Srce

Srce je glavni pokretaki stroj (dvostruka crpka) u krvnoilnom sustavu koji

ima pretenu zadau podravanja krvnog opticaja. Srce je upalj miini
organ to je smjeten priblino u sredini prsnog koa i ima oblik odsjeenog
konusa, koji se sastoji od etiri prostora, koji se nazivaju desno i lijevo
predvorje i desna i lijeva klijetka. Desni se dio srca nalazi uglavnom u
prednjem dijelu tijela, a lijevi je dio u stranjem dijelu tijela (Slika 18.).
Uzduna je os srca nagnuta pot kutem od oko 40 prema horizonatalnoj
ravnini u primjeru uspravnog stajanja ovjeka, i nalazi se pozadi nad
elucem. Harmonijskom je analizom utvreno da se sredite srca nalazi na
udaljenost od 2,25 duljina glave mjereno odozgo. Srani se mii razlikuje
histoloki od glatkih i prugastih miia. Popreno postavljena vlakna sranog
miia su posebne stanine (klijetkaste) jedinice. Ritmiko skraivanje
sranih vlakana nije proizvoljno, dok su skraivanja prugastih vlakana
proizvoljna. Znaajka je glatkih miia nepostojanjem regulamig
mikroskopskih vlakana, koji postoje u skeletnim i sranim miiima.
Gornji je dio srca odijeljen od donjeg vjenanom brazdom koja okruuje
srce.Donji dio srca obuhvaa klijetke i ini glavnu sranu masu. Uzduno je
srce razdijeljeno sranom pregradom, koja u odrasle osobe potpuno odjeljuje
lijevu od desne polovice. Srane su klijetke glavni dio srca i njihova se
miina stijenka napinje i stee, smanjujui upljinu klijetki i iz njih potiskuje
krv koja je iz klijetki dola iz predvorja.
Provodni sustav srca ini posebno miije (neuromuskulamo tkivo) koje
samostalno stvara podraaje i time ostvaruje automatski rad srca, odnosno
ritmino stezanje njegova miija. Provodni je sustav srca uloen u srano
miije i obuhvaa posebne tvorbe u obliku vorova i snopova, ija je graa
razliita od radnog sranog miija.

Krivulja EKG-a ima nekoliko osnovnih dijelova, a to su P val (depolarizacija

predvorja), zatim QRS skupina (depolarizacija klijetki) i T val (repolarizacija
klijetki)

1
Keith
Flackov
sinusni vor;
2 Aschoff - Tavvarin - Vorhofov |

atrioventikulami vor; 3 Stablo Hisova vora; 4

Desni krak; 5 VenaCava superior; 6 Ulaz gornje vene u desno predvorje; 7 Vena Cava
11
inferior; 8 Ulaz donje vene cave u desno predvorje: 9 Pluna vena; 10
Pregradna stijenka; 11 Mitralni zlisci; 12 Papilami miii.

Zavisnost mase srca od broja godina

Krvotok
Oevidna je istina pripisivati sinaptike procese kemijskim pojavama. U
stvari, kod djelovanja ivaca nemogue je razdvojiti kemijske potencijale od
elektrinih, pa radi toga tvrdnja da je neko svojstvo kemijske naravi nema
skoro nikakvog smisla. No ipak, ne bi bila suprotnost openito usvojenim
idejama pretpostaviti da je barem jedan uzrok ili pratilac sinaptike promjene
neka kemijska promjena koja se manifestira lokalno, bez obzira kakvo je
njeno stvarno podrijetlo. Vjerojatno je da je nazonost takve promjene
zavisna od p okretakih signala koji se prenose ivcima. Isto je tako zamislivo
da ovakove promjene mogu zavisiti od kemijskih promjena, koje se najee
prenose kroz krv, a ne posredovanjem ivaca.
Razumljivo je da se poruke svima zainteresiranim prenose putem ivaca i
da se lokalno pojavljuju u obliku kemijskog djelovanja koje prati sinaptike
promjene. Meutim, s inenjerskog motrita, ini se da poruke svima
zainteresiranim mogu djelotvornije prenositi putem krvi za razliku od
prenoenja putem ivaca. No ova pomisao nema nikakvih dokaza. Ako
primjerice promatramo brzinu kojom uvjetni refleks reagira na nadraaj ne
moe se zakljuiti da se proces uvjetovanja refleksa odvija priblino istom
brzinom. Stoga bi bilo logino pretpostaviti da poruku koju uzrokuje takvo

uvjetovanje prenosi spori ali prodorni utjecaj krvnoopt onog sustava. Ovaj
nepoznati utjecaj koji se prenosi krvnoilnim opticajem, ini sasvim
vjerojatnim da krv u sebi nosi supstance koje mogu izravno ili posredno da
izmjene djelovanje ivaca i da ovu mogunost nagovijetava djelovanje nekih
hormona i produkata lijezda s nutarnjim luenjem. Primjerice ako
razmatramo glad kao uvjetni refleks, bilo bi pretjerano taj uvjetni refleks
povezivati s poticajnim djelovanjem ivanog sustava.

39
3
Osjetila
Za definiranje pet vrsti osjetila i za proprioceptivni sustav, suvremana fiziologija
klasificira prvih pet osjetila na slijedei nain:

1. Sluh
2. Njuh
3. Okus
4. Dodir i
5. Vid
Pored toga znamo, da se povrinske ili kone senzacije, ostvaruju putem
povrinskih osjetila dodira putem ivaca kraljenikih i mozgovnih ivaca, a oni su
osjeaji boli, topline, hladnoe i dodira.
Postojanje estog osjetila, koji se esto naziva miinim osjetom uvedeno je od
Charesa Bella (1826), koje su ime kasnije neurolozi izmijenili u osjeaj gibanja ili
pak u osjeaj gravitacije u prostoru. Kasnije je ovo razraeno u pojam
propriocepcije.
Propriocepcija je zajedniki naziv za somatske osjeaje od raznih ulnih organa u
tijelu ovjeka kao to su dodir ili tlak, zatim temperatura (toplo - hladno, bol
(ukljuivo svrbe ili golicanje) i osjete vezane uz pokret miia i zglobova,
ukljuujui stav i pokret. Drugim rijeima, to je nesvjesna percepcija gibanja i
orijentacije koja dolazi od podraaja unutar samog tijela.
Dakle, kako su moe zakljuiti, poropriocepcija je posebna varijacija osjetilne
uvjetnosti, koja je radi svoje posebnosti bila definirana na razliite naine, i to ve u
18-om stoljeu. Suvremeno se miljenje dijeli u dvije kategorije. Prva je opissuje kao
sposobnost znanja poloaja dijelova tijela u prostoru. Uz ovo je ukljuena i
sposobnost premjetanje poloaja prema prijanjem poloaju bilo aktivno bilo
pasivno. Druga se pak kategorija naziva kinestetika svjesnost, koja se sastoji u
sposobnosti otkrivanja gibanja u zglobu. Oevidno je da su obje kategorije vrlo
vane znaajke promatranog gibanja.
to se tie brzine irenja prioceptivnih informacija, one su s obzirom da njihov tijek
od lokalnog mjesta ide putem ivaca do kraljenike modine pa u mozak s brzinom
od 70 do 100 m/s to je bre od signala bola, kojih jebrzina 1 do 3 m/s. Dakle, ove
informacije su znaajno bre, a i sadravaju pojedinosti kako statikog tako i
dinamikog karaktera, zatim ravnoteu, kao i biomehanike znaajke o

39
4
naprezanjima i deformacijama, reflektirajui se tako na stabilizaciju zglobova, i
zatiujui tako moebitne ozljede1.

39
5
UHO, SLUH I RAVNOTEA
Vei je dio uha skriven unutar sljepoone kosti lubanje. Dio koji moemo vidjeti jest
vanjsko uho, koje kanalizira zvune valove u sluni hodnik, koji je u obliku cijevi i
istodobno lui unu mast (cerumen) za podmazivanje. Srednje je uho ispunjeno
zrakom i s jedne je strane ogranieno bubnjiem, a s druge strane ovalnim
prozoriem. Njegova je jedina veza s vanjskim okoliem Eustahijeva ili sluna cijev,
pomou koje je srednje uho povezano sa drijelom. Ova cijev omoguava
odravanje jednakog tlaka s obiju strana bubnjia. Ovo je odravanje jednakog tlaka
vano radi toga to u tim uvjetima bubnji moe pravilno vibrirati. Iznenadne
promjene tlaka izazivanju poremeaje u sluhu. U nutarnjem se uhu nalaze sluni
receptori i veza s mozgom. Nutarnje je uho ispunjeno s tekuinom. U srednjem se
uhu nalaza tri slune koice koje pronose zvuk s bubnjia do nutarnjeg uha.

Kako je ve reeno, nutarnje je uho ispunjeno tekuinom i nizom kanalia.Tu je

smjetena i punica u kojoj se nalaze osjetne stanice, dok polukruni kanalii
sakulus i utrikulus detektiraju pokrete i poloaj tijela. Ove sitne stanice unutar
punice imaju odgovarajue dlaice koje detektiraju promjene tlaka do kojih
dolazi kad zvuk stigne u uho, savijajui ih, pa stanice du slunog ivca alje
ivane impulse u mozak.
Sluni kanal je uski prolaz od une koljke do bubnjia. Dimenzije su prolaza u
novoroenadi 15 mm, a na dnu 25 - 30 mm, dok su u odraslih duine vrne
stijenke 25 mm, a prednje nie stijenke 31 mm

39
6

OTOLITI
U svih je kraljenjaka u svakom uhu po dva ili tri otolitska organa. Njihov je
shematski izgled pokazan na slici
Otolit - kristali kalcijeva karbonata kojih je vie u polukrunim unim kanaliima i
sastavni su dio organa za ravnoteu. On lei ispunjen tekuinom i s jednom je
svojom stranom privren njezinoj stijenki pomou elastinog tkiva u kojem se
nalaze dlaice senzomih komorica. Kada se otolit pomie, savija dlaice, koje
pobuuju senzome komorice. U primjeru a) stimulacija senzomih komorica
proistjee uz horizontalan poloaj otolita. Otoliti su znaajno gui od vode, jer oni
sadre kalcijev karbonat. Ako je teina otolita Fq , a p gustoa, onda on u
okruavajuoj tekuini e imati teinu:
F'g ~ Fg (p -1) p
Ako se otolit nalazi u poloaju a) prikazanom na shemi, tada teina djeluje kao
paralelna sila s dlaicama senzomih komorica. Meutim, pri pomaku organa za neki
kut 6 , slika b) . spomenuta e teina imati sastavnicu koja je okomita prema
dlaicama, posljedino e se otolit gibati i savijati osjetilne dlaice, kako je
pokazano na shemi. Ovakvim se nainom, pri naginjanju glave uestalost
potencijala u senzomih organa mijenja.
Ako na otolitni organ djeluje, kako je na shemi c) pokazano, ubrzanje, tada bi se
radi inercije otolit htio zaustaviti, tj. pomaknuti se prema shemi na lijevo, pa tako
ubrzanja djeluju na otolitni organ, te tako razlikuju organi sagibanje glave od
djelovanja ubrzanja. Vrijeme potrebno za odgovarajuu reakciju, kako bi se ustalilo
neki konstantni stupanj savijanja pri konstantnom kutu nagiba ili pri konstantnom
ubrzanju, zavisno je od stupnja priguenja.

39
7
De Vries H.2 je istraivao rentgenskom metodom otolitne organe na koatoj ribi
Acerini, pa je temeljem provedenih pokusa izraunao efektivnu masu izdvojenog
otolita, izabrane ribe mase 21 gram, koja je iznosila 0,033g, pa je uz gustou oko
njega u iznosu od 2,9. Otolitova je masa iznosila 0,033 + 0,033/2,9 = 0,044 g. Masa
okruavajue tekuine bila je priblino 0,033 - 0,033/2,9 = 0,022 g.

39
8
OI I VID

Konjuk
tiva

Gibanje je oiju omogueno njegovim motornim aparatom koji se sastoji etiri

uspravna i dva kosa miia, a olakava ga suzni aparat (suzna lijezda, sluzna
vreica i suzni kanal), koji odrava vlagu u onoj upljini i titi oko od infekcije. Onu
jabuicu ine tri ovojnice. Izvana vrsta i neprozirna bjeloonica, koja sprijeda
prelazi u prozirnu ronicu. Ispod bjeloonice se nalazi ilnica kroz koju prolaze krvne
ile to hrane oko. Za funkciju je oka najvanija trea nutarnja ovojnica, mrenica
(retina) u kojij se nalazi receptivni aparat osjeta vida: osjetne elije to su u obliku
tapia i unjia od kojih polaze osjetna vlakanca vidnog ivca.
Nutranjost je one jabuice ispunjena elastinim i prozirnim gradivom, na ijoj se
prednjoj strani nalazi bikonveksna lea, prislonjena na zjenicu i povezana s nitima
svoje vezivne ovojnice za cilijamo tijelo. Zrake svjetlosti dolaze kroz ronicu u oko,
lome se kroz leu i projiciraju na onu pozadinu gdje nastaju obrnute slike vienog
objekta odnosno subjekta, koje

39
9
vidni ivac prenosi u optike centre mozga. Svako od dva oka prima sliku predmeta
iz drugaijeg poloaja.

Slika U oku se na mrenici pojavljuje obrnuta slika predmeta

ivani vodovi odlaze u tzv. subkortikalne centre vida, a odavde dalje u koru
zatiljnog renja velikog mozga, gdje se nalazi centar za vidnu percepciju. Spajanjem
obiju slika, prenesenih iz oba oka, stvara se jedinstvena plastina slika predmeta.
Za funkciju je oka od nezamjenljive vanosti suza, koju lue suzne lijezde.
Odravajui vlanost ronice oka, ona meu ostalim sadri licozim, gradivo koje
rastvara mikroorganizme titei tako oko od infekcija. Radom suznih lijezda
upravlja sedmi modani ivac (nervus facialis). Ljudska suza kao baktricid stoji
ispred farmaceutskih proizvoda i smatra se da unitava preko stotinu izazivaa
bolesti. Ovu znaajku suza zadrava ak i kada je razblaena i do est tisua puta.

DODIR
Osjetila u koi mogu otkriti dodir, bol, vibracije, toplinu i hladnou. Osjetila se za
lagani dodir nalaze u gornjem dijelu usmine u koi. Ona za vri dodir i tlak su vea
i nalaze se dublje u usmini. Veina je ovih osjetila omeena ahurama. Osjetila koja
otkrivaju toplinu ili hladnou i bol su zapravo slobodni ivani zavretci, i to u blizini
pousumine i usmine. Informacije iz svih ovih osjetila putuju u obliku elektrinih
impulsa du ivaca koji ih prenose u odgovarajua podruja u mozgu.

Pored analiziranih osjetilnih aparata u ovjeka u prirodi postoje jo brojni pojavni

oblici osjetila. Primjerice, zanimljiv je i nain vienja to ga ima slijepi mi, odnosno
imi.
Slijepi mievi provode noni ivot i veina se njih hrani muicam ili komarcima koje
love vrlo spretno i to, po punoj ili djelomino punoj tami. Oevidno slijepe ivotinjice
ne zaostaju pri tom za ivotinjama koje vide. Za vrijeme leta mievi otpravljaju
zvukove vrlo visoke uestalosti, koje su neujne ovjeku, ali ih mogu registrirati
odgovarajui aparati. Ako su mu zaklonjena (zatvorena) usta, te kada ne moe
odailjati zvukove, tada poinje udarati na prepreke, na koje se u uobiajenim
prigodama ne bi spoticao. Oevidno je da pri letu u tamnom prostoru mievi imaju
orijentaciju primajui valni odraz (jeku) od okruavajuih prepreka. Sudei po svemu
na taj nain oni lociraju i kukce s kojim se hrane.
Slijepi mievi iz porodice Vespertilonidae, za vrijeme leta odaju vrlo kratke zvune
signale, i to u razmacima od 2 - 3 ms, s meuintervalima od priblino 70 ms; visina
zvuka u njih brzo opada, dok se frekvencija sniava s oko 110 000 Hz na oko 40 000
Hz. Spomenimo da je u ovjeka gornje podruje slunosti oko 20 000 Hz. Pored toga,
u mieva se orijentacija u odnosu na lokaciju prepreke, takoer kao i u ljudi vri
posredstvom dva uha, pa su u stanju i procjenjivati udaljenost prepreke ili kukce.
Meu slijepim mievima ima i oni koji se pored kukaca hrane i ribama.