Ivo Andric - Po jednom starom dobrom redu

Dan, noc i druge pregrade

Koje bilje e komicno va no
Na eg ivota utvrdjen red,
Kao likovi prolaznog sna,
Sad su konacno i cezle.
I nije zlo ovako.
Bez pro losti i secanja,
I buducnosti i snova
I ta tih maski i kulisa
Koje se zovu sada njost
Sve mi se cini jo cu pasti
U svoju staru manu i stati
Uobra avati!
Evo, kako me bri no pokriva
Casna sestra nepomicna lica
I - Bog zna da li - nepomicna srca!
Konacno: za to da me ne pokrije ,
Dobra eno? Ta i ja sam
Nekada bijah ljep i i cvr ci...
Znam, dobra sestro, znam: moj smije ak
Izgleda vrlo necedno,
Jo i sad kad sam jednom nogom
U - gdje ?
Ah, ne, ja vi e ne sumnjam ni casak.
Samo se nasmijete malko sestro;
Ta va a vjera je i moja - bila.
Recite,
Za to ste tako tu ni sestro?
Zimski dan pun bijelih cutanja
Vani i zavjese mojih prozora
I lice ove cudne sestre
Iste su boje.
To su sve znaci!
Jo tako pokatkad
Bukne u meni zemaljski plamen
I njegog odraz, necedni smije ak
Oko precjelivanih usana.
Ali uvidjam posve jasno:
Po jednom starom dobrom redu
Mene nestaje.
I nije lo e!
U dobri cas, pa neka umine
Zamr ena i mucna ova
Istorija.
A ivi treba da se smiju, sestro.
Tako. Nek srebro tvoga smijeha padne
Na moje lice ko srebrni novac
to ga davahu milosni rodjaci
Na nepovratni put upokojenim.
Mrem kao sunce u ruju svoga mira,

Dok se ko mladi tajanstveni mesec

Radja tvoj prebijeli osmjeh,
Jedini pravi smisao i sreca
Planeta na kom ivi , eno. Vide
Moje sutonske oci, danas, dobro vide.
Jer kao likovi prolaznog sna
Sad su konacno i cezli
Dan, noc i druge pregrade,
Koje komicno va no bilje e
Na eg ivot utvrdjeni red.

Ivo Andric - Po jednom starom dobrom redu

Dan, noc i druge pregrade
Koje bilje e komicno va no
Na eg ivota utvrdjen red,
Kao likovi prolaznog sna,
Sad su konacno i cezle.
I nije zlo ovako.
Bez pro losti i secanja,
I buducnosti i snova
I ta tih maski i kulisa
Koje se zovu sada njost
Sve mi se cini jo cu pasti
U svoju staru manu i stati
Uobra avati!
Evo, kako me bri no pokriva
Casna sestra nepomicna lica
I - Bog zna da li - nepomicna srca!
Konacno: za to da me ne pokrije ,
Dobra eno? Ta i ja sam
Nekada bijah ljep i i cvr ci...
Znam, dobra sestro, znam: moj smije ak
Izgleda vrlo necedno,
Jo i sad kad sam jednom nogom
U - gdje ?
Ah, ne, ja vi e ne sumnjam ni casak.
Samo se nasmijete malko sestro;
Ta va a vjera je i moja - bila.
Recite,
Za to ste tako tu ni sestro?
Zimski dan pun bijelih cutanja
Vani i zavjese mojih prozora
I lice ove cudne sestre
Iste su boje.
To su sve znaci!
Jo tako pokatkad
Bukne u meni zemaljski plamen
I njegog odraz, necedni smije ak
Oko precjelivanih usana.

Ali uvidjam posve jasno:

Po jednom starom dobrom redu
Mene nestaje.
I nije lo e!
U dobri cas, pa neka umine
Zamr ena i mucna ova
Istorija.
A ivi treba da se smiju, sestro.
Tako. Nek srebro tvoga smijeha padne
Na moje lice ko srebrni novac
to ga davahu milosni rodjaci
Na nepovratni put upokojenim.
Mrem kao sunce u ruju svoga mira,
Dok se ko mladi tajanstveni mesec
Radja tvoj prebijeli osmjeh,
Jedini pravi smisao i sreca
Planeta na kom ivi , eno. Vide
Moje sutonske oci, danas, dobro vide.
Jer kao likovi prolaznog sna
Sad su konacno i cezli
Dan, noc i druge pregrade,
Koje komicno va no bilje e
Na eg ivot utvrdjeni red.