Taksonomija vrsta roda Crocus L.

u RH
1.Crocus biflorus Miller subsp. weldenii (Hoppe et Frnrohr) K.Richter
(prugasti ili iarani podlesak ili afran)
Obj.: Flora Europeae 1:250(1890); autor: Karl(Carl) Richter (1855-1891)
Bas.: Crocus weldenii Hoppe et Frnrohr Flora 23:208(1840)
Danas, 2013. C.biflorus obuhvaa 20 podvrsta , jedna je i naa , koja se od tipske razlikuje segmenti
perigona bijeli iznutra a izvana ljubiasto nahukani i filamenti pranika nisu dlakavi(Actaplantarum,
internet)
Istraujui floru Svilaje, (Vladovi i evrnja, 2005.) pronaene su tri forme , ali kao forme vrste
Crocus weldenii: 1. tipska vjeni potpuno bijele boje
2. f. bicolor Zi. Pavleti et I.Trinajsti Acta Bot. Croat. 38:163-166(1979)
ova f. ima iznutra bijele a izvana ljubiasto nahukane segmente
3. f. lutescens Pulevi Glasn.Republ.Zav.Zat.Prir.Prirodnjake Zbirke
Titograd 10: 85(1977), nom.inval. (nema latinskog opisa), ova f. ima ukaste
segmente perianta, a kod svih je cijev blago violet nahukana.
Ovakav pristup nije zasada priznat. Nai autori smatraju da je Svilaja najzapadnije i najsjevernije
nalazite f. lutescens. (na Svilaji je pronaen i C. tommasinianus , kojemu je Svilaja najzapadnije
nalazite). (Priroda 908:22-23(2003), u lanku Novo stanite afrana Crocus weldenii na Velebitu,
autorica prof. Ana Lemi, opisuje stanite utocvjetog afrana ljubiaste i bjelkaste cijevi, lokacije
Mamutove lokve, Ognjilo, 150-550 m n.v., juni Velebit) (utocvjete afrane Balkana opisuje ili kao
C.cvijicii Koanin sa masiva Galiica u Makedoniji i arplaninski Crocus scardicus Koanin)
Crocus biflorus Miller Gard.Dict.ed.8:Crocus no.4(1768)
Ostali autori:
1.Dalibor Vladovi (26.07.1962), prof. biologije i kemije
2.Nediljko evrnja (19.07.1965, Dugopolje), prof. biologije i kemije
3.Zinka Pavleti (ro. Horvatin) (03.11.1934., Zagreb)
4.Ivo Trinajsti (27.10.1933., Sisak)
5.David Heinrich Hoppe (1760-1846)
6.August Emanuel Frnrohr (1804-1861)
7.Vuki Pulevi (1938., Piperi kod Podgorice)
Areal: od Trsta do albansko-grke granice , tako da ga nalazimo u sj.ist.Italiji, Sloveniji, Hrvatskoj,
Hercegovini, Crnoj Gori, Srbiji, sj.Albaniji i Makedoniji, pravi endem Balkanskog poluotoka.
Cvjeta u proljee, cvjetovi su bijeli ili ponekad blijedo plavo nahukane baze ili rijetko po cijeloj
vanjskoj povrini, vanjskih segmenata perigona nahukani plavkasto. drijelo nije uto. Pripada
C.biflorus agregatu i stoga ima njegove karakteristike (posebno karakteristian je gomolj a i njuka).

2. Crocus dalmaticus Visiani

(dalmatinski afran ili podlesak)
Obj.: Flora Dalmatica 1:119(1842)
Autor: Roberto de Visiani (Robert Visiani) (09.04.1800, ibenik-04.05.1878., Padova)
Ovaj takson je sakupio Franz Neumayer (radio 1840.) na sj.ist. padinama Sra iznad Dubrovnika
(osunani breuljak zvan Bosanka) i Visiani je imenovao novu vrstu : cvjetovi ljubiasti, cvjeta u
veljai (Visiani). Beck-Mannagetta u Flora von Bosnien..,97.(1904) pie: ovoj lukovice mreolik,
listovi usko linearni, cvjetova po 2, perigon plavoljubiast, prema drijelu ut, cijev perigona plavo
isprugana, njuka visoka kao ili nadvisuje pranike, njuka duboko trodijelna, osunani kreviti

kamenjari . Hercegovina: Bijelo Polje (Mostar), Vele, uma Dubrava kraj Domanovia, Bilek, uma
pored Trebinja. Cvjeta 01.-03. mj.. Maw u monografiji roda Crocus (1886) navodi za areal: Vrmac
(Kotor), Bosanka (Dubrovnik), otok Hvar, Zadar i spominje nalaz kod Trsta za koji tvrdi da je jako
sumnjiv. Za na afran je napisao , izmeu ostalog: njuka je iznad pranika, antere ute. Jo iz opisa
ostalih: listova 3-5, 1-2 mm iroki, krai ili jednako dugi kao i cvjetovi, tamnozeleni. drijelo
narijetko dlakavo, bazalne spate nema, segmenti perigona 1,5-3,5 x 1-1,5 cm. Dolazi u jugozap. dijelu
ex Yug i sj.zap. dijelu Albanije. (Maw napominje u monografiji da je na otoku Hvaru prisutna bijela
varijacija ovog afrana).

3. Crocus longiflorus Rafinesque

(dugocjevasti afran, mk)
Obj.: Caratteri di alcuni Nuovi Generi ..84.(1810)
Autor: Constatine Samuel Rafinesque-Schmaltz (22.10.1783., Galata, predgrae Istanbula18.09.1840.Philadelphia, najvei grad drave Pennsylvania, USA)
Nemam pravog uvida u radove, ali iz Maw (1886) postoji napomena da je jedan specimen u herbariju
dr.Kernera s etiketom Dalmatienupravo ova vrsta, to bi znailo da postoji ili je tada postojao u
Dalmaciji. Neka druga djela takoer navode ovaj specimen , a jedan uz njega vee ime Bertoloni (u
Asch.et Graebn.). Inae areal ove vrste je Italija (Sierra Mongiana pored Salerma,; Monte de la Stella ;
Sierra de San Bruno; Santa Pola; Arca; Rosarno; breuljci izmeu Arinosi i Anoja u donjoj Kalabriji,
potom Sicilija) a za Maltu je opisao Herbert.
Dakle, na osnovu jednog specimena iz Dalmacije, uvrtena je u hrvatsku floru.
gomolj fino fibrozan, mreolik, listovi 1-3 mm iroki, prisutni su ali ponekad kratko za cvatnje,
cvjetova 1 (rijetko 2-3), lila boje (ponekad bijele), esto sa tamnim ilama izvana, drijelo uto, golo
ili narijetko dlakavo, profili (bazalna spata ) postoje, brakteole nema, brakteje membranozne, bijele i
zelenkasto nahukane a imaju prema vrku ilice, dosta vire iz katafila, cijev vjenia 5-16 cm duga,
uta, ponekad sa purpurnim prugama, segmenti 2-4,1 x 0,6-1,6 cm, oblancetasti ili objajoliki, tupi do
subiljasti, antere ute, vrat naranasto-crven, rijetko ut, krai od pranika, 3-granat, grane se prema
vrhu proiruju i fimbrijantne su ili renjevite, tobolac 1,2-1,5 cm, elipsoidan, sjemenke smee, strofioli
slabo izraeni, jako na med mirie cvijet, a cvjeta 10-11 mj. (opis populacije oko rijeke Tanagro ,
jug.Italije, visina 550-1350 m, kamenjar) Autohtono stanovnitvo ga odavnina koristi kao zain.

4. Crocus malyi Visiani

(malyijev afran)
Obj.: Memorie del Reale Istituto Veneto di Scienze e Lettere arti 1871., 16:221(1871), ovdje moram
napomenuti da u mnogim radovima stoji 16:213 (Kew, IPNI) kao mjesto objave to je netono,
no ipak FCD i Flora Europaea su ispravni. (abr. Mem.Reale Ist.Veneto Sci.)
Autor: Roberto de Visiani (1800-1878)
Areal je bio velika enigma tijekom povijesti. Visiani je naveo locus classicus planina Velebit, sabrao
Fr. Maly, meutim autoritet Maw (1886) navodi kao nalazita planine Vrmac i Orjen te usput Velebit
(sabira Maly), a Beck-(1903) navodi Orjen i sabira Hooker, jo Bowles (1952) navodi Velebit,
Vrmac, Orjen te iznad Karlobaga blizu Sinokosa , sabira Mr. Dykes. Prava je istina , da C. malyi
Visiani obitava jedino na Velebitu ( Sinokos kod Karlobaga, Bai kuk Velebit, selo Kuite iznad
Karlobaga, te Badanj isto oko Karlobaga, a tu je i Visiani planina Velebit)(ovakav areal potvruje
Vuki Pulevi vrstan botaniar , uz napomenu da na Orjenu i Vrmcu nije dokazano postojanje ovog
afrana). (Vuki Pulevi, sumnja na zamjenu herbarijskih etiketa).Endem Velebita.
Ime je dobio po zaljubljeniku u dalmatinske planine Velebit i Vrmac (koji je bio kao i cijela Boka
Kotorska u sastavu Dalmacije), slavnom austrijskom vrtlaru i botaniaru : Franz de Paula Mal

(18.02.1823, Winar,eka-11.09.1891.Be), ogroman doprinos flori Dalmacije (Velebita i Orjena ) uz

vrijedan herbarij ( koji je bio u posjedu Lajosa Haynalda , Budimpeta).
Izraena osobina jesu bijeli segmenti perigona s vanjske strane prema osnovi plavkastoljubiasti ili
posmeeni , a iznutra zlatnouto drijelo.
Vrsni botaniar Degen je sabrao na Orjenu afran i oznaio ga kao C. malyi, meutim radi se o
C.tommasinianus, to je unosilo dodatne potekoe.((Arpad von Degen 31.03.1866.Pozsony,danas
Slovaka-30.03.1934.Budimpeta), dini maarski biolog i botaniar, znaajan za floru Velebita)

5. Crocus pallasii Goldbach

(palasijev afran, mk)
Obj.: Memoires de la Societe Imperiale des Naturalistes de Moscou 5:157(1817) (abr. Mem.Soc.Imp.
Naturalistes Moscou)
Autor je Carl (Karl) Ludwig Goldbach (12.04.1793., Leipzig-13.03.1824.,Moskva) jest njemaki
botaniar, koji je blisko suraivao sa ruskim floristima. Naziv ove vrste je dan u spomen na njemakog
zoologa i botaniara koji se zvao Peter Simon Pallas (22.09.1741.Berlin-08.09.1811.Berlin).
Locus classicus tipa je gorje Taurus, cvjeta 09.-10.mj., cvjetovi ljubiasto plavi, spata dvolisna,
drijelo vjenia dlakama zatvoreno, njuka i pranici podjednake duine, nema listova za cvatnje-ovo
je opis iz original objave.
Danas postoji 4 podvrste ovog afrana:
a)subsp. pallasii-je tipska podvrsta
b)subsp. turcinus B.Mathew Pl.Syst.Evol. 128:98 (1977) jest afran Turske,Iraka i Libanona
c)subsp.haussknechtii (Boiss. et Reut. Ex Maw )B.Mathew Pl.Syst.Evol.128:99 (1977) jest afran
sjev.ist.Iraka, ju.Jordana, zap.Irana i Izraela), bas. Crocus sativus var. haussknechtii Boissier et Reuter
ex Maw Gard.Chron.,n.s.16:230(1881)
d)subsp. dispathaceus (Bowels) B.Mathew Crocus :54(1982), je afran ju.Turske i sjev. Sirije, a
bas.Crocus dispathaceus Bowels Handb.Crocus et Colch.:184(1924).
Openiti areal vrste:
Ex Yug., Bugarska, Rumunjska, Krim, Turska, Sirija, Libanon, Izrael , Palestina, Irak, Iran.
Areal ex Yug se odnosi na junu Srbiju i Makedoniju pa je upitno postojanje ovog afrana u divljini
hrvatske flore. Crocus pallasii kojeg navodi Visiani je C.thomasii.

6. Crocus reticulatus Steven ex Adams

(iarani podlesak ili afran)
Obj.: in Weber et Mohr Beitrge zur Naturkunde 1:45(1805), u ovom djelu je Johannes Michael
Friedrich Adams (1780., Moskva-01.03.1838.Vereya, 113 km jugoist.od Moskve) objavio lanak na
stranici 41. i dalje, a na 45. stranici je kao jedan afran naveo i opisao Crocus reticulatus Steven .
(Christian von Steven ili Christian Christianovich Stewen r.19.01.1781.,Fredrikshamn, Finskau.30.04.1863.Simferopol, Krim)(bio je ukrajinsko-ruski botaniar i entomolog, vicarskog porijekla).
Opisani specimen je sa Kavkaza.
Djelo u kojem je objavljen uradak , izdavai i dijelom autori su : Daniel Matthias Heinrich Mohr
(08.04.1780.,Quickborn-26.08.1808.Kiel) i Friedrich Weber (03.08.1781.,Kiel-21.03.1823.,Kiel)
Jedan od sinonima je : Crocus variegatus Hoppe et Hornschuch Tageb.Reis.Adriat.187(1818), puni
naziv djela :Tagebuch einer Reise nach den Kusten des Adriatic Meers(1818).
Areal ovog afrana je od Trsta do sjevernih padina Kavkaza (Italija, Slovenija, Hrvatska, Maarska,
Hercegovina, Srbija, Makedonija, Bugarska, Rumunjska, Ukrajina, Krim, provincija Terek, Kavkaz).
Visiani u 1.dijelu flore Dalmacije navodi areal Zadarska okolica te otok Pag i da cvjeta 03.-04.mj..
Areal je interesantan jer je disjunktan i mora se dobro istraiti povezanost populacija i moda nekih
razlika meu njima. (Crocus micranthus Boissier Diagn.Pl.Orient. ser.2, 4:95(1859) jest samo
sinonim ili neto minijaturniji varijetet C.reticulatus , uz lokaciju Cilicijski Taurus, tj. neto junije od
uobiajenog areala).

Ovaj afran raste i na Slimenu ( a slubeno u naoj blizini: Bako polje-blie planini, visoravan
izmeu Basta i Bakovia, uspon iznad Kotiine oko 800 m n.v., Lemeni doci, predjeli oko Staze,
uspon iznad Podgore, oii, Rudelji, Brikva, Sv.Pakal, okolina Staevice).

7. Crocus sativus L.
( pitomi ili kultivirani afran)
Objava je u Species Plantarum 1::36(1753), a autor je Carl von Linne ili Carl Linnaeus (roen
23.05.1707., Rashult-u. 10.01.1778.,Hammarby), izvanredni vedski botaniar.
Ovaj afran nalazi se samo u uzgoju i nema ga u divljini. Cvjeta samo jednom godinje, a cvatnja traje
2 tjedna. Osim ljekovite uloge, ima ulogu najskupljeg zaina na svijetu, a samo njuke tuka slue toj
svrsi. Za dobiti 1 kg zaina mora se ubrat oko 110 000-170 000 cvjetova. Najvei proizvoa je Iran
(2010.god. je proizveo 230 tona , to je 93% svjetske proizvodnje, Grka 5,7 tona, Maroko i Kamir sa
po 2,3 tone, panjolska 1 tona i Italija sa oko 100 kg!)
Postoje mnogobrojni kultivari. ini se da je predak kultiviranog afrana Crocus cartwrightianus
Herbert Edward`s Bot.Reg.29(Misc):82(1843), iji prirodni areal jesu Grka i Kreta.
Poto o0vaj afran nije zastupljen u divljini hrvatske , zasad ga zanemarujem.

8. Crocus thomasii Tenore

(tomasijev afran, mk)
Objava : Memoria sulle Specie e Varieta di Crochi della Flora Napolitana 12,t.4(1826) (abr.
Mem.Spec.Crochi Fl.Nap.), tu je Michele Tenore (05.05.1780.Napoli-19.07.1861.Napoli) talijanski
botaniar, koji je istraivao talijansku floru.
U Kalabriji (Calabria) , na jugu Italije je otkrio i opisao ovu vrstu afrana : opina (comune) Serra San
Bruno, te u brdovito-planinskom predjelu Kalabrije tzv. Serre Calabresi , preciznije brdu Monte Stella
832 m n.v..
afran s podruja Dalmacije (Bako polje, Grie, Dubci, Slime, Zadvarje, estanovac, Lovre,
Krivodol, Kamen Most, Drum, eevica) , najblii je morfoloki ovoj talijanskoj vrsti, pa je tako i
imenovan. Kao endemsku vrstu Dalmacije, ovog afrana Herbert ( William Herbert
r.12.01.1778.,Highclere Castle, Hampshire-u.28.05.1847.London) je objavio u sklopu Edwards
Botanical Register 31 (Miscellaneous Matter ):83 (1845), i ako se dokae da je u pitanju nova vrsta ,
pravi naziv je C.visianicus. Vrijeme cvatnje je 10. mjesec.
Zanimljivo e da su ga krivo determinirali kao C. pallasii Goldbach Mem.Soc.Imp.Naturalistes
Moscou 5:157(1817), a to je vrsta koja raste istonije (najzapadnije ju.Srbija i sredinja
Makedonija).

9. Crocus tommasinianus Herbert

(tomasinijev afran)
Naziv ovog afrana jest u ast talijanskog botaniara i politiara koji se zove Muzio Giuseppe Spirito
de Tommasini (ili Muzio Tommasini ili Mutius Ritter von Tommasini) (r.04.06.1794.,Trstu.31.12.1879.,Trst), znaajan je jer je prvi ubrao ovaj afran na Biokovu i poslao ga Herbertu na
determinaciju (kasnije je i prof. Franz Petter poslao neke specimene na determ.)i Herbert je ustanovio
novu vrstu , imenovao je Crocus tomasinianus , a ispravno je Crocus tommasinianus. To je objavio u
asopisu Journal of the Horticultural Society of London 2:273(1847). Tommasini je ovog afrana
naao i na Mosoru.Potvren lokalitet jest u podruju sela Kozice , to je potvrda locus classicus
planine Biokovo. Areal ovog afrana obuhvaa: krko podruje Biokova, Hercegovine, Crne Gore a
vjerojatno i u Albaniju zalazi,. Meutim , morfoloki slian ili isti afran se moe nai u dolini rijeke
Timok i na Vrkoj uki (prema Bugarskoj), kao i na padinama Belasice u Makedoniji. (postoje navodi
da postoji i na jugu Maarske). (biokovsko selo Kozica na oko 350 m n.v.). Areal je dosta teko
odrediti jer postoje populacije na Troglavu (Dinara) i Mosoru , to su predstavljale najzapadniju

granicu ovog afrana, ali odnedavno je to Svilaja (evrnja, Vladovi), ime je areal povezan (MosorDinara).

10. Crocus vernus (L.) Hill subsp. albiflorus (Kitaibel ex Schultes) Cesati
(bijeli afran)
Objava , Notizie Naturali e Civili su la Lombardia.Milan(1844)(abr. Not.Nat.Civ.Lombardia 1:315)
Talijanski botaniar Vincenzo de Cesati (1806.,Milan-1883.,Napulj) je nabrojio u redu Ordo
CXX.Irideae i vrstu Crocus vernus albiflorus WK, (inae autor je Carlo Cattaneo
(15.06.1801.,Milan-06.02.1869.,Castagnolo), talijanski filozof, pisac i patriota, djelo ima 491.str+, a
autor str.259-348 je Cesati). Da li je dovoljno za ispravnu taksonomiju, upitno je. Stoga kao
kombinaciju esto navode: Crocus vernus (L.)Hill subsp. albiflorus (Kitaibel ex Schultes) Ascherson
et Graebner Synopsis der Mitteleuropischen Flora 3:446(1906), u kojemu nedvosmisleno navode
podvrste C.albiflorus (iji su cvjetovi u pravilu manji, renjevi perigona prilino ui, gotovo uspravni,
duguljasto lancetasti do jajoliko-lancetasti , oko 4-5 puta dui nego iri, unutarnji renjevi perigona pri
dnu sa kratkim dlaicama, obino su renjevi bijeli a rijetko ljubiasti ili plavi, i vrlo bitno njuke su
krae jako od pranika, a areal navodi od Austrije, Maarske, Istre, Hrvatska, Dalmacija, Crna Gora,
BiH, Hercegovina).
Basionim : Crocus albiflorus Kitaibel ex Schultes Oestr.Fl.ed.2,1:101(1804) (Oestreichs Flora. Ein
Taschenbuch auf botanischen Excursionen, edition 2)autor je Schultes.
Josef (Joseph) August Schultes ( 17.04.1773.,Be-21.04.1831.Landshut) austrijski
medicinar,mineralog, zoolog i botaniar.
Pal (Paul) Kitaibel (03.02.1753.Mattersburg-13.12.1817.Peta-istoni dio Budimpete), vrsni maarski
botaniar i kemiar .

11. Crocus vernus (L)Hill subsp. vernus

(napuljski afran, mk)
Ovo je tipska podvrsta. Glavna razlika prema subsp. albiflorus je u obojenoj cijevi perigona te u
poloaju njuke tuka koja nadvisuje (ili je poravnata )pranike. Slijedit u objavu Ascherson et
Graebner u djelu Syn.Mitteleur.Fl.,1906.) gdje opisuju Crocus neapolitanus (kao podvrstu):cvjetovi
vei, perigon sa irim, svijenim, duguljasto-obrnutojajolikim do iroko-duguljasto-lancetastim, samo
2-3 x duim nego irim segmentima, u pravilu ljubiaste ili lila boje, rijetko bijeli, prema osnovici
unutarnji segmenti jasno bradati, filamenti prema bazi obino +- fino bijelo dlakavi, njuke nadvisuju
pranike, areal: Hrvatska, Bosna, Hercegovina, Crna Gora. Ovdje se jasno uoava razlika podvrsta.
Basionim je : Crocus vernus var. neapolitanus Ker Gawler Botanical Magazine 22:t.860(1805), no
spominje se esto jo jedan sinonim kojemu se mjesto objave rijetko navodi: Crocus napolitanus
Mordant de Launay et Loiseleur-Deslongchamps Herbier General de lAmateur...2:101(1817),
postoji i slika par stranica dalje. Areal tipske podvrste je od Pireneja (235W), ist.Francuska, dio
sred.Europe, Slovenija, Hrvatska, BiH, Srbija, do Karpata (27W) (nema ga u sred.Francuskoj), ali
drugdje je naturaliziran (npr. Velika Britanija).
John Hill (c.1716.,Peterborough-21.11.1775.,London), engleski je botaniar, pisac i dramaturg.