada vodi privatnu istranu
agenciju, a neko je bio jedan od naih najboljih ljudi. Komar misli da bi bilo

najbolje kada biste ga odmah pustili kui odverglao je policajac sve to je uo.
Dogan se ponovo duboko zamisli, valjda ve pomalo svjestan da je ovaj put
pretjerao.
Osim toga nastavi policajac inspektor Komar je rekao da se gospodin
Bani juer kod nas raspitivao o pokojniku.
Oho! Znai, tu smo! usklikne Dogan, kao da je Bania uhvatio u klopku.
Zato si se raspitivao?
Rekao sam da me pokojni Kosor angairao.
Zato te angairao?
Da obavim jedan posao neduno e Bani.
Bogamu, kakav posao? podigne glas Dogan.
Delikatan.
Dogan se ushoda po sobi, svejednako lupkajui rukavicama o dlan. Vidjelo se
kako se tekom mukom suzdrava, ali sad mu je zacijelo doprlo do svijesti da je Bani
netko na kome ne moe uvjebavati svoju brutalnost.
Moda bih vam i rekao kad biste me jo koji put lupili i slomili mi, recimo,
kljunu kost, ili rebro. To bi bilo dobro i za vas, jer bi vas mnogo ranije oslobodilo
muenja u slubi za koju, oito, niste. Mogli biste prije pronai neko adekvatnije
mjesto, u mesnici ili klaonici, gdje se trae razvijeni bicepsi i atrofirana modana
masa napomene Bani, iskuavajui tanano strpljenje snanog inspektora.
uvi to, policajac koji je maloprije telefonirao, potiho se nasmije, pa se brzo
okrene u stranu, bojei se valjda da e ef zamijetiti njegovu zluradost.
ao mi je nadoda Bani i saalno pogleda Dogana.
ao vam je to ste me tako uvrijedili? drhtavim e glasom Dogan, obraajui
mu se prvi put s vi.
ao mi je to sam tako uvrijedio mesare! otpovrne Bani.
Tko zna ne bi li ga raspameeni inspektor udario da se u tom asu na vratima nije
pojavio lijenik-mrtvozornik u pratnji debele, guzate medicinske sestre, koja se
neprekidno cerekala, onako kako se priglupe ene smiju mukim lascivnostima.
Gdje nam je taj ljepotan? veselo e mrtvozornik.
Tamo! otpovrne Dogan i pokae prema otvorenim vratima kupaonice.
Lijenik i sestra otpute se do svog ljepotana rascopane lubanje, a Dogan,
valjda ve sit Banievih drskosti, krene za njima. Jasno se ulo kako se tamo u

kupaonici guzata sestra i dalje cereka, beutna spram jeziva lea to lei na
keramikom podu.
to emo s gospodinom Baniem? dovikne policajac Doganu, koji je ve
zamaknuo u kupaonicu.
Neka se nosi u tri... ulo se neto nalik na poluglasno mrmljanje, a odmah
zatim i: Pusti ga kui, ali mu uzmi podatke! Bude li trebalo, pozvat emo ga na
razgovor.
Policajac isprati Bania, koji je, izlazei napolje, svejednako brisao nosnice.
Dobro ste ga sredili tiho e mu policajac. Nitko ga na odjelu ne voli.
Prepotentni primitivac!
Vraga sam ja njega... gorko e Bani. Sredio je on mene!
Ma, to e proi prije nego ono to je on morao otrpjeti umirivao ga je ovjek
u plavoj uniformi, zagledajui zabrinuto u Baniev natekli nos. Hrskavica vam
valjda nije slomljena?
Recite mi jednu stvar pogleda ga Bani dok su stajali na stubitu ispred
Kosorova stana. Zato ste doli ba sada? Je li vam moda netko javio da je ubijen?
Ne zanijee policajac pokretom glave. Nazvala nas je jedna gospoica...
njegova prodavaica. Mislim da se zove Alicija Mesi. Kad je jutros ula u Kosorov
antikvarijat, ustanovila je da je noas netko provalio u radnju i razbacao sav inventar.

10.
Naveer je Hrvatski radio iscrpno govorio o trajku metalaca, koji se smatrao
nepoeljnim i politikim, pri emu je spiker oprezno izbjegavao rije politikantski,
koja je pripadala pokopanom rjeniku bivih vremena, a predsjednik vlade je sasvim
neoekivano spomenuo i guzice tamo nekih, koji bi, valjda, malo lovili u mutnom. U
obilju lijepih novih rijei, guzica se doimala nekako staromodno. Bani ugasi radio
i stavi na gramofon svoju omiljenu plou Milesovih balada. U sumranoj sobi, iji je
prozor, preko zelene ograde balkona, gledao na sivi prolaz jedinog pravog
zagrebakog porno-kina, Davisova I Thought of You zvuala je beznadno i
nepopravljivo. U trubi crnog proroka deza, kako ga je patetino nazvao jedan
ameriki kritiar, bilo je neke turobne meditativnosti koja ovjeka navodi da s
osjeajem gorine prekorai ogradu i skoi s mosta u mutnu rijeku.
Bani prie stoliu i upali zvonastu nonu svjetiljku, pa razmota novinski izrezak
to ga je zaplijenio u stanu Vlatka Kosora. Po slogu i otisku odmah je shvatio da se
radi o isjeku iz Vjesnika. U gornjem lijevom kutu izreska naao je i dokaz svojoj
pretpostavci, pisalo je VJESNIK, 9. rujna 1989. lanak je, dakle, bio stariji od
godine dana, naslovljen masnim verzalom: TRAGEDIJA NJEMAKIH TURISTA
Ispod naslova krupnim je slovima bio otisnut kratak opis dogaaja: Njemaki brani
par iz Hamburga potonuo u oluji pored otoka Unije zajedno sa svojom
dvanaestmetarskom jahtom.
Bani pripali cigaretu i vrati iglu na poetak ploe, pa pone paljivo iitavati
tekst. U lanku je pisalo kako su Rudiger Hagen, poslovni ovjek, star 60 godina, i
njegova ena Vicki, stara 40 godina, nastanjeni u Hamburgu, obiavali ljetovati u
Velom Loinju. Kao strastveni i iskusni jahtai, vrijeme su ponajee provodili
krstarei loinjskim arhipelagom, na prekrasnoj vlastitoj jedrilici Dynasty, koja je
bila neobino sigurna i opremljena za plovidbu i po loem vremenu. Vicki Hagen bila
je osobito vjeta u jedrenju, a po svjedoenju nekih prijatelja, ak je i pobijedila na
jednoj od sportskih regata u Sjevernom moru. Nou izmeu 6. i 7. rujna prole godine,
za nevremena, nali su se negdje oko otoka Unije. Ne zna se jesu li se pokuavali
skloniti u otoku luku, ili su iz nje isplovljavali, uglavnom, kad se sutradan ujutro nisu
pojavili u Velom Loinju, otpoela je potraga za njima. Veoma brzo je utvreno da su
potonuli ispred Unija, pored koljia koji se nalazi milju ispred luke. Leevi jo nisu
pronaeni, sakupljeno je samo neto robe i plutajuih predmeta, koji su, dok je jahta

tonula, ostali na povrini. Oekuje se da e Brodospas slijedeih dana pokuati

izvui sa dna jahtu s tijelima nesretnih njemakih turista. S desne strane koljia, sve
do luke, nalazi se plitak dio zaljeva, dok se s lijeve iri pravi podmorski ponor. Na
nesreu, jahta je nestala u dubljem dijelu zaljeva, tako da e njeno izvlaenje biti vrlo
teko, sloeno i skupo.
Proitavi paljivo itav lanak, Bani se zadubi u sliku koja mu se inila
zanimljivijom od teksta. Na slici se vidio stranji dio lijepe i skupe jahte, na ijoj su
se krmi mogla proitati i slova: DYNASTY Hamburg. Za stoliem, kakvi se daju
postaviti u cockpit povee jedrilice, sjedio je mrav, sijed ezdesetgodinjak u
kupaim gaicama i majici kratkih rukava. Lice mu je bilo nasmijano, a na elu mu se
vidjele bore to su odavale arm i produhovljenost kakvu posjeduju tek rijetki ljudi te
dobi. Nasuprot njemu sjedila je vrlo lijepa etrdesetgodinjakinja, vrsta, skladna i
izazovna tijela, nekako sapeta u malom, dvodijelnom kupaem kostimu. Imala je
velike oi, ovalno lice i dugu bijelu kosu to se prosipala po vrstim ramenima. Fotos
je bio vrlo otar, a otisak, unato nedostatnostima Vjesnikova tiska, dobre kvalitete.
Bani otvori ladicu stola, izvadi filatelistiko povealo i prinese ga slici utopljenice s
jahte Dynasty.
Nije bilo nikakve dvojbe, utopljenica je bila Viktorija Grubi, ista ona za koju je
pokojni Kosor tvrdio da je njegova odbjegla ena!
Nita mu vie nije bilo jasno! Kosor mu je platio dvije tisue maraka da mu
pronae odbjeglu enu, zatajivi mu kako nikad nije bio oenjen. A odbjegla ena bila
je zapravo supruga poduzetnika iz Hamburga, u asu kad ga je Kosor pozvao ve
vie od godinu dana mrtva! Da bi sve bilo jo blesavije, sudei po novinskom izresku
koji je posjedovao, antikvar je morao znati da je Viktorija Grubi mrtva!
I kako sad istjerati stvari na istinu, sad kad su i traitelj, i traena mrtvi!
Nikako, pomisli Bani. Treba lei, zaspati i do jutra sve skupa zaboraviti.
Pustiti da od svega, kao jedini opipljiv spomen ostane tih dvije tisue olako zaraenih
maraka.
Te je noi spavao nemirno, prevrtao se po postelji i guvao plahte, premda se
ujutro nije mogao sjetiti da je ita sanjao. Nakon to se probudio, utio se umorno,
neispavano, i nita mu nije prijalo, ak ni crna kava bez koje nije mogao zamisliti
jutro.
U osam ujutro otvorio je vrata Kosorova antikvarijata i naletio na marljivu
prodavaicu Aliciju, koja kao da je itave noi pospremala nered u lokalu. Djelovala
je umorno, zapravo iscrpljeno, premda i elegantno, jer je bila sva u crnini, koju mora
da je obukla zbog poslodaveve smrti.

 to ete vi ovdje? upita ga ona i radoznalo pogleda.

Vi znate da me pokojni gospodin...
Znam da vas je angairao, ali ne znam zbog ega spremno e ona. U
poslovnim mi se stvarima nikad nije povjeravao.
To nije ni vano odmahne Bani rukom. elio sam samo naas
porazgovarati s vama. To je u vezi s onim radi ega me gospodin Kosor angairao.
Kako!? zaudi se Alicija. Zar va angaman sada ne prestaje? Mislim, kad
nesretni Vlatko vie nije na ivotu...
U jednom mu se asu uini da e zaplakati, ali je stisnula zube, pogledala
nakratko u pod i uspjela se nekako suzdrati.
Moda slegne on ramenima. Ali, kad je ovjek plaen, tad mora stvar
istjerati do kraja.
to ste vi zapravo? upita ona, ne krijui radoznalost.
Privatni istraitelj.
Zar tako neto postoji i kod nas?
Moda biste mogli askom zatvoriti radnju? ree on, umjesto da odgovori na
njeno pitanje. Mogli bismo popriati. Znate, goni me suluda slutnja da bi njegova
smrt i posao to mi ga je povjerio mogli biti u nekakvoj vezi.
Ona ne ree nita nego tiho i krotko prie vratima, zakljua ih i povede Bania u
Kosorov ured. Dok je koraao za njom, Baniu se uini da njeno epanje i nije ba
tako upadljivo, i da joj nimalo ne umanjuje ljupkost. Uavi u Kosorovu sobu, on
odmah sjedne na mjesto na kojem je sjedio i prije, a ona se lako osloni o stol.
to vam je to s nosom? upita ga Alicija, glasom u kojem kao da je bilo
zabrinutosti.
Susret s policijom.
Kako!? zaudila se ona. Zar vi privatnici ne suraujete s pravom
policijom?
Gad koji me sredio nikad nee biti prava policija nasmije se on gorko.
Nego, da vam ne ukradem previe dragocjena vremena, recite mi otkada radite kod
Kosora?
Od samog poetka. Otkako je otvorio antikvarijat. Gotovo dvije godine.
Ah, tad mi neete mnogo pomoi uzdahne on. Prekratko ga poznajete.
Mnogo ga due poznajem pocrveni ona, tako da se Baniu uini kako iza

njezinog stida stoje sasvim odreeni razlozi.

Pa, dobro, kakav je on ovjek?
Mislite, valjda, kakav je bio?
Dobro, kakav je bio? ree Bani, kao da mu je ao zbog te gramatike
pogreke.
Tako... razmiljala je ona, kruei pogledom po svim zakucima sobe ne ba
jednostavan. U poslovnom pogledu bio je lisac, kadar da na knjigama zgrne bogatstvo.
U emotivnom pogledu... bio je invalid...
Kako to mislite?
ta ja znam... Plaljiv, nesnalaljiv, nedrutven... sluaj takorei za
promatranje. Odmah se vidjelo da je proivio emotivne brodolome i ljubavne
kalvarije, koji su morali ostaviti traga na njemu.
Ima li tu osim psihoanalize i neto konkretno? zanimao se Bani, kome je
jedan injenini podatak vrijedio vie od psihoanalitike studije.
Kao dvadesetpetogodinjak... ree ona, pa pouti, kao da jo dvoji treba li
zalaziti u intimu preminulog gazde, kad mu se jo tijelo nije ni ohladjelo imao je
nesretnu ljubavnu vezu s osobom kojoj nije bio dorastao. Motala ga je oko malog
prsta, maltretirala, varala...
Po tonu kojim je govorila, Banicu se uini da i sama mrzi tu zlu, pokvarenu
fatalnicu.
Kad ga je, konano, tamo negdje 1975. ostavila, on je popio tako veliku
koliinu nekakvog sredstva za umirenje...
Phenobarbitona dobaci on, nato ga ona u udu pogleda.
Vi znate!?
Malo. Ima neto o tome u njegovom policijskom dosjeu. Uradio je neto tipino
za melankolike ponovi Bani Komarove rijei. Poznato je, naime, da se kolerici i
sangvinici ne ubijaju tabletama.
No preuje ona njegovu mudru primjedbu zavrio je u bolnici, gdje su ga
jedva uspjeli spasiti. Ona mu se jo jednom vratila, ali te tablete kao da su ugasile i
njegovu strast. Bili su jo neko kratko vrijeme zajedno, a zatim je ona, mislim 1976,
napustila Zagreb...
Vi, naravno, ne znate kako se ta fatalna ljubav Kosorova mladosti zvala?
upita Bani, pun iekivanja.

 O tome je nerado govorio. A da bi mi kazao ime, Boe sauvaj!

Tako to biva, pomisli Bani, sav ozlojeen. Svijet je prepun ljudi koji barataju
sve samim nevanim podacima, a kad ih zapita o bitnom, slijeu ramenima i bulje u
strop. Potom izvue iz depa polaroidnu sliku Viktorije Grubi, kao i izrezak iz novina
u kojima se ta ista Viktorija Grubi zvala Vicki Hagen.
Ova vas ena ni na ta ne podsjea? upita je.
Alicija pogleda prvo polaroid, potom novinsku fotografiju. Po njenom je licu
odmah shvatio da nee nita znati.
Ime Viktorija Grubi nita vam ne govori?
Nikad ula ree Alicija, i dalje zadubljena u novinski izrezak. Ali, neto
drugo mi je udno...
ta to? nagne se on prema njoj.
Pa... ovdje pie da se ta tragedija odigrala 7. rujna 1989, kao i da su ti Nijemci
ljetovali u Velom Loinju.
I?
U to vrijeme i Vlatko je ljetovao u Velom Loinju. Da, to je bilo lani. Trebao
se vratiti 1. rujna, ali je ostao do estog, ili sedmog...
Priajte! To bi mi moglo koristiti.
Sve je bilo nekako udno. Dobro se sjeam da se vratio potiten, bezvoljan...
Nije mogao spavati, jesti... kljukao se nekakvim tabletama. Konano je pao u takvu
depresiju da je zavrio u Vrapu. Ostao je tamo gotovo mjesec dana. udno... mora da
mu se na ljetovanju neto dogodilo, ali kasnije, kad je izaao iz bolnice za duevne... o
tome nije htio priati.
Posjeivali ste ga u bolnici?
Naravno! ree ona, kao da je to jasno samo po sebi.
Moda znate iji je bio pacijent?
Znam sigurnim e glasom Alicija. Lijeio ga je doktor Nemeth. Poklonila
sam mu i neke vrednije knjige... kako bi se to bolje brinuo o Vlatku. Poslije se Vlatko
ljutio, kad se radilo o knjigama, bio je strana krtica.
Dobro rei e Bani prilino zadovoljno. Kazali ste da kod Kosora radite
od 1988, ali da ga poznajete due?
Nju ponovo oblije rumenilo, jae no prije.
Osim u njegovu, ini se da morate zaviriti i u moju intimu?

 ao mi je promrmlja Bani, nagaajui odgovor.

Pa, dobro uzdahne ona imala sam s njim neto kao ljubavnu vezu... pod
navodnicima... Sve je to bilo traljavo i nepotrebno. Kad danas o tome razmiljam, ini
mi se da me njemu odvelo vie saaljenje no ljubav...
Kad je to bilo?
Od 1980. Ali, kratko je trajalo. Moda ni godinu dana.
Kakav je bio prema vama?
I to vas zanima? ljutila se, ali je ipak odgovorila. Dobar i njean, ali... ali
nije u njega bilo onog to ena...
Dobro, dobro! oslobodi je Bani neugode daljnjih detalja.
Brzo smo raskinuli, ali smo ostali prijatelji. Kad je otvorio antikvarijat,
ponudio mi je posao, iako se u poetku nisam ba dobro snalazila u svijetu antikvarnih
knjiga.
Kasnije ste nauili?
Da... da... zbuni se ona, kao da ne shvaa emu takvo pitanje.
Sino je netko dobro ispreturao antikvarijat. Pada li vam na pamet to je mogao
traiti? upita je Bani otvoreno. Kakvu staru, vrijednu knjigu? Rukopis, moda?
Pa, znate zamisli se ona ovdje ima dosta relativno vrijednih knjiga. Ali,
nema ba nieg od basnoslovne vrijednosti, nieg radi ega bi vrijedilo provaljivati.
Ili ubiti ovjeka?
To ponajmanje! zadrhti Alicija.
A ovo? Govori li vam ovo to? ree Bani iznenada, pa iz depa izvue
katalog bernske aukcije starih knjiga i rukopisa, onaj isti koji je pronaao u Velom
Loinju, u kui koja je morala, sad mu se sve vie inilo, pripadati Rudigeru Hagenu.
Alicija prihvati decentno opremljenu knjiicu s klapnama, pa je stane listati.
To je katalog poznate bernske aukcije ree, ne skidajui pogleda s knjiice.
Sve je puno kolekcionarskih dragulja kakve kupuju enormno bogati kolekcionari...
Neto od takvih stvari, Kosor nije mogao...
Ne budite smijeni! prekine ga ona, shvativi to e je pitati. To su stvari
kakve se plaaju stotinama tisua dolara! To da je Vlatko moda sanjao kako bi bilo
divno posjedovati koju od takvih knjiga, to je vjerojatno... Ali, da bi posjedovao... to
je ista fantastika!

Njegova aava pretpostavka navela ju je na to da se u jednom asku ak i

nasmije, zatim se jednako tako brzo uozbiljila i pruila katalog Baniu.
Neka ostane kod vas odmahne on rukom, kao da mu nije do knjiice. Volio
bih da mi tu stvar malo pregledate. Posebno knjigu uz koju je netko napisao biljeku
na njemakom. Nai ete to ve...
Da vam pregledam!? udila se ona.
Nije li to va fah? Valjda ete moi doznati neto o tim knjigama... O njihovim
vrijednostima...
Neke kataloge i vodie imam rekla je, ne ba odluno, ali ga ipak nije odbila.
Znai li to da ete jo navraati?
Hou kimne on glavom, a potom nastavi: Jo bih vas neto zamolio...
Sve sam vam rekla.
Ne to... nasmije se Bani. Biste li mi mogli napraviti hladan oblog? Nos me
sve jae boli.
Alicija pogleda u ono to je od Banieva nosa uradio inspektor Dogan, a potom
je odmah izala iz prostorije.
Dok je ona negdje vani spravljala hladan oblog, Bani hitro prie telefonskoj
sekretarici to je leala na Kosorovu stolu, pa ukrade kazetu na kojoj su morali biti
telefonski pozivi to ih je antikvar primao u proteklom razdoblju.

11.
Je li ovladao tehnologijom donoenja novina? ree Bani, nalaken na pult
obaveznog kafia u prolazu kina Kozara.
Ko? upita Paco, odsutan i bezvoljan, kao da su mu sve lae potonule.
Tvoj pas.
Nije jo mrzovoljnije e kino-operater.
Znai, nisi ga dobro uio.
Ni u tom tos! lupi Paco akom po pultu. Jutros ga je sjebal tramvaj... prije
neg je mogal nauit.
Bani zauti. Nije znao to mu je initi. Izraavati suut zbog smrti psa, pa jo k
tome profesionalnom mrzovoljniku kakav je bio Paco, inilo mu se sasvim
deplasirano. Popio je pivo, ovaj put prije no to je Paco zavrio s gemitom,
poeljevi da se to prije izvue iz ove neugodne situacije.
Sad bum namesto pesa kupil video-rekorder zamiljeno e Paco.
to e s video-rekorderom?
Gledal bum pornie.
ekaj! nije shvaao Bani. itav dan ne vrti nita drugo osim pornia!
Pa kaj! promrsi kino-operater. To mi najbolje pae, itav je svet jedna
ogromna jebaina!
Dobro, Paco neodluno e Bani. Razgovara tako ljutito kao da sam ti ja
pregazio psa, a ne tramvaj.
Ko veli da ga je zgazil tramvaj?
Nego?
Kad smo izlazili iz tramvaja, pal je s platforme dole. Prav na glavu.
Glupa smrt i za psa, pomisli Bani, pa krene napolje, ostavljajui Paa
njegovoj vlastitoj zlovolji.
Ve u pola devet, u ured mu je uao ljubomorni taksist, koji je elio da Bani
otkrije s kim ga vara ena. Jasno, nije rekao vara nego je itav problem zorno
opisao, rabei razne oblike glagola jebati.

 Ovako rekao mu je mirno privatni istraitelj. Vjerujte da u tim stvarima

imam podosta iskustva. Ukoliko ne otkrijem nita, vas e i dalje muiti sumnja. Neete
vjerovati ni eni ni meni. Ustanovim li da vas vara, vi ete je prvo istui, zatim ete se
pomiriti, ona e vas uvjeriti u to da sam ja prljava svinja koja je sve izmislila, slizat
ete se i prebaciti zajedniku krivnju na mene. Kad proe est mjeseci, ona e vas
ponovo poeti varati, vi ete ponovo poeti sumnjati, doi ete opet ovamo i bit ete
ponovo na poetku. Ali, ovaj put s upropatenim brakom i potroenom lovom za
sobom. Zato, vjerujte mi, ukoliko ne znate da vas vara, isto je kao da vas ne vara, ak
i ako vas vara. A ako vas ne vara, a vi ne znate vara li vas, tad je jo bolje. No, ako
vas ni to nije utjeilo, u sluaju da vas vara, a vi ne znate vara li vas, moete i vi
varati nju, sigurni da ona nee doi k meni i platiti da ustanovim varate li je...
Htio je jo na kraju citirati Paca i ilustrirati stvar njegovom tvrdnjom da je itav
svijet samo jedna ogromna jebaina, ali mu se to uinilo pretjeranim.
ovjek je ostao neko vrijeme nepomino sjediti, kao da se i sam pita je li
razumio poduu Banievu tiradu, ili su mu sva znaenja naprosto pobjegla, a potom je
bez rijei ustao i izaao napolje. Bani je jo vidio kako je, sav zbunjen, umjesto
prema Ilici, otiao u krivom smjeru, prema ulazu u kinematograf.
Zadovoljan to se spasio jo jednog prljavog uhoenja, Bani se zavali na stolicu
i stavi noge na stol, a potom se sjeti da mu je u depu jo uvijek nepresluana kazeta
koju je ukrao iz Kosorove telefonske sekretarice. Izvue iz stola stari kazetofon, kojem
ve podue vrijeme nije dospio promijeniti baterije, pa ubaci kazetu u kuite i
pritisne play.
Poruke to su bile registrirane na kazeti zvuale su besmisleno i suvino. U njima
nije bilo nieg to bi navodilo na kakvu korisnu pretpostavku. ak se po tonu, onih to
su nazivali, nije dalo zakljuiti da su s pokojnim Kosorom bili u kakvoj dubljoj
rodbinskoj ili poznaniko-prijateljskoj vezi. Jer, takve bi ljude vrijedilo potraiti,
raspitati se to znaju o pokojniku i slino. Sve su poruke, zabiljeene dok je antikvar
izbivao, bile strogo poslovnog karaktera. Primjerice, netko se zanimao je li mu
nabavio Babukievu Slovnicu, drugi je pitao za cijenu stanovitog
Gazophilaciuma, trei nudio na otkup veliku biblioteku svog ujaka koji je netom
umro.
Tek jedna poruka, negdje na drugoj polovici trake, bila je zanimljiva, ali sasvim
nerazumljiva. Sonoran, zasigurno mladenaki glas, pravilne i brine artikulacije, u
kojoj se nazirao i trunak straha, rekao je slijedee: ini se da je ipak tu. Ako se ne
varam, bila je na groblju. Bojim se da e se dogoditi neto strano jer sam... morao
sam javiti i Klisoviu.

Bani pritisne rewind, pa jo jednom preslua poruku. Potom sve ponovi,

uzme olovku i papir i zapie sve od rijei do rijei.
Tad mu padne neto na pamet, pa zgrabi telefon i nazove Komara.
Sluaj ree Komar, im je razabrao tko ga zove strano mi je ao to se
neto tako dogodilo ba tebi. Znam da su ti ruke odrijeene, i da moe prijaviti tog
troglodita, ali moram ti rei da je i njemu samom ve pomalo ao. Jutros me pitao, ne
bih li mogao djelovati na tebe da... da ne podnosi prijavu...
Ne bi mogao djelovati! glasno i jasno e Bani.
No, dob... dobro zamuckivao je Komar. Uradi kako misli da je najbolje.
Ali, itavom odjelu ovakva bi bruka, u ovom asu, bila posve suvina... i tetna...
Dogan kae da si spominjao i nekakvu opozicijsku tampu. A ako netko sve skupa
upotrijebi i protiv ministra... e, tad je Dogan kadrovski mrtvac!
Jebe mi se! Postupio je tako da sam zamalo ja postao mrtvac. Pravi, ne
kadrovski!
Kako hoe... Zato si me zvao?
Zapii: Viktorija Grubi, roena negdje oko 1950, stanovito vrijeme udata za
njemakog dravljana Rudigera Hagena, utopila se 7. rujna prole godine kod otoka
Unije...
Koji bog je to? snebivao se Komar.
Molim te, pronai ima li ta enska u Zagrebu, ili bilo gdje drugdje, ivih
srodnika... i ne govori nita tom tvom Degenu!
Doganu ispravi ga Komar. A... uspijem li, ti e odustati od prijave?
I ta mogunost postoji promrmlja Bani.
tima! veselo e Komar. Nazvat u te po podne kod kue. I reci, pita me
ena kad e k nama na veeru?
Bani ne odgovori nego poklopi slualicu, jer se na vratima ureda pojavila
njegova kerka Nika. Iako nije bila prvi put u oevu uredu, prila je stolici nekako
nespretno i neodluno, i tad, kad je sjela nasuprot njemu, on spazi kako su joj oi
crvene od plaa.
to je bilo? upita je Bani.
Prvo, to su ti to uradili s nosom? Nikad se s nosom nisi mogao ba pohvaliti,
ali ovo sad naprosto je pretjerano.
Pao sam iz tramvaja poslui se tunom priom o sudbini Pacova psa. Proi

e. Nego, to je s tobom?
Ona dva idiota se stalno svaaju ree glasom koji je bio na rubu plaa.
Koja dva idiota? nije mu bilo jasno.
Pa, mama i Tamarin! Mislim da e se razvesti. Ne mogu vie sluati njihove
sarkastine primjedbe...
Baniu postane neugodno. U naelu mu se fukalo za sreu i uspjeh branog
ivota bive ene, ali mu nije bilo drago to Nika dolazi s tako alarmantnim glasima,
po kojima e mama uskoro biti rastavljena, a time i slobodna.
Samo da se to prije rastanu! nastavi ona, a on pone grozniavo traiti neku
drugu temu kojom bi isplivao iz ovog krajnje neugodnog razgovora.
Kad se mama razvede... zar ne biste vas dvoje...
Rekla je upravo ono to se pribojavao da e rei.
ekaj! pokuavao je spasiti stvar. Pa, ti vie nisi klinka da bi ti trebali
mama i tata za po kui... Pretpostavljam...
Ne, nego mi treba njegovo glupo konvertitstvo!
ta ti zna to je to konvertitstvo! odmahne on, bagatelizirajui njenih
esnaest godina.
Znam! Sve ja znam! I to je konvertitstvo, kameleonstvo, jednoumlje, dvoumlje,
vrhovnitvo, elnitvo, opozicija, demokracija... Pune su novine toga! Pun je radio!
Puna televizija!
Ma, dobro. Oprosti! Ostavimo ovu temu za neku drugu priliku! Nije u redu da
kujemo urotu dok su njih dvoje jo uvijek...
Htjela bih se preseliti k tebi.
K meni!? zaudi se on, razmiljajui kako bi je uope smjestio u svoj bijedni
stani, iji svi prozori gledaju na plakate tvrdih pornografskih filmova. Nije mu
prijala pomisao na to da mu kerka ujutro ustaje iz kreveta i s prozora gleda slike
golih plavua koje pue crncima onu stvar.
A prije si me zvao ree ona, gotovo uvrijeena.
Prije je bilo prije! Ostavimo i to zajedno hipotetino sutra. Zna ta je to
hipotetino?
Znam promrmlja ona, sad ve smirenija, pa iz torbice izvue cigarete, stavi
jednu u usta i zapali.
Boe sveti, pa zar ve i pui? zavapi on glasom zgranuta oca.

 Tata, ti si postao sklerotian! ree ona. Ve sam bar tri puta puila pred
tobom, i sva tri puta si se zgraao.
Zna to je i sklerotian, pomisli on, pa prie prozoru. Dolje na plakatu
punana je crnka objahala tipa maljavih grudi.
to je s onim tvojim poslom? Je li onaj tip koji te unajmio ubio enu? ree
ona izmeu dva dima.
Nije prisjeti se on kako joj je priao ime se trenutno gnjavi. Ubili su
njega.
A enu? Nju si naao? udila se mala.
Ne. Pitanje je da li ju je itko naao...
Kako to?
Utopila se lanjskog ljeta na Unijama ree on hladno, udei se i sam kako su
svi elementi posla to ga je naruio Kosor, zapravo paradoksalni.
Nita ne razumijem!?
Ni ja prizna Bani skrueno, pa se vrati stolu.
Dakle, taj je posao zavren?
Ne znam ni sam zamisli se on. U neku ruku jest. Naruilac je mrtav i ja u
tom pogledu nemam nikakvih obaveza. S druge strane, dobio sam povelik honorar,
znatno vei no to vrijedi bijeda koju sam do sada uradio. Moralni razlozi mi nalau
da jo poradim...
Moralni ti razlozi to ne nalau! prekine ga Nika.
Nego?
Komar mi je priao kako su za tebe u slubi govorili da nisi istraitelj, nego
enigmat. Zbog toga sam sigurna da ti to to e po toj stvari i dalje rovati, ne nalau
moralni razlozi nego tvoja pretjerana i nastrana radoznalost...
Ali, tip mi je platio dva soma maraka! branio se on.
E, kad ve o tome govorimo, mislim da bi mi trebao nov zimski kaput. Vidjela
sam jedan u djutiu. Kota samo esto maraka. Prava sitnica!
Prava sitnica sloi se on, pa izvadi iz depa snopi preostalih maraka, jer
lisnicu nikad nije nosio.

12.
Jedini roak pokojne Viktorije Grubi, koga je inspektor Komar uspio pronai u
preobilnoj i zamrenoj policijskoj dokumentaciji, naravno, ukoliko ostale zbog nekog
svog razloga nije zatajio, bila je stanovita Emilija Grubi, stara,
sedamdesetestogodinja usidjelica, koja je ivjela sama samcata u preogromnom
stanu u Ilici. Stan je bio bogato namjeten, reklo bi se krcat, vrijednim stilskim
posobljem, iju su vrijednost opasno naruili vrijeme i nedostatak skrbi. Tako su
njemako-renesansni pajscimer u cjelovitom stanju pridravali nestruno ukucani
avli, rasporena mjesta biedermeier trosjeda bila su spojena krupnim bodom uoljiva
konca, a noga chippendale stolia bila je obavijena poirokom samoljepljivom
trakom. Stara, suha gospoa, ija je figura imala neto od suena bakalara, zasigurno
nije imala sredstava kojima bi odravala ovaj muzej namjetaja, pa je dotrajala mjesta
sanirala priborom koji joj je bio pri ruci.
to ste ono rekli da ste? upitala je Bania, dopustivi mu da sjedne na
trosjed, ali ga je ujedno zamolila da izbjegava nagle pokrete, jer bi se sve moglo
raspasti.
Privatni istraitelj ree on, oprezno se sputajui na trosjed, ije su opruge
bolno zakripale. Ako mislite da bi bilo sigumije, mogli bismo sjesti na pod i
popriati. Naravno, pored tepiha, da se ne dezintegrira u konie.
Privatni istraitelj! iznenadi se ona. Daklem, policija... ova naa, hrvatska?
Bani joj htjede rei kako nije u pravu, da on nema nikakve veze s policijom,
osim slinog djelokruga rada, ali u pravi as shvati kako je bolje ostavi li staru u
zabludi. Umjesto suvina i vjerojatno zaludna objanjavanja, on se nasmije i ree
servilno:
Jednom rijeju: redarstvo!
Bravo, bravo! estitam! Konano smo dobili svoje vlastito redarstvo, bez
srpskih andara! A to biste izvoljeli?
Pa, eto poee se on iza uha htio sam vas zamoliti za nekoliko podataka o
osobi koja vam je rod. Zove se Viktorija Grubi.
Ah, mala Vikica! lupne se ona rukama po koljenima. Siroto dijete! Mrtva je
ve vie od godinu dana. Zato vam trebaju podaci o mrtvima? Zar se redarstvo ne

bavi grijesima ivih?

Pa, jest izmotavao se on. Ali, pretpostavimo da su s njenim imenom vezani
grijesi ivih.
Sluajte! prekine ga ona. Kao hrvatskog redarstvenika rado bih vas
ponudila piem, ali kad sam zadnji put otvarala buffet, otpala su mi vrata, pa se
bojim...
Oh, to nikako! Molio bih vas samo au vode, ako zbog toga ne bi dolo do
raspada vodovodnog sustava...
Ah, vi redarstvenici tako ste zloesti! nasmije se ona. Ali, ja vam pratam.
Kad biste bili meki, ne biste mogli srediti sve poslove koji vas oekuju.
Potom mu se nagne blie i povjerljivo proape: Jelte, kada ete rijeiti te
srpske krajeve?
On se nakalje i malo pouti, trudei se da djeluje tajanstveno, a zatim se vrati
onom radi ega je doao.
Ako se ne varam, Viktorija vam je bila neakinja?
Tako malo znam o Vikici! uzdahne gospoa Emilija. Moj brat, Vikiin otac,
stalno je ivio u inozemstvu, kao izvozni privrednik. Kad je otiao u penziju, on i
njegova ena Roalija vratili su se u Zagreb, mislim 1976, ali su se ve iste godine
preselili na more. U Loinj.
Veli, ili Mali?
Koliko se sjeam, ivjeli su i u jednom, i u drugom... ekajte, ako vas to
zanima, pokazat u vam obiteljske albume.
Moete, samo pazite da se ne raspadnu.
Nije ula njegovu zluradu primjedbu, ini se da je bila i nagluha, nego je mirno
otila do ormara i donijela dva podebela starinska albuma. Sjela je do Bania, tako da
su im se noge gotovo dotakle, i otvorila prvi prani album u kojem su fotosi bili
uvreni prozirnim trokutiima.
Evo, ovdje je moj Joica, snimljen 1938. pokazala je prstom na brkatog atletu
u sokolskoj odori. Nikad se nisam udavala, ali sam trideset godina imala stalnog
hofiranta, gospodina Joicu Budzovskog. Bio je profinjena dua, te je kao takav
napisao svojeruno etrnaest pjesama, od kojih su ak osam soneti. Da niste
policajac, sigurno biste znali kolika je ogromna vjetina potrebna da se napie jedan
jedini, a o osam da i ne govorimo...
Kakve veze ima taj Joica s Viktorijom Grubi?

 Kakve veze ima!? iznenadi se ona. Pa, on je bio slubeni hofirant

Viktorijine tetke, to jest mene...
Ima li tu i Viktorijinih slika? upita Bani, shvativi sve zamke to ih sadri
stariin obiteljski album.
Naravno! ree ona, listajui stranice.
Bani zaviri u album i shvati da je njegov sadraj ista zbrka, posvemanji
obiteljsko-kronoloki kaos; stare sepijaste fotografije mijeale su se s onima u koloru,
polaroidi su stajali uz fotose Radieva sprovoda, a uz sliku cvjetnog korza iz ranih
pedesetih ponosno se koila crveno-zelena razglednica s Lenjinovim mauzolejom.
Evo, ovo je ona! upre stara prstom u bebu s dudicom u ustima. Slika je
snimljena 1950, kad je Viktorija imala nekoliko mjeseci. Tu je Vikica bila jo dobro i
edno dijete...
Znai li to zanimao se Bani da je poslije bila, na neki nain... zloesta?
Joj, pa bila je sam vrag u enskoj spodobi! ree stara glasom u kojem su se
mijeali ljutnja i njenost. Evo, tu je slika njenog drugog, ili treeg roendana. Ovo
tu, s desne strane, to je Vikiina mama Roalija. Sirota, umrla je sad, prije mjesec
dana... a ja joj ni na sprovod nisam mogla otii. to ete, u mojim godinama Loinj je
udaljen jednako kao i druga strana Mjeseca... S lijeve strane je moj brat... on je umro
puno ranije. I sad, ono to je moda najvanije: sliku je snimio gospodin Joica
Budzovski. Pogledajte tu savrenu kompoziciju!
Bani se kurtoazno nagne nad album. Savrena kompozicija odrezala je
Viktorijinu ocu pola glave, ali se zato na podu, desno od razdragane obitelji, mogla
vidjeti nona posuda.
Znate, Joica je bio umjetnika dua! On vam je te pjesme nosio prije rata u
kavanu Tip-Top, da ih vidi Tin Ujevi osobno. I gospodin Ujevi bi ga sigurno
pohvalio kao talenta, samo da je bio trijezan. Onako pijan, prolio mu je nekakav
cupajz po ivotnom djelu...
Rekli ste da je Viktorija bila sam vrag u enskoj spodobi?
Bogme jest! Mnogo gora od svoje mlae sestre Nelice.
Viktorija je imala sestru? upita Bani, trudei se da mu nita od prie
gospoe Emilije ne promakne.
Da. Nelica se jako mlada udala i otila u Njemaku. Boe dragi, pa putovi sve
te djece vode u Njemaku! O Nelici ne znam skoro nita, osim da ivi u nekom gradu
koji svrava s burg. A pola gradova u Njemakoj tako zavrava...

 Zato ste rekli da je Viktorija bila sam vrag u enskoj spodobi? priupita je
Bani, sve se vie bojei da se gospodina Joice Budzovskog i njegovih etrnaest do
it yourself pjesama nee tek tako otresti.
Vikica nije htiela s roditeljima u inozemstvo, nego je ostala sama u Zagrebu.
Zavrila je gimnaziju, a onda je studirala onaj glupi fiskulturni fakultet...
Bani shvati da se radi o DIF-u, ali je nije htio prekidati.
To je njoj odgovaralo! Bila je pravi sportski tip! Kao i moj Joica, sokola.
Joici je jedino vanija od sporta bila poezija. On je tih svojih etrnaest pjesama za
vrijeme NDH odnio gospodinu Bonifaiu, predsjedniku knjievnog drutva. Nije
dobio nikakav odgovor, a ni kopiju mu nisu vratili. Vidite, samo zbog tog je Joica
zamrzio ustaki reim. Inae bi mu bili dosta simpatini. No, nemojte misliti da te
pjesme nije poslije rata pokuao odnijeti na miljenje kod gospodina druga Krlee.
Samo, tamo ga je u haustoru ugrizao pas, mislim doberman...
Gospoo Grabi! prekine je on. Ako imate tih etrnaest pjesama, dajte ih
meni da ih odnesem gospodinu Pacu, strunjaku za te stvari. U meuvremenu bismo
mogli nastaviti razgovor o Viktoriji!
Joj, nemam te pjesme! Kad je Joica umro, bacila sam ih u otvoren grob, da
skupa s njim odu u vjenost.
Rekavi to, stara se tako rasplae da joj je trebalo desetak minuta da se smiri i
nastavi toliko puta prekinutu priu o svojoj neakinji.
Njeni su roditelji krivi, oni su je pokvarili! konano nastavi stara. ivjela
je sama, uvijek puna para koje su joj slali... Kako se mogla ponaati drugaije no to
se ponaala? Zapustila je fakultet, bavila se samo lakomislenim provodima, luksuzom,
piem i pijankama, amoralnim provodima. Zanimale su je skupe stvari, automobil je
imala ve u dvadesetoj, voljela je jahte, skupe hotele... U crkvu nije ila nikad.
Imala je nekog deka... mukarca, ili...?
Imala je sto mukaraca! kao da se ljutila smjerna usidjelica. Ma, ta sto!
Tisue! Po nekoliko komada odjednom. Lomila je muka srca poput pikota. Ovako:
krc! Mislim da se neki nesretnik zbog nje i ubio. Ili se samo pokuao otrovati...
Kosor? upita Bani, uistinu radoznao.
Rekli ste Kosor? Moj vam je Joica slao pjesme nekakvom Kosoru u
Slavoniju... ili je bar tako namjeravao, pa se poslije ispostavilo da je taj Kosor ve
mrtav. teta...
Mislio sam na Vlatka Kosora. Sjeate li se kakvog Vlatka Kosora, koji je,
koliko ja znam, bio u ljubavnoj vezi s Viktorijom? Bar stanovito vrijeme.

 ta ja znam s kim sve nije bila u ljubavnim vezama! odmahne stara rukom;
njoj pokojni Kosor uistinu nije mogao biti netko vrijedan pamenja.
No, kad su otili u taj Loinj, nekako sam izgubila vezu s njima. Znate, nismo
ba bili neka idealna, povezana familija. Ali, ula sam da joj je tamo otac stvarno
kupio malu jahtu, mnogo manju od one o kojoj je sanjala govorila je stara, brzo
listajui stranice albuma. Sad u vam pokazati neto vano!
Bani se ponovo nagne nad album, a gospoa Emilija prijee prstom preko
fotografije na kojoj su bila dva mukarca, jedan visok, drugi onizak, sa eirom na
glavi.
Tu gospodin Maek predaje prelaznu zastavicu mom Joici, voi hrvatskih
sokola. Hoe li vlast konano ukinuti sve te Partizane, Diname, eljezniare, Kurble i
Karburatore i ponovo uvesti asno ime Hrvatskog sokola?
Ne znam... promrmlja Bani, a zatim se unese staroj u lice: Potovana
gospoo, ma koliko vam to zvualo pretjerano, ja tragam za ubojicom! A budui da je
iz kruga sumnjivih osoba sasvim iskljuen gospodin sokola Joica Budzovski, molim
vas da mi od ovog asa priate samo o Viktoriji Grubi! I to sve to znate!
Isuse sveti! prekrii se ona, pa nastavi: ula sam da je tu jahtu Viktorija
odmah slupala, i da joj tata nije htio kupiti novu.
Kad je to bilo?
Jo tamo 1977... ili 1978... ta ja znam... No, dajte da vam ispriam! Stalno me
prekidate!
Pardon! ljubazno e Bani.
Oko 1980. Vikica je upoznala u Velom, ili moda Malom Loinju, jednog
postarijeg Nijemca... Koliko je mogao imati godina?... Da, mora da je bio podosta
stariji od mog Joice...
Gospoo! priprijeti joj Bani kaiprstom.
Zvao se Rudiger shvati ona istraiteljevo upozorenje. Da, zvao se Rudiger
Volkswagen. Ne! Zvao se Rudiger Volkshagen!
Samo Hagen.
Da, da! Tono! Imate pravo. Zatim je ona, pohlepna na pare kakva je ve bila,
otila s njim u Hamburg, udala se, primila njemako dravljanstvo i postala, zamislite:
Vicki Hagen!
I to je bilo poslije?
Poslije su jo dolazili na ljetovanje na Jadran. Uglavnom ljeti, a pokoji put i na

zimovanje... Prije etiri godine kupili su veliku kuu na Pantovaku, u koju su dolazili
tako rijetko da je uglavnom zjapila prazna...
Bani shvati koja je to kua, a stara mu ponovo tutne pod nos sliku, na kojoj je
odmah razabrao Rudigera Hagena i njegovu dvadesetak godina mlau suprugu
Viktoriju.
To su mi poslali prije tri godine. Djeluju kao idealan par, ali ja sam sigurna da
mu je morala nabijati rogove... Slaete se, valjda, da ne valjaju brakovi u kojima je
mukarac mnogo stariji od ene? Pa i obrnuto! Najbolje je da je ena tri godine mlaa.
Vidite, da smo se Joica i ja uzeli...
Koliko znam prekine je Bani kupili su jo jednu kuu?
Imate pravo! Skoro sam zaboravila. Te iste godine kupili su veliku kuu u
Velom Loinju. Vicki je eljela posjeivati majku, a i imali su para kao blata. Pare im
nikad nisu bile problem. Osim te njene elje, Rudiger je imao i svoje poslovne
razloge. Kua u Jugoslaviji trebala mu je jer je ovdje imao i poslovne partnere. Bio
je, kako se to moderno kae, internacionalni biznismen. I konano, to im to sve
vrijedi kad su se lani utopili? Vidite, to kao da je prst boji, ili pakost vraja!
Viktorija je stalno sanjala o jahtama, pa je konano u jahti i stradala. Prolog su ljeta
potonuli kod otoka Unije.
A Rudiger? ime se on bavio? Mislim, kad je imao toliko para? upita Bani,
drei da je ovo pitanje vrlo vano.
Kako, ime!? zaudi se ona. Pa, dijamantima! Time je trgovao! I moj
Joica, siromah, sanjao je o tome da postane trgovac dijamantima, ili bar nekim
drugim dragim kamenjem. Ali ivot se tako gorko poigrao s njim dodijelivi mu
sudbinu trgovca gumbima na veliko.

13.
Bila je nedjelja, pa je redovni brod to plovi iz Malog Loinja za Susak i Unije
isplovio rano ujutro, tako da je Nikola Bani morao krenuti u potragu maloloinjskom
lukom, ne bi li pronaao kakvog dobrohotnog vlasnika brodice koji bi ga za umjerenu
svotu prebacio do oblinjih Unija. U kratkom vremenu, po drugi je put morao doi na
otok. Nije mu bilo drago jurcati svaki as do Loinja, ali mu se sve vie inilo kako je
ovaj otok kljuno mjesto zagonetke, koja je zapoela kad mu je udni antikvar platio
da pronae enu, za koju je i sam znao da je vie od godinu dana mrtva.
Puhala je bura, more je bilo puno otra vjetra i neugodno zapjenjenih valova, to
je znatno smanjivalo vjerojatnost da e pronai nekog kome e se po ovakvom
vremenu ploviti na Unije, najmanje dva do tri sata udaljene od Loinja. Pokuao se
dogovoriti s nekoliko starih morskih vukova, na ijim je barkama pisalo Ausflug,
Insel Unije, Grappa gratis i sline turistike kojetarije, ali su oni odluno
otklonili mogunost da sred mort sezone, pa jo po ovakvu vremenu, izlau svoje
brodice suludim rizicima. Tad je, sasvim sluajno, naiao na svog veloloinjskog
gazdu Peria, koji je u Malom Loinju imao petmetarsku barku s Tomosovim
motorom od deset konja. Ne dajui se nagovarati pristao je da ga preveze za neki
hipotetini honorar, koji e kasnije dogovoriti.
Platit ete, ako se prije ne raspadnemo na valovima rekao je gazda Peri,
glasom u kojem kao da je bio trun fatalizma, dok je pridravao amac i pomagao mu
da uskoi.
Barka je imala improviziran zaklon, neku vrst polukabine, pa ga Peri brzo
gurne u zavjetrinu jer su valovi prskali svud naokolo.
Vano je drati pravac i samo sjei valove vikao je Peri, brzo poteui
konop kojim se palio motor.
Motor je zabrektao, barka se propela i stala sjei povelike valove. Gazda se
zaogrne plastificiranim ogrtaem, a potom se stisne uz Bania. I, uistinu, da nije bilo
te polukabine, zacijelo bi vrlo brzo bili mokri do koe, od vode to je prtala i
prelijevala se preko pramca. Bani, nevian moru, pogotovo ovako zapjenjenom i
uzburkanom, vidjevi kako se valovi lako poigravaju amcem, osjeti strah, pa ak i
kajanje to se upustio u neizvjesnu plovidbu.
Vidjevi gabtako uplaena, Peri se nasmije i dobaci: Ne bojte se! Nita se

nee dogoditi, samo to emo izgubiti neto vie vremena nego za mirna mora.
Izaavi iz zaljeva u kojem se smjestio Mali Loinj, gazda je upravio brodicu
prema skupini otoka, meu kojima su se nalazile i Unije. Kad je i sam shvatio da
plovidba ide polako, ali relativno sigurno, Bani osjeti olakanje pa se izvue iz
polukabine i pogleda naprijed. Kako je bilo sunano i bistro, iznad koprene
zapjenjene vode jasno je vidio tamnu kupu Suska i nepravilne hridi Velih i Malih
Srakana, iza kojih su se nalazile za sada jo nevidljive Unije.
ime se vi ono bavite? upita ga Peri prilino glasno, trudei se da nadjaa
huku valova i brektanje motora.
To je pomalo nesvakidanji posao otpovrne Bani, pokuavajui zapaliti
cigaretu.
Prejak je vjetar da biste puili! savjetovao ga je Peri. Bacite cigaretu i
pokuajte uivati u buri.
Kaete da je sigurno...?
Bez brige umirivao ga je gazda. More se uvijek voli prikazati opasnijim no
to jest. Nikad nisam odustajao od plovidbe po ovakvim valovima. Moram vam
priznati da mnogo veu nelagodu osjeam isplovljavajui po bonaci. Nego, ime ste
ono rekli da se bavite?
Ja sam privatni istraitelj.
Ma, nemojte! kao da se obradova Peri to je s njim u amcu osoba tako
neobine profesije. Vi ste jedan od pionira... mislim, jedan od onih nekoliko koji su
otvorili privatne detektivske agencije?
Nisu to ba detektivske agencije...
Ma, znam, znam! Ali, to je ipak neto slino. Kakav je taj va posao? ime se
zapravo bavite?
Bani se pomalo zbuni, ne znajui ni sam kako bi jasno i jednostavno definirao
svoju profesiju, iji je djelokrug rada posve nedefiniran.
Sudei po tome kako vam izgleda nos, posao vam je prilino opasan!
Bani se nasmije i opipa nos. Znao je da je jo uvijek plaviast, ali, na sreu,
vie ga nije bolio.
Jeste li moda uli za Johna Coltranea? odlui Bani zbuniti mladog
otoanina.
Kako ne! To je onaj dezist.

 Jest ree Bani, iznenaen to je mladiu poznat pokojni majstor tenor

saksofona. E pa, John Coltrane je svoj posao jednom opisao slijedeim rijeima:
Pokuavam zapoeti u sredini reenice i nastaviti u oba smjera istodobno.
Mislio je na glazbu koju je svirao?
Upravo tako!
To je fantastino! nasmije se Peri. Ti neobrazovani Crnci znali su smisliti
tako slikovite metafore za ono ime su se bavili.
Dopada vam se? zakilji Bani, kome je sunce poelo udarati u oi, otkako je
Peri promijenio smjer plovidbe. Time da Coltrane nije bio ba sasvim neobrazovan,
nije htio zamarati mladia.
elite rei da ta reenica govori i o smislu vaeg posla?
Mislim da govori.
Moda ste u pravu... Eno, vide se Unije!
Bani se pridigne i spazi otok za koji je Peri tvrdio da su Unije. Bio je dobro
vidljiv, nekako gotovo nadohvat ruke, ali je do njega ostalo ipak jo podosta
plovidbe.
to ete na Unijama? upita Peri.
Lanjskog ljeta tamo se dogodio brodolom privatne jahte. Htio bih pronai
nekog tko je prisustvovao...
Mislite, brodolomu?
Ne! odmahne Bani rukom. To se dogodilo nou. Ali je netko morao
prisustvovati potrazi za utopljenicima, izvlaenju broda i drugim prateim
dogaajima.
Najbolje e biti da pitate nekog iz mjesne zajednice zamiljeno e Peri,
navodei barku da zasijee val pod najprikladnijim kutom.
Do Unija im je ipak trebalo manje od tri sata. Uplovili su u luku u kojoj su valovi
bili znatno manji, i zaustavili se uz mirniju stranu doka.
Unije su staro ribarsko mjesto kamenih kua to su se rasprostrle uglavnom uz
obalu, kao da se klone golog brda. U sredinjem dijelu mjesta stoji mol uz koji
pristaju brodovi, jedina pouzdana veza stanovnika s ostatkom svijeta. Neto dalje od
mola die se kamena crkva sa zvonikom bez ure, a s desne strane zaljeva je niski rt
plodne zemlje, na kojem se, kako je rekao Peri, sadi krumpir, kukuruz i lubenice.
Tako otok sadri dva sasvim oprena lica, jedno krto, kameno, mediteransko, a drugo
plodno, nizinsko, gotovo panonsko.

Bani je sjeo na kamenu klupicu, a Peri je nekamo nestao, ponudivi se da e

on dovesti kojeg od slubenika mjesne zajednice. Svud ispred Bania rairilo se
more, hladni vjetar nekako je tuno brisao pustom rivom, kure na kuama bile su
vrsto zatvorene i Baniu se u jednom asu uinilo da je ovaj samotni otok na kraju
svijeta.
ovjek iz mjesne zajednice imao je vie od ezdeset godina, bio je mrav,
izbrazdana lica, koje su sasuili otri primorski vjetrovi, nosio je tamnu beretku i
oslanjao se o drveni tap, koji je zacijelo neko davno sam odsjekao s nekog usputnog
drveta.
Silvije Kari rekao je i pruio istraitelju suhu, kvrgavu ruku. Doli ste na
otok umornih staraca, koji su nepovjerljivi spram doljaka...
Kako sam doao, tako u i otii! ree Bani.
A zato ste doli?
Lanjskog ljeta, tonije 7. rujna nou, ovdje na ulazu u luku, potonula je jahta s
njemakim turistima ree Bani, pa prui starom izrezak iz lanjskog Vjesnika.
ovjek letimino pregleda izrezak, a potom pokae prstom prema obzoru.
To je bilo tamo kod koljia. Vidite?
Vidim otpovrne Bani, pogleda uprtog u otoi, mali oval u zapjenjenom
moru, jedva irok stotinjak metara.
S lijeve strane koljia je pliak, sve tamo do obale. Za oseke gotovo da biste
ga mogli pregaziti. Da su tu potonuli, dijelovi bi se jahte morali vidjeti. Ali, s druge
strane otoia je dublji dio zaljeva. Tu se dno obruava u neku vrst podmorskog
ponora. Na nesreu, Nijemci su udarili u kolji s desne strane i potonuli u dublji dio
zaljeva.
Bilo je veliko nevrijeme? Mislim, kad se sve to zbilo?
Kako se uzme... Prilino. Ali, to to znai? Za ovjeka nevina moru i
plovidbi, i maestral moe predstavljati vremensku katastrofu. Poznata je stvar da su ti
bogati Nijemci s jahtama takvi nestrunjaci da je brod, im stanu na njega, ve napola
na dnu. Pravi jahta bi pri takvom nevremenu uivao u pustolovinama plovidbe.
Je li jahta ikad izvuena?
Naravno odgovori Kari. Desetak dana nakon brodoloma, doli su iz
Brodospasa i izvukli je na povrinu, ali nikad nitko nije doao po nju, tako da je
sada ve gotovo sasvim propala.
Da!? iznenadi se Bani. A gdje je sad?

 Prebacili su je na Maraol... na drugu stranu otoka. Tamo lei nasukana.

Bani htjede upitati gdje je taj Maraol, ali ga Peri pretekne, kao da je
unaprijed znao.
Znam gdje je Maraol... Mogu vas povesti.
Odlino ree Bani, a potom se okrene starcu iz mjesne zajednice: Biste li i
vi poli s nama?
To je s druge strane otoka... treba prijei preko brda. Ako biste hodali polako,
etnja bi mi koristila.
Krenuli su uskom stazom prema brdu, polako stigli do kapelice na vrhu otoka, a
zatim lake i bre poli dolje, prema uvali Maraol. Stari kao da je isprva uivao u
etnji, ali je pri vrhu poeo tee disati te ih nekoliko puta zamolio da zastanu.
S druge strane otoka more je bilo mnogo mirnije, a u pliaku zaljeva brzo su
nazreli tune ostatke jahte Dynasty, iste one to je povukla na dno Rudigera i Vicki
Hagen. Leala je oborena na bok, uprljana, oljutene boje, presvuena morskim
zelenilom, rom i drugim tragovima vremena. Jarbol joj je bio polomljen, kobilica
toliko popustila da se inilo kako je i ona slomljena, a na nagnutoj palubi vidjelo se
da su neznanci opljakali sve to se dalo odvrnuti.
Zbog ega vas zanima ta olupina? upita stari Kari kad je odahnuo od duge
etnje.
Ja sam istraitelj ree Bani, i ne mislei da bi to starom moglo neto znaiti.
A, tako, tako... promrmlja Kari.
Bani zakorai u hladni pliak, pa se popne u skliski, vlani cockpit, na kojem su
se nalazila slomljena vrata to su vodila u utrobu jahte. Uvue se unutra i odmah
shvati kako se latio jalova posla. Osim ustajale vode, otpadaka to ih je nanijelo more
i sluzavog zelenog morskog rastinja, unutra nieg drugog nije bilo. Pretraivati to
upropateno i opljakano korito bilo bi sasvim besmisleno. Smoen i razoaran, brzo
se izvue napolje i skoi na obalu.
S vanjske strane broda vidjele su se rupe i udubine to su morale nastati pri
udaru jahte o stjenovitu obalu koljia, a vjerojatno i pri njenom izvlaenju i
prebacivanju na drugu stranu otoka.
To je razlog zbog kojeg je potonuo? ree Bani i upitno pogleda Karia.
Peri prie brodu, pa i sam pone pregledavati oteenja.
Vrlo vjerojatno potvrdi stari. Kad uzmete u obzir popriline valove, moda
i kvar ureaja za ispumpavanje...

 I paniku... doda Peri.

Pa, i paniku. E, tad je to dovoljno da se brod zaas nae na dnu.
Tko ga je vadio? upita Bani.
Pa, rekao sam vam! zaudi se Kari. Radnici Brodospasa! Moete ih
potraiti u Malom Loinju.
Poznajete li kojeg od njih?
Ne mirno e stari. Ali, to nije ni vano. Otiite samo u firmu i pitajte tko je
radio na vaenju te... te... kako se zove to udo?
Dynasty dometne Peri.
Ma, da! Sve e vam rei zavri Kari. Nego, niste li rekli da ste
istraitelj?
Jesam pogleda ga radoznalo Bani.
Tad e vas svakako zanimati neobine stvari to su se dogodile odmah nakon
to je jahta izvuena s dna.
Kakve neobine stvari? zine Bani.
Odmah nakon vaenja broda na otok je pristao brzi gliser s trojicom ili
etvoricom ljudi, koji su otili do jahte i poeli je temeljito pretraivati. Izvukli su sve
iz unutranjosti, rastavili pokretne dijelove, ak su nekakvim aparatima poeli sjei
metal...
Zato?
Po svemu sudei, neto su traili. Ljudima s otoka je to postalo sumnjivo, pa su
pozvali telefonom policijsku patrolu iz Malog Loinja. Jer, ovdje na Unijama nema
policijske stanice.
I?
Kad se policija pribliila, oni su bre-bolje poskakali u gliser i pobjegli.
Znate, imali su takav gliser kakav policija ne bi mogla slijediti.
Kakvi su to ljudi bili?
Po prianju mjetana, bili su nai. Mislim, govorili su hrvatski. Svi, osim
jednog. Taj je bio Nijemac.
Kako znate? upita Bani.
Po tome to su ga svi oslovljavali s Herr Ruprecht.

14.
Cico Krizmani, radnik Brodospasa, u jedanaestom je mjesecu postao
tehnoloki viak, dobio je radnu knjiicu, nekakvu minimalnu socijalnu potporu, i pun
gorine i preobilja slobodnog vremena, poeo dane provoditi po brojnim
maloloinjskim kafiima i gostionicama. Brzo je stekao glas ovjeka koji naokolo laje
svata, olako upada u svae, izaziva guve i sudjeluje u tunjavama. Poznavali su ga
stoga svi, ponabolje policajci i suci za prekraje.
Dok se Baniev sezonski stanodavac vratio u svoj Veli Loinj, Bani je krenuo u
kafi Priko, gdje se, po prianju mjetana, ponajlake moglo naletjeti na otputenog
Cicu Krizmania.
Priko je bio mali lokal, iji je dobar dio zauzimao ank, lijevi dio lokala
inilo je nekoliko separea s niskim stolovima i jednako tako niskim i neudobnim
stolicama, na kojima, dok sjedi, dri koljena pod samom bradom. Do anka su se
nalazila dva automata sa arenim, bunim kompjutorskim igrama, a odmah do ulaza
poluispravan kolor televizor na neobinoj metalnoj konzoli.
Baniu su Cicu Krizmania opisali kao lako prepoznatljivu osobu, visoka
ovjeka plave kose s flasterom na nosu, znamenom iz posljednje tunjave koja je
zavrila slomljenim nosom i jo nepravomonom mandatnom kaznom. I uistinu, upravo
takav ovjek sjedio je sam u jednom od neudobnih separea i pijuckao pivo. Da ovdje
ve podue samuje, dalo se zakljuiti po praznim bocama to ih je naredao po stolu,
prekrivi njima itavu povrinu stola.
Vi ste Cico Krizmani? upita Bani, siguran u potvrdan odgovor, pa bez
pitanja sjedne u separe, tako neudoban da ga je odmah zaboljelo u kriima.
A tko ste vi? pogleda ga ispitivaki Cico. Sudei po nosu, i vi ste fighter?
Pa, to da se volim potui, to je istina ree Bani, drei da e tako zadobiti
povjerenje svaalice.
Bravo! Sjedi samo tu i narui nam po koje pivo!
Konobar! izdere se Bani autoritativno.
Izvolite! pritri momak u bijelom sakou.
Ako imate Plzenjskog piva, donesite nam pola tuceta!

 Prijatelju, dopao si mi se na prvu loptu! upotrijebi Krizmani pomalo

neprikladnu metaforu, pa potape Bania po ramenu. Nego, stari moj, zato treba
Cicu Krizmania?
Ja sam istraitelj...
E, jebe ga! Sad si sve zajebo! zavapi Krizmani. Moe odmah lijepo
napolje... ali pivo ostavi!
Krivo ste me shvatili pokuavao je Bani poraditi na opem dojmu. Nisam
policajac! Ja sam samo privatni istraitelj. Radim za lovu, za jednog klijenta i nemam
nikakve veze s policijom...
Stvarno nema? sumnjiavo e Krizmani, koji je zacijelo s plavcima imao
bolna iskustva. Dobro, a to u ti ja?
Vi ste radili lanjskog ljeta u Brodospasu...
Pizda im materina! promrsi Krizmani, kome je ovo, nakon policije,
zasigurno bila druga bolna toka. Kurvini sinovi, bacili su me na ulicu, a ostavili
stotinu podguznih gadova koji se znaju uvlaiti! Sluaj me, stari moj, ja sam glasao za
ovu vlast, a oni meni ovako! E, neemo, nismo se tako dogovorili! Zna za koga u
glasati na slijedeim izborima? Za sebe. Napisat u na listi: Cico Krizmani vam
jebe mamu!
Radi se o brodolomu njemake jahte kod otoka Unije, u devetom mjesecu
prole godine. Koliko mi je poznato, desetak dana nakon brodoloma Brodospas je
izvukao jahtu i prebacio je na Maraol. Vi ste bili u ekipi koja je obavila taj posao.
Ranko! Jebem ti... pa zato nisi otvorio to pivo? dovikne Krizmani
konobaru, pa zubima odvali metalni ep s vrha boce.
Evo, odmah! jurio je konobar da otvori ostale boce.
Bio sam, pa ta! okrene se Krizmani Baniu.
Eto, to bi me zanimalo tiho e ovaj. to ste nali kad ste izvukli jahtu?
Ti bi, znai, informaciju? naceri se Krizmani. A zna da to kota?
Znam... ali suzdravao se istraitelj bio bih voljan i platiti, ukoliko doznam
neto zanimljivo.
Evo, ovako! ponudi bivi radnik Brodospasa. Dvjesto milja unaprijed, a
bude li zanimljivo, jo stotka na sunce!
Bani ne ree nita, podigne se kako bi mogao lake rukom u dep, izvadi hrpicu
zguvana novca, odabere dvije stotice i stavi ih meu neuredno poslagane boce piva.

Krizmani se nasmije i krene pokupiti pare, ali ga Bani iznenada lupi po ruci.
Prvo pria! Nisam li ti rekao da sam i ja fighter?
Ti se malo previe zajebava! prosike Cico, spreman da ustane.
Priekaj malo! zaustavi ga Bani. Ne bih se htio tui, jer imam na sebi
preskup kaput. Cardin! Pogledaj tu etiketu!
Rekavi to, Bani uhvati kraj kaputa i rairi ga tako da se mogla vidjeti etiketa
iznad unutarnjeg depa. Jasno, nije bila francuska nego neke domae firme, ali to
Krizmani nije ni zamijetio. Ono to je nedvojbeno zamijetio, bio je drak Banieva
revolvera.
Sjedne stoga natrag i pljune na pod, a zatim pogleda klince koji su bjesomuno
drndali po kompjuterskoj igri, simulaciji karate borbe.
Balavci, pizda vam materina! Svi van! izdere se Krizmani na djecu, koja se
bre-bolje pokupie napolje, ostavljajui bespomonog karatista da bludi po arenom
ekranu.
Bani izvadi jo jednu stotku i stavi je na stol.
Evo, bez obzira na zanimljivost prie ree.
Krizmani uzme bocu piva, koju je otvorio zdravim onjacima, ispije je itavu, a
potom se zagleda u Bania.
Kad smo izvukli jahtu, pronali smo le onog Nijemca. Znate da neke jahte
imaju sajlu sa sigurnosnim pojasom, koju jahtai vezuju oko tijela za nevremena. Da
ne ispadnu iz broda. Jer, ako ispadnu, sve je gotovo... E, taj tip si je tog vraga vezao, i
ba ga je to stajalo glave. Jer, zbog tog ga je pojasa brod povukao na dno. Osim toga,
kad je jahta udarila u kamenje, i kad ju je udar vala okrenuo, jadnik mora da je tresnuo
glavom o jarbol ili metalnu ogradu...
Zato to mislite? vrati se Bani na vi.
Pa, imao je ranu na potiljku. Znate, na posao je bio da izvuemo jahtu, a ne da
utvrujemo uzrok smrti. Ali, tom sam tipu bio tako blizu da sam to morao vidjeti.
Izgledalo je strano. Vi ne znate kako izgleda le koji je bio deset dana pod vodom. Pa
jo k tome onaj smrskani potiljak koji su grickale ribe... grozno!
Zgaen, Krizmani se strese, ali ipak otpije jo nekoliko gutljaja piva iz nove
boce.
A ena?
Kakva ena?

 Pa, u jahti je bila i njegova ena, Vicki Hagen.

Krizmani nastavi piti, a zatim, kao da se tek sada sjetio, ree: ena nikad nije
pronaena... ali je oito da je i ona stradala...
Na temelju kakvih indicija?
Pa, u jahti je pronaeno dosta enske garderobe, kozmetikog pribora, ak i
torbica s dokumentima... Ali, najvanije je ono to je pronaeno na obali koljia,
pored kojeg se dogodio brodolom. Tamo je voda izbacila komad istog onakvog pojasa
kakav je odvukao mukarca na dno. Na pojasu je bio komadi tkanine, vjerojatno
djeli suknje... kao da je zapela i poderala se. Mora da se i enska, uplaena velikim
valovima, vezala, a kasnije je sajla pukla, pa su tijelo morale odnijeti morske struje.
Znai da su oboje stradali...
Tako je utvrdila i istraga pomirljivim e glasom Krizmani. Uostalom,
zato ne odete na policiju i ne pitate ih?
Nita njih ne obavezuje na suradnju odvrati Bani.
Recite, kako mislite da je brod stradao?
Izgleda da su ga valovi bacili na otre stijene kolja to ga je probio, tako da je
brzo potonuo. Za nevremena takva se stvar moe odigrati u asu. Osim toga, imali su
nesreu. Da su udarili s druge strane, zacijelo bi se spasili, jer je tamo more tako
plitko da jahta ne bi mogla ni potonuti ispod povrine. Ovako, naletjeli su s dublje
strane i potonuli tako duboko da smo jahtu jedva uspjeli izvui.
Vi ste rukovodili akcijom vaenja broda? upita ga Bani, spreman naruiti
jo nekoliko boca piva.
Ne! odvrati Cico Krizmani. Akciju je vodio Metar.
Kakav Metar?
Simun Jurlina, zvani Metar! On je bio najiskusniji radnik koji je izvukao
mnogo brodova s dna.
Gdje bih ga mogao pronai?
Sad, to bi bilo neto tee... zamisli se Krizmani.
Zato?
Zato to Metar vie nije iv.
Umro je?
Jadnik... ubio se.

 Kada? upita Bani, kao da sluti da bi u toj stvari moglo biti neeg
zanimljivog.
On je bio udan tip, nervoznjak... sluaj za lijeenje. Kad sam uo da se ubio,
nisam se uope iznenadio.
Ali, kada se ubio?
Zapravo... nekoliko dana nakon to smo izvukli tu jahtu. Stanovao je na treem
katu, gore, kad se ide cestom prema velikom parkiralitu. Nou je izaao na balkon i
bacio se naglavake na ulicu. Gol, golcat, zamislite! Ali, on je bio lud... tako neto...
Zato mislite da je bio lud?
E, jebem mu, pa ve sam vam rekao srdio se Krizmani. Imao je bube u
glavi, nikog nije podnosio i ni s kim nije mogao due ivjeti. Tri puta se enio i tri
puta razvodio. Metar je bio posebna pria, svi to znaju... te noi mu je pregorio
ziherung u glavi...
Mislite, zato to se bacio?
Pa i to... ali, ne samo to... Prije no to se bacio, razvalio je itav stan, razrezao
madrace i jastuke noem, zatim je gol golcat skoio dolje na ulicu. Eto, takav vam je
bio Metar! Zar vi mislite da je to normalno?

15.
Sjedio je u kuhinji svog veloloinjskog domaina Damira Peria i gledao kroz
prozor dolje, na malo vezalite, gdje se bura poigravala amcima, pitajui se i sam to
on to ovdje radi. Zar je uistinu takav nepopravljiv moralist da mora odraditi te dvije
tisue maraka, ili ga na sve nagoni radoznalost otkaenjaka?
Ovaj put, ba kao da se ve dri starim, uhodanim gostom, nije se prijavljivao u
Turistikom uredu, nego je zakucao pravo na vrata poznate mu kue u uskoj ulici iznad
luke. Domaica, za koju je tek sad doznao da se zove Nena, prelistavala je areni
ameriki asopis i nekoliko ga puta, onako preko otvorenih stranica, zapitala eli li
to popiti, dok je njen mu spravljao veeru. Bilo mu je pomalo neugodno to im kao
uljez krade trenutke obiteljske intime, ali su se oni doimali kao ljudi koji vole
podijeliti veer s nekim.
Mislio je ovako: prije vie od godine dana, Viktorija Grubi, ili Vicki Hagen, i
njen mu Rudiger, stradali su ispred ulaza u unijsku luku. Rudigerovo je tijelo
pronaeno, Vickino nije, ali sve ukazuje na to da je i ona zavrila isto kao i toliki
lakomisleni kontinentalci, nevini opasnostima mora. Ali, Vicki i Rudiger bili su iz
Hamburga, velikog lukog grada, zbog ega ih ne bi trebalo smatrati pravim
kontinentalcima. Sudei po nekim indicijama, Vicki je ak imala i stanovitih nautikih
iskustava. Ali, i najvjetiji majstori pokatkad pogrijee!
Alpinistiki prvaci padaju u ponore, ili nestaju pod lavinom to se iznenada
obruava usponom.
Biste li mi pomogli stucati pinjole? pita ga Peri, a on uzima mjedeni avan i
bez prigovora se vraa svojim mislima.
I to se tada dogaa? Brodospas izvlai jahtu komina imena, preuzetu
zacijelo iz amerike TV trakavice, a neki nepoznati ljudi, meu kojima je stanoviti
Herr Ruprecht, dolaze na otok i temeljito pretresaju ostatke broda. to trae? to su to
Vicki i Rudiger imali na jahti one kobne noi kad su potonuli u mrane dubine ispred
otoka Unije? Odmah nakon toga, stanoviti Metar, radnik Brodospasa, navodno ne
ba osobito uraunljiv, unitava inventar svog stana i gol golcat skae naglavake na
ulicu. to ako nije skoio? to ako su ga bacili? Oni isti koji su pregledali jahtu?
Sasvim je vjerojatno da su, ne naavi na brodu ono to ih je zanimalo, mogli
pomisliti da je to naao netko tko je na brodu bio prije njih.

 Hoe li biti dobro? upita Bani, pokazujui usitnjene pinjole kuharu.

Nee odvrati Peri treba jo tucati.
Bani se vrati dosadnom poslu i razmiljanju.
Nakon Kosorove smrti, jo jedan razvaljeni stan i jo jedno paranje madraca,
nedvojbeni tragovi sulude potrage za neim dragocjenim. I jo jedna nova, nekako
zakanjela smrt. Ali, kakve je veze mogao imati sa svim tim zagrebaki antikvar? I to
godinu dana nakon to je jahta potonula? Dobro, sasvim je jasno da je poznavao
Viktoriju Grubi, ili Vicki Hagen, ali je jo jasnije da je znao za njenu nedvojbenu
smrt. Po rijeima Alicije Mesi, nakon to je Vicki stradala, vratio se u Zagreb u
groznom stanju i s tekom depresijom zavrio u vrapanskoj bolnici za duevne
bolesnike.
Zar je mogue da je stradao zato to se obratio privatnom istraitelju i zaiskao da
mu pronae mrtvu osobu?
Ne, stvari nemaju mnogo smisla! Poput projekcije s loeg kinoprojektora, as
bivaju jasnije, as mutnije.
Sada e biti dobro ree Peri, zagledavi se u unutranjost tekog avana.
Moete dodati maslinovo ulje i bosiljak dok ja pristavim pagete...
Poznajete li moda Igora Galba? iznenada e Bani, prisjetivi se razgovora
to ga je proli put, zbog mladieve odsutnosti, propustio obaviti.
Povrno promrmlja Peri, nadzirui lonac u kojem je kljuala tjestenina.
Jutros sam ga vidio u mjestu.
Dakle, vratio se, protrne Bani, namjeravajui ve sutra izjutra posjetiti
roaka pokojne Viktorije Grubi.
Sutradan ujutro sasvim je lako uspio pronai Igora Galba. Mladi je imao neto
vie od dvadeset godina, bio je ljepukast, pravilnih crta lica, briljivo zaeljan,
lakom uvrene kose, sav je mirisao po nekom skupom, ali pomalo napadnom i
enskastom mirisu, a u hodu je pokazivao lakou i gracioznost koji su bili sve prije no
muevni.
Baniu odmah posta jasna napomena poslovoe iz samoposluivanja, koji je
prije nekog vremena rekao: Kad ga vidite, bit e vam jasno da nije oenjen.
Krenuli su polako prema lokalnom groblju i Bani odmah primijeti da ga ono
malo prolaznika promatra nekako zaueno i zlurado. Trudio se da na to ne obraa
panju.
ini se da su prve kapi kie kanule ree Igor, a Baniu se uini kako je

domiljenost i afektiranost mladieve reenice posve u skladu sa sveukupnou

njegove pojave. Ipak je dopustio da mu se ljepukasti otoanin sasvim priblii i
natkrili ga svojim elegantnim kiobranom.
Blago i ravnomjerno je padala kasnojesenska kia, zbog koje odvaniji ne bi ni
otvarali kiobran, kad su zastali ispred grobnog kamena na malom mjesnom groblju.
Na neuglednoj kamenoj ploi pisalo je ime Viktorije Grubi-Hagen, sa sedmim
rujnom 1989. kao datumom smrti, a ispod njena, svjeim je uklesom bilo ispisano ime
njene majke Roalije, koja je preminula prije mjesec dana.
Njen otac poiva u miru zagrebakog groblja ree Igor, objanjavajui zbog
ega su na spomeniku samo dva imena. Ovdje je jo jedno mjesto to eka Vickinu
sestru Neli, ali ona sada izbiva u jednom od tih dalekih njemakih gradova. Ah,
prokleta tuina to nas vraa naoj smrtnosti! Da se Vicki nije otputila, vjerojatno bi
njen umilni smijeh ostao ovdje, u naoj nazonosti...
Vi ste pjesnik? upita Bani, trudei se da prigui ironiju.
Moda i jesam. Ali, nisam pjesnik rijei nego pjesnik boja.
Slikar?
Trudim se biti sa sjetom u glasu e mladi. Ali to znai biti slikar u ovom
opakom svijetu? Znai poluiti to da se za vama okreu i upiru prstom.
Bani je bio siguran da se za Igorom ne okreu zbog toga to je amatersko
mazalo, nego zbog posve drugih razloga, ali o tim razlozima nije htio govoriti.
Trebalo mu je mladievo povjerenje.
Tu je Viktorijino ime, ali ona ne lei ovdje? upita Bani bojaljivo, ne
znajui koju e vrst sjeanja probuditi u ovog ovjeka iskrene, ili hinjene, umjetnike
preosjetljivosti.
A to to znai: Ne lei ovdje? raspjeva se ponovo nalickani bedak. U
smrti smo svagdje, a gdje jest tijelo, Bogu je nevano!
Pa, jest zamisli se istraitelj Bogu je moda svejedno, ali meni nije.
Dobro, dobro, vi ste zacijelo prizemni pozitivist! Vickino tijelo nikad nije
pronaeno, rastoilo se u poeziji tamnih morskih voda. Lijes u ovom grobitu tragino
i beznadno je prazan, ali Vicki je tu, tu u empresima, raslinju, travama, u onoj
kvrgavoj maslini...
Vi zapravo brati ste toj nesretnoj, morem skrhanoj dui, to ukopana je u ovu
beutnu zemlju? pokua Bani nasljedovati mladievu pretencioznom stilu, ali je
samom sebi zvuao kao poetski nadahnut junak konfekcijskih crtica.

 Jest, to sam joj ja!

Bili ste s njom lanjskog ljeta, prije no to se to dogodilo?
Pa svakog smo se dana radovali jedno drugom!
Poznavali ste i njena mua? pogleda ga Bani kako stoji, pogleda svejednako
upita u grob. Bila je to prava, dobro odmjerena, patetina poza umjetnika, kakva se
bez dugotrajne vjebe ispred ogledala ne moe usavriti. Neki umjetnici nikad nee
znati zauzeti takvu pozu, kao to Igor Galb nikad nee biti umjetnik.
Ah, sjajan je bio dragi Rudiger! Uvijek spreman da pogleda moju novu sliku,
da me obdari kakvom lijepom sitnicom, da popria... Moram priznati, bio je dua tako
srodna, i tako nalik na moju, uvijek spreman da zamijeti profinjenu, lijepu stvar...
E, zlo i naopako!, pomisli Bani pa, onako umoran i neispavan, sjedne na onii
grobni kamen.
Zar ba da najstidnijim dijelom tijela dodirujete biljeg pod kojim je prah naeg
biveg brata?
Tu vam je pokopan brat? zbuni se Bani, pa bre-bolje ustane.
Ne odvrati Igor. Tako se to kae.
A ime se bavio Rudiger? upita Bani, pa bezobzirno sjedne najstidnijim
dijelom tijela na onaj isti kamen.
Kia je polako prestajala, ali mladi nije zatvarao kiobran. Zacijelo je drao da
tamno, imioliko pomagalo pridonosi ukupnom dojmu to ga je elio ostaviti na
zagrebakog privatnog istraitelja.
Malim, lijepim, finim stvarima...
Bio je slastiar?
Kako ste samo trivijalni i prozaini! Bavio se dijamantima. Dijamantima i
dragim kamenjem prijekorno ga pogleda Igor, zacijelo ljut to ga je prekinuo u asu
kad mu je na pamet pala krasna metafora kojom e opisati Rudigerovu profesiju. Bio
je bogat, basnoslovno bogat, ali je materijalnim bogatstvima pretpostavljao
neprocjenjiva bogatstva duha i estetike...
Znai da je bio peder? izleti Baniu neto to se nije uklapalo u strategiju
razgovora.
Mladi se trgne i rastui, potom napravi nekoliko koraka, okrene mu lea i
zagleda se u prostranu morsku puinu.
Uistinu je alosno dijeliti ljubavi prema objektima oboavanja! ree, ali

onako, vie za se.

A Ruprecht? Poznajete li Herr Ruprechta? iznenada e Bani, trudei se da
ga odvue od promatranja puine i metafizike, to mu se, ini se sasvim kaotino,
kovitlala glavom.
Poznajem i Herr Ruprechta ree on, pa se vrati Baniu i natkrili ga
kiobranom, premda kia vie nije padala. Ruprecht je esto dolazio u Loinj da
posjeti Vicki i Rudigera u njihovoj kui. Znate li tu kuu?
Mislim da znam promrmlja Bani. A ime se bavio taj Ruprecht?
I on je bio draguljar, ali je imao drugu, mnogo veu strast. Umjetnost! Kupovao
je slike, rijetke knjige i rukopise, antikne predmete, stilski namjetaj. Vidite, kad bi s
nekoliko poteza trebalo naslikati Ruprechta, rekao bih da je silom prilika draguljar
kojem zaraeni novac slui tek da bi se okruio, beskrajno okruio neprolaznim
umjetninama. Posjedovao je Matissea, Noldea, Morandija, Munka, Modiglianija, ak i
jednu moju sliku. Da ste vidjeli to platno, taj Rudigerov portret!
Nakon to su Vicki i Rudiger stradali, Ruprecht vie nije dolazio?
Mladi ga pogleda s nevjericom, a potom nekako nesigurno, i sasvim nepatetino
prozbori:
Ne... ne... to bi radio ovdje?
Tako... mislio sam. Dakle, da ponovimo: Rudiger i Vicki esto su dolazili u
Veli Loinj. Njihov prijatelj Ruprecht, draguljar i kolekcionar umjetnina, posjeivao
ih je u njihovoj kui. Znate li moda Ruprechtovo prezime?
Ne. Svi su ga zvali samo Herr Ruprecht. Dobrim i velikim ljudima, kao i svim
nedunim bojim stvorovima, dostatno je samo ime. Zar ste uli da maka, riba,
aneo, maslina imaju...
Svakako, svakako! prekine ga Bani, polako gubei strpljenje. Osim
Ruprechta, jo je netko posjeivao Hagenove?
Mladi se malo zamisli, pa konano sklopi onaj suvini kiobran.
Dolazio je stanoviti Puba Klisovi iz Zagreba. Ali, on ni po emu nije
pripadao duhovnoj eliti kakvu su inili Rudiger i Ruprecht. On je bio gortak,
nepopravljivo vezan uz materijalnost svijeta.
Zato je onda dolazio?
Neto je valjda radio za Ruprechta, ili za Rudigera. Konano, oni su tako esto
boravili u naoj zemlji jer su imali poslove... Mislim da su ovdje primali ljude i
poiljke s Juga...

 Kakvog sad Juga?

Ne znam vam ja zbuni se Igor. Nisam zabadao nos u njihove poslove... Ne
gnjavite me time!
S Istoka i Juga dolazi droga, razmiljao je Bani. Ali, koji su putovi dijamanata i
ukradenih umjetnina, to nije znao. Ako u tome i postoji kakva pravilnost!
Rekli ste da je taj Puba Klisovi iz Zagreba?
Jest. uo sam jednom da je vlasnik pivnice u onom oblinjem... ekajte, kako
se ono zove? Ah, da, mislim da posjeduje pivnicu u Samoboru. Eto, vidite, kad
posjedujete draguljarnicu, sasvim je normalno da stremite duhovnom i uzvienom, a
kad posjedujete pivnicu, ili mesnicu...
Poznavao sam mesara koji je u mesnici, pored butova i flama, drao platna
Kraljevia i Stania slae Bani, pa pogleda u zemlju, valjda da ga smijeak ne
izda.
Zbilja!? iskreno i naivno se zaudi Galb. estitam! Eh, to je lijep i
pohvalan izuzetak.
Dakle, ne znate kakve je poslove obavljao taj Klisovi?
Ne znam. Ali, on je prije bio boksa, pa...
Da, to je jasno, mislio je Bani, biveg boksaa nisu imali da bi im brusio
dijamante, ili procjenjivao Matissea! Bivi su boksai redovito i sadanji boksai,
najamnici prljavih rabota.
A Vlatka Kosora? Jeste li poznavali Vlatka Kosora?
Igor obori pogled, pa polako krene prema grobljanskom izlazu. Bani ga
sustigne, zauen mladievom reakcijom.
Zato ne elite priati o Kosoru?
Zato to je on bio Vickina i moja tajna! odbrusi mladi, brzajui prema
mjestu.
Nedavno je ubijen! ree Bani, nadajui se da e to izazvati nekakav dojam.
Igor Galb zastane i okrene se oiju punih suza. Zar je to istina?
Jest! Zato sam i ovdje. Ako vam je Kosor ita znaio, bilo bi dobro da nita ne
preutite.
Igor izvadi iz depa bijeli rupi, obrubljen ipkom, pa obrie vlane oi, a
potom pogleda u istraitelja tako bolno i bespomono da se ovom uinilo kako e mu
istog trena pasti u zagrljaj. Ne bi li ga nekako u tome sprijeio, Bani se nakalje,

izvadi Marlboro i brzo ga zapali. Nemajui kud, mladi zapone: S Kosorom me

upoznala Vicki. Oni su se lani u ljeto sasvim sluajno sreli u Velom Loinju. Vicki mi
je priala kako je Vlatko neprolazna ljubav njene mladosti. Odmah mi je postalo jasno
da su nakon tolikih godina ponovo shvatili da se vole. Meu njima je planula ljubav,
koju sam mogao razumjeti. Samo stoga to sam bio uvjeren u istou njihovih
osjeaja, utio sam pred Rudigerom, iako me privrenost tom dragom Nijemcu
neprekidno opominjala i tjerala da kaem to mu se dogaa iza lea. Ali, nisam rekao,
zajedno s njima sam patio. Ah, dragi Vlatko, s kojim sam provodio sve ono vrijeme
to ga Vicki nije mogla provesti s njim! Obeao mi je pronai posao u Zagrebu. U
salonu slika. A sada je nepovratno mrtav... kao i nesretna Vicki...
Da suho e Bani. Od tog posla nee biti nita.
Tuan, sluen situacijom u kojoj se naao, Vlatko se jedne veeri napio i rekao
mi kako e Vicki napustiti Rudigera i poi s njim u Zagreb. Ali, ja u to nisam
vjerovao. Sumnjao sam da bi Vickino aneosko srce moglo nanijeti tako ljutu ranu
dobrom Rudigeru...
Jasno, u melodrami po kojoj je bludio homoseksualni bedak, Vickino aneosko
srce nije bilo kadro zadati takvu ranu, pomisli Bani, ali u prozainoj stvarnosti,
stvari su moda stajale sasvim drugaije.
Kako je Kosor doivio njenu smrt?
Kako je doivio... zbuni se on. Ne znam. Kosor je otiao dan ranije.
Zapravo, poslije Vickine smrti nisam ga uope vidio. Nije vie dolazio u Veli
Loinj...
I to vama nije udno! naljuti se Bani. Kaete da ju je ludo volio, a onda,
hop! Nema ga vie! Vratio se u Zagreb da pobrie prainu s antikvarnih knjiga! I to
ba dan uoi njene smrti!
Igor Galb je utio, valjda i sam muen Banievim sumnjama. Tako neto nije se
uklapalo u bljutavu, sentimentalnu arkadiju koja mu je blokirala razum.

16.
Pak si bil na moru? vikao mu je pod prozorom Paco, koji nije znao da se s
Loinja vratio tek kasno noas. Bani prokune, ustane, otvori prozor i pogleda dolje.
Paco je stajao ozbiljan i natmuren kao i obino, odjeven u elegantno tamno odijelo, u
kojem se morao osjeati sasvim nelagodno.
to je? Postao si Varteksov maneken? Otkud ti grobarska odora?
Prodal sam video-rekorder i kupil odijelo! Bu doel na gemit?
Na pivo! ispravi ga Bani, pa zatvori prozor i poe se obui, iako ni sam nije
znao radi kog bi vraga morao tako rano izjutra lokati pivo s uparaenim kinooperaterom. No, na jutarnje gubljenje vremena s Pacom, ve odavno je poeo gledati
kao na neku vrst drutvenog rituala, a o svrsishodnosti ritualnih radnji ovjek se
uistinu ne bi trebao propitivati.
Ponovo su stajali uz okno kafia i gledali u plakat posljednjeg filma nedavno
preminulog Johna Holmesa, velike porno-zvijezde, koja je nakon etrdeset tisua
filmskih koitusa konano naletjela na AIDS. Pored slike glavnog glumca pisalo je
biggest cock in the world. Kako engleski znaju tek rijetki, reklamni slogan nije
mogao povrijediti udoredne osjeaje prolaznika.
Pogledom punim nevjerice, Bani je ispod oka pogledavao Pacovo ispod
ekia novo odijelo, ne znajui u kojoj je funkciji ta novina. Dodue, poznajui ga,
nauio je da pitanja emu i zato, kad se radi o udacima kakav je Paco, nemaju
ba nikakva smisla.
Da se ne eni? upita Bani, jo jednom bacivi pogled na ovratnik Pacova
odijela, na kojem jo nije bilo ni one karakteristine naslage prhuti.
Ne odmahne glavom Paco.
Odlazi s nekakvom predstavkom u vrhovnitvo? upita i dalje radoznao.
Moda bi me upirali. Nisam glasal za njih.
To oni ne znaju! Dobro, kog si vraga kupio to glupo odijelo?
Misli da je glupo?
Mislim. Ne pristaje ti. Ti si proleter. Bez obzira koliko te zvali gospodinom,
odijelo ti ne pristaje!

 Misli, tebi bi, kao, pristajalo?

Nisam to rekao! Ni meni ne bi pristajalo! Zar si me ikad vidio u odijelu?
No, dobro, kupil sam ga jer se spremam nastupit na televiziji...
to je sad ovo, pitao se Bani, i ba u tom trenu spazio kako su Lidija i Nika
prole ispred prozora kafia. Odloi pivo koje mu tako rano ujutro ionako nije prijalo,
dobaci Pacu kako se uri, pa se hitro vrati u ured.
Nika i Lidija su dole tek tako, da ga vide, bez neke odreenije namjere. Lidija,
naime, nikad nije bila u njegovoj novoj poslovnici.
Nika me nagovorila ree Lidija. Sluajno smo prolazile pored Britanca.
Po tome kako ga je pogledala, Baniu se uini da lae. Strese se pri pomisli da
se Lidija, kojoj se, kako je mala tvrdila, raspada ve drugi brak, mogla uputiti ovamo
radi posve odreenih, brano-obnoviteljskih razloga.
Ovdje ti je sasvim zgodno, ali je ambijent pomalo vulgaran. Svi ti pornoplakati... primijeti Lidija, nakon to je dobro prouila okoli.
Zamisli! veselo e Nika. Neki dan me razrednica zvala na razgovor, jer
sam u neki glupi formular, u rubriku zanimanje oca, upisala, privatni detektiv.
Morala je zvati Tamarina da joj on potvrdi kako se ne zezam sa kolskom
administracijom.
Baniev se pogled naglo sretne s Lidijinim, i on primijeti kako se na spomen
Tamarinova imena nekako kiselo osmjehnula.
Nisi li mogla jednostavno napisati obrtnik?
Ali, ti nisi obrtnik! bunila se kerka. Obrtnici su debeli, zadrigli lovai...
A ti jo uvijek ima liniju dometne Lidija, pomalo provokativno, zacijelo i
ljubomorno, jer se u posljednje vrijeme borila sa suvinim kilogramima, kojih nije
bilo mnogo, ali se paljivu pogledu nisu dali skriti. Kako to uspijeva?
Jedem u trku rei e on preko volje. Hamburgere, hot-dog, sendvie,
izbjegavam burek i evapie...
Potom brzo zauti, pobojavi se da bi ona sve to mogla shvatiti kao jadikovku. A
jadikovati pred bivom enom, drao je Bani, vie je no neukusno. Konano, niti je
ona kriva to im je brak propao, niti on ezne da mu se vrati, kako bi mu spravljala
zdrave bifteke, vone salate, integralne itarice i govedske juhe po kojima plivaju
kolutii mrkve.
Moda bi pristao da te pozovemo nekamo na ruak? ree Lidija, a on ponovo
posumnja u sluajnost njihova posjeta. Sad, u neku ruku, na ruak mu se ilo, ali mu je,

isto tako, strategija ouvanja duhovne ravnotee nalagala da se ne uputa tako olako u
sumnjive odnose s bivom enom.
Nije stoga pristao, ali nije ni izriito odustao, jer se na vratima stvorio mladi u
zelenom ubretarcu, zarastao u dugu kosu i bradu, s trockijevskim naoalama na
nosu. Nije izgledao kao netko tko je doao naruiti praenje nevjerne supruge.
Vi ste gospodin Bani? upita bradati.
Slab sam vam ja gospodin mirno e Bani.
K vragu, pa ne mogu vam rei drug Bani kad nije u trendu! Nedavno sam iz
istog lapsusa nazvao jednog tipa drugom, a on je tako popizdio... a prije pet-est
mjeseci je bio partijski sekretar u svojoj firmi...
Zbog ega me trebate? zauzda Bani doljakovu brbljavost.
Simek! predstavi se bradati pa mu prui ruku. Ja sam sa Zagrebakog
treeg. Vidite, vi ste neka vrst privatnog istraitelja, a to je zanimanje novo i
neobino, puno konotacija to ukazuju na krimi, film, i tako to... Dakle, radi se o
medijski eksploatabilnoj temi. Vi ste svakako morali uti za nau emisiju Kult
linosti?
Nisam prizna Bani.
To vam je ona emisija...
Nemojte se truditi, uope ne posjedujem televizor.
Ne posjedujete televizor? zgrozi se mladi, kao da mu je rekao da ima tri
noge, ili plivae koice meu prstima. No, dobro! To je emisija u kojoj
razgovaramo podugo i temeljito s vanim ljudima. Biste li u utorak bili na gost?
Ne bih krajnje nezainteresirano e Bani.
A zato, molim vas? Pa to je besplatna medijska propaganda za vas, izuzetan
doprinos izgradnji imagea, bez kojeg u poslovnom svijetu ne moete ni mrdnuti.
Nisam nikakav vaan ovjek...
Ali, ako vi niste vani, vae zanimanje plijeni pozornost...
Tata, pa to bi bilo super! pljesne rukama Nika. Svi gledaju Zagrebaki
trei, program na kojem nikad nee moi gostovati Josip Tamarin!
Eto vidite, zar ete se moi ogluiti na molbu roene kerke? Ona sasvim
pravilno procjenjuje na medijski i promidbeni potencijal. Odbiti medij, znai odbiti
poslovnu budunost. Dakle, mogu li ipak raunati na va pristanak?
Ne znam... moda... promrmlja Bani, pa krene prema izlazu i izvadi nekako

znaajno klju iz depa. Ali, nikako ne u utorak, nego nekom drugom prilikom.
Brzo je obukao kaput i tako ih sve troje, na podosta nepristojan nain, upozorio
kako ovdje vie nemaju to traitj.
ekaj! Pozvale smo te na ruak rekla je Nika glasom u kojem su se nazirali
ljutnja i prosvjed.
Na alost, moram hitno u Samobor.
I u Samoboru ima perfektnih mjesta za objed!
Idem poslovno.
Nika kao da je htjela jo neto kazati, ali ju je majka uhvatila za lakat i rekla,
tako da je i on mogao uti: Pusti, molim te, policijsku barabu!
Dok je jurio ljubljanskim auto-putom, neprekidno ga je progonila Lidijina
primjedba. Bila je gruba, ali iskazana glasom u kojem je bilo vie ale i zadirkivanja
no ljutnje. Dok su jo ivjeli zajedno, upravo takve stvari bi rekla kad bi ga htjela
naljutiti, ali kad se nije namjeravala svaati. Zar je mogue da nakon tri godine to ih
je provela u braku s drugim ovjekom, jo uvijek nije sasvim ravnoduna prema
bivem muu? Razmiljajui tako, zamalo je naletio na sporo vozilo s prikolicom to
se vuklo ispred njega. Svjestan da je rastresen, neoprezan, ak i zbunjen, skrene uz rub
auto-puta, upali cigaretu i ukljui kazetofon, upravo na mjestu gdje je poinjala
Naima, stvar koju je John Coltrane posvetio svojoj eni Naimi. Kako je taj ovjek,
koji je troio sate i sate traei meu stotinama piskova onaj pravi, uspio meu
milijunima ena pronai ba jednu odreenu? Ili je moda drao da je odabiranje
piska za saksofon kudikamo vaniji i ozbiljniji posao? Glazba to je strujala kroz
zvunike ugraene u vratima, bila je udan, izglobljen vrtlog u kojem su se nazirali svi
mogui vjetrovi koji puu pustopoljinama braka, tako da se Baniu do te mjere
zavrtjelo u glavi da je morao hitno iskljuiti kazetofon.
Klisovieva pivnica imala je udan eki naziv Nazdar, i u njoj su se, uz
prvoklasnu klopu, mogle dobiti mnoge vrste piva, samo eko ne. Unutranjost joj je
bila sasvim udobna, ali nekako stereotipna, ba onakva kakve su uglavnom sve
pivnice. Drveni separei s masivnim stolovima od jelovine, visoko postavljeni prozori
od bruena stakla nalik na ono od pivske krigle, pod od tamnih dasaka koje kripe pod
nogama uurbanih konobara i karirani stolnjaci, ije mrlje ine pajzkartu sasvim
suvinom.
Naruio je meso s kotla i veliku au piva, rekavi konobaru da pozove gazdu.
Gazda nije tu! neljubazno odsijee konobar.
Kaete li mu da je stigao prijatelj Viktorije Grubi, zasigurno e biti tu rekao

je mirno, promatrajui kako konobar izlazi na sporedna vrata.

Nakon nekoliko asaka, neljubazni se konobar vratio, odvukao se do kuhinje i
donio narueno pivo".
Na meso ete priekati! rekao je, tresnuvi aom piva o stol.
A na gazdu Klisovia? upitao je Bani radoznalo, ali mu konobar nije
odgovorio.
Upalio je cigaretu i otpio polovinu piva, a zatim spazio kako se njegovu stolu
polako i samouvjereno pribliava nabildani tip zadebljane ije, spljotena nosa kakav
vodaju naokolo samo bivi boksai, i oputene donje usne.
Bani se zagrcne. Bio je to onaj isti ovjek koji je naredio da ga izbace iz
Hagenove kue na Pantovaku.
Oho, vi opet njukate naokolo? ree Klisovi i nevoljko sjedne na rub
klupice, nasuprot Baniu. Vidjelo se da se ne namjerava due zadravati.
Pa, to ste vi! s hinjenom radou e Bani. Recite, gdje je moj dobri
prijatelj korpion? Je li ve zalijeio testise? Ili se moda morao odluiti za protezu,
pa sad hoda po svijetu s plastinim jajima?
Tko ste zapravo vi? zakrgue zubima bivi boksa.
Istraitelj izjavi Bani, ali ne ree kakav, pretpostavljajui da e i rije
istraitelj biti od nekakve koristi.
Fino. Pa, to? Kog boga hoete od mene?
Za naeg posljednjeg ugodnog askanja na Pantovaku, kad je va prijatelj
doivio nezgodu s jajima, pitao sam vas za Viktoriju Grubi. Slagali ste mi. Rekli ste
kako je uope ne poznajete.
A vi ste rekli da ste njen brat.
Svi ljudi su braa otpovrne Bani s naivnom jednostavnou.
Ne zajebavajte! odbrusi Puba. Zato ste doli? Vaa je upornost stvarno
iritantna. Onaj razgovor na Pantovaku nije vas nauio pameti?
Da utvrdim zbog ega ste mi lagali. Rekli ste da ne poznajete Viktoriju Grubi,
a poesto ste bili gost u kui njena mua u Velom Loinju. Tamo se sastajalo drutvo
usmjereno na estetske probleme. Osobno sumnjam da su vas razgovori o talijanskim
renesansnim slikarima mogli nagnati da kolima potegnete tristo kilometara.
Nema to veze! Viktorija je mrtva ve vie od godine dana.
Ba zbog toga ima veze! nije se dao Bani.

 Pa, dobro. Poznavao sam je. Neko sam vrijeme gajio simpatije... Zbog nje sam
odlazio u Veli Loinj, ne zbog njena mua.
Vi niste oenjeni?
Rastavljen sam zakrgue on zubima, kao da mu u ustima nedostaje boksaka
guma.
Ako ste tamo odlazili radi Viktorije, morali ste upoznati i Vlatka Kosora?
Ne znam ni za kakvog Vlatka Kosora.
A za Ruprechta? Herr Ruprechta?
Bani je paljivo motrio Klisovievo lice, ekajui nee li ga odati kakav
nekontrolirani pokret. Ali, osim srdbe, nita drugo na tom licu nije mogao proitati.
Potvruje li to njegovu nedunost, pitao se, ili je samo znak uobiajene ravnodunosti
spram pitanja skrupula?
Jasno, vi ne znate ni za Ruprechta! ironino e Bani. Kako biste i znali!
Ali, ja u vam pomoi. Ruprecht je onaj Nijemac s kojim ste lani na Unijama
pretraivali ostatke potonule jahte. Zvala se Dynasty, kao i ona glupa serija o
obitelji Carrington. Pa, to valjda znate?
Kako gorila spljotena nosa nije nita odgovarao, Bani odlui krenuti u napad
najeim orujem ne bi li tako slomio njegovu upornost.
Vidim da vam se ne mili razgovarati sa mnom. Moda vam nedostaju korpion
i onaj drugi, debeli... No, ako se ne odluite, i ne propjevate, mogao bih vas uvaliti u
velika govna. Odmah u vam objasniti kako. Mogao bih otii na policiju i nagovoriti
je da vas temeljito ispita... u pogledu ovjeka koji je gol golcat skoio s balkona svog
stana na treem katu. Sjeate li se, zvali su ga Metar? Prialo se kako je prije toga
ispreturao stan i razrezao madrace. Ali mi, mi obojica znamo da su madraci razrezani
tek nakon to je skoio...
Bani zastane, tuno svjestan kako se brzopleto odao. Rekavi: Mogao bih otii
na policiju, nehotice je priznao kako nije pravi policijski inspektor ve neto posve
drugo, za ljude Klisovieva kova posve benigno.
Rekli ste da ste istraitelj! Slubenu kartu na sunce, ili se smjesta istite
odavde!
Bani ustane, spreman da se skloni od mogueg udarca biveg tekaa, pa
promuca neto to Pubu nije moglo impresionirati: ekajte, ja sam privatni
istraitelj!
Pomisli izvaditi onaj idiotski papir s biljegom koji su mu dali opinski inovnici,

ali shvati da bi takav potez bio ista lakrdija.

Klisovi ga zgrabi za rever kaputa i ruku i izgura ga do vrata, a potom izbaci
napolje tako snano da je malne pao u blato ispred ulaza u pivnicu. Budui je lokal
bio gotovo prazan, razgoropaeni je vlasnik mogao priutiti sebi takvu, ugostiteljskim
obiajima neprimjerenu bahatost.
Zlovoljan i postien, ali zadovoljan to je neto doznao, Bani krene prema
automobilu, a zatim u jednom asu spazi telefonsku govornicu postavljenu na uglu,
pedesetak metara od pivnice Nazdar.
Ue u nju, pronae na dnu depa eton, ubaci ga i nazove Komara.
Sluaj me dobro, Komar! Dugo sam razmiljao to da uradim s onim tvojim
neandertalcem Doganom. Jutros sam pobacao svu lijeniku dokumentaciju o
ozljedama koje mi je nanio i povukao advokatsku punomo. Neu ga prijavljivati. Ali
bih htio s njim po razgovarati.
Zato? zaudio se Komar.
Radi se o jednoj nagodbi.
Kakvoj nagodbi?
Komar je bio uasno radoznao i nedjelotvoran ovjek. Mogli ste s njim
razgovarati satima i satima a da vam na koncu ne bude jasno to ste se uope
dogovorili. Samo stoga to mu je bio prijatelj, Bani je od davnih dana nauio trpjeti
njegove mane.
Ne gnjavi! Reci mu da u ga sutra u deset ekati u Oktogonu do Slijepaca.
Ne znam hoe li moi... Moda ima...
Moi e! ultimativno e Bani. Jer sam lijeniku dokumentaciju bacio u
kantu za smee, ali mi je kanta jo uvijek u kuhinji!

17.
Izgubio je dvadesetak minuta na Cvjetnom trgu, razgledajui tandove
Novogodinjeg sajma, krcate uvoznom robom, ija se ekspanzija dala objasniti
jedino utopijskim odnosom njemake marke i dinara, na kojem je inzistirao
nasmijeeni premijer, a potom je zastao pred ulazom u sumrani prolaz Oktogon.
Pored ulaza stajala je nova plava tabla s natpisom Preradoviev trg. Ovaj trg
ponovo nee nositi svoje pravo ime, pomisli Bani, pa se otputi do mirne
unutranjosti prolaza, na ijem su imenu doljaci, Novozagrepani lomili jezik
nazivajui ga Ontogon, Oktonogon i jo kojekako. Na sredinjem, krunom dijelu
prolaza, tamo gdje se prodaju razne kuanske potreptine, rukotvorine slijepaca,
stajao je mladi u trapericama, konoj jakni i s kaketom na glavi, koji je, drei
akustinu gitaru, izvodio neku prastaru pjesmu Boba Dylana. Neko, kad je ameriki
protestni pjeva bio brand new, takve su domae glazbeno-uline importe revni
drugovi milicioneri privodili u stanicu i naplaivali globu. Sad je sve bilo doputeno,
ali istovremeno i prekasno! Pjesma je govorila neto o vremenima koja se mijenjaju, i
o tome kako e oni koji su bili dolje, sada biti gore, i obratno. Gotovo kao Gunduli,
sjeti se Bani davnog kolskog gradiva, a odmah potom spazi ogromnu tjelesinu
inspektora Dogana, koji ga je nervozno iekivao, zacijelo se ljutei to su prola
vremena u kojima je mogao izvaditi slubenu iskaznicu i nogom u dupe istjerati
rockminstrela iz tihe bezlinosti poznatog gradskog prolaza.
Sasvim neobian prizor ree mu Bani. Domai John Wayne i domai Bob
Dylan, zajedno na tako malom prostoru!
Dogan se kiselo nasmije, ne odajui ovjeka koji je shvatio metaforu.
Kako ste, drue? ree mu Bani umjesto pozdrava, ali mu ne prui ruku.
Spadao je u ljude koji se nerado rukuju.
Nisam vam ja nikakav drug! odbrusi Dogan.
Niste vie? kao da se udi, rei e Bani. Komar mi je rekao da ste u ovoj
slubi ve deset godina. Bar devet i pol, morali ste biti drug.
Stvarno imate pogan jezik promrmlja gotovo dva metra visoki Dogan. Neki
put mi je drago to sam vas onako...
A neki put i nije... spremno e Bani. A znate kad vam nije drago? Kad
pomislite da u vas prijaviti i kad se smrznete od straha da ete izgubiti posao. Tad

vam nije drago, i tad sanjate o dobrim starim vremenima drugova, kad ste mogli
uraditi to vam se prohtije. Nije li tako?
Ako ste doli da me vrijeate, onda e bolje biti da se odmah rastanemo rei
e Dogan, gotovo kapitulantski.
Nisam doao radi toga, nego radi jedne pogodbe.
To je ve u redu mirnije e Dogan. Ali, zar emo o tome ovdje?
Proetat emo se do Gornjeg grada. Tamo je mirno pa emo usput popriati.
Bez rijei su poli prema uspinjai i uli u praznu kabinu, koja kao da je ba na
njih ekala.
Vidite, Dogane iskoristi Bani mir i diskreciju prazne kabine radei na
poslovima to mi ih je povjerio pokojni antikvar Vlatko Kosor, doao sam do
odreenih zakljuaka koji bi mogli i vama koristiti. Bio bih spreman prodati ih,
odnosno zamijeniti za neke informacije koje su vama svakako dostupne.
Kao savjestan graanin, vi biste morali sve to znate ispriati meni. Na to vas
obavezuje i zakon ree Dogan, kome kao da nije bilo do mutnih pogodbi.
Zaboravite na to! Ta vrsta demagogije kod mene, na alost, ne pali. Ja nisam
savjestan, domoljuban i ponizan, nego slobodan graanin. A kao slobodan graanin,
imam pravo tititi svoje osobne i profesionalne interese.
Dobro, dobro! umirivao ga je Dogan. Govorite kao nekakav jebeni
studentski aktivist. to vi to znate o ubojstvu Vlatka Kosora?
Prvo nagodba! Morate mi garantirati da ete mi zauzvrat pruiti informaciju
koju trebam.
Pa, dobro, nosite se...!
Niste ba uvjerljivi. Pristajete li?
Pristajem nevoljko e Dogan i strese se jer je uspinjaa upravo krenula.
Kosorovu smrt neete razrijeiti ne povezete li je sa smru stanovite Viktorije
Grubi.
Dogan ga pogleda s nevjericom; vidjelo se da nije uo za Viktoriju Grubi. Mai
se za olovku, koju je drao u depu, pa na poleini kutije cigareta napie ime koje je
spomenuo Bani.
Kosor je prije petnaestak godina imao nesretnu ljubavnu vezu s tom enskom.
ak se zbog nje pokuao i ubiti; popio je letalnu dozu phenobarbitona. Viktorija
Grubi se preselila na Loinj, tamo upoznala bogatog njemakog turista, otila s njim

u Hamburg, udala se i postala Vicki Hagen. Kupili su kuu u Zagrebu, kuu u Velom
Loinju. I ini se da je njen mu, Rudiger Hagen, bio tako bogat da je mogao kupiti sve
to poeli...
ekajte! panino e Dogan. Nemam na ovoj jebenoj kutiji dovoljno
prostora za sve podatke!
Bani izvadi iz depa notes pa ga prui Doganu. Uspinjaa se zaljuljala i stala.
Izali su napolje i poli do ograde, otkuda su mogli dobro promotriti grad, po kojem
su se vukle nekakve udne, artificijelne magle. Ba kao da je netko namjerno napravio
scenografiju za snimanje tjeskobnog crno-bijelog filma. Bilo je hladno, ali nekako
mirno i ustajalo, u zraku se utio nadolazak snijega, koji Zagrebu uvijek daje privid
spokojstva.
U rujnu prole godine, kod otoka Unije, jahta Rudigera i Vicki Hagen nestala je
u nevremenu. Potonula je na dno, a zajedno s njom i njezini vlasnici.
Kakve to veze ima s Kosorom? s pravom e Dogan, koji je unato gortakoj
fizionomiji i dva metra tvrde mesine, ini se, lako i spretno baratao injenicama.
Tog ljeta Kosor je bio u Velom Loinju, gdje je obnovio vezu s Viktorijom
Grubi. Vratio se iznenada, dan prije no to su Vicki i Rudiger stradali. Navodno je
bio u tekoj depresiji, zbog koje je odleao mjesec dana u Vrapu.
Ali, to opet nema veze s njegovom smru primijeti Dogan. Ako se ne
varam, Kosor je ubijen vie od godine dana nakon to su ti ljudi stradali... u toj jahti...
Ima mirno e Bani. Radi se o tome da su Vicki, ili Rudiger, ili Kosor, ili
svi zajedno, posjedovali neto za im netko traga, ostavljajui iza sebe razvaljene
stanove i smrt. A to neto moralo bi biti u vezi s Rudigerovim poslom. On je, naime,
trgovac dijamantima. Njegov partner, osoba koja ga je posjeivala u Velom Loinju,
bio je Nijemac, stanoviti Herr Ruprecht. Prezime mu nisam uspio doznati. Znam samo
to da se bavi dragim kamenjem, i da kupuje slike i druge umjetnike predmete. I
Rudiger, i taj Ruprecht, zacijelo pripadaju soju o kojem Interpol obino posjeduje
podatke.
Trgovina dijamanata! fune Dogan zadovoljno. To je zanimljivo. I u naim
prostorima rijetko. Otkrivali smo trgovake lance oruja, droge, povjerljivih
dokumenata, ali dijamanti su oduvijek bili rijetkost u naoj praksi.
Znam promrmlja Bani.
Znate?
Zaboravljate da sam i sam radio na takvim poslovima.
Ah, pa da! kao da se dosjetio Dogan. Moda je teta to vie ne radite. Bili

bismo dobri partneri.

Sumnjam otpljune Bani preko ograde. Nikad nisam volio partnerstvo.
Oduvijek sam radio sam.
Da, to mi je i Komar rekao. To da ste vrstan profesionalac, ali neka vrsta vuka
samotnjaka. Znate li jo ta?
Bani je znao jo podosta, ali mu se inilo sasvim blesavim da sve to tako olako
povjeri jednom obinom policijskom inspektoru. Preutio je stoga sve ono to je uo
od slubenika unijske mjesne zajednice, sve to je doznao o traginoj sudbini radnika
Brodospasa, drei to robom za neku buduu razmjenu s policijskim slubenicima.
Zar vam to nije dovoljno? pogleda radoznalo Vinka Dogana, koji ga je uistinu
sve vie podsjeao na Johna Waynea, ali iz njegovih loijih filmova. Ako vam
smijem neto savjetovati, onda je to da se bacite na Rudigerove poslovne veze i na tog
misterioznog Ruprechta. Vicki, Rudiger i Kosor su mrtvi, a taj Ruprecht i dalje hoda
svijetom i nekog boga trai.
Dijamante... gotovo e aptom Dogan.
Vrag bi ga znao! Moda dijamante, a moda i neto deseto. Samo, kako ga
nai? Pretpostavljam da u Njemakoj ima bar sto tisua Ruprechta, pogotovo nakon
ujedinjenja.
Dogan ga pogleda, ovaj put mnogo blae i tolerantnije, potom spremi listi
papira u dep i popravi revere konog kaputa.
Hvala vam ree, spreman da se otputi na svoju stranu.
ekajte! uhvati ga Bani za nadlakticu. Sad drugi dio posla!
Svakako, svakako ree Dogan, kao da se ispriava to je neto tako vano
smetnuo s uma.
Trebaju mi podaci o stanovitom Pubi Klisoviu, vlasniku pivnice Nazdar u
Samoboru. Pretpostavljam da imate njegov dosje. Mogao bih sutra navratiti do vas...
Pa, dobro slegne Dogan ramenima, ne odajui ba ovjeka koji se dri
pogodbe. Potom, kao da se premilja, krene natrag prema ogradi, s koje su maloprije
promatrali grad i pouti naas, a zatim se okrene Baniu: Dobro, da ne duimo!
Radio sam na jednoj stvari u kojoj je taj va Klisovi bio tek posredno umijean...
nita ozbiljnije... Zbog toga znam poneto o njemu. Prolost mu je na neki nain
internacionalna. Neko vrijeme boravio je na Zapadu gdje se na nama nepoznat nain
uspio obogatiti. Pouzdano je da u pasou ima zabranu povratka u Francusku i
Njemaku. U Francuskoj je ak bio i godinu dana u zatvoru. Pretpostavljalo se da se
bavi obavjetajnim poslom, ali je ta pretpostavka stajala na krhkim nogama. Mislim

da se prije bavio obinim kriminalom. Imamo podatke da je kao bivi boksa bio
tjelohranitelj nekim ljudima koji su se bavili viim oblicima kriminala, dakle onima
koje je strano teko dokazati. Posao koji je obavljao pretpostavljao je i najprljavije
zadatke, a najprljaviji zadaci su egzekucije. Ali, elite li neto vie doznati o
Klisoviu, postoji nain bolji od policijskog dosjea...
Kakav bolji nain!? zaudi se Bani.
Pubu Klisovia prije nekoliko je mjeseci napustila ena. Za ovjeka kakav je
on, takav gubitak ne bi predstavljao veliku katastrofu, da ena nije sa sobom odvela i
petogodinju kerku u koju je Klisovi naprosto zaljubljen. Sve je uradio ne bi li
nekako natjerao enu da mu se vrati, ali nije uspio. Da stvar bude gora, ena mu ne
doputa da via malu, to njega dovodi do ludila...
Mislite da bih trebao porazgovarati s njom?
Naravno otpovrne Dogan. Toliko ga mrzi da e sve njegovo prljavo rublje
spremno istresti pred vas. Ali, zato vas zanima Klisovi? Ima li i on veze s ovim o
emu smo priali? Mislim, sa smru Hagenovih i ubojstvom Vlatka Kosora?
Ni govora! preko volje se nasmije Bani. To je sasvim druga pria. Pa, i
mi privatnici vozimo na nekoliko usporednih kolosijeka!

18.
U novinama je izala vijest o tome kako su prestale funkcije svim zamjenicima
ministara. Na povelikom popisu ljudi, ija e se imena sada povlaiti po raznim
kadrovskim kombinatorikama, pronaao je i ime Josipa Tamarina. Sjednica Sabora
bila je burna i polemina, ali je prola bez bacanja torbi. Odreeno je da e se Boi
ove godine prvi put slaviti javno i neradno, ali samo jedan dan. Bani pomisli kako je
red da ove godine obraduje kerku kakvim boinim poklonom, pa s tom namjerom
ue u Jugotonovu prodavaonicu ploa. Spadao je u ljude kojima, kad se radi o
poklonima, osim bombonijere, gramofonske ploe i knjige, nita drugo ne pada na
pamet. Prvo to je u prodavaonici uspio zamijetiti, bilo je da su ploama deza
opskrbljeni vie no jadno. Tek neto domaih hobista i kolekcije big bandova, koje
nikad nije mogao sluati jer su ga svi redom podsjeali na muziku kulisu zavrnog
dijela holivudskih filmova.
Izvolite! ree mu ljubazna prodavaica, vidjevi ga kako zdvojan tumara
trgovinom.
Kupio bih kakav zgodan poklon za kerku ree zbunjen.
Za roendan?
Ne. Za Boi.
Aha dosjeti se prodavaica. Imamo krasne boine kompilacije Kie
Slabinca i Raya Charlesa...
Ali moja kerka jo nema ezdeset godina ree i zakoluta oima.
Ima li video-rekorder?
On potvrdi glavom i poe za prodavaicom prema odjelu video-kazeta. Prvo to
mu je palo u oi, bilo je pola zida tvrdih pornia, i iznenada se sjeti kako su prije est
godina priveli u stanicu ovjeka, koji je preko novinskog oglasa pokuao rasprodati
dva tuceta porno-filmova.
Biste li uzeli neto domoljubno? pozove ga prodavaica i pokae mu odjel s
kazetama tog anra. itava polica bila je prekrivena banovima, hrvatskim kraljevima,
obljetnicama i mitinzima stranke na vlasti, dakle stvarima za koje Nika uope ne mari.
Moda ne bih sada... smotao se, kao da mu je neugodno to ne eli uzeti neto
to se smatra poeljnim.

 Naime, njen ouh sigurno ima sve te... Imate li neto prigodno, a igrano?
Prodavaica, ve pomalo uzrujana, strovali pred njega etiri kazete Zefirellijeva
filma o Isusu Kristu, a on, utke, iskrca na blagajni hrpu love za taj beskrajno dugaak
film.
Nosei pod rukom nespretan smotuljak, sjeo je u automobil i krenuo prema Ilici,
kojom se namjeravao odvesti do Vrapa, gdje se nalazi poznata zagrebaka ludnica.
Promet je bio gust, cesta pretrpana vozilima, a semafori su, kao za inat, stalno bili
crveni, tako da mu je trebala prava mala vjenost da se dovue do tronog, utog
zdanja, koje je na zlu glasu, jer se onom, kome se prorie lo kraj, obino kae:
Zavrit e u Vrapu!
Zaustavio je kola na parkiralitu, a potom poeo oajniki prelistavati notes, jer
je znao da je negdje pribiljeio ime psihijatra koji je prije vie od godinu dana lijeio
Vlatka Kosora. Nakon drame koju je proivio na Velom Loinju. Svi mogui podaci
bili su tu, ali je prokleto ime nekud nestalo. I ve kad je pomislio da ga je izgubio,
napipa na dnu depa izguvan listi to je ispao iz notesa. Na listiu je, uistinu, bio
spasonosan podatak: dr Nemeth. Lupne se ljutito po elu, znao je da se radi o
nekakvom maarskom prezimenu.
Bolniki je hodnik vonjao po vlazi, slabi traci svjetlosti dopirali su kroz visoke,
neoprane prozore, a pod je bio prljav i zaputen; itav je ambijent odisao tugom i
bezizlazjem. Jesu li duevni bolesnici, dolazei ovamo, posjedovali onaj trun razuma,
nuan da se shvati tjeskoba i besperspektivnost ludnikog azila?
Iz dubine hodnika, prema Baniu je polako nailazila opatica, ija se mantija
njihala u ritmu hoda, podsjeajui na zamahe krila egzotine ptiurine. U rukama je
drala staklenu posudu u kakvu mokre nepokretni; ako se nije varao, ta je posuda
imala neki ptiji naziv, guska, patka, ili tome slino. Odluio je upitati asnu sestru
gdje bi mogao nai doktora Nemetha.
Hvaljen Isus! ree, i sam se zaudivi to je odabrao ba taj pozdrav.
Budui da mu nije odgovorila, on je jo jednom pozdravi, a zatim upita ono to
ga je zanimalo.
asna mu sestra s nekoliko jednostavnih pokreta pokae da je gluhonijema, pa
odbrza za svojim poslom. Ne znajui to da uradi, on pokuca na jedna vrata, a odmah
potom ih sam otvori. Ugleda iskeenu facu elavog staria, koji je ispod zaogrnutog
hubertusa nosio samo potkoulju i duge gae. Stari je buljio u Bania, zatim je
nakrivio glavu i radosno rekao: Gospodine, biste li moda eljeli prisustvovati
eksperimentalno-teorijskom obaranju zakona gravitacije?
Bani se naviri, i iza starevih ramena spazi svu silu razbijenih predmeta, vaza,

aa, boca, pepeljara, zacijelo tune posljedice obaranja Newtonovih postavki.

Polako zatvori vrata pred starcem koji se nije prestajao smijati, okrene se i spazi jo
nieg ovjeuljka u bijeloj kuti, koji kao da mu se u tom asu prikrao s lea.
Samo sam gledao... obaranje zakona gravitacije... ree zbunjeno, kao da se
ispriava.
To mu je nova opsesija objasni mu niski ovjek u bijelom. Dosada je
oborio Arhimedove zakone, zakone spojenih posuda, kao i neke zakone
hidrodinamike, zbog kojih smo morali isuivati itavo prizemlje. Ali, nije opasan...
zapravo, osim po fizikalne zakone... Vi ste ga doli posjetiti?
Zapravo ne. Traim jednog lijenika.
A kojeg? Moda vam mogu pomoi.
Doktora Nemetha ree Bani.
Nita lake! Poite za mnom! ree veselo lijenik, pa ga povede na drugu
stranu hodnika.
Izali su napolje i krenuli prema dvorinoj zgradi, koja se doimala neto
uuvanije.
Hoe li doktor imati vremena za mene?
Ovisi o tome to trebate mirno e ovjeuljak. to vas mui? Imate li kakve
fobije? None more, moda?
Ne, ne! Mislim da sam duevno zdrav, a i nerado bih se lijeio ovdje.
Nitko nije duevno zdrav! rezolutno e ovjek u bijelom. Psihijatar koji
utvrdi da ste duevno zdravi, obian je pacer! I u prividno najzdravijih ljudi, ukoliko
je lijenik dovoljno vjet, otkrit e se lepeza najrazliitijih duevnih bolesti.
Pogledajte samo svijet u kojem ivimo! Zar mislite da su ga stvorili uravnoteeni
ljudi? Zar mislite da u njemu moete ostati zdravi i duevno stabilni?
Niste ba optimist! uzdahne Bani, sad ve pred vratima do kojih ga je mali
lijenik doveo.
I optimizam je psihopatoloki sindrom ree lijenik, pa ga propusti u sobu.
Izvolite, sjednite i raskomotite se.
Bani se umorno strovali u niski dvosjed neugledne klupske garniture,
presvuene skajem, a mali, pomalo smijeni ovjek u bijeloj kuti zasjedne za poiroki
uredski stol, pa se nalakti. Bani je imao osjeaj da lijeniku noge ne doseu do poda,
nego da njima pod stolom lamata poput malog kolarca.
Kako!? zaudi se istraitelj.

 Tako! Ja sam doktor Nemeth... a vi, tko ste vi?

To je malo tee objasniti oklijevao je Bani. Ja sam neka vrst privatnog
istraitelja...
Oho! E, vama je onda stvarno potrebna naa pomo.
Ne, ne! branio se Bani. Zar niste itali u novinama kako se otvara sve vie
privatnih agencija koje se bave klasinim policijskim poslovima: prikupljanjem
dokaza, istragama... Slaem se s vama da nitko nije duevno zdrav, iz ega proizlazi
da je i meni potreban tretman, ali ovog bih asa zaiskao od vas neto sasvim drugo.
No, no?
Prole godine u rujnu, na vaem je odjelu boravila osoba o kojoj bih htio
doznati nekoliko podataka.
Vi dobro znate da su podaci o naim pacijentima stroga tajna. Da samo znate na
kakve se sve naine mogu zlouporabiti.
Doktore Nemeth pogleda ga Bani pravo u oi. Ja nemam nikakvih
instrumenata kojima bih vas mogao nagnati da mi kaete neto to ne elite. Jedino to
bih mogao uraditi, bilo bi to da kao potencijalni luak, jer kao to rekoste duevno
zdrav nije nitko, pokuam na vama izvesti obaranje fizikalnih zakona.
Ha, ha, ha! Pa vi mi prijetite! smijao se doktor. To je stvarno zabavno. No,
recite, tko vas to tako silno zanima?
Vlatko Kosor.
Ne znam tog gospodina otpovrne doktor Nemeth, nakon to je malo
porazmislio. Ali, tko bi ih sve i pamtio! Priekajte da pogledam u dokumentaciju.
Nego, biste li mi kazali kako se zovete?
Nikola Bani.
Dr Nemeth promrmlja neto, a potom se baci na traganje po zelenim fasciklima
koji su bili neuredno zgurani u ormar od crne hrastovine. Mrmljao je neto i dalje, i
preturajui dosjee dodavao svom administrativnom spremitu jo vie nereda. Zatim,
kao da se dosjetio, iznenada usklikne: Rekli ste: Nikola Bani!?
Da.
A tko vam je Nika Bani?
Ker... kerka. Zato pitate?
Pa, ako se ne varam, ona je djevojka mog sina. Zar niste znali da... kako to oni
kau... hodaju? Vaa kerka i moj Aladar?

Aladar! pomisli Bani, Boe dragi, kao ljubavna pria iz austrougarskih

vremena! Kontesa Nika i ulanski porunik Aladar! Mala lukavica nita mu nije rekla!
ut e ga ve!
No, uli ste valjda?
Nis... ovaj, jesam. Povrno...
Znate, dou vam oni tako...
Gospodine Aladar! Pardon, gospodine Nemeth! prekine ga Bani, kome se
nije prialo o pubertetskim ludorijama svoje kerke. Ostavimo to za kasnije! Strano
mi se uri. Biste li mogli pronai taj dosje?
Rekli ste: Natko Pokos? ree doktor, vidno neraspoloen to Bani nije
prihvatio sudjelovanje u oinskim povjeravanjima.
Ne. Vlatko Kosor!
Aha, evo ga! uzvikne Nemeth vadei traeni fascikl. Otvori ga i izvue iz
njega hrpicu neuredno poslaganih papira, pa ih stane prouavati, poluglasno
mrmljajui.
Zaprimljen 10. rujna 1989... uti, ne jede, ne pije... odbija razgovor...
medikamente... rijetki sluajevi govora s isprekidanim govornim nizom... To vam je
neka vrst paranoidne fiksacije. Nakon tjedan dana podatniji... pokuaji kontakta
osciliraju... udan sluaj! Recidivist.
Recidivist?
Da. Godine 1975. hospitaliziran zbog pokuaja suicida letalnom dozom
trankvilizatora iz barbituratne skupine. Sluajte, vi vjerojatno ne baratate
psihijatrijsko-medicinskom terminologijom?
U pravu ste.
Tad u vam prepriati onako kolokvijalno o emu se radi.
To e biti najbolje.
Prema ovom to tu pie, tog vaeg Kosora dopremila je ovamo njegova
roakinja, ili prijateljica, Alicija Mesi. Pacijent je bio u loem stanju. Odbija
komunicirati s okolinom jer se ne dri dovoljno vrijednim te okoline. Njegova
podsvijest, pothranjena tko zna kojim okolnostima, generira snaan osjeaj krivnje,
koji mu blokira motorne i akcijske sposobnosti i suava obzor volje...
Kakve krivnje? zanimao se Bani, kao istraitelj osjetljiv na tu rije.
To je laiko pitanje, koje podrazumijeva sloen medicinsko-psihijatrijski

odgovor i elaboraciju koju ne biste mogli pratiti. Prevedimo na kolokvijalni govor!

Krivnja moe biti stvarna, mala i velika, ali moe biti i posve fiktivna. Primjerice,
fiktivna je krivnja: Kriv sam to je otac napustio majku, ili, u jo goroj fiktivnoalegorijskoj varijanti: Kriv sam to je jesenas otpalo lie s drvea. Stvarna
krivnja: Gurnuo sam ovjeka pod kotae tramvaja ima visok realno-motivacijski
stupanj. Ali, i stvarna, beznaajna krivnja, primjerice: Zgazio sam mrava, ili
Progorio sam opukom naslon kino-sjedalice, moe se u dijalektici svijesti podii
do nivoa i kvalitete najsnanijih krivnji, kakve su genocidna, edomorstvena,
izdajnika i slino...
Imate li uvida u to kakva je bila njegova krivnja? zanimalo je Bania.
Teko je to rei zamisli se doktor. Naime, pacijent poput Kosora kadar je
sasvim realno, racionalno i egzaktno opisati krivnju koja nema nikakvog biografskog
pokria. On do u najsitnijih detalja moe deskribirati dogaaj u kojem je spoznao udio
vlastite krivnje, a da se taj dogaaj nije nikada ni zbio...
A zato to radi? zine Bani, zateen ovim udnim mogunostima.
Kad bih to znao, moda bi me citirali u stranoj strunoj literaturi nasmije se
dr Nemeth. Radi to zbog mnogobrojnih razloga! Posrijedi moe biti najobinija
frustracija, ivotni neuspjeh, nesigurnost, upamenje iz najranijeg djetinjstva, sve to
moe biti generator izgradnje najkompleksnijih sustava krivnje. Imao sam pacijenta
koji je, zbog toga to ga je ostavila ena, poeo sebe drati glavnim krivcem visoke
inflacije u Jugoslaviji.
Izlijeili ste ga?
Ne. Zavrio je u zatvorskoj bolnici. Pobjegao je odavde i ubio enina
ljubavnika! Ali, pazite, to s tim nema mnogo veze. Va Kosor je mogao doivjeti
ljubavno razoaranje i zbog toga se drati krivcem tue smrti.
Dobro, doktore! pokuavao je Bani dovesti stvari u red. Koja je vrsta
krivnje muila Kosora? Zacijelo se nije drao krivcem za inflaciju i raspad
Jugoslavije...
Ne! To ne! Leao je ovdje kod nas, gledao u zid i, kako pie u dokumentaciji,
neprekidno ponavljao kako je ubio ovjeka. Traio je i sveenika, a bogami, jednom
se ak i pokuao ubiti. Zaletio se glavom u radijator.
Nije li moda rekao koga je to ubio?
Pa zar bi to bilo vano? upita Nemeth. Tu u papirima imam detaljno opisan
tretman. Razgovorima sam pokuavao obespredmetiti i nulificirati njegov upravo
opsesivni kompleks krivnje. Pitao sam koga je to ubio, ali mi nije znao odgovoriti. Pa,

naravno, kad je mora ubojstva bila tek projekcija nejasnih frustrativnih iskustava.
Jednom je, na moje inzistiranje, sasvim nesuvislo rekao da njegovu rtvu ne bismo
mogli ni pronai, jer sada lei na dnu mora. Pazite, rekao je na dnu mora. Da sluajno
inkliniram postfreudistikim tlapnjama, zacijelo bih u sintagmi dno mora trebao
traiti psihoanalitiko-metaforiko zrcaljenje prapoela, to jest mora kao neke vrste
uterusa ovjeanstva i filogenetskog prapoela, te bih povrat ishodu morao drati
povratkom zalasku, odnosno opsesioniranjem slikom smrti i morbidnim ispunjavanjem
zone svijesti razornom energijom thanatosa.

19.
Dvije su stvari pale na zemlju iz beskrajnih svemirskih prostora, zadovoljno je
mislio Nikola Bani: meteorit iz sibirskih tajgi i Chet Baker! Po povratku iz
ludnice, sasvim je razumno da ovjek po tisuiti put preslua svoju najdrau plou.
Chet Baker Sings vraa mentalno zdravlje i ravnoteu duha, stanja opet tek sitnim
korakom razdvojena od lucidne otkaenosti. to bi doktor Nemeth rekao na
bakerovsko njeno brisanje venecijanskog stakla? Na mekan i, kako je jedan u dez do
gue upetljan suvremenik rekao, dimljiv nain, razbarueni izgnanik, nesretni
junkie, romantik bez nade i udovite trube, Chet Baker izvodio je svoju nonu
baladu, uokvirujui je samosaalnim tonovima trube, koja jedva da bi se pokatkad
odvaila na avanturu izlaska iz srednjeg registra. Jesu li ljudi, koji nikad nisu
doivjeli ono melankolino i pauinasto Tes, I can't get no place with you tek bia
drugog reda, razmiljao je Bani, ulazei u sporednu i prometno sasvim izdvojenu
azmansku ulicu.
U toj je ulici ivjela Zorica Klisovi, prijanja supruga vlasnika raznih pivnica i
biveg boksaa mutne internacionalne prolosti, osoba koja ga tako nepogreivo
izvlai iz asovite opijenosti metafizikom bakerovskog dez-standarda. Zaustavi kola
ispod nadstrenice garaa to su se u dugom nizu pruale pored dvije visoke zgrade,
neke vrste arhitektonskih blizanaca, teka srca ugasi kazetofon, u kojem zastane mukla
Bakerova truba, pa izae napolje, na kiu. Iako se bliio Boi, snjena bjelina nikako
nije htjela smijeniti kiu, te su se nadolazei teki olovni oblaci, to slute na snijeg,
uvijek iznova pokazivali kao prevara udljive prirode. Zakopa duffel coat, kojim je
konano zamijenio prelaki montgomery, omota se crnim alom, koji je potjecao jo iz
vremena roditeljskog doma, pa ue u predvorje zgrade A. Druga zgrada nosila je znak
B, i to je bila jedina stvar po kojima su se razlikovale.
Nakon to je podue vrijeme zvonio na vratima stana na petom katu, otvorila mu
je mlada, vitka ena, pomalo napadne i pretenciozne ljepote, kakvom ponekad zrae
umjetne plavue, utegnuta u svilenu kunu haljinu, debelo namazanih usana i jako
naglaenih oiju, po emu se Baniu uinilo da je upravo odnekud stigla, ili se ovog
asa nekamo sprema. Stijenjenim prostorom hodnika irio se agresivan miris
parfema, Baniu sasvim nepoznat, jer su parfemi bili neto u to se ponajmanje
razumio. Kada bi o onom groznom enskom blagdanu vrludao po parfumerijama, da
kupi Lidiji miris, redovito se vraao s boicom, koja je na onu pravu podsjeala tek

nazivom, bojom ambalae ili zatitnim znakom.

to trebate? upitala je ena i polako pritvorila vrata, suzivi prostor kroz koji
se navirila. Vidjelo se da ivi sama, i da se boji napasnika koji upadaju u tue
stanove.
Ja... ja sam istraitelj uzmuvao se Bani, razmiljajui treba li joj pokazati
idiotsko rjeenje sa zelenim biljegom, ili se osloniti na moi verbalna uvjeravanja.
Kakav istraitelj? Ja sam se rastavila od Klisovia! Nemate ovdje to traiti!
Nisam policijski istraitelj pokuavao ju je smiriti.
A, tako! Ve sam mislila da su policajci, koji su redovito dolazili u kuu zbog
mojeg biveg supruga. Budui sam rastavljena, red je da me konano puste na miru.
Ja sam neto drugo. Privatni istraitelj... ree on, pa joj ipak prui papir,
kojim se potvruje da mu je dozvoljena privatna djelatnost privatnog istraivanja u
svrhu prikupljanja dokaza, kao i tome pripadne radnje iz lana br....
Zorica uzme papir i letimino ga pogleda s jedne, a potom i s druge strane.
Juer su ovdje bili nekakvi seljaci u pronji. Majka, kerka i sin. Imali su istu
ovakvu potvrdu s biljegom, na kojoj pie da im se kao pogorjelcima dozvoljava
prikupljanje sredstava pronjom.
Uzimajui papir koji mu je vratila, Baniu se uini da e propasti u zemlju od
stida. Gdje su ona dobra stara vremena kad je imao plastificiranu iskaznicu, na
kojoj je pisalo da moe uraditi sve!
Htio sam samo nekoliko asaka porazgovarati s vama doda, nadajui se da
nije pocrvenio.
O mom bivem muu?
Pa ne ba o njemu otezao je on nego, tonije reeno, protiv njega. Time ju
je kupio! Otvorila je irom vrata, pomaknula se u stranu i pustila ga da ue u kuhinju.
Kuhinja se zrcalila redom i istoom. Pretpostavljao je da joj Klisovi plaa
pozamanu alimentaciju, zbog ega se zacijelo nije morala baviti prozainom
gnjavaom kuhanja. U tome je bila tajna uredne kuhinje, koja je u njenom stanu morala
imati samo dekorativni karakter, neto poput reprodukcije na zidu ili venecijanske
gondole u regalu pored Krleina kompleta.
Sjeo je za kuhinjski stol, a ona ga je ponudila napolitankama. Pristojno je odbio,
jer je napolitanke posljednji put jeo u vojsci, te mu se inilo normalnijim pojesti
kuhinjski podloak, ili plastino voe to je lealo u koarici na hladnjaku.
Puba je opet neto uinio? zapita ona tonom u kojem se nazirala zluradost.

 Volio bih dokazati da jest. Pretpostavljam da je sa svojim pomonicima ubio

antikvara Vlatka Kosora. Ili im dao nalog da ga ubiju. uli ste za Vlatka Kosora?
Na alost, ne! Da ita znam, sigurno bih vam rekla. Posve bi mi odgovaralo da
ga na nekoliko godina strpaju u zatvor...
Inkomodira vas?
Inkomodira! zapjeni se Zorica. Smijeno je rei da me inkomodira! Ne da
mi da ivim! Prisiljava me da mu se vratim, da mu dam malu, ucjenjuje me, prijeti,
alje mi svoje ljude, naziva telefonom...
Moda ne moe bez vas?
On da ne moe bez mene! Smijeno! U ivotu nisam upoznala veeg
egocentrika. Sve je to zbog nae kerke Barbare. Nju bi on htio, ali mu je ne dam.
Borim se svim silama da je to manje via.
Zato?
Zato da to manje moe utjecati na nju. Zar biste vi svoje dijete dali
kriminalcu?
Tvrdite da je Klisovi kriminalac? sa zanimanjem e Bani.
Naravno da jest! Barem je bio tamo u inozemstvu. Ne smije vie natrag ni u
Francusku ni u Njemaku.
A kojom se vrstom kriminala bavio?
Pa, o tome... zastane ona ne znam ba mnogo. Upoznala sam ga tek kad se
vratio. Ali, po onom to sam uspjela doznati, radio je prljave kriminalne poslove za
razne gazde.
Nasilje? upita Bani.
Naravno! spremno e ona. Utjerivanje para, premlaivanja, zastraivanja,
moda ak i ubojstva. to ete, o takvim se stvarima ne govori eni...
Bani se zagleda u glupe napolitanke, ispunjene ruiastom filom, sve vie
zabavljen neobinom pretpostavkom koju je morao iskuati. Nakalje se i skloni u
stranu zdjelu s keksima, koje vie nije mogao gledati, pa je onako povjerljivo upita:
Jedan od onih za koje je radio je i Herr Ruprecht?
Svakako! brzo e ona, ne nalazei u njegovu pitanju nita neobino. Koliko
znam, i u posljednje vrijeme najvie ga plaa Ruprecht Ransmaver. Zapravo, mi smo
se rastavili prije est mjeseci, tako da vam o tome, s kim sada radi, ne bih mogla
govoriti. Ali, prije est-sedam mjeseci, bio je jo u vrstoj vezi s Ruprechtom.

 Poznavao je i Hagena? Rudigera Hagena? Naravno, prije no to se utopio!

Da.
Jesu li Rudiger i Ruprecht zalazili u vau kuu?
Ni govora! Nikad! Ruprechta nisam ak nikad ni vidjela. A s Rudigerom me
samo upoznao.
Gdje? osjeti Bani da se pribliava zanimljiv dio izdajnike prie, kojom
ojaena ena pokuava svog biveg supruga strpati onkraj brave.
U Velom Loinju. Lani smo kraj kolovoza proveli u tom mjestu, zato to je on
imao nekakav posao s Rudigerom i Ruprechtom. Barbara i ja smo se uglavnom same
kupale i sunale; a on je jurio naokolo... radi nekakvih poslova o kojima su uglavnom
utjeli preda mnom.
Ne znate o emu se radilo?
Ne ba... zamisli se ona, kao da se pokuava prisjetiti dogaaja koji su se
zbivali prologa ljeta. Neto sam uspjela naslutiti, ali ne znam koliko su moje slutnje
blizu istine. Vi zasigurno znate da su Rudiger i Ruprecht draguljari? Mislim da je
njihov est boravak na Jadranu bio uzrokovan time to su ovdje primali poiljke koje
su stizale brodom.
Poiljke dijamanata? upita Bani.
Ne znam. Vjerojatno. Nisu govorili o dijamantima, nego samo o poiljkama,
ali... onako... o poiljkama s velikim poetnim slovom.
Bani kimne glavom, pokazujui da mu je jasno, a ona nastavi: Tog ljeta svi su
bili uzbueni, jer su iekivali nekakvu vanu poiljku koja je trebala stii brodom iz
Afrike. ula sam sluajno, kriom, Pubin telefonski razgovor. Mislim da se radilo o
tome da poiljka ne smije stii u Rijeku, nego da ju treba preuzeti kad brod ue u
Kvamer, valjda negdje kod Unija ili Cresa...
A kako? prekine je Bani.
Taj Rudiger je imao veliku jahtu. Zvala se po nekoj popularnoj seriji. Mislim,
Gradi Peyton...
Zvala se Dinastija ispravi je on.
I to znate! E pa, koliko sam uspjela doznati, Rudiger je trebao isploviti nou,
doekati brod i preuzeti poiljku.
To je trebao uraditi sam?
Da. Sasvim sam. Osim toga, Puba se bojao mora, a Ruprecht je ba tih dana

izbivao. Trebao se vratiti na Loinj kad poiljka bude na sigurnom.

Oito je tada Rudiger poginuo. Naravno, zajedno sa enom, a poiljka se
zagubila uini se Baniu kako mu je poznat kraj te prie.
Ne! usprotivi se ona. Rudiger i Vicki poginuli su dva, ili tri dana nakon to
je on ve preuzeo poiljku. Nitko ne zna zato su isplovili uoi nevremena.
Dobro, to se dogodilo nakon to su Rudiger i njegova ena poginuli?
ekajte da se sjetim! Ah, da... Puba je mene i Barbaru na brzinu spakirao i
poslao nas avionom u Zagreb. On je ostao i rekao da mora prisustvovati Vickinom
sprovodu, i da je zbog neeg potreban Ruprechtu. Vratio se desetak dana kasnije,
poprilino ljut i nervozan... mislim da me tada prvi put istukao, to je poslije inio
redovitije...
Ona zauti, uzme napolitanku, pregrize je i polovicu vrati u zdjelu. Na toj
polovici ostao je jasan trag jarkog rua za usne.
A poiljka? to je bilo s poiljkom?
Pa, to sam vam ve rekla ree ona. Poiljku je valjda preuzeo Rudiger...
one noi.
Nita vie ne znate? uzdahne Bani, vidjevi je kako svejednako uti i gleda
nekamo u stranu.
Ne tiho e ona. Bojim se da e vam to biti premalo da ga strpate u zatvor.
Nikad se ne zna. Moda bih mogao nagovoriti rijeku policiju da ga ispita i
utvrdi to zna o smrti jednog radnika Brodospasa.
Brodospasa!? zaudi se Zorica.
To vam je duga pria! odmahne on rukom, elei valjda rei neka time ne
razbija sebi glavu. A to znate o Ruprechtu?
Sad... neto malo... kolebala se, tako da on nije znao zna li uistinu malo ili ne
eli govoriti mnogo. On je, navodno, bio velik kolekcionar umjetnina. Ali u tome
nije pokazivao ba osobit uspjeh.
Ne razumijem.
Izgleda da su ga naveliko varali. Jednom se Puba vratio iz Slovenije, neobino
zadovoljan to je Ruprechtu uspio osigurati nekakav stari pavlinski oltar. Potom ga je
vodio po slavonskim samostanima, u potrazi za bjelokosnim krievima...
Pavlinski je oltar bio laan?
Ne! ini se da je bio autentian. Ali je Ruprecht kupio svu silu falsifikata.

Rudiger nam je jednom o tome priao i smijao se na njegov raun. Tvrdio je da je

Ruprecht, kad se radi o dijamantima, nepogreiv lisac, ali kad se radi o umjetninama,
da je nedozrelo dijete koje je lako prevariti. Priao je kako je u Italiji kupio obrednu
staklenu vazu, na kojoj su gravure bile izvedene elektrinom obradom. Potom je kupio
Modiglianija na kojem boja jedva da se uspjela osuiti. Neke od njegovih baroknih
aneoskih skulptura bile su od preane mramorne praine...
Zar je bio takav pacer?
Govorili su da je takav zaljubljenik u umjetnine... da jednostavno izgubi zdrav
razum i zdrave oi, im se nae u prilici da neto kupi.
Ruprecht je znao da su mnoge od stvari koje je kupio faksifikati?
Mislim da nije zamisli se ona. Ili, uglavnom nije. Kad bi mu eksperti
odbijali atribuciju, tvrdio bi da su nestruni. Ako je neto i znao, trudio se da sama
sebe uvjeri u suprotno, u slatku la...
A Vicki, jeste li poznavali Vicki Hagen? upita je on iznenada.
Slabo ree ona s nekom nelagodom u glasu, kao da joj nije drago prisjetiti se
Rudigerove ene. Ali, Puba ju je bolje poznavao. Mislim da je prema njoj gajio
naklonost, koja prelazi...
Kako je Rudiger gledao na to?
Rudiger za takve stvari nije mnogo mario. Bio je dvadesetak godina stariji i u
pitanjima seksa mnogostrukih interesa. Bar koliko je meni poznato!
A taj va Puba? Tko mu je zapravo dao tako blesav nadimak?
Ja ree ona ponosno, tako da je njemu odmah postalo neugodno. Ja sam
zavrila studij knjievnosti, i to je moja najvea ljubav koje se nikad neu osloboditi.
Kerci sam dala ime Barbara, po onoj velianstvenoj pjesmi Jacquesa Preverta, a
muu sam smislila nadimak po Krlei.
Krlea se nije zvao Puba ree Bani, sasvim nevian literaturi i svemu onom
to uz nju ide.
Znam! pogleda ga Zorica prijekorno. Ali je u njegovim neusporedivim
djelima sva sila momaka koji se zovu Puba. Niste primijetili?
Nisam snudi se on. Povrno sam itao. Nekako sam vie usmjeren na dez.

20.
Parkiran ispred kole u Krianievoj, koja je na sreu ponovo postala gimnazija,
ekao je da Nika izae iz zgrade. Isprva polako, pomalo suzdrano i stidljivo, poeo
je padati snijeg. Vidio ga je pri odsjaju uline svjetiljke, a zatim je, kao da ne vjeruje
vlastitim oima, ispruio ruku napolje i osjetio ga na dlanu. Pogledao je prema
kolskom ulazu i spazio Nikinu razrednicu, bivu drugaricu a sadanju gospou, kako
naputa kolu i odlazi svom oblinjem samakom domu. Dopadala mu se ta
jednostavna i sjetna stara ena, ali otkako je saznao da napuhani Tamarin odlazi na
roditeljske sastanke, posve je prestao posjeivati razrednicu svoje kerke. Znao je da
e uskoro i Nika strati niza stubite i doi tu pored uline svjetiljke na ureen
sastanak. Bili su ve pomalo tuni ti njihovi povremeni sastanci, njihovi jedini
kontakti to su zavravali veerom u nekom bezveznom lokalu. Zapravo, sve manje su
se sastajali i sve slabije se razumjeli; ona je bivala sve starija i ozbiljnija, sve vie u
onoj dobi kada ti roditelji prestaju biti svakodnevna potreba, a on je sve dublje
zapadao u vlastitu samou, udatvo, dez i nastrani posao.
Tata, snijeg! pritrala mu je radosno, mlatarajui starim ruksakom,
nabavljenim zacijelo na nekom stranom vojnom otpadu, jer se noenje knjiga u
kolskoj torbi dralo neim sasvim izvan trenda.
Poput vihora je uletjela u kola, poljubila ga i zalupila iz sve snage vratima.
Nisi u kamionu! prekori je on, mrzovoljan, iako se u dui radovao svakom
ovakvom sastanku.
Kamo emo na veeru? upita ga Nika.
Morali bismo u Lagvi... pod Sljeme...
Moe. Zato kae morali bismo?
Kasnije e doi Komar. Javio mi je da veeras moramo porazgovarati o neem
vanom.
Komar! vikne ona. Koliko ga dugo nisam vidjela! Gdje je on? Ostao je u
policiji?
Da preko volje e Bani, pa krene.
Kad su bili na Britanskom trgu, na onom mjestu gdje se cesta poinje penjati
uzbrdo, on se odvai upitati je neto to ga je muilo jo od razgovora s minijaturnim

psihijatrom. Nakalje se pa, svladavajui unutarnji otpor i nelagodu, ree: Nisi mi

se pohvalila da ima deka.
Nika ga pogleda ljutito, uzme s police njegov Marlboro i zapali cigaretu.
Nisi mi ak ni rekla da pui!
Koji ti je bog, tata? tresne ona ljutito kutijom cigareta o policu. Kad god
zapalim cigaretu, ti se ljuti i udi. I o kakvom to deku fantazira?
Pa... ovaj... Aladar, ini mi se da se tako zove.
Ma, kakav Aladar! Taj mi se nabacuje! Bila sam s njim dva puta u kinu, i
jednom kod njega.
uvaj se, on je zacijelo lud!
Njoj nita nije bilo jasno. Ljutito je otpuhivala dimove i mjerkala ga ne bi li
prozrela koji se to vrag s njim dogaa.
Otkuda ti to da je Aladar lud?
Otkuda! ree on podrugljivo. Njegov gospodin otac tvrdi da ne postoje
mentalno zdrave osobe. Valjda e njegov sin biti meu luima?
Ne priaj kojetarije! Aladar je prvak zagrebakih srednjih kola u matematici!
itao sam o debilima nastavi on prividno spokojno koji mnoe u glavi
esterocifrene brojeve i vade dvocifrene korijene, a nakon toga se penju na krov i
kukuriu. Osim toga, mora da taj Aladar nema vie od metar cvancik!
Tata, hoe li prestati s tim Aladarom! On je samo jedan od mojih foliranata. I
nema metar cvancik, nego je visok gotovo kao ti. Samo se jo ne brije.
Znai, nije na oca ree on i projuri upravo pored kue na Pantovaku, iji su
vlasnici bili Rudiger i Vicki Hagen. Kao da nasluuje o emu otac razmilja, Nika ga
iznenada zapita: to je novo s onim groznim sluajem na kojem si radio?
Nita! Sve se tako zaplelo da u najvjerojatnije dignuti ruke.
Kad su sjeli u ugodan mir Lagvia, u kojem veeras nije bilo glazbe, i naruili
veeru, ona se vrati njemu najneugodnijoj temi.
Tata, to je nevjerojatno! Mama ga je nokautirala!
Koga!? zaudi se on, iako je ve slutio o kome bi mogla biti rije.
Pa, Tamarina! Nakon to je izgubio mjesto u ministarstvu, zbog ega e se
morati vratiti u privredu, ako mu poduzee ve nije riknulo, oni su se posvaali. U
jednom trenu on je gurnuo mamu tako da je pala na krevet, a ona je ustala i nokautirala
ga. Tata, ali ne bilo kako nego ba onako kao u boksu!

 Pa, to?
Pa, nita. Za desetak dana se razvode! Nakon to ga je mama nokautirala,
Tamarin je tako poizio da je spakirao stvari i otiao iz stana. Ali, sutradan se
predomislio i nazvao mamu. Rekao je da je stan njegov, pa da bi bio red da se nas
dvije odselimo.
Krasno! ree Bani.
I juer smo, onako totalno u gabuli, odluile sve poslati k vragu, pa smo otile
u Graz. Njegovim autom!
Bio je to Lidijin stil, znao je Bani. Kad bi joj dola uta minuta, ostavljala bi
sve i odlazila u gigantski oping. Vraala se smirena i sreena, ali prazne lisnice i s
ogromnim dugovima na svim moguim kreditnim karticama, bez kojih nije znala
ivjeti.
Tamo sam ti kupila boini poklon! iznenada e ona, pa pone rovati po
ruksaku. Zatim, radosna to je u sveopem kaosu uspjela pronai dva zamotuljka,
izvadi poklone i stavi ih pred njega.
Jebem mu! ote se njemu. A ja sam poklon za tebe zaboravio kod kue!
to si mi kupio? upita ona radoznalo. Spadala je u osobe koje u svako doba s
jednako iskrenom radou mogu primati poklone.
Neka to bude iznenaenje!
Zna to mi je prije te svae kupio Tamarin?
Ne.
Nekakvu bezveznu osamsatnu limunadu iz vjeronauka.
Ne razumijem.
Ma, neke kazete s filmom o Isusu!
Ma, pusti ga! odmahne on rukom, pokazujui tako to misli o Tamarinu i
njegovu poklonu. Ne misli valjda da bih ti ja mogao kupiti neto tako trivijalno?
No, hoe li razmotati paketi? navaljivala je Nika.
On potrga areni austrijski papiri i iz njega izvue mali crni walkman sa
slualicama, na ijoj je desnoj strani pisalo Sony.
Ono! ree, razmiljajui to bi s tim trebalo raditi.
Sada se od svog deza nee morati odvajati ni trena. Moe ga sluati u uredu,
u kolima, u krevetu, na zahodu, kod zubara...

 A ovo? upita on, razmatajui manji paketi.

U njemu je bila kazeta s crno-bijelim fotosom njemu prepoznatljive i drage
izbrazdane face, visoka ela i vjea to su gotovo posve skrile oi. Pored lica, zlatnim
je slovima pisalo Chet Baker sings and plajs from the film Let's Get Lost.
Nika shvati njegov ushit, pa ree: Prodava mi je rekao da je to posljednje to
je taj tip snimio.
Nakon to mu je pokazala kako se rukuje walkmanom, brzo su dovrili veeru pa
je on poeo nervozno pogledavati na sat. Ali, nije prolo mnogo a na vratima se
pojavio inspektor Komar.
Zar si to ti, Nika? rekao je uistinu zaueno, jer Banievu kerku nije vidio
bar tri godine. Bogami, Nikola, ti e svoju kerku moi ubrzo udavati.
Za Aladara... ree on mrzovoljno, nakon ega ga Nika oine strogim, ljutitim
pogledom.
Komar nije htio jesti, popio je tek aicu vinjaka, a potom su sjeli u Baniev auto
i odvezli Niku kui u Kamaufovu.
Mama jo ivi s Tamarinom? upita je Komar dok je izlazila. Glas mu je bio
nesiguran, valjda stoga to se pribojavao da bi takvim pitanjem mogao povrijediti
Bania.
Neki dan ga je nokautirala! veselo im odmahne Nika, pa s vojnikim
ruksakom na leima utra u veu.
Nisam shvatio!? okrene se Komar Baniu, koji je upravo pritiskao papuicu
gasa.
Ni ja otpovrnuo je kratko Bani.
Krenuli su Petrovom prema Medveaku, a zatim se popeli na Cmrok. Snijeg se
dobro primao, ali se mala etvorka ipak uspjela popeti do umskih dvora. S
prvim snijegom Bani nije morao razmiljati o zimskim gumama, jer ih je ve imao.
Poput mnogih nemarnih ljudi, ljetos ih nije ni skidao s kotaa. Skrenuo je nalijevo i
zaustavio automobil na parkiralitu. Pred njima se pruala iroka, strma, snijegom
pokrivena ledina, poznato zagrebako sanjkalite, koje e ve sutra vrvjeti djecom i
odjekivati njihovim smijehom i povicima.
No? ree Bani, pa zapali cigaretu.
Radi se o stvarima koje ti ne bih smio rei...
Preskoi formalne predgovore!
Ti si Doganu rekao da zatrai informacije od Interpola? upita Komar.

 Da.
Izgleda da ih je dobio tihim e glasom Komar, kao da se boji da bi ga netko
mogao uhvatiti u nedoputenoj raboti.
to mi to vrijedi! otpuhne Bani dim. On mi ih sigurno ne bi odao.
Moda bih ti ih ja odao jo tie e Komar. Naime, uspio sam zaviriti u
njegove papire.
Ne mogu te nagovarati. Ali, valjda ti je jasno koliko bi mi to znailo...
Pronaao sam podatke o dva ovjeka. Nekakav Rudiger Hagen i Ruprecht
Rans... Raus...
Ransmaver pomogne mu Bani.
Ima pravo! O tom Ruprechtu imaju vrlo malo. Imao je problema s vlastima
kad ga je tuila Noldeova fundacija, jer je bio u posjedu tri Noldeova falsifikata. Ali,
dokazalo se da ih je kupio, a ne pokuavao pustiti u promet, tako da su ga tubom
pokuali prisiliti da oda ime prodavaa, ne bi li doli do falsifikatorske mree. On je
to uinio, pa se uspio osloboditi sudskih formalnosti. Drugi se put pojavio na sudu kao
tuitelj aukcijske kue, kod koje je kupio lanog... kako se ono zvao... ne mogu se
sjetiti imena slikara... Jebi ga!
Dobro da si se sjetio i onog prvog!
Nita se vie o Ruprechtu nije moglo doznati... ali, rijeka policija ima
zanimljiv podatak...
Da ujemo i to! poigravao se Bani kljuiem automobila.
Nekoliko dana po smrti Rudigera i njegove ene, zateen je u njihovoj kui u
Velom Loinju. Nije uhapen, jer ih je uspio uvjeriti da mu je pokojni Rudiger
dugovao nekakvu sliku...
A, ovaj drugi?
E, to se Rudigera Hagena tie, tu ima vie zanimljiva materijala. Njemaka je
policija sumnjala da se bavi nedoputenom trgovinom dijamantima, koji su brodom
stizali u Hamburg, gdje je Hagen ivio.
Otkuda?
Iz Angole. Uspjeli su mu postaviti zamku u hamburkoj luci. Roba je
zaplijenjena, ali se nikom na brodu nije moglo nita dokazati.
A Hagen?
On im je umakao. Izgleda da ga je netko u zadnji as obavijestio. Ali, u svakom

sluaju, hamburka veza je propala, tako da se pretpostavlja da je Hagen morao

pronai novu importnu luku. Moda je ba zbog tog razloga tako esto boravio u nas, u
blizini Rijeke. Inae, zna se da je imao dobre veze i poznanstva u angolskim
ambasadama u Amsterdamu i Parizu. Pretpostavlja se da je bio vrlo opasan.
Kako to? zapali Bani novu cigaretu.
Jedan od ljudi, koji su pomogli njemakoj policiji da presijee hamburku
vezu, naen je mrtav. Pretpostavljalo se da bi svjedoenjem mogao poprilino
ugroziti Hagena.
Naravno, nita nije dokazano?
A kako i bi! Ljudi koji trguju dijamantima imaju veliku mogunost da parama
uutkaju sve one koji im se na bilo koji nain suprotstave.
A u kakvoj su vezi bili Rudiger Hagen i Ruprecht Ransmaver?
Rudiger je bio Ruprechtov dobavlja. Unato diskreciji to vlada u toj vrsti
posla, ini se da je Ruprecht Ransmaver bio vlasnik kontrolnog paketa Rudigerovih
draguljarnica. Tako da u poslovnom smislu Rudiger postoji samo kao ime, a
Ransmaver posjeduje gotovo sve.
I to je sve? upita Bani mirno, ne elei precjenjivati vrijednost Komarovih
nalaza. Sada mu je bilo jasno da su Ruprechtu i Rudigeru izmaknuli dijamanti preuzeti
s angolskog broda. Rudiger ih vie nije mogao traiti, ali Ruprecht jest! A Klisovi?
Klisovi je valjda bio samo unajmljen pas traga?
Da, to je sve! eli rei da to nije nita? zlovoljno e Komar.
Ne, ne! smeka se Bani i potape ga po ramenu. Mnogo e mi koristiti...
samo... ne znam zato se uope gnjavim svim tim. Ta dva soma maraka gotovo da sam
ve potroio...
Kakva dva soma maraka?
Ne rekavi nita, Bani pokrene kola i vrati Komara do Lagvia, gdje ga je
ekao njegov automobil. Potom se brzo spustio do Britanca i svratio u kafi da popije
kavu. Pijui espresso, zauo je s ukljuenog radio-aparata meke, arobne zvuke
Charliea Mingusa, ali je odmah neka budala prila skali i prebacila aparat na prijenos
utakmice. Paco nije bio u blizini, jer je jo uvijek trajala posljednja veernja
predstava filma o unakrsnom tucanju i puenju.
Prije no to e lei, svratio je u ured i iz depa izvadio svoj neoekivani boini
poklon, svjestan da e ve sutradan morati svratiti u Jugoton i zamijeniti kazete to
ih je kupio za Niku. Kakav peh, kupiti ba isto to joj je kupio i Tamarin!

Stavio je slualice walkmana na ui, a potom shvatio da je kazetu s Bakerovim

pjesmama zaboravio u automobilu. Htio je iskuati kako radi ta udna mala sprava,
koja e mu omoguiti da slua dez ak i u zubarskoj ekaonici, i prva kazeta to mu je
pala u ruke bila je ona koju je ukrao u Kosorovu antikvarijatu.
Sony je radio fantastino, zvuk je bio snaan i ist, premda su na kazeti bili
mutni telefonski zapisi. Pokua iskuati sve komande, pa pone premotavati vrpcu
unatrag i unaprijed. I tad, sasvim sluajno, vrpca se zaustavi na onom mjestu gdje se
nalazila poruka koja ga je svojedobno ivo zainteresirala: ini se da je ipak tu. Ako
se ne varam, bila je na groblju. Bojim se da e se dogoditi neto strano, jer... sam...
morao sam javiti i Klisoviu. Znao je tu poruku ve naizust, ali ovaj put ga je neto
drugo zainteresiralo. Glas onog koji je telefonirao! Shvati da je poruku sluao na
starom kazetofonu, u kojem ve odavno nije bio promijenio baterije, tako da je motor
vukao traku neto sporije i izobliavao glas. Jer, glas koji je uo na starom kazetofonu
nije poznao, ali ovaj tu, u novom Sonyjevom walkmanu, bio mu je dobro poznat.
Bio je to glas veloloinjskog homoseksualnog kvazislikara. Igor Galb je, dakle,
nazvao Vlatka Kosora i izrekao reenicu koja se pokazala proroanskom: Bojim se
da e se dogoditi neto strano...

21.
Ujutro je Zagreb osvanuo pod snijegom, ija bjelina u gradskom sreditu nije
imala nikakve anse da opstane. Pod nogama ljudi to zorom hitaju na posao,
pretvarao se u prljavu sivu kau, ija je jedina svrha da vam uprlja i promoi cipele.
Svjestan nezgodne injenice da ga okolnosti ponovo zovu na more, na Loinj, koji
zasigurno ne poznaje mrzlu jutarnju bljuzgavicu, Bani je izaao na Britanski trg,
progurao se izmeu piljarskih tandova i na kiosku naruio par toplih kobasica. Bio je
to brzinski obrok u prolazu, onaj oblik ishrane kojom je ouvao kakvu-takvu liniju, na
kojoj mu je svojedobno pozavidjela biva supruga. U hladnom jutru, prostor oko
peenjarnice bio je ispunjen oblacima tople pare, to je ovom mjestu davalo udnu
prijatnost. Okrenuo je lea babama sa sirom, mlijekom, jajima i polutkama kao cekin
utog kukuruznog kruha, oslonio se o metalni pult i pokuao jesti kobasicu, tako vruu
da ju je jedva pridravao sa dva prsta. Sa strane su ga radoznalo promatrali debeli,
prederani golubovi, prava ekoloka poast grada.
Detektiv, plati kobasicu? stvorio se odnekud Paco, pocupkujui u
nesolidnim niskim cipelama i skromnom kaputiu, koji ga je zacijelo slabo grijao.
Zna, u gabuli sam s lovom. Prodal sam odijelo i kupil enciklopediju.
Pohvalno ree Bani, pa narui jo par kobasica i dva piva.
Vidi kak se od rijei kobasica da napravit Bok Cica! ree Paco,
pokuavajui uhvatiti vreli doruak.
Ne da! primijeti Bani.
Dobro, ne da! razoarano e Paco. Kuim, samo jedno slovo zajebava!
Inae bi sve bilo O.K. Imal sam davno neku ensku, Cicu, al' se veza raspala. Kaj
moe! A pogle ovo! Od rijei tramvaj moe napravit vatru, i jo ti par slova
ostane ko isti luksuz...
to e ti to? udio se Bani, briui maramicom masne prste.
Iel bum na kviz! Prijavil sam se za test. Ako proem, pala bu neka lova ree
Paco, mljackajui punim ustima.
Kakav kviz?
Pa, ono, naveer na telki... Slae neke brojke, pretura rijei, tak jedno dvajst
minuta, a posle ti plate.

 Sigurno si zbog toga kupio enciklopediju? polako je shvaao Bani.

Da kratko e Paco, odve zabavljen dorukom, koji je ravnomjerno zalijevao
pivom. Jedina greka ovog kioska je kaj nemaju gemita. A mogli bi imat!
Gospodine Baniu! prie im bradati mladi s okruglim naoalama, koji je
Baniu bio odnekud poznat.
Traio sam vas u uredu, ali mi je istaica iz kina rekla da ste valjda tu negdje
na placu. Doao sam u vezi s naim dogovorom. Sjeate me se, to sam ja, imek!
Bani pretrese po glavi ono malo dogovora to ih je pamtio, ali mladia nije
mogao nikamo smjestiti.
Kaj, ziher sumnjate da vam se ena fuka s nekim? prostoduno e Paco,
rukavom otirui usta.
to vam je, ovjee, pa ja sam neoenjen! pobuni se mladi, drei valjda da
je kino-operaterova primjedba neuljudna i neumjesna.
Dogovorili smo se neto? upita Bani.
To sam i pretpostavljao! uzdahne bradati. Zaboravili ste!
Vjerojatno otpovrne istraitelj.
Ja sam sa Zagrebakog treeg. Sjeate se, dogovorili smo se da ete doi u
na studio radi razgovora.
Jo i to, pomisli Bani, prisjetivi se kako je na tu gnjavau nevoljko pristao
samo radi Nike.
ujte, i ja bum nastupil na televiziji! umijea se Paco.
Tko vam je ovaj? pogleda bradati mladi Paca.
Sad sam se sjetio petljao je Bani. Ali, bojim se da ovaj tjedan to nee biti
izvedivo. Moda ve danas po podne, a najkasnije sutra ujutro, putujem poslovno na
Loinj. Ostavite to... kad se vratim.
Vama oito nije do medijske promibe?
Do ega!? zaudi se Bani.
Nema veze kao da je odustajao bradati. Dajem vam jo jednu priliku, a
nakon toga vam je na medij zatvoren.
Da mi daju sva ta slova unapred, sto godina ne bi sloil tu promibu!
gledao je Paco zaueno za mladiem koji je odlazio. uj, sad idem, nisam sino
premotal rolu.

Bani krene prema Rokovoj ulici, gdje je juer ostavio kola. Prije no to e na
Loinj, uini mu se korisnim jo jednom porazgovarati s Alicijom Mesi, djevojkom
koja je nakon Kosorove smrti vodila antikvarijat u Maitievoj ulici. Upalio je motor i
ukljuio auto-radio. Komentator je u apokaliptinom tonu oslikavao gomilanje oruja i
armija u Zaljevu, tvrdei kako se Irak do 15. sijenja nee povui, nakon ega e rat
biti neizbjean. U Americi antiratne demonstracije sline onima iz vremena
vijetnamskog angamana. Bani se prisjeti mladosti; dolazi li ponovo vrijeme Boba
Dylana, Woodstocka i Easy Ridera? Zaustavio je auto ispred antikvarijata,
zadovoljan to unutra vidi svjetlo.
Alicija je djelovala staloeno, ilo, ak pomalo i radosno; vidjelo se da je brzo
preboljela poslodavevu smrt.
Zamislite! ree mu neto kasnije, dok su sjedili u pokrajnoj prostoriji.
Jednog se jutra ovdje pojavio njegov advokat s oporukom, po kojoj je polovicu
antikvarijata ostavio meni... a drugu nekakvoj dobrotvornoj organizaciji.
Znai, polovica je vaa?
Izgleda da je sve moje, jer se dobrotvorna organizacija ve raspala... radi
nedostatka sredstava... Ali, vi ste sigurno doli zbog onog posla...
Pa, ne toliko... koliko radi toga to bih htio saznati tko ga je ubio.
Ali, to nije va, nego policijski posao!
Jest ree on. Ali, pokojni mi je Kosor platio dvije tisue maraka za koje mu
nisam obavio nita...
to su dvije tisue maraka! ree ona. Pogotovo uz ovaj smijean teaj. Ne
dovrivi reenicu, ona hitro ustane i odmakne sliku na zidu, pa s jednakom spretnou
s kakvom je to neko radio Kosor otvori zidnu blagajnu i stavi pred Bania originalno
zapakiran sveanj petstotica. Tu je oko sedam tisua maraka ree ona, a u oima
joj se zacaklie suze.
Ali, zato?
Tako... Vlatko je ipak moj dobrotvor. Htjela bih da pronaete njegovog
ubojicu!
Mislite da bih ja to mogao uraditi?
Mislim! Vi ste osoba koja ulijeva povjerenje. Vjerujem da biste ga mogli
pronai...
Ne! nasmije se on. Nisam na to mislio! Mislite li vi da bih ja mogao uzeti
tolike pare za posao kakav teko da mogu obaviti? Gledajte, pronai i uhvatiti ubojicu

znai imati suradnike, pomagala, laboratorije, slubene informacije, arhive,

dounike... znai ponajprije imati ovlasti, autoritet i legitimitet. Sve to ja imam, to je
unajmljena, poluprazna kancelarija, telefon s dvojnikom, plan grada i polovnu
etvorku. Legitimitet dokazujem opinskim rjeenjem s biljegom, istim onakvim
kakvo posjeduju slastiari, buregdije i staklari. Kad policijski inspektor zakuca
nekom na vrata, tad se taj smrzne od straha. Kad ja pokucam nekom i pokaem mu
svoje smijeno rjeenje, tad me taj moe tuiti zbog uznemirivanja. Kad policijski
inspektor potrai ubojicu, iza njega je itav moni dravni mehanizam i tradicija
institucije kojoj pripada, a iza mene je tek vlastita tvrdoglavost i smuena zakonska
regulativa, u kojoj e temelj moje djelatnosti moda ve sutra netko osporiti. Policija
e nadivjeti sve, ak i dravu, a ja neu ni Narodne novine, u kojima e izai
jednostupana odredba kojom se ukida mogunost djelovanja privatnih istraiteljskih
agencija. Zar biste takvom ovjeku povjerili ovaj sveanj novanica?
Ona pouti i obori pogled kao da se stidi; vidjelo se da razmilja. Zatim ga
pogleda jednako suznim oima i prozbori: Bih! I ne budite tako samosaaljivi!
Dobro ree on, zateen. Potpisat ete mi punomo, a pare u uzeti obavim
li posao... ali, moda bih mogao samo malu akontaciju... Rekavi to, on s laganim
osjeajem stida izvue iz svenja na stolu est plavih novanica, a ostalo gurne u
stranu. Brzo mu je potpisala punomo, nato joj je on rekao radi ega je svratio u
antikvarijat.
Jeste li ikada uli za Igora Galba?
Nikad! sigurnim e glasom ona. To je neka vana osoba?
Kosor ga je upoznao u Velom Loinju. Nekoliko dana prije no to e me
pozvati, primio je njegovu paninu telefonsku poruku.
Kako znate da je primio telefonsku poruku?
On se zbuni traei brzo uporabljiv odgovor, ali ga Alicija pretekne: Odmah
sam posumnjala da ste vi ukrali kazetu iz telefonske sekretarice. No, ako vam je
koristila, tad vam opratam. Zato vas je uope zvao?... Vlatko.
Htio je da pronaem Viktoriju Grubi.
Tko je Viktorija Grubi?
To je ona njegova davna ljubav kojoj niste znali ime. Prolog ju je ljeta,
izgleda sasvim sluajno, susreo u Loinju. ini se da su obnovili vezu... ali je ona bila
udata...
Alicijino je lice bivalo sve zabrinutije.
I tad se dogodilo to... da su Viktorija i njen mu stradali. Nevrijeme je potopilo

njihovu jahtu, a oni se utopili.

Ona je utjela; vidjelo se da malo od svega toga razumije.
Neshvatljivo je kako me mogao unajmiti da mu pronaem osobu ve godinu
dana mrtvu!
Moda nije znao nagaala je Alicija.
Znao je. Posjedovao je novinski izrezak u kojem je to pisalo. Zatim, zato mi je
rekao da mu je Viktorija ena?
Moda je to imalo figurativno, simbolino znaenje.
Moda slegne Bani ramenima. Jeste li ikada uli za Pubu Klisovia?
Po izrazu njena lica odmah je vidio kako ni za Klisovia nije ula. Njezin posao
zacijelo su bile samo stare knjige, a u Kosorov privatni ivot nije imala pristupa.
Psihijatar, iji je bio pacijent, tvrdi da je Kosora progonio osjeaj krivnje,
fiktivne ili stvarne... Tvrdio je, navodno, da je ubio nekog. Je li pred vama ikada
spomenuo takvo to?
Indirektno rei e ona nakon kraeg premiljanja.
Jednom je kazao da je poinio smrtni grijeh. Ali, ima vie smrtnih grijeha.
Naravno ree Bani pa ustane, spreman da ode.
ekajte! skoi ona. Proli ste put zatraili da vam provjerim neto...
Nije odmah shvatio o emu je rije, ali tad vidje da ona iz stola vadi katalog
bernske aukcije starih knjiga i rukopisa. Bio je ve gotovo zaboravio na tu knjiicu, ne
smatrajui je nimalo znaajnom.
Pregledala sam nekoliko povijesti judaizma, ak sam konzultirala i idovsku
opinu, ali da bi takva knjiga postojala, u povijesti nema ni najmanjih indicija.
Jednom rijei, radi se o nekakvoj izmiljotini ili prevari.
Kakva je to onda knjiga?
Nikakva! ree ona, kao da se ljuti to on to ne shvaa. Rekla sam vam,
nepostojea! Ali, ako knjiga ne postoji, autor je povijesno autentina osoba. Natan od
Gaze, ili Nathan Gazati, bio je kairski kabalist, vjerojatno padaviar, koji je slijedio
lanog idovskog Mesiju Sabataja Cvija i bio njegov najvei pobornik.
Tko je Sabataj Cvi?
Sefard iz Izmira. ivio je u sedamnaestom stoljeu. Proglasio se za Mesiju koji
e sve narode spasiti ropstva i na Zemlji uspostaviti Boje carstvo jednakosti i
pravde. Na njega se odnosi i naslov navodnog rukopisa Amirah, to znai: Na

gospodar i kralj, njegovo visoanstvo koje slavimo. Po svemu sudei, kad bi knjiga
postojala, morala bi biti neka vrst njegove biografje.
I to je bilo s njim? upita Bani, u pitanjima judaizma zadnji nevjea.
To je suluda pria! Sabataj Cvi poeo je propovijedati svoj mesijanski nauk i
ubrzo stekao pristalice u veini zemalja idovske dijaspore, u Grkoj, Bugarskoj,
Maarskoj, Srbiji, Perziji, Maroku, Aliru, ali i u zapadnoevropskim zemljama.
Tursko Carstvo, u kojem je ivio, bilo je razdrto ratovima, tako da je utke gledalo na
irenje Cvijevog pokreta. No, 1666. konano je uhapen i sproveden u Carigrad, gdje
je pod prijetnjom smrtne kazne preao na islamsku vjeru. Ali, ni to nije pokolebalo
njegove sljedbenike, koji su i sami poeli prilaziti Alahu. Kasnije je Cvi interniran u
Ulcinj, gdje je i umro. Natan od Gaze, navodni autor ovog apokrifa, otiao je u Rim i
nastavio iriti principe Cvijeva mesijanizma.
Bani je bio pomalo zbunjen ovim povijesnim traktatom, a nikako nije znao kako
povezati izmiljotinu iz bernskog kataloga s tunim sudbinama Rudigera, Vicki i
Vlatka Kosora.
I kakav je va zakljuak? ree, vie da bi priveo razgovor kraju no to bi
vjerovao u njegovu korisnost.
Kad bi ta knjiga postojala, u bogatim bi idovskim krugovima predstavljala
vrijednost veu od... vree dijamanata! Za nju bi se mogla postii cijena o kojoj bi
pisala uta tampa irom svijeta. I to mjesecima!
No, dobro ree on, jo uvijek u nedoumici. Ako ta knjiga ne postoji, kako to
da se nala u katalogu ugledne aukcijske kue?
Nije se nala! rei e ona, zadovoljna dojmom to ga je proizvela. U tome i
jest tos! Pogledajte ovaj katalog! Ima ezdeset pet listova. Knjiga se uvezuje tako da
se arci papira presavijaju na etiri dijela, pa bi ovaj katalog morao imati ezdeset
etiri ili ezdeset osam listova. Kad se paljivo razmakne hrbat, vidi se da je list s
podacima o navodnoj biografiji Sabataja Cvija naknadno ulijepljen, nakon ega je
knjiica, najvjerojatnije, ponovo obrezana.
ta to znai?
Znai da je netko uzeo adekvatan papir, odtampao na njemu podatke o
izmiljenoj knjizi i vjeto ubacio list u ve postojei katalog zavri ona ponosno.
Zato bi to uradio?
Tko zna zato? rairi ona ruke, pokazujui da ni njoj nije to jasno. Moda
zbog kakve podvale, prevare, oklade... tko e to znati!

22.
Rano ujutro proao je preko Britanskog trga do parkiralita u Rokovoj, gdje ga je
ekao automobil. Imao je u depu punomo Alicije Mesi, i zbog sasvim odreenih
razloga odluio je ponovo, po trei put, otii na Loinj. Ali, prije e svratiti u Rijeku,
gdje e obaviti nekakav posli, sitnu provjeru zamisli koja ga je kopkala. Krenuti na
Badnjak na slubeni put i provesti Boi u upornom i dosadnom njukanju, nije ba
drao osobitim izborom, ali ga to nije ispunjavalo zlovoljom. Uostalom, na kakav bi
pametniji nain mogao provesti taj obiteljski blagdan, on koji ve podue vrijeme i
nema obitelji? Nemalo se zaudio kad je na prostoru gdje su stajali parkirani
automobili, naletio na Paca, koji je nagnut nad motor stare peglice neto arafio.
Automobil je djelovao kao da je zahvaen svim moguim motornim bolestima.
Otkad ti ima auto? upita ga otkljuavajui vrata etvorke. Nemoj mi
samo kazati da si prodao enciklopediju i kupio kola.
Brat mi je otiel u vojsku i ostavil mi kola. Samo, neki vrag lupa u getribi.
I zna voziti?
Negkaj! U vojski sam bil u auto-jedinici. Vozil sam kampanjolu. A kam ti ide?
Na Loinj.
Kaj mogu nekaj za tebe napravit? Sad sam motoriziran.
Motoriziran si dok ga negdje ne razbije primijeti Bani, pa sjedne za
upravlja. Ako ti nije teko, prigledaj da mi se netko ne mota oko ureda. Vraam se
za dan-dva.
uo je kako Paco neto za njim vie, ali se nije osvrtao. Zakrenuo je oko
Britanskog trga i krenuo prema izlazu iz grada, ne bi li se to prije dokopao
Karlovakog auto-puta. Putovanje je bilo lako i jednostavno, jer se snijeg na cesti bio
posve istopio, tako da se tanka bijela povrina vukla samo po okolnim livadama i
umama. Nije bilo magle, ali je zrak bio nekako vlaan, mutan i teak. Zaobilazio je
dosadne lepere i hladnjae, ali osobnih kola nije bilo mnogo na cesti. Ljudi se
zacijelo nisu micali od kua, spremajui se za riblju veeru i sutranjeg blagdanskog
purana. Ukljuio je radio na kojem su upravo najavili nekog ovjeka koji je ispred
imena imao pater. Pokuao je promijeniti frekvenciju, ali je na drugoj stanici
govorio nekakav fra. Ubacio je traku u kazetofon, pitajui se je li dez poganska ili

svjetovna glazba. Vraga, o Parkeru su govorili kao o Proroku, o Coltraneu kao o

Mesiji, a nije li jednom netko nazvao Milesa prvosveenikom? Jedino je Chet Baker
bio bez ikakve aureole, bez ikakvih aneoskih krila.
Iza Karlovca po cesti su se stale razvlaiti rasprene maglene zavjese, polegnute
po kotlinama, dok su zaobljene breuljkaste kupe strile iznad bijele koprene. Morao
je malo usporiti, ali nije previe brinuo; toliko je ve puta izaao na kraj i s veim
nevidjelicama. Dimljivi Bakerov glas dobro se uklapao u maglene zasjede to su ga
vrebale na zavojima. How deep is the midnight sea, rasipao se glas dezistikog
Jamesa Deana, tako da se Baniu inilo kako je taj stih dobar glazbeni okvir za
pononu dramu, koja se odigrala na uzburkanom moru nedaleko od otoka Unije.
Rijeka, taj grad koji je toliko volio zato to je u svoju zavodljivu arhitekturu
srednjoevropske luke znao upiti sav onaj tipini nered i neizvjesnost lukog grada,
bila je sva iskiena boinim uresima. Pa ipak se inilo da za to nitko i ne mari. U
jednom velikom izlogu spazio je bjelobradu lutku u crvenoj odori, na udan hibrid
kapitalistikog Svetog Nikole i komunistikog Djeda Mraza, postavljenog negdje
izmeu svojih pravih termina. Uistinu se na svakom koraku moglo vidjeti kako se
etrdesetak godina komunizma naalilo s tradicijama i ispreturalo ih na
najnevjerojatnije naine.
Proao je autobusni kolodvor i parkirao kola uz obalu. More je bilo uzburkano i
sivo, neprijateljsko, nimalo nalik na ono ljetno kakvo poznaju kontinentalni turisti. U
neposrednoj blizini bio je vezan veliki nizozemski brod, oko kojeg su se motali
dokoni mornari. Neki su pijanci teturali oko zanjihanih palmi, ijim se egzotinim
liem poigravao hladni kvarnerski vjetar. Odmah se vidjelo da ljudi pripadaju onom
soju ijem je pijanstvu povod pijanstvo samo, a nikako ne prvi slobodni Boi.
Uao je u Luku kapetaniju s pritajenom bojazni da nee uspjeti doi do onog to
ga zanima. Imao je solidnih iskustava i dobro se snalazio u opinama, potama,
policijskim stanicama, sizovima, kolodvorima, ali ni u jednoj lukoj kapetaniji nikad
nije bio. Gdje li samo uvaju podatke koji mu trebaju, i kako li se zove funkcija
ovjeka na ija vrata treba zakucati? Upravlja li lukom kapetanijom direktor, ili
kapetan?
Oslonjen o ovalni stup, s velikom mornarskom vreom na ramenu, stajao je
mornar koji je vakao vakau gumu.
Oprostite ree Bani trebali bi mi podaci o brodovima koji su boravili u
rijekoj luci.
Hi, pal! ree mu nasmijani mornar na iskvarenom engleskom.
Sasvim razoaran, Bani se okrene i spazi kako je iz jednog ureda izala enska u

usko pripijenom kombinezonu od jeansa.

Gospoo! vikne za njom kad je vidio kako hita prema hodniku.
enska zastane i pogleda ga. Kad bih bila gospoa! ree glasom u kojem kao
da je bilo nezadovoljstva zbog toga to nije gospoa. Rastavljeni mukarci Banieve
dobi teko mogu shvatiti tu vrst nezadovoljstva. to trebate?
Pa, ovaj... imam sasvim neobinu molbu.
No, recite! pourivala ga je ona. Nije bila bas lijepa, ali je u izrazu imala
neto strano privlano. Pjegavo lice, puna usta i velike plave oi gotovo hipnotike
prodornosti.
Ukoliko je to mogue, htio bih doznati koji su sve brodovi pristali u rijeku
luku krajem osmog i poetkom devetog mjeseca prole godine.
Vi ste iz policije?
Kad bih bio iz policije, otiao bih pravo k vaem efu, lupio slubenom
iskaznicom po stolu i naredio da mi se to u roku od deset minuta donese.
Bili biste tako strogi? pogleda ga ona ispod oka pa se blago nasmije.
to treba gospodin? razlegne se glas visokog ovjeka u finom, tamnom
odijelu. Da ga je obukao zbog Badnjaka, vidjelo se po tome to je u desnoj ruci drao
mali sendvi s tunjevinom. Stao je blizu enske, po emu se vidjelo da kani igrati
ulogu njena zatitnika.
Zanima ga popis brodova koji su uplovili u Rijeku prolog ljeta.
Oho! Valjda zbog industrijske pijunae! pokuavao je dugajlija biti duhovit.
Tko ste vi uope?
Nikola Bani.
Bravo! I ja sam Nikola Bani! Pa to? prasne u smijeh mukarac, a djevojka
se lagano odmakne od njega. Vidjelo se da joj njegova blizina nije nimalo ugodna.
Radi ega vam treba taj popis?
U veernjoj koli dobili smo zadau iz poznavanja naeg kraja. Mene je dopao
luki promet ree Bani, gledajui sve vie u djevojku a sve manje u nadutog
klipana.
Ako se ne predstavite, mogao bih pozvati i policiju! Znate, ljudi koji ulaze
ovamo i raspituju se za poslovne tajne, mogu biti i...
No, dobro mirnije e Bani. Ja sam privatni istraitelj iz Zagreba. Radim
na jednoj stvari radi koje bi mi takav podatak bio dragocjen.

 Svatko moe rei da je privatni istraitelj. Osim toga, sumnjam da u nasoj

zemlji postoji takva profesija.
Postoji, postoji! uplete se enska. Gospodine Kontrec, itala sam u
novinama da su u Beogradu i Novom Sadu otvorene takve agencije...
Lili! okrene se on njoj. Beograd i Novi Sad skoro da i nisu naa zemlja!
S osjeajem stida, proklinjui u sebi opinske pisarie, Bani izvadi svoje
grozno rjeenje i tutne ga Kontrecu pod nos. Ovaj ga nevoljko uzme i letimino
proita, pa ga vrati vlasniku.
Grozno nepismeno! ree. Morate napraviti pismenu zamolbu, pa emo vam
za desetak dana rijeiti. Ali, sumnjam da e rjeenje biti pozitivno...
Antipatini se tip okrene i povue ensku, koju je oslovio s Lili, za sobom, pa
nestane u prostoriji, u kojoj se zacijelo slavilo predboino slavlje. Bani je jo vidio
kako se Lili okrenula i pogledala ga kao da joj je neugodno, te kako je neuljudnom
klipanu ispala tunjevina sa sendvia.
Bani izae sasvim nezadovoljan i u oblinjem kafiu narui duplu kavu. Zapali
Marlboro i kroz prljavo se okno zagleda u sivu povrinu uzburkanog Kvamera. S
radio-aparata, koji je stajao na polici pored estokih pia, orio se prepjev jedne od
boinih pjesama. Sutra je Boi, shvati on, pa radio-stanice zduno nadoknauju
polustoljetnu apstinenciju.
Na vratima kafia pojavi se djevojka iz luke kapetanije. Stajala je neko vrijeme
na ulazu pretraujui pogledom lokal, a kad ga je ugledala, gotovo da je potrala
prema njemu. Imala je na sebi na brzinu prebaen koni kaput s krznenim ovratnikom i
arenu platnenu torbicu pod rukom.
Vi ste zbilja privatni istraitelj? upita ga ona, a u oima joj se zacakli neto
nalik na radost.
Jesam.
Super! pljesne ona rukama. Proitala sam toliko romana o privatnim
istraiteljima.
Maloprije ste se mogli uvjeriti kako moj posao nije tako romantian kao u
romanima...
Ma, pustite onog idiota! Mogao je mirne due zamiriti i dati vam podatke.
Ali nije.
Zato sam dola ovamo! suuesniki ga pogleda ona.
Vidjela sam kroz prozor kako ste zamaknuli u kafi. Sada svi slave...

neprimjetno u vas odvesti u arhiv.

Hoete li neto popiti? upita je on dok mu se budila nada.
Pa, moe, moe... Zatraila je vinjak, a kad je doao na stol, popila ga je tako
hitro da se Bani zaudio.
Krenimo sad! Poslije e biti tee rekla mu je vadei novanik.
Htio je prosvjedovati, ali ga je ona pretekla i brzo platila za oboje.
Neka! rekla je. Nisam se nadala da u u ivotu naletjeti na privatnog
detektiva.
Nisam ja ba... pravi privatni detektiv ree on, ali te finese njoj nisu bile
vane.
Vratili su se u luku kapetaniju, ona je na portirnici uzela kljui i povela ga u
podrum, gdje se, kako mu je povjerljivo apnula, nalazi ono to trai. Iako podrumska,
prostorija u kojoj se nalazio arhiv nije bila ropotarnica pretrpana besmislenim
hrpetinama papira, nego sasvim pristojno mjesto na kojem nita nije izgledalo prano i
staro.
Rekli ste, sedmi mjesec prole...
Kraj osmog i poetak devetog ispravi je on. Sve ono iza sedmog rujna
prole godine ne znai mi nita.
Uzela je debelu knjigu s police, prelistala je i pribiljeila neke brojeve, a zatim
sjela za stol na kojem se nalazio kompjuter. Otvorila je ladicu stola i izvukla iz nje
prvo jednu, a potom i drugu plastinu kutiju s disketama, otvorila je i izvadila ovitak s
crnom, krunom ploicom.
Glupani nisu kupili tvrdi disk, pa je sve rasuto na stotinama disketa rekla je
ljutito, ali Bani nije shvatio tu primjedbu.
U istraiteljskom poslu ne koristite PC? upitala je, vidjevi ga kako
pomalo u udu iekuje to e se dogoditi.
Ukljuila je kompjuter, a potom otkucala neto na tastaturi. Na crno-zelenom
ekranu pojavilo se neto nalik na naslovnicu knjige. Zatim je ponovo pritisnula
nekoliko tastera i na ekranu je iskoio niz naziva, praenih nerazumljivim znacima i
brojkama.
Evo, to vam je.
Zapravo petljao je on, zbunjen onim to je vidio zanima me samo jedna
stvar. Je li u tom periodu uplovio bilo koji brod iz neke od afrikih drava?

Djevojka bez rijei pritisne taster i ekranom lagano krenu redovi podataka, koje
je ona pomno pratila. Htio je neto rei, ali mu je ona dala znak da je ne ometa,
stavivi prst na usta.
Evo! ree Lili, i sama zadovoljna to je pronala. Jedan jedini. Teretni od
petnaest tisua brutto registarskih tona, s tovarom kauukovca. Kompjuter kae da je
uplovio u luku 3. rujna, u tri sata ujutro.
Znai da je pored Unija morao proi nou pomisli Bani, zadovoljan ovom
spoznajom.
A iz koje je zemlje doao?
Plovio je pod panamskom zastavom, tako da je teko rei koja mu je domicilna
zemlja. Naime, ne znam rastumaiti sve ove ifre zdesna...
Moete li bar otkriti koja mu je polazina luka? upita on.
Nakon to je krae vrijeme iitavala sitna, treptava slova, ona sigurnim glasom
ree: Luanda u Angoli.

23.
Na putu za Loinj itavo ga je vrijeme pratila kia. Kiom ispran Bakarski
zaljev, opustoen i upropaten, izgledao je kao najdosadnije mjesto na svijetu, tako da
mu se nekoliko puta uinilo da nikad nee biti kraja njegovom zaaranom krugu.
Nekoliko se puta, udei se i sam tome, prisjetio plavooke Lili, lakomislene djevojke
iz Luke kapetanije, koja ga je odvela u tihi i skroviti podrumski arhiv, fascinirana
njegovim zvanjem. Kako to da ni u jednom asu nije pomislio iskoristiti njeno udno
povjerenje? Moda stoga to je bila jedina osoba fascinirana njegovim munim i
poniavajuim poslom zabadanja nosa u tue prljavo rublje. Nije li joj trebao rei
kako je jednom jedan od klijenata traio da mu kao dokaz preljubnitva donese plahtu
s tragovima sperme, na kojoj se valjala njegova ena s ljubavnikom. Moda bi joj na
taj nain definitivno sruio iluziju da su privatni istraitelji domae, romantine
replike Phila Marlowa i Lewa Archera i drugih izmiljenih klipana kojima ni imena
ne zna.
Putovi u Veli Loinj, kao po nekoj staroj navadi, zavravali su u kui Perievih.
Uistinu, u njihovu se domu ponajmanje osjeao kao gost. Zaustavio je askom kola u
Malom Loinju, u posljednji as se sjetivi kako treba kupiti sitne boine poklone,
bar za njihovu petgodinju kerku.
Kad je stigao, obradovali su mu se kao gostu koji od pamtivijeka svraa u njihov
dom, i jedva pristali da mu naplate sobu. Nekako im je uspio utrpati pare, ali je zato
morao pristati da s njima provede Badnju veer. Jeli su ribu, spravljenu s
provansalskim travama, a potom roatu, iako je on pretpostavljao da badnja veera
podrazumijeva samo ribu. Pored arenog boinog drvceta svjetlucao je mali
televizijski aparat, na kojem su se redali prizori iz raznih crkvi, a katoliki su
velikodostojnici izricali svoje blagdanske poruke puku, jednako stereotipne kao to su
bile poruke svjetovnih gospodara, iz vremena kad crkva nije imala slobodan pristup
televizijskim ekranima. U udnom svijetu, u kojem su jednakom brzinom nicali
otmjeni duani Benetona i Pierrea Cardina, kao i sirotinjske menze, ove su
poruke djelovale poput plemenitih i uzaludnih poanti bajki koje mu je neko u
djetinjstvu itala majka.
U deset je iznenada ustao i rekao kako ih mora napustiti na sat vremena, to je
moralo udno zazvuati, jer u to doba u Velom Loinju nema nikakva razloga radi
kojeg bi normalan ovjek izaao napolje.

Ali, Bani je imao razlog; radi njega je i doao iz Zagreba.

Kia u maloj luci ravnomjernom je estinom bubnjala po ceradama, kojima su
bili prekriveni zaljuljani ribarski amci. Putom od glatkog, ispranog kamena krenuo je
uzbrdo prema stanu Igora Galba, pretpostavljajui da e ga na Badnju veer pronai
kod kue.
Mali trg, na kojem se nalazilo samoposluivanje, nestao je u potpunom mraku,
jedino svjetlo dopiralo je s prozora spavae sobe nesretnog kvazislikara; bilo je to
svjetlo arenih aruljica s boinog drvceta. S osjeajem kajanja, to ba na Badnju
veer ometa nekog u zasluenoj privatnosti, uao je kroz otkljuan ulaz i zakucao mu
na vrata.
Zar vi!? zaudio se Galb, dok je Bani, ne ekajui da ga pozove, brzo
skinuo vlaan kaput i objesio ga na vjealicu u predsoblju.
Oprostite! ree. ao mi je to dolazim u ovako neprilino vrijeme, ali
morao bih vam postaviti nekoliko pitanja.
Doite sutra... sa... sada...
Sutra e ve moda biti kasno. Ne razjasnite li mi odmah neke stvari, moglo bi
se dogoditi da budete optueni kao suuesnik...
Galb je, ini se, spadao u one koji se brzo prestrae, pa ga je uveo u sobu. U
prostoriji se utio neugodan zadah indijskog tapia, kau i fotelja bili su prekriveni
crnim barunom, u kutu je stajao klavir, a pored njega okieno drvce, osvijetljeno
raznobojnim aruljicama. Slike po zidovima predstavljale su uglavnom enske i muke
aktove, a sudei po nemoguim anatomskim disproporcijama, morale su biti Igorovo
djelo. No, Igor nije bio sam. Pored klavira, na debelom sagu, sjedio je vitak
crnomanjast mukarac, ne stariji od domaina, obuen u uske kone hlae i zlaastu
koulju. Nosio je dugu, lijepo njegovanu kosu, kratke brie i, ako Bania nije varalo
svjetlo umjetne trepavice.
S osjeajem nelagode, Bani sjedne u meki barun i zagleda se u mladia, koji
stidljivo ponikne pogledom.
Radi se o vrlo delikatnom razgovoru, pa bi za vas bilo najbolje da ga obavimo
bez svjedoka.
Galb njeno dotakne mladia po ramenu pa ga poalje u drugu sobu. Kao da je to
jedva doekao, crnomanjasti momak hitro ustane i nestane za vratima.
Giorgio ionako ne razumije hrvatski ree nesigurnim glasom Galb.
Uostalom, zbog ega mi u trenu mira upadate u prebivalite i ispunjate me plahou,
strahom, dapae...

 Ostavite se gluposti i dobro me posluajte! prekine ga Bani, nemajui

strpljenja za njegove spomenarske replike. U posjedu sam stanovite trake, uzete iz
telefonske sekretarice pokojnog Vlatka Kosora. Na njoj je zabiljeena vaa poruka.
Nedugo nakon toga Kosor je ubijen na izuzetno svirep nain, a njegov stan i
antikvarijat gotovo ispreturani. Sve su to injenice, to vas i gospodina Klisovia,
kojeg spominjete u poruci, ine nedvojbeno sumnjivim. Predam li kazetu policiji, u
najboljem u vam sluaju natovariti na vrat itav niz vrlo neugodnih sasluavanja, a u
najgorem pak sluaju i neto tee.
Rekavi to, Bani izvue iz depa kazetu i pokae je mladiu, po ijem se izrazu
dalo zakljuiti da u potpunosti razumije rizik kojem je izloen.
A ako je ne predate policiji... to traite zauzvrat?
Imate li kazetofon?
Umjesto da odgovori, mladi pokae prstom. Pored iskienog drvceta stajao je
baterijski kazetofon sa dva velika zvunika. Bani prie kazetofonu, ubaci u nj kazetu i
ukljui play. Zauje se glas, koji je toliko puta presluao, nedvojbeno Igorov:
ini se da je ipak tu. Ako se ne varam, bila je na groblju. Bojim se da e se
dogoditi neto strano, jer... sam... morao sam javiti i Klisoviu.
To je va glas? zapita Bani kad se poruka odvrtjela.
No, to traite za tu kazetu? upita Galb, umjesto da potvrdi ono to je bilo
oigledno.
Sve! ree Bani pa strpa kazetu u dep. Kad mi otpjevate sve po redu, dat
u vam kazetu i preutjeti da uope postojite.
Zar biste uradili neto takvo... neto protupropisno?
Rekao sam vam da nisam policajac, nego privatni istraitelj. Ali, nemojte
misliti da ak i pravi policajci ne umiju odijeliti funkcionalnost od zakonitosti.
Mladi je utio poigravajui se tasterima kazetofona. Prije no to e sve
otpjevati, zacijelo je u mislima traio neke druge putove uzmaka. Shvativi njegovu
dvojbu, Bani se odlui posluiti lukavstvom, pa tiho ree: Vi vjerojatno ne znate
kako sam postao privatni istraitelj?
Galb ga radoznalo pogleda.
Neko sam bio policijski inspektor govorio je polako, trudei se da zvui
uvjerljivo i autoritativno sve dok me nisu istjerali s posla zbog grubosti i
prekoraenja ovlasti. Budale su tvrdile da imam neprikladnu, sadistiku narav, kao da
policajac smije biti Samarianin!

 ... to ste uradili?

Nekakav mi je mlakonja zgasnuo pri istranoj obradi. to ete, profesionalna
nevolja! Dobio sam otkaz i godinu dana uvjetno.
Dakle, vi elite uti sve od poetka? zadrhti Igor, spreman da otvori duu.
Onda, ovako... nakon to su Rudiger i Vicki poginuli, posjetili su me Klisovi i
Ruprecht, i pitali me jesu li mi pokojnici ostavili to na uvanje. Rekao sam da nisu.
Potom ih je zanimalo znam li tko je ovjek s kojim je Vicki provodila toliko vremena.
I o tome sam rekao kako nemam pojma, nakon ega me Klisovi tako prebio da sam
ostao bez dva zuba.
Naravno, nakon toga ste im ispriali sve to znate o Kosoru? bivalo je sve
jasnije Baniu.
to sam drugo mogao! Uplaio sam se da e me ubiti, i rekao im sve. ak i ono
to nisu traili...
ta to? zanimalo je Bania.
Pa, pa, to... da... oklijevao je Igor, kao da se i sad zaletio to da mi je Vicki,
dan prije smrti, rekla da uzmem njihov gliser, napunim ga gorivom i odvezem na
Unije.
Zato je to traila od vas?
Rekla je kako su nekom prijatelju, koji ljetuje na Unijama, obeali posuditi
gliser.
I vi ste to uradili?
Jesam. Odvezao sam gliser i vratio se brodom.
Pa, kako je izgledao taj prijatelj?
Ne znam s iskrenom e prostodunou Galb. Nisam ga ni vidio. Rekla mi
je da samo odvezem gliser i veem ga ispred restorana. Tvrdila je da e taj prijatelj
preko dana doi po gliser i odvesti ga.
Kako su Ruprecht i Klisovi reagirali kad ste im to ispriali?
Burno! ree Igor pipajui vilicu kao da se prisjea batina. Smjesta su me
odvezli do Unija da im pokaem gdje sam ga ostavio. Ali, kad smo doli tamo...
glisera vie nije bilo. Taj ga je prijatelj vjerojatno ve bio uzeo.
Naravno ironino dobaci Bani. Vie vas nisu tukli?
Ne otpovrne on. Najedanput su se promijenili za sto osamdeset stupnjeva.
Dali su mi poprilinu sumu novaca i rekli da moram budno paziti...

 Na to?
Pa, na to... hoe li se Vicki vratiti...
Kako vratiti? zine Bani. Pa, ona se utopila!
Njen le nikad nije pronaen ree mladi. Pretpostavljali su da se nije
utopila, nego da je pobjegla s onim to oni trae.
A to je?
Pa, valjda dijamanti. Dijamanti to su stigli iz Afrike. Rekli su mi da,
primijetim li Vicki, odmah nazovem Klisovia u Zagreb i obavijestim ga.
Pretpostavljam da ste nazvali Kosora zato to ste vidjeli Vicki? ree Bani, i
sam zauen ovim obratom.
Da. Javio sam prvo Klisoviu, a zatim sam se uplaio... Bojao sam se da bi joj
on mogao uiniti togod naao. Zato sam kasnije nazvao i Kosora. Iako sumnjam da je
Kosor osoba koja ju je mogla zatititi.
Sigurni ste da ste vidjeli kako se Vicki vratila? Znate, vrlo je neobino i rijetko
da se mrtvi vraaju.
Pa, jest sloi se on, nakon kraeg premiljanja. Sve mi se vie ini da sam
se prenaglio, tragino prenaglio... Naime, desetak dana nakon to je sahranjena njena
majka Roalija, meni se uinilo da sam je vidio. Na groblju. Stajala je u crnom
baloncu, ba iznad obiteljskog groba, sa eirom na glavi i s tamnim naoalama. Htio
sam joj prii, ali se brzo izgubila... I hod mi je bio poznat... uinilo mi se da je njen.
Ali, to vie razmiljam, sve mi se vie ini da sam pogrijeio i prenaglio se. No, sad
je prekasno! Ako je Kosor ubijen zbog mog telefonskog poziva, tad sam dijelom
krivac, ali uradio sam sve nenamjerno, nesvjestan posljedica. Oh, koji sam prokletnik,
to mira zavrijediti nee!
Igor se ponovo vraao svojoj patetinoj izvjetaenosti kakvom bi se moda i
podiio kakav osrednji televizijski komentator, ali koja je Baniu postajala
nepodnoljiva. Nije vie mogao sluati njegove groteskne tirade, pogotovo na Badnju
veer, pa mu je, siguran da vie nita korisno nee uti, utke pruio kazetu iz
Kosorova antikvarijata.
Ah, kako da vam zahvalim! ree Igor, a Baniu se u jednom asu uini da e
mu poljubiti ruku. Uplaivi se dodira njegovih slatkorjeivih usana, brzo zabije ruke
u depove pa nekako preko volje ree: Ako imate klju od kue Rudigera i Vicki,
moda biste mi ga mogli posuditi na sat-dva? Htio bih malo pogledati...
Ne, nemam ree on, ali potom se brzo predomisli i skoi do nonog ormaria
iz kojeg izvue privjesak s nekoliko kljuia.

 Sve ovo ree Bani i ova kazeta, kao i ovaj klju, nae su male tajne. Zar
ne?
Igor potvrdno kimne glavom i prui mu kljueve, oito zadovoljan to je
kompromitantna kazeta u njegovim rukama.
Oblaei mokri kaput, prije no to e izai, Bani se iznenada sjeti neeg to nije
smio preskoiti.
Rekli ste da vie niste sigurni da je osoba koju ste vidjeli na groblju bila Vicki.
Ako se nije radilo o prividu, ili duhu, tko je to onda mogao biti? Mislim, tko je mogao
tako neodoljivo nalikovati na nju?
I o tom sam razmiljao ree on. Jedina osoba koja joj je bila tako slina...
bila je njena sestra Neli. Moda ne toliko u licu koliko pojavom, dranjem, hodom...
Ali, Neli je negdje daleko u Njemakoj. Ona je dolazila tako rijetko, prerijetko...
Uvijek je bila crna ovca u obitelji... i nikad je nitko nije volio. Ali, jedina je ona
stvarno slina...

24.
Da se zatiti od kie, podigao je kapuljau i krenuo uskim asfaltnim putem prema
mjesnoj bolnici, gdje je izbio na cestu koja je pored ograenih teniskih igralita
vodila prema naputenoj ljetnoj kui Hagenovih. Odavde, povie mjesta, mogao je
vidjeti poneto blagdanski rasvijetljenih prozora, nejasnu mrlju zaljeva, po ijim su se
rubovima natisnule kue, kao i gusto crnilo mora na kojem su se ljuljukala svjetla
okanjele barke.
Siao je uskom stazicom do kue, zadovoljan to ovaj put ne mora ulaziti kao tat,
jer u depu ima klju ulaznih vrata. Zastao je naas i pogledao prema izbi sezonskih
radnika, ali je tamo vladala tama. Otkljuao je vrata i uao u tiinu kue, iju tajnu jo
uvijek nije odgonetnuo. U prvi se as sve inilo isto kao i prije. Upalio je na tren
svjetlo, tek toliko da u pamenju osvjei raspored prostorija, a potom ga je odmah
ugasio. Uspinjao se stubitem na kat, gdje su se nalazile spavae i radna soba. Sve mu
se vie inilo da je Igor Galb jedina osoba koja je mogla usmjeriti nitkove na Vlatka
Kosora, pa je tako, posredno, i skrivio njegovu smrt. Ali, koga je to mogao vidjeti na
groblju? Pristati na to da je iv, netko tko je mrtav, nije ba lako!
Stuba je pod njegovom nogom zakripala i on zastane, udei se i sam svojoj
bojazni. Ta, bilo je vie no oito da je kua ve poodavno prazna. Inae mu Galb po
svoj prilici ne bi ni dao klju.
Uspeo se na kat pokuavajui se prisjetiti na kojoj je strani spavaa soba. Lijevo,
ree u sebi, potegne kvaku i ue. Uini mu se da je u sobi ipak svjetlije no to je bilo
za njegova prvog posjeta. Odmah shvati zbog ega; rebrenice, to su neko zastirale
itav ostakljeni dio sobe, sada su bile otvorene, tako da su se na staklenim vratima i
prozorima vidjeli potoii kie koji su se slijevali u mutnoplavoj boji noi. Tu
mutnoplavu boju kontrastno je razbijala jarkocrvena tokica upaljene cigarete.
Bani se trgne i pogleda prema krevetu, na ijem je rubu sjedila ena u uskoj
crnoj haljini, drei u lijevoj ruci upaljenu cigaretu, a u desnoj mali damski pitolj,
nedvojbeno uperen u njegove grudi.
Tko ste vi? upita ga ena mekim, barunastim glasom, koji je u tamno
plavetnilo sobe unio neto zagonetnosti.
To je duga i zamrena pria ree Bani umorno, pa sjedne na kraj drugog
kreveta koji je s onim prvim bio spojen u povelik brani leaj. Moda bi bilo dobro

da odloite taj pitolj. Opali li, ova e se mirna i idilina soba pretvoriti u buno
poprite policijskog uviaja, koji e vam samo priskrbiti milijun suvinih pitanja.
Prvo mi recite tko ste vi?
Nikola Bani. to vam to znai? Ionako nikad niste uli za mene ree on, pa
brzo upali nonu svjetiljku to je leala na nonom ormariu.
Svjetlo bljesne, a ona se uplai i mirne. Da je htio, mogao je iskoristiti taj tren,
baciti se na nju i oteti joj pitolj, s kojim najvjerojatnije nije imala velikih iskustva.
Ali nije to uinio. Osjeao je da mu ne treba njen pitolj, nego njeno povjerenje.
Neoprezno je odloila oruje na krevet, izvadila iz torbice naoale i sakrila
njima oi. Pri svjetlu none svjetiljke uspio ju je bolje promotriti. Ako izgled nije
varao, mogla je imati neto vie od trideset godina. Imala je kratku, svijetlu kosu,
frizuru za koju bi se, da nije bila ultramodema, moglo svakako rei da je zatvorenika,
ovalno lice s naglaenim jagodicama i puna, naglaena usta, kakva bi autor ljubia
zacijelo nazvao senzualnima. Bila je vitka, utegnuta u crnu haljinu kakvu nose
fatalne ene u filmovima etrdesetih godina, a kraj nje, na krevetu, leao je dug kaput
od sjajne crne koe, pored kojeg je bio nemarno baen plitak eir iroka oboda. Iako
poneto premlada, bila je sasvim nalik na enu, koju je Bani poznavao sa dva fotosa,
jednog polaroidnog a drugog izrezanog iz lanjskog Vjesnika. Bila je to slinost od
koje se najeio, ali ubrzo mu se uini kako sve shvaa, pa ustane i prie zatvorenom
prozom, okrenuvi lea naoruanoj ljepotici.
Dakle, vi ste Neli Grubi ree osjeajui potrebu za cigaretom.
Otkud znate? zaudi se ona.
Bani se okrene i ugleda je kako sprema pitolj u dep konog kaputa, a zatim
ustaje i prilazi mu. Uistinu zna hodati, pomisli, zateen skladom kakav malo ena
posjeduje.
Ja sam privatni istraitelj ree dok mu se primicalo njeno zagonetno lice,
okupano tamnim plavetnilom kine noi.
Zatim je zastala, prekriila ruke na prsima i nekoliko ga asaka ispitivaki
promatrala. On se strese od zebnje, posjetivi se kako mu je netko rekao da pojedine
ene mogu u prvih nekoliko sekundi do kraja proitati mukarca.
I ime se bavite? ree ona i blago se nasmije, tek kutovima usana, ukoliko taj
osmijeh nije bio varka sumrane sobe.
Traim ubojicu Vlatka Kosora.
Tko je Vlatko Kosor? upita ona i okrenu lice u stranu, kao da promatra vlana
stakla prozora.

 Dugo ste izbivali? mirno e on.

Predugo. Odavno sam otila od kue sjetno e Neli. Ali, emu takvo
pitanje?
Tako slegne on ramenima. Kad ne znate da je Kosor bio davna mladenaka
ljubav vae sestre Viktorije. Prolog su se ljeta ovdje ponovo sreli. I tad se
dogodilo... sve to s vaom sestrom i njenim muem...
Sirota Vicki! uzdahne ona, ali ne s odvie suuti.
Ali, taj... kako ste rekli?
Kosor pomogne joj on.
Da. to je bilo s njim?
Ubijen je prolog mjeseca.
Ima li to kakve veze s mojom sestrom? Mislim, kad ste ovamo banuli poput
lopova.
Mislim da ima. Ali, to je pria koja e u vama probuditi samo tune uspomene.
Vicki i Hagen ostali su nekome neto duni. Taj netko je krenuo u potragu i nabasao na
Kosora. Ne znam ba kako i zato se to dogodilo, ali Kosorova je smrt posljedica te
potrage.
to bi to moglo biti?
Pretpostavljam da je posrijedi poiljka dijamanata koju je Rudiger preuzeo s
broda to je stigao iz Angole. Dijamanti su takve vrijednosti da je njihov put pokatkad
araniran nuzgrednim leevima...
Ona mu prie tako blizo da je mogao osjetiti njen miris. Kao nepopravljiv
nevjea nije ga mogao prepoznati, ali je u njemu utio neto zamamno i opasno.
Mogue je! ula sam da je njen mu bio draguljar, kao to sam ula i da je bio
kriminalac, prevarant i biseksualac, ali ga, na sreu, nikad nisam imala ast upoznati.
Rado bih vam pomogla, ali ne znam kako.
Zato biste mi rado pomogli? upita on.
Zato to me zavodi va posao proape ona tiho, pomalo njeno. Niste li
rekli da ste privatni istraitelj?
Sad bih joj trebao pokazati uredno biljegovano opinsko rjeenje, pomisli
Bani.
Radite li ovo iz profesionalno-intelektualne radoznalosti?
Ne trgne se on. Plaen sam za to. Zaraujem za kruh.

 Ne pristaje vam socijalna patetika nasmije se ona. Privatne sam detektive

zamiljala kao smjele, odlune i muevne tipove, u ijoj je blizini ena uvijek u nekoj
vrsti latentne opasnosti... slatke opasnosti.
Skinula je naoale i unijela mu se u lice, a da on nije znao izaziva li ga, ili je to
moda normalna reakcija na susret s profesionalcem, iji poziv u njoj budi osjeaj...
latentne, slatke opasnosti.
to vi zapravo znate o vaoj obitelji? upita je on, kao da se pokuava spasiti
te izazovne blizine.
Znam samo to da su svi mrtvi ree ona. Otkako sam otila u Njemaku,
umro je prvo tata, zatim je stradala Vicki, i konano, prije mjesec dana, pokopana je i
mama. A da ih u meuvremenu nisam uope vidjela. I da ni na jedan od pogreba nisam
stigla. Ah, na sve sam zakasnila, sve propustila... Ne osjeam samo kajanje i krivnju,
nego i stid...
Gospodin Galb mi je rekao...
Gospodin Galb! nasmije se ona. Sjeam ga se kao klinca u kratkim
hlaicama. udno mi zvui da je danas gospodin!
Gospodin Galb nastavi on rekao mi je da ste oduvijek bili crna ovca u
obitelji.
Ovca je neto blago i pitomo! prekine ga Neli. Bolje i tonije bi bilo da je
rekao da sam bijela vrana. Da, nikad se ni s kim nisam slagala. Svaala sam se s
njima, radila sve ono to su mi branili, bjeala od kue. Kad sam s osamnaest godina
kazala mami da se udajem za Nijemca i odlazim u Ludwigsburg, ona je doivjela
srani napad. Svejedno sam otila, iako nije bilo nikakvog Nijemca za kojeg bih se
udala... I na koncu, sad kad sam odluila postati bijela, a ne crna ovca, sada je sve
kasno, sad su ve svi mrtvi...
Izvadila je iz depa maramicu, koja se udno zabijeljela u tamnoj sobi, obrisala
oi, prila korak-dva naprijed i oslonila glavu o hladno staklo. Vidjevi kako joj
ramena podrhtavaju, Bani prie i lagano joj takne podlakticu. Iznenada, prije no to
se mogao snai, ona se okrene, nasloni mu glavu na grudi i zaplae. Htio joj je rei
neka se smiri, ali mu se to uinilo nedjelotvornim i prekonvencionalnim. Umjesto
toga, njeno je pogladi po kratkoj kosi, nato se ona pripije uz njega.
Moete li mi vi pomoi? upita ga moleivo.
Ne znam ree on. Ovisi o emu se radi.
Rekli ste da ste privatni istraitelj.
Da.

 Tad biste mogli obaviti jedan posao za mene.

utio je ekajui da se smiri i objasni mu o kakvoj se pomoi radi. Jo je jednom
obrisala oi, a potom se odmaknula od njega, kao da joj je neugodno to mu je pala u
naruje.
Neko davno, u roditeljskom sam domu pohranila sve svoje djevojake
uspomene, sva svoja pisma, dnevnike, ispovijedi, pregrt sitnica u kojima su skriveni
moji rani dani. Sve skupa nikakva materijalna vrijednost, ali u ovom tunom asu
intima za koju bih dala sve to imam. Kad sam se vratila, roditeljska je kua bila
prazna, prokleta je rodbina sve raznijela, i ne ekajui ostavinsku raspravu.
Ako je to netko od rodbine uzeo, pretpostavljam da je morao i baciti. to bi s
vaim uspomenama?
Ne tumaila je ona. Sve su stvarice bile pohranjene u zakljuanu metalnu
kutiju, a kutija je bila skrivena u podnoju starinskog stojeeg sata. Roak koji je uzeo
sat, zacijelo i ne zna to je u njemu skriveno. Vi biste mi mogli...
Ali zato to ne uradite sami?
uli ste da sam oduvijek bila crna ovca. Kao to oni ne ele vidjeti mene, ne
elim ni ja njih. Osim toga, prvo treba otkriti koji je od roaka dignuo sat, a potom ga
privoljeti da ga proda. To biste trebali uraditi vi... jasno... za mene, kao moj
opunomoenik. Ali, tako da pribjegnete nekakvom lukavstvu, a mene da ne spominjete.
Jeste li kadri uraditi tako neto?
Moda neodluno e Bani.
Njeno se lice ozari, brzo prie krevetu i iz torbice izvadi naliv-pero i ekovnu
knjiicu. Koliko e me to kotati? upita, spremna da ispie cifru koju e on
zaiskati.
Priekajte s tim nasmije se on. Ima vremena. Mislim da postoje vanije
stvari koje biste, sad kad ste konano ovdje, trebali rijeiti.
Vidio je da ne shvaa na to cilja. Vi ste batinica popriline imovine. Sad
biste to morali srediti. Majina kua, dvije kue vae pokojne sestre... to je kutija
djevojake intime prema svemu tome!
Ne govorite tako! ljutnula se ona. Ne elim nita od toga! Hou samo svoj
mali dio prolosti! Osim toga, duboko sam uvjerena da su me svi zaboravili, odrekli
me se i razbatinili!
Dobro, dobro umirivao ju je udei se njenoj preosjetljivosti. Uradit u to
to traite, ali ek ostavite za kasnije! Ako vas ne zanimaju materijalne vrijednosti,
otkud vam pravo da mislite da sam strano zainteresiran za va ek?

Ponovo mu je prila na korak-dva i jo jednom ga pogledala tako da je zadrhtao.

U to se to uputam, pitao se, ni sam ne znajui to mu je initi. Svi poslovni
kodeksi nalagali su da se ni u to ne upetlja s klijentom, pogotovo s ovakvim kakvog
poznaje manje od sat vremena.
Okrenuo joj je lea i sjeo na rub postelje.
Otkad ste ovdje? upita.
Ovdje, u Vickinoj kui?
Ne. Ovdje u Loinju?
Dola sam prolog mjeseca ree, nakon to je porazmislila. Zatim sam bila
u Rijeci, pa u Italiji...
Kad ste prvi put doli nastavi on s odreenim namjerama pretpostavljam da
ste posjetili grob majke i sestre?
Da, da zbuni se Neli. Zato pitate?
Zato to vas je primijetio Igor Galb.
Ne znam. Dugo ga nisam vidjela. Moda ga ne bih ni prepoznala. Ali, zar me
on prepoznao?
Ne odvrati Bani. Nije. Zamijenio vas je s Vicki. Pomislio je da se Vicki
vratila.
Ali, kako? Pa, Vicki je mrtva! strese se ona od nelagode.
Sumrana soba u kinoj noi, pa bila no i badnja, bila je neugodan ambijent za
razgovor o mrtvima koji se tiho i tajnovito vraaju na vlastiti grob.
Vickin le nikad nije pronaen. Odreeni ljudi pretpostavljaju da se nije ni
utopila, nego da je odmaglila s njihovim dijamantima. Takvom opem raspoloenju
pridonio je nehotice i Igor Galb. Jer, kad vas je vidio i pomislio da ste Vicki,
obavijestio je ljude koji bi s pokojnom Vicki htjeli poravnati raune.
Ali ja nisam Vicki! Ja sam Neli! ujete li, Neli! vikne ona, ponovo na rubu
plaa. Evo vam pasoa, pa provjerite!
Iako on to nije elio, ona zgrabi torbu, izvue iz nje zeleni njemaki paso i baci
ga na njegovu stranu kreveta. Bani uzme zelenu knjiicu, otvori je i shvati da ena
govori istinu. Ispod njene, neto starije crno-bijele fotografije, pisalo je NELI
GRUBICH. Htio joj je dobaciti paso, ali mu je ona uas prila, sjela i stisnula se uz
njega, sva drui, kao da je promrzla.
Molim vas, vodite me odmah s ovog groznog mjesta! Vodite me, sve u vam

platiti... sve u vam platiti u markama!

Kamo da vas vodim?
Bilo kamo! Vjerujem vam. Najbolje u Zagreb.

25.
Vozio je polako, kroz vlaan vjetrobran jedva nazirui cestu, borei se protiv sna
koji mu je neprekidno sputao oteale kapke. Pitao se to e kazati Periu, kojima se
nije dospio ni javiti; toliko je Nelina elja da to prije napusti ovo mjesto bila
neumoljiva. I to ga je obvezivalo da potuje neumoljivu elju osobe koju je netom
bio upoznao? Zar samo to to je izrazila elju da mu bude klijent? to se latila
ekovne knjiice?
Kad se uspeo do Gornjeg Jelenja, bilo je ve tri sata izjutra, pravo doba za
miran, dubok san. Ovdje vie nije padala kia, nego snijeg, sitan, otar i
nepredvidljiv. Neli je skinula kaput, podvila noge i, obuzeta ugodom toplih kola to je
odvoze sa mrskog joj mjesta, mirno ga promatrala.
Napolju je sada Boi rekla je tiho, gotovo mazno, a njega, onako pospana,
dirne neobinost te reenice. Napolju je Boi, znai li to da je ovdje unutra neto
drugo, mnogo obinije i prozainije? Vidi, ti si Nikola nastavi ona. To ime je
sveto. Moja je pokojna majka govorila da je Boi znaajan dan za ljude svetih imena.
Njima se tada mogu dogoditi ivotno vane stvari.
Rekla mu je ti, pomislio je, borei se da ne zaspi.
Ako usne spazi ona kako mu se oi sklapaju moda e to biti naa
zajednika, blaga, boina smrt, smrt meu borovima prekrivenim snijegom. Bilo bi to
lijepo. Prva stvar u ivotu koju bih podijelila s nekim... bliskim...
On se naas razbudi a da nije znao je li to zato to je spomenula smrt, ili zbog
dvosmislenosti njenih rijei.
Sjea li se ti davnih Boia u roditeljskom domu? upita ga i nasloni mu
glavu na rame.
Slabo odvrati on, ne elei priznati kako jedva da ih je i bilo. Igrom raznih
okolnosti, roditelji mu nisu bili vjernici, tako da spram vjerskih blagdana nije mogao
imati nikakav odnos, pa i nikakvih nostalginih prisjeanja. Sjeao se Novih godina,
koje su bile, kako mu se kasnije inilo, neka vrst boine kopije, samo bez posta,
betlehemske talice i ponone mise. Umjesto da se ide na polnoku, ispijao se
ampanjac, obino uz neku veselu napitnicu, a oni, djeca, izlazili su na dvorite i
pucali uz pomo limenke i navlaenog karbida. Sad kad je revolver postao uobiajeno
obiteljsko dobro, stari, dobri karbid zasluio je trajan zaborav.

 Jednom sam ih ostavila i sakrila se u drugoj sobi. Malo su me traili, a potom

se vratili svojoj badnjoj veeri. Uinilo mi se da nitko ne mari za mene, pa se nisam
htjela ni vratiti. Zavukla sam se u krevet i plakala. Poslije je dola Viktorija i donijela
mi moj boini poklon. Namjerno ga nisam otvorila, nego sam ga, onako ukraena
velikom crvenom manom, ostavila na polici.
Nisi voljela Vicki? upita on i nehotice zijevnu.
Snijeg na cesti bivao je sve vii, ali je automobil jo uvijek bio prilino stabilan.
Prije dvije godine kupio je u duty free shopu zimske Pirelli gume, i to je bila
jedina pametna stvar koju je u vezi sa etvorkom napravio.
Mislim da nisam otpovrne ona. Ali, sad ih sve volim... premda vie nee
biti nijednog Boia koji bi nas okupio uz blagdanski stol.
Vicki je bila nesretna?
Ona bolje namjesti glavu na njegovo rame, a on primijeti kako mu to godi. Zatim
je zamoli da mu zapali cigaretu. Ne pomaknuvi glavu, Neli pronae kutiju, stavi dva
Marlboroa u usta i pripali ih, pa mu prui jedan.
Malo toga znam o Vicki. Uope se nismo viale. Drala sam da je nerazumno
to se udala za tog sumnjivog tipa, ali joj to nisam imala prava rei, jer sam u ivotu
napravila i previe nerazumnih stvari...
Zato misli da je Vickin mu bio sumnjiv?
Svi trgovci dijamantima su sumnjivi. Ne misli li tako?
Moda sloi se on, zagledan u cestu ija ga je monotonija uspavljivala.
Kod njih je to bilo obiteljsko obiljeje. Doznala sam da je Rudigerov brat
proveo est godina u zatvoru zbog falsifikata.
to je falsificirao?
Mislim... neke dokumente... ree ona polako, kao da razmilja. A potom se
dosjeti i ispravi: Ne, ne! Sad sam se sjetila. Proizvodio je lane stare rukopise.
Mislim da je bio u zatvoru zato to je obmanuo nekakvu instituciju prodavi joj
navodne rukopise Melanchtona i Luthera.
Za est godina mora da je jo neto zgrijeio?
Valjda tiho e ona, pa pouti. inilo se da je pria o Rudigeru i njegovu bratu
vie ne zanima. Ponekad pomislim da se Vicki udala samo stoga da ode u veliki,
bijeli svijet o kojem je stalno sanjala. Ovdje joj je sve bilo nekako preusko, tijesno,
nedovoljno buno i previe mrano. Taj tip imao je sve, ak i prekrasnu jahtu, a Vicki
je od najranijeg djetinjstva sanjala o plovidbama nekim novim, neobinim morima.

Jo i danas mi nije jasno kakvo je to nevrijeme moralo biti da prevari nju, onako
vinu jedrenju.
Razgovarao sam s otoanima pored ijeg se mjesta utopila. Tvrde da je
nevrijeme bilo takvo da nije smjelo prevariti iskusna nautiara.
Zautjela je.
On je upita poznaje li stanovitog Ruprechta Ransmayera, ali mu ona ne odgovori.
Pogleda je bolje i shvati da je zaspala s cigaretom u ruci. Uzme joj blago cigaretu
pazei da je ne probudi, pa je ugasi u pepeljari.
inilo se da cesti nema kraja, iz gustog, neprozirnog mraka, kao pravilna,
beskonana, snjena paralela, izranjali su uvijek iznova novi i novi kilometri. Usnula
je iznenada i ostavila ga sama na milost i nemilost monotoniji ceste i snu kojem se
vie nije umio othrvati. Nemajui druge, uspori i skrene na prazno kamionsko
odmorite, koje je kao bijela oaza sred guste ume izronilo s desne strane ceste.
Zaustavi kola ostavljajui upaljen motor i ventilator grijanja. Znao je da bi se u
protivnom, zaspali, do jutra sigurno smrznuli. Polako spusti glavu na upravlja,
nadajui se da e, odrijema li bar pola sata, moi nastaviti vonju. I tad primijeti kako
mu je ona, topla, mazna i snena, zavukla svoje duge prste pod pulover, pronala
prorez i zala rukom pod koulju. Pogledao ju je i uinilo mu se da spava, zadovoljna
izraza na licu, mirna neduna i sigurna. I dok je napolju hujao hladan umski vjetar,
ona se, ne otvarajui oi, pridigne i prisloni svoje usne na njegove, prvo lako,
stidljivo, kao da ga ispituje, a potom snano, poudno, kao da u ovoj snjenoj, svetoj
noi drugaije i ne moe biti.
A poslije, kad se ve pitao kamo sve to vodi, Neli se odmakne, namjesti udobno
u sjedalo, pogladi ga po ramenu i ree: Vozi nas kui.
Bojim se da u zaspati.
Zar bi to bilo najgore? upita ona tiho, kao da tone u san. Nisam li ti rekla
kako je ova no za tebe vana, kako te moda ekaju znaajne stvari?
Upalio je novu cigaretu i vratio se bespreglednoj cesti. Vozio je polako, a zatim
sve bre, i to je vie mislio o eni koja miruje tu pored njega, sve mu se manje
spavalo. Kad je stigao do auto-puta, to od Karlovca vodi do Zagreba, znao je da mu
san vie i nije potreban.
Uskoro se i Neli probudila, pridigla se malo i popravila haljinu, a potom se
namjestila, ponovo mu glavom dodirnuvi ruku. Nita nije govorila, kao da se meu
njima nita nije zbilo. Tko zna, mislio je on, moda ga je poljubila u snu? A moda je
bila i budna, pa joj se sada ini kako je sve bio san?

Snijeg na auto-putu bio je uglaan kotaima brojnih kola, i sve da je i htio brzo
voziti, nije mogao, jer ga je glatka podloga bacala as na jednu, as na drugu stranu
kolovoza. Prema svemu tome ona je bila udesno ravnoduna, kao da je opasnosti
vonje uope ne zanimaju. Ili je, ma koliko ta pomisao bila patetina, na moguu smrt
gledala kao na neto obino i nezanimljivo.
Kamo da te odvezem? upita je Bani.
Nemam kamo.
Ima tridesetak hotela u kojima e rado primiti tvoj devizni ek.
Ja bih radije kod onog koji nije htio primiti moj devizni ek ree milujui mu
glavom nadlakticu.
Imam mali, neprikladan stan bojaljivo e on.
to znai to neprikladan?
Jednosoban ree Bani.
Nema u tome nita neprikladno.
Jednokrevetan doda osjeajui kako mu je u grlu neto zapelo.
Ni u tome...
to jo moe uraditi, mislio je, osim da je bez rijei istovari negdje na snijeg, u
hladnou, u est sati ujutro... Proli su naplatnu stanicu i svjetla grada, koji se polako
budio, pojavljivala su se svud naokolo, kao rojevi velikih utih knjesnica. Morao je
odluiti, a imao je malo vremena, tako da se pobojao kako e se sve zbiti i bez
njegove odluke.
Uao je u grad, parkirao kola u Rokovoj ulici, i s blagim je osjeajem stida
proveo kroz prolaz, iskien vulgarnim pornografskim plakatima, do ulaza u stan.
Pomalo zauena, gledala je vlaan, oljuten hodnik i drveno stubite to su izronili iz
tame pod blijeskom gole stubine arulje. Mora da joj je sve izgledalo nepopravljivo
razliito od ambijenta u kojem je ivjela u onom svom Ludwigsburgu. Popeli su se i
uli u stan, koji je on, na sreu, prije no to je krenuo na Loinj, ipak doveo u kakavtakav red. Upalio je nonu svjetiljku pored kreveta i pokazao joj vrata kupaonice, a
potom priao kazetofonu i ukljuio ga.
Chet Baker rekla je Nelie kad se prostorijom razlio meki, umorni glas, koji je
aptao sjetni stih My foolish heart.
Zastao je ne znajui to da kae, toliko ga je osupnulo to to je ona prepoznala
neto to nikad, ni u snu, ne bi pretpostavio da e prepoznati. asak-dva stajao je tako
u nedoumici, a potom je zazvonio telefon. Pogledao je na sat, bilo je tek pola sedam.

Nije imao pojma tko bi ga mogao tako rano zvati. Ne elei razgovarati pred njom,
pojuri niz stube dolje u ured, gdje je bio drugi telefon, povezan na istu liniju. Podigne
slualicu.
Tata, sino sam te itav dan nazivala tako da sam se ve zabrinula. Jesam li te
probudila?
Bila je to Nika, shvati s olakanjem, pa sjedne.
Sretan ti Boi! Zaboravio si na poklon. Rekao si da si mi kupio neto super.
Prokleti poklon, pomisli, ak i na to je zaboravio!
Upravo sam stigao iz Loinja ree.
to!? Vozio si nou po ovom snjenom nevremenu prekorila ga je kerka.
Ti se ba zeza!
Samo zbog toga si me zvala? ree on pa namjerno zijevne.
Ne otpovrne Nika. Ali, bilo bi umjesnije da me upita otkud te zovem.
E, sad bi samo trebala kazati da zove iz postelje Aladara Nemetha,
psihijatarskog djeteta, pomisli on zlovoljno.
Otkuda?
S Britanca.
Kako, s Britanca? nije mu bilo jasno.
Znala sam da e se zauditi. Mama je definitivno ostavila Tamarina. Juer
smo spakirale stvari i preselile se natrag na Britanac. Bit e puno posla da se sve to
sredi i dovede u staro stanje.
Staro stanje, pomisli Bani, staro je stanje bio nepovratno propali brak na
Britanskom trgu broj 12. E, nazdravlje!
Ali, ti e nam pomoi, zar ne? ree Nika, glasom u kojem je proitao onu
djetinju molbu kakvoj se nikad nije znao othrvati.
Da, da... promrmlja nevoljko.
Ba si guba! Bok! cikne ona, pa spusti slualicu.
Polako, kao da e na stratite, popeo se u stan i uao u sobu. Otuirana, svjea,
odjevena u njegovu pidamu, Neli se spremala na poinak. S onom kratkom kosom, u
prevelikoj pidami, izgledala je poput nedune, bezazlene djevojice koja je zalutala
u stan okorjela pohotnika. Sjela je na rub postelje i zagledala se u njega kao da se i
sama pita to e se sada zbiti. Nemajui petlje da se pred njom svue, otiao je u
kupaonicu i poeo se dugo i pomno tuirati, kao da se nada da e, umorena noanjom

vonjom, zaspati. Potom se obrisao, omotao oko bedara runikom i vratio u sobu.
Ali, Neli nije zaspala. Ugasila je svjetlo, a kroz prozore je ve dopiralo blijedo
sivilo zimske zore, tako da ju je vidio kako lei na krevetu, do vrata pokrivena
pokrivaem. A njegova plava pidama, uredno sloena, leala je na stolici pored
kreveta.

26.
Ustao je u dvanaest i tiho se obukao, pazei da ne probudi Neli, koja je leei
nauznak mirno spavala, i izaao napolje. Snijeg vie nije padao, bilo je hladno i
maglovito. Huknuo je u ruke, podigao ovratnik i uao u kafi da popije kavu. Paco ga
je odmah zamijetio, uzeo gemit i priao mu.
Zna kaj, detektiv? ree znaajno. Sad kad sam se motoriziral, bi ti imal
kakav posel za mene? Onak, nekaj u fuu?
Moda bi me mogao pratiti... i paziti da ne upadnem u kakvu nevolju ree
Bani, vie u ali, pa srkne vrelu kavu.
Ti bokca, to bi bilo super! Samo, za to bi mi trebal dat neku akontaciju.
A zato?
Juer sam sjebal migavce. Novi dou oko pet stotki.
Bani izvue iz depa izguvan smotuljak novaca i odbroji mu pet stotica.
Pratil bum te kak sjena! ozbiljnim e glasom Paco.
Ne treba, alio sam se.
Ne, ne, posel je posel! Ali samo onda kad nemam projekciju.
Dobro odmahne Bani rukom, ne mislei o Pacovim rijeima kao o neem
ozbiljnom. Drao je to mladievim hirom, budalatinom, poput psa koji donosi
novine, gitare kojom se zarauje na cesti, ili kviza u kojem se premeu slova...
Izaao je i preao preko Britanca, udei se kako je u ovo doba ve prazan, sjeo
u kola i odvezao se do biveg ureda. Namjeravao je upozoriti inspektora Dogana na
mogui udio Pube Klisovia u itavoj neasnoj aferi. Inspektor Dogan e bez po
muke, po slubenoj dunosti, stupiti u vezu s rijekom policijom i jo jednom
rekapitulirati lanjski skok radnika Brodospasa s balkona vlastitog stana. O
neobinom i svirepom ubojstvu zagrebakog antikvara da se i ne govori! Eto, bar
toliko je dugovao svom zagrebakom poslodavcu, Aliciji Mesi, od ije su akontacije
plaeni i Pacovi migavci.
Portir na ulazu odmah ga je prepoznao, taknuo prstom ovla kapu i veselo mu se
obratio: To ste vi, dru... gospodine Baniu! Kako ste? Nita vas nema ovdje.
Milane, zar nisi u penziji? zaudi se Bani, koji je policajca poznavao jo iz

svojih pripravnikih dana.

Ostalo mi je mjesec dana. Vjerujte mi da jedva ekam.
Trebam inspektora Dogana.
Nema ga. Samo su deurni ovdje.
Zato? Da se nije to dogodilo?
Pa gdje vi ivite? podigne glas policajac. Ne radi se, danas je Boi.
Pa, jasno poee se Bani iza uha. Kako sam to mogao smetnuti s uma!
Nema veze! tjeio ga je policajac Ve su trojica dola zabunom na posao,
pa sam ih otpravio. ta ete, ne mogu se ljudi priviknuti.
to je mogao uraditi, uao je u kola i vratio se na Britanac, pomiljajui ne bi li i
na vlastita vrata trebao postaviti natpis: Na Boi ne radimo! Ali, prema onom
koliko je muterija imao, bila bi to prava besmislica. Ubrzo je ostavio auto na starom
mjestu, gdje je naletio na Paca kako isti svjeice.
Nisam te pratil ree Paco uzdiui jer sam moral prvo oistit ove jebene
sveice. Crne su kak da ih delaju u rudniku Kreka.
Nema veze ree Bani, zakljuavajui vrata automobila. Ionako sam se
samo alio.
Nego, kakav ti je ono straan komad kod kue? estitam, estitam!
Kakav komad? pravio se Bani da ne razumije.
Izila je naas van, pa sam je oacal...
To je neka zabuna! ree, pa bre-bolje krene kui, ljutei se u sebi na Neli
to se naokolo pokazuje. Jo samo da Nika naie!
Uao je u ured i zatekao je kako sjedi za njegovim stolom i telefonira. Spazivi
ga, ona se zbuni i brzo spusti slualicu.
Pokuavala sam rezervirati hotelsku sobu ree, a njemu se uini da ne govori
istinu. Zatim, valjda da nekako popravi dojam, izvadi ekovnu knjiicu, navrlja neto
u nju, istrgne ek i prui mu ga. To je akontacija. Pronae li sat, platit u ti jo
toliko.
Bani pogleda ek. Glasio je na njegovo ime, a u rubrici iznosa pisalo je 3.000
DM. Mora da se radi o uistinu vrijednim memorabilijama, pomisli, pitajui se treba li
uope prihvatiti tako sumnjiv posao.
Sat je visok oko metar. Nalazi se u kutiji obloenoj crnim furnirom, ima etiri
staklene stranice, od kojih se prednja otkljuava. Stoji na etiri ovalne noice, iznad

kojih je masivni dio, poklopljen metalnom ploom. Kad se staklena vrata otkljuaju,
metalna se ploa uz pomo odvijaa moe podii. Ispod nje je kutija s mojim
uspomenama. Mora paziti na brojanik, koji ima rimske brojke, a ispod osovine na
kojoj su kazaljke malu gravuru jea i natpis Augsburg Uhr. To je jako vano, jer su
u maminoj kui bila dva gotovo identina sata, samo to onaj drugi ima arapske
brojke.
Zbilja si detaljno upamtila uru iz davnog djetinjstva. Sjea li se moda koliko
bodlji ima gravura jea?
Nemoj se aliti! Stvar je ozbiljna ree ona, ne trepnuvi.
Dobro. A gdje bi mogao biti?
Samo je nekoliko roaka bilo kadro poharati maminu kuu. Poi emo prvo do
Hencovih na Zrinjevcu.
Tono zna gdje stanuju?
Maloprije sam provjerila. Telefonski. Ako nema nita protiv, mogli bismo
odmah krenuti.
Djelovala je odluno i poslovno. Nije mu bilo jasno kako se njihov odnos, nakon
onog to se jutros zbilo, mogao tako drastino izmijeniti. Ipak nije nita rekao. Pruio
joj je list na kojem mu je potpisala punomoje, a nakon toga su izali napolje.
Kasnije, u kolima, on zlobno pripomene: Sad kad smo u poslovnom odnosu,
mogli bismo ponovo prijei na vi.
Ona ga zbunjeno pogleda, a potom mu, kao to je to uradila noas, njeno poloi
glavu na desnu nadlakticu i ree onako blago kao to je to umjela: Nik, zato si tako
zloest?
Nikad me nitko nije zvao Nik otpovrne on, pa prikoi tako naglo da je morala
odmaknuti glavu. Vidio je da je ljutita, da nee birati rijei, ali ju je uspio
preduhitriti: Prema onom to si rekla, to bi trebala biti ova kua.
Jest ree Neli, nakon to je nekoliko asaka prouavala proelje stare ute
trokatnice. Nedvojbeno. Otii na drugi kat i provjeri imaju li kakav antikni sat.
Ali, kako da to izvedem?
Snai se mirno e Neli. Smisli neto lukavo. Pa, ti si detektiv!
On opsuje u sebi, ljutit to je pristao na ovaj glupi posao, ali ipak izae i ue u
veu, razmiljajui postoji li uope lukava taktika da upadne nepoznatim ljudima u
stan i provjeri imaju li starinski sat s rimskim brojkama i slikom jea.
Na vratima drugog kata stvarno je stajala mjedena ploica s prezimenom Henc.

Pozvoni dva puta, ekajui da se netko odazove. Vrata je otvorio mrav, potpuno
elav mukarac srednje dobi, to se Baniu uini dobrim znakom, jer ga enska osoba
zacijelo ne bi pustila preko praga.
Ah, jedva sam vas pronaao, gospodine Henc ree Bani, pa sigurnim
korakom ue u stan.
Ja nisam Henc zbuni se ovjek, kojem oito nije bilo drago to mu je upao u
stan. to trebate?
Doao sam radi ozbiljna posla uvjerljivim e glasom Bani, doraujui
taktiku koja mu je maloprije pala na pamet. Ali, o tome ne bismo mogli ovdje u
hodniku. Moemo li naas sjesti?
Dob... dobro... uite u kuhinju.
Oprostite, ali samo u kuhinju ne! Znate, alergian sam na kuhinjske mirise,
odmah se ospem brbljao je, mislei koja bi budala drala antikni sat u kuhinji. Ne
ekajui da se ovjek pribere, krene prema vratima za koja je pretpostavio da bi
mogla biti sobna.
Ne, ne pouri domain tu je kupaonica. Soba je nadesno.
Pustio ga je u sobu i ponudio mu da sjedne za stol. Bani pogledom na brzinu
pretrai itavu prostoriju. Sat to je visio na zidu bio je jeftina korejska elektrina
katulja kakve zacijelo prodaju Cigani na Dolcu.
Doao sam zbog oglasa ree u povjerenju, pa se zagleda u mukarca, kome i
dalje nita nije bilo jasno.
Kakvog oglasa?
Pa, dali ste oglas da prodajete stari stilski sat...
Kakav sat? ve se ljutio domain.
Stilski! Kako sad ne znate? Stilsku uru s rimskim brojkama. Augsburg...
Nikakav oglas nisam ja dao.
Bani sklopi ruke, kao da sad njemu nije nita jasno.
ekajte, ekajte! poe, kao da se dosjetio jadu. Rekli ste da se ne zovete
Henc?
Ne zovem.
A tko se u ovom stanu zove Henc?
Moj tast.

 Eto, vidite! veselo e Bani. Nemate pojma o oglasu, jer ga niste dali vi,
nego va tast. No, dajte, uinite mu uslugu, pa mi pokaite taj sat...
elite li vi da pozovem policiju? ree ovjek, ustoboivi se i prekriivi
ruke na prsima.
Zato biste zvali policiju?
Zato to nemam nikakav jebeni sat s rimskim brojkama! I zato to moj tast nije
dao nikakav oglas.
Sigurni ste?
Siguran sam! Naime, moj se tast ve dva mjeseca nalazi na Rebru, na
intenzivnoj njezi zbog postoperativnih komplikacija. Ljudi sa sondom u nosu,
prikljueni na umjetna plua, ne hodaju naokolo i ne prodaju antikne satove putem
novinskih oglasa! Jasno?
Jasno povlaio se Bani. Kako je to mogue? Zato mi se uinilo da je u
oglasu pisalo Henc? Moda sam previdio, moda je pisalo Bene?
Osjeajui kako se blii konac nadmudrivanju oko oglasa i sata, Bani brzo
ustane i uljudno se ispria, pa pouri napolje prije no to uzrujani domain ne digne
sveopu uzbunu.
to ti je taj prokleti Henc? ree, vrativi se u kola i ljutito zalupivi vratima.
Ne znam tono... Valjda nekakav mamin brati, to li... ree ona razoarano.
Kao da je oekivala da e joj on, niz strmo stubite, dotegliti sat u kojem su njene
klinake drangulije.
Moe ga polako otpisati! Lei ve dva mjeseca u bolnici na umjetnim pluima,
umjetnim bubrezima i umjetnim mudima!
A sat?
Nema tu nikakva sata... osim na baterije...
Zato si tako ljut? pokuavala ga je udobrovoljiti.
Zato to sam idiot koji se dao navui na obinu ludost! Ako ne vjeruje, poi
gore. Njegov e te zet baciti niz stepenice...
Dobro. Sutra emo nastaviti umirivala ga je. Posjetit emo moju roakinju
u Samoboru. Rei e da si izvritelj mamine oporuke, i da po nalogu nasljednika
dolazi po ukradeni sat. Konano, to je djelomice i istinito jer ima moju punomo.
Njen prijedlog bio je znatno mudriji od taktike glupog i upornog pozivanja na
izmiljeni oglas, kojom se zamalo doveo u poziciju uljeza, izbaenog iz stana. Ljutit

pomalo i stoga to se pokazala lukavijom od njega, on zauti, okrene kljui startera i

krene. Zapali cigaretu, ne upitavi je eli li i ona, pa skrene na zeleni val. Ulica je bila
gotovo pusta; ljudi su, slavei obiteljski blagdan, sjedili u toplim domovima, a po
cestama su se motali samo suludi samotnjaci poput njega. U jednom asu i on poeli
da je negdje drugdje, u kakvom ugodnom kutku, uz boino drvce, ali odmah shvati da
je tako neto nemogue, a moda, ipak, i suvino. Kao uvjereni minimalist, pomisli
kako bi bilo dobro da se bar naspava.
Odvezi me u Intercontinental prene ga Neli iz razmiljanja, a on, ne
prosvjedujui, skrene na Savsku cestu, brzo se spusti do hotela i zaustavi na
parkiralitu. Odsjest u ovdje! Ne elim te ometati u tvojoj samoi ree ona
polako otvarajui vrata, ba kao da oekuje da e se on usprotiviti, sprijeiti je i
pozvati je k sebi.
Ometati u samoi! ponovi on ironino.
Znam zato sam to kazala. Mislim da sam te dobro procijenila. Ti si jedan od
onih koji su dostatni sami sebi. Druge e ljude primiti u svoju osamu tek naas,
onoliko koliko ti odgovara, a kad odu, ponovo e zabraviti sva vrata. Ti se bolje
snalazi s automobilima, kazetofonima, Chet Bakerom, televizorima, no sa ivim
ljudima. A zato? Zato to ljudi nemaju prekida, sklopku, kojom bi ih, kad ti ponu
ii na ivce, mogao jednostavno iskljuiti.
Nemam televizor ree Bani, mirno je promatrajui. Propast e ti hotelska
rezervacija.
Neli izae iz automobila i krene prema hotelu, a zatim se iznenada okrene i vrati,
sagne se prema prozoru etvorke i poljubi ga. Pa ipak bih htjela veerati s tobom.
Poutio je neko vrijeme, a onda je potvrdno kimnuo glavom. Drao se hladno,
ravnoduno, ali mu je ipak, negdje duboko u dui, bilo drago to je i taj rastanak za
neko vrijeme odgoen.
ekat u te u deset u predvorju hotela rekla je, a on je brzo izvukao ek, na
kojem je bila upisana prevelika svota njemakih maraka, i pruio joj ga.
Nasmijala se, okrenula i pola prema nadsvoenom ulazu hotela, ostavljajui ga
u smijenoj pozi, ruke ispruene iz auta, sa ekom koji je leprao na vjetru.
itavo popodne, dobar dio Boia, dakle, potratio je u dubokom snu. Sanjao je
da sjedi na obali koljia i promatra Neli kako polako izlazi iz duboke, tmaste vode,
govorei: Ako je Vicki ostala na dnu, ja sam jo uvijek iva. Ali, ako me ne treba,
dovoljno je stisnuti sklopku.
Kad se probudio, bilo je ve prolo devet sati. Ustao je, otuirao se i izaao

napolje. Zaas je bio pored kola, zaboravivi ak provjeriti je li Paco u kafiu.

Krenuo je brzo prema Intercontinentalu, poeljevi je to prije vidjeti. Ta ga je
elja ispunjavala ugodom, ali i brigom.
Oko pola deset uao je u predvorje hotela i sjeo za jedan od stolova. Kako do
deset i petnaest nije dola, naruio je kavu, a potom i vinjak. U petnaest do jedanaest
platio je pie, ustao od stola i ushodao se po predvorju. Priao je staklenoj stijenki i
promatrao to se zbiva napolju. Ponovo je padao snijeg, a promet je bio jednako
rijedak. Odetao je do gift shopa, koji su mu zatvorili pred nosom. Neto prije
ponoi, razoaran, dapae ve i zdvojan, priao je recepcijskom pultu i susreo se s
poznatim licem.
Oho, pa to ste vi, gospodine Striu! veselo e recepcioner.
Molim!? u prvi mu as nije bilo jasno, ali se ubrzo prisjeti. Bio je to onaj isti
recepcioner koji mu je pomogao da pronae ljubavnika Violete Stri. Tad mu se
predstavio kao Violetin mu, pa je posve jasno zato ga je recepcioner tako oslovio.
Moram vam rei neto u povjerenju. Ali, molim fino, samo bez uvrede kazao
je ovjek s recepcije, sagnuvi se prema njemu i namjerno stiavi glas. Znate,
gospoa Violeta i dalje dolazi utorkom... a i onaj tip, Boo, takoer... Dakle, ista stara
pria! Oprostite ako sam vas povrijedio! Mislim da je vae pravo da to znate.
Hvala vam! Ali, nema veze! namigne mu Bani. Neka samo dolazi! Stvar je
ve kod advokata. Znate, upravo se razvodim... pronaao sam neto bolje!
Bravo! razvukoe se ovjeku usta u osmijeh, pa i on namigne.
No, kad smo ve tako lijepo popriali uozbilji se Bani moda biste mi
mogli uiniti sitnu uslugu?
Svakako!
Vidite, ekam osobu koja se zacijelo predugo zadrala u svojoj sobi. Biste li
bili tako dobri i pozvali je telefonom? Mogli biste joj rei da je eka Nikola. Ali,
prezime bolje ne spominjite.
Kako vi kaete, gospodine Striu! usluno e recepcioner. Biste li mi rekli
u kojoj je sobi odsjela dotina osoba?
Bojim se da sam zaboravio. Ali, lako ete je pronai u knjizi. Zove se Neli
Grubich i prijavila se danas popodne.
To e biti vie no dovoljno! ree usluni recepcioner, ve nagnut nad knjigu u
koju su bili upisani svi hotelski gosti. Pomalo kratkovidan, mirkao je, pratei prst
kojim je klizio preko otvorenih stranica. Potom je podigao pogled prema Baniu,
lagano se nakaljao i zabrinuto rekao: Jako mi je ao, ali goe s takvim, ili slinim

imenom, nema u naem hotelu!

27.
Pola sata poslije ponoi vratio se na svoje uobiajeno parkiralite, izaao iz
automobila, protegnuo se i zijevnuo. Strma Rokova ulica bila je mrana, svijetlila je
samo slaba ulina svjetiljka dolje, kod pote, a na njenom su se krtom sjaju rojile
snjene pahulje. Bijedan nain da se provede Boi, pomisli, pa krene prema
Britanskom trgu. Zauje kako mu je iza lea neto unulo, pa se, iznenaen i
preplaen, brzo okrene. Odahne spazivi veliku crnu maku kako je mugnula u neije
dvorite. I tad, kad se ve prekoravao to je dozvolio okanjeloj ivotinji da ga
preplai, u sjaju pote spazi oniu, debeljukastu sjenku kako mu se pribliava.
Najeio se, ali je jo uvijek mislio kako se radi samo o kasnom prolazniku koji stanuje
negdje u blizini. Pokuao je zaobii debeljka, ali mu se ovaj isprijei, pogleda ga u
oi i zaite vatre.
Bani napipa u depu upalja, kresne i pripali mu cigaretu, svjestan da je u
kratkotrajnom blijesku ugledao lice koje je ve negdje vidio.
Gospodine Baniu tiho i uljudno e debeljko. Gazda bi htio naas
porazgovarati s vama.
Nije mu trebalo mnogo pa da se sjeti: debeli je jedan od Klisovievih pomagaa,
sreo ga je u Rudigerovoj kui na Pantovaku.
Moda sutra ree pokuavajui se odmaknuti, ali u istom asu osjeti kako mu
se netko prikrao s lea. Htio se okrenuti da vidi tko je to, ali je odustao, ponajvie
zbog pritiska u slabinama, koji je mogao potjecati samo od prislonjene cijevi.
Ne bude li pametan, sutra za tebe nee ni biti! rekao mu je glas iza lea.
Odmah ga je prepoznao, pripadao je Klisovievu pomagau rudlave kose.
Oho! ree ne osvrui se. To je dobri stari korpion, s kojim sam odigrao
lijepu partiju nogometa.
korpion zakrgue zubima i podbode ga revolverom u slabine. To je bila
partija u kojoj jo nije izveden zavrni udarac ree rudlavi bijesno, pa ga jo
jednom gurne tako da je zamalo pao debeljku u naruje.
Molim vas da izbjegavate nesmotrene poteze upozori ga debeli, koji je
zasigurno imao bolji kuni odgoj od rudlavog, raskopavajui mu kaput i pipajui ga
po tijelu.

 Izostavite peting, prijeimo odmah na stvar! ree Bani debeljku, pravei se

da ga njegov dodir kaklja.
Gospodine Baniu sasvim ozbiljno e onaj bilo bi dobro da se ne alite, jer
je va poloaj nedvojbeno ozbiljan. Samo ete ga odmjerenou i spremnou za
suradnju moi simplificirati.
Taj im valjda pie saopenja za tampu, pomisli Bani, zakopavajui kaput.
Nema oruja kimne debeli rudlavom.
Polazi! naredi korpion i povede ga prema dijelu parkiralita pored pote.
Zastali su ispred bijelog Mercedesa, vjerojatno onog istog to ga je Bani zamijetio
u zatvorenoj garai na Pantovaku. Za upravljaem automobila sjedio je ovjek koji ih
je mirno promatrao. Rudlavi ugura Bania na stranje sjedalo, a zatim i sam sjedne do
njega, a debeljko uskoi i zasjedne do vozaa.
Sad je i Bani prepoznao vozaa, samoborskog ugostitelja Pubu Klisovia.
Trebali ste mi rei da je i gazda ovdje pa bih odmah pristao na razgovor! Nema
ljepe razonode od razgovora s tako produhovljenim i lucidnim ovjekom kakav je
gospodin Puba! ree Bani hinei dobro raspoloenje.
Nisam ja gazda otpovrne s gaenjem Klisovi, pa krene.
Gazda ne bi volio da znate njegovu adresu, jer vas smatra preradoznalom
osobom ree debeli kao da mu je neugodno, pa se okrene Baniu drei u ruci
nekakvu tamnu krpu, koja je podsjeala na kapuljau. Neete imati nita protiv ako
vam ovim na nekoliko minuta pokrijem glavu?
Samo izvolite! isturi Bani glavu naprijed, kao da mu je drago. Ionako
imam problema sa sinusima.
Uljudni mu debeljko polako i oprezno navue kapuljau, kao da se boji da mu ne
pokvari frizuru, a Bani se zavali u sjedalo, pokuavajui po skretanju automobila
odrediti kamo ga to voze. U prvi je as shvatio da su krenuli Ilicom, nakon toga
skrenuli u Vodovodnu, a zatim... Nakon pet, ili deset minuta, uvidio je da se radi o
sasvim suvinom mentalnom naporu. Shvativi zapravo kako vie ne zna gdje je, i
kamo ga vode, uzdahne, trudei se da se nekako odri iznad plime straha, koja mu je u
mraku neprozirne kapuljae prijetila sa svih strana.
Koji vam je bog, deki? ree nakon nekog vremena.
emu ova kapuljaa? Zar ste se toliko nagledali filmova?
Nitko mu nije odgovorio. Tiinu je remetilo tek tiho brujanje motora i kripa
kotaa u zavojima.

 Govorite li njemaki? upita ga iznenada debeljko.

Nein izusti on jednu od rijetkih njemakih rijei koje je znao.
Dobro mirno e debeli. Puba e vam prevoditi...
Koliko sam ti puta rekao da me ne zove Puba! ljutio se voza. Baniu je
odjednom bilo jasno kome ga to vode.
Ali, zato se ljutite? umilnim e glasom debeljko. Puba je sasvim lijep
nadimak, mnogo profinjeniji nego korpion.
korpion se tupavo naceri, a auto uleti u zavoj tako naglo da je Bani izgubio
ravnoteu i udario glavom o prozor. Shvatio je da se Puba jako ljuti mrzei nadimak
to mu ga je smislila biva ena, pasionirana itaica Krleina opusa.
Nakon petnaestak minuta Baniu sasvim nejasne rute, Mercedes se zaustavi.
Nije mogao naslutiti gdje su; sudei po trajanju vonje, mogli su biti u Samoboru, ali
jednako tako i u Jaski, Dugom selu ili Kaini. A da stvar bude gora, mogli su biti i
tamo odakle su krenuli, na Britanskom trgu...
Molim vas da u vlastitom interesu jo neko vrijeme ne dirate kapuljau ree
mu debeli, zacijelo majstor bontona i strpljenja.
Izvukli su ga iz automobila i poveli nekamo. Sve to je znao bila je tvrda podloga
pod nogama i hladan zrak oko njega. Uspeli su se stubitem i uli u toplo. Koraali su
parketom ili daskama, a zatim uli kroz ulaz ija su vrata zakripala. Penjali su se
potom po jo jednom stubitu, uveli ga u dobro zagrijanu prostoriju i posjeli u udobnu
fotelju, da bi mu nakon toga skinuli kapuljau.
Sjedio je ispred lijepog, starinskog stola, na ijoj je povrini sjala secesijska
svjetiljka s mjedenim podnojem i zelenim sjenilom. Ambijent pomalo nalik na
istraiteljsku sobu. Zidovi su bili presvueni brodskim podom, a na kosom stropu
vidio je prozor mansarde zatrpan naslagom snijega. ovjek koji je sjedio s druge
strane stola, bio je vrst ezdesetgodinjak, za svoju dob neobino snane
muskulature, nakostrijeene crne kose koja je s prednje strane bila aranirana
uoljivim tupeom. Lice mu je bilo puno otrih bora, ali to nisu bile bore starosti nego
prekaljenosti, bore dubokih ivotnih iskustava. Nos mu je bio nekako zailjen, usnice
neugodno stanjene, a sudei po pogledu, jedno mu je oko bilo stakleno.
Nisu mu morali kazati s kim ima ast razgovarati; odmah je shvatio da se pred
njim nalazi Herr Ruprecht Ransmaver.
Das ist also der Schnffler, der die Nase in unsere Geschfte hineinsteckt
sigurnim e glasom Ruprecht, promatrajui ga onim zdravim okom.
Bani nemono slegne ramenima, nijednu rije nije razumio.

 Der Kerl spricht nicht deutsch! objasni Puba, oslonivi se o lijevu stranu
stola.
Ruprecht je kimao glavom, kao da mu je sve jasno. A zatim se, zbog nekog svog
razloga, nasmije. Klisovi, kome gazdino zadovoljstvo, po svemu sudei, nije bilo
jasno i sam se nasmije i pogleda zbunjenog Bania.
Potom se Ruprecht uozbilji i prstom pokae Pubi da mu se priblii, pa mu neto
apne na uho.
Gospodin Ruprecht pita okrene se Puba Baniu kakve su vae namjere u
pogledu ene koja je odsjela kod vas?
Ne namjeravam se eniti kratko e Bani.
Savjetovao bih vam da se ne alite. Mi znamo biti vrlo neljubazni!
Vjerujem sloi se Bani. Vidio sam to u stanu Vlatka Kosora.
Onda bi vam i to mogla biti dobra pouka.
Hrt auf zu schwtzen! izdere se Ruprecht, oito ljut to ne moe pratiti
njihov razgovor, a potom jos neto priapne Pubi.
Pita vas znate li tko je ona? prevede Puba.
Znam. Ona je sestra Vicki Hagen. Zove se Neli Grubi!
Klisovi prevede Baniev odgovor, a Ruprecht se neobuzdano nasmije. Zatim
otvori ladicu stola, izvadi iz nje povei crno-bijeli fotos i prui ga Klisoviu, pa se
udobno zavali u naslonja, budno motrei Bania.
Puba prui fotografiju Baniu. Slika je bila foto-portret mlade ene. Imala je
dugu crnu kosu, pomalo nepravilan nos i usta, unakaena brazgotinom to se pruala
sve do nosa. Oito se radilo o uroenoj mani, ili o posljedici kirurke intervencije.
Na bradi je imala bradavicu, iz koje je runo strilo nekoliko dlaica.
Ova brazgotina iznad usta posljedica je automobilske nesree koju je doivjela
prije est godina. Bila je u takvom stanju da su je njemaki kirurzi jedva uspjeli
pokrpati. Sada ivi u nekakvoj katolikoj instituciji u Buenos Airesu ree Klisovi,
nagnut nad fotografijom koju je privatni istraitelj drao u ruci.
Tko je to? zaudi se Bani, pa vrati fotos.
Kako, tko je!? otpovrne Puba kao da je pitanje neumjesno. To je Neli
Grubi!
A ova... ova ovdje? Koja je bila kod mene?
E, ova ovdje isprsi se Klisovi to je Vicki Hagen, ili Viktorija Grubi!

Niste znali?
Ali, Vicki se utopila!
Auch er glaubt, dass Vicki tot ist! objasni Puba Ruprechtu.
Sag ihm also alles! mirno e Ruprecht, tupkajui kaiprstom po stolu.
Ruprecht smatra da vam treba rei sve, sve ono to, njukajui naokolo, ipak
niste uspjeli saznati. Dakle, Vicki je ubila mua i ukrala nau poiljku dijamanata.
Sakrila ih je negdje, pobjegla dok se praina ne slegne i sada se vratila. Naa je
procjena da ih sada ni sama ne moe pronai, te da ih trai. Samo zbog toga smo
odluili da je ne diramo. Poznato nam je da vas je angairala kako bi joj u tome
pomogli. To je razlog zbog kojeg ni vama ne prijeti nikakva neposredna opasnost.
Jasno, ukoliko budete pametni! Jer, kad pronaete dijamante, morate ih vratiti
vlasniku, to jest nama. Dobit ete pristojnu naknadu, a s Vicki emo mi poravnati
raune.
Ono to se dogodilo s radnikom Brodospasa takoer je bio oblik poravnanja
rauna? upita Bani, sada ve manje zaplaen moguim ishodima ovog razgovora.
Nitkovi su mekani, znajui, valjda, kako bez Vickine i njegove pomoi nee pronai
dijamante.
Dakle, dosta ste toga uspjeli iakati! kiselo se nasmije Klisovi, pa sve
prevede Ruprechtu. Zatim sjedne na rukohvat naslonjaa, u kojem je sjedio Bani, te
mu se unese u lice.
Gospodin Ruprecht dri da ste razuman i profesionalan ovjek koga ne treba
uvjeravati nasilnim metodama. Stoga emo vas lijepo pustiti i za vas e sve dobro
proi. Ali, pokuate li uraditi neto protuprirodno, prisvojiti dijamante ili obavijestiti
policiju, moete biti uvjereni da ete tiho, bez mnogo buke, zavriti negdje na dnu
Save. Nee vas otkriti do prve sune godine. Imajte neprekidno na umu kako svaki va
potez budno prati tisuu oiju, jer mi nita ne preputamo sluaju!
Bani proguta knedlu; postojalo je mnotvo indicija koje su govorile da se
Ruprecht i njegovi ljudi ne ale.
Ali ja ne radim za gospou Hagen! branio se Bani hvatajui se za slamku
koja ga nije mogla spasiti. Sasvim sluajno smo se upoznali.
Puba se vrati Ruprechtu i pone s njim neto posve tiho razgovarati.
Gospodin Ruprecht kae da je la velik grijeh! Ako ne radite za Vicki, moete
li objasniti zbog ega ste juer posjetili obitelj Henc?
Ne mogu preda se Bani, svjestan da je pod njihovom paskom ve podue, i
da e tako i ostati.

 Wenn Sie glauben, dass wir geizig sind, dann sind Sie im Irrtum ree
Ruprecht vadei iz ladice nekoliko novanica od po tisuu maraka kakve je Bani
vidio samo na slici. Potom izvadi i kare, prereze novanice po pola, pa jedan
komplet polovica stavi u kuvertu i strpa je Baniu u dep.
Eto, sad je sve u vaim rukama! Budite pametni! zadovoljno e Klisovi.
Ali, gdje u pronai Vicki? Rekla mi je da e odsjesti u Intercontinentalu, ali
je tamo nema! bojaljivo e Bani.
E pa, to e se srediti samo po sebi umijea se debeli, koji je sjedio negdje
straga u mraku. Budite sigurni da e vas sama potraiti. Samo, bilo bi dobro da joj
ovu nau malu pogodbu ne spominjete.
Htio je jo neto upitati, doznati koju od okolnosti koje mu u itavoj prii nisu
bile jasne, ali je Ruprecht rukom dao znak da je razgovor zavren. Iako je
prosvjedovao, ponovo su mu nabili onu crnu krpu na glavu, izveli ga napolje i utrpali
u automobil. Vozili su ga gotovo pola sata naokolo, a zatim stali, skinuli mu kukuljicu
i izbacili ga napolje. Nije se uspio ni pribrati kad su punim gasom, zasuvi ga blatom,
odjurili u tminu. Pogledao je oko sebe, ali u mraku nije vidio gdje se nalazi. Uska
uliica, slabo osvijetljena svjetiljkama objeenim o drvene kandelabre, predstavljala
je periferijski prizor kakvih je zagrebako prigrae prepuno. Nije znao na koju bi
stranu krenuo. I tad, u nedoumici, spazi u daljini pijanu sjenku koja se klatila, teturala,
polako mu se pribliavajui.
Prijatelju zapita, kad mu je pijanac priao na dva-tri koraka gdje se mi to
nalazimo?
U predvorju pakla! izdere se prolaznik, promuklim, pijanim glasom.
Mislim, u kojem dijelu grada?
Na njegovoj posljednoj stanici! Zar ne vidi ono tamo?
Bani se okrene i pogleda u smjeru pijaneva prsta, pa iza iane ograde spazi u
mrak utonule krieve groblja u Miroevcu.

28.
Oko osam, dolje, na vratima, netko je dugo i uporno zvonio, ali je Bani bio
toliko pospan da je prebacio jastuk preko glave i nastavio spavati. A zbog ega bi i
silazio? Nove klijente nije bio kadar preuzeti, a stari su ga samo mogli uvaliti u jo
veu nevolju. U devet je ipak ustao da bi neumiven i neobrijan otiao u kafi, nadajui
se da e ga dupla kava razbuditi.
Dolje, u prolazu, Paco je postavljao novi plakat, na kojem su bile naslikane
polunage enske u donjem rublju, okruene bradatim anelima pakla, koji su sjedili
na monim amerikim i japanskim motociklima.
Daklem, prvu sam lovu odradil! ree Paco, muei se s crtaim avliima
koji su teko ulazili u tvrdo drvo panoa.
Kakvu lovu?
Pa, kaj nisi rekel da te pratim i pazim na tebe?
Pratio si me?
Ba sam bil na parkingu kad si otiel s onim tipovima u Mercedes. Izgledalo
je da ti se ba ni ilo i da su te jedva nagovorili. Ti bokca, popizdil sam dok sam vas
pratil.
Ti si me noas pratio!? zine Bani od iznenaenja.
Neg kaj! Da samo zna kaj to znai s peglicom pratit meru? Koji je to
jebeni posel! Sva srea da ste se furali naokolo po gradu, pa sam vas mogel stii.
Jednom sam vas i izgubil, al' ste opet naili kak da ste furali ukrug. Na koncu ste se
popeli gore na Pantovak.
Znai, ponovo u Rudigerovu kuu, pomisli Bani, spreman da poljubi Paca.
Kaj ste tam delali?
Preferans promrsi Bani.
A zakaj ste se pol ure furali naokolo?
to e, traili smo enske.
Ali ih niste nali. No, lepo! Znai, za kurac sam te pratil! Gle, ide ona tvoja!
Ispod nadsvoena ulaza, na kojem je stajao veliki displej kina Kozara, u

konom kaputu, s torbicom pod rukom, stajala je Neli, sada ve Vicki Hagen, kao da
eka hoe li je njen privatni istraitelj pozvati u stan. Onako sama, okruena
agresivnim porno-plakatima i sivilom ambijenta, prvi put mu se uini nekako mala i
izgubljena.
Paco se objeenjaki nasmije i namigne, pa se sa snopom preostalih plakata
povue u zgradu kina.
Bani prie Vicki, bez rijei je uhvati pod ruku i povede je u svoj ured,
nagaajui prate li ih i sad budne oi Ruprechtovih pasa. Skinula je kaput, sjela u
fotelju, zapalila cigaretu i zamolila ga da pusti neku glazbu. Nije ju posluao, zabio je
ruke u depove i sjeo na rub radnog stola.
Lijepu si mi igru namjestila ree preko volje, a potom ponovi: Lijepu si mi
igru namjestila, Vicki!
Dakle, zna... rei e ona, kao da se sa svime miri.
Noas sam razgovarao s Ruprechtom.
I ja doda Vicki. Oboje nas je upecao... u istoj smo kai.
Pokatkad mi se ini da bi bilo bolje da si ostala na dnu mora.
I meni kazala je s trunkom sjete u glasu.
Mislim da mi je sada skoro sve jasno. I najzamrenije zagonetke na koncu
otkriju princip po kojem su napravljene. Saznala si da Rudiger preuzima dijamante to
stiu brodom iz Angole. Dokopala si ih se, sakrila ih u majinu starinsku uru i
inscenirala brodolom, u kojem je ve mrtvo tijelo tvoga mua zavrilo na dnu.
Zacijelo je trebalo podosta vjetine da se po nevremenu izvede neto tako sloeno.
Ali, koliko znam, ti si se u jahti osjeala kao u drugom domu. ini se da su i slubeni
organi nasjeli tvom jednostavnom triku sa sigurnosnim pojasevima.
Oborila je pogled kao da se stidi. Nije li njena utnja znaila da su njegove
pretpostavke istinite?
Nije mi jo sasvim jasno tko je ubio Rudigera. Kosor, ti, ili ste to uradili
zajednikim snagama?
On ga je ubio.
Ako je to i uradio, sasvim sam siguran da dijamanti nisu bili razlog. Razlog si
morala biti ti. Obeala si mu da e se udati za njega, jasno, ako rijei prepreku koja
se zvala Rudiger Hagen. Pretpostavljam da je ba zbog toga traio od mene da mu
pronaem nestalu enu. Vjerojatno je, ve sluen prljavom savjeu, brkao stvarnost i
vlastite opsesivne snove.

 Rekao je da sam mu ena? zaudi se Vicki.

Da. Prolog mjeseca, kad te je Igor Galb prepoznao na groblju, nazvao je
Klisovia, ali i Kosora. A Kosor je, elei te valjda zatititi, angairao mene i platio
mi dva soma maraka da te pronaem i spasim. Eto, pronaao sam te, ali prekasno...
Reci mi, valjda je Rudigera ubio na tvoj nagovor?
Ona je utjela, a on nije znao boji li se kazati istinu ili ponovo smilja priu
kojom e se iskupiti.
Vlatko me nagovarao da ostavim Rudigera i udam se za njega. Rekao je da bi
za mene bio kadar i ubiti...
Dakle, nisi ga nagovorila, ali ga nisi ni odgovorila prie Bani prozoru i
pogleda dolje, u nove plakate, kojima je Paco ve ukrasio prolaz, njihov jedini
istinski dom, od kojeg kao da nikad nee moi pobjei. Prolaz je bio siv, a zbog
nadvijenih oblaka inilo se da se napolju brzo i neumitno smrkava.
Zapravo, pustila si da ga ubije jer ti je to u tom asu odgovaralo nastavi on.
Zatim ste ga prebacili na jahtu.
Ubio ga je na jahti pripomene ona.
Svejedno! Ti si mu vjerojatno kazala da e isploviti i rijeiti se lea na puini,
a potom se vratiti i prijaviti muev nestanak. Stvar se inila jako jednostavnom, mogla
si naprosto rei da je za nevremena ispao s broda. Da bi sve bilo istije i sigurnije,
naredila si Kosoru da se vrati u Zagreb i prieka dok se sve ne smiri. Nemajui pojma
o dijamantima, on te posluao i vratio se u Zagreb, a nakon nekoliko dana u novinama
proitao dirljiv lanak o traginoj smrti njemakih turista. U meuvremenu ti si
potopila jahtu, dokopala se obale i s gliserom, koji ti je dan ranije dopremio Igor
Galb, odjezdila nekamo, valjda na Krk...
To ti je Igor rekao?
Jest! Ali, nije strano to to je rekao meni! Rekao je on i Klisoviu... Eto, ba
zbog toga Klisovi i Ruprecht nisu popuili tvoju namjetaljku, nego su se oajniki
bacili u potragu za svojim dijamantima. Kolike su samo leeve ostavili za sobom! A ti
su leevi, draga moja, dijelom i tebi na savjesti... naravno, ako je uope ima.
Glupavi Igor! ljutito e ona.
Nije on kriv! Tko god pritegne Igora, moe biti siguran da e mu sve otpjevati.
I to, iskieno metaforama, aoristima i pjesnikim slikama.
Zato su ubili Kosora? upita ga ona mirno, kao da joj Kosor nikad nita nije
znaio. Pa, on nije imao pojma o dijamantima!

 Zato to si se vratila. Pretpostavljam da su nakon petnaest mjeseci bezuspjene

potrage te dijamante morali ve otpisati. Da si samo jo neko vrijeme ostala podalje,
vjerojatno bi se i oni povukli. Ali, onda te Igor prepoznao i aktivirao Klisovia.
Odjednom su im svi ljudi koji su te ma i najmanje poznavali, postali iznova sumnjivi.
Sasvim ispravno su pretpostavili da se vraa zato to dijamanti nisu kod tebe. Zato
ne bi bili kod Kosora, mora da su se pitali. Slaem se da Kosor nije imao pojma o
dijamantima, ali to da on nema pojma, oni nisu mogli znati.
Misli li da su ga prisiljavali da im oda neto o emu nita ne zna?
Sigurno otpovrne Bani. Sasvim je mogue da se on, shvativi o emu se
radi, ak i pretvarao da nekog vraga zna, samo da bi tebe zatitio. Ma koliko ti
zvualo patetino, vjerujem da te nikad nitko nije tako volio kao on.
Sad vidim da sam se prevarila kad sam rekla da si okorjeli samotnjak kome
nitko nije potreban rei e ona nakon kratke stanke. Ti si neto jo gore! Ti si
prokleti, samoivi moralist, ovjek kome samoa omoguava jednostavan, moralno
ispravan ivot, zbog kojeg si daje pravo osuivati druge.
Zar misli da ovjek mora biti svetac s aureolom da bi u svemu onom to si
uradila pronaao crtu amoralnosti?
to sam ja to tako strano uradila? razljuti se Vicki.
Bogamu, pa pola sata priamo o tome!
Nita ti ne razumije! Dobro, moj je in bio egoistian, pohlepan, neastan, ali
je proizaao iz okolnosti koje ti nisi kadar shvatiti. Zna li ti tko je bio Rudiger Hagen,
zna li ti tko je Ruprecht, zna li ti to znai deset godina braka s gadom kakav je bio
moj pokojni mu? Da si proivio sve ono to sam ja proivjela, moda ne bi ni ekao
da ga ubije nekakav glupi antikvar, moda bi ga sam svojim rukama zadavio!
Ostavi se sad toga! odmahne on rukom. To je logika po kojoj nikad nitko
nije kriv! Ubojica je imao nesretno djetinjstvo, silovatelja su jo u koli zezali zbog
klempavih uiju, a edomorka je teko zaraivala za kruh, zlostavljana od debelog
poslovoe druge vjere... Pa dobro, draga moja, zato si onda, umjesto da zlostavljana
u nesretnom braku ubije Rudigera, uzela njegove dijamante? Osobno sam oduvijek
bolje i lake razumijevao ubojice nego lopove. A ti, ti si valjda bijedna mjeavina
jednog i drugog...
Ne izdravi njegove otre rijei, ona pokrije lice rukama i zaplae. U jednom
asu gotovo da mu je bilo ao, ali se ipak uspio savladati bojei se da ponovo ne
upadne u istu situaciju, u kojoj se naao kad ju je pokuao utjeiti u plavetnilu njene
veloloinjske sobe.

Vidjevi ga kako nepomino stoji pored prozora i gleda napolje, kao da je sam u
sobi, ona ustane i krene prema vratima.
ekaj! zaustavi je on. Kamo e?
Bilo kamo! ree kroz jecaje. Svejedno mi je. Najgore to mi se moe
dogoditi jest da me Ruprechtovi ljudi ubiju. A to je prava eutanazija prema onom to
si mi ti rekao.
Moda je tebi i svejedno ree On ali meni nije! Moramo pronai taj
prokleti sat i vratiti kutiju Nijemcu.
Znai da ti je platio?
Zaprijetio je da e me ubiti i baciti na dno Save.
Ali ti je i platio!
Htio je zanijekati, ali je znao da to nee moi uraditi uvjerljivo. Gledao ju je
nekoliko asaka bez rijei, a potom se okrenuo i kapitulantski uzdahnuo.
Dakle, i moralisti pokatkad primaju prljave pare ree ona pobjedniki. Ali
ih vrijednost njihovih openitih moralnih naela odmah amnestira. Boe moj, pare su
pare, zbog njih nitko nee zakukati.
I tad, ve posve pribrana, oporavljena od kratkog plaa, ona mu prie i uhvati ga
za nadlakticu. Glas joj je zvuao zavjereniki povjerljivo. Zato misli da dijamante
treba vratiti Ruprechtu? Po emu bi oni pripadali vie njemu nego nama? Zar misli
da je astan nain na koji ih stjee?
Nije bitan nain na koji ih stjee, nego nain na koji e obraunati s nama
ree on sumorno.
Uplaio si se Ruprechta jer si ga posve krivo procijenio. Jest da djeluje
autoritativno i opasno, ali je glupan koji je do sada mnogo puta nasjeo. uo si da voli
umjetnine? Koliko mu je samo puta Rudiger uspio podvaliti falsifikate za skupe pare!
Naivnost s kojom ih je kupio, dokaz je da bismo ga i mi mogli lako nasamariti.
Potrebno je samo izmai njegovoj panji, dokopati se ure i zbrisati. Zato dati blago
starom krcu koji ivi sam, bez igdje ikoga, i bez ikakve nade u budunost?
Kako to misli?
Ruprecht je srani bolesnik. Imao je ve nekoliko sranih udara.
Pretpostavljala sam da nee preivjeti ni spoznaju da je ostao bez kutije s
dijamantima.
utio je, kao da se i sam propitkuje o vrijednosti vlastitih naela. Kakva e mu
perspektiva biti digne li dijamante antipatinom i bezvrijednom ovjeku? Hoe li o

sebi samom moi misliti isto ono to je mislio i prije? Hoe li se moi pogledati u
ogledalo, ili e se svako jutro morati brijati zatvorenih oiju? U biti, nije pripadao
ljudima koji bi lako prihvatili Vickinu ponudu, ali je ipak odutio i dopustio da ona tu
njegovu utnju protumai kao pristanak.
Meutim, iako je naoko pristao, u glavi je imao svoje vlastite varijante igre!

29.
Znajui da ima premalo vremena, da su anse da prevari Ruprechta smanjene,
Vicki je oajniki razmiljala. Po prozorima se ve hvatao mrak, ali Bani nije palio
svjetla. Vidio je Paca kako je nekoliko puta bezbrino proao ispod njegovih prozora,
a da nijednom nije kucnuo. Znajui da nije sam, sigurno je nastojao biti diskretan, pa
mu se nije htio javljati.
Tko zna otkuda ih sada motri ono jedno zdravo Ruprechtovo oko, pitao se Bani
stojei uz prozor.
Gotovo deset mjeseci provela sam u Italiji, pretpostavljui da me tamo nitko
nee traiti. Osim toga, imala sam punomo jednog Rudigerovog bankovnog rauna u
Torinu, ne prevelikog... Jednom sam nazvala majku, tek toliko da joj ujem glas.
Javila se njena sestrina, koja inae ivi u Samoboru. Ona je moda bila uz majku dok
je umirala... .
Kako se zove?
Pukari. Ali, ne vjerujem da bi ona dirnula ijednu stvar u kui bez mamina
doputenja.
Moda se ba o tome i radi dosjeti se Bani. Moda joj je pred smrt
obeala pokloniti taj sat?
Bani uzme telefonski imenik i pronae Samobor. Pod slovom P uredno je bila
upisana obitelj Pukari. Samo to to i nije bilo neko rijetko prezime.
Da nazovem? upita je on.
to e rei?
Pa, da sam odvjetnik Neli Grubi, koji treba realizirati odredbe oporuke...
A to ako joj je mama poklonila sat? Kakve to onda ima veze s oporukom?
Uistinu ga je zbunila tako da je odmah odustao. Ali, tad ona odluno ustane, uzme
mu telefonski imenik iz ruke, podigne telefonsku slualicu i okrene est brojeva. Neko
je vrijeme ekala, a potom odluno i sigumo rekla: Neli Grubi ovdje!
Razgovor to je uslijedio bio je dug, gotovo polusatni, upravo onakav kakav se
vodi izmeu roaka koji se dugo, dugo nisu uli. Mnogo toga Bani uope nije mogao
ni razumjeti; srdano, tronuto, neki put i s primjetnim drhtajem u glasu, Vicki je

pripovijedala o nekim davnim obiteljskim uspomenama, o sudbinama roaka i

znanaca, o kojima nije imao pojma. Jasno, u svemu onom to je Vicki izgovorila, nije
mogao razluiti la od istine, njeno vlastito iskustvo od iskustva njene sestre Neli,
ijim se identitetom posluila. Nekoliko njenih replika ticalo se i famozne ure, ali se
na tome nikad nije predugo zadrala. Da je i samoborska roakinja opirna i brbljava
osoba, shvatio je po Vickinim dugim utnjama, za kojih je u slualicu izgovorila tek po
koji da, svakako, ili ne.
Pretpostavivi kako je Vicki ipak na dobrom tragu, Bani prie prozoru, otvori
ga i pogleda napolje. Prolaz je bio pun svijeta jer je upravo trebala poeti jedna od
veernjih projekcija porno-hita. Iako se tome nije nadao, imao je sree; Paco je
upravo izlazio iz kafia, brzajui prema ulazu kinematografa. Bani mu fune i prieka
da doe do prozora.
Sluaj me, Paco ree trudei se da mu glas bude sudbinski ozbiljan i uvjerljiv
ovo je vanije no to moe i pretpostaviti. Bi li mogao uzeti svoja kola i odbaciti
mene i onu ensku u Samobor?
Kaj, riknula etvorka? Kad vam pae?
Odmah!
A ko bu vrtil film? Pogle ove kaj se guraju! Svima im se ve dignul, jedva
ekaju da ponemo.
Strano je vano! Trebao bi uzeti kola i priekati nas na uglu Kaieve kod
apoteke.
Jebo te! Ostal bum bez posla! kukao je Paco, odlazei ravno prema kinodvorani, ali se vidjelo da je pristao.
Bani zatvori prozor i okrene se prema Vicki, koja je ve drhtala koliko je
hladna zraka ulo u sobu.
Dat e mi sat! rekla je zadovoljno, udei se to ta vijest nije osobito
djelovala na Bania. Odmah. Rekla sam da u poslati hotelskog portira, a da u je ja
posjetiti sutra.
Naravno, hotelski portir sam ja! ree on ironino.
Nije odgovorila jer je odgovor bio suvian.
Obukli su kapute i izali napolje, preli Ilicu i ugurali se u tijesno vozilo koje ih
je ve ekalo. Zvukovi to ih je proizvodio auto Pacova brata bili su neto to se u
normalnim automobilima rijetko moe doivjeti. Iako i sam nevjet u stvarima tehnike,
Bani je odmah procijenio da u Pacovu vozilu treba hitno izmijeniti izmeu devedeset
osam i sto posto dijelova. Jedina ispravna stvar na autu bio je zrak u gumama, a i

njega je, ini se, bilo premalo. Sve ostalo bilo je u nekakvom kvaru, ak i pepeljara!
Odluivi se za ovaikav prijevoz do Samobora, smanjio je mogunost da e ga
Ruprecht nadzirati, ali je, isto tako, na minimum smanjio mogunost da uope nekamo
stigne. Posebna pria bio je Paco kao voza! Prolazio je kroz crvena svjetla, stajao
pred zelenim, pretjecao s desne strane, davao lijevi migavac a skretao desno,
svijetlio dugim svjetlima vozaima u oi, mijenjao brzine gotovo bez kvaila, vozio
presporo u treoj, prebrzo u prvoj. Normalan je ovjek imao tek osjeaj da e se ve
u narednom trenu auto posve raspasti i ostati na cesti u obliku hrpetine beskorisnog
metala.
Oprostite kaj sam ga nagaril do daske, al' moram vozit ko Fano, da stignem
prije neg iscuri rola. Kaj ja znam dal bu je Jala znala promenit rekao je u jednom
asu, nato je Bani morao pokriti oi rukama i duboko uzdahnuti.
Potom je Paco, kao neku vrst vozakog finala, izvukao iz depa vozake rukavice
i nabio ih na ruke.
Kad je ispred samoborske kue obitelji Pukari izaao iz kola, iji se motor
puio, Baniu se uinilo da e povraati. Duboko je udahnuo hladan zrak, oslonio se o
vrata i pokuao se sabrati.
Da odem, ili da vas odbacim natrag? viknuo je Paco iznutra.
To ne bih mogao podnijeti tiho e Bani, pa prie ulaznim vratima i pozvoni.
ekajui da mu otvore, bojaljivo se osvrtao naokolo, ponovo se pitajui nije li
Ruprecht u blizini. Kad je obeao da e ih pomno nadzirati, mogao je i blefirati.
Uspjeh blefa ovisi uvijek o koliini straha koji si utjerao u kosti onom koga
namjerava izblefirati. Moda samo treba svladati strah, mislio je, Ruprecht ipak nije
ni KGB, ni CIA!
Izvolite! rekla je postarija debela ena, zaogrnuta velikom pletenom
maramom od crne vune.
Ja sam Slatkovi iz Intercontinentala. Imam nalog da preuzmem sat za naeg
uvaenog gosta odvergla Bani.
Ah, Nelica vas je moja poslala! raznjei se baba. Joj, dajte mi je poz...
Na alost, ne poznajem gosta koji je naruio dopremu! Doprema ide pismeno
preko fakturnog, od deset do tri, i od est do devet. elite li vidjeti hotelsku
narudbenu blanko ispostavnicu? ree on hladno i slubeno spreman da po potrebi
izvadi Diners karticu ili svoje rjeenje s biljegom.
Ne... ne, nema potrebe zbuni enu njegova slubenost. Ali, kako ete je
otpremiti? Niste valjda doli s onim grobljem? Pogledala je prema zadimljenom

automobilu Pacova brata, koji je sasvim neravnomjerno i hirovito brektao desetak

metara dalje od ulaza.
Gospoo, rekao sam da sam iz hotela Intercontinental, a ne iz hotela Tuga,
bol i jauk! prekori je Bani. BMW je tu iza ugla jer je voza morao skoknuti po
hotelsko trebovanje mutarde.
A, kod Filipca... shvati ena pa se vrati u kuu.
Za nekoliko je asaka izala s velikim paketom, umotanim u smei papir za
pakiranje i povezanim potarskom pagom. Vidjelo se da je odmah nakon Vickina
poziva pripremila uru za transport.
Nije teka rekla je, ali se po njenom puhanju i stenjanju inilo da nije u
pravu.
Treba li potpisati? upita Bani uzimajui paket iz njenih ruku.
Gledala ga je u udu ne shvaajui valjda kog bi sad vraga trebalo potpisivati.
Brzo, da se ona sluajno ne predomisli, ili da ne posumnja neto, Bani je krenuo
prema automobilu i osvrnuo se, pa kad je vidio da je zatvorila vrata za sobom, priao
je kolima i ugurao paket na stranje sjedalo do Vicki.
Idemo natrag! Rola bu mi scurila! gotovo e plano Paco.
Bilo bi preopasno! apne Vicki Baniu na uho.
Odvezi nas do Lavice ree Bani, a Paco krene tako naglo i nespretno da
se iz dobro umotanog paketa zaula lomljava stakla.
Naravno, Paco se vratio svojoj roli pornia, a oni su uzeli sobu u hotelu
Lavica, posluivi se izmiljenim imenima.
U toploj sobi, u prolaznom, neizvjesnom i tankom miru, on je sjeo na krevet,
pogledao u strop i zamislio se nad vlastitim postupcima. Sve to se zbivalo bilo je
tako daleko od istraiteljske prakse kojom se namjeravao baviti! utio je kako je
krajnje vrijeme da obavijesti inspektora Dogana, policijskog Johna Waynea, i
pomogne mu da itavo to aroliko drutvo smjesti iza brave, skupa sa zlogukom
kutijom dijamanata.
S osjeajem blagog prezira, promatrao je kako Vicki urno razmata paket trgajui
omotni papir i otklanjajui krhotine stakla to ga je Paco svojom sportskom vonjom
uspio polomiti. Sva je srea to su dijamanti tvrdi i neslomljivi, u protivnom ni oni ne
bi izdrali strahote kino-operaterovog vozakog umijea, mislio je, ispunjen nekom
vrstom zebnje, jer je bio svjestan sveg zla to ga je prouzroila kutija koja e za koji
as izroniti na svjetlo dana.

Uvukla je ruku kroz razbijenu staklenu stijenku i noktima podigla metalnu plou u
njegovu podnoju. Zatim je spretno izvukla metalnu kutiju, ne veu od povee knjige, i
ponosno mu je pokazala.
Otvori je ree on, pomalo zainteresiran, jer nikad u ivotu nije vidio veu
koliinu dijamanata. Zapravo, osim krune prstena i rezaa stakla, teko da je vidio
koji drugi oblik tog dragog kamena.
Nemam klju glasom punim razoaranja e Vicki. Treba otvoriti na silu, a
to nee biti lako.
Ostavi to za kasnije!
Da sloi se ona. Sve treba ostaviti za kasnije. Sad, kad je kutija kod nas,
treba to prije pobjei!
emu ta urba?
Bojim se! prizna ona, a njemu se uini da ne lae.
Tko zna, Ruprechtovi su nas ljudi mogli pratiti. Zar ne bi bilo najbolje da
nekamo nestanemo?
Ali kamo? pitao ju je.
Kamo, kamo! U inozemstvo! Nazovi taksi! Idemo nekamo! Ne znam kamo,
samo to dalje odavde! Sve se vie bojim!
Dobro ree on, shvativi da je Vicki u panici. Taksi je tu u blizini. Nema
potrebe zvati ga telefonom.
Sili su hotelskim stubitem i izali napolje. Uistinu je namjeravao uzeti taksi, ali
mu nije bilo ni nakraj pameti da nekamo bjei, ponajmanje u inozemstvo.
Kad su bili na drvenom, natkrivenom mostiu, kojim se izlazi iz hotelskog
dvorita, Vicki se spotakne i padne potrbuke, a metalna joj kutija izleti iz ruku i
otkotrlja se na plonik.
Zato ne pazi! prekori je on pa se sagne, ne bi li joj pomogao da ustane. Ali,
kako je bila nepokretna, shvati da se prilikom nespretnog pada onesvijestila. to li je
ono lijek za nesvjesticu, pitao se hladna voda, amar... Uhvati je za ramena i
pridigne, a tad, s grozom to mu je plazila kimom, spazi na njenom elu krvavu ranu.
Preko puta, s druge strane kamenom kockom pokrivene ceste, stajao je
Mercedes, na ijem je sputenom prozoru spazio ruku s revolverom. Na
revolverskoj je cijevi bio valjkast produetak, nedvojbeno priguiva. Nije mu
trebalo mnogo pa da u ovjeku, koji je brzo podizao staklo prozora, prepozna Pubu
Klisovia.

Bani se ukoi, shvativi da dolazi onaj dio prie u kojem ne moe biti nita
drugo doli statist. Nijemo je stajao pored mrtvog tijela nesretne Vicki Hagen, koju je,
eto, stigla i druga smrt, ovaj put prava i nepopravljiva. Korak ispred njenih ukoenih,
ispruenih ruku, kao u nekom napadno simbolinom kazalinom mizanscenu, leala je
metalna kutija s Ruprechtovim dijamantima. Stranja vrata automobila su se otvorila i
na njima se pojavila visoka prilika Ruprechta Ransmavera, u sportskoj bundi i sa
skijakom kapom na glavi. Izaao je napolje i uspravio se, a potom zadovoljno
pogledao itav noni prizor: ukoenog i zdvojnog istraitelja, enski le groteskno
ispruen preko drvenog mostia, i na koncu metalnu kutiju od koje ga je dijelilo tek
nekoliko koraka.
Kako e reagirati njegovo slabo srce na konani susret s dijamantima, s kojima
se ve nekoliko puta morao oprostiti, pitao se Bani.
Bilo je hladno, neuobiajeno hladno, i vjerojatno je ba zbog toga cesta bila
posve prazna.
Ruprecht Ransmaver pobjedniki sigurno prijee tih nekoliko koraka to su ga
dijelili od cilja, sagne se i uzme kutiju. Potom se sasvim priblii Baniu i pogleda ga
sa smijekom, ali i sa sumnjom, pa tiho ree neto to Bani nije mogao razumjeti:
Lassen Sie mich nur nachprfen, dass es sich um keinen Betrug handelt.
Izvue iz depa kljui, po emu se odmah vidjelo da je legitimni vlasnik
metalne kutije, ugura ga u bravicu na gornjoj strani, zakrene ga dva puta i podigne
poklopac.
Ispod poklopca, pod slabim ulinim svjetlom, nekako meko i stidljivo, zasjali su
dijamanti raznih boja i oblika, kojima je kutija bila ispunjena gotovo do vrha. Ali,
Ruprechta kao da nisu zanimali lijepi, raznobojni i dragocjeni svjetlucavi kamenii.
On brzo izvue iz depa no, gurne ga u kutiju i spretnim pokretom odvali neto to je
moglo biti dvostruko, ili lano, dno. Potom zavue ruku u kutiju tako neoprezno da se
povelika koliina dijamanata prosula po ploniku, pa iz nje izvue neveliku poutjelu
knjiicu, neravna hrpta i oteenih rubova.
Was? ree Bani, ne znajui kako da oblikuje pitanje na jeziku koji ne
poznaje.
Zaudo, Ruprecht shvati njegovu zbunjenost i radoznalost, pogleda ga s udnim,
nastranim sjajem u oima i odvrati:
Wunderbare AMIRAH
Zapanjeni Klisovi, koji je s druge strane ceste vidio kako Ruprecht sa suludim
nemarom rasipa dijamante po ploniku, skoi kao oparen, otvori vrata i pojuri viui:

 Bei Gott, was machst du denn da!

Herr Bani ree Ruprecht, kao da ne primjeuje raspameenog Klisovia
Sie haben ganze Arbeit geleistet!
Zatim brzo stavi kutiju pod miku i krene natrag prema automobilu. A moja
prerezana lova? pomisli Bani, ali ne ree nita. A i na kojem bi to jeziku rekao?
Ne dijelei Ruprechtovo zadovoljstvo, Klisovi dojuri do Bania, koji je
svejednako stajao na istom mjestu, pa klekne kako bi pokupio rasute dijamante. Ali
istraitelj ga preduhitri, podigne nogu i nagazi na poveu hrpicu dragog kamenja koje
je svjetlucalo svud naokolo.
Kleei na tlu, Klisovi u udu pogleda Banievu nogu, a potom ono to je ostalo
ispod njegove pete. Umjesto dijamanata, na ploniku su leali najobiniji komadii
razbijenog stakla.
Dijamanti su bili zamka za tebe, a knjiga je zamka za Ruprechta ree Bani
zadovoljno, iako Klisovi nije mogao razumjeti njegove rijei.
Zapanjen, Puba brzo ustane i opsuje neto tiho, neartikulirano, pogleda ljutito
nasmijana istraitelja, pa se brzo vrati u kola, gdje ga je ve ekao Ruprecht. Zauo se
zvuk anlasera, brujanje motora i ubrzo je prostor s druge strane ceste bio prazan.
Tad i Bani, znajui da ima malo vremena, pojuri u potragu za taksijem. Sjetivi
se duge i zamrene prie Alicije Mesi o nepostojeem Amirahu, prie koja mu se
u tom asu inila dosadnom i besmislenom, shvati da je sve drugaije no to se isprva
inilo, da ni Ruprecht, ni Klisovi, a ponajmanje jadna Vicki, nisu znali pravu istinu.
Jedini koji je sve znao, autor duhovite ali i smrtonosne namjetaljke, bio je
pokojni Rudiger Hagen, mrtvac iz dublje strane zaljeva.

30.
Povuen u kut stranjeg sjedala taksija, Bani je rastresenim pogledom slijedio
bijelu crtu to je izranjala iz mraka i nestajala pod kotaima brzog automobila. Nadao
se da jo moe uhvatiti Ruprechta i Klisovia, ponajprije stoga to je znao kamo su
krenuli. Sad su mu se i mnoge stvari u glavi razbistrile. Rudiger nije doekao nikakav
brod iz Angole, jer je kutija s lanim rukopisom i jednako lanim dijamantima morala
ve otprije biti spremna. Vjerojatno je operacija Amirah, operacija podvale
ljubitelju umjetnikih artefakata, bila usklaena s dolaskom nedunog broda iz Luande,
tako da se u Ruprechta otkloni i najmanja sumnja. Zacijelo ga je uvjerio kako rukopis
stie iz Afrike njihovom dijamantnom vezom, pa da e zbog toga biti araniran
stanovitom koliinom lanih dijamanata. Tko zna kakav mu je basnoslovni iznos oteo
Rudiger za rukopis, na kojem je po svoj prilici noi i noi radio njegov posrnuli brat?
Ili bi mu oteo da je poivio! Ali, osim Ruprechta, u zamku je upala i Vicki, nasjevi na
priu o afrikim draguljima, koju je doznala tko zna kako i tko zna od koga. Po svoj
prilici prislukujui muevljeve razgovore. Kada je tajanstvena kutija nestala,
Ruprecht je angairao Klisovia jer je sam nikad ne bi uspio pronai. U tuoj zemlji,
bez veza, znanaca i utjecaja, morao bi se osjeati sasvim izgubljeno. Ali, bivi boksa
Klisovi sigurno ne bi nikad jurio naokolo i ubijao ljude radi hrpetine starih papira.
ak da je i autentino, on tako neto nikad ne bi znao ni cijeniti ni procijeniti, a
kamoli prodati! Pria o kutiji s dijamantima bila je jedini nain da ga se uvue u igru.
Ali, ako je sve tako, tad se i Klisovi mora osjeati prevaren, pa valja oekivati da e
i izmeu njega i Ruprechta doi do nekog poravnanja. A kad Puba poravnava raune,
onda se to nadaleko uje.
Ne mogu bre! rekao je taksist, ve pomalo ljut zbog Banieva neprekidnog
pourivanja. Moe nas i policija zaustaviti. Ionako emo zaas biti u Zagrebu.
Bar malo...
ovjee, kako bar malo... Pa idem sto dvadeset!
Iako s revolverom u unutarnjem depu kaputa, Bani se nije utio osobito
spreman, niti je imao volje da se umijea u ono to se jo izmeu Klisovia i
Ruprechta moe dogoditi. Najbolje e biti da o svemu obavijesti inspektora Dogana,
mislio je. On ionako ima ljude opremljene za tu vrst posla. Nije li ve vrijeme da na
svoj posao pone gledati kao na okonanu stvar? Zar ga lova, koju je uzeo, tjera ba

na to da i glavu stavi na kocku?

Rekli ste na Britanski trg? ree taksist jurei praznom Selskom cestom.
Kad su kola stala ispred restorana na Trgu, brzo je platio i, ne ekajui na sitni,
otrao prema stanu. Uletio je u ured, izvadio iz ladice kutiju municije i strpao je u
dep, a potom podigao telefonsku slualicu i nazvao policiju.
Dogan nije veeras u slubi! rekao mu je ravnoduan i dremljiv glas deurne
osobe.
Zatrai njegov kuni broj, ali mu ga deurni nije htio dati, tvrdei da je tako neto
zabranjeno. Bani opsuje i spusti slualicu, znajui da policajca pored telefona nee
nagovoriti, ma koliko bio uporan. Dogan, Dogan, Dogan, govorio je poluglasno i
oajniki brzo prelistavao listove telefonskog imenika. Pronaavi pravu stranu,
shvati da je prezimena Dogan previe, ali ipak krene redom. Prvog nije bilo kod kue,
drugi je bio dipl. ing., a ne policijski inspektor, trei se nalazio u inozemstvu, etvrti
je bio pravi. Prepoznao ga je po glasu iako je imao puna usta hrane.
Bani ovdje...
Ah, to ste vi! iznenadi se Dogan, pa proguta ono to je netom vakao.
Otkuda vam moj broj?
Nemam vremena za gluposti! odsijee Bani. Sluajte me i uradite kako
vam kaem! Poaljite odmah patrolu u Samobor. Na mostiu ispred hotela Lavica
nai ete enski le i rasuta raznobojna stakalca, nalik na prave dijamante. Naravno,
ako je ve nisu nali i pokupili...
Kog boga u nai? udio se Dogan.
Ne prekidajte me! To je le Viktorije Grabi, ovaj put konano i definitivno
mrtve. A vi uzmite nekog i krenite odmah u kuu na Pantovaku broj 212 c. Tamo vam
se nalaze ubojice. Uspijete li ih razoruati, moi ete se s njima dosita napriati o
mnogim stvarima, o dijamantima, lanim umjetninama, o Vlatku Kosoru i jo
kojeemu. Bit e vam dobro da osvjeite usput poznavanje njemakog jezika.
Nita ne razumijem! Jeste li poludjeli? derao se inspektor Dogan u slualicu.
A, osim toga, moda ete biti i u prilici da spaavate i moj ivot! ree Bani
pa tresne slualicom o telefon.
Izvukao je Smith & Wesson iz depa i provjerio da li je bubnji pun, zakoio ga i
spremio opet u dep, a zatim odjurio prema Rokovoj ulici.
ak i njegovoj dotrajaloj etvorki nije trebalo mnogo da se uspne na vrh
Pantovaka. Zaustavi auto ispred Rudigerove kue, ne gasei ni svjetla ni motor, brzo

preskoi ogradu i krene prema kunom ulazu. Budui da ispred dvorita nije bilo
Mercedesa, uplai se da su mu umakli, ali se odmah dosjeti da bi kola mogla biti
iza kue u garai.
U mraku, izmeu dva gusta empresa, pred njim se stvori neto na to je
zaboravio. Napeto, spremno na napad, stisnulo se uz najnie grane zimzelenog drveta i
promatralo ga ljutito reei. Ponovo je previdio odvratno pseto!
Lucifer, mar! vikne, ali se pas i ne pomakne s mjesta.
Zar e sad sve propasti zbog ove glupe dukele, pomisli ljutito, pa pojuri
prema vujaku i opali ga nogom u slabinu. Lucifer zacvili, odskoi i podvije rep, pa
pobjee u mrak.
Vrata na vrhu mramomog stubita bila su pritvorena i on ih, ne premiljajui
mnogo, otvori nogom, izvlaei revolver iz depa. Otkoi ga i krene prema hladnom
predvorju, otkuda je uo neto kao tiho dahtanje. Naavi se na pragu prostorije,
ugleda kako na prekrivenom trosjedu sjedi neto veliko, mirno i gotovo nepokretno,
pa, zaboravljajui na oprez, pritisne prekida rasvjete.
Ispunjene iznenadnim blijeskom, Klisovieve oi jedva da su mirnule. Oslonjen
o naslon trosjeda, rairenih nogu i oputenih ruku, podsjeao je na veliku lutku, iz koje
je netko izvadio baterije i ostavio je u udnom, neprirodnom poloaju. Dlanovi su mu
bili krvavi, vidjelo se da se neko vrijeme drao za ranu, ali gdje je rana, to se iz
daljine nije dalo razabrati.
Bani mu prie, raskopa mu kaput i ugleda trag prostrelne rane u predjelu
kljune kosti. Znao je da takva rana nije smrtonosna, ali mu se inilo da je Puba u
loem stanju zato to je izgubio poprilino krvi. Tad mu pogled padne dolje, na
parket, pun arenih stakalaca, nalik na drago kamenje.
to je? pogleda ga Bani bez trunke saaljenja. Htio te platiti staklenim
perlicama? Kao naivnog indijanskog trgovca?
Puba ga je gledao tupo, bezizraajno, ali je zacijelo morao razumjeti to mu
Bani govori. Uz to to je izgubio mnogo krvi, ini se da je bio i uplaen. Krvopije se
tako nerado suoavaju s vlastitom krvlju.
Ali, nemoj aliti, tvoji stakleni dijamanti jo uvijek su vredniji od njegova
rukopisa.
Tekom mukom Klisovi pridigne ruku i, kimajui kaiprstom, pokae Baniu
neka mu se priblii. Vidjelo se da mu neto eli rei, ali da vie nema snage. Bani mu
udovolji pa se sagne.
Aero... aerodr... om... procijedi nekako Puba.

 Ruprecht je otiao na aerodrom? pogleda ga Bani, shvaajui kako i

zlikovcima ovjek pokatkad mora biti zahvalan.
Budi miran! Uskoro e doi lijenik koga sam pozvao. Zove se doktor Dogan.
Svakako e te spasiti. Izvrstan je kirurg, a i meni je sredio nos dobaci Bani
ranjenom Pubi, pa izjuri napolje ne ekajui inspektora Dogana i njegove ljude. Uini
mu se da je tako i mudrije, jer e bar noas izbjei sva ona dosadna pitanja koja su
policajci kadri postavljati. Uskoio je u kola i, vjerujui da e policija doi odozdo,
krenuo je uzbrdo, preko Prekrija, drei da e ih tako mimoii.
Jurio je prema dvadesetak kilometara udaljenom aerodromu, pitajui se ima li u
ovo doba noi uope avionskih letova. Ipak je morao vjerovati Pubi Klisoviu; ovjek
suoen s moguom smru teko da ima razloga lagati. Cesta je bila prazna, ali su
njegova kola bila odvie loa da bi brzo i sigurno stigao do zagrebakog aerodroma.
Stigne li prekasno, moi e tek sjetno mahnuti avionu to uzlijee, avionu u kojem e
sjediti zadovoljni Ruprecht i pri slabom svjetlu nonog leta uivati u izmiljotinama
arobnog Amiraha. Napipa cigarete u depu i zapali jednu, budno pazei da na
krunom toku ne promai cestu koja vodi prema aerodromu.
Kola je ostavio na zabranjenom mjestu, ispred samog ulaza, gdje parkiraju
autobuse avio-prevoznika. Utrao je u aerodromsku zgradu i pogledao prema displeju,
na kojem su bila nanizana polijetanja aviona. Uistinu, na displeju je bio najavljen let
za Pariz u 23.40. Desno od displeja je visila velika digitalna ura, koja je pokazivala
tono vrijeme: 22.55.
Pretpostavljao je da Ruprecht nema nekih jasnih i odreenih razloga radi kojih bi
letio u Pariz; ui e u taj avion samo da to prije napusti Jugoslaviju, u kojoj mu gori
pod nogama.
A kome ovdje ne gori pod nogama, pomisli Bani, pa se bre-bolje zakloni iza
ploe na kojoj je bio propagandni plakat jedne od domaih turistikih agencija. U
nevelikoj skupini putnika, koja je upravo ekirala prtljag, spazio je Ruprechta
Ransmavera kako podie svoju poveliku konu torbu i stavlja je na vagu.
Aerodromska slubenica otkucala je neto na kompjuterskoj tastaturi, prilijepila aren
papiri na konu torbu i predala Ruprechtu kartoni. Potom ga je vidio kako, posve
leeran, sa zelenim pasoem i avio-kartom u ruci, prilazi carinskom prolazu. Uza se
nije imao nikakve prtljage! Amirah je, dakle, skrio u dep, ili ga je, to je
vjerojatnije, pohranio u konu torbu. Ionako troan, u depu bi se mogao jo vie
otetiti.
Ruprecht polako nestane u prolazu.
Bani shvati da je kucnuo posljednji as da uradi neto. Nemajui vremena traiti

policajca, ili koju drugu slubenu osobu, pa se s njom dugo i bezuspjeno natezati, on
pred zapanjenim slubenicama skoi preko pulta i ue u prostoriju u koju je na
pokretnoj traci otila Ruprechtova torba. Znao je da se prtljaga putnika prevozi
motornim transporterom do aviona, gdje se trpa u spremite. Morao je oteti torbu prije
no to je ubace u avion.
Ali, preskoivi pult i uavi u zabranjenu zonu, napravio je pravu paniku meu
aerodromskim osobljem, koje je u njegovu postupku moralo vidjeti tek teroristiki
prepad.
to to radite? vrisnuo je slubenik u radnom kombinezonu, koji je poslovao s
prtljagom.
Policija! vikne Bani pokazujui mu nakratko poleinu Diners kartice.
Zatim se baci meu kofere i putne torbe, traei onu koja je pripadala Ruprechtu
Ransmaveru.
Policija! Upomo! Terorist! vikao je preplaeni ovjek u kombinezonu.
Bani spazi konu torbu, na brzinu provjeri ime na naljepnici, izvadi no iz depa
i spretnim potezom, kao da obrauje svinjsku polovicu, raspori torbu iz koje se
prospe sav njen sadraj. Ne obazirui se na uspanienog radnika, brzo klekne i pone
pretraivati Nijemevu torbu.
Umotan u tvrdi karton, Amirah je bio brino pospremljen u unutranjost hlaa
od rebrastog samta. Bani ga slavodobitno zgrabi i pojuri prema izlazu to je vodio na
pistu.
ekaj! vikao je prema njemu visok ovjek koji se odnekud stvorio na
vratima.
Nemajui vremena za objanjavanja, Bani naleti svom snagom na njega,
odgurne ga ramenom i izjuri na pistu.
Vidio je kako je autobus, koji prevozi putnike od zgrade do letala, upravo
krenuo. Na osvijetljenim prozorima ugledao je tridesetak putnika koji nisu imali
pojma to se dogaa. Potrao je prema autobusu, koji se kretao prilino sporo,
vjerujui da bi ga mogao stii. Drei u ruci Ruprechtovu knjiicu, trao je kao bez
due za vozilom, pokuavajui na osvijetljenim prozorima nazreti Ruprechtovu
priliku. Da se mogao osvrnuti, zamijetio bi kako su za njim potrali aerodromski
radnici, pojurila crvena slubena kola i plavi policijski automobil. Ali, da ga slijede,
znao je po policijskoj sireni koja se ubrzo oglasila.
Za koji su ga tren spazili i putnici u autobusu, koji su se zaas iskupili oko
prozora, pitajui se valjda koja to budala, i zbog kojih razloga tri za vozilom.

Nadomak avionu, autobus uspori i Bani ga sasvim sustigne. I tad, kad je autobus
stao pored velikog Douglasovog aviona iz kojeg se ulo brujanje ukljuenih motora,
Baniev se pogled susretne s Ruprechtovim. Shvativi da ga Nijemac gleda, istraitelj
isprui prema njemu tronu knjiicu oteenih stranica, izvadi iz depa upalja, upali
ga i prinese plamen arobnom Amirahu. Ruprechtovo lice, koje je od gorue knjige
dijelilo samo staklo autobusnog prozora, najednom se izoblii, pocrveni i pretvori u
grimasu uasa.
Bani mirno odbaci knjigu, ije je suhe stranice brzo prodirao plamen, na pistu,
zadovoljan to je na kraju uradio neto i za Vicki, svog posljednjeg poslodavca. Zatim
jo jednom pogleda prema autobusu u kojem je nastao mete, jer su se svi nagnuli da
pomognu putniku koji se upravo sruio. Znajui da je sve svreno, Bani krene kao da
e otii, ali tad ga obori bujica s lea. Pao je potrbuke i na leima osjetio teka
tjelesa, a na potiljku hladnu revolversku cijev. Negdje pored njega zakripale su
konice policijskog automobila, ija je sirena i dalje zavijala, a na mirkavoj plavoj
svjetlosti spazio je i cijev automatske puke.
Ni makac! Ruke na potiljak! Gdje mu je oruje? uo je kako oko njega u isti
glas viu uspanieni policajci. Pa ipak, bio je zadovoljan to je sred tog metea zauo
i povik koji mora da je dopirao iz otvorenog autobusa: Brzo hitnu! To je srani
napad! ovjek umire!
Nekoliko ga je vrstih ruku podiglo i oslonilo na autobus, nabivi mu dlanove na
potiljak. Sad je vidio koliko ih ima. Dva automobila, dva-tri policajca, tri specijalca s
automatima i jedan ovjek koji mu je jakim baterijskim snopom osvijetlio lice.
Bani zamiri, pa mirno, koliko je mogao, ree: Pozovite odmah inspektora
Dogana! On e vam sve objasniti.

31.
Sutradan je posvravao sitne poslove. Aliciju Mesi obavijestio je da je
Kosorov ubojica u bolnici pod medicinskim i policijskim nadzorom. Potom je nazvao
pogrebni zavod i utvrdio da e ek, to mu ga je napisala Vicki, pokriti trokove njena
ukopa. Vezala ga je s njom jedna lijepa i udna boina no, i nije htio da bude
sahranjena sirotinjski, o gradskom troku. Podvukao je imaginamu crtu, sraunao
trokove i rashode, te utvrdio da je dijamantni saldo sasvim traljav. to je jo
pametno mogao uraditi, osim da ubaci u kazetofon Cheta Bakera, legne nauznak i
zaboravi na sve?
Napolju je snijeilo, bila su dva dana do Nove godine, i on shvati da je opasnost
prola, ali da je ponovo bez posla. Ostalo mu je tek da eka novog ljubomornog
supruga, koji e banuti s istom otrcanom priom i poslati ga da za sitnu lovu tumara
gradom, slijedei zamrene tragove posmule nevjernice.
Pa ipak, i to je nekakav kruh, ree u sebi, svjestan da je samosaaljenje neto
to privatni istraitelj mora izbjegavati.
Oko podne nazvala ga je kerka.
Hoe li doi naveer da nam pomogne srediti stan?
Imam sastanak sindikata privatnih detektiva ree on, ni sam ne znajui kako
mu je neto tako bedasto moglo pasti na pamet.
Ne zezaj se! nasmije se ona. Sigurno si za Staru godinu sam, pa sam
nagovorila mamu da te pozovemo...
Ali, zato? zbuni se on, pitajui se postavlja li mu to Lidija zamku ili je sve
plod Nikine usijane glave.
Ne mora to tumaiti tko zna kako tumaila mu je. Bit e to najobinija
drugarska veera... miran razgovor bive obitelji.
Vidjet u ree on, to je nju po svoj prilici zadovoljilo, jer ga je veselo
pozdravila i spustila slualicu.
Odloivi slualicu, lupne se po elu; ponovo je zaboravio na njen boini
poklon.
Ne znajui kamo bi sa sobom, otiao je do Paca, pa su zajedno iz kino-

operaterske kabine gledali novi porni. Kad gleda takav film, ovjek bi mogao
pomisliti kako se ivot sastoji od nekoliko kratkih predaha, izmeu dugih,
bjesomunih i obijesnih koitusa.
Tako svaki dan zamiljeno e Paco, kad je projekcija zavrila. Tam meu
onima dolje znam tipove koji gledaju sve. Film nisu propustili!
Potom su sili na pie, Paco na gemit, Bani na pivo.
Prijavil bum se za trke! u jednom je trenutku kazao Paco, ali nije objasnio o
kakvim se trkama radi. Mirno je popio gemit i dodao: Idemo, od dva vrtim novu
jebainu.
Vrativi se u ured, Bani izvadi iz depa polaroidnu sliku nasmijane djevojke
koja je sanjala o jahtama i dijamantima, pa je uredno spremi u praznu ladicu stola,
svjestan udne injenice da je taj sjajni papiri sve to je ostalo iza jalove sudbine
Viktorije Grubi.
Naveer se odetao do Rokove ulice i sjeo u auto, spazivi usput Pacovu
peglicu, na kojoj je, iz tko zna kakvih razloga, nedostajao stranji branik. Tko zna,
pomisli, moda je to samo priprema za trku?
Krene u besciljnu vonju pitajui se treba li otii do Lidije i Nike, ili je bolje
ogluiti se i ostati u svom tijesnom, jednosobnom sklonitu. Poao je Ilicom prema
rnomercu, a zatim skrenuo u jednu od ulica koje vode na sjever. Uini mu se da ga
netko prati. Obuzet laganom zebnjom, odlui provjeriti prate li ga, ili mu se sve samo
priinilo. Skrene nadesno, pa nalijevo, vozei se nasumce zbrkanim uliicama na
kojima gotovo da i nije bilo prometa. Imao je pravo, plavi ga je Golf nedvojbeno
slijedio. Tko bi to mogao biti, pitao se. Nije li Dogan propustio uhapsiti kojeg od
Klisovievih pomagaa? Opipa kaput provjeravajui da li je revolver na svom
mjestu. Bio je tu, ali se, kao i uvijek, nadao da ga nee morati vaditi. I tad naglo ubrza
i skrene u usku, jednosmjernu ulicu, pa iznenada zakoi.
Neoprezni voza, koji ga je slijedio, nije shvatio njegovu nakanu, prekasno ga je
spazio kako koi i zabio se u stranju stranu etvorke. Bani brzo izae i s rukom na
revolveru stane pored plavog auta.
Koji vam je bog, ovjee? rekao je bradati mladi s Treeg televizijskog
programa, izlazei iz oteenog Golfa. Kako moete tako naglo zakoiti?
Pratili ste me ree Bani.
Pa jasno da sam vas pratio! ree ovaj. Tri puta ste obeali da ete doi u tu
jebenu emisiju i svaki put ste me prevalili. Nije bilo drugog naina da vas dovedem u
studio.

Bani uzdahne, poee se po potiljku i zagleda u stranji kraj svog auta, koji je
izgledao vie no tuno. Branik je bio zreo za otpad, migavci bijahu naprosto
zdrobljeni a vrata prtljanika spremna za temeljito peglanje i lakiranje.
Kad vam je ta emisija? upita preko volje.
Za pola sata otpovrne mladi, pogledavi na runi sat. Krenemo li odmah,
stii emo na vrijeme.
Pola sata kasnije sjedili su u provizornom studiju Treeg programa u Kineskom
paviljonu Zagrebakog velesajma i znojili se pod pretoplim svjetlom snanih
reflektora. Iza njih se nalazila arena, plona scenografija, koritena u bezbrojnim
emisijama, a ispred njih kamere i sva sila pomonog osoblja, koje je puilo, galamilo,
dobacivalo neto, pravei tako ovaj neugodni ambijent prikladnim za sve drugo osim
za razgovor. Bani je ve poalio to se tako olako dao navui na tanak led, ali u
ovom asu kao da vie nije bilo prostora za uzmak. Pitao se gleda li ga Nika, znajui
da je ova suvina emisija vanija njoj nego njemu.
Idemo! viknuo je tip sa slualicama na uima i pljesnuo dlanovima, nakon
ega je u studiju nastala tiina.
Nemate tremu? upitao ga je bradati voditelj, onaj isti koji mu je maloprije
razbio auto.
Nemam otpovrne Bani. Nakon to ste mi razbili auto, mislim da od vas ne
bih trebao oekivati neto jo gore.
Tip se nasmije, a Bani se zagleda u monitore poredane izvan vidokruga kamere.
Na monitorima se vrtio areni jingle, a nakon njega uplovila je pica. as kasnije, na
ekranu se ukae studio, a odmah potom i krupni plan voditelja.
Evo nas ponovo... Danas je u naem studiju neobian gost, zapravo obian gost
neobine profesije, zagrebaki privatni detektiv, gospodin Nikola Babi...
Bani ispravi ga gost.
Oprostite! Bani! Gospodine Baniu, o pozivu privatnog detektiva, ili
privatnog istraitelja, pretpostavljam da imamo mnoge krive i sasvim naivne
predodbe. Biste li mogli u nekoliko crta oslikati ono ime se vi svakodnevno bavite?
Bani pouti, spazi na monitoru vlastito lice, nakalje se i pone: Pa, ne bavim
se onako sjajnim stvarima kakvima se bave privatni istraitelji u romanima i
filmovima. Mnogi misle da mi tragamo za ubojicama, zagonetno nestalim osobama, da
pronalazimo izgubljene poiljke dijamanata, da upadamo u nevolje s revolverom u
ruci, da se nadmudrujemo s kriminalcima internacionalnog tipa i slino...
Kad smo ve kod toga prekine ga bradati voditelj posjedujete li uope

revolver?
Ma, kakvi! nasmije se Bani. to bih ja s revolverom?
Dakle, ono ime se vi bavite ne predstavlja opasnost zbog koje bi bilo korisno
posjedovati revolver?
Apsolutno!
Dobro, ime se onda bavite?
Tako... sitnicama... Zvati nas privatnim detektivima stvarno je pretjerano. Eto,
ja se, na primjer, najvie bavim dokazivanjem preljuba...
Oho! nasmije se voditelj. ta to znai?
Primjerice, doe vam ljubomorni mu i trai da provjerite ima li mu ena
ljubavnika. Plati vam i potpie punomo da to za njega obavite.
I kako to obavljate?
Strpljivo odgovori Bani. Danima se vucaram za enskom i na koncu
doem do odreenih podataka, ili muevu pretpostavku odbacujem kao neosnovanu.
To je posao u kojem je diskrecija zajamena? zanimalo je voditelja.
Naravno! potvrdi Bani. To je delikatan posao kojem je diskrecija osnovna
pretpostavka. Eto, nedavno sam pronaao da ena jednog vanog i bogatog privatnog
poduzetnika ima vezu s njegovim partnerom i savjetnikom. E, sad, kad bih ja, uz to to
on posjeduje mamutski servis za industrijske hladnjae, rekao i njegovo ime, mogao
bih ga poprilino kompromitirati...
I to je vama diskrecija!? pogleda ga voditelj nekako udno, sasvim blijed.
ak i on je, ini se, znao tko to posjeduje veliki servis za rashladne ureaje.
Nego ta? otpovrne Bani osjeajui kako mu zluradi vraiak skakue po
ramenu. Jasno da je diskrecija!
Oprostite, ali za mene je to indiskrecija...
Indiskrecija bi bila poduavao ga je Bani kada bih rekao da gospodin
poduzetnik stanuje na, recimo, Srebrnjaku... ili na nekom drugom mjestu...
Idu reklame! vikne reiser sa slualicama, a Bani pogleda prema monitoru
na kojem se upravo vrtjela bedastoa o tome kako se duhovna ravnotea najbolje
postie uz pomo zelenog gaziranog pia.
Kako ste mogli? okrene se voditelj Baniu, koristei predah da mu spoitne
njegovu nesmotrenost.
Zato? naivno e Bani, kao da ne zna u emu je problem.

 Taj tip sad moe tuiti cijeli program! I mene osobno! U kakva ste nas govna
uvalili!
ao mi je ree Bani ustajui. Ova je emisija bila vaa ideja.
Kamo ete? preplai se voditelj. Emisija jo traje...
Nikamo smiri ga istraitelj. Idem askom u zahod.
Ali, nemate kad! Reklamni e spotovi ii manje od tri minute.
Taman toliko mi treba. Budite bez brige, odmah se vraam.
Rekavi to, namigne voditelju ne bi li ga umirio, pa bre-bolje izae iz studija,
pronae svoj kaput i obue ga, a potom, umjesto da ode u nunik, sie niz stubite i
izae iz Kineskog paviljona u studenu no, punu snjenog spokoja. Duboko je udahnuo
hladan, ali udesno ugodan zrak, a zatim bolje omotao crni al i zadigao ovratnik.
Usporedi li se s izlobenom vrevom, velesajamski je prostor u prosinakoj noi
djelovao neobjanjivo tiho, mirno i pusto, upravo ugodno za nekog kome je glava puna
stvari koje valja to prije zaboraviti.
Znao je da je reklamni blok pri kraju i da ga u studiju ve panino trae kako bi
nastavili emisiju. Protegnuo je korak i poelio da se to prije dokopa parkiralita i
nestane u svom starom, oteenom autu. Tko zna, moda su ga ve zamijetili kako hita
u no i poeli ga dozivati da se vrati, jer se s televizijskom publikom smije
poigravati, ali ne na ovaj nain. Meutim, ako su i vikali, Bani ih nije mogao uti
zbog sasvim jednostavnog razloga. Na ui je nabio slualice Sonyjeva walkmana,
koji mu je glavu ispunio bolesnim, dimljivim glasom Cheta Bakera, koji mu je ponovo
pjevao neto o tome kako je duboko ponono more.