Isus I Marija U Islamskoj Mistici

NA I POBO NI LJUDI PREDANO TOVAHU GROB VA EGA SVECA KOGA I MI SMATRAMO BO JIM PROROKOM; I
KAKO BI LIJEPO NJEGOV SVETI GROB MOGAO POSTATI KOLIJEVKOM SRETNOG RAZUMIJEVANJA,
POVODOM VJENIH DOBROTVORNIH SAVEZA.
Tako u Novalisovu kri arskom romanu Heinrich von Ofterdingen govori zarobljena Sar
acenka Zulima u Jeruzalemu. Time on upozorava na injenicu koja se na alost uvijek
iznova zaboravljala, ili se nikad nije uzimala na znanje. Isus se u Kur'anu spom
inje u 15 sura odnosno u ukupno 93 ajeta. Po Kur'anu su, naime, a time i za cjel
okupnu muslimansku kulturu, Isus i Marija (Merjem) dva visoko cijenjena stvorenj
a. Isus, na arapskom Isa, jest "Duh Bo ji", on je "Duh od Njega" (sura 4, 171) koj
i je dahom anela Gabrijela (D ibril) bio usaen u njegovu djeviansku majku.
Annemarie Schimmel ISUS I MARIJA U ISLAMSKOJ MISTICI
Annemarie Schimmel:
ISUS I MARIJA U ISLAMSKOJ MISTICI
naslov originala: Jesus und Maria in der islamischen Mystik
Nakladnik: NAKLADA JESENSKI ITURK Za nakladnika: MI O NEJA MI
Urednici:
MIRKO SLADEK PETAR BUJA
Prijevod:
SEAD MUHAMEDAGI
Struna suradnica:
AZRA ABAD I NAVAEY
Korektura: PAULINA TOMI
Likovno oblikovanje: BORIS OCVIRK
Grafiki urednik: BORIS KUK
Tisak:
AKD d.o.o. Zagreb
www.jesenski-turk.hr
ANNEMARIE SCHIMMEL
ISUS I MARIJA U ISLAMSKOJ MISTICI
S njemakoga preveo Sead Muhamedagi
Naklada Jesenski i Turk Zagreb, o ujak 2009.
Tiskano uz potporu Iranskog kulturnog centra Zagreb
2.9M
KNJI NICA ZELINA
Copyright KSEL-VERLAG GmbH & Co., Mnchen, 1996. Copyright za hrvatski jezik: Jesen
ski i Trk 2009.
SADR AJ
PREDGOVOR............................................................9
UVOD.......................................................................11
ISUS, ISTI PUTNIK..............................................36
ISUS, SVJETLO, DOBROSTIVI.............................51
ISUS I SVIJET..........................................................60
ISUS, VELIKI MOLITELJ......................................66
ISUS I ZAKON.........................................................72
ISUS, LIJENIK......................................................77
ISUS O IVLJUJE GLINENE PTICE......................87
O IVLJAVANJE MRTVIH.....................................90
ISUSOVA UDESNA TRPEZA...........................103
ISUS I NJEGOV MAGARAC................................107
ISUS I BOJE...........................................................114
ISUSOV HOD PO VODI.......................................116
ISUSOVO BORAVI TE U ETVRTOM NEBU....118
ISUS I IGLA...........................................................121
ISUS KAO MUHAMEDOV PRETEA................126
ISUS U IBN ARABIJEVOJ TEOZOFIJI...............130
ISUS U SNU...........................................................137
DJEVICA MARIJA................................................141
KRITIKI GLASOVI............................................160
EPILOG..................................................................175
BIBLIOGRAFSKE NAPOMENE..........................177
KAZALO IMENA I POJMOVA............................181

CITATI IZ KUR'ANA:..........................................191
IN MEMORIAM EVA-LISELOTTE SCHMID ZA WALTERA, GABI I URSEL
PREDGOVOR
"Isus je kao Bo ji prorok utjelovio ljudska svojstva iskrenosti, istote, ljubavi i
dobrotvornosti... U sufijskoj knji evnosti Isus je sinonim savr ena ovjeka i uzoran p
rimjer pravog uitelja. Uistinu su stoljeima uitelji sufizma unato svome 'muslimanstv
u' za Isusa nalazili samo hvalu, prikazujui ga kao savr enog sufiju."
Tako stoji u tekstu na koricama jedne lani na njemakom objavljene knjige dr. Java
da Nurbakhsha Isus u oima sujija (Jesus in den Augen der Sufis). ini mi se simptom
atinim da se ova lijepa knjiga pojavila gotovo istodobno s knjigom drugog velikog
sufijskog vode, ej-ha Muzaffera Ozaka o Mariji u islamu. Sve se vi e, naime, iri os
jeaj da su Isus i Marija oni po kojima islam i kr anstvo mogu doi do boljeg meusobnog
razumijevanja. Malo je na alost onih koji znaju da Isus kao Muhamedov pretea u oima
muslimana u iva najvei ugled, premda u dogmatskim pojedinostima (raspinjanje na kr
i , Bo je sinovstvo) postoje temeljne razlike, dok Muhamedov lik u zapadnjakim oima jo
uvijek predstavlja negativnu sliku.
Mo da sljedee stranice na kojima se naznauju neki aspekti slike o Isusu i Mariji u m
istino-poetskoj predaji
Annemarie Schimmel
Bo i 1995. Annemarie Schimmel
islama mogu dovesti do boljeg razumijevanja muslimanskog dr anja prema "sinu Marij
inu, svih stvorenja svjetlilu" i tako pridonijeti plodonosnom dijalogu.
UVOD
NA I POBO NI LJUDI PREDANO TOVAHU GROB VA EGA SVECA KOGA I MI SMATRAMO BO JIM PROROKOM; I
KAKO BI LIJEPO NJEGOV SVETI GROB MOGAO POSTATI KOLIJEVKOM SRETNOG RAZUMIJEVANJA
, POVODOM VJENIH DOBROTVORNIH SAVEZA.
Tako u Novalisovu kri arskom romanu Heinrich von Ofterdingen govori zarobljena Sar
acenka Zulima u Jeruzalemu. Time on upozorava na injenicu koja se na alost uvijek
iznova zaboravljala, ili se nikad nije uzimala na znanje. Isus se u Kur'anu spom
inje u 15 sura, odnosno u ukupno 93 ajeta. Po Kur'anu su, naime, a time i za cje
lokupnu muslimansku kulturu, Isus i Marija (Merjema) dva visoko cijenjena stvore
nja. Isus, na arapskom ha, jest "Duh Bo ji", on je "Duh od Njega" (sura 4, 171) ko
ji je dahom anela Gabrijela (D ibril) bio usaen u njegovu djeviansku majku. esto se oz
naava kao masih (Mesija), ali ta rije nema kr anske uzvi enosti, nego je naprosto zami lj
ena kao poasni naslov. Djeviino je roenje, kako se jasno vidi iz sure 19, 15 ff., s
redi nja dogma islama. Kada sam jednom pred muslimanskim studentima teologije u An
kari spomenula
Annemarie Schimmel
kako mnogi kr ani vi e ne vjeruju u Djeviino roenje, jedna od mojih studentica revoltir
ano je ustala i rekla: "Pa onda smo mi bolji kr ani od vas." Odgovarajue rijei u Kur'
anu* glase (sura 19, 15 ff.):
Spomeni u Knjizi (Kur'anu) Merjemu, kada se povukla od svoje obitelji na jedno m
jesto istono (od Jerusalima).
Pa je uzela (stavila) ispred (izmeu sebe i) njih zastor te smo joj Mi poslali duh
a Na eg, pa joj se on prikazao potpunim ovjekom.
Ona ree: "Ja se utjeem Milostivom od tebe, ako si ti bogobojazan."
On ree: "Ja sam samo poslanik tvoga Gospodara, da ti poklonim istoga djeaka."
Ree (Merjema): "Odakle da ja imadnem djeaka, a nijedan ovjek me nije dotaknuo niti
sam ja nepo tena".
Ree: "Tako ti je to", rekao je tvoj Gospodar: "To je Meni lako. I da ga Mi uinimo
znakom svijetu i mi-lo u od Nas. I to je stvar svr ena."
I ona ga je zanijela, te se povukla s njim u jedno udaljeno mjesto.
Predaja izvje uje da se Marija tom prigodom kupala, a D ibril je puhnuo u njenu oprav
u koju je bila odlo ila. Veliki mistini pjesnik Mevlana Rumi (u. 1273.) u svom
Citati iz Kur'anapreuzeti su iz Kur'an asni, prev. Hafiz Huhammed Pand a i D emaluddi
n au evi, Naklada C, Zagreb, 2000. (nap. ur.)
Isus i Marija u islamskoj mistici
je perzijskom didaktikom epu Mesneviji nadasve lijepo opjevao Marijino navje tenje.
ini se kao da nas podsjea na srednjovjekovne kr anske opise. Nakon kuran-skog pripov
ijedanja o navje tenju slijedi (sura 19, 22 f.) uzbudljiv prikaz Isusova roenja:
Pa su je dovele poroajne muke do ila jedne hur-me [datulje]. Rekla je: "Kamo sree d
a sam umrla prije ovoga i da sam potpuno zaboravljena."
I povika je (glas) ispod nje: "Ne alosti se, dao ti je tvoj Gospodar ni e tebe (da
protee) jedno vrelo."
I trehni sebi granom palme, past e po tebi svje e hurme.
Jedi i pij i budi vesela! Ako vidi ikoga od ljudi reci: "Ja sam se zavjetovala Mi
lostivom da u postiti, pa danas ni s kim neu progovoriti."
Da suha palma iznenada razasipa zrele slatke datulje tumailo se kao Bo je udo kojim
se najavljuje roenje novoga Bo jeg poslanika, Isusa, sina Marijina. Gorka bol Bogu
odane Djevice ubla uje se slatkim datuljama. Kasni odjek ove kuranske pripovijesti
nalazi se u pjesmi La Palme Paula Valervja koja opisuje upravo taj divni Bo ji da
r nakon strpljiva ekanja.
Patience, patience, patience sous l'azur
Chaque minute de silence est la chance d'un fruit
mur...
Annemarie Schimmel
Paralelno mjesto s osebujnom priom o navje tenju i roenju nalazi se u suri 3, 45 ff.
, gdje aneli Mariji navije- taju Isusa kao onoga koji je "ugledan (i) na ovom i na
buduem svijetu".
Marijina trudnoa trajala je samo est mjeseci, isto kao i trudnoa njene rodice Eliza
bete koja je zahvaljujui molitvi svoga mu a Zaharije zanijela Ivana unato svojoj nep
lodnosti i mu evljevoj ostarjelosti. Kur'an ni ta ne ka e o prisutnosti Marijina zaruni
ka Josipa, ali Prie o poslanicima izvje uju o njegovoj sumnji kad je Marijina trudnoa
postala vidljiva; na tom se mjestu ka e daje Isus iz majine utrobe prekorio Josipa
zbog njegove sumnje, to opet predstavlja izvankuransko prikazivanje ovog dogaaja.
1
Rumi je nadasve upeatljivo opisao kako su se susrele dvije budue majke, a tom je p
rigodom Elizabeta tvrdila da se njeno edo u utrobi poklonilo Isusu. Pria je to koj
u prema Rumijevu opisu neki teolozi i obini vjernici oito nisu uzimali za ozbiljno
, jer Kur'an ne spominje susret dviju trudnica.
Marija zatim, kako izvje uje Kur'an, odlazi s novo-roenetom u svoje rodno mjesto, gdj
e je njena rodbina ispituje, sumnjajui u njenu nevinost. Neoekivano joj, meutim, pr
isti e pomo:
1
Kisa'i, The tales of the Prophets, prev. Wheeler, M. Tchackston, Boston, 19
78., str. 325.
Hakani, Divan, ur. Z. Sajadi, 1938./1959. (u daljnjem tekstu Divan), str. 28 kun
e se: " to se tie Marijine istote, da se udala za Josipa!" (Tj. injenica da s Josipom
ni ta nije imala i istom djevicom ostala tako je evidentna da se u to smijemo zakl
eti.)
(19,29 - 34): Ona je pokazala njega (Isaa). Reko e: "Kako emo mi razgovarati s djeak
om u kolijevci?"
Ree (Isa): "Ja sam Bo ji rob. Dao mije Knjigu i uinio me je vjerovjesnikom.
Uinio me je blagoslovljenim gdje god budem. Preporuio mi je da klanjam i dijelim m
ilostinju dokle god sam iv.
(Uinio me je) poslu nim svojoj majci, a nije me uinio silnikom, nesretnikom.
I selam (spas) meni, kada sam se rodio, i kada umrem, i kada budem pro ivljen."
To je Isa, sin Merjemin. (Ovo je) istinska rije u koju oni sumnjaju.
Tako se Isus, "blagoslovljeno" mubarek dijete, pojavljuje u punoj slavi kao ljub
ljeni branitelj svoje majke, a kao uzoran prorok postavljen od Boga, kao sluga B
o ji i "Njegova rije", kako se ka e na drugom mjestu (sura 4, 171). Prije svega se na
gla avaju Isusova poniznost i i-stota, pa se ba te kvalitete u kasnijoj literaturi u
priama o Isusu uvijek iznova istiu na prvom mjestu. No odmah nakon rijei djeteta I
susa u kojima obznanjuje da je od Boga poslan prorok slijedi o tro odbijanje kr ansko
g uenja o Bo jem sinovstvu:
(19, 35): Bogu ne treba da uzima Sebi sina! Slava Mu! Kada odredi ne to, samo rekn
e: "Budi!" i to biva.
Annemarie Schimmel
Gazali, citirano u knjizi Jesus in den Augen der Sufis Javada Nurbakhsha, Kln 199
5. Izraz "bliski" odnosi se na suru 3, 45.

Isus, dakle, biva ivim dokazom stvoriteljske moi Boga koji bez muke mo e stvoriti di
jete, a da mu ne treba otac, ili pak, kao u Adamovu (Ademovu) sluaju, bez roditel
ja mo e stvoriti ovjeka. injenica da su se na suhoj palmi pojavili slatki plodovi vo
di nas u istom smjeru.
On daje da pojavi se dijete bez oca, I u kolijevci da progovori - daje On.
Tako to ka e Attar u svom epu Pandnama {Knjiga savjeta), a mnogi drugi ga slijede
u tome.
injenica daje Isus prema Kur'anu rekao: "I selam (spas) meni, kada sam se rodio..
." po shvaanju velikoga srednjovjekovnog teologa Gazalija (u. 1111.) pokazuje daj
e bio "jedan od bliskih", jer je po Bo joj naklonosti koju je iskusio bio toliko s
mion izgovoriti ovakvu tvrdnju (dok je njegov brati Ivan ostao na stupnju strahop
o tovanja i stida, pa stoga sam po sebi nikad ne bi izrekao takve rijei).2 Odbijanj
e Bo jeg sinovstva jo o trije je formulirano u suri 5, 78:
Mesih, sin Merjemin, samo je Poslanik [al-masih]. Prije njega je pro lo (mnogo) po
slanika. Njegova majka je estita ena. Jeli su oboje hranu...
To znai da su bili normalni ljudi, a ne, kako bi se to oekivalo kod "Bo jeg sina", a
neoska bia kojima ne treba nikakva hrana... I kad je Isus rekao: "Idem k ocu", bil
o je to samo simbolino mi ljeno. Tako to vidi Lahid i, za koga je poput mnogih sufija
Prvi Intelekt otac i: "Tako je govorio Isus prigodom svoga uza a a na nebo: 'Idem go
re k svome Ocu (abba).,,,i Veliki ismailitski filozof i pjesnik Nasir Husrev ve j
e tri stoljea prije njega u svom perzijskom spjevu napisao:
Kad je Isus rekao: "K ocu idem", bija e to za prave mudrace samo simbol. Oni razbo
riti znali su to je rekao; monasi pak bijahu u zabludi...4
U istoj suri 5 u kojoj se Bo je sinovstvo dvaput odbija, nalazi se jo jedna pripovi
jest o Isusu, po ijim se sr nim rijeima itavo ovo poglavlje Kur'ana naziva el-Mdide, t
o znai "trpeza" (113-118).
(Spomeni) kad je Bog rekao: "O Isa, sine Merje-min, spomeni Moje blagodati prema
tebi i tvojoj majci, kada sam te podr ao Ruhul-Kudusom (D ebrailom koji je Objavu d
onosio kad si) govorio ljudima kao dijete (u be ici) i kao sredovjean (ovjek), i kad
a sam te poduio knjizi, mudrosti, Tevratu i Ind ilu, i kada
Lahid i, u komentaru abistarijevu djelu Gul an-i raz (Ru injak tajni), citirano kod Nurb
akhsha, o.p., str. 7.
Nasir Husrev, Divan-i a 'ar, ur. M. Minovi, Teheran (ca. 1928.), str. 327.
Annemarie Schimmel
si stvarao od blata (oblik) poput ptice s Mojim dopu tenjem, pa si u nju udahnuo i
postala je, Mojim dopu tenjem, ptica i lijeio si, Mojim dopu tenjem, slijepca i guba
vca i kada si mrtve izvodio (iz grobova kao ive) s Mojim dopu tenjem, i kada sam od
stranio Izraeliane od Tebe kada si im ti donio jasne dokaze, pa su oni izmeu njih
koji nisu vjerovali rekli: "Ovo je samo oita arolija."
(Sjeti se) i kad sam naredio Havarijjunima (uenicima Isaovim i rekao): "Vjerujte
mene i Moga Poslanika!" Oni su odgovorili: "Mi vjerujemo i budi nam svjedok da s
mo muslimani (Bogu odani)."
(Sjeti se) kada su rekli Havarijjuni: "O Isa, sine Merjemin, mo e li nam tvoj Gosp
odar spustiti sofru s neba?" (Isa) odgovori: "Bojte se Boga ako ste vjernici!"
Oni su rekli: "Mi elimo jesti s nje (sofre), i da nam se srca smire, i da znamo d
a si nam ve istinu govorio i da budemo svjedoci tome (toj pojavi)."
Isa, sin Merjemin, ree: "Bo e, na Gospodaru, spusti nam s neba sofru koja e nam biti
blagdan, za na e suvremenike i one koji e iza nas doi i (da nam bude) znakom od Tebe
(Tvoje velike moi) pa nas opskrbi. I ti si najbolji opskrbnik."
Allah ree: "Ja u je (sofru, prostrt stol) vama spustiti, i tko od vas poslije toga
ne bude vjerovao, Ja u ga kazniti kaznom kakvom nikoga na svijetu neu kazniti."
Ovdje se nabrajaju najrazliiti]a Isusova uda koja su u Kur'anu spomenuta i na drug
im mjestima, koja su, kako
emo vidjeti, trebala pru iti gradu za pripovijesti i legende, za poetske aluzije na
Isusa.
Tekst u suri 5 nastavlja se, meutim, s o trim odbijanjem Bo jeg sinovstva i osobito t
rojstva, jer se Isus u Kur'anu iskljuivo oznaava kao "Bo ji rob" - 'abd Alldh (sura
19, 30), premda je i "duh Bo ji". To znai da je stvoren i podreen Bogu.

(Sura 5, 119): (Spomeni) kada Allah ree: "O Isa, sine Merjemin, jesi li ti rekao
ljudima: "Uzmite mene i moju majku kao dva boga mimo Allaha?" Ree (Isa): "Ti si is
t (od onoga to Ti ne dolii). Ja nemam pravo rei ono to nije istina. Da sam ja to rek
ao, Ti bi to znao. Ti zna to je u meni, a ja ne znam to je kod Tebe. Ti najbolje zn
a sve ono to je nevieno.
Ja im nisam rekao ni ta drugo osim ono to si mi Ti naredio. (Rekao sam): "Obo avajte
Boga, moga Gospodara i va eg Gospodara!" Bio sam im svjedok (njihovim djelima) dok
sam bio meu njima. A po to si mi du u uzeo, Ti si im ostao promatra (njihovih djela).
A Ti si svjedok svaemu.
Za mistike je ovaj opis dokaz daje Isus bio uzor za adab, "pravo pona anje", jer j
e sud o svom kazivanju prepustio Bogu, umjesto da jednostavno ustvrdi: "Ja to ni
sam rekao!" Time se Isusu pripisuje posebno visok rang, jer je "pravo pona anje" j
edna od najva nijih ovjekovih osobina openito, a tragaa za Bogom osobito.5
5
Ku airi, Ar-Risala fi't-tasawwuf, Kairo, 1812., poglavlje Adab, str. 42.
KNJI NICA ZELINA
Annemarie Schimmel
Pria o Isusovu roenju takoer se iznosi u suri 3, 49 ff., a u vezi s Isusovim poslan
jem ka e se da e govoriti djeci Izraelovoj:
(I poslat e ga) kao poslanika Izraelianima (kojima e rei): "Donesoh vam jedan znak o
d va eg Gospodara. Napravit u vam od blata ne to kao pticu, i puhnut u u to pa e postat
i ptica, s Bo jom dozvolom. Izlijeit u slijepca i gubavca i mrtve u pro iviti, s Bo jom d
ozvolom. Obavijestit u vas to jedete i to skupljate u svojim domovima. U (svemu) to
me vi imate dokaz (o Bo joj mudrosti), ako ste pravi vjernici.
(I do ao sam vam) da vam potvrdim Tevrat koji je preda mnom i da vam dozvolim neke
(stvari) koje su vam bile zabranjene. I donio sam vam dokaz od va ega Gospodara.
Bojte se Boga i budite mi poslu ni!
Zaista je Allah i moj i va Gospodar, pa Ga obo avajte (slu ite mu)\ Ovo je pravi put.
"
Ve je u djetinjstvu na putu u Egipat - kako izvje uju Prie o poslanicima - mali Isus
pokazao udesnu mudrost; lava koji je le ao na putu i tra io vola kojega e progutati up
utio je da radije pro dere devu koja je pasla na odreenom mjestu, jer je vol pripad
ao nekim siromasima; razbojnicima koji su htjeli opljakati jednu kuu pokazao je mj
esto na kojem je bilo skriveno blago, a njegova udotvorna ruka pomogla je bolnim
trudovima izlo enoj eni da donese na svijet zdravo dijete. injenica da je u svakom s
lovu abecede nalazio upozorenje na
Kisa'i, Tales ofthe Prophets, str. 330. - 332. Predaja o malom Isusu i njegovu m
istinom tumaenju pojedinih slova abecede esto se pojavljuje u sufijskim priama i nar
odnim pripovijetkama.
neku Bo ju osobinu njegova se uitelja - kako se uvijek iznova nagla ava - nadasve sil
no dojmilo.6
U suri 3,52 ff. Kur'an govori o la i i licemjerju onih koji su se najprije pridru il
i Isusu, pravei zatim spletke protiv njega, ali "Allah najbolje uni tava lukavce".
A onda Bog jo jednom progovara Isusu:
"O Isa, Ja u te usmrtiti, i uzdignuti Sebi i spasiti te od onih koji ne vjeruju,
i postavit u one koji tebe slijede iznad onih koji ne vjeruju do Sudnjega dana. Z
atim ete se meni povratiti i Ja u vam suditi o onome u emu ste se vi razilazili."
U suri 4, ajet 156 ff. ponovno se obraduje ova tema, pri emu se Isusovim protivni
cima prijeti o trom kaznom:
I zbog njihova nevjerstva i zbog njihovih rijei -velikih kleveta protiv Merjeme,
i zbog njihovih rijei: "Mi smo ubili Mesiha Isaa, sina Merjemina, Bo jeg Poslanika.
" A oni ga nisu ubili niti objesili, nego im se (to) priinilo. Oni koji se u tome
razilaze, oni su bez daljnjeg u sumnji o njemu (Isau). Oni o njemu (Isau) ni ta n
e znaju, nego slijede samo nesigurna mi ljenja. Oni ga zaista nisu ubili,
nego gaje Allah Sebi uzdigao. Bog je silan (i) mudar.
Annemarie Schimmel
Nema nijednog sljedbenika Knjige da nee prije svoje smrti uistinu povjerovati u n
jega (Isaa), a na Sudnjem danu on (Isaa) e biti svjedok protiv njih.
Ovi kuranski ajeti sredi nje su mjesto muslimanske kristo-logije. Isus nije bio ub
ijen, nego je iv uzdignut na nebo, gdje boravi do svr etka svijeta. Jedna legenda o
braduje predod bu o nadomjesku za Isusa prilikom smaknua. O osobi onoga koji je umj
esto Isusa razapet na kri u postoje, meutim, razliite predod be; po nekim autorima to
je Juda koji se u trenutku raspea na kri u krvnicima uinio poput Isusa te je zbog to
ga morao umrijeti, dok je sam Isus bio uzdignut u nebo. Mnogo je uzbudljivija ve
rzija perzijskog mistika Kazerunija (u. 1034.) prema kojoj je jedan od Isusovih
sljedbenika koji je htio spasiti svoga uitelja na temelju svoje molitve zadobio s
linost s Isusom i umro umjesto njega; kada se Isus koji je iv uznesen na nebo zbog
toga ra alostio, Bog gaje utje io, rekav i mu da du a toga ovjeka ivi kod Boga.7
I konano, sufije su uvijek iznova stvarali dublja tumaenja prie o smrti na kri u. Tak
o Ruzbihan Bakli u svom Komentaru sufijskih paradoksa* ka e da je nafs, ni a du a koju
treba suzbiti, bila uinjena slinom Isusu i zbog toga raspeta na kri u, dok isti duh
odlazi u nebo.
7 Kazeruni, Firdaus al-mursidiyya, Die Vita des Scheich Abu Ishaq al-Kazaruni in
der persischen Bearbeitung von Mahmud ibn 'Utmn, prir. Fritz Meier, Leipzig, 194
8., str. 301.
8 Baqli, Ruzbihan, Sharh ash-shathiyt, ur. Henry Corbin, Teheran -Pariz, 1966., s
tr. 384.
Isus je konopom nevinosti, 'ismat, kroz prozor du e ubaen u dvori te neba, sjedinjenj
a.
U svakom je sluaju sintagma "Ja u te usmrtiti" dovela i do predod be daje Isus umro
prirodnom smru (sura 3,55).
Misao o Isusovoj besmrtnosti odzvanja ak u sindskim pukim zagonetkama: "Tko se rod
io, a nikad umro nije?" Zbog toga neki pobo ni ljudi, poglavito pak sljedbenici ah
medijskog pokreta u Indiji, vjeruju da Isus nakon i e-znua nije uznesen na nebo, neg
o se zaputio u Ka mir gdje je jo desetljeima propovijedao, pa se tamo nalazi i njego
v grob. Mauzolej u rinagaru koji nosi njegovo ime do danas je hodoasniko mjesto to g
a pohode ne samo sljedbenici ahmedija nego i pripadnici drugih vjerskih zajednic
a.
Za Kur'an je Isus "zaista navje taj oekivanog asa" (sura 43, 61). To se esto tumai tak
o da e on prije uskrsnua "u drugom dolasku" sii na zemlju gdje e svladati i pobijedi
ti Ded d ala, neku vrstu Antikrista, pobiti svinje i utemeljiti konano Kraljevstvo ko
jega e sredi te biti Jeruzalem; tu e on - tako se vjeruje - suditi u skladu s islams
kim zakonom, sve dok ne doe dan uskrsnua.
Vjera u ponovni Kristov dolazak spada u credo mnogih muslimana; tako kod netom s
pomenutog perzijskog mistika Kazerunija itamo:
Annemarie Schimmel
Vjerujemo da e Isus doi s neba i razbiti kumire, da e pobiti svinje, nametnuti glav
arinu i ubiti Ded d ala.9
Ova predod ba pokazuje Isusa kao pravog muslimanskog vladara, jer je zabrana svinj
etine poznata iz Kur'ana (sura 2,173 i dr.), a muslimanski su vladari posjednici
ma Knjige (tj. idovima, kr anima, Sabejcima i nekim drugim vjerskim zajednicama) nam
etnuli glavarinu, to im je osiguravalo poseban polo aj (upravo pod vodstvom vlastit
ih religijskih glavara poput biskupa i rabina, izuzi-manje od obveze ratovanja i
si. - usp. suru 9, 30). Jedna tradicija tvrdi:
Nakon to je Isus prije uskrsnua vladao na zemlji etrdeset godina, umro je i sahranj
en u Medini nedaleko od Poslanikova groba.
injenica da Kur'an nasuprot Isusovoj smrti na kri u istie doketistiku "nadomjesnu smr
t" za muslimana je mjerodavna, ali se ipak u ranim prorokim legendama nalaze i iz
vje a o njegovoj muci i smrti, kao to je, primjerice, sluaj u opisima Veheb ibn Munab
biha. Ovaj je prenositelj (u. 732.) najiscrpnije vrelo izvje a o Isusu koja su oigle
dno preuzeta iz novozavjetne tradicije; Tor Andrae preveo je njegov op iran opis P
osljednje veere i muke.10
9 Kazeruni, Firdaus, str. 301.
10 Tor Andrae, / Myrtentrdgrden, Stockholm, 1948.; njem. izdanje: Islamische Mysti
ker, Stuttgart, i960.; ovdje citirano prema preraenoj
Vehebova izvje a mogla bi biti izvorima odgovarajuih, premda rijetkih aluzija na Isu
sovu muku u djelima perzijskih pjesnika. Tako Sanai u djelu Hadiqat al-haqiqa {V
rt istine) ka e da put do radosti vodi "preko petka raspea":

Oko Intelekta u misli je zabludjelo prema onosvijetu, jer na putu prema bo anskoj
naravi (lahuf) za tvog se Isusa petak raspea nalazi na putu."
Na jednad bu "du a = Isus" naii emo i kod drugih pisaca.
Kur'an, dakle, vidi Isusa kao zadnjeg velikog proroka prije Muhameda u dugom niz
u Bo jih poslanika koji su se od Adamovih dana uvijek iznova pojavljivali, jer Bog
nikad nije ostavljao svijet bez svoga vodstva. Isus je izravni Muhamedov pretea
kojega muslimani smatraju obeanim Tje iteljem, jer su rije Ahmed ("Hvaljeni") u suri
61,6 razumjeli kao prijevod grkoga perikletos, to su oni zatim poistovjetili s pa
rakletos. Muhamed, kako to osjeaju muslimani, tvori srednji put izmeu putova dvaju
velikih proroka, tj. izmeu legalistike Mojsijeve (Musa) strogoe i Isusove preplavl
jujue ljubavi zdru ene s okrenuto u od svijeta.
engleskoj verziji Birgitte Sharpe, In the Garden of Myrtles, Albany NY, 1987., s
tr. 25 ff. "
Sanai, Hadiqat al-haqiqat wa ari' at-tariqat, ur. Muderris Razavi
, Teheran, 1962., str. 112.
Annemarie Schimmel
Lik Isusa, sina Marijina, vrlo je brzo bio zaodjeven brojnim legendama; islam je
, naime, nastao na prete no kr anskom tlu. Mnoge su se legende, dakako, hranile bibli
jskim izvorima; osobito su apokrifi i evanelja o djetinjstvu nudila lijepu gradu,
a mo da su i kr ani svih na islamskom tlu postojeih konfesija (nestorijanci, jakobiti
, melkiti, Kopti i drugi) pridonijeli ranom nastajanju brojnih legenda to ih je v
elikim dijelom zabilje io Veheb ibn Munabbih.
S opisanim Isusom susreemo se ak i u klasinoj su-fijskoj knji evnosti; Hilya ga opisu
je kao ovjeka "srednjeg rasta, ru iaste boje, ali ipak pomalo blijedog, malo razbaru e
ne kose, glave malo nagnute postrance".12
Isus se esto, kako emo vidjeti, u najstarijoj sufij-skoj knji evnosti pojavljuje kao
uzor za askezu i Bo ju ljubav. Izvori izvje uju o povezanosti ili ak o prijateljstvu
izmeu muslimanskih asketa i kr anskih monaha i pustinjaka, kako pokazuje Andrae u sv
ojoj lijepoj knji ici / myrtentrdgrden; oni se esto nisu ustezali kr anske pobo ne ljude
slovljavati muslimanskim mirovnim pozdravom, a dogaalo se da je neki asket bio oz
nen kao "Isusov prijatelj". Neke legende upuuju na to: Sahl ibn Abdullah at-Tustar
i (u. 896.) sretne jednog Isusova uenika (tj. monaha) koji je na sebi imao gotovo
posve nov vuneni ogrta; upitan za taj odjevni predmet, monah odgovori da ga nosi
jo od Isusova vremena, jer "ne haba tijelo odjeu, nego smrad grijeha i zabranjena
12 Abu Nuaim al-Isfahani, Hilyat al-awliy, 10 svezaka, Kairo, 1932 ff., sv. VII
, str. 301.
jela". Zbog toga nije iznenaujue da se u ranim sufij-skim djelima nalaze legende o
Isusu kao i mnoge rijei koje mu se pripisuju. Posebno va ni izvori pritom su Qut a
l-qulub {Hrana srdaca) Abu Talib al-Makkija (u. 990.), Hilyat al-awliyd {Ures ra
dosti Bo je) Abu Nuai-ma (u. 1037.), uvena Ku airijeva (u. 1074.) Risala {Poslanica o
sufizmu); pojavljuju se i u prvom perzijskom djelu o mistici i misticima, u Hud v
irijevu djelu Ka f al-mahgub (Otkrivanje pokrivenoga) (autor umro 1071. u Lahoreu)
. Opse no djelo spomenutog al-Gazalija (u. 1111.) Ihya"ulum ad-din (O ivljavanje vje
rskih znanosti) takoer je nalazi te pria o Isusu koje esto potjeu iz Qut al-quluba, od
akle su bile preuzete u kasniju knji evnost.
Tri velika mistina pjesnika iz istonog Irana dala su Isusu posebno mjesto u svojim
pjesnikim djelima. Sanai, dvorski poet i ueni pjesnik u Gazna (danas Afganistan)
koji je umro 1331., u svome pounom spjevu Hadiqat al-haqiqa (Vrt istine) pripovij
eda niz pria o Isusu, ali je jo vei udio legenda o Isusu u poetskim djelima Feridud
dina Attara koji je 1221. godine umro u Ni apuru. Attar, darovit i ma tovit pripovje
da, prvenstveno je osim po ha-giografskoj prozi poznat po svome epskom pjesni tvu i
z kojega se moraju izdvojiti tri opse na djela. Najpoznatije mu je djelo Mantiq at
-tayr (Govor ptica ili, kako se veinom prevodi, Razgovori ptica). U ovom se spjev
u opisuje put trideset du nih ptica k Simurgu, nebeskom kralju ptica (to je, naime
, Bog); pod vodstvom pupavca (hudhud)
Annemarie Schimmel
putuju ptice kroz sedam dolina prema svom cilju. Ilahtna-ma (Bo anska knjiga) dono
si razgovore jednog kralja sa svojih est sinova koje on sve novim i novim parabol
ama i priama nastoji odvratiti od njihovih odve zemaljskih elja; u Musibatndma (Knj
iga isku enja) prikazuje se put tragaa kroz 40-dnevnu klauzuru: svaki se dan on obr
aa nekom drugom biu, raspitujui se o putu do Boga, ali ga tek na kraju Muhamed alje
"u more vlastite du e" gdje mo e nai Boga. U svim se ovim epovima Isus pojavljuje kao
asket, kao u molitvi gorljiv iscjelitelj koji poznaje i najvee ime Bo je. U epu Mu
sibatndma on je predzadnja instancija kojoj se traga obraa, a onda ga alje k Muhame
du iji on dolazak najavljuje.
Ovdje se Attar laa ve spomenute teme Parakleta (Ahmed), Isus pokazuje put k "Tje ite
lju ovjeanstva", a to je Muhamed. Attar u svome djelu donosi zaokru enu skupinu pria
o Isusu. I trei, najvei meu perzijskim mistinim pjesnicima imenom D elaluddin Rumi (12
07. - 1273.) koji je, podrijetlom iz afganistansko-srednjoa-zijskog prostora, na
jvei dio ivota proveo u anadolskom gradu Konyi, posvetio je posljednjem velikom pr
oroku prije Muhameda niz pria, a neke je od njih uvrstio i u svoje prozno djelo F
ihi ma fihi (U njemu je ono to je u njemu). Njegovo nje no pripovijedanje o Marijin
u navje tenju ve smo spomenuli. No u svim se njegovim pripovijestima pored duboka v
oljenog tovanja spram Isusa javlja i striktno odbijanje Bo jeg sinovstva, kako je t
o za muslimana po sebi razumljivo.
I Rumijev lirski opus pro et je aluzijama na Isusa. No to (pa makar i sasvim poseb
no) ne vrijedi samo za njega, nego i za sve lirske i epske pjesnike islamskog, o
sobito istonog islamskog svijeta. Isus i Marija postaju simboli; Isusovo se ime n
a tisue puta pojavljuje u ulozi ljubljenoga koji lijei oboljele od ljubavi ili o ivl
juje one koji umiru od e nje; pa i u povezanosti s opisima vrta on se esto pojavljuj
e slian proljetnom lahoru koji naoko mrtvim biljkama daruje novi ivot.
Openito su ove slike meusobno prilino sline, a veinom se razlikuju jedino po vi e ili m
anje duhovitim formulacijama; no ima pjesnika koji su se u kr anskoj tradiciji snal
azili bolje od drugih, donosei stoga manje kori tene motive. Rumi je jedan od njih;
grad Konya (stari Ikonij) jo je, naime, u 13. stoljeu u sastavu stanovni tva imao z
natan postotak kr ana. On nije daleko od Kapadocije gdje su neko ivjeli neki istaknut
i crkveni oci (Grgur Nazijanski, Grgur iz Nise, Bazilije Veliki), pa je u tamo nje
m ozraju i dalje postojala kr anska misaonost, a i kr anski se kult ivo prakticirao. Nik
akvo udo da on govori i o "dugim razgovorima" u kojima kr anin u ispovijedi priznaje
sveeniku grijehe tijekom itave godine (brakolomstvo, prijevaru itd.).'3
Jo jae je, meutim, kr anski element izra en kod jednog od najveih pjesnika perzijskog je
ika. To je Ha-kani, rodom iz Sirvana na Kavkazu, koji je nakon nemir13 Rumi, Mathnawi {Mesnevija), sv. V, 3259.
Annemarie Schimmel
na lutalakog ivota 1199. umro u Tabrizu. Njegova mati bila je nekada nja robinja koj
a je pripadala nestorijanskoj tradiciji, pa je on tako od nje po svoj prilici na
uio vrlo mnogo o raznim kr anskim predod bama i obiajima; njegov boravak na dvoru bizan
tskog cara Manuela Ko-mnena i dobar odnos s jednim carevim roakom dali su mu ak mo
gunost da se umije a u teolo ke rasprave u Bizantu. Ni kod jednog drugog pjesnika ne
nalazimo toliko napomena o crkvama, o sviranju orgulja i o "nazalnom" sveenikom re
citiranju Evanelja, o "Isusovim svijeama" i slinim obiajima. Sve je to svjedoilo o pr
aktinom poznavanju kr anstva na podruju Kavkaza gdje su kr anski i muslimanski vjernici
zajedno ivjeli stoljeima. U bizantskom zatvoru pita Hakani u jednoj dugakoj pjesmi,
aludirajui na misli iz Kur'ana:
to bija e onaj Isusov govor u doba njegova roenja?
to bija e onaj Marijin post u oslu kivanju?
Kako Isus od gline naini pticu?
Kako o ivje Lazara?
O emu je govorio Isus na vje alima?
"K ocu elim ii u visinu!"14
Hakani koji poput veine perzijskih pisaca nije ba skroman u samohvali usudio se us
porediti s Isusom koji ivi u etvrtom nebu, okru en ru ama i mirisnim biljem, ali ipak
nije pripu ten u neposredno Bo je okru je.15 I jo
14 Hakani, Divan, str. 27.
15 Ibidem, str. 153.
vi e: njegovi nestorijanski susjedi smatraju ga drugim Isusom; oni zanemaruju misa
o na Isusa i etvrto nebo, govorei jo samo o njemu.16 No jo je zanimljivija njegova p
onosna tvrdnja o njegovu pjesnikom umijeu koje je vee od umjetnosti normalnih pjesn
ika:
Nemam pred sobom nikakvih zbirki (divana) ni pjesama. Isus nema nikakva lijeka,
nikakva vjedra!17
Jer velikom udesnom lijeniku ne trebaju orua, a ni velikom pjesniku tradicionalna p
apirnata mudrost. Mo da je poznavao Sanaijevu napomenu o razlici izmeu nepatvorena
pjesnika i epigona:
Isusovo je mjesto u nebu, papagajevo je mjesto na grani!
Bio bi primamljiv zadatak u irem kontekstu istra iti Ha-kanijeve aluzije na kr anske t
eme; no u sluaju njegova nadasve kompleksnog, velianstvenog poetskog jezika nije t
o nimalo lak pothvat.
Aluzije na crkvu, samostane i monahe mogu se, dodu e, u arapskoj i perzijskoj knji e
vnosti nai jo od ranog doba, i to (prije svega u arapskoj lirici prvih stoljea isla
mskog raunanja vremena) esto u frivolnom kontekstu; u kr anskim su se, naime, samosta
nima prireivale pijanke,
16 Ibidem, str. 881. " Ibidem, str. 319.
Annemarie Schimmel
pri emu su - ako smijemo vjerovati pjesmama ranog doba - mladi monasi s "kri olikom
" frizurom servirali posjetiteljima u islamu zabranjeno vino. Taje tema uvijek i
znova varirana. Tipian je stih koji povezuje "kr anske" slike:
Oba mu plamena postala kri ,
usne mu bijahu Isus,
lice psalam miline,
a bokovi zunnar (heretiki pojas).
Aluzije na vino u povezanosti s Isusom i kr anima u perzijskoj se poeziji javljaju
u svim stoljeima, jednako kao to se i ljupki kr anski djeak kao ljubljeni pehar-nik u
ljubavnoj lirici pojavljuje u sve novim i novim vezama. Dva tipina primjera: Rumi
(Divan, redak 931):
Ono gro dano vino pripada Isusovoj zajednici, a ovo Mansurovo vino pripada zajedni
ci Jasinovoj,
Raduyani, Muhammad ibn Omar, Kitdb tarcuman al alaga, ur. Ahmet Ates, Istanbul,
1949., str. 76. O uporabi kr anskih slika vidi A. Schimmel, A two-colored Brocade,
Chapel Hill, 1989., str. 79 ff.: ezoterijsko obja njenje takvih slika kod Nurbakhs
ha, Jesus in den Augen der Sufis, str. 19 ff.
este su slike koje nam se ine frivolnima, kao u Rumijevu djelu Divan-i kabir, ur.
B. Furuzanfar, 10 svezaka, Teheran 1957. - 81., redak 19633: "Bijah bez razuma i
bez vjere - Napravi nam od toga mo usnog (tj. crnog i mirisnog) pramena kri !" Vidi
takoer primjerice Sadi, Kulliyat, sv. III, gazel br. 246; Sanai, Divan, str. 100
8 (gazel); Attar, Divan, str. 651: "Kr ansko dijete koje vidjeh bilo je opasano her
etikim pojasom, naizust nauiv i stotinu lekcija Isusovih uda."
tj. vino ljubavi, kako gaje pio mueniki mistik Hallad , esto ga nazivajui imenom svoga
oca "Mansur", odreeno je za zajednicu poslanika Muhameda, koji je ovdje nazvan p
oasnim imenom Jasin (sura 36,1).
Hakani (Divan, str. 700) izra ava to vrlo elegantno, opisujui jutarnje pijanstvo:
Vr nam daj s jutarnjim napitkom jakim, jer jutro se iznova javlja.
Miris poput [ ivodajnog] vina Isusova, boja mu poput Marijinih suza [koje od plaka
nja bijahu crvene kao krv].
Obojeni ikonostas istonih crkava uzmogao je pjesnike navesti na to da svijet s mn
ogim njegovim arenim manifestacijama uvijek iznova oznaavaju kao dair (samostan).
I u predaji islamske mistike igrali su Isus i Marija va nu ulogu, a lik bogoljubno
g asketa Isusa od najranijih je vremena postao sufijskim idealom. Dok su veliki
pjesnici kao to su Sanai, Attar i Rumi (da spomenemo samo najva nije) u svoja djela
ugradili Isusa kao uzor za vjernike, uvijek iznova nagla avajui njegovu apsolutnu
dobrotu, siroma tvo i milostivost, postao je on u praktinoj mistici jedan od veliki
h voa. U nekim sufijskim skupinama ka e se da e traga na kraju svoje staze postii "Isu
sov status", jer po mistinom nauavanju prolazi traga postaje 28 kuranskih poslanika
i saAnnemarie Schimmel
znaje njihova svojstva, pa tako na Isusovoj postaji stjee upravo one duhovne i du e
vne kvalitete to ih pokazuje i kuransko vienje Isusa. U koli mistika Ned muddina Kubr
e (u. 1221. u Srednjoj Aziji) i osobito u djelu njegova nasljednika Simnanija Is
usova je postaja povezana sa "crnim svjetlom", a to je fana ili, kako su to nazi
vali njemaki srednjovjekovni mistici, "das Entwerden" (ra-znestajanje, utrnue), po
tpun gubitak sepstva u smetenosti iza koje slijedi iskustvo "smaragdnog brijega"
: to je "Svjetlo Muhamedovo", ili iskustvo baqa, "ostajanje" u Bogu, u kojemu ovj
ek ivi u svijetu i nikad vi e nije odvojen od Boga. Ova je iskustva razlo io Henry Co
r-bin u svome djelu L'Homme de lumiere dans le Soufisme Iranien: ona, makar bila
i u razliitim formulacijama, vrijede i za druge mistine putove.
Ovdje osobito moramo upozoriti na dva velika mistika islamskog svijeta: jedan je
al-Hallad koji je 922. godine okrutno pogubljen u Bagdadu i koji je, kako misli
njegov neumorni ivotopisac i interpret Louis Massignon, oblikovao svoj ivot po mod
elu kuranskog Isusa; njegova smrt na kri u ili na vje alima implicira Kristovu smrt
na kri u koju Kur'an osporava, a u mnogim kasnijim pjesmama u kojima se govori o "
raspeu" rije se odnosi na Hallad a. injenica da je bagdadski mueniki mistik primijenio
kristolo ke pojmove kao lahut ili nasut, odnosno "bo anska" ili "ljudska narav", pri
donijela je, naravno, tome da ga se nazove kriptokr aninom, a to je teorija koju su
u 19. stoljeu zastupali znanstvenici poIsus i Marija u islamskoj mistici
put Augusta Mullera na temelju napomene Bartholoma d'Herbelota (u. 1698.).19 Roge
r Arnaldez svoju je studiju iz 1964. godine ak naslovio Hallaj ou la religion de
la croix.
Drugi veliki mistini mislilac koji je jasno izlo io svoj odnos prema Isusu jest Ibn
Arabi (1165. -1240.), mistik rodom iz Andaluzije ili, jo bolje, teozof (u klasino
m smislu), koji je, kako je jasno iz njegova djela, tvrdio da ga je na mistinu st
azu doveo Isus, ostav i s njime u stalnoj duhovnoj povezanosti.
U najnovije se doba Isusova slika mijenja; ve i ranije primjetna kritika aktualno
g kr anstva poo trava se uslijed susreta s europskim silama.
Nadalje emo ovdje poku ati naznaiti neke od glavnih linija u klasinom i postklasinom r
azdoblju, premda je bilo mogue sakupiti samo mali dio posvuda razasute grade. Uvi
jek emo iznova tada nailaziti na tovanje to su ga muslimani pokazivali prema "sinu
Marijinu, svih stvorenja svjetlilu".
U vezi s njime usp. Louis Massignon, La passion d'al-Hosayn ibn Mansour al-Halla
j, 2. svezak, Pariz, 1922.; pro ireno izdanje Pariz, 1975., engl, prijevod Herbert
a Massona, Princeton, 1985. Cjelokupno ivotno djelo ovog francuskog znanstvenika
posveeno je Hallad u koji je za njega utjelovljivao kuransko vienje Isusa. Usp. takoe
r Roger Arnaldez, Hallaj et la religion de la croix, Pariz, 1964.
ISUS, ISTI PUTNIK
Jedna predaja o Poslaniku Muhamedu o kojoj izvje uje Abu Huraira i koja u standardn
im djelima Buharija i Muslima slovi kao nepatvorena, ka e:
ejtan dodirne svako dijete koje se rodi, a kad ga dodirne, digne ono svoj glas i
zaplae. To se dogodilo svakom djetetu, samo ne Isusu i Mariji. itaj rije Bo ju: "Nju
i njene potomke za titit u od svakog zloduha."
Isus je, dakle, posve ist, netaknut od Sotone, nedirnut je i od svijeta, pa zbog
toga sve prepoznaje istim...
"Najljep a je biljka ona iji je plod kao Isus, duh Bo ji." Tako to ka e jedan arapski m
istik ranog doba, izra avajui na taj nain divljenje spram poniznoga, istog sina Marij
ina.20
Jedna od najljep ih pria koja ukazuje na njegovu isto-tu i ljubav zasniva se na star
oj sufijskoj legendi koju je svojedobno ve ispriao Malik ibn Dinar (u. 740.). Isus
20 Bakli, citat iz Ibn Ata, u: Massignon, Receuil des textes indits
concernant l'histoire de la mystique muslumane, Pariz, 1929., str. 256.
je pro ao pored jednog pseeg le a koji je zaudarao od raspadanja, i dok su njegovi uen
ici zatvarali nos, skrene im on u vezi s mrtvom ivotinjom pozornost na blistavo b
ijele zube koji su odisali vlastitom ljepotom. Veliki epi-ar Nizami (u. 1209.) i
njegov ne to mlai suvremenik Attar ovu su priu poetski razradili. Nizamijeva je verz
ija postala poznata Goetheu u prijevodu Josepha von Ham-mera u djelu Geschichte
der schnen Redeknste Persiens (Povijest lijepog govorni tva u Perziji, Be, 1818.)21,
na av i put u Noten und Abhandlungen zum West-stlichen Divan {Bilje ke i rasprave uz Za
padno-istoni divan). U Attarovu djelu Mustbatnama ova se legenda nalazi na vrlo v

a nom mjestu; pjesnik koji opisuje iskustva tragaa u 40-dnevnoj klauzuri u kojoj je
sva bia pitao za put prema Bogu, u 36. noi nailazi na Isusa kojega mu zatim njego
v uitelj opisuje kao sinonim istote i dobrostivosti. elei mu to razjasniti, uitelj mu
pria:
Na rubu puta mrtav le i pas; razjapila mu zube irom smrt. Od toga psa - ah ogavan j
e smrad! Kad prie Isus, sinak Marijin, on drugu ree: "Njegov je i pas: U ustima mu
bijeli zubi, gle!" Ni ta mu lo e, nit' spomenu smrad; u lo em samo dobro vidje on.22
21 Joseph von Hammer, Geschichte der schnen Redeknste Persiens, Be, 1818., str. 108
.
22 Attar, Musibatnama, ur. N. Wisal, Teheran, 1959., poglavlje 36, poetak.
Annemarie Schimmel
ak i neistu ivotinju kao to je svinja Isus ne grdi, nego je prijateljski pozdravlja.
Pria se da je jedna svinja protrala pored Isusa. Na to on ree: "Idi u miru!" Upita e
ga: "Du e Bo ji, zar tako govori svinji?" On odgovori: "Ne mogu jezik svoj na lo e izra
ze naviknuti."23
Isusov put je put uzdr ljivosti, odricanja i celibata, ali kako islam smatra da je
brak sunna, tj. Poslanikova "odredba", ne pripisujui ne enstvu nikakvu vrijednost,
kritizira se celibat kako u vezi s Isusom tako i kod monaha i sveenika koji slij
ede njegov primjer. Prikaz ovog problema koji nam se mo da ini pomalo neobinim nalaz
imo u Rumijevu proznom djelu Fihi ma fihi; u 21. poglavlju on u vezi s pitanjima
braka pi e sljedee:
Isusov put bija e samotnost i borba da ne zadovolji svoju nasladu; Muhamedov je pu
t podnijeti tiraniju i jad mu eva i ena. Ako ne mo e ii Muhamedovim putem, onda barem k
reni Isusovim putem, da ne ostane sasvim bez udjela [u vjerskom ivotu i njegovoj p
lai]!
Rumiju se, dakle, inilo te im voditi brani ivot "s apsurdnostima ena" i pritom se proi
ti strpljivo u, nego se uzdr avati od svih tjelesnih isku enja i ostati bez mrlje poput
Isusa. Kasnije, meutim, Sabistari upozorava:
23 Gazali, Ihya"ulum ad-din, Bulaq, 1872., sv. III, str. 103.
Zlato i ene donose samo brige, Okani ih se kao Isus, sin Marijin.24
Meu osam prorokih osobina koje su po D uneidovu mi ljenju neophodne za pravog sufiju s
vakako je i uloga hodoasnika u kojoj se Isus od svijeta odvojio do te mjere daje
zadr ao samo pehar i e alj. "Odbacio je pehar, kad je vidio da je netko pio iz otvore
ne ruke, a e lja se rije io vidjev i kako je neki drugi ovjek umjesto e lja koristio svoje
prste."25
Prema Gazaliju je to najvi i stupanj odricanja. Isus je, naime, hodoasnik par excel
lence, a kao uzor za sufiju Isus se opisuje kao nositelj kute, tj. ogrtaa sa zakr
pama, to je bila tipina oznaka pobo nih ljudi. isti asketski ideal to ga je utjelovlji
vao Isus izra en je u pripisanoj mu izreci koju donosi Kazerunijeva Vita:
Isus ree: "Moja je odjea vuna, moj kruh je voe, moje jelo je glad, moja svijea u noi
mjeseina, a za obranu od hladnoe [slu i mi] sunce, a moji plodovi i mirisno bilje on
o je to iz zemlje raste. Dan i no tako prolaze nada mnom; nemam nikakvih znanja, a
nitko nije moniji od mene.26
24 Sabistari, GulSan-i rz, citirano kod Nurbakhsha, Jesus in den Augen der Sufis.
25 Hujwiri, 'Ali ibn' Uthman al-Jullabi al-, 'Ali ibn' Uthman al-Jullabi al-, Ka
uf al-mahgb, prev. R. A. Nicholson, London, 1911., str. 40.
26 Kazeruni, Firdaus al-mursidiyya, str. 284.
Annemarie Schimmel
Tako i Hud viri (u. 1071.) izvje uje:
U jednoj nepatvorenoj predaji pria se kako je Isus, Sin Marijin - Bog ga blagoslo
vio! - nosio ogrta sa zakrpama kad je bio uzdignut na nebo. Jedan ejh ree: "Sanjao
sam da ga vidim kako nosi vuneni ogrta sa zakrpama, a svaka je zakrpa isijavala s
vjetlo." Ja upitah: "O Kriste, odakle dolaze te mrlje svjetla na tvome ogrtau?" O
n odgovori: "Svjetla milosti to se pojavljuje u prisiljenosti, jer ja sam pri io sv
e ove zakrpe kad je bilo neophodno, a Bog Uzvi eni, svaku je napast koju bi pustio
da me snae pretvarao u svjetlo."27
Ovamo takoer spada i to daje Bog, kako izvje uje su-fija Ned muddin Razi, ovako oslovi
o Isusa:
Budi gladan da Mene vidi ; izaberi zabit, da Ja ti blizu budem.

Kao asket biva Isus uzorom svima onima koji se odriu svijeta; tako Hilya kao izre
ku velikog asketa Hasana al-Basrija donosi sljedee:
Isus je nosio vunenu odjeu, jeo sa stabala i no provodio tamo gdje bi se uveer upra
vo zatekao. Nije imao sina koji je mogao umrijeti ni kue koja se mogla raspasti,
a ni ta nije uvao za sljedei dan, jer je bio siguran da e mu Bog hranu poslati.28
Hud viri, Ka fal-mahgub, str. 50. Abu Nuaim, Hilya, sv. III, str. 283.
Na drugom mjestu stoji ovo:
On jelo od jutra nije uvao za veer, a ni veernju hranu za sljedei dan, rekav i: "Svaki
dan donosi to je za hranu odreeno."
Ovakav asketski ivot preduvjet je za postizanje nebeske plae. Tako Gazali dvaput p
ria o tome da je Isus poticao svoje uenike na asketski ivot.
"O vi, uenici! Strah od Boga i nada u d ennet vode k tome da muku strpljivo podnosi
mo i da se od ovog svijeta daleko dr imo. Zaista, ka em vam: jesti jeam i sa psima na
smetli tu spavati sitnica je kad se za d e-nnetom traga."29
Zauujue je u tim izrekama da se tolika vrijednost pridaje raju, jer je ipak ideal p
ravog sufije, kako je to nagla avala Rabia iz Basre (u. 801.), voljeti Boga samo z
a volju njega samoga, a ne zbog straha od pakla ili zbog nade u raj.30
Za to bi se traga brinuo o svojoj hrani? Priu o "pticama nebeskim" iz Evanelja takoer
navodi Gazali, ali s dodatnom napomenom:
Gazali, citirano u Nurbakhsh, Jesus in den Augen der Sufis; on se ovdje koristi
perzijskim prijevodom njegova djela Ihya'. U vezi s ovim likom vidi Margaret Smi
th, Rabi 'a the Mystic and her fellow saints in Islam, Cambridge, 1928., vi e novi
h izdanja.
Annemarie Schimmel
Isus ree: "Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne a-nju... A kad vi ka ete: 'Imamo vee
trbuhe!' bacite pogled na stoku to pase."31
Dobro pona anje i samosvladavanje takoer spadaju u asketski ideal. Tako Gazali takoe
r prenosi i ove navodne Isusove rijei:
Isus ree: "Tko mnogo la e, kopni mu ljepota, a tko se svaa s ljudima, opada mu mu ka k
repkost; tko brine previ e briga, oboli mu tijelo, a tko se lo e vlada, sebe samoga
mui."32
Isus je putnik33 koji nigdje nema mjesta gdje bi glavu sklonio, kako se ka e u Mat
ejevu evanelju 8, 20. Rumi je u svom djelu Fihi md fihi ovu temu dramatski razrad
io, poslu iv i se pritom igrom rijeima koja nastaje uslijed slinosti rijei awa ( akal) i
ma'wd (pribje i te). Nije li mnogo va nije imati bo anskog Ljubljenoga, negoli osiguranu
kuu i dom?
Izvje uje se kako je Isus prolazio pustinjom, a onda najednom navali silna ki a. On p
oe potra iti skloni te u akalovoj jazbini i skloni se u kutu peine. Kad ki a prestade, si
de Objava k njemu: "Napusti akalovu jazbinu, jer mladunci njegovi zbog tebe mira
nemaju!" On
31 Gazali, citirano kod Nurbakhsha u Jesus in den Augen der Sufis.
32 Gazali, lhy ' 'ulm ad-din, sv. III, 101.
33 Tako ka e i Kazeruni, Firdaus, str. 283.
povika: "Gospodaru, mladunci akalovi imaju pribje i- te, a sin Marijin nema skloni ta,
nema mjesta gdje bi prebivati mogao!"
Mevlana ree: "Pa ako mladunci akalovi i imaju svoj dom, nemaju ipak takvog ljublje
noga koji bi ih iz kue istjerao... Naklonost takva ljubljenoga i fino ruho poasno
koje ba svakom liku ne prilii pokazat e on sasvim posebice tebi i bezmjesni e kraj t
vojim mjestom uiniti i tebe e On u krug Njemu najbliskijih uvesti..."34
Ve se Hilya dotie Isusove bezdomnosti, iako je svr etak ovdje prilino iznenaujui:
Dok je tako Isus bio negdje u Siriji, navali estoka ki a, pone sijevati i grmjeti. I
on pone tra iti gdje da nade za titu. Izdaleka ugleda kako se izdi e neki ator i poe ona
mo, ali unutra bija e neka ena, pa se on okrenu na drugu stranu. A onda doe do peine
na brdu, no kad se pribli io, bija e to peina nekog lava. On pru i na nju ruke i ree: "B
o e moj, svima si pripravio neko pribje i- te, samo meni ne!"
Onda mu Veleuzvi eni odgovori: "Tvoje je pribje- i te kod mene, u mirovali tu moga milos
ra. Na dan Uskrsnua o enit u te stotinom hurija to sam ih svojom rukom stvorio, a na v
jenanju tvome ja u jestvine dati za etiri tisue godina, a svaki je njihov dan duga34 D elaluddin Rumi, Fihi ma Jfhi, Teheran nakon 1960., citirano prema njem. pri
jevodu A. Schimmel, Von Allem und vom Einen, 1968., gl. 11, str. 103.
Annemarie Schimmel
ak koliko i ivot cijeloga svijeta, a glasniku u jednom zapovjediti da vikne: 'Gdje
su asketi iz ni ega svijeta? Doite na vjenanje asketa Isusa, sina Marijina.'"35
ini se da je pripovjeda ovdje u ne to grubljem obliku uveo sjeanja na "vjenanje Jaganje
vo", kako bi posve razjasnio plau za Isusovu askezu. injenica da veliki asket biva
nagraen osobito golemim nebeskim radostima tema je koja se vrlo esto pojavljuje u
ranoj arapskoj knji evnosti.
Drugu legendu o Isusovoj bezaviajnosti koja se - zasnivajui se na Makkijevu djelu
Qut al-qulub - vi estruko nalazi kod Gazalija, razradila su dva velika perzijska p
jesnika Sanai i Attar. Ve je polovica opeke koju je od pje aenja umorni Isus stavio
pod glavu dio "svijeta", pa je stoga Sotonino vlasni tvo. U Sanaijevu djelu Hadiqa
t al-haqiqa ka e se:
Ja itah: Isus, isti Bo ji duh, u pustinju se nou zaputi. Sat proe, potom pospan bje e on
i mirno mjesto odmah potra i. Odbaen kamen bi mu jastukom; on tad se smiri, brzo z
adrijema. Trenutak usnuv, probudi se ve, Iblisa vidje blizu kraj sebe. "Ah kleto
pseto ru no!" ree on. "Za to zaarat' eli mene ti?
Abu Nuaim, Hilya, sv. X, str. 108.
Gdje Isusova istota boravi,
zar takvo mjesto skloni te je tvoje?"
On ree: "Opako si me rasrdio,
u dvorcu mom se drsko ponijev i!
Za to me srdi i muku mi stvara ?
Za to u dvorcu mom na djelu biva ?
Jer svijeta carstvo meni pripada,
Nije ti mjesta u ovom carstvu mome!"
A on e na to: "Kako srdim tebe?
Kad sam za tvojim carstvom te io?"
On ree: "Taj kamen, ovaj jastuk tvoj,
zar nije dio svijeta kamen taj?"
Tad smjesta Isus kamen odbaci,
a Iblis odmah mjesto napusti
i ree: "Spa en ti si, a ja protjeran;
iz okova si oba spasio.
Ja vi e s tobom sada posla nemam.
Idi i carstvo moje pusti meni."36
U Attarovu epu Musibatndma ova se pria donosi u kraem i sa etijem obliku:
Isus, sin Marijin, spavat' le e
i pola opeke k'o jastuk uze;
no kad iz drijeme a se prenu on,
Iblisa zloga vidje nevoljnog.
On ree: "Prokleti, za to stoji tu?"
A on e: "Opeku ti si pod glavu stavio.
A kako meni sav pripada svijet,
36 Sanai, Hadiqat, str. 391.
Annemarie Schimmel
i opeka je ova moja, znaj!
Jer iz mog carstva ne to uzima ,
o moju si se u ad sapleo."
Tad uze Isus kamen, baci ga,
na zemlju glavu spusti, dalje spi.
Kad opeku vidje, ejtan ree tad:
"Sad idem ja, a ti na miru spavaj!"37
Je li Sotona doista mogao na koditi Isusu? Sufije su uvijek iznova posezali za prio
m o Isusovim napastima, nagla avajui Isusovu veliinu. Siraski mistik Ruzbihan Bakli
(u. 1209.) u djelu Sharh ash-shathiyat (Sufijskiparadoksi) pria ovako:
U priama o poslanicima sam itao daje Iblis pred Ma-si kim prolazom pred Isusom podig
ao mranu branu, tako da se ovaj ne mogne ni gore popeti, ni dolje spustiti. On mu

ree: "O Isuse, tvoja je stvar do la tako daleko da si postao Bog na zemlji, a On j
e Bog na nebesima." Isus ree: "Bog je jedan, a ja sam Njegov sluga."
No onaj je ustrajavao sve dotle dok se Isus posve ne zbuni. Tada on povika Bogu
- uzvi en neka je On - i Gabrijel dode, zgrabi prokletnika i odbaci ga na sunevu pl
ohu. Odmah se potom vrati i ree: "O Isuse, tvoja je stvar oti la tako daleko da Bog
mrtve o ivlju-je, a i ti mrtve o ivljuje . On je Bog neba, a ti si Bog zemlje." Isus
zadrhta i ree: "Ja sam Njegov sluga i sin sam Djeviin."
Attar, Musibatnma, gl. 16, br. 7.
On izmoli od Boga da ga oslobodi. Mihael zgrabi prokletnika i zavitla ga put sune
ve plohe. Ali on se odmah vrati natrag i ree: "O, Isuse, ti si tvorac zemlje, a o
n je Bog neba." Isusa spopade strah, on povika i ree: "Ja sam Njegov sluga, a on
je slobodan od takvih znakova i ist!"
A onda doo e Israfil i Azrail skupa i zgrabi e prokletnika. I tri stotine tisua anela p
ohrli e u pomo i okova e ga u jednom bunaru u Magrebu, zadr av i ga tamo zarobljenim dok
Isus ne bija e gotov sa svojom molitvom. Nakon nekoliko dana opet ga je vidio, a o
n ree: "O Isuse, da me oni nisu u bunar u Magrebu bacili i okovali me, i tri stot
ine tisua anela meni kao stra u postavili, uinio bih s tobom ono to sam uinio s ocem tv
ojim Ademom, a to e rei da bih te zaveo tako da sebi bo tvo umisli ".38
Ovdje je na dramatski nain razraena kuranska teza da je Isus samo sluga (rob) Bo ji
i da nije isticao pravo na bo tvo, a vrlo je jasno pokazana i neuvena Sotonina mo. I
druge legende takoer poznaju Sotonin poku aj da zavede Isusa. Ibn Arabi pi e:
Iblis doe k Isusu u liku nekog starca. Izvana bija e lijep.
On ree Isusu: "O Isuse, reci: 'Nema boga osim Allaha.'" I on bi bio zadovoljan ti
me da se Isus njegovoj zapovijedi povinuo barem toliko (da to ka e). Isus
Baqli, Sharh ash-shathiyat, str. 520 f., preneseno po Hallad u.
Annemarie Schimmel
mu, meutim, odgovori: "Ja u to rei, ali ne na temelju tvojih rijei. Nema boga osim A
llaha!" Iblis pora en ode svojim putem.39
Pria koju ve donosi Hilya pojavljuje se i u D amijevu djelu; Sotona se ukazao jednom
asketu, preru iv i se u Isusa, ali ga je pobo an ovjek prepoznao i otjerao.40
Za to bi Isus kao asket sebi gradio kuu, ako mu se ve polovica opeke uinila Sotoninim
posjedom? Sjediti u sjeni kunog zida nije mu priliilo; kada je jednom sjeo u sjen
u nekog kunog zida, otjerao ga je kuevla-snik. Isus mu je odgovorio:
Nisi me ti naveo na to da ustanem, nego On koji ne eli da u ivam u sjeni zida.
Sve je na svijetu prolazno, a samo je Bog Jedan, Stvoritelj i Gospodar. Zbog tog
a tradicija pripisuje reenicu koja upozorava na prolazni karakter svijeta:
Svijet je most; prelazite preko njega, ali na njemu ne gradite kuu.41
Ova je reenica upisana u masivna ulazna vrata utvrenoga grada imenom Fathpur Sikri
to gaje mogulski car
39 W. Chittik, The Sufi Path of Knowledge, Albany NY, 1989., str. 194.
40 Abu Nuaim, Hilya, sv. IV, str. 44, prema D amiju u Haft Aurang (Sedam prijestol
ja), ur. Aqa Murteza - Mudarris Gilani, Teheran.
41 Gazali, Ihyd"ulum ad-din, sv. IV, str. 195.
Attar, Musibatnama, gl. 36, br. 14.
Akbar 1571. godine dao izgraditi nedaleko od svoje tada nje rezidencije u Agri. Ta
ko je jedan od najmonijih vladara u povijesti Indije odabrao tu reenicu koja prola
znike uvijek iznova podsjea na letimian karakter svih svjetovnih dobara. Po njegov
oj ju je elji najljep om kaligrafijom zapisao jedan od vodeih indijskih kaligra-fa M
ir Masum Nami, takoer poznat kao povjesniar i diplomat. Da, za to bi trebalo raditi
kuu?
Netko upita Isusa: "Ti koji si po sjaju ravan suncu, za to ne napravi kuu da te usrei
?" On ree: "Pa nisam lud! to mi ne ostaje u vjenosti, kako da mi se svidi u prostor
u i vremenu?"42
Zgodna anegdota koju Gazali prenosi pozivajui se na Qut al-qulub, ovako zao trava i
stu toku:
Reko e Isusu: "Proroe Bo ji, zapovjedi nam da sagradimo kuu u kojoj mo emo tovati Boga!"
On ree: "Idite i sagradite kuu na vodi." Oni reko e: "Kako bi mogla graevina na vodi
stajati?" On pak odvrati: "A kako da tovanje Boga uzmogne stajati pored ljubavi p
rema onom svijetu?"
Ako ovjek posvema postane kao Isus, a to znai sav u duhu, onda mu vi e ni ne treba n
ikakva kua:
Annemarie Schimmel
Postani i ti Isus, a ako nema kue, okani se!43
opominje Rumi.
Ponekad je ovakva primjedba takoer povezana s mi lju da Isus ivi u etvrtom nebu.
Nisam vezan za kuu, jer je kao kod Isusa i moje mjesto prebivanja u etvrtom nebu.4
4
43 Rumi, Divn, redak 206134.
44 Rumi, Divn, redak 18388.
ISUS, SVJETLO, DOBROSTIVI
Pjesnici esto spominju "Isusov smije ak". Rumi ga je vi e puta suprotstavljao njegovu
bratiu Ivanu Krstitelju koji je uvijek drhtao u strahu Bo jem:
Smije ak je dolazio iz povjerenja, a mre kanje ela od straha.45
Osobito se pak ova suprotnost poja njava u jednoj prii iz Fthi ma fini, gdje se ka e:
Isus se mnogo smijao, a Ivan mnogo plakao. A bijahu bratii. Ivan ree Isusu: "A ti
si posve siguran od finih Bo jih zakoljica, pa se toliko smije ?" Isus odgovori: "Pa
ti zacijelo posve previa suptilne i udesne Bo je milosti, jer toliko plae ?" Bija e nazo
jedan od prijatelja Bo jih. On upita Boga koji je od njih dvojice vei. Bog odgovori
: "Onaj koji bolje misli o meni."46
Rumi, Divan, redak 12886.
Rumi, Fthi ma fihi (njemaki), str. 113.
Annemarie Schimmel
Aluzije na Isusov " eeru jednak smije ak" osobito se nalaze u Rumijevim stihovima. On
opominje svoje slu atelje da trebaju uiti od Isusa kako se treba smijati bez obzir
a na srd bu i brige to ih proizvodi mu ka i enska udljivost;47 va no ih je ne uzimati za
ozbiljno. I sam se Rumi rado poistovjeivao s Isusom koji se lijepo smijao,48 pa s
e ak u nekom smislu postavljao iznad njega, jer se nije pozivao i na Mariju, nego
samo na Boga.
Pritom valja takoer razumjeti i to da svi proroci ne upozoravaju samo na Muhameda
, dobivajui svoje dobre osobine i svoju ljepotu od njega, prvostvorenoga na svije
tu. Zbog toga D ami, hvalei Muhameda, mo e rei i ovo:
Njegov smijeh udahnu svijetu du u. Stupanj o ivljavanja dose e (na taj nain po njemu) i
Mesiha.49
S ljupkim Isusovim smije kom skupa ide i njegova poniznost. Nije li tako da - kako
se ka e u jednoj esto citiranoj Isusovoj misli - mudrost izrasta iz srca koje nali
kuje prahu iz kojega niu biljke?50 Smije li se netko izdii iznad drugih i uiniti ne t
o to sam ne bi htio uiniti? Ku airi izvje uje u poglavlju o "stidu" ili "plahosti":
D ami, Haft Aurang, str. 377.
Gazali, lhya"ulum ad-din, sv. IV, str. 306.
Bog nadahnu Isusa: "Opomeni samoga sebe, pa ako si opomenu uzeo k srcu, opomeni
tad i ljude. U drugom se sluaju stidi preda mnom.51
Osobito je lijepo Kazeruni opisao ideal Bo jeg prijatelja. On pria o tome kako je B
og oslovio Isusa:
Ako bi u d ennetu htio letjeti s melekima, budi tada poput sove {hama) medu pticam
a (a hama je ptica koja je posebno oprezna); spram ljudi budi ponizan i skroman
kao zemlja pod nogama, a u dobrostivosti i velikodu nosti budi s ljudima poput tek
ue vode i s blago u budi meu ljudima poput sunca; to znai: ne uskrati svoju blagost ni
plemenitima niti niskima, kao to ni sunce nikom svoju blagost ne uskrauje.52
Poniznost i Bo ja ljubav kao stvarno sredi te ljudskog ivota ime traga biva voen k Bogu
razvidna je i iz sljedee prie koju Gazali pripovijeda na poetku svoga velikog pogla
vlja o ljubavi:
Pro ao jednom Isus kraj trojice mu karaca koji su bili jako mr avi, pa im se i boja pr
omijenila (sasvim su, naime, problijedili). On im ree: "Sto vas to snae, kakve vas
to vidim?" Oni reko e: "Strah od ognja paklenoga tome je razlog." On ree: "Bog e si
gurno onima koji strahuju dati sigurnost". A onda sretne trojicu mu karaKu airi, Risala, poglavlje Haya (Stid; Plahost). Kazeruni, Firdaus, str. 219.
Annemarie Schimmel
ca koji bijahu jo mr aviji i bijedi od onih prvih i upita ih: " to li vas dovede u ta
kvo stanje?" Oni reko e: "e nja za rajem." A on ree: "Prilii Bogu dati vam to emu se nad
ate." I na koncu proe kraj trojice koji bijahu jo mr aviji od drugih, a lica im bija
hu kao zrcalo u svjetlu. Na njegovo pitanje: " to vas u takvo stanje dovede?" odgo
vori e mu: "Boga ljubimo!" A on ree: "Vi ste bliski, vi ste bliski, vi ste bliski!"
53
U ovo povjerenje prema Bo joj dobroti spada i to da se Isus uvijek iznova pojavlju
je kao onaj koji upravlja pogled na dobro i opra ta pokajnikom gre niku. Jednako kao t
o je vidio blistavo bijele zube mrtvog psa, gledao je i srca ljudi, vrednujui gre n
ika koji je postao svjestan svoje krivnje i slabosti bolje od onoga koji je, dod
u e, ist i ugledan, ali je ohol u svojoj pobo nosti. Hilya prenosi dva njegova izriaja
koji se odnose na ovo:
Isus ree: "Ne govorite mnogo, a da Boga ne spominjete, jer e vam se stvrdnuti srca
, a tvrdo je srce daleko od Boga, ali vi to ne znate!
I ne gledajte na grijehe ljudi, kao da ste gospodari, nego gledajte na njih kao
da ste sluge. Postoje, naime, dvije vrste ljudi: pogoeni i zdravi. Smilujte se po
goenima, a hvalite Boga za dobrobit."54
Isus je opominjao i svoje uenike, kako pria Kazeruni:
53 Gazali, Ihya ' 'ulum ad-din.
54 Abu Nuaim, Hilya, sv. VI, str. 328.
Koliko je svijea to ih je vjetar utrnuo i koliko je slugu Bo jih to ih uni ti njihov po
nos i oholost!55
Na ovo se nadovezuje legenda koju nam opet iscrpno donosi Hilya:
uli smo da su Isus i jedan od sinova Izraelovih, tj. jedan od njegovih uenika, pro l
i kraj jednog razbojnika koji bija e u svojoj utvrdi. Kad je razbojnik spazio ovu
dvojicu, ubaci Bog kajanje u njegovo srce i on ree sebi: "To je Isus, sin Marijin
, duh Bo ji i Rije Njegova, a onaj je jedan od njegovih uenika - a tko si ti, bijedn
ice? Razbojnik djece Izraelove koji se drumskim razbojni tvom bavio, ljudima imuta
k otimao i krv prolijevao!" A onda je, pun kajanja, po urio za onom dvojicom dolje
. Kad ih je dostigao, ree sebi: "Ti eli ii s njima dvojicom? Nisi toga dostojan, idi
za njima kako se i pristoji za tako bijednog nitkova kao to si ti!"
A onda se okrenu uenik njemu, prepozna ga i ree sebi: "Pogledaj ovog bijednog neva
ljalca kako tri za nama!" Bog je, meutim, primijetio to se zbivalo u onoj dvojici.
Kajanje i aljenje kod onoga, a prezir kod uenika koji se smatrao boljim od onoga.
Stoga Bog Uzvi eni objavi Isusu: "Uenik i razbojnik trebaju svoj put iznova zapoeti.
Razbojniku sam oprostio, jer je pokazao kajanje i aljenje, ali je djelo uenikovo
postalo ni tavno, jer bija e tako samodopadan, prezirui ovog pokajnika."56
55 Kazeruni, Firdaus, str. 219.
56 Abu Nuaim, Hilya, sv. VIII, str. 147.
Annemarie Schimmel
Ova se legenda u razliitim verzijama nalazi u klasinim sufijskim djelima poput Gaz
alijeva O ivljavanja. Vjerojatno je nadahnula i pripovijest Bustan (Vrt) velikog p
erzijskog pjesnika Sadija (u. 1292.); u njoj se govori o opasnosti koju donosi o
holost. Iranski i mogulski slikari iz Indije ovu su priu ilustrirali. Prepjev koj
i slijedi oslanja se na Ruckertov prijevod:
Prenositelji svete Rijei ka u sada: u Isusovo doba (mir s njim bio!) tada ivio ovjek
neki neharna ivota, jer putem budale krenu, kakva sramota, drznik, u crno zavijen
, u srcu zao, kvaran toliko da Iblis u stid je pao. U vjetar on je dane svoje pr
otratio, nikom veselje nikad nije priskrbio. Bez razuma u glavi buja mu ta tina, o
d jestvina te kih nabrekla trbu ina. Nepravdom mu te kom odjea uprljana, njegovim grije
hom rodbina mu okaljana. Noga mu fali, da uspravno, brzo hodi, uho da savjet pos
lu a to k dobru vodi. K'o od grdna duga bje ahu od njeg' ljudi, ve izdaleka svatko klo
nit' mu se trudi. Sav imetak njegov uni ti naslade strast, te ak se teret svalio na
njegovu ast.
Rasipnost kraja nema za takva zlotvora, u knjizi to ivot pi e nema prostora. Rob svo
jega u itka omamljen sniva san,

po danu i po noi tetura bunovan. Tad zauh da iz pustinje Isus dolazi, na molitelja
povik da tuda prolazi. Iz elije tada pustinjak dolje poe, i niice na tlo pade, kad
k njemu doe. Daleko stajao je tu gre nik nesretni, zaslijepljen kao leptiri svjetlo
m udesnim. Sa e njom gledao je, stid ga silno mori, k'o prosjak sav je snu den, od kaj
anja gori. Zazivao je opro tenje prepun jada, za svime to je protratio ali sada. I s
uze mu niz lice teku, sebi veli: "U duhovnom mi mraku proe ivot cijeli! ivota pravu
vrijednost ja sam odbacio, u ruke dobit ivot mi nije vratio. Nikom ne elim zbilja
ivot slian mome, jer ni ta se lijepo ne da nai u tome. Bla en je tko u djetinjstvu ve s
klopi oi, da se pod starost s teretom grijeha ne boi. Ti to stvori svijet, od grije
ha me oslobodi, jer ostane li sa mnom, to me u zlo vodi."
I tako molio je, dolje pognuv' glavu, uz kajanje outio je e nju pravu, on, stari gre n
ik, jo jadan stajao je tu. "Milosni uvaru svijeta, ruku daj mi, uj!" Jedan pobo ni ovj
ek ustade s rado u i iz daljine znak neki dade zlotvoru: "Sto dangubu je ovog na na
trag navelo? to nesretnika tog ba k nama je dovelo?
Annemarie Schimmel
On to se neko u oganj strmoglavio, on to je naslade mo ivotom hvalio: Kakve su zaslug
e njegove du e gre ne, kad za razgovor tra i Mesiju i mene? Da grijeha teret on sada n
jemu ostavi, i na njegovu tragu put pakla nastavi! Nesmiljen njegov pogled sad b
rige stvara mi, strah me da oganj njegov meni ne na kodi. Tamo gdje uskrsli se sve
udilj skupljaju, ne daj, o Bo e, da s gre nikom tim budem tu!"
U asu tome doe od Boga Velikog Objava Isusu (nek' svagda je hvaljen On): "Ako je m
udrac ovaj, a onaj tamo lud, obojici sad na poziv odgovorit u. Onaj kojemu je ivot
po zlu po ao, bolom i arom srca mene je pozvao. Tko doe k meni, u krivnji svojoj ne
moan s praga milosti svoje neu odbacit' ga. Budi mu opro teno to skrivio je sve, po m
ilosti e mojoj u raju nai se. A pobo an ovjek ako se stidi njega, u palai vjenoj da sve
udilj ga gleda, nek' ostane mu takve asti znamen, u vrt e doi onaj, a ovaj u plamen
. Jer ovaj se u pobo nost svoju uzdao, a onaj srce krvavom patnjom sputao. On nije
znao da pred tronom Vi njeg Boga nemonost vea je od ponosa pobo noga.57
57 Ruckert, prijevod: Saadis Bostan, prir. Wilhelm Pertsch, Leipzig, 1872.
Citirano u Nurbakhsh, Jesus in den Augen der Sufis, str. 67.
Tako se ka e i u ovom navodno Isusovom izriaju to ga prenosi Ahmed Gazali (u. 1126):
"Suza koju prolije gre nik gasi oganj Bo jega gnjeva."58
ISUS I SVIJET
Uz svu ljubav i nepokolebljivo povjerenje u Boga, Isus je ipak bio svjestan da R
ije Bo ja mo e biti stra na. Tako se kod Rumija ka e u Mesneviji (ali takoer u Fihi ma flh
i):
Pametan neki ovjek pone pitati Isusa: "Sto je najte e nositi na svijetu?" On ree: "Gn
jev Bo ji! Pakao se od njega trese, kao i svatko tko tamo ivi." "A to me mo e za tititi
od gnjeva Bo jega?" "Svladaj vlastiti gnjev - to e ti koristiti!"59
Hilya izvje uje na temelju Evanelja: kada je Isus u Jeruzalemu vidio trgovce u hramu
, razderao je svoje haljine i povikao:
"O vi, sinovi zmijski - zar ste mjesta gdje Bogu se klanjamo u sajmi ta pretvorili
?"60
Svijet i ono stoje u njemu navodi Isusa, idealnog asketa, uvijek iznova na to da
hvali siroma tvo.
59 Rumi, Mathnawi, ur. R. A. Nicholson, 8 svezaka, London - Leiden, 1925. - 40.,
sv. IV, stih 115- 17.
60 Abu Nuaim, Hilya, sv. II, str. 128.
Volim siroma tvo i mrzim lagodan ivot,61
rekao je on, kako pi e Gazali; rije iz Evanelja o bogata u koji ne dolazi u kraljevstv
o nebesko u islamskoj se knji evnosti nalazi u raznim inaicama. Tako Hilya ka e:
Isus ree jednom od svojih suputnika koji bija e bogat: "Razdaj svoj imetak kao milo
stinju." Njemu je ta misao te ko pala. Tada ree Isus: "Bogata nee ui u nebesko kraljev
stvo."62
U djelu Qut al-qulub pria ovako glasi:
Neki ovjek ree Isusu: "Povedi me sa sobom na svoja putovanja." On mu odvrati: "Raz
daj to posjeduje i prikljui mi se." ovjek ree: "Ja to ne mogu." Na to Isus ree: "Veoma
e te ko bogata doi u raj." Ili pak ree: "Samo e nekim udom (bogata doi u raj)."
Posjedovanje je za njega bilo ugro avanje vjere, kao to i Makki pria u djelu Qut alqulub:
Isus ree: "Ja volim siroma tvo i mrzim posjedovanje kod bogata a, jer se u posjedovan
ju krije poneka bolest." Upita e ga: "Du e Bo ji, ak ako ga je stekao iz dozvoljenih dj
ela?" On odgovori: "Njegovo ga stjecanje odvraa od misli na Boga."
61 Gazali, lhya"ulum ad-din, sv. IV, str. 170.
62 Ibidem, str. 169 ("Te ko bogata dolazi u nebesko kraljevstvo").
Annemarie Schimmel
Kod Gazalija se zatim takoer ka e daje Isus opominjao svoje uenike:
Ne gledajte na posjede ljudi od svijeta; sjaj njihovih posjeda oduzima svjetlo v
a oj vjeri.63
Veliki pjesnici poput Attara i Rumija znali su stoga daje Isus poslanika Muhamed
a prilikom njegova nonog putovanja na nebo pouio o tajni savr ena siroma tva. No kraj
svega protivljenja "svijetu" htio je Isus taj lik (ovdje je svijet enskog roda, o
p. prev.) barem jednom vidjeti:
On, isti Isus, previsok za svijet, po elje ipak jednom vidjet' "Svijet". Obasjan sv
jetlom jednom poe on, staricu u daljini ugleda. Sijede joj kose, lea zgurena, i sv
i joj listom zubi ispali; dva plava oka, lice kao katran, oko nje prljav irio se
smrad, prepuno srce mr nje, lik joj krut; na ruci sto joj boja vidi se, od krvi dr
uga ruka musava, na svakoj vlasi orlov visi kljun, a preko lica navuen joj veo. K
ad ugleda je Isus, ree: " eno, reci mi tko si, ru na, ponosna?" Ona e: "Zato to tako sp
ravan si:
Ibidem, str. 175.
Ona sam koju eli vidjeti."
Tad ree Isus: "Zar tebe zovu Svijet?"
Ona e: "Ja sam ta! to ini ti?"
A Isus ree: "Kad veo ima taj,
emu ti tako arena haljina?"
Ree mu ona: "Nosim veo taj,
da nitko ba me pravo ne vidi;
kad lice bi mi ljudi vidjeli,
tad nitko ne bi sjeo kraj mene.
Kad arenu mi vide haljinu,
svi nehotice tra e moju ljubav."
Tad ree Isus: "Ru na neznanko,
Otkud ti krvlju ruka umrljana?"
Ona e na to: "Uitelju divni,
od mu eva je to ih usmrtih."
A on joj ree: " eno pijana,
emu na ruci boje tolike?"
Ree mu ona: "Kad mu a zavodim,
boja mi treba da se uresim."
Upita Isus: "Kad tako ubija ,
zar nikad nema s njima suuti?"
Ona e: "Kako da imam suuti?
Ja znam da krv im elim proliti."
Tad ree Isus: "A kako bi bilo,
kad suuti bi malo imala?"
"O suuti sam ne to ula ve,
al' nikad nisam suut outjela.
Ja ipak tu sam posvuda u svijetu,
da svijet mi e e u klopku upadne.
Jer svakome ba ja o glavi radim
Annemarie Schimmel
i uim zdu no uenike svoje." Tad zaudi se Isus, pa joj ree: "Dosta mi zborit' s takvom
pojavom! Pogledaj ove, ne shvaaju ni ta, to jedino jo svi za svijetom ude - zar ne zna
ju za takvu nesreu? Za to se Bogu ne ele predati? Ah avaj, ljudi nisu shvatili: nest
ade vjere, ne vidje e svijeta!" Tako je nevin isto zborio, od jadnice se tad okrenu
v i.64
Tako nam pria Attar u Ilahinami, a njegovo pripovijedanje jako podsjea itatelja na
kr anske srednjovjekovne opise "gospode Svijet" koja ovjeka odvraa od njegova pravog
cilja i obara ga u grijeh. Da svijet treba napustiti kako bi se zbilja stekao mi
r, razvidno je i iz Attarove pripovijesti u Musibatndmi:
Marijin sin tad prie peini;
vidje da netko u peini spava.
I ree: "Ustaj, o svijetu ne zna ni ta,
uini ne to da togod zaslu i !"
On ree: "Odradio sam za obadva svijeta
i zauvijek sam svijet napustio."
Isus e: "im se bavi , putnie?"
On ree: "Hrpom slame smatram svijet;
ja itav svijet za komad kruha dajem;
Attar, Mhinma, ur. H. Ritter, Leipzig, 1940., gl. 5, br. 3.
a kruh za psa je mjesto kostiju. Od svijeta posve ja sam slobodan; zaigran nisam
, odrastao sam. Odrastoh, nadmetanje ne trebam. Slobodan ja sam, to u s nemarom?'
Kad Isus ove rijei zauo, on ree. "ini to ti volja sad. Od svijeta slobodan, sad spava
j ti, i snivaj dobro!" On usnu radostan.65
I ovu je priu Attar preuzeo od Makkija odnosno Gaza-lija. On je zasigurno poznava
o i predaju koja se nalazi u raznim pounim djelima:
Bog nadahnu Isusa: "Kad pogledam u srce nekog ovjeka i u njemu ne vidim ljubavi z
a ovosvijet i onosvi-jet, ispunim ga ljubavlju prema Meni."66
To je napomena koja je po svoj prilici u osnovi spomenute prie u kojoj se pojavlj
uju triput po tri asketa.
Attar, Musibatnama, gl. 11, br. 11, temelji se na Gazaliju, Ihy"ulm ad-din, sv. IV
, str. 168. Ku airi, Risala, poglavlje Mahabba {Ljubav).
ISUS, VELIKI MOLITELJ
Isus se uvijek iznova pojavljuje kao veliki molitelj: "Na krilima molitve oti ao j
e u etvrto nebo", kako ka e Rumi.67 Njegova je molitva simbol za ne to za titniko i dobr
ostivo, pa je ve Sanai primijetio da se iskrena Isusova molitva sa etvrtog neba uv
ijek odgovara potvrdnim "Amen!", ime postaje valjanom.68
Jedna od najljep ih definicija Isusove uloge i njegove povezanosti s molitvom i mi l
ju na Boga nalazi se u velikom djelu znamenitog Sarrad a (u. 998.), a preuzeli su
je i drugi mistici. To je usporedba ljudskog srca s Isusom, pa tako zikr, stalna
pomisao na Boga, nalikuje mlijeku Marijinu koje je hranilo i jaalo Isusa; misao
na Boga uvr uje srce i isti ga.69
Kad Isus moli za ljude i blagoslivlja one koji ga kunu, onda je to njegov vlasti
ti nain, jer on ni ne mo e drugo
67 Rumi, Divan, redak 2559.
69 Abu Nasr al-Sarraj, Kitdb al-luma'fi't-tasawwuf, ur. R. A. Nicolson, London Leiden, 1914., str. 116.
nego blagoslivljati, kako to naznauje jedna stara sufij-ska pria koju je Attar uvr
stio u Ilahinamu:
On, isti Isus, nade se u selu; tamo nji ljudi izruga e njega. Za isto roenog to bjehu t
e ki dani; on di e pogled, za njih molit' poe. Tad jedan ree: "Zar nisi sumanut? Ti mo
li se za ljude to te psuju?" Tad Krist mu ree: "Srce to ivi svako pokazuje tek stoje
unutra!"70
Isus je, tako ka u sufije, poznavao Vi nje Ime Bo je, ili barem va ne slovne sljedove to
ga udesnog imena. No pjesnici su vrlo dobro znali da molitve ionako imaju posebnu
mo, osobito pak kad ih izgovara sveto bie kakav je Isus. Staro je, meutim, pravilo
da se ne treba moliti za ne to to nekom zapravo ne prilii. Tako ak i ljubazna molitv
a kojom Isus pobo nu ovjeku ispunjava molbu vezanu za Bo ju ljubav mo e imati negativnu
posljedicu; takva je ljubav prejaka za onoga koji moli, kako nam pria Musibatnam
a:
Isus u pustinji proe kraj nekog ovjeka. I vidje: on je tamo bogomolju sagradio. Li
jepa bogomolja, unutra bija e apsida, zeleni vrt, a u njemu hladan izvor. On ree: "
O ti, asketu, tovatelju Boga, pobo ni, to si tu sagradio? Za to? U koju svrhu?" On ree:
"PlemeniAttar, llahinama, gl. 14, br. 18.
Annemarie Schimmel
ti ovjee, moj ivot odmie; okonavam svoje dane samo u poslu nosti. Ali jo ne to treba u
dugom ivotu, ali Bog mi, ah, ne eli elju ispuniti." Ree Isus: "Reci to hoe , to treba
prijatelja?" On ree: "Ah samo zrno, tek zrnce njegove ljubavi." Tad zavapi on za
njega da Bog mu elju ispuni i ode od njega; elja tad bija e usli ena.
Nakon nekog vremena opet Isus proe onuda. Vidje bogomolju potonulu u pra ini. Izvor
je presu io i prekrila ga pra ina, a i apsida se raspala na komadie. A Isus ree: "O B
o e, objasni meni to! Gdje je on sada? Za to je sve ovdje razoreno?" Bog ree: "Idi na
brdo; na vrhu e ga nai, od glave do pete on je brdo patnje i jada."
On se popne gore, avaj, jao! I mogao je tako vidjeti, blijedo uto mu lice, suhih u
sana stoji. Zbunjen je bio i melankolian sav; jedva ga se od pokojnika razluiti mo
glo. Svaka mu dlaka na tijelu o drugom svjedoila bolu, na licu mu stalno nova pra i
na od jada, spu tene glave u krvi i pra ini ogrezao, oba mu oka u duplje duboko upal
a.
Pozdravi ga Isus i oslovi ga, ali odgovor ne doe, ni protupozdrav od ovjeka toga.
Potajice ree Bog Isusu: "Bija e takav kakvog si ga vidio, i na tvoju molbu posta ta
kav: htio je imati atom ljubavi Moje. Kad sam mu ga darovao, napustio je odmah s
ve; nije se brinuo za postojanje i tijelo, raznestao je i ostao bez glave i nogu
. Da sam mu jo jedan atom ljubavi podario, on koji raznestade postao bi atomom, j
er ne mo e svako zrnce ljubav primiti, a svatko tko se diiti umije, takve
ljubavi ne podnosi." Postoji li jo i "drugo" usred te ljubavi, kumirski hram, ona
j to bi na Kabi ostao? Ni u srcu tako ime drugoga ne ostade, tad zavjesa se posve
s prijateljeva lica di e.71
Ovdje pjesnik govori o potresnu du evnom iskustvu; istinska Bo ja ljubav koja je sas
vim ista i nepomije- ana, ne ostavlja ovjeku ni ta, potpuno ga iznosei iz normalnog ivot
a. No postoji jo jedna srodna pripovijest koja je spadala u omiljeni materijal po
bo nih ljudi, a Attar ju je op irno obradio u Ildhinami. I ovdje ovjek nije u stanju
podnijeti ono stoje utje en izmolio i primio po Isusovoj molitvi:
K Isusu doe ovjek molei ga da Vi njem Imenu Bo jem poui ga. Isus mu ree: "Ne prilii to
i. Za to ba
eli to to za te nije?" No ovjek taj se kleo, zaklinjao, ne bi 1' mu on to I
me rei znao. Kad najzad Vi nje Ime Bo je uo, k'o svijea srce tad mu zabljesnulo. I dogo
di se da je jednom tako kroz pustinju k'o vjetar pro 'o lako. Pun kostiju on bunar
spazi tad. Razmisli; shvati zbog ega taj jad. Jer Vi nje Ime ne smije se dra it', za
male stvari ne treba ga tra it'.
71 Attar, Musibatnama, gl. 31, br. 1.
Annemarie Schimmel
Stog' molio je Boga Velikoga da o ivi On kosti zamrloga. Tad usprave se kosti izne
nada, a du u Vi nji udahnu im tada. U lava tad se one prometnu e, iz oiju mu plamen vih
or pu e, tragaa on tad zgrabi silovito apom mu hrbat slomi strahovito. U pijesku pus
tinjskom ga pro dera i gole kosti posvud razbaca. Gdje kosti lavlje le ale su tamo s
ad ljudske kosti ostale su samo. Kad Isus sve to zatim doznao, zauen svojima je re
kao: "Tko nije vrijedan onog za im udi, kod Boga nek' se uzalud ne trudi. Od Boga
sve se ne mo e izmolit', to pripada nam, za to treba molit."72
Kod Rumija je sam Isus onaj koji dahom takne kosti i onda vidi rezultat. Njegova
verzija prie razvija se iz druge legende o Isusu koja izvje uje o lijeenju oiju:
I kad ga je mladi zamolio, Isus nad kostima dahom izree Vi nje Ime Bo je, a Bog odmah
o ivje te kosti, uobliiv i ih. Tada iskoi jedan crni lav, zabije kand e u mladievo tijelo
, slomi mu iju, prosu mu mozak kao da razbija orahe, a ne kao da je mozak! Da je
mozga imao, udarac bi mu samo tijelo smrskao i ni ta drugo.
Attar, Ilahtndma, gl. 7, br. 1.
Isus ree: "Kako si brzo udario?" A lav e: "Jer te je onako rasrdio." "A za to mu krv
nisi ispio?" "To nije bio moj udio", ree lav.73
Gazali prenosi i molitvu koja se pripisuje Isusu, premda sadr aj nije ba kr anski, vi e
izra avajui asketske ideale islama:
O Bo e, ujutro ne mogu odbiti ono to mrzim, pa ni dobiti korist onoga emu se nadam;
to nalazi se u ruci nekog drugoga, dok sam ja vezan svojim djelima. Nema bijedni
jega od mene. O Bo e, ne daj da se neprijatelj moj nada mnom naslauje, ni prijatelj
da mi na kodi; ne daj da me u vjeri mojoj zadesi kakva nesrea; ne daj da svijet po
stane ono to me najvi e zaokuplja i ne daj da nada mnom ima mo netko tko mi se nee sm
ilovati. O ti ivi, Ti koji po sebi samo postoji !74
73 Rumi, Mathnawi, sv. II, redak 457 ff.
74 Gazali, Ihya' 'ulum ad-dtn, sv. I, str. 285.
ISUS I ZAKON
Put do istinskog bogoslu ja zove se utnja.
Govorili su Isusu: "Poka i nam djelo kojim emo doi u raj." On im ree: "Nemojte govori
ti." Oni reko e: "Ali to mi ne umijemo." Na to im on ree: "Onda samo dobro govorite
."
fli pak, drukije izra eno:
Isus ree: "Bogoslu je se sastoji od deset dijelova. Devet je dijelova utnja, a jedan
dio bijeg pred ljudima."75
Arapski izvori ne poznaju samo udesnu Isusovu snagu koja se pokazuje u njegovim m
olitvama; oni su vrlo dobro znali kako je on oduhovio zakon, ispunjavajui zapovij
edi Starog zavjeta dubljim smislom. ovjek se dvaput mora roditi eli li dospjeti u
kraljevstvo nebesko:
Kad se ovjek po drugi put rodi, on granicom sfera tada hodi.
75 Gazali, Ihya' 'ulum ad-din, sv. III, str. 95.
Tako stoji kod Attara. Sanai prepoznaje Isusa kao pravog tumaa znakova iz Evanelja
:
Treba nam ovjek kao to je Isus, sin Marijin, na putu iskrenosti, da poznaje vrijed
nost znakova i slova Evanelja.76
Ve je Tor Andrae upozorio na to da se slika o Isusu kod sufija - i kod muslimana
openito - uvelike zasniva na izriajima iz "Besjede na gori".77
Gazali u poglavlju o strpljivosti donosi gotovo doslovan citat iz "Besjede na go
ri".
Neko vam je bilo reeno: Oko za oko, zub za zub! A ja vam ka em: Ne opirite se zlu zl
im, nego pljusne li te tko po desnom obrazu, okreni mu i lijevi. A ako ti netko
oduzme haljinu, daj mu i ogrta. Ako te tko prisili jednu milju, poi s njim dvije.7
8
ini se da su se Isusove rijei o brakolomstvu osobito dojmile pobo nih muslimana. Hil
ya izvje uje:
Isus ree: "O vi, djeco Izraelova, Mojsije vam je zabranio brakolomstvo i dobro je
to je zabranio. Ja vam pak zabranjujem da u svojim du ama o tome govorite.
76 Sanai, Divan, ur. Mudarris Rizavi, Teheran, 1962., kasida, str. 29.
77 Tor Andrae, In the Garden of Myrtles, str. 27 - 29.
78 Gazali, Ihyd' 'ulum ad-din.
Annemarie Schimmel
Jer ako o njemu razmi ljate u du i, onda je to poput kue u kojoj se pee glina. Sve ako
i ne izgori, zacrnit e se od dima. O vi, djeco Izraelova, Mojsije vam je zabrani
o krivo se u Boga zaklinjali i dobro je to vam je zabranio. A i ja vam zabranjuje
m da se uope Bogom kunete, bilo krivo ili istinito.79
Sanai je iz ove predaje razvio dramatinu priu. On pripovijeda o Isusovu poku aju da
molitvom izmoli ki u. Rije je o obiaju koji je u islamu vrlo poznat: u sluaju dugotra
jne su e oskudno odjeveno puanstvo kree iz grada i moli za ki u. Uvijek se iznova nagl
a ava da uspjeh ovisi o tome je li u toj masi ljudi i koji Bo ji prijatelj, ovjek koj
i je s ovog ili onog razloga Bogu osobito blizak. U sljedeoj prii to je ovjek koji
je sebi iskopao oko, jer je jednom bacio pogled na tuu enu:
Jesi li uo da je jednom Isus za ki u Gospodara molit' htio? On i narod njegov na mo
litvu poo e, svi vapei i ponizno k Bogu doo e. Molitva im neusli ena ostade, tu an i zbunj
n Isus postade. Iznenada doe zov: "Udalji gre nika smjesta, kui ga po alji. Gdje grije
ha ima, nema dobrobiti, uzalud ete svi skupa moliti."
79 Abu Nuaim, Hilya, sv. VIII, str. 145 f.
Mnogi se iz mno tva natrag vrati e, zbunjeni u strahu zanijemi e. Samo jedan s Isusom
je ostao, onaj to samo jednim okom gledao. Isus ga pita: "Za to ti ne ode? Ne uti li
se i ti s njima sroden? Otkako ivi , mnogo si grije io, nisi li knjigu nedjela patvor
io?" On tada ree: "Tek samo na tren na enu tudu bacih pogled snen. Al' odmah, na i
stom mjestu tom, ja obraunali se s po udom. I ne pomakoh se s mjesta toga, dok ne r
ije ih se izvora zloga. Jer u oku ejtan pokaza mo, uinih da oku svagda bude no. Jer ejt
an pogled mi krivo poveo, ja pogled od svog sam oka odveo. to god je ejtan imao u
meni, dadoh mu da ga se oslobodim; to kao u od Boga ja uklonih, od gnjeva Bo jeg tak
o se zaklonih. Isus e: "Brzo reci molitvu, miljenice Bo ji to stoji tu." Tad ovjek ona
j ruke uzdignu, a Isus tome "Amen!" dometnu. I opet ovjek ruke digao, a Bog mu do
bro djelo priznao. Oblaci puni blagoslova tada, proli e urkom ki u iznenada.
Annemarie Schimmel
Lijevo i desno potoci ubore, lijevo i desno rijeke teku zbore.
Tko god je djelo Bogu posvetio, rije njegovu je Bog usli it' htio.1
Sanai, Hadiqat, str. 353 f. prema Gazaliju, Ihy' 'ulm ad-din, I, 277.
ISUS, LIJENIK
Isus je, kako ka e Kur'an, veliki lijenik koji svojom "ari" umije lijeiti bolesne. No
kako u skladu s mnogim drugima pjeva Hafiz, on se pojavljuje samo onda kad je p
risutan bol.
Lijenik zvan "ljubav" pun je suuti i ima Isusov dah. Koga da lijei, ako nema bola?
Meu Isusovim udima izljeenja posebnu ulogu igra izljeenje slijepih od roenja. Zbog to
ga se njegovo ime ponekad spominje u povezanosti s ljekovitim sredstvima koja bi
trebala jaati oko, kao to su kolirij i antimon:
Samo bijah bolno oko i za skute se Isusove uhvatih!81
Tako ka e Rumi u jednoj vatrenoj pjesmi u kojoj govori o svojoj preobrazbi uslijed
ljubavi. On dalje pita:
Za to da oko mora uvijek plakati, ako je na lo kolirij proroka Krista?82
82 Rumi, Mathnawi, sv. II, redak 457.
Annemarie Schimmel
Da, "Isusov dah bolji je od skupog antimona."83 Rumi stoga trijumfalno ukazuje n
a uda raznih proroka od kojih sve bolno i opasno prolazi:
Kako bi pred Mojsijem more ostalo da put zaprijei? Kako bi slijep od roenja ostao,
ako kod Isusa pribje- i te nae?84
A perzijski pjesnik Vatvat (u. oko 1177.) preuzima tradicionalni opis narcisa ko
ji u poeziji uvijek nalikuje oku, i budui daje bijel, oznaava se kao slijep.
Moglo bi se rei: ranim lahorom postade Isus, sin Marijin. Slijepo oko narcisovo u
vrtu otvori on.85
Izljeenje slijepoga od roenja Rumi, kako se esto dogaa, di e na duhovnu razinu, osobit
o kad pria o asketu koji je od plaa bezmalo oslijepio.
Jedan je prijatelj neko zabrinuto rekao asketu: "Ne plai toliko, to kodi tvojim oima
." A on ree: "Gledaj, postoji samo dvoje: oko vidi ili ne vidi ljepotu, a kada sv
jetlo Bo je ugleda, to ini onda, to ine oka dva, kad Boga dosegne ? A ako ne vidi Boga,
onda je sve uzalud! Takvo bijedno oko i bolje je daje slijepo. Ne srdi se zbog
85 Vatvat, Ra iduddin, Divan, ur. S. Nafisi, Teheran, 1960., kasida str. 21.
oka, Isus je tvoj. Ne idi lijevo, on daruje ti dva desna oka. Isus tvoje du e kod
tebe je, on pobjedu ti poklanja. Dobar je pomaga on. Ali ne polo i tijelo puno kost
iju, prijatelju moj, na Isusovo srce u ma koje doba poput onoga glupana u prii ko
ju priamo mudrima.86
Nakon toga slijedi ve spomenuta pria o o ivljenom lavu.
Izljeenje du e zapravo je ono stoje posebice va no; inae bi se pogled mogao baciti i n
a Isusova magarca. Ljubitelj bi - kako to Ruzbihan Bakli ka e u nama pomalo udnoj,
ali u perzijskom pjesni tvu uobiajenoj slici - trebao "urinsku bocu svoga htijenja"
(tj. svoje elje i namjere) pokazati lijeniku Isusu, jer mu je taj lijenik u stanju
pomoi i izlijeiti du evne bolesti koje prepozna.87 Ali jesu li ljudi zbilja uvijek
zahvalni za izljeenje? Vjerojatno nisu! Pa ipak se Isus uvijek iznova pojavljuje
da se prihvati bolesnika koji ga ekaju pred njegovom nastambom.
Isusova je elija trpeza ljubljenih. O, mukom pogoeni, doite! Od vrata ovih ne bje ite
. Sa svih su se strana skupljali ljudi, oni koje je udarila kap, slijepi i hromi
, oni u dronjcima. Svi su oni dolazili k vratima Isusove elije da ih on svojim da

hom izlijei od bolesti. I kad bi zavr io svoje litanije, pobo ni je ovjek rano izlazio
pred svoja vrata i gledao ih, hrpu za hrpom, bijednike i siromahe, kako ekaju na
njegovu pragu
86 Rumi, Mathnawi, sv. II, redak 457 ff.
87 Baqli, Sharh ash-shathiyat, izreka 220, 386.
Annemarie Schimmel
puni nade u smilovanje. Svakog je jutra govorio: "O vi, mukom pogoeni, ujte me: Bo
g vam je usli io molitve! Idite stoga bez bola i jada k Bo jem opro tenju, k milosti B
o joj sada!" I svi bi poput dugo vezanih deva kojima su najednom s koljena skinuti
okovi veselo pohrlili kuama, lakonogi, vedri i ozdravljeni njegovim blagoslovima
.88
Mogu oni i otii, a da velikom lijeniku zbilja ni ne zahvale, ali bi se zapravo htj
eli uvrstiti u mistino kolo i iz zahvalnosti i radosti sudjelovati u kolu bla enih,
kako ka e Rumi:
Gluhe i slijepe ovoga svijeta to ih je sin Marijin izlijeio pozvao je on da se u k
olo uhvate.89
Zar ne mislimo ovdje na sliku Isusa koji svira frulu i potie na ples, kako nam je
poznato iz Tominih spisa?
Isus se u najrazliitijim povezanostima pojavljuje kao veliki lijenik koji mo e izlij
eiti ne samo sljepou i gubu nego i sve druge bolesti. Njegov je izljeujui dah, naime
, znak to upuuje na stvoriteljski dah Bo ji.
Nekada dahne On i stvori jednog Isusa sina Marijina, tako da netko s dahom slinim
Isusovu bude svjedokom Njegova daha.90
88 Rumi, Mathnawi, sv. III, redak 298 - 310.
90 Ibidem, redak 30659.
Tako ka e Rumi, jer je to bila drevno vjena Bo ja milost, dah smilovatelja koji se po
kazao u Isusovim udima. Tko zbilja voli Boga, sudjeluje u njegovu dahu, kako to t
vrdi Rumi:
Mi lijenici smo spretni, jer Kristovi smo uenici.91
Ili e e, samo dah Isusu slinog ljubljenoga mo e izlijeiti one koji su oboljeli od e nje.
Pjesnici su se esto poigravali s predod bom o Isusu slinom lijeniku, pa kod Sanaija it
amo:
Kada mi netko dade dobar savjet, onda je to kao da je Isusa htio pouiti lijenikom u
mijeu.93
Osobito je primjerena Hakanijeva napomena da mu je jedan dogaaj izmakao (tj. i eznuo
) onako "kako je i bolest umakla pred dahom Isusa koji je na nebu".94
Takve misli nadalje ive u poeziji, a u 17. stoljeu je Talib-i Amuli u Indiji s pog
ledom na svoje suvremenike uzmogao ironino rei da Isus mo e zatvoriti svoju radIbidem, 15549.
Zbog toga se Rumi obraa mistinom ljubljenomu (Divan, redak 10975): "Lijenik si ti,
vjerojatno si Isus na eg doba. Ne idi, ne ostavi nas tako bolesne!" Ljubljeni je "
Isus koji tra i bolesnike" (ibidem, redak 34677, usp. takoer redak 35393, 32955). S
anai, Hadiqat, str. 281. Hakani, Divan, str. 824.
Annemarie Schimmel
nju zato to s obzirom na dana nje stanje ljudi zapravo ne trebaju lijenika nego vete
rinara.95
Premda Isus mo e izlijeiti sve zamislive bolesti, protiv jedne je bolesti i on sam
nemoan, a to je ljudska glupost. Jedna od najzabavnijih pria iz Rumijeve Mesne-vij
e bavi se ovom temom. Autor je tu priu pripovijedao vrlo rado.
Daleko u brda sin Marijin bje i, k'o da mu divlji lav krv e proliti. Tri za njim nek
i ovjek, vie: "Isuse! Za to juri , kad nitko te ne progoni?" On i dalje nastavio jurit
i, pa u urbi ne mo e odgovoriti. Slijedio ga onaj jo jednu, dvije milje i s najveom m
ukom zvao Isusa: "Za volju Bo ju barem malo zastani, te ko mi gledat' kako odlazi ! Od
koga, mili, bje i netragom? Ni lava ni du mana se nemoj bojati!" On ree: "Od glupana
ja bje im sad. Oslobaam se, ne ve i me ti!" A onaj e: "Zar ti nisi Krist, to slijepe i
gluhe mo e lijeiti?" On ree: "Da." "Zar nisi kralj, to sveg nevidljivoga vidi ar, takn
e li dahom mrtva ovjeka, on poput lava skoi tad iz sna?"
Talib-i Amuli, Divn, ur. Tahiri Shihab, Tehern, 1967., str. 279, gazel br. 130.
A on e: "Tono, ja sam taj." "Glinene ptice pravi ?" pita on. "Tako je", Isus ree mu.
A on e: "Du e isti, sve mo e . emu briga ta?
Ti snagu ima da joj ljudski svijet
niim suprotstavit' se ne mo e.
Za to te brine sunce to se di e
i zimski vihor kada nebom divlja?"
Tad ree Isus: "Kod istog bia tvorca
to tijelo je i du u stvorio,
ta ar je i Vi nje Ime Bo je,
to zvah ga za slijepe, gluhe, hrome,
pa kad bih dahom tak'o brdo kameno,
tad raspalo bi se i ono na komadie,
mrtvaca njim da taknem, taj bi ivio,
pa i da ni ta taknem, ne to bi postalo.
No taknem li njime srce glupana,
ni sto mu puta ne bi pomoglo,
ba kao kamen tvrdo bi ostalo,
pijesak bi bilo to sjeme ne prima."
A on e: "Kako je to mogue
da Ime Bo je tamo poma e,
a ovdje ni ta to ne koristi?
I tamo bolest je isto k'o i tu,
ti lijei tamo, a ovdje ne mo e ?"
On ree: "Gluposti bol je Bo ji gnjev,
sljepoa, bolest, to su napasti.
Napast je bol to milost donosi,
a glupost bol je to tetu nanosi."
K'o Isus i Ti se kloni glupana;
Annemarie Schimmel
drugarstvo s glupim - prolijeva se krv. Kao to zrak polako vodu krade, i glupan v
jeru tebi krade tako. Toplinu krade, hladnou donosi, k'o kad na hladan kamen sjed
ne ti. Ne bje i Isus, jer ga goni strava: bijeg njegov za nas pouka je prava.96
Ve se, dodu e, odavno znalo i to da postoje ljudi koji se s nepravom izdaju za udotv
ornog Isusa, pa tako Nasir Husrev primjeuje:
Nije Isus svaki kojemu se mati zove Marija.97
Anvari, meutim, pro iruje ovu usporedbu, ukljuujui i Mojsija (koji se, dodu e, esto javl
ja u povezanosti s Isusom, jer je on veliki prorok strogosti, dok Isus utjelovlj
uje ljubav). Mojsijev je atribut udotvorni tap kojim je razdijelio more i iz stije
ne izmamio vodu. Isus je u skromnosti jahao na magarcu. Zbog toga Anvari ispravn
o ka e:
Nije svatko tko ima tap ili magarca Mojsije ili Isus.98
Rumi, Mathnawi, sv. III, redak 298-310. Nasir Husrev, Dhsn, str. 360.
Anvari, Divan, ur. Mudarris Razavi, dva sveska, Teheran, 1958., str. 86, kasida
br. 56.
Uloga Isusa kao udotvornog lijenika ima razliite aspekte; on, dodu e, lijei, ali podsj
ea patnike na to daje bol neophodan:
Onaj tko se ne raduje kad nesretni sluajevi i bolesti pogode njegovo tijelo i nje
gov imetak, jer se time nada i enju od grijeha, nije uenjak.
O tome izvje uje Makki, a Gazali tu misao preuzima od njega. Iz istih izvora potjee
i sljedee:
Mesija je rekao: Postii ete to volite samo onim to otrpite, to prezirete.
Bolest - to zna pobo an ovjek - mo e biti oi enje. Nisu zdravi oni kojima treba lijenik,
ego bolesni, a to su u Isusovu sluaju gre nici. Kada je Isus jednom do ao u kuu neke p
rostitutke i zbog toga do ivio prijekor, rekao je: "Lijenik mora posjeivati bolesnik
e."99
Budui daje lijeenje preobrazba, mo e Rumi nazvati Isusa i velikom alkemijom, jer je
on kadar bakar -obinu narav ljudsku - pretvoriti u isto zlato.100
Jednu od mo da najpotresnijih pria o ovjeku koji je po Bo joj ljubavi i spoznaji u nut

rini lijep, ali je izvanjski odbojan te se Isusovom snagom preobrazuje, pria nam
Gazali:
Ansari, citirano kod Nurbakhsha, Jesus in den Augen der Sufis, str. 103. Rumi, D
ivn, redak 25598.
Annemarie Schimmel
drugarstvo s glupim - prolijeva se krv. Kao to zrak polako vodu krade, i glupan v
jeru tebi krade tako. Toplinu krade, hladnou donosi, k'o kad na hladan kamen sjed
ne ti. Ne bje i Isus, jer ga goni strava: bijeg njegov za nas pouka je prava.96
Ve se, dodu e, odavno znalo i to da postoje ljudi koji se s nepravom izdaju za udotv
ornog Isusa, pa tako Nasir Husrev primjeuje:
Nije Isus svaki kojemu se mati zove Marija.97
Anvari, meutim, pro iruje ovu usporedbu, ukljuujui i Mojsija (koji se, dodu e, esto javl
ja u povezanosti s Isusom, jer je on veliki prorok strogosti, dok Isus utjelovlj
uje ljubav). Mojsijev je atribut udotvorni tap kojim je razdijelio more i iz stije
ne izmamio vodu. Isus je u skromnosti jahao na magarcu. Zbog toga Anvari ispravn
o ka e:
Nije svatko tko ima tap ili magarca Mojsije ili Isus.98
Rumi, Mathnawi, sv. III, redak 298-310. Nasir Husrev, Divan, str. 360.
Anvari, Divan, ur. Mudarris Razavi, dva sveska, Teheran, 1958., str. 86, kasida
br. 56.
Uloga Isusa kao udotvornog lijenika ima razliite aspekte; on, dodu e, lijei, ali podsj
ea patnike na to daje bol neophodan:
Onaj tko se ne raduje kad nesretni sluajevi i bolesti pogode njegovo tijelo i nje
gov imetak, jer se time nada i enju od grijeha, nije uenjak.
O tome izvje uje Makki, a Gazali tu misao preuzima od njega. Iz istih izvora potjee
i sljedee:
Mesija je rekao: Postii ete to volite samo onim to otrpite, to prezirete.
Bolest - to zna pobo an ovjek - mo e biti oi enje. Nisu zdravi oni kojima treba lijenik,
ego bolesni, a to su u Isusovu sluaju gre nici. Kada je Isus jednom do ao u kuu neke p
rostitutke i zbog toga do ivio prijekor, rekao je: "Lijenik mora posjeivati bolesnik
e."99
Budui da je lijeenje preobrazba, mo e Rumi nazvati Isusa i velikom alkemijom, jer je
on kadar bakar -obinu narav ljudsku - pretvoriti u isto zlato.100
Jednu od mo da najpotresnijih pria o ovjeku koji je po Bo joj ljubavi i spoznaji u nut
rini lijep, ali je izvanjski odbojan te se Isusovom snagom preobrazuje, pria nam
Gazali:
Ansari, citirano kod Nurbakhsha, Jesus in den Augen der Sufis, str. 103. Rumi, D
ivn, redak 25598.
Annemarie Schimmel
Isus je jednom nai ao na nekog slijepog, gubavog, slaba nog i obostrano uzetog ovjeka
kojemu je od gube otpadalo meso. On ree: "Hvaljen neka je Bog koji me je sauvao o
d onoga ime su pogoeni mnogi ljudi." Isus ga upita: "Od koje si pogoenosti ti mo da o
stao po teen?" On ree: "Du e Bo ji, bolje je meni nego onima kojima Bog nije u srce usad
io Bo ju spoznaju koju je dao meni." Isus ree: "Pravo si govorio. Daj mi svoju ruku
." On mu dade ruku i gledaj: imao je najljep e lice i predivan lik. Bog uze od nje
ga njegovu patnju, a on je slijedio Isusa i s njime slu io Bogu.
ISUS O IVLJUJE GLINENE PTICE
Pjesnici su voljeli kuransku predod bu po kojoj je Isus pravio male glinene ptice
koje su s Bo jim dopu tenjem o ivljavale njegovim dahom. Tako Rumi poput jo nekih pjesn
ika uzma e opisati sebe kao takvu pticu koja mo e poletjeti tek kad je Ljubljeni dot
akne dahom:101
Izvadi komad gline i puhne u njega! I gle, eno sokola, ili je golub, ili gavran!10
2
Jer oplemenjuje se sve to dodirne ruka od Boga poslanog proroka, ma kako se to ini
lo beznaajnim:
Glina koju oblikuje Isus pticom postaje, trska koju sijee Idris, perom postaje!10
3
Idris koji je poput Isusa iv na nebu esto se, naime, povezuje s umijeem pisanja. Ha
kani upotrebljava i drugu usporedbu s prorocima:

Rumi, Divan, redak 19876. Ibidem, redak 14962. Hakani, Divan, str. 333.
Annemarie Schimmel
emu bi no ica mravlja bila Salomonu na sramotu? Za to bi Isusovo umijee moglo imati tet
e od glinene ptice?104
Moni se Salomon nije stidio prignuti k mravima, kao to ni Isus nije smatrao da mu
je ispod asti praviti glinene ptice. No u nekim se tradicijama ta o ivljena glinena
ptica ne smatra "pravom" pticom nego i mi em:
Dokle god si daleko od svjetla Moj sijeva, po danu si slijep k'o Isusova ptica.
Tako ka e Sanai u svom epu Hadiqat.m U istom djelu on vi estruko aludira na "Isusovu
pticu" koja je slaba:
Dok je dan jak i za jake, slabi se ni ne uvode u misterije; budui da je obrnuto z
naenje rijei "dan" {ruz) "snaga" (zur), Isusova je ptica po danu slijepa!106
To znai da ta jadna ivotinjica koja samo izgleda kao ptica ne mo e podnijeti sunce i
ivi nou. Ona se stoga uvijek opisuje kao protivnica sunca.
uo si prijekor Isusove ptice. Sad idi i uj moju pohvalu suncu.
Ibidem, redak 818, 337. Sanai, Hadiqat, str. 108. Ibidem, str. 282.
Ne govori samo Sanai o i mi u. I iraski mistik Ruzbi-han Bakli moli (uz mnogo neprevod
ivih igara rijeima) da se "nou leteoj Isusovoj ptici" (tj. i mi u) podari snaga iz izvor
a "Allah je svjetlo nebesa i zemlje" (sura 24, 35) i da se nebu iz Isusova oboje
nog bureta (vidi ni e) navue plavi ogrta.107
Baqli, Shark ash-shathiyat, str. 153.
O IVLJAVANJE MRTVIH
Kao to je mogao o ivljavati glinene ptice, Isus je takoer povezan sa udom o ivljavanja
mrtvih. Pria se da je D afer es-Sadik, esti ijitski imam (u. 765.) o ivio jedno mrtvo d
ijete, na to je neka ena uzviknula: "Isus, Marijin sin, Sluga Bo ji..."108 To znai da
se udo o ivljavanja mrtvih sasvim openito pripisivalo Isusu. U takvim se napomenama
pojavljuje i Lazarevo ime 'Azar, a Hakani je sebe do ivljavao ba kao drugog Lazara
kojega je o ivio onaj to lijei srca.109
Isus je navodno jo kao dijete o ivljavao mrtve. Kisai u Priama o poslanicima izvje uje
da se u Egiptu Isus igrao s drugim djeacima; jedan djeak slian njemu skoio je na dru
gog djeaka takvom silinom da je ovaj umro. Sudac je mislio da je Isus ubojica i p
ozvao ga k sebi. Isus je objasnio sucu da ubijeni treba imenovati svoga ubojicu.
Zahvaljujui Isusovoj molitvi djeak je
108 Richard Grmlich, Die Wunder der Gottesfreunde, Stuttgart, 1987.
109 Tako npr. Hakani, Divn, str. 38 u hvalospjevu; vidi takoer Rumi, Divn, redak 13
516: "Bogu hvala da Isus se pojavio i da nam je Lazar o ivio." Vidi takoer redak 80
63, 13454.
Kisa'i, Tales of the Prophets, str. 332. Abu Nuaim, Hilya, sv. VI, str. 10.
ponovno o ivio, pokazav i tko je kriv za njegovu smrt. Potom je opet mrtav pao na ze
mlju, a ubojica je bio ka njen.110
Isusova sposobnost o ivljavanja mrtvih mo e, meutim, dovesti i do neoekivanih rezultat
a, kao to je razvidno iz pria o ponovno o ivljenom lavu. Posebno je u toj skupini pr
ia va na takozvana D umd umena-ma (Pria o lubanji) koja je u raznim verzijama bila ra iren
a u itavom istonom islamskom svijetu. Hilya izvje uje kako je plodonosni znalac tradi
cije Rab al-Ahbar (u. oko 652.), koji je u rane islamske legende uveo mnogo idovs
kog i kr anskog misaonog blaga, priao da je Isus jednom pro ao pokraj lubanje koju je
Bog na njegovu molbu o ivio. Bija e neko...
...neki starac koji se naramkom graha podboio, rekav i: "O robe Bo ji, podigni me da
mognem doi na tr nicu." On ga upita: "A to ti tu radi ?" Ovaj e njemu: "Na njivi sam ta
j grah ubrao i u ovom ga potoku oprao, a onda me ne to sna lo." Umislio on sebi da m
u je i sada tako (kao daje umro). A onda ga Isus upita za njegov narod - i gle ud
a: izmeu onih ljudi i Isusa bija e 500 godina...111
Jo je starija druga Kisaijeva pria o tome kako je Isus svojim uenicima govorio o po
topu.
Annemarie Schimmel
Oni tada reko e: "A da o ivi jednoga koji je tome bio svjedokom?" Do av i na neki obronak
, on ree: "U ovom je grobu em, sin Noin." On se pomoli i Sem o ivje, upitav i: "Je li
tu uskrsnue?" Zatim je nastavio priati o potopu i opet umro.

U nekim verzijama ove legende o ivljena lubanja izvje uje sve o kaznama u grobu, o pa
klu i kojeemu drugom. Posebno dirljiva pria nalazi se u Attarovu epu Ilahinama u k
ojoj kazna za jedno jedino nedjelo, tj. za nepravedno otimanje njive koja je pri
padala siroadi, slu i prikazivanju kuranske zapovijedi o neposezanju za sirotinjski
m imetkom:
Duh Bo ji, svijea to srce prosvjetljuje; kraj groblja nekog on jednom prolazio. Iz j
ednog groba jadanje se uje, to suut mu u srcu uzrokuje. On molio je da Bog starca
toga o ivi poput lika sanjanoga. Stvori se starac, zguren bje e on, pozdravi ga zati
m nijemim pogledom. I Krist mu ree: "Tko si, starce, ti, Kako, kad si mor'o umrij
eti?" A on e: "Ti, o more otajstveno, Mabadov sam Hajjan, bie alosno. Osamnaest proe
dugih stoljea, otkad, isti du e, u prah odoh ja. Od muke se silne nisam smirio,
skrovitost za sebe nisam vidio."
Krist mu veli: ""Ti to sved te mori san,
zbog ega si, jadan, tako ka njavan?"
Starac odgovori: "Kaznu dobih ja,
jer prisvojih njivu od siroeta."
Krist ree: "Jesi 1' umro nevjeran,
zbog njive tude mukom ka njavan?"
On ree: "Islam sve mi vjera bje,
al' te ka mene kazna spopade!"
Tada molio je Isus za njega,
da pod zemljom miran njemu bude san.112
U jednoj srodnoj prii koju kazuje Ku airi radi se o nosau koji je ljudima donosio dr
va za ogrjev; poslu io se odlomljenom trijeskom da proaka zube, zbog ega je stoljeima
trpio kaznu. Gorina smrti u ovim je priama vrlo jasno vidljiva. Mo da se upravo i st
oga to Isus po islamskom vjerovanju nije umro nego je iv uznesen na nebo ba on uvij
ek iznova suoava s patnjama pokojnika i s gorinom smrti. Tako u Attarovu djelu Man
tiq at-tayr itamo:
Napi se jednom Isus iz svje eg potoka; slatko mu prijala voda, k'o voda ru ina. Jo je
dan ovjek napuni vr i ode, i Isus opet se iz vra napi vode. Od vode iz tog vra gorka
mu usta. On vrati se, pogleda i zaudi se jako.
112 Attar, llahinama, g\. 19, br. 2.
Annemarie Schimmel
I ree: "Gospodaru, iz izvora voda
i u vru voda djelo su tvoje.
Reci mi: u stvari ovoj razlika stoje!
Zastoje gorka voda kad je iz vra pijem?
Zastoje medom slatka iz vrela kad je ku am?"
Tad vr Isusu prozbori glasno:
"O Isuse, gledaj: star sam ovjek ja.
Pred tisu' ljeta ne bijah pusti vr.
Bokal sam bio, pa bio sam i bure,
a bio sam i posuda za pse.
I sto puta vrem postanem li ja,
gorinu smrti ne zaboravljam.
Jer na tu gorinu vjeno mislim ja
nema mi slatke vode kao s izvora."113
Misao da Isus o ivljava mrtve perzijske i turske pjesnike potakla je na to da svog
a ljubljenoga na poseban nain usporede s Isusom, i to na onaj koji bi nam se vjer
ojatno mogao uiniti frivolnim. ivotvorni Isusov dah postaje simbolom poljupca. Ova
je metaforika uobiajena od najranijeg doba perzijske poezije.114
Oduvijek se, naime, poljubac smatrao razmjenom du a, jer je du a prema antiknim pred
od bama sadr ana
113 Attar, Mantiq at-tayr, ur. Javad Shakur, Teheran, 1962., gl. 26, br. 4.
114 Aufi, Lubb al-albb, ur. E. G. Browne i Mund, Qazwini, 2 sveska, London, 1906.,
sv. I, str. 74, stih Nakukov:
Ponekad on kao poljubac poka e Isusov dah, a katkad svojim obrazom poka e ruku Mojsi
jevu.
(Mojsijeva je ruka blistavo bijela. Vidi u Kur'anu, sura 7, 107.)

Na taj nain Ljubljeni mo e postati "Mesija svoga doba", Rumi,
Divan, redak 1765.
u dahu, pa kad je ovjek blizu toga da svoj ivot izdah-ne, dolazi du a na usnu - slik
a koja je u doba klasinog starog vijeka bila posve uobiajena. Ljubljeni svome ljub
itelju svojim dahom poklanja novi ivot. Poznat je Hafizov stih koji esto odzvanja
u poeziji:
Disaji Isusovi ljupka su ala na usni tvojoj,
A voda Hidrova (Voda ivota) metafora je za pie iz
usta tvojih."5
Jo u kasnom 18. stoljeu ka e turski pjesnik Galib-dede, slijedei brojne pjesnike:
To udo je Isusovo imenom usna...116
Jedan od najpoznatijih primjera ove metaforike potjee od Rumija, a varirali su ga
raznorazni pjesnici na perzijskom, Turskom i urdskom jeziku:
Pita li te netko: "Kako je Isus o ivljavao mrtve?" u njegovoj mi nazonosti cjelov d
aj, i reci: "Ovako!"117
115 Hafiz, Divan, ur. Tara Chand i Jalali Na'ini, Teheran, 1971., str. 488. Fuzu
li primjenjuje istu sliku, Divan,
ur. A. Golpinarli, Istanbul, 1948., br. CCXCI. Nalazimo je i kod Rumija, Divan,
redak 35372.
116 U: Kopriilu, Eski sairlerimiz, Istanbul, 1931., str. 603.
Annemarie Schimmel
I ree: "Gospodaru, iz izvora voda
i u vru voda djelo su tvoje.
Reci mi: u stvari ovoj razlika stoje!
Za to je gorka voda kad je iz vra pijem?
Zastoje medom slatka iz vrela kad je ku am?"
Tad vr Isusu prozbori glasno:
"O Isuse, gledaj: star sam ovjek ja.
Pred tisu' ljeta ne bijah pusti vr.
Bokal sam bio, pa bio sam i bure,
a bio sam i posuda za pse.
I sto puta vrem postanem li ja,
gorinu smrti ne zaboravljam.
Jer na tu gorinu vjeno mislim ja
nema mi slatke vode kao s izvora."113
Misao da Isus o ivljava mrtve perzijske i turske pjesnike potakla je na to da svog
a ljubljenoga na poseban nain usporede s Isusom, i to na onaj koji bi nam se vjer
ojatno mogao uiniti frivolnim. ivotvorni Isusov dah postaje simbolom poljupca. Ova
je metaforika uobiajena od najranijeg doba perzijske poezije.114
Oduvijek se, naime, poljubac smatrao razmjenom du a, jer je du a prema antiknim pred
od bama sadr ana
113 Attar, Mantiq at-tayr, ur. Javad Shakur, Teheran, 1962., gl. 26, br. 4.
114 Aufi, Lubb al-albb, ur. E. G. Browne i Mund, Qazwini, 2 sveska, London, 1906.,
sv. I, str. 74, stih Nakukov:
Ponekad on kao poljubac poka e Isusov dah, a katkad svojim obrazom poka e ruku Mojsi
jevu.
(Mojsijeva je ruka blistavo bijela. Vidi u Kur'anu, sura 7,107.)
Na taj nain Ljubljeni mo e postati "Mesija svoga doba", Rumi,
Divan, redak 1765.
u dahu, pa kad je ovjek blizu toga da svoj ivot izdah-ne, dolazi du a na usnu - slik
a koja je u doba klasinog starog vijeka bila posve uobiajena. Ljubljeni svome ljub
itelju svojim dahom poklanja novi ivot. Poznat je Hafizov stih koji esto odzvanja
u poeziji:
Disaji Isusovi ljupka su ala na usni tvojoj,
A voda Hidrova (Voda ivota) metafora je za pie iz
usta tvojih."5
Jo u kasnom 18. stoljeu ka e turski pjesnik Galib-dede, slijedei brojne pjesnike:

116
To udo je Isusovo imenom usna...
Jedan od najpoznatijih primjera ove metaforike potjee od Rumija, a varirali su ga
raznorazni pjesnici na perzijskom, Turskom i urdskom jeziku:
Pita li te netko: "Kako je Isus o ivljavao mrtve?" u njegovoj mi nazonosti cjelov d
aj, i reci: "Ovako!""7
115 Hafiz, Divan, ur. Tara Chand i Jalali Na'ini, Teheran, 1971., str. 488. Fuzu
li primjenjuje istu sliku, Divan,
ur. A. Golpinarli, Istanbul, 1948., br. CCXCI. Nalazimo je i kod Rumija, Divan,
redak 35372.
116 U: Kopriilu, Eski sairlerimiz, Istanbul, 1931., str. 603.
Annemarie Schimmel
Zbog toga se u poeziji koja se razvijala pod perzijskim utjecajem ljubljenom esto
postavlja ovo pitanje:
"iji si Isus bio?"
To znai, koga si svojim poljupcem o ivio?
No ve je davno prije Sanai u jednoj pjesmi pitao:
Kad usnama njegovim tisue du a privedem on mi ka e tad: "Kako e donijet' Evanelje kao da
r Isusu?"118
Rumi nadma uje sve ostale pjesnike koji su Isusa poistovjeivali s ljubljenim, jer o
n uz kori tenje kr anske terminologije pjeva o "bo anskoj naravi" (lahut) i o "ljudskoj
naravi" (nasut), poigravajui se pritom i s tradicionalnim rjenikom nevjere.
Jer ti si Isus, Ljubljeni...
pradavnu bo ansku narav lahut poka i,
svojom je naravi ljudskom nasut iskazi...
Vr kom pramena svoga postavlja vjera
poseban heretiki pojas taj,
kad skine kopu onu
sa svoga nevjernog pramena.119
Sanai, Divan, gazel str. 795. Rumi, Divan, redak 27726 - 27.
Slika dugog tamnog pramena ljubljenoga bia kao heretikog pojasa (zunnar) posve je
uobiajena. Zunndr je pojas nevjernika, bili oni zoroastrovci ili brahmani, ili ma
tko koji se ne uklapa u islamsku vjersku shemu. Ovdje, u povezanosti s Isusu sl
inim ljubljenim, to nije samo ljubitelj, onaj koji na sebi nosi takav znak nevjer
e, nego je to sama vjera: slika koju moderni itatelj vrlo te ko razumije.
Misao da Isusov dah o ivljava ne to ili nekoga dalje se zatim raspredala, a gotovo s
ve to raduje srce ili ovjeku poklanja novi ivot moglo se usporediti s Isusovim ivo-t
vornim dahom. Kod Rumija je to zvuk harfe ili drugih glazbenih instrumenata to po
njemu djeluje o ivljujue kao i Isusov dah. Ova se usporedba, meutim, javlja gotovo
samo kod njega, jer je zapravo ba njega u danima razdvojenosti glazba tje ila i odr a
vala na ivotu.120
Hakani je ispred Rumija u povezivanju glazbala s kr anskim temama, ali dok je Rumi
u zvuku flaute ili harfe osjeao ivotvorni Isusov dah, Hakani je mnogo "realistiniji
":
Pogledaj barbat (velika i vrlo zaobljena vrsta lutnje), trudnu i planu kao Marija
, raajui du u koja uda ispunjava proroka; suha je hrana Isusova magarca na hrbatu raba
ba, ije etiri strune Evanelje pjevaju.121
Tako npr. Rumi, Divan, redak 26636. Hakani, Divan, str. 435.
Annemarie Schimmel
etiri ice rababa (vrlo malo iano glazbalo) ovdje se vi e ili manje ukusno dovode u vez
u sa etiri evanelja. Sliku o Isusovu o ivljavajuem dahu Rumi i dalje razvija, ustvrdi
v i daje zbiljski i pravi Isus ljubav - ona sve-pro imljua, o ivljujua bo anska snaga o ko
joj pjesnik govori ekstatinim rijeima:
Budui daje ljubav Isus na eg doba
i tra i nekoga tko je mrtav,
tad umri sasvim pred njenom ljepotom kao ja
i niega se ne boj.122
Time to ovjek sam sebe posvema napusti i sebi "odumre" mo e on u ljubavi iznova biti
o ivljen i ponovno uskrsnuti. Zbog toga se mo e rei da masih-i 'i q (Me-sijina "ljubav
") "mrtvima poklanja sreu, a bolesnima izljeenje",123 a usporedba ivotvornog lijenik
a s "duhom Bo jim" vrlo se esto pojavljuje, jednako kao to je i izraz "s dahom kao u
Isusa" ('isa-dam) vrlo ra iren atribut ljubljenoga.124 To da se ljubav poistovjeuj
e s Isusom spominje i indijski mistik Gesudaraz (u. 1422.) koji ovako pjeva:
Ime njene majke jest "pradavna vjenost", kao Isus ni ona nema oca.125
125 Gesudaraz, Muhammad al-Hussaini, Divn Ants al- 'u Sdq, Hyderabad - Decaan, 1940
., str. 127.
Stoljee prije njega je Abu Ali Kalandar ( ivio blizu Delhija), opona ajui Rumijev opis
ljubavi na poetku epa Mesnevija (redak 22 - 23), pisao ovako:
O kako je lijepa mesijanska ljubav koja postaje lijenikom svih na ih bolesti.126
Slika o Isusovu o ivljujem dahu ne pojavljuje se samo u ljubavnom nego i u panegirik
om pjesni tvu. Ve je u doba Mahmuda iz Gazne (tj. poetkom 11. stoljea) Farruhi svoga
mecenu usporeivao s Isusom:
Ti mrtvu devu mo e o ivjeti, pa si, dakle, u ovom sluaju postao Isus, sin Marijin.127
Stoljee i pol kasnije hvali Hakani na drugom kraju perzijskog svijeta svoga vlada
ra koji je "Isus ovog razdoblja", jer je ponovno o ivio "mrtvo tijelo Lazarovo", a
to e rei "svoju zemlju", jer je svojoj domovini omoguio novo vrijeme procvata.128
Osobito je, meutim, esta povezanost izmeu Isusa i proljea odnosno proljetne ki e. Prol
jee je, naime, vrijeme kada prividno mrtve biljke ponovno izviruju iz svoga
126 Abu Ali Kalandar, Divan P4, citirano u Tafhimi, Sharh-i ahwdl u athar-i fars
i Shaikh Abu 'Ali Qalandar Panipati, doktorska disertacija, Karachi, 1975., str.
285.
127 Farruhi, Divan, ur. M. Dabir Siyaqi, Teheran, 1956, kasida, str. 63.
Annemarie Schimmel
praha. Ve je jedan od najranijih perzijskih lirskih pjesnika Abu Ali Marvazi u sv
ojim stihovima koristio ovu kombinaciju,129 a mnogi drugi u tome su ga slijedili
. O tome pjeva i ismailitski pjesnik Nasir Husrev koji je krajem 11. stoljea umro
u nepristupanim badah anskim brdima:
Sva zemlja gleda i ve je ivnula,
jer proljetni lahor nalik je Isusovu dahu.
Ali on Isusovo udo koje se sastoji u o ivljavanju mrtvih takoer vidi u tome da u pro
ljee svaka naoko mrtva sjemenka u sebi do stanovite mjere nosi Isusa koji joj omo
guuje da o ivi i proklija.130
Stotinjak godina kasnije ka e Anvari (u. oko 1190.):
Duha je vjetar u tijelo praha udahnuo; bijasmo svjedoci tome daje vjetar kao Isu
sov dah.131
I opet stoljee kasnije rei e Sadi u irazu (u. 1292.):
Proljetni vjetar, tako misli ti, Isusov je dah,
jer mrtvi prah dolazi opet,
a u njemu su duh i miomirisi.132
129 Aufi, Lubab al-albab, sv. II, str. 340.
130 Nasir Husrev, Divan, str. 104.
131 Anvari, Divan, kasida str. 51.
132 Muslihuddin Sadi, Kulliyat, 4 sveska, Furughi Ms., Teheran, 1958. -61., gaze
l br. 611.
Rumi jo pregnantnije ka e da proljee "Isus" biljke koje su umrle kao muenici (kruto u zi
me) oslobaa iz njihova pokojnikog ruha.133 U epu Mesnevija iz Isusovih usta ujemo:
Govorio sam nad mrtvim tijelom i ono o ivje,
govorih nad niim i postade ne to.1
Izgovaranje "arobne rijei" i dodir dahom puno je bo anske snage, pa ve i snovita slik
a ljubljenoga mo e na eznutljiva ljubitelja djelovati o ivljujue:
Snovita tvoja slika u srce ulazi
da mu kao Isus srce podari,

kao to i Objava doe k Mojsiju u Ajmanu.135
Takve su slike este, jer udesni dar svih proroka potjee, dakako, od milosna bo anskog
daha.
U drugoj predaji, tj. u ijitskoj ismailitskoj tradiciji sedmorice, mogu se izvest
i usporedbe prvog imama Ali ibn Abi Taliba (ubijen 661.) sa svim prorocima ija je
on uda pokazao u drugom obliku. O njegovoj slinosti s Isusom Nasir Husrev ka e:
Ako je Isus, sin Marijin, snagom ari novim ivotom punio pokojnike,
133 Rumi, Divan, redak 21172, usp. takoer 21736.
134 Rumi, Mathnawi, sv. III, redak 2577.
Annemarie Schimmel
tako je i Ali mnoge mrtve o ivio a iv je onaj tko zna; mrtvi su glupani.136
Za ijite je Ali "kapija grada znanja", tj. Poslanika Muhameda, a priopavanje uzvi en
og znanja posebno mu je svojstveno, pa on tako duhovno mrtve mo e pouiti i time ih
o ivjeti.
S o ivljavanjem mrtvih na stanovit nain suovisi i Isusova uloga kao mahdi, onaj koj
i e se pojaviti uoi smaka svijeta i - kako pria tradicija - s arkandelima Gabrijelo
m i Mihaelom doi u Jeruzalem.
Ded d al je utjelovljenje zloestog principa koji na koncu mora podlei Isusu, pa stoga
Ruzbihan Bakli mo e Isusa usporediti sa ivotom, a Ded d ala sa smru.137 Za pjesnike se,
osobito pak u Rumijevim djelima, sve kodljivo pojavljuje u liku Ded d ala. Tako i lju
bitelj koji pati zbog razdvojenosti od ljubljenoga nalikuje ovjeku koji i ekuje Isus
ov dolazak, a taj e dolazak ubiti Ded d ala. Pa i sama se "razdvojenost" u Rumijevim
stihovima usporeuje s Ded d alom u ijoj se nazonosti javlja e nja za Isusovim arobnim da
, ili ga pak Isus treba uiniti ne kodljivim. Samo Isus mo e ishoditi eljkovani dan usk
rsnua, kada e "slijepi Ded d al" konano biti svladan.138
Nasir Husrev, Divan, str. 452 ff. Baqli, Sharh ash-shathiyat, str. 331. Rumi, Di
van, redak 4789.
ISUSOVA UDESNA TRPEZA
Pjesnici se rado laaju teme udesne Isusove trpeze koja se spominje u suri 5. Taje
trpeza znak bo anske uzvi e-nosti, pa je stoga mo emo usporediti s manom i prepeli-cam
a to ih je Bog poslao djeci Izraelovoj u pustinji:
Gle omiljenih jestvina Mojsijevih i Isusove trpeze -kakvi li su to fini zalogaji
, jela i slastice, o Bo e!139
- ushieno uzvikuje Rumi. Ali, tako ka e legenda, Isusovi uenici nisu bili zahvalni z
a nebesku hranu; kao to su se sinovi Izraelovi srdili zbog mane i prepelica u pus
tinji, jednako su se ljutili i Isusovi uenici. To je predaja koja Rumiju slu i zato
da poka e kako "lo e pona anje" dovodi do nesree.
I tako s neba bi poslana trpeza, bez tr enja, bez muke i bez rada. A Mojsijevi lju
di drsko viu:
Annemarie Schimmel
"Gdje nam je lea, gdje je bijeli luk?"
Nebeski smjesta oduzet im stol.
Bol sjetve, kopanja i etve ostade.
Za pomo Isus Boga molio,
Bog trpezu posla i zdjele prepune.
I opet neki drznici su bili
k'o prosjaci navalili na jelo.
A Isus ree: "Dosta! Stol nek' stoji,
oduzet svijetu nee biti stol.
Nepovjerenje, pusta pohlepa
za trpezom Bo jom nezahvalnost to je."
Zbog bezonih bezobraznika tih
zatvori e im se vrata milosti.140
(Veliki ismailitski pjesnik Nasir Husrev mije a ovdje starozavjetnu i novozavjetnu
sliku kada misli da je davanje dobrog savjeta neznalici jednako bacanju mane i
prepelica [umjesto bisera] pred svinje.)141 U Rumijevoj je poeziji Isusova trpez
a esto povezana s pjesmama o postu, jer se na njoj nalaze duhovna hrana i duhovno
pie. On ka e:
Pravilo je tvoje dobrote da onima to kao Isus poste po alje s neba trpezu,142
a takva se srea zbiva "po Isusovoj molitvi".143 U drugoj slici itamo ovo:
Rumi, Mathnawi, sv. I, redak 83 ff. Nasir Husrev, Divan. Rumi, Divan, redak 1990
4. Ibidem, redak 18244.
Sa etvrtog neba Isus vie: "Svi za stol!'
Ruke i usta peri,
jer doe doba za trpezu.144
On opominje ovjeka da se ostavi kruha i juhe i da se usredotoi na Isusovu trpezu.1
45 Vi e se puta Isusova udesna trpeza suprotstavlja Isusovu magarcu, materijalnom d
ijelu ljudskog postojanja:
Kad se Isus li io magarca, bija e mu usli ena molitva: Operi ruke, jer stol i stolnjak
doo e s neba.146
Tako ka e Rumi, dok Hakani kratko i jasno utvruje da Bog svakomu alje ono to mu je pr
ikladno:
Pred Isusa trpezu, pred magarca slamu.147
Dok se, meutim, kod Rumija aluzije na trpezu openito odnose na asketski ideal, dot
le se kod Hakanija ono za ime se odavno ezne sasvim openito usporeuje s Isusovom obi
lno blagoslovljenom trpezom:
Siroma nim hodoasnicima koji dolaze u Meku Kaba predstavlja svetkovinu, ba kao to je
to neko asketskim uenicima bila Isusova trpeza.148
145 Ibidem, 2050.
148 Ibidem, str. 369; u vezi s obrnutim vienjem ove slike vidi ibidem, str. 5
Annemarie Schimmel
To znai da oni na cilju svoga hodoa a nalaze duhovnu hranu kojoj su se nadali. No on
ponekad i sunce vidi kao Isusov zlatni stol, jer to sunce svijetli - tako bismo
mogli razumjeti njegovu sliku - na etvrtom nebu, u Isusovu boravi tu, nakon to je ot
i ao s ovoga svijeta.
ISUS I NJEGOV MAGARAC
Isusov magarac koji se u navedenim stihovima suprotstavlja "Isusovu stolu" uvije
k u slikovitom perzijskom jeziku igra va nu ulogu; tako pjesnik Avhadi Maragi u je
dnoj pjesmi pria o tome da se Isus ne bi smirio sve dok se njegov iscrpljeni maga
ri ne napije vode, to je opet bio znak njegove plemenitosti.149 Openito se, meutim, m
agarac pojavljuje kao negativna slika. Preuzimajui jedan Sadijev stih, Goethe u Z
apadno-istonom divanu (knjiga izreka) pi e:
Sve da Kristov magarac iz Meke krene, ni ta bolji on zbog toga ne bi bio, ve sveudi
lj on magarcem ostao bi.
Rumi poput mnogih drugih ponavlja da se Isus, dodu e, uspeo na nebo, ali je njegov
magarac ostao na zemlji. S time je magareva uloga fiksirana: on je simbol osjeti
l-noga, materijalnoga. Magarci su od davnine bili poznati kao izrazito osjetilne
ivotinje; i kao to je stari vijek poznavao Apulejevu priu Zlatni magarac, tako i u
Ru-mijevu epu Mesnevija nailazimo na jednu nadasve grubu
149 Citirano kod Nurbaksha, Jesus in den Augen der Sufis.
Annemarie Schimmel
priu o magarcu. Zbog toga u Attarovu djelu Ildhindma kralj opominje svoga sina:
Gledaj, Isusa ako upoznati se mo e, tko e svoj ivot s magarcem dijeliti? Za to da bude
drugar magarev, kad s Isusom mo e u eliji biti?150
Umjesto magarcu slamu i sijeno nositi, mnogo je bolje Isusu slu iti.151 Uvijek izn
ova nailazimo u perzijskom pjesni tvu na ovakve opomene. Zna se da je Isus na takv
oj ivotinji jahao samo zbog skromnosti:
Iz poniznosti je Isus na magarcu jahao -kako bi inae jutarnji vihor na magarcu ka
o na vrancu jahao?152
Uvijek se, meutim, valja podsjetiti na to da "Isusu slina du a" nema ni ta zajedniko s
takvim stvorenjem.
Kako da magarac zna to Isus vrijedi? Kako da gluhi Davidov pojme pjev?153
Rumi stoga pita:

Attar, Ildhindma, gl. 2, br. 0 (Uvod). Rumi, Divan, redak 34718. Ibidem, redak 3
5583.
Sanai, Sair al- 'ibad, u: Mathnawihd, ur. Riza Mayil, Kabul, 1972., str. 189.
Du a koja ljubi s u icima veze nema. Treba li Isusa s magarcem u staju zatvoriti?154
On zatim opisuje svoj vlastiti polo aj.
Isus, Marijin sin, na nebo ode,
a srce ovdje mu ostalo.
Ja ostadoh na zemlji, a srce mije gore.
Tko slu i magarcu, svijetu, materiji, taj nema pojma o misterijima. Zbog toga maga
rcu ne bi trebalo nuditi tolike delikatne rijei Isusove "du e", pa ak ni slasne je-s
tvine Isusove, jer to su "bez sebe ostajanje" i "duhovna opijenost". Ovako uzdi e
Rumi:
Koliko li sam "du e" Isusove finih rijei magarcu u srce i du u usadio?156
Hakani to vidi ne to drukije, mo da i realistinije:
Dokle god je jeam sirov, samo je magareva hrana i ni ta drugo;
a kad je kuhan, napitak Isusov to je.157
Je li on ovdje htio aludirati na opojno djelovanje fermentiranog jema? To je vrlo
vjerojatno, jer se opojni napitak
154 Rumi, Divn, redak 12722, usp. takoer 11667, 34718.
156 Ibidem, redak 18524, usp. redak 31341.
157 Hakani, Divn, sr. 313.
Annemarie Schimmel
vi estruko pojavljuje u vezi s Isusom i magarcem: Rumi moli za duhovno vino "monah
a" (to je iskustvo povezano s Isusom kao simbolom du e), jer on "ni sijeno ni slam
u poput magarca ne voli". Isus, dodu e, u svojoj sveobuhvatnoj dobroti glupom maga
rcu zacijelo ne bi uskratio ni svoje fine slastice, ali nerazumna ivotinja od tak
vih delicija ipak vi e voli slamu na koju je navikla.158
Rumi katkada ipak gaji nadu da bi se i magarac bo anskom ljubavlju mogao preobrazi
ti:
Ako magarac bude Isusovo vino pio, mo da mu jednog dana dva krila narastu.159
Za takvu preobrazbu ipak je potrebna pomo Prvog Intelekta, kako to Rumi jednim Sa
naijevim stihom izra ava u djelu Fihi ma fihi:
Od Intelekta Isus perje uze i odleti na nebo. Da magarac perje ima, ne bi magarc
em bio.160
Vi estruko je, meutim, za zemlju vezani magarac to ga je Isus ostavio prilikom uzla en
ja na nebo u suprotnosti s Burakom, krilatim konjem na kojemu je poslanik
158 Rumi, Mathnawi.
160 Sanai, Divan, str. 497, citirano kod Rurnija, Fihi ma fihi, njem., str. 190.
Muhamed putovao na nebo. Kada Burak (ljubav) doe s neba, li it e se Isus (du a) toga m
agarca, dakako!161 A Bakli pita: "Kako mo e na Isusova magarca natovariti teret Bur
aka koji premjerava pravjenost?"162
Openito je upravo Rumijev jezik izvanredno grub, kada aludira na suprotnost izmeu
Isusa i magarca: mo e li se govoriti o Isusu i istodobno vonjati po magareoj mokrai?
163 Ali on ide i mnogo dalje:
Daleko neka bude pasje oko od bitke lavova!
Daleko neka je stra njica magarea od zipke Isusove!164
Ovakve primjedbe kulminiraju u pitanju:
Usna koja je stra njicu magareu poljubila -kako bi mogla slatki poljubac Kristov is
kusiti?165
Sam Isus ne jede halvu s ovog uzburkanog svijeta koji nije ni ta drugo nego staja
za magarce.166
Brigu za tijelo i zanemarivanje du e pjesnici stoljeima simboliziraju slikom Isusa
i magarca. Tako ve Sa-nai pi e u djelu Hadiqat:
Isus tvoje du e gladan je kao gavran, a magarac tvoj pre iva zrnje sezamovo.
161 Rumi, Divan, 30917.
162 Baqli, Sharh ash-shathiyat, 134, 430.

163 Rumi, Divan, redak 26025, usp. 9649.
Annemarie Schimmel
Du a ti je mr ava od besmislena blebetanja, a tijelo ti se usalilo od hvastava injenj
a.167
I ne bi stoga "kolibu mesarsku" trebalo smatrati mjestom za Isusa, kako u skladu
s drugim pjesnicima opominje Hakani.168
Opreka izmeu Isusa i magarca ne jenjava, a ovjeku iznovice sti u opomene: Gore se us
pni na nebo poput Isusa, sina Marijina, a magarca Isusova ostavi!169 Jer, ako "s
mrt magareva" te ko padne vlasniku, "za mene je to srea".
Kad magarac ode,
Isus mi dolazi u zagrljaj.170
A tko je neprijatelj Isusova daha, magarac je s lo im te njama...171
I konano, Gani Ka miri (u. 1653. u Ka miru) ironino obre ovu temu i, upozoravajui na usn
e ljubljenoga koji ljubitelje mo e o ivjeti svojim dahom ili uz pomo poljupca, ka e ovo
:
Sanai, Hadiqat, str. 376. Hakani, Divn, str. 330. Rumi, Divn, redak 20053.
Ibidem, 19073, usp. 1090, 9649. Tema izgubljenog magarca iji je gubitak zapravo d
obitak prozirnije Rumijevo pjesni tvo, rasvjetljujui njegovu te nju za napu tanjem mate
rijalnih interesa i usponom u duhovni svijet. Rumi, Divn, redak 28483.
ejh Muhammad Ikram, Armaghdn-i Pk, Karachi, 1953., str. 241.
Magarac je tko pred ivodajnim usnama ljubljenoga govori o Isusu.172
ISUS I BOJE
Pria na koju mistini pjesnici rado aludiraju govori o Isusu i njegovu umijeu bojadi
sanja odjee. U Priama o poslanicima itamo:
Marija ree Isusu: "Dijete, poi sa mnom; odvest u te k bojadisaru da izui zanat kojim t
ogod mo e zaraditi."
I tako ga ona odvede k bojadisaru, a ovaj ree: "Isuse, nalij vode u posudu, bojad
i i sve ove haljine i onda ih objesi na uzicu."
No on mu ni ta ne ree o bojama "koje su ljudi bili naruili". Isus je tako bojadisao
tu odjeu, i ovjesio je. Kad se majstor vratio i vidio to je Isus uinio, ree mu: "Mla
diu, ti si me upropastio i pokvario si ljudima odjeu."
Ree Isus: "Zapovjedio si mi da ih bojadi em, ali mi nisi rekao u kojim bojama." A o
nda ga upita: "Koje si vjere?" ovjek mu ree daje idov. Isus ree: "Onda govori: 'Nema
bo anstva osim Boga, a ja, Isus, njegov sam poslanik', pa onda mo e izvaditi haljine
u kojoj god hoe boji." Bojadisar uini tako, a onda izvadi sve haljine u eljenim boj
ama.173
Kisa'i, Tales of the Prophets, str. 333.
U poeziji se ovo udo esto povezuje s kuranskim izrazom "Bo ja boja" (sura 2, 138): I
sus po Bo joj moi mo e izbrisati razliku izmeu jednobojnosti i arenila. Svijet boja sam
o je koloristiki odsjaj ili privid bo anskog svijeta jednobojnosti to ga dose e istins
ki svetac.
Kad se, naime, ovjek odijeli od tih boja "I ue u Isusovo bure boja, stavlja on svo
je lice u 'Bo ju boju' da Bog ini ono to On hoe."174 Stoga Sanai opomnje tragaa:
Magarac je tko pred ivodajnim usnama ljubljenoga
Skini sa tijela sedmerobojni pla t,
bijelu haljinu kao Isus uzmi
da i ti kao Isus po vodi hoda ,
da putem hodi s mjesecom i zvijezdama!175
Iskustvo uda s bojama mo e se takoer primijeniti na prirodu; u proljee, kad je sva pr
iroda u arenoj rasko i poput kue slikara Manija, mjesec Hakanija podsjea na Isusovo ud
o s bojama.176 Vjerojatno je i jo koji pjesnik vidio Isusovo udo u tome kako iz je
dnobojnog bijelog zimskog snijega iznenada izviruju areni cvjetovi (na takav prim
jer, meutim, za sada jo nisam nai la).177
174 Rumi, Divan, 7375.

177 Vrlo je elegantna Hakanijeva tu aljka (Divan, str. 871) u kojoj on
ISUSOV HOD PO VODI
Sanaijeva napomena o Isusovu hodu po vodi odnosi se na udo koje se, dodu e, ne opis
uje u Kur'anu, ali se spominje u predaji. Isus je, tako se ka e, mogao hodati po v
odi. Svakako je to odjek njegova hoda po Geneza-retskom jezeru o kojemu izvje uje E
vanelje.
No ve se u ranim sufijskim tekstovima citira izriaj koji se pripisuje Muhamedu, a
u pobo nosti se ponavlja do danas:
Daje brat moj Isus imao vi e izvjesnosti (yaqin), hodao bi on i po zraku.178
To znai da je mrvica savr ene vjere nedostajala ak i najveem proroku prije Muhameda.
Fino obja njenje ovog Muhamedova izriaja ima Ruzbihan Bakli u djelu 'Abhar al- 'a igi
n:
tvrdi da ak i Isus koji je blizu suncu, zahvaljuji svom bojadisarskom umijeu, nosi
u tuzi crni pla t. I u tom smislu usporeuje Hakani sebe s Isusom i tvrdi da u svojo
j radnji ne mora imati nikakve boje (Divan, str. 251): on svoje djelo takorei stv
ara udesnim inom. Sarraj, Kitab al-luma', str. 115.
Budui da je on (Isus) sasvim postao du om, po ao je "duh Bo ji" ja ui na kopitaru na nebo;
no kako kopitar nije imao istu hranu kao konj Gospodareva jednobo -tva (Poslanika
Muhameda), nisu se uzdrmale nastambe dogaaja.179
Isus je, dakle, jo uvijek bio vezan na ne to zemaljsko, dok se Muhamed u svom apsol
utnom pristajanju uz jedinstvo odvojio od svega. Vi e puta spominjani "uspon" ne o
dvodi Isusa u najvi e nebo, nego - kako sa uenjem utvrujemo - samo u etvrto nebo.
Baqli, Shark ash- shathiyat, str. 121, 249.
ISUSOVO BORAVI TE U ETVRTOM NEBU
Uvijek se iznova spominje to etvrto nebo kao Isusovo prebivali te. Sunevo nebo je od
redi te gdje on ima svoje mjesto. Njegovo uznesenje na nebo rado se suprotstavlja
skonanju koje je zadesilo Karuna, biblijskog Koraha. Karun je u islamskoj tradici
ji poznat kao osobito bogat i pohlepan ovjek; on je, naime, sakupio toliko blaga
daje na kraju pod te inom toga blaga utonuo pod zemlju, pa je tako kontrast izmeu "
Isusove askeze i Karunove pohlepe" jedna od esto primjenjivanih retorikih figura.1
80 Sanai ka e u Hadiqat:
Budui da je Isusovo jelo do lo s neba, bija e tamo za njega napravljena i kua. I podig
ne on zbog toga glavu
Lijep primjer ovoga kontrasta svakako je Sanai, Hadigat, str. 443: Vidi askezu I
susovu i pohlepu Karunovu, o slavi onoga i o ovome bilo je reeno:
"Podigosmo" rafa'nd, na ljestvama vapaja (sura 19, 57), "Rascijepismo" (zemlju p
od njim) od ponora pohlepe (sura 28, 81). Rumi pjeva {Divan, redak 31319):
Karun je kao vr koji je si ao na dno bunara,
Isus na nebeskom krovu pokazuje zgodne ljestve od u adi.
k nebu, jer na zemlji ne imade prebivali ta. to ima isti duh s kuama? Peto je nebo Is
usov krov.181
Isusov uspon obja njava se time to je Isusova du a pripadala Bo jem prijestolju, pa e op
et boraviti u njegovoj blizini, jer:
Du a koja Bo jem prijestolju pripada ide k Isusu; du a koja faraonu pripada ide Karunu
.
Isus je skupa s Idrisom, Iljasom i Hidrom jedan od onih koji su ivi uzneseni na n
ebo, premda Hidr kao besmrtan ovjek neprepoznat veinom krstari svijetom, poma ui luta
licama. Isus se, meutim, uvijek iznova pojavljuje kao primjer za to da Bog mo e nek
og ovjeka uzeti k sebi kad god i kako god on to eli. Zbog toga pjesnik Rahman Baba
(u. 1711.) meu mnogim Stvoriteljevim udima navodi i ovo:
Tko se sa zemlje mo e popeti na nebo? Mogunost za to On Isusu dade!
Isus se u svom nebeskom boravi tu vi e ne mora brinuti za svijet. emu da i ta zna o vrui
ni i hladnoi? Tako je on u uzvi enoj mirnoi uzor istinskom bogoljupcu. Rumi pak iron
ino misli:
Sanai, Hadtqat, str. 417.
Annemarie Schimmel
Kakve veze sa Crkvom ima Isus koji je u etvrtom nebu?182

Ako je, dakle, vjerovati pjesnicima, Isus tamo ivi u istoj bla enosti, a Hafiz, koji
ba i nije skroman, tvrdi da su njegove pjesme dra esne do te mjere da ih pjeva Ven
era koja je u petom nebu, potiui tako ak i Isusa na ples....183
Rumi, Divan, redak 1283, 18388. Hafiz, Divan, str. 19, br. 7.
Treba takoer pomisliti na Rumija, Divan, redak 32607: Ako si dva-tri pehara od Me
sije "du e" popio, za to etvrto nebo ne prekorai ?
ISUS I IGLA
Mogli bismo se pak zapitati nije li udno, pa i paradoksalno, da Isus, "duh Bo ji",
ne boravi vrlo blizu Bo jeg prijestolja i da se ne prikazuje "sjedei zdesna Bogu"?
Sufije su za ovo imali obja njenje. Isusa, velikog asketa, koji je odbacio svoj pe
har, e alj, pa ak i uzglavlje od opeke, aneli su temeljito pretra ili prije nego to ga B
og uzdigne u nebo, otkriv i daje u podrubu svoga ogrtaa Isus nosio iglu. Ova se pria
javlja u najrazliitijim izvorima, a njenoj je omiljenosti vjerojatno pridonijelo
to to ju je u svome velikom djelu spomenuo i Gaza-li. Prvi koji je ovu priu i poe
tski oslikao bio je Sanai koji je umro 20 godina nakon Gazalija. U njegovu djelu
Hadiqat itamo:
Kada je Isus, duh Bo ji, uznesen bio, etvrto je nebo bilo vrlo lijepo ukra eno. Stvor
itelj i pokreta obaju svjetova zapovjedio je Gabrijelu da ga tamo ispita: "Dobro
ga pretra ite, da mo da ne posjeduje jo ne to od dobara svijeta." I dok se tako tra ilo,
nae se jedna igla u podrubu ogrtaa. Upita e ga: "Pa zbog ega ima kod sebe tu iglu?" "D
a stid svoj dobro pokrijem. Ja ne elim ukras, zadovoljan sam i s grubim krpama, a
ko
Annemarie Schimmel
nisam vladar. Dokle god nosim ovaj izno eni haljetak, trebaju mi igla i konac u ne
ke dane."
Svi oni reko e: "Ti si na Stvoritelj i sve to se dogodi, ti to zna . On u podrubu ogrt
aa ima iglu i ba ni ta drugo od ovoga svijeta." Odjeknu zov od Gospodara, Boga blago
ga: "Dajte mu da boravi na onom visokom mjestu. Miris vjere pu e iz toga tijela. S
tani te njegovo etvrto neka ostane nebo."
Da iglu tu nije posjedovao, blizu bi Bo jeg prijestolja sjedio. Smetnjom mu bila t
a igla, a on se zadovoljio onim mjestom; od mjesta blizine i veliajnosti ostao je
daleko, jer igla bija e njegovom nesreom.184
I Attar, dakako, poznaje ovu priu i u svojoj lirici esto na nju aludira, opominjui
sebe da bude oprezan, jer pored sve svoje Isusu sline ljubavi vidi on jo jednu igl
u i e alj na svome putu:
Dokle e iglom privr en biti? Ostavi svijet kao Isus!185
ka e se u jednom od njegovih gazela. Igla za zrelog mistika mo e, naime, postati vel
om. Za potpuno oduhovlje-no bie kakav je Isus siu na je igla opasna podjednako kao i
sva blaga Karunova. Stoga i Rumi ka e:
Kad u tu riznicu ue , slobodnu od vrata i prozora,
185 Attar, Divan, gazel str. 766; Attarov Divdn ima mnogo aluzija na iglu, kao n
a str. 97, 433, 498, 657 itd.
186 187 188
D ami, Divan; usp. Rumi, Divan, redak 27055. Hakani, Divan, str. 630.
Ibidem, str. 791, 491; i Rumi, Divan, redak 16671.
igla e tebi kao i Isusu biti zastor poput blaga Karunova.
Jedna takva igla - rei e D ami (u. 1492.) nekoliko stoljea kasnije - djeluje kao trn
u peti za himmat, duhovnu te nju.1861 najmanja vezanost na svijet s njegovim idoli
ma mo e za tragaa biti krajnje kvarna.
Na taj nain pria o Isusovoj igli postaje pjesnikim toposom. Meu srednjovjekovnim pje
snicima ova se slika vrlo esto javlja kod Hakanija koji u jednom osobito lijepom
stihu naznauje svoju neostvarljivu namjeru da napusti svijet:
Na a laa htjede otii sa svijeta, ali sam joj tjedan dana Isusovu iglu imao kao sidro
.187
Pjesnici 17. stoljea govore katkada o toj igli i dugom koncu to ga onda usporeuju s
"dugotrajnom nadom"; pravi sufija ne bi svoju nadu smio upravljati prema neemu to
se nalazi u budunosti, jer je on "sin trenutka" koji se nikad ne nada onome sutr
a. Tako Isusova igla i konac postaju velikim opasnostima na mistinoj stazi.188

Igla koja je bila kobna Isusu pojavljuje se i u svjetovnim suodnosima. Hakani, p
rimjerice, usporeuje uzak
Annemarie Schimmel
struk ljubljene s Isusovom iglom, ili pak misli da je i sam postao tanak kao ta
igla.189
Igla se zatim rado povezuje s ri ta-i Maryam, s posebno finim koncem to gaje prela
Marija.
Onima slijepa srca ne predajem Isusovu iglu; onima koji razderu zastor, Marijin
konac ne prodajem.
Tako ka e Hakani koji i u zatvoru jadikuje:
Tijelo mije dvostruko [tj. koncem povezano] kao konac Marijin,
a srce mi jednostruko kao Isusova igla. Ovdje sam vezane noge poput konca, kao to
i igla nogu Isusovu sputava. Za to je igla slina oku Ded d alovu te pribje i te nade u d ep
Isusovu?191
To znai da je igla jednooka kao i Ded d al koji se pojavljuje prije Sudnjeg dana, a I
sus e ga uni titi prilikom svoga drugog pojavka; igla je na taj nain do stanovite mj
ere simbol razornoga zla to ni Isusa nije ostavljalo na
189 Pohabanije je od Isusove igle moje tijelo, finije od Marijina konca njene/nj
egove su usne ka e Hakani u jednom gazelu, Divan, 564; usp. i njegovu kasidu, str. 107.
191 Gani Ka miri, u: Aslah, Tadhkira-i shu'ara-i Kashmir, ur. Sajjid H. Rashdi, 5
svezaka, Karachi, 1967. - 68., sv. II, str. 991.
miru. U tu slikovnu sferu zacijelo spada i esto uoljiva predod ba da ak ni Isus, udesn
i iscjelitelj, ne mo e uiniti da progleda "slijepo oko" igle (tj. iglena u ica). emu e
jo igla i konac, ako je ovjek na ao potpuno sjedinjenje?
Odbaci Isusovu iglu, spali Marijin konac!
To je elija sjedinjenja;
oni to tiho miruju nemaju tereta!192
Tako ka e Urfi (u. 1591.), dok Bakli u donekle ifriranu izriaju misli da je "o ivljena
kua" elija za one koji iglom Marijina sina iju svoj ogrta.193
192 Urfi, Kulliyat, ur. M. Javahiri, Teheran, 1957., str. 317.
193 Baqli, Sharh ash-shathiyat, str. 165, 510.
ISUS KAO MUHAMEDOV PRETEA
Koliko god da muslimani po tuju Isusa i dive mu se kao uzoru veliine i Bo je ljubavi,
oni ipak znaju daje on bio Muhamedov pretea, jer kako smo ve primijetili ime Ahme
d u suri 61, 6 bilo je shvaeno kao "Paraklet", a to znai daje Isus navijestio "sil
no Hvaljenoga". Isus je -tako to vrijedi za muslimana - onaj koji donosi radosnu
vijest o Muhamedu, kao to se nagla ava i u Baklijevu djelu na temelju izreke mueniko
g mistika Hallad a. Hilya donosi sljedeu priu:
Proe jedna ena kraj Isusa i ree: "Blagoslovljeno, Blagoslovljeno tijelo koje te nos
ilo i prsa koja te dojila!" Isus ree: "Ne, ve je blagoslovljen onaj koji ui u Kur'a
nu i slijedi ono to u njemu pi e."194
Na Isusovu ulogu navjestitelja istine islama upozorava i anegdota koju Ku airi pria
u svom poglavlju o snovima, gdje se Ali, Poslanikov brati i zet, pojavljuje kao
traga.
Ali ugleda u snu Isusa i ree: "Htio bih dati da mi se napravi peatnjak. to da na nj
emu napi em?" Isus ree:
194 Abu Nuaim, Hilya, sv. IV, str. 119.
"Napi i na njemu: 'Allah je onaj, osim koga nema drugog boga. (On je) apsolutni (s
talni) vladar, ist (od svih nedostataka) (sura 59, 23).' To je, naime, zakljuak ra
dosne vijesti."195
Jedan od najuzbudljivijih opisa Isusove uloge nalazi se u Attarovu epu Musibatna
ma, gdje traga tijekom 40-dnevne klauzure 36. noi u viziji do ivljava Isusa, na to mu
onda njegov duhovni uitelj razja njava Isusovu ulogu. Obja njenje zavr ava ve ranije sp
omenutom priom o Isusu i mrtvom psu. Rijeima koje se ovdje pripisuju Isusu pria sas
vim poja njava kako on tragaa upozorava na budueg poslanika koji se na ovom mjestu -
a to se esto javlja u literaturi - naziva imenom "Mustafa".

Putnik, mrtva srca, tra e' lijeka, doe polumrtav k "duhu Bo jemu". On ree: "Ti kog bie j
e isti duh, kog znamenje ' ivot iz ivota', ti koji si sveudilj posvema, od glave do
pete duh, posve, sav! Sunev sjaj - tek du e ti odsjaj je. Ti ruku pere vodom ivodajno
m, mjesto ti onkraj, dalje od tijela, bia; od tebe nikad ne bje e istijega. Kad ispu
ni te dah Milostivoga, sunce i jutro drugari su tvoji. 'Obojenost Bogom' ti si d
onio, iz bureta jedinstva ti si je iznio. Ku airi, Risala, poglavlje Ru'ya {Sari),
str. 52.
Annemarie Schimmel
'Obojenost Bogom' po tebi je na djelu. Gubave lijei , slijepima dao si vid, a tvoja
boja misterij je meni. Ne izmiem. Ja miris trebam tvoj. Ti svijete du a, du u meni d
aj! Ja pas sam, kost mi jednu daj. Izgaram ovdje u elji za ivotom, jer u tebi su s
lu ni tvo i ivot. Dooh, slugom svojim uini me ti. istim mi dahom novi ivot daj."
Za tren je samo oklijevao Isus, onda ga dahom svojim otrijezni i ree: "Oistit' se
od bitka mora ti, od sru enog sto graevina stvorit'. ist budi od bia i naslova svih, d
a nade istotu, spasenje takoer. Ostane 1' mrva 'bitka' na tebi, idolopoklonstvo na
putu je tvom. eli li svome sepstvu uminuti, svjetlo ti du e Mustafine treba, da po d
u e mu svjetlu knezom postane i vjeno spoznanja dostojan ostane . Ja to k'o vjesnik nje
gov sam do ao, nisam tu blagovijest posve dovr io. K vratima mu poi - to je blagovije
st, prahom mu postati - to je oi enje!"
I doe putnik k svome uitelju i ispria mu sve to to je uo.
Uitelj ree: "Da, zbilja, Isus je u milosti, dobroti, istoti uzoran. Jer po ten je, ot
rov vidje kao lijek; jer ist je, sve je istim vidio!"196
Attar, Musibatnama, gl. 36, Uvod.
ISUS UIBN ARABUEVOJ TEOZOFIJI
Ako je Isus za ranoislamske mistike i askete bio model asketskog ivota, bio je on
u djelima mistinih pjesnika koji su preuzimali i ukra avali stare legende uzorno o
lienje dobrote i istote, dok je u pjesni tvu openito postao simbolom ljubljenoga koji
s pomou svoga u nadi eljkovanog poljupca od e nje polumrtvu ljubitelju udahnjuje nov
i ivot. No on je takoer bio duh koji se kontrastira s prolaznim materijalnim ivotom
.
U svojim uznositim teozofskim spekulacijama daje mu Ibn Arabi posebno mjesto. Ib
n Arabi, roen 1165. u Mur-ciji i nakon dugih putovanja umro 1240. u Damasku, osta
vio je iza sebe - bez obzira na stotinjak manjih djela - dva glavna djela, Futuh
dt al-makkiyya {Knjiga duhovnih osvajanja Meke) gdje u 560 poglavlja priopuje obj
ave to ih je primio u trenutku prosvjetljenja preobrazbe Kabe u Meki, te Fusus al
-hikam {Dragulji poslanike mudrosti), djelo nadahnuto poslanikom Muhamedom, a don
osi tumaenja posebnog statusa svakog od 27 proroka (poslanika) koji su mu prethod
ili. Njihov je nauk bio upotpunjen Muhamedom, zadnjim Bo jim Poslanikom i "peatom p
roroka".
Isus u tom kompliciranom sustavu igra izvanredno va nu ulogu, stoje razvidno iz st
udija koje su u najnovije
vrijeme posveene Ibn Arabiju. Njegov ivotopis iz pera Claude Addas pod naslovom La
quete du Soufre Rouge, odnosno Potraga za crvenim sumporom (najva nijim sastojkom
u alkemiji), uvijek se iznova vraa na Isusovu ulogu u vezi s ovim velikim mistini
m misliocem, pa bi bilo po eljno kada bi Claude Addas ili njen otac Michel Chodkie
wicz napisali sa eto djelo o Isusovoj i Marijinoj ulozi, jer se radi o temi koja s
e u njihovim djelima uvijek iznova pojavljuje.
Ovdje se mogu istaknuti samo neke va ne toke. Osobito je pritom itanja vrijedno pogl
avlje o Isusu u djelu Fusus al-hikam, iako je pro eto brojnim teorijskim napomenam
a. Evo u nastavku prijevoda nekih sredi njih reenica:
Od vode Marijine ili Gabrijelova daha, u liku ljudskom, stvoren od gline, tako s
e oblikovao duh u biu, oi en od svekolike prirode, koja se Sid d in naziva. Zbog toga je
njegov ostanak tako dugo trajao na zemlji, barem tisuu ljeta i vi e. Duh od Boga, a
li ne od drugih, tako je on o ivljavao mrtve, od gline je ptice stvarao, dok posve
nije bio sa svojim Gospodarem povezan, djelujui kroza nj u dubini, u visini. Bog
ga je oistio u tijelu i izbistrio u duhu, uiniv i ga u stvaranju jednakim Sebi.
Tako poinje poglavlje o Isusu, a najva nija toka na koju se Ibn Arabi uvijek iznova
vraa injenica je da je Isus po usaenoj mu rijei Bo joj, po duhu Bo jem, inio uda - kao
e uvijek iznova u Kur'anu upozorava
Annemarie Schimmel
na to daje lijeio bolesne i o ivljavao mrtve "s Bo jom dozvolom".
Kada se vjerni duh, to jest Gabrijel, prikazao Mariji "potpunim ovjekom" (usp. su
ru 19, 16), umisli ona sebi da je to neki mu karac koji je htio s njome lei. Zamoli
ona Boga za za titu od njega, i to sasvim i potpuno, daje Bog od njega oslobodi,
jer je znala da ne to takvo nije dopu teno. Iskusi ona tako potpunu prisutnost s Bog
om, a to je "nevidljivi duh". Da je on u tom asu dahnuo u nju, a da je u takvom s
tanju bila, Isus bi se pojavio takvim da ga nitko ne bi mogao podnositi zbog nje
gove tvrde naravi (koja se iz toga) stanja njegove matere (obja njava). No kad joj
on ree: "Ja sam samo poslanik tvoga Gospodara", do ao sam, "da ti poklonim istoga d
jeaka" (sura 19, 18), opusti se ona iz te skutrenosti i grudi joj se ra iri e. U tom
joj asu on udahnu Isusa. Gabrijel prenese rije Bo ju na Mariju, kao to i prorok rije B
o ju zajednici prenosi. To je njegov govor: "A Svoju rije on polo i u Mariju - od Duh
a Svoga." I veselje nastade u Mariji, a tijelo Isusovo bi stvoreno iz zbiljske v
ode Marijine i hipotetine vode Gabrijelove... i pojavi se on u ljudskom liku radi
majke svoje i jer se Gabrijel u ljudskom liku prikazao, a to stvaranje na ljuds
ki nain dogodilo se po uobiajenu redu... I pokazao se Isus, o ivljavao je mrtve, jer
duh je Bo ji bio, jer o ivljavanje Bogu pripada, dah Isusu kao to je neko dah pripada
o Gabrijelu, a rije Bogu. To stoje Isus budio mrtve bija e stvarno o ivljavanje, kao t
o se njegovim dahom pokazalo kako se iz oblika majIsus i Marija u islamskoj mistici
Poglavlje teorijski tumai Isusovu ulogu jo i dalje; za uenog je autora Isus bio vi e
od onoga to se prepoznaje
ke svoje pojavio. Ali je o ivljavanje bilo i hipotetino, jer (inilo se) da od njega
dolazi, a u stvarnosti je samo od Boga dolazilo...
Isus je u poniznosti i ao dotle da se njegovoj zajednici zapovijedalo: "Dok ne dad
nu d izju svojom rukom, poni eni" (sura 9, 30), a onaj koga netko po jednom obrazu u
dari neka i drugi obraz okrene, ne uzvraajui i ne tra ei odmazdu.
Dolazi mu to od strane majke njegove, a ta je ena smjerna i ponizna, jer mu u je kr
eposno i utilno podlo na...
Snaga o ivljavanja i odrje enja (ibra) dolazi odatle to je Gabrijel u nju dahnuo u li
ku mu karca. I Isus je o ivljavao ljudske mrtvace. Da Gabrijel nije do ao u ljudskom n
ego u kojem drugom liku iz elementarnih bia poput ivotinja, biljaka ili minerala,
mogao bi Isus o ivljavati samo ono to se pokazivalo u takvom liku. Da se pak Gabrij
el bio pojavio u svome presvijetlom liku izvan elemenata i supstancija, ne napu ta
jui svoju (nebesku) narav, Isus bi tada mogao o ivljavati mrtve samo u toj presvije
tloj naravnoj formi, ali ne u formi to se sastoji od elemenata u ljudskom liku ( to
gaje on od) svoje majke (dobio).
A katkada se govorilo kada je o ivljavalo mrtve: "On i ne on." (To znai da on to na
oko ini, ali u stvarnosti to ini Bog, tako da onaj koji stvarno djeluje ostaje skr
iven.)
Annemarie Schimmel
iz njegovih rijei u Fusus al-hikam: Isus je bio njegov prvi zbiljski duhovni uitel
j, a on pi e: "Obrnuo sam se [tj. pokajao sam se zbog svoga dosada njeg ivota] 'aldya
dihi, po njegovoj i u njegovoj ruci", a to e rei da je on bio njegov pravi duhovni
uitelj kojemu se u dlan zakleo na vjernost pa je tako bio iniciran na putu vjere
. Mladi traga dalje pria:
On je za mene molio da u vjeri na ovom i na onom svijetu postojan ostanem i nazv
ao me svojim ljubljenim prijateljem; zapovjedio mi je vje bati askezu i izolaciju.
Ibn Arabije osjeao daje taj njegov prvi duhovni uitelj "bio prema njemu beskrajno
mio i ni na trenutak ga nije zapostavljao", a on je jasno osjeao daje bio pod za ti
tom Isusa, Marije i Muhameda.
udnovate su mu se stvari dogaale po njegovu vlastitom svjedoanstvu, zahvaljujui Isus
ovu duhovnom utjecaju; odmah je dosegnuo mistino odredi te Kadiba al-bana, legendar
nog prijatelja Bo jeg koji je mogao poprimiti najrazliitije likove.
Nije se Ibn Arabi odlikovao samo izravnom poveza-no u s Isusom: jedan od najutjecaj
nijih duhovnih voa koji je u Ibn Arabijevu razvitku igrao va nu ulogu bio je nepism
eni Urjabi - i kod njega je mladi traga prepoznao da je ivio "do nogu Isusovih". I
jo vi e! Prilikom hodoa a u Meku bilo mu je jasno da ar-rukn al-yamdni, jugoistoni ugao

Kabe, duhovno pripada onome koji je "na srcu Isusovu", a tko poznaje sredi nju ul
ogu koju rukn
al-yamani ima u islamskoj tradiciji, razumije to to pripisivanje znai. U Meki je I
bn Arabi spoznao daje Isus najpotpunija manifestacija "Muhamedove svetosti", a s
vaki poslanik ima udjela u odreenom aspektu zadnjeg poslanika Muhameda, pa ako je
Muhamed po Kur'anu "peat poslani tva", onda se Isus (a odatle i njegov bliski prij
atelj Ibn Arabi) pojavljuje kao "peat Bo jeg prijateljstva". Posebno je u povezanos
ti s time jedna Ibn Arabijeva vizija po kojoj je u 'alam al-misdl (mundus imagin
alis) ugledao poslanika Muhameda. Desno od njega stajao je njegov prvi nasljedni
k Abu Bakr, lijevo od njega njegov drugi nasljednik, strogi Omar, zatim trei i etv
rti kalif, Osman ibn Affan i Ali ibn Abi Talib, bili su takoer prisutni. "Peat" (s
vetosti) Isus sjedio je pred njim prekri enih nogu i govorio o povijesti ena. Posla
nik je - tako je to vidio Ibn Arabi - ugledao njega (tj. Ibn Arabija) iza "peata"
(a to je Isus), "jer su njegov i moj status tako slini", pa on ree: "Ovaj je ovjek
tebi jednak, sinje tvoj i prijatelj tvoj."
Ovakve ne osobito skromne vizije ine se tipinima za Ibn Arabija s njegovim sveobuh
vatnim duhovnim zahtjevima, iako se trijeznom itatelju - bio on musliman ili kr anin
- ipak ne ine posve prihvatljivima.
Za Ibn Arabija je Isus "pravi Muhamedov sljedbenik", pa e se on zbog toga na kraj
u vremena ponovno vratiti i - kako je ve spomenuto - sudit e ljudima po Muhamedovo
j tradiciji. Bog e njime opeatiti "vee prijateljstvo Bo je": "On je duh Bo ji i rije Bo j
, a rijei istinske stvarnosti nikad se nee iscrpiti."
Annemarie Schimmel
Tako se Isus u velikoj misaonoj graevini ovog srednjovjekovnog mistika zapravo po
javljuje kao ono to izrie Ivanovo evanelje, on je Logos, bitno je Rije i dah Bo ji i p
rema tome isti Duh.
Neobino je da je Ibn Arabi pri svome usponu na nebo Isusa i Ivana Krstitelja sreo
u drugom, a ne u etvrtom nebu, kako se to istie u drugim tradicijama (gdje lokali
zira Idrisa koji je takoer iv uznesen na nebo). Isus pritom pria posjetitelju da nj
egova sposobnost o ivljavanja mrtvih dolazi od njegove duhovne naravi koju je dobi
o od Gabrijela, kada se on ukazao njegovoj majci Mariji. Ove su misli zatim teor
ijski razraene u ve citiranom poglavlju djela Fusus al-hikam.
i
ISUS U SNU
U jednoj poznatoj predaji ka e se da je poslanik Muhamed u snu vidio Isusa kojega
je opisao kao nadasve lijep i svijetao lik, dok je Ded d ala kao Isusova eshatolo kog
protivnika do ivio kao ru nu pojavu. Ako je ak i sam Poslanik tako pozitivno sanjao o
Isusu, naravno je da Isusova javljanja igraju ulogu i u tumaenju snova; nasuprot
kratkim napomenama u klasinim zbirkama koje se pripisuju Ibn irinu (u. 728.) i ml
aem Ibn ahinu (u. 1468.) u velikom je abecedno rasporeenom leksikonu snova arapskog
sufije Abdulgani al-Nablusija (u. 1731.) snu o Isusu posveen velik odjeljak (Ta'
tir al-andm ft ta 'btr al-manam, Kairo, godina nepoznata, II, str. 75 -76). Unat
o stanovitim ponavljanjima, ine mi se njegova tumaenja dovoljno zanimljivima da se
ovdje pojave u prijevodu, jer pokazuju kako je pobo ni musliman zami ljao Isusa i ko
je ideale s njim povezuje; umijee lijeenja pritom je u sredi tu pozornosti.
Isus - Bog neka ga blagoslovi i spas mu dade! Kad netko njega u snu ugleda, onda
je to blagoslovljen ovjek s mnogo dobra i s mnogim putovanjima to ih obavlja da u
godi Bogu; on postaje pobo an i sklon askezi, onaj
Annemarie Schimmel
koji je zadovoljan s malim i kojemu se daruje znanje lijeni tva.
Ka e se: Tko u snu vidi Isusa, nee ga te godine zadesiti ni ta opako, a ako za neim te i
, dosegnut e to i biti u tome spretan.
Tko vidi Isusa u snu, postat e asket, zemljom hodajui, a spa en e biti iz svega ega se
ljudi boje. Onomu tko ga esto vidi darovat e se umijee lijeenja, a u njegovo doba n
ee mu biti ravna takmaca. A tko ga vidi u gradu ili u d amiji kako tamo promatra lj
ude to se nalaze u lo em polo aju i ku nji, bit e oni iz toga spa eni, jer on je duh Bo ji
Bo je milosre, a kad se izlijee i ozdrave, ostat e tako. A ako skupa s njime bude i
mati njegova, onda je to silan Bo ji znak koji e se na tom mjestu pokazati.
A tko vidi da se preobrazuje u Isusov lik ili oblai jedan od njegovih pla teva, bav
i se tada njegovom potrebom kako je to za njega ispravno: Ako je monik, mo e mu bit
i jo vea, a ako je uenjak ili sluga Bo ji, bogatu e korist on tada imati, a kreposti n
jegove postat e oitima; ako je lijenik, postat e slavan i velik uspjeh imati. A ako
ga netko u snu vidi, siguran e biti, ako se neega boji. Pogled na Nj upuuje na ast i
mo blagoslova, a ako ga bolesnik vidi, bit e spa en i nai ozdravljenje, ali ako vidi
daje i sam bolestan, to onda sluti na smrt.
Vidjeti njega u snu upuuje na to da e se dogoditi ne to emu se ljudi ude kao i na to d
a e nastupiti pravednost i blagostanje.
Isus i Marija u islamskoi mistici
Sanja li trudnica Isusa, rodit e djeaka koji e lijenikom postati.
Vidjeti Isusa u snu upuuje [takoer] na sumnje u vjeri i na razliku u govoru; jer id
ovi reko e: "Mi smo ubili Mesiha Isaa, sina Merjemina, Bo jeg Poslanika", a Bog ka e:
"Nisu ga ubili niti objesili" (sura 4, 157); kr ani pak ka u: "Mesija je Sin Bo ji", a
Bog ka e: "Bogu ne treba da uzima Sebi sina" (sura 19, 35).
Ponekad njega vidjeti u snu upuuje na to da se pojavljuju ljudi iz njegove vjersk
e zajednice, a ako je onaj koji sanja obrtnik ili netko tko se medicinom bavi, i
ma on od toga koristi i poslovi mu bivaju laki, a on profitira od svoga zvanja.
Ponekad je onaj koji sanja bio izlo en sumnji, ali se od toga oslobaa, a nekad su s
e o njemu i njegovoj materi priale la i. Kad ga vidimo s njegovom majkom, to onda z
nai da e se u gradu gdje ih oboje vidimo pojaviti znak Bo ji. Ponekad vienje oboje nj
ih u snu upuuje na brige, neugodne dogaaje i klevete zbog bezobraznosti, ili pak n
a prelazak iz jednog mjesta u drugo; ponekad vienje oboje njih upuuje na pojavljiv
anje udesnih stvari.
Ponekad sanjati Isusa upuuje na dobru vijest, jer je on navijestio dolazak na ega P
oslanika, a ponekad na gnjev i tvrdou protiv velikih, jer oni koji su "htjeli jes
ti sa sofre" (usp. suru 5, 116 f.) nisu vjerovali u [njegovo pojavljivanje] ni u
Isusa. Bili su tada u svinje pretvoreni, kao to su u majmune pretvoreni Mojsijev
i pristalice koji su prekr ili zapovijed subote. Ponekad san upuuje na izvanredno v
eliku sreu od strane suputnika i uenika [onoga koji sanja].
Annemarie Schimmel
Ako malo dijete vidi Isusa u snu, raste upola kao mudrac i odgaja se u krilu svo
je majke, a ivjet e kao pobo an i uen ovjek. San o Isusu upuuje na seljenje iz Egipta u
Siriju i obrnuto.
Vidi li ga netko tko je sasvim nepoznat, upuuje to na dobar ishod [njegova rada],
jer e Isus na kraju vremena sii s neba, ubit e Ded d ala i zemlju ispuniti pravedno u i
obrotom onako kako je sada ispunjena nepravdom i tiranijom. Kada Isus u snu side
u neko mjesto, to onda znai da e tamo vladati pravednost i da e se pojaviti blagos
lov, da e nevjernici stradati, a vjernici pobijediti.
DJEVICA MARIJA
Tko u eliji Nevidljivoga kontemplira, bit e poput Marije po Duhu Svetom trudan Isu
som svoje ljubavi.197
Tako govori perzijski mistik Ruzbihan Bakli, upuujui time na to kako je Marija u i
slamskoj tradiciji postala simbolom ljudske du e, du e koja je milo u Bo jom uzmogla poro
diti najveu mudrost.
Ne igra Marija va nu ulogu samo u mistinoj tradiciji nego i u opoj predaji i pobo nost
i, pa se sve do danas mo e promatrati kako pobo ni Turci s osobitim tovanjem posjeuju
navodni Marijin grob na Bulbuldagu blizu Efeza. Kur'an je kao jedinu enu spominje
po imenu, slave je i hvale razne predaje, a ime joj se uvijek iznova pojavljuje
u knji evnosti, pa je tako bilo mogue da izvrsna ena, osobito u mogulskoj dinastiji
u Indiji, bude ovjenana poasnim naslovom Maryam-zamdni (Marija svoga doba), a to
je naslov to ga je, uostalom, ve Ha-kani primjenjivao za gospoe u kui irvanskog aha. U
tradiciji koju prenosi strogi teolog Ibn Hanbal (u. 855.) Marija se oznaava kao
jedna od etiriju najboljih ena koje su ikada ivjele, a njen visoki polo aj posebno se
197 Baqli, Sharh ash-shathiyat, str. 382.
Annemarie Schimmel
nagla ava u svetakim ivotopisima to ih je Attar sroio u djelu pod naslovom Tazkirat al
-awliyd, gdje se ka e da e Bog na Sudnji dan u raj pustiti ljude i uzviknuti: "Ya'r
-rid- alV (O, mu evi!), a prvi ovjek koji e ui bit e Marija, jer je ona uzvi enija od svi
ostalih ljudi, mu eva i ena.198
Nije li je Bog odabrao da bude istafd (sura 3, 42), uzvisiv i je tako nad sve ene s
vijeta? Kako je ve spomenuto, ona i njen sin Isus po predaji su jedini ljudi koje
prilikom roenja nije dodirnuo ejtan.
O njenu visokom rangu i udima o kojima se u vezi s njom govori - od tajanstvenog
hranjenja u njenoj izbici pa sve do njene utnje - teolozi su odavno raspravljali.
Jesu li njena uda veliajna uda kardmat, kakva su se dogaala svecima, ili su to pror
oka uda mu'gizdt (mud ize)'?
Je li Marija svetica, waliyya, ili je po rangu ak na-biyya, proroica koja, dodu e, n
ema zakonodavnu vlast kao stoje ima njen sin Isus koji je rasul, Bo ji Poslanik. V
eina teologa odbija mogunost da je bila proroica, ali strog mislilac kao stoje Ibn
Hazm (u. 1064.) u panjolskoj joj je priznao proroku ast.199
Kur'an u suri 3,35 ff. iscrpno donosi pretpovijest Isusova roenja:
(Sjeti se, Muhammede) kada je rekla Imranova ena: "Moj Gospodaru, ja Tebi zavjetu
jem ono to je
'Attar, Tadhkirat al-auliy, ur. E. G. Browne, 2 sveska, London -Leiden, 1905., 19
07.
Grmlich, Die Wunder der Gottesfreunde, str. 75 ff.
u mojoj utrobi, da (iskljuivo) Tebi slu i, pa primi od mene (ovaj zavjet)\ Samo Ti u
je (molitve moje) i zna (namjere moje)."
Pa kada je rodila nju (ker) ree: "Moj Gospodaru, ja sam rodila ensko." A Bog najbol
je zna to je ona rodila. "Mu ko nije kao ensko. Ja sam joj dala ime Merjem i stavlja
m nju i njen porod pod Tvoju za titu od prokletog ejtana."
Njezin Gospodar (Allah)je lijepo primio nju (Pod Svoju za titu), uinio da lijepo uz
raste i stavio je pod starateljstvo Zekerijja-a. Kada god bi joj Zekerijja u ao u
mihrab, na ao bi kod nje hranu. (Tada bi) rekao: "O Merjemo, odakle ti (dolazi) ov
o?" Ona bi odgovorila: "Ovo je od Boga; zaista Bog opskrbljuje koga hoe, bez rauna
(neizmjerno),."
Prostor u kojemu je Marija kao dijete rasla po predaji je bila elija u jeruzalems
kom hramu. Ona se u Kur'anu oznaava kao mihrab, a to je rije koja se inae upotreblj
ava za oznaavanje ni e za klanjanje u d amiji. Zbog toga se ovaj kuranski ajet esto na
lazi ispisan na d amij-skim mihrabima. Ono to je Zaharija na ao kod Djevice bili su z
nakovi budueg proroka Isusa koji je inio da se pojavljuju "ljetni plodovi zimi, a
zimski plodovi ljeti".200 Zaharija kojemu je sudbina odredila skrbni tvo nad Marij
om, a bio joj je i roak, zazvao je Boga da mu daruje edo; kada je posumnjao u sna nu
poruku anela koji su njemu i njegovoj neplodnoj eni obeavali sina,
200 Ibidem, str. 39, na temelju jednog ijitskog izvora.
Annemarie Schimmel
bio mu je nametnut trodnevni zavjet utnje. Potom slijedi pria o tome kako aneli dol
aze k mladoj Mariji i oslovljavaju je (sura 3,43 ff.):
"O Merjemo, budi pokorna svome Gospodaru, ni-ice padaj (predNjim) i saginji se (s
edu i ruku'ini) s onima koji se saginju (predNjim)\" (...)
0 Merjemo, Bog ti alje radosnu vijest s jednom rijeju, (a to je) da mu je (ime) Me
sih Isa, sin Merje-min, ugledan (i) na ovom i na buduem svijetu, i (bit e) od ljud
i bliskih (Bogu).
1 razgovarat e (Isa)s ljudima (kad bude) u kolijevci i kao odrastao ovjek, (a bit e
) od najboljih ljudi."
Ree (Merjema): "Moj Gospodaru! Kako u ja imati dijete, a (nijedan) me ovjek nije ni
dohvatio." Ree (Bog): "Tako (e to biti). Allah stvara to hoe. Kada ne to odlui, samo m
u rekne: 'Budi!' i ono bude."
A onda slijedi Isusov govor o njegovoj ulozi meu djecom Izraelovom i o udima koja i
ni po Bo joj snazi. Marija "koja je sauvala svoju nevinost" (sura 21, 91) i koja "j
e bila u pokornosti" (sura 66, 12), hvalila je Boga to mo e ostati djevicom, ali jo
j se onda - kako izvje uje Kur'an - ukazao Gabrijel "potpunim ovjekom" (sura 19, 16)
. Najljep i prikaz ovog dogaaja pru a nam Rumi u svom epu Mesnevija:
Marija vidje u hamamu svom kako joj divan, ushieni lik
pred oima se D ibril uspravi,
taj vjerni duh, k'o mjesec, sunce - blista,
ljepotan, bez vela kao tren
na istoku kad sunce rodi se.

Tad drhtaj njenim udovima proe,
jer naga bje, u strahu od sramote.
Jusuf bi mog'o spazit' ljepotana;
na ruci rez mu, k'o neko u ena!
Izraste poput ru e livadske,
k'o slika u snu to srce napusti.
Merjema klonu nemono i ree:
"U za titu se Bo ju bacam sva."
Jer svikla tako ona, netaknuta,
Nevidljivom da teret preda sav;
jer spoznala je: kratko traje svijet,
mudro se Boga prihvati k'o zida,
u smrti da joj bude utvrda,
da du manin joj cilj ne pokvari.
Nakon stanovita otklona nastavlja pjesnik priu:
"Ta ne krij se od uzdanika tog!" To ree on i svjetlosti trak s usta mu sti e u dvor
e nebeske "Od bitka mog nebitku bje at e ! U nebitku sam knez i zastavnik. U nebitku
je meni dom i stan, pred Djevicom sam samo slika sad. Ja mlaak sam i san u srcu t
vom, a nastavi li se u srcu san,
Annemarie Schimmel
on s tobom bit e, gdje god bila ti, al' nikad nije slika isprazna to poput ru na jut
ra potone. Ja, pravo jutro, Bo jeg svjetla trak, svjetla to nikad ne gasi ga no."201
Marija je povjerovala andelovim rijeima, ne zahtijevajui od njega dodatne znakove,
za razliku od Zaharije koji je posumnjao u rije Bo jega glasnika. To nju ini uzvi eni
jom od drugih ljudi, jer je, potpuno usmjerena na Boga, vjerovala u nijemom uenju
- tako se u islamskoj tradiciji izra ava Djeviinfiat. U oba sluaja, meutim, u usli enju
Zaharijine molitve i Djeviinu porodu, pokazuje se Bo ja mo da stvori ne to, ne potreb
ujui nikakve sekundarne uzroke, pri emu je presudna Njegova stvaralaka Rije.
Kur'an spominje srodstvo izmeu Isusa i Zaharijina sina Ivana, ali se ini da je sam
o Rumi opjevao prizor u kojemu se pripovijeda o susretu Marije i Ivanove majke E
lizabete u vrijeme njihove trudnoe. injenica da on tom prigodom odbacuje prigovore
onih koji sumnjaju, ne nalazei nikakvih tragova takva susreta ni u Kur'anu niti
u tradiciji, mogla bi ii u prilog originalnosti njegove prie na ijem kraju on upozo
rava na njen unutarnji smisao; najva niji su pritom duhovni susret i duhovno motre
nje.
201 Rumi, Mathnawi, III, redak 3700 ff.; usp. Divan, br. 2807: Ako ti se du a bar
na tren okupa u zastoru Njegove ljubavi, vidjet e kako e kao Marija od da ka Isusa je
dnog roditi.
Mariji ree Ivanova mati, skromno, prije nego to ga rodi: "Jasno vidjeh ja u tebi K
ralja, k najveima od proroka spada, jer spram tebe kada stadoh ja, prignu mi se u
utrobi edo. Neroeno prignulo se tvome tako da u tijelu bol outjeh." Marija ree: "I
ja u nutrini outjeh da edo mi se prignu..."
Prigovor
Lude ka u: "Ne pi i tu priu; sve je to tek pusta la i varka. Marija, trudna, ni s kim
nije bila, ne vrativ i se, grad je napustila, osta edna tako izvan grada tek nakon
poroda se vratila. Kad rodi ga, u naruje ga uzme i kui svojoj njega donese. Kako d
a mati je Ivanova vidi i da to takvo onda ispria?"
Opovrgavanje prigovora
Znate li: njima nadahnuta znanja i skriveno je svagda prisutno; Mariju uzmogla j
e susresti Ivanova mati, od pogleda skrivena,
Annemarie Schimmel
on s tobom bit e, gdje god bila ti, al' nikad nije slika isprazna to poput ru na jut
ra potone. Ja, pravo jutro, Bo jeg svjetla trak, svjetla to nikad ne gasi ga no."201
Marija je povjerovala anelovim rijeima, ne zahtijevajui od njega dodatne znakove, z
a razliku od Zaharije koji je posumnjao u rije Bo jega glasnika. To nju ini uzvi enijo
m od drugih ljudi, jer je, potpuno usmjerena na Boga, vjerovala u nijemom uenju tako se u islamskoj tradiciji izra ava Djeviin fiat. U oba sluaja, meutim, u usli enju
Zaharijine molitve i Djeviinu porodu, pokazuje se Bo ja mo da stvori ne to, ne potrebu
jui nikakve sekundarne uzroke, pri emu je presudna Njegova stvaralaka Rije.
Kur'an spominje srodstvo izmeu Isusa i Zaharijina sina Ivana, ali se ini da je sam
o Rumi opjevao prizor u kojemu se pripovijeda o susretu Marije i Ivanove majke E
lizabete u vrijeme njihove trudnoe. injenica da on tom prigodom odbacuje prigovore
onih koji sumnjaju, ne nalazei nikakvih tragova takva susreta ni u Kur'anu niti
u tradiciji, mogla bi ii u prilog originalnosti njegove prie na ijem kraju on upozo
rava na njen unutarnji smisao; najva niji su pritom duhovni susret i duhovno motre
nje.
201 Rumi, Mathnawi, III, redak 3700 ff.; usp. Divan, br. 2807: Ako ti se du a bar
na tren okupa u zastoru Njegove ljubavi, vidjet e kako e kao Marija od da ka Isusa je
dnog roditi.
Mariji ree Ivanova mati, skromno, prije nego to ga rodi: "Jasno vidjeh ja u tebi K
ralja, k najveima od proroka spada, jer spram tebe kada stadoh ja, prignu mi se u
utrobi edo. Neroeno prignulo se tvome tako da u tijelu bol outjeh." Marija ree: "I
ja u nutrini outjeh da edo mi se prignu..."
Prigovor
Lude ka u: "Ne pi i tu priu; sve je to tek pusta la i varka. Marija, trudna, ni s kim
nije bila, ne vrativ i se, grad je napustila, osta edna tako izvan grada tek nakon
poroda se vratila. Kad rodi ga, u naruje ga uzme i kui svojoj njega donese. Kako d
a mati je Ivanova vidi i da to takvo onda ispria?"
Opovrgavanje prigovora
Znate li: njima nadahnuta znanja i skriveno je svagda prisutno; Mariju uzmogla j
e susresti Ivanova mati, od pogleda skrivena,
Annemarie Schimmel
i sklopljena oka prijatelja vidi , a ko a pro ima je kao mre a. Sve i da ni ta nije vidjel
a, smisao prie shvati bar ti, ludo!202
O duljini Marijine trudnoe postoje razliite predaje; ini se daje veinom uvrije eno tra
janje od est mjeseci, a neki mistino nadobudni egzegeti govore i o mnogo kraem vrem
enu, pa ak i o gotovo neposrednom slijedu poroda nakon navje taja, jer Kur'an ne sp
ecificira kako je Djevica provela vrijeme prije nego to je osjetila pribli avanje p
oroda.
Iznovice spominjan dogaaj u kuranskoj pripovijesti jest to da se u trudovima uvij
ek hvatala za deblo jedne suhe palme koja ju je potom zasipala slatkim datuljama
, ime je to udo postalo sredi njim mjestom predaje. "O ivljavanje" suhog stabla rado s
e usporeuje sa injenicom da je neplodna Zaharijina ena uzmogla roditi dijete - pror
oka (to je, naime, Ivan po islamskom shvaanju); i to su upozorenja na neobja njivo
Bo je djelovanje.
Marija u mistinoj predaji postaje simbolom iste du e ili ak istog srca to zatrudnjuje o
d duha Bo jega. U jednom zanimljivom stihu Rumi usporeuje dar koji joj je do ao iz ne
vidljivoga, a to je Isus koji donosi ama-net, zalog to ga je Bog povjerio ovjeku,
a spominje se u suri 33, 72: duh Bo ji, utjelovljen, a jedino ga je ovjek mogao pri
miti.
202 Rumi, Mathnawi, sv. II, redak 3602 ff. '
Rumi poput svih drugih egzegeta takoer zna da je neophodno ne to odreeno, kako bi Ma
rija, ljudsko srce, mogla zanijeti Isusa, a to su jad, gnjev i briga:
Kada k srcu glasnik jad
doe kao Gabrijel,
zanijet e misao dvjesto Isusa.203
Rumi voli tu sliku, a meu njegovim stihovima mo da je najljep i ovaj izriaj:
Ako je blago "Jad Njega radi" u srcu tvome sad,
postat e srce "svjetlo nebesa i zemlje" (sura 24, 35) kao stoje premila Marija to
Isusa u tijelu nosi svom.204
Jo jasnije je Rumi izrazio tu misao o neophodnosti bola u svome proznom djelu Fih
i ma fihi, u kojemu je pola stoljea prije Meistera Eckharta oblikovao prispodobu
o Isusovu roenju u du i:
Tijelo je kao Marija! Svatko od nas ima jednog Isusa, ali sve dok se u nama ne p
oka e bol, nee se taj na Isus roditi. Ako bol nikad ne doe, Isus se vraa natrag k svom
e iskonu istim putem kojim je i do ao, a mi ostajemo orobljeni i bez udjela u njem
u.205
205 Rumi, Fihi ma fihi, njem., str. 75.
Annemarie Schimmel
I u vezi sa slatkim datuljama u sredi tu pozornosti ostaje motiv bola, osobito kod
Rumija. Da Marija nije outjela gorku bol trudova, ne bi ni primila tako sladak d
ar. To takoer vrijedi za molitvu u kojoj ovjek izra ava svoje boli:
On suho sjeme u udesnu palmu s datuljama pretvara, kao stoje i Marija u trudovima
svojim ki om datulja osvje ena bila.206
Rije je o udu o ivljavanja, kako to nasluuje Hakani u pohvalnici za jednu kneginju:
Ja sam palma, a ti si Marija, ja sam Lazar, a ti si Isus, Zbog tebe se palma osv
je ila, od tebe je Lazar ivot primio.'
Ne osobito skromni pjesnici primjenjuju u pjesni tvu ovu kuransku prispodobu i na
svoje vlastite aktivnosti.
Dolaze nam kao Mariji sa suhih grana datulje bez uzroka; Dopada nas poput Isusa
uloga vodea, u kolijevci bez zahtijevanja.208
Rumi, Mathnawi, sv. V, redak 1188. Usp. Divan, redak 13764: Suha palma dade Mari
ji plodove na Bo ju zapovijed, po Bo jem dahu netom umrli opet ivot nae.
Hakani, Divan, str. 187.
Ibidem, str. 13; ovu sliku esto nalazimo kod Rumija.
Pjesnici su, meutim, prona li jo jedan odnos izmeu sebe i uda Djeviina poroda i rodne p
alme: s obzirom na va nost pojma "rije" u tradiciji vezanoj za Isusa bezmalo je pri
rodno da neki pjesnici i u svojoj vlastitoj rijei ugledaju neko udo. Tako i Hakani
ka e:
Za djevicu je svjedok rije, a to su moje misli,
kao i s datuljama palma za udo Marijino.209
Nove, jo neizgovorene misli i pojmovi rado se oznaavaju kao bikr (djevianski). Bezm
alo se u odnosu na palmino udo nametnula i usporedba sa suhim tr anim perom iz ije dr
vene tvrdoe proistjeu slatke rijei.
D amijevo je pero za pisanje postalo Marijinom palmom, jer kad se pero kree, sipa o
no svje e slatke plodove za prijatelje.210
Ponekad se aludira na Marijino djevianstvo i istodobnu trudnou. Taj se sluaj osobit
o javlja kad pjesnici govore o svojim djevianskim mislima, jer se iz tih misli na
daju ljupke, kao eer slatke rijei; oba opisa opetovano ukazuju na estita djetia imeno
m Isus, koji je u zipci govorio slatke rijei.
209 Hakani, Divan, str. 17, 24.
210 D ami, Divan, str. 239, br. 247.
Annemarie Schimmel
Keri mojih misli djevice su kao Marija! Djevica rada tako slaanu moju pjesmu.211
Tako pi e Attar, dok Rumi nalazi da su njegove djevianske misli "trudne od dubljeg
smisla".212
Jo je jedna povezanost esta u pjesni tvu; odnosi se na to da se Marija, vrativ i se u
zaviaj, zavjetovala na post koji je ukljuivao vi ednevnu utnju, dok je mali Isus elok
ventno branio nevinost svoje majke. Povezanost djeviine utnje i Isusova govora bil
a je omiljena do te mjere da se i nereligiozan pjesnik kakav je u 12. stoljeu bio
Vatvat u dugom nizu zakletvi ovako zaklinje:
Tako mi vjere u Isusov govor u zipci...213
Osobito se rado ova slika koristi prilikom opisa proljea. Rumi tako pjeva:
Narcis, neko opozvan,
bit e nadglednik carstva,
a pupoljci su poput Isusa pametni
i mogu govoriti.214
Rumi pronalazi i druge usporedbe:
211 Attar, Dtvan, str. 535, kasida 20; usp. Rumi, Divan, redak 30408.
212 Rumi, Divan, redak 22597, kraj jedne gazele. Takoer ibidem, rubaija br. 914.
Usp. Sanai, Hadiqat, str. 506.
2,3 Vatvat, Divan, str. 268. 214 Rumi, Divan, redak 18166.
Vjetar je u traganju, jurei, voda ruke svoje pere, govorimo slino kao Isus, a prah
uti kao Marija.215
Ponekad se opisuje promjenljivo ovjekovo stanje u ovom slikovnom svijetu:
Ponekad sam sav u jeziku kao Isus, a katkada imam utljivo srce, kao Marija.216
A pobo an ovjek treba govoriti duhovne, o ivljujue rijei:
utke kao Marija, da progovori onaj
tko Isusov posjeduje dah,
ne brinui se o magarevu vri tanju.
Du a je kao Isus u kolijevci vanjskog oblika. Rumi stoga pita:
Gdje je na a Marija koja postavlja na u zipku?217
On osjea da je "od Bo jeg svjetla trudan postao", dok tijelo odgovara kolijevci.218
Annemarie Schimmel
ivodajni dah ljubljenoga bia o kojemu smo ve govorili uvijek je iznova mogue razradi
ti u predod bi koja nam se mo da mo e uiniti apsurdnom; ini se da usne ljubljenog bia raa
u ( ivodajnog) Isusa, pa izgleda kao da je u ustima skrivena Marija (tako to opisu
je Hakani).219
Jo se apsurdnijima i bez respekta modernom itatelju mogu uiniti slike koje sadr e koj
ekakve frivolne naznake. Perzijski pjesnik Minuihri u 11. je stoljeu rado s Marijo
m usporeivao gro e koje u sebi nosi (o ivljuju-e) vino "Isusa". Nije li - pita on - bob
ica gro a "djevianska" i kako je iz njena okruglog oblika prepoznatljivo, trudna.220
1 dok se ova slika, dodu e, ini udnom, ali je ipak osmi ljena, jedan je pjesniki polet
arac 18. stoljea u Indiji oti ao tako daleko daje vinsku mje inu (koja je ionako trbu a
sta) usporeivao s Marijom koja u sebi nosi ivodajnog Isusa, a to je vino.221
ak i zastava koja se sa svojim lavljim emblemom napinje na vjetru Anvariju naliku
je Marijinu rukavu u koji pu e Bo ji duh.222
Ponajljep e usporedbe koje govore o Mariji i Isusu pojavljuju se u opisima proljea:
Sve su grane do stanovite mjere Marija, trudne od anelova daha.223
219 Hakani, Divan, str. 564 (gazel).
220 Minuihri Damgani, Divan, ur. M. Dabir Sivari, Teheran, str. 196.
221 Ghururi, u: Sadarangani, Persian Poets ofSind, Karachi, 1957.
222 Anvari, Divan, str. 199, kasida.
223 Rumi, Divan, redak 30260; usp. takoer Hakanijeve lijepe stihove
Tako ka e Rumi, primjeujui u drugom suodnosu da
te savr ene Marije znalcu srca pokazuju put do bo anske slave.224
Ili:
One su: djevianske i trudne kao Marija
koja nije imala ni ljubljenoga niti supruga
225
Kur'an, dodu e, spominje da su Marija i njen sin dobili jednu uzvisinu s izvorima
(sura 23, 51), jer ih je Bog oboje uinio svojim znakom. Bit e da ovo mjesto ipak n
ije osobito pridonijelo simbolici vrta koja se razvila oko Isusa i Marije. Prije
e biti da se tu radilo o iskustvu da se svakog proljea moglo vidjeti kako su cvij
ee i zelenilo uvijek iznova o ivljavali. Ve je jedan od najranijih perzijskih pjesni
ka Kisai ovako pisao:
ini se da je pononi lahor postao Gabrijel, a korijenje i grane suhih stabala posta
do e Marijom.226
Rumi preuzima ovu misao, ali je vrlo smjelo pro iruje:
ini se daje vjetar Gabrijel, a stabla da su Marija.
Divan, str. 429.
226 Aufi, Lubab al-albdb, sv. II, str. 46.
Annemarie Schimmel
Vidi igru ruku,
kao kod mu a i ene!227
Rezultat takve ljubavne igre vjetra i stabala roenje je Isusa "ru e", o emu Hakani k
a e:
Vrt je Djevica Marija... a Isus jednodnevna ru a...228
Davno prije Rumija Abu Ali Marvazi ve je pjevao:
Marija "pupoljak",
u ijem se krilu Isus "ru a" nalazi,
otvorena lica dolazi
poput rajskih djevica.229
Ne bismo li kraj ovakvih slika i nehotice pomislili na na u divnu [bo inu] pjesmu:
Es ist ein Ros entsprungen...? (Zar rumena izniknu ru a...?)
Mnogi pjesnici 11. i 12. stoljea kao to su Nizami i Na-sir Husrev govore o tome da
je "ru a od vjetra trudna kao Marija"; ta se slika jo uvijek primjenjuje u suvremen
om perzijskom pjesni tvu, gdje se poneki poet nada da e se
Rumi, Divan, redak 21177, usp. takoer 10589. Vjetar je kao Gabrijel, a ti kao Mar
ija; njih dvoje raaju Isusa s ra inim obrazima. Hakani, Divan, str. 331. Aufi, Luba
b al-albab, sv. II, str. 341.
Mesija "ru a" pod utjecajem Duha Svetoga pojaviti iz istog skuta Marijina. Posebno
lijepa razrada Marijina motiva u povezanosti s vrtom nalazi se u zadnjem dijelu
Rumijeva epa Mesnevija, gdje pjesnik opominje vjernike da budu zahvalni za milos
t kao to stabla nijemo zahvaljuju za vodu koja ih hrani, bez jezika poput empresa,
ali "trudna od proljea kralja".
Marije bez supruga to su to Isusa u sebi nose,
bez rijei su i ute, bez rjeite besjede;
"Moj mjesec nas obasjao,
bez rijei i govora tako,
svaki od na eg sjaja govor je uio lako!"
Isusov govor dode, to Marijin je sjaj,
Ademov bje e govor u svemu Bo ji dah.230
U ovim posljednjim stihovima mo emo mo da naslutiti aluziju na misli Ibn Arabija u ij
em se sustavu Isus i Eva pojavljuju kao brat i sestra: kao to je Eva (Hava) prois
tekla iz Adama (Adema) bez majke, tako je i Isus bio od Marije roen bez oca. Za I
bn Arabija to znai: "Kao to se ensko pojavi po mu kom bez posredni tva majke (kako bija e
sluaj kod Eve), moralo se tako i jedno mu ko bie iz enskog bia pojaviti bez posredni tv
a oca"; tako je do stanovite mjere ostalo sauvano ravnovjesje u Bo joj stvoriteljsk
oj aktivnosti. Marija je, dakle, model enskoga u aktivnoj stvaralakoj funkciji, a
to je ujedno idealna slika ene koja je svojom apso230 Rumi, Mathnawi, sv. VI, redak 4547 ff.
Annemarie Schimmel
lutnom poslu no u odlikovana neposrednom Bo jom blizinom.231
Mo da je ovo dosta udaljeno tumaenje lijepog opisa Marijina vrta koji nijemom Bo jom
rjeito u hvali udesno djelovanje, ali bi ipak Ibn Arabijeve misli mogle imati stanovi
ta utjecaja na pjesnikovu simboliku tijekom kasnijega 13. stoljea, tim vi e to je nj
egov pastorak Sadruddin Konjavi bio Rumijev prijatelj.
Ne slu e, meutim, samo vrt, pupoljak i gro ica kao slike Marijina blagoslovljenog stan
ja. Hakani vidi nono nebo kao Mariju koja pod rukom dr i mjesec poput novoroenoga Is
usa,232 a u Indiji nailazimo na usporedbu Marije s oblakom koji je trudan od vje
tra.233 Pritom moramo misliti na to daje ki a koju e donijeti oblak za orijentalnog
pjesnika znak Bo je milosti; kao to Isusov dah o ivljava mrtve, tako i ki a o ivljava mr
tvu zemlju. Jo je jasnija ta usporedba u ovom Nazirijevu stihu:
Monsunski oblak to slatke e plodove donijeti, nalik je Mariji.234
Tako Marija postaje simbolom zemlje, cvijea i blagoslovljene vode, a pjesnici uz
pomo slika izvedenih iz Kur'ana uvijek iznova pouavaju da potpuno predanje Bo joj ri
jei, potpuna poniznost i utljivo prihvaanje
231 Henry Corbin, Creative Imagination in the Tought oflbn Arabi, Princeton, 196
9., str. 163.
233 Aufi, Lubab al-albab, sv. II, str. 111 ; pjesnik imenom D auhari.
234 Naziri, Divan, ur. M. Musaffa, Teheran, 1961., str. 290, gazel br. 428.
sudbine ine ovjeka izvorom blagoslova. Marija je uzor ljudima, slino kao stoje to u
kr anskoj tradiciji "Mati, Djevica, Kraljica".
Vrlo se rijetko, meutim, itava priroda do ivljava kao Marijin ures, ali stih Nasira
Husreva sasvim izdaleka podsjea itatelja na predod bu o Djeviinu zvjezdanom plastu:
Moglo bi se rei, nebo je kao crkva Marijina, puna dragulja: zvijezde ba kao monasi
, plejade poput kri a.235
Nasir Husrev, Divan, str. 565.
KRITIKI GLASOVI
Idealna slika Isusa kao lijenika i Ljubljenoga i slatka ljepota nevine, pupoljku
sline Marije koja u sebi nosi mirisnu ru u Isusa i mora ga roditi u bolovima ivjela
je stoljeima, pa takve slike jo i danas mo emo pronai u perzijskoj, turskoj i urdskoj
knji evnosti.
Ve je, dodu e, vrlo rano bilo i kritikijih glasova u vezi s Isusom i prije svega gle
de kr ana o kojima se ni u Kur'anu uvijek ne govori pozitivno, s kojima su, meutim,
kako smo vidjeli, rani sufiji imali dobre kontakte. Kri
to smo ga ve spomenuli u ve
zi s "kri- olikom" frizurom mladih kr ana postaje za mistike simbolom svijeta: njegov
a etiri kraka podsjeaju na to da je ovaj svijet sastavljen od etiriju elemenata te
je stoga, kako ka e antikna znanost, prolazan, jer ni ta to je sastavljeno nema posto
janosti. Samo jednostavno, neslo eno ima trajnost, a to za muslimane i posebice za
mistike znai da se spa avaju samo oni koji Boga spoznaju kao Jednoga i Jedinoga. Z
bog toga ka e Rumi (Divan, br. 693):
Neka je daleko portiko radosti od vatre i vode, od praha i vjetra!
Neka od ovih etiriju elemenata istinski priznavatelji jedinstva
budu udaljeni koliko i od kri a!
Odavno se u perzijskom jeziku pojavljuju igre rijeima poput tars (kr anin) i tarsd (
strahujui), to je pjesnicima ponekad davalo mogunost kritikih primjedaba na raun njih
ovih kr anskih susjeda. Nije bila nepoznata ni kombinacija s rijeju tars u znaenju "o
brnuto". Ovdje kao i inae najzanimljiviji stih zasigurno nudi Hakani: alei se nad s
vojom sudbinom, ka e on s aluzijom na predod bu da se nebeski kota okree te tako staln
o novi dogaaji dolaze do ovjeka i na svijet:
Nebo tee obratno (tars) od hatt-i tarsd (to znai: pismo kr ana, tarsa),236
jer grko pismo s kojim je bio upoznat na temelju svoga bavljenja Bizantom ide za
razliku od arapskoga s lijeva na desno...
Prava kritika kr anske dogme sadr ana je, dakako, u muslimanskim teolo kim djelima koja
se esto bave opovrgavanjem dogme o Bo jem sinovstvu. I u djelima Rumija koji je bi
o privr en Isusov tovatelj nailazimo na kritike primjedbe, jer je za njega kao i za
svakog
236 Hakani, Divan, str. 23 ff.
Annemarie Schimmel
muslimana - kako je ve pokazano - Isus najizvrsniji Muhamedov pretea. On s uvjeren
o u ka e:
Kad Muhamed razdere zastor sa (svjetlosne) grane, tisuu monaha i sveenika razderu
tada svoj heretiki pojas.237
Poku avajui opovrgnuti argumente daje Isus Sin Bo ji, on u Fihi ma fihi ka e:
Dakako da je ispravno kad se ka e da je Isusov gospodar tovao Isusa i blizu ga k se
bi doveo, pa stoga svaki koji slu i Isusu, i Gospodaru slu i, i tko se njemu pokorav
a, i Gospodaru se pokorava. Budui da je Bog poslao proroka koji je nadmoan Isusu i
koji je pokazao sve ono to je Bog pokazao Isusovom rukom i jo mnogo vi e, valja sli
jediti toga proroka, po Bo joj volji, a ne za volju toga proroka.238
Poseban problem predstavlja broj kr anskih sekta koje su Arapi i Perzijanci viali u
svome susjedstvu: nestori-janci i Kopti, jakobiti, melkiti i judeokr anske skupine,
da napomenemo samo one najva nije. Dugaka pria iz prve knjige Rumijeva epa Mesnevij
a vrlo iscrpno izvje uje o tome kako je neki idovski ministar pomogao svome kralju d
a kr ane u svom kraljevstvu meusobno zavadi, ali tako da kralj ni ne treba zadirati
u njihovo
Rumi, Divan, redak 12552. Rumi, Fihi ma fihi, njem., gl. 30.
uni tenje. Ministar se, naime, odjenuo u ruho kr anskog pustinjaka koji je svoju okol
inu umio zadiviti primjernom pobo no u, uslijed ega su se oko njega ljudi jatimice oku
pljali. On je zatim potajice sroio dvanaest listina, podijeliv i ih izmeu svojih dva
naest najmilijih uenika. Potom je poinio samoubojstvo. Kako je, meutim, sadr aj svake
pojedine listine protuslovio onim drugima, poeli su se sljedbenici dvanaestorice
uenika meusobno boriti i uni tavati, s izuzetkom onih koji su u Evanelju otkrili Ime
Ahmedovo, a to su oni koji su proitali poruku Parakletovu, i ekujui obeanog "Tje- itelj
a", spasiv i se tako kao protomuslimani.239
Ovakve prie nalaze se u mnogim djelima, ali je tek u doba kad su muslimani stupil
i u tje nji dodir s kr anima do lo do toga da se poveala njihova kritika kr anstva. Svakak
je ve u doba kri arskih ratova dolazilo do ratnikih obrauna izmeu muslimana i kri ara k
oji su, kako se vi ekratno ka e u perzijskim pjesnikim djelima, sveti grad Jeruzalem
obe astili tako to su u njemu dr ali svinje;240 sve u svemu je, meutim, odjek kri arskih
ratova u djelima muslimanskih knji evnika poprilino slab. No napredovanjem koloniza
cije zemalja s prete no muslimanskim stanovni tvom koncem 18. i tijekom 19. stoljea,
slika se promijenila. To na knji evnom planu prije
239 Rumi, Mathnawi, I, redak 326 - 738 (s mnogo prekida i umetaka); nakon toga s
lijedi jo jedna pria o progonu kr ana.
240 Rumi, Divan, redak 7227, 12883, 26632, 6862. Bit e da je Rumi tu sliku preuze
o od Hakanija, u ijoj se kasidi br. 2 svinje Europljana
u Jeruzalemu usporeuju sa slonovima to ih je Abraha 570. godine upotrijebio prilik
om opsade Meke.
Annemarie Schimmel
svega vrijedi za muslimansku Indiju, gdje je u 19. stoljeu esto dolazilo do raspra
va izmeu britanskih misionara i muslimanskih uenjaka. I drugdje je, meutim, bilo o tr
ih disputa izmeu kr anskih mislilaca i muslimana; sjetimo se, primjerice, rasprave i
zmeu Ernesta Renana i D ema-luddina Afganija koja je vjerojatno po prvi put u svije
st ire javnosti unijela problematiku su ivota i meusobna razumijevanja izmeu kr ana i mu
slimana.
Ovdje nas osobito zanima literarni slijed ovog sve intenzivnijeg obrauna. Osobito
je pritom uputno prouavati djelo Muhameda Ikbala. Poput svojih zemljaka primjenj
uje Ikbal (1877. - 1938.) u svom pjesni tvu stare slike kao to su Isusov dah, Isus
kao lijenik i sline metafore to ih on rado preoblikuje. Nije li zaudno, pita on u sv
ojoj Poruci Istoka (1923.), da Europa mo e uiniti Isusova uda? Jo je, meutim, zaudnije
da Isusov dah bolesne ljude u Europi (i u krajevima gdje vladaju Europljani) po
svoj prilici ini jo bolesnijima.241 Najo trija kritika Europe nalazi se u Ikbalovu p
erzijskom epu D avidnama (1932.) u kojemu on opisuje svoje duhovno putovanje kroz
sfere, a zavr ava u Bo joj prisutnosti. U mjeseevoj sferi on posjeuje tajanstvena mjes
ta proroka, a to su mjesta na kojima poetski opisuje ideale velikih religija: bu
dizma, zoroastrizma, kr anstva i islama. Prizor koji se bavi kr anstvom nosi naslov Vi
zija mudrog Tolstoja; muslimanski su mislioci, naime, poetkom 20. stoljea bili pod
jakim utjecajem Tolstojeve kritike mo241 Muhammad Iqbal, Paym-i ma riq, Lahore, 1923., str. 226.
derne europske civilizacije. Ikbal u svojoj viziji opisuje muke Jude koji, prema
slici preuzetoj od Dantea, pati u hladnoj rijeci, a pritom ga o tro kori privlana
Europljanka miss Ifrangin:
Sred gorja to ga zovu Sedam smrti klisura pusta bez ptica zjapi tu. A mjeseina pra
hom slina smoli, ah edno sunce umire od boli. ivina rijeka dolinom protjee, k'o mlij
ena staza zavojita sva, nizine je ni brda ne prijee, svija se, uri, za valom sti e va
l. U matici, do pojasa je ovjek, na tisue mu jada broje se. Ni oblak, voda, vjetar
- za nj ne mare, a ednom Judi kovina je pie! Na obali tad ljepoticu vidjeh; hajdu
cima joj slino bje e oko, nevjeru crkve ono zrcali, pogledom zlo u dobro premee a do
bro opet u zlo pretvara.
Upitah je: "Tko si? Kako zove se? Kakav je pla to, kakav te ki jad?"
"Samirijin242 je ar u oku mom. Ifrangin mi je ime, arolija djelo!"
Samirija je ime ovjeka koji je prema kuranskom tumaenju napravio Zlatno tele.
Annemarie Schimmel
Od rijeke iznenada nasta led. U tijelu mladca popuca e kosti. On stenje: "Jao, sud
bo prete ka.
0 neuveni jadi moji svi!"
Ifrangin ree: "Ima li ti oi? Promotri barem jednom svoje djelo! Sin Marijin, on, sv
jetlilo stvorenja, kog' sjaj na ovom i onom svijetu blista, blijedo mu lice, nje
gov kri i Pilat. to inio si ti, to stvori on? Ti komu srce vjeri otvrdnu, ti, tovatel
ju srebrnih kumira, to Duha svetog ne poznaje vrijednost, proigr'o srce, udei za tij
elom!"
Rije prijekora te mile zavodnice mladiu srce para, pa joj ree: "Ti koja jeam pod p eni
cu daje , brahmani, eici dok zemlju krme, ponizila si i razum i vjeru, rabotom tvojo
m ljubav poni ena, dru ica ti je muka, tajna patnja, a mr nja ti je nenadana smrt. Ah
s blatom si i s vodom prtljala
1 ljude s Bo jeg puta tjerala. Mudrost to stvari skriva vori te, osvajanja ti nagon da
la je. Plemenit ovjek i pravedan zna da zloin tvoj je od mojega te i;
dah Isusov u tijelo du u vraa,
po tebi to je tijelo du i grob.
ovje tvo Isusovo uni tih,
al' vi mu bo tvo uni tiste skroz.
Smrt tvoja svijetu znaila bi ivot.
Al' budi! Kraj svoj do ivjet' e i ti!"243
Dok se kritika kr anstva u Ikbalovu djelu lako mo e objasniti iz njegova ivota pod bri
tanskom kolonijalnom vla u, mogue je uoiti slian raskol izmeu tovanja koje je spram Isu
a prirodno u islamu i politike realnosti meu palestinskim pjesnicima koji se, ivei n
a drevnom kr anskom tlu, s optu bama bune protiv onih koji im zaposjedaju zemlju. Tak
o se Mahmud Nedim al-Afgani (r. 1926.) skupa s drugima dotakao religioznog probl
ema kojim se postavlja pitanje smije li musliman na neislamskom podruju (dar al-h
arb) svetkovati vjerske sveanosti. Tako se on optu ujui obraa Isusu:
Za Isusa, proroka pravoga vodstva,
srce mi gori,
ali mi je u srcu rana,
nikako da se zatvori.
Ja sam do ao, Isuse,
proroka pravoga vodstva slaviti,
jer rijei mi vi e nisu sposobne
njega slaviti.
Ali u srcu mome gori vatra,
243 Gvidnama, Lahore, 1932.; njem. A. Schimmel, Buch der Ewigkeit, Mnchen, 1957.,
i opet u knjizi Botschaft des Ostens, Tbingen, 1977.
Annemarie Schimmel
razbuktana od onih to u Isusovo ime sudbinu danas kroje narodima. Je li do Isusa,
proroka pravoga vodstva, glas dopro o tiranima
i o onima to u njegovo ime nepravdu ine. Oni tvrde da Bog ih je poslao da pravu do
pobjede pomognu -kako su besramne njihove tvrdnje!
Stefan Wild istra ivao je i interpretirao ove pjesme, meu kojima se svojim dramatini
m stihovima posebice istie Fadva Tukan.244
Muslimanska pjesnikinja Fadva Tukan zaziva Isusa u pjesmi koju je napisala u kri
tinoj fazi palestinskog problema nakon rata 1967. godine. Ona zapoinje svoju pjesm
u Gospodinu Kristu na njegov blagdan citatom iz Markova evanelja (primjena kr anske
simbolike kod palestinskih je muslimana esta pojava).
Ali ti vinogradari meu sobom reko e: "Ovo je ba ti-nik! Hajde da ga ubijemo i ba tina e
biti na a." I pograbe ga, ubiju i izbace iz vinograda. (Mk 12, 7 f.).
0 Gospode, o diko svjetova! Na tvoj se blagdan ove godine razapinju radosti jeru
zalemske.
1 ute na blagdan tvoj, o Gospode, sva zvona... Dvije tisue godina ne ute
Stefan Wild, "Judentum, Christentum und Islam in der palstinensischen Literatur",
u: Der Islam NF XXIII, 1984.
na blagdan tvoj - ve samo ove godine,
a zvonici u tuzi,
crni, crninom samo obavijeni.
Jeruzalem pod stazom boli,
svezan ispod kri a provjere,
iscrpljen, ah, pod rukom krvnikom.
A svijet; srce to zatvoreno

pred tragedijom stoji.
Ah ledene li ravnodu nosti, Gospode,
u kojoj se sunca oko ugasilo, prevarilo se
i luta, luta.
I ne di e ono svjetlilo svoje u toj muci,
pa ni suze svoje zaboravilo nije
da ispere tugu jeruzalemsku.
A vinogradari zatuko e ba tinika, o Gospode,
i gro e potrga e,
a grijeh svijeta dade krila ptici krivnje koja poe istotu jeruzalemsku prljati, vr
a ki, prokleto, ak je i avao zamrzio.
0 Gospode, ti diko jeruzalemska! Iz zdenaca tuge, iz dubina
1 iz mrane noi, iz grotla le eva
k tebi se di e stenjanje Jeruzalemovo!
Smiluj se, Gospode.
Uini da ga mimoie ovaj kale !245
A. Schimmel, Zeitgenssische Arabische Lyrik, Tbingen, 1975.
Annemarie Schimmel
I dok u srednjovjekovnom i tradicionalnom pjesni tvu i osobito u lirici Isusa zazi
vaju kao iscjelitelja i pomagaa, dok ga u kritikim pjesmama kolonijalnog i postkolonijalnog doba zaklinju kao onoga iji su nauk kr ani pokvarili, pa on sada bez snag
e i bez pomoi promatra tragedije svijeta, ovdje se slika povezuje s aktualnom pal
estinskom situacijom, gdje se kr anska simbolika sasvim prirodno pojavljuje.
U posljednjim desetljeima i u Iranu su glasovi ove vrste e i od tradicionalne romantin
e slike o Isusu. Pjesma Ahmeda Alvanda Isus u Vijetnamu u ovom mi asu nije dostup
na, ali je S. Soroush u svome lanku oznaava kao kritiki obraun sa zapadnom civilizac
ijom.246 I afii je u jednoj pjesmi koja govori o Isusu izrazio antizapadne osjeaje
. injenica da se neki moderni iranski pjesnik poput Ate ija (r. oko 1940.) usporeuje
s Isusom nije iznenaujua, ali dok su klasini pjesnici tvrdili da su mu kao o ivljivai
ljudi nalik po slatkom pjevu, Ate i je razmi ljao o patnji. U svojoj pjesmi Kad bih
bio Isus naznauje on svoje muke - muke siromaha, proletera, ovjeka bez privilegij
a, pa tako njegova pjesma kulminira u stihovima:
Moj je teret te i od Mesijinoga; on s drvenim kri em - samo jednom uzdignut - eljezni
avli u njegovoj ruci -tijelom na visinu izdaje.
Sorour S. Sorush, "On Jesus' Image in Modern Persian Poetry", u:
The Muslim World 69,3 (1979.).
On s drvenim kri em i klevetom neprijatelja u gombanju je bio s brdom sudbine, a j
a, ja svoj sam vlastiti kri , ja vuem itav ivot svoj mesnati kri - te i i ru niji od bje
nja pakla -vuem ga sa sobom uliicama klevete, a njega
vrijealo gaje psovanje neprijatelja,
a mene prezir prijateljev
i stalni prijekor vlastite du e.
On je bio sin Duha Svetoga, a ja dijete siroma na seljaka
iz ednih korijena pustinjske zemlje;
on je umro sam,
samo jednom - to znai
daje umakao, a ja
umirem dnevno tisuu smrti:
moja je patnja te a od Mesijine.247
Ova pjesma pokazuje da moderno pjesni tvo pod europskim utjecajem shvaa raspee kao r
ealnost, iako ga Kur'an striktno odbacuje. To je razvitak koji je prepoznatljiv
i u suvremenoj arapskoj knji evnosti. Djelo Kamila Huseina Qarya alima (engleski: C
ity of Wrong) rjeit je primjer nove interpretacije Velikog petka koja se maksimal
no pribli ava kako kr anskom tako i muslimanskom razumijevanju toga dana.
Manuehr Ate i, Didar dar falaq, Teheran, 1957., str. 64 f.
Annemarie Schimmel
Mo da je ipak u modernoj perzijskoj recepciji Isusova lika najpotresnija pjesma Ah
meda amlua Nazarea-ninova smrt koja se bavi patnjom i ljudskom nezahval-no u; Lazar k
oji Isusu zahvaljuje svoj novi ivot ni ne poku ava pomoi Isusu. Za to, pita se on, pa
zar on ne mo e sam sebi pomoi? Ovdje se dotie stara tema "Lijenice, pomozi sam sebi!"
, prelazei iz specifino "kr anske" sfere u openito. Respektabilni odabir rijei, utilna
ikcija pjesme daju joj posebno mjesto u modernoj perzijskoj knji evnosti. Kurt Sch
arf izvrsno je ovu pjesmu preveo u svom uvodu u perzijsku knji evnost pod naslovom
Iz putnog dnevnika ki e:
Nazareaninova smrt
Monotonim tonom, monotono
povukao je dugi kraj
drvenog bremena po njegovoj iji
te ku drhtavu crtu
u prah:
"Nataknite mu trnovu krunu!" A beskrajni ton dugog bremena provlaio je
u grozniavu ludilu njegovih bolova ognjenu nit.
"Naprijed, Nazareanine, naprijed!"
Od smilovanja to gaje nosio u du i
postade mekan
i kao ponosan labud:
"Izbiujte ga!"
Od ko e sainjeno remenje fijukalo je,
a beskrajni crveni konop provlaio se po duljini:
"Naprijed, Nazareanine, naprijed!"
Iz reda bunih promatraa po ao je Lazar
korak po korak svojim putem, ruke mu
na leima
sklopljene.
A svoju du u na ao je slobodnom od velikog jada tjeskobne obvezanosti:
"Ali sam on nije to ni htio, inae bi mogao!"
Kratko se nebo sru ilo pod tim teretom rastuih glasova tugovanja u ti ini patnje.
O alo eni stupi e na grobne bre uljke, a sunce i mjesec sru i e se.248
Muhammed Hukuki: i'r-i zamn-i m: Ahmed amlu, Marg-i Nsiri, str. 220 f.; njem. u prije
vodu Kurta Scharfa, Aus dem Reisetagebuch des Regens, Auswahl zeitgenssischer Lyr
ik und Prosa, Berlin (godina objavljivanja nepoznata).
EPILOG
Nikada od muslimanskih prijatelja nije stiglo toliko bo inih estitaka kao 1995. godi
ne, a mnoge su od njih sadr avale kuransku priu o Isusovu roenju ili o "Isusu, Rijei
Bo joj", a to mi se ini kao znak meusobna razumijevanja.
I na kraju u navesti jednu uzbudljivu priu koju mi je ispriala etnologinja koja se
sa Sinaja upravo vratila u Njemaku:
U selu Noveiba na Sinaju postoji suvenirnica koju zajedno dr e jedan Kopt i jedan
musliman. Najvei dio suvenira statue su Majke Bo je od drva, stakla i plastike, a i
zlo ene su u staklenim regalima. Nakon zemljotresa 1995. godine koji je poprilino o
pusto io spomenuto selo u malom je duanu sve stajalo rasporeeno kao da se ni ta nije n
i dogodilo. Kad je moja prijateljica upitala kako je to mogue, odgovorio joj je m
usliman - Sami: "Pa to je jasno: titila nas je Gospa. Ni ta se ne mo e dogoditi tamo
gdje je ona. Ona je najistija od svih ena. Pa ona je rodila Rije Bo ju. Mi muslimani t
ujemo nju koja utjelovljuje svjetlo i istotu. Ona nas titi!"
BIBLIOGRAFSKE NAPOMENE
Literatura o Isusu i Mariji u Kur'anu i u ranoj predaji vrlo je slojevita. Najbo
lji uvid donose:
Gnter Rie, "Gott ist Christus, der Sohn Marias". Eine
Studie zum Christusbild im Koran, Bonn, 1989.
G. C. Anawati, 'Isa, u: Encyclopedia of Islam, 2. izd.,
Leiden, 1989., sv. IV, str. 80 ff.
Razumljivo je daje zanimanje zapadnih istra ivaa za ovu temu poelo vrlo rano; prvo b
i djelo moglo biti:
K. Gerock, Versuch einer Darstellung der Christologie des Korans, Hamburg - Goth
a, 1839. Gustav Weil, Biblische Legenden der Muselmnner, Frankfurt, 1845., poku ava
, poput brojnih djela 19. i ranog 20. stoljea, dokazati biblijske utjecaje na Kur
'an. G. Rsch, "Die Jesusmythen des Islam", u: Theologische Studien und Kritiken,
1867.
S misionarskog polazi ta pi e:
S. M. Zwemer, The Moslem Christ, Edinburg - London, 1912.
Va an uvid u Isusove rijei to ih nalazimo u klasinoj arapskoj knji evnosti donosi:
Annemarie Schimmel
M. Asin Palacios, Logia et agrapha Domini Jesu, u: Patrologia orientalis, 21 (19
19.), str. 335 - 431, i 19 (1926.), str. 532-624.
Dobre i korisne preglede donose:
Michael Hayek, Le Christ de U Islam, Pariz, 1959.; njem.: Jesus im Islam.
Abdal Jalil, Marie et l'Islam, Pariz, 1950.; njem.: Maria im Islam, Werl, 1954.
R. Arnaldez, Jesus fils de Marie, prophete de l'Islam, Pariz, 1980.
Geoffrey Parrinder, Jesus in the Quran, London, 1965., Cambridge,21995.
H. Michaud, Jesus sehn le Coran, Neuchatel, 1960.
asopis The Moslem (kasnije: Muslim) World od svoga je utemeljenja uvijek iznova o
bjavljivao lanke o razliitim aspektima slike koju islam ima o Isusu:
C. H. A. Field, Christ in Mohammedan Tradition, MW
19(1929.).
E. F. F. Bishop, The Son of Mary, MW 24 (1934.). W. Robson, Muhammadan teachings
about Jesus, MW 29 (1939.);
Isti autor, Stories of Jesus and Mary, MW 40 (1950.). W. N. Wyham, Jesus in the
poetry of Iran, MW 42 (1952.).
Sorour S. Soroush, Jesus in modern Persian poetry, MW 69(1979.)
A. M. Schimmel, Jesus and Mary as poetical images in Rumi's Verse, u: Y. Y. Hadd
ad i Wadi Z. Haddad (ur.), Christian Muslim Encounter, University of Florida Pre
ss, 1995.
Vrlo je inspirativan lanak to ga je napisao Shomeis Sha-rik-Amin, Jesus in der ira
nischen
Mystik, u: B. Fragner i sur., Procedings of the Second European Conference of Ir
anian Studies, Rim, 1995., str. 627 - 658.
Zanimljiv materijal pru a: dr. Javad Nurbakhsh, Jesus in den Augen der Sufis, Lond
on/Kln, 1995.
Elsa Sophia von Kamphoevener, Islamische Christuslegenden, Zrich, 1963. Prie su sa
tkane od malih naznaka. Nejasno je, meutim, za to se Isus, Isa, u njima uvijek poja
vljuje kao I a.
Pobo nu knji icu o islamskom tovanju Marije napisao je ejh Muzaffer Ozak, Die gesegnet
e Jungfrau Maria im Islam, Trebbus, 1995.
Kao kritiku islamsku studiju o Isusu spominjem Gaza-lijevu knjigu Ar-radd al-gami
l, njem.: E. J. Wilms, Al-Ghazzalis Schrift wider die Gottheit Jesu, Leiden, 196
1.
Ovo je samo mali izbor. Cjelokupna bibliografija ove literature na europskim jez
icima bila bi vrlo dragocjena.
KAZALO IMENA I POJMOVA
Abdulgani al-Nablusi, mistik i pjesnik (u. 1731.) 137
Abu Ali Kalandar iz Panipa-ta, indomuslimanski mistik (u. 1328.) 99
Abu Ali Marvazi, perzijski pjesnik (11. st.) 100, 156
Abu Bakr, punac i prvi nasljednik Muhamedov (632.-634.) 135
Abu Huraira, Muhamedov prijatelj (u. 678.) 36
Abu Nuaim al-Isfahani,
povjesniar, sufija (u. 1037.) 27 (vidi Mfya)
Adam (Adem) 16, 25, 157
Addas, Claude 131
Afgani, D emaluddin, reformatorski teolog (u. 1897.) 164
Afganistan 27,28
Agra 49
Ahmed, "Hvaljeni", Muha-medovo nebesko ime 25, 28,126, 163 ahmedijski pokret 23
Ajman, dolina u kojoj je
Moj sije primio Objavu 101
Akbar, mogulski car (1556. - 1605.) 49

Ali ibn Abi Talib, strievi i zet Muhamedov, etvrti kalif, prvi imam ijita (u. 661.)
101, 126, 135
Alvand, Ahmed, suvremeni perzijski pjesnik 170
amanet (amdna), "povjereno dobro" 148
Andaluzija 35
Andrae, Tor, vedski povjesniar religija i biskup (u. 1948.) 24, 26, 73
Annemarie Schimmel
Anvari, Auhaduddin, znaajni perzijski panegiri-ar(u. oko 1190.) 84, 100,154
Arapi, arapski 31,36,44, 72, 162, 171
Arnaldez, Roger 32 35
Ate i, suvremeni perzijski pjesnik 170
Attar, Feriduddin, perzijski mistini pjesnik (u. 1221.) 27,28,33, 37,44, 62, 64,
65, 73, 122,152
Attarova Ilhtnma 28, 64, 67,69, 92, 108
Attarova Musibatnma 28, 37, 45, 64, 67, 127
Attarova Pandnma 16
Attarov Mantiq at-tayr 27,93
Attarov Tazkirat al-awliy 142
Avhadi Maragi, perzijski
pjesnik (u. 1337.) 107 Azrail, aneo (melek) smrti 47
B
Badah an (sjeveroistoni
Afganistan) 100 Bagdad 34
Bakli, Ruzbihan, mistik iz iraza(u. 1209.) 22, 46, 79, 89, 102, 111, 116,125,141
baqa, "ostajanje u Bogu" 34
Bazilije Veliki (u. 379.) 29
Besjeda na gori 73
Bizant 30, 161
brahman 97, 166
Buhari, najva niji sakuplja Poslanikovih predaja (u. 870.) 36
Bulbuldag (Bulbuldag) (Turska) 141
Burak, Muhamedov krilati konj prilikom putovanja na nebo 110,111
C
Chodkiewicz, Michel 131 Corbin, Henry 34
D
d'Herbelot, Bartholom, francuski orijentalist (u. 1698.) 35
Damask 130
Dante Alighieri (u. 1321.) 165 dar al-harbs "ratno podruje", zemlja pod nemuslima
nskom vla u 167 David, prorok 108 Ded d al, zlotvor koji se javlja na kraju vremena, ko
ga e Isus svladati 23, 24, 102, 124,137, 140
Delhi 99 D
D afer es-Sadik, esti ijitski imam (u. 765.) 90
D ami, Molla Abdurrahman, perzijski pisac (u. 1492. u Heratu) 48, 52,123, 151
D umd umenama, pripovijest o ponovno o ivljenoj lubanji 91
D uneid, vodei bagdadski mistik (u. 910.) 39
E
Eckhart, Meister (u. 1328)
149 Efez 141
Egipat 20, 90, 140 Elizabeta, mati Ivana Krstitelja 14,146 Europa, europski 35,
164,
165, 171 Eva(Hava) 157 Evanelje 30,41,60,61, 73,96, 97, 116, 163 po Ivanu 136 po
Marku 168 po Mateju 42
F
fand, "Entwerden" (raznesta-janje) 34
faraon 119
Farruhi, perzijski pjesnik (u.
1037.) 99 FathpurSikri 48
G
Gabrijel (D ibril), arkaneo 11, 12,46, 102, 121, 131, 132, 133,136, 144,145,149, 15
5
Galib-dede, turski mistini pjesnik (u. 1799.) 95
Gani Ka miri, indoperzijski pjesnik (u. 1651.) 112
Gazali, Abu Hamid al-,
vodei teolog ije je glavno djelo Ihyd' 'ulum ad-din (O ivljavanje vjerskih znanosti)
priskrbilo umjerenoj mistici mjesto u teologiji (u. 1111.) 16, 27, 39,41,42,44,
49, 53,56,61,62, 65, 71,73,85, 121
Gazali, Ahmed, ljubavni mistik, brat netom spomenutoga (u. 1126.) 59
Gazna 27
Genezaret, jezero 116 Gesudaraz, indomuslimanski
mistik i pjesnik (u.
1422.) 98
Annemarie Schimmel
Goethe, Johann Wolfgang
von (u. 1832.) 37, 107 Grgur iz Nise (u. 395.) 29 Grgur Nazijanski (u. 390.) 29
H
Hafiz, Muhammed emsud-din, najvei perzijski lirik (u. 1389. u ira-zu) 77, 95, 120
Hajjan ibn Mabad, legendarni lik 92
Hakani, Afdaluddin, najvei perzijski panegiriar (u. 1199.) 29,30,31, 33,81,87,90,
97,99, 105, 109, 112, 115, 123, 124, 141, 150, 151, 154, 156, 158, 161
Hallad , Mansur al-, mistik (pogubljen 922.) 33, 34,126
Hammer-Purgstall, Joseph von, austrijski orijentalist (u. 1856.) 37
Hasan al-Basri, asket i propovjednik (u. 728.) 40
Hidr, besmrtni voa koji se napio na vrelu ivota 95,119
Hilya = Hilyat al-awliya Abu Nuaima 26, 27,
40,43, 48, 54, 55, 60, 61,73,91, 126 Hud viri, Ali ibn Osman al-D ullabi, perzijski
mistik (u. oko 1071. u Lahoreu) 27,40
Ibn Arabi, Muhjiddin, mistini mislilac podrijetlom iz Andaluzije, iji je sustav ut
jecao na cjelokupnu kasniju mistiku (u. 1240.) 35, 47, 130, 131, 134, 135,136,15
7,158
Ibn Hanbal, Ahmed, strog tradicionalistiki teolog (u. 857.) 141
Ibn Hazm, hispanoarapski teolog i pisac (u. 1064.) 142
Ibn ahin, povjesniar i tuma snova (u. 1468.) 137
Ibn Sirin, tradicionalist i najpoznatiji tuma snova (u. 728.) 137
Idris, koji je po predaji iv uznesen na nebo 87, 119,136
Ikbal, Muhamed, pjesnik i religijski filozof, slovi kao "duhovni otac
Pakistana" (u. 1938.) 164, 165, 167
Iljas, prorok 119
Imran, predak Djevice Marije 142
Indija 23,49,56,81,98, 141, 154, 158, 164
Iran 27, 56, 170
ismailiti, ogranak ijita 17, 100,101, 104
Israfil, aneo (melek) koji trubi u trombon uskrsnua 47
Ivan Krstitelj (Jahja) 14, 16, 51, 136, 146, 147, 148
J
jakobit 26, 162
Jasin (Yasin), naslov 36. sure, Muhamedovo ime 32, 33
Jeruzalem 11,23,60, 102, 143, 163,168, 169
Josip (Jusuf), Marijin zarunik 14
Juda I kariotski 22, 165
Jusuf (Josip), za kojim je zbog njegove ljepote udjela faraonova ena (Zulejha); ene
koje bi ga ugledale od divljenja bi na ruci nainile urez 145
K
Kab 69, 105, 130, 134
Kadib al-ban, srednjovjekovni svetac koji je na sebe mogao primati sve likove 13
4
Kamil Husein, egipatski autor 171
Kapadocija 29
kardmdt, "Golemo udo", to ga ine sveci 142

Karun, propao u zemlju pod sudom svoga bogatstva 118, 119, 122, 123
Ka mir 23, 112
Kavkaz 29, 30
Kazeruni, Abu Ishak al-, perzijski mistik (u. 1034.) 22, 23, 39, 53, 54
Kisai, perzijski pjesnik (u. 953.) 155
Kisai, sastavlja Pria o poslanicima (11. st.) 90,91
Konya (Ikonij) 28,29
Kopti 26, 162, 175
Kubra, Ned muddin, srednjoazijski mistik (u. 1221.) 34
Ku airi, Abdul Karim,
autor va ne Poslanice (Risala) o sufizmu (u. 1072.) 27, 52, 93, 126
Annemarie Schimmel
Lahid i, perzijski autor (u.
1516.) 17 Lahore 27
lahut, "bo anska narav u Kristu" 25, 34, 96
Lazar 30, 90, 99, 150, 172, 173
M
Magreb, zapadni islamski
svijet 47 Mahmud iz Gazne (999. 1030.) 99 Mahmud Nedim al-Afgani,
(r. 1926.) palestinski
pjesnik 167 Makki, Abu Talib al-,
mistik, napisao Qut
al-qulub (u. 996.) 27,
44,61,65, 85 Malik ibn Dinar, rani asket
(u. 740.) 36 Mani, utemeljitelj manihejstva, u islamu veinom
prikazivan kao slikar
(u. oko 226.) 115 Manuel Komnen, bizantski
car (1143. - 1180.) 30 masth, "Mesija" 11, 16 masih-i 'i q "ljubav kao
o ivljujui Mesija"
98
Masi ki prolaz (Massisa) 46
Massignon, Louis (u, 1964.) 34
Medina 24
Meka 105, 107,130,134, 135
melkiti 26, 162
Mihael, arkaneo 47, 102
mihrb, "ni a, mala odaja"
Minuihri, perzijski pjesnik (u. oko 1040.) 143
Minuihri 154
Mir Masum Nami, pjesnik, diplomat i kaligraf iz Sinda (u. 1606.) 49
Mojsije (Musa) 25, 73, 74, 78, 84, 88, 101, 103, 139
mud iza (mu 'gizat), "proroko udo" 142
Muhamed Poslanik (u. 632.) 9, 25, 28, 33, 36, 38, 52, 62, 102, 111, 116, 117, 12
6, 130, 134, 135, 137, 162
Muhamedovo Svjetlo 34
Mller, August (u. 1892.) 35
Murcia 130
Muslim, sakuplja tradicije (u. 875.) 36
N
nabiyya, "proroica" 142
Nasir Husrev, ismailitski filozof i pjesnik (u. nakon 1072.) 17,84, 100, 101, 10
4, 156, 159
nasut, "ljudska narav u Kristu" 34,96
Naziri, indoperzijski pjesnik (u. 1612.) 158
nestorijanci 26, 30, 31, 162
Ni apur 27
Nizami, perzijski pjesnik,

autor romantinih epova (u. 1209.) 37, 156
Novalis (Friedrich von Har-denberg), njemaki pjesnik rane romantike (u. 1801.) 11
Noveiba, selo na Sinaju 175
Nurbakhsh, dr. Javad, voditelj reda nimetulahija 9
O
Omar ibn al-Hattab, drugi kalif (634.-644.) 135
Osman ibn Affan, trei kalif (644.-656.) 135
Ozak, Muzaffer, voditelj reda d erahija 9
Palestina 167, 168, 170 Paraklet 28, 126, 163
perzijski 13, 17, 22, 23, 25, 27,28,29, 30,31,32, 44, 56, 78, 79, 94, 95, 96, 99
, 100,107, 108, 141, 154, 155, 156, 160, 161, 163, 164, 172
Pilat 166
Q
Qut al-qulub, Makkijevo pouno djelo 27, 44, 49, 61; vidi takoer Makki
Rab al-Ahbar, prenositelj brojnih legenda (u. 652.) 91
Rabia iz Basre, askezi posveena ena, uvela pojam iste Bo je ljubavi (u. 801.) 41
Rahman Baba, mistini pjesnik u Pa tu (u. 1711. kraj Pe avara) 119
Razi, Ned muddin, perzijski mistik (u. 1256.) 40
Renan, Ernest(u. 1892.) 164
Riickert, Friedrich, pjesnik, orijentalist (u. 1866.) 56
rukn al-yamani, jugoistoni ugao Kabe 134
Annemarie Schimmel
Rumi, D elaluddin, perzijski mistini pjesnik (u. 1273.) 12, 14, 28, 29, 32, 33, 38,
50,51,52, 60, 62, 66, 70, 77, 78, 80,81,82, 85, 87,95, 96, 97, 98, 101, 102, 10
3, 104,105, 107, 108, 109,110,111, 119, 122, 146, 148, 149, 150,152, 153, 155, 1
56,158,160, 161
Rumijeva Mesnevija 13,60,
82, 99, 101, 107, 144,
157,162 Rumijev Divan 32, 160 Rumijev Fihi ma jihi 28,
38,42,51,60, 110,
149,162
S
Sabejci 24
Sadi, Muslihuddin, perzijski pjesnik (u. 1292. u irazu) 56, 100, 107
Sadruddin Konjavi, Ibn Ara-bijev pastorak i prvi tuma njegove teozo-fije (u. 1274
.) 158
Sahl ibn Abdullah at-Tustari, mistik (u. 896.) 26
Salomon (Sulejman), kralj,
prorok kojemu su se pokoravala stvorenja 88
Samirija, izumitelj Zlatnog teleta 165
Sanai, Mad dud, pjesnik, autor Mesnevije, prvog pounog epa (u. 1131. uGazni) 25,27,
31, 33,44,66,73,74,81, 88, 89, 96, 110,115, 116, 121
Sanaijev uveni ep Hadiqat al-haqiqa 25, 27, 44, 88, 111, 118, 121
Sarrad , Abu Nasr al-, autor prirunika sufizma (u. 998.) 66
Scharf, Kurt 172
Simnani, Alauddavla, perzijski mistik u Kubrinoj tradiciji (u. 1335.) 34
Sinaj 175
sindi (jezik u donjem toku Inda) 23
Sirija 43, 140
Soroush, Sorour 170
Sotona (Iblis, ejtan, davao) 36,44,45,46,47,48, 56, 75, 142, 143, 169
Stari zavjet 72
abistari, perzijski mistini pjesnik (u. oko 1321.) 38
afii, suvremeni perzijski pjesnik 170
amlu, Ahmed, suvremeni perzijski pjesnik 172
em 92
iraz 46, 89,100 irvan 29 irvanski ah 141 panjolska 142
rinagar 23
T
Tabriz 30
Talib-i Amuli, indoperzijski pjesnik (u. 1627.) 81
tars, tarsd, "obrnuto", "strahujui", "kr anin" 161
Tolstoj, Lav 164
Tomini spisi 80
Tukan, Fadva, palestinska
pjesnikinja 168 Turska, turci, turski 94,95,
141, 160
U
urdski jezik 95,160 Urfi irazi, indoperzijski
pjesnik (u. 1591.) 125
Urjabi, prvi Ibn Arabijev uitelj 134
V
Valry, Paul 13
Vatvat, perzijski pjesnik (u. 1177.) 78, 152
Veheb ibn Munabbih, prenositelj brojnih legendarnih pria (u. 732.) 24, 25, 26
Venera 120
W
waliyya, "Prijateljica Bo ja,
svetica" 142 Wild, Stefan 168
Z
Zaharija, otac Ivana Krstitelja 14, 143, 146, 148
zikr, "stalna pomisao na Boga; spominjanje Boga" 66
zoroastrovci 97, 164
zunnar, "heretiki pojas", pojas to su ga nemu-slimanski podanici nosili kao razlik
ovno obilje je 32,97
CITATI IZ KUR'ANA:
Sura2, 138-str. 115 Sura 2, 173 - str. 24
Sura 3, 35 - str. 142 Sura 3, 42 - str. 142 Sura 3, 43 - str. 144 Sura 3,45 - st
r. 14,16 Sura 3,49 - str. 20 Sura 3, 52-str. 21 Sura 3, 55 - str. 23
Sura 4, 157-str. 139 Sura 4, 171-str. 11, 15
Sura 5, 116-str. 139 Sura 5, 119-str. 19 Sura 5, 78 - str. 16
Sura 7, 107 - str. 94
Sura 19, 16-str. 132, 144 Sura 19, 18-str. 132 Sura 19, 22-str. 13 Sura 19, 30-s
tr. 19 Sura 19, 35 - str. 15, 139 Sura 19, 57-str. 118
Sura21, 91-str. 144 Sura23, 51-str. 155 Sura 24, 35 - str. 89, 149 Sura28, 81-st
r. 118
Sura 33, 72 - str. 148 Sura 36, 1 - str. 33
Sura43, 61 -str. 23
Sura 59, 23 - str. 127
Sura9, 30-str. 133 Sura 19, 15-str. 11, 12
Sura61, 6-str. 25, 126 Sura 66, 12-str. 144
C3P zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne i sveuili ne knji nice u Zagrebu po
d brojem 696768.
Annemarie Schimmel (1922-2003), predavala je iranistiku i orijentalistiku na sve
uili tima u Ankari, Bonnu i Harvardu. Dobitnica je mnogobrojnih meunarodnih nagrada
i visokih dr avnih priznanja. Autorica je velikog broja studija o sufizmu, islamsk
oj kaligrafiji i filozofiji.

Isus I Marija U Islamskoj Mistici - Annemarie Schimmel

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

You might also like

Isus I Marija U Islamskoj Mistici - Annemarie Schimmel

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Isus I Marija U Islamskoj Mistici - Annemarie Schimmel

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

NA I POBO NI LJUDI PREDANO TOVAHU GROB VA EGA SVECA KOGA I MI SMATRAMO BO JIM PROROKOM; I

KAZALO IMENA I POJMOVA............................181

5. Izraz "bliski" odnosi se na suru 3, 45.

19, 30), premda je i "duh Bo ji". To znai da je stvoren i podreen Bogu.

rt istine) ka e da put do radosti vodi "preko petka raspea":

padno-istoni divan). U Attarovu djelu Mustbatnama ova se legenda nalazi na vrlo v

Budi gladan da Mene vidi ; izaberi zabit, da Ja ti blizu budem.

ao mranu branu, tako da se ovaj ne mogne ni gore popeti, ni dolje spustiti. On mu

, oni u dronjcima. Svi su oni dolazili k vratima Isusove elije da ih on svojim da

Jednu od mo da najpotresnijih pria o ovjeku koji je po Bo joj ljubavi i spoznaji u nut

kani upotrebljava i drugu usporedbu s prorocima:

tu uskrsnue?" Zatim je nastavio priati o potopu i opet umro.

(Mojsijeva je ruka blistavo bijela. Vidi u Kur'anu, sura 7, 107.)

Jo u kasnom 18. stoljeu ka e turski pjesnik Galib-dede, slijedei brojne pjesnike:

da mu kao Isus srce podari,

Rumi stoga pita:

162 Baqli, Sharh ash-shathiyat, 134, 430.

175 Sanai, Hadiqat, str. 132.

Kakve veze sa Crkvom ima Isus koji je u etvrtom nebu?182

a. Tako Isusova igla i konac postaju velikim opasnostima na mistinoj stazi.188

a to se esto javlja u literaturi - naziva imenom "Mustafa".

jo vi e! Prilikom hodoa a u Meku bilo mu je jasno da ar-rukn al-yamdni, jugoistoni ugao

na istoku kad sunce rodi se.

A svijet; srce to zatvoreno

Akbar, mogulski car (1556. - 1605.) 49

kardmdt, "Golemo udo", to ga ine sveci 142

Nizami, perzijski pjesnik,

You might also like