E

k
o
l
o
g
i
j
a

3.1. UVOD U EKOLOGIJU

3.2. EKOLOKI IMBENICI
3.3. ABIOTIKI EKOLOKI IMBENICI
3.4. BIOTIKI EKOLOKI IMBENICI
3.5. EKOLOKE ORGANIZACIJSKE RAZINE
3.5.1. VODENI EKOSUSTAVI
3.5.2. KOPNENI EKOSUSTAVI
3.6. KRUENJE TVARI I PROTJECANJE
ENERGIJE U EKOSUSTAVU
3.7. ODNOS OVJEK OKOLI
3.8. BIOLOKA RAZNOLIKOST HRVATSKE
3.9. ZATIENA PRIRODNA PODRUJA HRVATSKE
PROBLEMSKI ZADATAK:
Djelovanje UV zraka na mikroorganizme
PRAKTINI RAD:
Utjecaj staklenika

3.1.
U

VOD U EKOLOGIJU

Premda ekologija nije bila ni

imenovana ni definirana sve do
1866. godine, ovjek je i prije toga
prepoznavao i rjeavao neke od
ekolokih problema. Prije vie od
10-12 tisua godina nai su preci
pribavljali hranu iskljuivo lovom
i skupljanjem biljaka, sjemenaka i
plodova. Njihovo je preivljavanje
ovisilo iskljuivo o njihovim
praktinim vjetinama i poznavanju
neposrednog okolia (slika 3.1.1.). Iako
veina ljudske populacije danas ne
preivljava bavei se lovom, ovjekov
svakodnevni ivot ovisi o brojnim
drugim organizmima u njegovu
okoliu. Poznavanje okolia, ne samo
sa svrhom njegova iskoritavanja,
ve i sa svrhom zatite i ouvanja,
osigurava ovjekov opstanak u
budunosti. Za razliku od prolosti,
budunost jo nije zapisana i samo o
nama ovisi kakva e biti.

Rije ekologija dolazi od grkih

rijei oikos, to znai dom, mjes
to za ivot (stanite), i logos, to
znai znanost. Pojam ekologija
prvi je upotrijebio njemaki
zoolog Ernst Haeckel u 19.
stoljeu, odredivi ga u djelu
Sveopa morfologija organizama
kao odnos ivih organizama
prema njihovom organskom i
anorganskom okoliu. Prije Hae
ckela ve je Charles Darwin

164

Slika 3.1.1. Kromanjonci su bili uspjeni lovci

uoio meusoban odnos ivih bia i njihov odnos prema

okoliu, koji je opisao u poglavljima o adaptaciji, borbi
za opstanak, izumiranju vrsta i prirodnoj selekciji u djelu
O podrijetlu vrsta.
Danas ekologiju definiramo kao znanost koja
prouava meusobne odnose ivih bia, njihov
odnos prema okoliu, kao i utjecaj okolia na iva
bia. Pod pojmom okoli podrazumijevamo sve to nas
okruuje, ukljuujui sva iva bia (bakterije, gljive, biljke,
ivotinje, ovjeka) i neivu prirodu (rude, minerale, tlo,
zrak i sve vode na Zemlji).
Slika 3.1.2.
Ernst Haeckel

ZNA LI?
Svi organizmi utjeu jedni na druge i ovise o svom okoliu
(slika 3.1.3.). Na primjer, ne bismo mogli preivjeti bez biljaka i
drugih fotosintetskih organizama koji proizvode kisik. Naim
je stanicama nuan kisik za oslobaanje energije iz hrane.
Stanice bi vrlo brzo umrle bez kisika. Fotosintetski organizmi
ovise o ugljikovu dioksidu osloboenom pri staninom di
sanju drugih organizama, primjerice nas ljudi, kao i o geo
kemijskim procesima, primjerice vulkanskim erupcijama.

Svake godine u prosjeku bacimo gotovo

600 kg kunog otpada, to znai da emo
tijekom svog ivota baciti otpad teak kao
600 odraslih ljudi. Nije naodmet prisjetiti se
Darwinove izreke: Priroda se ne osveuje
ljudima, ali im podnosi svoje raune.

Prisjeti se zato je ugljikov dioksid vaan fotosintetskim organizmima.

Pojam koji je prvotno znaio mjesto za ivot s vremenom
se pogreno poistovjetio s pojmom zatite okolia, ili jo ire
zatite planeta Zemlje, naeg zajednikog mjesta za ivot.
Zatita okolia odnosi se na sve aktivnosti iji je cilj sma
njenje ovjekova tetnoga djelovanja na okoli.

Slika 3.1.3. Primjer jednog od moguih meuodnosa razliitih

organizama u umi: 1) brojni plodovi hrasta pomau u odranju
velikog broja jelena i mieva; 2) jeleni i mievi omoguavaju
opstanak velike populacije umskoga krpelja; 3) krpelji prenose
bakterije koje mogu izazivati bolest kod ljudi koji posjete umu.

165

Slika 3.1.4. Ekologija je interdisciplinarna bioloka grana

Suvremeni nain ivota, ijim poetkom moemo smat

rati godinu 1776., kada je James Watt usavrio parni stroj,
bitno je promijenio suivot ovjeka s njegovim okoliem.
Uz sve izume i tehnika pomagala koje svakodnevno
upotrebljavamo, donio je i negative strane vezane uz
tehniki napredak naruavanje odnosa ovjeka s priro

dom. Pretjerano iskoritavanje, zagaivanje i neodgovo

ran odnos prema prirodi donio je i posljedice: kisele kie,
poveanje koliine klora i ugljikova dioksida u atmosferi,
stakleniki uinak, irenje pustinja, unitavanje ozon
skog omotaa, poveano tetno zraenje, klimatske
promjene i druge tete. Brojne udruge za zatitu okolia,
upozoravajue informacije iz medija, pa i sadraji nas

EKOLOGIJA

AUTEKOLOGIJA
prouava odnose
izmeu svakog
pojedinog organizma
i njegove ivotne
sredine

DEMEKOLOGIJA
ispituje odnose u prirodi
koji su vezani uz vee
skupine organizama
(npr. natalitet,
mortalitet)

SINEKOLOGIJA
prouava odnose
izmeu raznih
populacija koje ive na
jednom podruju

Slika 3.1.5. Osnovna podjela ekologije

* etologija uporedna biologija ponaanja; npr. ponaanje ivotinja

166

SAETAK
tavnih jedinica poput ove, nastoje utjecati na nau savjest
i svijest. Prvi koji je upotrijebio pojam ekoloka savjest jest
otac moderne ekologije Aldo Leopold, ameriki ekolog,
umar i okolini aktivist, autor djela Etika Zemlje. S ciljem podi
zanja ekoloke svijesti ljudi obiljeava se Dan planeta Zemlje
(22. travnja) i Svjetski dan zatite okolia (5. lipnja) i.
Istrai koji se jo dani vezani uz zatitu okolia obiljeavaju.
Ekologija je sloena, interdisciplinarna bioloka grana (sli
ka 3.1.4.) koja ukljuuje spoznaje brojnih drugih znanstvenih
podruja, polja, grana i disciplina.

Ekologija je znanost koja prouava odnose

meu ivim biima, njihov odnos prema
okoliu te utjecaj okolia na njih.
Okoli je sve to nas okruuje (i iva bia i
neiva priroda).
Pojam zatita okolia odnosi se na aktivnosti
iji je cilj smanjenje ovjekova tetna
djelovanja na okoli.

Osnovnu podjelu ekologije moemo prikazati na sljedei

nain (3.1.5.).
U uem smislu, a ovisno o skupinama organizama ije
meudjelovanje s okoliem prouava, ekologiju dijelimo na
ekologiju virusa, ekologiju bakterija, ekologiju biljaka (fitoe
kologiju), ekologiju ivotinja (animalnu ekologiju) i ekolog
iju ovjeka (humanu ekologiju). Nadalje, unutar svake od
ovih ekolokih nalaze se brojne poddiscipline, npr. unutar
ekologije ivotinja razlikujemo ekologiju kukaca, ekologiju
mekuaca, ekologiju riba i brojne druge.

PROVJERI
ZNANJE
1. Navedi razliku izmeu pojmova: ekologija i zatita
okolia.
2. Razmisli i odgovori zato je ekologija
interdisciplinarna grana biologije.
3. Opii barem jednu aktivnost usmjerenu na zatitu
okolia.
4. Istrai koje ekoloke udruge i udruge za zatitu
okolia provode aktivnosti u mjestu u kojem
stanuje.

167

3.2.
E

KOLOKI IMBENICI

Stanite ili biotop podruje je na kojem pod istim uvjetima ive

odreena iva bia. Ali zato neki organizmi ive ba na tono
odreenom mjestu i nigdje drugdje? Zato je arktika lisica
odabrala ivjeti na podruju gdje temperatura padne i do
40 C (slika 3.2.1.)? Kojim se dijelom stanita koriste
organizmi? Odgovore pronai u ovoj nastavnoj jedinici.

Slika 3.2.1.
Arktika lisica

Svako ivo bie ivi na odreenom podruju svoga okolia, pa moemo

rei da ima svoju adresu, a nain na koji se hrani svojevrsno mu je za
nimanje. Djetli se hrani buei koru drvea i traei liinke, a drozd
cikelj se hrani na tlu i gnijezdi na stablu na visini od dva metra (slika
3.2.2.).
Za neke ivotinje stanite moe biti ogranieno na privremenu baru u
pustinji ili dio ume.
U irem smislu, stanite ini poseban raspored ivih bia zajedno s
prostorom u kojem su oni u najuoj vezi.
Prisjeti se kako nazivamo ustroj ivih bia koji obuhvaa ire geografsko
podruje, a odreeno je geografskom irinom i nadmorskom visinom.

Slika 3.2.3.
Koala

Poloaj odreene vrste u stanitu te

nain na koji ona ivi i ostvaruje sve svoje
ivotne potrebe naziva se ekoloka nia.
Biljke i ivotinje mogu dijeliti isto stanite
jer imaju razliite ekoloke nie. Tako
arktika lisica u potrazi za glodavcima ili
strvinama sisavaca prijee i vie od 1 000
kilometara preko leda koji slobodno plu
ta po moru noen strujama i vjetrom. Dok
neke vrste tijekom ivota imaju vie od
jedne ekoloke nie, primjerice gusjenica.
Slika 3.2.2.
a) Djetli i
b) drozd imaju
isto stanite,
ali razliitu
ekoloku niu

168

Neke vrste organizama ive na velikim

podrujima, dok druge ive na malom ge
ografskom podruju. Na primjer, koala u
Australiji ivi samo u podruju gdje raste
drvo eukaliptusa (slika 3.2.3.). Istrai u
dodatnoj literaturi zato.

ZNA LI?
Gdje e ivjeti pojedina biljka ili ivotinja, kako e rasti i
razmnoavati se te koliko e biti brojno zastupljena ovisi
o mnogim imbenicima. Ekolozi su podijelili ekoloke
imbenike:
na ive komponente okolia, tj. na biotike imbenike,
koji ukljuuju sva iva bia koja utjeu na pojedini organi
zam
na abiotike imbenike, koji ine fizikalna i kemijska
svojstva okolia.
Ekoloki imbenici nisu konstantni, nego se mijenjaju (slika
3.2.4.).
Intenzitet i kakvoa ekolokih imbenika mijenja se ovis
no o prostoru i vremenu, ali svaka vrsta moe egzistirati
samo u odreenim granicama najnie i najvie toke vri
jednosti tih imbenika. Ekoloki je minimum najmanji
intenzitet nekog imbenika da bi organizam opstao, dok
je ekoloki maksimum najvei intenzitet koji organizam
moe podnijeti. Najpovoljnija vrijednost za neki organizam
naziva se ekoloki optimum, a nalazi se izmeu ovih dviju
vrijednosti.

Albatrosi (slika 3.2.11.) su ptice subpolarnih

voda Antarktike, iako ih nalazimo i na
podrujima umjerenih i tropskih mora.
Treba im sedam godina da postanu spolno
zreli, razmnoavaju se svake druge godine, a
izlegu samo jedno jaje. Neophodni uvjet za
njihovo razmnoavanje je (pored partnera
i pogodnog stanita) nazonost veeg broja
jedinki to potie rituale udvaranja i gradnje
gnijezda. Grade gnijezda u obliku humaka od
zemlje i trave na stijenama uz vodu. Izvrsni
su letai, velikog raspona krila (i do 3,5 m).
Do 50. godine ivota albatros preleti est
milijuna kilometara. Neki albatrosi provode
zimu i do 12 000 km daleko od gnjezdita. 21
vrsta je prepoznata od IUCN-a, a ak 19 vrsta
je pred izumiranjem.

a) Ljeto

Slika 3.2.4.
Isto stanite
(rijeka
abranka,
Gorski kotar)
u razliitim
godinjim
dobima

b) Zima

169

Ograniavajui je imbenik za rast

hrasta lunjaka dovoljna koliina vode
u tlu. Hrast lunjak zahtijeva duboko
glinovito ili pjeskovito vlano zemljite
s visokom razinom podzemnih voda.
Bukove ume uspijevaju na razliitim
vrstama tla (stabla se bukve duboko
zakorjenjuju, a korijen im se odlino
prilagoava uvjetima terena).

Raspon izmeu ekolokog minimu

ma i maksimuma za neki inbenik,
unutar kojeg je mogu opstanak or
ganizma naziva se ekoloka valen
cija (slika 3.2.5.). Ona je razliita za
svaku vrstu, za njezin razvojni stadij,
za fizioloke procese, kao i za svaki
imbenik posebno. Ekoloka va
lencija za temperaturu potrebnu za
ivot komarca ima raspon od 30 C
do +35 C. Ekoloki optimum mu je
temperatura 20 30 C, te vlanost
zraka od 60%. Ako se temperatura
povisi iznad 35 C, a vlanost zraka
padne ispod 25%, komarac e ug
inuti (slika 3.2.6.).
Razlikujemo eurivalentne vrste
ili generaliste, koji imaju iroku
ekoloku valenciju (bukva, slika
3.2.7.), i stenovalentne vrste ili
specijaliste, koji imaju uzak raspon
izmeu ekolokog minimuma i mak
simuma (hrast lunjak, slika 3.2.8.).

Slika 3.2.5. Ekoloka valencija

170

Slika 3.2.6. Razvojni stadiji komarca

Ograniavajui imbenici pred

stavljaju bilo koji abiotiki ili biotiki
imbenik koji smanjuje ili poveava
podruje u kojem organizam moe
ivjeti. Ovi imbenici se ili previe uda
ljavaju od optimuma ili prelaze granice
ekoloke valencije. 1840. godine Jus
tus von Liebig je provodei eksperi
mente na biljkama doao do zakljuka
da rast biljaka ograniava ona tvar
koju biljka iz tla dobiva najmanje.
Primjerice, nedostatak magnezijevih
iona(Mg2+) koji je sastavni dio klorofila,
u biljci smanjuje podruje tolerancije
odnosno izaziva promjene u procesu
fotosinteze (slike 3.2.9. i 3.2.10.).

Slika 3.2.7. Bukva

SAETAK
Slika
3.2.8. Hrast
lunjak

Stanite ili biotop podruje je na kojem ivi

odreena vrsta.
Ekoloka nia je specifian odnos
meudjelovanja organizama i okolia.
Ekoloki minimum ini najmanji intenzitet
nekog imbenika koji omoguuje opstanak
organizma. Pod ekolokim maksimumom
podrazumijevamo najvei intenzitet nekog
imbenika da bi neki organizam mogao opstati.
Raspon izmeu donje i gornje granice nekog
imbenika unutar kojeg je mogu ivot
organizma nazivamo ekolokom valencijom.

Slika 3.2.9.
Penica ima
bolji prinos
ako u tlu ima
dosta kalija

PROVJERI
ZNANJE
1. Navedi razliku izmeu pojmova stanite i ekoloka nia.
2. Istrai i nabroji ekoloke imbenike koji utjeu na ivot
arktike lisice.
3. Objasni to podrazumijevamo pod ograniavajuim
imbenikom.
4. Objasni to oznaavaju pojmovi eurivalentna i
stenovalentna vrsta. Imenuj barem jednu biljnu vrstu koja
je eurivalentna i jednu koja je stenovalentna. Pronai i po
jedan primjer za eurivalentan i stenovalentan ivotinjski
organizam.

Slika 3.2.10.
Kukuruzu odgovara
vea koliina fosfora

5. Razmisli i odgovori: kada bi neko stanite bilo uniteno,

primjerice sjeom ume, koji bi organizmi imali veu
ansu za preivljavanjem eurivalentni ili stenovalentni.
Obrazloi odgovor.

171

3.3.
A

BIOTIKI EKOLOKI
IMBENICI

ivotni uvjeti koji vladaju na odreenom podruju odluuju koji e organizmi ivjeti na tom podruju.
Zahvaljujui prilagoavanju na razliite imbenike okolia, organizmi naseljavaju prostore gotovo svih
geografskih irina i duina. Prisjeti se fizikalnih i kemijskih svojstava vode o kojima si uio/uila u prvom
razredu. Objasni zato je voda vana za iva bia. Zato gotovo sav ivot na Zemlji ovisi o Sunevoj
energiji? Zato je transpiracija biljkama tako vana?

TEMPERATURA
Temperatura okolia neprestano se mijenja, iz sata u sat, iz dana u dan,
kroz godinja doba, od mjesta do mjesta. Ve male temperaturne razlike
mogu utjecati na stanite i na iva bia u njemu.
Dva podruja na svijetu mogu imati istu prosjenu dnevnu temperatu
ru, primjerice od 10 C, a da na njima rastu razliite biljke. Na jednom
podruju dnevna temperatura moe iznositi 13 C, a nona 7 C. Na
drugom podruju dnevna temperatura moe iznositi 20 C, a nona
0 C, znai prosjeno 10 C. Biljke reagiraju na ekstremne temperature
isto kao na prosjene dnevne temperature. Na primjer, rajica e rasti i
na temperaturi ispod 13 C, ali nee imati plodova (slika 3.3.1.). Biljke se
prilagoavaju razliitim temperaturama.
Neke stablaice, poput ogoljelih breza (slika 3.3.2.), preivljavaju zimu
tako da izgube lie. Na ivotu ih odrava energija pohranjena u korijenu
u obliku kroba, sve dok u proljee toplije vrijeme ne potakne rast novog
lia. Mnoge su etinjae, kao primjerice smreka, vazdazelene. Imaju de
beo votan ovoj listova te igliast oblik, koji smanjuje mogunost smr
zavanja. Pojedine biljke tijekom zime smanjuju aktivnosti ili s njima u
potpunosti prestaju. Tako primjerice jednogodinje biljke ugibaju nakon
cvjetanja u kasno ljeto, ali ostavljaju sjemenke koje e preivjeti zimu i
proklijati na viim temperaturama sljedeeg proljea.

Slika 3.3.1. Plodovi rajice

Slika 3.3.2. Breze i smreke zimi

Nepovoljni ivotni uvjeti za razvoj biljaka neizravno e utjecati na ivotinje

tako da e biti manje hrane i manje sklonita za njih. Stoga je bioloka
raznolikost u pustinjama i polarnim krajevima manja. Niske temperature
zraka i kratko vegetacijsko razdoblje imbenici su koji utjeu na to da u
polarnim krajevima ivi relativno mali broj ivotinja (slika 3.3.3.). Pustinje
oskudijevaju kiom i zato su siromane biljkama, pa u njima ivi manje
ivotinja (slika 3.3.4.). S druge strane, kine tropske ume obiluju razno
likim biljem, kao i velikim brojem razliitih ivotinjskih vrsta (slika 3.3.5.).
Slika 3.3.3. Vegetacija polarnih krajeva

172

ZNA LI?
Najnia zabiljeena temperatura na svijetu
iznosi 89,6 C, a zabiljeena je 21. srpnja
1983. u Vostoku, znanstvenoj postaji na
Antartiku. Najvia zabiljeena temperatura
na svijetu iznosila je +58 C, a zabiljeena je
13. rujna 1922. u Al Aziziyah u Libiji. Najvei
raspon zabiljeene temperature na jednoj
lokaciji iznosi 105 C (od 68 C do +37 C) u
Verkojansku u Sibiru.

Slika 3.3.4.
Vegetacija pustinje

Temperaturne oscilacije (kolebanja) ope

nito su vea na kopnu nego u morima.
Zbog ujednaenije temperature vode
(manjih kolebanja), mora su bogatija ivim
biima od voda na kopnu.

Slika 3.3.5. Kina tropska uma

173

Neke ivotinje mogu kontrolirati temperaturu svoga tijela, dok drugima tje
lesna temperatura ovisi o temperaturi okolia. S obzirom na tjelesnu temper
aturu, ivotinje mogu biti:
1. poikilotermne ili ektotermne s promjenjivom tjelesnom tempe
raturom (beskraljenjaci, ribe, vodozemci, gmazovi)
2. homeotermne ili endotermne sa stalnom tjelesnom temperaturom(ptice
i sisavci)
3. heterotermne ovisno o potrebama mogu ukljuiti endotermiju ili
ektotermiju (neki kukci, ptice, imii).
Nestalnu ili promjenjivu tjelesnu temperaturu imaju beskraljenjaci, ribe, vo
dozemci i gmazovi. Njihova temperatura ovisi o temperaturi okolia, pa im se
temperatura tijela ee mijenja.
Razmisli zato se tjelesna temperatura riba manje mijenja u odnosu na druge
poikilotermne ivotinje.
Vodozemci i gmazovi moraju preivjeti vee temperaturne promjene, pri emu
im pokrov tijela prua slabu izolaciju. Naime, za vrijeme velikih hladnoa oni
usporavaju sve svoje ivotne funkcije toliko da se jedva odravaju na ivotu.
Takvo stanje, prilikom kojeg organizmi za preivljavanje iskoritavaju rezerve
masnog tkiva, nazivamo dijapauzom (slika 3.3.6.). Dijapauza moe zavriti
kobno ako pone nakon obilnog obroka. Na niskim temperaturama probavni
enzimi prestaju djelovati, pa ivotinje ugibaju od truljenja hrane unutar vlas
titog organizma. Toplije vrijeme prekida dijapauzu, gmazovi kreu u lov i ob
navljaju potroenu rezervu masnog tkiva. Toplinu tijela odravaju i pokreti
miia pa vodozemci i gmazovi drhte kako bi se zagrijali. Visoke temperature
i suna razdoblja neke ivotinje preivljavaju u stanju mirovanja i smanje
nog metabolizma. Takvo stanje nazivamo estivacija, primjerice puevi (slika
3.3.7.), glodavci i vodozemci.
Stalnu tjelesnu temperaturu imaju ptice i sisavci. Tjelesna temperatura
sisavaca iznosi prosjeno 36,9 C. Ptice imaju viu tjelesnu temperaturu, u
rasponu od 38 C do 42 C dok jednootvori imaju od 30 C do 32 C. Za
odravanje stalne tjelesne temperature ptice i sisavci imaju dlake, perje,
masno tkivo te razvijeniji krvoilni sustav. Ptice mijenjaju perje jednom ili
dvaput godinje da bi se pripremile na nove vremenske uvjete; tu pojavu
nazivamo mitarenje. Mijenjanje dlake kod sisavaca naziva se linjanje.
Hladne, zimske, nepovoljne uvjete neke ivotinje poput jea, puha (slika
3.3.8.), rakuna ili imia, ali i nekih tobolara preivljavaju u stanju
mirovanja uz pad tjelesne temperature i smanjenog metabolizma ili u stanju
hibernacije.

174

Slika 3.3.6.
Riovka se
nakon zime
suna

Slika 3.3.7.
Estivacija pua

Slika 3.3.8. Puh

Neke ivotinje izbjegavaju hladne

dane migracijama u toplije kra
jeve, na primjer ptice selice, kitovi,
imii, neke ribe i leptiri (slika
3.3.9.).

Slika 3.3.9.
Leptir monarh

Slika 3.3.10.
Bazalni metabolizam
razliitih organizama

Bez obzira na to je li rije o home

otermnim ili poikilotermnim
ivotinjama, u podrujima s vi
sokim temperaturama ili izrazito
niskim temperaturama ivot im
moe biti ugroen jer ekstremne
temperature unitavaju enzime
koji kontroliraju vane kemijske
reakcije u organizmu.
Tjelesna temperatura utjee na
bazalni metabolizam* orga
nizma. Znamo da manje ivotinje
imaju bri metabolizam od veih.
Na primjer, metabolizam mia 20
je puta bri od metabolizma slona.
Vee ivotinje imaju manju
povrinu tijela u odnosu na volu
men, zbog ega oslobaaju ma
nje topline (slika 3.3.10.).

* bazalni metabolizam minimum potrebne energije za dnevno odravanje tjelesnih funkcija organizma u mirovanju

175

VODA I VLAGA
Voda ini temelj ivota na Zemlji. Vana
je jer omoguuje sve ivotne procese
biljaka i ivotinja. Maseni udio vode iz
nosi prosjeno 95% kod biljaka i 70%
kod ivotinja.
Velike koliine vode u biljci usporavaju
nagla zagrijavanja i hlaenja. Hlaenje
biljaka pomae isparavanje tekuine
kroz povrinu listova prilikom tran
spiracije.
Svakoj je biljci mnogo vei pro
blem sua koja nastupa nakon
vruine. Kako bi sauvale vodu, biljke

zatvaraju pui na listovima, ime smanjuju transpiraciju, ali i evapo

racijom* usporavaju fotosintezu. Prave pustinjske biljke mogu bez
oteenja preivjeti i veliko poveanje temperature zbog mnogih pri
lagodbi kojima uvaju i pohranjuju vodu. Kaktus saguaro (slika 3.3.11.)
u pustinji Sonora u Americi moe narasti do 15 metara i sadravati 7
tona vode. Nadzemni vegetativni organi soni su i zadebljali, tako da
imaju smanjenu povrinu za transpiraciju. Neke su se biljke prilagodile
sunim uvjetima malenim, dlakavim listovima (mriica, solnjaa), a neke
koastim listovima (lovor, rumarin, slika 3.3.12.). Takve biljke nazivamo
kserofiti. Naa najpoznatija kserofitna biljka je maslina.
Vlane ume i livade nastanjuju abnjaci, trske, aevi, koji imaju velike
listove s mnogo pui. To su higrofiti. Prijelazni oblici izmeu kserofita i
higrofita jesu mezofiti. Takvo je uglavnom nae listopadno drvee (hrast
lunjak, bukva, obini grab), te soja i zob. Hidrofiti su biljke iji vegeta
tivni dijelovi ive ispod vode, plutaju na njoj ili su djelomino uronjeni
primjerice strelica, oraac, ria, lopo (slika 3.3.13.).

Slika 3.3.12. Rumarin

Slika 3.3.11. Kaktus saguaro

Slika 3.3.13. Lopo
* evaporacija isparavanje; prelazak vode iz tekueg u plinovito stanje

176

I ivotinje su se prilagodile sunim ivotnim uvjetima. Tije

lo kukaca prekriveno je hitinskim pokrovom koji spreava
isuivanje, a gmazovi imaju ronate ljuske ili ploe na
povrini tijela. Pustinjske deve (slika 3.3.14.) mogu preivjeti
dugo vremensko razdoblje u potrazi za hranom i vodom.
Debele dlake na leima tite ih od Sunevih zraka. Tijelo
se ne znoji dok se ne zagrije do 40 C (poikilotermne su)
te na taj nain uva vodu. Gubitak vode smanjuje i izrazi
to koncentriran urin. Zanimljivo je da mogu preivjeti gu
bitak vode koji odgovara etvrtini njihove tjelesne teine
(kod ovjeka gubitak vode osmine tjelesne teine dovodi
do smrti). Deve posuuju vodu iz pohranjene masnoe u
grbi (ija masa moe dosegnuti i do 45 kg), a ne iz masnog
tkiva koje se nalazi ispod koe. Masnoa, kada se razgradi,
osigurava i do 49 litara vode. Nakon dugog sunog razdo
blja deve omrave, a grbe se objese. Zato im pronau vodu
mogu za 10 minuta popiti ak 90 litara vode i poprimiti svoj
uobiajeni izgled.

Slika 3.3.14. Jednogrba deva

177

SVJETLOST
Suneva je svjetlost vaan imbenik za sav ivot na Zem
lji. Zelene je biljke rabe za fotosintezu, dakle za proizvod
nju vlastite hrane, a one slue kao hrana biljodernim
ivotinjama. Nekim je biljkama potrebno vie svjetlosti, pa
ih nalazimo na otvorenim prostorima (kadulja, ivanica,
hrast), dok na sjenovitim mjestima rastu biljke kojima nije
potrebno mnogo svjetlosti, poput paprati, proljetnica - drijemovac, afran (slika 3.3.15.), brljana, bukve i dr. Tako
ume smreke i jele tvore ume tame u kontinentalnoj,
vazdazelenoj umi.
ivotinje koje su uglavnom aktivne danju zovemo di
uralne ivotinje (gepardi, zmije), a ivotinje koje su ak
tivne nou zovemo nokturalne (imii, sove (slika
3.3.16.), puhovi).

Slika
3.3.15. a)
Drijemovac,
b) afran

a)

b)
Slika 3.3.16. Sova

178

Neke su se ivotinje prilagodile razliitim svjetlosnim

uvjetima u okoliu. Tako se ovjeja ribica (slika 3.3.17.) u
potpunosti prilagodila ivotu u tami. Ovaj je endemski vo
dozemac bezbojan, nema pigmenata jer ne dolazi u dodir
sa Sunevim svjetlom. Zakrljale su mu oi skrivene ispod
prozirne koe.
Postoje predrasude da su imii (slika 3.3.18.) slijepi,
no oni imaju oi kojima vide, ali im smeta svjetlost.
imii kroz usta i nos isputaju zvune signale koji se
odbijaju i ponovo ih hvataju velikim uima. Oni zapravo
gledaju uima, a takav nain orijentacije nazivamo
eholokacija.

Slika 3.3.17.
ovjeja ribica

SAETAK

Abiotiki su imbenici: temperatura, voda i

svjetlost.
Temperatura je vana za odvijanje ivotnih
procesa u organizmima. Biljke i ivotinje
prilagodile su se promjenama temperature
u okoliu, vlanim i sunim stanitima,
razliitim svjetlosnim uvjetima.
Razlikujemo ivotinje s nestalnom
(poikilotermne) i ivotinje sa stalnom
tjelesnom temperaturom (homeotermne).
Mitarenje, linjanje i zimski san ivotinjske su
prilagodbe na promjene temperature okolia.

PROVJERI
ZNANJE
1. Objasni zato je temperatura vana za odvijanje
ivotnih procesa u organizmima.
2. Navedi prilagodbe stablaica umjerenog podruja
na preivljavanje tijekom hladnog zimskog
razdoblja.
3. Na primjerima objasni prilagodbe ivotinja na
niske i visoke temperature okolia.
4. Istrai kako slatkovodne ivotinje spreavaju
ulazak prevelike koliine vode u tijelu osmozom.
Zato morski organizmi nemaju taj problem?

Slika 3.3.18. imi

5. Eholokacija nije svojstvena samo imiima.

Pronai i opii jo jedan primjer eholokacije iz
ivotinjskog svijeta.

179

3.4.
B

IOTIKI EKOLOKI
IMBENICI
Smatra se da danas ivi gotovo sedam milijardi stanovnika na Zemlji, to je sedam puta vie nego prije
samo 200 godina. Svake se godine broj poveava za 80 milijuna stanovnika i predvia se da e 2019. godine
iznositi osam milijardi stanovnika. Dakle, broj je stanovnika u stalnom porastu, dok je brojnost mnogih
populacija biljaka i ivotinja u dramatinom opadanju. Zato brojnost ljudske populacije neprestano raste?
Zato se brojnost populacija nekih organizama kontinuirano smanjuje? Odgovore na ova pitanja dobit e u
ovoj nastavnoj jedinici.

Osim abiotikih imbenika,

na razvoj pojedinog or
ganizma, pa i itave popu
lacije, utjeu i odnosi meu
jedinkama iste vrste te
odnosi meu jedinkama
razliitih vrsta. To su biotiki
imbenici (slika 3.4.1.).

RAZVOJ
(kakav?)

STRUKTURA
(koja?)

BIOTIKI
IMBENICI

BROJNOST
(koliko?)

PROSTORNI
RASPORED
(gdje?)

Slika 3.4.1. Utjecaj biotikih imbenika na populacije

ODNOSI IZMEU JEDINKI ISTE VRSTE

Jo je Charles Darwin izraunao da samo od jednog para
slonova moe nastati populacija od 19 milijuna jedinki
unutar 750 godina.
Ako znamo da slonica u ivotu daje samo 5-6 mladih, zato
nije tako u stvarnosti? to misli, koji imbenici utjeu na razvoj populacije slonova? (slika 3.4.2.)
Populacija je skup jedinki iste vrste, obino i zajednikog
podrijetla, koje ive na odreenom prostoru i mogu se
meusobno razmnoavati. Sposobnost razmnoavanja
specifina je za svaku vrstu te ovisi o uvjetima okolia.
Njezina se brojnost poveava ili smanjuje, drugim rijeima:
neprestano se mijenja. Mogu je neogranien porast
populacije u okoliu u kojem ima dovoljno hrane i pros
tora, a nema konkurentskih odnosa ni grabeljivaca. Takav

180

Slika 3.4.2. Brojnost slonova u stalnom je opadanju

ZNA LI?
okoli moe zadovoljiti ivotne potrebe odreenog broja vr
sta i njihovih populacija. Ipak je u takvom okoliu ograniena
koliina hrane i veliina prostora. Prema tome, ogranien
je i rast populacije. Kaemo da postoji odreeni kapaci
tet okolia. Meu jedinkama se javljaju kompeticijski
(konkurentski) odnosi. Primjerice, dvije vrste rakova vitiara
ive zajedno na stijenama uz more u podruju plime i oseke.
To su morske ivotinje koje imaju plivajue liinke. Liinke
se privrste na stijenu na kojoj prelaze u sjedilaki oblik.
Podruje koje naseljavaju obje vrste (podruje preklapanja)
predstavlja zonu kompeticije u kojoj se javljaju konkurentski
odnosi za prostor i hranu (slika 3.4.3.).

visok
vodostaj (plima)

Riba klaun ivi u simbiozi meu lovkama

morske vlasulje. Ima sluzavi omota koji je
titi od arnih stanica vlasulje, a vlasulja je
titi od veih riba. Zauzvrat riba klaun isti
sediment s lovki, a vlasulja se hrani njenim
ostacima hrane.

Semibalanus balanoides

osnovna nia Chtamalus

realizirana nia
Chtamalus

Chtamalus stellatus

U prirodi je mortalitet visok, posebice za ptice, kod

kojih svega 50% doivi starost. Premda ivotni vijek crvenogrudnoga kosa iznosi gotovo 11 godina,
jedinke ove vrste u prosjeku doive samo 1,4 godine.

I napuhavanje je obrana od neprijatelja. Riba

je na prvi se znak opasnosti pretvara u balon
veliine nogometne lopte koji je prekriven
otrim bodljama. Naime, modificirane ljuske
na njenom tijelu bono su poloene, ali se
u opasnosti napuhnu i ljuske se usprave.

nizak
vodostaj (oseka)

Slika 3.4.3.
Rakovi vitiari na stijeni u podruju zone plime i oseke

181

Biotiki potencijal imbenik rasta populacije razliit je kod pojed

inih vrsta. Na primjer, neke jednogodinje biljke (slika 3.4.4.), kukci (slika
3.4.5.) ili bakterije imaju nagao rast populacije. Obino takve vrste imaju
mnogo potomaka, kratko reproduktivno razdoblje, krai ivotni vijek i
nema roditeljske brige za potomke.
Za razliku od njih, primjerice jeleni (slika 3.4.6.), slonovi, kitovi (slika
3.4.7.) imaju malen broj potomaka, brinu se za potomke, imaju dugo re
produktivno razdoblje i dui ivotni vijek, pa kaemo da imaju sporiji rast
populacije.

Slika 3.4.7.
Kitovi

Slika
3.4.5.
ohar

Slika 3.4.4. Kadulja

Slika 3.4.6. Jeleni

Za praenje brojnosti neke populacije potrebno je znati gustou populaci

je. Mjerilo gustoe svake populacije ini broj jedinki neke vrste na nekom
prostoru ili ukupna masa suhih ili svjeih jedinki (biomasa). Prema posljed
njem popisu stanovnika iz 2001. godine u Republici Hrvatskoj prosjena je
gustoa stanovnika iznosila 78,5 stanovnika po kvadratnom kilometru.
Istrai koliko stanovnika ivi u mjestu u kojem stanuje. Je li taj broj rastao
ili opadao u posljednjih 10 godina? Koji su razlozi tomu?
Za odreivanje gustoe populacije koriste se metode prebrojavanja vrsta
na odreenoj povrini (m2, km2, ha), prstenovanje (odreivanje brojnosti

182

na temelju markiranih ivotinja,

slika 3.4.8.), telemetrija (praenje
markiranih ivotinja). Primjenjuje
se i procjena broja jedinki na nekoj
povrini, ako nije mogue tono
prebrojavanje, a esto se koristi za
utvrivanje pokrovnosti pojedinim
biljnim vrstama.

ZNA LI?
Slika 3.4.8.
Prstenovan
galeb

Gustoa populacije ovisi o:

natalitetu broju novoroenih jedinki u nekoj popu
laciji
mortalitetu (smrtnosti) broju umrlih jedinki u nekoj
populaciji
potencijalu razmnoavanja
uspjenosti preivljavanja
rasprostranjenosti populacije.

Mnoge ivotinje upozoravaju grabeljivce da

su neugodna okusa tako da se istiu blistavim
bojama, no neke se ivotinje koriste zvukom
za uzbunjivanje, primjerice leptiri medonjice,
koji su neugodna okusa. Na zvuk imia koji
se pribliava leptir reagira proizvodei brze
kliktaje koji govore da je neugodna mirisa i da
se ne zamara lovei ga.

Glasno itei sjajno obojen skakavac Romalea

microptera u samoobrani se pjeni iz usta i prsa.
Kako bi odvratio znatieljna grabeljivca poput
gutera ili ptice, skakavac se brani kemijskim
obrambenim mehanizmom mijeajui zrak
s otopinom kemijskih tvari koje djeluju kao
repelenti*.
a)

b)

c)

Slika 3.4.9. Populacije mogu biti razliito rasprostranjene: a) sluajno,

b) jednoliko, c) grupno.

Jedinke neke populacije mogu biti rasprostranjene na tri

naina (slika 3.4.9.): sluajno ili nasumce, jednoliko i gru
pno. Sluajan raspored jest onaj kod kojeg su jedinke,
kako mu i sam naziv govori, sluajno ili nasumce, nepravilno
rasporeene u prostoru u odnosu na druge jedinke. Jednolik
raspored posljedica je ravnomjernog rasporeda ekolokih
imbenika u biotopu ili teritorijalnosti. Najei je raspored u
prirodi grupni raspored kada organizmi formiraju manje
ili vee skupine u prostoru.
* repelent sredstvo protiv kukaca (odbija ih), npr. komaraca

183

Slika 3.4.10.
Jastreb

ODNOSI MEU JEDINKAMA

RAZLIITIH VRSTA
Odnose meu jedinkama razliitih vrsta moemo podi
jeliti u pet skupina: predatorstvo, kompeticija, parazitizam,
mutualizam i komenzalizam. Ovakva se podjela temelji na
injenici da jedna vrsta ima koristi ili tete od druge vrste
pri odgovarajuem nainu ivota.

Slika
3.4.11.
Vuk

Predatorstvo
Predator ili grabeljivac vrsta je organizma koja se hrani
drugom vrstom organizma plijenom. Grabeljivci su u
veini sluajeva vei od plijena, a plijen moe biti biljnog ili
ivotinjskog podrijetla. Prirodna selekcija u skladu s evolu
cijom razvila je prilagodbe grabeljivaca za pronalaenje,
hvatanje i jedenje plijena. Tako je primjerice ptica gra
bljivica jastreb (slika 3.4.10.) odlian leta koji hvata ptice i
zeeve iz zasjede.
Graom tijela (oblik glave, onjaci, duge noge, uzak grud
ni ko, laktovi uvueni prema unutra, a ape prema van)
vuk je prilagoen hvatanju i jedenju plijena. Ima dobro
razvijena sva osjetila, a posebice njuh i sluh (slika 3.4.11.).
Openito moemo rei da grabeljivci imaju dobro razvi
jena osjetila vida, sluha ili njuha, imaju otre zube, savinut
kljun, pande... kako bi to lake ulovili i savladali pli
jen. Boja perja ptica i dlake sisavaca esto odgovara boji
okolia. I plijen posjeduje prilagodbe kako bi se obranio
od grabeljivaca. Sposobnost bijega pred grabeljivcem
jedna je od prilagodbi zatite plijena od predatora. ivot
u stadu omoguuje ivotinjama da pobjegnu u suprot
nim pravcima te tako zbune protivnika. Brlozi u gustoj
vegetaciji, izmeu stijena ili pod zemljom ine sigurna
sklonita pred opasnou iz kojih ne izlaze na due vrijeme
ni u potragu za hranom. Biljoderi imaju vrlo izotrena
osjetila mirisa, vida i sluha kako bi na vrijeme otkrili
opasnost. Neki se hrane nou kada je aktivan manji broj
grabeljivaca, a danju se odmaraju u sigurnom sklonitu.
Mnoge su ivotinje naoruane rogovima za obranu, na
primjer srnda (slika 3.4.12.).

184

Slika 3.4.13.
Bogomoljka

Slika 3.4.12. Srnjak

Slika 3.4.14. Leptir letilist

Da bi se zatitile od prirodnih neprijatelja, neke ivotinje i

biljke oblikom tijela i bojom oponaaju druge ivotinje ili
okoli u kojem se nalaze. Ovakva se pojava naziva mim
ikrija. Bogomoljka (slika 3.4.13.) oblikom i bojom gotovo
je identina zelenoj granici na kojoj boravi, pa je stoga
nevidljiva dok miruje, ba kao i leptir letilist (3.4.14.).

ZNA LI?
Kompeticija
To je oblik meuodnosa dviju ili vie vrsta organizama koji
su ogranieni istim imbenikom. Tako su na primjer lavovi i
hijene u konkurentskom odnosu prema plijenu kao to je ze
bra. Mnoge se biljke natjeu za tlo ili pak koliinu Suneve
svjetlosti. Neke biljke spreavaju razvoj svojim susjedima
isputajui otrove u zemlju. Kada su dvije vrste u kompeticiji,
rezultat moe biti smanjenje broja druge vrste ili ak njezin
potpuni nestanak.
Simbioza je nain zajednikog ivota dvaju organizama (sli
ka 3.4.15.).

Mujak bogomoljki nalazi se na enkinu

jelovniku. Za njega je parenje opasna djelatnost
jer ga enka tom prilikom eli pojesti. Ipak,
prijetnja smru ne naruava spolni nagon
mujaka. U stvari, nakon to mu otkine glavu,
ivani refleks dovodi do toga da se mujak
pari jo silovitije. Mujak moe izbjei da ga
enka pojede jedino ako joj prie s lea iznimno
oprezno, izvan dohvata njenih snanih prednjih
nogu, a zatim se nakon parenja naglo povue.
enka to ini ne bi li nadoknadila veliku potrebu
za proteinima kako bi mogla stvoriti i do 1 200
jaja.

Oblici simbioze jesu:

1. parazitizam
2. mutualizam
3. komenzalizam.
Kada jedan organizam ivi na tetu drugog organiz
ma, govorimo o nametnitvu ili parazitizmu. Mnoge
ivotinjske vrste, kao to su pijavice (slika 3.4.16.), krpelji
(slika 3.4.17.), buhe i stjenice prehranjuju se krvlju doma
dara, a nalaze se na koi, perju ili dlaci drugog organizma

etinjae isto tako koriste kemijsku obranu

kako bi kukce drale podalje od sebe. Njihovo je
oruje smola ljepljiva, aromatina tekuina koja
prolazi posebnim kanalima kroz drvo. Smola
titi etinjae od napada gljiva i liinki kornjaa,
a i pretvara listove u neprobavljivu hranu. Ako
se kora oteti, smola izlazi i zatvara oteeno
mjesto. Smola postaje tvrda i staklasta, stvarajui
proziran grumen sa strane na stablu. Ako ovi
grumeni dou pod zemlju kad stablo ugine,
pretvaraju se u utu staklastu tvar koja moe biti
starija od 60 milijuna godina.
Zna li kako nazivamo ovu staklastu utu tvar?

Slika 3.4.16.
Riblja pijavica privrena
na repnoj peraji ribe

Slika 3.4.17.
Krpelj parazitira na
ljudskoj koi
Slika 3.4.15.
Simbioza drvea i gljiva

185

Poluparazit je imela, koju se moe primijetiti u obliku ze

lenih nakupina na vrhovima grana drvea (slika 3.4.19.).
Ona nije korijenom povezana s tlom, nego svojim haus
torijama bui grane svoga domadara i crpi iz njega vodu
i hranjive tvari. Listovi su joj zeleni, tako da moe proiz
vesti vlastitu hranu fotosintezom. Prava je parazitska biljka
raflezija (slika 3.4.20.), koja u tropskim umama Bornea
ivi na biljnom soku ostalih biljaka. Nema zelenih listova
pa svu hranu izvlai iz domadara. Ovaj najvei cvijet na
svijetu dosegne i promjer do 1 m. Njegov neugodan miris
privlai kukce koji se hrane trulim mesom. Iako ne uspiju
nai trulo meso, cvijet uvijek uspjeno oprae.

zovemo ih vanjskim nametnici

ma ili vanjskim parazitima
(ektoparaziti). Da bi preivjeli,
paraziti ne moraju ubiti svog
domadara, koji ih opskrbljuje
hranom i toplinom. Od njega uzi
maju samo dio raspoloive hrane.
Opasni postaju tek kad su u ve
likom broju i kad izazovu bolest,
najee kod starijih ivotinja
koje ih ne mogu uklanjati.
Unutarnji nametnici ili unutar
nji paraziti (endoparaziti, slika
3.4.18.), primjerice plazmodij,
metilj, trakavica, mnogo su opas
niji od vanjskih jer se u domadaru
odvija dio njihova ivotnog ciklu
sa. Svinjska trakavica moe imati
dva domadara: svinju i ovjeka.

Slika 3.4.18.
Djeja glista

Prisjeti se to si nauio/nauila o razvojnim ciklusima

metilja i trakavica u 2. razredu. Kako se moe zaraziti ovjim
metiljem, a kako svinjskom i goveom trakavicom? Zato je
iznimno opasno zaraziti se pasjom trakavicom? Imenuj predstavnike nametnikih oblia kojima se moe zaraziti ako ne
opere dobro voe i povre, ali i ako ne opere dobro ruke.

Slika 3.4.19. Imela

186

Ako obje vrste od zajednice imaju koristi, a nemaju tete,

tada govorimo o mutualizmu. Tako ive u skladnom
odnosu rak samac i moruzgva. Na pjeskovitu dnu ivi rak
samac. Mekani zadak skriva u naputenoj puevoj kuici.
Na kuicu stavlja moruzgvu koja ga titi od neprijatelja
lovkama, a rak moruzgvi omoguuje kretanje (slika 3.4.21.).
Primjer je mutualizma i opraivanje.
Prisjeti se to je opraivanje.

Slika 3.4.20.
Raflezija

Slika 3.4.21.
Rak samac i moruzgva

SAETAK
Glavni biotiki imbenici ine odnose meu
jedinkama iste vrste i odnose meu jedinkama
razliitih vrsta.

ivotinje kao to su pele,

leptiri (slika 3.4.22.), razni
kukci, imii i ptice prenose
pelud na njuku tuka raz
nog cvijea. Cvijee ih
privlai jarkim bojama i ob
likom te ih zauzvrat opskr
bljuje hranom.
Zajednica u kojoj jedna vr
sta ima korist, a druga nema
ni koristi ni tete naziva se
komenzalizam. Primjerice,
brljan nesmetano raste na
drveu (slika 3.4.23.).

Razmnoavanje je vaan odnos izmeu jedinki iste

vrste.
Na rast populacije utjeu uvjeti okolia, kapacitet
okolia te biotiki potencijal.
Poznavanjem gustoe populacije pratimo njen
prirodni prirast (stopu rasta).
Slika 3.4.22.
Leptir oprauje cvijet

Odnosi meu jedinkama razliitih vrsta

obuhvaaju predatorstvo, nametnitvo i simbiozu.
Vrste simbioze jesu: parazitizam, mutualizam i
komenzalizam.

PROVJERI
ZNANJE
1. Navedi koji odnos izmeu jedinki iste vrste
smatramo najvanijim. Objasni zato.
2. Objasni razliku izmeu biotikog potencijala riba i
slonova.
3. Navedi metode koje se koriste za odreivanje
gustoe populacija.

Slika 3.4.23.
Brljan na drvetu

4. Opii prilagodbe ptica grabljivica i zvijeri na

predatorski nain ivota.
5. Pronai u dodatnoj literaturi barem jedan biljni i
jedan ivotinjski organizam koji rabi mimikriju kao
zatitu od neprijatelja.

187

Izborni sadraj
Svaka je populacija iv i dinamian sustav. Ona se ne
prekidno kree i u prostoru i u vremenu. Zato govorimo
o dinamici populacije, pri kojoj se pod utjecajem van
jskih i unutranjih imbenika mijenjaju mnoge vane
populacijske karakteristike. Demografi (znanstvenici koji
prouavaju dinamiku populacije) definiraju stopu rasta
populacije kao koliinu kojom se veliina populacije mi
jenja u zadanom vremenu. Bilo da populacija raste, da se
smanjuje ili da zadrava istu veliinu, proces ovisi o etirima
imbenicima: raanju, umiranju, emigraciji (iseljavanju)
i imigraciji (useljavanju). Imigracija je kretanje jedinki u
populaciju, a emigracija je kretanje jedinki iz populacije.
Raanje i imigracija dva su procesa koja dodaju jedinke u
populaciju, dok umiranje i emigracija oduzimaju jedinke
iz populacije. Radi jednostavnosti, demografi obino
uzimaju da su emigracija i imigracija jednake nuli kada
raunaju stopu rasta populacije.
Uobiajeno je za demografe da velike populacije podijele
u skupine od po 1 000 i prikazuju podatke po jedinki. Stopa
raanja, stopa umiranja i stopa rasta za velike se populaci
je obino izraava po jedinki. Primjerice, ako je 52 roenih
i 14 umrlih na 1 000 jedinki u velikoj populaciji u jednoj
godini, stopa e raanja iznositi 52/1000 ili 0,052 roenih
po jedinki u godini. Stopa umiranja iznosit e 14/1000 ili
0,014 umrlih po jedinki u godini.

Ako je stopa rasta pozitivan broj, populacija e porasti, a

ako je negativan broj, populacija e se smanjiti.

EKSPONENCIJALNI MODEL RASTA

POPULACIJE
Kad stopa raanja u populaciji dulje vrijeme nadilazi
stopu umiranja, veliina e populacije kontinuirano rasti.
U stanju pozitivne stope rasta po jedinki populacija e dati
velik broj jedinki u svakoj generaciji; takav rast nazivamo
eksponencijalni rast. Populacija moe rasti brzo i kad je
stopa rasta mala. Opaanja u kojima populacije imaju ek
sponencijalni rast nazivamo eksponencijalni model rasta
populacije. Jedan od naina da razumijemo eksponen
cijalni model jest da prouimo grafikon na slici 3.4.24.
Grafikon eksponencijalnog rasta oblikuje karakteristinu
krivulju oblika slova J. S eksponencijalnim rastom veliina
populacije raste polako kada je populacija mala, dok se br
zina rasta poveava kako jedinke poveavaju populaciju.

broj jedinki

STOPA RASTA POPULACIJE

Stopa rasta moe se izraunati pomou jednostavne

jednadbe:
stopa raanja stopa umiranja = stopa rasta
Koristei se podacima iz prethodnog primjera moemo
izraunati stopu rasta po jedinki:
0,052 (roenih po jedinki) 0,014 (umrlih po jedinki) =
0,038 (rast po jedinki)
Da bismo izraunali broj novih jedinki koje e se dodati
populaciji u jednoj godini, jednostavno pomnoimo stopu
rasta po jedinki s brojem jedinki u populaciji. Ako populac
ija iz prethodnog primjera ima 50 000 jedinki, populacija
e porasti za 1 900 jedinki u jednoj godini:

188

0,038 x 50 000 = 1 900.

vrijeme
Slika 3.4.24. Eksponencijalni rast populacije krivulja
karakteristina oblika slova J

broj jedinki

Znanstveni je model primjenjiv ako pomae predvianju

ili objanjavanju uzoraka koji se mogu istraivati u stvar
nosti. Eksponencijalni je model primjenjiv za istraivanje
rasta populacije, ali samo pod odreenim uvjetima i
samo za ogranien vremenski period. Primjerice, popu
lacija mikroorganizama moe rasti eksponencijalno pod
uvjetom da je prisutna dovoljna koliina hrane i prostora
te ako se uklanjaju otpadne tvari. Slika 3.4.25. prikazuje
rast bakterija u laboratorijskim uvjetima.

kapacitet okolia (K)

vrijeme
Slika 3.4.26. Logistiki rast populacije
broj bakterija
(u tisuama)

LOGISTIKI MODEL RASTA POPULACIJE

vrijeme u satima
Slika 3.4.25. Eksponencijalni rast populacije
bakterija

Ponekad eksponencijalni model nije primjenjiv za mnoge

populacije. U prirodnom okruenju populacija ne moe
rasti neogranieno dugo jer sredstva postaju nedovoljna, a
otpad se akumulira. Bilo koji imbenik (primjerice prostor)
koji moe ograniiti rast populacije naziva se limitirajui
imbenik. Sve populacije u konanici ograniava okoli u
kojem ive. Eksponencijalni je model rasta jednostavan jer
podrazumijeva neprekidnu reprodukciju, identinost svih
organizama i nepromjenjivost okolinih imbenika. esto
se koristi u mikrobiologiji (rast bakterija), razmnoavanju
insekata, ribnjaarstvu i slino.

Stope raanja i umiranja nisu stalne, nego se mijen

jaju s veliinom populacije. Ako promotrimo logistiki
model rasta populacije (slika 3.4.26.), uoit emo da ga
izgrauje eksponencijalni model uzimajui u obzir utjecaj
limitirajueg (ograniavajueg) imbenika. Kapacitet
okolia (K) pojam je koji susreemo kod logistikog mode
la, a oznaava broj jedinki koje okoli moe odrati tijekom
duljeg razdoblja. Na slici (slika 3.4.26.) prikazan je grafikon
s logistikim modelom koji oblikuje krivulju izduenog
slova S. Ako je veliina populacije mala, stope su raanja
visoke, dok su stope umiranja niske, a populacija raste
vrlo blizu eksponencijalne stope. Kada se veliina popu
lacije priblii kapacitetu okolia, stopa rasta populacije
usporava se jer opada stopa raanja, a raste stopa umi
ranja. U trenutku kada je veliina populacije u svom ka
pacitetu okolia, stopa raanja jednaka je stopi umiranja
i tada rast prestaje. Ovaj je nain rasta populacije poznat
kao logistiki rast. Logistiki model rasta ukljuuje dva
ekoloka procesa: razmnoavanje i kompeticiju, a oba
utjeu na brojnost populacije. Logistiki model, kao i ek
sponencijalni model, polazi od odreenih pretpostavki.
Jedna je takva pretpostavka da je kapacitet okolia stalan
i da se ne mijenja s promjenama u okoliu. U stvarnosti
se kapacitet okolia mijenja, npr. vei je kada je plijena u
izobilju, a manji kada je plijen malobrojan.

189

3.5.
E

KOLOKE
ORGANIZACIJSKE RAZINE
Ekolozi su radi boljeg i
lakeg razumijevanja sloene
organizacije ivoga svijeta uveli
pojmove organizacijskih razina.
Prisjeti se organizacijskih
razina ivog svijeta uz pomo
slike 3.5.1. Svaka od ovih
razina ima posebno znaenje,
a meusobno su povezane i ne
mogu opstati jedna bez druge.

biosfera

ekosustav

BIOSFERA
Cjelokupni prostor na Zemlji koji je nas
tanjen ivim biima ini biosferu. To je
najvia razina jer obuhvaa sve ostale
organizacijske jedinice (slika 3.5.1.).
Prostire se podrujem od oko 8-10
kilometara iznad Zemljine povrine
pa do najdubljih dijelova oceana. ivi
svijet nije jednako rasporeen na svim
podrujima Zemlje. U tekim ivotnim

ivotna
zajednica

populacija

jedinka

atmosfera

Slika 3.5.1. Organizacijske

razine ivog svijeta

ekosfera
hidrosfera

litosfera

biosfera
* ekosfera obuhvaa sve ive organizme

190

Slika 3.5.2.
Biosfera
ukljuuje
atmosferu,
hidrosferu,
litosferu i
ekosferu

uvjetima, kao to je pustinja ili duboko

morsko dno, malo je organizama koji ih
nastanjuju. Ovaj sloeni sustav abiotikih
i biotikih imbenika u meudjelovanju
je s atmosferom, hidrosferom, litosferom
i ekosferom* (slika 3.5.2.).

EKOSUSTAVI

EKOSUSTAVI ILI EKOLOKI SUSTAVI

Ekosustav (ekoloki sustav) je integriran, sloen i
dinamian sustav koji sainjavaju stanite (biotop) i
ivotna zajednica (biocenoza), izmeu kojih se us
postavljaju odnosi akcije (utjecaj biotopa na biocenozu),
reakcije (utjecaj biocenoze na biotop) i koalicije (uzajamni
utjecaj meu lanovima biocenoze). U ekosustavima se
odvijaju procesi kruenja tvari u biolokim ciklusima (npr.
ugljika, duika, vode) i protjecanje energije, to ini osno
vu odranja ivota i biosfere u cjelini.
Na primjer, bara je jedan vodeni ekosustav (slike 3.5.3.
i 3.5.4.) koji obuhvaa razliita iva bia kao to su ribe,
kornjae, vodeno bilje, alge, kukce, bakterije i brojne
druge organizme. Svi su ovi organizmi u meudjelovanju
da bi mogli opstati. Tako se kukci i ribe hrane vodenim
biljem i obratajem na njemu, a kornjae i ptice jedu ribe

VODENI EKOSUSTAVI
- ekosustavi mora i oceana
- ekosustavi kopnenih voda
(rijeka, bara, jezera)

KOPNENI EKOSUSTAVI
- skup ekosustava zajednikih
klimatsko-geografskih obiljeja
na irem podruju ini BIOM

Slika 3.5.4. Razlikujemo vodene i kopnene ekosustave

i beskraljenjake u bari. Bara kao ekosustav ukljuuje i

neive fizikalne i kemijske imbenike. Neka kemijska svoj
stva bare jesu: pH-vrijednost, koliina otopljenoga kisika i
ugljikova dioksida, zalihe duika, a o njima ovisi i koje vrste
organizama ive u bari te koliko ih ima. Vani su i fizikalni
imbenici kao to je Suneva svjetlost, koja je izvor ener
gije za stanovnike bare.

Slika 3.5.3.
Bara je jedan ekosustav

191

3.5.1.
VODENI EKOSUSTAVI

EKOSUSTAVI MORA I OCEANA

Ve si nauio/nauila da gotovo tri etvrtine naeg planeta
zauzimaju mora i oceani te da oni predstavljaju najvee
stanite za ive organizme. ivot je nastao u moru i raz
likuje se od naina ivota u zraku. Mnogo razliitih biljaka
i ivotinja ivi u raznim dijelovima oceana (slika 3.5.1.1.),

od sunane povrine pa sve do najdubljih jaraka oceana

koji doseu do 11 kilometara dubine. Ipak, Suneva svje
tlost ne dopire dublje od 250 metara ispod povrine. Alge
mogu fotosintetizirati na najveoj dubini od oko 290 me
tara. Najvei rast biljaka, kao fotosintetskih organizama,

otvoreno more

razina mora

a) zona svjetla

Slika 3.5.1.1.
Glavne zone ivota u
oceanu obzirom na
koliinu svjetlosti i ivi
svijet koji tu obitava:
a) zona svjetla podruje do 200 m dubine; voda je
topla, prozirna i u neprestanom gibanju/kretanju
b) zona sumraka od 200 do 100 m dubine, a
obuhvaa slabo osvijetljeni dio; temperatura je niska,
u ovom podruju brojni su ivotinjski organizmi
c) zona tame see od 1000 do 4000 m, vlada visok
tlak, hrane je malo te su malobrojna i iva bia
d) bezdan obuhvaa dubine vee od 4000 m

192

b) zona sumraka

c) zona tame

d) bezdan

ZNA LI?
odvija se ispod povrine, to osigurava dovoljne koliine
hrane ivotinjama na povrini, ali i onima koje su duboko is
pod nje. Organizme koji ive na dnu privreni za podlogu,
primjerice alge, koralje (slika 3.5.1.2.) ili spuve, kao i slabo
pokretne organizme poput jeinaca, trpova, nekih koljkaa
(slika 3.5.1.3.), zovemo bentos.
ivotne zajednice ili biocenoze populacije su razliitih
vrsta koje ive na istom podruju i djeluju jedna na drugu.
Na raspored ivotnih zajednica u morima i oceanima utjee
koliina otopljenih soli, te prodiranje Suneve svjetlosti
potrebne za fotosintetske organizme. Ako promatramo
biljke kao ivotne zajednice, tada govorimo o fitocenozi, a
ivotinjske zajednice nazivamo zoocenoze.
Neke ribe imaju velik radijus kretanja, a ive uz pjeskovito i ka
menito dno (zubatac, trlja ili barbun, karpina). Ipak, najvie
je ivotinja koje za kretanje upotrebljavaju snagu vlastitih
miia, a njih nazivamo nekton (tuljani, dupini, kitovi, grdo
bina, ribe, lignje, sipe i dr.).

Veliki tuljani drijemaju ispod povrine mora.

Dok rone na velikim dubinama, morski slonovi
iskoritavaju vrijeme za spavanje tijekom
putovanja od povrine u dubine i obrnuto.
Sputaju se do dubina od 330 do 800 metara, gdje
mogu ostati i dulje od 20 minuta kako bi se hranili
ribama i lignjama. Na ovim je dubinama malo
suparnitva meu ivotinjama koje se hrane ribom.
Neki tuljani dosegnu i dubine od 1 500 metara, na
kojima ostaju i do dva sata. Dok rone, njihova se
plua skupljaju, rad srca uspori s 55-120 otkucaja
u minuti na povrini mora na svega 4-15 otkucaja
na velikim dubinama, pa se moe rei da morski
slonovi pridrijemaju putujui u dubinu i natrag na
povrinu.

Slika 3.5.1.2. Koralji

Slika 3.5.1.3.
koljka plemenita periska

193

EKOSUSTAVI KOPNENIH VODA

Zna li koje su
ribe u Jadranskome
moru najbrojnije?
Istrai i objasni njihovu vanost u prehrani stanovnitva
Hrvatske (slika
3.5.4.).
Slika 3.5.1.4. Plava je riba zdrava hrana

Slobodno plutajue biljke i ivotinje noene morskom

strujom ine plankton. Biljni plankton (fitoplankton)
posebice je vaan jer obavlja ak 95% fotosinteze u moru.
Fitoplanktonski organizmi uglavnom su plosnata oblika, a
njihovi nastavci u obliku bodlji i dlaka djeluju poput pado
brana te im omoguuju da ne potonu ispod granice svjet
losti gdje ne bi mogli fotosintetizirati. I ivotinjski plank
ton (zooplankton) posjeduje odreene prilagodbe koje
mu omoguuju odravanje na odreenoj dubini. Tako se
veslonoci (slika 3.5.1.5.), koji su vrlo brojni u ivotinjskom
planktonu, odravaju na istoj dubini zbog odreene
koliine ulja, koje je zaliha hrane. Manji su od riina zrna, a
hrane se fitoplanktonom, dok njih prodiru vee ivotinje.
Najvea pojedinana planktonska ivotinja jest meduza
obrubnjaka (slika 3.5.1.6.), koja moe jednako dobro pli
vati i plutati po povrini. Neke imaju promjer i dva metra.

Slika 3.5.1.5. Rai veslonoac

194

Kopnene vode omoguuju ivot svim ivim biima: i oni

ma koji ive na kopnu i vodenim organizmima. Postale
su prvenstveno od oborinskih voda koje su postojale u
geolokoj prolosti i prije pojave kopna. Kada je nastalo
kopno, oborinske su se vode zadrale na njegovoj povrini
stvarajui kopnene vode. Kopnene vode prostorno se i
vremenski razlikuju od mora i oceana ne predstavljaju
kontinuirano vodeno prostranstvo, ve su meusobno
izolirane u vidu mnogih stajaih i tekuih voda. Veliina
im varira u rasponu od malih bara do velikih jezera, ali
se nikada svojom veliinom ne mogu mjeriti s veliinom
mora ili oceana (osim Kaspijskog jezera koje je povrine
436 000 km2, a ne smatra se izuzetkom jer je ostatak
nekadanjeg mora). Niti jedno jezero nema povrinu veu
od 100 000 km2. Ameriko Gornje jezero s povrinom od
82 360 km2 najvee je jezero na Zemlji. Dubina kopnenih
voda takoer varira, a veinom su plie od 100 m. Samo
dva jezera premauju dubinu od 1000 m to su Bajkalsko
jezero i jezero Tanjganjika.
Istrai u dodatnoj literaturi kolika je tona dubina ova dva
jezera i ostale hidroloke i bioloke osobitosti ovih vodenih
ekosustava.
Kopnene se vode od mora i oceana razlikuju i po kemij
skom sastavu. U morima i oceanima dominiraju kloridi,
dok se u kopnenim vodama nalaze uglavnom karbonati
i sulfati. Vrlo esto u literaturi kopnene vode se oznauju
kao karbonatne, bez obzira na koncentraciju soli u njima.
Prosjena koncentracija otopljenih elektrolita u kopnenim
vodama iznosi 200 do 300 mgL-1. Pri takvoj koncentraciji,
tjelesne tekuine su hipertonine u odnosu na kop
nene vode pa ivotinje moraju raspolagati sposobnou
osmoregulacije, odnosno moraju posjedovati posebne
mehanizme kojima reguliraju koliinu iona i soli u tje
lesnim tekuinama. Na kemijski sastav vode znaajno
utjee tip stijena koje izgrauju dno vodenog biotopa.
Tvrda voda bogata vapnencem pogodna je za ivotinje s
vapnenakim skeletom.

Slika 3.5.1.6. Meduza obrubnjaka

ZNA LI?

a)

c)

Slika 3.5.1.7. a) Izvor Kupe u

Nacionalnom parku Risnjak,
b) lososi, c) pastrve

Vrste koje ive u Mrtvom moru tako su se dobro

prilagodile slanom ivotu da je za njih slatka
voda otrovna. Iako je okoli bogat solju openito
neprijateljski za ivot, neki tipovi bakterija,
poznati kao halofiti* i halobionti**, uspijevaju
u takvim uvjetima. Zahvaljujui tomu, slana
su jezera samo njihova. Inae, Mrtvo more,
smjeteno izmeu Izraela i Jordana, najnie je
mjesto kopnenoga dijela svijeta. Njegove obale
lee 397 metara ispod razine mora. To je ujedno
i najslanije jezero na svijetu. Voda sadrava osam
puta vie soli od Sredozemnog mora, pa ljudi
mogu plutati na njoj.

b)

Moe li imenovati neke od ivotinja koje imaju vapnenake

skelete?
Voda bogata kisikom vana je za aktivne grabeljive ribe
poput lososa i pastrva (slika 3.5.1.7. b) i c)). U vodama u ko
jima nema mnogo kisika manja je i raznolikost ivog svijeta.
Mora i oceani zbog svog velikog prostranstva i povezanosti
mijenjaju svoje osobine vrlo polagano te je, za ivi svijet u
njima, njihova sredina razmjerno stabilna. Kopnene su vode
u tom smislu nestabilne. Naime, zbog promjenjivih fizikalnokemijskih uvjeta u kopnenim vodama ivotinje su u svojim
razdobljima evolucije razvile mnotvo prilagodbi:
glavnina razvoja odvija se unutar jajne opne te jaja sadre
puno hranjivih tvari (izuzetak su oblii i veslonoci)
debeli ovoj jaja spreava prodor vode;
vrlo je mali broj sjedilakih oblika: mahovnjaci i slatko
vodne spuve;
postojanje trajnih stadija pomou kojih preivljavaju
nepovoljne uvjete, npr. zimu (ciste kod praivotinja i ge
mule kod spuvi).

Vodenkos je jedina ptica pjevica koja se

prilagodila ivotu u vodi. On nema plivae
koice na nogama, ali je njegovo perje potpuno
vodootporno. Dok roni, moe zatvoriti nosnice.
Ima proziran oni kapak koji mu pomae da
vidi dok skakue po kamenju koje prska voda.
Umjesto da se hrani na povrini kao druge ptice
vodarice, vodenkos prelijee du rijenoga korita
i skuplja liinke kukaca meu kamenjem. Uvijek
roni protiv struje jer mu struja vode tlai lea i
krila te ga dri pod vodom koliko moe drati
dah to mu olakava ronjenje. Zanimljivo je da
mladi vodenkosi naue plivati i roniti prije nego
to naue letjeti. Oni se bace u vodu im napuste
gnijezdo pratei majku koja nestane pod vodom.

* halofiti biljke koje uspijevaju na slanom tlu

** halobionti su biljke koje rastu u tlu pod vodom ili u vodi poviene
koncentracije soli

195

KOPNENE VODE

Jedan od imbenika koji zna

kovito odreuje kombinaciju
ivotnih uvjeta kopnenih
voda je gibanje vode. Shod
no tom imbeniku mogue
je kopnene vode svrstati u tri
kategorije (slika 3.5.1.8.).

Stajaice:

Tekuice:

lokve, bare, ribnjaci,

movare, jezera

potoci, rijeke

VODE STAJAICE

Podzemne vode

Slika 3.5.1.8. Podjela kopnenih voda

Velika je raznolikost stajaica kako s obzirom na njihovo

podrijetlo, veliinu, dubinu, fiziko-kemijska svojstva te
bioloku raznovrsnost. Njihova osnovna odlika je odsus
tvo strujanja vode u odreenom pravcu to ih ini pogod
nijima za razvoj planktonskih organizama. U ovu kategori
ju ubrajamo: lokve, bare, ribnjake, movare i jezera.
Lokve su plitke udubine ispunjene vodom koje redo
vito presuuju. Bare su udubine plie od jezera, u njima
svjetlost prodire do dna to omoguuje razvoj vodenog
bilja po itavom dnu. Movare su posljednji stadij razvoja
vodenog ekosustava, a karakterizira ih niski pH, mala kon
centracija soli te velika koliina detritusa*. Prostor su na
kojem se slatka voda zadrava ili koji plavi (slika 3.5.1.9.)
prekriven je vodenim biljem i stoga je bogat organskim
tvarima. Movare ine najproduktivnije kopneno
stanite, posebice tijekom ljetnih mjeseci. Voda ug
lavnom nije dublja od metra, to znai da je pogodna za
ivotinje koje plivaju, ali udiu zrak (zmije, kornjae).
Pogodna je za ivotinje kao sklonite od opasnosti. Biljke u
movari razliite su veliine, od trava do drvea koja mogu
narasti do 35 metara. Drvee je vano za vodene ptice koje
se na njemu gnijezde jer su dobar zaklon od grabeljivaca,
a blizu im je hrana. Mnoge su movare isuene radi zemljo
radnje jer nakon isuivanja movara ostaje bogato tlo. No
posljedice mogu biti i tetne, posebice za movarne ptice
koje gube vodeno stanite, prostor za gnijeenje.
* Detritus - proizvodi raspadanja; otpatci; ljunak; kamenje
** morfometrija daje podatke o veliini (povrini, dubini, obliku...)

196

Slika 3.5.1.9.
Movarno stanite u Parku prirode Kopaki rit

Jezera predstavljaju svako vee udubljenje na povrini

kopna koje je ispunjeno vodom (kotline ispunjene vo
dom).
Prisjeti se to si nauio/la u geografiji o postanku i morfometriji** jezera. Navedi kako dijelimo jezera s obzirom na
geoloke procese postanka.

Velik broj jezera nastao je kao posljed

ica ovjekove aktivnosti. Tako se u
izrazito poplavnim podrujima u
svrhu spreavanja poplava grade
akumulacije omeeni prostori koji
se razliitom dinamikom pune i prazne
vodom, a nastaju izgradnjom brane. Ve
lik je broj manjih, plitkih jezera nastao
nakon naputanja eksploatacije ljunka
ili gline.
Prisjeti se da ovisno o geografskom
poloaju jezera mogu biti tropska, sup
tropska, umjerena, subpolarna i polar
na. Obzirom na kemijski sastav mogu
biti slana i slatka.

slobodna jezerska voda

trava i grmlje
rast plutajue i podvodne vegetacije
nataloeni sediment

Na temelju intenziteta produkcije ug

ljika razlikujemo:
oligotrofna ili slabo produktivna
jezera
mesotrofna ili umjereno produk
tivna
eutrofna ili vrlo produktivna
hipertrofna ili distrofna jezera*.
Intenzitet organske produkcije ovisi
o mnogim imbenicima. Tako na or
gansku produkciju utjee tip tla na
podruju samog jezera ili njegovog sliv
nog podruja. Ako primjerice uspore
dimo dva jezera u istom klimatskom
podruju, jedno na vulkanskim, a drugo
na sedimentnim stijenama, prvo e je
zero biti slabo produktivno, a drugo vrlo
produktivno. Od klimatskih imbenika
temperatura je svakako najvanija. U
tropskim predjelima gdje su visoke
vrijednosti temperature jezera e biti
produktivnija, budui da se porastom
temperature ubrzavaju svi procesi
unutar jezera. Oblik i veliina jezera te
njegova podjeljenost takoer utjeu na
intenzitet primarne produkcije.

movarno sredite
jezero ispunjeno sedimentom

Slika 3.5.1.10. Sukcesija jezera

Vodeni ekosustavi osjetljivi su na oneienje i zagaenje. Bilo kakve

modifikacije ekolokih imbenika utjeu na ivotne zajednice, to
dovodi do sukcesija prirodne promjene kada se jedna ivotna zajed
nica zamjenjuje drugom. Tako se jezero (slika 3.5.1.10.) tije
kom vremena taloi muljem i postaje sve plie i manje.
Polako postaje bara, zatim movara, pa movarno
tlo i na kraju plodna livadna zemlja i uma. Redo
vitim ienjem i sjeom ume (vrbe, topole,
johe) ovjek moe zaustaviti ovaj proces ko
jim ostaju bez stanita mnoga iva bia.

* distrofno jezero zadnji stadij u sukcesiji jezera; izrazito puno hranjivih tvari; karakterizira ga
velika koliina humusne kiseline nastale od treseta koja daje smeu boju vodi

197

Izborni sadraj
Jezerske ivotne zajednice zonalno su
rasporeene. Takav je raspored odreen
horizontalnim i vertikalnim gradijentom
osnovnih ekolokih imbenika kao to su:
temperatura, svjetlost, otopljeni plinovi,
soli i podloga jezerskog dna. etiri osnovne
zone ivotnih zajednica karakteristine su
za veinu jezera:

litoralna
zona

limnetika zona

fotiki sloj
1. Zona slobodne vode (limnion ili pelagi
profundal
jal) obuhvaa vodenu masu jezera od
(afotiki sloj)
povrine do dna. Zona nije jedinstvena
bentos
i dijeli se na gornji osvjetljeni (eufotiki)
sloj i donji neosvjetljeni (afotiki) sloj
(slika 3.5.1.11.). U eufotikom sloju ive
predstavnici planktonskih zajednica, a
osim njih prisutan je u slobodnoj vodi i
vei broj riba koje ine nekton. Afotiki
Slika 3.5.1.11. Profil jezera
sloj protee se od granice prodora
svjetlosti do dna. Budui da nema svjet
- pojas podvodne ili submerzne vegetacije (podruje
losti ne odvijaju se procesi fotosinteze
od 3 do 7 m dubine; dominiraju krocanj, voika
te nema niti fitoplanktona, a zooplanktonski pred
i vodena kuga, slika 3.5.1.13.). U pojasu pod
stavnici su rijetki. U ovom se sloju odvija bakterijska
vodne vegetacije brojne su praivotinje, kolnjaci,
razgradnja organskih tvari.
maloetinai, mekuci, rakovi, mnogobrojne liinke
i odrasli kukci.
2. Zona dna jezera (bental, pedon) ivotne zajednice
- pojas kompaktnih livada mnogostaninih algiove zone dijele se na:
paroina koji se protee od 7 m dubine do dubine
litoralnu zonu koja obuhvaa priobalni pojas do 30
dosega litorala. Ovaj pojas obiluje svjetlom te su
m dubine. Karakterizira je pokretanje vode (valovi),
procesi fotosinteze intenzivni, a znakovita je kon
erozija, jaka sedimentacija i vea temperaturna kole
centracija otopljenog kisika. Od ivotinjskih vr
banja. Obuhvaa (slika 3.5.1.12.):
sta dominiraju predstavnici pueva, niih rakova
- priobalni pojas trstike i aa,
(rakuci i jednakonoci) i liinke kukaca trzalaca.
U litoralu, ovisno o tipu supstrata, formiraju se za
- pojas plivajue vegetacije u koju se ubrajaju i uko
jednice na kamenom, pjeanom ili na muljevitom
rijenjene biljke iji listovi plutaju na povrini vode
dnu.
(lokvanj, lopo, vodeni oraac) te prave plivajue
biljke kao to su vodena lea i vodena paprat
Istrai u dodatnoj literaturi koji predstavnici ivotinja
dominiraju na kojem tipu dna.

198

 sublitoralnu zonu koja se nastavlja na litoralnu,

nema je u plitkim jezerima, a u dubokim see do 180
m dubine. Budui svjetlo ne dopire tako duboko, s
izuzetkom slabog prodora svjetla u njezinim gornjim
dijelovima, u ovoj zoni nema primarnih producenata
te su njezini stanovnici u potpunosti ovisni o donosu
hrane iz litorala. Dominiraju dakle samo konzumenti i
reducenti (bakterije).

profundal ili dubinsku zonu koja je najdublja te

obuhvaa prostor ispod 180 m dubine. Svjetlost je
potpuno odsutna, nie su temperature, vodena masa
je nepokretna, vei je pritisak, prisutna je mala kon
centracija otopljenog kisika, a velika koliina ugljiko
vog dioksida. Dno se sastoji od finog mulja ije organ
ske estice predstavljaju glavni izvor hrane za njegove
stanovnike: maloetinae, pueve, rakuce i dr.

izronjena vegetacija

biljke plutajuih listova

podvodna vegetacija
Slika 3.5.1.12. Litoralna zona jezera

a)

b)

c)

Slika 3.5.1.13. Podvodna vegetacija: a) vodena kuga, b) voika, c) krocanj

199

krupna
organska
tvar

mikroorganizmi

zooplankton
fitoplankton

sitna
organska
tvar

pastrva

krupna
organska tvar

malousti grge

grge

sitna organska tvar

som

fitoplankton i
zooplankton

koljka bezupka

VODE TEKUICE

perifiton

komarac

pu

vodena biljka

Slika 3.5.1.14. ivotne zajednice tekuice

Tekuice su dinamiki i otvoreni hidroloki sustavi. Osnovni kontrolni, ali i ograniavajui imbenik u tekuicama je
strujanje vode. Ono ovisi o veliini protoka i nagibu podloge preko koje voda tee, odnosno o lokalnim geomorfolokim
prilikama. Najvea brzina je u najgornjem dijelu tekuice smanjujui se prema tzv. erozivnoj bazi. Postoji uzduni gradi
jent vodenog toka koji je bri u gornjim tokovima i opada k uu.
S obzirom na razliite ekoloke uvjete na pojedinim dijelovima uzdunog profila tekuice, ivotne zajednice tekuica
zonalno su rasporeene. Uobiajena je podjela tekuice na gornji, srednji i donji tok.

200

PROVJERI
ZNANJE
U brzim, gornjim tokovima rijeka i potoka nai emo zelene alge,
neke kolutiavce te liinke vodenih kukaca priljubljene za stijene.
U sporijim, donjim tokovima, biljke su korijenom privrene za
dno. Ovo je podruje mnogo bogatije ivotom (slika 3.5.1.14.).
Vodeni dvokrilci, veslonoci i drugi mikroskopski oblici hrane se
fitoplanktonom na prozirnoj povrini vode. Velika povrinska na
petost vode omoguuje hodanje, tranje i lovljenje po povrini
kukcima koji su graom tijela prilagoeni ivotu uz vodu i na vodi
(slika 3.5.1.15.). U srednjoj zoni hrane se vee ivotinje kao to su
ribe (slika 3.5.1.16.), koje uspjeno svladavaju strujanje vode. Loi
plivai ive uz obalu, gdje je struja slabija, ili meu kamenjem i u
sedimentu na dnu.

1. Imenuj sve ekoloke organizacijske razine nie od

biosfere (tj. koje ukljuuje biosfera).
2. Nabroji nekoliko ekosustava prisutnih u tvom zaviaju.
Istrai njihovu ugroenost.
3. Navedi koje biocenoze ine bentos kopnenih voda.
4. Objasni vanost fitoplanktonske komponente
ekosustava za ostala iva bia.
5. Movare ubrajamo u najproduktivnije ekosustave.
Navedi koji ekoloki imbenici utjeu na znaajnu
produkciju u movarama. Obrazloi odgovor.

PODZEMNE VODE
Podzemne vode su zapravo oborinske. Poniru kroz porozne
povrinske slojeve sputajui se do nepropusnih stijena gdje
se voda zadrava. Odsustvo svjetlosti i primarnih proizvoaa
te stabilne temperature osnovne su karakteristike podzemnih
voda. Depigmentacija, potpuna ili djelomina redukcija oiju,
dobro razvijeno osjetilo opipa i osjetljivost prema temperatur
nim kolebanjima osnovne su karakteristike ivotinja podzemnih
voda. Detritus i bakterije glavni su izvor hrane ovim ivotinjama.
U podzemnim vodama razlikujemo tri skupine organizama:
troglobionte vrste koje iskljuivo ive u biocenozi
podzemnih voda
troglofile vrste koje razvijaju svoje populacije kako u
podzemnim tako i u povrinskim vodama
trogloksene vrste koje ne mogu trajno razvijati svoje
populacije u podzemnim vodama te iz povrinskih podruja
ulaze u podzemlje.
Meu stanovnicima podzemnih voda veliki je broj reliktnih vrsta,
a ine ih predstavnici maloetinaa i jednakonoaca.

Slika 3.5.1.15. Vodena kopnica

SAETAK
Biosfera obuhvaa sav prostor na Zemlji
naseljen ivim biima.
Ekosustav ine iva bia, njihovi ostaci i neive
tvari u okoliu.
Vodeni ekosustavi mogu biti: ekosustavi mora i
oceana i ekosustavi kopnenih voda.
Prema podruju i nainu ivota u moru
razlikujemo organizme: bentos, nekton i
plankton.
Kopnene vode (rijeke, potoci, bare, movare,
jezera) stanita su mnogih ivih bia.

Slika 3.5.1.16.
Grabeljiva tuka

201

3.5.2.
KOPNENI EKOSUSTAVI
I BIOMI

Zato neko podruje na Zemlji ima bujne zelene dungle, drugo travnate breuljke, a neko tree samo
pijesak ili stijene? Zato razliita podruja nastanjuju razliite vrste biljaka i ivotinja? to su biomi?

30 S (eng. N)

polarni led (nije biom)

tundra
tajga
ume umjerenog pojasa
tropske ume
travnjaci umjerenog pojasa
savana
pustinja
makija
planine

ekvator

30 J (eng. S)

Slika 3.5.2.1. Raspored bioma na Zemlji

Biomi su velika geografska podruja unutar kojih se nalaze

skupine ekosustava. Granice pojedinih bioma najee
su odreene geografskom irinom i nadmorskom visinom
(slika 3.5.2.1.), a priroda bioma ovisi o reljefu i klimatskim
uvjetima.

202

Razliite se biocenoze pravilno izmjenjuju u horizontal

nom smjeru, to odreuje geografska irina, te u ver
tikalnom smjeru, odreenom nadmorskom visinom.
Ekolozi razlikuju osam velikih bioma (tablica 3.6.1.) i neko
liko manjih.

Biomi

Prosjena godinja
temperatura; klima

Prosjene
godinje
padaline
< 250 mm

Tlo

tundra

od 26 C do 12 C;
polarna klima

tajga
(borealna uma)

od 10 C do 14 C;
planinska klima

350 750
mm

malo hranjivih tvari; jako

kiselo

ume
umjerenog pojasa

od 6 C do 28 C;
kontinentalna
klima

750 1250
mm

vlano; umjerena debljina bjelogorina uma i

povrinskog sloja tla i
grmlje ili crnogorina
hranjivih tvari
vazdazelena
uma

tropska uma

od 20 C do 34 C;
vlana, topla klima

2000 4000
mm

travnjaci (stepe,
prerije, pampe)

od 0 C do 25 C;
topla, kontinentalna
klima

250 750
mm

savana

od 16 C do 34 C;
topla, umjerena
klima

750 1500
mm

suan, tanak povrinski

sloj upljikava tla; malo
hranjivih tvari

visoke trave i
ratrkano drvee

slon, irafa, zebra,

gazela, gnu,
antilopa, lav

makija i ikara

od 10 C do 18 C;
mediteranska
klima

< 250 mm

stijene, tanak povrinski

sloj tla; malo hranjivih
tvari

vazdazeleno grmlje i
nisko drvee

kukci, glodavci,
guteri, zmije,
jeleni

pustinja

od 7 C do 38 C;
suha, topla klima

< 250 mm

suno, veinom pjeskovito

tlo; malo hranjivih tvari

sukulentno bilje* i
ratrkana trava

pustinjski mi,
zmije, pauci

vlano, trajno smrznut

sloj tla, malo hranjivih
tvari; blago kiselo

vlano; tanak povrinski

sloj tla, malo hranjivih
tvari

Vegetacija

Karakteristine
ivotinje

mahovine, liajevi, guska, sob, snjena

trave, malo drvenastih
sova, arktika
biljaka
lisica, polarni
medvjed
crnogorina
vazdazelena uma

vazdazelena uma i
grmlje

dubok povrinski sloj tla;

visoke trave na
vlanom, a niske trave
vrlo bogato hranjivim
na sunom podruju
tvarima

zec, ris, vuk,

medvjed, jelen

vjeverica, rakun,
lisica, jelen, vuk,
medvjed

majmun, zmija,
guter, ptice, kukci

bizon

Tablica 3.6.1. Svojstva bioma na Zemlji

* sukulentno bilje (sukulenti) su biljke koje spremaju vodu u svoje poveane listove, stabljike ili korijen; prilagoene su pohranjivanju vode na due vrijeme;
mnogi sukuletni posjeduju zatitni sloj na stabljici ili listovima koji im pomae sauvati vlagu

203

Slika 3.5.2.2.
Vertikalna
rasprostranjenost
ivotnih zajednica

visoko drvee

vie drvee

Slika 3.5.2.3. Sjenovita

bukova uma
nisko drvee
grmolika vegetacija
zeljaste biljke
organski sloj
travnjaka vegetacija

grmlje

mlada uma

uma

Vertikalni raspored biocenoza u Hrvatskoj (slika 3.5.2.2.) obuhvaa na niim nad

morskim visinama hrastove ume, iznad su bukove ume (slika 3.5.2.3.), zatim
mjeovite ume bukve i jele, na koje se nadovezuju pretplaninske bukove ume
i na kraju planinske ikare, u kojima prevladava planinski bor (krivulj).
Vertikalna slojevitost biljnih vrsta u svakoj biocenozi utjee na raspored ivotinjskih
vrsta. Tako pojedine vrste ptica svoja gnijezda grade i hrane se na pojedinim ka
tovima ume (slika 3.5.2.4.).
Prisjeti se to je ekoloka nia. Objasni na primjeru.
Isti biomi mogu postojati na vie podruja na Zemlji, no svako to podruje ima slinu
klimu i stanovnike sa slinim prilagodbama. Tako neka vrsta moe biti rasprostran
jena na razliitim stanitima i razliitim biomima. Areal je ukupan prostor na kojem
je rasprostranjena neka vrsta. Na primjer, vidra najvea europska kuna raspros
tranjena je u gotovo cijeloj Europi, no u mnogim je podrujima istrijebljena. Lisica
ivi u polarnim krajevima, tundrama, razliitim tipovima ume, pustinjama, stepama,
pa ak i u naseljenim mjestima. Za lisicu moemo rei da je kozmopolit domovina
joj je cijeli svijet, za razliku od endema, koji ive na nekom ogranienom podruju
(velebitska degenija, dubrovaka zeina, ovjeja ribica).

204

Slika 3.5.2.4. Ekoloke nie

ZNA LI?
Stablo hrasta transpiracijom u zrak ispusti 600
litara vode dnevno. Prosjeno stablo tijekom
jedne godine iz zraka uzme 12 kilograma
ugljikova dioksida i proizvede koliinu
kisika koja odgovara potrebama za disanjem
etverolane obitelji unutar tih godinu dana.
Izgori li jedan hektar ume, 300 ptica, 400
sisavaca, tisue kukaca i drugih ivih bia
osueno je na smrt.

Slika 3.5.2.5. a) Rana ozimica, b) hrvatska sibireja

Slikovita kampanja Svjetskog fonda za zatitu

prirode (engl. World Wildlife Fund, WWF) pod
nazivom Plua i ume s jasnom porukom da
ivot na Zemlji ne moe opstati bez uma.

Sve biljne zajednice nekog podruja ine vegetaciju, dok

sve biljne vrste nekog podruja ine floru. Tako moemo
govoriti o flori okolice Splita, otoka Krka ili cijele Hrvatske, pa
i itavoga kontinenta. Fauna obuhvaa sve ivotinjske vrste
nekog podruja (npr. fauna Jadranskog mora, fauna Gor
skoga kotara). Relikti su biljne ili ivotinjske vrste koje su bile
rasprostranjene u prolim geolokim dobima, a na nekim su
se podrujima odrale i do danas. U nas je poznati relikt biljka
rana ozimica (slika 3.5.2.5.a), dok je hrvatska sibireja (slika
3.5.2.5.b) i endem i relikt. Reliktna je ivotinja troprsta tu
kavica, ptica iz porodice djetlia.
Biomi se istiu prisutnou odreenih biljaka i ivotinja, ali
se uglavnom prepoznaju po biljkama koje su karakteristine
za neko podruje. Karakteristine vrste ne moraju biti domi
nantne.
Raspored biljnih i ivotinjskih vrsta, pa i druge pojave u bio
cenozi, mijenjaju se tijekom dana i godine kako se mijenjaju i
ekoloki imbenici. Fenoloke pojave su periodino sezon
ske promjene kao to su seobe ivotinja, listanje i cvjetanje
biljaka, opadanje lia i drugo. Promjene se oituju u sastavu,
strukturi i izgledu biocenoza.

205

Slika 3.5.2.8. Gljiva gnojitarka

Slika 3.5.2.6. Gusjenice na brijestu

Slika 3.5.2.7. ume Nacionalnog parka Risnjak

umske su biocenoze najsloenije i organskom su proiz

vodnjom najbogatiji tip kopnenih biocenoza jer pretvara
ju mnogo Suneve energije u hranu. Drvee koje u njima
raste, na primjer hrastovi (svijetla uma) i bukve (ume
sjene), ima lie koje je aktivno samo jednu vegetacijsku
sezonu. Takvo je lie tanko i lako ga jedu kukci, pa je ja
san razlog velikog broja kukaca u proljee. Mnoge se vrste
ptica hrane kukcima koje pronalaze i ispod kore drvea ili
u naslagama listova (slika 3.5.2.6.).
uma (slika 3.5.2.7.) bogata je hranom, pa se ptice hrane ne
samo kukcima, nego i voem i sjemenkama. Mnoge gljive
ive na trupcima drvea. Neke se hrane otpalim liem ili
komadiima trulih stabala (slika 3.5.2.8.).
U grai ume uoavamo podzemnu i nadzemnu slojevi
tost. Zbog razliitog rasporeda svjetlosti, vlage i topline,
u razliitim slojevima ive razliiti organizmi. Podzemna
slojevitost ini sloj korijenja zeljastih biljaka, sloj korijenja
grmlja i sloj korijenja drvea. Tu ive gujavice, razne liinke
kukaca, stonoge, krtice... Prilagoeni su ivotu bez svjet
losti, ali im je potrebno mnogo vlage i hranjivih tvari. Bak
terije truljenja i gljive (razlagai) od velikog su znaenja u
umskom tlu.

206

Nadzemnu slojevitost u umi ini prizemni sloj, sloj

grmlja i sloj drvea. U prizemnom emo sloju meu trulim
liem nai gljive i mahovine, paprati, trave, nisko grmlje
i mlado drvee. Od ivotinja ovdje ive: je, pu, razliiti
kukci i njihove liinke, jazavci, lisice, srne, jeleni... U sloju
viega grmlja i manjega drvea nai emo: kune, vjeverice,
puhove, une, djetlove i druge ptice. U najsvjetlijem i naj
toplijem sloju najviih kronji drvea vidjet emo jastreba,
sovu i sokola. Svi su slojevi meusobno povezani hranid
benim lancima.
Naalost, proteklih su desetljea ljudi poeli unitavati sve
vie uma, kako zbog trupaca tako i da dobiju plodno tlo.
Smatra se da je do danas preostala tek polovina nekadanjih
uma. Svake godine sjeom ili umskim poarima (slika
3.5.2.9.) nestaje povrina uma koja odgovora dvostrukoj
povrini Australije, drugim rijeima: svake sekunde nestaje
povrina veliine nogometnog igralita! S unitenjem uma
nestaju sve biljke i ivotinje kojima je ona jedini dom. Isto
tako, ovjek nepovratno gubi koristan izvor raznih tvari.
Nauio/nauila si da zbog prirodnih promjena u ekosustavu
dolazi do smjenjivanja itavih ekosustava, to zovemo suk
cesija. Tako ovjek moe izazvati sukcesije, odnosno izravno
utjecati na promjenu podneblja ili tla. Unitavanjem uma,

SAETAK
Biom je skup ekosustava zajednikih klimatskogeografskih obiljeja na irem podruju. Tundra,
tajga, ume umjerenog pojasa, tropske ume,
travnjaci, savana, makija i ikara te pustinja glavni
su biomi na Zemlji.
Vertikalni raspored biocenoza u Hrvatskoj: hrastova
uma bukova uma mijeana uma bukve i jele
pretplaninska bukova uma (smrekova uma)
uma klekovine bora planinska ikara planinski
travnjaci (rudine).
Areal je podruje rasprostranjenosti neke vrste.
Kozmopoliti imaju irok areal, a endemi ogranien
areal.
Slika 3.5.2.9. Poar

kao najbogatijeg stanita na Zemlji, kratkorona e pohlepa

nakoditi svima nama. Zato se trebamo ukljuiti u akcije
poumljavanja (slika 3.5.2.10.), sprijeiti poare, potovati
vrijeme lovostaja, upotrebljavati reciklirani papir jer na taj
nain uvamo ume.

PROVJERI
ZNANJE

Vegetacijom nazivamo sve biljne zajednice nekog

podruja. Floru ine sve biljne vrste nekog podruja,
a faunu sve ivotinjske vrste nekog podruja.
Fenoloke su pojave periodike sezonske promjene,
primjerice vrijeme listanja, cvjetanje, selidba
ivotinja i drugo.
umska je biocenoza najproduktivnija kopnena
ivotna zajednica.
U umi razlikujemo podzemnu (ovisi o dubini
prodiranja korijenja umskog drvea u tlu) i
nadzemnu slojevitost (prizemni sloj, sloj grmlja, sloj
drvea).
Djelovanje ovjeka (sjea uma, poari, prometnice,
oneienje tla, vode i zraka) znaajno utjee na
promjene u ekosustavima.

1. Imenuj biome na podruju Republike Hrvatske.

2. Objasni razliku izmeu pojmova endem i relikt.
Navedi primjere.
3. Obrazloi zato su umske zajednice najproduktivnije
kopnene biocenoze.
4. Istrai to ini sloj grmlja u bukovoj i hrastovoj umi.
5. Razmisli na koje se sve naine moe utjecati na
spreavanje prekomjerne sjee uma.

Slika 3.5.2.10. Akcija poumljavanja

207

3.6.
K

RUENJE TVARI I
PROTJECANJE ENERGIJE U
EKOSUSTAVU
Prisjeti se da je svim ivim biima potrebna energija za obavljanje ivotnih procesa kao to su rast, kretanje,
disanje, razmnoavanje. Navedi izvore energije koji su nuni ivim biima. Pokuaj opisati kako su
meusobno povezane biljke, ivotinje, gljive i bakterije. Moe li objasniti to je prirodna ravnotea?

Za odravanje prirodne ravnotee vanu ulogu imaju

odnosi ishrane meu vrstama u biocenozi (slika 3.6.1.).
Odnosi ishrane povezuju sve lanove ivotne zajednice u
ekosustavu, a meusobno povezuju i ekosustave. Orga
nizme koji sami sebi proizvode hranu nazivamo autotrof
ni organizmi. Biljke, neki protisti (slika 3.6.2.) i cijanobak
terije uz pomo klorofila i Suneve energije iz vode i
ugljikova dioksida proizvode eer glukozu i kisik.
Kako nazivamo taj proces? Opii ga jednadbom.
Takve organizme zovemo fotosintetski autotrofi. Neke
bakterije ne koriste Sunce kao izvor energije, nego ko
riste energiju pohranjenu u anorganskim molekulama za
dobivanje ugljikohidrata. To su kemoautotrofi. Budui
da proizvode hranu za druge organizme, nazivamo ih
proizvoaima ili producentima. U kopnenim su eko
sustavima glavni proizvoai biljke, dok su to u moru alge
i cijanobakterije.

Slika 3.6.1.
Boja ovica je predator

208

Slika 3.6.2.
Alge

Sve ivotinje, neki protisti, sve gljive i mnoge bakterije do

bivaju hranu iz okolia hranei se drugim organizmima ili
organskim ostacima. To su heterotrofi. Energiju dobivaju
troenjem organskih molekula proizvedenih u drugim
organizmima. Zato ih zovemo i potroai ili konzumen
ti. U svakoj ivotnoj zajednici prvu kariku hranidbenog
lanca ine proizvoai. Druga su karika biljoderi ili
herbivori ivotinje koje se hrane biljnom hranom ili
potroai prvog reda. U vodenim su im ekosustavima
alge glavni izvor hrane. U kopnenim su ekosustavima
biljoderi razni kukci (slika 3.6.3.), puevi, zeevi, divlja
(slika 3.6.4.), irafe, koale i drugi.
Biljoderima se hrane njihovi progonitelji mesoderi
ili karnivori (potroai drugog reda). To su primjerice
bogomoljka, je, ptice. Njima se hrane potroai treeg
reda grabeljivi mesoderi kao to je jastreb, vuk, lav
i dr.

Slika 3.6.3.
Krumpirova zlatica

Slika 3.6.4.
Muflon

ZNA LI?
Svederi se hrane i proiz
voaima i potroaima. To
su takori, medvjedi (slika
3.6.5.), ljudi...
Razlagai su potroai jer
oni jedu otpad iz ekosus
tava. Takvi otpaci ukljuuju
uginule organizme, otpalo
lie, ivotinjske ostatke
i drugo. Mnoge saprofit
ske bakterije i gljive (slika
3.6.6.) uzrokuju razlaganje
Slika 3.6.5.
sloenijih molekula na jed
Medvjed sveder
nostavnije. Njih ponovo
iskoritavaju zelene biljke za
proces fotosinteze. Dakle,
tvari neprestano krue, recikliraju se u ekosustavu. Suneva
se energija vee u hranjive tvari i tako ulazi u ekosustav. En
ergija protjee, pretvara se iz jednog oblika u druge oblike.
Prilikom prelaska iz biljke u ivotinju, potencijalna kemijska
energija velikim dijelom prelazi u toplinu, a mali se dio isko
risti za izgradnju organizma. Tvari biljnog i ivotinjskog podri
jetla, bioloki razgradivi ostatci poljoprivredne proizvodnje,
otpada, umske i srodnih industrija nazivaju se biomasom.
Ona se koristi kao gorivo u industrijskoj proizvodnji.
Bioprodukcija ili proizvodnja organske tvari ivih bia
dijeli se:
na primarnu organsku proizvodnju (proces proizvod
nje autotrofnih organizama)
na sekundarnu organsku proizvodnju (proces proiz
vodnje heterotrofnih organizama).

Sunce proizvede sto milijuna puta vie energije

od svih osam planeta zajedno. Meutim, Sunce
je samo velika uarena kugla plina koja se,
poput ostalih zvijezda, najveim dijelom sastoji
od vodika. Tajna Suneve snage jest divovski
nuklearni reaktor, ukopan duboko u njegovoj
jezgri, u kojem vodikovi atomi pod jako visokim
tlakom stvaraju tee atome helija. Ovaj primjer
nuklearne fuzije svake sekunde pretvara pet
milijuna tona materije u energiju, podiui
temperaturu u jezgri Sunca na 15 000 000 C.
Iako Zemlja dobiva tek milijarditi dio ukupne
energetske proizvodnje Sunca, to je dovoljno za
odranje ivota na Zemlji.

Bakterije su bile vjerojatno prve ive tvari koje

su se pojavile na Zemlji. Relativno je malen broj
bakterija opasan; veina ima vitalnu funkciju u
odranju ivota reciklirajui materijal ili titei od
infekcija. Ljudsko tijelo sadrava vie od 100 000
milijardi bakterija koje se nalaze na koi, u nosu,
grlu i probavnom sustavu.

Slika 3.6.6.
Gljive
razlagai

209

potroai 4. reda
mesojedi/predatori
mesojedi/predatori

U svakoj se biocenozi nalazi mnogo hranidbenih

lanaca. Hranidbeni lanac (slika 3.6.7.) prikazuje
vezu od proizvoaa (npr. trava) do potroaa
(npr. grabeljivog jastreba). U kopnenim je bio
cenozama velik broj hranidbenih lanaca, no oni
sadre manji broj lanova, za razliku od bioceno
za u moru, koje sadre vei broj lanova (slika
3.6.8.).
Potaknute Sunevom svjetlou i hranjivim
tvarima iz dubine mora jednostanine se plan
ktonske alge mnoe u velikom broju. Njima
se hrane planktonski raii, koji postaju hrana
grabeljivim ribama (slika 3.6.8.). One su hrana
lignjama, a lignje love velike ribe i tuljani. Tu
ljan nema svoga grabeljivca (predatora), ali e
se njegovim uginulim tijelom hraniti leinari ptice iz porodice pomornika.
Meutim, odnosi prehrane u ekosustavu obino
su sloeniji nego to je hranidbeni lanac. Mnogi
potroai mogu jesti raznovrsnu hranu, ali se isto
tako mogu hraniti istim organizmima. Kaemo da
su hranidbeni lanci u meudjelovanju, odnosno
da ine hranidbenu mreu (slika 3.6.9.).

potroai 3. reda

potroai 2. reda
mesojedi/predatori

mesojedi/predatori

potroai 1. reda
zooplankton

biljojedi

proizvoai
biljke
Slika 3.6.7. Kopneni
hranidbeni lanac

U njima jedan organizam dobiva energiju iz ne

koliko razliitih izvora, te moe povezivati neko
liko lanaca. Bez obzira na to koliko ima lanova
u hranidbenom lancu ili hranidbenoj mrei, ug
lavnom je zavrni lan najkrupniji (jastreb, sova,
lisica).
Hranidbenom piramidom prikazuje se odnos
brojnosti, biomase i koliine energije na pojedi
noj razini. Broj se organizama na svakoj sljedeoj
razini smanjuje. Brojnou svaka prethodna razi
na mora osigurati opstanak lanovima sljedee
razine. U svakoj biocenozi organizmi nie razine
piramide imaju veu brojnost i vei reprodukci
jski potencijal.

210

mesojedi/predatori

mesojedi/predatori

Slika 3.6.9. Hranidbena mrea

fitoplankton
Slika 3.6.8. Hranidbeni
lanac u moru

trofiki nivo
(hranidbena razina)

veliki mesojedi
mali mesojedi
biljojedi

proizvoai

Slika 3.6.10. Hranidbena piramida

Biomasa svakog sljedeeg lana manja je, a tako

je i ukupna koliina energije manja. Premda
Sunce osigurava mnogo energije, biljke samo 1%
energije uskladite u obliku hrane. Veinu ener
gije koju steknu iskoritavaju za odvijanje ivotnih
procesa, pa je biljoderima ostaje na raspola
ganju vrlo malo. Isto tako, biljoderi koji dobivaju
energiju iz biljne hrane iskoritavaju je za kretanje,
disanje i druge procese, pa mali dio energije koja
je potekla od Sunca ostaje za mesodere. Na kraju,
kada mesoderi iskoriste svoj dio energije za ivot,
energetski se lanac potroi (slika 3.6.10.).

vodena para
oblaci

padaline

transpiracija
otopljeni snijeg
i led

isparavanje

isparavanje

Nauio/nauila si da se tvari i energija u ekosustavu

neprestano izmjenjuju. Tvari koje krue jesu: voda,
kisik, ugljik, duik, fosfor, sumpor, kalcij i neki druge.

ero
jez

an

oce

Prisjeti se zato ih zovemo biogeni elementi i spojevi.

Koliko ima takvih elemenata u prirodi? Kruenje ovih
tvari nazivamo biogeokemijskim procesima.
O svojstvima vode i njezinoj vanosti za ivot na
Zemlji uio/uila si u 1. razredu u nastavnoj cjelini
Kemijska osnova ivota.

cijeenje
(filtriranje) u tlo

- Uz pomo slike 3.6.11. opii kruenje vode u prirodi.

Slika 3.6.11.
Kruenje vode u
prirodi

211

Kisik se oslobaa u procesu fotosinteze, a znamo da je

nuan organizmima za proces disanja. Najvei dio kisi
ka u atmosferi potjee od fitoplanktonskih organizama
te od viih vodenih i kopnenih biljaka, tj. od primarnih
proizvoaa. Kisik troe i mikroorganizmi za razgradnju
organske tvari.

i Sunevom energijom za proizvodnju ugljikohidrata. Au

totrofi i heterotrofi iskoritavaju kisik za razlaganje ugljiko
hidrata za vrijeme staninoga disanja. Produkti staninoga
disanja jesu ugljikov dioksid i voda.
Osim toga, velike su koliine ugljikova dioksida otopljene
u morima i oceanima jer se dobro otapa u vodi:

Ugljik izgrauje iva bia i sastojak je organskih spojeva.

Kroz hranidbene lance krui ivim biima, a neivi, anor
ganski oblik u prirodi jest ugljikov dioksid (slika 3.6.12.).

CO2 (g) + H2O (l)

H2CO3 (aq).

Fotosinteza i stanino disanje glavni su procesi u kojima

ugljik krui kao ugljikov dioksid. U fotosintezi biljke i drugi
autotrofi upotrebljavaju ugljikov dioksid zajedno s vodom
ugljikov dioksid u
atmosferi

fotosinteza
stanino
disanje
sagorijevanje

Slika 3.6.13. Dolomitna stijena

uginuli organizmi i
razgradnja
fosilno gorivo

fosilno gorivo

Slika 3.6.12. Biogeokemijski ciklus ugljika

212

Slika 3.6.14. koljka

Ugljina (karbonatna) kiselina slaba je kiselina koja tvori

dvije vrste soli: hidrogenkarbonate (HCO3) i karbonate s
ionom CO32. Polovina svih stijena na Zemlji karbonatne
su stijene: vapnenac, dolomit (slika 3.6.13.), magnezit...
Navedeni su karbonati slabo topljivi u vodi, no ako voda
sadrava otopljen ugljikov dioksid, oni se otapaju:
CaCO3 (s) + CO2 (aq) + H2O (l)

Ca2+ (aq) + 2 HCO3 (aq).

Ukoliko se povisi temperatura dolazi do oslobaanja

ugljikova dioksida i vodene pare pri emu nastaje neto
pljivi kalcijev karbonat. Na ovaj nain u piljama nastaju
stalaktiti* i stalagmiti**.

U geolokoj su prolosti nastale velike koliine karbonat

nih stijena ugradnjom karbonata u skeletne tvorbe raznih
ivotinja (arnjaka, koljkaa, slika 3.6.14.). Nakon uginua
tih ivotinja karbonati su se taloili na dnu.
Kruenjem ugljika u biosferi jedan dio ugljika je pohranjen
u fosilnim gorivima, a ovijek ga rabei kao gorivo vraa u
taj proces.
Ugljikov se dioksid u prirodi moe ukloniti pomou se
drenih barijera (slika 3.6.15.). Vodene biljke, sedrotvorci, u
procesu fotosinteze troe ugljikov dioksid iz vode.

Slika 3.6.15.
a) Nacionalni
park Krka,
b) sedra

* stalaktit spiljski oblik koji visi sa stropa ili zida spilje, a nastaje isparavanjem vode iz mineralne otopine kalcijevog karbonata
prije nego to ona kapne sa stropa pilje
** stalagmiti spiljski oblik koji raste s poda prema stropu, a nastaje zbog kapanja mineralnih otopina i taloenja vapnenca

213

i njegov povratak u okoli. Ovaj je ciklus spor i ne odvija

se u atmosferi jer se fosfor u plinovitom stanju nalazi izn
imno rijetko. Stijene i minerali bogati fosforom najvaniji
su izvor fosfora za ive organizme. Kada stijene erodiraju,
mala se koliina fosfora oslobaa u obliku fosfata (PO43)
u tlo i vodu. Biljke korijenjem upijaju fosfor iz tla. Fosfor
u tlo i vodu moe dospjeti ekskretima ivotinja i kada or
ganizmi uginu i razgrade se. Nadalje, fosfor je sastavni
dio gnojiva te ispiranjem s oranica takoer moe dospjeti
u vodotoke.

O kruenju duika uio/uila si u 2. razredu. - Uz pomo

slike 3.6.16. ponovi duikov biogeokemijski ciklus.
- Navedi plinove koje nalazimo u atmosferi. Nalazi li se i fosfor u sastavu zraka?
Fosfor je element koji je potreban ivotinjama za iz
gradnju kostiju, zubi, dio je molekula DNA i RNA. Biljke
nuan fosfor dobivaju iz tla i vode, dok ga ivotinje uzi
maju biljnom hranom ili hranei se drugim ivotinjama.
Ciklus fosfora jest kruenje fosfora iz okolia u organizme

atmosferski duik (N2)

biljke
ivotinje

uginuli
organizmi

denitrifikacija
denitrificirajue
bakterije

izmet

fiksacija duika

asimilacija

amonifikacija

nitrati (NO3-)

duik fiksirajue
bakterije u tlu
fiksacija duika

nitrifikacija
amonijak (NH3)
i amonij ion (NH4+)
Slika 3.6.16. Kruenje duika u prirodi

214

uginuli
organizmi

SAETAK
potroai 3. reda
10 J

Autotrofni su organizmi proizvoai, a hetrotrofni

potroai.
Glavni su tipovi potroaa: biljoderi, mesoderi i
svederi.

potroai 2. reda
100 J

Prehrambena piramida prikazuje odnos brojnosti,

biomasu i koliinu energije pojedine hranidbene
razine.
U ekosustavu tvari krue, a energija protjee.

1000 J

potroai 1. reda

proizvoai

Hranidbeni lanci i hranidbene mree prikazuju

odnose prehrane u biocenozi.

10.000 J

1.000.000 J
Slika 3.6.17. Hranidbena piramida

PROVJERI
ZNANJE

Bakterije

1. Razmisli i odgovori kakav bi bio ivot na Zemlji bez

bakterija.
2. Odaberi jednu biocenozu i istrai jedan hranidbeni
lanac u njoj.
3. Objasni zato se brojnost, biomasa i energija u
hranidbenoj piramidi svake sljedee razine smanjuje.
Proui primjer na slici 3.6.17. i odgovori koju
hranidbenu piramidu prikazuje: a) brojnosti, b)
biomase, c) energije. Obrazloi odgovor.
4. Istrai kako nastaju stalaktiti i stalagmiti u peinama.

215

3.7.
O

DNOS
OVJEK OKOLI
Suvremeni se svijet nalazi pred novim i velikim,
nedvojbeno dramatinim izazovima. Svjesni smo
da globalno zatopljenje i klimatske promjene
nisu stvar budunosti (slika 3.7.1.). Ti se procesi
dogaaju danas i ovdje. to emo uiniti? Kako
emo se organizirati u svladavanju ovoga velikog
izazova? Koje bi posljedice mogle donijeti
Hrvatskoj u narednim desetljeima?
Priroda je vrlo sloen i samoobnavljajui sustav koji
odrava vrlo osjetljivo stanje dinamike ravnotee.
Mogli bismo ga usporediti s preciznim satnim meha
nizmom. Diranjem jednoga kotaia remetimo cijeli
mehanizam toga sata, a ne samo taj kotai. Zadirui u
prirodu, podloan interesima lagodna ivota, komfora
i profita, ovjek bi mogao nepovratno poremetiti taj
mehanizam, tu skladnu ravnoteu.
ovjek je jedan od najvanijih ekolokih imbenika. U
relativno je kratkom vremenu vie izmijenio svoj okoli
nego bilo koja druga bioloka vrsta, pa uvelike utjee
na daljnji razvoj biosfere (slika 3.7.2.). Mijenjajui pri
rodu, ovjek izaziva u njoj promjene koje posredno i
neposredno djeluju i na njega samoga. ovjek izaziva u

Slika 3.7.1. Globalno zatopljenje ili...?

Slika 3.7.3.
Krenje uma
mijenja okoli

Slika 3.7.2. ovjek je dio prirode

216

ZNA LI?
biosferi snane promjene, posebice krenjem i unitavanjem
uma na velikim prostorima (slika 3.7.3.), regulacijom vodo
toka, isuivanjem movara, izgradnjom mnogih gradskih i in
dustrijskih naselja, poveanjem prometa i irenjem prometne
mree te oneiivanjem vode, zraka i tla.
Posljedice unitavanja uma jesu promjena tla i ivog svi
jeta. Ogoljelo je tlo izloeno eroziji postupnom ispiranju,
odnoenju zemlje djelovanjem oborina, bujica i vjetrova.
Tlo gubi sposobnost zadravanja dovoljne koliine vlage,
gubi plodnost, osipa se i nestaje. Promjene u tlu dovode do
promjene temperature, poveava se brzina vjetra, mijenja se
koliina oborina. S takvog podruja nestaje veina biljaka, a
s njima i ivotinje koje na njemu ive. Kod nas u Hrvatskoj
velika se podruja unitenih uma nalaze u kontinentalnom
dijelu i uz Jadransku obalu (Velebit).
Isuivanjem movara, reguliranjem tekuih voda i izgrad
njom dijelova morske obale uveliko se mijenjaju uvjeti ivota.
Nestankom vodenih biljaka, ivotinja i vodenih ivotnih zajed
nica mijenja se izgled itavoga kraja. Isuivanjem poplavnog
podruja u junom dijelu Panonske nizine ono je pretvoreno
u plodno poljoprivredno
zemljite.
Opsene
melioracije
provedene 60-ih godi
na prolog stoljea na
podruju delte Neretve
(slika 3.7.4.) drastino
su promijenile krajolik,
pojaale poljoprivredu
i uvele nove kulture. U
Slika 3.7.4. Melioracija delte
tom opsenom zahvatu
2
Neretve
isueno je oko 50 km
movare. Meutim, u
posljednjih deset godina
intenzitet poljoprivrede opada i mnoga isuena podruja
ponovno se pretvaraju u movaru.

Suneve ultraljubiaste zrake mogu biti

smrtonosne jer izazivaju rak koe i njegov
smrtonosni oblik melanom. Ostali uinci
UV zraka ukljuuju oteenja vida, a moda
i slabljenje imunosnog sustava. Vlada SAD-a
procjenjuje da svaki postotak oteenja ozonskog
omotaa izaziva dodatnih tisuu sluajeva
raka koe godinje te sljepou stotina tisua
ljudi godinje. Ultraljubiasto zraenje teti
i planktonu, koljkaima, ribama i drugim
organizmima. U junom su ileu mnoge ovce
oslijepjele, a neke vrste aba mogle bi biti
ugroene zbog oteenja njihovih jajaaca UV
zrakama. S poveanjem UV zraenja naruava se
i rast usjeva.Klimatske promjene potiu irenje
bolesti kao to su malarija i astma, i u bogatim
i u siromanim zemljama. Godine 2004. prvi
je put U Hrvatskoj otkriven tigrasti komarac,
primarno tropska i suptropska vrsta koja je
prenositelj virusa dengue*. Toplija i sua klima,
uz produetak vegetacijskog razdoblja, pogodovat
e daljnjem irenju alergogenih biljaka poput
agresivne ambrozije u kontinentalnoj Hrvatskoj.
Ljeta koja e biti sve toplija utjecat e na bolesnike
s bolestima krvoilnog sustava. Predvieno
zatopljenje poveat e opasnost od irenja i pojave
bolesti koje prenose kukci i grinje: malarija
(u priobalnom podruju), virusni krpeljni
meningoencefalitis, lajmska borelioza**.

Svi ekosustavi stradavaju uslijed oneienja industrijskim

otpadom, odlagalitima otpada i prekobrojnim prometnim
vozilima. Najugroenije su kopnene vode stajaice i tekuice,

* dengue - denga vruica, virusna bolest tropskih podruja uzrokovana virusom iz porodice
flavivirusa kojeg prenose komarci iz roda Aedes
** lajmska borelioza - infekcija uzrokovana bakterijom Borreliom burgdoferi; prenosi se inficiranim krpeljom

217

Dio suneve energije se odbija od

atmosfere i povrine zemlje.

te plitka mora kao to su

Baltiko i Jadransko more.
Najtei oblik oneienja
je ulazak organskih tvari
u vodene ekosustave iz
naseljenih mjesta (otpadne
vode) i razliitih industri
jskih pogona (tvornice pa
pira i celuloze, eerane,
koare, klaonice).
Na poseban nain na ive
organizme tetno djeluju
anorganske tvari (teki
metali, kiseline, baze, soli)
koje su este otpadne tvari
industrijskih
postrojenja,
potom biocidi* (upotre
bljavaju se u ratarstvu i
umarstvu),
radioaktivne
tvari (produkti izgaranja
u toplanama, stambenim
zgradama i motornim voz
ilima). Oneienje otpad

Dio infracrvenog zraenja prolazi kroz

atmosferu i gubi se u prostoru.

Suneva svjetlost prolazi kroz atmosferu.

Dio infracrvenog zraenja se absorbira

i ponovo vraa pomou molekula
staklenikih plinova. Posljedica je
zagrijavanje Zemljine povrine.

Povrina Zemlje dobiva vie topline.

Povrina Zemlje absorbira energiju Sunca i grije se.

Slika 3.7.6. Stakleniki uinak

Slika 3.7.5. Lonjsko polje rijeka Sava

nih voda tekim metalima dogodilo se 1953.

godine u Japanu. U zaljev Minamat isputana je
otpadna voda iz kemijske tvornice u kojoj se kao
katalizator upotrebljavao ivin(II) sulfat. Ljudi su
se otrovali ivom jedui ribu i koljkae iz zalje
va. Danas je taj zaljev oien od ive uz mnogo
napora. iva je posebno opasna jer su ivini spo
jevi vrlo otrovni, nakupljaju se u masnom tkivu
riba, u koljaima i ostalim vodenih ivotinjama.
Prije nego to doe do primjerice masnog tkiva
ribe, iva moe inhibirati veliki broj enzima i time
naruiti biokemijske reakcije.

* biocidi sredstva za unitavanje ivih bia; obuhvaaju sve pesticide osim sredstava za zatitu bilja

218

ZNA LI?
Rijeka Sava (slika 3.7.5.) ista je jo samo u svom gornjem
toku. Brojnim pritocima u Savu ulaze razliite otpadne tvari iz
industrijskih postrojenja. Tijekom cijele godine, a posebice za
niskih vodostaja oneienje nepovoljno utjee na ivi svijet
u rijeci.
ovjek od davnina rabi povrinske i podzemne slatke vode kao
osnovnu prirodnu sirovinu. Naglim porastom broja stanovni
ka, te razvojem industrije znatno se poveava potreba za
vodom. Paljivo gospodarenje vodom pomoi e nam u za
dovoljavanju budue potranje. Osim to bismo vodu trebali
tedljivije troiti u naim svakodnevnim radnjama, potrebno
je provoditi tedljivije navodnjavanje ratarskih povrina, u vo
doopskrbnim sustavima rabiti opremu koja tedi vodu, pratiti
zalihe vode te njezinu upotrebu (upotrebljavati je dva ili vie
puta).

U mnogim je planinskim podrujima proizvodnja

umjetnog snijega sve rairenija zbog sve viih
temperatura i sve veeg broja turista. Godinje se
u Europi potroi oko tri milijarde eura da bi se
umjetnim snijegom prekrilo 23 800 hektara Alpa,
a tijekom sljedeih nekoliko godina taj e se broj
vrlo vjerojatno uetverostruiti. Nestaice vode ve
su primijeene. Za proizvodnju umjetnog snijega
potroi se priblino 95 milijuna kubinih metara
vode, to je prosjena godinja potronja grada od
1,5 milijuna stanovnika. Osim zbog potronje vode,
znanstvenici su zabrinuti i zbog goleme koliine
isparavanja do kojega dolazi u procesu proizvodnje
umjetnog snijega ona dodatno naruava ekoloku
ravnoteu u planinama.

Bez prirodnog staklenikog uinka (slika 3.7.6.) Zemlja bi

bila jednako hladna kao i Mjesec. Dio Suneva zraenja koje
dolazi do Zemlje, vraa se u Svemir, dok se dio absorbira na
povrini tla i oceana. Povrina Zemlje postaje topla, te stoga
reflektira tople, infracrvene zrake odnosno toplinu. Meutim,
stakleniki plinovi zaustavljaju poput omotaa dio tog
zraenja usljed ega dolazi do zagrijavanja atmosfere. Prirod
ni su izvori staklenikih plinova u ravnotei, pri emu glavnu
ulogu ima vodena para, vulkani, raspad biomase te procesi u
oceanima.
Utjecaj ovjeka (slika 3.7.7.) doprinosi ukupnom udjelu
staklenikih plinova (ugljikova dioksida, metana, diduikova
oksida, halogenovodika i dr.) te tako dovodi do zagrijavanja

Slika 3.7.7. Oneienje zraka

219

atmosfere. Najvaniji je uzronik globalnog zatopljenja

ugljikov dioksid. Njegova se koncentracija poveava zbog
izgaranja ugljena, nafte, plina i drva, kao i zbog unitavanja
uma. Na razinu metana utjee uzgoj rie, stoke, rudarska
eksploatacija, istjecanje plina, spaljivanje otpada i trulje
nje otpadnog papira. Pri izgaranju goriva i drva te pri upo
rabi umjetnih gnojiva isputa se diduikov oksid. Na jakom
suncu oneienje zraka iz automobila, elektrana i tvor
nica proizvodi tetan prizemni ozon. Hladnjaci, aerosoli,
rashladni sustavi, izolacijski materijali i pjenasta ambalaa
sadravaju halogenovodike freone*.
Mnoge su zemlje smanjile potronju takozvanog CFC-a**
jer oni oteuju ozonski omota u gornjim slojevima at
mosfere. Naime, ozon u stratosferi ima kljunu ulogu u
ouvanju ivota na Zemlji titei ga od tetnoga uinka

ultraljubiastog zraenja sa Sunca. Freoni unitavaju ozon

ski sloj, pa su se na pojedinim podrujima stvorile ozonske
rupe (neka podruja Australije, Europe, Antarktika, ilea).
U tim se podrujima poveava broj oboljelih od raka koe
i one mrene, smanjuje se urod itarica, a tetnoga uinka
zraenja nisu poteene ni ivotinje.
Jaki vjetrovi odnose sumporov dioksid i duikov dioksid
koji su nastali kao otpadni plinovi iz dimnjaka elektrana
i drugih industrijskih postrojenja (slika 3.7.7. i slika 3.7.8.).
Ti se plinovi mijeaju s vodom iz zraka tvorei sumpornu i
duinu kiselinu koje potom padaju u obliku kisele kie,
tue i snijega. Kisele kie tete drveu, drugom bilju, tlu,
rijekama, jezerima, ribama i drugim oblicima ivota u
vodi. Izgaranje fosilnih goriva (nafte, ugljena i zemnog
plina) stvara ozbiljne probleme oneienja zraka. Ljudi

Slika 3.7.8.
Problem s freonom
CFC

1. CFC se oslobaa u atmosferu

2. Uslijed djelovanja suneve
svjetlosti iz CFC-a se oslobaa klor
3. Klor razara ozon
4. UV zrake prodiru sve do zemljine
povrine poveavajui rizik od raka
koe i druge opasne posljedice

* freon fluorovi i klorovi derivati metana i etana, plinovi iz porodice haloalkana; koriste se kao rashladni medij
** CFC jedan od najvanijih tipova freona (engleska kratica za klor-fluor-ugljik)

220

Slika 3.7.10. Razliite sorte jabuka

su poeli iskoritavati ugljen kao gorivo prije 300 godina,

a naftu i plin 200 godina nakon toga. Takvi neobnovljivi
izvori energije nee trajati vjeno. Zbog toga je potreb
no iskoritavati alternativne izvore energije (Sunevu
energiju, energiju mora, vjetra, geotermalnu energiju i dr.).
Vjerovalo se da bi nuklearna energija mogla rijeiti svjet
ske energetske probleme. No njena je proizvodnja skupa,
a nedovoljna sigurnost reaktora i zbrinjavanje radioaktiv
nog otpada ljude sve vie
zabrinjava.
Veliki gradovi (slika 3.7.9.)
imaju problem smoga
(mjeavine dima i magle)
kada se oneieni zrak,
nastao uglavnom u au
tomobilskom prometu,
zadrava pod utjecajem
jake Suneve svjetlosti.
Stanovnici Londona, Los
Angelesa, Mexico Citya,
Kuala Lumpura i mnogih
drugih gradova posebno
su ugroeni smogom.

Slika 3.7.9. Policajci u Kuala

Lumpuru nose zatitne maske

- Istrai koji gradovi u Hrvatskoj su esto zagaeni

smogom.
Potrebe stalno rastueg broja stanovnika vezane su i uz
svjetsku poljoprivredu. Svake godine 40 milijuna ljudi, od
kojih su polovina djeca, umire od gladi i bolesti. Suvremen
nain poljoprivredne proizvodnje takoer je oneiiva
okolia. Dok su industrija i promet izvori oneienja, po
ljoprivreda je istovremeno i izvor oneienja, ali i njegova
rtva.

Do oneienja okolia dolazi zbog proizvodnje i uporabe

mineralnih gnojiva, pesticida, veterinarskih preparata i
hormona, rada strojeva, ali i smanjene bioloke raznoliko
sti i gubitka biljnih i ivotinjskih vrsta, erozije tla i gubitka
humusa, salinizacije tla i drugog. Zbog utrke za rodnijim
sortama i pasminama iz uzgoja su potpuno iskljuene
mnoge lokalne sorte i pasmine, od kojih je veina danas
posve iezla. Primjerice, prije 30 godina u Europi se uz
gajalo oko 1 000 sorti domaih, europskih jabuka (slika
3.7.10.). Danas, meutim, etiri amerika hibrida tvore vie
od 80% europskog sortimenta jabuka. Ni u stoarstvu nije
nita bolja situacija. Tako u Engleskoj, koja je najvei eu
ropski proizvoa svinja, samo dvije pasmine ine vie od
60% ukupnog broja svinja.

221

Poljoprivredne metode treba poboljati. Jedna od najra

zumnijih uporaba prirode jest permakultura (perma
nentna agrikultura) ili ekoloka poljoprivreda (slika
3.7.11.). To je organska poljoprivreda koja zahtijeva naj
manje fizikog rada, a spaja najvei mogui broj biljnih i
ivotinjskih vrsta. Biljke se uzgajaju vrlo blizu kako bi se
istisnuo korov.
Osim biljaka uzgaja se perad, iji izmet poboljava kva
litetu tla, a koja ujedno jede sav korov koji izbija meu
biljkama. Poljoprivrednici prikupljaju kinicu za ribnjake, a
grmlje jestivih plodova sade kao ogradu. Cilj je ovakvog
uzgoja nahraniti ljude, izbjei oneienje i utedjeti
energiju.
Negativan, ali i nuan pratitelj industrijskog i tehnikog
napretka potroakoga drutva jest otpad. U razvije
nim zemljama ljudi troe vee koliine prirodnih dobara,
ali i proizvode vie otpada od zemalja u razvoju, gdje se

Slika 3.7.11. Permakultura

222

u najveoj moguoj mjeri iskoritava otpadni materijal.

itave se obitelji izdravaju prikupljanjem i razvrstavan
jem i uporabom esto ivei na odlagalitima. Uporabom
ili recikliranjem se otvara vie radnih mjesta nego odla
ganjem otpada. Sakupljanjem i sortiranjem sekundarnih
sirovina iz otpada (papira, stakla, plastike, eljeza, alumin
ija, tekstila i dr.) znatno se tedi energija, a i oneienje se
okolia smanjuje.
Sa svrhom zatite i unapreenja ovjekove okoline,
ouvanja prirodnih i izgraenih vrijednosti i stvaranja
povoljnih uvjeta za ivot, donose se propisi da je pri iz
gradnji objekata (industrijskih postrojenja, prometnica,
infrastrukture i dr.) obvezna izrada urbanistikih plano
va i ekolokih studija. Nije dovoljno samo uvaavanje
namjene objekta i njezino ostvarenje te panja na njegov
estetski izgled, nego treba paziti i na to kako se objekt uk
lapa u strukturu i metabolizam ekosustava. Vaan je zada
tak zatite prirode i samog ovjeka u njoj da se regulira

Slika 3.7.12. Budunost je u naim rukama

SAETAK

racionalno iskoritavanje prirode i njezinih dobara. Potrebno

je zaustavljanje naruavanja prirodne ravnotee, a ono to
je narueno treba sanirati jer e inae u pitanje biti doveden
opstanak ljudskoga drutva. Put razvoja ljudskoga drutva
treba imati to manje negativnih uinaka na prirodu, to nazi
vamo odrivim razvojem.

tetno djelovanje ovjeka na biosferu oituje

se unitavanjem uma, isuivanjem movara,
oneienjem vode, tla i zraka.
Stakleniki su plinovi uzronici globalnog
zatopljenja i klimatskih promjena.
Oteenje ozonskog omotaa uzrokuje mnoge
bolesti ivih bia.

Negativne posljedice koje nastaju u biosferi esto imaju ire

razmjere, zahvaaju podruja vie zemalja. Stoga se problemi
mogu uspjeno rjeavati udruivanjem itavog ovjeanstva,
ali ponajprije podizanjem svijesti i odgojem savjesti svakog
ovjeka.

Kisele kie oneiuju zrak, tetno djeluju na

drvee i druge biljke, tlo, rijeke, jezera i na sve
oblike ivota u vodi.

eli li ovjek i dalje ostvarivati svoje pravo na zdravlje i zdravo

naslijee (slika 3.7.12.), mora shvatiti da je dio prirode i da je
mora potovati.

to se tie otpada, treba racionalno gospodariti

njegovom ponovnom uporabom radi utede
energije, smanjenja oneienja i otvaranja novih
radnih mjesta.

Smog nastaje u velikim gradovima zbog

automobilskih ispunih plinova.

Odrivi razvoj jest razvoj ljudskoga drutva sa to

manje tetnog utjecaja na okoli.

PROVJERI
ZNANJE
1. Navedi na koje sve naine ovjek tetno djeluje na
biosferu.
2. Uzroci oneienja zraka raznoliki su. Navedi neke od
njih i opii njihov uinak na ivi svijet.
3. Opii nastanak staklenikih plinova i navedi neke od
posljedica globalnog zatopljenja.
4. Isuivanje movara ima pozitivne i negativne posljedice.
Navedi neke od njih. Zauzmi stav o tome treba li ili ne
isuivati movarna stanita i obrazloi ga.
5. Istrai kako ti moe doprinijeti pravilnom
gospodarenju otpadom.

223

3.8.
B

IOLOKA
RAZNOLIKOST HRVATSKE
Prije stotinu godina na Zemlji su postojala velika podruja divljine u koja ovjek nije kroio ili je kroio
vrlo rijetko. Danas ima malo podruja koja su potpuno bez ovjekova utjecaja. Prirodna stanita nestaju, a
ukupan broj svih ivih bia brzo opada. To otvara mnoga pitanja na koja je teko odgovoriti. Koji je najbolji
nain da se zatite biljne i ivotinjske vrste? Kako zatititi vrstu kojoj prijeti izumiranje? Ako su prirodni
resursi ogranieni, jesu li neke biljke ili ivotinje vanije od ostalih? Sloit emo se da je zatita danas
obvezna ako se ugroene vrste ele sauvati.
ivot na Zemlji poeo je prije 3,7 milijardi godina. Njegov
je razvoj tekao polako, ali postojano. Evolucijom je nastalo
golemo mnotvo biljnih i ivotinjskih vrsta koje danas ive
na naem planetu. Vrste prolaze kroz postupne promjene
svoga fizikog oblika i ponaanja. Biljke i ivotinje
razmnoavaju se kada u svom okruenju pronau mjes
to koje im omoguuje potrebnu hranu i prua potrebnu
zatitu. Kako vrijeme prolazi, novi se narataji veu uz svoj
okoli pronalazei nove naine preivljavanja sukladno
promjenama do kojih dolazi u okoliu.

Slika 3.8.1. Danje paune

Slika 3.8.2. Runolist

Do danas je opisano i imenovano vie milijuna vrsta ivih

bia, a jo ih je vie neotkrivenih i neopisanih. Neke sku
pine organizama, poput biljaka cvjetnjaa, kraljenjaka ili
leptira (slika 3.8.1.), relativno su dobro poznate i vjerojat
no je vie od 90% vrsta ve otkriveno i opisano. Meutim,
postoje brojne skupine organizama o kojima se mnogo
manje zna. Na primjer, pretpostavlja se da je opisano i im
enovano samo 5% oblia, grinja i gljiva.

224

Bioraznolikost je relativno nov pojam, koji je u znanost

uveden tek potkraj prolog stoljea. Prihvatili su ga biolo
zi, ali je uao i u svakodnevni rjenik ire javnosti. Popu
larizacija ovog pojma dovodi se u vezu s osvjeivanjem
svijeta znanosti i laika s problemom izumiranja vrsta.
Definira se kao raznolikost ivota u nekom ekosustavu, bi
omu ili na itavu planetu. Dakle, raznolikost na svim razi
nama organizacije ivota. Moe se smatrati i kao relativna
raznolikost organizama koji pripadaju pojedinim ekosus
tavima, a to se odnosi na raznolikost unutar vrste, meu

Slika 3.8.3. Velebitska degenija

razliitim vrstama te meu ekosustavima. Meu ekolozima

vrlo popularna definicija bioloke raznolikosti obuhvaa
sveukupnost gena, vrsta i ekosustava nekog podruja.
To znai da obuhvaa sve tri razine bioloke raznolikosti:
gensku raznolikost, raznolikost vrsta i raznolikost ekosus
tava. Najveu pravnu vanost ima definicija iz Konvencije o
biolokoj raznolikosti, koja kae da je bioloka raznolikost
varijabilnost meu ivim organizmima iz svih izvora,

ZNA LI?
ukljuujui kopnene, morske i druge vodene ekosustave, te
ekolokih kompleksa iji su dio; to ukljuuje raznolikost unu
tar vrsta, meu vrstama i meu ekosustavima.
Republika Hrvatska prihvatila je Konvenciju o biolokoj raznolikosti u travnju 1996. godine. Osnovne su obveze svake
drave potpisnice konvencije utvrivanje vlastite bioloke
raznolikosti, njezine ugroenosti i problema vezanih za
zatitu te donoenje nacionalne strategije zatite. Dokument
o biolokoj i krajobraznoj raznolikosti Republike Hrvatske
(Pregled stanja bioloke i krajobrazne raznolikosti Hrvatske
sa strategijom i akcijskim planovima zatite) objavljen je u
prosincu 1999. godine.
Zbog posebnog zemljopisnog poloaja (na razmeu neko
liko biogeografskih regija) te zbog karakteristinih klimatskih
i geomorfolokih uvjeta Hrvatska je jedna od najbogatijih
europskih zemalja po biolokoj raznolikosti. Prema broju vr
sta po povrini zauzima tree mjesto u Europi. U usporedbi s
Velikom Britanijom, koja se oznaava kao vrlo siromana jer
sadrava oko 1 800 biljnih vrsta koje rastu na povrini koja
je oko osam puta vea od Hrvatske, razumljivo je bogata.
Na primjer, samo na otoku Cresu ivi oko 1 400 vrsta biljaka.
Bogatstvu hrvatske flore doprinose i endemi. U Hrvatskoj
raste oko 350 vrsta biljnih endema, kao to su runolist (slika

Slika 3.8.4. Ciklame

Hrvatska je 2006. godine proglasila osnivanje

rezervata za dupine u Malom Loinju, prvog
takvog rezervata na Mediteranu, ime je jasno
odredila svoje opredjeljenje i smjernice o ouvanju
i zatiti morskih sisavaca. Njihov se broj u
posljednjih desetak godina smanjio za 40% te je
upravo to bilo presudno za osnivanje rezervata.
ivotinje koje polagano nestaju iz naih krajeva,
tj. kojima prijeti izumiranje, jesu: zagorski puran,
meimurski konj, turopoljska svinja,
magarac bua.
U Republici Hrvatskoj vukovi su na Crvenoj listi
ugroenih sisavaca prema kriterijima Svjetske
zaklade za zatitu prirode. Danas ivi izmeu 180
i 230 jedinki, koje su rasporeene u opore te
se vuja populacija smatra stabilnom. Zatitom
vuka na dravnoj razini od 1995. godine mnogo
se postiglo jer je populacija 1990. godine imala
tek pedesetak jedinki. Vuk u Hrvatskoj stalno
naseljava prostor Gorskoga kotara,
Like i Dalmacije.
Rezultati meunarodne studije pokazali su da e
otprilike treina vrsta na Zemlji nestati do
2050. godine.

zagorski puran

turopoljska svinja

3.8.2.), velebitska degenija (slika 3.8.3.), dubrovaka zeina, hr

vatska sibireja, hrvatska perunika i druge.
Rijetke i posebno ugroene vrste hrvatske flore brojni su pri
padnici porodice kauna, a i neke vrste porodice ljiljana
ivorodni ljiljan, kockavica, divlji tulipan. Brojne proljetnice,
kao to su jaglac, visibaba, ciklama (slika 3.8.4.), kukurijek, pasji
zub, drijemovac, pripadaju ugroenim biljnim vrstama.

225

Dravni zavod za zatitu prirode, koji djeluje u okviru

Ministarstva kulture, objavio je osam knjiga u ediciji Crvena knjiga Republike Hrvatske. Crvena knjiga (slika 3.8.5.)
predstavlja meunarodno dogovoren prikaz ugroenih
svojti gljiva, biljaka i ivotinja i jedno je od iznimno vanih
sredstava u zatiti prirode. Ugroene vrste prikazane su
redom, u skladu s meunarodnom IUCN kategorizacijom
ugroenosti (engl. International Union for Conservation of
Nature) prilagoenoj regionalnoj primjeni, a koja ih dijeli:
na izumrle vrste (engl. extinct, EX), na regionalno izumrle
vrste (engl. regionally extinct, RE), na kritino ugroene
vrste (engl. critically endengered, CR), na ugroene vrste
(engl. endangered, EN), na osjetljive ili rizine vrste (engl.

Ukupan broj poznatih ivotinjskih vrsta u Hrvatskoj iznosi

neto vie od 24 000, ali je stvaran broj znatno vei. to se
tie endemskih vrsta hrvatske faune, njih je oko 800. Velika
raznolikost kopnenih, morskih i podzemnih stanita rezul
tirala je bogatstvom vrsta i podvrsta te znatnim udjelom
endema. Godine 2005. otkrivena je endemska vrsta ribe
dotad nepoznata u znanosti (u rijeci Norin u Neretvan
skoj dolini). Stvarna je bioraznolikost u Hrvatskoj mnogo
bogatija nego to to pokazuju postojei slubeni podaci.
U Hrvatskoj je strogo zatien velik broj vrsta iz skupine
sisavaca, kao to su npr. vuk i ris (slika 3.8.7.), vidra, sve
vrste imia, dvije vrste dupina koje ive u Jadranu te sve

Slika 3.8.6. Mali vodenjak

Slika 3.8.5. Crvena knjiga

vaskularne flore Hrvatske

vulnerable, VU), na niskorizine, gotovo ili potencijalno

ugroene vrste (engl. near threatened, NT), na najmanje
zabrinjavajue vrste (engl. least concern, LC) te na nedo
voljno ili nedostatno poznate vrste (engl. data deficient,
DD).
Brojne su ugroene vrste u Republici Hrvatskoj: 760 bil
jaka, 88 slatkovodnih riba, 9 vodozemaca (slika 3.8.6.), 19
gmazova, 139 ptica i 43 sisavca.

226

Slika 3.8.7. opor risova

vrste dupina (slika 3.8.8.) i kitova koji se u njemu sluajno

zateknu, ali i velik broj ptica grabljivica (slika 3.8.9.) i
movarica, gmazova, kornjaa i vodozemaca.
Temeljem Zakona o zatiti prirode (2005.) divlje se vrste
proglaavaju strogo zatienima i zatienima na temelju
njihove ugroenosti i meunarodnih ugovora koje je Hr
vatska prihvatila. Krenje zakona kanjivo je novano u
iznosu od tisuu do milijun kuna.

Slika 3.8.12.
Mungos

Unoenje stranih vrsta u ekosustave takoer je jedna od

velikih prijetnji njihovu opstanku. Velika raznolikost iz
vornih, i u nekim sluajevima jedinstvenih vrsta u pojed
inim ekosustavima, posljedica je postojanja prirodnih
nepremostivih granica izmeu pojedinih ekosustava.
Zahvaljujui ljudskim aktivnostima, posebice kopnenom,
zranom i morskom prometu, neke su se vrste prenijele s
podruja na kojima su oduvijek ivjele na podruja na koja
prirodnim putem ne bi dospjele. Ako je rije o agresivnim
i vrlo prilagodljivim vrstama, uinak na autohtone vrste
ekosustava u koje su unesene moe biti gotovo razoran.
Alohtone vrste nekog sustava mogu biti paraziti, preda
tori ili jednostavno vrste koje uzurpiraju stanite, izvore

moru, ne bira vrstu dna, moe rasti do ak 60 metara du

bine, a ubija i nepokretne ivotinje poput spuvi. Proizvo
di toksine tvari koje odbijaju biljoderne vrste. U Jadranu
nema prirodnog neprijatelja, a smatra se da joj se jedino
ovjek moe suprotstaviti. A moe li doista, istrai u dodatnoj literaturi.
Jo jedan velik problem u Hrvatskoj jest i invazivna vrsta
mungos (slika 3.8.12.). S namjerom da s otoka u Hrvat
skoj uklone zmije otrovnice koje su se previe namnoile i

Slika 3.8.11.
Caulerpa racemosa

Slika 3.8.8. Sredozemna

medvjedica

Slika 3.8.9. Bjeloglavi sup

hrane i uglavnom pobjeuju svoje domaine u bitki za

opstanak. Na primjer, agresivna i invazivna vrsta jest alga
Caulerpa taxifolia (slika 3.8.10.), koja je prisutna u Jadranu
i velikom brzinom zauzima morsko dno unitavajui sve
pred sobom. No jo je opasnija alga ubojica Caulerpa racemosa (slika 3.8.11.), koja se iri jadranskim podmorjem od
Mljeta do Kornata. Raste posvuda, u istom i oneienom

Slika 3.8.10. Caulerpa taxifolia

postale stalna opasnost po ljudsko zdravlje i stoku,

ministarstvo poljodjelstva u Beu (u Austro-Ugar
skoj Monarhiji) poetkom 20. stoljea donijelo
je odluku o unoenju mungosa na otok
Mljet.

227

Uneseno je ukupno 11 ivotinja (sedam mujaka i etiri

enke) koje su pripadale vrsti sivi ili mali indijski mungos
(Herpestes javanicus auropunctatus), a dokazano su ponaj
bolji tamanitelji zmija otrovnica iz porodice cibetki. Do
bro su se aklimatizirali i nesmetano se razmnoavali te su
mungosi tijekom dvadesetak godina gotovo posve istrje
bili zmije otrovnice. Otad su njihov plijen postale brojne
vrste malih ivotinja, zaviajne i migracijske vrste ptica, a
pribliivi se ljudskim naseljima i domaa perad. Previe ih
se namnoilo i poremetili su odnose meu drugim vrsta
ma divljih ivotinja pa mungos od 1949. ne uiva nikakvu
zakonsku zatitu, a nijedna metoda smanjenja brojnosti
mungosa do danas nije urodila plodom.
S ciljem zatite i ouvanja bioraznolikosti Zemlje, a u
koliko vrste nije mogue ouvati u njihovom prirod
nom okruenju znanstvenici se bave uzgojem biljaka
u botanikom vrtu (slika 3.8.13.), kultiviraju uzorke i
razmnoavaju ivotinje u zatoenitvu (slika 3.8.14.).
ivotinje koje se nalaze u zatoenitvu sele se od jednoga

do drugoga zoolokog vrta radi razmnoavanja i odranja

genske raznolikosti. Centri za rijetke vrste ivui su muzeji
ivotinjskih pasmina koje se vie ne uzgajaju, ali bi mogle
biti vane u budunosti.
Republika Hrvatska jedna je od 120 zemalja potpisnica
Konvencije o meunarodnoj trgovini ugroenim vrsta
ma, tzv. CITES (engl. Convention on International Trade in
Endangered Species). Njome se propisuje nadzor trgo
vine tisuama rijetkih biljnih i ivotinjskih vrsta i njihovih
preraevina, te potpuno zabranjuje promet vie od 400 vr
sta, ukljuujui mnoge kornjae i ptice, te izdaje posebne
dozvole za prijevoz drugih vrsta. Usprkos pojaanoj bud
nosti u lukama i na aerodromima, krijumarenje se teko
zaustavlja (slika 3.8.15.).

Slika 3.8.14.
Lavovi u zoolokom vrtu
Slika 3.8.13. Botaniki vrt u Zagrebu

228

SAETAK
Bioloka raznolikost podrazumijeva raznolikost
ivih bia na svim organizacijskim razinama.
Prema broju vrsta po povrini Hrvatska ima
veliku bioloku raznolikost.
Ugroene, rijetke i endemske vrste biljaka,
ivotinja i gljiva zakonom su zatiene.
Ouvanjem vrsta i njihovih stanita spreava se
njihovo izumiranje.
Alohtone vrste mogu ugroziti autohtone.

Slika 3.8.15. Predmeti izraeni od kornjaina oklopa

PROVJERI
ZNANJE
1. Istrai koje su vrste ugroene i zatiene u tvom zaviaju.
Posjeti internetsku stranicu Dravnog zavoda za zatitu
prirode, pomoi e ti u rjeavanju ovog zadatka.
2. Imenuj neke od udruga za zatitu prirode u Republici
Hrvatskoj i istrai njihove strategije i postignua u zatiti
prirode.
3. Obrazloi zato se unoenjem stranih vrsta naruava
ravnotea u prirodi.
4. Razmisli i odgovori na koje naine moemo sprijeiti
izumiranje vrsta.
5. Navedi koje su ivotinje posebno interesantne za
nezakonitu trgovinu i objasni zato.
6. Istrai i zabiljei datume na koje se obiljeavaju dani
vezani uz zatitu prirode u naoj zemlji.

229

3.9.
Z

ATIENA PRIRODNA
PODRUJA HRVATSKE
Za ouvanje bioraznolikosti nije dovoljno posebnim odredbama zakona zabraniti lov ili branje ugroenih
vrsta. Uzaludno je tititi samo populaciju neke vrste ako dolazi do bitnih promjena ekolokih svojstava
stanita. Zatitom pojedinih podruja uvamo prirodne vrednote koje smo dobili u naslijee od svojih
predaka. Upoznajmo ih!
Hrvatska je zemlja bogata prirodnim resursima, plovnim
rijekama bogatima ribom, bogata je biljnim i mnogim ri
jetkim ivotinjskim vrstama, hrastovim umama i termal
nim izvorima. Ljepota slavonskih ravnica, umovite Like
i Gorskoga kotara, slikovitih brega Hrvatskoga zagorja i
osunane jadranske obale privui e sve one koji znaju ci
jeniti osebujnost, raznolikost i bogatstvo prirode.
Prostor Hrvatske dijeli se na tri velike prirodno-geografske
cjeline:
Panonski prostor (nizinska Hrvatska) nalazi se na
istonom i sjeverozapadnom dijelu Hrvatske. To je
prostor niskih nadmorskih visina. Prevladavaju nizine
i breuljkasti dijelovi, a gore, koje nisu vie od 500 m,
rijetke su. Slavonija i Baranja, koje se nalaze na istoku
Hrvatske, zbog svoje se plodne nizine esto nazivaju
hrvatska itnica (slika 3.9.1.). Najvei dio povrina
iskoritava se za ratarsku i stoarsku proizvodnju. U
vlanim dolinama i brdskim predjelima rastu bogate
ume hrasta lunjaka, hrasta sladuna, hrasta kit
njaka i cera. Na sjeverozapadu ovog podruja vrlo je
razvijena industrija.

Slika 3.9.1. Slavonsko polje

230

Slika 3.9.2. Gorska Hrvatska

Brdsko-planinski prostor (gorska Hrvatska) ge

ografski spaja, reljefno razdvaja te prometno pove
zuje kontinentalnu i primorsku Hrvatsku. Nalazi se u
sredinjoj Hrvatskoj. U njemu prevladavaju visoke gore
i planine (slika 3.9.2.). Na tim su se visokim podrujima
smjestila i prostrana polja, a ima i nekoliko rijeka.
Podruje je bogato umom bukve i jele, a njegova su
nerazvijenost i slaba napuenost posljedica specifinih
ivotnih uvjeta koji su znatno loiji u odnosu na pri
morje i kontinentalni dio Hrvatske. Tradicija u preradi i
obradi drva, prometna neprohodnost i ouvani prirod
ni resursi (koji omoguuju razvoj proizvodnje zdrave
hrane i turizma) osnova su daljnjeg razvoja ovoga hr
vatskog podruja.

ZNA LI?

Jadranski prostor (primorska Hrvatska) uzak je

primorski pojas Hrvatske koji je od zalea odijeljen vi
sokim planinama. Prostor je izrazito krkoga karaktera
i siromaan je vodama tekuicama. Prua se du obale
Jadranskog mora, od Istre na sjeveru do Komie na
jugu. U njemu prevladava mediteranska klima, pa se
ovdje uzgajaju mediteranske kulture (masline (slika
3.9.3.), agrumi, vinova loza) te ume hrasta crnike,
alepskog bora i dalmatinskog crnog bora, a izni
mno lijep obalni prostor omoguio je razvoj turizma.
Geografski se dijeli na sjeverni (Istra i Kvarner) i na juni
dio (Dalmacija). Takoer se moe podijeliti na otoni
dio, obalni dio i zagorski dio. Hrvatska morska obala
druga je po razvedenosti u Europi (poslije Norveke):
ima 1 246 otoka, otoia i hridi, s ukupnom duinom
obale (i kopna i otoka) od 5 835 km. Najvei je otok Krk
(410 km2), a ostali su veliki hrvatski otoci: Cres (405,7
km2), Bra (395 km2), Hvar (300 km2), Pag (285 km2) i
Korula (276 km2). Najvei su poluotoci Istra i Peljeac, a
od zaljeva veliinom prednjai kvarnerski akvatorij.

U Hrvatskoj ivi ak 35 vrsta imia. Europska

no imia obiljeava se na zatienim podrujima
Hrvatske (Zooloki vrt u Zagrebu, Park prirode
Medvednica, Park prirode Kopaki rit i dr.). Cilj
je razbijanje straha i predrasuda prema imiima,
poboljanje zatite i ouvanje te ivotinjske vrste
educiranjem ljudi o zatiti i korisnoj ulozi koju
imaju u prirodi.

Doktor Robert Koch posjetio je Brijune 1900. i 1901.

godine. Otkrio je da na tom otoju ivi komarac
iz roda Anopheles, prijenosnik uzronika malarije,
pa je doao isuiti movaru. Ostavio je samo jednu
movaru, kao podsjetnik na stara vremena. Na
Brijunima je izloen u muzeju originalni mikroskop
kojim se sluio doktor Koch, a njemu u ast
podignut je i spomenik u kamenolomu.

Slika 3.9.3. Masline

231

Prema Zakonu o zatiti prirode zatiena

su podruja razvrstana u devet pros
tornih kategorija (slika 3.9.4.):
1. strogi rezervat SR (2)*
2. nacionalni park NP (8)
3. posebni rezervat PR (83)
4. park prirode PP (11)
5. regionalni park RP (2)
6. spomenik prirode SP (116)
7. znaajni krajobraz ZK (79)
8. park-uma P (35)
9. spomenik parkovne arhitekture SPA
(122).
Ukupna povrina zatienih podruja iz
nosi 7 613,50 km, to je 14,11% ukupnoga
kopnenog podruja Republike Hrvatske.

Slika 3.9.4. Zatiena

podruja Hrvatske

Strogi rezervat jest podruje u kojem je priroda neiz

mijenjena ili neznatno izmijenjena ljudskom djelatnou.
Zabranjena je svaka djelatnost i obavljanje bilo kakvih ra
dova koji bi mogli naruiti slobodnu evoluciju u prirodi.
Hajduki i Roanski kukovi (slika 3.9.5.) na sjevernom
Velebitu proglaeni su strogim rezervatom 1969. go
dine. Sada se nalaze unutar granica Nacionalnog parka
Sjeverni Velebit, koji je najmlai nacionalni park u
Hrvatskoj (svoj je status dobio 1999. godine). Ovaj se
geomorfoloki fenomen odnosi na velike i gole kamene
formacije koje se izdiu vie od 1 600 metara nadmorske
visine. Godine 1992. u Hajdukim je kukovima otkrivena
Lukina jama. Na njenom se dnu nalazi jezero koje jo nije
istraeno, a 1994. godine u jami je pronaena i dotad ne

poznata vrsta iz reda pijavica endemska peinska vrsta

Croatobranchus mestrovi. Godine 2004. u Roanskim je ku
kovima istraena nova jama, nazvana Jama Velebita, koja
ima najveu vertikalnu prostoriju unutar objekta u svijetu,
dugu 513 metara.
Bijele i Samarske stijene (slika 3.9.6.) nalaze se u sklopu
Velike Kapele, na granici Like i Gorskoga kotara. Priroda se
matovito razigrala u stvaranju najraznovrsnijih oblika u
snjenobijelom kamenu vapnenca i dolomita.
Gotovo sve zemlje na svom podruju osnivaju najpoznat
iji oblik zatienog prostora nacionalni park u ko
jem se osigurava slobodan razvoj prirode, s neznatnim

* u zagradi je broj zatienih podruja pojedine kategorije u Republici Hrvatskoj prema Dravnom zavodu za zatitu prirode

232

Slika 3.9.5. Hajduki i Roanski kukovi

ljudskim zahvatima, a koji ima veliko znanstveno, obra

zovno, turistiko i rekreacijsko znaenje. Doputeno je
posjeivanje i razgledavanje. Prvi nacionalni park u svi
jetu, Yellowstone National Park, osnovan je 1872. godine
u Sjedinjenim Amerikim Dravama.
Plitvika jezera (slika 3.9.7.) najpoznatiji su hrvatski
nacionalni park i jedan od najpoznatijih u Europi. Nacio
nalnim su parkom proglaena 1949. godine, ali je njihovo
prouavanje i zatita poela ve poetkom 20. stoljea.
Najvea je vrijednost Plitvikih jezera jedinstvena geoloka
i hidroloka pojava. esnaest stubiasto poredanih veih i
nekoliko manjih jezera odvojeno je sedrenim barijerama.
Sedrene barijere nastaju taloenjem otopljenog vapnenca
u vodi, pri emu znaajnu ulogu imaju sedrotvorne biljke,
alge i mahovine.

Slika 3.9.6. Bijele i Samarske stijene

Proces stvaranja traje i danas, ritmom od otprilike 1 cm

godinje, to ini Plitvika jezera ivim i nedovrenim pri
rodnim remek-djelom. Nacionalni je park zanimljiv i zbog
prostranih i dobro ouvanih umskih povrina, od kojih
su neki dijelovi, kao orkova uvala, zbog praumskog
obiljeja posebno zatieni kao poseban rezervat
umske vegetacije.
Jezera su smjetena u istonoj Lici, izmeu Male Kapele i
Pljeivice. Voda u jezera dolazi iz dviju rijeka, Bijele i Crne
rijeke, koje teku u blizini Proanskog jezera, prvog u nizu,
spajaju se u maticu i utjeu u samo jezero. Iz Proanskog
jezera voda se slapovima i kaskadama prelijeva u prvo
jezero do njega i tako u svako sljedee jezero. Najvei je
slap Veliki slap, koji nastaje na mjestu na kojem se rijeka
Plitvica strmo obruava i spaja s rijekom Koranom. Uku
pna povrina parka iznosi 19 479 hektara, od ega jezera
zauzimaju oko 200 hektara. ivotinjski svijet u parku iz
nimno je bogat. Od mnotva sisavaca (50-tak vrsta) vano
je naglasiti da postoje i ugroene i zatiene vrste poput
vuka i risa, kao i vidra, koja se zadrava u izoliranim di
jelovima parka i vrlo ju je teko vidjeti. ume na Plitvikim
jezerima naseljavaju i smei medvjedi, vukovi, obini je
leni i europske divlje make. U parku je dobro zastuplje
na i ornitofauna (fauna ptica - 157 vrsta), a nekoliko vrsta
aplji, kormorani, kanjci i druge ptice uljepavaju jezera i
nebo nad njima. U podruju NP ivi i endemska vrsta tu
lara Drusus croaticus, a velika je i raznolikost leptira (321
vrsta) biljni je svijet takoer bogat i raznolik s
ukupno 1 267 biljnih vrsta rasporeenih u
112 porodica. Interesantno je napomen
uti da je prisutno ak 50 vrsta orhideja.

Slika 3.9.7. Nacionalni park Plitvika jezera

233

Zbog iznimne ljepote nacionalni je park 1979. godine

upisan na UNESCO-ov popis (Organizacija Ujedinjenih na
roda za obrazovanje, znanost i kulturu) svjetske prirodne
batine. To je najvee meunarodno priznanje i najvii
stupanj zatite.
Planina Velebit (slika 3.9.8.) zatiena je kao park prirode
jo 1978. godine, kada je uvrten meu Svjetske rezervate
biosfere unutar UNESCO-ovog programa ovjek i biosfera.
Nacionalni park Paklenica proglaen je 1949. go
dine, a nalazi se s primorske, june strane Velebita. Ovo je
podruje bogato kulturnom prolou i iznimnom priro
dnom ljepotom. Od krkih fenomena do prekrasnih uma
crnog bora, koji je prekrivao padine junog Velebita, a
prema kojem je ovaj nacionalni park i dobio ime. Naime,
u prolosti se iz crnoga bora zarezivanjem stabala vadila
paklina, koja je ljudima sluila za izradu lui te za impreg
naciju.
O iznimno zanimljivoj povijesti ovoga prostora govore i
brojne kamenom poploene staze koje oznaavaju neko
vrlo esto upotrebljavane putove soli. Njima su neko
krijumari nosili sol s mora u Liku te je tamo mijenjali za
poljoprivredne proizvode. Naime, tada je vrijednost soli i
zlata bila izjednaena.
Danas se Nacionalni park Paklenica prostire na podruju
od 96 km2. Izniman je po kanjonima Velike i Male Pakle
nice, po drugom po veliini rezervatom crnog bora, starim
bukovim umama, bogatom florom i faunom te po izrazito
zanimljivim krkim oblicima. Jedna od najljepih stijena, a
ujedno i najpoznatija u Velikoj Paklenici, jest Ania kuk.
Visoka je 712 metara i ima okomicu od gotovo 400 metara,
to predstavlja najznaajniju alpinistiku stazu u Hrvat
skoj. Zbog sloenosti reljefa, tj. razliitih nadmorskih visi
na, nagiba i ekspozicija, postoji velika raznolikost mikrokli
matskih prilika, pa tako i vegetacije. Vegetacija se mijenja
od submediteranske zone (sa umom hrasta medunca i
bijeloga graba) preko epimediteranske zone (sa umom
crnoga graba), potom brdskog pojasa (s primorskim buko
vim umama crnog bora) i pretplaninskog pojasa (sa sub
alpskim bukovim umama i klekovinama bora krivulja) do

234

Slika 3.9.8. Velebit

planinske zone travnjaka i rudina, koji pripadaju razliitim

biljnim zajednicama. Od prirodne neumske vegetacije po
svojem floristikom sastavu najvanija je vegetacija pu
kotina stijena i toila, u kojoj raste najvei broj velebitskih
endema. Dugotrajnim ovjekovim djelovanjem stvorena
su nova stanita kao to su panjaci, male povrine livada
koanica, oranica, vonjaka i vrtova te razni degradacijski
stadiji umske vegetacije.
Osim vrlo raznolike flore, Nacionalni park Paklenica bogat
je i raznolikou faune. Od krupne divljai prisutne su di
vokoze, jeleni, srne, a stalni su stanovnici i divlje svinje,
medvjedi, a neto je slabije zastupljen vuk, iako se pret
postavlja da on ovdje uglavnom samo zimuje.
Nacionalni park Risnjak nalazi se u Gorskom kotaru,
najumovitijem podruju zapadne Hrvatske, zauzimajui
prostor masiva Risnjaka (slika 3.9.9.) i Snjenika te
gornji dio rijeke Kupe. Povrina mu iznosi 63,5 km2. Podruje
masiva Risnjaka proglaeno je nacionalnim parkom 1953.
godine, a poetkom 1997. godine proiren je na podruje
masiva Snjenika i izvorini dio rijeke Kupe. Preteni dio
nacionalnog parka izgraen je od vapnenca i dolomita s
vrlo izraenom krkom morfologijom od stjenovitih vrho
va do dubokih krapa. Najvii je vrh Veliki Risnjak (1 528 m),
no zajedno s masivom Snjenika (1 506 m) ini klimatsku
i vegetacijsku barijeru izmeu primorskih i planinskih ko
pnenih dijelova Hrvatske. Na podruju nacionalnog parka
nalazi se izvor rijeke Kupe, koji predstavlja hidrogeoloku
specifinost toga kraja. Izvor je jezerce uvueno ispod oko
mite stijene irine 50 metara. Povrina je jezerca mirna jer
voda izvire iz okomitog bunara dubine 80 metara. Najvei
je dio nacionalnog parka obrastao mjeovitom umom

bukve i jele. Pojedinano su zastupljeni gorski

javor, smreka, brijest. Uz bukvu raste i bor krivulj.
Od grmlja su karakteristine borovnice i brusnice.
U zanimljive biljke planinskih vrhova i proplanaka
ubraja se runolist, orhideja crni vranjak, planinski
stolisnik, alpska pavitina, ljubica, ljubiasti jaglac
i zvjezdasti ljiljan. Velika je raznolikost dnevnih
leptira (84 vrsta) te gmazova i vodozemaca (31 v
rsta). Ornitolokim je istraivanjem utvreno da u
nacionalnom parku ivi 230 vrsta ptica, primjerice
tetrijeb gluhan, crnoglava sjenica, crvenorepka.
Od sisavaca (53 vrste) su najzastupljeniji: srna i je
len, vuk, divlja svinja, smei medvjed, divlja maka
i ris. Posljednji autohtoni primjerci risa po kojem
je Risnjak i dobio ime ivjeli su ovdje polovicom
19. stoljea. Dananji se ris doselio iz susjednih
slovenskih planina.
Otok Mljet (slika 3.9.10.) uspio je sauvati svoje
iskonske prirodne ljepote zahvaljujui svojoj izo
liranosti i sporom privrednom i turistikom raz
voju. Nalazi su u junoj Dalmaciji, izmeu otoka
Korule na sjeverozapadu i skupine Elafitskih
otoka na jugoistoku. Jednu od najveih prirodnih
vrijednosti otoka predstavljaju Veliko i Malo jezero,
koji su povezani meusobno i s otvorenim morem
umjetno produbljenim plitkim i uskim prolazima.
Ova, danas morska jezera, u pretkransko su vri
jeme bila slatkovodna. To je podruje 1960. godine
proglaeno nacionalnim parkom i predstavlja prvi
pokuaj zatite izvornog ekosustava na Jadranu,
a zbog svojih posebnosti kao to su: razvedene
obale, klifovi, hridi i brojni otoii, openito boga
ta orografija* okolnih brda koja se strmo izdiu
iznad povrine mora zaklanjajui brojna krka po
lja i drevna naselja u kamenu. Mljet je otok bujne
vegetacije. Na podruju nacionalnog parka nalazi
se velik broj biljnih zajednica.
Ostaci mediteranske praume i izvorne ume
crnike prisutni su samo na nekim dijelovima

Slika 3.9.9. Nacionalni park Risnjak

Slika 3.9.10. Nacionalni park Mljet

otoka. Drugdje je ta uma zamijenjena makijom, garizima,

kamenjarima i prostranim umama alepskog bora. Ovdje je
bogat i ivotinjski svijet. Na otoku ivi vie vrsta ptica pjevica,
od kojih su neke vrlo rijetke na otocima (ojka, siva muhari
ca, umski zvidak), te orao zmijar. Osim njih, na otoku ive
i sivi puh, mediteranski takor i divlja svinja. U umama ivi
mungos, unesena vrsta o kojoj si ve uio/uila. Na junim
obalama nacionalnog parka donedavno je bilo
obitavalite sredozemne medvjedice.

* orografija termin koji oznaava vertikalnu razvedenost terena

235

Nacionalni park Kornati zatien je 1980. godine.

Najrazvedenija otona skupina europskog Sredozem
lja sastoji se od 140 nenaseljenih otoka, otoia i litica.
Dojmljiv kontrast krtog, naizgled polupustinjskoga
i negostoljubivoga kopna s jedne strane, te bioloki i
geomorfoloki vrlo raznolikog i bogatog podmorja s
druge strane, jedna je od temeljnih odlika ovog pros
tora. Glasovite kornatske krune (strmci ili litice) okre
nute su prema otvorenome moru. Procesi korozije,
erozije i abrazije samo su dodatno ukrasili ovu golemu
plohu koja se na nekim mjestima u Kornatima okomito
sputa i vie od 90 metara u morske dubine.
Na krunama su svoj dom nali neki hrabri organizmi:
sivi sokol, morski vranac, iopa. Na otocima je razvijena
specifina endemska vegetacija (dubrovaka zeina,
drvenasta mljeika). Vegetacija Kornata procijenjena
je na 700-800 biljnih vrsta. Velika je bioraznolikost: 13
endemskih bentonskih algi, 22 vrste koralja, 177 vrsta
mekuaca, 64 vrste bodljikaa. Vie od 78% povrine
ovog nacionalnog parka pripada moru, ije biocenoze
svrstavamo u red najbogatijih na Jadranu (slika 3.9.11.).

Slika 3.9.11. Nacionalni park Kornati

Du zapadnoistarske obale lei nekoliko skupina otoka, meu kojima je najzan

imljivija, najvea i najrazvedenija brijunska skupina od 14 otoka i otoia. Na
cionalni park Brijuni proglaen je 1983. godine (slika 3.9.12.). Brijuni su do
prije desetak tisua godina bili sastavni dio istarskoga kopna. Otoci su izgraeni
od horizontalnih ili tek malo nagnutih slojeva vapnenca kredne starosti na ko
jima se mjestimino nalazi razmjerno debeo sloj karbonatnoga smeeg tla ili
crvenice. Klimatski pripadaju sjevernom Sredozemlju i nose obiljeja zapadnois
tarske obale, s razmjerno visokom vrijednou relativne vlage u zraku (76%).

Slika 3.9.12. Nacionalni park

Brijuni

236

Ono to je u prolosti bilo svojstveno Brijunima jest osobita bioloka raznolikost

zahvaljujui geografskom poloaju, geolokoj podlozi i geomorfologiji, razno
likosti stanita i otonoj izoliranosti. Prirodnu bioloku raznolikost dodatno je
obogatio ovjek svojim tradicionalnim gospodarenjem. Veliki Brijun, kao najvei
otok brijunskog arhipelaga, koji je dijelom kultiviran u skladni krajolik travnjaka
i pejzanih parkova, sadrava iznimno vrijedne ostatke graditeljske batine i
ouvane vegetacijske sustave. Vano je napomenuti da more ini gotovo 80%
zatienog prostora ovog nacionalnog parka u kojem su sadrani gotovo svi iz
vorni elementi morskih ekosustava Jadrana. Zauzimanjem neko poljoprivred
nih povrina i krenjem dijela umskih povrina te njihovim pretvaranjem u
pejzane parkove s prostranim otvorenim travnjacima stvoren je izniman kra

jolik jedinstven na hrvatskoj obali Jadrana. Glavnina

flornih elemenata na Brijunima ima prava mediteranska
obiljeja: makija, travnjaci, ume hrasta crnike i lovora.
Nigdje na hrvatskoj obali nema ovako cjelovitih povrina
s mjeovitom umom crnike i lovora, to je jedna od
znaajnijih zanimljivosti Brijuna. Osim domaih (auto
htonih) vrsta, unesene su brojne alohtone vrste: pinija,
alepski bor, zapadnomediteranski bor, brucijski bor, crni
bor, atlanski, himalajski te libanonski cedrovi, grka i
panjolska jela, sekvoja, empresi i eukaliptusi. Egzotine
su biljke uglavnom grupirane i zasaene oko vila i hotela
(palme, juke, kaktusi).
Na otoju je zateen zec, a uneseni su jelen aksis, jelen
lopatar, mufloni, slonovi, ljame, zebre i antilope. Ptiji je
svijet razmjerno dobro zastupljen: galebovi, igre, vranac
kukma, trstenjak, gnjurac, divlja patka i druge ptice
pjevice. Dolazak velike bijele aplje, crnih roda i bukavca
nebogleda upuuje na to da je ovaj lokalitet znaajan i
za rijetke i ugroene vrste koje ovdje pored mira nalaze i
dovoljne koliine hrane.
Istarsko seosko gospodarstvo ponajprije se istie au
tohtonim ivotinjskim vrstama: istarskim govedom
(bokarinom), istarskom ovcom (istarskom pramenkom),
magarcima i kozama. Brijunski je akvatorij znaajan kao
mrijestilite riba te reprezentativna oaza za tipine mor
ske organizme sjevernog Jadrana. Od morskih organi
zama koji su zatieni Zakonom o zatiti prirode, u pod
morju Brijuna utvrena je prisutnost periske i prstaca.
Od zatienih morskih kraljenjaka povremeno more
oko Brijuna posjeuju kornjae i dupini. Postoji nekoliko
endemskih vrsta organizama, npr. smea alga, jadranski
brai i platenjak jadranski ciganin. Podmorje obiluje
raznim vrstama spuvi, koljkaa, jeinaca, rakova, riba i
drugim organizmima. Meu ribama su najzastupljeniji
lubini, orade, cipli, listovi, karpine, ugori, zubaci.

Slika 3.9.13. Nacionalni park Krka

Nacionalni park Krka proglaen je 1985. godine, a

obuhvaa povrinu od 109 km2 uz tok rijeke Krke (od
Knina do Skradina) te donji tok rijeke ikole (slika 3.9.13.).
Krka na svom toku gradi sedam slikovitih sedrenih slapo
va: Biluia buk, Brljan, Manojlovaki slap, Ronjak, slap
Miljacka, Roki slap i Skradinski buk. S ukupnim padom od
242 metra, Krka je prirodni i krki fenomen.
Bioloki sastav Nacionalnog parka Krka ine mediteran
ske i submediteranske biljne i ivotinjske vrste. Tu ivi 860
samoniklih vrsta i podvrsta biljaka, meu kojima su i broj
ne endemske vrste. Od 20 vrsta riba ak 10 je endemskih.
Na tom podruju determinirano je 221 vrsta ptica.

237

PARK
PRIRODE
KOPAKI RIT

PRIRODNA OBILJEJA
Omeen je rijekama Dravom i Dunavom. Movarni biotop sadrava veliku bioloku raznolikost biljnog i ivotinjskog
svijeta (oko 2 000 vrsta). U uem podruju parka izdvojen je zooloki rezervat s oko 300 vrsta ptica koje se redovito
ili povremeno gnijezde u Kopakom ritu. Uvrten je na Listu vanih ornitolokih podruja Europe (IBA) i na Popis
vlanih stanita od meunarodnog znaenja (engl. Ramsar site).

MEDVEDNICA

Zbog dobro ouvanih uma bukve, bukve i jele, a u vrnoj zoni gorskoj javora i jasena i hrasta kitnjaka, u parku je
proglaeno i osam umskih rezervata. Posebnost su i geomorfoloki spomenici peina: Vetrenica, Rudnici Zrinskih i
Carinovi rudnici.

VELEBIT

Obuhvaa masiv Velebita i dolinu krke rijeke Zrmanje. Krko je podruje bogato reljefno-krajobraznim
raznolikostima, a posebno je bogato endemima hrvatske flore i faune (velebitska degenija, hrvatska sibireja,
dugonogi imi, tetrijeb gluhan).

BIOKOVO

Vrletna vapnenaka planina neposredno uz more osobit je krajolik bogat reljefnim znamenitostima (peine, krape i
duboke jame) te brojnim i raznolikim biljnim i ivotinjskim svijetom. Vegetacija je mediteranska, ali i planinska. Tu
se gnijezde rijetke vrste ptica, poput surog orla i zmijara.

TELAICA

Na jugoistonoj obali Dugog otoka nalazi se uvala Telaica i nekoliko manjih otoka, kao nastavak prirodnih obiljeja
Kornata. Dugootoni klifovi uzdiu se do 200 m, a u more se sputaju do 90 m. Na otoku je i slano jezero Mir. Bujna
mediteranska vegetacija sastoji se od oko 300 biljnih vrsta. U moru ivi oko 250 vrsta bentonskih algi i oko 300
ivotinjskih vrsta.

LONJSKO
POLJE

Na jugoistonoj obali Dugog otoka nalazi se uvala Telaica i nekoliko manjih otoka, kao nastavak prirodnih obiljeja
Kornata. Dugootoni klifovi uzdiu se do 200 m, a u more se sputaju do 90 m. Na otoku je i slano jezero Mir. Bujna
mediteranska vegetacija sastoji se od oko 300 biljnih vrsta. U moru ivi oko 250 vrsta bentonskih algi i oko 300
ivotinjskih vrsta.

PAPUK

Velika se geoloka raznolikost oituje u starosnom rasponu od 700 milijuna godina. Geoloki spomenik prirode
Rupnica zatien je zbog morfoloke pojave stupastog luenja vulkanskih (eruptivnih) stijena i unikat je na podruju
Hrvatske i ovoga dijela Europe. Jedinstvene su hidroloke i krke pojave vezane uz 35 metara visoku sedrenu barijeru
Jankovakog slapa, uz ponornice, vrtae i peine, kaskade i brzace te uz osobitosti toplih izvora. umske zajednice
obuhvaaju 95% povrine parka. Posebnu zatitu imaju: posebni rezervat umske vegetacije Sekulinake planine,
prauma bukve i jele te park-uma Jankovac. Stanite je brojnih ivotinjskih vrsta, od kojih su neke i ugroene
(potona pastrva, potoni rak). U ponoru Uviraljki nalazi se po broju vrste najvee zimovalite imia u Hrvatskoj.

UKA

Planina Uka razdvaja Istru i Kvarner. Najvii joj je vrh Vojak (1 401 m). Odlikuje se brojnim umskim zajednicama:
umama bijeloga graba s meduncem i lovorom, umama crnoga graba i medunca, umama pitomoga kestena
(maruna), primorskim umama bukve, a na vrhu je pretplaninska uma bukve. Brojne su kulture etinjaa: crnog
bora i smreke. Posebno je znaajna endemska vegetacija stijena i toila. Tu ivi oko 70 gnjezdarica, a mogu se vidjeti i
bjeloglavi supovi i suri orlovi. Ovdje ivi i reliktna velebitska guterica.

VRANSKO
JEZERO

To je najvee hrvatsko prirodno jezero. Plitko je, s dubinom do pet metara. Dno mu je prekriveno muljem. Velika
je vrijednost ornitoloki rezervat na sjeverozapadnom rubu jezera, u zoni invazivnih poplava. Ovdje dominiraju
traci koji su stanite oko 160 000 ptica vodarica, koje ovdje borave i zimi. Poznato je i odmorite ptica pri migraciji
u zimskom razdoblju. Dosad je zabiljeeno 226 vrsta ptica, od ega su 102 vrste gnjezdarice, 4 su ugroene na
europskoj, a 7 na nacionalnoj razini. Uvrten je na Listu vanih ornitolokih podruja Europe (IBA). U ovom
akvatoriju obitava 330 vrsta beskraljenjaka od ega je 20 ugroenih vrsta.

UMBERAK Izdvojeno je brdsko podruje umberakog i Samoborskoga gorja, oko 30 km jugozapadno od Zagreba. Protee se od
SAMOBORSKO 180 do 1178 m nadmorske visine, s najviim vrhom Sveta Gera. Predstavlja iskljuivo ruralno podruje. Prevladavaju
vapnenci i dolomiti trijaske i kredne starosti te pjeani kriljavci. Karakteriziraju ga podzemne krke pojave pilje
GORJE
i jame te velik broj izvora (ukupno 337) i oko 260 vodotoka. Ovdje obitavaju rijetke i zatiene biljne (uskolisna
perunika, blagajev likovac, mekolisna veprina, hrvatski karanfil) i ivotinjske vrste (jastreb kokoar, gorska pliska,
pjegavi i planinski dadevnjak, guteri te imii).
LASTOVSKO
OTOJE

Obuhvaa 44 otoka, otoia, hridi i grebena. Najvei otoci su Lastovo i Suac. Lastovsko otoje karakterizira velika
prozirnost akvatorija, podmorje s mnotvom biljnih i ivotinjskih vrsta, brojni obalni strmci i uma u kojoj su mnoge
pilje, peine i jame. Lokalno stanovnitvo primjer je suivota ovjeka (s razvijenom ekolokom svijesti) i prirode.
Tablica 3.9.1. Parkovi prirode Republike Hrvatske

238

PROVJERI
ZNANJE
1. Navedi razliku u stupnju/nainu zatite prirode
u strogom rezervatu i u nacionalnom parku.
2. Imenuj zatiena podruja u Republici
Hrvatskoj koja su pod meunarodnom
zatitom.

Prema Zakonu o zatiti prirode l. 5 park prirode jest pros

trano prirodno ili dijelom kultivirano podruje s naglaenim
estetskim, ekolokim, odgojno-obrazovnim, kulturno-pov
ijesnim i turistiko-rekreacijskim vrijednostima. U parku
prirode doputene su djelatnosti i radnje kojima se ne
ugroavaju njegove bitne znaajke i uloge.
Posebni rezervati podruja su u kojima se zatiuje jedno
ili vie vrijednih svojstava prirode, pa se po tome i razlikuju:
botaniki, ornitoloki, zooloki, ihtioloki i rezervati u moru.
U zatiene dijelove prirode Hrvatske ubrajamo i park-ume
(prirodna ili zasaena uma namjenjena odmoru ili rekreaciji),
primjerice Zlatni rt u Rovinju, uma oko dvorca Trakoana,
park-uma Marjan u Splitu, Golubinjak kraj Delnica i dr.
Znaajni su krajobrazi: Limski zaljev, Zre na Pagu, Istarske
toplice, Klek kraj Ogulina, Mura, Erdut i dr.
Spomenici prirode (pojedinani izvorni objekti ili skupine
objekata ive ili neive prirode, a znanstvene kulturne ili
estetske vrijednosti) mogu biti geoloki (Jabuka, Brusnik),
geomorfoloki (Modra spilja, Cerovake peine, peina Ve
ternica, Zlatni rat), hidroloki (izvor Kupe, vrelo Una, vrelo Ce
tina), paleontoloki (Hunjakovo, peina Vindija).
Spomenici parkovne arhitekture (parkovima oblikovana
povrina, pojedinano posaeno stablo ili skupina stabala od
posebnog znaaja) nalazimo u gradovima: u Zagrebu (park u
Jurjevskoj i Mallinov park, Zrinjevac, Maksimir), u Naicama,
Valpovu, Jastrebarskom, Trogiru, Koruli, Voinu i u mnogim
drugim gradovima Lijepe Nae.

3. Istrai postoji li zatieno podruje u tvom

kraju i pripremi prezentaciju o njemu.

SAETAK
Tri velike prirodno-geografske cjeline u Hrvatskoj
su: panonski prostor ili nizinska Hrvatska, brdskoplaninski prostor ili gorska Hrvatska i jadranski
prostor ili primorska Hrvatska.
Dva zatiena podruja u Hrvatskoj imaju status
strogog rezervata (Hajduki i Roanski kukovi
te Bijele i Samarske stijene), osam je proglaeno
nacionalnim parkovima (Plitvika jezera, Paklenica,
Risnjak, Mljet, Kornati, Brijuni, Krka i Sjeverni
Velebit), 83 je zatieno statusom posebnog
rezervata, a 11 parka prirode.
Nacionalni park Plitvika jezera najstariji je
nacionalni park u Hrvatskoj, a Sjeverni Velebit je
najmlai.
S 1 246 otoka, hridi i grebena, Hrvatska je jedna od
najotonijih zemalja svijeta.

Regionalni parkovi su Moslavaka gora i Mura Drava koji

je proglaen 2008. godine u skladu sa Zakonom o zatiti pri
rode, a prostire se na podruju ak pet upanija.

239

Problemski zadatak

DJELOVANJE UV ZRAKA NA
MIKROORGANIZME
Ultraljubiasto (eng. ultraviolet, UV) zraenje, koje je dio elektromagnetskog spektra
od 100 nm do 400 nm, dobro je poznato kao pouzdano sredstvo sa sposobnou
da inaktivira/onesposobi patogene organizme. Djelovanje UV zraenja zasniva se na
oteenju DNA kao i drugih dijelova stanice tako da stanica izgubi sposobnost diobe.
Stanice su i dalje nakon zraenja ive, ali zbog gubitka sposobnosti diobe nisu infektivne. Nizuzemski lijenik Niels Ryberg Finsen je 1903. godine dobio jednu od prvih
Nobelovih nagrada iz medicine za prepoznavanje i upotrebu UV baktericidnog uinka
Sunca u lijeenju infektivnih bolesti koe.
Od 1930. Westinghouse proizvodi UV arulje i otada pa sve do dananjih dana provode
se eksperimenti sa svrhom dokazivanja njihove antimikrobne uinkovitosti koja se
prvenstveno odnosi na valne duljine od 254,7 nm.
Ova valna duljina je vie nego optimalna za oteenja nukleinskih kiselina (DNA, RNA).
Samo UV zraenje ne isti zrak. Mikroorganizmi su jo tamo, a poneki od njih mogu i
dalje imati sposobnost uzrokovanja noninfekcija/nezaraznih bolesti (npr. alergeni).
Slika prikazuje rezultate mjerenja utjecaja razliitih doza UV zraka na inaktivaciju
mikroorganizama kako bi se odredila optimalna inaktivacijska doza za pojedinu
skupinu organizama. Za svaku skupinu mikroorganizama koritena je jedna vrsta
organizama: adenovirus je koriten kao predstavnik virusa, Bacillus suptilis kao predstavnik bakterija, a njegov sporogeni oblik kao predstavnik bakterijskih spora.
Aspergillis versicolor koriten je kao predstavnik gljivica.

Utjecaj UV zraka na mikroorganizme

240

Zadatci:
a) Pomou podataka na slici odredi inaktivacijsku dozu UV zraenja na bakterijske spore.
b) Na osnovu prikazanih razultata donesi zakljuak o djelovanju UV zraenja na navedene
mikroorganizme.
c) Pomou podataka na slici izraunaj u kojem postotku je inaktivacijska doza za viruse
manja od one za gljivice. Prikai raun.
d) Je li doza od 160000 micW/s dostatna da ubije sve navedene mikroorganizme? Obrazloi
svoj odgovor.

241

Praktini rad

UTJECAJ STAKLENIKA
Cilj praktinog rada:
Na temelju vlastitih rezultata uvidjeti i uoiti razliku temperature u otvorenom
sustavu i sustavu s atmosferom. Razviti sposobnost primjene matematikog
rauna u biologiji. Poticanje grupnog rada.

Pribor i materijali:
2 plastine boce od 1,5 litre (eksperimentalne komore), 2 podloka promjera
10 -20 cm (Petrijeve zdjelice ili podloci od lonanica), kare ili no, zaporna ura
(toperica), selotejp, stolna svjetiljka, arulja od 100 W, 2 termometra, zemlja.

Konstrukcija eksperimentalnih sustava:

Za konstrukciju svakog eksperimentalnog sustava potrebna je boca od 1,5 litre
i podloak sa zemljom kao baza. Jedna od boca treba biti zaepljena, a druga
odepljena.
Prije provoenja eksperimenta potrebno je ukloniti etikete/naljepnice s boca i
pomou kara ili noa odrezati dno boca oko 2 cm od dna.

Eksperimentalni sustav: utjecaj staklenika

242

Postupak:
1. Podijelite se u parove ili grupe.
2. U plastine boce selotejpom privrstite termometar (selotejp mora biti proziran) tako da skala bude okrenuta pre
ma van radi lakeg oitavanja temperature. Spremnik ive (alkohola) mora biti bar 4 cm od donjeg ruba boce.
3. Jednoj od boca skini ep, a drugu ostavi zaepljenu.
4. Usipaj zemlju u podloke.
5. Stavi boce s termometrima u podloke sa zemljom. Pripazi da se donji rub boce nalazi potpuno u zemlji i da nigdje
ne ulazi zrak.
6. Privrsti stolna svjetiljka sa aruljom za stol.
7. Boce u podlocima stavi 5 cm od svjetiljke tako da strane s termometrima budu okrenute od lampe, a razmak meu
bocama 2 cm (svjetiljka neka bude tako postavljena da jednako osvjetljava boce).
8. Ostavi 5 minuta da se sustavi istemperiraju.
9. Oitaj poetnu temperature u oba sustava (boce).
10. Istovremeno ukljui zapornu uru (topericu) i upali svjetiljku.
11. Zabiljei temperature u bocama svakih 5 minuta kroz iduih 30 minuta ukupno 6 mjerenja.

Zadatci:
1. Razmjeni podatke vae grupe s jo 3 ili 4 grupe uenika.
2. Od krajnje temperature oduzmi poetnu temperaturu (za obje boce).
3. Izraunaj srednju vrijednost ukupne promjene temperature (od 4 ili 5 setova podataka) i rezultate prikai tablino i
grafiki.
4. Izraunaj srednje vrijednosti promjene temperatura ovisno o vremenu (za obje boce) i rezultate prikai tablino i
grafiki.
5. Na osnovu svojih rezultata napii zakljuak i objasni ga teoretskim znanjem.
6. Navedi koje greke prilikom izvoenja postupka su mogle pridonjeti dobivanju netonih ili nepreciznih podataka, te
objasni kako bi se mogle navedene greke ispraviti.

243

POJMOVNIK
A
abiotiki imbenici - fizikalna i kemijska svojstva
okolia; temperatura, voda i vlaga, svjetlost.
aberacije (kromosomske anomalije) - mutacije na
kromosomu.
adaptacije prilagodbe; svako svojstvo organizma koje
pridonosi njegovoj prilagoenosti (podobnosti) okoliu.
adaptivna radijacija evolucijsko razilaenje lanova
neke evolucijske linije unutar razliitih ekolokih nia.
Nastajanju specijaliziranih oblika (vrsta) od primitivnog,
nespecijaliziranog pretka.
adaptivna vrijednost je mjera reproduktivnog
uspjeha genotipa (fitnes genotipa).
adenin purinska duina baza koja izgrauje
nukleotide u nukleinskim kiselinama
adicija - umetanje jednog ili vie nukleotida u slijed
nukleotida.
aleli u paru ine gen koji odreuje neko svojstvo;
lanovi para alela nalaze se na odreenom (istom)
mjestu u homolognim kromosomima.
alopatrika specijacija proces nastanka novih
vrsta zbog geografske prepreke koja podijeli osnovnu
populaciju na dvije nove koje se postepeno tijekom
vremena sve vie razlikuju.
anafaza faza mitoze tijekom koje kromatide istog
kromosoma putuju na suprotne polove stanice (vidi:
profaza, metafaza i telofaza).

Antropoidea pravi majmuni: majmuni Novog svijeta,

majmuni Starog svijeta i ovjekoliki majmuni. Posjeduju
odreene prilagodbe za ivot na drveu i pored njega.
Imaju vei mozak i sloeniju modanu strukturu od
ostalih primata.
apomiksija razmnoavanje sjemenkama koje se
razmnoavaju bez oplodnje.
aposemantika obojenost opominjua obojenost
tijela ivotinja kojom se one prilagoavaju okoliu.
areal - ukupan prostor na kojem je rasprostranjena neka
vrsta.
arhaini ovjek jo jedan naziv za vrstu Homo
heidelbergensis.
atavizam ostatak iz prolosti, pojava osobina davnih
predaka.
autosomi - kromosomi koji dolaze u parovima i jednaki
su kod obaju spolova.

B
bakterije skupina prokariota jednostavne grae;
citoplazma bez organela i jezgre (kruna DNA
nasljedna tvar).
bakteriofag virus koji se umnoava u bakterijama.

analogni organi organi iste ili sline funkcije, a

razliitog proijekla (npr. krila kukaca i krila ptica).

bentos organizmi koji ive na dnu, privreni za

podlogu, slabo pokretni organizmi.

aneuploidija - promjene broja kromosoma koje

zahvaaju samo pojedine kromosome.

biogeneza teorija prema kojoj ivot moe nastati

samo iz prethodno ivog organizma.

antikodon tri nukleotida u molekuli tRNA koji su

komplementarni kodonu i omoguavaju vezanje
odgovarajue tRNA na ribosom za vrijeme sinteze
proteina.

biogeografija - je znanost o rasprostranjenosti vrsta

obino promatranih od regionalnih do kontinentskih

244

razmjera.
bioloka evolucija predstavlja postupni razvoj
ivih bia od jednostavnijih ka sloenijima, pojavom
nukleinskih kiselina.
biom vee geografsko podruje koje ima iste glavne
oblike ivota to je uvjetovano reljefom i klimom
(tundra, tajga, tropska uma )

citozin pirimidinska duina baza koja izgrauje

nukleotide u DNA i RNA
crossing over (prekrienje) proces izmjene dijelova
kromatida homolognih kromosoma ime se postie
rekombiniranje DNA nasljeene od oca i majke.

bioprodukcija - proizvodnja organske tvari ivih bia

biosfera sveukupan prostor na Zemlji koji je naseljen
ivim biima ili svi ekosustavi na Zemlji
biotiki imbenici ili ive komponente okolia
- ukljuuju sva iva bia koja utjeu na pojedini
organizam.
biotop ili stanite - podruje na kojem ive odreena
iva bia pod istim uvjetima.

ista linija jedinka homozigot za sva promatrana

svojstva, nastala je samooplodnjom.

bipedalizam dvonono hodanje, uspravan hod.

bitumenizacija fosilizacija koja se odvija bez kisika i to

tako da biljni materijal naglo prekrije voda.

darvinizam znanstvena teorija Charelsa Darwina o

evoluciji ivih bia iz zajednikog pretka.

bivalent struktura koja se sastoji od dva spojena

homologna kromosoma.

delecija - gubitak jednog ili vie nukleotida; gubitak

segmenta kao posljedica loma kromosoma.
deoksiribonukleinska kiselina ( DNA ) molekula
graena od dva polinukleotidna lanca, nosi uputu za
strukturu i funkcioniranje ivih bia.

deoksiriboza pentoza (C5H10O5) prisutna u

nukleotidima DNA.

centromera privrsnica; mjesto suenja na

kromosomu za koje se prihvaaju niti diobenog vretena
tijekom diobe stanice

dijapauza - stanje prilikom kojeg organizmi koriste za

preivljavanje rezerve masnog tkiva za vrijeme velikih
hladnoa, te usporavaju sve ivotne funkcije.

citogenetika - prouava gene i kromosome na

molekularnoj razini.

diferencijacija - proces nastajanja razliitih tipova

stanica iz zigote razliitom aktivnou gena.

citoplazma koloidna otopina kojom je ispunjen dio

stanice izmeu vanjske membrane i jezgrine ovojnice.

245

dipeptid molekula koja se sastoji od dvije

aminokiseline povezane peptidnom vezom.

ivih bia, njihov odnos prema okoliu, kao i utjecaj

okolia na iva bia.

diploid organizam koji u tjelesnim stanicama sadri

dvije garniture kromosoma, jedna podrijetlom od majke
i druga od oca.

ekoloki maksimum - najvei intenzitet nekog

imbenika da bi neki organizam mogao opstati.

diuralne ivotinje - ivotinje koje su uglavnom aktivne

danju.
divergentna evolucija evolucija tijekom koje dvije
blisko srodne vrste postupno sve manje slie jedna
drugoj. Jedan od oblika divergentne evolucije jest
adaptivna radijacija.

ekoloki minimum - najmanji intenzitet nekog

imbenika koji omoguuje opstanak organizma.
ekoloka nia - predstavlja poloaj neke vrste u
stanitu, te kako ona ivi i ispunjava svoje ivotne
potrebe.

divlji tip fenotip organizma koji prevladava u prirodi.

ekoloka valencija - raspon izmeu donje i gornje

granice nekog imbenika unutar kojeg je mogu ivot
organizma.

duplikacija - udvostruenje gena, odnosno pojava da se

neki gen u diploidu javlja vie od dvaput.

eksoni - kodirajui dijelovi DNA koji nose nasljedne

upute.
endem - vrste koje ive na nekom ogranienom
podruju.
endosimbioza - simbioza u kojoj unutar jednog
organizma ivi drugi.

E
Ediakara fauna - fauna ija je starost procijenjena na
oko 600 milijuna godina. inili su je morski organizmi,
ivotom vezani uglavnom za morsko dno. Predstavlja
najstarije sloene mnogostanine organizme. Imali su
spljotena, meka tijela bez skeleta.
efekt osnivaa - pojava kada se manji broj jedinki
odvoji od osnovne populacije i osnuje novu populaciju
koja posjeduje novi genotip sa samo dijelom alela
originalne populacije.
efekt uskog grla (boce) - promjena u sastavu gena
unutar populacije pod utjecajem bolesti ili prirodne
katastrofe. U populaciji preivljava sluajni uzorak
genotipa, pa se nastala populacija razlikuje od osnovne.
eholokacija nain orijentiranja kod imia koji kroz
usta i nos isputaju zvune signale koji se odbijaju i
ponovo ih hvataju velikim uima.
ekologija - znanost koja prouava meusobne odnose

246

euploidija - promjene broja kromosoma kada zahvaa

sve kromosome u kromosomskom setu.
eurivalentne vrste vrste koje imaju iroku ekoloku
valenciju.
evolucija grana znanosti o postanku i razvoju ivota
na Zemlji.
evolucionizam - razvoj ivota na Zemlji objanjen
evolucijom.

F
fauna sve ivotinjske vrste nekog podruja.
fenoloke pojave - periodine sezonske promjene, kao
to su vrijeme listanja, cvjetanje biljaka, opadanje lia,
seobe ivotinja.

fenotip - svako svojstvo organizma nastalo djelovanjem

genotipa i okolia.

genom svi geni haploidne garniture kromosoma.

filogenija prouava evolucijske odnose izmeu vrsta,

populacija, razreda ili neke druge taksonomske razine
organizama; prati to se dogaa s nekom skupinom od
njezina nastanka tijekom evolucijskih promjena te njezin
odnos s drugim skupinama. Postanak svih ivih bia od
jedinstvenog pretka.

genske karte - pokazuju relativnu udaljenost gena na

kromosomu.

flora sve biljne vrste nekog podruja.

germinativne mutacije mutacije u spolnim stanicama.

fosili sauvani ostaci organizama koji su ivjeli u

prolosti i njihovi tragovi.

gradualizam nastanak nove vrste najee postupno

tijekom nekoliko milijuna godina.

genotip - svi geni nekog organizma.

genski drift - otjecanje gena (genska snaga), koje

moemo definirati kao sluajne varijacije u frekvenciji
alela tijekom vremena.

gustoa populacije broj jedinki neke vrste na

odreenom prostoru ili ukupna masa suhih ili svjeih
jedinki (biomasa).

G
genetika - grana znanosti o nasljeivanju koja prouava
strukturu, prijenos i funkciju nasljedne tvari.
geni - dijelovi DNA koji odreuju proteine.

geni supresori geni koji koe diobu stanica.

hajdelberki ovjek Homo heidelbergensis, mogui

predak vrste Homo spaiens.

genetiki drift - promjena u genetikoj strukturi,

a nastaje posve sluajno, te se drastino promjeni
zastupljenost pojedinih alela u populaciji.

Hardy Weinbergov zakon -primjenjuje kada se eli

izraunati uestalost gena i genotipova neke populacije.

genetiko inenjerstvo ili tehnologija

rekombinantne DNA - skup biokemijskih metoda
kojima se izrezuju cijeli geni ili skupine gena iz DNA i
njihovo umetanje na odreeno mjesto u DNA prokariota
ili eukariota.
gen marker gen ija je lokacija poznata, a obino se
nasljeuje s genom nepoznate lokacije.
Genska terapija - lijeenje bolesti promjenom gena ili
ubacivanjem stranih gena u stanicu.
genofond zajednika zaliha gena jedinki iste vrste.

heterotermne ivotinje- ovisno o potrebama mogu

imati stalnu ili promjenjivu tjelesnu temperatru (neki
kukci, ptice, imii).
heterotrofi organizmi koji se hrane gotovim
organskim spojevima.
hibernacija stanje mirovanja i smanjenog
metabolizma ivotinja koje preivljavaju zimske
nepovoljne uvjete.
higrofiti biljke velikih listova s mnogo pui, a
nastanjuju vlane ume i livade.

247

hidrofiti vodeno bilje koje moe biti potpuno u vodi;

nekima samo plivaju listovi i cvjetovi na povrini vode ili
se izdiu iznad nje.
homeotermne ili endotermne ivotinje - ivotinje sa
stalnom tjelesnom temperaturom.
hominidi porodica u koju ubrajamo dananje
orangutane, afrike ovjekolike majmune i ljude, a
od fosilnih oblika fosilne australopiteke i sve ostatke
dananjeg ovjeka.
homologni organi organi koji imaju razliitu funkciju,
ali potjeu od istog, zajednikog organa, npr. krila u
ptica homologna su s prednjim udovima gmazova ili
vegetativni list stabljike homologan je lapu cvijeta.

I
inbreeding sparivanje bliskih srodnika
incest - brak (spolna veza) izmeu brata i sestre, oca i
keri, majke i sina.
inkrustacija - proces fosilizacije pri kojem na povrinu
organskog ostatka voda istaloi mineralnu koru od
kalcijeva karbonata (aragonit i kalcit) ili kremena.
intermedijarno krianje - krianje jedinki bez
dominacije za neko svojstvo.

J
javanski ovjek pripadnik vrste Homo erectus
pronaen na podruju Jave.

K
kariotip - predstavlja linearni raspored metafaznih
kromosoma podjeljenih prema obliku i veliini u 7
kategorija.
kemijska evolucija postanak sve sloenijih kemijskih
spojeva u prvobitnim oceanima prije oko 4 milijarde
godina.
kemoautotrofi organizmi koji za sintezu organskih
spojeva koriste energiju spojeva koja se oslobaa pri
kemijskim reakcijama.
kin-selekcija tip selekcije gdje je osnovni imbenik
koji utjee na preivljavanje jedinki i populacije osjeaj
obiteljske pripadnosti, tj. spremnost jedinke da rtvuje
sebe za dobrobit zajednice.
kleidoniko jaje - posjeduje tri ovojnice koje tite
embrio: alantois, amnion i horion. Ovakva je zatita
omoguila neovisnost o vodi i tijekom razmnoavanja.

introni - nekodirajui dijelovi DNA.

koacervati protobionti; mikroskopske koloidne

kapljice obavijene opnom.

inverzija - nastaje kad se neki kromosom prelomi na

dva mjesta i nastali se segment zarotira za 180 te se
opet privrsti.

kodominantni aleli - nema dominacije jednog alela

nad drugim ni intermedijarnog fenotipa, ve do izraaja
dolaze oba dominantna alela.

izolacijski mehanizmi karakteristike jedinki koje ne

doputaju krianje.

248

koevolucija oblik evolucije kod kojeg je prisutan

paralelan razvoj adaptacija nekoliko populacija (vrsta), a
kao rezultat njihove interakcije i snanog meusobnog
utjecaja. Ovakav oblik evolucije esto vidimo u odnosu
biljaka i njihovih opraivaa.
kompeticija - oblik meuodnosa izmeu dvije ili vie
vrsta organizama koji su ogranieni nekim imbenikom,
primjerice plijenom.
konvergentna evolucija - nastanak slinih struktura
kod nesrodnih organizama (ili onih s dalekim pretkom)
koji je prilagodba na sline uvjete okolia u kojem ive.
Npr. ichtiosauri, morski psi, pingvini i delfini imaju slian,
aerodinamian oblik tijela i peraje.
konjugacija je indirektan prijenos genskog materijala
iz stanice donora u stanicu recipijenta tijekom spolnog
razmnoavanja.
komparativna embriologija poredbena istraivanje
razliitih stadija embrionalnog razvoja objanjava
zajedniko podrijetlo kraljenjaka.
kozmopolit vrste rasprostranjene po cijelom svijetu.
kreacionizam objanjava nastanak svega ivoga i
neivoga djelovanjem boanske sile.
kriptika obojenost - posjeduju je jedinke koje
poprimaju boju okolia ili mijenjaju oblik tijela.
krianje (hibridizacija) - mijeanje genskog materijala
dvaju roditelja.
kromanjonac naziv za pripadnike vrste Homo sapiens
iji su ostaci pronaeni na podruju pilje Cro-Magnon.
kromatin tvar u jezgri eukariotskih stanica u interfazi
kromosomi - tjeleca jezgre koja dolaze u paru, a
nositelji su gena; nastaje zgunjavanjem i spiralizacijom
kromatina za vrijeme stanine diobe

kserofiti - biljke koje su se prilagodile sunim uvjetima

malenim, dlakavim konatim listovima.

L
lamarkizam teorija koja objanjava promjenjivost
organizama pojaanim koritenjem pojedinih dijelova
tijela. Naziv prema J. B. Lamarcku.

M
majinsko nasljeivanje - nasljeivanje posredstvom
citoplazme jajne stanice, a prenosi se na sve potomke,
bez obzira na njihov spol.
makroevolucija evolucijske promjene na razini
skupina.
masovna izumiranja nestanak velikog broja jedinki
i vrsta zbog neke elementarne nepogode, klimatskih
promjena ili geolokih promjena, koji su obiljeili
kraj pet geolokih razdoblja, a nakon ega se dogaa
masovni razvoj preivjelih vrsta.
mejoza stanina dioba kojom nastaju etiri spolne
stanice (gamete) s polovinim brojem kromosoma.
mezofiti - prijelazni oblici izmeu kserofita i higrofita
(listopadno drvee).
migracija - proces prelaska jedinki jedne populacije
u drugu populaciju; emigracija - ulazak jedinki u
populaciju; imigracija - odlazak jedinki iz populacije.

ksenotransplantacija presaivanju ivotinjskih

organa na pacijente s nefunkcionalnim organima.

249

mikroevolucija promjene unutar genskog sastava

neke populacije koje omoguuju i promjenu same
populacije.
mikrosfere protobionti; kuglaste nakupine organskih
makromolekula s dvostrukom membranom.
mimikrija pojava kod nekih biljaka i ivotinja da bi se
zatitile od prirodnih neprijatelja, oblikom tijela i bojom
oponaaju druge ivotinje ili okoli u kojem se nalaze.
mitoza - dioba jezgara tjelesnih ili somatskih stanica
nakon koje slijedi dioba citoplazme kojom nastaju dvije
jednake stanice od kojih svaka ima 2n kromosoma kao i
stanica iz koje su nastale.
model isprekidane ravnotee specijacija koja se
dogodila u kratkom vremenskom razdoblju od svega
nekoliko tisua godina.
monogenska svojstva - fenotipsko obiljeje koje se
nasljeuju preko jednog para alela, odnosno jednoga
gena.
monoploidi (haploidi n) organizmi koji imaju jedan
set kromosoma; nastaju iz neoploene jajne stanice.
multipli aleli - vei broj alela odgovoran za jedno
svojstvo.
mutacije - iznenadne promjene nasljedne tvari.

N
nametnitvo ili parazitizam - jedan organizam ivi na
tetu drugog organizma.

250

neandertalci - naziv za pripadnike vrste Homo

neanderthalensis.
nekton - ivotinje koje za kretanje koriste snagu vlastitih
miia.
nokturalne ivotinje ivotinje koje su aktivne nou.
nukleinske kiseline - DNA i RNA su polinukleotidni
lanci graeni od eera, duinih baza i fosfatne skupine.

O
ograniavajui imbenici imbenici koji su udaljeniji
od ekolokog optimuma ili ak prelaze granice ekoloke
valencije.
okamenjivanje (petrifikacija) proces zamjene
organskih tvari mineralnim tvarima (kalcijevim
karbonatom, CaCO3, i silicijevim dioksidom, SiO2)
onkogeni geni koji dovode do nekontrolirane diobe
stanica, odnosno do nastanka tumora.
operon - skupina aktivnih gena koji imaju zajedniko
djelovanje.

P
paleontologija znanost o razvoju ivota na Zemlji, a
koja se bavi prouavanjem fosila.

panmiksija (sluajno parenje) - svaki lan populacije

ima jednaku vjerojatnost da se pari s bilo kojim drugim
lanom populacije suprotnog spola.

povratno krianje - krianje potomaka s jedinkom

roditeljskog fenotipa; istovjetno je test krianju ako je
jedinka roditeljskog fenotipa recesivni homozigot.

parapatrika specijacija tip specijacije kada nove

vrste nastaju jer je protok gena sprijeen zbog toga to
je populacija naselila novu niu.

prehrambena piramida - prikazuje odnos brojnosti,

biomasu i koliinu energije pojedine razine.

pekinki ovjek - pripadnik vrste Homo erectus

pronaen na podruju Kine.

predator (grabeljivac) - vrsta organizma koja se hrani

drugom vrstom organizma- plijenom.

prijelazni oblici su prijelazne vrste koje imaju

plankton ine slobodno plutajue biljke i ivotinje
karakteristike pretpostavljenog pretka i potomka te
noene morskom strujom (fitoplankton = biljni plankton povezuju ove dvije skupine (vrste).
; zooplankton = ivotinjski plankton).
prirodna selekcija tip selekcije gdje je glavni
poikilotermne ili ektotermne ivotinje ivotinje s
imbenik koji utjee na preivljavanje jedinki i
promjenjivom tjelesnom temperaturom.
populacija okoli i uvjeti u kojima organizam ivi.
poligenska svojstva svojstva odreena veim brojem protobionti (probionti) - organske su se molekule u
gena.
davnoj prolosti Zemlje spontano organizirale u cjeline
odijeljene membranama od okoline. U protobionte
polimorfizam ukljuuje promjenu samo jednog
ubrajamo koacervate i mikrosfere, pretee prvih pravih
nukleotida, deleciju manjeg ili veeg dijela sekvence
stanica.
DNA, umetanje odreenog broja nukleotida ili pak
ponavljanja di-, tri- ili oligonukleotida razliit broj puta, a protok gena - proces prijenosa gena od populacije do
koji varira meu pojedincima.
populacije.
poliploidi - organizmi s trima (3n) ili s vie setova
kromosoma.

pseudofosili - oblici i strukture anorganskog podrijetla

koji svojim izgledom podsjeaju na fosile.

populacija - skupina jedinki iste vrste koje se spolno

razmnoavaju i dijele zajedniku zalihu gena na istom
prostoru.
populacijska genetika -prouava genetiku strukturu
populacije, analizira uestalost gene i genotipa u
populaciji, te koji ih imbenici odreuju.
pougljenjivanje (karbonizacija) - proces nepotpune
oksidacije tvari pod visokim tlakom. Ovim procesom
esto nastaju fosili od biljnog materijala.

R
rekombinacija - ujedinjavanje ili kombiniranje genskog
materijala dviju jedinki u genomu jedne jedinke.
rekombinantna DNA - DNA koja sadrava eljene
(interesne) gene.

251

relikti - biljne ili ivotinjske vrste koje su bile

rasprostranjene u prolim geolokim dobima, a odrale
su se i do danas na nekim podrujima.
robusni australopitecini pripadnici roda
Australopitecus ili Paranthropus: A. aethiopicus, A.
robustus i A. boisei, iji fosili datiraju od prije 2,6 milijuna
godina do prije milijun godina. Imali su neto deblja
tijela, vee kutnjake i tee lubanje te volumen mozga
od 450 do 600 cm3.
rudimentarni organi zakrljali organi; organi koji
nemaju funkciju i slabo su razvijeni, a u prolosti kod
predaka su bili dobro razvijeni.

spontana generacija teorija o nastanku ivih

organizama iz neive tvari.
sukcesija postupna promjena (dugotrajni proces)
od jezera do plodne livadne zemlje. Jezero se najprije
pretvara u baru, potom u movaru, movarno tlo i na
kraju plodnu livadnu zemlju.
supstitucija - zamjena jednog nukleotida i njegova para
u komplementarnom lancu.
stenovalentne vrste vrste koje imaju uski raspon
izmeu ekolokog minimuma i maksimuma.
stromatoliti tvorbe sline stijanama nastale na nain
da nitaste cijanobakterije proizvode sluzavu tekuinu
i zarobljavaju estice sedimenta. ivi je dio samo na
povrini, gdje se nalaze cijanobakterije, a u neivom
dijelu osim sedimenta nalazimo i fosilizirane bakterije i
cijanobakterije.

S
selekcija osnovni mehanizam evolucije, omoguava
adaptacijske promjene.
simbioza - nain zajednikog ivota izmeu
dva organizma ; oblici simbioze su parazitizam
ili nametnitvo (organizam ivi na tetu drugog
organizma), mutualizam (obije vrste od zajednice imaju
koristi, a nemaju tete), komenzalizam (jedna vrsta ima
korist, a druga nema ni koristi ni tete).
simpatrika specijacija tip specijacije kada nove
vrste nastaju zbog reproduktivne izolacije.
specijacija nastanak novih vrsta.
spolna selekcija - tip selekcije gdje je glavni imbenik
koji utjee na preivljavanje jedinki i populacija odabir
partnera.
spolno vezano nasljeivanje nasljeivanje
odreeno kromosomom X.

252

T
testno krianje omoguuje razlikovanje dominantnih
homozigota od heterozigota. Jedan od roditelja mora
biti recesivni homozigot.
totipotentnost (svestranost) - svojstvo jezgre
diferenciranih stanica da zadri
embriogeni
potencijal unato tomu to se sama specijalizirala za
neku funkciju.
transdukcija - prijenos nasljedne tvari iz jedne bakterije
u drugu pomou bakterijskih virusa.
transfekcija - proces umjetnog uvoenja stranih gena u
organizam
transformacija - izmjena genske informacije izmeu
gole DNA kao donora (davatelja) i stanice DNA kao
recipijenta (primatelja).

V
transkripcija - prepisivanje nasljedne upute s DNA na
glasniku mRNA.
translacija - prevoenje genske upute s mRNA na
protein, a odvija se na ribosomu.
translokacije javlja se kada se s dvaju razliitih
kromosoma odlome dva segmenta koja zamijene svoje
poloaje.
trilobiti Srodnici dananjih lankonoaca. Davni pretci
rakova koji su se pojavili u kambriju, a izumrli u permu
(na granici perma i trijasa); tijelo im je bilo prekriveno
kalcitnim titom.

vankromosomsko ili citoplazmatsko nasljeivanje

- nasljeivanje gena koji su smjeteni izvan jezgre
u citoplazmi; u kloroplastima i mitohondrijima u
eukariotskoj stanici ili plazmidima u bakteriji
vegetacija skup svih biljnih zajednica nekog podruja.
vezani geni -geni na istom kromosomu.

ivi fosili - vrste ili skupine organizama koje se nisu

uope ili su se vrlo malo mijenjale tijekom milijuna
godina (npr. resoperka, indijska laica, ginko).

U
umjetna selekcija - tip selekcije gdje je glavni imbenik
koji utjee na preivljavanje jedinki i populacija ovjek.

253

LITERATURA
Alters, S., Alters, B., 2006. Biology: Understanding Life. John Wiley and Sons, Inc. USA.
Blatari, Z., 2009. Bioloki leksikon 2. Alfa d.d., Zagreb.
Bogut, I., Novoseli, D., Pavlievi, J., 2006. Biologija riba. Poljoprivredni fakultet u Osijeku,
Sveuilite J. J. Strossmayera u Osijeku, Sveuilite u Mostaru.
Bournie, D., (ed.), 2001. ivotinje, velika ilustrirana enciklopedija. Borovac, I. (ur.), 2005.
Mozaik knjiga, Zagreb.
Futujama, D. J., 1998. Evolutionary Biology. Sinauer Associates, Inc., Saunderland, Mas
sachusetts.
Glava, V., 1999. Uvod u globalnu ekologiju. Dravna uprava za zatitu prirode i okolia,
Zagreb.
Lambert, D., Naish, D., Wyse, E., 2001. Enciklopedija dinosaura i pretpovijesnog ivota.
Znanje, Zagreb.
Lay, V., Kufrin, K., Puak, J., 2007. Kap preko ruba ae. Klimatske promjene svijet i Hvat
ska. Hrvatski centar Znanje za okoli, Zagreb.
Lewis, R., 2005. Human Genetics. 6th edition. Mc Graw Hill, Inc. New York.
Mader, S. S., 2004. Human Biology. 8th edition. Mc Graw Hill, Inc. New York.
Miller, S. A., Harley, J. P., 2002. Zoology. WCB McGraw-Hill, Inc., New York.

254

Perkovi Petrovi V., Turinovi D., Halasz I., 2009. Kemija ugljikovih spojeva. kolska
knjiga, Zagreb.
Postlethwait, J. H., Hopson, J. L., 2006. Modern Biology. Holt, Rinehart and Winston, A Har
court Education Company, Orlando, Austin, New York, San Diego, Totonto, London.
Pozai, V. (ur.), 1991. Ekologija: Znanstveno etiko teoloki upiti i obzori. Metrov, M.,
Ekologija. Sadraj i domet. Filozofsko teoloki institut DI, Zagreb.
Sadava, D., Heller, H. C., Orians, G. H., Purves, W. K., Hillis, D. M., 2007. Life: the Science of
Biology. 8th ed. Sinauer Associates, W. H. Freeman and Company, USA.
Seni, ., 2004. Gensko inenjerstvo u oplemenjivanju domaih ivotinja. Hrvatsko priro
doslovno drutvo, asopis Priroda, Zagreb.
Talaro, K. P., 2005. Microbiology. 5th edition. Mc Graw Hill, Inc. New York.
Tamarin, R. H., 1999. Principles of Genetics. 6th edition. Mc Graw Hill, Inc. New York.
Townsend, C. R., Harper, J. L., Begon, M., 2000. Essential of Ecology. Blackwell Science, Ox
ford.
Youont L. 1997. Genetika i genetiko inenjerstvo. Sys print d.o.o., Zagreb.

255