Glorij@

1
Bocca

Glorij@

Donna Marcuss

Moja ljubav si ti

2
Bocca

Glorij@

- Nebesa! Tko je onaj mukarac divnog izgleda?

Ronnie svrne pogled s lika na pristaninoj stazi i okrene se prema bratu, koji je sjedio
uz vanjski motor. Jeff prezirno uzdahne:
- Tvoj novi poslodavac - objasni. - Savjetujem ti da prieka s miljenjem dok ga bolje
ne upozna!
- To je Guido Falcone? - Ronnie zbunjeno pogleda Jeffa. - Hoe rei da je to gad o
kojem si priao? Vjetar joj otpuhne kratku, plavu kosu u lice, kad je ponovno pogledala
prema pristanitu. Sa zanimanjem je promatrala je dojmljivog, visokog mukarca.
Bio je u ranim tridesetim i vrlo visok. Crna, kovrava kosa uokvirivala je preplanulo lice
markantnih crta kao isklesanih iz kamena. Imao je iroka ramena, uske bokove i duge,
miiave noge. Zraio je snanom mukou.
Nepomino je stajao, ruku prekrienih na prsima i pogleda usmjerenog prema
motornom amcu koji je pristajao u luku. Jeff priblii gliser bono uz mol, a Ronnie mu se
jo uvijek iznenaeno smijeila.
- Dakle, sigurno nisam ovako zamiljala Guida Falconea! Jeff nije stigao odgovoriti.
- Kasni - zauje se glas mukarca na pristanitu.
Prigovor je, dodue, bio usmjeren Jeffu, ali rijei izgovorene blagim glasom zvuale su
tako zapovjedniki da Ronnie naglo podigne glavu i zagleda se u mukarca. Jedva je ula
Jeffov promrmljam odgovor, jer joj je pogled crnih oiju oduzeo dah. U tom joj trenutku
postane jasno da jo nikada nije srela tako uzbudljivog mukarca. Jeff podigne prtljagu na
pristanite i pomogne joj pri izlazu.
- Vidimo se kasnije, sestrice - ree dok je stajala kao oduzeta. On upali motor amca i
otplovi.
- Maledetto!
Ronnie jedva obrati panju na tihu psovku. Gledala je za bratovim amcem koji se sve
vie smanjivao. Konano se trgne i okrene.
- ao mi je to nismo doli na vrijeme. Avion je kasnio - ispria se. Guido je takoer
gledao prema puini i nije odmah reagirao. Ronnie je bila sretna to je jo neko vrijeme
poteena tog prodornog pogleda, pa iskoristi priliku za potajno promatranje svog
poslodavca. Doista je izuzetno dobro izgledao, iako na njemu nije bilo nieg blagog, niti
mekog. Crte lica su izbliza djelovale jo markantnije i nepopustljivije. etvrtasta brada,
klasian, pravilan nos i visoko elo ukazivali su na snaan karakter. Gusta, za nijansu
preduga crna kosa davala mu je gotovo divlji izgled.
- to ste rekli? - Naglo se okrenuo.

3
Bocca

Glorij@
- Rekla sam da mi je ao to nismo doli na vrijeme. - Ronnie se ljutila to je
pocrvenjela od zbunjenosti. - Avion je kasnio.
- Sletjeli ste prije dva sata. - Oi su mu svjetlucale. - ak ako se uzme u obzir i vonja
od aerodroma, ve ste odavno mogli stii. Osim ako nije bilo odgode druge vrste?
- Ne direktno. - Ronnie se ispriavajui nasmijei i poeli da joj se otkucaji srca
konano smire. - Stali smo popiti alicu kave.
- alicu kave? - Lice mu je izraavalo neskriveno neodobravanje. Ronnie se pokunji.
- Da. Oprostite, nisam znala da nas ekate. Znate, oednjela sam od puta.
- Zar niste mogli priekati pola sata i utedjeti mi neugodnost gubitka sata vremena?
Naime, vonja od Olbie ne traje dulje!
- Zbilja mi je ao. - Ronnie se osjeala pomalo krivom. Njegov joj se prigovor inio
opravdanim. No, odmor za kavu uope nije bila njezina ideja, ve Jeffova.
- Tako u te moi informirati o stanju stvari - rekao joj je. Nije ni slutila da e ih njezin
novi poslodavac cijelo to vrijeme ekati. Za razliku od Jeffa, shvati je u tom trenutku.
Odjednom se osjeala rastrganom izmeu osjeaja loe savjesti i instinkivne potrebe da
zatiti brata.
- Zbilja sam bila jako edna - uvjeravala ga je.
- Ako je tako... - Guido se odjednom nasmijei i time iznenadi Ronnie. Besprijekorno
bijeli zubi zablistaju. - Naravno, ne smijemo dopustiti da naa nova uiteljica oedni! - doda
i sagne se kako bi uzeo koveg. - Auto je tamo prijeko.
Ronnie ga je slijedila zagledana u njegova lea. Nakon onoga to joj je brat ispriao o
novom poslodavcu, zapravo joj se nije trebao sviati. Uznemirivalo ju je to to nije bio
sluaj.
Stigli su do arko crvene Alfe-cabrio parkirane u sjeni smokve. Guido baci djevojinu
prtljagu na stranje sjedite, pa joj otvori vrata.
- Uite. Osjeti sve vei gnjev zbog njegovog odrjeitog zapovjednikog tona. - Ovo je
Va prvi boravak na Sardiniji? - Guido upali motor i krene.
- Tono, iako sam, naravno, ve bila u Italiji.
- Naravno? - upita on s blagom porugom. - Zato naravno?
- Samo sam tako rekla. - Sve se vie ljutila. - Htjela sam rei da mi Vaa zemlja nije
potpuno strana.
- Ah, tako bi i bilo da ste ve jednom posjetili Sardiniju. - Guido joj pokloni
razoruavajui smijeak. - Na otok i talijansko kopno imaju jako malo zajednikog. Priroda
je drugaija, ljudi, kultura - zapravo, sve. Imao je pravo, bar to se tie prirode. Ronnie se
zainteresirano ogledavala dok je automobil pranjavom cestom prolazio pored isuenih

4
Bocca

Glorij@
polja. U zraku je doslovno osjeala da je otok divlji i drugaiji od bujno zelenoga kopna.
Strma brda u daljini djelovala su tamno i neugodno, razvedena obala kao da je skrivala
brojne tajne. Ona odjednom osjeti isto uzbuenje kao onda kad su joj neoekivano
ponuena tri tjedna na Sardiniji. Posljednjih je dana doslovno brojala dane do odlaska.
- Znate, jako ste slini bratu - primijeti Guido promatrajui ju sa strane. - Ista plava
kosa, jednake plave oi. Svuda bih Vas odmah prepoznao kao njegovu sestru. Da nema
odreenih draesnih enskih atributa, bez daljnjeg biste mogli proi kao njegov dvojnik. Rjeitim pogledom prijee preko tih enskih atributa", istaknutih grudi ispod tanke
pamune bluze i zaobljenih bokova, jasno vidljivih ispod uskih traperica.
- Znam. - Bilo joj je drago svaki put kad bi ljudi govorili o zapanjujuoj slinosti s
voljenim starijim bratom. Okrene se i odglumi da je zanima okoli. - Mnogi su to ve rekli.
On samo klimne i jedno vrijeme nastavi voziti u tiini.
- Nadajmo se da se slinost ograniava samo na vanjtinu - primijeti prilino otro.
- Kako molim? - Ronnie se namrteno okrene prema njemu. - Oprostite, ali ne znam o
emu govorite.
- Htio sam rei kako se nadam da vas dvoje niste slini i u svakom drugom pogledu.
- Na primjer?
- U prvom redu to se tie karaktera. Djevojka ga zbunjeno pogleda.
- Moda mi moete navesti primjer?
Guido se neveselo nasmijei. - Ima ih bezbroj, ali za poetak... Zloban je, nepouzdan i
potpuno neodgovoran. Ronnie nikad nije mogla podnijeti da netko loe govori o njezinom
bratu. I sad ga je spontano branila.
- Ovo je najvea besmislica koju sam ikada ula! Uvjeravam Vas da moj brat nije nita
od toga!
- Je i to Vam mogu dokazati!
- To kaete samo zato to ga ne volite! - Odjednom se sjeti to joj je Jeff priao.
- Tono. Jer je neodgovoran, nepouzdan i zloban! - Guido se ljutite - nasmije. Prije
nego to se uspjela pobuniti, on doda: - Ono to me trenutano zanima je imate li i Vi iste
osobine.
- Ne! Ba kao ni Jeff! - Oi su joj sijevale od ljutnje. - Ako mi to predbacujete, zato ste
me uope zaposlili?
On ju odmjeri hladnim pogledom sa strane.
- Ne bih to ni uinio da sam sve saznao na vrijeme. No, na alost neugodne karakterne
osobine Vaega brata izale su na vidjelo nakon to sam Vas ve zaposlio. Praktiki ste se
ve nalazili na putu ovamo.

5
Bocca

Glorij@
- Shvaam. - Polako joj se slagala slika pred oima. Njegove su se rijei slagale s
Jeffovom priom. Posvaali su se tek posljednja dva tjedna. Radilo se o ozbiljnom sukobu,
ogorenom i snanom. Prisjetivi se to joj je Jeff ispriao uz kavu, uhvati ju oaj. Posao joj
je na poetku izgledao tako jednostavan i lagan, a sad se inio upravo suprotnim. - Zato
ste tako striktno protiv veze mog brata i Vae roakinje? - upita ga otvoreno. - Zato jer
potjee iz bogate obitelji, a moj je brat samo mehaniar?
Guido ne odgovori. Skrene sa ceste, proe kroz velika vrata od kovanog eljeza, proe
prilaznim putem i stane ispred luksuzne, raskone vile s krovom od crvene cigle. - Stigli
smo.
Guido izae i posegne za njezinom prtljagom. - Doite i upoznajte moju roakinju. Povede ju u veliko predsoblje na ijoj se sredini nalazio masivan okrugli stol s velikom
vazom punom svjeeg cvijea. Guido odloi njezin koveg, napravi nekoliko koraka po
poploenom podu, pa glasno vikne: - Silvia! Silvia, gdje si?
Neko vrijeme sve ostane tiho, a tada se zauju teki koraci i na otvorenim vratima se
pojavi sjedokosa ena odjevena u crno. Naravno, to nije bila Guidova roakinja Silvia u koju
se Jeff, na nesreu, zaljubio. Ronnie je promatrala kako ena mrmlja neto na talijanskom,
na to je Guido reagirao nizom brzih, energinih pitanja. Ronnie i nehotice osjeti marce.
Nije mogla nita protiv toga, osjeala je kako ju opasno privlai.
ena opet nestane; Guido ispusti psovku. Pogleda Ronnie, kao da je ona svemu kriva. Silvia nije tu! Navodno je otila u selo. Ako je tamo kako bi se sastala s Vaim bratom,
zavrnut u joj vratom. Kunem se! - Izraz njegovih crnih oiju bio je olujan I mraan.
- Upoznat u je kad se vrati - Ronnie sa smijekom pokua izgladiti stvar. - Molim Vas,
ne brinite zbog toga. Nije vano.
- Itekako je vano! Naloio sam joj da ostane ovdje! Nije smjela jednostavno otii!
- Moda joj je dojadilo ekati. Konano, ja sam zakasnila.
- Trebala je ekati, ba kao i ja. - Guido zauti i nepovjerljivo ju pogleda.
- Zato je branite? Moda znate neto to ja ne znam? Na primjer, da je otila na sastanak
s Vaim bratom?
Ronnie odmahne glavom. - Nita ne znam. A nisam je ni pokuala zatititi. - Zbilja se
samo trudila smiriti ga, iako ni sama nije znala zato. Zapravo mu je trebala odgovoriti
jednako bezobraznim tonom. inilo se da su i Guidu sumnjivi njezini motivi.
- Doite - konano ree. - Nas dvoje moramo malo porazgovarati.
Okrene se na peti i krene kroz predsoblje. Koraci su mu vrsto odzvanjali na
poploenom podu. Ronnie ga je slijedila pitajui se to e se dalje dogoditi. Jedno joj je bilo
jasno - nije se upustila u jednostavan, nekompliciran posao, ve ba suprotno.

6
Bocca

Glorij@
- Sjednite. elite li neto popiti? Nalazili su se u velikoj, ugodnoj dnevnoj sobi.
Guido joj pokae na jednu od etiri sofe pastelnih boja, pa ponovi pitanje. - Znam da
ste nedavno popili kavu. Ali, moda Vam ipak mogu ponuditi pie? - Podrugljivo ju je
gledao. No, tada ju ponovno izbaci iz koncepta. - Mogu zamisliti to je bio pravi razlog tog
odmora za kavu. Vjerojatno Vas je trebalo uputiti u ulogu romantine posrednice.
Ona ga s nerazumijevanjem pogleda. - O emu, uope, govorite? Koliko znam, ovdje
imam ulogu uiteljice, a ne romantine posrednice, to god Vi pod time mislili.
On se okrene prema njoj i Ronnie odjednom poali to je tako brzopleto reagirala.
Stojei pred njom, djelovao je jako veliko i zastraujue. - Pod time mislim na nekoga tko
pomae u organiziranju potajnih, romantinih susreta i tko prenosi male poruke i pisma.
Jednom rjeju, signorina, ne sabotera.
- A to bi se tu, molim lijepo, sabotiralo?
- Moja izriita volja. Neu trpjeti sabotera u kui.
Dobaci joj upozoravajui pogled i kad se okrenuo, Ronnie je prvo morala duboko
udahnuti.
- Patite od manije proganjanja - primijeti. - Nisam nikakav saboter.
On natoi pie i pogleda ju preko ramena. - Dakle, patim od manije proganjanja? - Kao
da ga je ta procjena zabavljala.
- Moda je to i mogue. - Prie joj s dvije ae. - Ipak, mislim da je vjerojatnije kako
imam pravo.
To mu je bilo slino. Sigurno nikada nije vjerovao da bi se i sam ponekad mogao
prevariti. - Dola sam iskljuivo i jedino kao uiteljica Vae roakinje - ustraje djevojka.
Guido se opet nae ispred nje. - Budui da mi, naalost, niste rekli to elite popiti,
natoio sam Vam jedan cynar. Sigurno e Vam se svidjeti.
Ronnie nepovjerljivo pomirie tamnu tekuinu. - Ne znam. Upravo sam htjela rei da
bih rado popila mineralnu vodu.
- Onda ste trebali prije rei. Sad je prekasno. - Zadovoljnog izraza lica spusti se na sofu
preko puta nje. - Tko ne doe na vrijeme, mora piti ono to preostane - prilagodio je
poslovicu.
- Ili ne mora, kao u ovom sluaju. - Ona zvuno odloi au na niski stoli za kavu.
Moda je Jeff ipak imao pravo, moda se s Guidom ne moe jednostavno izai na kraj.
On okusi svoj cynar, pa joj se iznenada nasmijei. inilo se da tono zna o emu
razmilja, i oito ga to ni najmanje nije smetalo. Naprotiv, kao da ga je ta situacija
zabavljala. - Tako... to sam htio rei? Ah, da... - Opet se nasmije. - Predbacio sam Vam
sabotau...

7
Bocca

Glorij@
- A ja sam Vam rekla da taj prigovor smatram pravom besmislicom! Pogledi im se
sretnu preko stolia i Ronnie opet naglo osjeti marce. Napetost izmeu njih bila je na neki
udan nain - uzbudljiva. Ona potisne taj osjeaj koji ju je gotovo prestraio. - Mogu Vam
se zakleti da sam ovdje samo radi pomaganja Vaoj roakinji s engleskim - mirno istakne.
- Tono, znam da je to bio osnovni razlog. Ipak, ini mi se da se na programu nalazi
tek malo poduke.
- Zar mislite da Vas elim prevariti i primiti plau za neobavljeni posao? Mislite da bih
cijelo vrijeme provela u prenoenju ljubavnih pisamaca izmeu njih dvoje? - Ronnie glasno
udahne. - To ne samo da je smijeno, ve i apsolutno uvredljivo!
Guido se nasmije njezinoj bujici rijei, promatrajui ljutito, crveno lice. - Kad Vas se
ovako slua, moglo bi se pomisliti da doista ozbiljno shvaate svoj posao.
- Naravno da ga shvaam ozbiljno! Uiteljica sam engleskog! To mi je zvanje! Ne bih
ga dobro obavljala, ako ga ne bih ozbiljno shvaala!
- U tome se slaem s Vama. - On uzme au koju je prethodno odloio. - Dakle,
kvalificirana ste uiteljica? Bar jedan plus za Vas.
- to bi sad to opet trebalo znaiti? - Ronnie je ljutito sijevala pogledom. - Zar niste
znali za moje zvanje? Moj Vam je brat sigurno rekao prije nego to ste me zaposlili!
- Da, naravno, rekao mi je...
- Ali, niste mu vjerovali?
- Jesam. Inae, kao to ste dobro primijetili, ne bih Vas ni zaposlio. Samo, vjerovao
sam mu prije nego to sam doznao za njega i Silviju. Poslije vie nisam bio tako siguran.
- Jeff me nikada ne bi preporuio da nisam kolovana uiteljica! I ja nikad ne bih dola.
Nijedno od nas nije tako neodgovorno.
Guido je zamiljeno ispijao svoj cynar, ni ne pogledavi Ronnie. - to se tie
neodgovornosti, Va se brat, naalost, u tome prilino dokazao. - Jedva primjetno se nagne
prema naprijed. - Uvjerio me da ga zaposlim na odravanju glisera, kako bi se na taj nain
pribliio Silviji. Jednako me tako nagovorio da i Vas zaposlim kao uiteljicu, kako bi ju i dalje
bez problema udaljio od uenja. - Ljutito se nasmije. - No, nee mu uspjeti.
- Kao to sam ve rekla, sve mi se ovo ini izuzetno uvredljivim. - I Ronnie se lagano
nagne naprijed. - Brat me nazvao i rekao da Vaoj roakinji hitno trebaju instrukcije.
Gospoa koju ste angairali preko ljeta morala je naglo otkazati.
- Tono. - Guido nije zvuao ba veselo. - I to tjedan dan prije nego to je trebala
poeti s poslom.
Ronnie kimne. Ba je tako rekao i Jeff. - Mislio je da bi mogao razgovarati s Vama o
meni i objasniti da imam puno iskustva u podui engleskog stranim studentima. Sloili ste

8
Bocca

Glorij@
se s mojim dolaskom. - Malo zastane i gnjevno ga pogleda. - Nije spomenuo nita o mom
eventualnom angamanu u ulozi romantine posrednice. inilo se da mu je samo stalo
Silviji pronai novu uiteljicu.
Guidove oi se stisnu. - Zar Vam nije sluajno spomenuo da postoji neto izmeu njega
i Silvije?
- Mislite, prije nego to sam dola?
- Da.
Ronnie odmahne glavom. - Ne. Prije dolaska nije mi nita rekao.
- Shvaam. - Guido kratko razmisli. - ekao je, dakle, dok niste stigli, prije nego to
Vam je ispriao cijelu stvar. - Suho se nasmije. - Sad znam o emu ste razgovarali za
vrijeme kave.
Dobro je procijenio, to nije mogla porei. U tih pola sata Jeff joj je ispriao sve o Silviji,
pa i o Guidovom pokuaju prekidanja te romance. - Ali, to je bilo sve - brzo ga uvjeri. - Nije
pokuao pridobiti me za bilo kakve planove!
- Sigurni ste? - Oito joj jo uvijek nije vjerovao.
- Naravno! - plane Ronnie.
- Potpuno sigurni? - Prodorno ju je gledao.
- Potpuno sigurna. - Neustraivo je ustrajala.
Jedno je vrijeme vladala tiina. - Dobro - konano blago ree Guido. - Recimo da Vam
vjerujem. Recimo da Vam doista nije rekao nita o ulozi za koju se nada da ete je odigrati.
- Osloni se laktovima na koljena. - Ostaje injenica da e prije ili kasnije doi s takvim
prijedlogom.
- Nikada. Jeff ne radi takvo to. Ako voli Silviju kao to kae, htjeti e da ui i ne rasipa
vrijeme.
- Kako malo znate o ljubavi! - Guido se zajedljivo nasmijei, pa nastavi u istom tonu: Vjerujte mi, ljubav Vaeg brata prema mojoj roakinji je sebina, ona zahtijeva da Silvija
svaku slobodnu minutu provodi s njim. Njezin studij mu je potpuno nevaan. Ali, to nikako
neu dopustiti! - On naglo ustane. - Obeao sam njezinoj majci da e Silvija za vrijeme
praznika ovdje uiti, kako ne bi jo jednom pala na ispitu. A to obeanje namjeravam
odrati.
- I ja sam ovdje iz istog razloga. - Ronnie ga pogleda. - Zadaa mi je pomoi joj poloiti
ispit na sljedeem roku.
- Tono. Bar je to posao za koji Vas plaam. - Odjednom se nasmijei, no Ronnie se od
tog smijeka najei. - Imam ideju - nastavi Guido. - Da, tako emo napraviti... - Obie oko
stola i stane pred nju. - Budui da tvrdite da su Vai ciljevi jednaki mojima, te da nemate

9
Bocca

Glorij@
namjeru raditi protiv mene, na Vas prenosim odgovornost...
Ronnie nervozno proguta slinu. - Za to?
- Za Silvijino uenje i uspjeno poloen ispit. Padne li, neete biti plaeni.
To nije bilo fer, pa mu Ronnie tako i ree. - To mi se nimalo i nikako ne svia.
- Ne? Onda me dobro sluajte! Ne samo da neete dobiti novac, ve e i Va toliko
voljeni brat izgubiti posao. Uz to u se pobrinuti i da nikada vie ne dobije posao u Italiji.
- On se hladno nasmije. - Svakako sam to u mogunosti napraviti. Ronnie u to nije
nimalo sumnjala. Strese se, pa ipak posegne za aom i ispije veliki gutljaj cynara.
Guido je ve bio na putu naputanja sobe. - Dakle, radije dobro obavite svoj posao! dobaci joj preko ramena.
- Ne vidim zato bih ja morala ispatati zbog Vae svae s mojim bratom! - Ronnie ga
je slijedila. Morala je gotovo trati da bi mogla odrati korak s njim. Potpuno bez daha,
konano ga sustigne vani na stepenicama.
- Ne mogu prihvatiti Vae uvjete - zadihano ga izvijesti. - Potpuno su nepravedni.
Zahtijevam plau za svoj posao bez obzira poloi li Vaa roakinja ispit ili ne!
- Nebesa, niste ba u najboljoj kondiciji.
Guido naglo stane i okrene se prema njoj, pa Ronnie skoro naleti na njega. Tek izbliza
spozna da su mu trepavice jo gue i dulje nego to je mislila. Morala se prisiliti skrenuti
pogled s njih.
- to ste upravo rekli? - upita ga, jo uvijek pomalo bez daha.
- Da niste ba u najboljoj kondiciji. - Guido gurne ruke u depove bijelih hlaa i pogleda
ju s nadmonim smi-jekom, koji je odavao da se dobro zabavlja.
- Upravo ste pretrali nekoliko metara i odmah ostali bez daha.
- Nije tono, pretjerujete!
Guido se nasmije i ona ustanovi da mu je smijeh melodian i iznad svega privlaan. Rekao bih da se ve dulje vremena niste bavili nikakvim sportom.
- Tono.
- Nema veze - odvrati on. - Ovo je mjesto upravo idealno za rekreaciju.
- Dobro zvui. - Ronnie se nasmijei, ali se tada sjeti neega, pa se opet uozbilji. - Ali,
tko kae da u ostati?
- Zar elite otputovati?
- Moda.
- A zato, molim lijepo?
- Zato bih se sloila da me se plati samo ako Silvia poloi ispit? To je apsurdno! Najozbiljnije je to mislila, ali sa slijedeom je primjedbom namjerno blefirala. - Radije u se

10
Bocca

Glorij@
vratiti kui. - No, to je lake bilo rei nego uiniti, a i novac joj je nuno trebao.
- Dakle, nita ne drite do plaanja obavljenog posla? U mom je poslu to obiaj. Ako
nita ne napravim, ne dobijem novac. Radi se o rezultatima, a ne o vremenu potrebnom za
obavljanje posla.
- Uiteljsko je zvanje neto drugo - usprotivi se ona. - Ponekad se uope ne vide
rezultati ili ih je teko definirati. Kad bi uitelji bili plaeni samo za uenike koji poloe ispite,
neki uenici uope ne bi dobivali poduku. Naime, nijedan se uitelj ne bi pokazao spremnim
preuzeti ih.
- elite li time nagovijestiti da zato ne elite poduavati Silviju? Jer se bojite da moda
ne bi prola ispit?
Ronnie slegne ramenima. - Sve je mogue.
- Hm, ne u ovom sluaju. Uvjeravam Vas da je jako inteligentna. Potrebno joj je samo
nekoliko tjedana strune poduke. - Guido malo promijeni dranje.
- Moda se ba Vi ne osjeate doraslom zadatku? Bojite ga se?
Ronnie je imala nejasan osjeaj da se njome izuzetno vjeto manipulira. Dobaci mu
oprezan pogled. Oh, da, jako je pametan. Nikakvo udo da u svom poslu postie tako
spektakularne rezultate.
- Ne, ne bojim se - mirno odvrati. - Jako sam dobra uiteljica. - Bilo je to tono i
ponosila se svojim sposobnostima. Konano, postigla ih je tekim radom. - Openito, imam
odline rezultate.
Guido se ponovno nasmijei. - Onda se nemate ega bojati. Tko zna, moda u Vam
ak isplatiti i bonus, ako Silvia poloi ispit.
- Ne treba mi nikakav bonus. Ako poloi, biti e to rezultat njezinog marljivog rada.
Traim samo dogovorenu plau.
- Znai li to da ostajete?
- Nisam to rekla. Ostajem ako povuete svoje smijene uvjete.
Guido polako zatrese glavom. - Da, to stalno ponavljate. Ali, mislim da ete u svakom
sluaju ostati.
- Zato bih, ako nisam suglasna s uvjetima?
On zabavljeno podigne obrve. - Jer trebate novac.
- Tko kae? - Odjednom se Ronnie osjeti satjeranom u kripac. Bila je to istina, ali nije
ni slutila da on zna.
Ne svrnuvi pogled s nje, Guido oprezno posegne iza lea i otkine jednu pelargoniju. Va brat. Smatra da bi Vam ovaj posao bio poklon s neba. Bez njega ne biste rijeili
financijske probleme.

11
Bocca

Glorij@
Jeff i njegova brbljavost! Ronnie je neprijateljski gledala Guida dok je nosu primicao
crveni cvijet. - Snala bih se bez problema! - To, dodue, nije potpuno odgovaralo
injenicama, ali sigurno bi se snala, ako bi se zaduila. Ljetni teaj u koji se pouzdala
otkazan je u posljednji trenutak, a ostali poslovi na odreeno vrijeme bili su rijetki. Pomalo
je ve padala u rezignaciju, kad je odjednom nazvao Jeff i ponudio joj posao na Sardiniji.
Guido je okretao peteljku pelargonije meu prstima. - Jeff mi je ispriao da ste
roditeljima obeali pokloniti putovanje za njihov srebrni pir ove jeseni i da se ve brinete
kako ete to platiti. inilo se, dakle, da ba niste pri novcu. - Upitno ju pogleda. - Jesam li
dobro razumio?
- Da, vie ili manje. - Jeff i njegova prokleta lajavost!
Guido ju je netremice promatrao. - Rekao bih da je to bilo prilino...
- Nepromiljeno, znam. - I sama je toga bila svjesna.
- Bilo je neoprezno od nje dati takvo obeanje, kad stalno imam novane probleme. - Ba je
to rekao i Arnie i imao je pravo.
- Ne, nisam to mislio.
- Nego?
- Htio sam rei da mi se Vaa ideja ini sjajnom. Jako velikoduan poklon kerke
roditeljima.
Bila je potpuno razoruana. inilo se da ozbiljno misli. - Zasluili su ga - promrmlja
ona.
On se iznenada nagne naprijed i prui joj pelargoniju. - Evo, pomiriite. Zar ne mirie
predivno? Ronnie se ukoi. Jedino to je osjeala bio je ist, muevan miris njegove koe. Ne, ne cvijet, ve listovi. U njima su miriljave tvari. Osjeate li ih? - Ona nemirno kimne. Miriu skoro tako slatko kao i Vi. - Guido sa smijekom primijeti zbunjeni izraz njezinih
oiju, pa joj njeno, skoro milujui prijee cvijetom preko obraza. Na kraju uzme
pelargoniju i zatakne ju iza djevojinog uha. - Tako. Sada izgledate poput Botticellijeve
nimfe. Ronnie ne ispusti ni glasa. Srce joj je bjesomuno lupalo, a koa gorjela na mjestu
gdje ju je dodirnuo.
Odjednom se prestrai da e joj noge otkazati poslunost.
- Kako vidim, htjeli to ili ne morate preuzeti ovaj posao. - On se nasloni na kamenu
ardinjeru. - Ne moete sada razoarati roditelje i otkazati putovanje.
- Ali, mogu potraiti drugi nain zarade novca. - Opet ju je satjerao u kripac, a to joj
se nije svialo. Ona se pribere i pogleda ga u oi. - Na primjer, posao za koji u sigurno biti
plaena.
- I za ovaj ete posao sigurno biti plaeni, ako ga zadovoljavajue obavite.

12
Bocca

Glorij@
- Mislite, ako u glumiti zatvorsku uvaricu. alim, ta mi se predodba ne ini
privlanom.
- Osim. toga, uspjeno obavljenim poslom ete osigurati i da Va brat zadri posao. Ni
taj aspekt ne smijemo zaboraviti.
Ronnie ga nije zaboravila. - Ne mogu preuzeti tu odgovornost i ne bih ni trebala doi u
takvu situaciju - otro uzvrati. - Jeffov posao ne smije ovisiti o tome hoe li Vaa roakinja
poloiti ispit!
- Moda ne, ali tako je. - Bio je nepopustljiv. - Ako ne poloi, krivnja e biti na Jeffu i na
Vama.
- Ne, sama e biti kriva. Vie nije dijete. - Jeff joj je ispriao da Silvia ima devetnaest
godina, dakle samo etiri je godine mlaa od nje. - Dovoljno je stara da zna to radi.
- Do nedavno je i bila. Onda je upoznala Vaeg brata. - Njegovo se ponaanje naglo
promijenilo. - Sada ima samo jedno u glavi, Jeffa. Samo nebo zna zato! - Vrhom cipele
utne kameni. - elio bih da ga nikada nisam zaposlio! Dok je promatrala njegovo bijesno
lice, preplavi ju solidarnost s bratom.
Pretpostavljam da ste ga zaposlili, jer je odlian mehaniar - hladno primijeti. - Osim
toga, jako je simpatian, pa se Vaa roakinja zato i zaljubila u njega.
- Jako simpatian! - ponovi on prezirno. - Ovdje je da se brine o mojim gliserima, a ne
o mojoj roakinji!
Njegov ton razbjesni Ronnie. - to, zapravo, imate protiv njega? Moda to to je samo
mehaniar? Nije dovoljno dobar za Vau roakinju?
- Mislim da je treba ostaviti na miru. Zasluuje bolje od troenja vremena s nekim
plavookim, uljem zamrljanim Romeom iz Engleske! - Udario je jo jedan kameni. Prokletstvo! - opsuje. - Zato je morao doi ovdje? Ronnie je pomijeanih osjeajima pratila
njegov ispad bijesa, sretna to ovo nije i jedini Jeffov posao. Zaraivao je za ivot radom za
razne ljude na otoku. Sreom, nije bio upuen samo na Guida Falconea. No, tada se sjeti
Guidove prijetnje da se moe pobrinuti da Jeff vie ne dobije posao nigdje u Italiji, ime se
njezino poetno olakanje stialo. Odlui obratiti mu se pomirljivijim tonom.
- Ne shvaam zato se tako uzbuujete. Sve je to samo bezazlena ljetna romanca.
- Mislite da je za Silviju bolje troiti vrijeme na Jeffa nego na studij? - Guido zatrese
glavom. - alim, s time se ne mogu sloiti.
- Osjeaji su svakako neto vrijedno. Znate, u ivotu se ne okree sve samo oko
materijalnog dobitka ili gubitka.
Guido se morao nasmijeiti. - Blagi Boe, to ste romantini!
- Vi niste?

13
Bocca

Glorij@
- Ne mogu svi biti tako plavooki i romantini poput Vas. - Na trenutak se zamisli. Pretpostavljam da je razlog Vae trenutane financijske situacije to to toliko vremena
troite na romantine ideale?
- Uzrok mojoj financijskoj situaciji je to to sam osrednje plaena uiteljica. ao mi je
to Vas moram razoarati.
Guido preuje primjedbu.
- Iznenaujete me. Reeno mi je da imate stalnog prijatelja... zato sam mislio da puno
vremena troite na romantine stvari. No, prema svemu sudei, to nije sluaj. Zato?
- Pa, djelomino je tako, a djelomino nije. - Osjeala se nelagodno. Nije imala nimalo
volje razgovarati s Guidom o Arnieju. - Arnieja poznajem godinama - napeto doda. Nemamo jednu od onih blaenih, romantinih veza.
- Shvaam. arolije se, dakle, izgubila?
- Nisam to mislila. Na je odnos neusiljen i jednostavan. Ne obvezujemo se i jedno
drugome ostavljamo slobodnog prostora.
- Slobodnog prostora za to?
- Da radimo sve to nas veseli. - Kad ju je skeptino pogledao, ona urno dopuni: Naravno, u okviru odreenih granica. Ne varamo jedno drugo.
Na sreu, poteena je nastavka razgovora.
- Guido! Tu si! Svuda sam te traila! Vitka, tamnokosa djevojka u plavoj mini suknji
dojuri poput vihora i zaustavi se ispred njih. Ljupko lice sjajilo je od radosti. - Vi ste Ronnie!
Jeffova sestra! - Srdano joj stisne ruku. - Nebesa, kako ste samo slini, mogli biste biti i
blizanci!
Ronnie joj veselo uzvrati stisak, djevojka joj se na prvi pogled svidjela. - A Vi ste
sigurno Silvia. Drago mi je da smo se upoznale! Guido se ukljui.
- Rekla si da si me traila. - Glas mu je zvuao strogo i otrenjavajue. - to si me
trebala?
Silvia prkosno zabaci tamnu kosu unatrag. - Zapravo sam vie traila Ronnie nego
tebe. - Opet se okrene prema Ronnie. - Htjela bih se ispriati. Zapravo sam Vas trebala
doekati pri dolasku ovdje. Ali, zakasnili ste, a ja sam imala jedan dogovor u selu. - Ljupko
se nasmijei. - Zbilja mi je ao.
- Nije strano, ja sam kriva to sam zakasnila. - Ronnie potajno baci pogled na Guida,
raunajui da e mu lice odavati ljutnju. No, to uope nije bio sluaj. Promatrao je Silviju
brino i s naklonou. Ronnie osjeti kako joj se srce stisnulo. Oito mu je bilo jako stalo do
mlade roakinje.
- Doite. - Silvia ju uhvati pod ruku.

14
Bocca

Glorij@
- Pokazat u Vam kuu i prostoriju u kojoj emo zajedno raditi. Naravno, i Vau sobu,
ukoliko to Guido ve nije uinio.
- Ne, nije. - Ronnie s oklijevanjem potrai njegov pogled. Nas dvoje jo nismo zavrili,
glasila je nijema poruka koju mu je odaslala. Dodue, ve se veselila poslu, sad kad je
upoznala Silviju, no nije bila pripravna prihvatiti Guidove uvjete. - Moemo poslije nastaviti
na razgovor - ree mu dok ju je Silvia ve odvodila.
Guido joj sa smijekom mahne. - Pokai joj i prostoriju za fitness - dovikne Silviji. Svakako treba uiniti neto za svoju kondiciju! Drzak momak, pomisli Ronnie slijedei mladu
djevojku. No, pri tome se smijeila. U ruci je jo uvijek drala crvenu pelargoniju.
- Ovo je tvoja soba. - Ronnie je ponudila Silviji da joj se obraa sa ti", jer je razlika u
godinama izmeu njih bila neznatna. Silvia se sa smijekom spusti na rub kreveta.
- Svia ti se? Ja sam ju odabrala za tebe, jer je Jeff rekao da ti je plava omiljena boja.
- Tono. Soba je pravi san! Doista sam oduevljena. - Ronnie se sjajnim oima ogleda
oko sebe. Zbilja su bile zastupljene sve mogue nijanse plave boje; od kobaltno plavih
zavjesa s ljubiastim cvjetovima, preko safirno plavih jastuka na krevetu, do tepiha boje
dima. Da, soba je bila pravi san, soba u kojoj se moe sanjariti. Ba kao i cijela vila s
pogledom na more koji oduzima dah.
- Obrati panju na brani krevet! - Silvia udri nekoliko puta po prekri-vau boje lavande
i sa smijekom poskoi na madracu. - Mislila sam da je to potrebno kad ti momak doe u
posjetu.
- Arnie? Oh, sigurno nee doi. - Ronnie blago pocrveni.
- Ne?
- Ne. Poduava na ljetnom teaju u Bradfordu, na sjeveru Engleske. - Ronnie se
nasmijei. - Arnie i ja smo naueni na razdvajanja - razborito doda. - Znamo da nije
nikakva tragedija, ako neko vrijeme ne moemo biti zajedno.
- Zar ti ne nedostaje?
- Naravno da mi nedostaje. - Budui da ju je Silvia i dalje zaprepateno gledala, Ronnie
zakljui da je to pogodan trenutak za prvu, diskretnu lekciju. - Ali, nai nas osjeaji ne
smiju sprjeavati u obavljanju posla koji se od nas oekuje. Zato je on sada u Bradfordu, a
ja na Sardiniji. Oboje moramo zaraditi svoje uiteljske plae. - Dobaci odglumljeno ozbiljan
pogled Silviji. - I ti mora nekoliko sati dnevno preivjeti bez Jeffa, bar za vrijeme naih
satova engleskog.
- O tome sam htjela govoriti s tobom. - Silvia ustane. - Guido misli da bih dnevno
trebala imati est sati poduke, tri sata prije i tri sata poslije podne. - Ona razvue lice. - Zar
ti se ne ini da je to previe?

15
Bocca

Glorij@
- Iskreno reeno, ne. - Bar se tu morala sloiti s Guidom. Ve je ustanovila da je Silvijin
govorni engleski odlian. Ali, za pisanje je dobila niske ocjene. Sljedea tri tjedna e morati
intenzivno vjebati. - Mislim da je est sati dnevno neophodno za postizanje dobrih
rezultata.
Silvia ju nesretno pogleda. - Hm, ne znam... - Odjednom se umiljato nasmijei. Sluaj, Guido nee ni primijetiti radimo li ili ne. Trenutano misli samo na utrku glisera.
Svako je popodne na moru i trenira. Ti, mala betijo, zabavljeno pomisli Ronnie pri pogledu
na Silvijin moleivi izraz lica. Dakle, Guido ipak nije puno pogrijeio!
- Ne igra nikakvu ulogu hoe li Guido neto primijetiti ili nee. Zaposlena sam da bih
dnevno s tobom radila odreeni broj sati. Uvidjet e da se moram drati svog ugovora. Nije mogla dulje potiskivati svoju znatielju. - O kakvoj se utrci radi? - I Jeff je to povrno
spomenuo, bez objanjavanja detalja.
- Kvalifikacije su za tri tjedna, tono dan nakon mog ispita! Sama utrka e se odrati
nekoliko tjedana kasnije. Odrava se jednom godinje, a organiziraju je ovdanji ljudi.
Guido je pobijedio posljednje dvije godine, a sad svakako eli postii i hat trick. To ba i nije
lako uz konkurenciju kakvu e imati. Zato tako esto i trenira.
Silvia pogleda na sat. - Sad moram ii, za pola sata se sastajem s tvojim bratom. Odjednom se nagne naprijed. - Oh, pogledaj to ti je palo. - Podigne pelargoniju i sa
smijekom joj ju zatakne za uho. - Na zaboravi da danas veera sa mnom i Jeffom!
- Oklijevala je. - i razmisli to sam rekla o naim satovima engleskog. Sigurno emo se
nekako moi sloiti. - Prije nego to je Ronnie neto mogla rei, Silvia nasmijeeno otri do
vrata. - Guido je imao pravo, izgleda poput Botticellijeve nimfe!
Ronnie je neko vrijeme zurila u vrata kroz koja je Silvia nestala. inilo joj se kao da je
upravo preivjela pravi vihor. S uzdahom se spusti na krevet. U to li se samo upustila?
Nalazila se tono na vatrenoj liniji izmeu Silvije i Guida. Kako e samo prebroditi ta tri
tjedna? Izvue pelargoniju iza uha, promatrajui ju nekoliko trenutaka, a tada joj pogled
padne na jo neraspaki-rani koveg pored vrata. Moda bi bilo pametnije prvim se avionom
vratiti kui, usprkos injenici da treba novac.
Odjednom preko nje padne sjena. Podigne glavu i ugleda Guida ispred sebe.
- elio bih razgovarati s Vama - kratko joj ree. - Budite za pola sata dolje u salonu.
***
- No, jeste li se smjestili? - Kad je Ronnie ula, Guido je stajao uz bar u salonu i upravo
si nalijevao au whiskyja. Nakratko zastane i pogleda ju preko ramena. - Kako vidim, bar

16
Bocca

Glorij@
ste poeli s raspakiranjem. Imate jako lijepu haljinu, boja Vam odgovara.
Ronnie potisne nelagodu, iz nekog ju je razloga razveselio taj kompliment. - Idem na
veeru sa Jeffom - objasni. - Sa Jeffom i Silvijom.
- Shvaam. - Dobaci joj veseli pogled preko ruba svoje ae. - Ba teta. A ja sam ve
mislio da ste se tako uljepali zbog mene.
- Zbog Vas? - Djevojka se osjeala malo izbaenom iz ravnotee. Je li to zbilja misli ili
se samo ali? Ona podigne bradu. - Ne, alim, lako mi je jasno zato Vas je to razoaralo...
- Znaajno prijee pogledom preko njegove svijetlo plave majice kratkih rukava i bijelih
hlaa. Jo je nosio istu odjeu kao i prije. - Nakon to ste si dali toliko truda da se
presvuete samo zbog mene.
Guido se morao nasmijati. - ujem li ja to blagu kritiku? Mislite li da se kao domain
premalo trudim? Naravno, moram to odmah popraviti! - Pokae na bar. - Recite mi, to
biste eljeli popiti?
Ovaj put Ronnie nije oklijevala. - au vina, molim.
- Crvenog ili bijelog?
- Suho bijelo, ako imate.
- Naravno! - Nasmijeio se. - A ak i da nemam - za Vas bih, signorina, odmah nekoga
poslao u vinski podrum po njega!
Rekao je to pola u ali, a napola je flertovao s njom. Time je meu njima nastala
udna bliskost, iju je toplinu Ronnie skoro fiziki mogla osjetiti. Ona pokua zvuati to
podrugljivije.
- Kako izuzetno galantno od Vas!
- Tipina nacionalna osobina. - Natoi vino i prui joj au. - Kao i svi mukarci sa
Sardinije, i ja sam poznat po velikoj galantnosti!
Ona uzme au, briljivo pazei da mu pri tome ne dotakne prste, lako se borila protiv
toga, odjednom postane potpuno svjesna kako preplanulo, drsko i uzbudljivo on izgleda. Ta
gusta, crna kosa, podlaktice, koje su zbog svijetle majice djelovale jo tamnije, miiave
noge, koje se usprkos bijelim hlaama moglo dobro raspoznati... Njegovo dinamino
zraenje i privlana sila oduzimali su joj dah. Da, doista je sin ovog divlje romantinog
otoka od kojeg je dosad samo malo vidjela, ali ju je usprkos tome tako zaarao. No, tipino
sar-dinijskom nije smatrala njegovu galantnost, ve auru neukrotivosti. Ponovno je htjela
pribjegnuti podrugljivosti, ali je i sama primijetila da joj ba nije posebno dobro uspjelo. Lijepo je to imate barem nekoliko plemenitih karakternih osobina.
- Oh, imam ih puno vie. - Guido sjedne na ruku naslonjaa, zabavljeno promatrajui
Ronnie. - lako ne mogu tvrditi da polaem veliku vrijednost na plemenitost.

17
Bocca

Glorij@
- To nisam ni oekivala. - Njegov gotovo besramno grean izgled vie nego jasno je
odavao da pretpostavlja grean ivot ivotu sveca. Ronnie urno ispije gutljaj vina, jer joj se
grlo na tu pomisao odjednom osuilo. - Zato ste htjeli razgovarati sa mnom? - Nervozno
pogleda na sat. - Nemam puno vremena, uskoro moram ii.
- Ali, ne sa Jeffom i Silvijom.
- Da, s njima! Jeff e me prije nazvati.
Guido odmahne glavom. - Sumnjam. Na Vaem bih mjestu napustio nadu za veeru s
njih dvoje.
- Zato to kaete?
- Biti e previe zaokupljeni meusobnim tjeenjem i proklinjanjem mene. - Mirno
otpije gutljaj whisky-ja. - Naalost, Va brat i ja smo opet naletjeli jedan na drugoga.
- Nova svaa? Zbog ega? Opet zbog Silvije?
- Ne, ne zbog Silvije. Silvia nije jedini razlog naih sukoba. Zapravo se svaamo skoro
oko svega.
- Sigurno je krivnja na Vama. Jeff nije svadljiv. U cijelom ivotu jo se nijednom nisam
sukobila s njim.
- Zato jer ste mu tako slini. - Guido protegne noge. - Ipak, usprkos toj injenici i
mojim poetnim strahovanjima, mislim da emo se mi, Vi i ja, vjerojatno prilino dobro
sloiti. Niste ni blizu tako zlobni kao Va brat.
Ronnie nije znala to bi trebala misliti o toj procjeni. Zar je vjerovao da e mu se
bespogovorno pokoriti? Onda neizostavno mora dobiti lekciju. Ako eli, i ona moe biti jako
zlobna. - Vjerojatno nee ni doi do situacije u kojoj bismo se nas dvoje mogli dobro sloiti
- ree mu. - U prvom redu zbog toga to moda neu ostati ovdje.
Guido zamahne aom. - Morate ostati. Potreban Vam je novac.
- Ali, ne toliko. - Zapravo je jo uvijek bila jako neodluna. Zagleda se u njegovo
tamno, markantno lice. - Ostat u samo ako mi vrsto zagarantirate da u biti plaena.
- Tu smo temu ve rijeili. Dobit ete plau ako Silvia poloi ispit.
- Takoer smo rijeili i da takve uvjete ne mogu prihvatiti. U svakom sluaju trebam
biti plaena.
- Niti govora. - On zatrese glavom. - U meuvremenu ste upoznali Silviju. Sigurno ste
primijetili da je jako bistra. Ako ste bar upola sposobni u svom zvanju, ne bi trebalo biti
nikakvih potekoa u polaganju ispita.
- Naravno, ako bude marljivo uila.
- Vaa je zadaa pobrinuti se da tako i uini.
- Ja sam uiteljica, a ne uvarica zatvora. Sama mora htjeti uiti.

18
Bocca

Glorij@
- A Vi niste potpuno uvjereni eli li to ona?
Pod njegovim ispitivakim pogledom Ronnie se osjeala pomalo nelagodno. - Nisam jo
imala priliku za stvaranje tone procjene - izbjegne direktan odgovor. - Ali, ne vidim razloga
za sumnju u nju.
- Dakle, jo Vas nije pokuala smotati? - Guido se nagne naprijed. - Zato sam htio
razgovarati s Vama. elio sam saznati je li Vas ve pokuala podmititi.
- Ne, nije. - Ronnie ga pogleda. Kao oduzeta zagledala se u njegove nevjerojatne
trepavice. Gledajui ih odozgo djelovale su jo dulje. Najradije bi ih dodirnula. - Osim toga,
nisam podmitljiva.
- ak kad se radi i o ljubavi? Mislio sam da smatrate kako ljubav ne treba sprjeavati?
Ronnie slegne ramenima. - I dalje ostajem pri tome.
- Prema tome, ipak vie niste tako sigurni?
- To nisam rekla. Pitam se samo na to ciljate. - Ona premjesti teinu na drugu nogu. Imam osjeaj da me elite namamiti u zamku.
- U zamku? Blagi Boe, nikako! Samo elim znati koliko Vam mogu vjerovati da elite
najbolje mojoj roakinji. A pod najboljim mislim na njezin studij, a ne ljubavni ivot. - On
isprazni au i odloi je. - Znate, ako Vam ne mogu vjerovati, morat u posegnuti za
drugim mjerama. To ba nije zvualo umirujue.
- to pod time mislite?
- Jako jednostavno. Morat u Vas drati na oku. I to intenzivno.
- To znai?
- Da u ja preuzeti ulogu zatvorskog uvara tako to u dovoditi Silviju na poduku,
poslije je odvesti, a ukoliko bude neophodno i prisustvovati satovima.
Ronnie se zapanji. - Zbilja biste ili tako daleko?
- Svakako, ako mi ne preostane drugi izbor. Silvia jednostavno mora poloiti ispit.
vrsto sam obeao njezinoj majci da u se pobrinuti za to. Inae ne bi ni smjela provesti
praznike ovdje, ve bi ostala s majkom u Rimu. - Ljutito se osmjehne. - A ja drim svoja
obeanja. - On ustane. - Vidite, ne radi se o tome da Vam ne elim platiti, naprotiv. No, u
prvom redu elim da Silvia poloi taj prokleti ispit. - Neko ju je vrijeme nijemo promatrao, a
tada mu se izraz lica ublai i uz osmijeh prstom prijee po djevojinom obrazu. - I elim da
Vai roditelji ostvare svoje putovanje.
Otkucaji njezinog srca postanu nepravilni, s mukom je uspjela naoko ravnoduno
pogledati Guidu u oi.
- Postoje dvije mogunosti da to postignemo. - Jo uvijek joj je prstom prelazio po
obrazu i Ronnie se inilo kao da joj koa na tim mjestima gori. - Ili u Vam vjerovati i

19
Bocca

Glorij@
prepustiti Vam odgovornost, ili Vam neu pokloniti povjerenje i sam preuzeti odgovornost.
Objasnio sam Vam to bi to znailo. Mislim da to ne elite ni Vi ni ja. - Spusti prst ispod
njezine brade i prodorno ju pogleda. - Dakle? to kaete?
Ronnie proguta slinu. - Moete mi vjerovati.
- Ako bude problema, doite i recite mi. Mogu li Vam i u tome vjerovati? - upita on, ne
putajui joj bradu.
- Ako se to odnosi na alternativu hou li biti plaena ili ne, onda moj odgovor glasi da".
Ne elim biti nadgledana poput malog djeteta. Obeajem Vam da u Vam javiti ako se
pojave problemi.
- Dobro, onda smo se dogovorili. - On konano spusti ruku i sa smijekom uzmakne
jedan korak. - Sad se osjeam puno bolje.
Ronnie to za sebe nije mogla tvrditi. Dodue, osjeala se malo mirnije, ali joj je
unutranjost bila potpuno uzburkana. inilo se da joj je plaa osigurana, ak ako je to i
znailo da e ju Guido stalno kontrolirati. I upravo je to bio razlog njezinoj nelagodi. Nije
znala je li pametno preesto biti u njegovoj blizini. Nije se radilo o tome to joj je srce svaki
put poskoilo i koa joj poela gorjeti, im bi ju pogledao ili dodirnuo. Ona brzo potisne te
misli. - Da, dogovorili smo se. - Jo dok je izgovarala te rijei, preplavi ju nejasna slutnja
opasnosti.
- I to emo sada?
- Sada? - Jo uvijek se teko mogla pribrati.
Guido pogleda na sat. - Ve je pola osam, ali do sada Jeff jo nije nazvao.
Ronnie je na to potpuno zaboravila.
- Oh, jo je rano - ustvrdi urno, no u sebi pomisli kako joj se brat ve odavno trebao
javiti. - Sigurno e telefon zazvoniti svakog trenutka.
- Mogu se okladiti s Vama da se to nee dogoditi. Kao to sam ve rekao, njih e dvoje
biti previe zaokupljeno psovanjem na moj raun.
- Kad Jeff kae da e nazvati, onda to i napravi - ustraje ona.
Guido se nasmijei. - Danas mi je trebao nabaviti jedan rezervni dio, to nije uinio, to
je i uzrokovalo nau svau. Htio ili ne, odmah moram sam otii po njega. Stoga se na
Vaem mjestu ne bih previe pouzdavao u njega. Jednostavno je nepouzdan.
- Nije tono! Ne vidite ni jednu njegovu dobru stranu, samo zbog Silvije.
- Ne vidim ni jednu njegovu dobru stranu zato jer je ni nema! - izazivaki joj uzvrati.
Ronnie je Ijutito reagirala na njegovu kritiku. - Ako je tako nepouzdan, zato ste ga
uope zaposlili? - upita. - Zato ga ne otpustite? To bi bilo najrazumnije!
- Moda u to i uiniti. - Mirno je izdrao njezin pogled. - Ako moja roakinja zbog

20
Bocca

Glorij@
njega ne poloi ispit, sasvim u ga sigurno otpustiti. - Zagonetno se nasmijei. - Ali, ne jo
sada. Tek kad proe utrka glisera. Tada ga vie neu trebati.
Ronnie je bila okirana. - to to znai?
- Jedini razlog zbog kojeg jo zapoljavam Vaeg brata je taj to je pravi arobnjak kad
se radi o motorima. Nitko se ne razumije u moj trkai gliser tako dobro kao Va brat. I zato
ga jo trebam. Silvia je, dakle, imala pravo. Zbilja mu je bilo stalo pobijediti u utrci. Ronnie
ljutito sijevne oima prema njemu. - Zna li Jeff, uope, da e ga se tako besramno
iskoristiti? - Guido se samo smijuljio. - Ba bi bilo dobro kad bi Vas ostavio na cjedilu i dao
otkaz u trenutku kad bi Vam najvie trebao!
- Kako ljubazno od Vas! No, to ba nije vjerojatno. - Guidovo je lice odraavalo
zadovoljstvo. - Naime, i predobro ga plaam!
- Nije sve u novcu! Poznajem mog brata. On ima principe!
- Lijepo. Nadam se da njima moe platiti i stanarinu, kad jednog dana ostane bez
posla! - Opet pogleda na sat, ispravi se i gurne ruke u depove hlaa. - Sad meutim, kao
to sam spomenuo, moram obaviti neke poslove. Poslije u neto pojesti u selu. Budui da
ste oigledno ostali na cjedilu, moete mi se prikljuiti.
- Ne, hvala lijepa. Osim toga, nisam ostavljena na cjedilu. Jeff je samo malo zakasnio. I
dalje u ga ekati.
- Posljednji put Vam nudim - ponovi Guido zabavljenog izraza lica. - Bruna danas ima
slobodnu veer. Ako ne elite gladni ii u krevet, predlaem da prihvatite moj poziv.
No, Ronnie ostane nepokolebljiva. - Ne, hvala. ekat u Jeffa.
- No, onda Vam elim dobru zabavu u ekanju. - Guido se okrene. - Ispriat ete mi
kako je bilo kad se vratim! - Nakon toga nestane.
Oko pola deset zazvoni telefon. Ronnie je u meuvremenu zbilja ogladnjela, pa otri u
predvorje na telefon.
- Halo? Jeff, ti si? - povie u slualicu.
Prvo zauje veliku buku u pozadini. Jeff se oito javljao izvana. No, nije bio Jeff. Dakle, vidim da jo uvijek ekate. - Ronnie ljutito prepozna Guidov glas. - Nema veze nastavi on. - Jelo Vam je ve na putu. Naruio sam u restoranu neto za Vas, moralo bi stii
za desetak minuta. - Prije nego to je mogla protestirati, on nastavi. - Sad moram ii, kava
e mi se ohladiti. Buon appetito - poeli joj i prekine vezu.
Ronnie se jo uvijek pjenila od bijesa to se usudio ismijavati ju, kad se ispred kue
zaustavi automobil i jedan dostavlja unese cijeli niz tanjura pokrivenih alu-folijom. Ronnie
sve odnese u kuhinju. Na miris jela potee joj voda na usta. - Zapravo bih sve ovo trebala

21
Bocca

Glorij@
baciti u smee - glasno ree i predbacujui pogleda prema telefonu. - to se poklanja s
prezirom, treba i tretirati s prezirom. - No, glad je bila prevelika. Ona sjedne na kuhinjsku
stolicu i urno ukloni alu-foliju.
Jeff se iskupio tako to ju je sljedeeg dana pozvao na ruak i veeru. - Tako mi je ao,
Ronnie - ispria se i poljubi ju na pozdrav u obraz. - Juer sam imao uasan dan. Prvo mi je
za posao u Olbiji trebalo puno dulje vremena, nego to sam mislio. Osim toga...
- Osim toga si imao i sukob sa Guidom - dovri ona reenicu.
Jeff razvue lice. - Kako zna? On ti je ispriao?
Ronni kimne. - Izgleda da to nije nita neobino. - Mogla mu je rei i da je Guido
predvidio da e ju Jeff ostaviti na cjedilu za veeru. No, radije odlui utjeti. Guido je samo
sluajno bio u pravu. - Ako se stalo svaa s njim, zato jo uvijek radi za njega?
- Zato jer tako prokleto dobro plaa!
- Jeff se nasmije, a Ronnie oajniki pokua ne misliti da je Guido i to pogodio. Jeff
spazi njezin neraspo-loeni izraz lica, pa odmah doda: - No, u prvom redu ostajem kod
njega jer ga jako potujem kao pomorca. Ima najbolje amce u cijeloj okolici i odrava ih u
sjajnoj formi. Osim toga, fantastian je jedriliar. Zbilja je najprofesionalniji vlasnik glisera,
za kojeg sam ikada radio.
uti to iz Jeffovih ustiju, predstavljalo je pravu pohvalu. Ronnie osjeti olakanje to
Jeffovi motivi ipak nisu bili tako materijalistiki kao to se bojala.
Na veeri je bila i Silvia. Sjedili su za stolom s pogledom na zaljev. Ispod njih bljetala
su svjetla luke. Jahte i gliseri ljuljali su se na valovima pod mjeseinom.
- Sutra, dakle, kreemo na posao - ustvrdi Ronnie i dobaci pogled Silviji, dok je konobar
odnosio posue, kako bi servirao kavu. Guido joj je prvi dan ostavio slobodnim, kako bi se
malo priviknula. Ali, ustrajao je da odmah zatim zaponu s nastavom. Usprkos tome,
Ronnie se veselila poetku poduke. - Dogovorili smo se za tri sata prije i tri sata poslije
podne. Predlaem da ponemo u devet ujutro.
- Nema problema. - Silvia je sjajila. - Devet ujutro mi dobro odgovara. - Ronnie ne
promakne pogled koji je Silvia izmijenila sa Jeffom. - Teko e biti samo popodne. Tada
sam, naime, uvijek sa Jeffom.
- Tono - umijea se Jeff i dobaci sestri umirujui pogled. - Vozi se sa mnom u gliseru
kad god moram negdje poslovno ii.
Ronnie uzdahne. Opet je Guido imao pravo. Ona se nasloni unatrag i oboje ozbiljno
pogleda. - Poslijepodnevna poduka je neophodna kako bi se postiglo ugovorenih est sati!
Ako se toga ne budem drala, imat u problema s Guidom - kratko objasni i znaajno

22
Bocca

Glorij@
pogleda Jeffa. - A i ti.
- Opet je prijetio, zar ne? - zagrmi Jeff. - No, to se moglo i oekivati. - On odmahne
glavom. - Nemoj se uzbuivati zbog toga!
- Itekako se uzbuujem! Potreban mi je novac. Osim toga, kad prihvatim neki posao,
onda ga i obavim tako treba. Polovinost mi ne lei.
- Nemoj sve to tako prokleto ozbiljno shvaati! - ree Jeff. - Moglo bi se pomisliti da o
tome ovisi ljudski ivot!
Ronnie skupi oi. To je doista zvualo neodgovorno... - Ne ba ljudski ivot, ali, kako
stvari stoje, radi se o budunosti jedne osobe! Uz to i osobe koju, navodno, voli. Moram
rei da me iznenauje, Jeff.
On zbunjeno izbjegne njezin pogled, no tada se ukljui Silvia. - Gledaj, dobro znam
kako je vana ta poduka. Konano, moram poloiti ispit. Sve to mislim, Ronnie, je samo to
da bismo moda mogli biti malo fleksibilniji. Ne bismo uvijek morali imati tri sata u nizu.
Mogli bismo ih malo drugaije rasporediti, tako da ostane vremena i za druge stvari.
Ronnie ostane skeptina. - Kako si to zamislila?
- Pa, ujutro bismo mogli ranije poeti i tako odraditi vie sati prije podne. I naveer
bismo mogli imati koji sat.
- Ali, u svakom sluaju mora ostati est sati dnevno.
- Naravno!
- Ustrajem na tome!
- Neemo propustiti nijedan sat, obeajem ti, Ronnie.
- Ne znam ba...
Jo je oklijevala, a Jeff se nagne prema njoj. - No, hajde, nemoj biti tako uskogrudna. On joj namigne.
- Nema razloga za brigu. Osim toga, meni moe vjerovati, pa ja sam ti brat.
Ronnie se nasmijei, nagovorili su je. - Onda, dobro - pristane. - Bit emo fleksibilniji.
***
Ve je etiri dana kasnije poalila svoju odluku. Prvo se Silvia drala svog obeanja. No,
tada je odjednom pronalazila sve mogue izgovore kako bi satovi otpali. Ronnie je malopomalo bila na rubu strpljenja. Tog je dana opet otpao jedan sat i Ronnie je bila ljuta vie
nego ikada.
Popodne je kroz vrt otrala do malog privatnog pristanita vile. Tamo jo nije bila, pa
se nadala da e ju svjei zrak umiriti. Meutim, najradije bi se okrenula na peti kad se,

23
Bocca

Glorij@
skrenuvi iza ugla, odjednom nala pred Guidom.
- Dobar dan! to Vas dovodi na ovo zabito mjestace? - Naginjao se preko pramca
male, drvene jedrilice i upravo je zategnuo nekoliko vijaka. Nosio je samo izblijedjele
traperice, gornji dio tijela bio je gol. Tamna, kovrava kosa pri radu mu je padala na elo.
Sad se uspravio, zagladio kosu unatrag i pogledao djevojku. Pratila je svaki njegov pokret nain kako preplanulim prstima prolazi kroz kosu, igru prsnih i ramenih miia... Odjednom
je zaboravila svoju ljutnju.
Kako samo sjajno izgleda, sve se na njemu ini tako savrenim. - Samo sam malo
proetala.
- Dugo se nismo vidjeli. Gdje ste se skrivali?
Ronnie gurne ruke u depove svojih ruiastih bermuda. - Nisam se skrivala. - Samo
nije dolazila na jelo, kako bi udovoljila Silvijinom ludom vremenskom rasporedu. Pa, ipak,
jo mi nije uspjelo odrati dogovorenih est sati dnevno, tuno pomisli. Nikakvo udo se nije
srela s Guidom. Dobaci mu pogled pun krivnje, jer se sjetila obeanja da e mu se povjeriti
ako bude imala problema. Ali, jo mu nee nita rei. Silvia je sveano obeala da e
proputenu nastavu nadoknaditi te veeri i u nadolazei ponedjeljak. eljela joj je pruiti jo
jednu ansu.
Prisili se na nemaran odgovor. - Samo sam bila jako zaposlena, to je sve.
- Ve sam mislio da mi se moda sklanjate s puta. - On se nasmijei. - To nije tono,
zar ne? U tom bih sluaju, naime, bio jako tuan. Zadirkivao ju je, i da se radilo o nekom
drugom, sigurno bi imala odgovarajui odgovor. Ali, bilo je beznadno, taj ju je smijeak
inio potpuno bespomonom.
- Zato bih Vam se sklanjala s puta? - bilo je sve to je uspjela rei.
- Ne znam. I Va brat to ponekad ini.
- Moda su mu dodijale stalne svae. Osim toga, ja nisam moj brat.
- Ne. - Promatrao ju je. - Na sreu, niste. Puno ste zgodniji od brata. I puno ugodniji. Od njegovog ju pogleda prou marci. - Sretan sam da se nas dvoje ne svaamo. Ronnie to
nije toliko veselilo. Smatrala je da se s njim ponaa malo previe iskreno i lako doputa da
ju armira. Trebala bi imati malo vie odstojanja prema tom ovjeku, koji je radio takve
potekoe njezinom bratu.
Uzmakne jedan korak i pogleda odvija u njegovoj ruci. - Sad radije idem. Ne bih Vam
htjela smetati.
- Oh, uope ne smetate, ali trebate se vratiti. Popodnevna poduka poinje uskoro.
Ronnie je jednostavno trebala nijemo otii. Ali, zato? Zato ne bi znao istinu? - Danas
popodne nema nastave.

24
Bocca

Glorij@
- Ah, ne? - Lice mu postane znatieljno. - Kako to?
- Dogovorili smo se za malo fleksibilniji raspored satova. Ali, bez brige - brzo doda. Drim se satnice.
- Onda je sve u redu. - On zadovoljno kimne, a Ronnie na svoje nezadovoljstvo
primijeti da je pocrvenjela od osjeaja krivice. Ugrize se za usnicu. No, nije se radilo o lai.
Nadoknadit e gradivo. Guido ju je jo uvijek promatrao, nije mu promaknula njezina
reakcija. Oi mu se suze. - Nemate problema, ili? Sjetite se to ste mi u tom sluaju
obeali!
Ona kimne. - Mislim na to. Ali, nema niega to bih Vam mogla rei. - Jo ne. A Silviji
je obeala pruiti zadnju ansu. - Ne brinite. Sve se odvija kao to smo dogovorili.
- Oh, uope ne brinem. Vi ste ta koja se treba brinuti. - Baci odvija na pod i prie joj,
ne svrnuvi pogleda s nje. - Bilo bi jako nerazumno od Vas kad bi zaboravili moje
upozorenje. Tada bismo se, naalost, ipak posvaali. - Ronnie zastane dah, jer se Guido
odjednom naao tik ispred nje. - Neete ga zaboraviti, zar ne? - Doslovno ju je razdirao
pogledom
- Naravno da neu. - Ona proguta slinu, puls joj se ubrza. to namjerava sa mnom,
omamljeno pomisli. Bilo joj je jasno da neto smjera. Ipak, ili ba zato, nije se mogla
pomaknuti.
Cijelu malu vjenost gledali su se u oi. Ronnie osjeti kako joj se koa jei.
Konano Guido prekine tiinu. S nedefiniranim smijekom isprui ruku prema njoj. Doite.
- Kuda? to to znai? - slabo se pobuni Ronnie. Kao oduzeta dopusti da ju uhvati za
runi zglob. Usne joj ponu gorjeti kao da grozniavo idu u susret njegovom poljupcu.
- Doite. - Iznenada ju podigne, a njezine mu grudi blago dodirnu gola prsa. Preplavi je
arka toplina. Ispunjena panikom ponovno se upita to namjerava s njom. On ju podigne
na jedrilicu, pa uz smijeak i sam krene za njom. - Sad u Vam pokazati to sve moe ova
mala laica.
- Ali, ja ne elim jedriti! - Na neki udan nain, osjeala se prevarenom. Ne, ne
prevarenom, brzo se ispravi. Konano, samo je umislila da ju je htio poljubiti. Ali, nije se
mogla rijeiti osjeaja da je nasamarena i to ju je ljutilo. Uhvativi mu pogled, u to je ak
bila i sigurna. Izgledalo je da ga njezina zbunjenost sjajno zabavlja.
- Ah, naravno da elite. - On odgurne jedrilicu od mola. - Tko po ovakvom danu ne bi
htio jedriti? Nije se radilo o danu, ve o njemu samome i tome kako djeluje na nju. Pogleda
prema obali, razmiljajui treba li skoiti u vodu i otplivati natrag.
- Sjednite, ili emo se prevrnuti. - Poloi joj ruku na rame i ona prestraeno sjedne na

25
Bocca

Glorij@
drvenu klupu. Vie nije bilo povratka. - Sve u ja lijepo napraviti, Vi samo trebate mirno
sjediti. - Usmjeri jedrilicu prema povjetarcu. - Dobro pazite, moda neto nauite.
- Ne elim nita uiti, ve se vratiti na kopno. - No, dok je promatrala kako se vjetim
pokretima naginje kako bi odrao ravnoteu plovila, postane svjesna da uope nije tako
mislila. Preplavi ju radosno uzbuenje. Kapljice vode svjetlucale su na Guidovim tamnim,
miiavim grudima i ona brzo svrne pogled. Misli na Jeffa, ree sama sebi. Ili na Arnieja. To
ju zbilja malo otrijezni.
- Za mene ne bi imalo puno smisla nauiti jedriti - hladno se obrati Guidu.
- to e mi to u Londonu?
- Moete jedriti po Thamesi. Moji prijatelji ive u Essexu i stalno odlaze jedriti.
- Ah, da? - Jo uvijek je izbjegavala izravno ga pogledati. - Na alost, ne kreem se u
tako otmjenim krugovima.
- Nego? ime se bavite kad niste na poslu?
- Zato to elite znati? Oteli ste me kako biste mi postavljali osobna pitanja?
- Uope ga ne smatram tako osobnim. Samo sam znatieljan i to je sve - uzvrati Guido
sa smijekom. - Dakle, to sve radite u Londonu?
Imao je pravo, nije se radilo o osobnom pitanju. Ipak, osjeala se nekako ugroeno.
Zagleda se na horizont. - Puno toga.
- Na primjer? U Londonu ima toliko mogunosti! Rado bih znao ime se tamo bavite.
- Ponekad idem u kino.
- I u kazalite?
- Povremeno. - Zapravo ve preko godinu dana nije bila u kazalitu.
- A to je s restaurantima? Uz toliko dobrih lokala u Londonu sigurno esto jedete u
njima.
Ronnie kimne. - Da, naravno. - S osjeajem krivice ugrize usnicu. Posljednji je put s
Arnijem jela vani u peenjarnici iza ugla, gdje su odlazili otprilike etiri puta godinje. To se
teko moglo oznaiti obilaenjem londonskih gastronomskih mjesta...
- I to je sve? Malo kina, malo kazalita? - Guido ispravi jedro. - Nadam se da se neete
uvrijediti, ali meni to zvui malo dosadno!
Znala je da e tako misliti. Zato se nije ni trebala upustiti u takav razgovor. Dobaci mu
mrzovoljan pogled. - Moda Vama. Za mene to predstavlja dovoljno promjene.
- Dovoljno promjene? Ne znam! Onda ste mi sigurno preutjeli jo nekoliko aktivnosti!
Moda tjednu posjetu knjinici?
Ronnie ga bijesno pogleda. Ali, potajno se pitala je li njezin ivot zbilja tako jednolian?
Misle li, moda, i drugi tako ili samo Guido?

26
Bocca

Glorij@
- Ba tako, naravno, neto sam potpuno zaboravio - nastavi on ne svrnuvi pogled s
nje. - Va ljubavni ivot! To oduzima puno vremena, zar ne?
- Tono. - Djevojka se potpuno ukoi od obrane. To je bio jo jedan razlog zato nije
eljela ovako razgovarati s njim. Dobro je znala da e ta tema bezuvjetno dovesti do
Arnieja.
- Ako, dakle, ne idete u kazalite, osim povremeno, ili u kino, takoer povremeno, onda
sigurno provodite ugodne veernje sate s Arniejem?
- Tako je.
- No, to ve zvui puno uzbudljivije. - On zastane, otro ju promatrajui.
- Samo... Ispriali ste mi da Vi i Arniene visite jedno na drugome. Kako ste to rekli?
Ostavljate si slobodnog prostora?
- Da. - Ronnie je bila iznenaena da se jo sjeao toga. Poeli da se ne osjea uvijek
tako bespomono kad on pone govoriti o Arnieju. Nije, dodue, znala zato, ali joj se u
odnosu na Arnieja nije inilo fer da ba s Guidom Falconeom raspravlja o njemu. inilo se
da on oekuje odgovor, pa nastavi: - Arnie je takoer uitelj i daje puno dodatnih sati
poduke. Ba kao i ja. To nam oduzima puno vremena. Ipak smo zajedno kad god je to
mogue - Ne zvui da je to ba esto sluaj. - Oi su mu veselo svjetlucale. - Ali, tko zna?
Moda je ipak uzbudljivije nego to se ini. Ako ste tako sretni, zato bih Vas kritizirao?
A zato bi mi trebalo biti stalo kritizira li me ili ne? tiho se upita Ronnie. No, ta je
primjedba u njoj prouzroila neoekivani, uznemiravajui osjeaj praznine. Prkosno podigne
bradu. - Naravno, sretna sam. Arnie je predivan ovjek. Moda na ivot nije ono to Vi
nazivate uzbudljivim, ali, jako smo povezani i to je jedino vano.
Zadovoljno primijeti kako mu se lice smrailo. No, ba u tom trenutku boni vjetar
zahvati jedro i istrgne ga Guidu, koji na sekundu nije bio koncentriran, iz ruke.
- Pazite! - povie. Ali, i Ronnie je bila odsutna duhom, pa je stoga reagirala previe
sporo. Jedrilica naglo skrene i ona padne preko palube. Izronivi na povrinu, s
iznenaenjem spazi da Guido pliva prema njoj.
- Sve u redu? - Lice mu je izraavalo zabrinutost.
- Naravno, zato ne bi bilo? Samo sam pala u vodu!
Iako to uope nije bilo potrebno, on joj pomogne otplivati do jedrilice. - Nikad se ne
zna. Mislio sam da ste se moda prestraili. Nisam znao ni znate li, uope, plivati.
- U tom sluaju me niste ni smjeli povesti na jedrenje! - Ronnie ga je ljutito gledala.
Uope nije primijetila da je ruku poloio oko njezinog struka. - A drugima predbacujete
neodgovornost! - ljutito nastavi. - Upravo ovo predstavlja vrhunac neodgovornosti!
- Ali, znao sam da se na brodu nalazi prvoklasan pliva! - Guido se nasmijei. - Ni

27
Bocca

Glorij@
trenutka niste bili u opasnosti.
- Ako toliko znate, onda ste me mogli upozoriti da emo tako naglo promijeniti smjer! S njegovom rukom oko struka bilo joj je teko ravnomjerno disati. - Tako barem ne bih
smoila odjeu!
- Brzo e se osuiti. Osim toga, svatko tko ui jedriti, mora barem jednom pasti u vodi.
To ide uz uenje.
Ronnie mu dobaci bijesan pogled. No, brzo je opet morala pogledati u stranu. Vidjevi
kako mu mokre, crne kovre padaju na elo, srce joj se stisne. Zato ovaj mukarac izgleda
tako prokleto dobro...
- Nisam znala da upravo uim jedriti. Ve sam rekla da je to potpuno nepotrebno.
- To se nikada ne moe unaprijed rei. Jednog ete dana moda biti sretni zbog toga. Stigli su do bone strane broda. Guido obgrli Ronnie oko struka kako bi joj pomogao popeti
se na palubu. - Moda ete se jednog dana kretati u drugim drutvenim krugovima. Ta
primjedba zbilja razljuti Ronnie. Sjeti se kako se ve prije podrugivao njezinom dosadnom
ivotu u Londonu.
- Pustite me. I sama se mogu popeti na palubu! - bijesno mu dobaci.
Napravi naglu kretnju i jedrilica se zaljulja. Ronnie izgubi ravnoteu i padne Guidu u
ruke.
- to ste rekli? - Pogled mu je odavao da se dobro zabavlja.
- Rekla sam da se sama mogu popeti u amac.
- Onda sam, dakle, dobro uo. - Nasmijei se. - I? to ekate? Ronnie uope nije
ekala. Samo ju je tako vrsto drao u rukama i gledao ju tako prodorno, da nije bila u
stanju pomaknuti se. Isto kao malo prije na pristanitu, samo jo puno gore. Osjeti da ju je
privukao jo blie sebi.
- Dok tako ekamo... - Ponovno se nasmijei. - Kako bi bilo s ovim? Sljedeeg ju
trenutka poljubi i Ronnie odmah shvati da joj se jo nikada nije dogodilo neto tako
uzbudljivo i predivno. Usne su mu bile tople i vrste, imate su slani okus od morske vode.
Ona mu s uzdahom uzvrati poljubac, preplave je ugodni trnci. No, to su moda prouzroile
njegove velike, snane ruke, kojima joj je milovao lea... Zahvati ju prava poplava osjeaja
i ona se uz tiho stenjanje prepusti aroliji milovanja.
Prepustila se u svakom pogledu. Nije pruila ni najmanji otpor poljupcima i dodirima.
inilo joj se kao da lebdi u nekom snu. Tek kad je na dojci osjetila Guidovu ruku i primijetila
s kakvom je poudom na to reagirala, naglo se vratila u stvarnost. Zaveo ju je njezin
poslodavac, mukarac kojeg je jedva poznavala - i to je spremno dopustila! lako je jo
uvijek bila polu omamljena, prisili se na razboritost, pa odgurne Guida od sebe. - Sad je

28
Bocca

Glorij@
dosta! - vikne.
- Zbilja? No, moda si u pravu. Bar za sada.
- Ne, ne za sada! Konano! - Zbunjeno okrene glavu kad se Guido nastavio smijeiti.
Tamna kosa bila je mokra i sjajna, a oi su svjetlucale. Oito je uivao u njezinoj nelagodi.
Ronnie je najvie smetala injenica da se, zapravo, nije ljutila na njega. Naprotiv, teko joj
je padalo ne uzvratiti mu osmijeh. Prekinula je poljubac, jer je znala da nije ispravan, a ne
zato to se pri tome nije dobro osjeala.
- Dakle, ide li sada na palubu, ili e ostati u vodi i malo plivati?
- Potpuno odjevena? Ne, hvala!
- Moe se i skinuti. Obeajem da ne bih bio okiran!
Ronnie mu je vjerovala; sigurno ga nita nije moglo okirati. - Ne, popet u se na
jedrilicu. Ti moe i dalje plivati, ako eli.
- Bez tebe? Ne bi me veselilo. - On vrsto uhvati rub jedrilice, dok se ona ne ba
elegantno penjala u nju.
- Tono je - ustvrdi on, kad je uspuhano sjela na klupu. - Zbilja nema kondicije.
Ronnie ga je ljutito promatrala, dok se vjeto uspinjao na palubu. - Nemam lou
kondiciju, ve neugodno iskustvo za sobom, to je sve. Jo uvijek sam malo omamljena.
- Mislio sam da ti pad u vodu ne predstavlja problem.
- Moda to nije bilo neugodno iskustvo na koje sam mislila! - Pokuavala je srediti svoje
uzburkane osjeaje, pa utone u mrzovoljnu utnju.
No, on se samo smijuljio. - Shvaam. - Znaajno pogleda njezinu mokru majicu, kroz
koju su se jasno nazirale ukruene bradavice dojki. - Taj te dogaaj zbilja morao omamiti.
Ronnie pocrveni i prekrii ruke na prsima. - Uzrok je samo u hladnoj vodi! - procijedi
ona.
- Ali, naravno! - Guido se nasmije i usmjeri jedro u vjetar. - Tako, a to emo sada?
Moram rei da me ovaj na mali izlet jako zabavlja!
Prvo joj je pokazao Baia Sardiniju, otrim liticama okruenu uvalu, s vodom svijetlo
tirkizne boje. Tada su odjedrili do poznate Coste Smeralde, jednog od najelegantnijih
turistikih rajeva na svijetu. Tamo gdje su se nekada sidrili samo ribarski amci, sada su se
na valovima blago ljuljale prekrasne jahte milijunaa iz cijelog svijeta.
- Ovaj je kraj otkrio Aga Khan - objasni Guido. - Pronaao ga je potpuno sluajno, kad
se prije trideset godina ovdje morao skloniti od nevremena.
to je vie Ronnie upoznavala Guidov predivan otok sa svojim suprotnostima luksuza i
neobuzdane divljine, to joj je se inio fascinantnijim i privlanijim. Nikada jo nije bila na
takvom mjestu, izgledalo je poput zaaranog raja koji samo eka da ga se istrai. Ipak,

29
Bocca

Glorij@
osjeti veliko olakanje kad su se kratko prije pet sati vratili u vilu, pa je konano opet
hodala po vrstom tlu.
- to sada namjerava? - upita Guido. - Vjerojatno odmah ima nastavu, nakon to su
otpali popodnevni satovi, zar ne? - U glasu mu se odjednom zauje otar ton.
Ronnie s oklijevanjem gurne ruke u depove ve osuenih bermuda. - Da,
pretpostavljam. - I sama je znala da zvui neodluno, a to mu se sigurno nije svialo.
U njegovom se pogledu opet zrcalilo neskriveno upozorenje. - Iskreno se nadam.
Nadam se da se ne dogaa nita to mi se ne bi dopalo!
Ronnie se oneraspoloi. I dalje ju je, dakle, smatrao neodgovornom i sposobnom da se
iza njegovih lea dogovori sa Jeffom i Silvijom. - Bez brige - hladno mu ree. - Sve je pod
kontrolom. Puno hvala na izletu. - Ne osvrnuvi se vie, krene prema kui.
Nakon to se otuirala i presvukla, Ronnie je oko sat vremena nemirno hodala svojom
sobom. Silvia joj je rekla da e se vratiti kui puno prije veere, a sad je ve bilo sedam
sati. Malo-pomalo, Ronnie je gubila strpljenje.
Sjedne na rub kreveta i baci pogled na blok s pismima, kojeg je bacila na krevet nakon
bezuspjenog pokuaja pisanja Arnieju. Nije znala to bi mu pisala i to ju je uznemirilo. S
uzdahom legne na prekriva. Ve je etiri dana bila ovdje, a vrsto mu je obeala da e mu
se javiti odmah po dolasku. No, tada jo nije ni slutila kakvi ju uzbudljivi dogaaji ekaju.
***
U osam sati Silvije jo uvijek nije bilo. Moram rei Guidu, stalno je ponavljala Ronnie.
Situacija je pomalo postajala apsurdna. Malo prije ponoi zauje zvuk automobila. To je
sigurno Guido. Ona nervozno ode s terase, kako bi mu krenula u susret. No, radilo se o
Silviji i upravo je ula u kuu. Ipak, i Guido je bio u kui, morao se vratiti, a da ona to nije
primijetila. Stajao je u predvorju i gnjevno ekao Silviju. Ronnie se trgne kad je zagrmio.
Dodue, govorio je talijanski, ali nije trebala poznavati jezik da bi razumjela to predbacuje
Silviji.
- Gade! Mrzim te! - prkosno vikne Silvia. - Mrzim te! - ponovi i poleti prema
stepenicama.
- Doi ovdje, prokletnice! - Guido ju je ve dostignuo s ubilakim izrazom lica.
U tom trenutku umijea se Ronnie. - Dosta! Da se nisi ni usudio podignuti ruku na
Silviju! - Drhtala je od gnjeva i bijesa.
Silvia iskoristi Guidovo iznenaenje i otri gore. Ubrzo se zauje zakljuavanje vrata.
- to si, do vraga, doputa? - Guido je bijesno gledao Ronnie. - Odmah mi se mii s

30
Bocca

Glorij@
puta! Postupat u sa Silvijom kako elim. I savjetujem ti - da se ne mijea!
- Ah, itekako u se mijeati! - Srce joj je divlje udaralo. Ljutito ga je promatrala, ali
odjednom se nae na granici suza. - to ti zna kad se radi o ljubavi? - izazove ga. - Vano
je samo da svi pleu kako ti svira! Nema pojma to se dogaa u mladoj djevojci kad je
zaljubljena. Kako samo moe tako vikati na nju?
Guido ju zgrabi za ramena. - Mii mi se s puta - zatrai.
- Ne. - Ronnie prkosno podigne bradu. - Pusti Silviju na miru. Ve je dovoljno uzrujana.
- Guidove su oi opasno svjetlucale i Ronnie je ozbiljno mislila da e ju odgurnuti u stranu.
Ipak, ostane hrabro stajati. - Moe govoriti s njom sutra ujutro, sada to nema nikakvog
smisla. Priekaj dok se oboje malo smirite.
- Opet glumi mirotvorca? Silvijinog anela zatitnika? - U kutovima usana zatitra mu
podrugljivi smijeak. - Ne vjeruje, valjda, da me moe natjerati da promijenim miljenje.
Samo odlae kritini trenutak.
- Znam. I ne elim te od niega odgovoriti. - Umilja li to samo, ili mu je doista stisak
popustio? Odjednom se inilo da mu ruka tako blago lei na njezinim ramenima, da su je
proli trnci po leima. Pogleda ga u lice. - Priekaj do sutra ujutro. Silvia je tu i nigdje vie
nee otii.
utio je. - Misli? - konano upita.
Ronnie odahne. - Smatram pametnijim priekati.
- Onda u, moda, prihvatiti tvoj savjet. - Poloi joj prst pod bradu i duboko se zagleda
u djevojine oi. Iznenada se nasmijei. - Pobijedila si. Ovaj put u se, iznimno, ravnati po
tebi.
- Mislim da je tako najbolje - odvrati ona urno, jer se bojala nove, napete utnje.
- Vidjet emo. - Guido s uzdahom spusti ruku. Neko je vrijeme zamiljeno promatrao
Ronnie. No, kad je pogledao prema stepenicama, lice mu se opet naglo stvrdne. - No,
odgoeno nije i povueno - upozori ju, okrene se i ode ne pogledavi ju vie.
Ronnie je trebalo nekoliko sekundi da doe k sebi. Zatim otri na kat i pokuca na
Silvijina vrata. - Je li sve u redu? - tiho se raspita. - eli li razgovarati o tome?
- Dobro mi je - zauje se prigueni glas. - Sad elim samo spavati.
- Dobro, onda lijepo spavaj. Ako odlui drugaije, uvijek moe doi k meni.
Kakva no, pomisli Ronnie po dolasku u svoju sobu. Da se i ne govori o jutru! S
uzdahom legne u krevet. No, moda e ba biti dobro ako sutra doe do odlunog
obrauna. Nakon toga bi se mogli vratiti mir i red.
No, jutro je Ronnie priredilo neugodno iznenaenje. Jo je vrsto spavala, kad ju je

31
Bocca

Glorij@
netko grubo pretresao za ramena. Otvorivi oi, pred sobom ugleda Guida, koji ju je
prijetei promatrao.
- Dakle, gdje je? Reci mi. Odmah!
- Gdje je tko? O emu govori? - Prije nego se snala, Guido ju izvue iz kreveta. Jo
malo uspavana, stajala je pred njim ljuljajui se. - Kako ti, uope, pada na pamet izvui me
iz kreveta?
Nestrpljivo ju je tresao. - Nisi odgovorila na moje pitanje. Gdje je Silvia? I gdje je moj
gliser?
- Silvia? - Ronnie baci pogled na budilicu. Bilo je tek pola sedam. - U ovo vrijeme,
vjerojatno, vrsto spava. Osim ako ju, ba kao i mene, nije probudio neki grubijan!
- Ostavi alu! - Zgrabi ju za okovratnik pidame. - Toplo ti savjetujem da mi odmah
kae gdje mi je roakinja.
Ronnie se pokua osloboditi stiska, ali ne uspije.
- Kako bih to mogla znati? - upita. No, naglo uuti. Silvia je prole noi bila u prilino
loem stanju. Je li napravila kakvu glupost? Ronnie se namrti. - Hoe rei, stvarno je
nestala? I ne zna gdje je?
Guido nije izgledao ni najmanje zabrinut. Bio je bijesan. - Ne, ne znam. Za razliku od
tebe, kladim se! I bio bih ti jako zahvalan kad bi mi to konano rekla, bez da to moram
istresti iz tebe!
- Ali, nita ne znam! Jesi li pretraio kuu? Siguran si da nije u vrtu ili, moda, na
pristanitu?
- U pristanitu je bila prije nekoliko sati. Znai da je tamo bila s odreenom namjerom.
Uzela je moj gliser, lako se to, bez sumnje, moe pripisati tvom bratu.
Djevojinu ljutnju nadjaa nevjerica. - eli rei da je nestao i tvoj gliser? Silvia i gliser
- istovremeno?
- Tono. Silvia, gliser i Jeff. Nevjerojatan slijed sluajnosti, zar ne? Tebe bi to najmanje
trebalo iznenaditi. - Tako ju naglo ispusti, da je pala na krevet. - Konano, sudjelovala si u
maloj zavjeri.
- Kakvoj zavjeri?
- Jo pita? U zgodnoj, maloj prii koju ste vas dvije, ti i Silvia, vjerojatno smislile juer
naveer! - Bijesno ju je promatrao.
- Dobro sam uo kako si otila do njezine sobe, nakon to si me prije toga vjeto uvjerila da
nikuda nee otii!
- Nije to ni uinila. Bar sam ja to vrsto vjerovala.
- Da, tako ste me maknule s puta i nesmetano skovale plan!

32
Bocca

Glorij@
- Jedva sam i govorila s njom! Rekla mi je da eli spavati. - Ronnie bespomono zajeca
i rukama prekrije lice. - to god se dogaalo, kunem ti se, nemam nita s time!
- Naravno da nema! - Nije joj vjerovao ni rije. Nagne se prema njoj, uhvati ju za
kosu i povue joj glavu unatrag. - ija je bila ideja o uzimanju glisera? Tvoja,
pretpostavljam
- Tako, dakle, misli. - Glava ju je boljela, jer ju je Guido tako jako vukao za kosu.
Ipak, uspjela je shvatiti to govori. - Misli da su Silvia i Jeff pobjegli zajedno i iz osvete
uzeli tvoj gliser - a sve je bila moja ideja.
- Da, ba tako mislim.
- Onda misli pogreno! - Ronnie pokua maknuti njegovu ruku. Kad joj to nije uspjelo,
svom mu snagom zarije nokte u runi zglob. On ju uz psovku pusti. - Ne mogu rei da mi je
ao za tvoj amac. - Masirala je uarenu kou glave. - Tako ti i treba.
- Ipak, nemam nita s cijelom priom. Njima se moe estitati, jer su sve sami smislili.
- Ona skoi s kreveta, prije nego to ju je mogao ponovno zgrabiti, pa potri do prozora. Dirne li me jo jednom, glasno u vikati u pomo! - upozori ga.
- Ne poseem za djevojkama koje preda mnom stoje u pidami. Pogotovo ne u
ovakvoj. - Oi su mu veselo svjetlucale, dok je znaajno gledao njezinu visoko zakopanu
nonu odjeu. - Ima moju rije da nisi u opasnosti. - Opet se uozbilji i gurne ruke u
depove hlaa. - No, ima pravo. Odjeni neto, pa emo dolje nastaviti razgovor.
- Nigdje neu nastaviti razgovor. Ve sam ti rekla da nita ne znam.
- Ve si mi ispriala zastraujue puno stvari koje su se pokazale neistinitima.
Odgovaralo to tebi ili ne, nastavit emo raspravu im se odjene. - Okrene se i napusti
sobu. Ronnie se otuira i urno odjene, pa poelja sjajnu plavu kosu. Napusti sobu i pouri
dolje.
Guido ju je ve ekao u predvorju mranog izraza lica. - Htio bih ti neto pokazati kratko joj ree i krene ispred nje van. - Umotvorina tvog brata. Sigurno te zabavlja gledati
kakvu je tetu prouzroio.
- tetu? Koje vrste? To nije slino Jeffu. Moda je tu i tamo neodgovoran, ali nije
vandal.
No, pogled na spremite amaca nedvosmisleno je ukazivao na posebno teak
vandalizam. Vrata od spremita bila su otvorena i visjela na unitenim arkama. Brava je
nasilno razvaljena, drvo rastrgano. Ronnie uasnuto zadri dah. - Ah, ovo je strano!
- Doista je tako. - Guido ju je napeto promatrao. - Moe zamisliti moje stanje kad sam
to ujutro otkrio. Vjeruj mi, nisam bio previe pristojan!
- Mogu misliti. - Nije mu mogla zamjeriti, imao je potpuno pravo.

33
Bocca

Glorij@
- Ali, Jeff to nije mogao uiniti. - Detaljnijim pregledom teta je ispala jo vea nego to
je u prvi mah vjerovala. Sama pomisao da je njezin brat mogao biti odgovoran za to, kod
nje izazove muninu. Ovakvo je nasilje smatrala odbojnim i podlim.
- No, Silvia to sigurno nije mogla uiniti. - Guido ju je podrugljivo gledao. - Za ovaj
zgodni, mali dokaz ljubavi trebala je snaga odraslog mukarca.
- I sama to vidim. Ipak, zato ne smatram Jeffa odgovornim. - Nesretno odmahne
glavom. - Nije tip koji bi imao napade unitavajuega bijesa.
- Ne? - Guido povue demolirana vrata i razgleda unitene daske. - Nemoj to rei. Svi
smo mi sposobni za nasilje. Ako nekoga dovoljno mrzimo, moe doi do ispada.
Primjeujem, meutim, da nisi raunala s time. - utio je i neko vrijeme promatrao njezino
blijedo lice puno nevjerice. - Oito je nadmaio i tvoja najsmjelija oekivanja.
- Nita nisam oekivala, niti sam o iemu ita znala. Zato mi stalno predbacuje...
- Hoe li unititi gliser? I to je dio plana? - grubo ju prekine. - dio vae zavjere?
- to ovo znai? Ne sudjelujem u nikakvoj zavjeri! emu stalne optube?
- Jer si od poetka ukljuena u cijelu stvar! - On bijesno odbaci otrgnute daske. Nemoj ni pokuati to osporavati. Sve znam!
- Osporavat u, a ti nita ne zna! Guido zakorai prema njoj i ona prestraeno
uzmakne. - Cijelo si mi vrijeme lagala i titila ih. Rekla si da sve ima pod kontrolom,
umirivala me i pokuavala uvjeriti da ti, mogu vjerovati!
- Ali, to si mogao - i jo uvijek moe! Uope nije bilo tako! - Smatrao ju je dvolinom
laljivicom!
- Nego kako? - Oi su mu prijetei svjetlucale. - Porie li da su Silvijini satovi
otkazivani? I da mi ti, usprkos obeanju, o tome nisi nita rekla?
- Ne, to ne mogu porei. Ali, htjela sam te informirati. Juer naveer sam ti odluila
rei.
- Lae! Nisi ni pomislila ita rei! Juer naveer si samo pomogla Silviji!
- Jer bi ju najradije raskomadao! Jadna je djevojka bila potpuno izvan sebe. Netko joj
je morao pomoi.
Guido prezirno uzvikne. - Silvia ne treba potporu. Uvjeravam te, najbolje se sama
snalazi.
Ronnie nasluti da je u pravu, vjerojatno je to od poetka znala. Silvia nije bila slaba i
bespomona. To je znailo da Ronnie prole veeri svojim mijeanjem nije htjela samo
pomoi Silviji. Iza toga se skrivao jo jedan drugi, dublji razlog. Potisne tu misao, nije se
htjela dublje njome pozabaviti.
- Zna, ak sam doao do zakljuka da bi moda stvarno mogla biti iskrena. Mislio sam

34
Bocca

Glorij@
da ti moda mogu vjerovati. - On otkloni njezin pokuaj da neto kae. - Naravno, ne
stopostotno, to bi bilo glupo. Ali, dovoljno da te pustim samostalno raditi. Znao sam da se
Silvia ne dri ugovorenih satova, ali sam smatrao moguim da ste se dogovorili za drugaije
rjeenje.
- I jesmo. - Sad Ronnie njemu upadne u rije. Nije mogla podnijeti da joj predbacuje
prijevaru. - Dogovorili smo se da...
- to? Da moe po volji proputati satove, kako bi se sastajala s tvojim bratom? Tako
ste dogovorili?
- Naravno da ne!
- Plaa li ti Silvia to za to? O tome se radi? Zato si moe priutiti raditi protiv mene?
- Silvia mi nita ne plaa! - Ronnie je bila izvan sebe od bijesa. Sad joj je ak
predbacivao dvostruku igru!
- Znam da ima novaca, i to prilinu svotu. - Guido ju je ledeno promatrao. - Tako je,
zar ne?
- Ne! Zbilja vjeruje da sam sposobna za takvo to? Uzimati novac od tebe za posao, a
istovremeno od druge strane primati naknadu za sabotiranje istog posla?
- To se stalno dogaa.
- No, ne kod mene. Ne vrijeaj me!
- Nemoj na svaki prigovor glumiti uzvienost. Zato jednostavno ne prizna to si
uinila?
- Jer nita takvo nisam napravila!
- Moja sumnja nije bila neosnovana. Vas ste troje u dogovoru. Zato te Jeff i doveo na
Sardiniju!
- Ne elim to vie sluati. - Ronnie se gnjevno okrene.
Nije dospjela daleko. Sustigao ju je nakon dva koraka i vrsto uhvatio. - Ostaje ovdje otro zapovijedi. - Ne ide nikuda. Nisam jo zavrio s tobom.
- to to znai? - vikne Ronnie.
- Znai da ne ide nikuda prije nego to mi kae gdje su.
- Ne znam nita! - Zastane joj dah kad ju grubo privue k sebi. Grudi su joj dodirivale
njegove, njezina bedra njegova. Odjednom se osjeala kao da je opet s njim na moru, da
nisu neprijatelji, ve ljubavni par u strastvenom zagrljaju. I nehotice pogleda Guidove usne i
uini joj se kao da ih osjea na svojima. Zavrti joj se, pa se nasloni na njega. - Molim te jedva ujno proape.
- to eli?
- Molim te, pusti me. - Nije to mogla podnijeti. Sa svime je izlazila na kraj, osim s

35
Bocca

Glorij@
njegovom blizinom.
Ne pustivi ju, drugom rukom uhvati njezinu bradu. - Tek kad mi kae ono to elim
znati.
- Ne znam gdje su. Nikada nisam imala veze s cijelom priom.
Njegovo lice se smeka. I stisak je malo popustio. - Govori istinu?
- Da, kunem ti se. - Pogleda u stranu i proguta slinu. - Ima pravo to se tie poduke.
Nismo se drali ugovorenog rasporeda. Siivia i ja smo se dogovorile...
Guido je nepomino stajao. - Priaj dalje - mirno zatrai.
Ronnie duboko udahne. Htjela se malo odmaknuti od njega, ali ju noge nisu posluate,
bile su potpuno utrnute. inilo se da su od te omamljenosti izuzeta samo mjesta gdje su im
se tijela dodirivala. - Mi... sloile smo se da emo se drati propisanih sati. - Dobaci mu brz
pogled. - Nisam te pokuala prevariti. - Imala je osjeaj da e se izgubiti u dubini njegovih
oiju. Opet pogleda u stranu.
- Odredile smo drugaiju satnicu s namjerom da proputeno nadoknadimo rano ujutro i
naveer... - Tuno zatrese glavom. - Ali, nije funkcioniralo.
- I ja bih rekao - ustvrdi on bezosjeajno. - Zato nisi dola k meni i sve mi ispriala?
- Namjeravala sam. Zbilja. - Moleivo ga pogleda. - Vjeruj mi! Da nije dolo do svae
izmeu tebe i Silvije, tako bih i uinila. U vrtu sam ekala tvoj povratak.
- Bio sam kod kue ve dva sata kad se Silvia vratila. Zato si onda ekala u vrtu?
- Ne znam. U svakom sluaju, nisam te ula. Mislila sam da si jo uvijek odsutan. - Bila
je potpuno zbunjena od srama i oaja, a njezina mu nesigurnost oigledno nije promaknula. Primijetila je da joj ne vjeruje ni rije.
Guido ju pusti i ona se strese. Nedostajala joj je toplina njegove blizine.
- Dosta mi je ove prie - dobaci on prezirno. - Sad mi reci gdje su.
Ronnie se jedva drala na nogama. - Mogu te samo stalno iznova uvjeravati da ne
znam. Molim te, pusti me na miru! Zbilja bih ti rekla da neto znam.
On ju munjevito opet uhvati za bradu i prisili da ga pogleda u oi. - Doista?
Pogled mu je bio tako bezduan i leden, da je morala zatvoriti oi. Odjednom ju
preplavi neobuzdan gnjev, jer joj nije nimalo vjerovao i stalno o njoj mislio najgore.
- Ne znam, odjednom vie nisam tako sigurna! - vikne.
- To sam i mislio. - Konano ju pusti.
- Ali, bez brige, izvui u ja to iz tebe. Pa makar to bilo posljednje to u uiniti. - Oi
su mu svjetlucale. - U to moe biti sigurna.
- Je li to prijetnja?
- Prije obeanje!

36
Bocca

Glorij@
- I kako e me navesti na neto to uope ne mogu uiniti? - Ronnie je mrzila njegovo
autoritativno ponaanje. - Kako e me prisiliti da ti kaem neto to ne znam?
- Moda u malo pomoi tvojoj sposobnosti prisjeanja. A moda u ti jo jednom
predoiti da nije pametno igrati se sa mnom.
- Jo jedna prijetnja?
- Jo jedno obeanje! - Guido gurne ruke u depove hlaa. - Bio bih ti zahvalan kad bi
se prije ili kasnije urazumila. Gliser mi je potreban do kraja tjedna kako bih ga osposobio za
kvalifikacije. Proe mimo nje. No, na stazi prema vrtu zastane i okrene se. - A tvoj mi je
brat potreban i prije, iako ti neu otkriti to u napraviti s njim.
Prema izgledu njegovog lica, nije se moglo raditi o niem dobrom. Kad uhvati Jeffa, a
Ronnie nije sumnjala da e mu to i uspjeti, njezin e brat tota doivjeti. No, sam je to
zakuhao. Ronnie nije vidjela zato bi trebala ostati i ispatati zbog svega.
- Neu ostati bez obzira ime mi prijetio! - povie za Guidom. - Ne znam gdje je Jeff, a
sad kad je nestala i tvoja neakinja moj je posao postao suvian. - Tek to je izgovorila te
rijei, osjeti bezgranino olakanje. Bit e pravi blagoslov ponovno se vratiti u miran,
razuman ivot. Natrag u Englesku. Natrag k Arnieju.
Guido ju ne udostoji ni pogleda. - Ostat e. Otii e kad zavrim s tobom. Ni trenutak
prije.
- Putujem sutra, im rezerviram let! - to si on uope umilja? - Nee me moi
sprijeiti u tome.
On se posljednji put okrene. Ah, ne? kao da je govorio njegov pogled. Daljnju je
primjedbu oito smatrao nepotrebnom. Bez rijei joj okrene lea i ode.
***
Na povratku u vilu Ronnie se pjenila od bijesa. Dala je Guidu pet minuta prednosti,
kako ga ne bi jo jednom srela. - Pokazat u ja tebi - mrmljala je sebi u bradu. - Ako
uspijem, otputovat u ve danas naveer! Vidjet emo moe li me sprijeiti!
Stigavi u kuu, odmah se uputi u svoju sobu i zakljua vrata iza sebe. Sjedne na
krevet, uzme telefonsku slualicu i brzo okrene jedan broj. Mora obaviti razgovor, prije nego
to ju Guido u tome sprijei.
S druge se strane javi glas. - Pronto?
- Govorite li engleski? - Ronnie se opet naljuti to ne govori nimalo talijanskog. Moete li me spojiti s aerodromom u Olbiji? S rezervacijom karata. - Ni minutu kasnije ve
je govorila sa slubenicom avionske kompanije koja je traila nekoliko informacija o njezinoj

37
Bocca

Glorij@
karti.
- Samo trenutak, molim Vas - ree Ronnie i otvori runu torbicu. - Odmah u je nai. No, nigdje je nije bilo. - Priekajte malo. - Odloi slualicu i istrese cijeli sadraj torbice na
krevet. Situacija je bila gora nego to je mislila. Preplavi ju ledena hladnoa. Kao
omamljena uzme slualicu u ruku.
- ao mi je, morat u Vas ponovno nazvati. Sljedeeg trenutka skoi, pojuri kroz sobu i
naglo otvori vrata. - Guido? - bijesno vikne. - Gdje si?
- Ovdje. - Njegov ju miran odgovor izbaci iz takta. Stajao je na vrhu stepenica, oito na
putu prema svojoj sobi. Lice mu je imalo potpuno neduan izraz. - eli mi neto rei?
- Svakako! - Ronnie se tresla od gnjeva. - Upravo sam ispraznila svoju torbicu. Pogodi
to sam ustanovila? Moja avionska karta, putovnica, putniki ekovi - sve je odjednom na
misteriozan nain nestalo! - Ljutito ga je gledala, - Znam da si to ti napravio! Zahtijevam da
mi odmah sve to vrati!
S nevjericom spazi, kako se Guido poinje smijeiti. - ao mi je, ali nije mogue. - S
rukama u depovima i jo uvijek se smijui, on proe mimo nje. - Vidi, ipak sam imao
pravo. Nikuda nee ii.
Ronnie bijesno pojuri za njim. - Misli da u to samo tako dopustiti? Jako se vara!
elim svoje stvari!
- Onda ih treba potraiti. - Guido zastane na vratima svoje sobe i sa smijekom se
okrene prema njoj. - Konano, bez tih dokumenata nee daleko dospjeti.
- Nikuda neu dospjeti bez njih! - Plave su joj oi gnjevno iskrile. - Vjerojatno si ih uzeo
jutros, dok sam jo spavala, ili i prije nego to sam sve vratila ih spremita za amce!
- U pravu si, mogunosti su bezbrojne. Moda sam se i usred noi uvukao u tvoju sobu,
dok si leala u pidami i sanjala. - On zabavljeno nakrivi glavu u stranu. - Pitam se, o emu
si uope sanjala? O Arnieju?
- Vjerojatno o tome da ga vidim to prije i to dalje odavdje! - kontrirala je Ronnie
spontano. Potajno je s osjeajem krivnje morala priznati da je to manje odgovaralo istini, a
puno vie potrebi da oko sebe stvori zatitni omota. Guidova potpuno neoekivana aluzija
na Arnieja i nain kako ju je pri tome promatrao, potpuno su je izbacile iz ravnotee,
odjednom se osjeala izuzetno ranjivom. Kako bi ojaala svoj zatitni omota, ona doda: Sigurno je bilo tako, to stalno sanjam.
- Arnie ti, dakle, nedostaje?
- Naravno da mi nedostaje. - Ona izdri njegov pogled, samouvjerenost joj se naglo
pojaa.
Guido ju je neko vrijeme bez rijei promatrao. - Onda je posebno tragino da ga jo

38
Bocca

Glorij@
dugo vremena nee vidjeti - bezobzirno je rekao.
- Jer si mi oduzeo avionsku kartu. Barem to ne porie.
- Nisam niti potvrdio, niti poricao. - Guido je djelovao izuzetno oputeno, dok se
nemarno naslonio na okvir vrata. Poput utjelovljenje muke arogancije, pomisli Ronnie. Ali, to uope nije ono bitno. injenica je da ne moe nikuda otii odavdje.
- Znam. No, namjeravam promijeniti ovu situaciju. - Ronnie zahtjevno isprui ruku. Moje stvari, molim.
Guidov se smijeak pojaa. - Potrai ih - provocirao ju je. - Moe traiti gdje god eli.
- Napravio je pozivajuu gestu rukom, koja je pokazivala da moe pregledati i njegovu
spavau sobu. - Nemoj se ustruavati. Neu te u tome sprjeavati.
Ronnie uzmakne jedan korak, tako ljuta da se zacrvenjela u licu. - Vjerojatno nema
smisla traiti. Sigurno si ih zakljuao u neki sef. Sumnjam da bi takve stvari sakrio ispod
jastuka.
- Slobodno moe pogledati. - S podrugljivim smijekom on joj oslobodi put. - lako
moram priznati da si u prvu. Doista nemam obiaj drati putovnice i novac ispod jastuka.
Ronnie se uini da se razgovor malo previe okree oko spavaih,soba i kreveta. Dosta s igranjem skrivaa. Molim te, vrati mi moje stvari. I to odmah, ako je mogue.
- Ili? - Veselo i izazovno ju je promatrao svojim tamnim oima.
- Ili idem na policiju. Pretpostavljam da ak ni ti nema utjecaja na zakon, zar ne?
- Naravno da ne. - On slegne ramenima. - Moe mirno ii na policiju.
- Dobro. - Ronnie se bijesno okrene.
- Ne ostavlja mi izbora. - U sebi je bila duboko frustrirana i bespomona. to moe
oekivati od lokalne policije, kad je njezina rije protiv Guidove? lako je znala da je u pravu,
ipak nije imala nikakvih dokaza. Tek to je napravila dva koraka, Guido opet progovori.
- Zato toliko uri otputovati? Ovdje si tek nekoliko dana i jedva si neto uspjela
vidjeti.
- Nisam dola kao turist. - Dobaci mu otar pogled. - Dola sam raditi, a te
pretpostavke vie nema. Teko mogu poduavati uenicu koja je nestala. Ne vidim, dakle,
razloga za daljnji ostanak. Pogotovo jer je posljednjih nekoliko dana za mene bili izuzetno
neugodno - doda.
- Kao domainu, to mi je jako ao uti. - On ju ozbiljno pogleda, ali mu glas nije zvuao
posebno pogoeno.
- Razlog vie da ostane i iskoristi priliku za ispravljanje tako loeg prvog dojma.
- Oh, nisam dobila lo dojam o tvojoj zemlji - naglasi Ronnie. - Upravo suprotno. Ono
to sam do sada vidjela jako mi se svidjelo.

39
Bocca

Glorij@
- Lijepo. Onda e te veseliti vidjeti jo vie. - U oima mu se pojavi udan izraz, neto
poput upozorenja. No, tada Guido prividno promijeni temu razgovora. - Sigurno ne
oekuje da u besposleno ekati povratak mog glisera. Da i ne govorim o Silviji. Dodue,
policija je ukljuena, ali to mi nije dovoljno.
- Mogu misliti. No, onda ti elim puno uspjeha u potrazi.
- Nee ostati sve samo na elji. Mislim da e mi moi puno pomoi u traenju. Moda
ne zna tono gdje se nalaze. Ali, jo uvijek sam uvjeren da zna vie nego to kae.
- Ronnie ljutito stisne zube, a on nastavi. - I u tvom je interesu da ih brzo pronaemo.
to se prije tvoja uenica vrati, to e prije moi nastaviti i s podukom - i zaraditi novac,
koji ti je tako nuno potreban. - On zastane. - Siguran sam da e pristati na zajedniki rad.
Njegove su rijei zvuale razumno. Ipak, Ronnie se nije htjela pokoriti. Neko je vrijeme
utjela, no tada se odjednom neemu dosjeti. - Dobro. Pomoi u ti. Zbog Jeffa.
- Zbog Jeffa?
- Da. Jasno mi je da mora biti kanjen. No, kada doe do toga, elim biti uz njega i
eventualno mu dati podrku. - to god uinio, ne zasluuje da bude preputen na milost i
nemilost Guidu.
Guido se nasmijei. - Misli da me moe navesti na popustljivije ponaanje?
- Pokuat u - potvrdi ona ne ba previe uvjerljivo
- Lijepo, onda smo se dogovorili da e mi pomoi. - Guido se protegne.
- Siguran sam da emo zajedno prije postii uspjeh. Osim toga, imat e prilike vidjeti
neto vie od okolice koja ti se tako svia... - Priekao je nekoliko sekundi, kako bi potpuno
privukao njezinu panju, a tada nastavi. - U potrazi za Jeffom putovat emo podrujem koje
jo ne poznaje.
- Putovanje? - zaueno ponovi Ronnie. - to to znai? Nikuda neu putovati s tobom!
- Oh, ipak hoe! - Upozorenje u njegovom pogledu sad je bilo nedvosmisleno, i on
prekrii ruke na prsima. - Ba kao i ti, nadam se na putovanje nee dugo trajati. Ali, bez
obzira koliko emo dugo zajedno putovati - satima, danima, ili tjednima - proeljat emo
svaki centimetar otoka, dok ih ne pronaemo. - Prodorno ju pogleda. - Budi dobra i spakiraj
stvari. Kreemo za jedan sat.
***
Stajali su na prilaznom putu do vile, a Guido je slagao stvari u auto. Bila je to ista Alfacabrio s kojom ju je dovezao prvog dana. Guido se presvukao i sada je nosio iroku, bijelu
pamunu koulju zasukanih rukava, uz to i crne traperice pripijene uz noge. Sa smijekom

40
Bocca

Glorij@
joj je pridrao suvozaka vrata. Tada sjedne za volan i okrene se prema njoj. - No, dobro.
Kuda idemo?
- Otkuda ja to mogu znati? Ti si odgovoran za ovo putovanje!
On joj dobaci pogled koji je puno toga govorio. - Kuda? - ponovi.
Zbilja je, dakle, vjerovao da mu neto taji. Ronnie uzdahne. Namjeravala se ponovno
pozvati na svoje potpuno neznanje. No, moda je razlog bio u njegovim ispitivakim crnim
oima, ili u injenici da je odjednom osjetila strah zbog njegove blizine u skuenom
prostoru automobila. U svakom sluaju, neemu se dosjetila.
- Nedavno mi je Silvia govorila o namjeri odlaska u Alghero. Tko zna, moda su tamo?
Guido na trenutak razmisli. Jeff ima nekoliko muterija u Algheru. ak ako trenutano i nije
tamo, netko e vjerojatno znati gdje se nalazi. - Ronnie ga je nijemo promatrala.
- Dobro, prvo emo slijediti taj trag - zakljui on.
Brzo, ali sigurno, vozili su niz glavnom cestom koja je vodila na zapad, prema brdovitoj
unutranjosti. Prolazili su pored seoskih ena odjevenih u crno, bademovog drvea i polja
na kojima su pasle dugodlake, crne koze.
- Ovo je prava Sardinija - objasni Guido. - Ova su brda dua, a ovdanji stanovnici srce
otoka.
Oko podneva su neto pojeli u gostionici uz cestu. Odveli su ih u sjen-ovito dvorite iza
kue gdje je ispod drvea stajalo est stolova. Nigdje nije bilo slobodnog mjesta, ali i bez da
je Guido ita rekao, vlasnik odjednom zapucketa prstima i odmah su prostrti jo jedan stol,
posebno za njih.
Gostionica je pripadala lokalima u kojima nisu postojali jelovnici, ve bi konobar govorio
to ima za jelo. Kad je njihov konobarica stigla s vinom, brzim je talijanskim nabrojala to
sve imaju na izbor. Guido prevede. - Mislim da bi obavezno morala probati porcheddu. To je
lokalni specijalitet, sigurno e ti se svidjeti.
- Ako tako misli - sloi se Ronnie. - Jest u sve to preporui, potpuno sam u tvojim
rukama. Slobodno narui i za mene.
- Kakvo povjerenje! - Podari joj jedan od svojih tipinih, otvorenih smi-jeaka. a ona
osjeti toplinu po tijelu. Guido narui jelo.
Za predjelo su imali domae rezance s rafiniranim umakom od gljiva.
Ronnie je rijetko jela neto tako ukusno. - Boanstveno! - ree i pokupi ostatak umaka
s komadiem kruha. - Neto se mora priznati vama Sardima - zbilja znate kuhati!
- Mi Sardi znamo puno toga! - primijeti Guido, neko ju vrijeme gledajui u oi. - U
prvom redu, to god radimo, dobro radimo.

41
Bocca

Glorij@
Ronnie osjeti olakanje kad im je konobarica donijela porcheddu.
- Peeni odojak - objasni Guido, kad je Ronnie probala prvi zalogaj. - Kladim se da
takvo to jo nisi jela.
Imao je pravo; bilo je izuzetno ukusno, a meso se skoro topilo na jeziku. Ona
oduevljeno kimne. - Sjajno! Drago mi je to sam ti prepustila izbor!
- Siguran sam da se Arnie ne brine tako dobro za tebe! - On podigne au i otpije
gutljaj. - Hajde, priznaj!
Reagirala je malo osjetljivo na tu aluziju - prije svega zato, jer je potpuno odgovarala
istini. Arnie se nikada nije tako potrudio. No, takvo to nije ni oekivala od njega. - emu
iznenadni interes za mog prijatelja? - zajedljivo uzvrati.
- A zato ne? Smeta ti? - Ispitivaki ju je gledao.
- Ne, naravno da ne. Otkuda ti ta ideja?
- Ne znam, tako mi se uinilo.
- Nimalo me ne smeta. Samo se udim, da te ta tema tako fascinira.
Guido podigne ruke. - Nita neobino. Meuljudski odnosi su me oduvijek fascinirali.
Osim toga, veina ljudi rado pria o svojim vezama.
- Onda i ti priaj o svojima. - Ronnie ga sumnjiavo pogleda. Nije htjela s Guidom
diskutirati o Arnieju. Ali, jednako je tako mogla govoriti i zidu. Guido se pravio kao da nita
nije uo.
- Pripada li to onome to zovete slobodnim prostorom"? Da on ide u Bradford, a ti na
Sardiniju? Ti se brine o svojim stvarima, a on o svojima?
- Kad to tako kae, zvui jako hladno i bezosjeajno - Ronnie se povukla u defenzivu. A nikako nije tako.
- Meni se tako ini.
- Zato jer nita ne zna o nama. Arnie mi puno znai, a i ja njemu.
inilo se da neko vrijeme razmilja o njenim rijeima. Tada se nagne prema naprijed, a
oi mu se suze. - Zar ne bi imao nita protiv kad bi znao da si ovdje sa mnom?
- Naravno da ne! Zato i bi? - Ronnie se nasloni na sjeditu i tako uspije stvoriti
odreenu distancu izmeu sebe i Guida. - Arnie nije glup. Ne bi imao nita protiv
bezazlenog objeda.
Uporno ju je promatrao, a ona mu uzvrati pogled, iako joj je srce lupalo kao da e
iskoiti.
- Ipak mi tu neto smeta - zakljui on na kraju. - Vas ste dvoje dosta hladni i
kontrolirani, ti i Arnie. - Oi mu zasvjetlucaju. - Vidi li onaj par preko puta? Ne, tamo, malo
vie udesno. Njih dvoje nisu nimalo hladni.

42
Bocca

Glorij@
Ronnie s olakanjem svrne pogled s njega i neupadljivo se okrene u oznaenom
smjeru. Spazi zgodnog, tamnokosog mladia, koji se upravo srdano smijao s djevojkom u
svijetlo zelenoj haljini.
Guido je imao pravo. Ronnie odmah shvati to je mislio. ak je i s udaljenosti mogla
doslovno osjetiti kako meu mladima neto struji. Djelovali su mlado, ivahno i sve prije
nego ukoeno.
- Njemu sigurno ne bi bilo drago kad bi ona objedovala s drugim mukarcem. to ti
misli? - upita Guido, kad se Ronnie opet okrenula prema njemu. Upravo se htjela sloiti, no
nije dolo do toga. - Ali, nikakvo udo. Djevojka je zbilja neobino lijepa.
On opet pogleda prema mladoj eni, a u oima mu se vidjelo neskriveno divljenje. Tog
trenutka Ronnie u svojoj unutranjosti osjeti reakciju. Bila je tako snana i divlja da ju nije
mogla ignorirati. Ipak ju oajniki potisne.
U tom trenutku mladi par plati, ustane i krene prema izlazu. Dok su prolazili uz njihov
stol, Guido se na trenutak direktno nasmijei djevojci. Ronnie opet osjeti nagli ubod.
Zbunjeno i s nelagodom ona spusti pogled. Arnie ne samo da se nije tako trudio oko nje
kao Guido, ve jo neto jo nikada nije napravio. U cijele dvije godine koliko su zajedno,
nijednom mu nije uspjelo u njoj prouzroiti ni priblino takvu ljubomoru kakvu je osjetila
kad je Guido pogledao djevojku.
***
Malo prije etiri sata, kad je najvea vruina ve prola, nastavili su put. U zraku je i
dalje leala uspavana tiina, kao da se isuena okolina jo uvijek nalazila u siesti. Skoro
nijedan automobil nije im dolazio u susret.
- Stiemo za sat vremena - ree Guido, dok je Ronnie nijemo sjedila pored njega i
gledala kroz prozor.
- Kuda zapravo idemo? - Nije ga gledala, to bi ju sigurno jo vie zbunilo. Jo je uvijek
bila potpuno u oku zbog svoje neoekivane ljubomore. Takvo to joj se jo nikada nije
dogodilo.
- Prvo k mojim prijateljima, Filippu i Agnese. Jeff im povremeno odrava gliser. Ako je
u okolici, moda e oni neto znati. - Nakon kratke pauze dobaci joj pogled sa strane. - To
jest, ako si rekla istinu i Silvia je doista spomenula Alghero.
- Naravno da sam rekla istinu. - Sad ga ipak pogleda i prestrai se na reakciju svog
pulsa.
- Nadajmo se.

43
Bocca

Glorij@
Ronnie je drhtala cijelim tijelom, vrtjelo joj se. Moram se pribrati, energino ree samoj
sebi.
Malo prije pet sati stigli su u Alghero i krenuli direktno Guidovim prijateljima.
- Kua im se nalazi na samom moru - ree on. - Malo je mjesta na otoku s tako lijepim
pogledom.
Nije pretjerao, utvrdi Ronnie kad su se petnaest minuta kasnije vozili uskim, ivopisnim
uliicama Alghera i konano se popeli ulicom do klisure. Pred sobom su odjednom ugledali
beskonano, plavo more. Pogled je oduzimao dah.
- Ovo je skoro jednako prekrasno kao kod tvoje kue! - vikne Ronnie. - Otok je zbilja
pun rajskih predjela!
- I pun iznenaenja. Zna li panjolski? - upita Guido.
Ona ga zaueno pogleda. - Na alost, jednako malo kao i talijanski. Zato? Tvoji su
prijatelji panjolci?
On se nasmijei. - Ne. Roeni su i odrasli ovdje. Ali, dijalekt u ovom dijelu Sardinije je
varijanta katalonskog. Prije esto godina tu su vladali panjolci, a juni dio otoka
nastanjivali su Mauri i Turci. - On primijeti kako ga zainteresirano slua, pa nastavi: - Uvijek
sam govorio da smo vieslojan i fascinantan narod!
Vila njegovih prijatelja, okruena irokim vrtom, ukazivala je na panjolski stil sa svojim
balkonskim ogradama od iskovanog eljeza i ljupkim zvonikom na jednom uglu. Na kraju
irokog prilaznog puta Guido stane, a istog se trenutka otvore plava ulazna vrata.
Nasmijana mlada ena pouri van.
- Guido Falcone! to radi ovdje? - povie sa smijekom, baci mu se oko vrata i poljubi
ga u obraz. inilo se da je presretna to ga vidi.
U meuvremenu je i Ronnie izala iz automobila. Nije mogla shvatiti to se s njom
zbiva. Ovaj je put nije muila ljubomora, jer je zbilja bilo jasno da je mlada ena samo
dobra prijateljica. No, umjesto toga osjeti duboku potitenost to Guido nikada nee tako
toplo postupati s njom.
On se okrene prema Ronnie. - Agnese, ovo je Ronnie, sestra Jeffa Colea i Silvijina
uiteljica engleskog.
- To sam mogla i misliti! - Agnese prui ruku, njezine lijepe, zelene oi zasvjetlucaju. Slika ste i prilika svog brata! Uvijek sam ga smatrala jako atraktivnim. No, ta plava kosa i
oi eni jo bolje pristaju! - Sa smijekom joj stisne ruku. - Dobrodoli u Alghero.
- Puno hvala. - Ronnie se ve sramila svojim osjeaja od maloprije. Agnese je bila
prekrasna, nikakvo udo da ju je Guido volio. Nije bilo mogue ne biti privuen njezinom
toplinom.

44
Bocca

Glorij@
Agnese ih odvede u hladno predvorje s poploenim podom na kojem je lealo nekoliko
runo istkanih staza. U zraku se osjeao omamljujui miris frezija. - Onda, to vas dovodi
ovamo? - upita ih i pogleda Ronnie.
- Radije emo govoriti engleski. Naravno, ukoliko ne znate talijanski ili panjolski?
- Znam upravo toliko rijei da mogu naruiti kavu! - sa aljenjem odvrati Ronnie.
Agnese se ponovno nasmijei. - Odlina ideja. Popit emo kavu na terasi!
Tako je i bilo. Nekoliko minuta kasnije sjedili su za stolom na velikoj terasi s pogledom
direktno na more. Donijeli su im pladanj sa sendviima, a zatim i kolaima.
- Molim Vas, posluite se - nutkala ju je Agnese.
Ronnie nije mogla odoljeti iskuenju, pa uzme komad bademovog kolaa. Potrajalo je
neko vrijeme dok razgovor nije skrenuo na Jeffa i Silviju. Guido i Agnese su imali puno toga
za ispriati jedno drugome, a da pri tome nisu iskljuili Ronnie iz razgovora.
- Znate, doli ste ba u pravo vrijeme - odjednom ree Agnese. - Filippo i ja danas
naveer pripremamo malu zabavu, potpuno neformalnu. Tek smo se juer toga sjetili.
Nazvala sam te danas ujutro kako bih te pozvala. Ali, ve ste otili. - I ona uzme komad
kolaa. - Radi se o maloj proslavi injenice da smo se Filippo i ja upoznali danas tono prije
est godina. - Smijuljila se. - I to na jednom parkiralitu... Otetila sam mu auto odostraga!
Ronnie je promatrala njezino sretno lice i osjetila neto poput zavisti. Koliko god se
naprezala, nije se mogla sjetiti kako se upoznala s Arniejem. A to je bilo tek prije dvije
godine.
- Znam, Filippo mi je ispriao - zauje Guidov glas. - Rekao je da je to bila najskuplja
nezgoda njegovog ivota - kotala ga je zarunikog prstena s dijamantom!
Agnese kime sa smijekom, a Ronnie pogleda Guida preko puta. Jedva je obraala
panju na ono to je govorio.
- Ne, ne moemo ostati do zabave - ree Guido, a Ronnie se pokua opet koncentrirati
na razgovor. - Moramo neto obaviti. Traimo, naime, Jeffa i Silviju, pa sam mislio da ste
moda neto uli o njima ili ih vidjeli posljednjih dana.
Agnese odmahne glavom. - Ne, na alost, nismo. - Jasno se vidjelo da je znatieljna,
ali i previe pristojna da bi se dalje raspitivala. - No, ja obino i ne suraujem puno s
Jeffom. Filippo moe bolje rei je li vidio nekoga od njih dvoje.
- Isplovio je? Kad ga oekuje? - Guido pogleda na sat.
- Trebao bi se vratiti svakog trenutka. Htio je malo jedriti. - Agnese razvue lice. Mukarci i njihovi amci! - obrati se Ronnie. - Bolje bi mu bilo da doe to prije, jer mi je
obeao pomoi u pripremi zabave!
Doista, Filippo se pojavio dok su raspremali stol. Vitak, tamnokos mukarac smijeio se

45
Bocca

Glorij@
jednako prijateljski kao i njegova ena. Oigledno mu je bilo drago vidjeti Guida. - Malo si
prerano doao na zabavu! - dovikne mu. - Ili si, moda, htio pomoi?
Guido mu objasni, kao i Agnese malo prije, da trai Jeffa i Silviju. - Reeno mi je da
postoji mogunost da su juer bili ovdje - ree mu, paljivo izbjegavajui pogledati Ronnie.
Filippo odmah kimne. - Da, oboje su bili tu. Jeff je morao popraviti neku sitnicu na
gliseru. Ali, u pet popodne su otili.
- Shvaam. - Guido sad izravno pogleda Ronnie. Neskriveno ju je molio za ispriku.
Preplavi ju bezgranino olakanje. Konano je shvatio da nije laljivica.
- Zna li gdje bi mogli sada biti? - on se opet obrati Filippu. - Moda je netko od njih
spomenuo kuda dalje namjeravaju?
Filippo zatrese glavom. - Koliko znam, namjeravali su se vratiti kui. - Odjednom
zamiljeno nabere elo. - Ali, ekaj, neto mi pada na pamet... - Trudio se prisjetiti. - Jeff
kao da je govorio sam sebi. Ali, uo sam da si u bradu mrmlja da uskoro mora na kopno.
- Na kopno? - Guido se zabezekne. - Je li rekao kuda?
- Ne. Kao to sam rekao, bila je to jedna nejasna primjedba. Nisam ni bio siguran
jesam li ga uope dobro razumio.
- Mogu li upotrijebiti tvoj telefon? - Ronnie je gotovo mogla vidjeti kako Guidov mozak
grozniavo radi. - Moram obaviti nekoliko razgovora.
- Naravno. Moe ii u moju radnu sobu, tamo e biti nesmetan.
Guido je izostao skoro pola sata. Po povratku zatekao je ostale u kuhinji. Ronnie je
pomagala Agnese slagati na pladanj punjene rolice salame, nekoliko mladih djevojaka iz
susjedstva pripremale su salatu, a Filippo je polirao kristalne ae.
- Lijepo to si doao, Guido. - Agnese se smijuljila. - Moe pomoi Filippu s aama. Uozbiljila se i dodala: - Jesi li imao uspjeha?
- Da i ne. - Ronnie s uenjem spazi kako on uzima krpu za posue i poinje brisati
ae. Izgledao je izuzetno rastreseno. - Razgovarao sam s prijateljem u Civitavecchia.
Navodno je njegov poznanik jutros vidio Jeffa u luci. - Izraz Guidovog lica bio je mraan. Na alost nisam uspio doi do njegovog poznanika. Njegova me ena molila da ga naveer
pokuam jo jednom nazvati.
- Dakle, ipak ete ostati ovdje! - veselila se Agnese. - Dobro, onda nastavite s poslom.
Ja u brzo provjeriti imamo li dovoljno pia.
Agnese nestane, a Ronnie je i vie nego rado htjela upitati to bi Jeff mogao raditi u
Civitavecchiji. Radilo se o lukom gradu blizu Rima, ali vie od toga nije znala. Zato su Jeff
i Silvija otplovili tamo?
Zabava je trebala poeti u pola devet. - Naravno, prenoit ete kod nas - izjavi Agnes

46
Bocca

Glorij@
kad je postalo oigledno da e oboje sudjelovati na zabavi.
No, Guido odmahne glavom. - Moda emo uskoro morati dalje. Ovisi o tome to u
kasnije saznati od tog ovjeka iz Civitavecchie. Moda emo morati odmah krenuti za Olbiu
kako bi uhvatili prvi jutarnji trajekt.
Ronnie je bila razoarana. Dodue, nije imala nita od odgovarajue odjee sa sobom,
ali za vrijeme prethodnih priprema u kuhinji doista se polako poela zagrijavati za veernju
zabavu. No, izgledalo je da e sudjelovati na barem jednom njezinom dijelu.
Kratko nakon osam sati Guido se vratio potitenog izraza lica s novog razgovora. - Jo
se nije vratio. Trebam opet pokuati nazvati za nekoliko sati.
- U tom sluaju... - Agnese, koja se ve presvukla u rafiniranu malu crnu haljinu,
energino se okrene prema Ronnie. - ...u tom je sluaju vrijeme da se presvuete!
Ronnie nabere elo. - Na alost, nemam nita drugo osim jo jedne majice s kratkim
rukavima.
- Moete posuditi neto mojega, po prilici smo iste veliine. Pokazat u Vam sobu u
kojoj se moete urediti.
- Pogleda preko prema Guidu, koji ju je veselo promatrao. - A ako se ti eli uljepati,
idi u plavu sobu!
Obje se ene uz smijeh upute gore prema Agnesinoj spavaoj sobi. - Guido ima samo
jednu manu - primijeti Agnese, dok je sa smijekom otvarala svoj ormar. - Jednostavno
previe dobro izgleda. Da nisam tako sretno udata, zavidjela bih Vam na Vaem bajnom
partneru!
Ronnie pocrveni. Htjela je razjasniti da Guido uope nije njezin partner. No, tada
odustane. Nekako joj se ta predodba uinila previe zamamnom. Htjela je jo neko vrijeme
uivati u njoj.
No, Agnese ju ubrzo napusti. - Uzmite to god Vam se svidi. Gostinjska je soba dvoje
vrata dalje niz hodnik. Ima vlastitu kupaonicu, ukoliko se elite otuirati. - Pogleda na sat. No, sad moram pouriti. Prvi gosti mogli bi stii svakog trenutka.
Nakon duljeg oklijevanja - sve su Agnesine haljine djelovale tako skupo! - Ronnie se
odlui za plavu svilenu haljinu, boje njezinih oiju, koja joj je savreno pristajala. Izabere i
salonke jednake plave boje. Stajale su joj kao salivene. Zadovoljno se osmotri u ogledalu i
odjednom osjeti veliko uzbuenje. To, naravno, nije imalo nikakve veze sa Guidom,
energino se uvjeravala. On e ionako sigurno provesti cijelu veer na telefonu. Kad je
konano sila u prizemlje, zabava je bila u punom jeku. Na ogromnoj terasi svirao je mali
sastav, a nekoliko je parova poelo plesati. Ostali su gosti u grupicama stajali i uzbueno

47
Bocca

Glorij@
razgovarali: veseli amor i smijeh ispunili su blagi noni zrak. Ronnie dobro raspoloena
izae na terasu. Bila je sigurna da e to biti prekrasna veer.
No, odjednom joj raspoloenje nestane poput mjehura od sapunice. Naime, na drugom
kraju terase stajao je Guido, previe blizu djevojke u ruiastoj haljini i oigledno intenzivno
udubljen u razgovor s njom. Na sebi je, kao i esto do tada, imao bijele hlae s crnim
remenom, bijelu koulju visoko podignutih rukava i crne cipele. Agnese je imala pravo izgledao je bajno.
Srce joj zadrhti pri pogledu na njega. Istodobno osjeti isti jaki ubod ljubomore kao tog
popodneva u gostionici. Naglo se okrene i uzme au ampanjca s pladnja jednog od
konobara u prolazu. U tom se trenutku pojavi Agnese.
- Tu ste! Doite, htjela bih Vas upoznati s jednim profesorom engleskog; on i njegova
ena imaju kuu u Londonu.
Agnese je krenula ispred nje, a Ronnie potajno baci jo jedan pogled u smjeru gdje je
stajao Guido. No, vie nije bio tamo, a nije vidjela ni djevojku. Ronnie se osjeala jadno.
Kuda su otili? to rade?
Profesor i njegova ena bili su oaravajui i u drugim bi okolnostima Ronnie od srca
uivala u razgovoru s njima. No, iako je stalno razmiljala o Guidu i djevojci, nije dopustila
da se to na njoj primijeti i pravila se da se sjajno zabavlja.
- Da, imala sam jednom uenicu koja je tamo stanovala - priala je, kad je profesor
opisao u kojem dijelu Londona ima kuu. - Jako zgodan kraj. A park u blizini...
- Na par koraka od nas - potvrdi on.
- Izuzetno se dobro osjeamo tamo. Konobar donese novi ampanjac. Ronnie isprazni
svoju au i isprui ruku kako bi uzela drugu. Moda e joj alkohol malo pomoi...
No, nije uspjela ni dotaknuti au. Jedna ju ruka obuhvati oko struka i ona se ukoi.
- Zapleimo - apne joj netko u uho.
Ronnie se okrene, odmah je prepoznala glas. - Guido! - bez daha procijedi ugledavi
njegovo nasmijeeno lice.
On se ispria profesoru i njegovoj eni, pa povede Ronnie na plesni podij.
- Prekrasno izgleda.
Na sreu, sastav je upravo svirao polaganu, romantinu melodiju. Ronnie ozareno
odvrati njegov pogled, a Guido ju povue u naruje, kako bi ju zavrtio u ritmu glazbe.
Odjednom se osjetila presretnom. Lagano kimne. - Hvala.
- O emu si razgovarala s profesorom?
Zvualo je to gotovo posjedniki! Ronnie osjeti toplinu od sree. - O Londonu.
- Tono, tamo ima kuu. Potpuno sam zaboravio na to. U Richmondu, zar ne?

48
Bocca

Glorij@
- Da. - Richmond je bilo posljednje to ju je trenutano zanimalo. Mogla je misliti samo
o tome kako je divno osjetiti mu ruku oko svog struka i koliko se rado privila uz njegovo
tijelo.
- Poznaje ga?
- Kako to misli?
- Taj Richmond, gdje profesor ima kuu.
- Malo. - Ronnie je bila sretna to je ve prije govorila o toj temi. Tako je mogla
odgovoriti bez velikog razmiljanja. A to je bilo dobro, jer joj je odjednom bilo teko
razmiljati. Previe se morala boriti protiv jednog novog iskuenja. Poloila je Guidu ruku na
rame i stajalo ju je eljeznog samosvladavanja da ne podigne ruku i dotakne svjetlucavu
crnu kosu na zatiljku. Potom se pribere.
- Imala sam jednu uenicu koja je tamo stanovala - objasni.
- Uenicu. - Morao se nasmijati. - Mala uiteljice... - On ju vre stisne, na to joj
zastane dah. - No, veeras nikako ne izgleda poput uiteljice.
- Ne?
- Ne. - Jo ju vie privue sebi. - Veeras si previe lijepa da bih te mogao zamisliti u
uionici. Jedino mjesto na kojem sada treba biti je upravo ovaj plesni podij. Sa mnom.
Radilo se samo o taktinim rijeima, no Ronnie osjeti slabost u nogama. U tom bi ga
trenutku svuda slijedila. Zamiljeno ju je promatrao. - Samo neto nije u redu, sitnica koja
nije na mjestu...
- A to je?
Mislila je da e potonuti u dubini njegovog pogleda. - Nita to se ne bi moglo
promijeniti... Ispusti joj ruku i prijee po njezinoj kosi. - ekaj, ima bagremov cvijet u kosi
- objasni. - Ima ih posvuda.
Nije joj smetalo, naprotiv. Kad bi ju samo jo jednom tako dotaknuo, tako ju pomilovao
po kosi...
- Dakle, kao to sam ve rekao, neto nije u redu.
Htjela je pitati to, no tada on ispreplete svoje prste s njezinima, te joj srce zastane.
Preplavi ju vruina. On sa smijekom podigne prepletene ruke i pritisne ih na svoje grudi. Tvoje ime.
Ronnie omamljeno osjeti otkucaje Guidovog srca. - Moje ime? to ti na njemu smeta?
- Ne puno - odvrati on i zagleda joj se duboko u oi. - Ali, pada mi teko oslovljavati
najljepu enu na zabavi imenom koje zvui poput mukog. Veeras ti ime Ronnie nikako
ne odgovara.
Puls joj je divlje tukao. - To je skraenica od Veronica - objasni. - Zapravo se zovem

49
Bocca

Glorij@
Veronica. Ali, uvijek su me zvali Ronnie.
- Ne danas. Veeras si Veronica. Prekrasno ime. Lijepa ena poput tebe zasluuje i
lijepo ime.
Ronnie je mislila da e se onesvijestiti od sree. - Nikada me tako nisu zvali.
- Onda bi ve bilo vrijeme. - Opet se nasmijeio. - Veronica. Bilo bi grijeh zvati te
Ronnie veeras. - Podigne njezinu ruku i poljubi je.
Ronnie samo bespomono odmahne glavom. inilo joj se bolje ne rei nita, jer je
znala da ne bi bila u stanju izgovoriti nikakvu suvislu reenicu. Pogotovo nakon to je na
vrcima prstiju osjetila njegove vrue usnice...
Razoarano ustanovi da je glazba prestala. Nekoliko je parova otilo, ostalu su ekali
sljedeu melodiju.
Ronnie zadri dah i prieka. Je li to ve kraj ili e i dalje eljeti plesati s njom?
- To je bilo prekrasno. - Sa smijekom joj se zagledao u oi, a ona pocrveni. No, tada
ju pusti i baci pogled na sat. - Na alost moram opet telefonirati.
- Naravno. - Ronnie bi najradije zaplakala od razoarenja. Spusti ruku s njegovog
ramena. - Na to sam potpuno zaboravila.
- Sigurno nee dugo trajati. - Povede ju s plesnog podija. - Da te ostavim pod zatitom
dragog profesora?
Iz nekog udnog razloga ta ju primjedba zaboli. Osjetila se nekako odbaenom. - Nije
potrebno. - Uzmakne jedan korak u stranu, a glas joj zazvui otrije nego to je htjela. Samo idi i obavi razgovor.
Neko ju je vrijeme promatrao, ali mu je izraz lica bio neobino rezerviran. Nije se
moglo razabrati to upravo misli. Kad je mimo njih proao konobar sa ampanjcem, on brzo
uzme jednu au s pladnja i prui ju djevojci. - Mislim da sam te u tome nedavno prekinuo!
- Namigne joj i nestane u gomili.
Ronnie isprva nije gledala za njim, ve se zagledala u nebo. Pred oima kao da joj se
sve rasplinulo. No, u posljednjem se trenutku okrene i spazi ga na otvorenim vratima
terase. Uskoro je potpuno nestao. Ona se strese i odjednom se osjetila krhkom poput
kristalne ae u njezinoj ruci. To je bio kraj. to li e sada biti s njom? Zaljubila se u tog
mukarca.
Odjednom joj je sve to bilo previe, morala je otii. Sa aom u ruci Ronnie napusti
terasu i urno krene vrtnom stazom koja je vodila do mora.
Konano stigne do niskog zidia. S uzdahom se nasloni na njega, odloi au i zatvori
oi. Prisili se duboko i ravnomjerno udahnuti nekoliko puta.

50
Bocca

Glorij@
To ne moe biti istina, pomisli uasnuto. Zar je zbilja toliko luda da se zaljubila u Guida
Falconea? Povrno i s osjeajem krivice pomisli na Arnieja, no odmah joj se misli vrate
Guidu - a s njima i onaj zanosan osjeaj. Uz njega se osjeala ivom.
No, upravo je to bio problem. Otrenjenje je uslijedilo naglo. Konano, nije joj dao
nita osim snova. Kao to je neoekivano uao u njezin ivot, tako e naglo jednom i nestati
iz njega i ostaviti ju slomljenog srce i neostvarenih snova.
- Tu si, dakle.
Ronnie se okrene i spazi Guida udaljenom tek nekoliko metara. Iznenada osjeti kako ju
svladava ljubav prema njemu, a istodobno je osjeaj jada i bespomonosti prijetio da ju
zagui. Da, bio je ovjek njezinih snova, a izgledao je tako dobro da ju je pogled na njega
samo jo vie muio.
- to radi ovdje? - On otpije gutljaj ampanjca i polako joj se priblii. - Nigdje te nisam
mogao pronai, ve sam mislio da si otila s profesorom.
Ona se okrene i pogleda prema moru. - Htjela sam malo proetati i udahnuti svjeeg
zraka. Zbilja se nisi morao muiti i traiti me.
- Muiti se? Htio sam te pronai. Ronnie se inilo da ga razumije. - Dakle, konano si
razgovarao s onim ovjekom? Sigurno mi eli rei da odmah moramo krenuti u Olbiu, zar
ne?
- A kad bi i bilo tako? - Stane pored nje i bokovima se lagano osloni na zidi.
- Bilo bi ti ao napustiti zabavu?
Ronnie i dalje nije skidala oi s povrine mora. Stalno je razmiljala o njihovom
zajednikom plesu. Za jo jedan ples s njim prodala bi i duu, a veeras, na ovoj zabavi,
sigurno za to ima posljednju ansu. Da, pomisli, bilo bi uasno sada otii. No, samo slegne
ramenima. - Svejedno mi je.
- Zar se ne zabavlja? - Ona osjeti kako ju paljivo promatra. Tada se nasmijei. - Ili ti,
moda, nedostaje Arnie?
Ronnie pocrveni. Zaboljelo ju je, jednako kao i nedavna primjedba o profesoru.
- Jadan, stari Arnie.
ula mu je u glasu da jedva suspree smijeh. Iritirano se okrenula. - Zato bi trebao
biti jadan?
- Jednostavno mi ga je ao, to je sve. Kako je to samo oholo zvualo. - Moe li se znati
zato?
Guido isprazni svoju au i odloi je na zidi. Polako, skoro lijeno, klizne pogledom
preko Ronnie i ona zadre. - ao mi je to ne moe biti ovdje s tobom. Ne uvia da je
njegova ljubljena Veronica ljepa od svake Botticellijeve nimfe. Tajanstveno se nasmijei. -

51
Bocca

Glorij@
Nije li stoga razumljivo da ga alim?
Ronnie je znala da je to samo igra. Svialo mu se oijukati s njom i promatrati kako
crveni. Sigurno jednako postupa sa svim enama. Pa, ipak... Nije imala nita protiv;
njegove su rijei u njoj probudile osjeaje slatke slabosti i sramila se zbog vlastite gluposti.
Naglo mu okrene lea.
- Ne budi tako ozbiljna. Sve to treba je ovdje. - On posegne za njezinom jo punom
aom ampanjca. - ampanjac stvara dobro raspoloenje. Hajde, popij. Olakat e ti da ne
misli tako puno na Arnieja. - Prije nego to je uspjela neto uzvratiti, ve je prislonio au
uz njezine usnice. - Evo, otpij gutljaj.
- Hvala, mogu i sama. - Htjela mu je. uzeti au, no prevrsto je drao njezinu ruku.
- Budi mirna i popij - ustrajao je. - Ne eli valjda da prolijem ampanjac po Agnesinoj
skupoj haljini?
Ne, to svakako nije htjela. Stoga se umiri i dopusti da joj nagne au na ustima. Hvala - konano izusti, pitajui se zato jo uvijek dri njezinu ruku.
- Smeta li ti da i ja popijem gutljaj? - Guido podigne au, pa na djevojino
odmahivanje glavom i sam malo otpije. - Jo je ukusniji ako ga dvoje pije iz iste ae.
- Ne znam. - Gledala je kako mu se vlane usnice svjetlucaju, i odjednom osjeti arku
elju osjetiti ih na svojima. Ve pri samoj pomisli, preplavi ju udnja.
- Znai li to da takvo to jo nikada nisi isprobala? - On ponovno nagne au na
njezinim usnama. - Onda si puno propustila.
- Tebi to vjerojatno tako izgleda. - Ronnie posluno otpije. Ruka ju pone bockati od
potisnutog impulsa da mu uzvrati stisak. - Ali, vjerojatno doista puno toga u ivotu nisam
probala. Jo ne.
- Jako mi je drago to uti. - On podigne njezinu ruku i poljubi ju. Usnice su mu bile
hladne i mekane, a Ronnie skoro srce stane. Potom joj se zagleda duboko u oi. - Osjea li
se sada bolje? Je li ti ampanjac malo popravio raspoloenje?
- Ono ni prije nije bilo loe.
- Mislio sam da ti nedostaje Arnie!
Ona odvrati pogled, ispitivaki izraz njegovih oiju izazivao je nelagodu. Zna li on uope
koliko je daleko od istine?
- Bez brige, dobro mi je.
- Mislim da ampanjac uvijek pomae. - Smijeio se. - A ako ne, tada znam za jo
jedno sredstvo. Dok je govorio, privukao joj je ruku na svoj obraz. Ronnie osjeti blagu
otrinu kratko izrasle brade i potrese ju divlja, beznadna udnja.
- Ah, da? - promrmlja.

52
Bocca

Glorij@
On joj ponovno prisloni au uz usnice, promatrajui kako pije. - Ispij do kraja - ree.
No, ona ostavi malo tekuine koju na kraju popije Guido, te odloi au na zidi.
- Da - potvrdi on. - Znam jo jedno sredstvo. Djevojin puis pone divlje udarati. Poeli
neto rei, ali ne uspije istisnuti ni glasa. Odjednom vie nije ni znala to je namjeravala
rei.
- Doi, pokazat u ti. - On se uspravi, poloi joj ruku oko struka i sa smijekom ju
privue k sebi. - Dapae, to najradije inim.
- Mislim da si mi ve pokazao o emu se radi. - Glas joj je zvuao lomljivo i napeto.
Istodobno ju je strailo i uzbuivalo osjetiti njegovo tijelo uz svoje, a u prvom redu
injenica da su im se tijela u zagrljaju dopunjavala.
- I ja tako mislim. - Jednom joj je rukom milovao lea, a drugom ponovno podignuo
njezine vrke prstiju do svojih usnica. - Kako ti ne bih dosaivao, ovaj put u ti pokazati
drugu varijantu.
Ronnie si nije mogla pomoi, morala se nasmijati. Bila je bespomona protiv njegovog
arma, smatrala ga je oaravajuim i uzbudljivim. Kad je ispustio njezinu ruku kako bi joj
zario prste u kosu i zabacio glavu unatrag, konano je i ona popustila iskuenju da dodirne
njegove tamne kovre. Udovi su joj bili kao oduzeti, a srce je ludo udaralo od sree. Obgrli
ga oko vrata dok su njegove usnice njeno prelazile njezinim. Na okrutan, sladak nain
muio ju je tek povrnim dodirivanjem usana, pa uzmicanjem, u tako uzbudljivom slijedu
da je njezina enja postala gotovo nepodnoljiva. Poljubio je kut djevojinih usnica, pa
bradu, nos i opet usnice, lako, njeno, poput daka.
- To je jedna od varijanti - promrmlja on konano. - eli li upoznati i drugu?
Ronnie uzdahne. - Da, molim - proape.
Ovaj put ju jae privue k sebi i strastveno poljubi. Ona zadre i spremno rastvori
usnice dok je u njoj sve gorjelo. To vie nije bio njean, omamljujui poljubac, ve ekstaza,
ista, neobuzdana pouda. Ronnie je prijetio gubitak svijesti kad je osjetila njegov prodirui,
topli jezik. Da, elim sve, pomisli ona, a kad bude gotovo, elim te ispoetka.
inilo se da i Guido osjea isto. Pritisne ju uz sebe, a poljubac mu je odraavao udnju
koja mu je razdi-rala tijelo. Ronnie je eznula za rasplamsavanjem udnje, da se u njoj
potpuno izgubi.
- Veronica... lijepa moja - apne joj u uho. - Zar ovo nije puno bolje od ampanjca? Ne
zaboravlja li pri tome na sve drugo? - On uzdahne. - I ja tako osjeam... - Ponovno ju
poljubi s puno ara i odjednom poloi ruku na njezinu dojku. Ronnie je mislila da e izgorjeti
dok je na trenutak mirno drao ruku na mjestu, a tada joj palcem poeo njeno trljati
bradavicu. Bilo je isto kao malo prije. Ronnie se nemono naslonila na njega, dok joj je

53
Bocca

Glorij@
ilama strujala neizdrljiva toplina. Ona tiho zastenje i zarije prste u Guidovu kosu. Jo
malo, pa e mu rei da ga voli. Ta ju pomisao otrijezni, pa se neprimjetno povue unatrag.
Odjednom se prestraila kuda bi ju to moglo odvesti. U propast, bez sumnje, jer ono to se
tog trenutka dogaalo, koliko god bilo arobno, nije imalo nikakve veze s ljubavlju. Radilo
se o isto tjelesnoj stvari Ona se protiv volje odmakne jo dalje. Guido ju prestane ljubiti i
sa smijekom joj se zagleda u oi. - Sada ti vie ne mogu pokazati ostale varijante - ree i
dalje joj milujui dojke. - Jer, za sve bi drugo bio potreban vodoravan poloaj, a slutim da
za to jo nismo potpuno spremni.
Iako je Ronnie pocrvenjela, uzvrati mu smijeak. - Ne, nismo. - Morala se jako
svladavati da ne doda jo ne".
inilo se da joj je proitao misli. - Do tada predlaem da se vratimo na zabavu. Kad
ponovno zasviraju neku laganu melodiju rado bih zaplesao s tobom.
- Znai li to da ne moramo odmah krenuti u Olbiu?
Guido joj poloi ruke na ramena. - Bar do sutra ujutro nikuda ne idemo. Ovdje emo
prenoiti. - Smijuljio se. - Koliko znam, tvoja je soba tik uz moju. - Kad se Ronnie opet
zacrvenjela, on ju obgrli i povede kroz vrt natrag u kuu. Plesali su skoro do zore, sve dok
nije ponestalo ampanjca, a veina gostiju ve odavno otila kuama. Ronnie se jo nikada
u ivotu nije osjeala tako sretnom.
- Vrijeme je za spavanje - konano izjavi Guido i blago ju poljubi. - Da te odnesem ili
e ti nositi mene?
Ronnie se nasmije. - Mislim da emo se uzajamno nositi.
- Dobro, doi onda. - Rukom ju obuhvati oko struka i nasmijei se kad i ona uini isto s
njim. Priljubljeni su napustili terasu i krenuli kroz salon u predvorje.
U podnoju stepenica Ronnie mu potajno dobaci pogled sa strane. Na prvom su se katu
nalazile njihove odvojene sobe, jedna uz drugu kao to je rekao Guido. to e se sada
dogoditi? Svi joj se miii napnu. Hoe li ju pozvati da s njim...? Doli su na prvi kat i krenuli
niz hodnik. Ronnie je bila sigurna da Guido moe uti udaranje njezinog srca.
- Onda, je li ti se svidjela zabava? - Guido stane pred njezinom sobom.
- Bilo je predivno. - Ona kimne. - Najljepa veer koju sam ikada doivjela.
- Drago mi je. - Poljubi ju. - Neko vrijeme nam je uspjelo neto zaboraviti. A sad nam
preostaje jo samo jedno...
On joj rukom podigne bradu tako da mu je mogla pogledati u oi. Ronnie se inilo da
mu u oima vidi nijemo pitanje. U tom je trenutku bez oklijevanja znala odgovor. Ii u s
njim, pomisli.
No, on ju iznenadi. - Sad mi preostaje jo samo da te poljubim i zaelim ti laku no. -

54
Bocca

Glorij@
Povrno usnicama okrzne njezine, pa otvori vrata sobe.
- Do sutra.
Ronnie se prestrai da bi mogao primijetiti njezino razoaranje, pa se naglo okrene. Laku no - ree. Odjednom se osjeala kao da je s velike visine pala u dubinu.
Guido je ve krenuo dalje, no tada zastane i pogleda ju. - Osim toga, zaboravio sam ti
rei da fantastino plee. Moramo to uskoro ponoviti! - Potom uz smijeh nestane u svojoj
sobi.
***
Ronnie je leala u krevetu potpuno izvan sebe. Ako njegova posljednja primjedba nije
predstavljala odbijanje, to je onda znaila? eznula je za noi pune strasti, a ponudio joj je
tek kompliment njezinom umijeu plesa!
Odjednom se opet prisjetila njegovih zagonetnih primjedbi kojima u prvom trenutku
uope nije poklonila panju. to je rekao? - Ne zaboravlja li pri tome na sve ostalo? I ja
tako osjeam. - A poslije jo: - Neko vrijeme nam je uspjelo neto zaboraviti.
Tada je mislila da se to odnosi na Arnieja. Ali, sada se pitala nije li se ipak prevarila,
barem djelomino. Moda je mislio na jo nekoga? Nekoga koga je i sam pokuavao
zaboraviti?
Bilo je ve deset sati sljedeega dana kad se Ronnie u majici kratkih rukava preko
kupaeg kostima pojavila na terasi - gdje su Agnese i Filippo upravo dorukovali.
- Htjela sam prije doruka malo otplivati - ree Ronnie. Bilo joj je drago to Guida nije
bilo u blizini. Na prazan bi ga eludac nerado susrela.
- Samo naprijed! - Agnese je izgledala svjee i ljupko kao i uvijek. Oito je bolje
spavala od Ronnie. - Nema razloga za urbu. Dorukujte kad god elite.
Ronnie pouri na plau, skine majicu preko glave i potri preko mekog, toplog pijeska u
vodu. Bila je divno hladna i osvjeavajua, pa Ronnie s olakanjem uzdahne, prije nego to
je poela plivati dugim zahvatima. Posljednjih je sati jedva ita odspavala. Po glavi joj se
neprestano motala protekla veer; bez sumnje najljepa u ivotu, ali ipak zasjenjena
sjeanjem na njezin zavretak - s Guidovim neskrivenim odbijanjem i njezinim vlastitom,
zakanjelom spoznajom da je bio zaljubljen u drugu. Malo-pomalo osjeti glad. Vrijeme za
doruak. Okrene se i otpliva prema plai. Tek kad je pod nogama osjetila suhi pijesak
primijeti da Guido stoji udaljen nekoliko metara i promatra ju.
- To je ve bilo puno bolje! - ustvrdi.
- A nisi ostala ni bez daha. Moram rei da ti se kondicija vidno poboljala!
Ronnie pokua ne pogledati ga, pa iscijedi vodu iz kose. Potpuno protiv njenim

55
Bocca

Glorij@
namjerama, srce joj opet pone tui kao ludo pod njegovim pogledom. - Hvala - kratko
uzvrati.
Nosio je bijele traperice i majicu kratkih rukava, a ruke je gurnuo u depove hlaa. Samo sam ti htio rei da uskoro moramo krenuti. Mislim, za sluaj da si namjeravala jo
dulje plivati.
- Zar si mislio da u otplivati ravno do Afrike? - Nasuprot njezinom neusiljenom pitanju,
glas joj je zvuao ukoeno i neprijateljski. Ali, ba je to i htjela. Konano taj ju je mukarac
prole noi samo iskoristio kao sredstvo postizanja odreenog cilja. - Bez brige, nisam to
namjeravala.
- Onda je sve u redu. - Guido ju pogleda, a i njegov se ton promijenio. - Odlazimo im
neto pojede - hladno joj priopi.
- Mogu li pitati kuda? - Ronnie proe mimo njega, a da ga nije ni pogledala.
- Na kopno, dalje u lov na kriminalce?
- Ne, ne idemo na kopno. - Slijedio ju je i Ronnie osjeti kako se on sve vie ljuti. Izgleda da to ipak nee biti potrebno.
- Onda kuda? - Bila je sretna to je isprovocirala neraspoloenje meu njima. Tako se
osjeala bitno sigurnijom. - Pomalo mi je ao to me se vuklo preko pola otoka, samo da
bismo pronali tvoju zloestu roakinju - zajedljivo doda.
- I tvog zloestog brata. - U glasu mu se ulo jasno upozorenje. Ronnie primijeti da
nikako ne odobrava njezino ponaanje. Pa neka, pomisli ona i sagne se po majicu. Pomalo
bi trebao shvatiti da nije tako lak plijen kao to je mislio.
Krenuo je stepenicama iza nje. - Saznao sam da se danas namjeravaju vratiti u Olbiju.
Htio bih biti u luci kad stignu tamo.
- Shvaam. - Na najvioj stepenici se ona se okrene. - to je s gliserom?
- O njemu nije bilo rijei. Nitko ga nije vidio. ini se da je nestao.
- Oh. - Zapravo je trebala osjetiti zluradost, ali to nije bio sluaj. Pogled njegovih crnih
oiju potpuno ju je proeo. Odjednom je poeljela ponovno proivjeti prolu no, bar do
trenutka kad se rastao od nje. Glas joj postane meki. - Mora biti negdje.
- Naravno.
- Moda su ga sakrili?
- Ili prodali.
- Sigurno nisu. - Ronnie na trenutak razmisli, pa energino zatrese glavom. - Jeff
nikada ne bi prodao tvoj gliser. to god bio, nije lopov.
- Zvui tako uvjerljivo, da bih ti skoro mogao povjerovati! - uzvrati od gnjevno i
ogoreno. - No, ipak je on taj zbog kojeg je gliser nestao. Da i ne govorim o mojoj

56
Bocca

Glorij@
roakinji!
- Nije ukrao gliser. U to sam potpuno sigurna. Samo ga je privremeno koristio. Uskoro
e se pronai. Jeff nije lopov.
- Bar ga nemoj uzimati u zatitu! - Tamne oi mu ponu opasno iskriti. - Tvoje je brat
neodgovoran, lupeki nitkov! Nikad mu neu oprostiti to je uvukao Silviju u tu stvar. Za to
e mi platiti, uvjeravam te!
Njegov bijes zaboli Ronnie, no iznenada neto shvati. Njegova glavna briga bila je
Silvia, a ne gliser. Briga za Silviju bila je povod njegovom gnjevu. Ona nabere elo i pogleda
ga u oi. Odjednom je imala veliku potrebu umiriti ga. - vrsto sam uvjerene da ne mora
brinuti - pone. Htjela je dodati da Jeff sigurno dobro pazi na djevojku.
Ali, prije nego to je to uspjela, on ju grubo gurne u stranu, tako da se zamalo
spotaknula, pa projuri pored nje. - Budi dobra i ne troi mi vrijeme! - zatrai on. - I pobrini
se da za pola sata bude pripravna na odlazak! - Potom jurne kroz vrt prema vili.
Kad je Ronnie stigla na terasu, nigdje ga nije mogla vidjeti. Zato ju je Agnese ekala
zabrinutog lica.
- Upravo sam srela Guida - ree i krene u susret Ronnie. - Izgledao je uasno bijesno. Poloi ruku na djevojino rame i nasmijei joj se u blijedo lice. - to god se dogodilo izmeu
vas, nemojte to uzeti osobno - primijeti prijateljski. Utjeno joj stisne ruku. - Samo je
uznemiren zbog Silvije. - Ronnie joj dobaci ispitivaki pogled, a Agnese kimne. - Morate
razumjeti stvar s Guidom i Silvijom. Uvijek je imao posebne osjeaje za nju, moda i vie
nego to je pametno. Ponekad mislim da e mu ta djevojka slomiti srce.
Ronnie je bespomono zurila u nju, pa zadrhti. Odjednom je mogla zbrojiti dva i dva.
Imala je pravo kad je pretpostavila da je bio zaljubljen u drugu. A ta druga, to je sad bilo
potpuno oigledno i jasno, bila je Silvia.
Naravno. Sad je sve dobilo smisao. Zato je Guido tako ogoreno protiv veze izmeu
Jeffa i Silvije. I sam je, naime, zaljubljen u svoju lijepu roakinju.
***
Na putu do Olbie Ronnie je imala dovoljno vremena muiti se takvim mislima, jer je s
Guidom cijelo to vrijeme jedva progovorila koju rije. Meu njima je vladala ledena
distanca, nisu se ni pogledali. Konano su stigli u Olbiu, ostavili automobil na parkiralitu i
krenuli prema trajektnom pristanitu. Guido je namjerno hodao tako brzo da je Ronnie
morala gotovo trati da bi odrala korak s njim. - Zato si tako siguran da su na trajektu? upita ga bez daha. - to ako smo uzalud doli?

57
Bocca

Glorij@
- Mogue, ali ne vjerujem. - Guido potrai mjesto s kojeg su imali odlian pogled na
dolazei trajekt. - Koliko sam obavijeten, velika je vjerojatnost da su na njemu.
Ronnie nije tono znala treba li se tome nadati ili ne kad je brod pristao i rampa
dignuta. Ako se njih dvoje nalazi na trajektu, uslijedit e uasan sukob. Ako nisu, izgledi
nisu puno bolji. Ni u kojem sluaju nije se veselila onome to e se dogoditi. Uz puno
guve, glasnog dovikivanja i mahanja, putnici ponu naputati brod. Ronnie je napeto zurila
u lica u gomili. Jadan Jeff, pomisli, sad e dobiti svoje.
Odjednom ga ugleda, a srce joj ispuni radost pri otkriu njegove svijetlo plave glave.
Preplavi ju snaan val suosjeanja i lojalnosti. Bez obzira koliko je Guido bio bijesan,
podrat e brata. Nije mogla vjerovati da je napravio neto loe. Promatrajui Guida
primijeti da netremice gleda u Silviju koju je Jeff upravo slijedio preko rampe. Izgledao je
tako beskonano olakano to mu se voljena roakinja sretno vratila, da je Ronnie morala
svrnuti pogled u stranu kako se ne bi primijetio njezin bol. Upravo u trenutku kad je opet
podigla oi, Silvia otkrije Guida. Ree neto Jeffu i pokae u njegovom smjeru. Ronnie je
bila gotovo sigurna da e pokuati pobjei. No, nita se takvo nije dogodilo. Uspravno i
oputeno, Jeff se pribliavao Guidu i sestri, pri emu je gledao Guida tono u oi, kao da se
nema ni najmanje ega bojati. Stane pred njim i prui mu paketi. - Nadam se da e znati
cijeniti troak koji smo imali zbog tebe - ree. - To je rezervni dio za pokaziva snage
potreban tvom gliseru. Nisam ga mogao nai nigdje kod nas, pa sam morao posebno zbog
toga ii na kopno.
Jedno ga je vrijeme Guido gledao bez rijei, oigledno zbunjen. - A gdje je gliser? konano upita.
Sad je bio red na Jeff u da ostane bez rijei. On se namrti. - Pa, pretpostavljam da je
u svom spremitu, kao i uvijek.
- Ne, nije u spremitu - mirno odvrati Guido. - Nestao je.
- Nestao? Misli, ukraden je? - uasnuto povie Jeff. Plave su mu oi svjetlucale. - Tko
je to, do vraga, mogao biti?
Kasnije je Ronnie razmiljala kako je u tom trenutku Guido morao doi do zakljuka
kako je krivo optuio Jeffa kad je njegov nestanak povezao i s nestankom glisera. Sad je i
njemu bilo jednako jasno kao i njoj, da Jeff nikako nije mogao imati veze s time. Visoko je
cijenila Guidovu reakciju. Poloio je Jeffu ruku na rame i rekao:
- Moram ti se ispriati. Priznajem da sam pomislio da si ga ti ukrao. Uviam da sam se
prevario i ao mi je to sam uope mogao pomisliti takvo to.
Ronnie je bila ponosna na njega. Kad ga je pogledala, nestalo je neto od ledene
distance meu njima. Ne, doista mu se nije moglo predbaciti nedostatak pristojnosti i

58
Bocca

Glorij@
potenja.
- Smatrao si me lopovom? - zapanjeno vikne Jeff. - Kako si uope mogao pretpostaviti
takvo to? No, tada se nasmijei i kad je nastavio govoriti, Ronnie je bila ponosna na njega. Brat
joj nije bio nita manje estit nego Guido. - Ti, luda glavo! Jednako mi je stalo do glisera
kao i tebi! - Prijateljski ga lupi po ramenu. - I pomoi u ti u traenju. Hajdemo kui, kako
bismo odmah poeli s potragom.
U tom se trenutku raspoloenje promijeni. - Ne tako urno. - Guidovo se lice smrai. Jo nisam gotov s tobom. Naprotiv, nisam jo ni poeo! - Povrno i gnjevno pogleda Silviju
preko puta, koja se do tada jo nije javila za rije, a tada se opet okrene prema Jeffu. Kako ti je palo na pamet oteti moju roakinju i povesti ju na kopno, a trebala je biti kod
kue i uiti? Zar nema ni trunke osjeaja odgovornosti?
- Nije me oteo - konano se oglasi i Silvia. - Moja je ideja bila da ga pratim. - Visoko
podigne torbicu. - Ali, ponijela sam knjige iz engleskog. - Dobaci Ronnie pogled koji je molio
za oprotenje. - Uila sam svake slobodne minute, kunem ti se.
- Bojim se da to nije dovoljno. - Guido je bio nepopustljiv. - Dogovorila si s Ronnie da
e dnevno odraditi odreeni broj sati. Taj si dogovor besramno prekrila.
- Znam. - I Ronnie i Guido se iznenade kad je Silvia nakratko pokajniki pogledala u
zemlju, prije nego to se ispriala Ronnie. - ao mi je, moje je ponaanje bilo nemogue.
Posebno jer si samo zbog mene dola iz Engleske. Mogu se samo nadati da e mi oprostiti i
ostati ovdje. Treba mi ako elim proi taj ispit. - Pojavi se neto od njezinog starog inata
kad se potom okrenula prema Guidu. - Otila sam s Jeffom, jer sam bila jako ljuta na tebe.
Zato ti nisam ni ostavila nikakvu poruku, iako je to Jeff traio od mene. Bilo mi je dosta
tvog stalnog odreivanja to moram ili ne smijem raditi. Ne mogu te podnijeti kad si takav.
Ronnie spazi povrijeen izraz u Guidovim oima. Dakle, zbilja ju voli. Agnese je imala
pravo, ima posebne osjeaje za djevojku. No, usprkos vlastitoj muci, gotovo joj je razdiralo
srce to on toliko pati. Nije to mogla podnijeti. Blago poloi ruku na njegovu. - Trebali
bismo krenuti natrag, kako biste ti i Jeff mogli krenuti u potragu za gliserom. - U njezinom
se glasu odraavala sva toplina koju je osjeala za njega i ona mu se sa smijekom zagleda
u oi. - A Silvia i ja brzo moramo nadoknaditi izgubljeno vrijeme.
Guido joj odvrati pogled i takoer se nasmijei. Preplavi ju upravo apsurdan osjeaj
sree. - Ima pravo - sloi se on. - Potroili smo previe vremena. - Zatim se okrene prema
dvoje mladih. - Pretpostavljam da ste ovdje doli Jeffovim amcem, dakle morat ete se
sami vratiti kui. I to odmah - doda strogo. - Bez usputnih zaustavljanja.
- Obeajem. - Jeff kimne. - Doi, Silvia, krenimo.

59
Bocca

Glorij@
Guido je utio dok on i Ronnie nisu stigli na parkiralite. On joj uljudno pridri vrata
automobila, no kad je htjela ui, on joj iznenada vrsto uhvati ruku i ozbiljno joj se zagleda
u lice. - I tebi se moram ispriati. Oito nisi ni slutila to Jeff i Silvia namjeravaju. Nisam
imao pravo stvarati tako preuranjene zakljuke. Nadam se da mi moe oprostiti.
Ronnie pocrveni i pogleda u stranu. Zar ne zna da mu je sve ve oprostila?
- Nadam se, takoer, da e ostati kod nas - nastavi Guido. - Imam osjeaj da se Silvia
konano urazumila.
Izgledao je tako zatvoreno, da bi ga Ronnie najradije poljubila iz suosjeanja. Mora da
je teko znati da je osoba koju voli zaljubljena u nekog drugog. Na trenutak joj je potpuno
promaknula ironija te pomisli. Trebala bi suosjeati i sa samom sobom, nalazila se u istoj
situaciji. No, svjesno je progovorila hrabrim tonom, kako bi ga oraspoloila. - eli rei da
mogu birati ostajem li ili ne?
On se nasmijei i dodirne joj ruku, no prebrzo ju opet spusti. - Pa, s obzirom na to kako
je obitelj Falcone postupala s tobom, nemamo te pravo zadrati, ako eli otii. Kako god
odluila, isplatit u ti punu zaradu. Bar ti toliko dugujem.
- Tono, isplatit e mi punu zaradu - odvrati ona odglumljenom strogou.
- Zato jer namjeravam ostati i pobrinuti se da Silvia svakako proe taj ispit. Nisam osoba
koja bi prije vremena prekinula zapoeti posao. to ponem, to i zavrim... i to uspjeno!
Ronnie je to ozbiljno mislila, odluna odrati obeanje, ali kako e izdrati sljedea dva
tjedna stalno u Guidovoj blizini?
***
Bar je za neto mogla biti zahvalna. Silvia se drala dane rijei. Sljedeih su dana radile
najmanje est sati dnevno. Silvia, a ne Ronnie, bi se ujutro prva pojavila na podui i ni do
naveer joj nije bilo dovoljno.
- Ne smije pretjerivati - upozori ju Ronnie jednog dana. Nije mogla vjerovati da je taj
savjet doista bio potreban. - Unitit e se, a onda e sve propasti.
- Oh, ne brini za mene. Dobro u podnijeti svoje obveze. A ti? - zabrinuto upita Silvia.
- Ja pogotovo. Konano, ti ulae puno vie truda u sve nego ja.
- I vie vremena. - Silvia se nasmije. - U tom smislu, dovoljno smo brbljale. Hajdemo
dalje!
Za jo je jednu sitnicu Ronnie bila zahvalna. Guida nije vidjela ve nekoliko dana. On i
Jeff su najee bili odsutni, u potrazi za gliserom. Svi lokalni stanovnici sudjelovali su u
traenju, pa je tako Guido rijetko bio u vili.

60
Bocca

Glorij@
Ronnie je to smatrala blagoslovom i nije htjela priznati koliko joj nedostaje. Tako e,
moda, nekako prebroditi vrijeme na otoku. No, jednog je dana otkrila neto iznenaujue,
to ju je vie ili manje prisililo da ga potrai. Prvo je to odgaala, jer ju je pomisao da e ga
vidjeti previe muila. No, konano je odustala. Morala je to obaviti. Tako je jedne veeri,
tjedan dana nakon njihovog posljednjeg susreta, sjedila u salonu uz votku i tonik i ekala
ga. Silvia je ve odavno otila spavati. Bilo je ve nakon ponoi kad je konano ula zvuk
njegovog automobila. Ubrzo odjeknu koraci u predvorju, pa ona ustane, kako bi mu krenula
u susret.
- Guido... - Ona proguta slinu. Ve i izgovaranje njegovog imena predstavljalo je pravo
muenje. - Guido, rado bih govorila s tobom.
Bio je odlino raspoloen, pa oito nije primijetio njezin oaj. - Napravili smo veliki
korak naprijed. Mislim da smo konano uli gliseru u trag. Sve je jaa sumnja da ga je
ukrao jedan od mojih konkurenata.
- To je divno... ne, naravno da je uasno... hou rei, sretna sam da ste ga skoro
pronali. - U Ronnie se sve uskomealo. Srce ju je toliko boljelo, da je jedva mogla govoriti.
eznula je da se priljubi uz njega, a istodobno bi najradije pobjegla.
- Nadam se da emo sutra sve znati. No, bar se ini da konano idemo u dobrom
smjeru. - Gledao ju je napola zabavljeno, napola znatieljno. - Zato stoji tu i gleda me
kao preplaena sram? Sjedni, raskomoti se. Sigurno ti ne treba poseban poziv?
- Ne, naravno da ne. - Zar zbilja djeluje poput preplaene srne? Vjerojatno, jer se tako
i osjeala. Spusti se na rub stolice, ispije malo votke s tonikom i odlui se pribrati.
- Samo sam sa zanimanjem sluala tvoj izvjetaj - ree.
- Dakle, o emu si eljela govoriti sa mnom? - On se nasloni unatrag, a u odsjaju lampe
crne kovre svjetlucale su poput svile. Djevojina mo samosvladavanja dodatno oslabi. Nadam se da nisu opet u pitanju problemi sa Silvijom?
- Oh, ne, nikako. Ne mogu se potuiti na nju. Ui kao opsjednuta i neizmjerno je
napredovala. - Ronnie se nasmijei i malo opusti. - Mislim da sad moe biti siguran da e
poloiti ispit.
- Ne sumnjam. - Odjednom mu se lice smrai. - Dokle god ju budemo mogli drati
podalje od tvog brata. - vrsto stisne eljust. - Gotovo mi je ao to emo ubrzo pronai
gliser. Pomaui mi u potrazi bar nije stalno bio u Silvijinoj blizini.
Ronnie osjeti ubod u srcu. Nita se nije promijenilo. Guido voli svoju roakinju i nadalje
je protiv njezine veze sa Jeffom. - Nije mi jasno zato si jo uvijek tako ljut na Jeffa nakon
svega to je uinio za tebe - ustvrdi prilino otro.
- Mislila sam da si mu zahvalan.

61
Bocca

Glorij@
- I jesam. Ne mogu mu se dovoljno zahvaliti, to se tie njegove pomoi oko glisera. Gledao ju je stisnutih oiju i otpio gutljaj whiskyja. - Ali, nisam mu ba zahvalan za njegovo
ponaanje prema Silviji.
Naravno da nije. Ronnie je znala i zato. Izazovno mu uzvrati pogled. - A to je
pogreno u tom ponaanju?
- Po mom miljenu, sve.
Djevojino se srce zgri. - to je? - upita okrutno. - Moda ti smeta to je tvoja
roakinja zaljubljena?
- Da, ako je zaljubljena u ovjeka kojem na srcu ne lei njezina dobrobit. - Nije ni
trepnuo dok je to izgovarao. Svaka ast, pomisli Ronnie. Da ne zna istinu, nikada ju po
njegovom ponaanju ne bi vidjela. - Bojim se da sam jo daleko od opratanja
neodgovornog ponaanja tvom bratu - dodao je.
- Primjeujem. Ali, vara se to se tie Jeffa. Moda se neodgovorno ponaao, ali nije
neodgovoran ovjek.
- To emo jo vidjeti. - Guido je neko vrijeme gledao u au. - Osobno se nadam da e
ta veza s vremenom nestati.
U nastaloj tiini Ronnie je mogla uti otkucaje vlastitog srca, a i Guidovog, kao to joj
se inilo. Guidovog, koje je beznadno udaralo za Silviju. Osjeala se uasno jadno. Konano
on prekine utnju.
- Htjela si razgovarati sa mnom. Pretpostavljam da se, dakle, ne radi o Jeffu i Silviji.
- Ne. - Ona zatrese glavom i alosno se nasmijei. Kad bi znao da joj je ova osjetljiva
tema jednako muna kao i njemu... Uspravi se u stolici i otvoreno mu se zagleda u oi. Htjela sam ti se ispriati.
- Ispriati? Za to? - On podigne obrve. - Ne znam da za to postoji razlog.
- Oh, da, postoji. - Ronnie je bila sretna to vie ne mora govoriti o Jeffu i Silviji, i ak
je uivala to je, jednom za promjenu, u prednosti pred njim. Malo oputenije se nasloni
unatrag. - Radi se o mojoj avionskoj karti, putovnici i putnikim ekovima.
Kad nije nastavila, Guido joj ohrabrujue kimne. - Po tome zakljuujem da si ih
pronala?
- Bili su izmeu jastuka kaua u mojoj sobi - zbunjeno izjavi Ronnie.
- ao mi je to sam te optuila da si mi ih uzeo.
Guido se nasmijei bez zamjerke. - To je neto to smo oboje radili - meusobno smo
si predbacivali stvari, za koje ba nita nismo mogli napraviti. ini se da to ovdje lei u
zraku. - Neko ju je vrijeme udno ispitivaki gledao. Ostavljao je dojam kao da joj neto eli
rei. No, tada samo slegne ramenima. - Veseli me da si ih pronala. Iskreno reeno,

62
Bocca

Glorij@
potpuno sam zaboravio na sve to.
- udno, i ja. - Na pameti su mi bile druge stvari, doda u sebi. - Traila sam kovanicu
koja mi je sluajno pala izmeu jastuka. Pritom sam nala i dokumente. - Ona zatrese
glavom. - To je razlog zato sam te ekala. Htjela sam se ispriati.
- Isprika je prihvaena i hvala ti. - Guido isprazni au i odloi je na stol. Odjednom
njegove tamne oi lukavo zasvjetlucaju. - ini mi se kao da od nedavna prilino vremena
troimo u meusobnom ispriavanju! Ali, drago mi je da se, izgleda, konano sve razjasnilo.
- I meni. - Odgovor koji nita ne govori, pomisli ona. Zato bi bila zadovoljna, kad je na
kraju sve bilo po starom? Moda su sve ostalo i razjasnili, ali Guido je i dalje nije volio. Ona
pogleda na sat i odjednom osjeti potrebu za bijegom. - No, to je bilo sve to sam htjela
rei. Ve je kasno. - Ronnie ustane. - Vrijeme je za odlazak na spavanje. Na njezino
iznenaenje i Guido ustane.
- Da. Zbilja je kasno. - Prie joj i stane pred nju. Ronnie se nervozno nasmijei. Htjela
se okrenuti i otii. No, stopala su joj bila kao prikovana za pod. Guido sa smijekom isprui
ruku i dotakne joj obraz. - Veeras opet izgleda kao Veronica.
udnja ju skoro potpuno svlada, najradije bi poela plakati. Bio je dovoljan i njegov
dodir, pa da postane potpuno popustljiva. Bespomono ga pogleda. - Ne znam to eli rei.
- to elim rei? Htio bih da mogu zapucketati prstima, pa da se ovdje stvore muziari
koji e svirati neto tiho i sanjivo. Tada ne bi odbila, kad bih te pod izgovorom plesa, uzeo u
naruje.
Ronnie to nije htjela sluati. Otvori usta kako bi neto uzvratila, ali ne ispusti ni tona.
- Naravno, moemo se praviti kao da...
Guido se priblii. Ronnie je mogla osjetiti toplinu kojom je zraio, i odjednom je eznula
da ju ona preplavi. Zaustavi dah i zatvori oi. Odjednom joj se uini kao da zbilja uje
muziku. Nije ni pokuala uzmaknuti kad ju je Guido zagrlio. S uzdahom se privije uz njega.
Imaginarna glazba ju ponese. Ona osjeti kako joj Guidovi prsti mrse kosu, a krv joj pone
jae pulsirati ilama.
- Veronica - apne joj na obraz, ba kao one noi na zabavi. Odjednom nije mogla
drugo nego mu obaviti ruke oko vrata.
- Oh, Guido - proape ona prigueno, zazvualo je kao jecaj. Sljedeeg ju je trenutka
poljubio, a ona strastveno uzvrati. Preplavi ih neobuzdani plamen udnje. Guido joj poloi
ruku na dojku i pone ju milovati kroz tanku tkaninu majice. On je nestrpljivo povue prema
gore, zajedno sa grudnjakom, kako bi konano osjetio njezinu golu kou pod prstima.
Koliko je samo Ronnie eznula za tim. Zastenjavi se privije uz njega i grozniavo mu
pone otkopavati dugmad koulje, sve dok konano nije dola do njegovog toplog, napetog

63
Bocca

Glorij@
tijela.
- Veronica, hajdemo gore... - Jednim ju je potezom privukao k sebi, kao da ju eli
podignuti i odnijeti. Ronnie je znala da to eli vie od svega na svijetu. Ali, nije se smjelo
dogoditi.
Jer, to bi bilo poslije svega? Ne, ne bi mogla ivjeti s tim. Prikupi svu snagu volje i
uzmakne. - Ne mogu - ree. - Ne mogu. Zbog... Arnieja.
Kasnije je razmiljala da ju je, zapravo, u tom trenutku trebala pogoditi kap zbog te
lai. Nita i nitko joj u tom trenutku nije bio dalji od Arnieja. No, oajnike situacije ponekad
zahtijevaju oajnike lai. A prvo to joj je palo na pamet bio je Arnie. Na njezino olakanje,
a istodobno i veliku alost, izgovor je upalio.
- Arnie. Ah, da, potpuno sam zaboravio na njega. - Guido spusti ruke i uzmakne jedan
korak. - Kako sam samo mogao? - U glasu mu se osjeao okrutno podrugljivi ton, koji je
bezgranino povrijedio Ronnie.
Najradije bi povikala: - A to je sa Silvijom? Ona je ta koja zapravo stoji izmeu nas! No, umjesto toga samo ree: - ao mi je. - Nesposobna jo mu jednom pogledati u oi,
okrene se i otri u svoju sobu.
Zakljua vrata i ostane jo neko vrijeme stajati drhturei. Bila je kao oduzeta i nije
mogla ni zaplakati. Bol i patnja bili su jednostavno preveliki. A tada ju odjednom ugleda na
komodi, s cvjetovima koji su postali smei, uvenuli... pelargoniju koju joj je Guido ubrao.
Jedno je vrijeme samo zurila u nju, jo uvijek joj se vlastito srce inilo poput kamena u
grudima. Sve dok odjednom nije osjetila kao da u njoj poputa neka brana. S jecajem
pojuri prema komodi kako bi uzela cvijet u ruku. Htjela ga je samo malo drati i prisloniti uz
obraz. Bilo je to jedino to joj je Guido ikada poklonio. Meutim, kad ga je podignula,
zaprepateno spazi kako cvjetovi otpadaju i padaju na pod. Ne... Sad joj ba nita od njega
nije ostalo. Ona zaplae.
***
Ronnie od Silvije dozna da je gliser pronaen.
- Radi se o Guidovom rivalu, kojeg je prole godine ostavio na drugom mjestu. On ga
je ukrao. - Silvia se nasmije. - No, sada sjedi u zatvori i ne moe vie biti ni drugi!
- to je s Guidom? Je li gliser u redu? Nadam se da ga lopov nije otetio?
- Ne, skoro mu nita nije. Guido je siguran da e do kvalifikacija biti u najboljem stanju.
- Hvala Bogu! - Ronnie padne kamen sa srca. Pomisao da bi gliser mogao biti oteen,
da bi Guido morao odustati od sudjelovanja u kvalifikacijama, jako ju je optereivala.

64
Bocca

Glorij@
- Bez brige - ponosno ju je uvjeravala Silvia. - Guido e pobijediti. Nema nikoga tko bi
mogao potui mog sjajnog roaka!
Guido je naporno radio na pripremama za svoju eventualnu pobjedu. Sljedeeg ga je
tjedna Ronnie jedva viala. Ipak, jednog je dana sila do obale kako bi mu rekla koliko se
veseli to je gliser pronaen.
- Hvala. - On se sa smijekom okrene, a njoj srce skoro pukne od ljubavi i patnje. - Sad
ga samo moram dovesti u top formu i pobijediti u kvalifikacijama ovaj vikend.
- Oh, sigurno hoe, a potom i u glavnoj utrci. - Kao i Silvia, ni Ronnie nije ni najmanje
u to sumnjala. - U to bih se mogla okladiti svim svojim novcem.
- Kakvo povjerenje! - On se ponovno nasmijei, a Ronnie je morala svrnuti pogled. - A
to je s tobom? - iznenada upita Guido.
- Sa mnom?
- Da. Hoe li i ti pobijediti?
Kako mogu, kad sam ve odavno izgubila, pomisli. Ali, tada shvati o emu govori, pa se
takoer prisili na smijeak. - Sigurna sam da u pobijediti, bolje rei Silvia. Mislim da e
poloiti bez ikakvih problema.
- Onda emo imati dvostruki razlog za slavlje! Pobrinut u se za ampanjac.
Uz te ju rijei pogleda duboko u oi, a Ronnie se spontano morala prisjetiti ae
ampanjca koju su zajedno ispijali na zabavi. Kako se njezin bol ne bi primijetio, ona se
naglo okrene. - Bolje da te sada ostavim - promrmlja. - Ima puno posla, a mene eka
poduka. Sputene glave pouri natrag prema vili i odjednom je znala to mora napraviti.
Do posljednjeg trenutka nikome nije nita rekla o tome. Tek kad je odrala posljednji
sat poduke i spakirala svoje stvari, obrati se Silviji. - Sutra putujem - objavi, igrajui se
svojim notesom.
Silvia se prenerazi. - Ali, to nije mogue! - usprotivi se. - Propustit e Guidove
kvalifikacije! I proslave poslije toga!
- Znam. Ipak, moram otii.
- Ali, zato, zaboga? Pa, rekla si da poinje raditi tek za tri tjedna.
- Tono, ali prije toga moram neto obaviti kod kue. - Ronnie se i dalje nervozno
poigravala notesom. - Nekoliko hitnih stvari. Osim toga... - branila se od novih Silvijinih
protesta. - Sutra ima ispit i time je moj posao ovdje zavren. Vie nemam razloga za
ostanak. Naravno, Guidu elim sve najbolje u kvalifikacijama - doda. - No, trenutano mi je
vano samo jedno... to prije se vratiti kui. Napeto je zurila u plohu stola, poeljevi da je
doista tako.

65
Bocca

Glorij@

***
Ronnie je odletjela tekog srca. Kako e samo dalje ivjeti sa spoznajom da vie nikada
nee vidjeti Guida? Pri slijetanju na Heathrow je kiilo, kao i za vrijeme cijele vonje do
njezinog stana u Islingtonu. Ronnie je zbog toga gotovo bila sretna. Vrijeme je odgovaralo
njezinom raspoloenju.
Odloi prtljagu u spavau sobu, pa sjedne za kuhinjski stol kako bi pregledala potu
koja se skupila za vrijeme njezine odsutnosti. Pri tome je stalno pogledavala telefon u
predsoblju. Zapravo bi trebala nazvati Arnieja i javiti mu da se vratila. No, Arnie je bio
posljednji s kim bi trenutano rado razgovarala. to bi mu i mogla rei?
Odloi pisma i prazno se zagleda u zid. Mora nazvati Arnieja, opomene se. Mora ga
nazvati i sve mu ispriati. Ne o Guidu, to ne treba znati. Guido nema nita s tim to mu eli
rei.
Bilo joj je jasno da je Guido bio samo poticaj da konano iskreno razmisli o svojim
osjeajima za Arnieja. Ili, bolje reeno, o pomanjkanju takvih osjeaja. Guido mu nije ukrao
njezinu naklonost. Nije ni bilo dovoljno naklonosti koje bi mu mogao oteti. Pogled joj opet
padne na potu. Nije imalo smisla sanjariti. Konano mora pogledati stvarnosti u oi. A to
znai razgovarati s Arniejem. Osobno. Naravno, bilo bi lake pismom ili telefonom, ali to je
kukaviki.
Obrie suzu koja joj je neprimjetno potekla obrazom, pa duboko udahne. Mora otii u
Bradford. Sljedeeg je dana s kolodvora King?s Cross vlakom krenula na tristotinjak
kilometara dug put prema sjeveru. Loe je spavala i osjeala se kao pregaena od umora i
patnje. Taj je susret posljednje to je eljela. No, mora to uiniti. Radilo se o hitnoj stvari
koju je spomenula Silviji. Sunce je tog dana krajem srpnja bljetalo pri njezinom dolasku u
Bradford, obvijajui grad vruim, prijateljskim svjetlom.
S kolodvora je nazvala Arniejev stan, ali nije ga bilo. Stoga uzme taksi do koleda na
kojem je predavao preko ljeta. Na porti koleda izae, namjeravala je pjeice prijei do
glavne zgrade.
Grupice studenata i docenata sjedili su na sunanom travnjaku, razgovarali i smijali se.
A tada ih ugleda i ostane stajati kao ukopana. Pa, to nije mogue, ili? Ali, izgledalo je
da nema nikakve sumnje. Prema njoj je, a da ju nije vidio, dolazio irom nasmijeeni Arnie,
rukom obuhvativi jednu crvenokosu djevojku. Ronnie zastane dah. S time u tom trenutku
nije ni najmanje raunala.
Tek kad su se nali tik ispred Ronnie, primijetili su je. Moda ju ni tada ne bi prepoznali,

66
Bocca

Glorij@
da Ronnie nije progovorila. S mukom je navukla ozbiljan izraz na lice.
- Zdravo - ree. Arnie zastane kao ukopan. Gledao je u Ronnie kao da ne vjeruje
vlastitim oima.
- Zdravo - odvrati i spusti ruku kojom je zagrlio djevojku.
- Nije vano, ve vas dugo gledam. - Ronnie se pone smijuljiti. I ni najmanje mi ne
smeta, poeli dodati, no Arnie ju pretekne.
- Htio sam ti ve rei - ustvrdi uasno zbunjen. - Samo nisam znao da si se ve vratila.
Ronnie zatrese glavom i poloi ruku na njegovu, te se prijateljski nasmijei pocrvenjeloj
djevojci.
- Sve je u redu, ne brini. Ali, mislim da bismo morali porazgovarati. Moemo li negdje
popiti kavu? Jedan sat kasnije, nakon kave i kolaa u kantini, sve troje osjealo se bitno
bolje.
- Nadam se da moemo biti prijatelji - ozbiljno ree Arnie. - Mislim, nas troje. Htio bih
da ostanemo u vezi,
- Naravno. - Ronnie je to ozbiljno mislila. Arniejeva nova prijateljica joj se odmah
svidjela. Puno mu bolje odgovara od mene, zakljui. Nita mu nije zamjerila, naprotiv.
Veselila se to je konano pronaao svoju veliku ljubav. Ona im prui alice s kavom. - Od
srca vam elim sreu.
Vraajui se vlakom gledala je kroz prozor u sumrak i ponovno ju je obuzeo ve poznati
osjeaj otupljenosti. Po stoti se put pitala kako e ivjeti dalje sad kad sunce zalazi. Telefon
zazvoni. Betty je otkazala njihov teniski susret.
- ao mi je, moram Jerryja odvesti na jedan djeji roendan - objasni. - Zapravo je to
htio Toni preuzeti, ali se u meuvremenu neto isprijeilo.
- Nema problema. - Ronnie je imala puno razumijevanja. - Moda u ipak otii u klub i
pokuati nai dru-, gog partnera.
Odloivi slualicu odlui ba to i uiniti. ak ako nikoga i ne pronae, sigurno e se u
klubu neto dogaati. A to je puno bolje nego ostati kod kue. Puna dva tjedna nije radila
skoro nita drugo nego puno plakala i provodila besane noi, emu se nije vidio kraj. Malopomalo se nauila ivjeti s tim, ali jo ni blizu nije preboljela Guida. Ona uzme sportsku
torbu i brzo se pogleda u zrcalu predsoblja. Obrazi su joj ve izgledali manje upali nego
prije tjedan dana. Uz malo sree, ii e sve na bolje. Objesi torbu preko ramena i krene
prema vratima. U tom trenutku zazvoni. Tko bi to mogao biti? Ronnie otvori vrata. Srce joj
zastane, i ona ostane kao oduzeta.
- Kako vidim, na vrijeme sam te ulovio. Mogu li ui?
- Namjeravala sam ii na tenis. - Ronnie ga je gledala kao da ju je grom pogodio.

67
Bocca

Glorij@
- Ja... - Ona uzmakne jedan korak. - to... to radi ovdje?
- Doao sam, jer sam te htio vidjeti.
- Rukom se osloni na okvir vrata. - Nee me pustiti unutra?
Ronnie je jedva ula to govori. Jo uvijek nije vjerovala svojim oima. Zar doista Guido
stoji ispred nje i izgleda apsolutno arobno u svijetlom lanenom odijelu? Zar su to zbilja
Guidove oi, koje ju tako prodorno promatraju? Ili e nestati ako isprui ruku kako bi ga
dotaknula? Nije imala hrabrosti to uiniti. Ipak, kao kroz maglu zauje kako ju bita hoe li
ga pustiti u stan. Ona se pribere i stupi natrag u predsoblje. Noge su joj odjednom bile
teke poput olova. Kao iz velike daljine prepozna svoj glas: - Naravno, oprosti. Izvoli ui.
Ona zatvori vrata za njim, prije nego to ga je uvela u dnevnu sobu. Kad se okrenem,
on e nestati, govorila je sama sebi. Sigurno je sve to samo san.
No, na njezino iznenaenje, jo je bio tamo kad se okrenula i rekla: - Izvoli, raskomoti
se i sjedni.
Djelovao je prevelik za tu sobu, kad je sjeo u jedan od naslonjaa. Prevelik i previe
uzbudljiv - i previe predivan da bi bio istinit. Ljubav, bespomona bol i enja prijetili su da
joj srce pukne.
- Kako si? - upita i pogleda je kad je sjela nasuprot njega.
Ronnie ovlai svoje odjednom osuene usnice. - Sjajno.
- Lijepo. - On se nagne unatrag, ali sve je njemu ostavljalo napeti dojam, njegovo
cijelo dranje.
- ula sam da si se kvalificirao za utrku. - Jeff joj je to javio telefonom, kao i vijest da
je Silvia blistavo poloila ispit. - Drago mi je, estitam.
- Hvala.
- A to je s glavnom utrkom?
- Odrat e se tek sljedei tjedan. - Guido zauti i pogleda ju. - Tonije reeno, sljedeu
srijedu.
- Ah, tako, naravno. - Zapravo je to i sama mogla izraunati. Ali, pokuavala je to je
mogue manje misliti o Guidu ili utrci. - Ne mora li, onda, sada intenzivno trenirati? - U
oima mu se pojavi neobian izraz, i po prvi put se pitala to on, zaboga, uope radi u
Londonu. A pogotovo ovdje, u njezinom stanu?
- Silvia i Jeff su se zaruili - on i nesvjesno odgovori na njezino nijemo pitanje. - Prije
nekoliko dana su to i slubeno objavili.
Dakle, onda je u Londonu poslovno, pa je samo svratio kako bi ju upoznao sa
zarukama. Preplavi ju nerazumno, bolno razoaranje. Pa, to je i mogla oekivati? - Ba
lijepo - primijeti. Sjeti se to on, zapravo osjea za Silviju, pa mirno doda. - Je li ti drago?

68
Bocca

Glorij@
- Pomalo se navikavam na to. - Neoekivano se pone smijeiti. - Bolje reeno,
naviknuo sam se. Oprostio sam Jeffu i jako sam zadovoljan s njihovim zarukama. Prekrasan
su par. - Zvualo je nesumnjivo zadovoljno. No, kako je to mogue? Konano, i on voli
Silviju!
Ronnie se poigravala rukom svog naslonjaa. - Malo sam iznenaena to tako misli.
- Ali, tako je. - Guido uzdahne i djelovao je malo oputenije. - Iskreno reeno, ak se
neizmjerno veselim. Sad kad je Jeff tu, konano se mogu prestati osjeati tako odgovornim
za Silviju.
Ronnie zastane dah. - Kako to misli?
On slegne ramenima. - Ne znam jesi li upoznata s priom? Moda ti je Jeff ispriao?
Mislim, o Silviji i meni.
Ronnie odmahne glavom. - Ne, nita ne znam. - Jo uvijek je zadravala dah.
Guido uzdahne. - Poelo je nesreom prije pet godina u kojoj je poginuo Silvijin otac. Glas mu malo oslabi pri bolnom sjeanju. No, tada se pribere i pogleda Ronnie. - Vozio je
prema rimskom aerodromu, htio me posjetiti. Dogodila se uasna nesrea i on je umro. On
zauti, a Ronnie je napeto iekivala nastavak. to li slijedi?
- Silvia je bila u potpunom oku - nastavi Guido. - Bila je jo mlada, tek je napunila
etrnaest i vjerojatno nije znala to govori. No, na pogrebu je odjednom dobila histerian
napadaj, predbacujui mi krivicu za smrt njezinog oca. Sve se to ne bi dogodilo da me nije
htio posjetiti.
- Ali... pa to je strano! - Ronnie se nagne prema naprijed, u tom je trenutku
zaboravila na sve ostalo. - Nemoj mi samo rei da si se nakon toga osjeao krivim!
- Bojim se da jesam. Znam, zvui nelogino. No, nisam mogao zaboraviti to mi je
Silvia predbacila. Pokuao sam, dakle, u svakom joj se pogledu oduiti i pomoi joj. Nije
pomagalo. I dalje me mrzila - godinama.
- Kako je to okrutno! - Sad je Ronnie razumjela to je Agnese mislila kad je govorila o
posebnim osjeajima koje Guido ima za svoju roakinju. I o svojoj zabrinutosti da bi mu
Silvia jednog dana ipak mogla slomiti srce. Sve to nije imalo ni najmanje veze s onim to je
Ronnie vjerovala! Srce joj se ispuni suosjeanjem. - Nadam se da ti vie nita ne
predbacuje?
- Mislim da ne. Barem tako kae. No, jo uvijek ima trenutaka kada je ljuta na mene,
kad se opet svega prisjetim, pa se pitam to li misli kad je sama.
- Ne smije tako postupati! - Ronnie je shvatila zato je uvijek izgledao tako alosno
nakon svae sa Silvijom. - Silviji si jako drag - ree. - U to sam potpuno sigurna. Nedavno
je govorila o tebi kao o svom sjajnom roaku.

69
Bocca

Glorij@
Guido se nasmijei. - Hvala ti to si mi to rekla. - On na trenutak uuti. - Ali, zato
zapravo govorimo samo o Silviji? Nisam zato doao ovdje. - Tamne su mu oi udno
svjetlucale.
- Ah? - Ronnie se htjela opet nasloniti, no ne uspije joj. Opet se osjeala kao oduzeta. A zato si doao? - prisili se upitati.
I Guido se nagne naprijed. - Htio sam te zamoliti da se vrati na Sardiniju. Htio bih da
prisustvuje utrci.
- Zato?
- Jer nemam anse za pobjedu ako nisi tamo.
- Pobijedio si u kvalifikacijama i bez mene. - Zar je to sve to je htio? Jo jednoga
gledatelja koji e ga oduevljeno slaviti? - Zato bi u glavnoj utrci bilo drugaije?
- U kvalifikacijama nisam znao da vie nisi tamo. - Ronnie primijeti kako je odjednom
napeto djelovao, pa mu pod oima spazi jednake podonjake kakve je i sama imala. Nisam znao da si ve otputovala u Englesku, inae ne bih pobijedio. to to govori? No, prije
nego to je Ronnie uspjela razmisliti o tome, on odjednom ustane.
- Prestraio sam te, zar ne? - Stane pred nju. - One noi kad sam predloio do odemo
gore... prenaglio sam. I zato si otila.
Ronnie ga je gledala s nerazumijevanjem. Nije ju on prestraio, ve njezine vlastite,
glupe pretpostavke to se tie Silvije.
- Rekla si da je Arnie razlog. Ali, znam da to nije tono. Bio sam potpuno siguran da
nisi zaljubljena u Arnieja. - On se neodluno nasmijei. - A koliko sam uo od Jeffa, bio sam
u pravu. - On posegne za njezinom rukom i povue ju uvis. - Vrati se, Ronnie. Ne samo na
utrku. Zauvijek. Volim te, Ronnie. Ne mogu ivjeti bez tebe.
Ona ne uspije progovoriti ni rijei.
Isprui ruku i njeno ga pomiluje po obrazu. Srce joj je udaralo kao ludo.
- I ja tebe volim - konano tiho prizna.
Guido je utio neko vrijeme. Tada je naglo privue u zagrljaj i prekrije joj lice
bezbrojnim poljupcima. - Budi mi ena, Veronica. Reci da me nikada vie nee napustiti. Zagleda joj se duboko u oi, a glas mu pre-pukne. - Posljednja su dva tjedna predstavljala
pravi pakao i to ne mogu podnijeti ni dana dulje.
- Ni ja. - Jo uvijek nije mogla vjerovati u svoju sreu. Privije se uz njega i zarije mu
lice uz vrat. - Nikada te neu napustiti. Kako bih i mogla? Bez tebe nisam nita. - Ona
podigne glavu i pogleda ga. - Volim te svim srcem. Moja ljubav si ti.
Vjenali su se dva dana nakon utrke. - Ti si moja prava nagrada - ree Guido Ronnie. Nagrada za cijeli ivot.

70
Bocca

Glorij@
- A da si izgubio utrku? - Naravno, pobijedio je s velikom prednou, ba kao to je i
oekivala. - Moda sad ne bi bio tako sretan! - izazivala ga je.
Sjedili su na terasi i gledali kako krvavo crveno sunce tone u more. Ve su dva sretna
dana bili oenjeni. Guido se uozbilji. - Ne bi mi nita znailo. Nita vie ne igra ulogu, osim
injenice da imam tebe.
Srce joj ispuni srea. - Volim te. Moja ljubav si ti.
On se nasmijei. - Reci to jo jednom. Ne mogu se dovoljno nasluati.
Ronnie mu rado udovolji. - Volim te. Volim te - ponovi.
- I ja volim tebe. Volim sve na tebi. - On zakikoe. - ak i tvoje roditelje.
- Mislim da je to uzajamno - uzvrati Ronnie sa smijekom. - Ba dobro da ti se sviaju,
jer izgleda da e nas ubudue redovito posjeivati. - Zahvalno se prisjeti njegove
velikodune ponude da oboje mogu bez ogranienja provoditi odmor na Sardiniji. I to ne
samo za srebrni pir, ve i ubudue, svake godine. Roditelji su joj bili presretni.
Ba kao i ja, pomisli Ronnie. Dobaci pogled Guidu i osjeti bezgraninu ljubav i enju.
Nikada nije mogla pretpostaviti da bi jednom mogla biti tako sretna. Da bi se nekoga moglo
tako voljeti. On ju zagrli i poljubi. Odjednom se okrene i otkine pelargoniju iz kamene
ardinjere pored njih. Njeno ju zatakne Ronnie iza uha. - Poput Botticellijeve nimfe ustvrdi sa smijekom. U oima mu se pojavi svjetlucanje koje je toliko voljela.
- Idemo li gore?

Kraj

71
Bocca