O rizku

...opskrbu daje jedino Allah, Moni i Jaki! (Ez-Zarijat, 58)

Hvala Allahu Koji nas je opskrbio i naredio da se lijepim jelima hranimo i
dobra djela inimo.Salavat i selam donesimo na Allahova miljenika koji je
odgajao svoje ashabe da izmognu trpiti glad i nedae, jer nee moi trpiti
vatru zbog haram zarade. Ono sto se ostavi u haramu naci ce se u halalu.
Allah blagoslovio uitelja svijeta, njegovu eljad, muhadire i ensarije, kao i
sve
njihove
sljedbenike
u
dobru
do
Sudnjeg
dana.
Stotinu pet puta u Kuranu spominje se rije er-rizk u razliitim oblicima i
razliitim znaenjima, kao to su: davanje, hrana, voe, nagrada, dennet,
kia i dr., polazei od onog konkretnog materijalnog pa sve do duhovnog
znaenja najviega reda, to opet ukazuje da od opskrbe, njenog
razumijevanja i odnosa spram iste dobrano zavisi nae bivstvovanje na ovom
i stanje na buduem svijetu. Islamski uenjaci saglasni su da se rizkom ili
nafakom oznaava sve ono to koristi ljudima u njihovom materijalnom
(vanjskom) i duhovnom (unutarnjem) pogledu. Materijalni smisao odnosi se
na ono to je potrebno za ouvanje tijela ili tjelesnog ivota, dok duhovni
smisao podrazumijeva Allahov, d.., vjerozakon objavljen u Njegovim
knjigama preko Njegovih poslanika s ciljem da se ljudi upute na korisno
znanje i ispravnu spoznaju i praksu. Takoer, duhovni aspekt nafake
podrazumijeva i smirenost (sekine), otkrivanje (kef) i spoznaju (marife)
duhovnih istina koje uzvieni Allah sputa na srca svojih iskrenih prijatelja
(evlija). Imam Gazali kazat e da je duhovna (unutarnja) vrsta opskrbe
asnija jer je njezin plod vjeni ivot, dok vanjska opskrba jaa tijelo u
vremenski kratkom periodu. Uzvieni Allah je na Sebe preuzeo odgovornost
stvaranja obje vrste opskrbe i On velikoduno daje pristup objema tim
vrstama,
ali
On
daje
opskrbu
kome
hoe
i
odreuje
je.
Kuran nedvosmisleno istie nepobitnu istinu da je jedini Opskrbitelj uzvieni
Allah: Opskrbu daje jedino Allah (innellahe Huver-Rezzak), Moni i Jaki! (ezZarijat, 58) Doista, uzvieni Allah je Onaj Koji stvara opskrbu i opskrbljene,
dostavlja je njima i daje im naine njezina koritenja. Nema drugog
opskrbitelja niti davaoca osim Njega uzvienoga! A kada uzvieni Allah zavoli
nekog roba onda On uini da mnoga stvorenja zavise od njega; i koliko god
1

on bude posrednik izmeu uzvienog Allaha i robova u odnosu na njihovu

opskrbu, on e dostizati udio u ovom Allahovom atributu. Dakle, ovjek je
razik (opskrbitelj) u smislu da dostavlja, proslijeuje ili daje opskrbu
drugome. Ovo se potvruje i jezikom injenicom da rije rizk u arapskom
jeziku moe znaiti i davanje (el-ata), kao to smo to uli na poetku. Na taj
nain ovjek uestvuje u ibadetu ostvarujui glavni cilj zbog kojeg smo
stvoreni, a on je da samo robujemo Stvoritelju svih svjetova, bio bogata ha
bio siromah. U hadisi-kudsijji se kae: Dosljednost u vjeri neki od Mojih
robova sauvat eiskljuivo u izobilju, a kada bih ih osiromaio, izgubili bitu
dosljednost. Neki od Mojih robova sauvat e svojudosljednost u vjeri
iskljuivo kroz siromatvo, jer kad bih ih uinio imunima, ta dosljednost bi se
pokvarila. Dosljednost u vjeri neki Moji robovi sauvat e iskljuivo u zdravlju,
jer kada bih ih uinio bolesnima izgubili bi tu vrlinu. Neki Moji robovi sauvat
e svoju dosljednost u vjeri iskljuivo kroz kunju bolesti, jer kada bih ih
uinio zdravima, izgubili bi tu dosljednost.
Rad i prsikrbljivanje
U ovo vrijeme veliki broj radnika irom svijeta je ostao i ostaje bez posla. Islam nas ui da
ovjek moe ostati bez posla, ali ne i bez nafake / rizka, izuzev ako mu doe edel. Allah je
taj koji brine o svakom svome biu. Nema ivog bia na zemlji, a da se Allah ne
brine o njegovome rizku! Tako nas ui Kuran. Kad insan ostane bez rizka, on onda
seli na drugi svijet.
Kako islam gleda na rad i privrjeivanje?
Rad je fard /dunost propisana od Allaha. Rad je ibadet kojim insan stie svoj rizk i jo za taj
trud biva nagraen kod Allaha. Rad se uvijek spominje zajedno sa vjerovanjem:oni koji
vjeruju i rade dobro i korisno! Svaka vrsta posla je asna, bez obzira o kojem se poslu
radi. Poslovi se razlikuju po odgovornosti, znanju i sposobnosti. Allah je svakoga stvorio za
neku vrstu posla. Dakle, rad je fard. Allah kae:Reci, vi radite, a Allah e vidjeti
va rad, Njegov poslanik i estiti vjernici. U suri Alu Imran, Allah poruuje:A
lijepa li nagrada eka radnike! Insan treba raditi onaj posao koji voli, za koji je sposoban i
za koji ima znanje.
Allah je naredio poslanicima da rade:O vjerovjesnici, jedite ono to je dobro i
radite korisne poslove! Dakle, poslanici su morali raditi i obavljati svoje misije
pozivanja Allahu. Spomeni naeg roba Davuda sa nekoliko ruku! Davud je bio
2

toliko vrijedan, da ga Allah istie kao ovjeka sa nekoliko ruku! Poslanici su bili stolari,
kovai, krojai, a Muhamed, s.a.v.s, je bio pastir i menader! Danas imamo voe koji nisu u
stanju sauvati na papiru nacrtanu ovcu! Ebu Bekr je pravio korpe! Osman trgovao. Svojim
imetkom je finansirao razne potrebe muslimana. Muslimanima Medine je osigurao vodu,
koja je bila u rukama Jevreja.
Potstiui vjernike na privrjeivanje i rad Allah im obeava velike nagrade:Ko (u)radi
korisno djelo, bio muko ili ensko, a vjernik je, Mi emo mu podariti
vrlo ugodan ivot (na dunjaluku) i nagraditi ih jo boljom nagradom za
ono to su radili (na ahiretu)! Poslanik je Allahu uputio dovu:Allahu, podari
bereket mome ummetu u ranim jutarnjim satima! Dvije su vrste nafake, jedna
doe sama, a za drugom treba krenuti. Al-bereke fil hareke! (Bereket je u pokretu)!
U tom smislu Allah se obraa posebno enama:Koja od vas ena bude estita
prema Allahu i prema Poslaniku, i radila korisno djelo, dat emo joj
nagradu dva puta, a njoj smo poseban rizk prpremili!
Odnos radnika prema radu

Posao koji musliman obavlja mora biti halal. Halal posao je uvjet primanja dove!

Posao se mora obavljati na halal, poten i na najbolji nain. Temeljito, odgovorno i

bez manjkavosti. Bez zloupotrebe, bez sabotae i prevare. Allah voli svog roba koji,
kad radi neki posao, radi ga na najbolji mogui nain!

Posao je izvor rizka i na njemu insan mora biti zahvalan Allahu. O vjernici,

jedite ono to je dobro iz rizka koji smo vam dali i budite zahvalni
Allahu! Ako budete zahvalni, Ja u vam povea(va)ti!

O ljudi, Allah je dobar i prima samo ono o je dobro, Allah je

vjernicima naredio ono to i vjerovjesnicima!

Najvrijedniji ovjek je onaj koji ivi dugo, a radi dobar i koristan

posao.

Pitali su poslanika koja je zarada najbolja, pa je rekao:Ono to ovjek zaradi

svojim rukama, i najbolji i najslai zalogaj je onaj koji ovjek zaradi

svojim rukama!
Radnik ima svoje dunosti na poslu a i svoja prava.
Rekli smo kakav radnik mora imati odnos prema radu i koje su mu dunosti, meutim,
radnik ima svoja prava.

Njegovo je pravo da radi dozvoljen posao. Ne moe ga neko prisiljavati da radi

haram posao.

Na poslu mora imati zatitne i sigurnosne mjere.

Ne smije se optereivati preko njegovih mogunosti.

Mora biti adekvatno nagraen. Dajte radniku nagradu prije nego mu se znoj osui!

Radnik se ne smije zakidati, omalovaavati i ucjenjivati. Poslanik kae da je Allah

rekao:Trojici u ja biti tuitelj na sudnjem danu: ovjeku koji u ime mene

potpie dogovor / ugovor pa ga ne ispuni, ovjek koji proda slobodnu
osobu i hrani se tom cijenom (tj. koji trguje ljudima) i ovjeku koji
unajmi radnika koji mu poteno odradi posao, a on mu ne plati ili ga
zakine!

Gornja ruka je Allahu draa nego donja. Zaponi sa onim koga si

duan izdravati, najbolja sadaka je ona koja je skrivena, ko eli

dostojanstvo Allah e mu dati dostojanstvo, ko eli da bude neovisan
od ljudi, Allah e ga uiniti neovisnim!

Imetak u estita insana smije biti predmet (pozitivne)ljubomore i haseda:Nema

zavidnosti osim u dvije stvari, ovjeku kome je Allah dao imetak i on ga

investira na putu istine i ovjeku kome Allah podari mudrost kojom
rasuuje i kojoj pouava!

Blago li se estitu imetku u ruci estita insana!

ivimo u vrijeme kad ljudi nee da rade, a hoe raskoan i luksuzan ivot. Hoe bez truda i
na lahak i brz nain stei imetak. Danas se uglavnom ne gleda je li neto halal ili haram.
Danas se uzurpiraju tua prava, najee radnika. Vidjelo se to u kominizmu, kapitallizmu i
u drugim drutvenim sistemima. Vidimo to najbolje u Bosni. Vrijeme je da se ovjek vrati
Allahovoj rijei i rijeima Njegovih poslanika. Da se vrati Boijim zapovjedima! Danas se u
zemljama Evrope demonstrira zbog teke ekonomske situacije. U Bosni je 1. Maj obiljeen
uz grilove i na miran nain.
Poslanik je stalno uio ovu dovu:Allahumme inni eu'zu bike minel hemmi wel hazeni, we
minel adzi wel keseli, we min galebetid-dejni we kahrir-ridali! (Allahu, molim Te da me
zatiti brige i tuge, nemoi i ljenosti, te prevelikog duga i bezobzirnih ljudi).
Poslanik se ljutio na ljude koji nita ne rade. Vidio je ovjek pred damijom, ukorio ga i pitao
ko ga izdrava, a on kae da ga izdrava brat. Tvoj je brat bolji od tebe! Ree mu Poslanik.
Poslanikov primjer rjeavanja nezaposlenosti!
Jednog je zdravog, mladog i besposlenog ovjeka upitao zato ta ne radi, a on mu
odgovori da ne zna ta bi radio. Poslanik ga upita ta ima kod kue, a on odgovori da nema
nita. Poslanik ga upita na emu spava, a on ree da spava na hasuri. Donesi je sutra!
Sutradan je Poslanik, s.a.v.s, hasuru putem licitacije prodao za tri dinara, dao ih ovjeku i
rekao mu:Jedan dinar potroi na porodicu, jedan ostavi, a za trei kupi sjekiricu i konope,
idi u pustinju, nai nekoliko bremena drva, donesi ih sutra pred damiju i prodaj. ovjek je
kasnije zaraivao svojim radom i udovoljavao svojim i potrebama svoje porodice.
Molim Allaha da nas, nau eljad, ovaj na grad i njegove stanovnike sauva od svih
iskuenja, vremenskih i drugih nepogoda, bolesti, siromatva i raznih nedaa.

Opskrba I blagostanje
pskrba i blagostanje
Na Zemlji nema nijednog ivog bia, a da ga Allah ne hrani. On zna gdje e koje boraviti i gdje e
sahranjeno biti. Sve to ima u jasnoj Knjizi. (Hd, 6.)
Miljenja sam da e ova dananja hutba biti sluanija mnogo pomnije nego neke druge teme. Govor
o opskrbi i zaradi interesantan je dananjim ljudima. Sve se vrti oko zarade. Pri tom, naalost,

uglavnom govorimo o materijalnom blagostanju i zaradi dok je pria o opskrbi moralnim i drugim
nematerijalnim vrijednostima rijetka.
Vrlo esto kada govorim o ovoj temi pa nakon spominjanja opskrbe spomenem duhovnu opskrbu
osjetim kod jednog broja slualaca da im zainteresovanost splahne. Kao, ono, ponadali se da u
govoriti kako da steknu neto a hoda se opet prebacio na onaj svijet. Danas u govoriti i o duhovnoj
ali i o materijalnoj zaradi, opskrbi. Na kraju ove hutbe navest u predaje koje ukazuju kako i koje
nae djelovanje doprinosi nafaci i opskrbi a koje odbija opskrbu.
Blagostanje je stanje u kojem imamo sve to nam je potrebno i ono se zamilja, doivljava i osjea
kao mir i radost. Mir osjeamo zbog sigurnosti da je sve kako treba. Blagostanje je prirodno stanje
svakog ovjeka i sastavni je dio nae istinske prirode. Veina nas pojam blagostanja vee za
materijalno bogatstvo. No, ako se okrenemo Kuranu, naem vodiu i objanjenju za sve vidjet emo
mnoge primjere, mnoge ajete koji nam ukazuju da to nije tako. Vidjet emo da materijalna dimenzija
nije jedina a ni nuna komponenta blagostanja.
Kad proanaliziramo kuranska i hadiska kazivanja o blagostanju vidjet emo da se blagostanje vie
tie nae svijesti, naeg pogleda na ivot i deavanja, dakle same nae vjere a da je imanje ili
neimanje tek samo jedan od inilaca u tom mnogo irem spektru doivljaja . Primjer imamo u naem
ramazanskom postu. Izvana gledano stanje postaa nije stanje nekog blagostanja. No, iskustvo
svakog od nas e posvjedoiti da su ti trenutci itekako ispunjeni blagou, mirom i zadovoljstvom,
bez obzira i na glad i na e i na iscrpljenost.
Bez obzira na koliinu i ovozemaljski nain dolaska do opskrbe, ne smijemo smetnuti s uma da
uvijek iza toga stoji Allah, d..:
Allah navodi kao primjer grad, bezbjedan i spokojan, kome je u obilju dolazila hrana sa svih strana, a
koji je nezahvalan na Allahovim blagodatima bio, pa mu je Allah zbog onoga to je radio dao da
iskusi i glad i strah. (En-Nahl, 112.)
Uzvieni Allah daje opskrbu na razliite naine. Nekada je opskrba u vidu imetka, novca,
materijalnog bogatstva, nekada je opskrba u vidu potomaka, a nekada je, opet, opskrba u vidu
prirodnih davanja. Lani nismo znali ta emo od voa a ove godine nema ni zametka.
Za nekog je bogatstvo samo novac a za nekog je bogatstvo u roditeljima, porodici, bratu i sestri,
iskrenim prijateljima, iskrenom dematu i zdravom drutvu.
Osnovna opskrba za vjernike je ono o emu govorim danas i svih prethodnih hutbi: UPUTA,
KURAN. On je osnovna opskrba i za ovaj i za budui svijet a mi vjernici ne moemo razdvajati na
jedno i drugo.Vrlo esto neko upita: Kako taj i taj nit pokazuje da vjeruje nit o Bogu da misli a ima
svega? Potraiemo dogovor u kuranskim ajetima:

Ima ljudi koji govore: "Daj Ti nama, Gospodaru na, na ovome svijetu!" Takvi na onom svijetu
nee imati nita. A ima i onih koji govore: "Gospodaru na, podaj nam dobro i na ovome i na onome
svijetu, i sauvaj nas patnje u ognju!" Njih eka nagrada koju su zasluili! - A Allah brzo svia
raune. (Bekare 200-202)
Citirani ajeti iz sure Bekare svjedoe nam da ima ljudi koji hoe samo ovaj svijet. Oni ine loe ali
ine nekad i dobro. Ako su se opredjelili samo za ovaj svijet logino je da e im i siplata za dobro biti
ve na ovom svijetu, no takvi na onom svijetu kako Kuran svjedoi nee imati nita. Mi pak radimo i
za ovaj i za onaj svijet. Poput radnika koji primi platu 1000 KM al mu se 400 KM od tog ostavlja za
penzije. Neko trai svih 1000 odmah. Nee penziono, nee zdravstveno, uzima sve i trenutno
glednao ima vie od onog drugog, no, kad doe vrijeme starosti, ovaj drugi ima penziju dok ovaj prvi
nema.
Allah je dobar prema robovima Svojim; on daje opskrbu kome hoe, i On je moan i silan. Onome ko
bude elio nagradu na onom svijetu umnogostuiemo mu je, a onome ko bude elio nagradu na
ovom svijetu daemo mu je, ali mu na onom svijetu nema udjela. (E-ura, 19-20.)
Kako god tragali za hranom, zdravljem, odjeom i porodicom, trebamo tragati za kuranskom
opskrbom, koja je trajna i predstavlja opskrbu koja nam je dovoljna za spas i vjenu sreu.
Allah je Opskrbitelj (er-Rezzk), Moni (Zul Kuvve) i Jaki (el-Metn)! (Ez-Zrijt, 58.)
Vezanje za ovo Lijepo Boije Ime ogleda se u ovjekovoj konstantnoj potrebi za opskrbom bvanja,
egzistiranja, i vjenoga ivota.
Liavanja ovjeka i ljudskog drutva blagodati i blagostanja neodvojivo je od Boije volje, bez bozira
ta ekonomisti danas govorili: To je zato to Allah nee liiti blagostanja narod kojem ga je darivao
sve dok se on sam ne promijeni Allah sve uje i sve zna.( El-Enfal, 53.)
Meu predajama koje se pripisuju Allahovom PoslanikU, a.s., u dostupnoj literature sam naao:
- Nee ni u jednu kuu ui a da je nee razoriti i bez blagoslova ostaviti nijedno od etvero:
izdaja, kraa, pijenje opojnih pia i blud.
-Ljudi e biti u dobru sve dok nareuju injenje dobra i odvraaju od injenja zla i meusobno se
potpomau u dobroinstvu i u bogobojaznosti. A kada prestanu tako initi, od njih e biti oduzeti
blagoslovi i jedni druge e tlaiti pa im nee biti pomagaa ni na Zemlji, ni na nebu.
-Allahov Poslanik, a.s., objanjavajui nesree koje e pogoditi nemarnog u njegovom klanjanju,
rekao je: to se tie onih na Ovom svijetu, prva je da e Bog dii blagoslov s njegova ivota, Bog e
dii blagoslov iz njegove opskrbe, Bog i e izbrisati biljeg dobrih s njegova lica, nijedan posao koji

bude radio nee biti vrednovan nagradom, njegovo moljenje nee stii do neba, a esta je da on
nee imati udjela u moljenju dobrih robova.
-"Ko bude elio da se otvori putevi obilja u njegovoj nafaki i produi ivot, neka uva rodbinske
veze."
-Zaista, Bog ima ljude koje posebno blagodatima obasipa zarad koristi ostalim ljudima. I On ih u njih
zadrava sve dok ih oni dijele, a kada ih uskrate, On ih od njih oduzme i prenese drugima.
-"Ko bude ustrajan u traenju oprosta, Allah e mu iz svake tekoe nai izlaz, osloboditi ga svake
brige i opskrbiti ga odakle se i ne nada."
Nemaran odnos prema namazu, la, uskraivanje zekata, varanje muslimana, blud, zaklinjanje pri
prodaji, izostavljanje uenja bismile pri poimanju posla i niz drugih runih osobina su u hadiskim
tekstovima okarakterisani kao inioci koji sprjeavaju blagostanje i opskrbu.
Logino je da ostavljanje ovih loih osobina biva razlogom uveanja.
"Ako budete zahvalni, Ja u vam, zacijelo, jo vie dati... (Ibrahim, 7.)
Meu iniocima koji doprinose uveanju obskrbe je dijeljenje sadake: Ko je taj koji e Allahu drage
volje zajam dati, pa da mu ga On mnogostruko vrati! (El-Bekare, 245.)
Reci: Gospodar moj daje obilnu opskrbu onome kome hoe od robova Svojih, a kome hoe
uskrauje; to god vi udijelite, On e to nadoknaditi, On najbolje opskrbljuje. ( Sebe, 39.)
Dakle, draga brao, sva opskrba je u osnovi od Allaha i iskren odnos i upuenost na Uzvienog pravi
je put za rjeavanje naih problema. Vrlo esto se susreemo u ivotu sa istim ili i veim iznosom
zarade a smanjenjem njene koristi. Da smo nekad bolje ivjeli se 300 KM nego sad sa 600 KM plate
nije uvijek krivo poveanje cijena ivota nego i remeenje Boijih propisa kroz gore nabrojane
faktore kojima treba pridruiti i nae pristajanje na kamatu i mnoge druge uvijek ne halal izvore
prihoda. Veliko je i nae opte nezadovoljstvo koje je u jednoj mjeri povezano sa mnotvom
prohtjeva koji i nisu islamski pa tako uhvatimo sebe u smjenoj situaciji da se alimo Bogu to
nemamo sredstva koja bi utroili u haramu ili u najmanju ruku sumnjivim transkacijama
Vi ne volite neto, a ono moe hiti dobro za vas; neto volite, a ono ispadne zlo po vas.-Allah zna, a
vi ne znate! (El-Bekare, 216.) U drugom ajetu Uzvieni kae: Mogue je da je ba u onome prema
emu odvratnost osjeate Allah veliko dobro dao. (En-Nisa, 19.)
Molimo Uzvienog da nas uputi na Pravi Put, na poslove u kojima je Njegova milost i zadovoljstvo, i
da nas uini od onih kojima je obeao dennetsku nagradu, a On sve dobro vidi i uje.

Veza nasih djela i pojava u drustvu

VEZE NAIH DJELA I POJAVA U DRUTVU I PRIRODI
Kuran tvrdi da ovjek utjee na svijet pa i na vanprirodne svjetove. Jedna od novina koju donosi Kuran je
da i ljudska zajednica ima svoj ivotni vijek kao i ovjek. On dokazuje da je kako ovjeku tako i drutvu
svojstven
uspon
i
pad.
Priroda u cjelini takoer je sklona napretku i propadanju. Naime, nekad je niz pojava u prirodi takve naravi
da
donosi
propadanje.
Tako,
npr.,
hladnoa
i
nevrijeme
mogu
unititi
usjeve.
Kuran uvodi jo jednu novinu kada govori o utjecaju ovjeka na drutvo i okolinu. ovjekovi postupci koji
nisu u skladu sa istinom izazivaju poremeaje u prirodi i drutvu. Zbog toga se u njemu kae: Zbog
onoga
to
ljudi
rade,
pojavio
se
nered
i
na
kopnu
i
na
moru.
Ako je, naprimjer, nanesena nepravda jetimu (siroetu), nakon koje on zaplae, ta e suza potresti
Allahov
'ar
i
cijeli
Univerzum.
Allah d.., u 16. ajetu sure Al-Ginn kae: A da se oni (ummet) Pravog puta dre, Mi bismo ih vodom
obilnom
pojili.
Kada se ovdje spominje voda, ne misli se doslovno na vodu, nego je ta rije samo upotrijebljena kao
metafora. Rije voda uzeta je vjerovatno zato to u 30. ajetu sure Al-Anbiya Allah d.., vodu oznaava
izvorom ivota: Mi od vode sve ivo stvaramo. Shodno tome, spomenuti ajet iz sure Al-Ginn mogao bi se
protumaiti ovako: Da su oni nastavili Put istine i ostali ustrajni na njoj, Mi bismo ih doveli do samog
izvora
ivota,
do
vrela
istine
i
vrela
bitka
uope.
U ovom smislu moda moemo razumjeti i 26. ajet sure Al-A'raf: A da su stanovnici sela i gradova
vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slali, ali, oni su poricali, pa smo ih
kanjavali za ono to su zaradili, kao i sljedee ajete: A da su sljedbenici Knjige vjerovali i grijeha se
uvali, Mi bismo preli preko runih postupaka njihovih i sigurni bismo ih uveli u dennetske bae
uivanja. A da su se oni pridravali Tevrata i Indila i onoga to im je objavio Gospodar njihov, jeli bi (u
obilju) i iznad sebe i ispod sebe (na svim stranama). Ima ih i umjerenih, ali runo je ono to radi veina
njih.
Treba podsjetiti na to da kada se govori o opskrbi, blagodatima i nafaki, upotrebljava se rije jesti. Taj
pojam takoer ne treba shvatati doslovno mislei da se on odnosi samo na materijalnu opskrbu jer on
obuhvata i ono to je mnogo ire i to se tie ovjekovih misli, uvjerenja, morala; jednom rijeju, osobina
njegove due. Ni ova sintagma sljedbenici knjige, ne tie se samo Jevreja i krana, nego svakog
ovjeka u svakom vremenu, pa i onih koji sebe nazivaju muslimanima, time i nas danas. Ibadet ustvari
nije nita drugo do nain i put spajanja i sjedinjenja privremenog (akcidentalnog) bia sa Trajnim i
Nepromjenjivim, pa te blagodati mogu biti i putevi naeg spajanja sa Vjenou.
Antajn (Einstein) je rekao: Sva nauna otkria, svi prirodni zakoni koje je ovjek otkrio ustvari su nastali
Boijom inspiracijom, i to nadahnue svojstveno je samo dobrim srcima, onima koji su zasluili da budu
nadahnuti. Ja sam potpuno uvjeren da to nauka bude vie napredovala, samo e donositi nova
pojanjenja,
nove
izraze
Istine
o
kojoj
govori
religija.
ovjekova djela dio su njegove linosti. Ako je ovjek takav da pada pod tui utjecaj i da moe utjecati na
druge, onda je i njegov ahlak takav da moe biti pod tuim utjecajem, ali moe i utjecati na druge. Dio
dijela cjeline i sam je dio te cjeline. Naprimjer, ako je grana dio drveta, a list dio grane, onda je i list dio
drveta. Slijedei ovu logiku, filozofi tvrde da poto je ovjek dio cjeline, odnosno Univerzuma, a ahlak je
dio ovjeka, moemo rei da je ahlak u odreenoj vezi sa Univerzumom, tj. da ostvaruje odreeni utjecaj
na prirodu koja ga okruuje, a istovremeno i potpada pod njen utjecaj. Da li Kur'an prihvata ovakav stav?

Kur'an, naravno, podrava ovakav stav. tavie, upravo je on prvi ukazao na tu injenicu: A da se pravog
puta dre, Mi bismo ih vodom obilnom pojili. Na drugom mjestu kae se: ...a Mi od vode sve ivo
stvaramo. Iz ovoga postaje jasno da ako ovjek ustraje na Pravom putu, stii e do potpunog blagostanja.
U 96. ajetu sure Al-Araf kae se: A da su stanovnici sela i gradova vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo
im blagoslove i s neba i iz zemlje slali.
Blagodati koje se spominju nisu samo materijalne nego i duhovne prirode, odnosno blagodati koje potiu
iz skrivenog svijeta. Prenosi se da je Ibn-Sina, kada god bi naiao na neki tei problem imao obiaj uzeti
abdest, klanjati dva rekata namaza, nakon ega bi taj problem postao lahko rjeiv.
U suri Al-Waqi'a, od 77-80. ajeta potvruje se istina da se ovjek mora proistiti:
on je, zaista, Kuran plemeniti u Knjizi briljivo uvanoj dodirnuti ga smiju samo oni koji su isti, on je
Objava
od
Gospodara
svjetova.
Dodirivanje Kurana nije dozvoljeno bez abdesta, a njegovo shvatanje nije mogue bez unutarnjeg
proienja.
Na osnovu ovoga, moemo se zapitati: Obavljam sve Boije naredbe, klanjam, postim, a nita neobino
se ne dogaa. Da li su kuranska obeanja, ne'uzu billah, lana, ili ja nisam uredu?
U 6. ajetu sure Ad-Dahr (Insan) kae se: sa izvora iz kojeg e samo Allahovi tienici piti. Ti izvori nisu
postojali dok dobra djela Boijih robova nisu uzrokovala njihov nastanak. Dakle, uzrok izviranja
dennetskih
izvora
jesu
same
dennetlije.
Prenopsi se da je Poslanik, s.a.v.a., je rekao: Ko bude iskreno robovao svom Gospodaru etrdeset dana,
Allah,
d..,
uinit
e
da
iz
njegovog
srca
provre
mudrost.
Izvori spoznaje nastali su sa ljudskim dobrim djelima. Ba kao to je potrebno vrijeme da bi biljka dala
plod,
tako
je
ono
potrebno
i
za
raanje
duhovnih
plodova.
Posljedice naih vrlina i mahana povezane su sa stanjima ovjekove due. Kod nekih ljudi stanja duha su
pomijeana, te se nakon injenja dobrih djela opet okreu loim i obrnuto. Poto je njihovo stanje tako
nestabilno, jedina mogunost da se njihova dua odvoji od tijela jeste njeno prisilno odvajanje koje
nazivamo smru. Zbog toga je u Kuranu reeno da e ljudi zasluene blagodati uglavnom vidjeti tek na
Ahiretu, jer je veina nas takva da jedino prisilnim odvajanjem due i tijela moe takvo ta vidjeti i
doivjeti.
asni
Kur'an
kazuje:
Oni koji trpe da bi postigli naklonost Gospodara svoga, i koji namaz obavljaju radi Boga, i koji od onoga
to im dajemo i tajno i javno udjeljuju, i koji budu stajali na put loim djelima, svojim dobrim djelima njih
eka najljepe prebivalite, dennetski vrtovi, u koje e ui oni i roditelji njihovi i suprunici njihovi i porod
njihov oni koji su bili estiti i meleci e im ulaziti na vrata svaka: Mir neka je vama, zato to ste trpjeli,
a
divno
li
je
najljepe
prebivalite![10]
U
93.
ajetu
sure
Al-An'am
Allah
d..,
obraa
se
svome
Poslaniku:
A da ti je vidjeti nevjernike u smrtnim mukama, kada mele ci budu ispruili svoje ruke prema njima:
Spasite se ako moete! Od sada ete neizdrljivom kaznom biti kanjeni zato to ste na Allaha ono to
nije istina iznosili i to ste se prema dokazima Njegovim oholo ponaali. Obje spomenute skupine, i dobri
i loi robovi Boiji, vidjet e svoje blagodati tek nakon razdvajanja due od tijela, a za razliku od njih
postoji i trea skupina, koja posjeduje svu duhovnu istotu i spremnost da ve na ovom svijetu vidi takve
blagodati.
Dova
Uini me putnikom karavana koji putuje ka blizini Tvojoj! Uini da budem od onih koji svojom istotom
zasluuju Tvoje drutvo i milost te od onih koje si podstakao da Te posjete! Uini da budem zadovoljan
svojom sudbinom! O moj Boe, podari mi da budem od onih koji e biti uz sofru Tvoga prisustva, i koji e
uvijek gledati Tvoje lijepo lice!

10

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, se obraa Allahu, delle e'nuhu, dovom:

:


( ).

O radu I opskrbii
Prenosi Enes, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uio: Allahu moj, utiem Ti se od
lijenosti, starosti, kukaviluka, krtosti, iskuenja Deddala i kaburskog azaba! (Tirmizija)

Nae dobre ede (dede), nene, babe i mame (majke) su nas uili radu i redu i njihove metode su
neprevaziene. im bi mi zavrili neki posao, ekao bi nas drugi, a nismo bili poteeni ni onda kada su padali
kia i snijeg, jer bi se tada imalo ta raditi i pod strehama, kuama i talama. Nae nene i majke su uile nae
sestre da budu estite i vrijedne i uile su ih i enskim i mukim poslovima i pripremale ih za ivot. Mi tedei
nau djecu i ne uei ih radu i redu inimo i nama i njima veliko zlo i time ih uimo neradu i neredu, tako da
stasa generacija neradnika, sa potroakim mentalitetom, generacija koja samo zna traiti i koristiti, a ne
privrijeivati i tediti.
Ako mu'min radi svoj halal posao u ime Allaha, delle e'nuhu, onda je to ibadet. Duni smo brao i sestre u
naim poslovima imati ist nijet, da posao obavljamo kako treba, da nikome ne inimo nepravdu i da nas
poslovi koje obavljamo ne odvraaju od Allahovih, delle e'nuhu, propisa. Ukoliko se musliman pridrava ovih
uslova, on je tada u stanju da itav svoj ivot pretvori u ibadet.. Nai dobri preci nikada nisu bili besposleni i nije
im bilo dosadno.
Onaj koji je opskrbio ovu nemonu pticu, opskrbi e i mene, te sam odustao od puta i vratio se kui. Tada mu
Ibrahim ree: Ba si udan ovjek! Zato si pristao da bude slijepa i hroma ptica, koja ivi od tue pomoi?
Zato ne bude ona druga ptica koja donosi hranu za sebe i druge?

11