Professional Documents
Culture Documents
Salman Rushdie Satanski Stihovi
Salman Rushdie Satanski Stihovi
Salman Rushdie Satanski Stihovi
Naslov originala
Salman Rushdie
THE SATANIC VERSES
Copyright 1988 Salman Rushdie
ZA MARIJANU
I ANEO DIBRIL
se, pa se orlovski razvijao i razmahivao prema maltenebeskraju maltene-zore, pravei heraldine figure, as
natren, as presamien, uz ostale lakoumne bravure
svee, protiv Zemljine tee. A sad se kroz vazduh
zadovoljno kotrljao ka tom glasu podsmeljivom. Ohe,
Salad-baba, to si ti, ba dobro to si ti. Kakav si mi,
amo, drugaru stari? Kako si? A na to ovaj drugi,
senka prezriva koja je glavake padala u svom sivom
odelu sa svim dugmiima na sakou zakopanim i rukama
uz bedra, verujui da mu polucilindar nije vie na glavi,
napravi izraz lica oveka koji ne podnosi nadimke. Ej,
krelac, viknu Dibril,-izazivajui kod ovog drugog
ponovno mrtenje, dole nas eka pravi-pravcati
London, bhai! Evo nas, grade! Oni debili dole nee imati
pojma ta ih je tresnulo. Meteor ili munja gromovna ili,
pak, neka kazna boija. Direkt iz vazduha retkog, batice.
Bum-traas! ljis! Pljas! Kakav ulazak u grad! Pljosnat,
asna re.
Iz retkog vazduha: jedan big beng - veliki
prasak, praen meteorima. Jedan svemirski poetak,
jedan minijaturni eho roenja vremena... Taj dambodet Bostan let AI-420, eksplodirao je bez ikakvog
upozorenja, visoko gore iznad velikog, kvarnog, divnog,
snenobelog, osvetljenog grada Mahagonija, Vavilona,
Alfavila. Ali Dibril mu je ve dao ime - moram da se
umeam: pravi-pravcati London, prestonica Vilajeta,
treptao je mirkao klimao u noi. Dok se na himalajskoj
visini jedno trenutno i prerano sunce rasprskavalo u
praan januarski vazduh, jedna pulsirajua pip-piptakica je nestala sa radarskog ekrana a retki vazduh je
crvenobeloplava, koji im doooooe iz azurno palaaavog sredita moiii. Uasnuti Farita pevao je sve
glasnije o japanskim sandalama, ruskim ubarama i
nepovredljivo potkontinentalnim duama, ali nije mogao
da utia Saladinovo solistiko izvoenje: Te aaaneli
uvari zapevae u-se-reeed noiii.
Suoimo se s tim: bilo je, u stvari, nemogue da
oni uju jedan drugog, a jo manje mogue da vode neku
konverza-ciju i da se takmie u pevanju pesama. A i
kako bi oni to mogli da izvedu pri sve brem padanju ka
planeti i huci-buci atmosfere oko njih? Ali, suoimo se i
sa ovim: oni su to mogli.
Padali su doledole a zimska hladnoa, koja im je
zamrzavala trepavice i pretila da im i srca zaledi, samo
to ih nije probudila iz njihovog delirinog sna na javi; a
oni su bili tu, negde, da postanu svesni tog pevakog
uda, kie ljudskih i deijih udova iji su njih dvojica bili
jedan deo, kao i straha od sudbine koja im se odozdo
munjevito pribliavala, kad su, mokri pa odmah zatim od
leda skoanjeni, uleteli u kljuale oblake na temperaturi
ispod nule.
I sad su se nalazili u neemu to je liilo na
dugaak, vertikalan tunel. ama, kicoki doteran i krut,
padajui i dalje glavake, ugleda Dibrila Faritu u
njegovoj kariranoj koulji kako mu se pribliava
plivajui kroz taj levak sa zidovima od oblaka, te mu
doe da vikne, Nosi se, nosi se dalje od mene, ali ga
neto sprei, poetak stvaranja neke leprave vritee
stvarice u njegovoj utrobi, te umesto da izgovori rei
2
Reinkarnacija je uvek bila velika tema za Dibrila,
petnaest godina najveeg glumca u istoriji indijskog
filma, velika i znaajna tema ak i pre nego to je
udotvorno porazio onu Bubicu-Utvaru - svoju boljku
za koju su svi poeli da veruju da e raskinuti sve
njegove ugovore o angamanu. A tako je neko mogao i
da predvidi, ali niko nije, da e on, kad ozdravi i ustane
iz bolesnike postelje, tako rei uspeti tamo gde su
mikrobi omanuli, i zauvek odetati iz svog ranijeg
ivota, i to u toku jedne sedmice posle svog etrdesetog
roendana - da e prosto nestati, ovako: puf! kao trik, u
retkom vazduhu.
Prvi ljudi koji su zapazili njegovo odsustvo, bili su
etvorica iz njegove ekipe u filmskom preduzeu koji su
ga stalno gurali u invalidskim kolicima. Davno pre svoje
bolesti, on je bio stekao naviku da ga iz studija u studio
velikog filmskog kompleksa zgrada D. W. Rama
transportuje jedna grupa brzih i pouzdanih atleta, jer
ovek koji simultano uestvuje u snimanju ak
jedanaest filmova mora da uva svoju energiju. Voenog
jednim sloenim kodnim rabo-sistemom zareza,
kruia i taaka kojeg se Dibril seao iz svog detinjstva
provedenog meu legendarnim raznosaima rukova u
Bombaju (o emu emo mnogo kasnije), gurai kolica su
ga vozili iz uloge u ulogu, isporuujui ga tako tano i
nepogreivo kao to je njegov otac isporuivao one
gotove rukove u abriima. I posle svojih snimljenih
pravo uvis, pa onda pade dole na svoj bok - i - uh! razbi se u hiljadu i jedno parence, cangr-tras - sra!
Verovo-ne-verovo, babasahib Matre ree to je imao da
kae, ali otada-i-otuda ja nauih svoju lekciju: ne meaj
se u tu stvar, Matre, ne meaj se u ono to ne moe da
ukapira.
Ova pria je ostavila dubok utisak na svest mladog
sluaoca, jer se on jo pre smrti svoje majke bio uverio u
postojanje natprirodnog sveta. Ponekad, kad bi se
osvrnuo oko sebe, naroito na popodnevnoj ezi kad je
vazduh postajao glutinozan, inilo mu se da se vidljivi
svet - njegovi oblici, stanovnici i stvari - meusobno lepi
kroz atmosferu kao neko obilje velikih ledenih bregova,
pa je zamiljao kako se sve to nastavlja dalje ispod
povrine tog orbastog vazduha: ljudi. automobili, psi,
panoi sa filmskim plakatima, drvee - devet desetina
njihovog realiteta skriveno od njegovih oiju. Onda bi on
trepnuo i iluzija bi iezla, ali ga taj oseaj nikad nije
napustio. Odrastao je verujui u Boga, anele, demone,
duhove, afrite i inije, i to tako stvarno kao da su oni
volovska kola ili uline bandere, te ga je injenica da
nikad nije video nekog duha pogaala kao neka ona
mana. Matao bi o svom otkriu nekog arobnog
optiara kod kojeg bi kupio umbralne zelene naoare za
korigovanje svoje alosne kratkovidosti, posle ega bi
bio kadar da kroz gusti, zaslepljujui vazduh vidi taj
basnoslovni svet ispod svega.
Od svoje majke Naime Namudin sluao je mnoge
prie o Proroku, no ako su se u njene verzije bile uvukle
i neke netanosti, njega nije zanimalo kakve su. Kakav
*
Zato je on sve napustio i otiao?
Zbog nje, zbog njenog izazova, te novine, estine
kad su njih dvoje udvoje, zbog neumoljivosti jedne
nemogue stvari koja je uporno traila svoje pravo da
postane mogua.
I, ili, moda: zbog toga to je posle njegovog
jedenja svinjetine poela odmazda, nona odmazda,
kazna snova.
3
im je avion poleteo za London, sitnom
etrdesetogodinjem ovi - koji je sedeo u odeljku za
nepuae, na seditu pored prozora, i gledao kako mu se
sa tela svlai njegov rodni grad kao stara zmijska
kouljica - brzo pree preko lica izraz olakanja,
zahvaljujui njegovom magijskom triku ukrtanja dva
para prstiju na svakoj ruci i obrtanju paleva jednog
preko drugog. To je lice bilo lepo na neki mrzovoljan,
patricijski nain, lice sa velikim, debelim, nadole
posuvraenim usnama kao kod one nekako uvek zgaene
ribe - ivera, i tankim obrvama u otrim lukovima iznad
oiju koje su na svet gledale sa opreznim prezirom.
Gospodin Saladin ama je to svoje lice bio paljivo
izgradio - nekoliko godina mu je bilo potrebno da ga
uoblii onako kako treba da izgleda - i tokom mnogih
sledeih godina on je o njemu mislio, prosto kao o svom
sopstvenom licu - a zapravo je bio zaboravio kako mu je
ono ranije izgledalo. Osim toga, on je uobliavao i svoj
glas da bi mu se slagao sa licem, glas iji su mlitavi,
gotovo lenji samoglasnici bili u zbunjujuoj oprenosti
sa naglim otkainjanjem suglasnika. Ta kombinacija lica
i glasa imala je neku mo; ali za vreme njegove nedavne
posete rodnom gradu, njegove prve takve posete za
petnaest godina (upravo, treba da naznaim, u periodu
sjajne filmske karijere Dibrila Farite), dolazilo je do
udnog i zabrinjavajueg razvoja stvari. Tu je, na alost,
bio sluaj da je on o svom glasu (prvom vienom da
sitnih penija funti sterlinga, kao onaj uenik kraljafilozofa anakje, koji je pitao velikana ta je mislio kad
je rekao da se u svetu moe iveti a pri tom i ne iveti, pa
mu je na to ovaj naredio da mu donese do vrha pun lonac
vode i pronese ga kroz gomilu festivalskog sveta a da,
pod pretnjom smrtne kazne, ne prospe ni jednu jedinu
kap; i kad se uenik vratio, nije bio kadar da uitelju
opie ni jedan jedini prizor sa festivala, jer je prolazio
kao slepac koji je podizao pogled samo navie, na lonac
koji je nosio na glavi.
angez amavala je tih dana bio veoma utljiv,
drei se kao da mu je svejedno da li jede, pije ili se bavi
bilo ime, prosto, bio je zadovoljan to je sedeo u
hotelskoj sobi i gledao televiziju, naroito kad su na
ekranu bili prikazivani Flintstonovci, jer, rekao je sinu,
da ga ona Vilma bibi mnogo podsea na njegovu
pokojnu Nasrinu. Salahudin je pokuavao da ocu dokae
da je i on ovek, time to je zajedno sa njim postio, pa je
ak postio i due od njega, ali mu to dokazivanje nikad
nije upalilo; kad bi mu grevi od gladi u stomaku postali
i suvie jaki, on bi izlazio iz hotela da u nekom
oblinjem pajzlu kupi peeno pile za kui koje se,
cvrei umaeno, polako okretalo u izlogu na
elektrinom ranju. Kad je peeno pile pronosio kroz
hotelsko predvorje, bilo mu je neprijatno, jer nije eleo
da mu ga vidi hotelsko osoblje, pa ga je zato ututkavao u
duplo-postavljeni ser svog mantila i kretao sa ostalim
gostima liftom gore, bazdei na kujnu, dok mu je
mekinto bio naduven a lice crveno od stida. Sa
pileim grudima preko svojih grudi, pod pogledima
bogatih udovica i liftbojeva, on je u sebi oseao raanje
Koji je to avo?
U pomo!
Poto je on stvarno posedovao taj dar, istinski ga
posedovao, on je bio ovek sa Hiljadu i Jednim Glasom.
Ako ste eleli da znate kako bi vaa flaa s paradajzsosom govorila u televizijskoj reklami, i ako niste
sigurni kako zvui idealni glas vaeg krekera zainjenog
belim lukom, onda je on pravi ovek za vas.
Zahvaljujui njemu govorili su i tepisi u reklamama
raznih firmi; on je podraavao glasove slavnih linosti,
pa krkanih zrna pasulja u prebrancu i zamrznutog
graka-eerca... Na radiju je mogao da vas ubedi da je
on Rus, Kinez, Sicilijanac, predsednik Sjedinjenih
Amerikih Drava. Jednom je u nekoj radio-drami sa
trideset-i-sedam lica tumaio svaki pojedini glas, pod
istim brojem pseudonima u najavi, i niko ivi meu
mnotvom slualaca nije primetio da je sve to izveo
samo jedan ovek. On je sa svojim enskim
ekvivalentom, Mimi Mamulijan, vladao radio-talasima
Britanije. Njih dvoje su imali tako veliki komad
kolaa spikersko-naratorskog posla, da bi bilo bolje,
kako je rekla Mimi, da se ne pominje ona kontrolna
Komisija za monopole, ak ni u ali. Njen opseg je bio
zapanjujui; mogla je da imitira glasove ena svake dobi,
iz svakog kraja sveta, na svakoj taki vokalnog registra od aneoske Julije do avolske Me Vest. Ti i ja bi
trebalo da se jednog dana venamo, kad bude imao
malo vremena, Mimi mu je jednom predloila. Nas
dvoje bismo mogli da budemo Ujedinjene nacije.
4
Ta ena koju je sanjao bila je manjeg rasta i ne
tako otmena kao ova stvarna, ali onog trenutka kad ju je
ama ugledao kako hoda tamo-amo stazama du
redova sedita u avionu Bostan, on se setio svog nonog
komara. Posle odlaska Zini Vakil, bio je utonuo u
nemiran san, i neto je predosetio: imao je viziju jedne
ene-bombaice, teroristkinje, sa izvesnim gotovo
neujno
mekim glasom
kanadske akcenatske
provenijencije, ije su ga dubina i melodinost podseale
na um okeana sluan sa velike udaljenosti. ena iz sna
bila je tako pretovarena eksplozivima da je delovala vie
kao velika bomba nego kao mala bombaica; a ena koja
se etala avionskim stazama, drala je u naruju bebu
koja je, po svim izgledima, mirno spavala, bebu tako
veto ututkanu u pelene i povoje, uz same enine grudi,
da ama nije mogao da vidi vie od jednog uvojka
novoroene kosice. Pod utiskom svog zapamenog sna,
on je uobraavao da je ta beba u stvari jedan paket pun
tapina dinamita, ili neka vrsta one tik-tak-paklene
maine, te je bio na ivici krika kad je doao k sebi i sebe
otro ukorio. Bila je to upravo ona vrsta glupave igre
koju je batalio i ostavio iza sebe. A on je, u stvari, bio
fini ovek u zakopanom odelu, na putu za London, u
jedan udoban i miran ivot.
Putovao je sam, izbegavajui drutvo ostalih
lanova glumake trupe Prospero, koji su u svojim
Fancy-a-Do-nald-majicama bili razbacani po jeftinoj
*
Putnici tog aviona zarobljenog od strane vazdunih
pirata - hajdekera, drani su u neizvesnosti, kao taoci,
sto jedanaest dana, usamljeni na svetlucavoj pisti oko
koje su se kovitlali i sudarali veliki peani talasi
pustinje, jer kad su etvoro pirata, tri mukarca i jedna
ena, prinudili pilota da aterira, niko od njih nije mogao
da odlui ta da se radi s putnicima. Oni nisu sleteli na
neki meunarodni aerodrom, nego na jednu apsurdnu
ludoriju od staze za sletanje dambo-deta koju je za
svoje zadovoljstvo bio izgradio lokalni eik u svojoj
omiljenoj pustinjskoj oazi, do koje je vodila auto-strada
sa est traka, veoma popularna meu usamljenim
mladiima i devojkama koji su se tuda sporo vozili
svojim kolima i koketirajui kroz prozore buljili jedni u
druge... ali im je avion na letu 420 tu aterirao, autostradu su zakrila oklopna kola, transporteri sa
vojnicima, limuzine sa lepravim zastavicama. I dok su
se diplomati pogaali oko sudbine tog putnikog aviona,
da li da ga napadnu ili da ga ne napadnu, dok su
Govna!
II MAHAUND
Kad se Dibril (Gavrilo) predaje onom
neizbenom, kad sa svojim tekim onim kapcima klizi
ka vizijama svog anelisanja, on prolazi pored svoje unjega-zaljubljene majke koja ga naziva jednim drukijim
imenom - ejtan, ba kao to se i sam avo, ejtan, zove
- isto ime istom - jer on se, brate, zavitlava nosei one
podnevne abrie sa rukovima za slubenike u gradu,
jer on je pravi vragolan - see ona, pri tom, vazduh,
svojom rukom - jer taj mali lupe stavlja muslimanske
porcije
jela
na
posluavnike
sa
///rtiurtevegetarijanskim abriima, pa se muterije diu na
oruje. avolak jedan, grdi ga majka, ali ga zatim zagrli
- mali moj mili farita (anele), kae ona - deaci su
ipak samo deaci; a on pored nje pada u san, rastui sve
vie dok pada, i on to svoje padanje poinje da osea kao
bekstvo, praeno dahom majinog glasa iz daljine
upuenog njemu baba, gle kako raste, kako
Ogroman postaje, au-au, dete! - aplauz. On je pravi
din, bez krila, on je nogama svojim trupio na horizont a
rukama je zagrlio sunce. U svojim ranim snovima on
vidi poetke, vidi Sejtana sunovraenog s neba u ambis,
kako se grevito hvata za granu najvie Stvari - lotedrveta sa kraja krajeva sveta, koje stoji ispod Prestola, pa
ejtan promauje, srlja nadole, i pljas. Ali on je i dalje
iveo, nije bio, nije mogao da bude mrtav, i pevao je dole
iz pakla svoje nene pesme sa zavodljivim stihovima. O
te slatke pesme koje je on znao! Sa kerima svojim kao
vrakom grupom koja ga podupire, da, sa njih tri koje se
Biznismen: izgleda onako kako i treba da izgleda visoko elo, kukast - orlovski nos, iroka ramena, uski
kukovi. Prosene visine, zamiljen - nutrei tip - nosi
prostu odeu od platna, iz dva dela, a svaki deo etiri
lakta dugaak, jedan mu nabran oko tela, a drugi
prebaen preko ramena. Krupne oi; dugake trepavice
kao enske. Korak mu izgleda predugaak za njegove
noge, ali on je lakonog ovek. Siroii naue da budu
pokretne mete, razviju hitar korak, brze reakcije, i onu
jezik-za-zube-opreznost. Probija se on kroz trnovito
bunje i, evo ga gde dolazi, idui kroz opobalzamsku
umu, grabei preko velikog kamenja, jer on je fiziki
podoban ovek, nije neki kaiai mekotrbi. I, da, da se
ponovo kae: bada se bavi neobinom vrstom biznisa otkai se, tako, od sveta i ode u divljinu, ode gore na
Breg-iarku, i tamo ostane i po mesec dana u jednom
cugu, samo da bi bio sam.
Njegovo ime: snivano ime, vizijom promenjeno.
Kad se pravilno izgovori, ono znai - onaj-za-koga-bitrebalo-zahvaliti, ali on se na to ime ne odaziva ovde; a
ne odaziva se - iako mu je dobro poznato kako ga jo
zovu - ni na nadimak nadeven mu tamo dole u Dahiliji:
Onaj-to-ide-gore-dole-po-staroj-iarki. On nije ni
Mahomet ni MoeHammered7; on je umesto toga usvojio
demonski znak - farangis - koji mu je visio, prikaen,
Dahilija
je
sagraena
u
nepravilnim
koncentrinim krugovima, zgrade joj se lepezasto ire od
Kue Crnog kamena, priblino po stepenu bogatstva i
drutvenog poloaja vlasnika. Palata Abu Simbela nalazi
se u prvom krugu - u centralnom prstenu; kad izlazi iz
svoje kue, on se kree jednim od vijugavih, zrakastih
puteva za skitnju, prolazi pored mnogih gradskih
predskazivaa sudbine koji, za hodoasnike pare
cvrkuu, guguu, ite, na razliite naine opsednuti
duhovima-inima ptica, zveri, zmija. Jedna vraara,
propustivi trenutno da podigne pogled, zgurena sedi na
njegovom putu: Je l oe dosvoji srce neke cure,
slatki moj? Il, volj ti da nekog svog dumanina
privrlji? Pitaj mene; i moje vorie u nizu! I ustaje,
landarajui jednim kanapom s vorovima, zamkom za
ivote ljudske - ali, videvi sad kome se obraa,
mlitavo sputa svoju razoaranu ruku i, mrmljajui
neto, mugne u pesak.
Svugde - graja i laktovi. Pesnici stoje na
sanducima i deklamuju, dok im hodoasnici bacaju
novie oko nogu. Neki bardi govore raaz-stihove u
etvoroslonom metru koji, prema legendi, ukazuje na
ritam hoda kamile; drugi recituju kasida-pesme o
nestalnim draganama-vrdala-mama, o pustinjskim
avanturama, o lovu na divlje magarce, onagere. Za dandva bie i vreme za godinje takmienje u pesnitvu,
posle ega e sedam najboljih pesama biti prikucano na
zidove Kue Crnog kamena. Pesnici se pripremaju za
svoj veliki dan; Abu Simbel se smeje minstrelima pevaima uz lautu - koji prosipaju zlu satiru, otrovne ode
naruene od jednog poglavice protiv drugog, od jednog
grudi, kae, ko, je l' ja? Pa, ja sam taj od koga se ovde
oekuje odgovor po tom pitanju? Sedim ovde i gledam
taj film, a onda onaj glumac uperi prst u mene - ko je jo
uo tako neto - i pita krvave gledaoce tog teologia
da ree taj krvavi zaplet? - Ali poto se san pomera,
poto san uvek menja svoj oblik, on, Dibril, nije vie
obian gledalac ve glavni glumac, star. Sa svojom
starom slabou da rado prihvata mnoge uloge: da, da,
on ne igra samo ulogu arhanela nego i njega,
Biznismena, Glasnika, Mahaunda, koji se vere uz
planinu kad se vere. I tu su potrebne cake, pravi
klikeraki rezovi da bi se sredila ta dvostruka uloga
njih dvojica nikad ne smeju da se vide u istom kadru,
svaki mora da govori u prazno zamiljenoj inkarnaciji
onog drugog i da se oslanja na tehnologiju u pogledu
stvaranja vizije koja fali, sreivanja stvari pomou
makaza na montanom stolu i lepljive trake, ili, to je jo
egzotinije, pomou one pokretne asure. Ali, da se ona
ne pobrka - ha ha - sa bilo kojim leteim ilimom!
Shvatio je: on se plai onog drugog, onog
Biznismena i zar to nije aavo? Da se arhanel trese od
straha pred lim smrtnim ovekom. To je tano, ali: to je
onaj strah koji oseate kad se prvi put naete u filmskom
kadru i oekujete da u kadar ue i on, jedna od ivih
legendi lilma; i pomislite, ja u se obrukati, abrirau,
postau le; ali pri tom ludo elite da budete dobri. On e
vas usisavati vazdunom strujom svog genija, i od njega
e zavisiti da li ete izgledati dobro, kao ptica to visoko
leti, ali ako tu omanete sa svojim udelom ili uinite neto
jo gore, onda e vas on... Taj Dibrilov strah, strah od
onog sebe kojeg mu stvara njegov sopstveni san, navodi
Dibril jo uti, prazan za bilo kakve odgovore Preklinjem te, nita me ne pitaj! Mahaundove muke su
uasne. On ipak pita: da li je mogue da su one aneli?
Lat, Manat, Uza... Smem li da ih nazivam aneoskim?
Dibrile, da li ti ima sestre? Jesu li one keri Boije? I
on sam katiguje sebe, O tatino moja, ja sam drzak
ovek, da li je to slabost, i da li je to samo moj san o
moi? Smem li ja da izdam sebe radi sedita u onom
gradskom Savetu? Da li je to razumno i mudro, ili je,
pak, upljina i samoljublje? Ja ak ne znam ni da li je
Velika iskren. Da li on to zna? Moda ak ni on sam to
ne zna. Ja sam slab a on je jak, a prihvatanje te ponude
njemu prua mnoge mogunosti da me uniti. Ali i ja, pri
tom, mogu dosta da dobijem. Due grada, due ovog
sveta, a one sigurno vrede koliko i tri enska anela? Da
li je Alah toliko nepopustljiv da nije u stanju da prigrli
jo njih tri, da bi spasao ljudsku rasu? - Ja nita ne znam.
- Da li Bog treba da bude ponosan ili ponizan,
velianstven ili jednostavan, popustljiv ili ne-? ta on
predstavlja? ta ja predstavljam?
ta je danas ideja
one Pokornosti?
- Uplaeni dileja!
Kidnu ona, bog-da-prosti.
Puj!
Pljunuo je Dibril; pa ipio kao podstaknut
ishrknutim itkim blatom; poeleo ami - kao to smo
ve izvestili - srean roendan i jo mnogo tako srenih
dana; i poeo da stresa sneg sa svojih mokrih purpurnih
rukava. O Boe, tano, uzviknuo je, skaui s noge na
nogu, nije nikakvo udo to ovi ljudi ovde gaje jezivo
ledena srca.
Ali, onda, pravo oduevljenje zbog okruenosti
tolikom koliinom snega nadvlada njegov poetni
cinizam - jer on je bio tropski ovek - te poe, onako
sumoran i mokar, da skakue po snegu, da pravi grudve i
da grudva svog potrbuke prostrtog drugara, zamiljajui
sneka-belia i pevajui jednu agresivnu verziju one
boine himne Jingle Bells - Praporii zveckaju,
zveckaju... Prvi traak svetlosti pojavljivao se na nebu,
a na toj prijatnoj morskoj obali igrao je Lucifer zvezdu
jutarnju.
2
Kan ma kan/Fi qadim azzaman... I bilo je i nije
bilo tako, u davno vreme koje zaboravi svako, da je u
srebrnoj zemlji Argentini iveo neki don Enrike
Dajamond, koji je mnogo znao o pticama a malo o
enama, sa svojom enom, Rozom, koja nita nije znala
o mukarcima ali dosta o ljubavi. Jednog dana, desilo se
tako, kad je senjora izila na jahanje, sedei na enskom
sedlu, sa strane, i na glavi nosei eir s perukom, da je
- stigavi do velike kamene kapije rana Dajamonda,
koja je besmisleno bila postavljena nasred gole pampe ugledala jednog noja koji je trao ka njoj to je bre
mogao, trao da ivot svoj spase pomou svih trikova i
izvrdavanja koja je mogao da smisli; jer noj je lukava
ptica, i njega je teko uhvatiti. Malo dalje iza noja ilizao
se oblak praine pun galame lovaca-hajkaa; i kad se noj
naao na metar i po od nje, iz oblaka izletee olovom
oteani konopci-bolasi koji mu se obmotae oko nogu
i sruie ga s treskom na zemlju ispred kopita njene sive
kobile. ovek koji je sjahao da ubije pticu-trkaicu
nikako uije skidao oka sa Rozinog lica. Izvukao je no sa
srebrnom ilrkom iz kanije na svom pojasu i zario ga u
nojev vrat, do balaka, a to je uradio ne pogledavi
umirueg noja nijednom, i stalno buljei u Rozu
Dajamond, dok je kleao na prostranoj utoj zemlji. On
se zvao Martin de la Cruz.
3
Kad su mu silom srozali pantalone od piame u
oravim policijskim kolima-marici i on ugledao gusto
ukovrdane malje na svojim butinama, Saladin ama je
dobio nervni napad, po drugi put te noi; ali ovog puta
poeo je da se histerino kikoe, moda zaraen
neprestanom razdraganou svojih hvataa. Ona trojica
imigracionih zvaninika bili su naroito dobro
raspoloeni, i upravo je jedan od njih - buljooki bada
koji se, kako se ulo, zvao Stajn - razvreio Saladina
uz veseli uzvik, Vreme za raspakivanje, Paketiu deder da vidimo od ega si napravljen! Crveno-bele
trafte bile su svuene sa negodujueg ame, koji je
sedeo zavaljen na podu kola, dok su mu po dvojica
snanih policajaca drali svaku ruku a peti mu svojom
nogom u cokuli vrsto pritiskao grudi; ali njegovo
negodovanje se nije ulo u optoj veseloj galami. Rogovi
su mu stalno udarali u stvari - u lunu oplatu iznad toka,
u nezastrti pod kola ili u cevanice policajaca - u ovim
poslednjim prilikama dobijao je dobre bubotke i udarce
po licu od razumljivo rasrdenog sprovodioca zakona u
delo - mada je i on sam, sve u svemu, bio veoma
pogruen, koliko je kasnije mogao da se seti. Ali, ipak,
kad je video ta se nalazilo ispod amine pozajmljene
piame, nije mogao da se uzdri od kikota koji mu se
probio kroz zube.
amine butine bile su postale neobino iroke,
snane i maljave. Maljavost mu je prestajala ispod
Tano.
Pst.
Te noi, u zelenkastoj svetlosti tajanstvene
zdravstvene ustanove, Saladina je probudilo itanje iz
nekog indijskog bazara.
Pst! Ti, Arhiavole, Belzebube. Probudi se!
Ispred njega je stajala neka figura, tako nemogua,
da je ama eleo da zarije lice u arave; ali to ipak nije
mogao, jer, da li je to bio samo njegov san...? Tano,
ree taj stvor. Vidi, java, i ti tu nisi sam.
Taj je imao pravo ljudsko telo, ali glavu - besnog
tigra, sa tri reda zuba. Noni uvari sad obino
dremaju, objasni mu on. I zato mi moemo da malo
porazgovaramo.
I upravo u tom trenutku, neki glas iz jednog od
drugih kreveta - iz svih kreveta, kako je ama sad znao,
koji su bili zatieni sopstvenim paravanima - glasno
*
Do velikog bekstva je dolo nekoliko noi docnije,
kad su Saladinova plua bila gotovo osloboena lajma,
zahvaljujui tretmanu gospoice Zumbulke Filips.
Ispostavilo se da je to bila dobro organizovana akcija
prilino velikog obima, koja je ukljuivala ne samo
pacijente tog sanatorijuma nego i detence - kako ih je
ljudoder nazivao - one osobe drane iza iane ograde
oblinjeg Detencionog (zatvorskog) centra. Poto nije
bio jedan od velikih stratega bekstva, ama je
jednostavno ekao pored svog kreveta, kako mu je bilo
naloeno, dok mu Zumbulka nije dala znak, a onda su
njih dvoje istrali iz tog komarnog odeljenja u bistrinu i
sveinu noi s meseinom, i proli pored nekoliko osoba
sa zaepljenim ustima: njihovih bivih uvara. Bilo je tu
mnogo sablasnih figura koje su trale kroz svetlu no, i
ama je brzo zapazio stvorenja koja nikad nije mogao
ni da zamisli - mukarce i ene koji su delimino bili i
biljke ili dinovski insekti, ili bi ak promakao i neko ko
je bio delimino sazdan od cigala ili kamenja; bilo je tu i
ljudi sa rogom nosoroga umesto nosa i ena sa vratovima
dugakim kao u irafe. Monstrumi su brzo beali, u
tiini, ka kraju kompleksa zgrada Detencionog centra,
gde su ih ljudoder i ostali mutanti sa otrim zubima
ekali pored velikih rupa u ianoj ogradi koje su bili
progrizli za begunce, te se oni tako naoe napolju, u
slobodi, odlazei svako na svoju stranu, bez nade, ali i
bez srama. Saladin ama i Zumbulka Filips trali su
jedno pored drugog, a njegova kopita su klip-klop-arala
4
Dampi Doi, zvani ivac, bio je postao ljubavnik
Pamele ama, kako je ona kasnije rekla, pukim
sluajem, one noi kad je dobila vest o smrti svog mua
u eksploziji aviona Bostan, te je Dampija, tako, boja
glasa njegovog starog kolege s fakulteta, Saladina, koji
se javio iz zagrobnog ivota usred te noi, i izgovorio
onih pet mudrih i jezgrovitih rei izvinite, oprostite
molim, pogrean broj - i izgovorio ih, tavie, manje od
dva sata posle Dampijevog i Pamelinog pravljenja - uz
pomo dve flae viskija - one dvolene ivotinje - te ga
je tako, kaem, taj glas doveo u gadan kripac. Ko je to
bio? Pamela se, onako iza sna, sa nonom maskom za
zamraenje na licu, prevrnula na drugu stranu da to pita,
a on odlui da odgovori, Ama, samo neiji dah, tako
rei; nema sekiracije, to je bilo sasvim u redu, sem to
je sad on sam imao zbog neeg da se sekira, sedei
uspravno u krevetu, go kao od majke roen i sisajui, za
utehu, to je inio celog ivota, palac na desnoj ruci.
On je bio mali ovek sa ramenima poput one
iane vealice za kapute i sa ogromnim kapacitetom za
ivciranje, to se jasno videlo po njegovom bledom licu
sa upalim oima; njegovoj proreujuoj kosi - jo
potpuno crnoj i kovrdavoj - koju je on tako esto
raupavao svojim mahnitim rukama da se na njoj vie
nije zapaao dodir elja ili etke - ve mu je trala na
sve strane, i njenom vlasniku davala izgled oveka koji
se tek probudio, kasno, pa je zato u velikoj urbi; a zatim
5
G. Dibrila Faritu u vozu za London ponovo je
bio uhvatio - kao da nekog drugog ne bi uhvatio - strah
da je Bog odluio da ga kazni ludilom, zbog gubitka
vere. Sedeo je pored prozora u kupeu prve klase, za
nepuae, leima okrenut lokomotivi (jer je neki drugi
ovek, na alost, ve sedeo na mestu preko puta) i sve
vie guvajui svoj meki flanelski eir trilbi na glavi
uz naslon, sedeo je s pesnicama duboko zavuenim u
crvenu postavu gabardenskog mantila i paniio. Strah od
gubljenja razuma u jednom paradoksu, od preobraanja
od strane neega u ije postojanje on vie nije verovao,
od pretvaranja u svom ludilu u avatara himerinog
arhanela, bio je u njemu tako velik da mu je bilo
nemogue da se s njim jo dugo suoava; a i kako bi
drukije nego gubljenjem razuma on mogao da objasni
ona uda, one metamorfoze i prikaze poslednjih dana?
To ti je s-neba-pa-u-rebra, mislio je i drhtao. To je A, ja sam izgubio glavu, ili - B, baba, neko je otiao i
promenio pravila.
Meutim, ovaj elezniki kupe sad je predstavljao
utenu auru u kojoj, sreom, nije bilo nikakvih udesa:
runi nasloni su bili izlizani, svetiljka za itanje iznad
njegovog levog ramena nije radila, ogledalo nestalo iz
svog rama, ali je tu bilo i nekih propisa: malih okruglih
crveno-belih znakova da je puenje zabranjeno, ploica
sa reima upozorenja da se zloupotreba rune konice
kanjava, strelica koje su ukazivale na to dokle - i nikako
IV AJA
Sad su mu ak i one povremene vizije bile odlutale
dalje; one poznaju grad bolje nego on. A u otavi iza Roze
i Rehe, svetovi snova njegovog arhanelskog drugog ja
poinju da mu izgledaju isto tako opipljivi kao i one
promenljive realnosti koje on nastanjuje kad je budan.
Na primer, krenula su sledea privienja: jedan gradski
blok s palatama holandskog stila u nekom kraju
Londona, koji e on kasnije identifikovati kao
Kenzingten, kuda ga velikom brzinom letenja goni san
pored robnog magacina Barkers, pa pored male sive
kue sa duplim izboenim prozorima u prizemlju, gde je
Tekeri pisao Vaar tatine, skvera sa konviktom u koji
uniformisane male uenice stalno ulaze i nikad ne izlaze,
i pored kue u kojoj je kao starac iveo Taljeran, kad je,
posle hiljadu i jedne kameleonske prevrtljivosti u svojoj
odanosti i naelima, uzeo na sebe spoljanju formu
francuskog ambasadora u Londonu - i najzad stie do
jednog sedmospratnog bloka na uglu sa balkonima od
zeleno ofarbanog kovanog gvoa sve do etvrtog
sprata, i sad ga san goni uz fasadu zgrade, i na etvrtom
spratu san mu razmie teke zavese na prozoru dnevne
sobe i, konano, tu je i on gde sedi nepospan kao i
obino, iroko otvorenih oiju u kiljavoj utoj svetlosti,
zurei u budunost, s bradom i turbanom - on, Imam.
A ko je on? On je izgnanik. A to ne sme da se brka
sa onim to je obino doputeno, sa onim drugim reima
koje se razbacuju ovam-te-onam-te: emigrant,
Nakon to je devoje Aja ulo u pubertet i zahvaljujui svojoj zanosnoj lepoti i zamiljenom izrazu
lica, okrenutom drugom svetu - postalo objekt enje
mnogih mladia, poelo je da se pria da ona oekuje
svog dragog sa neba, jer sebe smatra i suvie dobrom
curom za smrtne ljude. Njeni odbijeni prosci su se alili
da, praktino govorei, ona nema prava da se ponaa
tako probiraki, pre svega zato to je siroe, a zatim i
stoga to je opsednuta demonom epilepsije koji e
sigurno odbaciti svakog nebeskog duha koji bi, inae,
mogao da bude zainteresovan za nju. Neki ogoreni
mladii su ili i tako daleko da su ak nagovetavali
mogunost da Aja, zbog svojih mana koje je spreavaju
da ikad nae mua, moe da pone i da uzima
ljubavnike, kako ne bi uzalud traila svoju lepotu koja je,
po pravdi boga, trebalo da bude data nekoj manje
problematinoj osobi. Ali uprkos tim nastojanjima
mladia Titlipura da je pretvore u svoju kurvu, Aja je
ostala edna a odbrana joj je bila pogled estoko
to ona hoe - ono to ona u stvari misli da - jebi-ga moe postii - bukvalno je to da izmisli itavu jednu
prokletu novu srednju klasu u ovoj zemlji. Da se otarasi
onih starih namorastih i nesposobnih kenjatora iz
jebenog Sarija i Hempira, i da uvede te nove. Ljude bez
porekla, bez istorije. Ljude koji to stvarno ele i koji
znaju da e sa njom moi da to i krvavo uspeno dobiju.
Niko pre nje nije nikad ni pokuao da itavu jednu
jebenu klasu zameni drugom, a zapanjujua je stvar to
to bi ona u tome mogla i da uspe, ukoliko je oni ne
preu. Mislim, ona stara klasa. Oni mrtvaci. Ti shvata
ta ti ja govorim? - Pa, mislim da shvatam, slagao ga
je ama. A tu se ne radi samo o biznismenima, rekao
je Valans baljezgavo. Radi se i o intelektualcima.
Napolje svi pederi! Ufuravajte se vi gladni momci sa
loim obrazovanjem! Novi profesori, novi slikari - cela
bulumenta. To ti je jedna krvava revolucija. Nove stvari
dolaze u ovu zemlju koja je nabijena jebenim starim
leevima. Tu e imati ta da se vidi. A ve se i sad vidi.
Bebica dotumara na terasu do njih dvojice da ih
vidi; izgledala je kao da joj je strano dosadno. Vreme ti
je da ide, amo, naredio mu je njen mu. Mi
nedeljom po podne prilegnemo i gledamo pornografiju
na videu. To ti je itav jedan nov svet, Saladine. Svak
mora da mu se ponekad pridrui.
Nema kompromisa. Ili si sa njima ili si mrtav. Ali
to nije bio amin nain; ni njegov, a ni nain one
Engleske koju je on oboavao i doao da osvoji. Trebalo
je da shvati tada i tamo: njemu je davano, njemu je ve
bilo dato - poteno upozorenje.
Prole noi je jo jedna stara dama raporena objavi Hanif Donson imitirajui trinidadski naglasak
koji je on dobro znao. Za nju nema vie nikakvo
sosijalno oiguranje. Anahita Sufijan, deurna iza anka
aandaar kafea treskala je oljama i tanjirima. Ne
znam ta e ti to, bunila se. Potedi me sebe. Hanif
nije obraao panju na nju, ve je seo za sto pored
Dampija, koji odsutno promrmlja: A ta oni kau na
to? - Dampi-Doija je muilo saznanje da e uskoro
biti otac jednog deteta, ali Hanif ga tre kad ga je
hadiluku ali u sopstvenoj kui nije mario za pobonost a sad jo i ovo da joj se desi! Krenula je s kasapskim
noem na Mial, a njena erka je reagovala jednom
serijom karate-ritanja i bubotaka, iskljuivo u
samoodbrani, inae bi se to sigurno izvrglo u materoubistvo. - Hanifu se vratila svest u leeem poloaju, a
hadi-Sufijan ga je gledao odozgo, pravei rukama,
bespomono, male krugove oko svojih bokova i plaui
kao dete, nesposoban da nae neku utehu u uenosti, jer
dok je za veinu muslimana hadiluk u Meku bio veliki
blagoslov, u njegovom je sluaju to poinjalo da se
izmee u prokletstvo; Odlazi, ree on, Hanife,
prijatelju moj, odlazi - ali Hanif nije hteo da ode pre no
to izgovori ono to je imao da kae, Ja sam i suvie
dugo drao zatvorenu pljucu, uzviknuo je, pred vama
koji sebe nazivate moralnim osobama, dok se bogatite
na bedi i jadu Ijudi vae sopstvene rase, iz ega je
proizilazio jasan zakljuak da hadi-Sufijan nikad nije
znao koliku je kiriju naplaivala njegova ena, koja mu
to nije saoptavala, zaklevi svoje erke da uvaju tu
tajnu, pod pretnjom stranog prokletstva, znajui mua
kakav je, da bi on, ako to otkrije, naao naina da
ljudima vrati pare a svoju porodicu opet baci u krajnje
siromatvo; dok bi on, taj mirkavi porodini duh
aandaara, posle toga izgubio svaku ljubav prema
ivotu. - A sad Mial stie u kafanu - O, da kakvog li
srama to se ovako predstavlja privatni ivot porodice,
kao neka jeftina drama, pred oima gostiju platenih mada je, istini za volju, poslednji gost, neka ena, koja je
popila aj, sada beala sa scene to je bre mogla. Mial
je nosila svoje kofere. I ja odlazim, objavila je
2
Aleluja Koun, silazei s Everesta, ugledala je jedan
grad od leda, zapadno od Kampa est, preko puta Grupe
tena, kako se presijava pod sunevim zracima ispod
masiva o Oju. Skriveni Raj, angri-La, trenutno je
pomislila; meutim, to nije bila nikakva zelena dolina
besmrtnosti ve jedna metropola dinovskih ledenih
igala, tankih, otrih i hladnih. Panju joj je odvratio
erpa-Pemba, upozoravajui je da ne gubi koncentraciju,
te grada vie nije bilo kad je ponovo pogledala u tom
pravcu. Jo se nalazila na osam hiljada metara visine, ali
ju je privienje nemogueg grada bacilo natrag kroz
vreme i prostor do one bejzvoterske radne sobe sa starim
i tamnim drvenim nametajem i tekim somotskim
zavesama, sred koje joj je njen otac Oto Koun, istoriar
umetnosti i Pikabijin biograf, u njenoj etrnaestoj a
njegovoj poslednjoj godini ivota, govorio o
Najopasnijoj od svih lai kojom nas kljukaju u ivotu,
a to je, po njegovom miljenju, ideja o kontinuumu.
Ako neko ikad pokua da ti kae da je ova, najlepa i
najgrenija planeta, nekako jednorodna, sastavljena samo
od skladnih elemenata koji se zbrajaju i meusobno
slau, odmah pozovi telefonom krojaa ludakih koulja
da mu uzme meru, savetovao je kerku, uspevajui da
stvori utisak kako je on posetio mnoge planete pre nego
to je doao do tog svog zakljuka. Svet je
inkompatibilan, to nemoj nikad da zaboravi: svet je
gaga - blesav, senilan. Duhovi, nacisti, sveci, i svi ivi, u
isto vreme; na jednom mestu - srea i blaenstvo, dok je
jedan. Magla je oko njih bila gua, te, zato, tek kad su
doplovili do nje, mogla je da razazna njihove oblike verno umanjene konfiguracije onih deset najviih planina
na svetu, koje su se po veliini, jedna iza druge, dizale ka
nebu, a njena planina, ona planina, stajala je dominantno
u pozadini. Pokuavala je da shvati kako su ti ledeni
bregovi uspeli da prou ispod mostova na reci, kad je
magla postajala sve gua, a zatim se, nekoliko trenutaka
kasnije, potpuno digla, odnosei ledene bregove sa
sobom. Ali oni su bili pred mojim oima. Nanga Parbat,
Daulagiri, Ksiksa-bangma Feng. On joj se nije
suprotstavio. Kad ti to kae, onda je sigurno bilo
tako.
Ledeni breg je voda koja se bori da bude zemlja,
kopno; a planine, posebno Himalaji, posebno Mont
Everest, jesu zemlja koja pokuava da se pretvori u nebo;
to je prizemljeni let, gruda, maltene, mutirana u vazduh,
i postala, u pravom smislu rei, uzviena. Davno pre no
to se ikad sa planinom srela, Eli je bila svesna
planininog nutreeg prisustva u njenoj dui. Njen stan je
bio pun Himalaja, predstave Everesta od plute, plastike,
keramike, kamena, akrilika i gline, koje su se tiskale za
svoje mesto u prostoru; tu je ak bio i jedan Everest
izvajan samo od leda, malecki ledeni breg koji je ona
drala u zamrzivau svog friidera i vadila, s vremena na
vreme, da ga pokazuje svojim prijateljima. A zato toliko
mnogo Everesta? Zato - nije moglo da bude drugog
odgovora - to oni postoje. Gle, rekla je, pruajui
ruku, bez ustajanja iz kreveta, i podiui sa nonog
stoia svoju najnoviju nabavku - jedan obian
izrezbareni Everest u malo nagaravljenoj sirovoj
Mister Viski Sisodija, ono blistavo i armomnabijeno koleno sa crnim naoarima, postao je redovni
posetilac - tri, etiri posete nedeljno - u toku Dibrilovog
oporavljanja, dolazei uvek sa kutijama punim
raznoraznih ponuda. Dibril je u svom aneoskom
VI POVRATAK U DAHILIJU
Kad je pesnik Baal video kako se jedna suza boje
krvi pojavljuje u uglu levog oka statue Al-Late u Kui
Crnog kamena, on je shvatio da je Prorok Mahaund na
putu svog povratka u Dahiliju, posle izgnanstva od
etvrt veka. estoko je podrigivao - bila je to napast
godina njegovih, zadebljavanje jezika kao i debljanje tela
mu, postepeno zgruavanje krvi, to je Baala, u njegovoj
pedesetoj godini ivota, bilo pretvorilo u figuru sasvim
drukiju od one njegove nekadanje mlade i ivahne.
Ponekad je imao oseanje da je i sam vazduh deblji nego
ranije, da mu se opire, te ga i posle kraeg hodanja
ostavlja u stanju zadihanosti, sa bolom u ramenu i nekom
nepravilnosti u grudima... a i Mahaund je sigurno bio
drukiji nego ranije, dok se sad, u svom sjaju i svemoi
vraao u mesto iz kojeg je praznih aka, pa ak i bez
ene, pobegao. Mahaund u svojoj ezdeset-petoj. Naa se
imena susreu, razdvajaju, i susreu ponovo, mislio je
Baal, ali ljudi koji se sa svojim imenima kreu po svetu,
ne ostaju isti kao imena. Ostavio je kip Al-Late, izronio
na sunce i iza sebe uo neki kratki prigueni kikot.
Okrenuo se, sa naporom; nikog nije video. Samo jedan
skut ogrtaa koji je nestajao iza ugla. Ovih dana, Baal sa
izlizanim petama, esto je izazivao kikot kod stranaca,
na ulici. Barabo! viknuo je on iz sveg glasa i
skandalizirao druge poklonike u Kui. Baal, ostareli
pesnik, opet se nepristojno ponaa. On slee ramenima i
krenu svojoj kui.
vek otada - i vie nego ljudski vek. Sta hoe on? Jesi li ti
od - da li tebe on alje ovamo?
Njegovo pamenje je dugo kao i njegovo lice,
ree nezvani gost, odbacujui unazad svoju kapuljau.
Ti i ja imamo neto zajedniko. Obojica ga se plaimo.
Ja tebe znam, ree Baal.
Da.
Po tvom nainu govora. Ti si stranac.
,Revolucija vodonoa, doseljenika i robova,
citirao je stranac. Tvoje rei.
Ti si taj doseljenik, setio se Baal. Onaj
Persijanac. Sulejman. Persijanac se osmehnu, ukrivo.
Salman, ispravi ga on. Nisam mudrac, ali sam
mirotvorac.
Ti si bio jedan od njegovih najbliih, ree Baal
smeteno.
to si jednom maioniaru blii, gorko odgovori
Salman, to mu lake otkriva trik.
dugako telo, sjajno u svom zategnutom crnom trikou. Sve dok se, oseajui hladnou u njemu, nije udaljila,
sva zbunjena, i povreena ponosa.
Naa druga zvezda nije se danas pojavila,
pomenuo je Dampi Saladinu tokom pauze u vebanju.
Gdica Aleluja Koun, ona to se popela na Everest. Imao
sam nameru da vas predstavim jedno drugom. Ona zna,
mislim, ona je oigledno sa - Dibrilom. Sa Dibrilom
Faritom, onim glumcem, tvojim sapatnikom s kojim si,
zajedno, preiveo onu avionsku nesreu.
Stvari poinju da me opsedaju sa svih strana.
Dibril mu se pribliavao, kao ono, kad se u iskoni,
Indija odvojila od zemlje Gonduane, protokontinenta, i
plovila ka Lauraziji. (Njegovi procesi miljenja, zapaao
je odsutno, kretali su se sa nekim prilino udnim
asocijacijama.) A kad su se sudarili, ta sila je podigla
Himalaje. - ta je planina? Prepreka; transcendencija;
iznad svega - posledica.
Kud si poao? doviknuo mu je Dampi. Pa, ja
sam hteo da te odbacim. Je l ti sad dobro?
Odlino. Potrebna mi je etnja, to je sve.
O-kej, al samo ako si siguran.
Siguran. Otidi to pre, da ne uhvati Mialin tuan
pogled.
2
Temperatura je i dalje rasla: i kada je toplotni talas
dostigao svoj najvii stepen i na njemu se zadrao tako
dugo da se ceo grad, sa svojim zanjima, svojom rekom i
svojim stanovnicima, opasno pribliio taki kljuanja tad su mister Bili Batuta i njegova drubenica Mimi
Mamulijan skoranji povratnici u metropolu posle
jednog perioda provedenog u gostima kod policije
Njujorka - objavili da prireuju prijem povodom svog
velikog izlaska. Bilijevi poslovni prijatelji u Menhetnu
bili su sredili stvar tako da se laj sluaj raspravi pred
jednim naklonjenim sudijom; zahvaljujui svom linom
armu, Bili je uspeo da ubedi sve one bogate ene,
marke, od kojih je izvukao onako lepe pare da bi svoju
duu otkupio od avola (ubedio je ak i gu Struelpiter),
da potpiu jednu peticiju za blagu kaznu, u kojoj su
gospe izrazile svoje uverenje da je mister Batuta iskreno
okajao svoj greh, i molile sud, u svetlu njegove zakletve
da e odsad da bude usredsreen samo na svoju zaista
sjajnu preduzetniku karijeru (iju drutvenu korist u
smislu stvaranja bogatstva i obezbeivanja zaposlenja
mnogim ljudima - natuknule su one - sud takoe treba da
ima u vidu radi blaeg ocenjivanja njegovih prestupa),
kao i da e se svakako podvrgnuti kompletnom
psihijatrijskom lcenju da bi savladao svoju slabost
prema kriminalnim alama - te da mu slavni sud odmeri
neku kaznu laku od robije, jer, po miljenju dama, u
ovom sluaju bi sud neke hrianskije vrste bio pouniji
od liavanja slobode. Mimi, sudski ocenjena samo kao
Kakav li je ovek
Na zajedniki prika?
Kakve su mu namere?
Da l nam moe biti dovek
Oslonac i dika?
itd. itd. itd.
Ovo se desilo:
U trenutku kad se Saladin ama naao u blizini
Eli Koun, pred kojom se ukoio i malice sledio od
njenih oiju, osetio je kako se njegovo ponovo roeno
neprijateljstvo prema Dibrilu proiruje na nju sa njenim
ispod-nule idi-do-avola izrazom lica i dranjem osobe
koja je u intimnim odnosima sa nekom velikom tajnom
svemira; a i sa nekom osobinom, na koju e on kasnije
pomisliti kao na pusto, divljinu, na neto tvrdo i rasuto,
antidrutveno, rezervisano, na samu sutinu njene
linosti. Zato ga je to kod nje toliko nerviralo? Zato ju
je, pre no to je i otvorila usta, ocenio kao deo svog
neprijatelja?
Moda zato to ju je eleo; a on je nju eleo tim
vie zbog onog to je smatrao da predstavlja njenu
unutarnju sigurnost; a kako on to nije imao, on joj je
zavideo i eleo da uniti to na emu joj zavidi. Ako je
ljubav udnja da se lii na (ili ak da se postane) voljeno
Gudbaj, naivino!
I telefonski signal.
3
Smrt dr Uhuru Simbe, ranije zvanog Silvester
Roberts, dok se nalazio u pritvoru oekujui suenje,
opisao je neki policijski inspektor Stivn Kin, inae
oficir za vezu Brikholske optine, kao onaj jedini
nenormalan sluaj koji se dogodi na milion normalnih.
Izgleda da je dr Simba imao neku stravinu nonu moru
zbog koje je tako prodorno vritao u snu, da je odmah
privukao panju dvojice deurnih policajaca. Ovi su
dentlmeni pojurili ka njegovoj eliji i stigli upravo u
trenutku kad je taj i-dalje-spavajui kolos od oveka
bukvalno odleteo sa svog malog kreveta uvis pod zlim
uticajem sna i tresnuo na pod. Obojica policajaca su,
kau, uli jedno buno kljoc; bio je to zvuk slamanja
vrata dr Uhuru Simbe. Smrt je bila trenutna.
Mrtvaeva siuna majka, Antoaneta Roberts, u
crnoj haljini i pod jeftinim crnim eirom, sa crnim
velom prkosno odbaenim sa lica na lea, stajala je
pozadi na kamionetu svog mlaeg sina i nije oklevala da
se uhvati za rei inspektora Kina i da mu ih baci natrag
u njegovo zadriglo lice s velikim podvoljkom, lice
evnuha sa interskim izrazom koje je svedoilo o
ponienjima i uvredama od strane njegovih kolega koje
su ga zvale otrov-za-crnuge i, jo gore, peurka, to je
znailo da je on uvek bio dran u mraku i da su ga ljudi s
vremena na vreme - kao, na primer, pod ovakvim tunim
okolnostima - zasipali govnima. elim da shvatite,
obraala se ga Roberts prilino velikoj gomili ljudi koji
Dibril:
Kree se on kao kroz san, jer posle vie dana
lutanja po gradu bez hrane i odmora, sa trubom
nazvanom Azrijel bezbedno zavuenom u dep njegovog
tekog mantila, on vie nije kadar da pravi razliku
izmeu hodanja i spavanja; on sad shvata neto od onog
to sveprisutnost mora da znai, jer se on sad
istovremeno kree kroz nekoliko pria: to je jedan
Dibril koji jadikuje zbog nevernosti Aleluje Koun;
zatim jedan Dibril koji lebdi iznad samrtne postelje
jednog Proroka, pa jedan Dibril koji iz potaje prati
Ja imam vie.
A, ipak, imam i neka pitanja. - Na primer, o onom
nezapaenom plavom zatvorenom kamionu marke
mercedes, koji je pratio kamionet Volkota Robertsa, a
zatim i MG Pamele ama. - O ljudima koji su izili
iz tog kamiona, sa licima pod karnevalskim maskama, i
koji su silom upali u Brikholske SOMO kancelarije u
trenutku kad je Pamela otkljuala spoljnju kapiju. - O
tome ta se stvarno desilo u tim kancelarijama, jer se
kroz zidove od purpurne cigle i prozore otporne na
metak, ljudsko oko ne moe lako probiti. - I, najzad, o
tome gde je zavrila ona crvena plastina fascikla sa
dokumentima.
Zavreci.
ja
sam
IX AROBNA LAMPA
Osamnaest meseci posle svog sranog napada,
Saladin ama je ponovo seo u avion odazivajui se
tako na telegram sa veu da mu se otac nalazi u
poslednjem stadijumu multipnog mijeloma, sistemskog
raka kotane sri, koji je sto-posto fatalan, kako je
ami nesentimentalno rekla njegova lekarka opte
prakse kad ju je pozvao telefonom da proveri. Izmeu
oca i sina nije bilo stvarnog dodira jo od onog davnog
vremena kad je angez amavala poslao Saladinu
pismo sa novcem od prodatog njegovog drveta, oraha
koji je on tada oborio. Saladin mu je bio poslao vrlo
kratko pisamce sa obavetenjem da je preiveo nesreu
Bostana, a oevo pismo bilo je jo jezgrovitije:
Obavetenje primljeno. Ali kad mu je stigao telegram
sa tom loom veu - potpisala ga je njemu nepoznata
oeva druga ena, Nasrina II, a ton je bio prilino
nelakiran: OTAC ODLAZI BRZO + AKO ELI DA
GA VIDI BOLJE ODMAH KRENI + N
AMAVALA (GA) -sa iznenaenjem je otkrio da je i
posle veno zamrenih odnosa sa svojim ocem, posle
mnogih kurclusa i neopozovljivih razilaenja,
ponovo bio u stanju da reaguje normalno i bez
komplikacija. Jednostavno, i prevashodno, oseao je da
mora stii u Bombaj pre nego to angez ode iz njega
zauvek.
Najdui deo dana proveo je, prvo, stojei u redu za
vizu pred konzularnim odsekom u zdanju zvanom India
Kan ma kan
Fi qadim azzaman
I bilo je
zaboravi svako
u vreme koje
Ja sam aneo
bogom prokleti aneo od boga
ali ovih dana to ti je osvetniki aneo
Dibril osvetnik
uvek osveta
Nisam siguran
da je neto ovako
da je
zato
zloin ljudski
Naroito ene
ali ne iskljuivo
da
Tako neto
ljudi moraju
plaaju
to svi znaju
budemo budemo
Tu vrstu stvari
Nisam mogao da ih isteram iz svoje
upe a ona
se pred mojim oima promenila
nazivao sam je
svakako kurvo i tome slino
a on, znao sam ja sve
o njemu
Sisodija
kurvar
ima muda odnekuda ja sam
znao ta su njih dvoje hteli da rade
Smeju mi se
neto
Volim buter volim tost
Stihovi Tupadijo ta ti misli ko sastavi te
proklete stvari
I tako ja prizvah dole gnev Boiji
uperih svoj
prst
njega pogodih pravo u srce
ali ona kuka
pomislih kuka
hladna ko led
Stoji i eka
samo eka
siguran nismo bili sami
Tako nekako
Reha je bila tamo
ti se sea nje Tupadijo
nisam
odemo gore
Allat boginja (Allah bog) kod muslimana, pre Muhameda. Prim. prev.
2 Gibreel
3 queues
- engl., redovi u kojima se stoji za hranu ili bioskopske karte. - Prim. prev.
Purana - vrsta staroindijskih epsko-didaktikih knjievnih dela koja sadre mitoloke prie o
stvaranju, propasti i obnovi sveta, podvige bogova i junaka, propise o verskim obiajima i
praznovanjima, odeljke o pravima i dunostima pojedinih kasta, filozofska razmatranja itd. - Prim.
prev.
4
5 Boginje iz
6 Aluzija
7 Engl. izgovor koji podsea na ime Muhamed, mada te dve (ovde spojene) ovako napisane rei postoje u engl. jeziku i,
grubo prevedene, znae skovana grimasa. - Prim. prev.
Mahaund - arhaini naziv za Muhameda; arapski: Muhammad (hvaljeni, slavljeni, dostojan slave);
kotski: Satana, od pobrkane asocijacije na Muhameda kao lanog proroka. - Prim. prev.
8
(ar. miezin) - hoda koji sa munare poziva verne na molitvu. Prim. prev.
14 Swadeshi (svadei) - u Indiji, politika akcija bojkotovanja strane robe i podsticanja domae proizvodnje. - Prim. prev.
15 Urdu - jezik muslimana u Indiji. - Prim. prev.
16 Zavrni, smrtni udarac. - Prim. prev.
Engl. gl. izveden iz imena dr Tomasa Boudlera, koji je 1818. objavio jedno proieno izdanje
ekspirovih dela, s namerom da iz njih ukloni sve ono to vrea. - Prim. prev.
17