God. 38., br. 3., 717.-1174.

Zagreb, 2006.
UDK: 329(497.113)BS1920/1926
329(497.113)HSS192
94(497.113=163.42)192
Izvorni znanstveni lanak
Primljeno: 6. 2. 2006.
Prihvaeno: 13. 10. 2006.

Bunjevako-okaka stranka 1920. - 1926.

ROBERT SKENDEROVI
Podrunica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje Hrvatskog instituta za
povijest, Slavonski Brod, Republika Hrvatska

Bunjevako-okaka stranka (B- stranka), osnovana 1920. godine, nastavila je tradiciju prijeratne politike aktivnosti bakih Hrvata. Prilikom osnivanja politikih stranaka u novoj dravi vodei su predstavnici bakih Hrvata
odluili nastaviti samostalnu politiku borbu osnivanjem vlastite politike
stranke, kao regionalne stranke za Baku i Baranju. Stranka je na parlamentarnim izborima 1920. i 1923. imala velikih uspjeha, ali je 1924. godine u njezinim redovima dolo do krize, jer je jedan dio lanova elio nastaviti politiku aktivnost na pukakoj liniji, dok se drugi dio sve vie pribliavao
Radievu H(R)SS-u. Zbog toga godine 1924. Blako Raji, jedan od najistaknutijih lanova, izlazi iz B- stranke i osniva Vojvoansku puku stranku.
Izbori 1925. pokazali su da je vei dio bakih Hrvata ipak ostao uz B- stranku, koja je sve vie suraivala sa Stjepanom Radiem, pa je 1926. godine cjelokupna stranka pristupila HSS-u. Od te godine HSS je postao najvanija
hrvatska stranka u Bakoj i Baranji.
Kljune rijei: Bunjevako-okaka stranka, Baka, Baranja, parlamentarni i
lokalni (oblasni) izbori, Hrvatska seljaka stranka

Zaeci Bunjevako-okake stranke prije Prvoga svjetskog rata i tijekom

rata
Vodei lanovi B- stranke zapoeli su svoju javnu drutvenu aktivnost davno prije njezina osnivanja. Prvi njihov javni istup dogodio se ve
1894. godine kada su u Subotici osnovali Kolo mladei. U tome su drutvu
od prvog dana glavnu ulogu imali mladi subotiki intelektualci dr. Stipan
Matijevi, dr. Beno i dr. Vranje Sudarevi, Marko i Andrija Stipi, te Pajo
Vujkovi. Grupa bakih Hrvata okupljena oko drutva ubrzo je preuzela i ureivanje lista Neven, pa su ih zbog toga esto nazivali nevenaima.1
Godine 1906. mladi su se nevenai pokuali okuati i na politikom polju.
1 Od 1903. do 1910. godine Neven je ureivao Vranje Sudarevi.

795

ROBERT SKENDEROVI, Bunjevako-okaka stranka 1920.-1926.

God. 38., br. 3., 795.-816. (2006)

Osnovali su Bunjevaku stranku i kandidirali se na parlamentarnim izborima, ali zbog politikog neiskustva i suprotstavljanja maarskih vlasti nisu
ostvarili nikakve rezultate, pa se stranka ubrzo raspala.2
Velikim zalaganjem mladih sveenika Blaka Rajia i Laje Budanovia
baki su se Hrvati nakon neuspjeha Bunjevake stranke poeli masovno okupljati oko Kranske socijalistike stranke, koja je u Bakoj osnovana 1907. godine.3 Zbog bliske suradnje Laje Budanovia s nevenaima,
Kranska socijalistika stranka je dobila veliku potporu i u listu Neven, ali
je ta suradnja kratko trajala. Ve 1910. godine u Nevenu se pojavljuju ozbiljni napadi na kranske socijaliste koji su bili djelomino posljedica izrazito liberalnih pogleda nekih nevenaa, ali znatnim dijelom i njihova razoaranja u odnos Kranske socijalistike stranke prema nacionalnim interesima bakih Hrvata.4 Stoga nevenai 1910. godine poinju ponovno traiti vlastiti politiki put, pa iste godine osnivaju drutvo Kolo mladih nevenaa, a 1913. godine Neven poinje izlaziti kao politiki list. Urednitvo lista se
tada izjasnilo da ne podrava izriito niti jednu politiku stranku, ali je bilo
spremno podrati sve one stranke koje se zalau za tri politika naela: 1. da
se potuju dravni zakoni, 2. da se narodnosti (odnosno nacionalne manjine) mogu u sklopu zakona politiki i kulturno razvijati i 3. da su Bunjevci i
okci ogranak hrvatskog naroda.5
Tako su tijekom razdoblja od 1870. do 1914. godine baki Bunjevci i
okci preli golem put od neoblikovane manjinske zajednice, koja je bila
pred gotovo potpunom asimilacijom, do organizirane nacionalne manjine,
koja je imala svoje institucije, pa i politike stranke. U tom razdoblju oni su
sve snanije oblikovali i svoj nacionalni identitet. U prvoj fazi koja je trajala 70-ih i 80-ih godina 19. stoljea, biskup Ivan Antunovi uspio je okupiti
sve podunavske Hrvate pod imenom Bunjevaca i okaca, pa je na taj nain
reducirao brojna regionalna i subetnika imena kojima su se do tada nazivali (Dalmatinci, Raci, Iliri, Bonjaci, Bunjevci, okci). Novi narataj bunjevako-okakih voa, predvoen Pajom Kujundiem, Blakom Rajiem i
Vranjom Sudareviem, napravio je tijekom 90-ih godina istog stoljea novi
iskorak zapoevi otvoreno izraavati pripadnost hrvatskom narodu, u
emu je prednjaio list Neven. Oba su narataja bunjevakih nacionalnih
radnika bila u dobrim odnosima s bakim Srbima, koji su u Vojvodini imali
dvije politike stranke (Srpsku narodnu radikalnu i Srpsku narodnu liberalnu stranku), ali je primjetno da baki Hrvati nisu sudjelovali u njihovu djelovanju niti su s njima ulazili u politike koalicije.
Godine 1914. Neven prestaje izlaziti zbog ratne cenzure. Ratne prilike
zaotrile su meunacionalne odnose, pa su tijekom rata hrvatski orijentirani lanovi kransko-socijalistike stranke, na elu s Blakom Rajiem i
2 Petar PEKI, Povijest Hrvata u Vojvodini, Zagreb 1930., 196.
3 Tomo VERE, Bunjevako pitanje danas, Subotica 1997., 36.
4 Nai popovi, Neven, br. 11, 15. 11. 1910., 1.
5 Ivan VOJNI TUNI, Pabirci iz historije lista Neven, Neven, br. 17, 26. 4. 1928., 2.

796

ROBERT SKENDEROVI, Bunjevako-okaka stranka 1920.-1926.

God. 38., br. 3., 795.-816. (2006)

Lajom Budanoviem, preli u tabor nevenaa. Njihovim prelaskom tijekom Prvoga svjetskog rata u Bakoj je zavrilo oblikovanje grupe mladih
hrvatskih intelektualaca koji su se 1918. godine pojavili kao jasna politika snaga, spremna da odgovori na tadanju kriznu situaciju. U toj su grupi
vodeu rije preuzeli lijenik Vranje Sudarevi i sveenik Blako Raji, ali
su vrlo vanu ulogu igrali i mnogi drugi, ponajprije pravnici Mirko Ivkovi
Ivandeki i Stipan Vojni Tuni, sveenici Lajo Budanovi i Ivan Evetovi,
te uitelji Mijo Mandi i Matija Ipanovi.
Krajem rata mogao se osjetiti tragini vrhunac raspada Austro-Ugarske
Monarhije. Sudbinu bakih Hrvata tada je u svoje ruke preuzeo Blako Raji,
koji se u toj situaciji nametnuo kao voa jer je jedini imao vrste veze i sa
Zagrebom i s Novim Sadom. Zbog dobrih veza s hrvatskim crkvenim krugovima, posebice s nadbiskupom Antunom Bauerom, Raji je bio u potpunosti
obavijeten o dogaajima u glavnom gradu Hrvatske. Zato je kao predstavnik bakih Hrvata zajedno s Mirkom Ivkoviem Ivandekiem i Stjepanom
Vojni Tuniem ve u listopadu 1918. godine stigao u Zagreb, pa su njih trojica sudjelovali i na sjednici Hrvatskog sabora 29. listopada 1918. na kojoj
je proglaeno otcjepljenje Hrvatske od Austro-Ugarske i uspostava Drave
Slovenaca, Hrvata i Srba.6
Nakon povratka Raji je u Bakoj zatekao jo uvijek vrstu maarsku vlast.
Tek na njegovu inicijativu i u Subotici zapoinje osnivanje bunjevako-srpskog narodnog odbora, a poslije toga narodni se odbori osnivaju i u drugim
mjestima. Nakon to su tijekom studenoga osnovani odbori u svim veim
mjestima Bake, Baranje i Banata krajem istog mjeseca odrana je u Novom
Sadu Velika narodna skuptina koja je 25. studenoga proglasila otcjepljenje Banata, Bake i Baranje od Maarske i njihovo prikljuenje Kraljevini
Srbiji. Kao izvrno tijelo Narodne skuptine tada je odreen Narodni savjet
koji je bio sastavljen od 50 lanova. Meu njima su bili i baki Hrvati Blako
Raji, Stipan Vojni Tuni, Mirko Ivkovi Ivandeki, Babijan Malagurski i
Ivan Vojni Tuni.
Navedene injenice pokazuju da su mladi nevenai zajedno s Blakom
Rajiem aktivno sudjelovali u stvaranju nove drave, te su svojom organizacijom u Subotici i okolici sprijeili anarhiju koja se pojavljivala u mnogim mjestima. Tijekom tih dogaaja oni su svoje nacionalno opredjeljenje
jasno izrazili isticanjem hrvatske trobojnice na subotikoj Gradskoj kui i
Rezolucijom nezavisnih Srba i Hrvata june Ugarske koju su sastavili 2.
listopada 1918. godine u Subotici.7 Ti su dogaaji pokazali da su tijekom
posljednjih mjeseci Austro-Ugarske Monarhije baki i baranjski Hrvati gledali u Zagreb kao svoj glavni grad, ali su morali priznati politiku premo
P. PEKI, Povijest Hrvata u Vojvodini, 210.
Drago M. NEGOVAN, Prisajedinjenje Srema, Banata, Bake i Baranje Srbiji 1918., Novi
Sad 1993., 15.
6
7

797

ROBERT SKENDEROVI, Bunjevako-okaka stranka 1920.-1926.

God. 38., br. 3., 795.-816. (2006)

Srba, koji su uz pomo Kraljevine Srbije proveli ruenje stare Monarhije na

podruju june Ugarske.

Prve godine u novoj dravi

Subotiki su Srbi, svjesni da u gradu ivi veinsko hrvatsko stanovnitvo,
u vrijeme sloma maarske vlasti uinili plemenitu gestu prepustivi iskreno i odluno elne gradske funkcije hrvatskim prvacima grada.8 Tako su
1918. godine na elo prve posljeratne gradske uprave doli Hrvati dr. Stipan
Matijevi, dr. Vranje Sudarevi, dr. Stipan Vojni Tuni, dr. Joso Pri, dr.
Mirko Ivkovi Ivandeki, dr. Pajo Ivkovi, Ivan Ivkovi Ivandeki, Time
Vojni i Mijo Mandi. Zbog takvog odnosa lokalnih Srba baki su Hrvati
prve godine u novoj dravi proivjeli u atmosferi umjerenog optimizma,
mislei da e dravno jedinstvo sa Srbima biti bolje od prijanje ugarske
drave.
Odgovarajuu zastupljenost baki su Hrvati dobili ne samo u gradu
Subotici nego i u Privremenom narodnom predstavnitvu (PNP), koje je
poetkom 1919. godine osnovano u Beogradu. Nakon to je bilo odreeno
da u PNP budu 24 predstavnika iz Vojvodine, novosadski je Veliki narodni savjet odluio 16. veljae 1919. da u njemu Bunjevce i okce zastupaju
Blako Raji, dr. Martin Mati, Ivan Evetovi i dr. Stipan Vojni-Tuni.9
S osnivanjem PNP-a zapoeo je u novoj dravi i stranaki ivot, pa su tijekom 1919. godine u PNP-u osnivani stranaki klubovi. Nakon to je 4. oujka 1919. osnovan Jugoslavenski klub sastavljen od Slovenske ljudske stranke (SLS) i Hrvatske puke stranke (HPS), tome su klubu krajem iste godine pristupili i bunjevaki zastupnici, pa je klub imao ukupno 23 zastupnika. Pristupanjem u Jugoslavenski klub predstavnici bunjevakih Hrvata su,
prije nego to su uspjeli osnovati svoju stranku, pokazali da je njihovo politiko opredjeljenje najblie hrvatskim i slovenskim pukaima. Takva je
odluka bunjevakih zastupnika zapravo bila oekivana jer je Blako Raji
ve tijekom rata bio blizak sa seniorima Hrvatskoga katolikog seniorata,
ali je zbog dobrih odnosa subotikih Srba i Hrvata postojala bojazan da e
bunjevaki Hrvati ipak pristupiti radikalima.10
Ubrzo nakon stvaranja nove drave baki su Hrvati doivjeli i prvo razoaranje u politiku beogradskih vlasti, koje je nastupilo prilikom utvrivanja
granica s Maarskom na mirovnim pregovorima 1919. godine. Tijekom pregovora maarski su pregovarai eljeli vratiti to vei dio june Ugarske pod
svoju vlast, pa je sukob pregovarakih skupina nastao oko utvrivanja graNeven, br. 33, 26. 8. 1922.
P. PEKI, Povijest Hrvata u Vojvodini, 234.
10
Neda ENGELSFELD, Prvi parlament Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca Privremeno
narodno predstavnitvo, Zagreb, 1989., 115.; Blako Raji nije stupio meu radikalce, Narodna
politika, br. 63., 2/1919, 1.
8
9

798

ROBERT SKENDEROVI, Bunjevako-okaka stranka 1920.-1926.

God. 38., br. 3., 795.-816. (2006)

nice u Bakoj i Baranji. Na pregovorima je kao predstavnik bakih Hrvata

sudjelovao Blako Raji, koji je bio svjestan opasnosti podjele bakih Hrvata
izmeu dviju drava, ali je nije mogao sprijeiti jer srpski pregovarai nisu
za taj problem pokazivali velik interes. Na kraju je Raji uspio ostvariti jedino da granica Kraljevine SHS bude sjevernije nego to se planiralo (Kanal
kralja Petra), ali je ipak s maarske strane ostao velik broj Hrvata u sjevernoj
Baranji i u tzv. Bajskom trokutu.11 Dogovor postignut na mirovnim pregovorima potvren je 4. lipnja 1920. godine potpisivanjem Trianonskog ugovora, nakon ega se srpska vojska povukla iz maarskog podruja. Iznenadno
povlaenje vojske je izazvalo paniku meu tamonjim hrvatskim stanovnitvom, pa su se mnogi odluili na brzu evakuaciju.12
Trianonske su granice predstavljale za bake Hrvate velik udarac, jer su
ionako malobrojni i politiki slabi, nakon toga bili jo malobrojniji i politiki jo slabiji. Zbog toga je meu njima zavladalo veliko nezadovljstvo prema
srpskim vlastima. Osjeaj prevarenosti od beogradske vlade jo je vie
pogorao sluaj Josipa ide Vukovia, koji je zadnji pokuao spasiti Bajski
trokut predlaui da se taj prostor zamijeni za Potisje u kojem je bilo veinsko maarsko stanovnitvo. Meutim, srpske su vlasti taj prijedlog osudile
kao in veleizdaje, pa se Vukovi jedva provukao bez zatvora.13

Osnivanje Bunjevako-okake stranke 1920. godine

Godine 1920. poele su pripreme za prve izbore u novostvorenoj dravi
radi osnivanja Ustavotvorne skuptine, odnosno Konstituante. Ti su izbori
potaknuli politiko organiziranje u itavoj dravi, pa i u Bakoj. U sjevernoj
su Bakoj tijekom 1919. i 1920. godine svoje mjesne organizacije zapoele
osnivati Demokratska stranka14, Komunistika partija15 i Narodna radikalna
stranka16. Uoi izbora 1920. godine osnovana je i bunjevaka Zemljodilska
stranka koja je od poetka blisko suraivala s radikalima, a 1924. godine postaje frakcija Radikalne stranke u Subotici.17 Zemljodilska stranka je
osnovana s namjerom da se uz radikale veu oni Bunjevci koji se nisu osjeali Srbima, ali isto tako nisu bili ni hrvatski opredijeljeni.18 Makar su je
Knjievni sever, Knj. III, sv. 3 i 4, mart-april 1927., 95.
P. PEKI, Povijest Hrvata u Vojvodini, 245.
13
Isto, 245.
14
U toj su stranci najaktivniji Bunjevci bili Gavro elmi i novinar Lazar Stipi, koji je ureivao stranaki dnevni list Narod.
15
U vodstvu su bili Bela Buljovi, Stipan Katrinka i Gustav Francikovi.
16
Na njezinu su elu u Subotici bila ugledna braa Vladimir i Jovan Manojlovi i Aleksa
Ivi, profesor Pravnog fakulteta - Neven, br. 2, 14. 1. 1926, 3.
17
Subotika Danica za 1925. godinu, Subotica 1924., 143.
18
Geza VA Mirko GRLICA, Subotiko viestranaje 1919.-1929., Pro Memoria, br. 9,
Subotica 20. 10. 1990., 2.
11
12

799

ROBERT SKENDEROVI, Bunjevako-okaka stranka 1920.-1926.

God. 38., br. 3., 795.-816. (2006)

proteirale beogradske vlasti, Zemljodilska stranka je uspjela organizirati

svoje stranako djelovanje samo u Subotikom kotaru. Kasno nakon ostalih stranaka osnovane su i mjesne organizacije hrvatskih politikih stranaka:
Hrvatske puke stranke i Bunjevako-okake stranke.
U osnivanju organizacije Hrvatske puke stranke na podruju Bake glavnu je ulogu odigrao dr. Josip Andri, koji je bio roen u tome kraju (Bukinu
kraj Baa), a u stranci je imao visok poloaj.19 Iako je HPS svoj program
zasnivao na hrvatsko-katolikoj tradiciji, koja je bila vrlo bliska bakim
Hrvatima, stranka je u Bakoj uspjela organizirati svoj politiki rad samo
na podruju Subotice. Prema oskudnim podacima iz tadanjeg tiska, mjesna organizacija HPS-a za Suboticu osnovana je u listopadu 1920. godine, a
na elu su joj bili Mihovil Katanec, Ivo Kopilovi i Tomo Matkovi.20 Osim
u Subotici, HPS je 1920. godine uspio organizirati svoje pristae jo jedino u
Tavankutu, mjestu pored Subotice, u kojem je hrvatske pukae predvodio
Franjo Skenderovi.21 Tako mali interes bakih Hrvata za HPS nije mogao
obeavati ni neki znaajniji izborni rezultat te stranke u Bakoj.
Najvanija hrvatska stranka u Vojvodini tijekom izbora za Konstituantu
bila je Bunjevako-okaka stranka, osnovana 15. rujna 1920. godine.22
Stranka je od poetka djelovala kao regionalna hrvatska stranka za Baku i
Baranju, a na njezinu su elu bili vodei baki Hrvati, koji su se ve dokazali
na politikom polju prije i za vrijeme Prvoga svjetskog rata: sveenici Blako
Raji i Ivan Evetovi, lijenik dr. Vranje Sudarevi, odvjetnici dr. Stipan Vojni
Tuni i dr. Mirko Ivkovi Ivandeki, inenjer Ivan Ivkovi Ivandeki, te uitelji Mijo Mandi i Matija Ipanovi. Veliku je potporu stranci davao i Lajo
Budanovi, kasniji subotiki biskup, koji je svoj rad ipak najvie usmjerio na
crkvene poslove. Ubrzo je vodstvo B- stranke pretvorilo list Neven, najpoznatije novine bakih Hrvata, u svoje stranako glasilo, koje je od 1. listopada 1920. godine poelo izlaziti s podnaslovom organ Bunjevako-okake
stranke. Ostale hrvatske stranke nisu 1920. godine niti pokuavale pokrenuti svoju djelatnost u Bakoj, pa je na izborima za Konstituantu borba za glasove bakih Hrvata spala na HPS i B- stranku.

Josip Andri (Bukinu/Mladenovo, 18. oujka 1894. godine - Zagreb, 7. prosinca 1967.).
U Zagrebu je 1913. upisao Pravni fakultet, na kojem je doktorirao 1920. godine. Uz pravo,
studirao je i glazbu. Tijekom studija ukljuuje se u politiki ivot. Godine 1919. sudjeluje u
osnivanju Hrvatske puke stranke, a 1920. postaje njezinim glavnim tajnikom. Bio je senior,
odnosno lan Hrvatskog katolikog seniorata, urednik Seljakih novina (od 1919. do 1927.),
od 1921. godine urednik Hrvatskoga knjievnog drutva sv. Jeronima, a na toj je dunosti
ostao pune 33 godine. Zlatko MATIJEVI, Slom politike katolikog Jugoslavenstva, Zagreb
1998., 62.
20
G. VA M. GRLICA, Subotiko viestranaje, 2.
21
Hrvatske novine, br. 45, 7. studenoga 1925.
22
P. PEKI, Povijest Hrvata u Vojvodini, 241.
19

800

ROBERT SKENDEROVI, Bunjevako-okaka stranka 1920.-1926.

God. 38., br. 3., 795.-816. (2006)

Izbori za Konstituantu 28. studenoga 1920. godine

Na izborima za Konstituantu B- stranka je ostvarila znaajnu izbornu
pobjedu jer su joj baki Hrvati dali najvie glasova: u subotikom izbornom
okrugu je od 18507 glasaa s pravom glasa na izbore izalo 10284, a glasovalo je 2550 za B- stranku, 2405 za komuniste, 2185 za bunjevake zemljodilce, 2063 za radikale i 556 za Hrvatsku puku stranku.23 U somborskom
izbornom okrugu, koji je obuhvaao i Baranju, od upisanih 23441 biraa
izalo je na izbore 15144: od toga je za B- stranku glasovalo 2605 ljudi, za
radikale 7236, za socijaliste 2964, za demokrate 1695 i 644 za komuniste.24
Rezultati izbora su prvi put pokazali odnos politikih opcija. Najvie je
iznenadio velik uspjeh komunista koji su privukli brojne hrvatske glasove, ali je jako dobro prola i B- stranka, koja je u subotikom okrugu dobila 3, a u somborskom jednog zastupnika (u Subotici Blaka Rajia, Stipana
Vojni Tunia i Vranju Sudarevia, a u Somboru Ivana Evetovia). Tako su
u Ustavotvornoj skuptini baki Hrvati bili zastupljeni s ak etiri zastupnika. Cijela je drava birala 419 zasupnika, od kojih je na Vojvodinu otpadalo
44, pa su baki Hrvati sa osvojena 4 mjesta predstavljali 9,01% vojvoanskih
glasova i 0,95% svih parlamentarnih glasova.
U B- stranci su bili iznimno zadovoljni ostvarenim izbornim rezultatom,
a list Neven je slavodobitno tvrdio da je stranka dobila pet estina od onih
bunjevakih glasova u Subotici koji nisu glasovali za komuniste.25 Mnogo
su manje bile zadovoljne ostale stranke za koje su glasovali Bunjevci i okci:
bunjevaka Zemljodilska stranka dobila je 2.185 glasova, pa je u parlament
izabran radikalski Bunjevac Ivan Crnkovi, dok je iz Demokratske stranke
izabran Ivo Mati.26

Politiki program B- stranke

Bunjevako-okaka stranka se od svojeg osnivanja sve do prestanka
postojanja 1926. godine borila za nekoliko glavnih politikih ciljeva, meu
kojima su najvaniji bili: autonomija Vojvodine, zadravanje opinskog i
konfesionalnog upravljanja kolama, ravnopravnost Katolike crkve i Srpske
pravoslavne crkve, te pravedna agrarna reforma.
Zahtjev za autonomiju Vojvodine pojavio se kao odgovor na posvemanju centralizaciju drave. Kraljevska je dinastija od prvih dana postojanja
Kraljevine SHS namjeravala novu dravu to vie centralizirati, to je bilo
23 Rudolf HORVAT, Hrvatska na muilitu, Zagreb 1992., 101.
24 Isto, 102.
25 Da se razumijemo, Neven, br. 16, 22. 1. 1921., 1.
26 Ivo Mati je prema R. Horvatu bio referent u Ministarstvu za agrarnu reformu. Ostali
izabrani poslanici u Subotici bili su radikali Joco Manojlovi i Jovan Radonji, te komunist
Dragomir Marjanovi. R. HORVAT, Hrvatska na muilitu, 101.

801

ROBERT SKENDEROVI, Bunjevako-okaka stranka 1920.-1926.

God. 38., br. 3., 795.-816. (2006)

pogubno za bake Hrvate, jer se o brojnim funkcijama (prosvjetnim, sudbenim itd.) odluivalo u Beogradu, a ne u lokalnoj sredini. Voe B- stranke
nadali su se da e oko ideje autonomije Vojvodine okupiti i ostale vojvoanske narode (ponajprije Maare i Nijemce), pa i same vojvoanske Srbe. To je
uistinu bilo i mogue napraviti zato jer su Vojvodinu, kao bogatu pokrajinu,
eksploatirale beogradske vlasti, to su na svojoj koi osjetili svi vojvoanski
narodi, ukljuujui i domae Srbe.27
Drugi je veliki problem u Vojvodini bilo kolstvo, jer je nova vlast oduzela opinama njihove kole i predala ih u dravne ruke. Ogorenje bakih Hrvata prosvjetnom politikom Beograda moe se pratiti tijekom 1921.
i 1922. godine u brojnim lancima koji su objavljeni u Nevenu. U vezi s tim
pitanjem vaan je lanak Prosvjed Vojvodine, objavljen u Nevenu u veljai 1921. godine, u kojem se otro kritizirao rad tadanjeg ministra prosvjete
Svetozara Pribievia. U lanku se ministru najvie predbacivalo to je odluio srbijanski kolski zakon proiriti na Vojvodinu, krei svu domau tradiciju vojvoanskog kolstva, a osim toga zamjerala mu se i kadrovska politika jer je Ministarstvo prosvete favoriziralo srpske uitelje iz drugih krajeva Kraljevine SHS na tetu bunjevakih uitelja. Zbog navedenih razloga
u Prosvjedu se zahtijevala ministrova ostavka i trailo se da se opinske i
konfesionalne kole vrate prijanjim vlasnicima, tj. opinskim vlastima.28
Navedeni prosvjed bakih Hrvata nije imao nikakvog odjeka, pa je Vranje
Sudarevi kao narodni poslanik poslao 25. svibnja 1922. godine jo jedno
pismo ministru prosvjete.29 Sudarevi je u tome pismu ponovio ve navedene primjedbe bakih Hrvata, ali je ovaj put otvoreno postavio i pitanje
da li se takvom prosvjetnom politikom tendenciozno namjeravaju bunjevaka djeca postepeno posrbiti.30 Sumnja u namjerno posrbljavanje bakih
Bunjevaca i okaca bila je potaknuta i drugim potezima Ministarstva prosvjete, posebice uvoenjem obvezne proslave pravoslavnih blagdana u vojvoanskim kolama, te nametanjem irilice u sredinama u kojima je srpsko
stanovnitvo predstavljalo izrazitu manjinu.31
Sljedei veliki problem koji je u svojem politikom programu eljela rijeiti B- stranka bio je problem agrarne reforme i kolonizacije. Ve u prvim
godinama poslije rata beogradske su vlasti bakim gradovima oduzele golemue koliinu najbolje zemlje, koju su podijelile srpskim dobrovoljcimakolonistima, zanemarivi pri tome domau bezemljaku sirotinju. Tako je i
gradu Subotici Ministarstvo agrarne reforme u razdoblju 1918. - 1923. odu27
B. Hrabak navodi da se politiko raspoloenje za ustanovljavanje autonomija pojavilo
preko Stojana Protia i meu radikalima, s obzirom da se on suprotstavljao centralistiki
nastrojenom Paiu. Bogumil HRABAK, Stanovita bunjevakih politiara o centralizmu,
autonomiji i federalizmu: 1919. - 1928., Zbornik CDISB, br. 21, 1984., 99.
28
Neven, br. 34, 12. 2. 1921., 1.
29
Pismo je u cjelini objavljeno u Nevenu, br. 20, 27. 5. 1922.
30
Neven, br. 20, 27. 5. 1922.
31
Okrtavanje ili slaviziranje subotikih ulica i gradske uprave, Neven, br. 10, 18. 3. 1922., 1.

802

ROBERT SKENDEROVI, Bunjevako-okaka stranka 1920.-1926.

God. 38., br. 3., 795.-816. (2006)

zelo 9000 lanaca zemlje, osiromaivi grad za goleme prihode, pa se uzrok

njegovog demografskog i gospodarskog stagniranja tijekom 1918. - 1941.
godine moe velikim dijelom tumaiti upravo takvom beogradskom politikom.32 Iako je jasno da je kolonizacija srpskih dobrovoljaca u Vojvodini
imala ulogu umjetnog mijenjanja njene etnike slike, takvoj se politici niti
jedna politika stranka nije mogla suprotstaviti. elnici B- stranke nisu
dovodili u pitanje naseljavanje kolonista, ali su predlagali da se oduzeta
gradska zemlja podijeli i domaoj sirotinji, pa da se takvom preraspodjelom vlasnitva nad zemljom rijei barem dio domaih socijalnih problema.33
Promoviranjem takvih ideja B- stranka nije uspjela promijeniti beogradsku politiku, ali je pokazala socijalnu osjetljivost zbog koje je u njezine stranake redove pristupio velik broj seljaka.
U pogledu nacionalne opredijeljenosti B- stranka je imala jedinstveno
stajalite od svojeg poetka, ali je ipak tijekom njezina postojanja to stajalite doivjelo odreenu promjenu. Svoju opredijeljenost za hrvatstvo vodei
su politiari B- stranke dokazali jo u godinama postojanja Austro-Ugarske
Monarhije. Meu njima se posebice istaknuo dr. Vranje Sudarevi, koji je
kao povjerenik Matice hrvatske zbog svojega hrvatstva imao problema jo
kao gimnazijalac.34 Hrvatsko opredjeljenje voa B- stranke izazivalo je
veliko nezadovoljstvo beogradskih vlasti i bilo je jedan od glavnih razloga
zbog kojih je stranka itav svoj vijek provela u opoziciji. Upravo zbog toga
predstavnici B- stranke odluili su, u cilju pokuaja suradnje s Beogradom,
potisnuti problem hrvatskog identiteta Bunjevaca i okaca, pa ga nisu isticali tijekom predizborne kampanje 1920. godine. utnju o pitanju hrvatstva
Bunjevaca i okaca prihvatili su i vojvoanski radikali, koji su sve do kraja
1920. godine priznavali politiku premo B- stranke u Subotici. Iako se
taj problem nije otvarao, znalo se da se oko B- stranke okupljaju hrvatski
orijentirani Bunjevci i okci, a oko Zemljodilske stranke pristae prosrpske opcije. Problem nacionalne pripadnosti Bunjevaca i okaca zaotrili su
subotiki demokrati i radikali tek krajem 1920. godine, optuivi vodstvo B stranke da pokuava pohrvatiti Bunjevce i okce.

Subotika Danica za 1925. godinu, Subotica 1924., 142.

Pouzdaniki sastanak Bunjevako-okake stranke, Neven, br. 13., 17. 6. 1922., 1.
34
Vranje Sudarevi (Subotica, 19. 9. 1868. Subotica 15. 5. 1924.). Ve kao srednjokolac
(u petom razredu gimnazije) bio je povjerenik Matice hrvatske za Suboticu, zbog ega je bio
iskljuen iz subotike gimnazije, pa nije mogao maturirati u rodnom gradu. Nakon mature odlazi na studij medicine u Budimpetu, koji je zavrio 1899. godine. Poslije rata bio je
istaknuti hrvatski politiar i narodni poslanik 1920. - 1924. godine. Dr. Vranje Sudarevi,
Subotika Danica za 1925. godinu, Subotica 1924., 38. 41.
32
33

803

ROBERT SKENDEROVI, Bunjevako-okaka stranka 1920.-1926.

God. 38., br. 3., 795.-816. (2006)

Sukobi Bunjevako-okake stranke s demokratsko-radikalnom vlau i

rasprava oko Ustava
Sukob oko nacionalne pripadnosti Bunjevaca i okaca zapoeo je kao dio
akcije demokratsko-radikalske vlade Nikole Paia koja je 1920. godine odluila preuzeti politiku vlast u Subotici. Dana 9. prosinca iste godine vlada je
smijenila velikog upana i naelnika grada Vranju Sudarevia s oba poloaja, te je na mjesto velikog upana postavila Srbina Pavla Dobanovakog, a
za gradskog naelnika radikalskog Bunjevca Andriju Pletikosia.35. Nakon
Sudarevieve smjene u Subotici su uslijedile smjene i ostalih Hrvata: dogradonaelnika dr. Josipa Pria, policijskog kapetana Andrije Mazia, gradskog
nadodvjetnika dr. Mirka Ivkovia Ivandekia, kolskih nadzornika Mije
Mandia i Matije Ipanovia, te direktora gimnazije Ivana Vojnia Tunia.36
Paieva je vlada bila svjesna da izborima ne moe postii svoje ciljeve
u Subotici, pa nakon smjene Hrvata iz gradske uprave nije odrala opinske izbore, nego je umjesto toga veliki upan Pajo Dobanovaki formirao
Proireni gradski senat po svojoj volji. Opozicijske stranke su bile tim inom
jako nezadovoljne jer sastav Senata nije ni priblino odgovarao izbornim
rezultatima ostvarenima prilikom izbora za Konstituantu.37
U isto vrijeme je B- stranka dola u sukob s vladajuim demokratima i
radikalima i u Narodnoj skuptini. Tri su pukake stranke SLS, HPS i B-
stranka zapoele otru politiku borbu odmah nakon ponovnog osnivanja
Jugoslavenskog kluba u prosincu 1920. godine.38 Prvo nezadovoljstvo izrazili su ve pri donoenju poslovnika, ali su njihove primjedbe bile ignorirane. Zbog toga su tijekom izglasavanja poslovnika 28. sijenja 1921. godine
istupile iz Konstituante, ali su se nakon njegova izglasavanja zastupnici JK-a
vratili i poloili prisegu.39
35
Andrija Pletikosi prema pisanju Nevena Pletikosi je bio iz ugledne bunjevake obitelji,
a njegov otac Mirko Pletikosi bio je estit na stareina. Pletikosi je u Subotici zavrio
osnovnu kolu i gimnaziju, a onda je otiao na studij u Budimpetu gdje se druio s ostalim bunjevakim studentima, od kojih e mnogi kasnije igrati vanu ulogu u bunjevakom
drutvenom i politikom ivotu (Mirko Ivkovi Ivandeki, Babijan Malagurski, Stipan
Matijevi, Vranje Sudarevi). U Budimpeti je Pletikosi poloio doktorat i odvjetniki studij.
Poslije povratka u Suboticu uao je Pletikosi u Kossuthovu (neodvinjaku) stranku, u kojoj
su bili jo neki poznati Bunjevci kao npr. Dr. ime Muki i Dr. Luka Pleskovi. Nakon rata
Pletikosi je dugo bio izvan glavnih politikih dogaaja. Zbog svoje promaarske orijentacije
nije uivao povjerenje Bunjevaca. Meutim, kada je demokratsko-radikalna vlast odluila
smijeniti hrvatsku gradsku upravu, uzeli su upravo Pletikosia kao Bunjevca da obavi taj
nezgodni politiki posao. Ostavka dr. Andrije Pletikosia primljena od Ministarstva, Neven,
br. 33, 26. 8. 1922.
36
P. PEKI, Povijest Hrvata u Vojvodini, 248.
37
G. VA - M. GRLICA, Subotiko viestranaje, 3.
38
Z. MATIJEVI, Slom politike katolikog Jugoslavenstva, 157.
39
Isto, 158.

804

ROBERT SKENDEROVI, Bunjevako-okaka stranka 1920.-1926.

God. 38., br. 3., 795.-816. (2006)

Pri donoenja Ustava predstavnici B- stranke bili su posebice zainteresirani za pitanje unutranjeg ureenja drave. Sve tri stranke lanice JK-a vrsto su zastupale borbu za pokrajinske autonomije, zacrtane prema njihovu Nacrtu ustava Jugoslavenskog kluba.40 Meutim, radikalsko-demokratska
veina nije imala namjere prihvatiti njihove prijedloge. Nezadovoljni razvojem situacije elnici Slovenske ljudske stranke, Hrvatske puke stranke i B stranke odluili su u ljeto 1921. jo jednom istupiti iz Konstituante. Tom
je prilikom u Nevenu objavljena Poruka Hrvatima i Slovencima, zapravo deklaracija lanova Jugoslavenskog kluba sastavljena 15. lipnja 1921. u
Beogradu, u kojoj se objavljuje da oni zbog politike vlade Nikole Paia nee
podrati Ustav. Meu potpisnicima Poruke nalazila su se i imena etvorice
zastupnika B- stranke Blaka Rajia, Ivana Evetovia, dr. Vranje Sudarevia
i dr. Stipana Vojni Tunia.41
U deklaraciji se navodi da SLS, HPS i B- stranka stoje na stanovitu
narodnog jedinstva to znai da se dravni Ustav kao temelj svim ostalim
zakonima donosi u sporazumu sviju triju plemena Hrvata, Srba i Slovenaca
bez nadglasavanja i majorizacije. Meutim, u nastavku potpisnici deklaracije zakljuuju da se iz postupanja vlade g. Paia moe vidjeti da njoj
nije stalo do dogovora i sporazuma, nego da eli snagom brojane nadmoi nametnuti Ustav Hrvatima i Slovencima. Kao dokaz odbijanja suradnje, u
tekstu se navodi da je Paieva vlada odbila sve primjedbe i prijedloge triju
navedenih stranaka, pa nije prihvaen njihov prijedlog podjele drave na
pokrajine, a nije se rijeilo niti vjersko pitanje u kolama. Zbog svega toga tri
su stranke zakljuile da nee biti na glasovanju za Ustav.
Na pouzdanikom sastanku B- stranke odranome u lokalu Hungarije
u Subotici 19. lipnja 1921. godine, na kojem je bilo prisutno oko 400 ljudi,
prihvaena je s odobravanjem odluka parlamentarnih zastupnika koji nisu
eljeli podrati donoenje Ustava. Na sastanku je tom prilikom zakljueno:
Bunjevako-okaka stranka nije voljna prisustvovati donaanju ustava koji
zakoniti zastupnici hrvatskog, slovenakog, a u velikoj mjeri i srpskog naroda smatraju za jaram, nametnut ovoj zemlji sa strane jedne klike ljudi. 42
Nakon to su ih podrali njihovi lanovi, zastupnici B- stranke nastavili su
borbu u opoziciji zajedno sa SLS-om i HPS-om.

Da se razumijemo
Godine 1921. u sredite polemike izmeu B- stranke i beogradskih vlasti dolo je pitanje hrvatstva bakih Bunjevaca i okaca. Beogradske su vlasti u tome pitanju podravale lokalne organizacije Demokratske stranke i Radikalne stranke, iji su listovi 1921. godine poeli negirati hrvatstvo
Cjeloviti nacrt daje Z. MATIJEVI u Slomu politike katolikog Jugoslavenstva, 317. - 321.
Neven, br. 129, 17. 6. 1921.
42
Isto, br. 130, 24. 6. 1921.
40
41

805

ROBERT SKENDEROVI, Bunjevako-okaka stranka 1920.-1926.

God. 38., br. 3., 795.-816. (2006)

Bunjevaca i okaca, te su, tovie, pokuavali negirati i javne manifestacije hrvatskih osjeaja u Bakoj tijekom Prvoga svjetskog rata i neposredno
nakon njega. Na napade Naroda, lista subotikih demokrata, u Nevenu je
tijekom sijenja iste godine anonimni kolumnist odgovorio lankom Da se
razumijemo. U tome je odgovoru, koji je zbog svoje veliine objavljivan u
nekoliko brojeva, u cjelini iznesen politiki program B- stranke, a autor je
posebni naglasak stavio na nacionalno pitanje.43
Razmatrajui nacionalni identitet bakih Bunjevaca i okaca autor lanka
je postavio pitanje zato je njihovo hrvatstvo problem kao da smo time to
se smatramo Hrvatima postali zadnji ljudi na zemaljskoj kruglji?, zakljuivi izgleda da je to neto strano: biti Hrvat.44 U daljnjem nastavku teksta
autor objanjava razloge zbog kojih lanovi B- stranke nisu u prvim godinama nakon rata inzistirali na svojem hrvatstvu sljedeim rijeima: Odmah
nakon ujedinjenja slijedile su estoke prepirke izmedju Hrvata i Srba koje su
u Hrvatskoj a naroito u Bosni i Hercegovini prijeile slogu i zajedniki rad.
Nama su te prepirke bile nerazumljive, one su nama bile odvratne i mi smo
smatrali za svoju dunost, da se te prepirke ne prenesu u Suboticu. A prenijele bi se odmah, im bi se mi javno identificirali sa hrvatstvom. Subotica
bi postala ve onda popritem onakvih borbi, kakve su se bez nae krivnje
kasnije razvile. Mi smo tim naim dranjem doprinijeli na oltar sloge najvee rtve, a doprinosili smo ih i dalje kroz itave dvije godine svojom irokogrudnou, kojom smo ispriavali grijeke drugih, svojom ljubavlju za slogom i svojim pobijanjem plemenskih osjeaja kod nas. Na alost, protivnu, djelovanje sa strane Srba bilo je jae. Oni su nadvladali, nae plemenito
nastojanje ostalo je bez uspjeha. S vremenom nam je dranje ostalih Hrvata,
koje smo pogdjekad opet u interesu sloge znali i otro osuditi, postalo
sve razumljivijim, a zajednike nedae u naoj zajednikoj dravi sve su nas
vie zbliavale, dok evo na koncu nismo doli do spoznaje, da vie ne postoji razlog da mi i ostali Hrvati budemo dvoje, jer se u odnoaju izmeu nas i
Srba ve nita vie neda pokvariti.45
Takvo ponaanje bakih Bunjevaca i okaca tijekom prvih godina nove
drave autor dalje objanjava: Jer fakat je da i ako smo se kao privatnici
vazda i smatrali i izdavali Hrvatima, nismo to inili u javnosti do nedavna.
Iskreni prijatelj sloge i narodnog jedinstva, znao bi nai razlog tome naem
dranju i konstatirao bi nedvoumno, da tu nije bilo ni jezuitizma, a ni nepotenja, pak da je u naih protivnika i malo volje za istinito shvaanje poloaja u kome smo se mi Bunjevci od oslobodjenja do danas nalazili i za istinito
prikazivanje naeg dranja, te da je u njih i malo politikog pogleda na nae
prilike, ove bi pisanije bile posve nepotrebne.46
lanak je poeo izlaziti u Nevenu, br. 16. (22. 1. 1921.), a zavrila je u broju 19. (26. 1.
1921.).
44
Neven, br. 16, 22. 1. 1921.
45
Isto, br. 17, 23. 1. 1921.
46
Isto, br. 17, 23. 1. 1921.
43

806

ROBERT SKENDEROVI, Bunjevako-okaka stranka 1920.-1926.

God. 38., br. 3., 795.-816. (2006)

Navedeni citati pokazuju da su baki Bunjevci i okci u ime jedinstva junoslavenskih naroda u prvim godinama nakon rata bili spremni potisnuti
isticanje hrvatskog nacionalnog identiteta, ali im je srpsko ponaanje pokazalo da je takav in bio shvaen kao njihova slabost i nacionalna nezrelost.
Osim toga, baki su demokrati i radikali zbog svojih politikih ciljeva nastojali svim sredstvima unititi hrvatski identitet u Bakoj i tako Bunjevce i
okce odvojiti od hrvatskih stranaka. Kao odgovor na njihove napade B-
stranka je od poetka 1921. godine odluila otvoreno braniti hrvatski identitet u Bakoj, pa je Neven s brojem 2, od 21. sijenja 1922. poeo nositi podnaslov list bunjevakih Hrvata.
Meutim, suoena s raznim pritiscima i podmetanjima B- stranka je
u opoziciji poela proivljavati teku krizu, to je vidljivo iz injenice da
je krajem 1922. godine Neven zbog navodne reorganizacije koja je danas
potrebna za jedan list prestao izlaziti.47 Osim toga, tada su ve bile vidljive i
odreene podjele u stranci, jer je iste godine Blako Raji pokrenuo svoj list
Subotike novine.48 Tijekom 1922. godine otvoreni su jo neki novi problemi na dravnoj razini. Posebice je sve iznenadila vladina uredba od 28. travnja 1922. godine kojom je drava bila podijeljena na 33 oblasti.49 Ta je podjela trebala jo vie oslabiti one politike snage koje su se suprotstavljale vladinoj centralistikoj politici, zbog ega je protiv podjele na oblasti bila itava hrvatska opozicija.

Parlamentarni izbori 18. oujka 1923.

Godine 1923. doli su na red izbori za Narodnu skuptinu. Tijekom 1920.
- 1923. godine vodei lanovi malobrojne organizacije HPS-a u Bakoj promijenili su stranake boje. Mihovil Katanec postao je aktivni lan B- stranke, a Tomo Matkovi je preao u HRSS i zapoeo njezino organiziranje na
podruju Bake i Baranje. Prelazak vodeih ljudi bake organizacije HPS-a
u druge hrvatske stranke oznaio je kraj njenog djelovanja u Bakoj. S druge
strane HRSS je u Bakoj i Baranji sve do 1924. godine imao velikih problema i nije uspijevao pokrenuti organiziranje mjesnih organizacija. Tako je na
parlamentarnim izborima 1923. godine od hrvatskih stranaka u Vojvodini
sudjelovala jedino Bunjevako-okaka stranka.
U Vojvodini su se 1923. godine birala 34 narodna zastupnika, a izabrano
je 15 radikala, 8 Nijemaca, 5 demokrata, 3 bunjevaka Hrvata, 1 socijalist, 1
srpski zemljoradnik i 1 Rumunj.50 Na temelju izbornih rezultata iz B- stranIsto, br. 49, 16. 12. 1922.
Novine su se zvale prvo Subotike novine (1922. - 1923.), zatim Hrvatske novine (1923. 1929.), pa kasnije opet Subotike novine (1929. do 1941. godine). Bela GABRI, Blako Raji
(120. obljetnica roenja), Subotika Danica za 1999. godinu, Subotica 1998., 190.
49
Z. MATIJEVI, Slom politike katolikog Jugoslavenstva, 174.
50
R. HORVAT, Hrvatska na muilitu, 158.
47
48

807

ROBERT SKENDEROVI, Bunjevako-okaka stranka 1920.-1926.

God. 38., br. 3., 795.-816. (2006)

ke u Narodnu skuptinu su ponovno izabrani dr. Vranje Sudarevi, Blako

Raji i Ivan Evetovi.51 Iako je broj zastupnika B- stranke smanjen s etiri na tri zastupnika, stranaki su elnici i dalje mogli biti prilino zadovoljni.
Meutim, izborni su rezultati na razini itave drave bili katastrofalno loi
za HPS koji nije osvojio niti jedan zastupniki mandat, pa je B- stranka u
parlamentu izgubila vanu sestrinsku stranku.

Markov protokol
Oslabljeni zbog loih izbornih rezultata HPS-a, SLS i B- stranka su morale nai novog partnera u Narodnoj skuptini. Jedina znaajna stranka u opoziciji bio je HRSS, pa su zbog toga bive lanice Jugoslavenskog kluba bile
nuno upuene na suradnju s njime. Osim SLS-a i B- stranke u novom
politikom savezu se naao i JMO. Zajednika poveznica svih etiriju stranaka bila je borba za federalno ureenje drave, pa je novi politiki savez
nazvan Federalistiki blok.52 Iako je Neven kao stranako glasilo utio o unutranjim problemima u B- stranci, kasniji raskol stranke pokazuje da je
suradnja s HRSS-om jo vie zaotrila unutarstranake sukobe.
Federalistiki je blok mogao imati velik utjecaj na dogaaje u parlamentu pa je Nikola Pai, radi stabilnosti svoje vlade, ubrzo nakon izbora poeo
s njima politike pregovore. Razgovori radikala i predstavnika FB-a voeni su poetkom travnja 1923. u Beogradu i poslije u Zagrebu, a rezultirali su
sporazumom nazvanim Markov protokol, prema Marku uriiu, predsjedniku radikalskog parlamentarnog kluba. FB je u pregovorima uspio
od radikala dobiti pristanak na smjenu dotadanjih pokrajinskih uprava u
Hrvatskoj, Slavoniji, BiH i Vojvodini, te izbor novih u dogovoru s HRSSom, SLS-om, B- strankom i strankom JMO-a. Osim toga, FB je traio odgodu provedbe uredbe o oblastima, koja je ugroavala teritorijalni integritet
Hrvatske, Slovenije, BiH i Vojvodine.53 U pregovorima je sudjelovao i Blako
Raji, kao predstavnik B- stranke, koja je uspjela postii da se pregovori odnose i na Vojvodinu.54 Meutim, radikali nisu imali namjeru provesti Markov protokol, pa je Stjepan Radi u srpnju 1923. godine otiao u inozemstvo, to je ponovno dovelo u pitanje politike odnose u zemlji.
Nova faza politikih dogaaja zapoela je poetkom oujka 1924. kada
je stvoren Opozicijski blok (OB) u koji je uz HRSS, JMO, SLS i B- stranku
ula i Demokratska stranka Ljube Davidovia.55 Suradnja SLS-a i B- stranke s Davidovievim demokratima nastavljena je i tijekom sljedeih mjeseci, a svoj je vrhunac doivjela 28. srpnja 1924. kada je Ljuba Davidovi
Isto, 164.
Z. MATIJEVI, Slom politike katolikog Jugoslavenstva, 191.
53
Isto, 192.
54
Jere JAREB, Pola stoljea hrvatske politike 1895.-1945., Buenos Aires 1960., 27.
55
R. HORVAT, Hrvatska na muilitu, 196.
51
52

808

ROBERT SKENDEROVI, Bunjevako-okaka stranka 1920.-1926.

God. 38., br. 3., 795.-816. (2006)

sastavio vladu OB-a. B- stranka je potpuno podravala tu vladu, pa je s

Davidovievom vladom dogovoreno da dobiju gradonaelnike poloaje u
Subotici i Somboru, kotarsko predstojnitvo u Topoli, Somboru, Apatinu,
Odacima, Batini i Dardi, te biljenike poloaje u 33 opine. Na temelju tog
sporazuma u Subotici je na mjesto gradonaelnika i velikog upana 30. rujna
1924. stupio dr. Mirko Ivkovi Ivandeki, a u Somboru Josip Veselovski.56
Meutim, ta je politika idila kratko trajala jer je ve 15. listopada Davidovi
podnio ostavku, a 6. studenoga 1924. osnovana je nova Pai-Pribievieva
vlada, koja je odmah zapoela smjenu lanova B- stranke s gradskih i kotarskih funkcija.

Rajiev istup u Narodnoj skuptini 1924. godine o problemu kolstva

Uz borbu za nacionalna prava bakih i baranjskih Hrvata, B- stranka je
vodila i veliku borbu protiv neravnopravnog poloaja katolika u dravi. Za
tu je borbu karakteristian govor koji je Blako Raji odrao 11. oujka 1924.
godine u Narodnoj skuptini. Govor je bio dio rasprave o prijedlogu budeta
Ministarstva prosvjete, pa se na sjednici Narodne skuptine povela rasprava
o kolstvu i odnosu vlasti prema vjerskim pravima katolika u kolama.
Raji je svoje nezadovoljstvo najvie usmjerio prema srbijanskom kolskom zakonu koji je nakon rata bio proiren na prostor itave Kraljevine
SHS.57 Taj je zakon predviao samo dravne kole, pa je na temelju toga
zakona drava nakon rata sve opinske i konfesionalne kole otele opinama i vjerskim zajednicama, to je za bake Hrvate, koji su te kole sami gradili i financirali, predstavljalo velik udarac. Raji je u svojem izlaganju istaknuo da je na temelju toga zakona vlada jednostavno otela sve optinske i
sve konfesionalne kolske zgrade, zemlju, nekretnine, sredstva, jo i dalje je
ila, da je otela na nasilni nain, bez ikakovog zakonskog odreenja i pitanja
vlasnika, otela je jo i manastire i kantorske i uiteljske i ostale dotacije.58
O problemu oduzimanja kola Raji nastavlja: To je bio najvei problem
jer su se kolske zgrade i sredstva desetljeima, pa i stoljeima skupljala dotacijama lokalne zajednice. Sada je odjednom lokalnoj zajednici to oduzeto i u
tim zgradama organizirana prosvjeta koja nije odgovarala eljama ljudi koji
su organizirali i financirali lokalnu prosvjetu. Stoga ja ovde zahtevam, u ime
sviju katolika Vojvoana, da se ovo to pre sanira; da se nama vrate konfesionalne kole i optinske kole, pa da mi moemo birati najsposobnije uitelje za uenje nae dece, a ne za partizanstvo, i da mi moemo nau decu dati
u ruke onim ljudima u koje mi imamo poverenja, a ne da naa deca moraju beati od kole, i da ih mi moramo sami sklanjati od kole i od uitelja, u
P. PEKI, Povijest Hrvata u Vojvodini, 251. - 252.
Stenografske beleke Narodne skuptine Kraljevine SHS, Redovni saziv za 1923. - 1924., knj.
II, Beograd 1924., 194.
58
Isto, 196.
56
57

809

ROBERT SKENDEROVI, Bunjevako-okaka stranka 1920.-1926.

God. 38., br. 3., 795.-816. (2006)

koje ne samo nemamo poverenja, nego se bojimo da e oni upropastiti nau

decu ne samo s toga to e ona ostati nepismena, nego da e je i moralno
zanemariti, i da e deca na taj nain izgubiti i ono, to su joj roditelji s velikom mukom pribavili.59
Blako Raji je osim toga prigovarao srbijanskom kolskom zakonu to
favorizira irilicu i propisuje obiljeavanje srpsko-pravoslavnih blagdana, pa
takav in vrijea osjeaje katolika, protestanaca i muslimana. Takoer je prigovorio da nije na pravi nain ureeno uenje vjeronauka, jer se prema srbijanskom kolskom zakonu predvia da to radi uitelj, a ne sveenik, to je
veliki problem u mijeanim sredinama, jer kako katoliki uitelj nije sposoban da pravoslavnu vjeronauku predaje, niti muslimanski da predaje pravoslavnu, tako ni pravoslavni nije sposoban da predaje katoliku ili protestansku ili muslimansku.60
Raji se bunio i protiv prakse premjetanja uitelja u druge dijelove drave: Evo u Subotici ima gimnazija. Prilikom reduciranja nastavnikih sila,
petoricu su iz Subotice najurili i sva ta petorica su katolici, stari pedagozi,
kvalifikovani ljudi, profesori, koji nisu krivali ni sagreili nita drugo nego
to to su katolici. Meu njima je jo i katoliki verouitelj. Da vam kaem za
Sombor. Tamo ima ini mi se oko 60 uitelja, i od tih ezdeset uitelja, i ako
je Sombor podeljen meu Bunjevce i Srbe na pola, sem ostalih narodnosti,
meu uiteljim osam ih je katolika i Bunjevaca, a ono drugo su sve do jednoga pravoslavni, meu kojima ima mnogo i nekvalifikovanih, ili sa slabim
kvalifikacijama, dok imamo Bunjevaca i ostalih uitelja katolika koji potpuno vladaju naim jezikom i koji ne samo da nisu imenovani, nego su ak
najureni iz ranijih svojih kola.61
Navedeni problemi kolstva ostali su nerijeeni sve do kraja postojanja
Kraljevine SHS/Jugoslavije. kolstvo je bilo u potpunosti u rukama beogradskih vlasti, pa su svi bunjevaki uitelji stalno bojali za svoju egzistenciju. Upravo zbog toga su uitelji predstavljali politiki najlabilniju skupinu bunjevakih intelektualaca, pa su mnogi od hrvatski orijentiranih uitelja barem u jednom dijelu svoje karijere pokleknuli pred pritiskom vlasti i preli u tabor radikala. Meu njima je najpoznatiji primjer dr. Matije
Evetovia, roenog u poznatoj obitelji bunjevakih Hrvata, koji je uiteljsku kolu zavrio u Zagrebu, a 1924. godine bio jedan od osnivaa HRSS-a
u Subotici. Zbog egzistencijalne ovisnosti o beogradskim vlastima Evetovi
je 1925. pristupio radikalima, ali se tridesetih godina vratio hrvatskoj politikoj opciji.62
Isto, 198.
Isto, 198.
61
Isto, 197.
62
Matija Evetovi (1894. 1972.) je 1941. godine napisao djelo Kulturna povijest bunjevakih i okakih Hrvata koje je do danas ostalo u rukopisu.
59
60

810

ROBERT SKENDEROVI, Bunjevako-okaka stranka 1920.-1926.

God. 38., br. 3., 795.-816. (2006)

Sukob u B- stranci oko suradnje s H/R/SS-om

Vodstvo H/R/SS-a pokualo je ve 1921. godine proiriti svoje djelovanje na Vojvodinu (Baranju, Baku i Banat). Najpoznatiji zaetnik djelovanja HRSS-a na podruju Vojvodine bio je Stevan Konjovi, baki Srbin,
koji je od 1921. godine radio na irenju Radieve politike meu Maarima,
Nijemcima i Slovacima u okolici Sombora.63 Njegovo nastojanje, meutim,
nije imalo pravog uspjeha, a bila je uoljiva i odsutnost bakih Hrvata koji su
u to vrijeme bili veinom odani B- stranci. HRSS je u Bakoj pravi zamah
dobila tek 1923. godine kada su u subotikom kotaru Tomo Matkovi, Grga
Dedin i Ivan Tolj zapoeli osnivanje mjesnih organizacija stranke. Oni su
u svega nekoliko mjeseci rada postigli znaajne uspjehe, pa je poetkom
1924. u subotikom kotaru osnovana prva kotarska organizacija stranke na
podruju Vojvodine.64
Poznato je da su neki baki Hrvati imali kontakte s braom Radi i prije
propasti Austro-Ugarske Monarhije.65 Te su se veze zadrale i poslije Prvoga
svjetskog rata, to se moe vidjeti iz brojnih novinskih lanaka. Iako je B-
stranka pripadala Jugoslavenskom bloku, urednitvo Nevena je ve poetkom
1920-ih godina pokazivalo velik interes za HRSS, a u nekim prilikama nije
moglo skriti otvorene simpatije prema Stjepanu Radiu. Tako je, primjerice, 1921. godine prilikom izbora u gradu Zagrebu Neven na naslovnoj stranici opisao pobjedu Stjepana Radia i Hrvatskog bloka s neskrivenim veseljem.66 S druge strane, Radi je u B- stranci imao i puno protivnika, posebice meu sveenstvom, koji su mu zamjerali odnos prema Katolikoj crkvi
i simpatije prema ljeviarskim pogledima. Zbog toga je 1924. godine B-
stranka doivjela veliku politiku krizu koja je zavrila odlaskom dijela stranakih lanova.
Raskol u B- stranci poklopio se sa smru dr. Vranje Sudarevia, koji je
umro 15. svibnja 1924. Sudarevi je godinama u B- stranci igrao ulogu voe,
koji je znao pomiriti unutarstranake sukobe i razlike. Poslije Sudarevieve
smrti njegovo je mjesto narodnog poslanika u Narodnoj skuptini preuzeo
Miko Pri, koji je 27. svibnja 1924. poloio zakletvu.67 Meutim, Miko
Pri se bitno razlikovao od Vranje Sudarevia i veine bakih Bunjevaca, jer
se nije smatrao Hrvatom.68 Priev primjer otkriva da je u B- stranci bilo i
Dr. Vlatko Maek i njegovi saradnici u Vojvodini (broura), Sombor 1936., 18.
Radievci i radievci, Hrvatske novine, God. VI, br. 18, 2. 5. 1925.
65
U objavljenoj korespondenciji Stj. Radia objavljeno je i pismo iz svibnja 1907. godine koje mu upuuje dr. Vranje Sudarevi, tadanji urednik Nevena. U knjizi je pogreno
navedeno da je rije o osjekom knjievniku Franji Sudareviu. Dr. Bogdan KRIZMAN,
Korespondencija Stjepana Radia, Zagreb 1972., 430.
66
Zagrebaki dogaaj pobjeda Stjepana Radia, Neven, br. 275., 15. 12. 1921.
67
Subotika Danica za 1925., 143.
68
Obino se u Nevenu potpisivao kao Miko Pri Jugosloven, primjerice u tekstu
Budimo sloni Pouke iz prirode - Neven, br. 18, 13. 5. 1922.
63
64

811

ROBERT SKENDEROVI, Bunjevako-okaka stranka 1920.-1926.

God. 38., br. 3., 795.-816. (2006)

takvih Bunjevaca koji se nisu osjeali Hrvatima, ali su zbog izrazite privrenosti Katolikoj crkvi bili protiv srpske politike u dravi. Tolerantnost nacionalno svjesnih bunjevakih Hrvata prema onima koji se nisu tako izjanjavali moe se objasniti prije svega rodbinskim vezama, ali i njihovom svijeu
da hrvatski nacionalno-integracijski proces u Bakoj nije do kraja zavrio.
Takva je situacija ponekad dovodila i do apsurdnih situacija, pa je navedeni
Pri, kao deklarirani Jugoslaven, od 1925. do 1929. bio urednik Hrvatskih
novina, jedinih novina u Bakoj koje su nosile hrvatsko ime.

Osnivanje Vojvoanske puke stranke 1924. godine

Dana 28. studenoga 1924. Blako Raji je sa svojim istomiljenicima izaao iz B- stranke i osnovao Vojvodjansku puku stranku (VPS).69 Raji je
u VPS isticao tri glavna politika zahtjeva: prvo, zahtijevao je autonomiju
Vojvodine radi obrane njezinih ekonomskih interesa, drugo, traio je pravedniju agrarnu reformu, tj. da se zemlja dodijeli domaoj sirotinji i tree,
zahtijevao je obranu vjerskih prava katolika.70 Na temelju takvog programa
VPS je 1925. godine izala na parlamentarne izbore s tri gesla: 1. Vojvodina
Vojvoanima! 2. Vojvoanska zemlja vojvoanskoj sirotinji!, 3. Katolici na
okup! Raji je u svojem politikom programu umjesto hrvatskog imena
namjerno isticao vojvoansko ime, jer je u stranci elio okupiti sve vojvoanske katolike, dakle uz Hrvate i Maare, Nijemce, Slovake i grkokatolike Ukrajince. Zato se u stranci nije izriito isticalo hrvatstvo Bunjevaca i
okaca kao politiko naelo, iako je iz samog naslova njegovog stranakog
lista Hrvatskih novina vidljivo da je stranka raunala prvenstveno na glasove Hrvata.
Odnos prema crkvi je bio glavno Rajievo oruje u borbi protiv HRSS-a
i B- stranke. Vojvoanska puka stranka imala je izrazito negativan odnos
prema Radievu HSS-u, optuujui tu stranku za liberalizam i boljevizam.71 Zbog stalne Rajieve kampanje protiv navodnih liberalnih i krivovjernih uvjerenja B- stranke u Nevenu su tijekom 1925. godine objavljeni brojni tekstovi s vjerskom tematikom koji su trebali uvjeriti Bunjevce da
su pristae B- stranke takoer bili uvjereni katolici. U jednom takvom tekstu otvoreno je objanjavano stajalite B- stranke prema Katolikoj crkvi
sljedeim rijeima: Svaki Bunjevac mora ispovijedati javno, da je on Hrvat
i katolik. Hrvatstvo i katolicizam su usko vezani jedno za drugo. Tko nije
Hrvat nije ni katolik, a tko nije katolik nije ni Hrvat. Bunjevac u ijem je
srcu jai hrvatski osjeaj od katolikog, ako ljudbi svoj rod hrvatski istinski,
ako hoe ljepu i bolju budunost rodu svom, mora se javno ispovijedati za
katolika. To je potrebno! Preko katolicizma, i to jedino preko katolicizma,
P. PEKI, Povijest Hrvata u Vojvodini, 254.
Subotika Danica za 1925., 121.-124.
71
Hrvatske novine, br. 6, 7. 2. 1925.
69
70

812

ROBERT SKENDEROVI, Bunjevako-okaka stranka 1920.-1926.

God. 38., br. 3., 795.-816. (2006)

moemo mi bunjevaki Hrvati sauvati svoje narodno pravo. Bunjevac, u

ijem je srcu opet katoliki osjeaj jai od hrvatskog, ako hoe da obrani, da
ouva svoja prava, ako je rad, da naa kat. Majka Crkva i dalje napreduje, da
cvate, da je ne stignu crni dani, mora da bude u prvom redu i dobar Hrvat,
jer svoja vjerska prava u dananja doba moemo mi bunjevaki Hrvati sauvati, obraniti jedino putem hrvatstva.72 Takav je odgovor na optube VPSa imao dobre rezultate, to se pokazalo na izborima za Narodnu skuptinu
1925. godine.

Izbori za Narodnu skuptinu 8. veljae 1925. godine

U Subotici je na izborima za Narodnu skuptinu 1925. godine trebalo
izai 10 lista, ali je Subotiki okruni sud u zadnji tren (14. sijenja) ponitio HSS-ovu izbornu listu. Tako je na izbore izalo 9 lista, meu kojima
su bile liste B- stranke i Vojvoanske puke stranke.73 Rezultati izbora u
Subotici bili su sljedei: radikali 16.555 glasova ili 47%, Demokratska stranka 7.406 ili 21,3%, Maarska stranka 3.145 ili 9%, B- stranka 2.350 ili 6,8%,
VPS 1.347 ili 3,8%. Na temelju tih rezultata u subotikom izbornom okrugu
nije izabran u Narodnu skuptinu niti jedan zastupnik B- stranke, ali je isti
neuspjeh pretrpio i VPS. Oigledno je jedan od glavnih razloga neuspjeha
hrvatskih stranaka leao u raskolu iz 1924. godine. Rezultati izbora su ipak
bili mnogo pogubniji za Vojvoansku puku stranku, pa se dio lanova te
stranke u kasnijim mjesecima vratio u B- stranku.74
Meusobne optube pukaa i pristaa B- stranke nakon izbora su
postale jo ee. U Nevenovu lanku U iju korist? nepotpisani je autor
optuio VPS da je odbacio hrvatstvo, stvorivi zasebno vojvoansko klupko koje nema nikakvog narodnog-nacionalnog obiljeja i znaaja ve
mu daju isto konfesionalno-vjerski (katoliki) karakter.75 S druge strane,
Rajievi su pukai optuivali pristae B- stranke da vrijeaju Katoliku
crkvu sasvim po Radievom receptu. Meusobne su optube samo ruile vjerodostojnost obiju stranka, pa su i jedni i drugi nakon izbora zapali u
veliku politiku krizu. B- je ipak nakon izbora bila u mnogo boljoj situaciji,
jer je dobila mnogo vee povjerenje biraa od VPS-a, a i suradnja s HSS-om
je tada ve bila jako razvijena.

Neven, br. 11, 16. 4. 1925.

Hrvatske novine, br. 3, 17. 1. 1925.
74
U Somboru je jedna grupa pukaa na elu s Josipom Paliem na sastanku odranom
10. 2. 1926. godine odluila vratiti se B- stranci. Neven, br. 2, 14. 1. 1926., 3.
75
Neven, br. 12, 23. 4. 1925.
72
73

813

ROBERT SKENDEROVI, Bunjevako-okaka stranka 1920.-1926.

God. 38., br. 3., 795.-816. (2006)

Ujedinjenje B- stranke s HSS-om 1926. godine

Iako je Radiev ulazak u Paievu vladu 1925. godine izazvao u mnogih
Hrvata nezadovoljstvo, Bunjevci su tu Radievu odluku pozdravljali jer su
smatrali da sudjelovanje HSS-a u vlasti jami da Vojvodina nee biti preputena na milost i nemilost radikalima.76 Takvo otvoreno podravanje politike HSS-a, pokazivalo je da su lanovi B- stranke sve blii Radievoj politici. Pribliavanje dviju stranaka bilo je logino jer su u brojnim idejama
imale zajedniko stajalite. Najvie ih je zbliavala injenica da su se obraale ponajvie seljacima, a osim toga obje su se borile protiv hegemonije srpske elite koju je podravala dinastija Karaorevia.
Dolazak Stjepana Radia u Suboticu 17. sijenja 1926. predstavljao je
velik impuls hrvatskom pokretu u Bakoj. Time je Radi simboliki pokazao bakim Hrvatima da nisu sami i da e HSS kao najvea hrvatska stranka
stati u obranu njihovih interesa. Nepotpisani autor uvodnika G. Dr. Stjepan
Radi u Subotici u Nevenu ovako je opisao vanost njegovoga dolaska:
Bunjevako-okaka stranka hoe socijalnu pravdu, hoe bolji i snoljiviji
ivot za seljaka, koji je jezgra drave. To isto hoe i g. Radi. Sve ono to hoe
bunjevako-okaka stranka, hoe i g. Radi. Samo je jedna razlika izmeu nas. Mi smo slabi, a on je silan. I on, jak i silan po volji hrvatskog naroda
dolazi meu nas, da nas osokoli u borbi za naa prava. On dolazi u Suboticu,
u metropolu bunjevakih Hrvata, da dovikne glasno i jasno svim upropastiteljima naim: Ne dirajte u Bunjevce, oni su ogranak hrvatski. Tu sam ja,
predstavnik cijeloga hrvatstva, koji u ih zatititi od svakih vaih napadaja.77
Narodni zbor u Subotici organizirali su subotiki HSS-ovci Tomo
Matkovi i Ivan Tolj, ali su na skupu sudjelovali i vodei predstavnici B-
stranke na elu s predsjednikom Mirkom Ivkoviem Ivandekiem. Zbor je
u potpunosti uspio jer je na njemu sudjelovalo vie od 25.000 ljudi.78 Nakon
narodnog zbora prireen je za Stjepana Radia ruak na kojem je bilo oko
200 ljudi. Na ruku je Radi ponovno odrao govor, a nakon njega je govor
odrao i Josip Vukovi ido, potpredsjednik B- stranke. Radiev posjet
Subotici pokazao je da meu vodstvima HSS-a i B- stranke postoji potpuna suglasnost oko svih vanih politikih pitanja, pa je ve tada bilo oito da
bi moglo doi do ujedinjenja dviju stranaka.
Odmah nakon Radieva posjeta Subotici Neven je otvoreno objavio da
e se B- stranka prikljuiti HSS-u. U lanku Sigurnim putem neimenovani je autor objasnio zato je vodstvo B- stranke namjeravalo stranku prikljuiti HSS-u. Prema njegovu miljenju B- stranka je ispunila svoju ulogu:
organizirala je Hrvate u Bakoj i Baranji i pripremila ih za politiku suradNeven, br. 7, 18. 2. 1926.
Neven, br. 2, 14. 1. 1926.
78
G. Dr. Stjepan Radi u Subotici, Neven, br. 3, 21. 1. 1926.
76
77

814

ROBERT SKENDEROVI, Bunjevako-okaka stranka 1920.-1926.

God. 38., br. 3., 795.-816. (2006)

nju sa Zagrebom. Osim toga, autor je naglasio da su obje stranke imale iste
ciljeve: u nacionalnom pogledu borbu za prava Hrvata, u socijalnom pogledu borbu za prava seljaka. Na kraju lanka autor je istinski znaaj ina ujedinjenja autor je definirao sljedeim rijeima: Vojvoanski Hrvati nisu vie
samo u najtjenijoj kulturnoj vezi sa Hrvatima iz Hrvatske, ve su i politiki jedinstveni. 79
Dana 24. svibnja 1926. godine u Somboru je odran drugi veliki narodni zbor u zajednikoj organizaciji B- stranke i bakih HSS-ovaca, na koji
je ponovno doao Stjepan Radi. Na tome je zboru sveano prooitana
Deklaracija o pristupanju B- stranke HSS-u, koja je u cjelini objavljena
u Nevenu 10. lipnja iste godine. Tim je zavrilo i formalno pristupanje B stranke HSS-u. Integracija B- stranke u ve postojee organizacije HSSa u Bakoj i Baranji provedena je vrlo brzo, pa ve od broja 21 (27. svibnja
1926.) Neven nosi slubeni podnaslov Glasilo Hrvatske seljake stranke za
Srijem i Vojvodinu. Time je HSS postala sredinja politika snaga bakih i
baranjskih Hrvata.

Zakljuak
Bunjevako-okaka stranka je svoje korijene imala ve u predratnoj
politikoj aktivnosti bakih Hrvata okupljenih oko Kola mladih nevenaa i lista Neven. Iz toga se drutva tijekom Prvog svjetskog rata profilirala grupa politiara na elu s Vranjom Sudareviem i Blakom Rajiem, koji
su na prostoru sjeverne Bake imali odluujuu ulogu u trenucima raspada Austro-Ugarske Monarhije. Ista grupa politiara pokazala je svoje politike nazore ve 1919. godine kada je u Privremenom narodnom predstavnitvu ula u klub slovenskih i hrvatskih pukaa. Uoi izbora 1920. godine ta je jo uvijek neformalna politika grupa napravila odluan korak i
osnovala Bunjevako-okaku stranku. Stranka se zalagala za autonomiju
Vojvodine, za pravedniju agrarnu reformu, za ravnopravniji poloaj katolika i za obranu hrvatskog identiteta bakih Bunjevaca i okaca. Na izborima za Konstituantu 1920. i na redovnim parlamentarnim izborima 1923.
godine ta je stranka pokazala da ima potporu veeg dijela bakih Hrvata.
Meutim, politike prilike dovele su u stranci do sukoba, koji je kulminirao
1924. godine, kada Blako Raji sa svojim pristaama odlazi iz B- stranke i
osniva Vojvoansku puku stranku. Od tada se B- stranka poela otvoreno pribliavati HSS-u, pa je nakon Radieva ulaska u Paievu vladu veina
bakih Hrvata bila za ujedinjavanje dviju stranki. Godine 1926. provedeno
je ujedinjavanje B- stranke i HSS-a. To je ujedinjenje dovelo do konsolidacije hrvatskih politikih snaga, pa od tada HSS postaje najsnanija hrvatska
politika stranka na prostoru tadanje Vojvodine (Bake, Baranje i Banata).

79

Neven, br. 3, 21. 1. 1926.

815

ROBERT SKENDEROVI, Bunjevako-okaka stranka 1920.-1926.

God. 38., br. 3., 795.-816. (2006)

SUMMARY

The Bunjevako-okaki Party, 1920-1926

Bunjevako-okaka Party (B-), established in 1920, continued the prewar
tradition of political activity carried out by the Croats of Baka and Baranja.
At the time of the creation of political parties in the new state, the political
leaders of the Croats in Baka and Baranja decided to continue their political struggles by forming their own regional party. In the Parliamentary elections of 1920 and 1923, the party scored major successes, but a crisis entered
its ranks in 1924. One part of its membership wanted to continue its activities along so-called popular line, while the other part drew ever closer to the
Croat Republican Peasant Party of Stjepan Radi. As a result, in 1924 Blako
Raji, one of the B- partys most prominent members, broke with the party
to form the Peoples Party of Vojvodina. The elections of 1925 revealed that
the majority of Croats in Baka remained loyal to the B- party, which was
working ever more closely with Stjepan Radi. In 1926, the entire party joined the HSS. From then on, the HSS became the most important Croatian
party in Baka and Baranja.
Key words: Bunjevako-okaka Party, Baka Region, Baranja Region,
Parliamentary and Local Elections, Croat Peasant Party

816