Marko Francikovi

HRVATSKA KNJIGA OPSTANKA

STUDIUM REI CIVILIS - STUDIJA O DRAVNITVU

Untitled-1.indd 1

10/23/06 8:09:22 AM

Biblioteka Dva Srca

Knjiga 30
Urednik
Mr. Bogdan Maleevi
Vlastita naklada
Marko Francikovi
Sachsova 4, 10000 Zagreb
tel.: 098/234-048

CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i sveuilina knjinica - Zagreb
UDK 354 (497.5) 199 / 200
32 (497.5) 199 / 200
FRANCIKOVI, Marko
Hrvatska knjiga opstanka : studium reicivilis - studia o dravnitvu / Marko
Francikovi. - Zagreb : vlast. nakl. , 2006. - (Biblioteka Dva srca ; knj. 30)
ISBN 953-95586-0-3
301005028

Untitled-1.indd 2

10/23/06 8:09:23 AM

Marko Francikovi

HRVATSKA KNJIGA OPSTANKA

STUDIUM REI CIVILIS - STUDIJA O DRAVNITVU

Biblioteka Dva Srca

Zagreb 2006.

Untitled-1.indd 3

10/23/06 8:09:24 AM

Untitled-1.indd 4

10/23/06 8:09:24 AM

Blaena Djevica Marija daje ovu poruku hrvatskome narodu preko

sveenika Stefana Gobbia:
Zagreb (Hrvatska), 20. rujna 1996.
Ne boj se malo stado (580)
Kako sam zadovoljna Cenakulom to si ga ovdje imao sa sveenicima i vjernicima moga pokreta,
kojem je predsjedao Kardinal Nadbiskup koga veoma ljubim i titim.
Na ovu se Naciju moj Protivnik razbjesnio, donosei u nju teku kunju nasilja i rata. Kolike su patnje
morala podnijeti ova moja djeca! Ja sam se zauzela da dobiju veliki dar osloboenja i mira.
Ali sad vas oekuju jo vee muke.
-Ne boj se malo stado. Ocu Nebeskom se svidjelo dati vam kraljevstvo mog Bezgrjenog Srca.
Ja sam vam se oitovala i vi ste prihvatili s velikodunou moje male djece.
Sada vas mogu povesti, kao nebeska vrtlarica u svjetlom vrtu vaih dua, na put istoe, ljubavi i svetosti, vjebom svih kreposti koje su mi drage.
Tako vas svaki dan predajem kao rtve zadovoljtine Bojoj pravdi kako bi (Bog) mogao izliti na svijet
proiujuu Milost svoga Boanskog milosra.
- Ne boj se malo stado. Vaa nebeska Majka udijelila vam je dar da se okupite sa svih strana u Njezinu
pobjedniku etu.
Doao je as odluujue bitke.
Sotona je ve doao do vrhunca svoje moi i sada, takoer i u Crkvi, dovrit e (svoje djelo), koliko mu
je Gospodin dopustio za Njeno najbolnije ienje.
asovi, koje ete proivjeti, spadaju meu najvanije, jer svi dogaaji koje sam vam prorekla, ispunit
e se.
-Ne boj se malo stado. Isus vas je okupio u nebeskom panjaku svoje boanske Ljubavi.
On vas vodi savrenom ispunjenju Oeve Volje. Isus eli biti od vas proslavljen.
Doao je as u kojem ete Isusa savreno proslaviti.
Vi ste utjeha njegovoj naputenosti; vi ste duboka radost njegova boanskog Srca.
-Ne boj se malo stado. Budite moja mala djeca, koju sam okupila sa svih strana svijeta, za veliku bitku
izmeu Boga i Sotone, izmeu sila dobra i sila zla.
Gospodin e pobijediti preko Mene, svoje male Slukinje. Ja u pobijediti pomou vas, moja mala
djeco.
Ono to se dogodilo u ovoj Naciji postaje znak za sve. Zbog svoje vjernosti Isusu i vaoj nebeskoj Majci, Crkvi i Papi, Sotona je navalio na nju, u pokuaju da je uniti. Imajui na umu ovaj cilj, udruile su
se sve sotonske i masonske sile. Meutim, Ja sam sama oznaila as njihova poraza.
Tako e biti za itavo ovjeanstvo.
Zato vas pozivam na pouzdanje i nadu.

-Ne boj se malo stado. Vama je povjereno poslanje da ostvarite trijumf mog Bezgrjenog Srca u svijetu.

Untitled-1.indd 5

10/23/06 8:09:24 AM

Untitled-1.indd 6

10/23/06 8:09:24 AM

Sadraj

SADRAJ:
Sadraj

Uvodna rije

I. Misao

27

Povijest i ovjek
1. Braa po prolosti
2. Krist kao sredite povijesti
3. Posljednji sud i kraj povijesti
4. La u slubi zla (poetak i trajanje povijesnih lai i lai u povijesti)
5. Tajna drutva smisao pojma judeo-masonstva
6. Uspostava hrvatske drave, dr.Franjo Tuman, tumanizam i detumanizacija

29
29
45
53
60
81
126

II. Organizacija

153

Program nacionalnog opstanka

1. Oblik vlasti i dravnog ureenja
2. Smjernice djelovanja, organizacija drave i njenih ministarstava
2.01. Ministarstvo financija
2.02. Ministarstvo poljoprivrede
2.03. Ministarstvo unutarnjih poslova (policija i vatrogastvo)
2.04. Ministarstvo obrane
2.05. Ministarstvo odgoja i obrazovanja
2.06. Ministarstvo znanosti i tehnologije
2.07. Ministarstvo gospodarstva (malo, srednje i nacionalno gospodarstvo)
2.08. Ministarstvo energetike
2.09. Ministarstvo graditeljstva
2.10. Ministarstvo prometa i veza (komunikacije)
2.11. Ministarstvo zatite okolia, urbanizma i arhitekture
2.12. Ministarstvo kulture i sporta
2.13. Ministarstvo pravosua i uprave
2.14. Ministarstvo rada, obitelji i socijalne skrbi
2.15. Ministarstvo informiranja
2.16. Ministarstvo iseljenitva (dijaspora)
2.17. Ministarstvo za autohtone hrvate izvan drave
2.18. Ministarstvo vanjskih poslova
2.19. Ministarstvo zdravstva

155
160
172
172
274
304
321
412
449
461
480
494
501
526
555
567
609
630
649
656
673
747

Zavrna rije

760

Dodaci

768

Biljeka o autoru

803

Untitled-1.indd 7

10/23/06 8:09:24 AM

Untitled-1.indd 8

10/23/06 8:09:24 AM

Uvodna rije

Uvodna rije
Kip domovine
U katedralu jedne teke noi,
uoh tiho i prioh do oltara,
Sa zvonika jecahu zvona stara,
htio sam dui molitvom pomoi
Kad tamo pri tamnom visokom odru,
jedna ena gledae u daljinu,
Tri su joj boje ovile haljinu, prepoznah
crvenu, bijelu i modru.
I ree mi tiho: moli se sinko
Nad nama pletu neke udne niti,
Hrvat je opet tako teko biti...
A. G. Mato
to vie rijei, to vea ispraznost svega, i koja je od toga korist ovjeku?
(Propovijednik 6, 11)
A od dana Ivana Krstitelja do sada kraljevstvo nebesko silom se probija i siloviti ga grabe.
(Matej 11, 12)
Ljubljeni itatelju, znaj da ovo to se ovdje nudi nije neko tivo visoke vrijednosti, ve samo jo jedan
jadni ljudski pokuaj stvaranja u kojemu, ako i ima neega dobroga i vrijednoga, Boje je to milosre
na svijet dolo kroz ruke sluge beskorisnoga.
Ljubljeni itatelju, preporuujem da se u ruke uzme Sveto pismo i iz njega se ita objava koju nam daje
Stvoritelj. Preporuljivo je u ruke uzeti svetu krunicu i moliti je u sabranosti. Preporuljivo je otii na
ispovjed i izmiriti se sa Bogom tako da Ga se moe dostojno blagovati kao pravi uzvanik na gozbu
Jaganjevu. Toliko je toga to je vriednije od itanja ove slabane ljudske tvorevine.
Da, slabana je to tvorevina, a pogotovo u odnosu na ljubav Gospodinovu koja odrava cijeli svijet
u postojanju. I nije tu rije o demagogiji, jer sigurno je da na prije preporueni nain kroz nebeske
darove pripremljen itatelj moe primjerenije rasuivati o svemu u svijetu, pa tako i o sadraju ove
knjige.
Reenice su ovdje duge i sloene, znaju se ponavljati iste misli i iskovani pridjevi, sadraj zna biti
ispremijean i nepovezan, vjerovatno veini ljudi i podosta neshvatljiv ili nestvaran. Stoga itatelju moj
dragi znaj da ova knjiurina koliko je teka u ruci, jo je tea u glavi. Dakle, sadraj nije lagan, a jo je
manje popularan. tovie, potpuno je nemoderan i intencionalno je antimodernistiki u svemu onome
to se pod modernizmom u svojoj konanici izrodilo u neskriveno antikranstvo. Modernizam u biti
svoj smisao jedino i nalazi u svojoj antikristovskoj misiji. Nema niega kreativnoga u modernizmu
osim to je u savrenoj opoziciji s izvorom sve kreativnosti, svega ivota, jer kreativnost je ivot sam
po sebi. U tom stanju antikreativnosti modernizam daje privid kreativnosti, ali to je samo sjena koja
kao i svaka sjena moe nastati samo zatamljenjem svjetla.
Nije se ovdje pisalo ono to ljudstvo dananjice voli sluati, ve ono to je korisno sluati, a to esto zna
biti u meusobnoj suprostavljenosti. Nije ovdje prisutno uljepavanje stvarnosti i podilaenje irokim
slojevima, ali najvie od svega sadraj i stil je u oprenosti s intelektualcima i njihovim parametrima


Untitled-1.indd 9

10/23/06 8:09:24 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

doputenoga i lijepoga. Nema ovdje onoga to puk voli sluati kada mu laskavci podilaze priama kako
su svi dobri, lijepi i pametni i sa svima se po svemu slau, u niemu im ne proturijee i sve obeavaju.
Najmanje od svega ti prepredenjaci kude i pogruju, znajui da tako nee izmamiti eljeni aplauz i
odobravanje, tako se nee zaraditi glasovi. Lako je obmaniteljima sve to initi kada unaprijed planiraju sve iznevjeriti, pa kada se lae i krade, rezoniraju oni, neka se onda lae i krade na veliko, a ne na
malo. Uostalom, i apetiti su im veliki pa ih moraju velikim zavoenjem i velikim laima primjereno
zadovoljiti.
Rije kojom se pisalo je namjerno ostavljena tekom ne zato jer se eli nekoga muiti teinom nego
zato jer je istinu teko prihvatiti kada se dugo ivi u lai. Istina je teka hrana, a posebno kada pada na
prazan eludac nije lako probavljiva, moe izazvati muninu. Hrana je nuna za ivot pa nema druge
nego je konzumirati i jedino tako preivjeti. Bez istine, kao i bez hrane, ovjek umire, ali za razliku od
neuhranjenosti kada umire tijelo, u neistini umire ljudski duh. Zato, nije lako prihvatiti teku istinu
da smo u stanju propasti, jer to onda zahtijeva da se poduzime neto na planu opstanka, ali mora se tu
istinu uvidjeti po nudi za ivotvornim djelovanjem.
U ovom kontekstu navjetanja nepopularne istine jasno je da nije lako sluati o tome da je Sotona
stvaran, da djeluje, da ima organizirane svoje svjesne i nesvjesne sljedbenike koji su oni koji nam svima
rade o glavama, i jo gore, o naim duama. Nije lako u mentalitetu nevjernitva prihvatiti bilo to to
poziva na obraenje i vjerovanje Evanelju. Nije lako, a opet, sve je tako lako. Da, to je paradoks ovoga
svijeta, to je paradoks ivota. To je paradoks kria koji je tako jednostavan, a opet tako nedokuiv u
svoj svojoj kompleksnosti.
Prema tome, onima koji ele ostati u lanom miru koji im se kroz la privia, te se plae suoenja sa
ovdje predoenim malim djeliima jedne sveukupne istine, dajem upozorenje neka se ostave itanja
ove knjige. Neka od ove knjige odstupe svi koji ele ostati u miru svoje iluzije, u miru prevare i lai
koja obeava lagodnim putem doi do velika blaga. Ostavi se itanja ti koji ne eli sam nita poduzeti nego ostavlja svoj posao i svoje poslanje nekome drugome. Gubi vrijeme na ispraznosti i
nema koristi od toga tebi kao ovjeku. I svi ostali takvoga duha neka se ostave uludoga truda, gubitka
vremena i novca.
* * *
Ovdje se s namjerom eli biti izrazito antiintelektualnim, jer kada se pogleda ono to ulazi u pojam
intelektualnosti, svatko tko ima dobar ukus mora se gnuati svega intelektualnog u modernom svijetu.
Posebno prezir ide prema ovim naim, hrvatskim intelektualcima, koji su se stavili u slubu bezbonog svijeta i namjerno se otuili od svojih nacionalnih korijena. Upravo je taj njihov intelektualizam
ono to ih je navelo da odvrate pogled od svojih blinjih i okrenu se iskljuivo sebi samima. Intelektualnost dananjice proizvodi egocentrizam ovjeka dananjice. Egocentrizam opravdava pod svaku
cijenu biti uspjean u svijetu, postii karijeru, a najgora stvar za ueni uspjeh ili karijeru je odstupiti
od napravljenih intelektualnih kalupa kojima se egocentrinost prikazuje ope dobrom.
Istina tu vie nije bitna, nje niti nema kao neega konkretnog, sve je istina i nita nije istina. Istinom se
smatra samo ono to je korisno, a ono to donosi makar i nagovjetaj mogueg otpadnitva od svijeta
ne smije se prihvatiti ak niti kao predmet razmiljanja. O nekim se stvarima unutar tih etabliranih,
legitimnih ili uglednih intelektualnih krugova ne smije niti govoriti i o tome postoji jedan preutni
konsenzus. Ukoliko se ipak ue u tu zabranjenu zonu gubi se za uspjeh i karijeru neophodna reputacija ozbiljnog intelektualca, ozbiljnog ovjeka ili, na podruju kojim se preteno bavi ova knjiga,
ozbiljnog politiara. Nije sluajno to ovdje nema sintagme o ozbiljnom dravniku jer drava je
odreena za destrukciju, pa se tako i kroz uklanjanje svih rijei koje se izvode iz drave kao pojma
izvodi odumiranje drave. Brisanje rijei iz rijenika, iz ivoga govora, predstavlja predpripremu brisanja onoga to dotina rije predstavlja. Jednostavno: ono o emu se ne govori, to niti ne postoji. To
pokazuje kreativnu mo ljudske izgovorene i napisane rijei. Ali, kada se radi o preuivanju, onda
je to ono o emu je prije bilo rijei kada se referiralo na antikreativnost moderniteta, a koja izvire iz
opozicije prema Stvoritelju. Ovdje je kroz pojmove drave i dravnitva dan primjer te antikreativnosti
10

Untitled-1.indd 10

10/23/06 8:09:25 AM

Uvodna rije

kada se potiskivanjem izgovorene i pisane rijei promiljeno radi na zatiranju istih.

Isti se princip izvodi i na jednom puno bitnijem imenu kao rijei i pojmu istovremeno. Moe se tako
o svemu beskonano razglabati unutar modernistiko-intelektualnog shvaanja politikog i dravnikog razmatranja, ali ukoliko se pokua govoriti o najvanijoj i jedinoj istini Isusu Kristu i kako sve
mora u Njemu biti uglavljeno onda se dogaa aklamacijsko izopenje iz povlatenog kruga samoproglaenih intelektualaca ili ozbiljnih politiara.
Sve je to posljedica umiljene intelektualnosti koja je dovela do tekog egocentrizma i taj egocentrizm
je ona ujedinjujua nevidljiva sila po kojoj se dogaa takva prostorno-vremenska usaglaenost inae
tolika ba po samoljublju individualizirane intelektualne elite. Egocentrizam ima svaku karaktristiku
zloduha koji se udomaio u srcima intelektualaca dananjice, pa kada se spomene ime Spasiteljevo
uznemiri se taj zloduh i odmah djeluje na svoje domaine tako da se na bilo koji nain uutka onaj
tko zabranjeno ime izgovara. Sve s ciljem da se ugasi svaki spomen na Gospodina i da se ne dopusti legitimitet Njegovog nauka kao onog nauka kojega se uope smije razmatrati ukoliko se eli biti
prihvaen u tom povlatenom drutvu jako ozbiljnih po svim pitanjima. Onaj tko ukljuuje Spasitelja kao svjetonazornu osnovu sigurno nije ozbiljan po dominirajuim svjetskim standardima. Ili
europskim standardima, to je jako popularna fraza hrvatskih intelektualaca. Ustvari jedne tune
nakupine ljudskog mesa koji nisu niti Hrvati, a po mojim standardima onaj koji se odrie nacionalnog
identiteta za neki nadnacionalni, u punom svijetlu predstavlja ovu modernistiku lanu intelektualnost ili intelektualnost lai.
Jasna je ta veza brisanja imena i preuivanja spasiteljskog nauka svakome tko ima ui da uje i oi da
vidi, jer razapinjanjem Gospodina nije poraen Uiteljev nauk. Zato se taj nauk mora po silama pozemljarskim sakriti od ljudi tako da u potpunosti postane stranom stvari u njihovim ivotima. Kako to
nije u potpunosti mogue, jer uvijek ima onih koji ostaju vjernima, sve se neprestano ponavlja virtualnim razapinjenjem onih koji Njegov nauk uvaju ivim.
uvanje ivim! A da, sada govorimo o pravoj stvari tu smo doli do sutine, do toke odluke, do
Rubikona svakog pojedinca. To je sada ono gdje se prelama svijet, gdje se razluuje ito od kukolja. Jer
nije ivo ono to nije u ljubavi, a ono to je u ljubavi moe biti samo potpuno, jako, silovito. Nikakva
nije to ljubav koja je polovina, netotalitarna, neekstremna to su sve mlakosti u svojim razliitim
varijacijama. Tako za nauk Gospodinov, koji nam je po Njegovoj Svetoj Crkvi ostavljen do kraja svijeta, moramo biti u ljubavi kako bi ga napravili ivim u svijetu, a ne da bude puka teorija, mrtva slova
ispisana na papiru, fraze i napamet nauene recitacije. Ako smo u ljubavi, onda je to, po prije iznesenoj
vezi, ujedno i stanje ekstremnosti, totalitarnosti, silovitosti.
Analizirajmo ovu poslijednju rije: silovitost sila, ovjek koji djeluje s nekom silom. Dakle, sila je tu
na djelu, sila se tu trai ako se eli biti dosljedan, elementarno poten, a istovremeno htjeti Isusov nauk
kroz nas ive u svijetu, ostaviti u ivotu na ovome svijetu. Ukoliko ne, onda kroz nas same dolazi smrt
opet i opet na svijet, jer nismo u ljubavi, nismo u tom stanju ekstremnosti koja je ljubav. Onako kako se
i govori: Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom duom svojom, i svim umom svojim.
(Mt 22, 37). Ne kae da se ljubi najveim dijelom, ili dobrim dijelom, ili tolerantno, ili obzirno, ili ikako
drugaije nego totalitarno; samo i jedino tako. Prema tome, kod traene silovitosti podrazumijeva se
sva naa ljudska mogunost da imamo silu na djelu kod svojih radnji kojima smo u suglasju s vlastitom
odlukom da Gospodinov nauk odrimo na ivotu u ovome svijetu. Silovitost je tu potrebna i iz razloga
to svijet nije pasivan, nego aktivno ubija svojom silovitou bezbonitva ono to mu jedino osporava
njegovo bezbono kraljevanje.
Tu je ujedno odgovor na inae razliito tumaen i naelno nedefiniran dio Matejevog Evanelja u kojemu se govori kako se kraljevsko nebesko silom probija i siloviti ga grabe: A od dana Ivana Krstitelja
do sada kraljevstvo nebesko silom se probija i siloviti ga grabe. (Mt 11, 12). Da, silom se probija jer ljudi
na ovome svijetu moraju svojom ljubavlju postii da se kraljevstvo nebesko probije kroz svijet. Ne da
se ono prepusti samome sebi, nego izriito po nama ljudima, ljudima koji su siloviti ljubavlju probija
se kraljevstvo nebesko. Ljudi moraju biti siloviti da bi ga ugrabili, a kada se kae da ovjek mora biti
11

Untitled-1.indd 11

10/23/06 8:09:25 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

silovit po bilo emu odmah se time iskljuuje ovo mlitavo rezoniranje to je postalo intelektualnou
dananjih vremena. Dokaz tome je da uz izgovorenu rije intelektualac dolaze razne mogue asocijacije, ali silovitost sigurno ne dolazi i u potpunoj je opreci s intelektualcima i svakom intelektualnou.
Ne samo s intelektualnou, nego je silovitost u nepomirljivoj oprenosti i s demokratinou kao
pojmom i kao svjetonazorom. to je nadasve logino, jer su dananji intelektualci ujedno i izrijekom
demokrati, pa tako kako je pitanje ukusa ne biti intelektualcem, jednako je tako pitanje dobroga ukusa
ne biti demokratom.
Zato je tome tako i zato se mora kroz ljude i njihovu silovitost probijati kraljevsko nebesko i silovitou ga ljudi moraju grabiti? Jednostavno zato jer kakva bi nam uope bila ova od Boga dana sloboda
ako nemamo mogunosti aktivnog kreiranja kraljevstva nebeskog? Da Bog sam od sebe svojom svemoi probija Svoje kraljevstvo za sebe ponitilo bi istinitost Boje ljubavi prema ovjeku, ali oduzelo
bi nam se i nau slobodu koju imamo kao ljudi. Sloboda to je pak ivot, a ivot nam je Svevinji dao i
suobliio nas je s Njim slika smo Njegova pa tako i slobodu imamo kao ono to davatelj ivota daje
i nikada ne ponitava jer nas ljubi savreno.
Zakljuak koji dalje dolazi, jednom kada se uvidi da je silovitost nama odreena kao ivotno poslanje,
je da nije potrebna samo silovitost ljudi kao individualaca, kao zasebnih jedinki, nego je potrebno silovitost ostvariti i kao kolektiv, kao zajednica ljudi, kao ljudi koji su si meusobno blinji. To je silovitost
koju kao najviu razinu ljudskog kolektiviteta ima ostvarivati svaki pojedini narod, odnosno pojedine
nacije svaki po svojemu zasebnom poslanju. Svaki narod ima svoju zasebnost u Bojem planu i zatiranje zasebnosti naroda kroz internacionalnost predstavlja direktno suprostavljanje Bojem naumu.
Takoer, da bi traena silovitost naroda kao zasebnosti bila najveom moguom, ovjek svojim razumom osmiljava dravu i pristaje na podinjavanje dravnim vlastima znajui da je to na opu korist
svih i u suglasju s nebeskim naelima. Samo se dravom najbolje ostvaruje zadaa pojedinca, koji
je opet dio nekog naroda, da silovitou probije kraljevstvo nebesko kroz ovaj svijet i ujedno si ga
zaslueno prigrabi u tom procesu. Nema niega iznad drave to je u suglasju s poslanjem probijanja kraljevstva nebeskog, jer iznad nacionalnog identiteta nema vee razine obuhvata ljudi kao
drutvene skupine osim na svesvjetskoj (globalnoj) razini. Drava je ona sila kojom se sinergijskim
uinkom povezivanja razbijenih ljudskih individua najbolje poveava ukupna razina traene silovitosti razliitih naroda sa svojim dravama kao izrazu drutvene organiziranosti.
Ali, na globalnoj razini samo je jedna ujediniteljska ljudska institucija Crkva, i njoj je dano da bude
ono to je jedino globalno, a da se sve ne pretvori u ponovno zidanje kule babilonske. Po Crkvi je dano
da se svi narodi i njihove drave meusobno usklauju, da budu u miru, ukoliko su upregnute u istom
poslanju svoje silovitosti koju kao narodi i drave ostvaruju. Sve to odstupa od ovoga je upravo ono
o emu je govoreno kada se mislilo na sile koje silovito probijaju svoje kraljevstvo ljudsko, kraljevstvo
pozemljarsko, kraljevstvo intelektualaca i demokrata. Kraljevstvo svega onoga to nije totalitarno obuzeto ljubavlju prema Bogu, a tek onda moe biti i prave bratske ljubavi prema ovjeku. Sve ostalo su
iluzije i puste tlapnje slijepaca koji ele voditi slijepce, a da bi to mogli, poput vrana kopaju oi svima
onima koji ih jo imaju pa vide to rade i kuda srljaju.
Uostalom, Ivan Krstitelj je u Evanelju spomenut kao onaj od koga se rauna protok vremena u kojemu se silovitou probija kraljevsko nebesko. Ivan Krstitelj jednako tako predstavlja jednog antiintelektualca u odnosu na ondanje intelektualce: farizeje, saduceje, knjievnike, pismoznance. Takoer
je bitno uoiti da Ivan Krstitelj biva uhien i ubijen jer svojim rijeima netolerantno iba po kralju
Herodu, tj. onome tko je moralno zastranio kao nositelj nacionalnog suvereniteta. Netolerantno i za
dananje pojmove nedemokratski (govorom mrnje) navodi ondanje intelektualce, ali i samoga vladara, na pravi put kojim oni kao ljudi s talentima trebaju ii. Ali i kako suvereni vladar treba voditi
svoje podanike. Sve sa ciljem da bi njegov narod kao kolektiv najdostojnije ispunio svoje poslanje u
silovitom probijanju kraljevstva nebeskog.

12

Untitled-1.indd 12

10/23/06 8:09:25 AM

Uvodna rije

* * *
Sve skupa napisano u ovoj knjizi samo je jedna velika nakupina rijei iza kojih, istina, stoji viegodinji
mukotrpni rad posveen Gospodinu i predan Njemu u ruke da s njime raspolae prema Svojoj svetoj
volji, ali kako i starozavjetni Propovijednik pita: Koja je od toga korist ovjeku? (Prop 6, 11).
Koja e korist biti nije mogue ovjeku proniknuti, ali ako je predano pod noge Kralju Kraljeva, onda
e Providnost znati kako ovjeku dati korist i iz neega to je isprazno ve samo zbog (pre)velikog broja rijei koje ima u sebi. Onaj koji je svijet stvorio iz niega, ex nihilo, sigurno zna kako isprazni sadraj
uiniti ispunjenim ako se time ispunjava Njegova volja.
Moda i najodreeniji opis sadraja ove knjige bila bi da se ovdje radi vie o prii, a manje se radi o
znanstvenom djelu. Nije bila namjera ovdje biti znanstven, nego je namjera predoiti viziju, ispriati
priu o viziji hrvatske drave i hrvatske nacije, pa ako pria i ima u sebi neto znanstvenoga, a vjerujem
da ima, onda je to samo onoliko koliko je to u korist pripovjedanja. Zato je preporuljivo poput djeteta
ui u jednostavnost i sve tumaiti iz jednostavnosti i polako nadograivati onako kako samo od sebe
dolazi. To je moda i najprimjereniji nain shvaanja sadraja, jer na taj nain svatko dobiva savrenu
mjeru prema vlastitoj potrebi. Svatko dobije objanjenje koje moe shvatiti, a da je uvijek prisutna
samo jedna istina. Ne dobije se ni premalo objanjenja, ali niti ni previe, nego u jednom trenutku u
vremenu optimalnu koliinu koja se sama primjereno dozira.
Tko je onda onaj kome je ovo uope pisano? Kome se moe rei da uzme knjigu i da je proita? Oito,
nikome normalnome po mjerilima moderniteta, bilo u Hrvatskoj, bilo u svijetu. Ludost je uope i
pisanje o onome za to se zna da e biti prezreno i odbaeno ukoliko je dobro, a hvaljeno i uzdizano
samo ukoliko je loe. Zato je tako? Zato, jer ako se nasljeduje Krista, onda ga se nasljeduje ponajvie
po Njegovoj odbaenosti i preziru od svijeta, a ukoliko se dogodi suprotno, onda je to znak da se nije
krenulo Spasiteljevim stopama. Nije se uzelo kri i krenulo za Njim. Barem ne onoliko koliko nam je
dano.
Kako se knjige piu da bi se itale, a slova i rijei se koriste da bi se neto nekome reklo, kako je onda
mogue istovremeno biti u dvije suprostavljene oprenosti? Vrlo jednostavno: upravo kroz oprenost
kria i Otkupiteljevog raspea na kriu za nas ljude. Kri i Gospodin su ono po emu se pomiruju ovakve oprenosti koje nije niti mogue objasniti, kao to nije mogue objasniti kako e se to pomirenje
dogoditi. O tome se i radi, jer vjera nema objanjenja, vjera je neobjanjiva i samo je takva neobjanjiva, nedokuiva, vjera uistinu vjera. Svaka vjera koju se da ljudskim razumom shvatiti nije vjera i ne
zasluuje se tako zvati.
Tako doosmo do pojma ludosti kojom oni koji ne poznaju vjeru najtonije opisuju one u vjeri. To je
ludost kranska i po tome se i ovo djelo moe slobodno nazvati ludou jednog ovjeka u svijetu. O
emu se tu uope i smije raditi, ako ne o ludosti, ukoliko je prisutna proetost vjerom u Isusa Krista,
raspetoga i uskrsloga od mrtvih?
Ali to je ludost krana koja se takvom oituje pred onima koji propadaju. Ipak, oni koji su zahvaeni
tom ludou, tom ludou besjede o kriu, oni su ti kome je sve ovo napisano. I to napisano od
strane nekog jednako tako ludou kria najprije zahvaenog, a potom i izbavljenog od tekih zabluda
mudrosti mudrih i umnosti umnih, a zablude su to tekog bezbonitva, zablude koje danas vladaju
svijetom.
Ovo to je napisano daje se od strane jedne lude koja vjeruje da moe postati pripadnikom ekskluzivnog kluba Lude svijeta. Kluba u koji Bog sebi izabire lanstvo da njima posrami mudre i umne. To je
probrano drutvo u kojemu osim luda borave i slabi, neplemeniti i prezreni ovoga svijeta i svatko
tko se prepoznaje kao pripadnik ove druine neka je dobrodoao na itanje jer nee poaliti. Kako bi i
mogao kada je ili luda ili slab ili neplemenit ili prezren, pa kao takav dobiva upravo onakvo tivo kakvo
mu i pripada: ludo, slabo, neplemenito i prezreno.

13

Untitled-1.indd 13

10/23/06 8:09:25 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

To je sve u skladu sa onim to je apostol napisao:

Jer ne posla me Krist krstiti, nego navjeivati evanelje, i to ne mudrou besjede, da se ne obeskrijepi
kri Kristov.

Uistinu, besjeda o kriu ludost je onima koji propadaju, a nama spaenicima sila je Boja. Ta
pisano je: Upropastit u mudrost mudrih, i odbacit u umnost umnih. Gdje je mudrac? Gdje je knjievnik? Gdje je istraiva ovoga svijeta? Zar ne izludi Bog mudrost svijeta? Doista, kad svijet u mudrosti
Bojoj Boga ne upozna mudrou, svidjelo se Bogu ludou propovijedanja spasiti vjernike. Jer i idovi
znake itu i Grci mudrost trae, a mi propovijedamo Krista raspetoga: idovima sablazan, poganima
ludost, pozvanima pak - i idovima i Grcima - Krista, Boju snagu i Boju mudrost. Jer ludo Boje mudrije je od ljudi i slabo Boje jae je od ljudi. Ta gledajte, brao, sebe, pozvane: nema mnogo mudrih po
tijelu, nema mnogo snanih, nema mnogo plemenitih. Nego lude svijeta izabra Bog da posrami mudre,
i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake; i neplemenite svijeta i prezrene izabra Bog, i ono to nije, da
uniti ono to jest, da se nijedan smrtnik ne bi hvalio pred Bogom. Od njega je da vi jeste u Kristu Isusu,
koji nama posta mudrost od Boga, i pravednost, i posveenje, i otkupljenje, da bude kako je pisano: Tko
se hvali, u Gospodu neka se hvali. (1 Kor 1, 17-31)
Kao najveu ludost u modernom svijetu prilaem iskrenost. Naime, kao posve normalan u svijetu je
prisutan makijavelistiki princip po kojemu je moral nespojiv s politikom, tj. dravom i dravnitvom,
a dodatno argumentiran poznatim uzvikom kako cilj opravdava sredstva. Nevjerovatno je da to
nitko nije oznaio neprihvatljivim, da se to naukovanje ne osporava nego prihvaa kao velika mudrost
politike i dravnitva. Time se istovremeno prihvaa princip da moral nije spojiv sa ivotom budui
da je politika sastavni dio ivljenja i neodvojiva je od ljudske odgovornosti. Iz toga se razvija prihvat
osnovnog principa sekularizma kojim se kroz insitucionalnost dravnog ureenja odvaja moralnost
privatnog ivota i moralnost drutvenog ivota. Tako neto je moralnost dvostrukih standarda, shizofrena moralnost koja dovodi do shizofrenog drutvenog ponaanja, jer nije mogue sjediti na dvije
stolice ili sluiti dva gospodara. Ovim odvajanjem moralnosti na neku privatnu i javnu radi se tono
ono to je izrijekom zabranjeno raditi i po tumaenju toga poznatog evaneoskog odlomka ne moe
biti nedoumica. Naravno, kao sredstvo samoopravdavanja dvostruke moralnosti, nastaju prigodne
fraze o politici kao umijeu moguega, politikoj pragmatinosti, politikom realizmu i sl. Sve je
to sa ciljem opravdanja eliminacije ikakve moralne komponente u politici, ali i ivotu uope.
Tako se ovdje, u suprotnosti sa Machiavellievim savjetom, kojemu se mnogi koji se predstavljaju kranima otvoreno dive, izrie jedan naivno iskreni poziv kojim se ponizno svi zamoljavaju da kupe
ovu knjigu. Ne zato to mislim da je dobra, da je eventualno prijeko potrebna ovome svijetu ili svakom
pojedinom ovjeku koji je uope uzme u ruke iz puke znatielje. Ne, nisu to uope ikakvi razlozi koje
bi se moglo izgovarati i pritom zadrati moralni integritet. To bi bilo na razini obinog marketinga,
ove propagandne mainerije koja cijeli svijet izluuje svojim porukama, te bi se time ve na samome
poetku diskreditirao kao najvei licemjer od svih. Tada bi bio onaj koji eli blinjima govoriti o obmaniteljima svijeta i njihovim metodama, sam se istima slui, a kao najgore od svega, jo se pozivam
na autoritet Gospodina i Svetog pisma.
Zato se ovdje eli biti iskrenim, pa tako i molba kojom se obraam potencijalnim kupcima knjige
dolazi iz najobinijeg i najprizemnijeg mogueg razloga: da se kupnjom knjige piscu i izdavau omogui novana zarada, po volji Bojoj dovoljna za dostojanstveni ivot, za prikladno obavljanje svojih
stalekih dunosti i Gospodinu na vjenu hvalu i slavu.
Ovaj izravan poziv itateljima na kupnju nije originalan. Ponosan sam da je izravno nadahnut jednim
slinim pozivom Marka Marulia, istinskog svjetskog i hrvatskog velikana, gdje on u epigramu Bibliopolas ad lectorem ili Knjiar itatelju u poslijednja dva stiha preporua cijenjenim itateljima kupnju
uz umjeren troak za dobro tivo:
Velim nek maleno ovo za malenu nabavi cijenu
Djelo: od nemale, znaj, njemu e koristi bit.
Neka je ovdje prisutna makar samo i truna Marulieve veliine, pa se smije govoriti o postojanju
14

Untitled-1.indd 14

10/23/06 8:09:26 AM

Uvodna rije

neega dobroga i u ovome tivu, a tako i o umjerenom troku koji mu pripada po vioj sili aktualnog
politiko-ekonomskog ureenja.
Da bi se dobar sadraj mrvu poveao prilaem jo prikladnih Marulievih stihova kojima se on obraao ondanjim i buduim itateljima:
Marul tumai toj na slavu Gospoje,
zemlja i nebo koj svak dan hvale poje.
Molite za njega, ki koli tite toj,
da Bog s truda sega stavi ga u pokoj.
Kao moj imenjak Marul, i autor ove knjige, kao sluga itatelja koji su sluge Boje, poziva iste na molitvu za moje grijehe budui je sam vei grenik od bilo koga.
Tko usprkos svega izreenog ipak ima u sebi dovoljno potrebite ludosti, o kojoj je bilo rijei prije, i
najprije kupi, a zatim ostane ustrajan u itanju ove knjige i zanimaju ga silni detalji prikladno smjeteni
izmeu korica i napisani rukom sluge beskorisnog, neka mu je sa sreom uputanje u napor konzumacije ponuenog tiva. Ne moe se naknadno aliti da nije bio upozoren.
* * *
Ako bi se htjelo dati neku osnovnu ideju ove knjige onda je ona u tome to je svugdje i po svim pitanjima u bitak stavljen Isus Krist, odnosno ideja kristocentrizma u cjelokupnosti ljudskog ivota. Nema
shizofrenog razdvajanja na vjerniki ivot unutar etiri zida i nevjerniki (sekularni) u svedrutvenoj
sferi meuljudskih odnosa te se sve radi po nedvojbeno jasnom uputstvu: Uglaviti u Kristu sve - na
nebesima i na zemlji. (Ef 1, 10). Sve to je u doticaju sa ljudskim djelovanjem uglavljuje se u Kristu
tono onako kako je jasno napisano u Svetom pismu. Kako se to odnosi i na najmanju djelatnost,
tako se viestruko vie odnosi na djelatnost drave koja kao takva mora bezuslovno biti uglavljena u
Kristu. Ukoliko drava i dravniki rad nisu uglavljeni u Kristu, a sekularizam je ideologija i svjetonazor koji izriito djeluje u suprotnosti uglavljivanja svega u Kristu, onda imamo na djelu oiglednu
antikristovsku postavku koja onda daje i antikristu primjerene rezultate. Ne treba se onda uditi kada
se unutar sekularizma bilo kojeg oblika (komunizam, liberalna demokracija, nacifaizam) dogaaju
ovakva neviena zla koja se dogaaju. Dvjestotinjak godina sekularistikog pohoda na ovjeanstvo
dalo je rezultate kakve je dalo, a ono to je tu tragino je da se i dalje inzistira na sekularnom modelu
kao da nije pokazao svoje pravo lice. Ipak, kako je Veliki metar lai onaj koji nadahnjuje svoje sekularne apostole, tako i ova nevjerovatna prijevara ima svoje logino utemeljenje.
Sam put kojim je dolo do toga da se uope zapone pisanje vrijedi opisati kako bi i itatelju bila jasna jedna pred-geneza ove knjige kojom se dolo do ovdje izloenog finaliteta. Sve je poelo sasvim
sluajno kada kao student ekonomije (u Zagrebu) na smjeru marketinga, po svojoj sklonosti prema
zbivanjima u hrvatskoj i svjetskoj politici, ulazim u samostalno razmatranje politikog marketinga iz
najobinije znatielje, ali i elje da se zanimam neim to nije tako dosadno i suhoparno poput veine
fakultetskog gradiva i predavanja. U tom smislu dobrovoljno radim jednu seminarsku radnju na temu
politikog marketinga i to upravo na nain da studentima ne bude monotona, kao to to esto znaju te
radnje biti. Budui da je profesorica pod ijim je mentorstvom radnja izloena pokazala odobravanje i
ak izrekla pohvale do te mjere da je predloila da se od te seminarske radnje uradi i diplomska radnja,
to sa moje strane biva prihvaeno, sve se skupa usmjeruje u meni tada nezamislivom pravcu. Tako se,
potaknut preliminarnim pripremama za pisanje diplomske radnje, dodatno upuujem u raznu literaturu povezanu s tematikom politikog marketinga i postupno radim na onome za to sam mislio da e
biti na kraju biti diplomska radnja. No, to nije tako ispalo jer mi je kroz studiranje problematike politikog marketinga ubrzo postalo jasno da politiki marketing za koji sam se kao student zainteresirao
uope nije ono za to se misli da je i kakvim se predstavlja. I tu poinje polagano progledavanje kada
se spoznaje da u razvijenim demokracijama Zapada, koje se toliko hvale da su ispunjene vrlinama poput istine, prava i slobode, sve prije prisutno nego spomenuti pojmovi. Posebno se to odnosi na otkrie
izvorita parole moderne demokracije: sloboda, jednakost, bratstvo, koja je bila proklamirana ideja
15

Untitled-1.indd 15

10/23/06 8:09:26 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

vodilja francuske revolucije i svega onoga to je s njom dolo. Spoznaja o tome da se tu stvarno radi o
inverziji tih pojmova u neto to predstavlja potpunu suprotnost kljuna je za daljnje formiranje svjetonazora. Ono to je presudno nije injenica da se ti ideali ne realiziraju nego to to nisu nikada ni bili
predvieni za realizaciju u svojem pozitivnom smislu. Drugim rijeima, radi se o smiljenoj obmani,
jednoj velikoj prijevari, uroti smiljenoj tako da se kroz vanjsku primamljivost odreenih ideja ljude
navede na krivi put i tu, u ovoj manipulaciji, ono to je do tada gledano samo kao onodobni politiki
marketing na tritu ideja, poprima jednu novu dimenziju. Vanjtina je preokupirala nutrinu i tako se
moglo izbaciti parolu o slobodi, jednakosti i bratstvu, a da se istovremeno prekrije nutrina. Nutrina
koja se, jednom kada je se eli proniknuti, bez veih problema razotkriva, pokazuje da se tu ne radi o
pitanjima politike, ekonomije, socijale, kulture ili neega slinoga, ve se radi o pitanju vjere ili nevjere
u Isusa Krista te naukovanja ili odbacivanja Crkvenog nauiteljstva. Tako i povrinski pozitivne kategorije slobode, jednakosti i bratstva, kada su stavljene u bezboni ili protuboji svjetonazor postaju
svojim oponentima. Sloboda se pretvara u robovanje, i to robovanje vlastitom grijehu kojega se ne
moemo svojom vlastitou osloboditi ve jedino i iskljuivo iskupiteljskim djelovanjem Isusa Krista.
Jednakost koja je kod ljudi jedino primjerena u smislu jednakosti svih ljudi pred Bogom, u svojoj inverziji se pretvara u poniavajue i nasilniko (tiranijsko) izjednaavanje svih ljudi u jednu bezoblinu
masu. I taj proces izjednaavanja ide najprije izmeu svih ljudi meusobno kroz gubitak individualnosti, a zatim i kroz izjednaavanje ovjeka sa ivotinjom. To da je ovjek kroz bebzonu jednakost
na kraju sveden na ivotinju ne treba uditi jer kada se izgubi posebnost koju ovjek ima po svojoj
boanskoj iskri, onda se sve moe naknadno iskonstruirati. Uostalom, to svoenje ovjeka na razinu
ivotinje dostatno je vidljivo u dananjem vremenu koje nauava kao znanstveno relevantnim samo
evolucijsku teoriju bez obzira to sama po sebi ne moe izdrati poten znanstveni pristup. Zapravo,
ba zato to je toliko pogrena, evolucija je odabrana kao ono to urotnicima protiv Boga i ovjeka
koristi u obmanjivanju cijelog svijeta. Bratstvo je jednako tako neto potpuno opreno svojemu smislu
kada se hoe ostvarivati u bezbonom prostoru djelovanja. Ljudi zbog svojeg praroditeljskog pada nisu
u stanju izgraivati bratske odnose bez kristolokog izmiriteljskog djelovanja. Samo su kroz osobu
Isusa Krista svi ljudi braa, tj. kako se kae: svi smo mi ljudi na svijetu braa po Kristu. Ako se tako ne
pristupa, onda se bratstvo pretvara u bratoubilatvo, tono onako kako je Kajin ubio Abela. U svijetu
dananjice to se bratstvo razvilo u hipokriziju i licemjerje gdje se egocentrinost naziva bratstvom, a
bratoubilatvo pravom na izbor. Sve se svugdje, u svim primjerima, svodi na odabir izmeu Krista
ili Antikrista, izmeu dviju krajnosti koje su nam ponuene na odabir i na kojima moemo slobodom
odabira potvrditi istinitost ljudske slobode. Da opcija odabiranja nije prisutna kako bi uope bilo mogue dokazati da je sloboda stvarna? Upravo kroz injenicu da je ovjek mogao i da moe odabrati put
bezbonitva dokazuje se nepovredivost ljudskog suvereniteta, tj. ljudske slobode.
Jednom kada se uvidi ova sutina kristoloke i antikristovske krajnosti prisutne u svim ljudskim inima, onda nije nimalo teko spoznati istinu od lai jer je u biti stvar toliko oita da je pravo pitanje zato
se preuuje, a ne zato se ne uvia? Odnosno, zato sve djeluje kao u bajci o carevu novom ruhu gdje
nitko osim male djece ne eli izrei toliko oitu stvarnost? Da se vratim na tu oitost lai i obmane na
konkretnostima dananjice: radi se o tome da novac predstavlja ono to povezuje i determinira politiku, pa samim time i politiki marketing kao jednu sastavnicu moderne politike. Tonije, potrebno je
samo dati si malo truda i slijediti trag novca.
Tko tako uradi ne moe promatiti razoblienje jedne velike prijevare, a koja se zove paralmentarna
demokracija sa pripadajuom liberalnom ideologijom i kapitalizmom kao svojim unutarnjim pogonom. Primjera koji sve nepobitno dokazuju ima bezbroj, ali kao jedan najbanalniji dovoljno je znati da
u SAD-u, koje su nametnute kao nekakav idealistiki uzor sve ljepote demokracije i kapitalizma, isti
ljudi od moi i novca, iste korporacije i iste bankarske grupacije, kroz istovremene novane donacije
financiraju obje i istodobno jedine politike stranke: demokrate i republikance. Idui logian korak,
kada se spoznala dominacija novca (kapitala) u demokratskome sustavu, je dalje se udubiti upravo
u sami novac, problematiku novca, tko njime raspolae, tko ga stvara, odakle dolazi, kome slui i
sve ostalo to dolazi na pamet kod traenja odgovora. Jednom kada se krenulo tim putem, a bivajui
tvrdoglavo znatieljan za odgovorima koje ve po intuiciji nasluujem prevratnikim u odnosu na prihvaenu drutveno-akademsku paradigmu, dolo se na koncu do ovoga spisateljskog djela koje ovdje
stoji ponueno svima na znanje i ravnanje.
16

Untitled-1.indd 16

10/23/06 8:09:26 AM

Uvodna rije

S druge strane, sam politiki marketing na fakultetu se tumai kao i svaki drugi marketing, samo mu
se pridaju potrebne specifinosti. Naravno, i to je, kako sam vrlo brzo spoznao, potpuno pogrean
pristup. Uope, akademski pristup marketingu je krivo koncipiran, jer se skoro iskljuivo ispunjava
na prouavanju/nauavanju finaliteta, a kauzalitet u potpunosti zaobilazi. Jednostavnijim rijenikom
reeno, to bi znailo da se bavi posljedicama umjesto uzrocima, a neto to se kiti imenom studija time
postaje najobinijom farsom.
Kako je spomenuto kod spoznaje o novcu kao nosiocu istinske politike moi u modernoj zapadnoj
demokraciji, tako je pravi politiki marketing ono to se uope ne identificira kao politiki marketing, dok je ono to se takvim oznaava samo zavrna predstava koja slui maskiranju pravih poluga
moi. Poput maioniara koji svoje trikove izvode tako da u kljunom trenutku naprave distrakciju
kojom si omoguuju uspjenu izvedbu iluzije pred gledateljima. Taj princip prikrivenosti ili tajnosti je
kljuan u funkcioniranju cjelokupnog demokratskog sustava u kojemu nita nije onakvim kakvim se
prikazuje. Prema tome, da se do kraja skrati inae dugaka pria, najbolji je politiki marketing onaj
koji je nevidljiv, onaj kojeg oni koji su njime zahvaeni ne prepoznaju kao politiki marketing nego ga
nazivaju drugim imenima poput: obrazovanje, informiranje, kultura, povijest, itd. Odnosno, najbolji
je politiki marketing onaj koji je ljudima tajan. Tu sada dolazi do spoznavanja smisla i uloge tajnih
drutava i cijele te klike koja svoja djela skriva u dubokom mraku, daleko od ljudskih oiju, a razlog
zato se netko skriva od svjetla i javnog pokazivanja svojih djela svakome razumnom mora biti jasan.
Isto tako, taj tajni ili zatajeni politiki marketing je to bolji to je vremenski stariji jer ima vie vremena
da se maskira unutar povijesti i to moe biti tako umjeno izvedeno da se savreno kamuflira u kontekst stvarnosti, tj. fiktivnost postane percipirana kao stvarnost.
Sam slijed analize politikog marketinga vrlo je jednostavan. Najprije postane razvidnim da se u dananjem vremenu imalo ozbiljnija politika kampanja u stvari pokree daleko prije poetka formalne
politike kampanje, s jednostavnim ciljem da se miljenje masa formira onako kako se eli prije nego
to ljudi uope imaju neke stavove po nekim pitanjima ili nekim ljudima. Odnosno, ako stavove imaju
da se isti dodatno pojaaju ili preoblikuju metodama suptilnih sugestija koje su veinom utemeljene
na promjenama prihvaenih vrijednota i inauguiranjem novih, manipulatorima poeljnih, vrijednota.
Na koncu, kada se sve napravi onako kako se planira na stratekoj razini politikog marketinga, u onome to se naziva politikom ili predizbornom kampanjom samo se pojaavaju prije formirani stavovi
jer je tu rije o pukoj taktici.
Da bi se ti stavovi to prije i to bolje mogli formirati, i to van podruja koje zahvaa formalna predizborna agitacija, potrebno je to dublje zaorati u ljudske umove. Najbolji nain da se to postigne
je kroz kulturu, medije i politiko-ekonomsko ureenje tako da onda borba oko tih pitanja postaje
istinskim poljem borbe onoga to bi trebalo predstavljati politiki marketing. Odnosno, najpresudniji
odreditelj svega navedenoga (kulture, medija, politike i ekonomije) predstavlja duhovno odreenje, jer
sve izvire iz duhovne sfere i sve se odreuje prema tome koju je duhovnu vrednotu prigrlilo.
Kada se to jednom spozna onda se jednako tako spoznaje realnost dananjice u kojoj je kroz prisustvo i
djelovanje sekularnog sustava bezbotvo ili antikranstvo ona dominirajua duhovnost. To je ujedno
i klju svega daljnjeg promiljanja i djelovanja. To je ona spoznaja koja daje orijentir u opem mraku
i kaosu ovoga svijeta te se jedino kroz obraenje i vjeru ovjek moe iz svega toga zla spasiti. Uostalom, zato je i doao Spasitelj da po Njemu budemo spaeni od onoga emu se sami po sebi nismo
u stanju suprostaviti. Ovdje po pitanjima svjetskog kaosa manifestiranima u politici, gospodarstvu,
kulturi i medijima, ali spasenje je univerzalno u svim podrujima ljudskog ivljenja i upravo po toj
univerzalnosti potvruje boansku savrenost svojeg izvorita. Ako se ne spozna i prihvati ta istina o
Istini, Putu i ivotu koji su svi prisutni jedino u Isusu Kristu, sve to se ini ravno je trzanjima ribe
na suhom: jedno vrijeme ribi izgleda da se moe domoi vode, ali na poslijetku silom vlastite nemoi
posustaje i umire.
Idui tako procesom dekodiranja pozadine jedne naizgled sutinski banalne stvari poput politikog
marketinga, imajui potrebnu upornost i bivajui dosljedan, dolazi se do prve primjene politikog
marketinga u povijesti ljudskog roda. Rije je o zmijinom zavoenju ljudi u edenskom vrtu kada su
17

Untitled-1.indd 17

10/23/06 8:09:26 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

praroditelji nasjeli lanim obeanjima, tom osnovnom naelu modernog politikog marketinga,
ali i marketinga uope. Tako je sve do dana dananjega cijela povijest ispunjena laima koja propovijeda zmija i oni koji su prihvatili njezin jezik. Te lai su politiki marketing za glavnog politikog
kandidata koji se tim marketingom priprema za Antikrista, velikog zavodnika za kojim e mnogi
poi vjerujui u njegov osloboditeljski i spasonosni politiki program. Uope, naravno da se tu ne
radi iskljuivo o politikom marketingu, nego o marketingu u njegovoj sveobuhvatnosti, pa tako zmijske rijei nagovora na jedenje ploda sa zabranjenog stabla istovremeno predstavljaju i ekonomsku
podlogu spomenutog antikristovskog politikog programa. Dodatno pojanjeno: nagovor na jedenje
je konzumentni marketing (ili potroaki marketing) u kojemu je ovjek nagovoren na konzumiranje,
tj. na potronju. Od ovjeka je stvoren konzument (potroa), a jedino iz tako preobraenog ovjeka
na kraju se stvara totalno (takoer i totalitarno) potroako drutvo kao kruna cijelog ekonomskog
procesa. Nadgradnja ovog ekonomskog moduliranja putem marketinga (nagovaranja zmije) je prije navedeni politiki proces koji priprema svijet za dolazak Antikrista kao svojeg glavnog politikog
kandidata. Antikrist je nositelj svih izbornih lista demokratskog sustava jer kroz demokraciju, ma
kakva ona bila, na kraju uvijek on dolazi kao izborni pobjednik.
Kod spominjanja Antikrista, Sotone, avola, demona i ostalih pojmova iz demonologije svjesno se ide
na tu potpuno proskibiranu temu unutar svake javne debate ljudi od ugleda. U mentalitetu dananjeg
svijeta, a pritom to izriito vai za onaj obrazovaniji sloj za te tzv. intelektualce, mogue je pokrenuti
razgovor i raspravu o bilo emu bez bojazni za svoj ugled. Ne samo to, nego to je neka tema vie pomaknuta ili otkaena, a jo dodatno zainjena banalnostima, infaltilnou, blasfeminou i sl., to
su vei izgledi za postizanje brzog rasta ugleda i interesa za polemiziranje. Slobodno se moe govoriti
o najveim intimnostima, izopaenim razmiljanjima, perverzijama i stavljati ih svima na uvid i sve
se tolerira pod parolom nekakve slobodoumnosti ili modernosti koju treba pod svaku cijenu postii.
Samo jedna tematika nema takvo pravo javnosti i samo jedna tematika moe u danane doba postii
efekt potpunog muka okupljenog drutva dovoljno je samo glasno izgovoriti rijei poput pakao,
demoni, zlodusi, Sotona ili avo pa da se osjeti nelagoda i izbjegavanje svake diskusije po tim
pitanjima. Dakako da se to jednako odnosi i na tematiku masonerije i tajnih drutva openito, a to ne
treba uditi jer su jedni sa drugima meusobno usko povezani, pa se tako i izbacuju iz svakog promiljanja modernog ovjeka.
Skoro ista stvar, samo moda malo ublaena po pitanju percepcije, odnosi se na propovijedanje istine
o boanstvu Isusa Krista i Njegovoj spasiteljskoj ulozi u svijetu. Tada se definitivno onoga koji o tome
eli bilo to izrei proglaava vjerskim fanatikom koji ne ivi realnost modernog vremena ve je u
srednjovjekovnom mranjatvu. Ne elei robovati takvim neprincipjelnim stavovima ovdje se sve
ono to je smatrano ispravnim jasno identificira onako kako je to najprmjerenije i jedino je mjerilo
istina i samo istina. Drugaije ne smije biti svakome tko vjeruje jer: Ako ostanete u mojoj rijei, uistinu,
moji ste uenici; upoznat ete istinu i istina e vas osloboditi. (Iv 8, 31-32). Ako se spoznalo istinu da je
Sotona nadahnitelj lai i iskonski promotor smrti i jedanko tako da Isus Krist jeste Bog, Otkupitelj i
Spasitelj onda nije mogue tu istinu drugaije rei, a da se ne izgubi nuna jasnoa izriaja. Ako se zna
da kao opzicija Svetoj Crkvi postoji anticrkvena organizacija kroz podzemlje umreenih tajnih drutava sa masonerijom kao najobuhvatnijoj anticrkvenoj organizaciji, onda se i tu istinu mora govoriti ako
se eli biti slobodnim ljudima okupljenim u slobodnom narodu sa svojom slobodnom dravom.
Ionako je kroz plansko stvaranje kaosa u svijetu i ljudima sve prilino komplicirano i zamreno, pa
emu si onda dodatno oteavati situaciju samo zbog toga to e neki akademski obrazovani pametnjakovii i svi ostali njima slini prezrivo odmahivati rukom? Od takvih ionako nema neke koristi i nije
ih mogue pridobiti na stranu vjere nikakvim podilaenjem njihovim dvolinim kriterijima. Naprotiv,
samo jo vie preziru one koji im podilaze jer u tome oitavaju slabost, a oni sami prvenstveno priznaju iskljuivo golu svjetovnu mo kao kriterij neije podobnosti. Takoer, teko je svakome ovjeku
priznati da ga je bilo mogue tako drastino prevariti, da je ispao namagaren, a pogotovo je to teko
onima koji se kite velikim titulama i poloajima povezanih sa ugledom, moi i znanjem. Prihvatiti tu
istinu teko je i zato to bi to znailo automatsku obvezu da se po novospoznatom istinom djeluje i
ivi.
Ono to treba rei onima koji ne prihvaaju tu nepobitnu istinu o Kristu, ali i istinu o avolskom dje18

Untitled-1.indd 18

10/23/06 8:09:27 AM

Uvodna rije

lovanju protiv ovjeka, je da prihvate barem injenicu da se svijet nalazi u jednom velikom neskladu,
blago reeno. Nema mira, ljubavi i pravde u ovome svijetu, nego dominira rat, mrnja i nepravda i
neka se barem upitaju zato je to tako? Ako ni to nije dovoljno da bi potaklo na put istine i ivota, onda
ti koji nikako ne mogu (tj. ne ele) prihvatiti vjeru, neka barem prihvate da je u ovoj knjizi vjera dala
odgovore na pitanja i ponudila rjeenja na aktualnu problematiku ivljenja ovako kako su iznesena, a
to svim bezvjernikim sustavima nije uspjelo.
Neka netko drugi slobodno ponudi neka druga rijeenja ako zna i moe, ali da to uistinu bude neto
novo, a ne puko pretumbavanje istog bitka. Ovdje izloena vizija opstanka hrvatske drave i hrvatske
nacije izvedena je iz vjere u Isusa Krista kao osnove za svaku istinu, pravdu, mir i, nadasve, ljubav. Ako
ima, a svakako ima, onih koji nisu vjernici, ali su neosporno nacionalno usmjereni ili imaju na bilo
koji nain htijenje za nacionalnim dobrom, neka pokuaju makar samo na razini svjetovnih pitanja
prihvatiti prezentirane zamisli o (re)organizaciji hrvatske drave kao uistinu suverene, slobodne i one
koja omoguava blagostanje i pravdu svim svojim dravljanima. Sigurno ne savrenu pravdu, ali sigurno veu razinu pravednosti od ovog trenutnog silovanja pravde i pravednosti. I to jo javnog silovanja,
openito jedne travestije u kojoj su sve vrijednosti izokrenute u svoju suprotnost. Problem blagostanja
je ponajprije u skromnosti vlastitih apetita i zato to nije neto to treba previe optereivati, nego je
ono to ulazi u ono to nam se po pravdi Boga nadodaje. Kako je i zapisano: Zato i vi: ne traite to
ete jesti, to piti. Ne uznemirujte se! Ta sve to trae pogani ovoga svijeta. Otac va zna da vam je sve to
potrebno. Nego, traite kraljevstvo njegovo, a to e vam se nadodati! (Lk 12, 29-31).
Kada se ponovno citira Biblija prikladno je naglasiti da se ovdje iznesena tumaenja vjere nipoto ne
smiju shvaati kao nekakve objave, dogme ili bespogovorne tvrdnje, nego samo kao iznoenje svojih
osobnih razmiljanja i nita vie od toga. Po svim pitanjima vjere i morala sve ovdje napisano podvrgava se crkvenom sudu i podlono je eventualno zahtijevanim korekcijama ukoliko se za tim pokae
potreba. Samo navoenje biblijskih potvrda iznesenim stavovima moe izgledati pretjeranim, ali u
svjetlu potpunog izostavljanja Svetog pisma i vjere uope iz svjetovnih poslova (posebno u vezi s politikom i dravnom problematikom, tj. dravnitva) ovime se donekle pokuava nadoknaditi ta velika
nepravda naspram istine. Ako nita drugoga, ako neto u ovoj knjizi vrijedi, to su onda citati iz Svetog
pisma, pa to to ih ima podosta, a neki se i vie puta ponavljaju na razliitim mjestima, moe samo
doprinjeti veoj vrijednosti samome po sebi bijednom ljudskom djelu.
Razlog kako je dolo do toga da se ide u ovoliku opirnost i detaljiziranje, a to je dovelo do velikog
obima broja stranica knjige, nalazi se u praktinom retorikom sueljavanju na osobnoj razini ovjeka
sa ovjekom. eli se rei da je osobnim iskustvom polemiziranja naueno da se teko prihvaa jedna
ovako fundamentalno razliita svjetonazorna koncepcija dravno-drutvenog ureenja. Tako gotovo
po pravilu veina sugovornika prihvaa dokaze o nepravednosti i neodrivosti ovakvoga stanja kako
nacije i drave, tako ovjeanstva i svijeta, ali kada se pokuava dokazati ispravnost i posvemanja
pragmatinost teokratskog i kristocentrinog modela dolazi do neprihvaanja. I to ne zato to imaju
spoznaje o neprimjenljivosti, nego zato to ive u strahu od svijeta kojem se to ne bi inilo prihvatljivim. Kako se ti isti odbacitelji jedinog spasonosnog puta iz razumljivih ljudskih pobuda ne ele
oitovati kao kukavicama, onda poinju izmiljati ove ili one razloge zato teokracija i kristocentrizam
ne bi mogli zaivjeti kao stvarno djelotvorni alternativni koncepti nasuprot sekularizma sa svojom
liberalnom demokracijom i kapitalizmom.
Upravo iz razloga da tim plaljivcima i kolebljivcima koji nemaju vlastitu viziju, pa onda ne mogu razumijeti cjelovitost neije tue, pogotovo one koja im izgleda opasnom po njihovu uravnilovku, ovdje
se po svim poglavljima pokrivaju upravo sve one slabane isprike kojima je zajedniki nazivnik fraza:
Mi to nismo u stanju., ili: To nije realno mogue., kao i ostale tima sline. Naravno, to nipoto ne
znai da su ovdje dani svi odgovori na sva pitanja dravnitva, ali je svugdje pokazano temeljno naelo
po kojemu se treba raditi i kako otprilike izgleda kada se po tim naelima konkretno i radi.
Takoer je sve stavljeno prvenstveno u kontekst drave Hrvatske i dravnitva koje se dotie rada na
svim problemima koji se dotiu opstanka Hrvatske i Hrvata. To je jednostavno iz razloga to svako
dravnitvo prema svojim podanicima treba pristupiti kao to to roditelj pristupa svojoj djeci. Kako
19

Untitled-1.indd 19

10/23/06 8:09:27 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

je roditeljska dunost prvenstveno briga i skrb za svoju djecu, za njihovo svjetovno i duhovno dobro,
tako je i dravnika dunost da se primarno brine o svjetovnom i duhovnom dobru svojih podanika.
Tek nakon toga i roditelji, jednako kao i dravnici, imaju dunosti prema ostalim ljudima i jedino tako
smije svoje prioritete posloiti i odgovorni roditelj i odgovorni dravnik.
* * *
Takoer je kroz skoro cijeli tekst prisutno esto spominjanje Franje Tumana, to nikako nije iz htijenja za nekakvim protutumanizmom ili detumanizacijom, nego iz jednostavnog razloga to se pie
o osobnoj viziji opstanka hrvatske drave i hrvatskog naroda te sa tim problemom povezanog dravnitva. Koga se drugoga i moe ukljuiti u jednu takvu tematiku kakva je hrvatska drava, ako ne
onoga koji je postigao ostvarenje hrvatske drave dr. Franju Tumana? Pod Tumanovim vodstvom
stvorena je Hrvatska, pa tako i sve s hrvatskom dravom povezano mora biti analizirano u odnosu
na Tumanove dravnike postupke prilikom njegove desetogodinje vladavine. Postoji izreka gdje
se kae da je rasnome konju mogue pronai stotine mana, a loem kljusetu mana je samo jedna ta
da je loe. Tuman je jedan rasni politiar ili rasni dravnik koji ima svojih stotinu mana i prikladno
je iz njegovih pogreaka i zabluda izvui pouke i nastaviti dalje na temeljima onoga to je za sobom
ostavio hrvatsku dravu, kakva bila da bila. Sve te nedovoljno dobre, ili ak i neke katastrofalno loe
postupke, mora se moi uoiti kako bi ih se moglo ispraviti. Nikako nije dobro iz pukih sentimentalnih razloga zatvarati oi mislei da se time uva Tumanova povijesna veliina, jer Tumanu nita ne
moe oduzeti povijesni znaaj koji zauzima u hrvatskoj, ali takoer i svjetskoj povijesti. Iz interesa
djelotvornog rada na opstanku drave i nacije potrebno je sve povezano sa dravom detaljno prouiti,
pa tako i ulogu koju je imao prvi hrvatski predsjednik, a ta je uloga bila presudna po svim relevantnim
pitanjima.
Ono to je takoer prisutno kao jedna neupitnost je spoznaja o hrvatskim vlastodrcima kao jednoj
pokvarenoj i korumpiranoj eliti koja svoju poziciju koristi primarno za svoje osobne probitke ili za
zadovoljenje vlastitih slabosti bilo kojeg oblika. Cilj je te, po dravu i naciju pogubne, strukture razobliiti i po mogunosti, ako Bog da, pokrenuti njihovo odstranjivanje s pozicija koje su okupirali, a
sve na korist nacije i drave. Naravno da se tako neto ne moe postii bez angamana onih koji trpe
upravo zbog takvog stanja dravnog vodstva i cijele politike elite. Mora se uvidjeti da nema boljitka,
nema pravde i nema opstanka bez posjedovanja hrabrosti za zanemarivanje svih opasnosti koje prijete
zbog reakcije izrabljivakih struktura koje nas nee tek tako prepustiti iz svojih ruku kao svoj jeftino
steeni plijen. Pogotovo kada se zna da ovi domai paraziti djeluju po impulsima puno monijih i
opasnijih globalnih zlikovaca kojima nipoto ne moe odgovarati nita to bi makar i samo kao ideja bilo u suglasju s Bogom, a kamoli kada iza rijei stoje i djela. Onda, kada sukladno rijeima idu i
djela, u redovima tih svjetskih nasljedovatelja Zla nastaje prava panika, a u toj njihovoj panici pred
Gospodinom ponajvie lei naa (hrvatska) ansa za opstankom. No detaljnije o svim tim unutarnjim
i vanjskim odnosima u samoj knjizi zato i je toliko obimna jer ima se o emu pisati, budui da je zlo
vieslojno proelo kako svjetovne, tako i duhovne strukture dananjega svijeta.
Sve se navedeno posebno tie onih koji su na bilo koji nain bogati talentima. Obino se to kvalificira
kao intelektualni sloj drutva, ali kada se govori o bogatstvu talentima to obuhvaa daleko iri spektar
populacije, tj. i one koji nemaju formalno obrazovanje ili neku znaajniju drutvenu pozicioniranost,
ve se istiu bilo kakvom svojom nadarenou. Osnovno je da se eli za ideju djelovanja na opstojnosti hrvatske drave pridobiti primarno sve one koji imaju unutar sebe izgraenu i utvrenu barem
minimalnu moralnu vertikalu i na nju se nadopunjuju sa svojom od Boga im danom darovitou.
Takvi pojedinci trebali bi biti oni koji su nositelji, promotori, ali i svojim udjelom nadopunitelji ovdje
prezentiranih temeljnih odrednica opstanka drave i nacije. To su ljudi koji su svakako prisutni unutar
naroda, ali su potisnuti od strane pokvarenih i nesposobnih, pa se dobija dojam kako Hrvati kao nacija
unutar sebe nemaju moralno i intelektualno izgraenih ljudi. Svakako da nije sluajnost to je stvorena
takva slika, kao to sluajnosti nema po mnogim drugim stvarima koje se dogaaju bilo nama u Hrvatskoj, bilo cijelom svijetu. I to je sve u knjizi pokuano detaljnije razloiti i pojasniti.

20

Untitled-1.indd 20

10/23/06 8:09:27 AM

Uvodna rije

* * *
Kao dodatni prilog pojanjenju sadraja, koncepta i smisla sadraja ove knjige pokuati e se isti dati
kroz jedan kontemplativni pristup znakovitom odlomku iz evanelja i stavljanju tog izabranog odlomka u odnos sa dananjicom.
Kada se ita evaneoski izvjetaj o izlijeenju padaviara (Mk 9, 14-29) ima nekolicina detalja koji
upadaju u oi. Najprije treba proitati cijeli odlomak:
Kada dooe k uenicima, ugledae oko njih silan svijet i pismoznance kako raspravljaju s njima. im
ga sve ono mnotvo ugleda, iznenaeno bre pohrli pozdraviti ga. A on ih upita: to to raspravljaste s
njima? Odvrati netko iz mnotva: Uitelju, dovedoh k tebi svoga sina koji ima nijemoga duha. Gdje ga
god zgrabi, obara ga, a on pjeni, kripi zubima i koi se. Rekoh tvojim uenicima da ga izagnaju, ali ne
mogoe.

On im odvrati: O rode nevjerni! Dokle mi je biti s vama? Dokle li vas podnositi? Dovedite ga
k meni! I dovedoe ga k njemu. im zloduh ugleda Isusa, potrese djeakom i on se, oboren na zemlju,
stane valjati i pjeniti. Isus upita njegova oca: Koliko je vremena kako mu se to dogaa? On ree: Od
djetinjstva! A esto ga znade baciti i u vatru i u vodu da ga upropasti. Nego, ako to moe, pomozi nam,
imaj samilosti s nama! Nato mu Isus ree: to? Ako moe? Sve je mogue onomu koji vjeruje! Djeakov otac bre povika: Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri! Vidjevi da svijet odasvud grne, Isus zaprijeti
neistomu duhu: Nijemi i gluhi due, ja ti zapovijedam, izii iz njega i da nisi vie u nj uao! Zloduh
nato zavie, estoko strese djeaka te izie, a on osta kao mrtav te su mnogi govorili da je umro. No Isus
ga dohvati za ruku, podie ga i on ustade.

Kad Isus ue u kuu, upitae ga uenici nasamo: Kako to da ga mi ne mogosmo izagnati?
Odgovori im: Ovaj se rod niim drugim ne moe izagnati osim molitvom i postom.
Prvo to upada u oi je Isusovo pitanje, koje je ujedno sroeno i kao prijekor, gdje On uenike pita to
to oni raspravljaju s pismoznancima? Tu kao da se vidi nepotrebnost ikakvog raspravljanja uenika s
pismoznancima. To u sutini i je potpuno nepotrebno, jer to uenici imaju od njih nauiti kada im
je Uitelj onaj koji ima svo znanje svijeta? Time to se uputaju u raspravu s pismoznancima uenici
odvraaju svoju panju od uenja gradiva koje im je zadao Uitelj, pa tako postaju loijim uenicima
nego to bi to trebali i mogli biti. Imanentna pouka, nama koji elimo biti ueni istinskim naukom,
je da se jednako tako kao i uenici okanimo svakog raspravljanja s naem vremenu pripadajuim pismoznancima, jer time sebe radimo loim uenicima nedovoljno dobrima zahtijevima vremena. A
pismoznanci i oni koji su im slini su svi koji imaju velike koliine podataka koje smatraju znanjem,
ali nemaju Isusov nauk, te time svo to navodno znanje postaje bespredmetnim. Znanje im postaje neznanjem. Dakle, nema smisla ulaziti u raspravljanje sa onima koji su okrenuti od Isusa jer time samo
nepotrebno gubimo dragocijeno vrijeme za vlastito usavravanje i vlastito djelotvorno djelovanje prema onima kojima smo duni navjetati i svjedoiti Evanelje.
Tono se tako dogaa i u odlomku, a kao drugi detalj istie se odgovor iz mnotva na Isusov upit, tj.
kada nepoznat netko trai od Isusa pomo u izlijeenju djeteta. Od posebne je znakovitosti ovdje
spominjanje nijemoga duha koji opsjeda sina ovjeka iz mnotva. Nijemi duh je ona sila koja nasre
na djeaka onemoguavajui mu normalan ivot. Kao kruna svega dolazi izjava kojom se priznaje da
uenici nisu u stanju izgnati tog nijemog duha.
Isusova reakcija je estoko prijekorna prema svojim uenicima i ide dotle da govori kako ne eli vie
biti s njima i da je teko podnositi njihovu nevjeru. Ali, odmah dolazi i naredba da se djeak dovede.
Reakcija zloduha suoenog sa Isusom je trenutna i zloduh iskazuje svoju standardnu manifestaciju na
djeaku.
Nakon to je otac djeaka javno potvrdio da vjeruje u Isusove mogunosti, zloduh biva Isusovom zapovijedi istjeran i to tako da se nikada vie ne moe vratiti. Nakon izlaska djeak odaje dojam kao da je
umro, ali i tu je vano oitati znaaj detalja Isusovog hvatanja djeaka za ruku i njegovog podizanja.
Posljednji detalj je ujedno i onaj koji predstavlja klju za cijeli odlomak. Uenici pitaju to je razlog
21

Untitled-1.indd 21

10/23/06 8:09:28 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

njihove nemoi, a odgovor Isusa je da se ova vrsta (rod) zloduha ne moe izagnati osim molitvom i
postom.
Tu se treba vratiti na poetak i shvatiti onaj uvodni dio gdje je zakljueno kako se raspravljanjem s
onima koji su protivni Isusu gubi punina nauka Gospodnjeg, da to predstavlja gubljenje dragocjenog
vremena. Tonije, moe se povezati raspravljanje uenika s pismoznancima kao isprazno gubljenje
vremena koje ih je onda kotalo nemogunosti da istjeraju nijemoga duha. Umjesto da se posvete molitvi i postu, uenici su se posvetili praznini pismoznanaca i besmislenou ikakve rasprave sa njima.
Kada se sve prevede sa individualne na kolektivnu razinu, onda je nijemi duh onaj koji od cijelog
drutva stvara ljude koji ute na zlo i nepravde, a kada bi trebali najvie progovarati i upozoravati. Odnosno, drutvo koje pria isprazne prie i raspravlja sa ispraznim naukovanjima koja imaju drutveni
ugled, ali i pismoznanci su imali onodobni drutveni ugled pa opet to nije nita znailo po pitanjima
istine. Naprotiv, drutveni ugled, kako onda, tako i danas, znak su opasnosti i znak su odmetnutosti
od Gospodina. To je takoer i bolest ovoga dananjeg drutva moderne kojem preovladava utnja pred
najoitijim zloinstvima sve iz straha od agresivne reakcije nijemoga duha.
A to je razlog tome da je taj nijemi duh ovladao drutvom? Razlog je u nevjernom rodu, jednako kao
i u sluaju kod uenika i mnotva. Ipak, jednako kao i onda, i sada Boansko milosre ostaje s nama i
podnosi ljudsku nevjeru.
I kako promijeniti ovo drutveno stanje i izbaciti nijemoga duha iz drutva? Kako izbaciti nijemoga
duha iz hrvatskog naroda u naem sluaju? Nijemi duh je dugo prisutan u Hrvata, pa tako i ima svoj
prikladni naziv: to je tzv. hrvatska utnja, a koja nas je ve previe skupo kotala. Ipak, pobijediti hrvatsku utnju, tog naeg udomaenog ili nacionalnog nijemog duha, vrlo je jednostavno iskrenim
oitovanjem i svjedoenjem vjere u Isusa Krista. Ali, tu se nalazi i kvaka da bi se uspjelo postii
takvo iskreno vjerovanje u Isusovu svemo najprije je potrebno da uenici, oni koji su (na)uili od Isusa, a ne od pismoznanaca, svojim molitvama i postom dou do milosti po kojoj e potom moi poput
Isusa istjerati zloduha iz drutva, tj. hrvatsku utnju iz hrvatskog naroda.
I kod eventualnog uspjeha istjerivanja zloduha nije sve odmah gotovo jer onda nastupa stanje obamrlosti koje izgleda poput smrti. I to je onda uiniti? Kao to je Isus uhvatio djeaka za ruku i podigao
ga, tako i oni koji su njegovi uenici i koji su molitvom i postom istjerali nijemoga duha iz drutvenog
tijela moraju to tijelo uhvatiti za ruku i podii iz mrtvila. Uenici moraju preuzeti odluno i vrsto
vodstvo nad drutvom dok se ne postavi na svoje noge upravo kao to je i djeak podignut.
I tu je cijela poanta navoenja ovoga primjera iz Evanelja, njegovog tumaenja i dovoenja cijele prie u kontekst sadrajnog smisla ove knjige. Drutvo je zahvaeno zlodusima, a najgori od svih je ovaj
nijemi koji trai molitvu i post te potpunu predanost Isusovom nauku bez kompromisa (ili tolerancije)
sa odbaciteljima Gospodinovim. Takoer se trai i odluno hvatanje za ruku i podizanje iz mrtvila, a
to znai drutvenu odgovornost za preuzimanje osobne inicijative i spas drutva (naroda, Hrvata,
drave) od smrti jednom kada se oslobodimo navezanosti na darove zloduha. Spomenuta nunost poduzimanja osobne inicijative proizlazi i iz ope prisutnog razdora koji je planski posijan meu ljudima
od strane zakulisnih monika. Ukoliko je osobna inicijativa na traenoj visini moe napraviti mnogo
vie nego milijuni ljudi oslabljenih unutarnjom podijeljenou da se ne kae stranakom podijeljenou, jer je demokracija sa svojim strankama i stranicama samo jedan vid unoenja razdora. Kako je
metodama drutvenog odgoja postignuto stanje u kojemu pred svakim poslom gdje se trai inicijativa
veina odustane i nemono iri ruke, tako je jo vrednije svako naprezanje pojedinca voljnog trpljenja
svih tegoba sa kojima se neizbjeno suoava. Ipak, druge nema i jedino se tako, hrabrim kroenjem
stazama trpnje i svake druge patnje, moe ita vrijednoga uiniti. U stvari, put osobne inicijative nije
nita drugo nego put kria te ukoliko to nije onda nema niti prave vrijedosti u sebi, tj. beskoristan je.
To je ujedno onaj eljeni put opstanka jednog naroda kao naroda Bojeg, jer, drugaiji nego Boji,
narod nije ni vrijedan opstanka.

22

Untitled-1.indd 22

10/23/06 8:09:28 AM

Uvodna rije

* * *
U ovome uvodu ne smije se propustiti poneto rei i o samome naslovu te to je time identificirano
kao ono bitno. O samome nacionalnom opstanku dovoljno je reeno pa se ovdje usredotoujemo na
podnaslov koji govori o jednome drugome znaajnome pojmu: dravnitvu. Radi se o posve prirodnoj
vezi jer je pitanje nacionalnog opstanka usko povezano s dravom kao onim sredstvom koje je u slubi
boljitka zajednice i pojedinca u toj zajednici. Tako od drave dolazimo do pojma dravnitva kojim je
opisano umijee da se uspostavi i odri drava u svojoj najboljoj funkciji, u svojemu najviem smislu
postojanja. Zato ispod naslova u kojemu se istie nakana promiljanja i djelovanja na hrvatskom opstanku u ovome svijetu dolazi podnaslov koji otkriva da je za to potrebna vjetina u dravnitvu.
Struktura ove knjige takoer je uslovljena problematikom dravnitva te se tako treba shvatiti dvije
osnovne cjeline naslovljene Misao i Organizacija, ali, to je jo vanije, slikovni izriaj koji je povezan s tim naslovima. Naime, uz misao je prispodobljena leptirova sjena, a uz organizaciju teretom
optereeni mrav. to se htjelo time izrei i postii? Vrlo jednostavno radi se o dva osnovna dijela koji
sainjavaju uspjeno dravnitvo. Struktura knjige sa svojom likovnou govori kako je dravnitvo
umijee razmiljati neuhvatljivo poput leptirove sjene i sukladno tome razmiljanju dalje raditi
poput optereenog mrava. Takoer, ne samo raditi kao jedna samodovoljna jedinka nego se i organizirati tako savreno kao to je jedan mravinjak organiziran.
Moglo bi se takoer po pitanju misli i leptirove sjene to staviti u kontekst problematike ovladavanja samom ljudskom misli koja je teko dostina u svojoj punini te ima stalnu tendenciju izmicanja upravo
kao leptirova sjena. Isto je tako i daljnji rad koji ovjek obavlja u svijetu u kojemu ivi ono to je teko
i trai napore sukladne onima koje ulae jedan mrav kada uspjeno nosi terete viestruko tee od njega
samoga. Kod mrava je prisutan i moment organizacionog ustrojstva mrava kao vrste gdje je mrav sam
za sebe osuen na propast i moe egzistirati iskljuivo na podlaganju sebe interesima vrste. Tonije, interesima vlastitog mravinjaka kojemu se potinjava. Po toj ovisnosti kolektivu mrav je vie drutveno
bie od ovjeka koji ipak moe u jednoj mjeri sebe izolirati, a da to ne znai i trenutnu egzistencijalnu
ugrozu. Nije sluajan ni omjer u stranicama izmeu misli i organizacije jer je viestruko vei obujam
koji je prisutan kod organizacije pokazatelj da je nakon svakog teoretiziranja, a koje mora biti utemeljeno na kransko-katolikoj duhovnosti ukoliko eli biti u istini, sam praktini ili svjetovni rad uvijek
zahtijevniji po uloenom naporu ljudskoga bia. I to jednako vrijedi kod izolirane ljudske jedinke kao
i kod ljudskog kolektiva olienomu prvenstveno u narodu i njegovom nacionalnom identitetu.
Taj (ne)srazmjer izmeu duhovnog i svjetovnog prisutan je i kod ivljenja po kranskim naelima
naukovanih Crkvom jer se molitveni udio koji predstavlja izvor svakog duhovnog prosvijetljenja, ak
ako je molitveni i kompletativni ivot i izuzetno bogat, uvijek ini minornim u usporedbi sa svjetovnim ljudskim djelovanjem po uloenom vremenu i iskazanim naporima. To sigurno ima svoje razloge
i pokazuje nam koliko ega primjereno treba uzeti u skladu sa smislom vlastitog postojanja.
Sve u svemu, nakana je u jednome spisu razlono objasniti da dravnitvo znai razmiljati neuhvatljivo kao leptirova sjena i organizirano raditi natovaren poput mrava tko tako umije po zanimanju
je dravnik.
* * *
Na kraju ove produene uvodne rijei kaimo da je u nekim stvarima ovjek ogranien svojom biolokom zadanou i ne moe zahtijevati ispunjenje svih ciljeva koje bi volio ostvariti i koje smatra
dobrima, a koji uistinu mogu biti u potpunosti dobri i plemeniti. Tako neto traiti pod svaku cijenu
postaje neim to na kraju nije dobro jer to predstavlja diviniziranje nae ljudske volje i odvraanje od
nunosti podinjenja nae volje Bojoj volji. Tako sve ono to radimo treba s povjerenjem predati u
ruke Stvoritelju neba i zemlje, svega vidljivoga i nevidljivoga.
To nipoto ne iskljuuje upotrebu naeg razuma i to na najbolji mogui nain, jer nam je i razum od
Boga dan i njime se treba svim njegovim mogunostima koristiti, jer to je i bila nakana darovatelja.
23

Untitled-1.indd 23

10/23/06 8:09:28 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

Tako koritenje razuma pretpostavlja da se razumom promilja i ono to izlazi van naih ivotnih
okvira zadanih vremenom i prostorom, odnosno ono to se ne odnosi samo na ovaj zemaljski ivot.
Svakako da je najvanije promiljati o vjenosti i ivotu poslije smrti, jer tu nam je uloga razuma dana
da spoznamo istinitosti koje se odnose na objave kako ostvariti ivot vjeni na koji smo svi pozvani.
Ipak, ovdje se samom tematikom nacije i drave trai razumsko promiljanje o vremenitim stvarima
i njihovim odnosima, ali uvijek tako da budu u svrhu ovoga veega cilja, cilja spasenja i postignua
vjenoga ivota.
Moe se postaviti pitanje, ili ak i tvrditi, da nema uope potrebe za takvim promiljanjem jer je ovozemaljski ivot prolazan i bitno je osobno se usredotoiti na vlastito spasenje prema primljenoj i prihvaenoj objavi i tako zasluiti eljenu nagradu ivota vjenoga. To bi bilo ispravno kada se ne bi kao
jedna od najveih obaveza nametala dunost prema svojim blinjima, a to na kraju, kada se krugovi
ljudskih veza ponu iriti, znai dunost prema cjelokupnom ljudskom rodu. Svakome pojedincu, a
kao posebna odgovornost svakome kraninu, svi ljudi na zemlji su blinji. Radi se samo o tome jesu
li mu vie ili manje obiteljski, rodbinski, rodovski, plemenski, narodno, nacionalno ili rasno blii, ali
svaki je ovjek drugome ovjeku brat.
Druga je stvar bratoubilako stanje koje je u svijetu prisutno i to svijetom odjekuje Kajinovo pitanje:
Zar sam ja uvar brata svoga? (Post 4, 9). Rekli bismo dananjim rijenikom kako se Kajin pravio
Englezom pred Bogom kada je bio upitan gdje mu je brat Abel, a kojega je ubio iz zavisti. Kajinovo
pravljenje Englezom ima u sebi i neke simbolike kada se spozna uloga koju u antikristovom Novom
svjetskom poretku ima Engleska, odnosno one sile koje su Englesku u potpunosti (za)posjednule i u
svoje je svrhe upregnule. Prema tome, onaj koji sebe smatra vjernikom i nasljedovateljem Kristovim
pozvan je na ovome svijetu, u ovome vremenu i sa svim talentima koji su mu dani biti uvarem brata
svoga. Tko je najbolji uvar brata svoga? Onaj tko svoga brata sauva od lai, od oca lai, od avla
i njegovih slugu. Kako to najdjelotvornije ostvariti? Tako da se rijeju i djelom bratu svome navjeta
Evanelje i istina o Isusu Kristu kao Otkupitelju grijeha i kao Spasitelju svih ljudi. Navjetanje evanelja, propovijedanje Rijei drugima, navedeno je u Bibliji kao jasna obaveza vjernih: On nam i naloi
propovijedati narodu i svjedoiti: Ovo je onaj kojega Bog postavi sucem ivih i mrtvih! Za nj svjedoe svi
proroci: da tko god u nj vjeruje, po imenu njegovu prima oprotenje grijeha. (Dj 10, 42-43). Jo su nam
po svim pitanjima svete zadae navijetanja evanelja svijetu odreenije, ali istovremeno i upozoravajue, slijedee rijei: Zaklinjem te pred Bogom i Kristom Isusom, koji e suditi ive i mrtve, zaklinjem
te pojavkom njegovim i kraljevstvom njegovim: propovijedaj Rije, uporan budi - bilo to zgodno ili nezgodno - uvjeravaj, prijeti, zapovijedaj sa svom strpljivou i poukom. Jer doi e vrijeme kad ljudi nee
podnositi zdrava nauka nego e sebi po vlastitim poudama nagomilavati uitelje kako im godi uima;
od istine e uho odvraati, a bajkama se priklanjati. Ti, naprotiv, budi trijezan u svemu, zlopati se, djelo
izvri blagovjesniko, sluenje svoje posve ispuni! (2Tim 4, 1-5).
I tu se sada dolazi do danog razuma i koritenju talenata na nain da se uini najbolje od onoga ime
se raspolae te sve skupa podloi volji Bojoj, tako da se ne postane zatoenikom vlastite oholosti, a
to nas upravo kroz zavedeni razum eli vjeno odvojiti od Boga. Poniznost koja se trai ima upravo tu
svrhu da se ne uzoholimo i povjerujemo da smo sposobni ita dobroga sami uiniti i da ita dobroga
od nas uope proizlazi. Svako dobro dolo je iz izvora Gospodnjeg, a mi smo samo sebe otvorili tome
izvoru i kroz nas je time to dobro ostvareno. Kroz nas, kroz ovjeka koji prihvati Ljubav, a nipoto od
nas ili iega naeg, od isto ljudskoga.
U kontekst pisanja o opstanku nacije i prikladnom ureenju drave sve reeno uklapa se tako da se
spozna smisao nacije i drave u postizanju navjetanja Radosne vijesti ovjeku (ljudima, ovjeanstvu)
kao najuzvienijeg od svih ciljeva koje kao slobodne jedinke imamo. Zato nije nimalo nebitno kako
je utemeljena drava koju jedan narod organizira, kako bi tom organizacijom sauvao vrijednosti oko
kojih je uope i okupljen kao cjelina. Budui da te vrijednosti transcedentiraju vidljivu stvarnost, tako
je i sam smisao jedne nacije i njene drave izvan pukih racionalnih mjerila, a to se tako prepredeno
eli nametnuti kroz modernistiku dogmu o zastarijelosti i zaostalosti svega to je staro ili tradicionalno te prikladnoj potrebi vjenog moderniziranja kako bi se izbjegao povratak u mrani srednji vijek
i sline uplje fraze. Smisao neke nacije i drave nije da to bude jedno veliko i efikasno poduzee koje
24

Untitled-1.indd 24

10/23/06 8:09:29 AM

Uvodna rije

e osiguravati kruh, to se opet suptilno namee kroz neprestano nametanje gospodarske prioritetnosti, nego je smisao svake nacije i drave u najveoj vrijednosti Isusu Kristu. Sve ostalo podinjava
se tom najveemu smislu postojanja i u tom podinjenom stanju se prikladno, po tome kako nam to
razum nalae, izgrauje na hvalu i slavu Gospodinovu.
Sada se dolo do poetka razvoja cijele ove misli o ulozi razuma kod promiljanja opstanka nacionalnog identiteta i dravnog ustroja, a gdje je reeno da u razumskom promiljanju o vremenitim stvarima i njihovim odnosima postoji i potreba da se obuhvati i ono to izlazi izvan ogranienih ljudskih
prostornih i vremenskih okvira. Naprosto, kod pitanja organiziranja nacije i njene drave, odnosno
kod razmatranja dravnitva, potrebno je to uiniti na nain kako to rade ahovski velemajstori kada
vuku svoje poteze. Jedan potez koji moe izgledati nevanim i veini izgleda nebitnim te ga ne shvaaju (ne razumiju nemaju taj dar razuma koji ima velemajstor), tek daljnjim razvojem igre dolazi do
svojeg punog izraaja i konano se veini pokazuje presudnim. Svo umijee ahovskih velemajstora
svodi se na to da oni znaju, da oni imaju umijee pronalaenja takvih presuujuih poteza, a injenica
da su iznimka od ostalih i ini ih velemajstorima. Da nema tih razlika ne bi ni bili velemajstorima
svatko bi mogao to biti.
Ono to je ovdje presudno je da se spozna odgovornost koja se ima time to se ima neega vie od
drugih. Tako da se to ne smije uporabiti protiv blinjih, nego njima na korist. Sveti Bazilije upravo o
tome govori kada kae: Zar Bog eli biti nepravedan kad nam dobra djeli nejednako? Zato ti obiluje,
dok je onaj drugi prisiljen prositi, ako ne zato da ti zaslui dobru nadoknadu, a drugi dobije nagradu za
svoju strpljivost? Odnosno, Bog je dobra raspodijelio nejednako zato da bi netko vijenac zasluio po
suosjeanju, a netko drugi po strpljivosti. Vijenac, to je ivot vjeni.
I dravnik ili vladar koji promilja i ostvaruje cjelokupnu dravnu strategiju mora imati sposobnost
ahovskog velemajstora, ali mora jo i vie imati bogobojaznost kako bi radio tako da zaslui vijenac.
Dravnik zato mora znati povlaiti poteze kojima trenutno nema vidljivog smisla kod veine i nedokuivi su svijetu, ali se u pravo vrijeme pokazuje sav njihov smisao i korisnost za ope dobro ljudi.
tovie, dravniko umijee jo je zahtijevnije od umijea ahovskog velemajstora, jer osim to se radi
o ivotima ljudi koji ine dravu, a ne o drvenim figurama, cijelo se dravniko djelo prije ili kasnije
ostavlja nekome drugome na nadogradnju. Taj faktor trajnog vremenskog nadograivanja koje prelazi
vrijeme ljudskog ivotnog ciklusa dodatno poveava cjelokupnu kombinatoriku. Pri tome treba rei da
je kao velika ispomo u toj problematici vremenskog tijeka dana objava o kraju vremena, ime se ipak
pruila mogunost nadilaenja tog problema povijesnog hoda. Istina, s malim uvjetom, a taj je da se
vjeruje u danu objavu po Svetom pismu i Crkvenom nauku.
Jednako kako se sve odnosi na dobro promiljanje i dobre dravnike poteze, tako sve jednako vrijedi i
za loe poteze koji imaju posljedice koje se pokazuju tetnima za blinje, a to ide na odgovornost svima kojima je dano, ali su propustili djelovati. Naravno, samome dravniku ide najvie na odgovornost
kao onome tko svojim propustima radi protivno koristi svojih blinjih koji su mu podinjeni.
Sve skupa samo jo vie dokazuje i potvruje vanost i odgovornost dravnikog posla kroz ije se
postupke utjee na blinje, bilo na dobro, bilo na zlo, ovisno o dravniku i kakvu dravu vodi. Time se
pokazuje da se pitanja nacije, nacionalnog opstanka, opstanka drave i sve sa time povezanim ne moe
prepustiti nebrizi ili nezainteresiranosti. Pogotovo ne onima kojima je dano da budu u obilju nasuprot
ostalih, ali izbjegavaju izabrati istinu zato jer razumom znaju da je to teko i kri im nije milo nositi.
Ti odbacitelji kria odbacuju ponajprije vlastito spasenje, a sve samo da bi ovo kratko vrijeme proveli
u onome za to se zavaravaju da je ugoda.
Ako se voenje drave zbog izbjegavanja kria prepusti gaziteljima i odbacivaima kria, odnosno
onim silama koje rade sve da bi svojim djelovanjem u svijetu ostvarili svoje mrane ciljeve, oni koji su i
ovim pisanjem upozoreni nemaju vie nikakvog prava da se pozivaju na neznanje. Svi su ovdje temeljitim objanjenjima pojedinih ljudskih djelatnosti upozoreni, pa tako snose odgovornost za neinjenje,
za grijeh propusta, koji se uostalom i navodi kod ispovijedanja grijeha u Svetoj misi kada se govori: ...
milju, rijeju, djelom i ... propustom.
25

Untitled-1.indd 25

10/23/06 8:09:29 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

Zato nitko nema prava na odustajanje, nema se prava na predaju. Borba traje cijeli ivot, htio to netko
ili ne. Samo je pitanje hoe li se ovjek boriti na pravoj strani, ili e se svjesno ili zabludom staviti na
stranu zla.
Protiv glupog naroda
ujte, nebesa, posluaj, zemljo,
jer Jahve govori:
Sinove sam ti odgojio, podigao,
al se oni od mene odvrgoe.
Vo poznaje svog vlasnika,
a magarac jasle gospodareve Izrael ne poznaje,
narod moj ne razumije.
(Izaija 1, 2-3)

26

Untitled-1.indd 26

10/23/06 8:09:29 AM

I.
MISAO

Untitled-1.indd 27

10/23/06 8:09:29 AM

Untitled-1.indd 28

10/23/06 8:09:29 AM

Misao

Povijest i ovjek
1. Braa po prolosti
Samo, od prolosti ne ostade ni spomena, kao to ni u budunosti nee biti sjeanja na ono to e poslije
doi.
(Propovjednik 1, 11)
Jer Svevinji ima svoju spoznaju koja postoji i promotrio je znake vremena.
On objavljuje prolost i budunost i otkriva stvari skrivene.
Ni jedna mu misao promai ne moe, ni jedna se rije ne moe njemu skriti.
(Knjiga Sirahova 42, 18-20)
Pouka prolosti

Doista, ako Bog anela koji sagrijeie nije potedio nego ih je sunovratio u Tartar i predao
mranom bezdanu da budu uvani za sud; ako staroga svijeta ne potedje, nego sauva - osmoga - Nou,
glasnika pravednosti, sruivi potop na svijet bezboni; ako gradove Sodomu i Gomoru u pepeo pretvori,
osudi i za primjer buduim bezbonicima postavi; ako pravednog Lota, premorena razvratnim ivljenjem onih razularenika, oslobodi - pravedniku se doista dan za danom dua razdirala dok je gledao i
sluao bezakonika djela onih meu kojima je boravio - umije Gospod i pobonike iz napasti izbaviti, a
nepravednike za kaznu na Dan sudnji sauvati, ponajpae one koji u prljavoj poudi idu za puti i preziru
Velianstvo.
(Druga Petrova poslanica 2, 4-10)

Filozofija povijesti i njezin metafiziki smisao

Makar to izgledalo udnim, jer se o tome obino ne razmilja u svakodnevnom bivstvovanju, ovjek
ne ivi i ne spoznaje trenutak ili trenutnost, ono to se inae smatra sadanjou, jer je taj trenutak
neuhvatljiv tono onoliko koliko je i realno nepostoje. Nema prave sadanjosti jer se vrijeme dijeli na
ono budue, koje tek ima doi, i na ono to je prolazom kroz neodredivu barijeru trenutnosti prestalo
biti budunou te je otilo u nepovratnu prolost. Sadanjost kao toka razdjelnica izmeu budunosti i prolosti nije ovjekovoj imaginaciji spoznatljiva, ali svejedno, iz praktinih razloga ivljenja,
ona se svjesno na jedan umjetan nain okvirno odreuje i proiruje na dva ogranka vremena: prolo
i budue vrijeme. Tako pukim zanemarivanjem realnih odnosa vremenskog tijeka dobivamo ono to
podrazumijevamo pod sadanjou. Ta ista sadanjost koja je umjetno pretpostavljena iz praktinih
razloga ljudskog ivljenja u svijetu istovremeno moe obuhvatiti okvir od sekunda ili minuta, pa do
godina ili ak i desetljea. Sama ljudska biologija je onaj glavni imbenik koji odreuje prihvatljivost
vremenskog okvira kojeg se, u ovisnosti od konteksta do konteksta, uzima za prihvaenu sadanjost.
S druge strane, ista ta biologija ili ljudska tjelesnost dolazi na teku kunju kada se njome eli spoznati
vrijeme kroz njegove tri komponente: prolost, sadanjost i budunost. Kada se ovjek eli odvojiti od
svojeg tjelesnog osnova kao i koncepta svijeta koji je stvorio u slubi tjelesnosti te kroz umnu spekulaciju pokuava dokuiti stvarnu dimenziju prostorno-vremenskog kontinuuma ulazi se u jedno veliko
podruje nepojmljivosti, potpune neloginosti i odsustva iskustvenog uporita. Tu je mogu pad u
doslovno oajanje jer sva tri dijela prolost, sadanjost i budunost postaju prividnima. Vie jednostavno nema prolog, sadanjeg i budueg. Kako je i prije opisano, sadanjost je jedan privid stisnut
izmeu prolog i budueg, ali prolost je prividna zato to je vie nema, a budue je privid zato to jo
nije dolo. U biti, i prolost i sadanjost i budunost jednako su prividni i iluzorni pojmovi ljudskoga
uma.
To se da zakljuiti i iz uenja Sv. Augustina gdje on sagledava vrijeme kao razbijeno na svoje suprostavljene dijelove koji se jo k tome meusobno suprostavljaju. Budunost ide nasuprot prolosti, prolost
29

Untitled-1.indd 29

10/23/06 8:09:29 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

se opire budunosti. Povijesni proces tako postaje stalnom borbom budueg sa prolim. Problem koji
ovom borbom nastaje je u tome to je povijesna stvarnost ono to je obuhvaeno prolou, a to se
reflektira na povijest tako da se ona onda neopravdano smatra neim nerealnim, neim to nije realna
stvarnost. To se zbiva na podsvijesnoj razini percepcije povijesti i to u smislu da je nesvjesna spoznaja
o prividu prolog kao jednog dijela vremena uzrokom ljudske prijemivosti za odvraanje od razmatranja povijesti. Ne samo to, nego je tu, u opisanom karakteru vremena, pronaena osnova za izgradnju cijelih filozofsko-religijskih sustava koji kroz umnu nedohvatljivost vremena, kroz nezaustavljivost
vremena ak i na istoj spekulativnoj razini, nadograuju nauk kojim se sve proglaava jednom iluzijom. Cijeli svijet, vidljivi i nevidljivi, proglaava se nestvarnim i ljudi su zarobljenici ovoga prijevarnoga svijeta te se tek s potpunim ugasnuem svake povezanosti sa svime ostvaruje prosvijetljenje. Time
se negira ovjeka kao onoga koji je svoren na sliku Boju u od Boga stvorenom svijetu jer nije spojiva
boanska dimenzija ovjeka i svijeta s nepostojanjem istih. To onda ispada kao da je objavu dao Bog
koji ne postoji nego je i On jedna iluzija (u biti najvea iluzija) koju ovjek sebi utvara kroz zakljuke
izvedene iz svijeta koji nije realan. Sve je ovo nespojivo s kranskim istinama koje su nam dane i
kojima se jasno zna kako je svijet i ovjek nadasve realan i istinit te se kroz svoju prisutnost u tome
realnom svijetu sa svojim stvarnim tijelom ovjeku daje svaka mogunost za istinsko prosvjetljenje.
Stoga, poto je kroz spoznaju misterija vremena sa svim svojim suprostavljenim dijelovima vidljivo
kako je tu rije o nedokuivosti koja nam izmie (upravo onako kao to izmie onaj trenutak sadanjosti), sve nam to govori kako se problemu vremena treba posvetiti s dodatnom usredotoenosti.
Spoznaja koja je ovjeku spasonosna dolazi kroz ovako vienu realnost svijeta sa svim svojim dimenzijama: duhovnim, materijalnim i prostorno-vremenskim. Na osnovi svih tih realnosti u svim svojim
meusobnim suodnosima izgrauje se osnova za ono to se naziva filozofijom povijesti kojom se moe
dati potrebne odgovore na problematiku ljudskog djelovanja u svijetu. Za izvoenje pravilnih voljnih
odluka kojima se djeluje unutar svijeta potrebno je osloniti se na filozofiju povijesti koja nije u zavadi s
istinom, koja ne slui ljudskom nego koja je u suglasju s Bojim. Bez ovakve osnove nema druge opcije
nego jedino zablude koje tete ovjeku koji svoje sposobnosti djelovanja ugrauje u izgradnju sve vee
barijere od vlastitog spasenja.
Doavi ovdje do pojma i problematike filozofije povijesti prikladno je objasniti povezanost iste s pojmom metafizike jer se ne moe ulaziti u razmatranje filozofije povijesti ako se ne sagledava metafizika
dimenzija svijeta, pa tako i povijesti tog istog svijeta. Nuno je to se vie, u skladu sa svojim mogunostima i svim nauenim spoznajama, pribliiti jednom cjelovitom metafizikom sagledavanju povijesti.
Zato na filozofiju povijesti treba gledati kao na metafiziku te uoavajui ono pojedinano nastojati
doi do opih zakljuaka. Jednako tako kod pristupa u problem filozofije povijesti, ukoliko se eli doi
do istinskih uvida, potrebno je ovladati najosnovnijim postavkama kranske teologije povijesti, a to
je jedino mogue ako se prihvati sva istinitost crkvenog nauka, ako se prihvati postojanje neosporne
punine objavljene crkvene dogmatike. Bez prihvata ovog (svetog, nadnaravnog, Bojeg) uporita u
spoznaji svijeta, prostora i vremena, u spoznaji ovjeka, njegovog smisla postojanja i same smislenosti
povijesti, nema ovjeku mogunosti da postigne eljene cjelovitosti spoznaje ili spoznajne cjelovitosti.
Sve to radi, ovjek odvojen od Svevinjeg radi protiv vlastitog dobra bez obzira na svu snagu vlastite
volje ili htijenjem za dostizanje istine i pravde. ovjek zatvoren za Boga sunovrauje se u bezdan
vlastite umiljenosti i to se dogaa na nain da to se vie upire to vie propada u dubinu ponora, a
istovremeno povlai za sobom i ostala ljudska bia. Neto poput ovjeka koji je upao u ivo blato i ne
eli se primiti za ponuenu mu granu nego se tvrdoglavo koprca s nakanom da se sam izvue iz blata,
ali sve to postie je da bre i dublje upada u ivo blato, a jednako tako povlai za sobom i sve one koji
su s njim povezani.
Ako se prihvate prethodne postavke o filozofiji povijesti i njenoj vanosti po ovjeka onda se prihvaa
i to da se filozofija povijesti postavi kao prva unutar svih filozofskih disciplina jer se po njoj dalje sve
mora izvoditi. Filozofija povijesti daje temelje svoj ostaloj filozofiji jer daje objanjenje za smisao svakog ljudskog djelovanja, pa tako i djelovanja u filozofskim promiljanjima. Filozofija povijesti daje u
tom smislu jasne odgovore oko kojih nema nesuglasica te ako se prihvate kao izvedenica jednako tako
jasnih vjerskih istina dolaze sve naknadne interpretacije. Filozofija povijesti se unutar duhovnih znanosti nalazi na vrhu jer sagledava prolost i iz simptoma prolosti moe razumno procijeniti budunost, a
30

Untitled-1.indd 30

10/23/06 8:09:30 AM

Misao

pretpostavka je da je filozof povijesti intelektualno uronjen u autentino iskustvo povijesnih dogaaja

i tendencija. Isto tako je prisutan i preduvjet vjere u Boga, Boju objavu i Crkveno poslanje jer iz toga
se izvodi navedena intelektualnost koja nije isprazna i promaena intelektualnost (post)moderne, intelektualnost modernog ovjeka. Kada je ovjek jednom naoruan ovako postavljenim spoznajama
poslije lako iitava sve one konkretne kulturne, medijske, politike ili ekonomske tendencije koje su
djelatne u svijetu te kroz ovu svojevrsnu rentgensku optiku nedvojbeno uvia prisutnost sotonske
djelatnosti u svijetu, a to ujedno znai i djelatnosti u povijesnim zbivanjima. Kao to Svevinji djeluje u
povijesti, tako i Sotona ima jako izraenu tendenciju djelovanja na povijest. Naravno, djelatnost zla je
potpuno u skladu sa svojom trajno otpalom naravi kojoj nema preobrazbe, a to neki izgubljeni ljudi
uporno pokuavaju dokazati jednom naivnom tezom da Bog na koncu oprata i Sotoni. Na osnovi
ova dva nepomirljiva upliva u povijest i Sv. Augustin izvodi svoju filozofsku predodbu gdje se izgradnja Drave Boje odigrava u procesu borbe dobra i zla. Sukobljavaju se ljudi koji su svojom uvijek
prisutnom slobodom volje odabrali lanstvo u Bojoj ili u avoljoj dravi. Sv. Augustin o tome kae:
Sav ljudski rod, od Adama do svretka svijeta, upravljan je zakonima Providnosti, i javlja se razdijeljen
u dvije ete: u jednoj je gomila bezbonika, a u drugoj narataj naroda Bojeg.
Da bi se uvidjelo kako je odabir Boje ete onaj koji je ovjeku na korist potrebno je spoznati teokratsku ideju povijesti koja pokazuje kako je sva povijest, usprkos svog Sotonskog suprostavljanja, nepobitno usmjerena prema vladavini Boga nad narodima. Nakon kulminacije antikristovskog djelovanja
teokracija je onaj konani ishod u kojem se harmonizira volja ovjeka (ovjeanstva) s voljom Bojom.
Teokratska vladavina Boga poinje Kristovim dolaskom, a nastavlja se razvijati kroz ovjeka u danim
mu silama u vidu Crkve i drave, svaka sa svojim poslanjem i svojim providnosnim smislom. Crkva i
drava su ona neizbjena sredstva koja su ovjeku nuna za ostvarenje teokratskog ideala u vidu vjenosti s vladavinom Boga Krista kao Krista Kralja. Upravo iz ovih razloga u cijeloj ovoj knjizi provlai
se ideja teokracije na nain da se razmatra i izlae vienje drave kao jednog od teokratskih sredstava
danih ovjeku na korist i spasenje. I to nije prisutno samo u apstraktnim teoretiziranjima bez utemeljenja u svijetu i vremenu u kojemu ovjek ivi, nego je na najkonkretniji mogui nain postavljeno
u prostor i vrijeme u kojemu i sam autor prebiva i gdje po svojem ukorijenju ima poslanje djelovati
svojim talentima na slavu Boju. Naravno, radi se o teritoriju Hrvatske i o Hrvatima kao jednom od
naroda Bojih, te se kroz poslanje pojednica i poslanje naroda daje i sukladno poslanje drave koja je u
slubi i pojedinca i naroda istovremeno. Drava tu predstavlja onu ljudsku dimenziju kojom je ovjeku
dana privilegija izdgradnje Kraljevstva Bojeg, i to predstavlja onu svjetovnu dimenziju koja odgovara
ljudskoj materijalnoj naravi i svim sposobnostima koje ovjek ima za djelovanje unutar materijalnog
svijeta. ovjekovoj duhovnoj naravi upravo savreno odgovara Crkva sa svojom nadnaravnom dimenzijom kojom je direktno izrasla iz mistinog Tijela Kristovog. Teokracija predstavlja ono najbolje
iz oba svijeta, ili iz obe dimenzije stvarnosti: svjetovne i duhovne, te se drava kroz svoju podreenost
Crkvi postavlja kao korektor naglaenih ljudskih zastranjenja, a koja dolaze kroz poremeenost odnosa unutar svijeta prouzroenog praroditeljskim padom.
Potrebno je uvidjeti da je Krist iskljuivo Crkvi dao obeanje o opstanku usprkos svih htijenja paklenih sila te je podruje dravnosti ono bojno polje na kojemu je sotonokraciji doputena sva silina djelovanja, ali to istovremeno znai da se kroz stalnu prisutnost Crkvene vertikale ovjeku uvijek prua
mogunost nadvladavanja paklenih sila i na podruju dravnitva. Ono to je za to nadvladavanje zla
unutar dravnitva potrebno je samo prihvatiti Crkveni primat, prihvatiti svetost i majinstvo Crkve,
pa drava koja je utemeljena na takvom odnosu nije u funkciji avolje drave. Taj odnos gdje je Crkva
izvorite drave i dravnitva naziva se teokracijom i zato je teokracija jedini spasonosni oblik koji je
prikladan za dravu ukoliko ista eli opstati do konanog ostvarenja Drave Boje. ak bi se moglo
pretpostaviti da je nuno opstojanje najmanje jedne drave prije nego to se ostvari Boja Drava po
jednom loginom odnosu dravnog kontinuiteta gdje teokratska drava na kraju predaje svoju suverenost u ruke Krista Kralja. Ovo ima odreenog smisla i u potpuno suprotnim tendencijama globalizma
gdje se na razne naine prisiljava drave na odricanje od svoje suverenosti i predaju suvereniteta u
nad-dravne institucije, tako da na koncu Antikrist sebi zagrabi svu suverenost i na osnovu toga proglasi se suverenom svijeta. Ili patrijarhom svijeta, kako je navjeteno u jednoj avolskoj objavi kakva
je knjiga Protokoli Sionskih mudraca, a to nije nita drugo nego jedno imitiranje Kristovog kraljevanja
svijetom i narodima.
31

Untitled-1.indd 31

10/23/06 8:09:30 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

Upravo zato to su toliko nuni i za ovjeka neophodni, i Crkva i drava, svaka na svoj nain i prikladnim metodama, doivljavaju konstantno atakiranje od strane sotonokracije, ali i Providnost se oituje
u toj podjeli na Crkvu i dravu na nain da se izmjenjuje pozicija istih u smislu da nadopunjavaju svoje
slabosti, a koje su prisutne preko slabog ovjeka koji tvori jednako i Crkvu i dravu. Kada je Crkva
jaka ona titi dravu, a kada je drava jaka ona titi Crkvu i taj je valcer bio na djelu sve dok se nije
dogodilo nasilje nad Bojim zapovijedima i samim ovjekom kroz sekularno odvajanje drave od Crkve. Tako danas imamo jednu osamljenu i (svjetovno) oslabljenu Crkvu koja naprosto vapi za jednom
dravom kojom bi kroz utemeljenje svojeg ureenja u kranskoj duhovnosti obnovila teokratski odnos i usmjerila svoju povijest, ali i povijest svega svijeta prema Dravi Bojoj, prema vladavini Krista
Kralja. Jednako kako je danas sam teritorij Crkve u vidu Vatikana prostorno zanemariv po svojoj veliini, tako i za dravu-partnera (u teokratskom odnosu potinjenosti svjetovnog onome duhovnome)
nije ni najmanje presudna teritorijalna dimenzija. Naprotiv, kako sada informatiki virtualitet koristi
antikristovskoj globalizaciji, tako ta ista vrijednost jo vie ide u korist kristolokoj teokraciji jednom
kada se uspostavi makar i na malenom prostoru s malobrojnim podanicima. Ono ime se slui zlo kao
svojim sredstvom za irenje lai, jo se djelotvornije moe koristiti dobro za irenje istine, jer istina je
apsolutno superiornija lai jednako kako je Isus Krist nadmoniji nad Antikristom. U biti to je neto
toliko neusporedivo da kada se ovo jasno izloi svatko razuman izabire pobjedniku stranu, izabire
onoga koji govori: Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali due ne mogu ubiti. Bojte se vie onoga koji
moe i duu i tijelo pogubiti u paklu. (Mt 10, 28).
* * *
Usmjerujui se na povijest dolazimo do povijesnosti kao ljudskog doivljaja koji se oituje onda kada
se dogaaju izmjene povijesnih epoha. Ta uronjenost u vrijeme promjene izmeu razliitih epoha
omoguuje da se usporede njihove razliitosti te po njima donose prikladne prosudbe. Kada nema
doivljavaja izmjene povijesnih epoha onda nema mogunosti za poredbu kojima se neto moe promiljati kao vjerodostojno. To je kao da se pokuava odrediti koliko je neto slano, a nema se iskustvo
okusa najmanje dvije razliite doze slanosti ve jedino postoji iskustvo jedne stalne razine slanoe
tada nije ni mogue znati kakvo je neko drugo stanje. Odnosno, kada se neto nema s ime komparirati tada se ne moe niti evaluirati.
Posebnost ovog postmodernog vremena po pitanju mogunosti doivljaja povijesnosti i osmiljavanju
povijesnosti je u tome to dolazi do druge vrste distrakcije koja onemoguuje percepciju povijesnosti.
Umjesto nepostojenja iskustva izmjene epoha sada se isprijeila komprimiranost epohalnosti do mjere da vie nema dovoljno vremena za puni doivljaj jedne epohe, a ve se namee druga. Jedino to
moe biti vjerodostojan protuargument ovoj tvrdnji je da se sama komprimiranost raznih mini-epoha
i brzina izmjene uzme kao jedna velika epoha sama za sebe. Tonije, to bi sve skupa bilo obuhvaeno
pod okriljem kvantne epohe kojom se i omoguilo ostvarenje informatike revolucije i toliko ubrzanje
povijesti, pa tako i doivljavanja povijesnosti.
Kolika je povijesna akceleracija moe se vidjeti iz toga da nakon epohe industrijalizacije proistekle iz
razvoja na osnovi Newtonovih zakona mehanike, a koja traje cijelo 19. stoljee, najednom, i to prije
okonanja punog razvoja mehanikog razdoblja, dolazi do proboja u podruje kvantne fizike na poetku 20. stoljea. Sva izvjesnost i predvianja koja su se temeljila na perspektivi Newtona i njegovih
zakona mehanike, najednom postaju neadekvatnima. Kvantna fizika preokree cijeli svijet postojane
mehanike i istovremeno pokree paralelnu epohu nuklearnog doba koje svoju kulminaciju doivljava
u Hiroimi. Zbog ovladavanja razornim silama skrivenima unutar atomske jezgre svijet postaje premalenim za ovjeka da se u njemu moe negdje sa sigurnou skloniti. Nakon II. svjetskog rata, kada
se ova strana spoznaja nedostatnosti Zemlje za ovjeka zbiva, ovjek podie pogled prema nebu, upire
prstom u svemir i vidi svoje spasenje izlaskom u vanzemaljske prostore. Spasenje bijegom u svemirska
prostranstva znai poetak epohe putovanja u svemir. Interesantno je da se put ovjeka u svemir izvodi
kroz kontinuitet paralelnog razvoja mehanikih zakona u vidu industrijskog napretka, a kvantna fizika
sa svojim razarajuim posljedicama ovdje slui prvenstveno kao poticatelj na bijeg u meuplanetarnu
utopiju. Sredstva za taj bijeg stvorena su na osnovi starih mehanikih principa i stare industrijske
propulzije. No tek to je rad na utopiji izlaska ovjeanstva izvan Zemljinog opsega pravo i zapoeo,
32

Untitled-1.indd 32

10/23/06 8:09:30 AM

Misao

isti se naglo abortira u trenutku svojeg najveeg trijumfa: dolaskom ovjeka na Mjesec. Kao to dijete
naglo zna odbaciti igraku koju je prije toga pod svaku cijenu htjelo imati, tako i ovjeanstvo okree
pogled natrag prema Zemlji. Dogodilo se ono to utopisti nisu predvidjeli izlaskom u svemir tek je
postalo razvidnim koliko smo mali, slabi i jadni kada smo preputeni sami sebi. Postalo je jasno da
nema drugog mjesta osim Zemlje za ovjeka i da se velike ambicije osvajanja univerzuma putem tjelesnog prebacivanja s jednog mjesta na drugo moraju odbaciti. Moe se rei i da je tek s Mjeseca ovjeku
postalo vidljivim svo blaenstvo u koje smo stavljeni, ali i da se mora ostati na toj Zemlji i da se mora
ivjeti na toj istoj Zemlji sa svim drugim ljudima. Nema bijega u svemirska prostranstva od ljudske
gluposti (ili oholosti, umiljenosti) i od pripadnog ljudskog potinjenja zlu. Sa svim tim problemima
moramo se suoiti na mjestu u koje smo postavljeni i tek sa prevladavanjem vlastitih slabosti moe se
ii prema nebu, ali kako je to nadvladavanje mogue samo po Spasitelju Isusu Kristu, tako i odlazak
u nebesko, tj. odlazak u Kraljevstvo Boje, predstavlja neto potpuno drugaije od ovog nadobudnog
eskapizma svemirskih putovanja. Tako, umjesto u svemir, zbog spoznaje svoje bijede kada se jednom
naao u praznini prostora, cijeli se tijek naglo preusmjerava opet prema Zemlji, ali sada se ide u jednu
drugu krajnost te se kroz opoziciju prema beskonanosti hladnog svemira stvara jedan unutarnji svemir po vlastitom ukusu. Raa se informatika epoha koja svoje ostvarenje zahvaljuje tehnologiji koja
radi na naelima kvantne mehanike jer mikroprocesori bez poznavanja kvantne fizike nisu ostvarivi.
Informatikom se ulazi u prostor umne apstrakcije, u prostor prostranstva ljudskog razuma, te se izgrauje kontrolirani virtualitet. Virtualni svemir ili svemir mikrokozmosa pokazuje se daleko prijemivijim za modernog ovjeka jer u potpunosti podilazi svemu onome to ovjek eli. Ogranienje je jedino
mata virtualnog putnika i umijee ostvarenja izmatanih virtualiteta. Tako ovjek ostaje tjelesno tamo
gdje mu je jedino i mogue, ali se mentalno distancira od stvarnosti koja ga okruuje i bjei u beskraj
vlastite imaginacije koji si je informatikom revolucijom otvorio.
Cijeli ovaj tijek ubrzanih izmjena epohalnih dogaaja koji je ovdje sagledan kroz znanstveno-tehnoloka postignua ima svoje sukladnosti i u ostalim vidovima ljudskih djelatnosti poput umjetnosti ili
politike. Tako se nuklearno doba reflektira u jednako monom, jednako brzom i nadasve razornom
faizmu s nacizmom kao vrhuncu destruktivnosti ljudskog duha. Od svih sekularnih varijacija nacizam koji je izraen u Hitlerovom paramesijanizmu predstavlja neto najdestruktivnije to se moe
koncipirati. I to ne zato to je nacizam antikreativan i dekadentan poput liberalne demokracije ili
nedjelotvoran poput boljevizma, nego upravo stoga to je najblii idealizmu portvovnosti ovjeka
za ovjeka, ali sa ugraenom antikristovskom osnovom u sebi. Nacizam koji je nerazdvojiv od osobe
Adolfa Hitlera pribliava se najboljem idealu u bezbonom oponaanju kranskog rtvovanja i pri
tome istovremeno negira Krista do krajnosti. Koliko je to injenica moe se provjeriti ako se pogleda
kakve je rezultate Hitler ostvario u izuzetno kratkom vremenskom periodu i samo po Providnosti se
nacizam samounitio kroz vlastitu ambicioznost koja nije trpila strpljivost, a strpljivosti nije bilo jer je
poniznost bila do krajnosti prezrena. Ono to je nacizam/Hitlera toliko pogonilo istovremeno ga je i
razorilo, no bez obzira na takav kraj ostaje injenica da je nacizam daleko nadmaio sve ostale sekularne ideologije kada se gleda razina i intenzitet uvjerljivosti kojom je opinjavao zahvaene ljudske mase.
Upravo svojom djelatnom realizacijom koja je razuvjerila i najvee skeptike nacizam skoro u potpunosti zavodi obuhvaeno ljudstvo i potinjava cijeli jedan narod do te mjere da se potpuno predaje u
svrhu ostvarivanja krajnjih ciljeva nacizma. Zato, ako bi se pokualo zamisliti pobjedu nacizma u ratu
i daljnji razvoj prema jasno predoenim planovima vidljivo je da bi rezultat bio sukladan nuklearnom
ratu na globalnoj razini, ili, drugim rijeima, rezultat bi bio totalitarna vladavina smrti nad ivotom.
ovjek bi bio porobljen i zbog nacistike djelotvornosti koja nadilazi svaku ostalu koncepciju sekularizma to stanje porobljenosti bilo bi progresivno bez mogunosti preokreta. Nacizam bi bio tu i bio
bi trajan, tako da Hitlerove najave o tisugodinjem Rajhu nisu bile puka tlapnja, kako povijesni diletanti tumae, nego su bile realnost koja se izgraivala silinom sukladnoj lananoj reakciji u procesu
nuklearne eksplozije. Zato i poraz Hitlera treba gledati kao direktnu Boju intervenciju kojom se ljudskom rodu dalo spasenje kroz patnje komunizma i liberalne demokracije, koje jesu zlo, ali nemaju u
sebi tu silinu koju je imao nacizam, iako imaju daleko veu dozu prepredenosti. To se pogotovo odnosi
na liberalnu demokraciju koja je zbog toga upravo ona politika ideologija koja je sukladna informatikoj epohi (ili mini-epohi) kojom se ulo u podruje virtualne stvarnosti, a to je idealan odraz sutine
demokracije: njena potpuna fabriciranost, neprirodnost njenih osnovnih postavki te iskonstruiranosti
demokracije u sanjarenjima izgubljenih fantasta koji mataju o jednakosti svega i svih kao idealu pra33

Untitled-1.indd 33

10/23/06 8:09:30 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

vinosti. Izmeu epohe nukleranosti/nacizma i demokracije/informatike smjestila se epoha svemira

kojoj je politiki pandan u komunizmu olienome u boljevikoj Rusiji. Nije sluajnost da je iskorak
u svemir ostvaren kroz djelatnost SSSR-a jer marksistiki materijalizam nema boljeg metafiziko-simbolikog izraaja od prebacivanja ljudskog tijela u svemirski vakuum. Jednako tako i kapitalistiko
dovrenje svemirskog izleta kroz sputanje ovjeka na Mjesec ima svoju proroku simboliku kojom se
vidi okonanje boljevikog eksperimenta i preuzimanje dominacije samo jednog oblika ideolokog
zavoenja. Onaj tko je postigao vrhunac ujedno je onaj koji sve moe okonati i prebaciti teite na
novi kolosjek, tj. na demokratsku virtualnost poduprtu informatikom revolucijom.
U daljnjim procesima silnih lutanja kroz novootkrivene prostore informatikih hiperlinkova jedna
je ekspedicija na valu dostignutih informatikih mogunosti dola do terena na kojemu je ostvariv
neposredni utjecaj na samu bit realiteta ljudske tjelesnosti: otvorena je stranica biotehnologije ili genetikog ininjeringa. Lutajui vlastitom nutrinom na mikrorazini pohvatali su se neki mehanizmi
kojima se mogu ostvarivati promjene u samoj osnovi na kojoj smo sazdani. To je ujedno i jedan sirenski zov otpalom ovjeku da ipak uini transformaciju svoje materijalne zadanosti, pa kada ne moe
tijelo proiriti po svemiru, onda moe to isto tijelo promijeniti u neto drugo, neto to sam vidi boljim
jer je neispunjen trenutnom tjelesnom zadanou. Misli se da kroz izmjenu svojih tjelesnih atributa
moe ispuniti bezdan duhovne neispunjenosti, bezdan koji se pokuava ispuniti konzumerizmom,
a nadasve konzumerizmom istih uitaka, jednim multipliciranim hedonizmom (multicipliranim u
smislu multimedijalnosti koja je omoguena informatikim tehnolokim razvojem). ovjek je takoer
zaveden i navodnom mogunou samousavravanja po logici da kada ve postoji sposobnost samoizmjene nema razloga zato to ne i uraditi. Krivo se pretpostavlja da je sigurno prisutna mogunost
da samoizmjena bude izvedena na dobro ljudi pa se tako i matematiki minimalne anse uzimaju
kao dobre osnove za mogunost kreiranja savrenstva po ljudskoj mjeri. Kao da se eli dokazati da
je mogue osloboditi se posljedica praroditeljskog pada kroz vlastito djelovanje i vlastito poboljanje
kvara u aparaturi, kao da je rije o bezdunom stroju, a ne o ovjeku kojemu je Stvoritelj udahnuo
duu u glineno tijelo. Zato upravo ova epoha (ili mini-epoha) biotehnologije predstavlja onu buduu
kataklizmiku nunost po kojoj e biti ostvareno ono toliko potrebno distanciranje od cijele ove akceleracijske zarobljenosti/opinjenosti ovjeka (post)moderne. To ujedno predstavlja trenutak kada
se otvara realna mogunost da se odigra posljednji in u povijesnoj drami ovjeanstva, ali to je zbog
same naravi tvari nemogue s pouzdanjem predvidjeti jer nije ovjeku dano da zna kada, nego samo
da zna da e se sigurno desiti najavljeni eshatoloki rasplet.
Bilo kako bilo, ostaje stanje brzinskih izmjena koje su tu i koje e trajati sve dok se primjenjuje informatika tehnologija. Po ovome, po ovoj podlonosti informatici, moe se ustvrditi da je doivljaj
povijesnosti koji trai oiglednu razdvojenost izmeu dviju epoha mogu jedino nakon jednog kataklizmikog procesa kojim bi se svijet najednom tehnoloki toliko unazadio da se u njemu ne bi primjenjivala informatika dostignua. Time bi se ostvarilo potrebno usporenje povijesnog zamanjaka,
a to bi predstavljalo onu istinski novu epohu, s potrebnim razdvajanjem i svime to iz toga slijedi za
spoznaju povijesnosti. Dok se to ne ostvari i dok se ostaje u ovome stanju ekstremne povijesne akceleracije nema mogunosti za prikladni doivljaj povijesnosti i osmiljavanje povijesnosti. Izmjena se
odigrava u prekratkim intervalima da bi se mogla prikladno percipirati. ak je upitno da li se radi o
jednoj cjelini u punom smislu rijei. Sve se ovo akceleracijsko povijesno gibanje moe svesti pod jednu
epohu epohu duhovne inverzije izazvane potpunom odsutnou duhovnosti. To je onaj konani
produkt zapoet prosvjetiteljskim idejama, a izgraen do krajnosti u ideji marksistikog materijalizma
koji negira ikakvu duhovnost unutar povijesti. Jedino ekonomski oblici postaju realni, a religioznost,
kultura, umjetnost, ivot samo su navodni odraz, samo su refleks ekonomsko-materijalnih odnosa
nikako ih se ne eli priznati pravom stvarnou. tovie, ne eli ih se prihvatiti onom odsudnom
stvarnosti, onom stvarnosti koja determinira materijalnost, pa tako i ekonomiju.
* * *
ovjek je potinjen neprestanom smjenjivanju vremena i na taj nain ovladan je vremenom. Vrijeme
je ovjeka sebi potinilo i vrijeme je ovjeku donositelj smrtnosti jer smrt kao gubitak ivota je ono
to ovjeka pobjeuje. ovjek kao da nemono pluta na vremenskom tijeku koji ima svoje izvorite i
34

Untitled-1.indd 34

10/23/06 8:09:31 AM

Misao

svoj kraj, svoj poetak i zavretak. Tako i ljudska egzistencija na Zemlji unutar cjelokupnosti vremena
ima svoj maleni dio koji takoer ima svoj poetak i kraj. Ono to je nuno da bi se moglo ui u spoznaju povijesnosti je spoznati i/ili priznati jednu nadstvarnost kojom je prolo organski povezano s
buduim, i sve skupa predstavlja jednu ili veliku sadanjost, ili vjenu stvarnost, svejedno kako se to
nazvalo.
Sve to ovjek moe je da se koristi svojom sposobnou pamenja i da u svojem razumu obrauje sve
ove neuhvatljive dijelove vremena koji mu poput pijeska klize kroz prste. Na osnovu svojeg pamenja
ovjek dalje izgrauje prikladnu sliku o sebi, svijetu u koji je postavljen, o sveobuhvatnoj stvarnosti,
o istini kao stvarnosti i stvarnosti kao istini. Prema tome, ono to ovjek zna je odreeno njegovim
pamenjem niza proivljenih trenutaka sadanjosti pa mislei da ivi sadanjost ovjek u stvari samo
proivljava pamenje o svojoj prolosti. Pamenje je osnovni oblik opaanja stvarnosti prolosti u naem vremenu. Tako i u iscjepkanom vremenu prolost ivi samo u pamenju i kroz pamenje. Koliko
je pamenje vano vidi se i iz toga to je gubitak pamenja ona glavna ili ona osnovna oznaka ludila
bez pamenja ovjek postaje bezuminkom. Prema tome, ukoliko nas se eli kao ljude dovesti u stanje
ludila dovoljno je ponititi pamenje i time nas separirati od nae prolosti kojom sebe spoznajemo.
Ista se stvar odnosi na narod i naciju kao ljudsku zajednicu te ukoliko se neki narod eli izluditi napada se njegova sposobnost pamenja i narod se time baca u stanje kolektivnog bezumlja. Zato je od
pitanja opstanka na ispravan nain spoznati povijest tako da smo svojim sjeanjem to blie istini i kao
jedinka i kao kolektiv: obitelj, narod, nacija, ovjeanstvo. Tu sada dolazimo do odnosa prema dravi
kao jedinom kolektivnom tijelu koje ima svoju osmiljenu organiziranost zbog opeg dobra na svim
razinama. Samim time dravnitvo koje se eli smatrati i najmanje vjerodostojnim mora biti utemeljeno na pamenju koje je u to veem zahvatu istine, a svakome tko je imalo kranin znano je da to
moe dosegnuti jedino po Gospodinu Isusu Kristu.
Povijest, kao najvea duhovna realnost, ipak nije data nam empirija, puki materijalni proizvod sa svojim nus-proizvodima. Povijest se spoznaje preko povijesnog pamenja koje je duhovna aktivnost par
exellance. Po tome se moe uoiti odnos izmeu spoznaje due povijesti i due ovjekove na nain da
se kroz vlastitu duu spoznaje povijest, a kroz povijesnu duu spoznaje vlastitost. Stoga nije mogue
ostati izdvojen od duhovnosti po bilo kojoj osnovi ukoliko se eli spoznati istina u to veem obimu.
Konkretno ova spoznaja govori kako nije mogue prouavati povijest samo kroz apstraktnu uporabu
povijesnih dokumenat jer ta metoda nikada nee dati mogunost spoznaje onog uistinu povijesnog.
Posljedica je u tome to zbog opisanog akceleracijskog efekta nema prisutne spoznaje povijesnosti
unutar ovjeanstva, dok oni malobrojni pojedinci koji imaju sposobnost ili umijee brzog spoznavanja povijesnosti ili spoznaje brze povijesnosti ostaju potpuno neshvaenima od strane veine.
Veina ne uvia toliko oite istine koje povijest pokazuje iz jednostavnog razloga to nije u mogunosti probiti iluziju koja se brzinom stvara. Poput maioniara koji se vjeto koristi tromou ljudskog
oka da bi izveo svoje trikove, i oni koji su povijesni maioniari koriste tromosti masa da izvode svoje
povijesne trikove. Brzina koja je prisutna ide u prilog samo onima kojima ide u prilog i dobivena
tehnoloka brzina unutar prisutnih ekonomskih odnosa, a u dananjem svijetu to znai iskljuivo u
prilog imaocima kapitalnog monopola. Sada se ovdje spojilo sve potrebno za ovladavanje povijesti i
izuzimanje mogunosti za razotkrivanjem prave istine: brzina koja stalno raste, ekonomsko-materijalna osnova kroz koju se gleda na povijest i interakcija jednog sa drugim kojim jedno podupire ono
drugo u obostranu korist. Konkretno to izgleda otprilike ovako: povijest se ubrzava, a ovjek koji
gleda na svijet samo kroz prizmu ekonomskog materijalizma ostaje trajno depriviran od uzdignua u
iri horizont spoznaje te dodatno biva porobljen u svijetu kojim na svim frontovima operira kapital
kao onaj odluni upravitelj povijesnih procesa. Kapital kao apstraktni ili imaginarni izraz materijalne
dominacije nad ovjekom postao je onim koji ovjeka potinjuje i uzdie inverznu duhovnost kapitala
na piedestal sveg ovjeanstva.
Kranstvo unutar sebe ima element konanosti povijesti i po tome se ujedno odreuje i sutinski
smisao povijesti, odnosno smisao sadanjosti u kojoj se doivljava povijest. Takvim stavom kranskog
spoznanja povijesti pogled krana je okrenut prema budunosti u smislu izvjesnosti pa se po toj istoj
izvjesnosti prikladno tumai prolost, ali i sadanjost sa svim voljnim djelovanjem koje se u sadanjosti izvodi. Iz ovoga je takoer vidljiva potpuna deplasiranost stalnih optubi kroz frazu o nazadnom
35

Untitled-1.indd 35

10/23/06 8:09:31 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

ivljenju u prolosti, a koju izriu oni koji nemaju nikakve izvjesnosti u svojemu ivotu, oni iji ivot
njima samima nema nikakvog uzvienog smisla nego se sami nasilniki postavljaju kao oni koji po
svojoj volji proiciraju puke fantazije o budunosti i po toj fantaziji sude sve ostale. Upravo onako kako
je zapisano: Jer doi e vrijeme kad ljudi nee podnositi zdrava nauka nego e sebi po vlastitim poudama nagomilavati uitelje kako im godi uima; od istine e uho odvraati, a bajkama se priklanjati.
(2Tim 4, 3). Svi koji su distancirani od kranstva i koji stoga u svojim analizama povijesti ne uzimaju
objavljenu konanost nego proizvoljno izmiljaju ono to im odgovara su mahom nametatelji vlastitih
svjetonazora pod krinkom objektivnosti, a sebe redovito definiraju kao one okrenute budunosti,
istovremeno prokazujui one koji kranski raziljaju kao oponente toj njihovoj utopijskoj budunosti.
Isto tako i optuivanje kranskih mislitelja za nepotrebno ulaenje u povijesne analize ima svoj smisao u tome to svjesno ili nesvjesno znaju da povijest nije naklonjena njihovim zabludama i da se vrlo
lako sve njihove fantazije i ludorije mogu opovrgnuti povijesnim spoznajama i dokazima prisutnima u
povijesti, te je daleko lake odrati demagoku konstrukciju ako se unaprijed osudi svako umno ulaenje u povijest. Oni koji odbacie vjeru u Boga ovime jednako tako, samo na jedan drugaiji nain, odbacuju povijest koja je Boja kao to je i sav stvoreni svijet. Istovremeno svakome kome mogu nameu
tu svoju budunost, okrenutost svijetloj budunosti, odbacivanje ivljenja u prolosti (to god ova
besmislena fraza znaila), ali to onda znai i nametanje njihove bezbone povijesti, njihove bezbone
filozofije povijesti te svega onoga to se iz takvih postavki naknadno stvara, a stvara se bezboni svijet. Stvara se opozicija Dravi Bojoj u vidu avolje drave. Ovaj iskljuivi kult eljene budunosti i
odvratnost prema prolosti tipian je za razne teorije progresa i pripadajue teoretiare progresa te on
potinjava ivot onom naelu koje unitava cjelovitost stvarnosti u jedinstvenom vremenu i prostoru.
Zato za pravu (ili zdravu) povijesnu svijest nema nieg vanijeg od uspostavljanja primjerenog odnosa
prema prolosti i budunosti.
Na povijest se treba gledati i na nain da se vidi da ona postoji zbog postojanja slobode. Bez slobode ne
bi bilo povijesti. Da nema slobode ne bi bilo mogunosti jedenja sa stabla spoznaje dobra i zla i ljudi bi
ostali u stanju vjenosti unutar rajskog vrta. Ali, to onda ne bi bilo slobodno stanje, onakvo kakvo Bog
Stvoritelj jedino moe dati ovjeku kao onome stvorenome po Njegovoj slici i to bi predstavljalo jednu
veliku boansku samoobmanu i samounitenje, a to Bogu nije svojstveno. To to je postojala sloboda
dokazano je kroz realiziranu mogunost ubiranja ploda sa stabla, ali uz slobodu nerazdruivo ide i
odgovornost, pa je tako ovjek po pravdi Bojoj snosio primjerenu odgovornost za svoje postupanje.
Tako je kroz postojanje slobode slobode zla da se bude konkretniji omoguena i povijest, jer bi
bez te slobode zla povijest bila ukinuta, ak se ne bi nikada ni realizirala. Imali bi odmah, sada i ovdje,
Boje kraljevstvo i ne bi se dogaala cijela ova povijesna drama ovjeanstva koja se sada zbiva. Ne bi
bilo ove eshatoloki odreene drame, ve bi vjenost bila trajna, ali onda bi to znailo ukinue slobode,
a ukinue slobode nije spojivo s ljubavi pa tako ni sa Bogom Stvoriteljem. Praroditeljski pad, gledan
pod ovakvim rasvijetljenjem, dogaa se u vjenosti i on u biti uzrokuje povijest koju mi kao ljudi ivimo. Taj pad producira karakter naeg vremena koji je povezan s cijepanjem jedinstvenog i cjelovitog
vremena na prolost, sadanjost i budunost.
Stvaranje svijeta od strane Boga-Oca posljedica je odnosa izmeu Boga-Oca i Boga-Sina. Unutarnji
dinamizam Trojednog Boga koji za ovjeka predstavlja nedokuiv misterij u jednom se obliku manifestira kroz ono to ovjek percipira kao povijest. Zato se samo kroz jedan dubinski pristup filozofiji
povijesti moe otkriti neto od tog misterija. Berajev o tome odnosu prekrasno govori kada kae: Ta
unutarnja tragedija ljubavi Boje prema svom Drugom i oekivanje uzvratne ljubavi i je ona skrivena
tajna Boanskog ivota, tajna s kojom je povezano stvaranje svijeta i stvaranje ovjeka. Jer stvaranje svijeta i ovjeka i nije bilo nita drugo nego takvo unutarnje kretanje, takva unutarnja, puna dramatizma
povijest u ivotu Boanstva, povijest Boanske ljubavi izmeu Boga i njegovog Drugog. U trojednom
shvaanju Boga drugo lice Boanske Trojice, lice Sina Bojeg, shvaeno kao bezgranina ljubav, i je ona
sr kako Boanske tako i svjetske tragedije i sudbine: povijesne sudbine Boanskog ivota i povijesne sudbine svjetskog ivota, ovjekovog ivota. Takvo shvaanje dubine Boanskog, duhovnog ivota, bez kojeg
nije mogue pojmiti nastajanje povijesti i prave svjetske i ovjekove sudbine, vezano je s tim to se dubina
duhovnog ivota shvaa dinamiki, kao stvaralako kretanje i kao tragina sudbina. (N. Berajev: Smisao povijesti).

36

Untitled-1.indd 36

10/23/06 8:09:31 AM

Misao

Od Berajeva dolazi i spoznaja o tome da se povijest uvidi kao stalnu borbu vjenog s vremenskim.
Vjenost ne se treba afirmirati na nain da se izvana poniti vremensko nego na nain da se u samoj
areni vremena afirmira vjenost, da se unutar vremenskog ostvari pobjeda vjenosti. Borba vjenog s
vremenskim predstavlja istovremeno i borbu ivota i smrti unutar cijelog povijesnog procesa. Takoer, kada se dogodi raskid izmeu vremenitog i vjenog predstavlja najveu zabludu svijesti, te postaje
preprekom u raanju pravovaljane filozofije povijesti.
Ukoliko elimo kao ljudi spoznati sebe, doslovce vidjeti sebe, moramo se moi izvan sebe dislocirati,
a to se ostvaruje onda kada prihvatimo Stvoritelja koji stoji iznad nas. Inae, ako ne priznamo da ima
nekoga iznad nas samih, nema mogunosti za objektivnom spoznajom vlastitosti i otkrivanja smisla
vkastitog postojanja onda nita nema smisla i sve se svodi na jedan veliki oaj ovjekov. Moda je
najprimjernije takvo stanje oaja ustanoviti gledajui Munkov Krik kojim se neizrecivim jezikom
svjetla govori o ovjeanstvu koje se odvojilo od Boga i palo u oaj, a sve to moe je u samoi beskraja
kriknuti bez da se krik uje. To je krik u vakuumu beznaa i krik je jo vie pojaan upravo spoznajom
da se ne uje i da nema nikoga tko bi ga sasluao i pomogao. Naime, to sve proizlazi iz toga to ako
iznad ovjeka nema niega, ako ovjek ne zna da postoje neka druga naela osim onih koje sam sagledava svojim slabim i uvijek nedovoljno pronicljivim gledanjem, gledanjem trajno pomuenim praroditeljskom ostavtinom, onda ovjek prestaje znati i za samog sebe. Posljedica ovjekovog odvajanja
od najvieg naela je u tome da se ovjek preputa onim najniim, doslovce podzemnim naelima,
naelima iz paklenih dubina koje samo vrebaju ovakvo ljudsko stanje da bi nastupili u ovjekovom
(samo)unitenju. Ovome imamo prilike svjedoiti u vlastitom ivotu gdje je kroz sekularno odvajanje
od nebeskih principa dolo do dominacije svega onoga to je bezbono i to ljude unitava i dovodi
ovjeanstvo u stanje kolektivnog oajanja.
Iako na prvi pogled to izgleda paradoksalno, istina je ta da ovjek sebe nalazi, spoznaje i uzdie samo
onda kada se potinjava onome najviem, onome to je nebesko. I suprotno, ovjek se gubi i propada
onda kada od nebesa distancira, kada okree lea Bogu, te odrie nadljudski sadraj i smisao u sebi
samome pa sukladno tome u sebi ne nalazi nita osim svojeg ogranienog i zatvorenog svijeta. Odrei
se sebe i prihvatiti ono izvan sebe, ono najvee izvan sebe, oslobaa i spaava ovjeka, a upravo ovu
istinu imamo izreenu u Isusovim rijeima: Hoe li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka
uzme svoj kri i neka ide za mnom. (Mt 16, 24). U ovim evaneoskim uputama sadrana je sva punina
istine u najjasnijoj i najkraoj formi koju svaki ovjek bez obzira na obrazovanje moe razumijeti, ali
nije problem u razumijevanju, nego je problem u prihvaanju odricanja, a pogotovo je to problem u
ovom vremenu potroakog ludila, razvijenog konzumerizma koji kroz mo novca toliko porobljava
ovjeka da ovome izgleda nemoguim najednom odrei se tog silnog blaga, kao i suprostaviti se toj
silnoj moi koju novac u kapitalizmu i liberalnoj demokraciji sada definitivno ima. Mo je to stavljena u navodnike, ali istovremeno i realna, jer poiva na tome da je obmanuti, preplaeni i slabani
ovjek-bezbonik prihvaa i ne vidi onu veu, onu pravu, onu istinsku mo Gospodnju.

ovjek u povijesti, prostoru i vremenu

Tijelo i duu je Bog Stvoritelj ujedinio u jednu jedinstvenu prirodu ljudske osobe. Niti se tijelo moe
odrati na ivotu bez due, niti dua moe bez tijela na naravan nain u svijetu oitovati svoje duevne
moi, poglavito razum i volju. Dok ljudska tjelesnost, zbog vlastitog porijekla, iz svih supstancija materije, ima mogunost postojanja samo u trodimenzionalnom i vremenski obuhvaenom svijetu, to s
duom ovjejom nije sluaj. Dua ima svoje opravdanje postojanja i u izvansjetilnom svijetu. Ona je,
dodue, sve dok traje njezina povezanost s tijelom, u svojoj djelatnosti takoer ograniena na sjetilni
svijet, ali im se ova povezanost prekine, dua naputa svijet sjetilnosti i nalazi se u izvansjetilnom
svijetu koji je relativno osloboen od prostora i vremena, svijet u kojem nailazimo prisutne ili anele
ili demone. Ova sposobnost se iznimno moe odjelotvoriti i za vrijeme zemaljskoga ivota, u sluaju
kada se dua putem odreenih prirodnih ili umjetnih djelovanja (u mistici, snu ili transu) uzdie iznad
navezanosti na sjetila i tako nae otvoren put u izvansjetilni svijet.
Sav znani ivi svijet u kojemu ovjek ivi napravljen je tako da na odreeni nain prima, obrauje i
pohranjuje doivljene trenutke u vremenskom toku. Kada bi bilo koja vrsta ili sama jednika izgubila tu
37

Untitled-1.indd 37

10/23/06 8:09:31 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

priroenu sposobnost ne bi bila vie kadra opstati. Na taj bi nain ostala izgubljena u vremenu gubei
mogunost percipiranja vremena i ivljenja u vremenskoj determiniranosti. Nestala bi sposobnost
reagiranja na prole dogaaje zato jer je svaki trenutak vremena jedinstven, te se prekidom ili iskrivljivanjem dotoka podatak pomou kojih gradimo sliku vremena gubi doticaj s materijalnim svijetom u
kojemu ivimo, gubi se doticaj s realnou zbivanja, gubi se doticaj s istinom. Moe se stoga ustvrditi
da je doivljaj prostora uvjetovan spoznajom vremena i time se istodobno ovjeku otkriva temeljna
tajna prostorno-vremenskog kontinuuma.
Svi ivotni oblici prolost pohranjuju u svojemu genetskom materijalu koji je jedan oblik goleme arhive sakupljane kroz prolost. Prema spoznajama dobivenim istraivanjem genetskih zapisa ispada da
darvinistiko naelo o preivljavanju najjaih treba barem redefinirati kao preivljavanje onih koji su
najuspjeniji u primanju i obradi podataka te pohranjivanju istih u genetsku strukturu. Barem redefinirati stoga jer je cijela ideja darvinizma netona budui poiva na premisi samostvaranja ivota, te
odbacivanja Bojeg stvaranja svijeta i davanja svega ivota svijetu. Darvinizam se tome opire svojim
ateistikim principom nepriznavanja postojanja Boga, ali u tom ateistikom kontekstu mora prihvatiti
ovaj novi moment kojim ipak pokazuje svu svoju nepostojanost. Tonije, kada se uvidi da se predodba o opstanku najsposobnijih mora zamjeniti predodbom o opstankom najbolje informiranog
izlazi se iz uskog svijeta materijalistike sile u svijet nadmaterijalnog karaktera kakav je to informacija.
Ulazi se u svu navedenu problematiku vremena, povijesti, povijesnosti, prolosti, sadanjosti i budunosti, filozofije povijesti, a kada se tu pone eprkati u smislu traganja za istinom onda je spoznaja o
postojanju Boga neto neizbjeno. Naravno, ukoliko se ne odvrne pogled od te istine jer ona (istina)
stvara posljedice u smislu odgovornosti prema istini i postupanja prema spoznatoj istini. Prihvat odgovornosti i pripadajuih obaveza ovjeku koji do tada bio u opoziciji prema istini predstavlja jednu
tegobu koja ga moe odvratiti od ivljenja po toj istini. Tako bistrina spoznaje, a ne gruba sila, postaje
osnovom evolucijskog napretka. Tko je blii stvarnoj, istinskoj spoznaji, a ne krivoj, lanoj, taj je blii
opstanku, blii je spasenju i na ovome, ali, to je vanije, i na drugome svijetu. Na svijetu koji je izvan
zahvata vremena i postoji ispunjen u punini vjenosti.
I ovjek u sebi sadri genetski zapis u kojemu je zapisan jedan dio naeg kolektivnog iskustva sakupljanog generacijama predaka prije nas. Pomou tog genetskog zapisa razvija se i opstaje ljudsko tijelo
kao bioloki organizam zasnovan na istim temeljnim principima kao i svi ostali organizmi. Ono to
ovjeka ovdje razlikuje od ostatka ivih bia je od Boga mu dana dua. Jer kao samostalna materija
ovjek je nita. Samo Boji duh uliven u ovjeka ini ga neim nadasve iznimnim. Dua je ta koja nas
ini superiornim vladarima ovoga svijeta, vladarima u Boje ime i po Bojoj ovlasti. To vladalatvo
je potvreno u Biblijskom opisu stvaranja: I ree Bog: Nainimo ovjeka na svoju sliku, sebi slina, da
bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci - svoj zemlji - i svim gmizavcima to puze po
zemlji! (Post 1, 26).
Kada se ve spominjalo darvinizam i otkrie postojanja odreene razine evolucijskog razvitka kod
vrsta namjerno se krivo zakljuuje i potom tako nauava da je time ostvaren uvid u tajnu ivota i da su
sve nepoznanice ovjeku dokuive. Naprotiv, istina je da je dobiven samo jedan malen uvid u nain na
koji je Bog stvorio svijet i oivio ga svojom voljom. To to je jedna vrsta moda i nastala mijenjanjem
u vremenu i prostoru ne dokazuje nita do li nepostojanost materijalnog svijeta i materijalnih tijela
u takvome svijetu. Samo ljudska oholost moe tvrditi da zbog nekakve ograniene spoznaje sada sa
sigurnou znamo tajnu ivota i samoga Bojeg djelovanja. Ako to znamo, onda nam Bog nije niti
potreban, a to je i ona temeljna nakana cijelog svjetonazora evolucionizma. Bog tu postaje potpuno suvinim, a ovjek je uistinu samodostatan ukoliko je tono ono to se propovijeda od strane bezbonih
ideologa svih vrsta i oblika. Naravno da svi bezboni i protuboji zagovornici oduevljeno prihvaaju i
promoviraju takva stanovita poput ovih darvinistikih naklapanja te ih svojim pozicijama svjetovnih
monika sustavno nameu ljudskim masama. Kao i u mnogim drugim primjerima, stvarna istina nije
ovdje bitna, bitan je krajnji diaboliki cilj zavoenja to veeg broja ljudi. Zato se sve toliko oigledne
rupe i anomalije prisutne u darvinizmu i svim darvinistiko-evolucionistikim izvedenicama svjesno
previaju, preuuju se, uklanjaju se u stranu, a ono to pogoduje tim ciljevima natee se i rastee
preko svih granica. Dovoljno je imati ovozemaljsku mo i vlast nad ljudima i sve im se moe efikasno
servirati i biti e konzumirano od strane ljudi jednako kako i svinje pojedu ponueni im napoj.
38

Untitled-1.indd 38

10/23/06 8:09:32 AM

Misao

Isto vai i za danas toliko aktualne znanstvene spoznaje iz genetike. Nepobitno je da se radi o znaajnom napretku u dosadanjim znanstvenim spoznajama o fundamentalnom ustroju ivih bia, poglavito ovjeka. Napretku koji stavlja ovjeku mogunost ulaska u podruje koje mu je do sada bilo
zatvoreno. Zbog toga to se radi o ulasku u novo podruje spoznaje i nade koje se polau u genetiku
poprimaju groteskne razmjere, a kojima se ista predstavlja kao ona ljudska spoznaja koja treba konano dovriti ovladavanje svim ivotnim misterijima. Stvara se cijeli jedan sustav vjere koji se uzdaje u
mogunost nadvladavanja smrti i bolesti, otklanjanje nesavrenosti i redizajniranje samog ovjeka kao
i cijelog svijeta. Istovremeno, nigdje se govori po kojim se kriterijima redizajn ima provoditi? Koja je ta
etalonska osnovica po kojoj je mogue mjeriti dobro od loeg (re)dizajna? Ne eli se uvidjeti banalna
istina da je nova spoznaja o genetici samo zakoraknula u novi krug beskonanog mikrokozmosa i da
je ovjeku i dalje apsolutna nepoznanica to lei u dubini. Ova spoznaja ima svoj tijek koji poinje
samim spoznavanjem svojih tijela u naih praroditelja neposredno nakon jedenja ploda sa stabla u
sreditu vrta: Tada se obadvoma otvore oi i upoznaju da su goli. (Post 3, 7). Nakon te iskonske spoznaje
svojih tijela, svoje gole vanjtine, dolazi dugi proces uvida u tonu anatomiju, funkcije organa, otkria
stanica, upoznavanja stanine strukture, RNK, DNK, gena i genoma. Niz se sa sigurnou i dalje nastavlja i teoretski se moe ii sve do molekula i atoma, ali problem je u barijeri subatomske stvarnosti
koja samo svojom neuhvatljivosti izraenom valno-estinom dvojnou pokazuje sav ponor ljudskog
neznanja.
Samo materijalno gledajui, ovjek je jedan veliki skup atoma, tj. atomskih estica, i praznine prostora.
Kako neki atomi i prostor stvaraju ivot, a neki drugi atomi i prostor nemaju ivot, te kako razum, volja, osjeaji ljubavi ili mrnje i openito bilo kakvi podaci obitavaju izmeu atoma i prostora, danas je
jednako nedokuivo kao i prije. ak kada bi se uspjelo ui unutar dijelova od kojih je atom sastavljen
i uvidjeti sastav i strukturu elektrona, protona i neutrona, ne bi se nita izmjenilo jer bi isti problemi i
nepoznanice samo bili preneseni unutar tih novospoznatih struktura. Ono to se trai nalazi se izvan
dimenzija prostora i vremena u kojoj egzistiramo, nalazi se u izvansjetilnom svijetu koji nam je dostupan jedinim instrumentom koji imamo za djelovanje u tom svijetu duom.
Kako se fundamentalne istine ne mogu spoznati iskljuivo na racionalistiki znanstveno-materijalni
nain, nego u svojoj punini jedino na nivou izvanosjetilnosti, odnosno na razini due, tj. duhovnosti,
tako jedino i iz svijeta izvansjetilnosti moemo dobiti istinite ivotne odgovore. Tonije, mi to sve i
dobivamo putem Boje objave u Svetom pismu i djelovanjem Duha Svetoga kroz istinu crkvenog nauka. Postizanje punine spoznaje svakako pretpostavlja sjedinjavanje teoretskog i praktinog razuma,
te uz to dalje slijedi puna spoznaja zadobivena putem sveukupnih duhovnih snaga, a ne samo putem
razuma. Filozofija i teologija nisu odvojive u pravom smislu svoje naravi jer i jedna i druga, ukoliko su
pravovaljane, moraju producirati podudarno naukovanje. Puna filozofska spoznaja pretpostavlja spoznanje itavim duhom, spoznanje u kojem se razum spaja s voljom i osjeajima. U toj spoznaji nema
mjesta racionalistikoj podvojenosti i zato je kritiki stav naspram racionalizma nuan u svakom pristupu prema spozaji ovjeka, njegove povijesti kao i cjelokupnoga prostora i vremena.
Istovremeno, uza sve svoje upiranje koje je istodobno po svemu ispravno u odnosu na Objavu, ovjek jednostavno mora prihvatiti da ne moe protumaiti Boga zbog svoje ljudske ogranienosti. Ne
moe stvoreno dokuiti svojeg stvoritelja i ta logina relacija je intuitivno jasna i najneobrazovanijem
ovjeku, ali je uporno odbija prihvatiti veina visokoumnika kao i oholi suvremeni knjigoznanci koji
uporno svojim vlastitim zaslugama ele biti kao Bog. Ide se i u drugu krajnost, i zato to je Bog toliko
nedohvatljiv ovjekovoj spoznaji, zato to Bog ovjeku ostaje trajno skriven, ima onih koji zakljuuju i
po svijetu propovijedaju da Boga nema.
* * *
Slijedom svega navedenoga, ako jedna vrsta eli nadvladati drugom, dovoljno je da izmjeni povijesno
sjeanje i uspjeh im je osiguran. Zato svaka zajednica koja ima svoju povijest i odrava svoje povijesno
pamenje mora izuzetno paziti na to da ga odri nepomuenim od bilo kakvog definiranja povijesti sa
strane jer u ovome iskvarenome svijetu previe ima onih sila koje samo vrebaju da zatru sve i svakoga
tko nije postao dio njih. Zgodnije bi bilo rei da neka druga zajednica ili skupina ljudi koja tei irenju
39

Untitled-1.indd 39

10/23/06 8:09:32 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

moi do apsoluta, ako to eli postii mora sve ostale ljude i sve ljudske zajednice na koje nailazi uklopiti unutar svoje povijesne konstrukcije napravljene tako da slui njihovim pozemljarskim htijenjima.
Povijest je prepuna primjera manje ili vie uspjenih pokuaja raznih monika u pokoravanju svijeta.
Tu se ubrajaju i oni sluajevi kada se za sav svijet smatrala samo najblia neposredna okolina. Za one
koji su htjeli zadobiti apsolutnu mo nad ljudima to je bio sav svijet koji su poznavali i to sve za to su
znali ujedno su htjeli za sebe zadobiti.
Tako nastaju velika podruja vladanja ljudima, ista propadaju i umjesto njih uvijek dolaze neka nova,
bilo da su stvorena u procesu raspada, ili su se od sporednog promatraa sa strane postavili na vodee
mjesto iskoristivi pogodni trenutak za vlastito uzdizanje u moi. Potom i ta nova sila propada, to
samo pokazuje da se na pozornici povijesti samo likovi mijenjaju, ali glavna uloga ostaje sutinski
istom. To bi bila jedna pouka, ali postoji jedna druga, vanija pouka koja se moe izvesti iz tako sagledane povijesti, a to je da se nikome nije uspjelo zadrati na toj pozornici povijesti na nain kojim
su djelovali. Greka koju su silnici stalno ponavljali je to se nisu spoznali prioriteti kod pokoravanja
ljudi. Greka je bila u tome da se ide najprije prokoriti ljude grubom silom, a potom nad pokorenim
svijetom pokuati nametnuti takvu interpretaciju povijesti, nametnuti takvo sjeanje, koje bi ih trebalo
odrati u stanju trajne pokornosti. To je funkcioniralo do odreene razine, ovisno o tome koliko su
silnici bili umjeni u svojoj izvedbi promjene sjeanja i nametanja sjeanja, ali je takva metoda prije ili
kasnije dovodila do unutarnjeg prenapregnua koje je samo ekalo prvu priliku, da se samo poklope
razni unutanji i/ili vanjski faktori, i raspad je bio tu. Cijela konstrukcija koja je velikom silom uzdignuta, na koncu se istom silom u tuem posjedu ruila i nije bilo pomoi od takvog procesa destrukcije
silnitva i izmjene silnikih garnitura. Pouka povijesti izvedena iz ove spoznaje buduim osvajaima,
onima koji ele sebi potiniti svijet, je ta da se treba izmjeniti pristup u pokoravanju ljudi i svijeta ukoliko se eli biti onim uspjenim osvajaem, onim koji e uspjeti obuzdati unutarnje procese destrukcije
silnike tvorevine jednom kada se uspostavi. Pouka je u tome da za trajnu i apsolutnu mo nad ljudima
i svijetom primarnost mora biti usmjerena najprije na izmjenu sjeanja, na izmjenu povijesne interpretacije prema interesima osvajaa, a tek se potom moe nastupati s otvorenom silom kojom se izmjenjenom povijesnom percepcijom prethodno pripremljeni teren s lakoom u potpunosti osvaja. Tako
se tek na kraju cijelog procesa razotkriva silnitvo i htijenje za apsolutnim podinjenjem ovjeka kroz
ustolienje vlasti u smislu da se ista oituje samoproglaenim pravom izvravanja sile nad ljudima,
ali tada je ve prekasno da bi se neto uinilo jer je prioritetno djelovanje na izmjeni sjeanja uinilo
svoje. Ovakav pristup koji kree od napada na sjeanje toliko je djelotvoran da se silnitvo i silnik koji
ovjeka porobljuje uspjeno prikazuje kao osloboditelj, pravednik, spasitelj, na koncu i kao Mesija.
Povijest kao i neposredna sadanjost nam jo pokazuje da su to uvidjeli i na taj su se nain, kao jedna zajednica kroz povijest, organizirali judeo-masonski tajni upravitelji sa idovskim narodom kao
jednim posebno vanim tijelom kojim se avolje sluge slue za svoje cijeve. Voeni iz vrha piramide
moi idovi su paklenom prijevarom upregnuti u djelatnost izvrenja planiranog pokoravanja svijeta.
idovi i masonske loe, svi prikladno rasporeeni po cijelom svijetu, polako i uporno odrauju viestoljetnu zadau izgradnje jednog iskrivljenog kolektivnog sjeanja ovjeanstva, grade svoju povijest
koja slui dijabolinim krajnjim ciljevima te je sustavno nameu svakome na koga naiu. Istodobno
tu nema ni najmanje mogunosti odstupanja od bilo kojeg dijela povijesnog pamenja osim onako
kako je najdjelotvornije prema procjeni zakulisnih upravitelja ovoga procesa. Iz toga je vidljivo da su
te strukture spoznale tajnu povijesti i primat pamenja kao onih sredstava preko kojih se ostvaruje
svjetska mo, pa se tako nije trebalo previe osvrtati na sve one trenutne oponente koji su se eventualno pojavili kao pretendenti na svjetsku vlast jer su oni djelovali po krivim prioritetima pokoravanja
ljudi, te su tako prije ili kasnije nestali jednako naglo kako su se i pojavili. Samo onaj tko je nauio
povijesnu lekciju ovjekovog bia u svijetu moe se samohvaliti onako kako to ine mudraci u ozloglaenim Protokolima Sionskih mudraca: ... ti nai strunjaci crpli su podatke iz naih politikih planova,
iz iskustva povijesti, a iz provjera i promatranja svakog povijesnog stanja. Gojimi se ne vode nepristranim
povijesnim promatranjima nego rutinom teoretiziranja bez kritikog suda prema dosadanjim rezultatima. Prema tomu, od njih ne trebamo okretati glavu, neka se oni zasad vesele i ive od uspomena i u nadi
daljnjeg preivljavanja zabavljajui se. Neka im bude u i nadalje glavna uloga prihvatiti ono to smo im
mi sugerirali prema zakonima znanosti. U tomu pravcu mi potiemo preko sustava priopavanja njihovo
40

Untitled-1.indd 40

10/23/06 8:09:32 AM

Misao

slijepo vjerovanje u to. Intelektualci gojima ponositi e se svojim znanjem, ne provjeravajui ga logino,
provoditi e u djelo sva znanstvena postignua i spoznaje koje su im nai agenti vjetom kombinatorikom
podastrijeli, a sve sa ciljem preodgajanja i obrazovanja u smjeru koji nama odgovara.
Dokaz da je tome upravo ovako kako je opisano je sama povijest. Tu se vidi da izmanipulirani idovi
ni najmanje ne odstupaju od svoje prolosti, dok se svi ostali narodi u veoj ili manjoj mjeri judaiziraju
i pripremaju po obrascu judeo-masonerije. Koliko je judeo-masonerija dosljedna u svojem protubojem djelovanju najoitije pokazuje odbacivanje Isusa kao i Njegovo brisanje sa svih stranica vlastite
povijesti koju nauavaju unutar sebe. Kako ipak nisu u stanju izbrisati Isusa iz povijesnog sjeanja
profanog svijeta iz razloga to Crkva u sebi uva nepomuenu istinu o Isusu, onda se radi na tome da
se zaobilaznim putem plete mrea i stee oma oko Crkve kako bi njenom eljenom propau konano mogla biti ostvariva potpuna cenzura Isusa u povijesti svijeta. Dok se to prema pustim snivanjima
velikih mrzitelja Gospodina ne postigne, ini se ono to se moe pa tako Isus biva kroz institucije,
kulturu i medije prikazivan kao samo jo jedan mitoloki lik nastao na osnovi jednog marginalnog
idovskog bundije kakvih je bilo u znatnom broju i koji je trikovima i opsjenama uspio zavesti beznaajnu skupinu naivaca. Nije priznato i nema znaenja to to je Isus navijeten i potvren kao mesija
u starozavjetnim proroanstvima. Nemaju znaenja ni Isusov boanski nauk kao i sva udesa koja su
ga potvrivala. Kao kruna svega, nema znaenja Isusovo uskrsnue, ono jednostavno nije priznato
stvarnim i to istoga trenutka kada se pokazalo tonim. Tako Pismo i potvruje: Oni se sabrae sa
starjeinama na vijeanje, uzee mnogo novaca i dadoe vojnicima govorei: Recite: Nou dok smo mi
spavali, dooe njegovi uenici i ukradoe ga. Ako to douje upravitelj, mi emo ga uvjeriti i sve uiniti
da vi budete bez brige. Oni uzee novac i uinie kako bijahu poueni. I razglasilo se to meu idovima
- sve do danas. (Mt 28, 12-15).
Takoer sve ono to se u narednih 2.000 godina potvrdilo kao daljnja potvrda istinitosti vjere u Isusa
Krista uporno se negira i bezobrazno namee prikladna judeo-masonska istina koja Isusa ponovno
odbacuje i ponovno razapinje na kri. Isus, odnosno kranstvo, neuskladivi su sa povijesti koja je
potrebna judeo-masoneriji za njihove ciljeve i zato se u povijesti Isus i kranstvo moraju postepeno
promijeniti u skladu sa potrebama podzemlja. Veliki metri lai valjda smatraju da je mogue promijeniti istinu, da je mogue ponititi istinu ako se ona zaboravi i na njeno mjesto postaviti neto to bi
istinu predstavljalo, neku novu istinu. Istina je neunitiva i istina je nezamjenjiva, a ono to se umjesto
nje namee je la i nita drugo. Nema nikakvog relativiziranja istine u stilu Poncija Pilata koji u tome
duhu i pita Isusa: to je istina? (Iv 18, 38).
Judeo-masonerija je osim djelovanja na kreiranju svoje povijesne istine u cilju pokoravanja svijeta
svoje snage svjesno usmjerila i na sustavno kvarenje ljudskih dua. Nepogreivo su uvidjeli da je skretanje lai u smjeru suprotnom od Boga preduvjet da se moe tako dezorijentiranom ovjeku nametnuti povijest kakva sa eli. Tako se zatvara jedan demonski krug prevare koji se okree poput svojevrsnog
duhovnog perpetuum mobila sa trajnim ubrzanjem, jer kada se iskvarenoj dui uspije promijeniti
povijest, to se napravi tako da promjena povijesti tu istu duu jo vie iskvari to onda pogoduje daljnjem slobodnijem modeliranju povijesti. I tako kroz vrijeme ovjek propada u ropstvo sve dublje i
dublje, a da to niti ne uvia. ak je uvjeren da postaje slobodniji eto kolika je razina prijevare. Takvo
vrzino kolo okree se polako, od narataja do narataja, neprimjetno ali sigurno rastui u obimu
moi koju zadobiva nad ljudima. Jedino to stoji kao brana konanoj ekspanziji zla je kranska vjera
sa Crkvom kao njenim jedinim pravim nauiteljem. Zato se i sva mogua demonska sila upree ne bi
li tu barijeru sruila i potopila svijet pod svoju totalnu vlast.
* * *
I naa svijest i na razum dio su dane nam due, a ba to je i nae najjae sredstvo kojim sami sebi
odreujemo sudbinu. Uz udahnutu duu Bog je ovjeku dao slobodu djelovanja i odluivanja. Sloboda je ovjeku dana jer ljubav i prihvaanje Boga mogu biti autentine samo ako su nenametnuti,
ostavljeni na izbor svakome pojedincu. Tu slobodu imamo svi te nam je ne moe nitko oduzeti, a jo
manje dati. Zato svi oni koji ljudima propovijedaju i obeavaju slobodu moraju biti prepoznati kao
laci i kao arlatani ije su istinske namjere upravo suprotne: ele ovjeka porobiti. Bitno je znati da
41

Untitled-1.indd 41

10/23/06 8:09:32 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

uz ovjekovu slobodu izbora izmeu dobra i zla, izmeu prihvaanja i odbacivanja Boga, ovjek snosi
i odgovornost za svoj izbor. Svo zlo koje ovjeka pogaa dolazi po odabiru ljudskome, po ovjekovoj
zlouporabi dane mu slobode.
Imajui razum ovjek je u mogunosti da osim svojevrsne tjelesne (materijalne) obrade povijesti putem genetskog arhiviranja kao i ostali ivui organizmi, povijest, a time i sadanjost, spoznaje i na
duhovan, uzvieni nain, koristei svijest i razum kao dijelove due. Takoer, svijest i razum mogu
se odvajati od due i uzdizati na piedestal ovjeanstva kao nekakva ljudska privatna boanstva koje
svatko posjeduje. Takvo razdvajanje razuma od due dovodi do zastranjenja razuma i propasti due.
Naprotiv, kada naa osobnost ostane potpunom, cjelovitom, neiskvarenom, onda ostajemo zatieni
od nasrtanja na nas i na na ivot i slobodu. Princip je logian i lako razumljiv ono to je jedinstveno
tee je pokriti od onoga to je razdvojeno na djelove.
Preko razuma dua tvori onu ljudsku superiornost nad svijetom. S pomoi razuma koji koristi tjelesne
osjete kao izvor informacija ovjek obrauje povijest u rasponu od neposredno doivljene do one
dobivene predajom od ostalih ljudi. Ta obrada razlikuje se od genetske tjelesno-materijalne obrade,
koja je jedna sirova i kruta obrada podataka, po tome to je proeta odreenim uzvienim osjeajem
prostora i vremena.
Bez obzira na spomenute razlike, u oba sluaja vrijede ista pravila i isti principi. Onaj tko sakupi kvalitetnije podatke te ih uspjeno i pravilno analizira, a na kraju i primjeni, taj ima bolje izglede za svoj
opstanak kao i za bolji opstanak svojega potomstva. Oni koji u povijesnoj spoznaji zaostanu nemaju
izglede za uspijeh, a pod uspjehom smatra se prvenstveno ivot. Tonije, oni koji u povijesnoj spoznaji
zaostanu na najvanijem povijesnom faktu na Isusu Kristu ti nemaju uspjeha, ti i takvi nemaju
ivot.
Sve ovo potrebno je shvatiti zato da se uvidi da povijest nije nekakva nebitna ljudska znatielja koja je
ostavljena na prouavanje skupini zanesenjaka koji ive u prolosti, kako glasi jedna od popularnih
fraza postmoderne. Kada se hoe neargumentirano sasjei i omalovaiti svaki istinoljubivi pokuaj
upozorenja na povijesne pouke tom se frazom slue tzv. naprednjaci okrenuti i zainteresirani samo za
nekakvu imaginativnu budunost potpuno otrgnutu iz cjeline vremena. Bez pravilne povijesne spoznaje nema budunosti za ovjeka, pa sukladno tome ni za narod i naciju. Sumanuto srljanje u bolje
sutra koje odbacuje povijest kao nekakav navodni teret moe zastupati ili netko tko je intelektualno
ogranien, ili onaj tko svjesno obmanjuje ljude dobro znajui koji su mu krajnji ciljevi. U svakom
sluaju takvi pojednici su otrov za nacionalno bie i moraju se ukloniti sa svih pozicija odakle mogu
nanjeti tetu naciji.
Pitanje povijesti kljuno je pitanje cjelokupnog ljudskog roda jer je u svojoj deriviranoj sutini pitanje
povijesti pitanje prihvata ili odbacivanja Isusa Krista. To se zakljuuje na osnovi logine poveznice
izmeu povijesti kao razumom izgraenog sjeanja i Isusa Krista kao svrhu svakog sjeanja. Tako u
sluaju da se po pitanju Isusa Krista ljudi izgube ili zastrane na najboljem su putu u sigurnu propast
jer putem povijesti dobivamo sve svoje spoznaje i znanje. Jezik, kultura, umjetnost, znanost ili bilo to
drugo, sve je ljudski rod usavrio povijesnom predajom. Povijesna predaja je nuna jer svaki se ovjek
raa u potpunom neznanju i ukoliko nema drugih ljudi da mu predaju svoje naslijee, ovjek je nesposoban za najosnovniji ivot, za ivot na najprimitivnijoj razini. Cijelo ovjekovo odrastanje, a i kasniji ivot, preuzima ono nasljee koje se sauvalo i usavravalo generacijama prije njega. Eventualno
ovjek, ogranien svojom ljudskom prirodom, primljeno naslijee i sam nadgradi sa jednim malim i u
pravilu iznimno malim svojim vlastitim udijelom. Stoga je od presudne vanosti sauvati neiskvarenu
i zdravu povijesnu predaju. Najvanije od svega, povijest nam daje vjeru preko Boje objave u Svetom
pismu, to je zapis o odnosu Boga i ovjeka tijekom vremena, a dan nam je zato to nas Gospodin
toliko ljubi pa nam prua svoju rije kako bi iz nje svi dobili odredbe za ivot u sadanjici i spasenje u
budunosti. Tu se nailazi i na najveu opasnost koja nam prijeti ukoliko se povijest poinje falsificirati i
na bilo koji nain iskrivljavati. ovjek se time dovodi u stanje da donosi krive odluke, da se tim krivim
odlukama jo vie distancira od istine i teko zastrani do razine da vie ne prepoznaje Boju ljubav
i milosre nego sve to poinje traiti na krivim mjestima i pod krivim oblicima. To je dobro znano
42

Untitled-1.indd 42

10/23/06 8:09:33 AM

Misao

demonskim silama zla koje znaju da je najbolji nain da to vei broj ljudi zastrani taj da navede svoje
zemaljske sluge i njihove poslunike da zataje i izokrenu povijest. Tumaei svoju povijesnu istinu, a u
stvarnosti propovijedajui la, zavodi se ljudski lakovjerni razum na put koji vodi ravno u pakao.
Da je tome tako potvruje alosna injenica da uei lanu povijest, povijest koja je prepuna preuenih istina, poluistina i istih lai, ljudi gube vjeru u Boga i spasenje po Gospodinu Isusu Kristu smatrajui da se radi o nekakvim bajkovitim i neutemeljinim vjerovanjima koja su sada povijesno prevaziena, zastarjela i nepodobna optereenja za ovjeanstvo dananjice. Istovremeno Sotona izvodi svoju
najveu prijevaru uspijevajui uvjeriti ljude da ne postoji, a ljudima se putem medija i cijele industrije
zabave formira eljeni stereotip o tome kako Sotona djeluje i izgleda, to sve skupa nema puno veze
sa istinom. Postie se cilj rairivi uvjerenje meu ljudima kako su u mogunosti prepoznati Sotonu,
demone i djelovanje istih u svijetu, a poto do oekivanog prepoznavanja ne dolazi onako kako to
ljudi naivno pretpostavljaju da bi trebalo, zakljuuje se da Sotona i demoni ne djeluju ili da uope niti
ne postoje. Sve je svedeno na razinu banalne puke zabave i cirkuske predstave, a bilo koji pokuaj
ozbiljnog razmatranja ili objanjavanja demonolokih istina biva ismijan ili etiketiran kao nazadnjaki
i neprimjerenim dananjem modernom znanstveno-racionalistikom duhu vremena. Pomodarno je
govoriti kako se u treem mileniju mora razmiljati moderno, napredno i nikako ne kao u mranom Srednjem vijeku.
Takoer se pogreno misli da Sotona i demoni imaju neki direktni utjecaj ili mo na Zemlji ili nad
ljudima, oni su iskljuivi igrai iz druge ruke, tj. slue se ljudima uhvaenim u ponuenu im la da
bi odradili njihove poslove. ovjekova sloboda je ono to se zlorabi od strane paklenih zavodnika.
Sile zla koje djeluju iz pakla ne postoje u materijalnom smislu kakav poznajemo i u kojemu ivimo.
One su spiritualne i djeluju putem ljudske svijesti i razuma koji su dio due, kako je prije ve reeno.
Zlo djeluje samo preko ovjeka i preko ovjekovog pristanka da ga prihvati. Slobodna ljudska volja,
najvei naravni Boji dar, odluuje o prihvaanju dobrih poticaja ili zlih iskuenja. Bez ljudske volje ne
moe se ostvariti nikakvo djelovanje, niti od strane anela, niti od strane demona. Nijedan aneo ne
moe prisiliti na dobro djelovanje, kao to nijedan demon ne moe prisiliti na grijeh. ovjek i njegova
sloboda izbora su medij preko kojega se zlo ispoljava i djeluje. Bez ovjeka zlo je nemono.
Jedino ovjek je spoj materijalnog tijela i tome tijelu pripadajue mu due. Svojim materijalnim tijelom
ovjek utjee na isto tako materijalni svijet u kojemu ivi. Kako demonske sile nemaju materijalnu
stvarnost, one mogu djelovati na ovaj svijet opsjedanjem ljudske due, jer kada im se dua preda, tek
onda putem pripadajueg joj tijela demoni mogu utjecati na materijalni svijet. Utjecanje na materijalni
svijet bitno je ne zbog zadobivanja samoga svijeta nego zato da se putem materijalnog djelovanja utjee na svijest i razum, a samim tim i na konanu voljnu odluku ljudskih jedinki pa da sa obmanutim
razumom budu dovedeni do vlastitog upropatenja u vjenosti. Tako se iscrtava zatvoreni krug lai i
obmane u kojemu se dua dovodi do stanja propasti i biva ugrabljenom od podzemnih grabeljivaca.
Stoga nije tono da se zlo nalazi u materijalnom, da je materijalno samo po sebi demonsko i da se
odricanjem od materijalnog ovjek automatski brani od zla. ovjek je onaj koji svojim odabirnom
djelovanja proicira ili dobro ili zlo na prisutnu materiju. Demoni pokuavaju djelovati iskvarujui
ovjeka i navodei ga da u svojem materijalnom svijetu koji ima pod svojim utjecajem unese to vie
zla te da se time ostvari povratna sprega unutar ostalih ljudi te da tako kvantitativno i kvalitativno zlo
preovlada nad cijelim ovjeanstvom. Tu se moe spoznati sva savrenost Isusovog naputka o ljubljenju blinjih, ali posebno o ljubljenju naih neprijatelja. Ovom kranskom normom bezuvjetne ljubavi
razbija se opisana povratna sprega zla koja je naumila u potpunosti obuhvatiti svijet. Zato Sotona i
njegovi demoni najintenzivnije slue i najee djeluju preko ljudi koji imaju pozicije svjetovne moi i
prikladno veliki utjecaj u materijalnom svijetu. eli se postii svojevrsna lanana reakcija zla koja bi
prenoenjem kroz vrijeme sa generacije na generaciju trebala postii konanu apsolutnu vladavinu zla
nad svijetom, eli se ostvariti kraljevstvo Sotone na Zemlji sa ustolienim Antikristom. Ovaj pakleni
kota koji se kotrlja kroz povijest ima istu bit kao i ve prije opisani pakleni krug povratne sprege zla.
To samo dodatno pokazuje isto izvorite, istu toku tame iz koje se dalje u prostor i vrijeme ire crni
krugovi tame koji obavijaju posrnuli svijet.
Cijela ova borba koja se vodi u materijalnom svijetu, ali uvijek kao posljedica vieg duhovnog poela,
43

Untitled-1.indd 43

10/23/06 8:09:33 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

vodi se s ciljem zarobljavanja to vie ljudskih dua. Materijalni svijet se koristi samo kao mamac na
koji se ljudi daju navesti da zagrizu udicu i budu ulovljeni isto kao to i ribe lakomisleno zagrizu ponueni im mamac. Kao to se ribi ta lakovjernost prema lakom zalogaju ne isplati, tako se ovjeku jo
manje isplati biti ulovljen posezanjem za materijalnim koje mu se nudi kao naizgled lak i bezopasan
dobitak.
Za razliku od ribe, ovjek uz pomo od Boga mu danog razuma moe prepoznati i izbjei pripremljene
mu stupice. Poto razumom stvara svoju povijesnu spoznaju, pravilno uei iz povijesti, ovjek e biti
u mogunosti razluiti istinu od lai koliko god se sile zla trudile zavesti i obmanuti ga. Istina je samo
jedna i tko ide putem istine doi e do Boga, a tko ljubi Boga spoznati e i svu istinu. La, naprotiv,
sredstvo je tame i povinujui se lai i obmani sluimo i prihvaamo sotonske sile zla i tako sami sebi
odreujemo propast. Pazei da prepoznamo i razluimo to nam je servirano kao la, a to je istina,
pomaemo si na najbolji mogui nain. Zato za sve one koji su malovjerni ili skeptini prema objavljenim istinama u Novom zavjetu te ne mogu ili ne ele neposredno prihvatiti ponueno im spasenje
postoji drugi, tei i opasniji nain, da se okrenu vjeri u Krista i konano dou do istine. Taj drugi
nain je mukotrpnim razobliavanjem povijesnih lai kojima je ispunjena ljudska svijest i razum, a
to je rezultiralo gubitkom vjere i udaljavanjem od samoga Boga. Poticanje nevjerstva uinjeno je tako
suptilno i perfidno da ljudi to nisu ni zamjetili budui da je razum kroz metodu iskrivljivanja sjeanja
ili lairanjem povijesti nasilno izdvojen od svoje due te postavljen kao samodovoljno naelo i kako
je nevjera polako usaena na nain da razum to nije registrirao, tim je tee takvom ovjeku pojmiti i
primiti vjeru. Oholei se u svojoj velikoj pameti koja se hrani lanom samodostatnou razuma, ovjeku je teko, ako ne i nemogue, priznati da mu sva pamet kojom se toliko ponosi nije pomogla kako
bi razlobliio podvalu u koju je zapao. I to je ovjeku njegova velika pamet priskrbljivala veu mo ili
vei ugled u zajednici ljudi, to e se taj isti ovjek tee odrei svojih zabluda. Tee e najprije samome
sebi priznati da je prevaren to je samoga sebe vie uzdigao u vlastitim oima. Dogaa se upravo suprotno, taj isti ovjek koji je uz svu svoju veliku pamet prevaren, sve e svoje umne sposobnosti uprijeti
u to da na bilo koji nain dokae ispravnost svojih zabluda i pri tome e sebi i drugima na povrini biti
izuzetno rjeit i uvjerljiv. Motiv takvoj tvrdoglavosti skriven je i u strahu od gubitka svega onoga to
mu sluenje svijetu kroz zavedenu pamet pribavlja teko se ovjeku odrei primljenih lagodnosti i
prihvatiti svoj kri, svoju patnju za Krista. Ta navezanost i taj strah pred gubitkom privilegija je toliko
velik da ak kada bi ovjeku dola vijest da e sutra biti obznanjena istina i da to nije mogue sprijeiti,
svejedno bi i dalje jo danas neumoljivo propovijedao svoju dragu zabludu, sve do zadnjeg trenutka
privezan za nju svojim slabostima.
Bitno je znati da e povijesna istina pobiti povijesnu la i u to nema sumnje, ali ni istina nee biti od
koristi sama od sebe ako je ovjek svojom slobodnom voljom ne eli prihvatiti i odbaciti la koja je
uvijek prividno laka i dostupnija te ne trai napore i rtve, ne trai odricanje od samoga sebe i prihvat
vlastitog kria, kria naega spasenja. Kao i uvijek na ovjeku samom je izbor i svojom slobodom sam
sebi odabire put. ovjek slobodno bira dravu koju eli: Boju ili avolju. Tree drave nema, nikada
nije bilo i nikada nee biti.
* * *
Za kraj ovog poglavlja, kao jedan zavretak koji svojim upuivanjem na Boanski misterij najbolje
odgovara kao poticaj za daljnje razmiljanje, prikladno je dati svetu poetiku svetopisamske rijei:
Razmiljam o munoj zadai to je Bog zadade sinovima ljudskim.
Sve to on ini prikladno je u svoje vrijeme; ali iako je dopustio ovjeku uvid u vjekove, ovjek ne moe
dokuiti djela koja Bog ini od poetka do kraja.
(Propovijednik 3, 10-11)

44

Untitled-1.indd 44

10/23/06 8:09:33 AM

Misao

2. Krist kao sredite povijesti

Teologija povijesti
Doista, kao to vi neko bijaste neposluni Bogu, a sada po njihovoj neposlunosti zadobiste milosre tako
i oni sada po milosru vama iskazanu postadoe neposluni da i oni sada zadobiju milosre. Jer Bog je
sve zatvorio u neposlunost da se svima smiluje.
(Poslanica Rimljanima 11, 30-32)
Krist predstavlja nesumljivo sredite povijesti, ono mjesto gdje su metafiziko i povijesno vrsto spojeni. Stoga samo kranstvo moe ponuditi adekvatan povijesni pogled na svijet u kojemu se ovjek
nalazi i samo kranstvo moe dati prikladne odgovore na sva pitanja u vezi povijesti. Samo kroz prihvat kristolokog ishodita mogue je dobiti spoznaju povijesti, a po tome se onda formiraju sve ostale
ljudske spoznaje. To objanjava otkuda tolika dominacija kranskog Zapada nad ostatkom svijeta,
ali jednako tako daje pojanjenje zato je sada u tijeku propast tog istog Zapada. Apsurd je u tome da
sve dok traje otuenje od svojih kranskih osnova, Zapad ne moe biti svjestan stvarnosti vlastite
propasti. S druge strane, svi oni narodi koji nisu prihvatili kranstvo ne ulaze u dubinski tijek svjetske
povijesti bez obzira na sve ostale izvanjske pogodnosti koje te narode okruuju. Naravno, od ovoga se
izuzima idovski narod koji je poseban sluaj i ne ulazi u narode izvan glavnog tijeka svjetske povijesti.
Naprotiv, idovi predstavljaju ishodite svjetske povijesti iz kojeg se kranstvo kao takvo i pojavljuje
i na jedan poseban nain kao da obavija cijeli idovski povijesni hod i nastavlja se kretati prema prije
definiranom smjeru. Ali sama injenica da idovi nisu prihvatili Krista oduzima idovima kreativnu
snagu te se za svaki snani zahvat u povijesti idovstvo koristi posrednim djelovanjem preko kranskih narodnih elemenata. Ovim se jo jednom, iskustvenim putem, potvruje istina da je kranstvo
najvea dinamika snaga i da narodi koji definitivno odbacuju kranstvo i ne idu za njim prestaju
bivati povijesnim narodima. Jedino kranstvo uvia duhovni prioritet ovjekove prirode te uvia
neizvodivost ovjekove linosti iz neke nie prirode, iz bilo ega to nije ljudsko. Kranstvo direktno
povezuje ovjekovu linost s najviom Boanskom prirodom i s njenim Boanskim porijeklom, i zato
je u nepomirljivom odnosu prema evolucionistikom vienju ovjeka. Sve je ovo odreeno sredinjim
mjestom koje ima osoba Isusa Krista te posljedicom vjerovanja u Njegovu otkupiteljsku i spasiteljsku
ulogu na svijest krana.
Berajev o Kristovom povijesnom centrizmu kae: Jednokratnost, neponovljivost i jedinstvenost, koju
je kranska svijest unijela u povijesnu stvarnost, stoji u vezi s pojavom Krista. U centru svjetskog i povijesnog procesa za kransku svijest stoji fakt koji se jedanput desio, koji je individualan, neponovljiv
i jedinstven, koji se ni sa im ne moe usporediti, koji ni na ta ne lii, koji je jedanput bio i vie se ne
moe ponoviti; taj fakt je povijesni i ujedno metafiziki, to jest onaj koji otkriva dubinu ivota: taj fakt je
pojava Krista. Povijest je dogaanje koje ima unutarnji smisao, neka misterija koja ima poetak i kraj,
svoj centar, svoje djelovanje, povijest ide prema faktu pojave Krista i ide od fakta pojave Krista. Ovim se
odreuje najdublji dinamizam povijesti, kretanje povijesti prema srcu svjetskog procesa i kretanje njeno
od srca ovog procesa. (N. Berajev: Smisao povijesti).
Spoznaja o Kristovoj sredinjoj poziciji u povijesti dovodi do neizbjenih izvedenica u svim ostalim
definiranjima drutvenih odnosa. Spoznaja da je Krist sredite povijesti ne moe se ignorirati ukoliko
je rije o spoznaji, jer spoznaja pretpostavlja nepomuenu sliku o strukturi svega stvorenog svijeta,
pa kada se jednom ta slika uvidi (tj. spozna), onda nije mogue drugaije raditi nego na osnovu tog
presudnog uvida. Kada se jednom vidi svijet kao onaj kojem je Krist ishodite i koji je po Njemu i za
Njega stvoren, onda je nepovratno jasno da ono to kao ljudi moemo raditi moe biti dobro samo ako
se Krista uzme za mjeru svega. Radi se o doslovnom prihvatu jedinstvenog standarda po kojem ovjek
izgrauje svijet u koji je postavljen. Jednako kao i u sluaju prihvata metrikog sustava, taj prihvat
ima smisla jedino ako se sve radi po metru kao prihvaenom mjernom etalonu. Svakome razumnom
ovjeku jasno je da nije mogue neto dobro napraviti ako se ne uzme jedna mjera i dosljedno radi
po toj jedinstvenoj mjeri. Ukoliko se odustane od pridravanja jedne prihvaene mjere rezultati su
45

Untitled-1.indd 45

10/23/06 8:09:33 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

katastrofalni jer bez vrstog uporita nije mogue izgraditi imalo pouzdanu graevinu. Tako je to po
pitanju metrikog standarda kao standarda za mjerenje, a koliko je to onda jo vie tako po pitanju
kristolokog standarda po svim ljudskim djelatnostima? Ne smije se po niti jednoj stvari neto u naim
ivotima mjeriti drugaije nego samo po Isusu Krisu kao onom univerzalnom mjernom sustavu. Mjernom sustavu koji u kontekstu povijesti predstavlja jedini nain da se ostane u punini spoznaje kojom
zadobivamo ivot i pobjeujemo smrt.
Kada se ide dalje u analizu dravnitva, a to je osnovna tema ove knjige, onda se neizbjeno namee
spoznaja o uglavljenju Isusa Krista unutar drave i dravnitva. To uglavljenje naziva se i teokratskim
drutvenim poretkom pa sukladno tome proizlazi da se jedino teokracija moe uzeti u obzir kod odabiranja oblika dravnog ureenja. Svakako da je ovakav pristup po svojoj sutini totalitarne naravi te
je uope cijela ideja teokracije proizala iz filozofije koja ima totalitarni znaaj, ali to proizlazi iz tenje
za cjelovitou te se ovdje totalitarno pretpostavlja kao dobro jer je sa Kristom u ishoditu tu rije o
totalitarizmu ljubavi. Uope, cijeli je poduhvat osmiljavanja teokracije kao prikladnog drutvenog
odnosa uinjen iz te usmjerenosti prema cjelovitosti. Cjelovitost je jedna nunost koja e ovjeanstvo
proganjati sve dok se ne ostvari, a upravo stoga to je zahtjevna istovremeno se ovjek lake da usmjeriti prema odreenim parcijalnostima koji mu izgledaju smislenijim i ostvarivijim, a ponajvie ovjeku
izgledaju korisnijim u praktino-ivotnom smislu. Cjelovitost je veini ili ljudskim masama teko spoznatljiva i ukoliko se eventualno pokua izloiti biva svjetini nedovoljno oitom da bi se moglo postii
dovoljnu motivaciju za snano djelovanje i tu dolazi do izraaja pasivni karakter naroda, karakter
svojstven enskom naelu. Potrebitost postojanja vlastitih narodnih upravljaa, vlastitih nacionalnih
vladara, uvjetovana je upravo po pasivnim obiljejima narodnih masa. Kada taj openito trom i nepokretan element ima preovladavajue znaenje unutar drutvenog ureenja onda nije mogue ostvariti
sve one visoke ciljeve koji su nam postavljeni, a koji zahtijevaju herojstvo i idealizam svojstven samo
aktivnim pojedincima, mukom principu akcije, nipoto amorfnim masama. Ipak, treba znati da svaki
narod po svojoj naravi ivi u vlasti zemlje, no to nije konani smisao za narod koji se smatra povijesno
ivotvornim. Posebno ne onaj narod kojemu je povijest nametnula situaciju u kojoj se mora odluiti
izmeu ivljenja ili umiranja, izmeu opstanka ili propadanja. Meutim, problem nastupa u spoznaji
da narod zemlje, svojstvenom mu tromou, ostaje u stanju vrstog dranja za ono svoje prirodno,
prizemno postojanje, ne elei znati za nita osim onoga to se protivi svakom kretanju naprijed. Za
to je, pak, kretanje potreban jedan radikalno drugaiji element, element koji je djelatniji i pokretljiviji.
Tu je ono osloboeno mjesto za nastup aktivnih i jakih pojedinaca koji svojim inicijativama i svojim
podvizima pokreu narodnu masu na predodreeni put. Opasnost koja je ovdje svakako prisutna je
da se kao aktivni pokretai nametnu bezbono-protuboji djelatnici sa svom onom pozemljarskom
potporom koju redovito mogu prilino lako pridobiti, ali i u tom sluaju breme odgovornosti pada
prvenstveno na one spoznajama izdignute pojedince koji su zbog svoje mlakosti ostali u sigurnosti
kukaviluka i konformistikoj poziciji te kao takvi iznevjerili svoj narod (svoje blinje), kao i Boga koji
im je povjerio vee intelektualne talente nego ostalima. Sve navedeno u svakom sluaju daje nepobitno zakljuiti da nema drugog naina nego kroz jakost individualnog djelovanja nadoknaditi tromost
i ogranienost kolektivistikog, a to je opet jedan oblik cjelovitosti, to pokazuje kako do cjelovitosti
moe doi ukoliko se od najmanje cjelovitosti dalje cjelovito djeluje prema univerzalnoj cjelovitosti.
Najmanja cjelovitost to je ljudska jedinka, a njeno cjelovito djelovanje pretpostavlja duevno i tjelesno
zdravlje na osnovu kojega se ide prema ostvarenju cjelovitosti u bliem i daljem dometu svakog pojedinog ovjeka. Dakle, jedinstvo ovjeanstva s Bogom prihvatom teokracije, to je od poetka svijeta
eljeni cilj Gospodinov. Bog kao otac ovjeanstva htio bi da se ono sasvim preporodi u Kristu, svojoj
glavi, a ta glava Crkve poziva sve ljude da se preko Crkve utjelove s njim.
Potrebu za cjelovitosti duha s materijom je vrlo dobro shvatila antikristovska djelatna sila pa tako
imamo situaciju u svijetu kakvu imamo. Sekularizirani Zapad koji je kroz sekularizam u biti prihvatio
formalno bezbotvo iza kojeg se krije luciferijanstvo sa svojim protubojim duhom, je u ovom vremenu kao nikada prije u povijesti ljudskog roda uspio nametnuti velikom dijelu planeta svoju bezbono-protuboju volju i izrazito neljudsku pohlepu. Pomou politike, trgovake, vojne, financijske
i ekonomske moi, uz nepreglednu potporu infantilne medijske zabave i (anti)kulture, Zapad je uspio
u izgradnji globaliziranog totalitarizma, a totalitarizam je u ovom sluaju onaj izokrenuti princip cjelovitosti, to je totalitarizam smrti suprostavljen nasuprot ivota. Ova odjelotvorena cjelovitost antikri46

Untitled-1.indd 46

10/23/06 8:09:34 AM

Misao

stovskog ukorijenjenja ima svoju disharmoninu usklaenost na nain da s jedne strane nastupa samo
jedan osnovni smisao politiko-ekonomskog djelovanja u vidu ostvarivanja profita, a s druge strane
iskoritava se ogromna masa duhovno praznih i osiromaenih ljudi. U tome se ogleda antikristovska
cjelovitost, jer je svjetovno djelovanje novane moi u potpunom suglasju s preobrazbom ljudi u nekranine (bezbonike). Ljudska bia svedena su na razinu pripitomljenih ivotinja koje su zadovoljne
ako se svakodnevno prehranjuju, imaju bilo kakav zaklon te se mogu privremeno ispuniti najniim
oblicima zabave. Tj. zabave jer radi se o posvemanjoj destrukciji ljudskog dostojanstva i integriteta, a sve skupa lukavo podvueno pod imenom navodne zabave, ak i pod imenom kulture.
Vano je takoer znati da se teokracija ne sastoji u openitoj podreenosti naroda materijalnom kraljevstvu papa, a ta primjedba je esta u osporavatelja teokracije i zagovornika sekularizma. Jedino Isusu Kristu mora ona podijeliti izravnu svemogunost nad svim vjerskim, drutvenim i tjelenim djelima
ovoga svijeta. Ljudski predstavnici te boanske vlasti mogu je pridrati jedino s prostorno-vremenskim
ogranienjima. Pape tu vlast vre izravno u duhovnom podruju, a svjetovni vladari u gospodarstvenom i materijalnom podruju, ali na nain da svoje djelovanje izvode iz duhovnih principa kranstva
protumaenim po Crkvi. Provodi se naelo prevlasti duha nad materijom i prvenstvo isto duhovnih
i vjerskih probitaka nad gospodarstvenom dobrobiti i nad materijalnim razvojem. Iz ovog principa temelji se neizravna vlast Crkve (papa), koja ima rasvjetliti i ravnati savjest svjetovnih vladara, onih koji
upravljaju dravama, onih koji su po svome zvanju pozvani kontemplirati o dravnitvu. Kao smrtnici
i jedni i drugi, i pape (sveenstvo) i vladari, polagati e raune o svom djelovanju. I biti e to sigurno
stroga procjena jer odgovornost koja dolazi po privilegiji sluenja daje to jasno naslutiti.
Kod potrebe svjetovnih vladara da u cilju to boljeg vrenja svoje dunosti ovladaju problematikom
dravnitva kao neto samorazumljivo dolazi spoznaja o izdvojenosti vladarske pozicije nad svojim
podanicima, a sve sa sveukupnom koristi za cjelovitu zajednicu. Izdvajanje prikladnog i/ili pozvanog
pojedinca kao jednog dijela iz cjeline i njegovo postavljanje nad tom istom cjelinom je naravna metoda teokracije u procesu njenoga razvoja prema kraljevanju Krista Kralja kao onoj konanosti kojoj je
upravljena sluiti. Izdvajanje je stoga samo jedno nuno i korisno sredstvo te ne predstavlja cilj sam za
sebe. Bezuvjetni cilj Boji je neposredno sjediniti sa sobom sve, biti sve u svemu, ali za postizanje tog
cilja potrebno je odabrati ono to je najsposobnije da bi najdjelotvornije sluilo uzvienim ciljevima.
Izdvajanje pojedinca nad masom mora se uiniti takvim da to bude izabrano orue za sjedinjenje s
Bogom svega ostaloga kao i provoditeljem boanskog djelovanja u svemu ostalome. Zato jer je neto
izdvojeno i odabrano od ostatka ljudi tu nema niega nepravednog ili neke uvredljive nejednakosti
ukoliko se sve obavlja ne zbog sebe, nego za sve. Svi su ljudi pozvani na svetost i o tome nema vie
dvojbe, i po tom pozivu svi su jednaki pred Bogom te imaju jedanka prava pred Njime. No inzistiranje na vlastitim pravima, da bi ih se iz nebeske perspektive nasilno uguralo u meuljudski drutveni
kontekst, pokazuje se neplodnim, a plodonosno je samo ispunjavanje obveza primljenih odozgora po
uspostavljenom hijerarhijskom redu. Zato se dogaa izdvajanje pojedinaca iz cjelovitosti te predavanje pripadnih vlasti samo jednome, jer pretenzije mnogih samo dovode do nesloge i svaa, to je ne
samo jalovo nego i pogubno. Ovu istinu najbolje moemo uvidjeti u svojoj svakidanjoj stvarnosti
kroz demokratsku jalovost, neslogu i sveopu posvaanost koja razara Hrvatsku i Hrvate. Time se u
svrhu potpunog sjedinjenja cijelog svijeta s Bogom iz tog istog svijeta izdvajaju ljudi i postavljaju na
uzviena mjesta bilo svjetovne, bilo duhovne vlasti. To se ne radi s nakanom koristoljubivog raspolaganja prirodnim blagima, nego zbog posredovanja izmeu prirode i Boga, za obraivanje prirode kao
Bojeg vrta.
Zato je, sa druge strane, u odnosu na svjetovnu vlast na duhovnim primatima uvijek prisutna obveza
da opominju svjetovne vladare na njihove ljudske dunosti kao odgovorne upravnike povjerenih im
naroda, da ih kude zbog sramotnih pogreaka individualnih ili socijalnih (opih). tovie, na njima
je moralna dunost da ih jasno i glasno osude svojim pravom na sveano izopenje. To nipoto nije
nelegitimno zahvaanje duhovnih vlasti u dravniku suverenost, nego je to nuna posljedica odgovornog obnaanja duhovne vlasti koja zahtijeva svrhunaravnu vjeru i odvanost. Ono emu se divimo
kod velikih papa je njihova svetost koja izmeu ostaloga proizlazi upravo iz ovakve neustraivosti pred
zemaljskim silnicima, a jednako je tako za aliti nenazonost te svetosti kod onih slabijih papa koji
se nisu usudili u ime Kristovo osuditi zemaljske prijestupnike. Ovdje treba paziti da se ne zapadne
47

Untitled-1.indd 47

10/23/06 8:09:34 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

u zamku odricanja papinskog primata zbog prisutnih povijesnih injenica koje govore o ljudskim
pogrekama pojedinih Petrovih nasljednika, jer ljudske pogreke nimalo ne unitavaju Boje djelo.
Uostalom, evanelje svjedoi o bjegu apostola u Maslinskom vrtu, ali to im ni najmanje ne oduzima
njihovo apostolsko poslanstvo. Crkva ne nauava o nepogreivosti ovjeka koji je papa nego ona samo
priznaje da e Bog osigurati izvrenje njegovog drutvenog poslanstva. Tako je djelovanjem Providnosti trajno zagarantirana nepogreivost openog uitelja, a krajnja je svrha te osobne zatite uvijek u
sjedinjenju ovjeanstva s Bogom.
Jedna od najveih zamki u koju su kroz povijest znali upadati predstavnici duhovne i svjetovne vlasti
je da preotimlju sve vlasti samo za sebe, ono to jedino Isus Krist moe sve skupa objedinjeno imati.
Tako je bilo estih sluajeva da car ili kralj hoe vladati nad duhovnim svijetom, kao i kad su pape htjele izravno vladati svim privremenim kraljevinama ove zemlje. Ta je pogreka prisutna i meu svima
onima koji su protiv (teokratskog) sporazuma izmeu drave i crkve, samo u ovom sluaju pogreka
je stvorena drugaijim pristupom u smislu negacije svake duhovnosti. Bezbonim doktrinama, koje
se poput lepeze nalaze rairene unutar sekularnog poretka, odrie se postojanje ikakve potrebe za
usaglaavanje ljudskih radnji sa Bogom i Njegovom svetom voljom. To nije za uditi, jer ako se negira
postojanje Boga, ili ako se odrie Isusovo boanstvo i Njegovo uskrsnue a je potpuno jednako kao
i negiranje Boje egzistencije onda se ne moe drugaije raditi nego na jedan samodostatno-oholi
ljudski nain. Stoga, u teokraciji se odrie ikakva valjanost sekularnom modelu koji izmie Krista iz
sredita univerzuma i kao poelo svega to ovjek i ovjeanstvo ostvaruje. Tako i dvije vlasti duhovna i svjetovna svaka na svom podruju, djeluju na iste ljude i na iste drutvene prilike i po
tom djelovanju pozvane su na meusobno poznavanje, na meusobnu usklaenost, na to savreiju
harmonizaciju, jer njihova je krajnja svrha ista i kao takvu porebno ju je najbolje odraditi. I duhovna
i svjetovna vlast po svojem ovlatenju od Boga imaju zadau udesiti ljudske sile tako da ih dovedu natrag Bogu, da privedu ovjeanstvo jedinstvu s Bogom, jedinstvu koje Bog tako milosrdno nudi. No,
takoer treba znati da sutinski cilj teokracije nije u tome da bi neki bili odani Bogu, nego u tome da
bi bili sjedinjeni s Bogom; ne u tome da bi boanstvo uzelo u sebe sve ljudsko, nego u tome da bi ga
uvelo u uzajamni i slobodni odnos sa sobom. Da bi se to ostvarilo potrebno je da svjetovni, duhovni i
ljudski element u teokraciji dobije svoje mjesto, da se u njemu ostvari punoa neovisnog djelovanja i
razvoja do svoje kristoloke punine.
Svjetovna vlast predstavlja jedan od nezaobilaznih vrhova u teokratskom ureenju. Ljudska vlast svjetovnog vladara ima teokratsko znaenje samo utoliko ukoliko se dragovoljno pokorava viim zapovijedima i tako slui izgradnji Drave Boje. Ukoliko nekim nesretnim sluajem svjetovna vlast odstupi
od svojeg iskonskog teokratskog poslanja, vlast i vladar postaje najveom narodnom nevoljom. I ovu
istinu moemo neposredno svjedoiti vlastitom povijeu, a pogotovo aktualnom trenutnou, ovim
sadanjim trenutkom gdje su hrvatska vlast i hrvatski vlastodrci najvea nacionalna poast.
Pravi vladari, oni koji su u skladu s teokratskim naelima i svojevoljno im se priklanjaju, ispunjavaju
sljedee uvjete:
1. Osiguravaju narodni opstanak i dravnu cjelovitost odlunim djelovanjem protiv svih vanjskih i
unutarnjih neprijatelja.
2. Uvruju vjeru u Isusa Krista vlastitom uzoritou, javnim svjedoenjem vjere i priznavanjem crkvenog primata.
Za ostvarenje ova dva cilja potrebno je drati se Bojeg puta usaglaavajui u svim vanim sluajevima
svoje odluke i radnje s Bojim zakonima i crkvenim naukovanjem. Ispunjenjem ova dva uvjeta dravna vlast se utvruje u teokratskom znaenju, dok naruavanjem samo jednog od njih ona gubi smisao
svojeg postojanja te se treba odbaciti kao nepogodna.
Kristovo sveujedinjavajue mjesto ima ovdje svoju osnovu i u potrebi da se svo ovjeanstvo sjedini s
Bogom. Da bi to bilo mogue, da se svi sjedine u svemu, mora se biti sjedinjenim u jednome. Ukoliko
tog sjedinjenja u jednome ne bi bilo, imali bismo samo neodreeno mnotvo ogranienih bia od
kojih ni jedno nije samostalno sposobno za slobodno i potpuno sjedinjenje. Nije sposobno jedno,
samo za sebe, pa tako nije sposobno i mnotvo jedinki, jer iz mnotva nesavrenosti ne proizlazi jedno
48

Untitled-1.indd 48

10/23/06 8:09:34 AM

Misao

savreno, kao ni to se iz mnoine konanih veliina na stvara beskonano. Zbog toga ljudsko mnotvo
postaje punim ovjeanstvom koje se moe sjediniti s Bogom samo posredstvom jednoga, a taj jedan
je Isus Krist. On je onaj potrebiti, traeno osobit, neogranieno savren ovjek. ovjek koji nadoknauje sve nedostatke svega ovjeanstva i koji iz zbrkane gomile izgubljenih ljudi ustrojava jedinstveno
ovjeanstvo.
U teokraciji je duhovna vlast, po svojoj ulozi, uvar svetog predanja koje ima neprekinuti kontinuitet
s apostolima koje je izabrao Gospodin. Zadaa duhovne vlasti je da pazi na ispravnost i postojanost
narodnog ivota, na njegovu usklaenost s duhovnim temeljima, usmjeravajui ga prema Bojim zakonima. Svjetovna vlast oliena u dravi i dravnom poglavaru jesu oni koji su u teokraciji duni
vladati i organizirati postojee narodne snage i sredstva. Zadaa drave i dravnitva je upravljati tim
snagama i sredstvima tako da se zadovolje najnunije narodne potrebe, kako bi se podanicima pruila
sigurnost, materijalno izobilje i po tome omoguiti dovoljno slobodnog vremena za sluenje viim
ciljevima. Ovdje, kod omoguenog slobodnog vremena, pretpostavlja se prethodna informiranost ili
upuenost naroda o tome to je to to se obuhvaa pod pojmom viih ciljeva, a to drugim rijeima
pretpostavlja odgojno-obrazovni sustav koji nauava istinite vrhunaravne vrijednote. Bitno je da nauava, ali da ne namee, nego da nakon propovijedanja ostavlja svakome slobodu da sebi odredi kako
e slobodno vrijeme iskoristiti. Uostalom, kakvo bi to bilo slobodno vrijeme ako ne bi bilo slobodnog
odabira djelovanja unutar tog vremena?
Stoga, ono to je jedino prikladno za sve narode je slobodna i opa teokracija, prava solidarnost svih
naroda i svih stalea, kranstvo izvravano u javnom ivotu i kristijanizirana politika, sloboda za sve
ugnjetavane i zatita za sve slabe to je istinska socijalna pravednost i dobar kranski mir. Sve to
odstupa od kristoloke matrice na koncu se izopauje u formu potpune kristofobinosti koja se istodobno ljudima lano predstavlja kao branitelj njihovih sloboda, kao i raznim drugim smicalicama.
Takoer, mora se ovdje pretpostavljena kristjanizirana politika bezuvjetno prihvatiti bez ograda poput
nekakvih viih politikih interesa i slina ljudska opravdanja. Jer to je to to moe nadivisiti Isusa
Krista? Kakav je to zemaljski interes koji Gospodina nadvisuje? Jasno je da toga nema, nikada nije
bilo i nikada nee biti, osim, naravno, u bespuima ljudskih zabluda. Po danoj nam slobodi moemo
si doputati umiljanje da postoji neto to Krista nadvisuje i to nam je pree od Njega, ali za takvo
zlorabljenje vlastitosti na kraju dolazi i odgovornost koju naa vlastitost trpi. Uostalom, kao to svaka
sloboda podrazumijeva i odgovornost inae to ni nije sloboda, nego samo jedna isprazna ljudska
iluzija slobode.
Jedan od prvih uvjeta za ostvarenje kraljevstva Bojeg je vjera. Ukoliko se vjera izuzme kao ono to
nas uzdie iznad vidljiva postojanja, pred nama ostaje samo mehanizam psihikih i fizikih pojava
koje nemaju nikakve povezanosti s kraljevstvom Bojim. Istovremeno se naa moralna bit predaje
pod vlast onih sila koje su izravno sukobljene s kraljevstvom Bojim i tako nam duom preovladava
samoljublje i vezanost sa svijetom koji je prepun neistoe, oholosti i mrnje. Kada se desi obraenje
jedne takve due, ili na bilo koji nain razbukti prava vjera u Boga, prva stvar koja se vjerom proizvede
je strah. Vjernik je u strahu od iskljuenja iz onoga dobroga to je spoznao kao Boje, a strah dolazi iz
uvianja velike nepodudarnosti izmeu onoga u to se vjeruje i onoga kako se stvarno ivi. Vjernik se
plai propasti u koju svojim iskvarenim ivotom stremi, plai se nemogunosti izmjene svojeg ivota,
a na kraju se plai i samog boanstva. Iako je ovaj strah, poznat kao strah Boji, nezaobilazan poetak
religioznog ivota, na strahu samome ne moe se temeljiti prava vjera. Bog je ljubav koja iz nas tjera
strah i usauje nam ufanje. Sama vjera u postojanje Boje bez ufanja u njegovu spasonosnu narav je
ona koju imaju i demoni koji prebivaju s tom vjerom u vjenosti izvan kraljevstva Bojeg. Demoni vjeruju u Boga, ali ostaju demonima zato to se ne uzdaju u Boga i nemaju nade u spasenje, u sjedinjenje u
kraljevstvu Bojem. Sukladna ovoj vjeri je vjera mnogih ljudi koji su postavili razliite nepremostivosti
izmeu kraljevstva Bojeg i naega ljudskog svijeta tvrdei da boanski i ljudski ivot nisu u mogunosti susresti se u konanom savrenstvu. Na upravo ovakvoj demonski beznadnoj vjeri utemeljene
su sve lai i oprenosti prisutne u modernom i postmodernom svijetu. Na ovoj demonskoj vjeri uspostavljen je sekularni sustav koji odjelotvoruje razdvajanje religije i ivota, Crkve i drave, duhovne
i svjetovne znanosti i sve to je s ovjekom povezano. Time se postiglo razdvajanje svega onoga to bi
moralo biti razliito u jedinstvu. Ta reducirana i jalova vjera prihvaa privremenu i nenormalnu inje49

Untitled-1.indd 49

10/23/06 8:09:34 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

nicu razdvojenosti kao neto neoborivo, neupitno i vjeno, te time oduzima ovjekovom moralnom
djelovanju svaku viu svrhu. To je jedna besplodna i nedjelotvorna vjera koja nije u stanju i nikada
nee biti u stanju povezati nevidljive niti boanskog i vlastitog ivota. Kada je tome tako, onda se nita
drugoga ne deava nego se ovjek poput nekakvog beivotnog trupla preputa toku duevnih strasti i
svjetovnih oholosti. Kraljevstvo Boje nije neka stvar koja je odijeljenja od drugih stvari, a najmanje je
odijeljena od ovjeka. Ono je istinsko ureenje svega vidljivoga i nevidljivoga, ureenje u kojemu nita
ne propada. Ono je predavanje svega volji Bojoj, a ona eli svemu izbavljenje. Kraljevstvo Boje trai
samo da ovjek nita ne stavlja iznad ili u istu ravan s njim. Trai se od ovjeka da svaki interes i svaku
stvar podini interesu kraljevstva Bojeg. Vladimir Solovjov o tome pie: Kraljevstvo Boje je jedino
istinsko ureenje svega i od svojih pripadnika trai potpuno jedinstvo stremljenja, ne jednobrazan ivot,
ne iskljuivost stremljenja nego samo jedinstvo stremljenja. (V. Solovjov: Povijest i budunost teokracije). Iz kraljevstva Bojeg se nita to je dobro ne iskljuuje, ali upravo zato nita ga ne moe zamijeniti.
To je jedinstveno dobro koje jedino sadri sve i sve u sebe smjeta. Stoga je potrebno dati sve za to
jedno, da bi se u jednom i preko jednog zadobilo sve. Upravo o tome govori nam Evanelje: Nadalje,
kraljevstvo je nebesko kao kad trgovac traga za lijepim biserjem: pronae jedan dragocjeni biser, ode,
rasproda sve to ima i kupi ga. (Mt 13, 45-46). Puno je toga to je na svijetu dobro, no samo je jedno
koje u sebi sadri sva ostala dobra i niim ne moe biti supstituirano. U ovom smislu moe se navesti
primjer znanosti koja je dobra i ima svoje mjesto u kraljevstvu Bojem, ali ako se znanost pone shvaati kao neto to Boga nadvisuje ili pak kao neogranieno samostalno dobro, neovisno o kraljevstvu
Bojem, tada se deava odvajanje od kraljevstva Bojeg uz istovremeni gubitak istinske znanosti, jer
istinita je samo ona znanost koja se nalazi u ivom i unutarnjem jedinstvu sa svime te po tome ulazi u
kraljevstvo Boje. Takoer je dobra i ljubav prema domovini ili nacionalizam shvaen kao pojam koji
opisuje aktivnu ljubav prema domovini, ali ako se krene u izdvajanje interesa domovine od interesa
kraljevstva Bojeg tako da se ovo prihvati za neto to je vie ili pak za neogranieno i samostalno dobro, tada se ne samo gubi kraljevstvo Boje nego i nanosi teta svojoj zemaljskoj domovini kroz njeno
udaljavanje od vjene domovine. Ili, dravnitvo koje interes pripadne ljudske drave uzdie iznad
interesa Drave Boje nije dravnitvo koje se moe smatrati dobrim i nije na liniji opstanka drave i
naroda, jer opstanak mora biti shvaen kao opstanak u vjenom ivotu, a ne opstanak u ogranienom
pozemljarskom ivotarenju.
Prema tome, i drava s pripadnim dravnitvom kao i cjelokupno kransko drutvo moraju smatrati
Krista za svoju glavu jer nije smisao u tome da samo Crkva smatra Krista svojom glavom i voom. S
vladavinom Krista Kralja moraju povezivati svoju vlast i svoju slubu ne samo sveenici nego i vladari,
kao i svi ostali nezavisni drutveni djelatnici u koje kao posebna sorta spadaju proroci. Krist nam u
Evanelju kae: Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! (Mt 28, 18). Time je nepobitno odreeno
da nezakonitom i bez snage postaje ona vlast koja sebe odvaja od izvora svake vlasti. Obmanjuje sebe
onaj narod koji misli da moe odbaciti teokratsku dravu i prosperirati pod nekim pozemljarskim
silnikom koji im zbog svoje moi i bogatstva izgleda kao netko od koga se moe umilostiviti neke
sitne vremenite probitke. Priklanjanjem prividnoj moi pozemljarskih silnika odbacuje se Krista na
isti nain kako je svjetina (demokratski!) izabrala izvikujui: Mi nemamo kralja osim cara! (Iv 19,
15). Isto, ili jo i vie, vrijedi za sve dravne slubenike, za one koji odluuju o dravnitvu koje se ima
provoditi ma tko oni bili i koji poput Pilata peru ruke, licemjerno proglaavajui slobodnu Crkvu
u slobodnoj dravi. Sam je sebe osudio onaj prorok, uitelj ili voa naroda koji, umjesto da bezuvjetno slijedi Krista i njegov primjer, samovoljno sebi prisvaja navodnu vanost i grabi vlast za sebe i u
ljudsko ime, razbojniki si utvarajui kako e postati jednak Kristu ve samim time to si je osigurao
klicanje gomile. Niti je Baraba postao ita boljim i imalo slinijim Kristu time to ga je gomila izabrala,
pa tako ni novodobni izabranici gomile ne dobivaju samim izborom. Da bi izokrenuo ovu istinu cijeli
se demokratski sustav svim silama upire upravo u tome da afirmira princip koji bi se slobodno mogao
nazvati Barabinim principom i gdje se gomili daje legitimitet da odluuje nezavisno od i suprotno
od Krista.
Sklonost svjetine da se prikloni cezarima svijeta dolazi od odsustva spoznaje o diferencijaciji vlasti od
moi. Cezari proli, sadanji i budui imaju mo, ali nemaju vlast, za koju smo doznali da je sva
Kristova. Nije ovdje teite na postojeoj svemoi Bojoj, nego na Bogoovjeku koji je postao svevlastan. Svemoi Bojoj potinjena je sva priroda, a vlasti je potinjena volja ovjeja. Vlast je ovdje mo
50

Untitled-1.indd 50

10/23/06 8:09:35 AM

Misao

koja ima utemeljenje na pravu. Kristu je dana svaka vlast zato to Njemu jedinome pripada i svako
pravo. Pravo se utvruje zaslugom, a zasluga pripada samo i jedino Bogoovjeku. Zasluga Bogoovjekova proizlazi iz toga to Bog u sebi samome sadri sve dobro bez mogunosti izbora, dok ovjek
bira izmeu dobra i zla, a kako nema dobro u sebi, ostvaruje tue dobro, ne neko svoje vlastito dobro.
Jednako tako ni u poslunosti ovjekovoj nema punine zasluge, jer je poslunost steevina, pa jedino
Bogoovjek, koji u sebi ima ivot i istodobno dobrovoljno izlae svoju duu za svijet, ispunjava uvjete
za pripisivanje stvarne zasluge. Kristova je poslunost neprocjenjiva jer nije iskazana kao njegova steevina, nego kao stradanje i rtva te jedino On moe biti istinski nekoristoljubivo posluan i po tome
imati stvarnu zaslugu, stei sva prava i svu vlast. Ljudski vladari koriste vlast samo kao sudionici u Kristovoj vlasti i njihova nezaobilazna poslunost od niega prema viemu samo je uvjet tog sudionitva
ili openja s jedinim istinskim gospodarom, a nikako nije vlastiti izvor zasluga i prava.
Ovdje vrijedi tono navesti Vladimira Solovjova koji o ovome odnosu vlasti ljudske prema vlasti Kristovoj govori: Stoga je prijeko potrebno, to je svrha poslunosti koju iziskuje vlast, da se ne zaustavlja
ni na kojem ljudskom dijelu nego da neprekinuto tee prema samom Kristu u kojemu punoa vlasti
proistjee iz punoe poslunosti. Pokoravanje, pak, bilo kojem ljudskom biu kao takvom, poniavajue
je robovanje, a traenje takve pokornosti je tiranija. Istinska vlast je sjedinjenje Boje jakosti s ljudskom
slobodom i, u skladu s tim, prvotno pripada samo Bogoovjeku i samo od njega moe biti dobivena. ...
Do Krista, ovjek je ivio iskljuivo na zemlji s nejasnim mislima o istini i mutnim stremljenjem prema
nevidljivu Bogu. Istina je bila bez snage, a zemaljska sila, u religiji i u ivotu naroda, nije odgovarala
istini i bila je izopaena. Tobonje nijekanje zemaljskoga ivota (na primjer, u budizmu) jo nije otkrivalo
novi, bolji ivot. Zemlja se, pritisnuta sa sobom, probijala k nebesima, ali ih nije dosezala i nije ih mogla
dosei vlastitim snagama. Kad je boansko svjetlo u Kristu samo silo na zemlju i sjedinilo sa sobom isto
zemaljsko bie, tada je nebeska istina postala vlast na zemlji i zemaljska je vlast zadobila svoju istinsku
osnovu. Preko toga susreta nebeskoga sa zemaljskim, Krist dobiva vlast i na nebesima, budui tamo vlast
moe postojati samo u odnosu prema zemaljskom svijetu. Jer, kako se nebesa sastoje iz bia koja prebivaju u istini, koja ive u Bogu i promatraju Ga, oni po sebi nemaju potrebe za Kristovom vlasti: On je
za njih istina, a ne vlast... Nebeska bia slue Kristu u Njegovu djelu spasenja zemaljskih bia i ureenja
zemaljskoga svijeta, a kako putevi toga spasenja i ureivanja nisu sasvim vidljivi tim nebeskim pomonicima i suradnicima Kristovim (jer im je zemaljska strana toga djela skrivena), stoga se oni pokoravaju
Kristu kao vlasti, ali ne zbog sebe, nego zbog onih kojima slue. Na zemlji, pak, ma da se Bogoovjek i
objavio kao istina, dok ta istina nije postala sav ivot onima koje se spasava, dok svi ne budemo dorasli
punini zrelosti Kristove, dok se Bogoovjek ne sjedini s nama u stalnom i oiglednom openju, do tada
smo se duni potinjavati njemu, ne samo zbog duhovnog spoznavanja istine (jer je nae spoznavanje
krajnje nepotpuno), nego u naelu jo i zato jer vjerujemo u njegovu najviu vlast. Na nebesima je Krist
ponajprije istina, a tek potom vlast. U naem pak zemaljskom svijetu Krist se isprva javlja kao vlast, a
potom se shvaa kao istina (tako je bilo ak i u obraenju apostola Pavla). Taj u koga mi vjerujemo za
nas je, prije svega, najvii autoritet: poslunost prije razumijevanja. Da bi se dosegao vrh slobodnoga
savrenstva nuno je proi dolinu poniznosti... Stoga nije poniavajue za nas, nego samo neminovno, ii
k slobodi podinjavajui se, ka savrenstvu poslunou i najprije prihvatiti boanstvo voljom kao autoritet, da bi smo ga potom razmjeli umom kao istinu. Do Krista je ljudski um imao prvenstveno i djelatno
znaenje: on je morao iz sebe stremiti boanskoj istini i traiti je. No sada, nakon stvarnog pojavljivanja
istine glavna zadaa vie nije u tome da se ostvaruje istina; ne u tome da se od sebe ide prema nebeskom
cilju zemaljskim putovima zabluda, nego u tome da se prihvati zemaljsko Otkrivenje nebeske istine u
njenoj ivoj jasnosti, te polazei od toga Otkrivenja putovima koje ona objavljuje ide prema potpunom
ostvarenju obznanjene istine u nama samima i u cijelome svijetu... ivo jedinstvo boanstva i ovjetva
pojavilo se kao injenica i time je stvoren neupitni oslonac u naemu umu; to bogoovjeje jedinstvo u
licu Krista dobilo je svu nebesku i zemaljsku vlast i time je stvorena neupitna osnova za nae praktine
djelatnosti. (V. Solovjov: Povijest i budunost teokracije).
Ovdje se moe samo malo nadovezati i rei da je ovime neupitno pokazana i dokazana kristoloka
osnova dobrog dravnitva, pa ako hrvatski narod eli ivot, ukoliko tei svojem opstanku kao i opstanku svoje drave, nema drugog puta nego puta koji je u znaku kria. Takoer je vidljivo da nebeskoj
zakonitosti treba ovjek kao stvarni predmet djelovanja, ali i ovdanja zemaljska zakonitost potrebuje
nebeska naela u osnovi svojih djelovanja kao i pravu djelatnu jakost. To proizlazi iz nebeske istinske
51

Untitled-1.indd 51

10/23/06 8:09:35 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

osnove i sutine svega to se dogaa na zemlji. Na nebu je uzrok, ovdje su posljedice, tamo je sutina
stvari, ovdje je njihova pojavnost, tamo je izvorno tijelo bia, a ovdje samo njihove sjene. Stoga ovo
nae zemaljsko ja, kao sjena nebeskog bia, tei prema lanoj samodostatnosti i odvojenosti te u toj tenji izvre prirodni poredak i buni se protiv istine. Tek svojoj pojavom Krist unosi istinu u kraljevstvo
buntovnih sjena i uspostavlja jednovlae na nebu i zemlji. Razlika ostaje, ali nema vie neogranienih
podjela i opreka, jer jednome pripada sva vlast, jednome koga upoznae nebo i zemlja. Stoga, poslua
li Hrvatska Rije to ivot znai kao to posluae apostoli, nestat e sjene pozemljarskih careva i pobjeda je naa.
Iako se ovdje sve prvenstveno referira na dravnitvo koje je dravnitvo hrvatske drave, jasno je
da kada se teokracija namee kao spasonosna po Hrvatsku i Hrvate, to nipoto ne iskljuuje ostale
narode. Hrvatska je ovdje ishodite iz prije objanjenog naela sadranog u potrebi za popravljanjem
i izmjenom najprije sebe, a potom kroz izmjenjenog sebe ii mijenjati druge. Ideja teokracije jedino i
moe biti smislena ukoliko je postavljena s ciljem u globalnom odjelotvorenju, pa tako sve narode treba uvesti u teokraciju. To se i misli kada je pisano: Poite dakle i uinite mojim uenicima sve narode.
(Mt 28, 19). Nijedan narod nije u ovome poslanju iskljuen, niti je ijedan povlaten. Razvoj teokracije
prema svenarodnoj punini ide od prvenstvenog djelovanja unutar izabranog naroda idovskog, od
teokratskog prilagoavanja jednom narodu, prema jednoj teokraciji kojoj su prilagoeni svi narodi.
Istovremeno, nisu tu ponitene razlike i posebnosti meu narodima, jer je reeno sve narode. Ne
alje Krist svoje apostole bezlinoj ljudskoj gomili, izmjeanom ljudstvu u multi-kulti loncu za taljenje, nego svim narodima svijeta u njihovom identitetu koji ih ini nacijama. Ali, time to su apostoli
poslani svim narodima ponitava se bilo kakav nacionalizam koji nije u ljubavi i bazira se na tome da
se bilo koji narod od bili kojeg naroda iskljuuje. Ne smije biti iskljuivanja naroda po narodu, kao
to ne smije biti eksploatacije ovjeka po ovjeku. I u ovakav kontekst ljubavi se treba umetnuti svaki
nacionalizam, a ovdje se radi o promiljanju dravnitva u sklopu hrvatskog nacionalizma.
Solovjov o teokraciji dalje kae: Ako je teokracija u svojoj biti spoj boanskog i ovjejeg naela (u praktinom ivotu ovjeanstva), onda se potpuna organizacija odreuje trojako: 1) djelovanjem vladajuega
boanskog naela, u odnosu prema kojemu ljudsko poprima potpuno potinjen i pasivan poloaj (vlast
sveenika, koja predstavlja boanski element u teokraciji); 2) djelovanje slobodnog ovjejeg naela (u
teokraciji predstavljenog graanskom, dravnom ili svjetovnom vlau); 3) jedinstveno (bogoovjeje)
djelovanje obaju tih naela iznutra meusobno sjedinjenih (u slobodnoj drutvenoj vlasti, koja u teokraciji pripada najboljim ljudima, istinskim izabranicima ili prorocima). Ako je zadaa teokracije u tome
da privede ljude svrsi Bojoj ne naruavajui njihovu ljudsku slobodu, onda je nuno raunati na tri djelatna elementa teokracije, od kojih prvi predstavlja svrhu Boju (sveenstvo), drugi slobodu ovjeanstva
(svjetovna vlast) i trei unutarnji spoj prvoga i drugoga (prorotvo). (V. Solovjov: Povijest i budunost
teokracije).
Ovdje je vidljiva sva sloenost koja karakterizira teokraciju u smislu da se usprkos jasnoj razdiobi sve
meusobno proima i podupire tako da nita ne moe opstati izdvojeno samo za sebe, bez oslonca na
druge elemente.
Stoga, moda bi najprikladniji simboliki prikaz teokracije bio istovjetan pleteru, a to opet povlai
nove asocijacije na providosnost koja je Hrvatima dala pleter kao jedan iskonski identitetski simbol,
ak jo iz razdoblja najranije etnogeneze hrvatskog bia, a koja see duboko u pretkransko vrijeme.
Neka ovo referiranje na pleter bude prikladan simboliki kraj ovog poglavlja u kojem se pokualo razmatrati neizostavnost Krista iz svega to ovjek ini i teokraciji kao drutvenom ureenju koje slijedi
ovo neoborivo nebesko naelo.

52

Untitled-1.indd 52

10/23/06 8:09:35 AM

Misao

3. Posljednji sud i kraj povijesti

Ne pitaj zato su negdanja vremena bila bolja od ovih, jer to nije mudro pitanje.
(Propovijednik 7, 10)
Jahve je gospodar budunosti
Sjetite se toga i budite ljudi, uzmite to k srcu, otpadnici, sjetite se prolosti pradavne:
ja sam Bog i nema drugoga; Bog, nitko mi slian nije!
Onaj sam koji od poetka svretak otkriva i unaprijed javlja to jo se nije zbilo!
Ja kaem: Odluka e se moja ispuniti, izvrit u sve to mi je po volji.
(Izaija 46, 8-10)
Polazei od povijesti koja je pravocrtna i iva (organska) zbog Boje intervencije u svakom vremenu
i na svakom mjestu dolazi se do prikladnog sagledavanja vlastitog odnosa prema tako odreenom
povijesnom tijeku. Sve se u povijesti deava po Bojem doputenju i kao takvu povijest treba gledati,
analizirati i anticipirati. Neprihvatljiva je neka kruna, ali i sekularna linearna povijest koja je izvedena
jedino ljudskom intervencijom, tj. kao da je ovjek potpuno sam prisutan u povijesti i nita ga ne nadvisuje. ovjeku se od strane podzemlja sugerira da kao jedini djelatnik unutar povijesnog progresa,
a koji se neodreeno projicira u vjenu budunost, ima sposobnost vlastitog samooslobaanja od svih
bremena koje povijest neosporno ima, jer to ak ni sekularni apostoli ne odriu. Problem je u tome
to takav odabir razrijeenja povijesnog bremena kroz put u imaginarni progres, postaje putem u
sami pakao. Ovdje je ponajprije rije o primjerenom odnosu prema rijeenju same povijesti, odnosno,
da bi se po ovjeka uspjeno rijeio zadatak povijesti koji je nerazdvojiv od prirode vremena. Ono
to je potrebno jest promijeniti poziciju povijesnog pogleda od pokuaja razrijeenja kroz zahvaanje
u periodino, prema usmjerenosti rijeenju povijesti gledajui njezin zavretak. Ovime se izlazi van
granica povijesti i ulazi u podruje nadpovijesnih sila, a Isus Krist predstavlja poveznicu izmeu ove
dvije stvarnosti. Ovdje se posebno usredotoujemo na zavretak povijesti, taj novi nebeski dogaaj u
zemaljskom i fenomenalnom kroz izvjesnost budue pojave Kristove. Temeljna ideja koja proima cijelu matafiziku povijesti i koja je nunost za svaku metafiziku povijesti sadrana je ideji o neizbjenosti
kraja povijesti.
Ipak, u vezi sa spoznajom o kraju povijesti koja svoj vrhunac ostvaruje ponovnim Kristovim dolaskom,
posebno je zanimljivo gledanje na ulogu Antikrista (anti-Mesije) u svemu tome. U biti, svako oekivanje Krista i pokuaj deifriranja znakova vremena usko je povezan sa problematikom Antikrista u
smislu da je kroz antikristovski duh svijeta jedino mogue neto naslutiti o tome koliko je blizu Kristov
trijumfalni povratak. Kaem naslutiti, jer nije nam dano da znamo tono vrijeme Kristova povratka,
ali nam je svima dano da oitavamo znakove vremena i po tim znakovima, osim to osjeamo intuicijom, ujedno i zakljuujemo o duhu vremena. Antikrist u tom smislu predstavlja iskonski problem
metafizike povijesti i zato razmatranjem antikristovskog misterija bolje spoznajemo znakove svojeg
vremena. Antikrist je pojava koja nadilazi sve prethodno ili staro zlo, ono koje predstavlja naslijee prvotnog stadija ljudske povijesti, ve predstavlja novo zlo, zlo vremena koje dolazi i koje e biti stranije
od zla prolosti. Kada se ovo shvati mogue je vidjeti koliko je velika zabluda ovjeanstva u pouzdavanju u scientoloko-tehnoloki razvitak, pouzdavanju u tzv. napredak ili progres. Povijest nipoto nije
neki nuan progres prema boljemu, ve je povijest dogaaj slobode, a to onda znai da uvijek moe biti
slobodni odabir dobra, kao i zla. Zato ovjeanstvo samo sebe teko vara, ali podupiru ga u toj zabludi
posve svjesni svojih ina i zakulisni upravitelji ovjeanstva, tako da misli kako kroz uzdignue u ovladavanju znanou i tehnologijom istovremeno (tzv. napretkom) dolazi do opadanja u mogunosti
da zlo ovlada ovjekom, tj. ovjeanstvom. Kao da je jedno u ikakvoj ovisnosti o drugome? Kao da zlo
nije izvan dosega ljudskih igraaka pod vidom tehnologije i od Boga odmetnutog ljudskog umovanja
pod vidom znanosti? Kao da je svijet zla mogue izbrisati jednim velikim nuklearnim udarom? A
upravo tako razmilja moderni ovjek koji se otuio od duhovne stvarnosti, stoga sve svodi na razinu
materijalnog zbivanja, pa u skladu sa tim svoju materijalnu mo smatra dovoljnom da bi ga zatitila od
53

Untitled-1.indd 53

10/23/06 8:09:35 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

iracionalnih djelovanja koja dolaze iz vanmaterijalne onostranosti. Iz razloga ovog ljudskog samozavaravanja u onome to dolazi predstoji jedna do sada neuvena borba dobra i zla, Boga i avola, svjetlosti
i tame. Sam smisao povijesti sastoji se u razotkrivanju djelovanja tih suprostavljenih naela, u njihovom protivnitvu i u njihovom neizbjenom traginom srazu na kraju povijesti. U ovom sudaru dobra
sa zlim ne treba vidjeti besmisao povijesti ili na neki drugi nain izgubiti vjeru zbog toga to po Objavi
kao krani znamo da e kroz povijest samo rasti ne samo dobro nego i zlo, ne samo kranska nego
i antikranska naela. O tome jasno govore proroanstva, a to samo potvruje istinitost kranskog
znanja o kraju povijesti. Uope, povijest moe imati pozitivan smisao samo u sluaju ako se okona.
Sva metafizika povijesti neminovno vodi ka svjesti o neizbjenosti kraja povijesti. I suprotno, kada bi
povijest bila beskonaan proces, tek bi tada ona bila besmislena ne bi se dovrila, otprilike kao to je
besmislena svaka drama koja nema svoje dovrenje.
Zato i uloga i mjesto Antikrista ima svoj puni smisao u dovrenju povijesti i zakljuenju cijele ljudske
drame. Sveto pismo daje nam sva potrebna uputstva kako da se za taj kraj pripremimo i kako da sami
budemo aktivni akteri drame, ali na nain da i sami, kao ljudska bia, ostanemo unutar pozitivnog
smisla povijesti. Kako da svoj ivot uinimo smislenim do kraja povijesti i da tu smislenost prebacimo
u nadvremenost. Tako u starozavjetnom dijelu, unutar idovstva, imamo mnogo prije Danijela jedno
proireno oekivanje velikog, sveopeg otpada od Boga u poslijednjim vremenima, ali ta stara idovska literatura ne zna za pojavu jednog osobnog Antikrista. Iz novozavjetnih tekstova da se zakljuiti
da su pojedinci suprostavljeni Kristu svi redom antikristi i da je duh svijeta koji se protivi Kristu antikristovski duh. Ipak, u nekim se tekstovima izriito misli na posebnog, uosobljenog Antikrista, koji
se pojavljuje u posljednjim dogaajima i kojemu su svi prijanji antikristi samo pretee koje mu kroz
povijest oslobaaju put po jednom nadljudskom principjelnom djelovanju kroz zavedene ljude.
Iz novozavjetnih tekstova slijedi da e prije Antikristova dolaska porasti zlo, i to konkretno u otpadu
od vjere. To se da zakljuiti iz rijei Kristovih: Ali kad Sin ovjeji doe, hoe li nai vjere na zemlji? (Lk 18, 8), a i u samom Otkrivenju se da oitati kako e na kraju doi do velikog otpada. Snage
podzemlja, demoni ili Sotona osobno, koji i inae djeluju kroz svu ljudsku povijest, u tim zavrnim
dogaajima bivaju toliko angairane, toliko aktivno ukljuene, da se s imalo dobre volje i otvorenosti duha prema uzvienom mogu relativno lako prepoznati. Ipak, usprkos sve lakoe prepoznavanja
demonskih sila svakome tko ima makar i mrvu vjere u sebi, ljudi ostaju zasljepljeni do te mjere da
svojevoljno pristupaju silama tame. Antikrist, kao nitko prije nadahnut zlim duhom, zavest e ljude i
narode lanim naukovanjem te ih podloiti svojoj troipolgodinjoj vladavini na globalnoj razini. Antikrist e ljude pridobivati raznim udima, davanjem kruha i darivanjem moi, a ono to e zauzvrat
traiti biti e samo jedno: da ga se prizna za boanstvo. Krane, one koji e to uistinu biti, progoniti
e se nezapamenim progonima, a te snage zla u tom razdoblju imaju toliku snagu da je kranski
ostatak prema njima nemoan na razini svjetovnosti i stoga se taj ostatak spaava izravnom Bojom
intervencijom koja se pokazuje nunom za unitenje poraslog zla u posljednjim vremenima. Time
to se oituje nunost za direktnom Bojom zatitom, vjernom stadu pokazuje kako se u razdoblju
najveeg trijumfalizma zla jedino oni koji se u potpunosti predaju Bojem zahvatu uspijevaju odrati
izvan dosega Antikrista i njegove zemaljske moi. U svakom sluaju jasna je konana Boja pobjeda.
Antikristovska politika vlast i sukladna duhovna mo bivaju zauvijek uniteni. To je ona nedvojbena
i svakako najvanija poruka Otkrivenja.
Svatko tko se ozbiljnije bavi promiljanjem teologije povijesti ne moe a da ne zapazi kako su u naem
vremenu nazoni mnogi najavljeni znakovi koji prethode pojavi Antikrista. idovi i oni koji se ubrajaju kao kranska veina, krani samo po statistikom izjanjavanju (kao npr. 90% statistikih katolika
u Hrvatskoj), nisu prihvatili Kristovu nauku, tako da i jedni i drugi, svaki na svoj nain, oekuju lanog
mesiju. Ili barem imaju osloboeno mjesto unutar svojeg duha u koje e lani mesija lukavo uskoiti
jednom kada se pojavi meu ljudima. Taj lani mesija je Antikrist, bezbonik, kojega idovske i parakranske mase oekuju da im ostvari umiljeni im zemaljski raj. Svakako da su u svijetu sazreli uvjeti
za dolazak lanog mesije jer je tehnoloki napredak povezao kontinente tako da omoguava ostvarivanje univerzalnog carstva zla. Moemo takoer svjedoiti sve mogue oblike otpadnitva od vjere, a
to je ono najvanije to je traeno prije dolaska ovjeka grijeha. Moderni ovjek je kroz cijeli izgraeni
sustav, i to pomno promiljen sustav uzdizanja grijeha, postao toliko izmanipuliran od zakulisnih
54

Untitled-1.indd 54

10/23/06 8:09:36 AM

Misao

sila zla da je ostao bez vlastite osobnosti u odnosu na blinje i postao plodnim tlom za prihvat pseudoreligije univerzalnih pretenzija. Kako e se ta pseudoreligija nazivati, da li new-age, scientologija,
sai-babizam, univerzalizam ili globalizam potpuno je svejedno tu se radi o nebitnom detalju kojim
se ne treba optereivati jer je ionako antikristovsko sve ono to nije kristoloko. Kako je i Gospodin
nauavao: Tko nije sa mnom, protiv mene je, i tko ne sabire sa mnom, rasipa. (Mt 12, 30). Ovdje je
sada bitnije usredotoiti se na ovo posve konkretno vrijeme u kojemu trenutno ivimo i kroz aktualna
zbivanja pokuati dokuiti eventualne mogunosti koje se otvaraju Antikristu za njegov iznenadni
nastup. Posebno je zanimljivo razmatrati kako e to Antikrist biti toliko uspjean u zavoenju da e
ak i uspjeti u obmani nekih koji se imenuju izabranima, a kada je to postigao, onda uistinu nema problema sa ostatkom vjernika. O tome kako prijeti opasnost od Antikrista i za izabranike govore nam
slijedee rijei: Ako vam tada tko rekne: Gle, evo Krista! ili: Eno ga! - ne povjerujte! Ustat e, doista,
lani kristi i lani proroci i iznijeti znamenja velika i udesa da, bude li mogue, zavedu i izabrane. (Mt
24, 23-24). Tu se sada treba zapitati to je najvjerovatnija metoda kojom bi bilo mogue zavesti i one
koji su izabrani? Jedan odgovor se ovdje skoro sam od sebe namee, a to je da samo kroz jednu genijalnu imitaciju kranstva, kroz genijalnu imitaciju Krista, moe se postii da mnogi povjeruju velikom
zavodniku. Stavljeno u kontekst naeg trenutnog povijesnog momenta, sukladno dolazi spoznaja da
bi budui Antikrist lako mogao svoj uspon, svoju karijeru, graditi iskljuivo na platformi obnove
danas toliko posrnulog kranskog svjetonazora. tovie, Antikrist e se sam i uz prikladnu podrku
svojih pomagaa, postaviti kao radikalni kranski fundamentalist koji e znati sve primjereno ubaciti
u jednako tako isplaniran sukob kranstva sa islamom, a koji je potpuno isfabriciran od sekularnog
Zapada kojim upravljaju judeo-masonski monici sa svojim antikristovskim duhom, sa svojim otvorenim klanjanjem Sotoni na najviim stupnjevima inicijacije. Kroz produkciju sukoba i cijelog globalnog
rata, istovremeno se upravo (nekada) kranski Zapad dovodi u stanje koje e biti porazno u smislu
oiglednosti gubitka tog iz duboke tajnosti kontroliranog rata. Tada, kada nastane panika i opa pomutnja meu zapadnjacima, kada se uvidi da je islam kroz ustrajanje na svojim vrijednotama tovanja
jednoga Boga nadvladao bezboni Zapad, upravo tada nastupa idealno vrijeme za lanog mesiju koji
e se prikazati kao zagovornik jednoga Boga, i to na povrini kranskog Boga, ali i kao Njegov osobni
poslanik. tovie, kada postigne uspjeh u obuzdavanju nadirueg islamskog Hanibala pred vratima,
tada kao veliki spasitelj Zapada, kao uvar iskonskih kranskih vrijednosti na osnovu kojih e i postii obnovu Zapada i obranu od islamske najezde, Antikrist e na vrlo suptilan nain od sebe stvoriti
boanstvo u oima cijeloga svijeta. Takoer je vrlo pogodno za cijeli ovaj hipotetski scenarij spoznati
mjesto i ulogu idovstva sa cionizmom kao velikom obmanom ponajvie samih idova. To je stoga to
se kroz veliki rat sa muslimanskim svijetom istovremeno daje mogunost za velika razaranja u sklopu
kojih se u ratnom vihoru sluajno unitava i damija sagraena na Brdu hrama. Time se po okonanju rata kroz djelovanje velikog mirotvorca otvara mogunost za izgradnju treeg hrama, a to je
ono to se ve uvelike priprema kroz djelovanje raznih organizacija poput tzv. kranskih cionista koji
organizirano prikupljaju novac za ponovnu izgradnju jeruzalemskog hrama na mjestu sadanje damije koju otvoreno najavljuju sruiti. I nije ovdje znaaj spomenutih kranskih cionista u novanom
prikupljanju, jer novac je ovdje od minornog znaenja, nego je bitno njihovo djelovanje na afirmiranju
same ideje o obnovi Hrama, te kada se jednom otvori praktina mogunost za izgradnju, najednom se
ispostavlja da postoji netko tko se kroz sami vremenski kontinuitet u svojim zahtijevima, bez obzira
koliko apsurdni bili, postavlja kao legitimnim svjetskim imbenikom. To je na tragu poznate sintagme
o lai koja se upornim ponavljanjem pretvara u istinu, pa tako u ovom sluaju jedna provokacija rata,
kakva je ova ideja o treem hramu, nakon svoje vremenske postojanosti lako postaje mirotvorstvom
sa plemenitom nakanom.
Ostvarenje ovog plana koji je usko povezan s jeruzalemskim hramom definitivno potvruje istinitost
Pavlove poruke o Antikristu, a kad se to dogodi znat e se da je poeo svretak o kojem svjedoi Sveto
Pismo. Sve ovo vienje mogueg nastupa Antikrista, najkrae opisano svodi se na upozorenje da antikranske sile vrlo suptilno i u detaljima programirano namjeravaju iskoristiti zbivanja koja svijet doivljava izuzetno traumatino, i u sklopu tog iskustva gdje etiri jahaa rade svoj posao te teko ispaeni
svijet zaziva spasenje, dolazi do doslovne otmice spasiteljskog Bojeg zahvata od strane Antikrista osobno, onoga koji predstavlja vrhunskog uzurpatora boanskih atributa. To predstavlja vrhunac od kojega
se nadalje broji ono prorokovano vrijeme dano Antikristu da ispuni svoju povijesnu zadau.
Svemu ovome ide u prilog injenica da veina pripadnika ljudskih masa, ve po svojoj pasivnoj naravi
55

Untitled-1.indd 55

10/23/06 8:09:36 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

nema ni sposobnosti da shvati kako se pretvaraju u bezvoljno roblje, a ni snage tome se suprostaviti
jednom kada to moda shvate, makar i pod pritiskom materijalne zbilje. Tada je, naalost, ve prekasno. Kao to je medvjedu prekasno spoznati iskopanu mu zamku jednom kada u nju upadne. Pastiri
koji su zadueni da paze svoje stado od vujih pretenzija na ovome ispitu pokazuju svoju pravu vrijednost te je i dan danas u samoj Hrvatskoj lako vidljivo koji su pastiri zanemarili stado i okrenuli se
udovoljavanju svjetskih i domaih vukova, a koji su vjerni skrbnici povjerene im pastve. Naime, oni
koje hvale monici, a koji uza svu imaju i onu presudnu mo modernog vremena medije, ti neka
najprije sami sebe preispitaju i postave si prioritete. Neka vide da pohvala i odobravanje koje dolazi
iz svijeta ispunjenog antikristovskim duhom nikome ne eli dobro, pa ni njima samima, te neka se
preobrate dok je jo vrijeme. Jer, dok ne doe povijest do svoga kraja, nikada za nikoga nije kasno za
preobraenje i promjenu tabora. Ali, i to treba uvijek imati na umu, ta promjena tabora ide u oba smjera, pa oni koji su trenutno na kristolokoj strani ne smiju sebi dopustiti oputanje i sputanje garda,
boksakim terminima govoreno, jer samo jedan snaan udarac moe ih trajno sunovratiti na zemlju.
Stoga, pastiri Boji moraju biti svjesni da djeluju na nain da ne odstupaju od kraljevstva Bojeg kao
sutine Crkve, ali istovremeno Crkva je ta koja predstavlja oblik kraljevstva Bojeg. Uvijek je mogua pripadnost obliku sa istodobnom nepripadnou sutini i u taj procijep estoko udaraju zlodusi
znajui da udaljavenjem jednog od drugog ovjeku ine tetu. Potpuno usklaenje sutine i oblika,
kraljevstva Bojeg s Crkvom, dogaa se na kraju vremenskog toka, onda kada se suprostavljena naela
dovedu do vlastite konanosti, do svojega krajnjeg i potpuno istog izraza te u njemu pokau svoj
stvarni znaaj. Dok se to ne zbije moemo biti uvjereni samo u to kako sve zavodljivosti i bezakonja
koja se deavaju usred vidljivog kraljevstva Bojeg ne proizlaze iz nutrine koja je samo dobro, kao niti
iz vanjtine koja je izraz tog istog dobra, nego iz drugoga, dobru suprostavljenog naela zla, ono to
se naziva avolskim ili sotonskim djelovanjem. Uzrok zbog kojeg se sinovi neba i sinovi podzemlja
iznutra meusobno razlikuju, a do potpunog kraja vremena nee biti oigledno razdvojeni, jest u
tome to ni njihova unutarnja razlika nije bezgranina. Nema potpunih sinova neba, kao to nema ni
potpunih sinova podzemlja. I avao i Svevinji siju svaki svoje sjeme po cijeloj njivi i u sve ljude bez
iznimke, i dok sjeme ne izraste svaki ovjek pripada objema stranama bez nepremostive razlike. Kako
je prije istaknuto, dok Rije potpuno ne ovlada ovjekom, dok se ne ostvari u njemu i kroz njega, do
tada on jo nije potpuno sin kraljevstva i moe se odmetnuti u neprijatelja Bojeg. I obratno, sjeme
zloga nije posve plod neprijateljev i njemu je mogue svrstavanje uz kraljevstvo Boje. Takoer, ako je
eventualno neki ovjek i osuen na propast, u njemu prisutna Rije Boja moe biti od koristi, ako ne
za njega, onda barem za druge. Poanta je u tome da se u ovjeku ne moe pojaviti apsolutna la, isto
ili bezgranino zlo. Ako iz nijednog drugog razloga, onda stoga to i najgori avolji sluga koji zavodi i
stvara bezakonje nije u mogunosti to initi ukoliko propovijeda istu la, promovira javno zlo. Iz tog
posve praktinog razloga uvijek se mijea la sa istinom te se zlo prikazuje pod izgledom dobra, pa ako
na neke ljude djeluje ona zla sutina pripadnih djela i rijei, na druge ljude to ne djeluje i oni prihvaaju
samo ono to prepoznaju dobrim. Budui sinovi kraljevstva Bojeg jesu oni koji iz zavodljivih rijei
preuzimaju ono istinito i nadograuju ga na korist svoju i svojih blinjih.
Solovjev na ovu temu izriito navodi slijedeu misao: Dakle, prispodoba o kukolju ui nas sljedeim
istinama o kraljevstvu Bojem: 1) do kraja svijeta nema savrenih sinova kraljevstva niti sinova neprijatelja, nema bezuvjetne podjele i nepremostive granice izmeu jednih i drugih; 2) oba suprostavljena
naela (kraljevstva i neprijatelja) ne nalaze se isti i neogranieni u naem svijetu nego izvan njegovih
granica, a u nama je samo smjesa obaju naela; 3) do kraja svijeta kraljevstvo Boje nije neto savreno
i potpuno, nego samo pripremno, koje tei svretku i savrenstvu. (V. Solovjev: Povijest i budunost
teokracije).
Prema tome, znajui da kraljevstvo Boje ima tvarni (objektivni) i vidljivi oblik znamo da je u skladu
s tim mogua pripadnost samo vanjtinom, ne sudjelujui u njegovoj sutini. No istovremeno, kao potrebna jedinstvenost, kraljevstvo Boje sadri i potrebni istinski kriterij za razlikovanje istinskih sinova
od onih koji se takvima prikazuju, a vidljiva primjena tih kriterija biti e ostvarena na kraju vremena.
Tada kada sazriju sva djela, kada se otkriju sve misli i pokau sve osobine, o emu govori Evanelje:
Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad mrea baena u more zahvati svakovrsne ribe. Kad se napuni,
izvuku je na obalu, sjednu i skupe dobre u posude, a loe izbace. Tako e biti na svretku svijeta. Izii e
aneli, odijeliti zle od pravednih i baciti ih u pe ognjenu, gdje e biti pla i krgut zubi. (Mt 13, 47-50).
56

Untitled-1.indd 56

10/23/06 8:09:36 AM

Misao

Ovdje je kraljevstvo Boje onaj dobar ulov, a ribarska mrea, koja do kraja vremena sadri u sebi i
dobro i zlo, je vidljiva Crkva, onaj tvarni oblik kraljevstva Bojeg.
Ovdje se po naravi stvari neizostavno dolazi i do potrebe dubljeg promiljanja problematike drugog
Kristovog dolaska koju se nadograuje na promiljanje o Antikristu i antikristovskom duhu kao najboljim znacima vremena, jer je jedno s drugim nerazdvojivo povezano. Kod ovoga pitanja bitno je rasistiti stvari jer je upravo u svrhu pomuenja pameti plasiran cijeli niz lanih naukovanja o Kristovom
ponovnom dolasku. Ipak, jedno je tu sigurno: da za sve one koji su zaraeni lanim naukama Kristov
drugi dolazak nije sukladan onome kojega oekuju krani.
Kada se ulazi u pitanja drugog dolaska Kristovog od iznimnog je znaenja najprije pravilno spoznati
ono to je prva posljedica dolaska: posljednji sud u kojemu Krist sudi ive i mrtve. Poslijednji sud je
ona injenica kojom se definira naa neizostavna odgovornost za sva naa zemaljska djela, ali i poslijednji in uglavljen u povijest kakvu poznajemo. Posljednji sud predstavlja poslijednji in i za svakog
pojedinog ovjeka posljednje prebivanje unutar vremenskog tijeka, a nakon tog ina zakorauje se u
vjenost, u drugu vremensku dimenziju od ove trenutne i nadasve smrtonosne. Posljednjim sudom
biva odreen samo jedan maleni zavrni detalj, a to je gdje se vjenost ima provesti: gledajui Boje
lice ili trajno odvojen od ovog blaenstva, boravei trajno tamo gdje je pla i krgut zubi. Odnosno,
na posljednjem sudu radi se tono onako kako je i napisano: Jer svima nam se pojaviti pred suditem
Kristovim da svaki dobije to je kroz tijelo zaradio, bilo dobro, bilo zlo. (2Kor 5, 10).
Vanost pravilnog spoznavanja je u tome to se upravo ovo Kristovo suenje namjerno eli omalovaiti i to ide ak do te mjere da se, ili potpuno osporava suenje ivih i mrtvih, ili se taj sud pretvara
u besmislicu kroz tezu da e Isus svima oprostiti na kraju vremena zato jer je njegovo milosre bezgranino. Odgovornost je jasno potvrena kroz najavu poslijednjeg suda u kojem za svoje postupke
svatko biva pravedno osuen. Ne moe se nikakvom mentalnom kombinatorikom smisleno izvui iz
injenice da Isus i apostoli navjeuju poslijednji sud, da opominju ljude da se pripreme na taj dogaaj
na kraju povijesti, a zatim sve ponititi i tako protusloviti samome sebi. Isus koji je u svemu savren i
koji nita nije izgovorio ili uinio, a da nije u svemu istinito, sada, po tumaima koji negiraju poslijednji sud na bilo koji nain, ispada da je govorei o poslijednjem sudu govorio besmislice. Naravno da
ovo osporavanje ili umanjivanje poslijednjeg suda ima za svrhu uspavati vjernike, uiniti ih sklonima
zlim djelima mislei da ionako nema odgovornosti, pa se moe sve raditi bez opasnosti od posljedica
po njih same.
Kada se spominje pitanje odgovornosti odmah se dotie i problematika slobode, jer jedno neizostavno
ide s drugim. U opem kontekstu drave i dravnitva sloboda i odgovornost spadaju unutar njihove
najue domene upravo zbog dravnog preuzimanja odreenih kolektivistikih funkcija te predavanje
istih u ruke povlatenih pojedinaca. Pod time se misli na viestruko veu odgovornost koju drava
i dravnitvo na sebe preuzimaju kroz preuzimanje svih pripadajuih ovlasti nad drutvom koje je
omeeno dravom kao jednim organiziranim kolektivitetom. Zato svatko onaj tko se uputa u posao
dravnitva, a to se danas moe smatrati sve ove silne stranarske politiare, mora biti svjestan svoje
odgovornosti koju e snositi na posljednjem sudu i na osnovu tog saznanja svim se silama truditi da
radi svoj posao najbolje to moe. Zbog toga, ukoliko netko nije upuen u istinitost i neizbjenost
posljednjeg suda, taj ne moe biti podoban za rad u podruju dravnitva jer samo na osnovi svoje
ljudske odgovornosti prema samome sebi nema dovoljne razine motiviranosti za ustrajnost u dobru i
pravednosti. Ova potreba za nadljudskom ustrajnou u dobru i u pravednosti posebno je vezana uz
dravnitvo zbog prisutne iznimno visoke razine iskuenja, a koja svakog ovjeka neminovno pogaaju. Da bi bio u stanju oduprijeti se iskuenjima onaj tko se uputa u djelatno dravnitvo ne moe
se osloniti na vlastitu moralnu jakost, jer onda neizbjeno gubi, nego je potrebno uzdati se u Boga kao
nadnaravnu silu koja nam pomae u nadopunjavanju svih naih ljudskih slabosti.
Inae, u sklopu aktualnih bezbonih nauka u vezi ponovnog dolaska dominiraju dva osnovna pogleda.
Neki vjeruju u drugi dolazak u vidu Lorda Maitreye koji preuzima vodeu ulogu na nain da razni
proroci putuju svijetom i navjeavaju drugi dolazak tog Lorda Maitreye. Maitreya je za njih voa
Planetarne hijerarhije skupine uzvienih i monih uitelja koji vode ovjeansku duhovnu evo57

Untitled-1.indd 57

10/23/06 8:09:36 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

luciju. Tako stanoviti Benjamin Creme, koji svakako nije vrijedan prevelike panje, ali ovdje je bitna
financijsko-medijska podrka koju on i njemu slini imaju i kojom agresivno promoviraju svoje ideje,
godine 1982. u mnogim svjetskim novinama oglaava sljedeu objavu: Krist je sada ovdje... ukazuje
na izlaz iz sadanje krize... On nije doao da sudi ve da daje i nadahnjuje... Svjetski uitelj je sada poznat kao Lord Maitreya, poznat u kranstvu kao Krist. Kao to krani oekuju Kristov drugi dolazak,
idovi oekuju Mesiju, budisti petog Budu, muslimani imama Mahdija, hindusi oekuju Krinu. Sve su
ovo imena za jednu osobu. Njegova nazonost u svijetu jami da nee biti treeg svjetskog rata. S njegovom pomoi, graditi emo novi svijet. Krist po ovom shvaanju nee doi kao religijski, politiki,
gospodarstveni ili drutveni voa ve kao prosvijetljeni djelatnik, pedagog koji e rijeiti sve ljudske
probleme u navedenim podrujima i uvesti ovjeanstvo u novo doba ljubavi, mira i blagostanja.
Drugo je vjerovanje uglavnom takvo da se drugi Kristov dolazak vidi kao masovna inkarnacija kozmikog krista u cijelo ovjeanstvo. Tu se ne navjeta dolazak osobe Isusa Krista, nego neosobni
kozmiki krist to god da to predstavljalo. Sve skupa, koje god gledite privuklo naivne ljude, predstavlja jednu antikransku nauku, ali posebno upada u oi sukladnost ovih antikranskih gledita
sa masonskim svjetonazorom koji izjednaava sve religije i sva razmiljanja kao jednako vrijedna u
duhu lane tolerancije, te u masonskim loama posebno brino uzgajane biljke tijekom viestoljetnog zidanja hrama ovjeanstva.
Kransko gledanje na drugi Kristov dolazak je jasno. Tu je svrha Kristovog ponovnog dolaska viestruka. Deava se konana i trajna potvrda Isusa Krista kao Gospodina te se u cjelosti ostvaruje sve
ono to je u naelu postignuto prvim Kristovim dolaskom. Tada Krist uspostavlja svoje Kraljevstvo, a
istovremeno se zbiva upotpunjenje i proslavljenje Crkve sa pravednim sudom nad ivima i mrtvima.
Prije samog suda doi e do opeg uskrsnua mrtvih. To je, na koncu, pobjeda nad silama zla i uspostavljanje novog neba i nove zemlje.
Drugi Kristov dolazak biti e jasno vidljiv svom ovjeanstvu, svakom pojedinom ovjeku. To nije nikakvo nebulozno sveope iskustvo masovne inkarnacije kozmikog krista u cijelo ovjeanstvo, nego
je to sveope iskustvo gdje e svako okoposvjedoiti o dolasku Isusa Krista: Gle, dolazi s oblacima i
gledat e ga svako oko, svi koji su ga proboli, i naricat e nad njim sva plemena zemaljska. (Otk 1, 7).
Djela apostolska govore da isti onaj Isus koji je uznesen na nebo naoigled uenika jednako tako ima
doi kao to je vien da odlazi na nebo: Kada to ree, bi uzdignut njima naoigled i oblak ga ote njihovim oima. I dok su netremice gledali kako on odlazi na nebo, gle, dva ovjeka stadoe kraj njih u bijeloj
odjei i rekoe im: Galilejci, to stojite i gledate u nebo? Ovaj Isus koji je od vas uznesen na nebo isto e
tako doi kao to ste vidjeli da odlazi na nebo. (Dj 1, 9-11).
Drugi Kristov dolazak nije u svakom sluaju dolazak nevidljivoga, kozmikog krista u ovjeanstvo,
ili dolazak nekakvog velikog uitelja koji se potvruje sinkretizmom pomirdbe razliitih religija, nego
je to vidljiv tjelesni dolazak proslavljenog Isusa. Prema Isusovim rijeima bit e to slavan dogaaj s
mnogim popratnim znacima moi i slave.
Slave koja je navjetena na vie starozavjetnih mjesta, a za zakljuenje ovoga poglavlja prikladno se
namee navesti psalamsku pjesmu koja slavi Kralja i Suca na kraju svijeta i vremena:
Jahve - Kralj i Sudac
Pjevajte Jahvi pjesmu novu!
Pjevaj Jahvi, sva zemljo!
Pjevajte Jahvi, hvalite ime njegovo!
Navjeujte iz dana u dan spasenje njegovo,
kazujte poganima njegovu slavu,
svim narodima udesa njegova.

58

Untitled-1.indd 58

10/23/06 8:09:37 AM

Misao

Velik je Jahve, hvale predostojan,

straniji od svih bogova!
Nitavni su svi bozi naroda.
Jahve stvori nebesa!
Slava je i velianstvo pred njim,
sila i sjaj u Svetitu njegovu.
Dajte Jahvi, narodna plemena,
dajte Jahvi slavu i silu!
Dajte Jahvi slavu imena njegova!
Prinosite rtvu i uite u dvorove njegove,
poklonite se Jahvi u sjaju svetosti njegove.
Strepi pred njim, zemljo sva!
Nek se govori meu poganima: Jahve kraljuje!
Svijet on uvrsti da se ne pomakne,
narodima pravedno upravlja.
Raduj se, nebo, i klii, zemljo!
Neka hui more i to je u njemu!
Nek se raduje polje i to je na njemu,
neka klike umsko drvee
pred Jahvom, jer dolazi,
jer dolazi suditi zemlji.
Sudit e svijetu u pravdi
i narodima u istini svojoj.
(Psalmi 96, 1-13).

59

Untitled-1.indd 59

10/23/06 8:09:37 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

4. La u slubi Zla (poetak i trajanje lai u povijesti)

Do smrti se bori za istinu, i Gospod e se boriti za te.
(Knjiga Sirahova 4, 28)
Ako ostanete u mojoj rijei, uistinu, moji ste uenici;
upoznat ete istinu i istina e vas osloboditi.
(Evanelje po Ivanu 8, 31-32)
Sotona je zbog svoje oholosti dospio u stanje vjenog otuenja od Boga. Oholost je bila ta odluna
voljna sila kojom je aneo sebe na jedan nain napravio demonom. Nakon to se dogodio veliki aneoski pad dolaze i sve ostale posljedice po stvoreni svijet jer se iz po oholosti stvorenom izvoritu
zla stvaraju sve mogue varijacije koje su tom zlu u funkciji. Samostvoreno zlo je zadralo sve svoje
sposobnosti koje je imalo i prije pada u svoje novonastalo stanje pa tako i sposobnost kreativnosti to
omoguava stvaranje navedenih varijacija koje slue zlim ciljevima.
Jedna od tih kreativnih varijacija je la koja budui da je izravno povezana s rijeju predstavlja sam
vrhunac kreativnosti onako kako je i rijeju sve od Boga stvoreno. I stoga to nije samo tek jedna od
varijacija nego moda i najbitnija ili najprioritetnija, jer la nije dola na svijet ni zbog koga ili ni zbog
ega drugoga nego zbog ovjeka. La se objavila direktno ovjeku i prije tog trenutka objave nije je
bilo kao takve jer jednostavno nije bilo potrebe za laju i nije imala kome biti namijenjena. Potrebe
za laju nije bilo u smislu da nije niti bilo mogue za unoenjem lai u svijet sve dok zlo nije s laju
pristupilo prema ovjeku. Potreba za laju bila je u tome to taj prvi kontakt ovjek avao nije bio
uope mogu nego kroz jednu novu komunikacijsku formu kao to je to la. Rije do tada nije nikada
bila u nekoj drugoj formi osim istine. Prije tog komunikacijskog trenutka la nije postojala jer nije se
imala gdje usvrsishoditi. Nije se la imala ikome servirati. Cijeli je univerzum bio potpuno nepodesan
za primitak lai jer samo je ovjek bio onaj koji moe konzumirati la.
S druge strane, mora se uvidjeti da Bog nije taj koji la daje ili je moe primiti u smislu da pali aneli
imaju jasnu spoznaju o svojoj nepromjenjivoj otuenosti od Boga pa nije bilo nikoga drugoga u cijelomu svijetu, vidljivome i nevidljivome, kome bi la mogla doprijeti kao neto to postoji. Ne moe se la
plasirati Bogu jer je On nikada nee usvrsishoditi. Laganje Stvoritelju je smisleno kao i razgovaranje
sa zidovima. La se oplouje jedino kroz ovjeka kao neto to ima svoju zbiljnost bilo u apstraktnoj,
bilo u materijalnoj formi. Moda bi se moglo jednako tako spekulirati da je mogue postojanje lai u
smislu samozavaravanja te da se avao samome sebi najprije obratio s laju i da je to onaj pravi iskonski trenutak kada je la roena. Ali, ako se la pretpostavi kao ono to je savreno u funkciji zla, onda
bi samozavaravanje tu la degradiralo i uinilo je nedjelotvornom prema ovjeku. Barem ne toliko
djelotvornom koliko je to bila u Edenskom vrtu, kao i tijekom cijelog vremena do ovoga trenutka sa
svojim krajem u smislu ponitavanja lai tek sa stvaranjem novoga neba i nove zemlje.
La postoji iskljuivo zato da ovjeka dovede u opoziciju sa Stvoriteljem i zato se na nju mora gledati
kao na komunikaciju (informaciju) kojom se nama ljudima obraa Sotona, a jedini nain kako nam se
neastivi moe obraati je u inverziji od Boanskoga obraanja ovjeku. Prema tome, Sotona, avao,
poznaje samo jednu moguu komunikaciju, ima mogunost samo jednog naina izraavanja od strane
sebe prema ovjeku, a koja je ono to se naziva laju. La predstavlja onaj strani jezik, onaj stvarni esperanto ovoga svijeta kojim Sotona govori ovjeku, pa je zato i jedino mogue da oni koji su se njemu
obratili i posvetili govore tim istim jezikom. Odnosno, da govore tim jezikom i da se njime savreno
razumiju tako da na metafizikoj razini meu zlotvorima nema potrebe za prevoditeljima.
Takoer nije nikakva sluajnost to se to prvo obraanje, prvi razgovor ili prva komunikacija Sotone
i ovjeka dogaa kroz tijelo zmije i preko njenog ravastog jezika. Ravasti jezik je prisutan u ustima
zmije stoga to je jezik onaj presudni organ kojim mi ljudi kao stvorena bia komuniciramo s drugim
ivim biima u svijetu i jezikom se smisleno uobliuje rije u svoju materijalnu stvarnost. Jezikom se
60

Untitled-1.indd 60

10/23/06 8:09:37 AM

Misao

sluimo u artikuliranju svojih kreativnih varijacija koje kao kreativna stvorenja imamo te elimo to
neto predati drugima u vidu komunikacijske forme kakav je razgovor. Jezik kao kompaktan i cjelovit
organ ljudskog tijela ima u svojem obliku pokazanu i izvornu nakanu za koju je stvoren od strane naega Stvoritelja da bude jednak Njemu i Njegovoj jedinoj moguoj komunikaciji: istini. Ljudski jezik
predodreen je od Stvoritelja da slui istini i po svojoj biologiji, te mu je ista uravnoteena onda kada
istina prelazi preko njegovog djelovanja. Zmija, s druge strane, ima ravasti jezik i ako bi se zapitali to
je tim ravastim jezikom zmiji omogueno, odgovor koji se namee je da se jedino s takvim jezikom
moglo izgovoriti tako uvjerljivu la pa da ovjek povjeruje u la da Bog ovjeku ograniava slobodu
i teti mu svojim zapovijedima. Samo je stvorenju koje ima ravasti jezik bilo mogue govoriti takve
stvari i istovremeno imati potrebnu uvjerljivost, potrebnu razinu nepomuene tjelesno-materijalne
snage, a to se inae dogaa (tjelesno-materijalna slabost i nesabranost) kod svih ljudi koji lau. Naime, ovjek, primivi i prihvativi la, tu la dalje pronosi, ali bez obzira na svo svoje umijee laganja
nikada ne moe biti snaan u toj svojoj lai koliko bi bio da ima ravasti jezik. Radi se o poznatim i
neospornim fiziolokim posljedicama koje su prisutne u ljudskom tijelu onda kada se la stvara, a
pogotovo kada se la iz tijela emitira. Mogu se te posljedice vie ili manje uspjeno prikriti, ali nikada
onako kako je to mogue onome tijelu iz koje je la izvorno izila te je po toj izvornosti u funkciji
korisnosti tome tijelu, pa tako to tijelo ne doivljava nikakve sline tjelesno-materijalne posljedice
kakve inae trpi ovjek koji lae. ak bi se i naknadna Boja kazna nad zmijom mogla protumaiti
kao svojevrsno boansko interveniranje u svijetu kojim se pokazuje jedna univerzalna pravednost po
kojoj ipak i zmija, koja je svojim ravastim jezikom fizioloki imuna na la, biva tjelesno obiljeena
gubitkom nogu zbog lai koju je ona kao tijelo na tjelesno-materijalni svijet i dovela. Za zmiju je
gubitak nogu ekvivalent ljudskim fiziolokim promjenama na tijelu i koja se daju proitati poput
crvenila, diranja nosa, boranja ela i druge sline manifestacije prisutne svaki put kada ovjek izrie
ili ini la. Ipak, sofisticirana znanstvena otkria pokazala su ultimativni nain registracije lai kod
ovjeka kroz metodu skeniranja mozga i lociranja lane toke koja se pokazala kao dosada neoborivi
tjelesno-materijalni pokazatelj kada neki ovjek lae. Jednostavno, kada ovjek producira la, ta la,
ako nigdje drugdje, svoje mjesto oitovanja ima na egzaktno utvrenom mjestu u mozgu s jednako
tako utvrenim neurolokim reakcijama. I nema toga tko je u mogunosti ovu pojavu ponititi jer je
neposredno vezana uz fiziologiju miljenja pa jedino onaj tko nije mislei ovjek nije onaj kome se
moe oitati laganje ovom najnovijom dosjetkom ljudskoga istraivako-znanstvenog uma. No, bitnije od pukog registriranja lai kroz najnoviju tehnoloku verziju klasinog detektora lai je uvidjeti
jednu metafiziku poveznicu izmeu nastale lai koja je samo jedna misaona apstrakcija, i sukladne
materijalne manifestacije koja je potpuno izvan ljudske kontrole i ima svoju vlastitu logiku suprotnu
ljudskoj ustrojenosti i neovisnu o ljudskoj volji. La neposredno djeluje protiv ovjeka, protiv njegovog
tijela, ve u samom trenutku njene ostvarenosti u svijetu kroz tijelo tog istog ovjeka. Naravno da la
ima i cijeli daljnji kompleks sekundarnih posljedica po ovjeka te se ne svodi na jednu toku u mozgu.
Naalost, moglo bi se rei, jer su sekundarne posljedice one koje nam stvaraju prave probleme svojim
djelovanjem na nas u svijetu materije. I to pogubno djelujui jednako na tijelo kao i na duu. Ali, sveobuhvatno spoznavanje tih sekundarnih posljedica ve spada u domenu determiniranog kaosa koji
je na djelu u svijetu i koji ovjek nikada nee moi spoznati i rijeiti sve nepoznanice unutar svijeta u
stanju determiniranog kaosa. To je ono to spada u iskljuivu domenu Boga i jedino je Njemu mogue
upravljanje kompletnim univerzumom kroz suptilne poluge koje su prisutne u prostoru subatomskih
estica. Ili sub-subatomskih estica i tko zna koliko daleko prema beskonanoj malenosti. Uostalom,
to je i jedino logino budui je isti taj um koji je stvorio vidljivi i nevidljivi svijet jedini onaj koji istime
moe upravljati po svojoj svetoj volji.
Ono ime se ovdje namjeravamo baviti i to je podruje interesa ovog razmatranja o lai u svijetu je da
se kroz Boju pomo po Duhu Svetom uspije od ljudskoj spoznaji nedokuivog kompleksa sekundarnih posljedica jednom stvorenih lai razluiti one dijelove koji su nam potrebni u cilju djelotvornog
rada na ostvarenju Kraljevstva Bojeg. Najkrae reeno: oduprijeti se lai i vjenoj smrti koju ona
donosi, i biti u istini. Ili biti barem okrenuti prema istini, znati tko je istina i to je istina. Svakako da
vjerni znaju da kroz Gospodina Isusa Krista koji je put, istina i ivot, kroz njegovu milosrdnu ljubav
prema posrnulome ovjeku, la ipak biva ponitena na najudesniji i inae nama ljudima neostvarivi
nain.
Praktina primjena ovog spoznanja lai i mogunosti nadvladavanja pomou Duha Svetoga u sferi dr61

Untitled-1.indd 61

10/23/06 8:09:37 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

avnitva je od vitalne vanosti zbog najboljeg upravljanjem dravom i svim posljedicama po ljudstvo
koje iz toga proizlazi. Tu je od vanosti spoznati metafiziki sukob lai sa istinom, odnosno Sotone sa
Bogom, gdje se svim moguim metodama koje zlo u svojoj genijalnosti poznaje ovjeku namee la
kao ono po emu se on u svojem ivotu kasnije odreuje. Strahovit je atak lai na ovjeka modernog
vremena, a biti e samo jo vei jer su stalno rastue ovjekove scientoloko-tehnoloke sposobnosti
sustavom sekularizma upregnute u progresivno promoviranje lai i utvrivanje stanja okrenutosti od
istine. To ide tako daleko da ovjeku moe izgledati da je istina u potpunosti pobijeena, da nema vie
prostora za istinu u svijetu. Ali to i je upravo ono to se hoe postii da se prihvati ultimativna la
koja sugerira kako je la nadvladala istinu do te mjere da se moe samopromovirati u istinu i biti kao
takva od ljudi prihvaenom. La koja ljudima govori da je istina posrnula pred svojom inverzijom. Taj
moment u vremenu kada se la toliko uzdigne da se u ljudskoj percepciji preobrati u ope prihvaenu
istinu moe se sa sigurnou smatrati trenutkom skorog ustolienja Antikrista kao ope prihvaenog Mesije. Ili, primjerenije reeno, veinsko-demokratski prihvaenog Mesije, budui je ve sada
od kvantitativno pokretanog demokratskog naina drutvenog ustrojstva nainjen jedan veliki idol,
a koji je dodatno zacementiran sa sukladnim kvantitativno odreenim idolom kapital-odnosa kao i
svom pripadnom mu moi koju ima. Te sinkretistiki postavljene idolopoklonike opsjene posluiti
e navedenom demokratskom biranju lanog Mesije ili, moda, jednom globalnom referendumu o
vjerodostojnosti nametnutog lanog Mesije-Antikrista po kojemu se demokratsko-parlamentaristika
tiranija veine ispunjava u svrsi kojoj je cijelo vrijeme bila jedino i usmjerena u svojoj sutini. To je
svojevrsna prostorno-vremenska sinteza preovladavanja lai nad istinom, kada se time istovremeno
ostvaruje ustolienje Antikrista sa svim kasnijim posljedicama koje iz toga dolaze, a kako to svojim
mistikim jezikom u Bibliji opisuje knjiga Otkrivenja. Osim toga, demokratsko biranje i kvantitativno
potvrivanje navodne vjerodostojnosti ponuenog lanog Mesije prikladno je simetrino sa sutinski
jednakim postupkom kvantitativnog odluivanja ljudske gomile u sluaju osuivanja Isusa Krista na
smrt. Zavedena gomila bira si svojeg Mesiju jednako onako kako je zavedena gomila odbacila Mesiju.
Razlika je samo u opsegu te gomile, a i ta je razlika smisleno odreena jer je sudbinski izabrano mnotvo izabranog naroda u Jeruzalemu bilo relativno malobrojno, ali posve dovoljno da odbaci Krista kao
Mesiju. Kao suprotnost skromnosti i poniznosti Kristovoj, kojega je za osuditi bilo dovoljno sakupiti
nekolicinu od nekolicine, tatina i gordost Antikrista trai svoju potvrdu na svjetskoj, tj. na globalnoj
razini kako je to danas popularno govoriti. Cijeli svijet mora vidjeti da je veina demokratskom procedurom odabrala lanog Mesiju kao onog pravoga te da on ima potreban demokratski legitimitet
jednu od omiljenijih fraza modernog vremena.
* * *
Nakon prethodnog zadravanja u sferama openitosti vrijeme je da se na konkretnom primjeru pokua pokazati o emu se uope tu teoretiziralo i koja je ovjeku praktina svjetovna korist od toga to
vjerom u Krista i ovjek i drutvo moe doi u nepobitnu usmjerenost prema istini. Radi se o bitnome
momentu stoga jer je ovjek dananjice izrazito orijentiran na materijalnu korisnost i u naelu po
tome procijenjuje vrijednost odreenog svjetonazora. Materijalistika usmjerenost modernog drutva
je posljedica dekristijanizacije potencirane sekularnim sustavima koji svaki na svoj nain imaju visoko
izraeno materijalistiko utemeljenje. Naravno, ovdje je svako govorenje o praktikim materijalnim
posljedicama u prikladnom suodnosu prema dravnitvu i problematici vezanoj s pitanjima dravnitva, pa zato i praktina materijalna korist s konkretnim primjerima mora biti promatrana sa stanovita
dravnitva.
Ostaviti materijalne posljedice nedefiniranima znai ostaviti otvorena vrata za ulazak lanih paradigmi svih ovjeku smislivih oblika. Ostavljaju se otvorena vrata za ulazak to vee koliine lai, a upravo
je cijela ideja u tome da se ta koliina svede na najmanju moguu mjeru, ako ve nije mogue postii
savrenstvo i potpuno izbjei la. Savrenstvo nije mogue iz jednostavnog razloga to je ovjek grijean i po njegovoj grenosti i dolaze svakolike nesavrenosti na cjelokupni svijet. Zato svoenje lai
na najmanju moguu mjeru proizlazi iz odnosa prema vlastitoj grenosti i na koji nain elimo suzbiti
njene negativne posljedice. Da li putem otkupiteljske rtve, koji je jedini dobar, ili bilo kojim drugim
nainom koji je uvijek garantirano pogrean? To je onaj presudni odreditelj po kojemu se dalje definira
svako dogaanje u materijalnom i duhovnom svijetu jednako. Time se odreuje i spomenuto mate62

Untitled-1.indd 62

10/23/06 8:09:37 AM

Misao

rijalno dogaanje ili, u sluaju dravnitva i ope drutvene problematike, materijalno blagostanje
najee opisano izrazima kao ivotni standard, kvaliteta ivljenja, sigurnost, bogatstvo ili neki drugim
sukladnim terminima. Ono to je ovdje od vanosti, a ime je i poeta cijela ova misao o potrebi za
definiranjem materijalnih posljedica, je da se naglasi da istinski materijalni probici kojima ovjek tei
uvijek i jedino dolaze ukoliko ovjek slijedi Gospodnje zakone, a sve ono to dolazi drugim putevima
predstavlja iluzorno blagostanje koje na povrini moe izgleda obimnim, ali je u sutini teko siromatvo. to moe biti bolje pojanjenje ove tvrdnje nego spoznaja da moderna drutva tzv. bogatih i
razvijenih emitiraju silno povrinsko bljetavilo koje hoe sugerirati veliko bogatstvo, ali su siromana
u najesencijalnijim ljudskim materijalnim potrebama poput bogatstva u istome zraku, vodi i zemlji
pa sukladno tome i svim prehrambenim plodovima. Sve je to, i zrak i voda i zemlja, materija i zato je
jedino prikladno navoditi te pojmove u sklopu materijalnog blagostanja jer oni tu spadaju po svojoj
naravi. Moderno zapadnjako drutvo, a postepeno i ostatak nerazvijenog svijeta, lieno je tog najelementarnijeg materijalnog blaga, ali tu deprivaciju se ni manje ni vie nego kroz vjetinu laganja (tzv.
marketing) sklanja iz ljudskog interesa i namee se iluzija blagostanja kroz jeftine supstrate. Kao to su
neukim amerikim indijancima podvaljene staklene perle i drangulije za njihovu zemlju i ostalo blago,
tako i danas neukim zapadnjacima (Hrvatima pogotovo) podvaljuju neto banalno za ono iskonski i
trajno vrijedno. Ima i neke pravednosti u ovom povijesnom slijedu, ali samo u odnosu na narode koji
su podjarmljivali druge narode, a kako Hrvati to nikada nisu inili bilo bi pravedno da se od strane
jednog takvog naroda preokrene ovaj loi povijesni slijed gdje je prisutna stalnost nekakvog podvaljivanja narodima. Odnosno, da se preokrene osustavljena vladavina naela lai, a tu onda opet vraamo
na sutinu cijele problematike koja je u odnosu ovjeka i naroda prema Isusu Kristu kao Spasitelju
ovjeanstva. Prema Kristu kao izbavitelju od lai kojima je svijet obuhvaen i danas ve skoro u potpunosti zarobljen kroz svoju paklensku suptilnost djelovanja kroz cijelu prethodeu povijest.
Spoznaja koja dolazi kroz ovako shvaenu nunost usmjerenosti prema istini, prema svjetlu istine, je
i u tome da se ovdje potvruje u prethodnim stranicama konstatirana ispravnost teokratskog poretka
kao jedinog drutvenog ureenja koje moe voditi prema dobru. To dolazi iz saznanja o Crkvi kao
onoj nositeljici i davateljici istine u vidu vjerskih dogmi koje predstavljaju neosporive istine koje dolaze iz izvora jedne i cjelovite vjene istine. Crkva je ta materijalna institucija ili ta praktina ljudska
organizacija koja prua ovjeku onaj neophodni oslonac na ovome svijetu u kojemu smo postavljeni
ivjeti. Crkva je od Gospodina dana ovjeku upravo zbog svoje praktine materijalne smislenosti u
posve konkretnom materijalnom svijetu. Crkva nije neka apstrakcija, neka neopipljiva misaona konstrukcija, a koliko je Crkva usmjerena prema pomaganju ovjeku u njegovom materijalnom okruenju
shvatljivo je ako se kontemplira o euharistiji kao najvrednijem materijalnom blagu koje Crkva proizvodi. Govorei modernim rijenikom, Crkva ima ekskluzivnu licencu, ili iskljuiva patentna prava
na proizvodnju Tijela i Krvi Kristove (u smislu imena proizvoda kao i svakog drugoga i zato su stavljeni navodnici). Sveta euharistija, hostija, je opipljiva materijalna stvarnost koja je namjenjena opipljivom materijalnom ovjeku. Namjenjena je njegovom tijelu, pa da djelujui kroz to tijelo dopre do
ovjekovog duha i tako odradi svoju zadau, svoje poslanje: spasenje ovjekove due za vjeni ivot.
Prema tome, vidimo kako je ovjeku koji eli otkloniti zamke lai nadasve nuno najprije vjerovati,
ali po toj vjeri potom i djelovati, jer vjera bez djela je mrtva stvar. Naravno da djelo ive vjere mora
biti sukladno poslanju u koje se vjeruje. To isto poslanje ne ispunjava se samo od sebe, bez ovjekovog
djelovanja, a ovjek ne moe djelovati ako ne zna to mu je initi, kamo ii. Bez prihvaanja dogmatskih temelja, odnosno, bez prihvata Crkve koja je nerazdvojiva od svojih ustanovljenih dogmi, nema
prisustva usmjerenosti prema istini i nema nadvladavanja zamki zloga u vidu lai u svim varijacijama.
Bez Crkve kao materijalne zbilje nema ovjeku materijalnog blagostanja kojemu se utjee ve odlazi
bespuima lanih blagodati koje ga na kraju srozavaju u najveu materijalnu, a potom i svu moguu
duhovnu bijedu. U svakom sluaju, ovjek, ovjeanstvo, ljudi, narodi, nacije svi skupa u svim kombinacijama bez Crkve i Njene istine lieni su mogunosti meusobnog sklada te zato danas toliko i
pate pod stanjem stalno rastueg nereda.
Budui da teokracija podrazumijeva sklad koji dolazi od hijerarhije koja polazi od Boga i Njega zastupajui podreuje slobodne volje drugim voljama, oitim posrednicima boanskih odredaba, tako
i kod ureenja svjetovnih odnosa mora biti vidljiva prevlast duha nad materijom. U kontekstu ovdje
63

Untitled-1.indd 63

10/23/06 8:09:38 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

razmatranog odnosa lai i istine to znai da istina svjetovnog ureenja dolazi od istine duhovnog
ureenja. Istinito duhovno ureenje je Crkva koja je istovremeno Boja i ljudska tvorevina te uvijek
u sebi sadri oba atributa, samo se isti razliito ispoljavaju. Drava potom predstavlja samo jedno
sredstvo u slubi i na korist istine ukoliko je drava uglavljena u Crkvu na spomenuti teokratski nain.
Inae, u svim ostalim varijantama, gdje se drava na bilo koji nain osamostaljuje od Crkve po bilo
kojem pitanju istine koja je Crkvom ustanovljena, takva drava postaje dravom u slubi lai htjelo
se to ili ne. Odnosno, takva drava u slubi je ocu lai, avlu, zmiji Edenskoj. Ne moe se drava pravilno ustanoviti, ne moe biti dobrom, ukoliko nije u hijerarhijskoj podreenosti duhovnim naelima
protumaenima po Crkvi jer samo na taj nain moe se biti sigurnim u pravovaljanost podreivanja
Bogu. Bez prihvata Crkvenog primata zapada se u zamku podreenja lanim bogovima i to bez obzira
na eventualne najbolje nakane same drave, tj. pripadnog dravnitva izraenog u odreenim osobama. Ako je potrebno, da bi zavarao nezatienog ovjeka, Ta sam se Sotona preruuje u anela svjetla.
(2Kor 11, 14), pa tako ovjekove najbolje nakane zavravaju tragino iz samo jednog razloga: neimanja
poniznosti pred Crkvom, nepriznavanja njene svete uloge, njene nezamjenjive uloge u svijetu.
To je potpuno sukladno ljudskoj nemogunosti samospasenja vlastitim snagama, bez Gospodinove
otkupiteljske uloge. Iskuenje padanja u zabludu vlastitih mogunosti ostajanja u istini bez Krista i/ili
bez Crkve je stalno prisutno kod ovjeka, a posebno kod onoga kome su dani vei umni talenti te se po
njima nadvisuje nad veinom ljudstva mislei kako mu je sve ostvarivo. Ali, koliko je to iskuenje prisutno kod ovjeka, jo je vie prisutnije u drutvu njegovim sinergijskim uinkom, pa tako i u dravi
kao najodreenijem izrazu drutvene organiziranosti za ope prihvaena vea drutvena dobra. Zato
je toliko prisutno u povijesti otpadanje drava od Crkve, ali pogotovo je zato prisutno otpadnitvo izabranog idovskog naroda od Krista i Njegove Crkve u smislu da dolazi do pojaanog negiranja istine
to je idovstvo homogenije. To je svojevrsni paradoks, ali upravo je tako, te to su idovi meusobno
povezaniji to se jae utvruju u nevjeri u Krista te zapadaju u dublju provaliju nevjernitva. Stoga je i
prorokovano da veliko obraenje jednog (manjeg naalost) dijela idova dolazi tek u poslijednjim
vremenima apokaliptikog raspleta. Tek velike nevolje koje pogaaju svijet omoguavaju da se jedan
dio idova otrgne od navedene nekritovske uvezanosti i konano prihvati Krista za Mesiju, a odbije
sluiti Antikristu. Potvrda ove teze o homogenizaciji i nevjeri nalazi se u cionistikom pokretu koji je
omoguio uvrivanje idovske nepopustljivosti prema Spasitelju ve samim svojim poetnim djelovanjem i svim nadama koje je idovima ponudio, a s uspostavom izraelske drave cionizam postie
ostvarenje stanja trajnog utvrivanja idova u velikoj lai. Na tu veliku cionistiku la kasnije sa nadovezuje veliki laljivac onaj koji se proglaava Mesijom a prethodni prihvat cionizma najbolje
pogoduje utvrenju lanog Mesije unutar idova.
* * *
Najblie povezana s dravom i pripadnim drutvenim poretkom, te kako e se la efikasno upregnuti
protiv ovjeka nalazi se povijesna interpretacija na osnovu koje se drava i poredak izgrauju. Ne
samo da se izgrauje drava i drutvo, nego se ovisno o povijesnoj interpretaciji izgrauje cjelokupna kulturna opredjeljenost. Zna se da ako se eli na bilo koji nain promijeniti drava i drutveni
poredak, ono to je najosnovnije je da se promijeni povijesna interpretacija od one koja je usmjerena
prema istini na onu koja je utemeljena na lai. Ukoliko se sa sigurnou eli dravu i drutvo staviti
na put zla i propasti dovoljno je u povijesnu interpretaciju umetnuti la. La se ponajprije ubacuje iz
saznanja da se sve to ovjek kao razumno bie ini odreuje kroz vizuru kojom ovjek percipira ili
tumai prola zbivanja. Zakljuci koje ovjek donosi, ono to smatra za istinito i dobro, ovisni su o
njegovom poznavanju prolosti, o poznavanju onoga to se naziva i smatra povijeu. O poznavanju
istine u povijesti ili istinite povijesti koja je u ljudskim dosezima proiena od lai. Sukladno tome,
falsificiranje povijesti, pisanje lane povijesti, umetanje lanih povijesnih interpretacija, sve je to skupa
nuno za ostvarenje eljenog trijumfa lai nad istinom u svijetu, za ostvarenje Novog svjetskog poretka
sa pripadnim kraljevstvom Sotoninim. U cijeloj stvari najbitnije od svega je prevariti ovjeka po odreujuem pitanju: njegovoj vjeri u Boga, vjeri u Isusa Krista kao Spasitelja i Otkupitelja. Ako se uspije u
odvraanju ovjeka od spoznaje istine u Bogu Isusu Kristu, te prihvaanju bilo koje druge alternative
kao iole vjerodostojne, sve ostalo ide doslovce samo od sebe. Jer tko nije u Kristu taj je njemu protivan,
kako je i kazano: Tko nije sa mnom, protiv mene je, i tko ne sabire sa mnom, rasipa. (Mt 12, 30). Nije
64

Untitled-1.indd 64

10/23/06 8:09:38 AM

Misao

se tu nita izmjenilo u sutini lai promovirane svijetu u Edenskom vrtu jer se i tada i sada ide na odvraanje ovjeka od Boga. Kada je to avlu uspjelo u sluaju praroditelja dalje se dogodilo svako drugo
zlo, a jednako tako je i u ovom trenu kada se uspjeva odvojiti ovjeanstvo od Krista i Njegove Svete
Crkve. U kontekstu dravnitva to je ovaj nametnuti sekularizam sa svojim svekolikom djelovanjem na
unitenju ovjeka negacijom boanskog prioriteta po svim elementima ljudskog ivota. Tu se sada dolazi do idue faze u nametanju lai kao istine, jer kada je postignuto ono to je za tu svrhu najosnovnije
odvajanje drave od Crkve kroz sekularizam svako daljnje nametanje lai i uzdizanje Zla postaje
jedan nadasve rutinski posao. Drava je sekularizmom postala onom silom ovjejom koja je potpuno
samostalna u svojemu djelovanju prema dravom obuhvaenom ljudstvu. Dravno djelovanje tu vie
nije ogranieno niim doli razinom vlastite samoobmanjenosti proizale iz nepostojanja utemeljenja u
providnost crkvenog usmjerenja prema istini. Sekularizacijom se postiglo to da je teokratska drava od
provoditelja hijerarhijskog odnosa Boga i ovjeka, ime bi bila korisna ovjeku, postala instrumentom
nametanja lai svim sredstvima koja joj stoje na raspolaganju. Sekularni poredak je u tom smislu toliko
tetan da bi po drutvo bilo manje zlo doi u stanje anarhije i bezvlaa. Tada bi sila kojom se la namee ljudima bila definitivno ograniena u svojim mogunostima i ovjek bi u svakom sluaju sauvao
veu razinu slobode od ovoga stanja u koje je zapao ve sada iako jo nije do kraja porobljen, ali nije
ni daleko od tog stanja. Ovako, kroz visokorazvijene scientoloko-tehnoloke mogunosti moderne
drave sa svim ostalim pogodnostima organiziranog drutvenog poretka, sve je osiljenom sekularnom
dravom stavljeno u slubu lai i svega onoga zla koje la donosi ovjeku.
Posljedica nametanja sekularnog drutvenog ureenja nije nita drugo nego veliki uzlet u vladavini lai
nad svijetom. Moglo bi se rei da je Francuska revolucija, koja je sekularizam nametnula golom silom,
zapoela renesansu lai koja je neto potpuno drugaije od renesanse klasine grko-rimske batine
iz 14. stoljea. U biti, Francuska revolucija sa svojim prosvjetiteljskim sekularizmom te navedenom
renesansom lai istovremeno predstavlja okonanje svega onoga to je bilo vrijedno u klasinoj postsrednjovijekovnoj renesansi, a to je sve proizlazilo iz inertivnog kranskog utemeljenja te izvorne
renesanse. Tamo gdje klasina renesansa prestaje poinje renesansa lai. Srednjovjekovlje, unato svim
svojim nesavrenostima, predstavlja povijesni period u kojemu je la poganske antike ustuknula pred
istinom kranstva. Srednjovjekovlje je svakako razdoblje u kojemu se la ne osjea udobno te upravo
stoga i dolazi do oportunistikog koritenja svake prigode za promjenu osnove na kojoj je srednjovjekovlje poivalo: nespornom crkvenom primatu po svim pitanjima ovjekovog ivota. Umjesto da se
ilo putem daljnjeg razvijanja te jedino ispravne osnovice, krenulo se stranputicom gradnje svijeta i
ivljenja u svijetu vjerujui u ovjekovu samodostatnost samo zato to je bilo zastranjenja unutar Crkve. Umjesto da se slualo ono to je propovijedao Savonarola, prijemivije ljudskom uhu bilo je uti
ono to je propovijedao Luther. Savonarola i Luther nisu sluajno spomenuti jer se kroz njih najbolje
oslikava sva rafiniranost kod prepoznavanja istine od lai. Obojica su u svojim istupima estoko kritizirali sve one anomalije i sve pogreke prisutne u Crkvi tog vremena, ali Savonarola je ostao vjeran,
nije digao bunt, shvaao je to znae rijei Sv. Pavla u Poslanici Koloanima: Radujem se sada dok trpim
za vas i u svom tijelu dopunjam to nedostaje mukama Kristovim za Tijelo njegovo, za Crkvu. (Kol 1, 24).
Isto tako u Prvoj poslanici Timoteju jasno se kae da je potrebno znati se vladati u kui Bojoj, koja je
Crkva Boga ivoga, stup i uporite istine (Tim 3, 15). Luther, koji je jednako imao pravo kao Savonarola i nije lagao kada je govorio o sramotnim postupcima prisutnima u onovremenoj Crkvi, ipak slui
lai kad istinu koristi kao sredstvo za njeno uzdizanje jer je svojim otpadom od Crkve otpao od stupa
i uporita istine. Renesansa, kojom je sve i kulminiralo te koja je samo izotrila ve otprije prisutne
nedosljednosti drutvenih odnosa, svojom djelatnou omoguava najprije svjetonazorno-ideoloki
odstup od Bogom danog crkvenog prvenstva, a potom dolazi i drutveno-ekonomsko institucionaliziranje tog istog odstupanja kroz prosvjetiteljske ideje. Nekritika renesansa antike Grke i Rima
prirodno je dovela do renesanse njihovih lai, samo sada u novome ruhu, to znai daleko pogubnije
i po ovjeka opasnijih lai. U oienu kuu vratio se stari zloduh, samo sada u pratnji sedam drugih,
gorih od sebe, tako da je kua u gorem stanju nego prije. Sekularizam koji je na koncu renesanse uao
u kuu kranske Europe, srednjim vijekom oiene Europe, predstavlja pogoranje opeg stanja,
predstavlja uzlaz lai koji dovodi Europu i svijet u ovo stanje globalizma lai ili lai globalizma. Stanje
vladavine lai u krajnjem izrazu ustolienjem Antikrista.
Kako je opisano, renesansa lai oliena sekularnim poretkom potpuno odbacuje svaki obzir prema
65

Untitled-1.indd 65

10/23/06 8:09:38 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

kranskim istinama i osvajanjem pozicije moi kroz revoluciju (tj. revolucije) postepeno dovodi svijet pod totalitarnu vladavinu lai. Sigurno nije sluajnost da klasino inspirirana renesansa na kraju
dovodi svijet ponovno u stanje slino onome koje je svijet trpio u predkristovskom periodu. I tada je
bilo na djelu dravnim poretkom osustavljena la, onda u vidu rimskog poganskog panteona, koja je
nemilosrdno tlaila svoje podanike i dovodila ih u stanje beznaa, stanje toliko teko da je danas istinski problem predoiti prave razmjere te iznimne drutveno-socijalne problematike onoga vremena.
Dolazak kranstva izvukao je ljude iz okova koje je la njima tada izradila, a koliko su ljudi bili eljni
kranske nade pokazuje sami tijek kojim je kranstvo pridobilo vjernike. Naravno da dananja slubena povijesna znanost tumai kranski trijumf kroz racionalistiku optiku, te se sve na ovaj ili onaj
nain svodi na izmiljenu klasnu borbu i neke sline floskule. Kao da je time uope mogue objasniti
sva ona muenitva svih stalea, ali pogotovo onih kranskih muenika iz bogatih i uglednih obitelji
onoga vremena, a iji su primjeri najvie zaprepaivali ondanje drutvo. Nije se careva, bogataa,
vojnika i graana Rima dojmilo to robovi i sirotinja prkosi smrti, nego to njima ravni svojim svjedoenjem kranske vjere razbijaju poredak u kojemu su povlatena manjina. Tako je vjerodostojnim
muenitvom vjernih postignuto stanje da se kroz razdoblje srednjovjekovlja istina uzdie nad laju u
drutveno-dravnikom smislu, u smislu da je bilo neupitno po kojem se kamenu zaglavnome ima
graditi politiko-ekonomski poredak. I upravo renesansa izniknula na ideji revalorizacije poganske
Grke i Rima rui tu Kristovu neupitnost, a to dovodi do toga da la nadvladava istinu na razini institucionalnog ureenja drave, tj. drutvenog poretka koji nije samo i iskljuivo kristoloki.
Kada se jednom uspjelo makar i mrvicu osporiti Kristov apsolutni primat u ovjekovom ivotu kao i
u ivotu naroda, onda je bilo samo pitanje vremena kada se Krist i Njegova Sveta Crkva apsolutno negiraju kao ikakva vrijednota. Naprotiv, la koja nastupa sebe namee kao pravu vrijednost i sebe ustoliava kao ono po emu se sve ostalo na svijetu mjeri. Isus Krist i Crkva tu su jedini istinski oponenti
lai i zato la ponajprije i uvijek ide na njihovu svekoliku diskreditaciju. Ideja prosvjetiteljstva tako
odrauje svoju zadau jer na mjesto Boga, na mjesto Bogoovjeka Isusa Krista, postavlja ovjeka s njegovim samodovoljnim razumom. Prosvijetljenim razumom, tj. samoprosvijetljenim razumom kojim
se, navodno, otklanja mranjatvo u koje je ovjek stavljen kroz nazadni crkveni nauk. Ta ideja pada
na plodno tlo ljudske tatine i ugaanja vlastitom htijenju pa tako, im se sakupila dovoljna kritina
masa onih najprosvijetljenijih, izbija revolt protiv onoga to im izgleda kao prepreka njihovom daljnjem uzdignuu na boanski tron kojeg ele dostii. Ti koji su najprosvijetljeniji su ponajvie oni koji
imaju najvie poklonjenih talenata, oni koji su najobrazovaniji, upravo oni koji su ponajvie trebali biti
dobri uvari brata svojega, a postali su mu najgori vuci. ak se i proglasie takvima aklamacijskim
prihvatom i odobravanjem tvrdnje da je ovjek ovjeku vuk, divljenjem toj mudrosti i izgradnjom
drutveno-ekonomskog poretka koji funkcionira na toj protuljudskoj premisi. to je kapitalizam i tzv.
trina ekonomija nego izgraeni sustav koji funkcionira na otvoreno izraenoj meuljudskoj borbi
do istrebljenja bez milosti.
Zato, kada je Francuskom revolucijom odrubljena glava zakonitom kralju, ali i odrubljena glava Blaenoj Djevici Mariji ije su kipove u tisuama dovodili na giljotinu i dekapitirali, tada se rauna uzlet
lai u povijesti u svoj svojoj (anti)kreativnosti. Sve se vjerske istine moraju (pri)silom sustava ponititi
na nain da je ljudska gomila odbaci i prihvati se la pod maskom nove, sada definitivno dokazane
istine, a u biti suptilno podmetnute prijevare. I taj proces odvija se stupnjevito, taman onoliko koliko
je to najdjelotvornije u potpunom podinjenju svijeta u jednu sveobuhvatnu la.
I koje se sredstvo koristi kao ono za tu dijabolinu nakanu najdjelotvornije? Koje e drugo nego novopodmetnuto boanstvo, boanstvo direktno povezano s boicom razuma koju su revolucionari u
liku jedne obnaene prostitutke postavili na oltar crkve Notre Dame u Parizu. To je ono to se danas
smatra znanou, ali to je bilo i ostalo u trajnoj slubi ideolokih premisa kojima je potinjeno, htjela
ta znanost to ili ne. Znanost, taj proizvod ljudskog razuma, tog postrevolucionarnog idola, u usjeklinu
nastalu u zatvorenosti srednjovjekovne dogmatike uvodi novu istinu, tj. svoju znanstvenu istinu.
Sada se, za razliku od srednjovjekovlja, znanost ne podvrgava vjerskim istinama, ne podvrgava se
Crkvi, nego se dolo do potpune inverzije jer se vjera i Crkva procjenjuju u odnosu na znanost i znanstvenike, te novopostavljene izricatelje dogmatikih postavki oko kojih bi se sada trebalo sve ostalo
potinjavati. Ono to je ovdje najtraginije je to to ta znanost i njena dogmatika neprestano same
66

Untitled-1.indd 66

10/23/06 8:09:38 AM

Misao

sebe ponitavaju i stalno objavljuju nove istine koje one prijanje znanstvene istine ponitavaju do
razine u kojoj jedna Crkvena zabluda po pitanju Zemlje kao ravne ploe izgleda posve banalnom. Ali,
svejedno, bez obzira na sva neosporna proturijeja koja sama neprestano stvara, nova religija znanosti
ne gubi svoju pastvu. tovie, tim neprestanim izmjenama u svojim dogmatskim proglasima znanost
i znanstvenici makar i nesvjesno grade svjetonazor potpunog relativizma i mirne due nastavljaju po
svome kao da se nita nije dogodilo. Uspostavom relativizma kao svojeg konanog oblika bivanja u
stanju lai postiglo se moda ono najbitnije onemoguilo se istini, stvarnoj znanstvenoj istini objavljivnoj po istinoljubivim znanstvenicima (jer ima takve znanosti i takvih znanstvenika) da doe na zaslueno mjesto. Uope, relativizmom je osporena ikakva mogunost postojanja istine. U relativistikoj
tiraniji nema prostora za istinu. Relativizmom je sprijeen proboj istine jer je ona uguena u sveopoj
kakafoniji lai koja svaka za sebe sugerira da je ona jedina istina. Ono to nedostaje da bi se ta kakafonija lai uutkala je djelotvorna i snana sila svjetovne vlasti koja je uglavljena u Kristu, teokratski
drutveni poredak sa svojom teokratskom dravom. Kako toga nema ve je upravo suprotno, onda
sve dok se sekularizam ne odbaci nema izgleda da se nadvlada ovaj zaokrueni sustav promocije lai i
obmane, a koji je toliko ovladao svijetom.
Dobar primjer razvoja lai u znanosti i znanstvene lai u sprezi sa svjetovnim polugama moi nalazi se
u pristupu prema naizgled najbanalnijim pitanjima koja se percipiraju kao trajno proniknuta. Pitanjima poput starosti Zemlje, kao i cijelog univerzuma, a koja se skoro uope ne postavljaju u provjeru od
strane umnih jer se prihvaa ono to je sugerirano kroz institucije sustava. Oni koji se usude progovoriti o nedosljednostima doivljavaju izopenje u nitavilo, jedno progonstvo u gulag nepostojanja. To
to one koji pitaju zabranjena pitanja zadeava sudbina nepoznatih muenika proizvelo je ovo stanje
sustava kojeg nema tko osporiti, nema ga tko razobliiti u njegovoj lai. Barem za sada, jer prije ili kasnije istina nanovo nadvladava ovu sada toliko uzgoropaenu la. Do tada mora se istrpjeti ovaj sustav
najgoreg mogueg muenitva, gledano sa strane muenoga kome je najvei melem na ranu spoznaja
o postojanju u umovima vjernika i nevjernika jednako. Jedne utvruje, a druge preobrauje svojim
muenitvom koje oni percipiraju. Javnost muenitva davala je ovozemaljski smisao muenitvu, a
u uvjetima izgona iz javne prisutnosti sav se smisao svodi na spoznaju da Svevinji vidi svoje vjerne
ovce, a ta vjernika imaginacija je u uvjetima svjetovnih muka podvrgnuta krajnjoj kunji i tu samo
oni najvjerniji pobjeuju. Tako i po pitanju starosti Zemlje, ako bi se bilo uistinu znanstveno objektivnim i ulo otvorenih oiju u cijelu problematiku, ne bi bilo mogue da se u kolskim udbenicima kao
i cijeloj kulturi ivljenja nametne znanstveno potpuno nedokazana i neodriva tvrdnja o 4,5 milijardi
godina starosti Zemlje sa istovremeno prisutnim viestrukim znanstvenim dokazima koji idu u prilog
Biblijskom izvjetaju o Zemlji staroj od oko 6 do najvie 15 tisua godina.
Namee se pitanje kako je mogue tako lako nametnuti la nad istinom, ovdje u konkretnom primjeru
starosti Zemlje i postanka svijeta? Odgovor je u samoj prijemivosti ovjeka za la, prijemivosti kao
grijehom posrnulog stvorenja, jer viestruko je lake prihvatiti la od istine. La ne trai nita to je uistinu zahtjevno, ono to trai samoportvovnost i spremnost na patnju. La oslobaa ovjeka od svake
odgovornosti prema iemu i ikome izvan ovjeka samog. Tako la po pitanju problematike starosti Zemlje (ili, takoer, po pitanju darvinistikog koncepta evolucije kao i raznim drugim nepoznanicama)
s visokog trona samoproglaene znanstvene istinitosti progovara ljudskome rodu kako je time to se
npr. smatra tonom starost od 4,5 milijardi godina znanstveno dokazana neistinitost Boanske objave.
im je Boja objava, tj. Biblija, osporena kao ono to nema u sebi svu puninu istine, onda je osporen
i Bog kao takav. Nema Boga ako nema istine i samo istine u Bibliji kao Njegovom posebnom daru
namjenjenom ovjekovu spasenju. Kakav je to Bog koji je napisao neku nebuloznu knjigu u kojoj se
tvrdi da je ovjek stvoren od njega, a kojeg potom korigira ljudska znanost? Bog od stvoritelja svijeta i
ovjeka postaje fiktivnim likom stvorenim u ljudskom umu zbog nekakvih religijskih instinkta i slinih racionalizacija. S druge strane, ukoliko je Biblija u istini po svojem sadraju, onda to znai neto
sasvim drugo od znanstvenih dogmi novodobnih dogmatiara, te je ovjek odgovoran prema svojemu
Stvoritelju i tu e odgovornost jednom morati i snositi. Najkrae, rije je o izboru izmeu odgovornog
i neodgovornog ivljenja, a u takvoj opciji ljudi su skloniji izabrati ono to je lake neodgovornost.
Pogotovo kada je odabir izvren pod visoko sugestivnim okruenjem gdje je postignuta stalna inverzija lai i istine. Posljedice ovakve inverzije istine sa lai su destruktivne po cijelo ovjeanstvo jer se
uspjelo postii svjetovno institucionaliziranje lai kroz prikladni drutveno-ekonomski dravni po67

Untitled-1.indd 67

10/23/06 8:09:39 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

redak. La je time postala formalnom svjetonazornom osnovom oko koje se naknadno formiraju sve
ostale sekundarne posljedice. La je postala ope prihvaenim drutvenim sustavom.
Ono to je dodatno pospjeilo utvrivanje lai kao osnove drutvenog ureenja, odnosno prihvata
sekularizma, je usko povezano s prijanjim objanjenjem nametanja znanosti, te od Boga odmetnute
ljudske pameti, kao parametra kojim se procjenjuje istinitost crkvenog nauka. Pogubna posljedica
nalazi se u tome to je uspjeno izvreno obmanjivanje u podruju prirodnih znanosti koje je nalake
provjeriti i opovrgnuti pa ljudi naivno pretpostavljaju da se sve to ih se nauava iz podruja prirodnih
znanosti ne treba dovoditi u pitanje. Barem ne u svojim temeljnim osnovama, a upravo je sva zabluda
prisutna u tim sutinskim temeljima, najosnovnijoj znanstvenoj paradigmi. Radi se o spominjanim
elemetarnim pitanjima postanka univerzuma, ivota, ovjeka. Ako eventualno i postoji propitivanje
ispravnosti znanstvenih objava ono se obavlja u podruju bezbone nadgradnje, upravo tamo gdje ve
postoji sveope lutanje i odakle neprestano dolaze nova otkria koja samo mijenjaju izvorne zablude
te time doprinose cijeloj zbrci.
Kako je tu gdje je to najtee, tj. kod prirodnih znanosti, postignuto nametanje onih naukovanja koja su
u slubi sekularne ideologije bezbonitva, onda ne predstavlja apsolutno nikakav problem u podruju
tzv. drutvenih znanosti ugraditi po ovjeka pogubne istine. Uope, upitno je kako je mogue ikakvo
vjerodostojno izgraivanje drutvenih znanosti kada je u domeni onih prirodnih postavljen cijeli niz
pogrenih premisa. Kako moe sociolog neto ispravno izvesti, neto to bi trebalo biti znanstveno
tono, kada polazi od potpuno netonih postavki kako ovjek socijalno evoluira desetine ili stotine
tisua godina? Opet, sve ovisno o tome koje je znanstvene podatke taj navodni znanstvenik socijalnih znanosti uzeo, jer u razliitim razdobljima recentne povijesti razliita su polazita o postojanju
ovjeka. Svugdje je ista slika po pitanju vjerodostojnosti tih znanstvenih spoznaja ili, kako se vrlo
znakovito zna rei znanstvenih istina. Kakvu vrijednost mogu imati navodne znanosti poput povijesti, ekonomije, prava, psihologije, itd., ako se sve izvodi iz najkrivlje od svih pretpostavki: nema Boga?
Rezultati ak mogu biti na povrini ovjeku impresivni. Oni i jesu impresivni u svojim rezultatima u
smislu modernih tehnolokih postignua. Mogu ti rezultati lako zavaravati ljude u svojoj poetnoj fazi
kada pruaju iluziju ispravnosti, ali rije je o obmani koja je strateki promaena i neizbjeno proizvodi
zlo i nevolju. I to je produkcija zla tim vea to je poetna spektakularnost u obmani uspjenija. To je i
logino, jer vea la (spektakularnost, senzacija), vee naknadno stvorene zle posljedice lai. Na kraju,
kao i svaka konstrukcija utemeljena na lai, tako i ova propada pod vlastitom teinom.
Ipak, ima jedna indikacija koja pokazuje kako razvoj lai ima svoju organsku logiku. Tono onako
kako jedno razumsko tijelo djeluje, tako se i la oitava svojim krajnjim stvoriteljem. Rije je o tome
da usprkos svih svojih postignua u obmani i nametanju lai o nepostojanju Boga cijelome svijetu
kroz izraavanje svjetovne ureenosti na rigidnom sekularizmu, la najdosljednije trai svoje mjesto
ponajprije tamo gdje bi trebala biti istina. Lai nije dovoljna satisfakcija uklanjanje istine iz primarno
odreujueg ljudskog vidokruga. La trai svoje ustolienje na vrhuncu moi, a to je mogue samo ako
u potpunosti preuzme sve pozicije istine.
Ono to se ovime konkretno misli je da la nema svoju ispunjenost u tome da samo ugui i gurne u
nevidljivost one koji svjedoe, govore i ive istinu, ve je jedino dovrena onda kada dostigne stanje u
kojemu se nesalomljive svjedoke istine uza sve na kraju doslovce ubije u stvarnim kategorijama. Virtualnost nije ispunjavajua, virtualnost je samo sredstvo, samo jedna meufaza, za ostvarenje onoga
to se virtualnou predskazuje. Virtualnost koja je sada dominantna treba se shvatiti kao jedan oblik
proroanskog navjetenja, ali ne nebeskog nego podzemnog navjetenja, naravno.
Prisutan je jedan posve konkretan primjer iz kojega se moe razabrati kako se to u konanici eli postii, ali i kako je to uvelike uspjelo kroz primjenu puzajue metode polaganog porobljavanja duha i
tjela ovjeka i naroda. Radi se o jednoj novokomponiranoj vjerskoj dogmi koja je postepeno postala
nedodirljivim tabuom sa svim karakteristikama religije, a kojeg se skoro nitko ne usuuje dovesti u
pitanje. Ne samo dovesti u pitanje, nego samo govoriti o tome da je zabranjeno propitivanje istinitosti
te dogme predstavlja dovoljan razlog da se bude proglaenim zloincem i osuenim za zloin. Rije
je, naravno, o novodobnoj religiji holokausta koja je toliko sveta da se ne smije ni nazvati ikako dru68

Untitled-1.indd 68

10/23/06 8:09:39 AM

Misao

gaije nego onako kako je to podobno po modernim inkvizitorima. Opet, nigdje nije nita precizno
definirano, pa tako sve ostaje na subjektivnim prozivkama modernih inkvizitora kojima je time dana
svaka sloboda optuivanja svakoga za bilo to. Takoer, a to je vrlo interesantno kao i indikativno, i ti
inkvizitori, ti tuitelji, nisu precizno definirani, ali svugdje ih ima i neprestano diu optunice.
U biti dovoljno je da se iz tih neodreenih redova doe pod neodreenu optubu za svetogre i/ili
za herezu pa da ovjek ve po automatizmu biva definiran kao krivac. Sama optuba ve predstavlja
osudu. Optuba je istovremeno osuda i do sada nema nikoga tko se uspio obraniti od ove kafkijanske
odreenosti. Dovoljno je da se netko oznai antisemitom i/ili negatorom holokausta (jedno ide s drugim) pa da doivi orkestrirani i trajni progon u stanje virtualne izopenosti. I to najmanje virtualne, jer
slijedi i ona stvarna sa svakolikim onemoguavanjem najosnovnije egzistencije te tjelesnim kanjavanjem kao onom krajnjom konanosti. Proglasiti nekoga antisemitom i/ili negatorom holokausta znai
javno ga obiljeiti kao ivoga mrtvaca, ali i neto puno vie od toga. To je optuba koja je trajna i uvijek
se neprestano repetira bez obzira na svu svoju besmislenost ili nijekanje optuenog. Tko je stigmatiziran taj tu stigmu stalno mora trpjeti i nije sluajno da je tome tako.
to moe biti bolji primjer nego osoba poput Ivana-Pavla II. kojeg se bez obzira na sve to je uinio
iz neodredivog mjesta virtualnog tuiteljstva suptilno oznailo antisemitom, ali i onime koji nije dovoljno senzibilan oko pitanja holokausta. Optuba protiv Ivana-Pavla II. glasila je da nije dovoljno
pokajniki i dovoljno pokorniki priznao navodnu crkvenu odgovornost za holokaust. U biti se time
sugeriralo da Ivan-Pavao II. nije dovoljno dobar vjernik holokaustne parareligije samo zato jer je Krista postavio na primarno mjesto svojeg tovanja. Cijeli svoj ivot Ivan-Pavao II. svjedoio je ljubav prema svim ljudima, ali posebno je svjedoio ljubav prema idovima jer je po boanskom prosvijetljenju
znao koliko je to presudno u ovome svijetu kojime vlada la. Ne da to nije bilo dovoljno da bi bio dobar
po mjerilima novodobnih inkvizitora, nego je upravo iz toga to je bio ovjek bezuvjetne ljubavi morao biti na bilo koji nain optuen za moralnu nepodobnost po novodobnim kriterijima. Za tu svrhu
posluilo je, izmeu ostalih iskonstruiranih razloga, i proglaenje Alojzija Stepinca blaenikom pa se
tako niti pokop Ivana-Pavla II. nije mogao ostaviti neokaljanim tom podlakom optubom. Posljednji
ispraaj morao je kroz glas globalne televizije (CNN-a) biti okonan bacanjem blata na izloeno tijelo
pokojnikovo, jer jedino je to prikladno slugama lai i jedino tako znaju raditi. Optuba je to koja je
dvostruko lana, jer najprije slui lai kroz napad na bl. Stepinca, a potom slui napadom na IvanaPavla II. Nije taj napad na velikog Ivana-Pavla sluajan, jer kada je uope mogue njega, ovjeka koji
je svjedoio bezuvjetnu ljubav prema svim blinjima, staviti pod znak pitanja u vezi antisemitizma i
drugih prikladnih floskula, tko je na ovome svijetu uope podoban? Koga se onda ne moe optuiti, i
to samo jo daleko gore i s veom dozom inkriminiranosti?
Postoji takoer ovdje prisutna i jedna iracionalna, da se ne kae potpuno bolesna potreba za stalnou
optuivanja koja je tolika da se pod svaku cijenu uvijek mora netko (pojedinac i narod jednako) javno
prozivati kao zloinac kojega se mora prokazati i kazniti. To je oitovanje duha tuitelja brae svoje,
duha koji tui da bi meu ljude uveo mrnju i bratoubojstvo. Stoga, po stalnom djelovanju ovog duha
tuitelja i u svrhu olakavanja totalitarne kontrole, drutvo mora stalno biti u psihotinom stanju pripravnosti kao i stanju latentne slutnje da ga moe sustii optuba. Damoklov ma optube koju nije
mogue opravdati stalno visi iznad svakog pojedinca ili naroda, ovisno o potrebi trenutka. Takoer je
dovoljno da se ne prui dovoljna podrka izjavljenoj optubi i ve se die uzbuna te optuba iri svoj
opseg na razinu totaliteta. A to znai ne pruiti podrku optubi? Koji je tu kriterij na djelu osim subjektivne izrijeke optuitelja? Na koncu drutvo dolazi u mentalno stanje u kojem podrka mora biti
takva da nadmauje optubu, pa tako i sama panja svjetine biva odvraena od izvora radom deurnih suoptuitelja iz najniih drutvenih razina, a novinari su svakako meu najgorim progoniteljima.
Kriterij je takav da se deurne medijske galamdije koje papagajski recitiraju optuujuu frazeologiju
ponaaju papskije od pape ili kud optuba okom tu slugani skokom. Uostalom, imali smo priliku
svjedoiti slina ponaanja u jugoslavenskom reimu kada se na lagane i skoro nevidljive indikacije
iz partijskog vrha iz baze iste odraivalo na najrigidniji nain. Najgori progonitelji i muitelji bili su
oni na najniim hijerarhijskim razinama drutvenog poretka. Iz takvih se okolnosti moglo dogoditi
da se za pjevanje Lijepe nae zavravalo pod osudom kao nacional-ovinist s prateom zatvorskom
kaznom i svim ostalim nepravdama. Bilo je dovoljno da se netko usudi spomenuti da u Jasenovcu nije
69

Untitled-1.indd 69

10/23/06 8:09:39 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

ubijeno na stotine tisua Srba, da dovede u pitanje partijsku istinu kao i samu volju Partije, pa da
doivi jednaku ili jo i goru sudbinu. Sve su te progone izvravali sitni poslunici, treberski karijeristi
gladni moi kojima se pruila prilika da nekoga pregaze, po mogunosti nekoga tko je bolji od njih
samih i koji svojom pojavom prokazuje svu njihovu bijedu.
Kako prije u komunizmu i Jugoslaviji, tako danas u liberalnoj demokraciji i Hrvatskoj/Europi/svijetu.
Jer, ipak je svijet postao jedno veliko globalno selo pa i ideoloko-svjetonazorni progon ima svoju
prikladnu globalnu formu. I danas onu najprljaviju zadau obavljaju one najnie strukture u hijerarhiji moi, a u svijetu dananjice to su ponajprije medijski djelatnici upregnuti u slubu dominirajuih
medija. Novinska piskarala koja bi, da la nema ovakav svjetovni medijski monopol kakav ima, ostala
u zoni oloa ovjeanstva, u zoni ljudskoga ljama i svoju djelatnost bi iscrpli na svoja unutarljamska
trvenja. Ovako, pozicionirani na presudnim mjestima, opsluuju la i u slubi su Zla. Deurni medijski policajci misli smjerno motre gore od nekadanjih udbaa kako bi mogli podii galamu optuujui za antisemitizam i tako potvrditi svoju pravovjernost kod nadreenih im gospodara. Naravno, uz
optubu za antisemitizam jednako tako dolaze i sukladne poput optubi za faizam, nedemokratinost, nacionalizam, religijski ekstremizam, a koje su sve u funkciji diskreditacije budui se koriste kao
rijei-batine protiv kojih nema mogunosti obrane. I to bez obzira to se neke od optuujuih etiketa
uope ne bi smjelo smatrati negativnima, ali one se takvima sustavno stvaraju pa i ono dobro postaje
oznakom nepodobnog ovjeka. Tako je zadobiti atribute nacionaliste, vjerskog fundamentaliste ili nedemokrata u biti dobra stvar jer sve to odlikuje jednog pravilno izgraenog ovjeka. Veliki slobodni
novinari liberal-demokracije svojim postupanjem niim ne odstupaju od sutine retorike jednog uganova iz vremena velikih partijskih istki. To je stvarna slika slobode, jednakosti i bratstva modernog
vremena izgraenih na duhovnosti tajnih drutava sa svim svojim antikristovskim ritualima.
Sama zakonska neupitnost holokaustne dogme ima svoj smisao u tome da time odradi kako metafiziko-duhovne, tako i posve prizemne svjetovno-politike ciljeve. Proganjanje onih koji se uope usude
postavljati pitanja o holokaustu istraujui trenutnu povijesnu interpretaciju potpuno je sukladno s
progonom onih koji su postavljali jednaka pitanja oko jasenovake mitologije. U sluaju Jasenovca bio
je prisutan stalan rast brojke koja se mora prihvatiti kao vjerodostojna pa se tako kree od skromne
cifre od 200.000 do 250.000 ubijenih ljudi koja ide na 350.000 do 400.000, pa 500.000 do 600.000, pa
700.000 do 800.000, pa 1.000.000 i sve do nevjerovatnih 1.500.000, a pojavili su se i glasovi o 2.000.000
i vie ubijenih Srba i ostalih. Istina, ovi posljednji glasovi bili su osamljeni i slubeno neprihvaeni,
ali razlog je vjerovatno u tome to nije vie bilo vremena za institucionalno nametanje jer se raspala
nakaradna tvorba koja je istu tu la silom naturala Jugoslavija. Ovaj stalni porast ubijenih imao je
konkretan cilj u ostvarenju politikih ciljeva velikosrpstva koje se stavilo u slubu ponajprije Londona
sa svojom judeo-masonskom klikom svjetskih hegemonist. Sada se sa holokaust terorom i pripadajuim mitom eli postii sutinski iste ciljeve kao s jasenovakim mit-terorizmom, samo na jednoj bitno
veoj pozornici, tj. na globalnoj razini. U SFRJ su Hrvati bili taoci mita kojim se opravdavala najoitija
nepravda i ugnjetvanje, a sada je cijelo ovjeanstvo postalo taocem holokaustnog mit-terorizma kojim se takoer daje jedan sedativ za sveopu nepravdu i ugnjetavanje koje se odvija u svijetu. Naravno
da razbijanjem Jugoslavije i uspostavom svoje drave Hrvati nisu osloboeni krimena genocidnog naroda najgore sorte, onih koji su svojom genetikom zloinci, pa se tako od nametanja primarno krimena srboubijanja u milijunima cijela manipulacija usredotoila na antisemitizam i hrvatsko istrebljenje
idova. Ipak, koliko je sve sloeno i koliko se la umnaa u cilju trajnog samopodupiranja, vidljivo je
iz obnavljanja hrvatskog srboderstva putem haakog tribunala. Tako se na Hrvate u novovremenom globalnom kontekstu jednako priljepljuje etiketa antisemita, to ima svoju ulogu u ostvarenju
dugoronih stratekih interesa inozemnih monika, kao i etiketa srboubojica, to ima svoju taktiku
korisnost u kontroli cijelog prostora tzv. Zapadnog Balkana. Takoer je posve mogue da je ovaj prostor bive Jugoslavije bio prikladan pokusni poligon za razvijanje metoda specijalnog ratovanja kojim
se htjelo vidjeti koliko se daleko sa nametanjem jedne destruktive lai moe ii i kojim metodama je
najbolje djelovati. Jednako kako je i naknadni rat bio i u funkciji laboratorijskog opita mogunosti
nadziranja i upravljanja u sukobima niskog i srednjeg intenziteta.
Postoji jo jedna dimenzija cijelog ovog stanja oko pitanja holokausta i antisemitizma u cjelini, te svega
to se s time konstruira. U stvari, to je ona najosnovnija dimenzija cijele ove problematike i tu se ona
70

Untitled-1.indd 70

10/23/06 8:09:40 AM

Misao

neoborivo razobliuje u svoj svojoj nakaradnosti te protuovjenosti. Radi se o tome da je u ovome

svijetu koji je tako nasilno i suptilno dekristijaniziran sada kroz formu dogmatinosti holokausta i
potencijalne stigmatiziranosti antisemitskom etiketom nametnuto jedno idolopoklonstvo. Od jednog
povijesnog dogaaja kakav je to holokaust uinjen je najvei idol novoga doba, a od jednoga naroda
koji je od Boga odabran da Ga proslavlja napravljeno je ovozemaljsko boanstvo. Holokaust je uzdignut na piedestal nedodirljive religijske dogme, a idovi su nametnuti kao bogovi ovoga svijeta. I to
idovi kao narod i kao svaki pojedinac zasebice u oba oblika postali su boanskim sa svim pripadajuim pravima koja zemaljski bogovi zasluuju.
to rei o tome kako je holokaust napravljen religijom koja mora i po svojoj formi nadvisiti kranstvo,
a po tome i Isusa Krista kao Boga, nego da se pokua spoznati taj metafiziki (su)odnos. Naime, ivimo
u svijetu u kojemu se propagira apsolutna sloboda od svih ogranienja, od svih (navodnih) zarobljenosti ovjeka, ali koje se percipiraju kao osloboenost od ckvenog svjetonazorno-ideolokog terora
ili crkvenog moraliziranja. Galami se kako ne moe biti ugroavanja slobode vjeroispovjesti, a kao
dokaz navodne lobode bez ogranienja dozvoljava se djelovanje i najdestruktivnijih sekti s vrhuncem
u legitimnom javnom djelovanju Sotonistike crkve. Sve to ide pod etiketom slobodnog prakticiranja
vjere, ali radi se o nakani zatiranja vjerske istine koja se objavljuje jedino po Crkvi te unoenja potpune konfuzije, kako je i sukladno u trenutno djelujuem relativistikom teroru.
I to se sada dogaa u jednom takvom muteu bistre vode Svete Crkve? Dolazi svjetovna represija
prema onome tko se usuuje dovesti u pitanje jednu takvu stvar kakav je holokaust ma to god on
nekome predstavljao. Jer, nije tu sada rije o tome da li je holokaust ovakav ili onakav, da li je uope
prikladan svojeg naziva ili bilo koje drugo pitanje u vezi sa njim. Rije je o tome da u vremenu kada
se sve relativiziralo i sve se dozvoljava po pitanjima odnosa prema neijim svetinjama i najdubljim
vjerovanjima, najednom biva ustanovljena jedna svetinja nad svetinjama koju se ne smije dovoditi
pod upitnost van propisanih kanona demokratsko-liberalnog relativizma. Ili, jo plastinije objanjeno, uvidimo da je svakome tko se smatra kraninom najvea neupitnost i najvea istina sadrana u
boanstvu Isusa Krista, Njegovom uskrsnuu od mrtvih i spasenju koje daje ovjeku. Nema vee istine
i neupitnosti za krana od ovih te je prikladno da ih kao takve iskazuje. Sekularizam svojim ustrojem
sve to u potpunosti ignorira te se postavlja u nekakvu fantazmagorijsku nadreligijsku poziciju u kojoj
je sve jednako. Sve su istine tu izmaknute i propovijeda se navodna duhovna neutralnost. Krani su
svojom mlakou to dozvolili i takvo je stanje zadesilo sve nekada neupitno kranske narode sa svojim dravama. Dogodilo se tako da ono to je do unazad samo dvjestotinjak godina bilo nezamislivo,
sada ima ne formalni pravni legitimitet i zatitu, nego ima i opu kulturnu prijemljivost koja je daleko
razornija od neivih zakonsko-pravnih formi. Dogodilo se da se nauava takva povijest koja Isusa
Krista vidi kao znaajnog ovjeka, revolucionara, reformatora i sline izmiljotine. I nikome nita po
tome pitanju nijekanja Isusovog boanstva. Nitko ne moe odgovarati zakonskim progonom zato jer
negira Isusa Krista kao Boga. Dogodilo se takoer da Isusa Krista razapetoga na kri pod formom
umjetnikog izriaja u javnim muzejsko-galerijskim ustanovama uranjaju u mokrau i izvode svakakve ostale boletine koje se niti ne moe opisivati u detaljima jer su toliko degutantne i da je rije o
bilo emu drugome, a ne o naem Spasitelju. Opet nitko nije zbog toga progonjen i nema zakona koji
izriito zabranjuje vrijeanje Isusa Krista. ak je sve to i donekle (samo donekle do razine dunosti
dravnika da titi udoree i javni moral) prihvatljivo, jer uistinu nema smisla ikome silom nametati
Krista, jer On se daje samo slobodnom ovjeku. Ono to je neprihvatljivo je da postoji stanje u kojemu
se Krista smije negirati, a neto tako banalno u odnosu na Njega kao to je to povijesni dogaaj nazvan
holokaustom postaje neupitnom i nedodirljivom dogmom. Onaj tko negira Krista na bilo koji nain,
pa i onaj najgori, biva i zatien i uzdignut, dok onaj koji samo postavlja pitanje o ispravnosti povijesne
interpretacije holokausta biva progonjen i ponien. To je ono stanje koje nije dopustivo i koje trai da
ga se takvim jasno i identificira. Ne moe biti kraninu prihvatljivo stanje u kojemu je bilo to stavljeno i nametnuto njemu kao neto to se uzdie iznad Krista. Ne moe se kranin klanjati takvome
principu. Pa zbog toga su rani krani odlazili u arene i bivali baeni divljim zvjerima. Na tome se
pitanju lomilo kranstvo i luilo se ito od kukolja. Moglo se i onda s olakou dananjice pokloniti
caru i priznati ga boanstvom, ali nije se to uinilo iz vjere, iz istine koja je u vjeri. Istine koja je savreno puna jedino u Isusu Kristu i nigdje drugdje. Oni se nisu htjeli pokloniti caru kao onome koji je
iznad Krista i svjedoili su svoju vjeru na udesan nain do muenikog kraja. Danas nema takvog
71

Untitled-1.indd 71

10/23/06 8:09:40 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

svjedoenja jasne vjere. Danas se krani, oni koje se takvima smatraju i nazivaju, smjerno klanjaju
holokaustu kao novodobnom caru i plae se pred posljedicama ukoliko odbiju pokornost toj istini,
tom boanstvu modernog vremena. Zastrauje ljude prije opisana arena virtualnog nestajanja u kojoj
nema svjedoka njihovog muenitva, ali mora se nadvladati taj bezdan tame, ta crna rupa u koju se
biva uvuenim u nevidljivost, jer radi se samo o svjetovnim monicima, koji sada, kao i prije rimski
carevi, grade svoju kulu na temeljima od pijeska. Ukoliko se uspije prebroditi strahota novodobne
arene ovaj isti novodobni imperij uruiti e se jo silovitije od onoga staroga, rimskoga.
Razmatranje stava Crkve po pitanju odnosa prema ozakonjenom holokaustnom parareligijskom teroru koji se protivi bazinoj slobodi miljenja ima neku svoju prasliku u postupku Sv. Petra koji je tri
puta zatajio Isusa u vrijeme kada su Isusa ispitivali veliki sveenik, glavari sveeniki, starjeine i pismoznanci. Dok se Isusa ispituje i poniava, Petar nijee svoju povezanost s Njime. Dok danas jednako
tako iste neiste sile ispituju Isusovu vjerodostojnost i poniavaju Isusa grubom silom i adekvatnim
pokvarenim djelima, tj. ispituje se i poniava mistino tijelo Isusovo u svijetu reprezentirano Crkvom,
a Crkva kao da ima slian strah pred svijetom te ne izgovara javno svoju bliskost s Njime. Jednako tako
nije sluajnost da je na jednome Petru koji se uplaio svijeta poslije izrasla Crkva, ali koja jednako kao i
Petar ima u sebi tu komponentu ljudske slabosti da se zna uplaiti pred bunom, razbjenjelom i izmanipuliranom svjetinom koja prijeti trenutnim svjetovnim kaznama. To nipoto ne znai da je apostolat
Crkve i njezin primat i najmanje upitan. Ni najmanje, jer kao to to nije bio sluaj sa Sv. Petrom koji je
svoju slabost i svoj ljudski strah poslije viestruko nadoknadio, tako i Crkva ima nadoknaditi i svoje
trenutne slabosti koje u sebi ima kroz ljude koji je sainjavaju. Kao da je Petrov pad bio njemu providencijalno potreban da bi potonji uzlet bio tim jo vei i vrijedan veeg uenja. Tako je i u sluaju
crkvenog straha pred svijetom i svjetinom (tj. virtualnom medijskom svjetinom u dananjem vremenu
koja razapinje mistino tijelo Isusovo) koji je sada tako oigledno prisutan.
Sve ovo moe imati svoju smislenost sagledano kroz prizmu evaneoske pripovijesti o Isusu koji hoda
po vodi. Apostoli su od Isusa poslani, doslovno prisiljeni, da laom otplove na drugu stranu Galilejskog mora, a sam Isus se povlai na goru da bi molio u osami. Pao je mrak, a apostoli su i dalje bili
sami na polovici mora, u lai koja je bila ibana valovima i vjetrom to je zapuhao. Isus je krenuo preko
mora na nain da je hodao po vodi te ga apostoli zapazie iz daljine, ali se preplae jer su mislili da je
to nekakva utvara. Ipak, Isus im prie i utjei ih rijeima ohrabrenja i poticaja da ne budu preplaeni:
Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se! (Mk 6, 50). Na te rijei Petar smjerno odgovara te u zanosu onim
to vidi govori: Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da doem k tebi po vodi! (Mt 14, 28). Na Isusov
poziv Petar silazi s lae i poinje hodati po vodi kao to je to i Isus inio, no im je skrenuo pogled
sa Isusa i svoju panju premjestio na svoju okolinu, na svijet koji ga okruuje, tada Petar poe tonuti.
Ali, tada Petar krikom zazva pomo i bi spaen od utapljanja na nain da mu Isus odmah prui ruku
govorei: Malovjerni, zato si posumnjao? (Mt 14, 31). Potom se vjetar utiao i laa sa apostolima bi
trenutno dovedena na obalu kamo su se zaputili, ondje gdje ih je Isus poslao.
Ako se ova pria pokua prevesti u kontekst sadanjosti, kao jedna svevremenska univerzalna pouka,
moe se pretpostaviti da je laa s apostolima Crkva. Ali Crkva u smislu klera, jer je puk od pet tisua
ljudi, koji je prethodno bio nahranjen udom sa pet kruhova i dvije ribe, od Isusa bio poslan svojim
kuama: A poto otpusti mnotvo, uzie na goru, nasamo, da se pomoli. (Mt 14, 23). Tu je vidljiva naznaka podijeljenosti jedinstvenog crkvenog tijela na laikat i kler, svaki sa svojim poslanjem, odreenim im od Isusa: jedne upuuje u lau, druge alje svojim kuama. Jedni su samosvojstvena zajednica
pozvanika, drugi su u obiteljskoj zajednici i iz tih pozicioniranosti duni su djelima svjedoiti svoju
vjeru. Isto tako, uzlaz Isusa na goru sukladan je kasnijem uzlasku na nebo, a apostoli na lai su crkveni
kler na valovima povijesti kao da je to jedno predskazanje Crkve kroz povijest. Povijest je do Isusova
drugog dolaska konstantno ispunjena nesklonou i tegobama okolnog svijeta, jednako kako je i vjetar
od samog poetka bio protivan naspram lae i kao to su valovi na lau nasrtali sve dok Isus nije uao
u nju. Ipak, usprkos svega, laa/Crkva je uspjeno prola te protivtine svojeg okruja i dola do mjesta
kada je odreeno da nastupaju nevolje. A nevolje nastupaju onda kada Isus postaje neraspoznatljiv
zbog toga to je plovidbom nastala udaljenost u odnosu na Njega. Udaljenost kod lae na moru bila
je ona u prostornoj razdaljini, a udaljenost Crkve u povijesti je ona u vremenskoj distanciranosti. U
oba sluaja Isus je stvarno prisutan, on je tu, ali se oima kod apostola u lai i sjeanjem kod crkvenog
72

Untitled-1.indd 72

10/23/06 8:09:40 AM

Misao

klera Isus izgubio, postao je zamuen, mutan. Apostoli su zanemarili vjeru i oslonili su se samo na
svoje oi kada se radilo o vjeri u Isusa, o Njegovoj stvarnosti, kao to se u crkvenom kleru, primjerice
na teologiji, sve svelo na puko povijesno sjeanje na Isusa suhim razumom, a zanemareno je o-sjeanje
Isusa srcem. Zato, kada se dogodi da Isus krene prema svojim izabranim uenicima koji su u nevolji,
upravo onima koje je On sebi izabrao pozivom da ga slijede: Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i
postavih vas da idete i rod donosite i rod va da ostane te vam Otac dadne to ga god zaitete u moje ime.
(Iv 15, 16), tada od izabranika jedno vrijeme nee biti prepoznat, biva im mutan. I to ide do te mjere da
e Isus izgledati kao utvara, jednako kako sada teokracija i odmak od demokracije i sekularizma uope
Crkvenom kleru kao nasljedovateljima apostola izgleda poput neke utvare iz prolosti, poput vraanja
u mrani srednji vijek. Ipak, kada se to to izgleda kao utvara konano priblii tako da nema vie
sumnje o njenoj naravi i ta zabluda e nestati, a Petar e biti onaj koji, kada jednom jasno vidi Isusa, u
potpunosti eli nasljedovati Isusa do te mjere da i sam hoda po vodi. Ali, kao da se upravo na primjeru
Petra najradikalnije pokazuje kako je ono to je u poetku bilo pravilno i dokazano kao dobro time to
je Petar hodao po vodi, samo jednim trenutkom nepanje moe pretvoriti u potonue. Samo jednim
skretanjem pogleda s Gospodina i udubljivanja u stvarnost svijeta na kojemu se prebiva, dogaa se
gubitak onoga to je potrebno da bi se poput Isusa moglo izvesti udo pred ostalim ljudima. Petar je
malo skrenuo pogled s Isusa, te realna i ljudskim iskustvenim spozanjem nadasve stvarna opasnost od
valovitog mora i olujnog vjetra bila je dovoljna da se izgubi potrebna razina vjerske ludosti kojom
se vjeruje da se s Isusom moe hodati po vodi. Istovremeno se pokazuje kako je i u tim trenucima
posrnua dovoljno samo zatraiti pomo i biva se spaenim i na koncu privedenim na drugu obalu
tono ondje gdje je Isus odredio da treba doploviti. Tako i stavljanjem svega u kontekst povijesti,
srednjovjekovna teokracija biva zanemarena kao ono to je bilo dokazano dobro do te mjere da se kroz
srednjovjekovni procvat kranske Europe dogaa udo sukladno Petrovom hodanju po vodi. udo
srednjovjekovne Europe je u tome to, u racionalnim mjerilima gledano, jedno primitivno drutvo
preuzima primat na svjetskoj razini i nad praktiki cijelim svijetom. I islamski svijet, i Kina, i Indija,
i Mongolsko carstvo, i predkolumbovska Amerika imaju, svaki na svoj nain: po dostignuima i/ili
poziciji, racionalistikim mjerilima gledano, premo nad malom kranskom Europom. ak ne Europom kao jednom homogenom cjelinom, nego samo pojedinim manjim djelovima te i takve Europe.
Islam je od Europe bio napredniji u znanosti, arhitekturi, medicini, kulturi, knjievnosti, matematici,
kao to je i sami teritorij bio pod preteno centraliziranom upravom sa jednom dravnom vlau. Kina
je prednjaila u administrativnom ureenju svoje velike drave, a jednako tako je po znanstvenim i
tehnolokim dostignuima bila superiorna. Indija je pod vladavinom mogula bila po svojoj privrednoj
produkciji, onome to se danas naziva BDP-om, ispred Europe, a takoer je na visokoj razini bila arhitektura i medicina. Predkolubovska Amerika je po razini svoje inkorporiranosti poljoprivredne proizvodnje u sveukupno gospodarstvo nadmaivala Europu, a jednako tako dravna uprava i graditeljstvo
svojom sloenou u najmanju ruku pariraju Europi. I kada se ovako pogleda na stanje u svijetu onda
nema tog racionalizma koji moe smisleno objasniti zato je sve ove svjetske silnice sebi potinila jedna mala Europa. Da se ne spominje najradikalniji primjer gdje jedna aka ljudi pokorava cijelo jedno
kraljevstvo: Hernan Cortez (1485.-1547.) s pet stotina i trinaest ljudi pobjeuje tri stotine tisua astekih ratnika te jedna razvijena i velika drava s tradicijom, kakvo je tada bilo asteko kraljevstvo, biva
dovedena u stanje bezuvjetne kapitulacije. to je to ako nije udo sukladno hodanju po vodi? I dokle je
trajalo to udo srednjovjekovne Europe? Kada poinje njeno potonue? Upravo onda kada se od usredotoenosti prema Kristu, koja se izraavala i drutvenim poretkom u kojem su kraljevi bili podloni
papama, pogled prebacio u nekristoloku pojavnost izraenom i drutvenim poretkom koji odstupa
od ovog naelnog teokratskog modela. Humanizam i renesansa su poetak tog skretanja pogleda, tako
da se ba u vrijeme moda i najveeg uda na primjeru Corteza, dogaa da prestaje srednjovjekovlje i
ulazi se u razdoblje novoga vijeka.
Ako bi se htjelo pozabaviti odreivanjem egzaktne godine koja bi mogla biti ona koja oznaava prestanak srednjovjekovlja i poetak novovjekovlja, to bi bila ona u svojoj naravi uistinu predstavlja doslovnu
promjenu vremena u ljudskoj percepciji: reforma kalendara pape Grgura XIII. koja je proglaena 1582.
godine. Promjenu povijesnog razdoblja obiljeava i faktina promjena u mjerenju vremena, to sigurno ne moe biti sluajnost. Tu je simbolika prisutna kroz pouzdavanje Crkve i pape u znanost i znanstvenike, jer reforma je obavljena na osnovu znanstvenih spoznaja koje su se pokazale kao ispravne, te
po tome nije uope sporno da je reforma znanstveno opravdana u svakom pogledu, nego je problem
73

Untitled-1.indd 73

10/23/06 8:09:41 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

u onome to poslije toga slijedi. Naime, ono to je tu simbolino je da se kroz potpuno pouzdavanje u
znanost, te slijeenjem znanosti, stavila zavrna toka na razdoblje srednjovjekovlja, a osnovno obiljeje novovjekovlja je u tome da danas Crkva ima potpuno sekundarnu rolu u odnosu prema znanosti
koja je podignuta na piedestal oboavanja i pouzdanja ovjeanstva. Znanost sada ima status onoga
tko svijetu objavljuje istinu po kojoj se potom usmjeruje cijeli ljudski rod, a koji bi trebao biti crkvena
ekskluziva bez mogunosti supstitucije jednako kako ni Isusa nita i nitko ne moe supstituirati.
Odgovor zato je povijest (tj. novovijeko povijesno razdoblje) krenula takvim tijekom udaljavanja od
kristoloke matrice takoer dolazi kroz jedan simboliki izriaj, ali sada je to simbolika konkretne
materije, za razliku od simbolike apstraktnog postupka kakav je reforma kalendara. Tonije, daje se
odgovor zato je neto to je u svojoj biti dobro, kao to je znanstveno utemeljena reforma kalendara,
protekom vremena postalo simbolom potinjenja Crkve sekularnoj (tj. bezbonoj) znanosti. Crkva
je danas potinjena znanosti koja je odmetnuta od moralnih okvira koji po Crkvi dolaze izvan sfere
zabludjele ljudskosti te su odreeni od onoga tko je sve stvorio pa najbolje zna kako u stvorenome
obitavati. Znanost sama sebi odreuje moralne norme, a tu je onda rije o djelovanju onih sila koje
imaju nesporno dijabolino izvorite te su svojim radom, tj. radom ljudi koji su se tim dijabolinim
silama predali i sklopili s njima savez, postigli da znanost umjesto podlonitva Crkvi kao objavitelju
temeljnih istina otpadne u samodovoljno bezbonitvo. Samim time to se znanost odmetnula od
Boga, ona je krenula neminovnom stazom uzdizanja Antikrista, i to bez obzira to znanstvenici kao
pojedinci sami nisu uope pod takvom motivacijom. tovie, znanstvenici kao ljudi veinom su u htijenju da svojim radom uine dobro, ali zbog naravi svojeg bezbonog svjetonazora koji ima tendenciju
da ovjeku sugerira da je on sam jedino boanstvo, da je sam sebi normativni faktor, nesvjesno idu na
ruku zlu i posveenicima zla tzv. okultnoj teokraciji koja ima skoro apsolutno dominantnu svjetovnu
mo i usmjerava znanstvenike i znanstvena dostignua prema svojim planovima.
Referirajui se na razmatranu priu o Petrovom hodu po vodi, taj moment papinskog pogleda prema
znanstvenicima kojima je dano da izvre reformu kalendara sukladan je Petrovom odvraanju pogleda
od Isusa. U oba sluaja, ne radi se o niemu samo po sebi loemu jer nije bilo loe to to je Grgur XIII.
angairao znanstvenike, kao to nije bilo loe to to Petar gleda prirodu koju je, uostalom, Bog stvorio
za ovjeka. Ono to je loe dolazi poslije, dolazi protekom vremena i sklonou ovjeka da ostane
preokupiran, opinjen onime to gleda do te mjere da izgubi potrebnu razinu osvjeenosti o Isusu
Kristu kao prvome u svemu i najboljemu za sve. Protok vremena je u sluaju Petra krai, a u sluaju
Crkve dui, mjereno ljudskom doivljenom stvarnou, ali sutina je istovjetna: ukoliko se zaboravi
na Isusa kao prioritetnost, vrijeme ovjeka odvlai sve dublje prema drugom polaritetu, te se na kraju
vremena Antikrist ustoliava i za sebe trai boansku prioritetnost. Odnosno, ako se uzmu u obzir
demonoloke spoznaje koje imamo, onda je vidljivo kako onaj trenutak kada izgubimo svoju fokusiranost na Spasitelja zlodusi osjete na nain sukladan otvaranju ustava na brani: ono to im je prijeilo
ulazak u ljudsku svijest naom voljom vie nije tu. Zbog tog razloga dolazi do ovjekovog pada u sve
vee dubine propasti jer, kada im se jednom otvorilo kapiju, zlodusi dalje djeluju na nain da ona
ostane otvorenom te tu onda nastupa vrijeme kao faktor budui da stalno radi protiv ovjeka koji je
izgubio svoju poetnu uvrenost u Isusu. Dakle, ovdje se u biti radi o dva presudna momenta: inu
nae slobodne volje kojim gubimo stabilnost i inu zloduha (demona, avla, Sotone) koji djeluju na
nas tako da prisutnu nestabilnost dovedu do svoje krajnosti potpunog pada, potpunog potonua na
dno podzemlja, gdje i sami obitavaju. Ovo naelo jednako je za ovjeka kao pojedinca kao i za razliite
ljudske zajednice koje su izraz ovjeka kao kolektiviteta.
Zato bi se kao onaj drugi datum-prekretnicu trebalo uzeti godinu 1586. jer tada se dogodio ulazak
zloduha u prostor povijesti, tada osloboen jednim trenutnim gubitkom punog kristolokog fokusa.
To je jedan nadasve simbolian dogaaj koji sa svojom snanom porukom izaslanom kroz materijalni
iskaz arhitekture pokazuje kako je dolo do kraja dominacije kristolokog naela iskazanog srednjovjekovljem i prelaska u razdoblje dominacije nekristolokih pogleda na svijet pod nazivom novi vijek.
Konkretno, radi se o postavljanju obeliska pokraj sredita Svete Majke Crkve u Vatikanu, a koji je
nekada stajao pokraj poganskog egipatskog hrama. Obelisk od crvenog granita u Vatikanu visok je
28 metara (s postoljem 44 metra) i tei 320 tona. Godine 1586., godine koja se ovdje smatra simbolikom prelomnicom, naredbom pape Siksta V. (1585.-1590.) obelisk biva premjeten na svoje sadanje
74

Untitled-1.indd 74

10/23/06 8:09:41 AM

Misao

mjesto na sredini trga ispred bazilike Svetog Petra. Obelisk treba ovdje sagledati kao prvi materijalni
iskaz ulaska dima Sotoninog u prostor Crkve, makar tada to uope nije bilo vidljivo nego je za punu
spoznaju o stvarnosti tog ulaska trebalo ekati skoro cijela etiri stoljea kada je papa Pavao VI. rekao:
Izgleda da je zaguljivi dim Sotone prodro u Narod Boji... Dim Sotonin je kroz neku pukotinu uao u
Katoliku Crkvu.
Svakako da sve ovo treba staviti i u kontekst cijelog niza graevinskih zahvata izvedenih pod Sikstom
V., ali za nas (Hrvate) poseban znaaj ovdje ima ruenje stare i izgradnja nove crkve Sv. Jeronima te
sve ono to je s time dalje povezano. Naime, apostolskom bulom iz 1589. godine Siksto V. ustanovljuje
Kaptol Sv. Jeronima te odreuje da njegovi lanovi mogu biti samo sveenici hrvatskoga porijekla i
jezika. Kaptol Sv. Jeronima je tada jedini nacionalni kaptol u Rimu, a trajao je do 1901. godine kada se
preimenuje u Zavod Sv. Jeronima s konanom evolucijom 1971. godine i nazivom Hrvatski papinski
zavod Sv. Jeronima. Takoer je bitno znati i to da je papa Siksto V. hrvatskog porijekla, a i on sam je
to potvrivao svojom djelatnou kao i time to se sluio grbom iz Kruevice dalmatinske. Papa Lav
XIII., inae i sam s velikim zaslugama za Hrvate, u svom breveu Slavorum gentem pie da je Siksto V.
bio poznat po svojoj pobonosti prema Sv. Jeronimu, a i svojoj hrvatskoj naciji, atque in croaticam nationem, iz koje vue korijen. Siksto V. biva pokopan u Santa Maria Maggiore, bazilici koja ima veliko
znaenje za Hrvate. U njoj su posmrtni ostaci jedinoga pape Hrvata, a tu je i grob Sv. Jeronima, prvog
prevoditelja Biblije na latinski jezik. Osnutkom Jeronimskog kaptola te ureenjem crkve Sv. Jeronima
u Rimu u vremenu Siksta V. porastao je hrvatskom narodu pred itavim svijetom ugled upravo onda
kad je kod kue poradi turskoga bijesa i nemara svojih vladara bio na doslovnoj samrtnoj postelji.
Zato je ovo od vanosti da se ovdje spominje? Zato jer je istovremeno s postavljanjem obeliska kao
simbola poetka novovjekog razdoblja u kojem se uzdie antikranski svjetonazor, kao jedna antiteza postavljena zgrada kojom se istie svojevrsna posebnost, svojevrsna providencijalna izabranost
hrvatskog naroda unutar sveope svjetske povijesti. Dakle, kada se gasi srednjovjekovlje i zapoinje
novi vijek, istodobno se iz mrtvih kao udom obnavlja hrvatski narod i kao da se nanovno raa da
bi u njemu, novome vijeku, rastao pod posebnim nebeskim nadzorom sa svojim poslanjem koje tek
treba odraditi. Odnosno, namee se zakljuak da su Hrvati Providnou predodreeni da u novom vijeku odigraju presudnu ulogu kristoloko-marijanske opozicije naspram Novog svjetskog poretka. Sve
ono to reprezentira obelisk trai svoju zadovoljtinu u reprezentaciji jednog ivog djelatnog principa
odraenog po ivim ljudima kako i prilii Bojem djelovanju kroz ovjeka kao Njegovog ljubljenog suradnika. Drugim rijeima, Hrvati su pozvani i blagoslovljeni svojim radom razbiti simboliko
prisustvo obeliska u svijetu na nain da dolinim ureenjem svoje kue nadvladaju obelisk i sve to
on predstavlja. A to je upravo ona sutinska simbolika Hrvatskog papinskog zavoda Sv. Jeronima kao
kue-objekta naspram obeliska-objekta. Takoer je ovdje primjenjiv princip po kojem se zlo (obelisk)
pobjeuje dobrotom ljudi (kua s ukuanima), a to je ujedno sama sr nasljedovanja Isusa Krista.
Prema tome, novi vijek kao vijek bezbonitva, bivajui istodobno ono to nadomjeta srednjovjekovlje kao vijek pobonitva, metafiziki je usklaen s gradnjom protubojeg Novog svjetskog poretka.
To to je Europa upravo u ovome razdoblju postsrednjovjekovlja do kraja podinila svijet nita ne
mijenja na stvari nego samo potvruje tezu o kranstvu kao onom presudnom davatelju silovitosti jer
sav uspon Europe u svim granama ljudskih djelatnosti, a posebno u znanosti i tehnologiji, proizlaze
iz izvorne kranske ukorijenjenosti. Crkva je dala Europi, u kojoj se smjestila, da se proslavi u svijetu
svjetovnim sredstvima, ali to je dato da se po tome slavi Isusa Krista kao ivu Boju Rije. Otklon od
kristocentrizma nije oduzeo sve darove koje po Kristu dolaze te je i dalje nastavljena europska dominacija na osnovu svojevrsne inercije u darovima vjere, jer srednjovjekovni zalet koji je trajao vie od
tisuu godina u sebi je nosio nagomilanu energiju koja je trebala vie stoljea da bi se zaustavila. Odbijanje Europljana da se dalje klanjaju svojem svetom Spasitelju, Bogoovjeku, vjenom Oevu Sinu,
dovelo je Europu do stanja u kojemu je i od silne snage srednjovjekovlja ostalo jedva ikakvog spomena vrijednog stvaranja. Dovelo je do Europske Unije koja se suobliava prema suhovnom modelu
uzetom iz Sodome i Gomore, ali sa jo gorim dodatkom na nain da se naddravnim sjedinjavanjem
u jednu super-dravu nadgrauje njihova izoliranost gradova-drava, a koja ih je ipak donekle ograniavala.
Stoga, sve to slijedi u postsrednjovjekovlju samo je jedno potonue u kojemu se Petrov nasljednik
75

Untitled-1.indd 75

10/23/06 8:09:41 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

sve vie utaplja u (neo)pognaskome moru koje je svuda uokolo njega. Tako najprije slijedi reformacija
kao velika predpriprema za Francusku revoluciju koja definitivno presijeca svaku sponu drave sa
Crkvom. I to na nain dekapitacije pomazanog kralja francuskog kralja koji se okrunjivao Isusovom
trnovom krunom i po tome su imali epitet svetih kraljeva, ime se oituje puni sotonistiki motiv u
giljotiniranju kojim se vladarevu glavu koja je nosila sv. trnovu krunu odsijeca od tijela. Potonue
Europe traje sve do dananjeg vremena, a ono to se eka je da Petar krikne, da Petar zazove Isusa za
pomo. Drugim rijeima, eka se da Crkva po papi kao Petrovom nasljedniku uvidi da utapljanje nee
samo od sebe prestati, da nee od Boga odijeljeni ljudi priskoiti u pomo i da ih ne treba vie zazivati
za spasenje kao to ni strukture monika dananjice nee preobratiti na vjeru i svjedoiti je (nemaju
oni to za svjedoiti), nego je potrebno svim glasom kojim Crkva danas raspolae zazvati ime Isusa
Krista. Ime je to dano svima na spasenje i po tom imenu se treba cijeli svijet uskladiti, a usklaenje
svijeta po imenu Gospodinovu naziva se teokracija. Kada se tako uini onda dolazi do ponovnog
uzdignua Crkve na mjesto koje joj po Isusovoj volji i pripada tako da moe cijeli svijet privesti na
obalu spasenja. Isus, kao to je pruio ruku Petru i izvukao ga, jednako e pruiti ruku Petrovom nasljedniku i izvui ga iz potonua u sekularno more koje se pjeni i prijeti da ga utopi. Isusove ruke su u
sluaju Petra stvarne ljudske ruke, ruke stvarnog ovjeka, a ruke koje imaju djelovati prema Petrovom
nasljedniku takoer e biti stvarne ljudske, ruke stvarnih ljudi. To ima svoju logiku i u saznanju da je
Crkva glava Isusova, a po toj analogiji drava bi bila ruke Isusove koje rade ono to Isus hoe i kako
Isus hoe. Takoer je poznato da Bog kroz ovjeka djeluje u povijesti, pa tako i sukladno analogiji
opisanog doivljaja na Galilejskom moru, ovjekovim djelovanjem izvrava se volja Boja Gospodin
nas toliko voli i cijeni da nam daje aktivno sudionitvo u izgradnji Kraljevstva Bojeg. Mi ljudi nismo
puke figure bez svoje volje i slobode nego upravo po tome svojim inima dobivamo i pripadajuu
vrijednost svoje egzistencije.
Stoga, da se vratimo na samom poetku razmatranu ideju, zatajenje po pitanju legitimnosti slobodne
rasprave o pitanjima istinitosti zakonom propisanih holokaustnih dogmi, koje su time jasno i glasno
stavljene iznad Krista, je jedno zatajenje navjetenja istine te je po tome i novi oblik zatajenja Kristovog. Ista se stvar odnosi i o zatajenju po pitanjima poput demokracije i kapitalizma, jer se tu kroz
pomirljivi (tolerantni) stav prema istima na jedan slian nain oituje odmak od kristoloke forme
koja je jedino primjerena Crkvi za afirmaciju i glasno javno svjedoenje istine. U demokraciji kao
drutvenom ureenju Krist je djelatno (socijalno) zatajen jer se kroz prihvat demokracije prihvaa
vlast ljudskog roda uronjenoga u la o ljudskoj samodovoljnosti. Jednako kako je to bio sluaj s ruljom
koja je Isusa na demokratski nain odbacila i na biralitu izabrala Barabu. Odabir onoga to odreuje svjetina je odabir najniih ljudskih poriva te se ne moe poput Pilata htjeti ugoditi svjetini jer se
time neminovno ugaa Zlu. Vox populi nipoto nije Vox Dei, a kako to demagozi, zavodnici ili obine
neznalice esto recitiraju narodnim masama kroz svoje masovne medije. Demokracija je naelo koje
preotima suverenitet koji pripada Bogu, a ne narodu. Narodu ija je prosudba pogrjeiva i kada je glas
veine. Bog je izvorite vlasti, suvereniteta, a kako e ljudi s njima (vlastima) izii na kraj, hoe li to
biti na dobro ili na zlo, stvar je ljudske slobode i ovjekovih darova. Na to je svojim enciklikama upozorio i papa Lav XIII: Immortale Dei (1885.), s kritikom amerike demokracije, njezina egalitarizma i
razuzdanih sloboda to u njoj vladaju, te Graves de Communi Re (1901.), s otrom osudom kranske
demokracije kao politikog pokreta. Ima i cijeli niz drugih enciklika i ostalih crkvenih dokumenata
kojima se napada glavne ideje masonerije i Francuske revolucije, a ujedno i njihovu toliko svetu im
demokraciju. Uostalom, tradicionalno kranstvo demokraciju poistovjeuje sa svetogrem i bezbotvom, jednakost se smatra laju, a demokratska prava i slobode osuuju se kao izvor nereda i bezvlaa. Sv. Toma Akvinski, kao najvei meu skolastikim naunicima, demokraciju nedvosmisleno
odreuje kao zlo od koje je bolja i uzurpatorska tiranija ukoliko je na dobro naroda, na ope dobro
podanika. Sukladno navednome i znajui da je crkvena doktrina evolutivna na nain da se nadograuje na prije utvrene istine koje se ne mogu ponitavati i nikada ni nisu bile ponitene, i dananji odnos
Crkve prema lai demokracije postaje jasniji tumaen kroz poredbu s Petrovim zatajenjem. Prethodno
utvrene istine dole po Crkvi, a koje se odnose na demokratsku la i prijevaru ovjeka tom laju, u
vremenu (post)moderne ostaju preuene (zatajene) od Crkve u socijalnom smislu. Tonije, u smislu aktivnog drutvenog progovaranja i jasnoe govorenja o, po sutinskoj naravi demokracije, u njoj
neizbjeno prisutnoj kristofobinosti. Krist i demokracija su nepomirljivi isto koliko je nepomirljiva
istina s laju i to je ono svjedoanstvo koje je ostalo zatajeno i koje se tek ima aktivno promovirati kroz
76

Untitled-1.indd 76

10/23/06 8:09:42 AM

Misao

Crkvu. tovie, ne samo da se kranstvo i demokracija iskljuuju, nego je kranstvo protivno svakom
humanistinom projektu, budui da ovaj stavlja ovjeka namjesto Boga. Odnosno, kranstvo nije
kompatabilno sa sekularizmom budui je on jedna osustavljena humanistika sinteza svih ideologija
koje odjeljuju ovjeka od Boga. Tu sada dolazi do izraaja sav smisao opstojne nunosti teokratskog
ureenja jer se tako kompenzira sve ono u emu je Crkva manjkava (slaba), a to je danas traena
snaga djelovanja u svjetovnim sueljavanjima jer je tu judeo-masonska mo sada tolika da ne prua
priliku nikome tko nije svim svojim sposobnostima ukljuen u svjetovnost po svojem staleu i po
svojem poslanju. Sveenstvo unutar Crkve je po svojoj stalekoj dunosti kao i po poslanju odijeljeno
od mogunosti potpunog usmjerenja svih svojih snaga ili darovitosti prema svjetovnim odnosima i
aktivnom ureenju tih odnosa, pa time ova naporna zadaa potpada za odraivanje laikom dijelu u
Crkvi. Usmjeravajui se prema istinama primljenim od Crkve kao svete Kristove institucije, laici imaju
mogunost sve svoje snage i talente upregnuti u cilju propovijedanja istine kojom se potom ureuju
i svjetovni drutveni odnosi. Tako se kroz djelovanje laika po danim im dravnim ovlastima na naelima teokratske usklaenosti ima razobliiti la demokracije i njena apsolutna neprihvatljivost po
ovjeka. U konanici se Petar od zatajivaa pretvara u neustraivog propovijednika Kristovog.
Isto tako je i kapitalizam jedno socijalno zatajenje Isusa Krista koje je neodrivo te se mora kad-tad
nesmiljeno odbaciti u svakom svojem obliku. Nije mogue prihvatiti postojanje meuljudskih odnosa
koji se samim svojim imenom identificiraju kao oni koji su podreeni novcu (kapitalu). To znai formalno prihvaanje kapitala kao onoga koje je iznad Gospodina te se Krist stavlja u drutveno ureene
meuljudske odnose kao sekundarnost. Kao jedna sporednost koja se mora podiniti onome to je
primarno, a to je novac kao mo i boanstvo modernog svijeta. Kada Krist nije apsolutno primaran,
onda kao da je i izopen, kao da je ponovno razapet. Tako se dolo do stanja slobodnog trita ili slobodnog poduzetnitva u kojemu pred profitom kao jedinom svetinjom padaju granice Bojih naroda
i drava.
Moe se zamijetiti da se ovdje u svim sluajevima koji su navedeni kao primjeri zatajenja radi o svjetovnim stvarima te da se po pitanju duhovnih istina Crkva nikada ne moe dovesti u vezu s ikakvim
zatajenjem ili krivovjerjem. Kao to i Sv. Petar nije nita krivovjerno mislio ili govorio kada su ga
prozivali u dvoritu. Samo je zatajivao svoju svjetovnu povezanost sa Njim govorio je kako ga nije
poznavao onako kako ovjek poznaje drugog ovjeka. Modernim rijenikom govorei Petar je nijekao
socijalnu povezanost s Isusom, upravo kako su i sva ova pitanja ozakonjene povijesne interpretacije,
drutvenog i ekonomskog ureenja sve redom pitanja socijalnog karaktera. utnjom o nepravednosti
zakonom nametnute dogme holokausta (to je neraskidivo povezano s idejom cionizma pa po tome i
cionizam ulazi u preuenu sustavnu nepravdu i ideologiju smrti, a koja je prisutna u svijetu) Isus je
zatajen na socijalnoj razini. utnjom o demokraciji kao idoliziranju samodostatnog ovjeanstva Isus
je zatajen na socijalnoj razini. utnjom o nedopustivosti kapitalizma kao svjetskog ekonomskog poretka Isus je zatajen na socijalnoj razini.
Nije dovoljno da Crkva i vjernici u sebi misle pravovjerno, nego se mora to pravovjerje konstantno
navjetati svijetu tako da se to vie ljudi privede Spasitelju. Nije dovoljno to Crkva u sebi uva pravorijek kroz svoj nauk, nego je taj nauk potrebno u svijetu najkonkretnije uzemljiti zagovaranjem
prikladnog drutvenog poretka te aktivno i glasno sve skupa promicati i svjedoiti. To ne znai da se
Crkva treba politiki aktivirati ili se ukljuiti u politiku borbu za drutvene pozicije s kojih je mogue djelotvorno raditi u skladu sa kranskim naukom i moralom. Ni najmanje to nije ono to bi bilo
korisno, nego je smisao u tome da Crkva ima snage da prozove sve one koji odstupaju od kristolokih
okvira, kao i da da potvrdu onima koji u njima svojim izjanjavanjem i znanim djelima obitavaju. Ono
to se trai je da se ne ponaa prestraeno poput Petra u dvoritu i da se jasno odredi prema onima koji
Krista odbacuju, ali ele u isto stanje kristofobinosti svom svojom raspoloivom svjetovnom silom
privesti najprije samu Crkvu, a potom i svo ostalo ljudstvo. To konkretno znai da se ne ostane u jalovom apeliranju dravnicima, politiarima i gospodarstvenicima da, na svojoj drutvenoj i politikoj
razini, svjedoe u duhu svoje vjere. Oni to nee posluati. Barem ne u onome smislu kojim se vjeru
percipira kroz Krista, jer dravnici, politiari i gospodarstvenici u biti i svjedoe u duhu svoje vjere,
samo, to je antikristovska vjera. Tu je ona mala razlika, a to to se neki moda javno i deklariraju kao
krani treba uzeti kao njihov pragmatizam u odnosu na naivne ljudske mase kojim stjeu, uvaju ili
77

Untitled-1.indd 77

10/23/06 8:09:42 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

proiruju svoje drutvene pozicije. Uostalom, zar bi konca svijeta i bilo da sol nije obljutavila? Jednako
tako, poput ludih djevica iz dominantinih struktura laikata, klera, a pogotovo teologije, dolaze reenice nove dogmatike, glose jedne nadasve trezvene, realne ili modernizirane apologetike koja je u
miru i toleranciji sa svijetom jednako kako je Petar bio u miru i toleranciji sa svijetom u dvoritu.
Sve je ovo prije navedeno jedna providencijalna nunost koja je nama ljudima nedokuiva u svojoj punini ispunjenja, jer samo istina moe biti ono to Crkva moe blagosljivljati, no kao i u sluaju Sv. Petra, i ovo trenutno zatajenje ima svoju svrhu u tome da stvori uvjete velikog uzleta prema gore, uzlet u
visine prema Istini, i da tako ostvari svoje sveto poslanje. tovie, to zatajenje izgleda veim, tim treba
oekivati i vee dobro za ljudski rod koje se ima ostvariti i koje e se Providnou sigurno ostvariti.
Koliko je pak jednostrana interpretacija holokausta izila izvan svjetovnih okvira i ula u religioznost
vidljivo je ukoliko se spozna sva metafizika implikacija zakonske zabrane svake rasprave koja dovodi u pitanje propisanu slubenu interpretaciju povijesnih dogaanja. Recimo, nije dozvoljeno uope
dovesti u pitanje brojku od 6 milijuna ubijenih idova pa tako kroz sustav tzv. pravne drave onaj koji
se usudi izrei da je ta brojka iznosi 5.999.999 ubijenih mora prikladno odgovarati jer takav je zakon.
Uope, postojanje takvog zakona koji tako izriito i po jednom tako uskom pitanju odreuje kako se
smije opisivati jedno povijesno zbivanje predstavlja sumrak ovjeanstva sam po sebi. Pogotovo to je
istovremeno rije o neemu to se prikazuje kao najslobodnije i najtolerantnije drutveno ureenje u
ljudskoj povijesti, a unutar sebe javno iskazuje najvei atak na slobodu miljenja i izraavanja. Neka
nam bude pouka Isusov odgovor koji je dao svojim istraiteljima: Ako sam krivo rekao, dokai da
je krivo! Ako li pravo, zato me udara? (Iv 18, 23). Isto vrijedi i za odnos prema problematici holokaustne dogme, jer ukoliko je progonjen (tj. udaran poput Isusa) onaj koji uope postavlja pitanje o
tonosti zakonom propisane povijesne interpretacije, neka mu se dokae krivnja, a ne da se doputa
kanjavanje bez potrebe za argumentacijom. Stoga, gori je ovaj suptilni oblik terora liberalnog demokratizma od svakog napada na slobodu misli unutar trajanja boljevikog terora jer tada se tek navjetavalo budui zemaljski raj, a trenutne tiranijske metode opravdavale su se kao nunost za ljudsku
izgradnju tog zamiljenog raja. Nije se toliko negiralo postojanje tiranije nego se istu opravdavalo, a to
je i vidljivo iz poznate sintagme diktatura proletarijata kojom se od strane boljevika opisivalo stanje
vladajue represije. Sada se kroz liberalnu demokraciju sugerira nepostojanje ikakve represije te je po
tome zemaljski raj praktiki ve ostvaren u svojoj osnovi i samo se treba do kraja razviti. To je ono
neprestano ponavljanje o potrebi razvijanja demokracije ili stalne demokratizacije drutva kako bi
ljudski raj iz svojeg temelja bio stavljen pod krov.
Religija holokausta ovdje ima svoje mjesto u tome da kroz izigravanje religioznosti te nasilno-tiranijskim provoenjem te nakazne religioznosti podjarmi cijeli svijet u piramidu lai. to je najgore, u
planovima oca lai najvea je prevara izvrena prvenstveno nad samim idovima na ije se patnje ta
holokaust religija referira. Ta piramida lai ima nebrojenu koliinu blokova lai koje bi bilo nemogue sve navesti, ali posebna je dijabolika vidljiva kroz cijelu inscenaciju Drugog svjetskog rata. Hitler
i nacizam planski su potaknuti kako bi se pokrenuo novi svjetski rat te kroz ratne strahote prisililo
idovsku populaciju na vapaj za pomoi kakav se ne pamti, a da bi se kao spasitelji ponudile iste one
sile koje su sve prvotno i isplanirale. Time se uspijeva ostvariti eljene cionistike ciljeve te dovesti izmanipulirane ljude u Palestinu, a tamo ih istog trenutka sukobiti sa domicilnim Arapima te tako imati
trajno stanje rata koje neprestance traje sve do danas. Kada se ima trajno stanje rata ima se i trajna
kontrola nad homogeniziranom i ivotno ugroenom ljudskom masom (tj. idovima u cjelini), a ta
se kontrola koristi za dodatno stvaranje meuljudske mrnje kao i padanje u sve dublje stanje zavedenosti. I to mrnje i rata koja nadilazi uski prostor Svete zemlje te se samim karakterom iste (mjesto
najveih idovskih, kranskih i muslimanskih svetinja) proiruje na cijeli svijet kojim dominiraju te
tri monoteistike vjere ili vjere knjige. Abrahamova djeca su dovedena u stanje bratoubilatva gdje je
svatko na svoj nain u sukobu sa svakim drugim. Iznimnu ulogu u ovome planu ima upravo religija
holokausta jer pogaa svojim djelovanjem sve tri strane roene od praoca Abrahama: idove, krane
i muslimane.
idove dri u neracionalnom strahu od novog ponavljanja, iako se realno ne moe ponoviti ono to
se nije desilo. Takoer se time idovima daje moralno opravdanje za sva zla i nepravde koje su pod
78

Untitled-1.indd 78

10/23/06 8:09:42 AM

Misao

nametnutim im strahom prisiljeni initi i za koja duboko u sebi po savjesti znaju da nisu pravina, ali
pod djelovanjem religije holokausta sami se sebi opravdavaju i slue cionistikim ciljevima.
Vana tema u ovome kontekstu razmatranja lai u svijetu kroz povijest je viestruko spominjana problematika idovskog pitanja koje je sada ponovno dotaknuto, kao i sam odnos idova prema lai i
njihova uloga u stalnom ratu istine i lai. Tu se bije najnesmiljenija bitka za zadobivanje jednog naroda
pod Boanskim svodom. Odnosno, bitka se bila najprije unutar samih idova, a potom, kroz njihovo
nepriznavanje Isusa kao Mesije i Njegovo razapinjanje, sada se bije bitka u la uronjenih idova s ostatakom svijeta. Posebno s ostatkom kranskoga svijeta jer su laju zavedeni idovi instrumentalizirani
u stanje stalnog djelovanja protiv krana, a da toga veinom nisu svjesni. Poanta je u naglasku na to da
se la slui idovima kao svojom odabranom platformom za irenje i nasilno opovrgavanje svih kristolokih istina, upravo onih istina koje su po Crkvi objavljene cijelome svijetu. Jer su svojim stanjem
neprihvata Krista stavljeni u poziciju da moraju raditi protiv Njega, idovi su istovremeno dovedeni u
najgoru moguu pogibelj. I sama njihova povijest najbolje svjedoi koliko su samo propatili zato jer su
ih naturanjem lai o Kristovom nemesijanstvu trajno sebi potinili pseudojudejci, farizeji i svi njihovi
novodobni nasljednici. Cionizam je jedan od zavrnih oblika te nametnute im lai i zbog cionizma
idovi su ve u dosadanjem vremenu najvie propatili, a najgore je to idovima i u budunosti cionizam donosi samo nepotrebnu patnju, ali i ono najgore: vjenu smrt. Koliko je cionizam destruktivan
po idove vidi se i po tome to jedan znaajan udio idova, sami rabini proizali iz talmudske antikranske doktrine, uviaju cionistiku pogubnost. ak u toj mjeri da cionizam proglaavaju najgorom
herezom judaizma. Prava je teta to ta struja idova nekrana-necionista nije prevladala, jer bi to
svakako bilo manje zlo od antikransko-cionistike struje, ali uzdajmo se u Providnost koja doputa
zlo kako bi se rodilo vee dobro, a ako ne ranije, onda sigurno na kraju povijesti. Detaljnije o samom
idovskom pitanju i cionizmu kao izrazite pogubnosti prvenstveno za same idove, a potom i za ostale
svjetske narode, biti e rijei na vie mjesta u knjizi na stranicama koje slijede te se stoga ovdje nee o
tome posebno govoriti.
S druge strane, krane se dri u stanju stalne krivnje kojoj nema oprosta i kojoj nije mogue otkupljenje za cijelu vjenost. Odnosno, sve dok postoji krana i kranstva biti e naglaavanja izmiljenog
krimena za zloin napuhanog holokausta. I to tono onako kako je to holokaustnom dogmom propisano. U stanju stalne krivnje istovremeno je ovjek i u stanju stalne zarobljenosti te je tako kranski
Zapad duhovno porobljen i to se odnosi na sve zapadanjake bez obzira smatrali se oni formalnim vjernicima ili ne. Ipak, religija holokausta je posebno djelotvorna nad dekristijaniziranim zapadnjacima
jer u neimanju duhovnog odreenja kao supstitut dolazi prva najjaa ili najodreenija stvar koja ima
karakteristike religije, koja religiju izigrava, a to je upravo silom zakona propisana holokaust religija.
Upravo zato to je nevjerniki zapadnjak, ali i mlakovjerniki jednako, slab u svojoj duhovnoj dimenziji, to je ovjek lien duhovnosti slabi u svim pitanjima istine, zato i postoji zakonska represija kako
bi se ovce uguralo u isti tor. Ukoliko bezvjerni ili slabovjerni ljudski slabii eventualno neto i posumljaju po pitanjima vjerodostojnosti holokaustne religioznosti ili samo neto pokuavaju razbistriti
odmah bivaju disciplinirani te u svojoj slabosti pokunjeno podvijaju rep i bleje propisanu dogmu.
Muslimani su posebno pitanje i posebna problematika u kontekstu holokaust religije te se za sada ista
najmanje udomaila unutar islamskog svijeta, a ako je eventualno ponegdje i ima to je unutar otuenih i korumpiranih politiko-gospodarskih elita. Ovdje je religija holokausta tek u funkciji visoke
provokacije i vie slui direktnom potpirivanju sveope mrnje, nasilja i rata jer se agresivni cionistiko-anglo-ameriki hegemonizam opravdava holokaustom kao navodno dubinskim uzrokom svih
nevolja na Bliskom istoku, ali i irem religijsko-civilizacijskom planetarnom sukobu. Pojednostavljeno
objanjeno to se odigrava na naelu da se ubijanje i protjerivanje Palestinaca njima samima od strane
cionista opravdava u stilu: ao nam je, ali nas su u holokaustu daleko gore ubijali i progonili pa sada
mi sebi uzimamo pravo neto manje ubijati i progoniti vas! Normalno da ovakva retorika dovodi do
krajnje frustracije koja izrasta u nepomirljivu mrnju i dogaa se svo ono zlo koje moemo svjedoiti.
Dogaa se da je Sveta zemlja postala mjestom nesluene mrnje, rata, sukoba ukratko lai i zla u svoj
svojoj raspojasanosti.
Sveta zemlja je ovom dominacijom lai dovedena u percepciju stanovnika cijele Zemlje kao mjesto
79

Untitled-1.indd 79

10/23/06 8:09:42 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

svega samo ne svetosti, a zar to nije upravo la u svojoj velikoj (anti)kreativnosti? Samo la iz najveih
dubina moe biti u stanju da unutar umova veine ljudi od Svete zemlje stvori sliku proklete zemlje.
Zemlja koja je dana Abrahamu i obeana njegovu potomstvu. Zemlja u koju je Mojsije doveo Izraelce
iz egipatskog ropstva. Zemlja u kojoj se rodio Gospodin i u kojoj je raspet, uskrsnuo i uzaao na nebo.
Ta Sveta zemlja koju je Svevinji odredio da ljudskome rodu dadne svaki mir i blagoslov pretvorena
je na razini imaginarne ljudske percepcije u zemlju po kojoj dolazi svo zlo i sve nedae ovoga svijeta.
Kada se uvidi kolika je tu razina lai na djelu, jer Sveta zemlja je i dalje sveta te i dalje daje korist svim
ljudima, ali je ovjekov prihvat lai i svih djelovanja lai unutar samoga ovjeka stvorio oprenost toj
trajnoj i jedinoj istini. Naravna posljedica ovakve inverzije u percepciji Svete zemlje je da se u izokrenuti sustav vrijednosti, u inverziju dobra sa zlim i svjetlosti sa tamom, postavlja teren za konano
ustolienje Antikrista kao lanog spasitelja i lanog mesije koji e pohoditi po opisanom zemljitu
percipirane proklete Svete zemlje.
Time la u slubi Zla dolazi do svoje krajnje toke, ali to istovremeno oznaava i trenutak najskorijeg
pada, te konanog odlaska lai tamo gdje e biti baen i onaj tko ju je doveo na ovaj svijet.
Tono onako kako je i zapisano na mjestu gdje je po Bojoj providnosti ljudskom rukom pisana istina,
istina i samo istina Svetom Pismu:
A njihov zavodnik, avao, baen bi u jezero ognjeno i sumporno, gdje se nalaze i Zvijer i Lani prorok:
ondje e se muiti danju i nou u vijeke vjekova. (Otk 20, 10).

80

Untitled-1.indd 80

10/23/06 8:09:43 AM

Misao

5. Tajna drutva i pojam judeo-masonstva

Ljudi tami postavljaju granice
i kopaju do najveih dubina
za kamenom u mraku zakopanim.
(Job 28, 3)
Jer, ili djecu rtvuju ili vre tajne obrede
ili prireuju bijesne gozbe s udnim obiajima.
(Knjiga mudrosti 14, 23)
Teko onima koji se od Jahve kriju
da bi svoje sakrili namjere
i koji u mraku djeluju i zbore:
Tko nas vidi i tko nas pozna?
(Izaija 29, 15)
I ree mi Jahve: Zavjera je meu Judejcima i Jeruzalemcima. Vratie se bezakonjima svojih otaca koji
se ogluie na moje rijei, pa trahu za tuim bogovima da im slue. Dom Izraelov i dom Judin prekrie
Savez moj koji sam sklopio s ocima njihovim.
(Jeremija 11, 9-10)
I u proroka Samarije vidjeh mnoge ludosti:
prorokuju u Baalovo ime i zavode narod moj izraelski.
Ali u proroka jeruzalemskih vidjeh strahote:
preljub, prijevarne putove, jaaju ruke zloincima,
te se nitko od zloina svojih ne obraa.
Svi su mi oni kao Sodoma, a itelji kao Gomora!
(Jeremija 23, 13-14)
Zavjera
Svojom zloom razveseljuju kralja, a knezove podlou svojom.
Svi su oni preljubnici, kao pe su raarena
koju pekar vie ne potpaljuje kad zamijesi tijesto pa dok ne ukisne.
U dan kralja naega knezovi oboljee od estine vina,
a on ruku prua pijanima.
U zavjeri srce im se ari poput pei; svu no njihova jarost drijema,
ujutru se razgara ko plam ognjeni;
poput pei svi se raspalili te prodiru svoje suce.
Padoe svi njihovi kraljevi, a nijedan od njih zazvao me nije.
(Hoea 7, 3-7)
Ne bojte ih se dakle. Ta nita nije skriveno to se nee otkriti ni tajno to se nee doznati. to vam govorim
u tami, recite na svjetlu; i to na uho ujete, propovijedajte na krovovima.
(Matej 10, 26-27)

Tajnost nasuprot povijesti

Kod pristupa razmatranju neke tematike, da bi konani rezultat bio onaj koji se sa ljudskoga stajalita
moe smatrati najboljim, potrebno je ili krenuti prema izvornom poelu, ili krenuti s izvornog poela,
ali na kraju svakog puta poetak mora biti u suglasju sa svretkom. To su dva osnovna metodoloka
pristupa u htijenju da se neto o neemu dozna, da se doe do spoznaje koja ima svoju vrijednost u
sadranoj istinitosti, a inae su openito poznatiji kao pristup odozdo (eng. bottom-up) ili odozgo
81

Untitled-1.indd 81

10/23/06 8:09:43 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

(eng. top-down). Radi se umno-spekulativnom mjerenju prostora i vremena, a koje tei pribliavanju
to veoj punini istini. Tako se dolazi do multivarijantnih analiza (bottom-up) sueljenih nasuprot spekulativnih metoda (top-down), gdje se ti rezultati u trenutku susreta trebaju bez tekoa meusobno
usuglasiti onda kada je istina obostrano prisutna, tj. kada jedno ne negira ono drugo. Bolje reeno,
rezultati su usuglaeni onda kada su obje strane bez prisustnosti neistina unutar sebe. To znai znati
pravilno kombinirati testiranje i anketiranje, gdje se prvim istrauje objektivnost, a drugim subjektivnost, ali oboje trai svoju uronjenost u istinu od samog poetka, da bi se na kraju moglo doi do
valjanih spoznaja.
I sada tu dolazimo do elementarnog problema, jer postavlja se pitanje to je to istina? Tko moe potvrditi da je istina koju takvom smatramo uistinu istinita? Tko ima autoritet da drugome govori o istini?
Tko uope moe odrediti onu sutinsku istinu, ono od ega sve poinje, ako je i sam, kao i svi ostali,
svojom nesavrenom naravi beskrajno daleko od izvora sa kojega istina isijava? Ne samo da je daleko,
nego u sebi i po sebi nema nikakvih vlastitih mogunosti za uzdignue prema spoznavanju izvorne
istine, njene bivstvene jezgre. Ne moe jedno bie koje je ogranieno prostorom i vremenom do razine
da u kozmikim koordinatama u biti predstavlja jedno veliko nita, sada najednom, u istom tom kozmikom koordinatnom sustavu, samo od sebe odrediti toke polazita i toke svretka i tvrditi da su iste
sa sigurnou tone; tvrditi da su istinite.
Povijest nam je najbolji primjer koji potvruje da je tome tako, da nema ovjeka koji sam od sebe moe
doi do istine. Dokaz ove tvrdnje je u tome da usprkos formalno potpuno pravilnog, ili kolskog, pristupa odozdo i odozgo, povijest kao predmet obrade na kraju, kada se ide u provjeru na istim naelima,
uvijek pokazuje oigledne anomalije. Povijest koju se htjelo spoznati iskljuivo ljudskim oima na
kraju postaje jednom velikom anomalijom, tako da sukladno toj logici i ljudski ivot postaje anomalijom budui da po povijesti definiramo vlastitost. U emu se oituje anomalija o kojoj je rije? Anomalija
povijesti je u tome to se ona, kada joj se pristupa ljudskom samodostatnou, pokazuje kao jedna velika
sluajnost, a ukoliko je neto sluajno, onda je nerazumno, lieno kreativnosti, suprostavljeno ivotu, pa
stoga i potpuno besmisleno. Uope, kako je svladati sluajnosti opi zadatak svakog saznanja, onda, sukladno tome, postoji jedna nasuna ivotno-opstojna nunost za onim saznanjem kojim bi se svladalo
povijest kao sluajnost i time vratilo smisao i dostojanstvo vlastitom ivotu.
Sada, prirodno, slijedi pitanje kako je to mogue? Kako se moe nadvladati naravna nesposobnost ljudskog bia, pa da spoznaja postane neanomalinom? I to ne samo spoznaja povijesti, nego i svaka druga
spoznaja uope. Samo je jedna mogunost i samo je jedan odgovor za taj ovjekov problem: vjera. Nita
drugo do li jednostavna vjera, doslovce vjera djeteta, omoguava pristup svim potrebitim istinama.
Poslije, kada imamo prijeko potrebnu vjeru, onda moemo prikladnom metodologijom, koristei svoj
razum kao odrasli i zreli ljudi, doi do spoznaje povijesti koja u sebi nee imati anomalije; povijesti
koja nije anomalija sama za sebe. To je spoznaje jedne povijesti koja nije sluajnost i koja je smislena;
spoznaje povijesti koja na ivot potvruje smislenim i daje nam volju za djelatnim ivljenjem i uope
volju za htijenjem dobrog, moralnog, lijepog. Jer samo ovjek koji nije u ivljenju sa istinskim smislom
moe najprije izgubiti htijenje (motiv) za bivanjem dobrim, htijenje za moralnim i htijenje za lijepim,
te na koncu izgubiti i volju za ivotom samim. Kao to i ovjek koji ne poznaje svoj ivotni smisao kroz
pozvanost na ivot vjeni, u skladu s vlastitom besmislenou, postaje ovjekom koji moe raditi besmislena djela koja su zla, nemoralna i runa. Jer nije mogue nai ikakvog smisla u zlu, nemoralu i runoi,
osim da je neka racionalno nedokuiva ovjekova poremeenost iste percipirala kao dobre ili, u najmanju ruku, njemu korisne. U stvari, smrt je ono to tu postaje jedinim vidljivim smislom, i to samo kroz
svoju objediniteljsku funkciju, pa tako i djela ovjeka u besmislu slave jedino smrt i negiraju ivot.
Da se vratimo nadvladavanju problematike povijesti kao anomalije, a koju se dobilo kroz metodoloki
pristup prema spoznavanju, usporeujui ono to poznajemo odozdola s onim to percipiramo odozgora. Ovdje se u biti moe vidjeti u emu je sutina problema i gdje treba biti fokus razmatranja: problem je u pravilnoj percepciji onoga to je najvie ili na krajnjem vrhu, tj. onoga to je izvorna sutina
svega. Sve stoga kako bi se po tome, po percipiranom vrhu cijelog univerzuma, potom moglo ii prema
dolje na nain da se zna da kada doe do nesuglasja, onda nije problem u onome najviemu, nego u
neemu to je dolo s doljnje strane ili odozdola. Kada se jednom uspije postii takva sigurnost da se
82

Untitled-1.indd 82

10/23/06 8:09:43 AM

Misao

zna kako je gornje polazite ono sigurno ispravno, kada se sa sigurnou zna da nema niega iznad tog
percipiranog vrha, onda je znatno olakano razrijeenje bilo koje neposredno prisutne problematike
u nizini. Jer, lako je neto metodoloki usporeivati onda kada postoji neto s im se uvijek moe sve
usporeivati; kada postoji jedna konstanta kojom se je sve definirano. To je puni smisao Aristotelovog
uzvika kada je rekao: Dajte mi oslonac i ja u pokrenuti svijet!. Oslonac, potrebu kojeg je tako oito
uvidio Aristotel, daje nam Isus Krist kada na svoj nain odgovara na Aristotelov, ali i sveljudski, vapaj za
osloncem po kojemu nam je potom sve mogue, pa i pokrenuti svijet: Zaista, kaem vam, ako imadnete
vjere koliko je zrno goruiino te reknete ovoj gori: Premjesti se odavde onamo!, premjestit e se i nita
vam nee biti nemogue. (Mt 17, 20). Takoer, daleko je lake raditi onda kada se zna da odgovore koji
bi bili u suglasju s ispravnim vrhovnim naelom treba traiti negdje na donjem terenu. Tonije, znajui
to je ono to vai jednako za sve, to je univerzalni zajedniki nazivnik ili kozmoloka konstanta (i
fizika i metafizika istovremeno), moemo ispravno spoznavati sve ono to percipiramo kao nepoznanice naeg neposrednog vremensko-prostornog okruja. Kada moemo spoznavati, onda moemo
i djelovati, a kada imamo potrebnu spoznaju gdje je oslonac ovoga svijeta, djela e izgledati udesnima
onima koji te spoznaje nemaju, onima koji nemaju oslonca, pa tako i pokretanje svijeta vie nije neki
vei problem. Barem ne bi bio jednom Aristotelu, da je isti imao povlasticu spoznaje o tome da je Isus
Krist vrh svijeta, da je vjera u Njega onaj oslonac koji je traio.
Iz ovoga slijedi zakljuak da je ispravna i smislena jedino ona metoda koja polazi iz jednog primarnog
polazita od vrha prema nizinama, te da se sukladno tome, kada se istina spoznaje od vrha nadolje
kao ono to je najbolja metoda, prihvatom istine o Kristu kao prvini svega, moe doi do spasonosnih
spoznaja o svemu to nam je potrebno. Dakle, vjera u Isusa Krista je pretpostavka za ulazak u sve zamraenosti koje hoemo rasvijetiti svjetlom istine i predstavlja ono to nam daje mogunost sigurnog
umnog spekuliranja i sueljavanja analiziranog s istim. Isus Krist je onaj univerzalni zajedniki nazivnik
koji nam daje odgovore po svim pitanjima kojima se bavimo, pa tako i pitanja povijesti kao onoga to
nam daje neposrednu spoznaju vlastitosti i ivotnoga smisla.
Upravo Ivanovo Evanelje po metodolokom naelu odozgora, uz pomo razlike izmeu nebeskoga
porijekla prvoga i zemaljskog porijekla drugoga, pravi razliku izmeu Isusove uloge i uloge Ivana Krstitelja: Tko odozgor dolazi, on je iznad sviju; tko je sa zemlje, zemaljski je i zemaljski govori. Tko dolazi
s neba, on je iznad sviju: to je vidio i uo - za to svjedoi, a svjedoanstva njegova nitko ne prima. Tko
primi njegovo svjedoanstvo, potvruje da je Bog istinit. Uistinu, onaj koga Bog posla Boje rijei govori
jer Bog Duha ne daje na mjeru. (Iv 3, 31-34). Isus nije jednostavni glasnik, nego je On oitovao svoje
intimno zajednitvo s Bogom te nam se kroz Isusa objavilo sve ono to nam je inae bilo nespoznatljivo
i sakriveno. Isusom se ono najvie sputa na nau razinu percepcije, na nau ljudsku ravan, a sve kako
bi nam se pomoglo u spoznavanju istine kojom se oslobaamo ropstva grijeha te se po tome vidi kako
je jedino Isus naa mogunost da savreno primjenimo metodologiju odozgora, engleski popularno
znanu kao top-down pristup spoznavanja prostora i vremena.
Da je pristup koji polazi od vrha prema dolje onaj uistinu vjerodostojan, onaj koji prua pravu spoznaju
koja potom ovjeku donosi istinsku korist, vidljivo je i kroz molitvu Oena koju nam je Isus predao
kao najbolju metodologiju u obraanju nas ljudi koji smo na zemlji Ocu koji je na nebu. U Oenau
je kroz dio koji kae Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji! takoer jasno odreeno naelo
potinjenosti onoga to je dolje prema onome to se nalazi na vrhu, ali i kako je kroz prihvat tog odnosa
Bog gore ovjek dolje ujedno prihvaeno svako dobro koje je Bog namjenio ovjeku.
Postojanje jednog takvog sigurnog ishodita je od toliko vitalnog znaenja po ovjeka da se tek u tom
svjetlu moe sagledti puni smisao ustanovljenja Crkve kojoj je dano Biti blagovjesnikom neistraivog
bogatstva Kristova i osvijetliti rasporedbu otajstva, pred vjekovima skrivena u Bogu, koji sve stvori, da
sada - po Crkvi - Vrhovnitvima i Vlastima na nebesima bude obznanjena mnogolika mudrost Boja
zasnovana - po naumu o vjekovima - u Kristu Isusu Gospodinu naemu. U njemu, s pouzdanjem po vjeri
u njega, imamo slobodan pristup. (Ef 3, 8-12). Takoer, potvrdu svega ovoga vidimo i u objavi kako je
Crkva: Crkva Boga ivoga, stup i uporite istine. (1Tim 3, 15). Kroz Crkvu dan nam je slobodan pristup
svim tajnama svijeta koje su nam postale skrivene naim otpadnitvom, a koje su nam stvarno korisne
za nae spasenje.
83

Untitled-1.indd 83

10/23/06 8:09:43 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

* * *
Od vanosti je sve vezano sa skrivenim tajnama u koje ovjek eli proniknuti i navodne korisnosti
njihovog razotkrivanja za ljude, jer je sve najue povezano s pronicanjem u tajne na nain koji proizlazi direktno od avla. Neke tajne nisu ovjeku korisne onda kada on misli da ih treba razotkriti i
moramo imati vjeru da nam se daje na spoznaju ono to nam treba onda kada nam treba, a ne po
svojem iskljuivo ljudskom traiti neto to nam ne pripada. Opet se ovdje vraamo na pojam vjere,
jer on ukljuuje povjerenje ovjeka u Boga, jednako kako je korisno da djeca imaju povjerenje u ono
to im roditelji govore, budui je ono to roditelji govore i zahtijevaju djeci uglavnom neshvatljivo,
ali im je nadasve korisno i za njihovo dobro, te ovu istinu uviaju tek kada odrastu. Tako je i s nekim
tajnama koje ovjeku mogu biti priopene tek kada je to primjereno, kada ili ovjek ili ovjeanstvo
doe u fazu koja je sukladna odrastanju djeteta, a Otac na nebu zna kada je to vrijeme. Zato, kada je
zmija navela praroditelje na pad u grijeh, to je bilo djelovanje koje je ilo za naruavanjem povjerenja
ovjeka u Boga i Njegovu neupitnu dobrotu, te se u slubi ovjekove propasti zmija sluila obeanjem
o razotkrivanju velike tajne koju Bog skriva od ovjeka na njegovu tetu. Zmija je sugerirala da Bog
pred ovjekom taji neto to ovjeku moe koristiti i to ga moe usavriti kao da Bog-Stvoritelj nije
ovjeka napravio dovoljno dobro. Potpuno isti obrazac o doznavanju velike boanske tajne ili tajne
univerzuma kojom e ovjek sebe usavriti do te mjere da postaje jednak Bogu, samo malo drugaije
preformuliran, prisutan je u naukovanjima praktiki svih tajnih drutava s njihovom prateom ezoterijom, gnostikom, okultistikom te, na vrhuncu zavoenja ovjeanstva, i znanstvenou kao najjaem
magnetu za lakovjerne ljude modernog vremena.
Zbog presudne vanosti sagledavanja nunosti vjere u Boga i pouzdanja u Boju objavu koja dolazi
kroz crkveni nauk pokuati e se kroz jedan alegorijski pristup dodatno uvrstiti ovu istinu. Naime,
ako se uvidi da je po naravi svijeta nuno bilo doi na vrh, bilo ii iz vrha, a sve kako bi se svijet pravilno spoznao, onda je bitno odrediti to je to vrh, ili tko je onaj koji je na vrhu po ijem se sudu sve drugo definira. To je opisana nunost vjere u Boga Isusa Krista, a ukoliko toga nema, nema ni pravilnog
uvida u svijet u kojemu se nalazimo, kao to nema ni pravilne spoznaje ni dobrog djelovanja. Bilo bi to
kao da se nalazimo u jednome stanu sa svojom obitelji kao ukuanima te moemo znati sa sigurnou
samo ono koliko vidimo svojim oima u neposrednoj blizini, neto naslutiti kroz zvukove koje ujemo kroz zidove ili mirise koje osjetimo, te na osnovu toga biti u nekoj relativnoj spoznaji onoga to
se dogaa uokolo nas. Koliko se god trudili, nikada neemo moi istovremeno vidjeti sve to se zbiva
kao netko tko ima mogunost sve gledati s visoka, kao da smo mu svi vidljivi u tlocrtu, te nam moe
kroz svoj nadvieni poloaj govoriti to je ono to je najkorisnije initi za dobro nas osobno, dobro
naih ukuana, kao i svih susjeda. Moe nam sve to govoriti taj uzvieno pozicioniran promatra (Bog
to stvarno i ini iz interesa vjene ljubavi) zato da bi nam olakao probleme ivljenja, kao i omoguio
prikladno djelovanje onda kada zbog svoje ogranienosti ne raspolaemo dovoljnim saznanjima da
bi mogli sa sigurnou znati to je najbolje uiniti. Pogotovo ovo ima svoju ulogu onda kada nadilazi
uske okvire jednog stana s jednom obitelji i odnosi se na to da na najbolji (najkorisniji) nain uskladi
ljude koji borave u razliitim stanovima jedne velike zgrade i tu ive u velikom meusobnom nepoznavanju. Svaki isto ljudski pokuaj sagledavanja sveukupnosti uvijek ostaje trajno nepotpun, jer i
najpronicljiviji meu ljudima ostaje ogranien svojom nemogunou uzdizanja na poziciju kojom bi
sve mogao vidjeti kao na tlocrtu, pa tako i ono ljudsko saznanje koje ostalim ljudima moe izgledati
velikoumnim i jako uzvienim, u svojoj biti nema prave osnove za prisvajanje pozicije ishodinog
vrha svevideeg promatraa. Odnosno, nema mogunosti da se po ljudskom samospoznanju doe
do savrene istinitosti po kojoj se onda moe odreivati sve ono to ulazi u djelatnost spoznavanja
istine na nain analitike svojeg neposrednog vremensko-prostornog okolia, te isto potvrivati kroz
spekulativnost u odnosu na jedan izvorni zajedniki nazivnik. Na primjeru stanova i obitelji to bi bilo
kao da se kroz oslukivanje susjednog stana pretpostavi da tamo ivi petero osoba, te na osnovu toga i
kroz ono to znamo o sebi i svojoj obitelji, donose se zakljuci i odluke o djelovanju. Ono to je moda
i tono, to nikako ne mora biti, jer uvijek postoji realna mogunost da se nije moglo dobro uti i po
tome ispravno zakljuiti o broju itelja u susjednom stanu, a pogotovo se to jo vie odnosi na okolinu
to se podruje zanimanja dalje proiruje, pa se tako dolazi do krivih zakljuaka na osnovu proizvoljne spekulacije izvedene na osnovi vlastitih prosudbi to se formiraju po pitanju vrhovne polazine
osnove, to sve na kraju ima katastrofalne posljedice kako za nas, tako i za sve ostale ljude. Samo kroz
84

Untitled-1.indd 84

10/23/06 8:09:44 AM

Misao

objavu onoga tko sve vidi i koji zna sa sigurnou koliko ljudi gdje ivi, kako ive i sve drugo povezano s njima, moe se usporednom analitikom onoga to sami neposredno i sa sigurnou znamo kroz
razumsko percipiranje svoje okoline, na kraju doi do vjerodostojnih zakljuaka i primjerenih odluka
o djelovanju.
* * *
Sve maloprije izreeno bilo je potrebno kao svojevrsni uvod pri ulasku u problematiku povijesti koja
se odnosi na tematiku ovoga poglavlja, iz razloga da se definira princip na osnovu kojeg se izvode zakljuci po kojima se u svakom dobrom dravnitvu odreuje daljnje djelovanje. Tako, kada se prihvati
postojanje jedne istine koja se objavljuje po Crkvi kroz pripadajui joj nauk, onda se moe pristupiti
pojanjenju pogleda na povijest koji se moe prihvatiti, a koji nije neusuglasiv s prihvaenim istinama,
s onim to je priznato kao ishodite koje se nalazi na vrhu iznad svega svijeta i sveukupnog vremena.
Konkretno, radi se o prihvaanju istine u povijesnom pogledu koji u sebi ima ukomponiran djelatni
avolji zahvat na istom principu kako i Bog intervenira u povijest. Jer kranstvo se temelji na spoznaji
da je Bog onaj koji aktivno djeluje u povijesnom procesu, a samo su naini na koji to radi donekle
razliiti. Osnovna dinstinkcija izmeu ta dva zahvata u povijest je u tome to se ono od avla dogaa
po Bojem doputenju, ali taj se moment nas ljudi dotie samo na teoretskoj razini, jer u domeni praktinog zakljuivanja i djelovanja (posebno za dravnitvo koje ima dodatni teret odgovornosti) nema
presudne vanosti u tome to je Sotoni djelovanje doputeno po Bojoj providnosti. Naprotiv, to to
je Bog dopustio da Sotona djeluje onako kako smo mi ljudi to doivjeli i spoznali, na nau je najveu
korist, te znai da se to ne smije ignorirati, nego jo i vie raditi onako kako nam je od Boga naloeno
kroz danu nam objavu. Ovdje se radi o ljudskom pristupu razrijeenja povijesnih dogaanja pa ovjek
tu mora biti sposoban razluiti to je na koji nain izvreno i to je osnovno kod pristupa ovoj problematici nadnaravnih zahvata u povijest. To znai da se treba moi i/ili znati razluiti da li je povijest u
nekom svojem dijelu bila odreena kroz djelovanje avoljeg legla (od Boga doputeni avolji zahvat) i
to je bilo ono to je to leglo uradilo, a to je djelo bojeg stada (Boji zahvat), kao i kakva je povijesna
posljedica jednih i drugih silnica. To je nuno zbog omoguavanja najboljeg djelovanja na izgradnji
Drave Boje sada i po naim snagama. Inae, ako nismo upueni u istine tko je iji i to je ije Boje
ili avolje onda moemo sebe potroiti na ostvarivanju avolje drave, a da cijelo vrijeme ivimo u
uvjerenju kako radimo u korist dobra. Uostalom, upravo zbog ovakvog (samo)obmanjivanja ljudi i je u
svijetu na djelu tajnovitost i konspirativnost koja see do samog dna pakla, kao i sve ono to uz to ide.
Sve je napravljeno sa ciljem kako bi se ljude privuklo da se sami dobrovoljno upregnu na stranu zla, a
time istovremeno upropauju i sebe i druge, a da toga nisu niti svjesni. Naprotiv, veinom su u stanju
vrstog uvjerenja kako su oni aktivno na strani dobra, a ono protiv ega svojim radom djeluju je zlo i
time se stvara potrebno (samo)opravdanje koje onda daje potrebnu snagu za aktivnosti koje same po
sebi nisu dobre, ali ovime dobivaju opravdanje u smislu da se od dva zla odabere manje to je opet
jedan obmanjujui uinak tih istih sila koje se trude ostati trajno skrivenima od ljudskog drutva, kao
i od same ljudskosti.
Kada se govori o avoljem zahvatu u povijest podrazumjeva se prihvat kranskog nauka o avlu i
demonima koje se smatra stvarnou o kojoj nema dvojbe. Sumnja koja se odnosi po pitanjima avla,
demona ili zloduha proizvedena je upravo sa svrhom da se ovjeku oduzme mogunost pravilne spoznaje svijeta u kojemu boravi kao i samoga sebe, te tako treba sagledavati i sve one koji izvlae razne
velike zakljuke po pitanjima povijesti i svakih drugih oblika drutvenih odnosa, ali u njihovim kalkulacijama trajno nedostaje ovog skrivenog initelja iz podzemlja, pa sukladno tome i dobiveni rezultati
nisu ispravni, to se zorno pokazuje kroz katastrofalne posljedice koje ljudi trpe. Pogotovo je alosno
kada iz redova onih koji pripadaju Crkvi i crkvenoj hijerarhiji (kleru) dolaze poruke kojima se posredno ili neposredno odrie stvarnost Sotone i njegovih privrenika u demonskom, ali i u ljudskom
obliju. Da bi se odstranila svaka dvojba po tom pitanju i stavu koji tu treba katoliki vjernik zauzeti
potrebno je navesti papu Pavla VI. koji kae:
Izlazi iz okvira biblijskog i crkvenog nauavanja tko odbija priznati da ona (avolska prisutnost)
postoji; ili tko od nje ini princip koji o sebi postoji, koja ne bi imala, kao i svako stvorenje, izvor
u Bogu; ili tko je tumai kao pseudo-stvarnost, pojmovnu i fantastinu personifikaciju nepoznatih
85

Untitled-1.indd 85

10/23/06 8:09:44 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

uzroka naih nevolja... Ovo o avlu i utjecaju to ga on moe vriti na pojedine osobe, na zajednice,
na itave narode ili dogaaje, bilo bi veoma vano poglavlje katolike nauke koje bi trebalo ponovno
prouavati, to se danas malo ini.
Ova zavrna misao pogaa bit problema dananjeg svijeta, a samo pisanje ove knjige je na tragu naputka Pavla VI. o potrebi ponovnog prouavanja, ili revizionizma. Posebno povijesnog revizionizma koji
se suprostavlja ovoj falsificiranoj povijesti koja se uspjela nametnuti, a to znai i ideoloko-svjetonazornog revizionizma sa svojim vrijednostima koji se jednako tako suprostavlja nametnutim anti-vrijednostima. Odnosno, to konkretno znai revizionizam kojim se sekularnost zamjenjuje teokracijom.
Inae, razumljiva je ljudska uzdranost prema ovakvom revizionizmu, jer bilo bi najljepe kada bi se
moglo govoriti samo o Kristu, ali bi se to protivilo Njegovom nauku i Njegovom djelu, te zbog toga
ne bi nikada bili u mogunosti shvatiti Ga. Pismo nam govori o kraljevstvu Bojem, ali takoer nam
govori i o kraljevstvu Sotone; govori nam o moi Boga, jedinog Stvoritelja i Gospodara svemira; ali
nam govori i o moi tame; govori nam o sinovima Bojim i o sinovima Sotone. Nemogue je shvatiti
otkupiteljsko djelo Kristovo, a da se ne vodi rauna o razarajuem djelu Sotone. Sukladno tome, kada
nije mogue shvatiti otkupiteljsko djelo Kristovo, nije mogue ispravno shvatiti doslovce nita to se
tie ovjeka, pa tako i sama povijest, jer kada se povijest izvue iz kristolokog konteksta postaje jednom neshvatljivom besmislicom bez poetka i kraja, pa tako i svaki govor o Sotoni i njegovom djelu
koji nije u sveopem kristolokom kontekstu ne moe biti drugaije percipiran nego kao samo jedna u
nizu povijesnih besmislica ili besmislica uope.
Na koji se nain Sotona, za kojeg je Crkva utvrdila neporecivu stvarnost postojanja u osobnom obliku,
suprostavlja Bogu i Spasitelju? Prije svega traei za sebe tovanje koje dugujemo Gospodinu i imitirajui kranske ustanove kao i kranske ideje. Stoga je on, Sotona, Antikrist i anticrkva istovremeno.
Kroz ovu svoju nepromjenjivu narav Sotona neumorno radi protiv svega to je dobro. Sotona stoga
intenzivno radi protiv utjelovljenja Rijei, koja je otkupila ovjeka postajui ovjekom, tako da se poziva na idolatriju tjelesne poude koja snizuje ovjeje tijelo na sredstvo grijeha. Imitirajui boanski
kult Sotona ima svoje crkve, svoj kult, sebi posveene osobe (esto savezom krvi), svoje klanjaoce,
sljedbenike svojih obeanja. Kao to je Krist dao posebne ovlasti apostolima i njihovim nasljednicima, namjenjene dobru dua i tjelesa, tako Sotona daje svojim sljedbenicima posebne moi, koje su
usmjerene prema unitenju dua kao i prema bolesti duha i tijela sa svrhom u unitenju dua. U ovom
smislu, prigodom posjeta svetitu Sv. Mihaela Arkanela, govori i Ivan-Pavao II.:
Ova borba protiv avla, koja obiljeuje Sv. Arkanela Mihaela, aktualna je takoer danas, jer je avao i
sada iv i djelotvoran u svijetu. Naime zlo koje je u njemu, nered koji se susree u drutvu, nedosljednost
ovjeka, nutarnja rascjepljenost ija je rtva, nisu samo posljedice istonog grijeha, nego su takoer uinak razorne i tamne moi Sotone.
Sve ovo daje jasnu spoznaju djelovanja Sotone prema ovjeku s nakanom njegovog unitenja, a ono
ime se ovdje dalje preokupiramo je razotkrivanje metodologije rada onih avolskih sila kroz povijest
koje predstavljaju imitaciju kranskih ustanova u vidu jedne sveope ili univerzalne anticrkve.
To bi i bila osnovna pouka cijelog prethodnog promiljanja, jer se eli naglasiti kako je povijest neto
to nije puka sluajnost i besmisao, nego ima svoju unutarnju i vanjsku logiku, te je samo potrebno
spoznati vrhovnu istinu i krenuti od nje prema svojoj neposrednoj ljudskoj stvarnosti.
Tako se, ili moe ostati u zabludi krivovjernog tumaenja povijesnih dogaanja gdje se sve odvija
sluajno, kao da nema nikakvog svrsishodnog pokretaa, ili se moe biti na drugoj strani, na strani
priznavatelja vrhovne istine oliene u Isusu Kristu, te tako spoznati odreene povijesne dogaaje kao
dio velike praiskonske zavjere Sotone protiv Boga i ovjeka.
To su osnovna dva suprostavljena pravca u vienju povijesti: povijest kao sluaj i povijest kao zavjera.
U vienju povijesti kao sluaja dominantna je ideja da nema niega izvan materijalnog svijeta, pa se sve
svodi na bivanje u jednom kaotinom odnosu unutar besmislenog sudaranja elementarnih estica. U
povijesti kao sluaju sve to se dogaa je sluajnost bez nekog oevidnog razloga, a to vienje iskljuuje i
Boga i avla jednako, te je to nauk rigidnog ateizma, a to je nadasve nauk lien ikakve dublje mudrosti.
86

Untitled-1.indd 86

10/23/06 8:09:44 AM

Misao

S druge strane, gledanje na povijest kao zavjeru pretpostavlja kransku vjeru koja priznaje Boga i
avla kao stvarnost, a samo identificiranje povijesti sa zavjerom proizlazi iz dominantnog djelovanja
avolskog elementa kod aktivnog kreiranja povijesti. Na neki nain, ali ovo nikako ne treba shvatiti
doslovno, kao da je neposredni Boji zahvat ogranien na rijetke iznimke kojima se korigira avlu
preputena dominacija u svijetu i meu ljudima. Kao da se tim iznimnim intervencijama sprijeava da
svijet i cijelo ovjeanstvo propadnu pod potpunu vlast Sotone i njemu pridruenih palih anela. Kao
da je svijet u stanju latentne propasti, a kada se priblii velikoj opasnosti da stvarno do kraja i propadne, onda Bog uini zahvat kojim vraa svijet u produeno stanje labilne ravnotee iznad ponora pakla,
pruajui ljudima jo neto vremena za spasenje. Zato, iako formalno nije teoloki ispravno govoriti
o povijesti kao zavjeri, nego bi pravilnije bilo govoriti o povijesti kao boanskom milosru, milosru
koje nadjaava sve avolske zavjere, ipak se iz razloga usredotoenosti prema spoznavanju avolskog
zahvata u povijest taj pristup prema povijesti naziva zavjerenikim pristupom ili shvaanje povijesti
kao zavjere. Stoga, u pristupu prema spoznaji povijesti kao zavjere, povijesni dogaaji odigravaju se
prema jednom davno utvrenom planu koji je osmislio Sotona osobno, a iz razloga zaogrnutosti tamom tog izvornog zavjerenika, pa sukladno tome i svih njegovih sljedbenika, ljudima se planski skriva
istina o povijesti kao zavjeri te se namee prihvaanje povijesti kao sluajnosti jer je upravo to ono
to zavjerenicima i Sotoni osobno najbolje ide u korist. Tako i Sotona osobno, kao vrhovni pokreta
cijelog procesa zavjere protiv ovjeka, samog sebe skriva u tami i ne izlazi na svjetlo pred ljude, da ga
se jasno vidi, jer zna da bi tada sam sebi ponitio skritost kao najbolje sredstvo za djelovanje. To je
savreno izreeno kada se kae da je najvei trik koji je avao izveo u tome da je ljude uvjerio da ne
postoji. Kada ne postoji, onda mu je mogue biti sve drugo, pa i ono to pod svaku cijenu udi postati:
boanstvo kojemu se ovjek klanja. Tu se treba vidjeti i smisao i uloga tajnih drutava kao onih koji
su stavljeni u posrednu ili neposrednu slubu ostvarenja ovoga Sotoninog konanog cilja: slaviti njega
kao boanstvo. Povijest kao zavjera odreena je trajnom nakanom Sotone da sebi prisvoji boanski
tron i da ga ovjek slavi kao Boga.
Ova naelna podjela povijesti na dva vienja povijesti (povijest kao sluaj ili povijest kao zavjera) moe
se takoer identificirati drugim izrazima: kao javna povijest i tajna povijest (ili zatajena povijest). Tajna povijest stoga jer je povijest postala tajnom za javnost na nain da je svjesno/planski zatajena. Tajna
povijest nije tajna od sebe, nego je tajnom postala od onih ili onoga tko ju je svojim radom takvom
uinio, a u cilju postizanja razliitih interesa kojima je vrhovni interes u prije navedenom primarnom
interesu Sotone. Javna povijest je ona koja se propovijeda i nauava javno, sa svom svojom unutarnjom
logikom, ali osnovna karakteristika javne povijesti je u tome da potpuno ignorira ikakvo postojanje
tajne povijesti. To je svakako i razumljivo, jer kada bi se javna povijest samo povrinski upustila u ikakvo spominjanje tajne povijesti, makar i u najnegativnijem kontekstu, time bi samu sebe ugrozila budui da postojanje ak i potpuno netone tajne povijesti negira smislenost javne povijesti ovakve kakva
ona je. Javna povijest stoga moe opstati kao neto to ljudi smatraju vjerodostojnim i korisnim jedino
ako se striktno pridrava pravila da se na svaki spomen neega to proizlazi iz tajne povijesti odgovara
utnjom i ignorancijom, bez obzira na nesporne injenice. Na svaki spomen neega to ulazi u tajnu
povijest, javna povijest ne eli povesti uope ikakvo razmatranje ili ulaziti u raspravu. Javna povijest
prisiljena je na takav pristup iz razloga to tajna povijest, jednom kada bi se javna poela s njom suoavati, u sebi sadri toliku snagu injenica i logike, da javna povijest izgleda jednom jadnom prikazom,
jednom intelektualno-sirotinjskom utjehom za jednako tako intelektualno-moralne sirotane, pa nije u
stanju izdrati ni najosnovniji arsenal istine koji izlazi iz riznice razotkrivene tajne povijesti. Jednako
tako, potpuno je pojmljivo da se javna povijest moe s lakoom objasniti iz tajne povijesti, ali tajnu
povijest nije mogue niti dotaknuti ako se ostaje unutar zadanih gabarita javne povijesti. Takoer je
oigledna mogunost da se anomalije povijesti, a koje su sutinski jedino anomalije javne povijesti,
mogu razjasniti samo ukoliko se sagledaju pod svjetlom spoznaje tajne povijesti. Onaj koji uporno
nijee postojanje i potrebu za zahvatom u tajnu povijest, u povijest koja ne spada u javnu povijest, taj
se odrie onoga sredstva kojim se pouzdano moe razrijeiti u (javnoj) povijesti prisutne anomalije.
Paralelno s javnom i tajnom povijesti izgrauje se sukladna javna i tajna kultura, iako bi se moglo sa
sasvim legitimnim argumentima tvrditi kako je javna i tajna kultura ono to je produciralo nastanak
javne i tajne povijesti. No po sutinu promiljanja nije od ikakve nunosti definirati to je bilo prije,
jednako kako kuharu nije nuno znati to je bilo prije: koko ili jaje, da bi znao raditi svoj posao.
87

Untitled-1.indd 87

10/23/06 8:09:44 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

Sukladno tome, kako se kroz vremena i narataje ljudi prenosila javna kultura koja ima neprekinuti
kontinuitet poput jedne razvuene niti, tako je i tajna kultura povezana nitima koje tvore jedan kontinuitet od prvih ljudi pa do naega doba. Takoer, po pitanjima javne i tajne kulture vrijede isti principi
kao i za javnu i tajnu povijest. Javna kultura dobiva svoj naglaeni izraz kroz lakou dostupnosti koja
najee prelazi u napasnu nametljivost, dok se tajna kultura, dosljedno njezinoj biti, uva od mogueg
pristupa nekoga tko nije prethodno do te mjere formiran javnom kulturom da vie ne moe uvidjeti
svu njenu izopaenost. Tako osmiljen sustav provlaenja tajne kulture/tajne povijesti, kada se jednom
stavi u pogon, sam sebe podrava poput perpetuum mobila, jer oni koji bivaju u njega uvueni poslije
postaju marljivi radnici na velikom gradilitu avolje drave.
Ovime se ujedno pokazuje i sva metafizika punina kontinuiteta u zavjeri protiv Boga i ovjeka od
strane jedne skupine ljudi, kroz povijest uvijek prisutne u nekom obliku zavjerenika, tj. tajnog drutva
sa svojim tajnim ciljevima. Ljudi su to koji potpuno odbacuju Boga i stavljaju se u slubu podzemlju,
i to je njihovo odmetnitvo od Boga vee, vea je i njihova razina posveenosti (ili iniciranosti) paklenim silama. Sveto Pismo i tu nam, ve u Starom Zavjetu, daje jasnu spoznaju o tome kako zavjera i
zavjerenici sa svojim tajnim okupljanjima i tajnim planovima postoje i djeluju, a ako to u Pismu stoji,
onda je to sa svrhom da se Boje ljude u tami svijeta prosvijetli i upozori. Tako kod proroka Jeremije u
tome smislu stoji: I ree mi Jahve: Zavjera je meu Judejcima i Jeruzalemcima. Vratie se bezakonjima
svojih otaca koji se ogluie na moje rijei, pa trahu za tuim bogovima da im slue. Dom Izraelov i dom
Judin prekrie Savez moj koji sam sklopio s ocima njihovim. (Jr 11, 9,10).
No, da se ovime ne bi mislilo da je zavjera u svojoj krajnosti trajno ostvariva i da su tajna drutva ili
tajna kultura/tajna povijest ono to ovjeka vjerna Gospodinu moe porobiti, Sveto Pismo u Psalmima
daje utjehu i potpuno pouzdanje svim vjernima:
O, kako je velika, Jahve, tvoja dobrota, koju uva za one koji te se boje,
koju iskazuje onima to se tebi utjeu naoigled sinovima ovjejim.
Zaklanja ih titom lica svoga od zavjera ljudskih;
u atoru svom ih skriva od jezika svadljivih.
Blagoslovljen Jahve jer me obasu
udesnom dobrotom u gradu tvrdom.
U tjeskobi svojoj ve miljah: Odbaen sam od pogleda tvoga.
Ali ti si uo glas mog zaziva dok sam tebi vapio.
Ljubite Jahvu, svi sveti njegovi: uva Jahve svoje vjernike,
a po zasluzi vraa onima koji postupaju oholo.
Budite hrabri i jaka srca, svi koji se u Jahvu uzdate! (Ps 31, 20-25).
Vrhunac, ali istodobno i konana propast ove praiskonske avolje zavjere koju provode njegovi posveenici, obznanjen je kod tri evanelista (Mateja 26, 1-5; Marka 14, 1-2; Luke 22, 1-2) gdje je opisana
Zavjera protiv Isusa. Zavjera protiv Isusa predstavlja zavjeru protiv Boga i protiv ovjeka u svojem apsolutu. To je zavjera protiv cijelog svijeta i protiv cijele povijesti te po toj zavjeri i dolaze takve smicalice
kakva je instalacija javne povijesti sa javnom kulturom i nijekanje tajne povijesti i tajne kulture. Nema
ljudi izuzetih od te zavjere i nema prekida te zavjere, a ak i oni koji su svjesni sudionici zavjere u biti
su i sami zavedeni i sami su rtve zavjere. Sve te ljude koji su zavjerenici, makar bili i najviega ranga
to ukljuuje i najgnusnije obrede openja ovjeka sa Sotonom treba aliti i moliti se za njih, jer su
sami u najveoj zabludi mislei kako im je avo kojemu su se poklonili uistinu namjenio ita od onoga
to oekuju i emu toliko ude. Svi prije ili kasnije, a najkasnije onda kada se suoe sa smru, bivaju
suoeni sa istinom da su obmanuti od oca lai. Potpuno jednako kako su praroditelji bili prevareni i
kao dokaz obmane iskusili smrt umjesto obeanog uzdignua ili poboljanja. Stoga ne treba uope
zazirati ili se ustruavati od spominjanja zavjere i bojati se prezrivog odbacivanja od strane svjeta koji
je upravo pod tom zavjerom doveden u stanje sljepila, ali i u stanje da ne eli prihvatiti istinu, stanje
u kojemu istina smeta komoditetu lai. Stanje je to sasvim sukladno izreci da nije slijepac onaj tko ne
vidi, nego onaj tko ne eli vidjeti. Iz tog razloga, kada netko svojim djelovanjem eventualno i pokua
razotkriti zavjeru, biva automatski diskreditiran u javnosti onoj istoj javnosti koja je odgojena na javnoj povijesti i javnoj kulturi kao onaj koji nije u dodiru sa stvarnou, da mu se priviaju nepostojee
88

Untitled-1.indd 88

10/23/06 8:09:45 AM

Misao

stvari, obiljeen je kao paranoik kojemu se priviaju teorije zavjere i kao takav marginaliziran. Ali,
i ono najgore potpuno uutkan, jer se ne smije s njim uope polemizirati budui predstavlja veliku
opasnost samim svojim stajanjem na istini kojom pokazuje svu razinu prisutne lai u javnosti, a tu
nadoloj upravo obmanjujuim radom javne kulture i javne povijesti. To je uistinu savrena situacija za
zavjerenike kada ih netko razotkrije i o tome javno progovori, taj sam sebe osudi na izopenje, a oni
(zavjerenici, tajna drutva, avo i zlodusi) mirno nastave po svome kao da se nita nije dogodilo. Istina
oslobaa i ako je zbog istine potrebno trpjeti, tada treba trpjeti i biti osloboen. Ako se pak izabere
udobnost konformizma, izabire se ivot u lai, izabire se porobljenost, jer ako istina oslobaa, onda la
porobljuje. Ako tri evanelista, kao oni po kojima nam se objavljuje Bogoovjek Isus Krist, posve jasno
spominju zavjeru kao rije i samu stvarnost zavjere, njenu svjetovnu konkretnost, i mi smo pozvani
tako jasno i otvoreno razobliavati zavjeru i zavjerenike naeg vremena. Zavjerenike koji su danas, isto
kao i oni iz evanelja, u zavjeri protiv Isusa i smiljaju kako e ga ubiti, ali ovaj put ubiti ga unutar ljudi
kao samu ideju, kao ikakvu nadnaravnu vrijednost. Kako sada Isus nije vidljivo tjelesno prisutan meu
nama nego je uzaao na nebo odakle e doi u slavi suditi ive i mrtve, tako ga zavjerenici dananjice
mogu opet vrijeati, muiti, optuivati, osuivati i razapinjati samo u pojmovno-simbolikom obliku
(ne raunajui krae Sv. hostije za potrebe sotonistikih obreda, a koje se izvode upravo stoga da se
Isusa ponovno tjelesno mui). Tu se radi o razapinjanju i ubijanju mistinog tijela Kristovog, onoga
to se modernim pojmovnikom moe opisati kao virtualnost i djelovanje u virtualitetu, to opet daje
jednu posebnu notu ovome vremenu informatike revolucije koja virtualnost kreira i monopolizira, a
sve sa jednom dalekosenom antikristovskom svrhom. Koliko god to sada izgledalo nevjerovatnim, ali
najvea mogua zloporaba informatiziranog drutva usmjerena je prema kreiranju jednog virtualiteta
koji se potom treba transformirati u jedini realitet. Kako je u virtualitetu sve podlono potpunoj kontroli i manipulaciji, to u realitetu nije u potpunosti ostvarivo jer uvijek ima previe nepoznanica koje
ometaju apsolutni determinizam, tako virtualitet predstavlja idealnu platformu za stvaranje novog
ovjeka ili ovjeka novoga doba za Novi svjetski poredak ili kraljevstvo Sotone na Zemlji.
Istodobno je Isus, Posljednji Sudac, unaprijed osudio sva zla zavjerenitva i tajnosti te blagoslovio
svaku pravednost ovim rijeima velikom vijeniku Nikodemu: A ovo je taj sud: Svjetlost je dola na
svijet, ali ljudi su vie ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla. Uistinu, tko god ini zlo, mrzi
svjetlost i ne dolazi k svjetlosti da se ne razotkriju djela njegova; a tko ini istinu, dolazi k svjetlosti nek
bude bjelodano da su djela njegova u Bogu uinjena. (Iv 3, 19-21). Jednako kako su ove rijei upuene
Nikodemu, idovskom politiaru i velikom vijeniku, one su namijenjene svim politiarima i drugim
monicima dananjice. Sotona, kao knez ovoga svijeta, ini zlo, a zato to je laac i zavodnik, a ne
zakoniti vlasnik svijeta, on je ujedno nadahnitelj zavjerenitva, svake tajnosti, svake konspirativne aktivnosti, svakog djela to se pred ljudima skriva peatima tajne i svakog vida okultizma. To vrijedi ne
samo za duhovnu tajnovitost ili zavjeru, nego i za politiku, pravnu ili ekonomsku, koje su u biti samo
odraz krive duhovnosti, a da bi je potom, na svojem je podruju zahvata materijalizirali. Posebno je
ekonomska zavjera proirena kroz sustavno nametanje lane ekonomije ili ekonomije lai (o kojoj se
opseno govori u poglavlju o financijama) i koja je zbog dominacije materijalizma i uske povezanosti s
novcem jedna velika poluga zla u svijetu. Uostalom, sve to je tajna, zavjera je protiv ovjeka, a sve to
je potenje nikada se ne ogre velom tajne. Naprotiv, ljubav sve tajne otkriva, pa se tako i Bog obznanjuje u Objavi gdje otkriva sav svoj naum i djelo od stvaranja do kraja svijeta.
Upravo kroz Objavu mi ljudi moemo znati da od davnina postoji Luciferov plan da postepeno ujedini
itav ovaj svijet i nametne mu jednu svjetsku vladu, sve kako bi taj svijet odbacio svoga Stvoritelja i
umjesto Njega oboavao Lucifera. Trag tog plana koji izvire iz lai moe se pratiti od djelovanja avla
na ljude u Edenskom vrtu (Post 3, 1-24), a da je Lucifer takoer i izvor lane religije doznajemo od proroka Izaije. On nam govori: Kako pade sa nebesa, Svjetlonoo, sine Zorin? Kako li si oboren na zemlju,
ti, vladaru naroda? U svom si srcu govorio: Uspet u se na nebesa, povrh zvijezda Bojih prijesto u sebi
dii. Na zbornoj u stolovati gori na krajnom sjeveru. Uzai u u visine oblane, bit u jednak Vinjemu.
A srui se u Podzemlje, u dubine provalije! (Iz 14, 12-15).
Lucifer je prije svoga pada bio najuzvieniji aneo, ije je mjesto bilo odmah pored Krista. Sin jutra
je stajao zajedno s Kristom u prisustvu Boga. On je takoer bio kerubin-zatitinik i nosilac svjetlosti
umjesto Boga. Ali, Lucifer je poeo o sebi razmiljati kao o onome koji je ravan Bogu po velianstve89

Untitled-1.indd 89

10/23/06 8:09:45 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

nosti i mudrosti. Poeo je vjerovati kako i on zasluuje da ga Boje sluge oboavaju, i tako je poeo
smiljati zavjeru protiv Gospodina na nebu. Lucifer, kerubin-zatitinik, zaista je odluio unititi oboavanje Boga. Ali, nije on odjednom razotkrio svoju udnju jer da je univerzumu u kome su tada grijeh
i pobuna bili nepoznati pojmovi objavio svoje planove, ne bi stekao mnogo pristalica, ako uope ikoga.
Luciferova zavjera da zbaci vladavinu Oca zahtjevala je dugo i paljivo planiranje tono onako kao
to ahovski velemajstor paljivo planira koji e potez povui da porazi protivnika. Malo-pomalo,
Lucifer je poeo nalaziti druge, iju je naklonost mogao stei kritizirajui naine na koji Gospodin
ureuje poslove u svijetu. Lucifer je sam, svojom oholou odvojen od Ljubavi, pokuao stvoriti boga
ljubavi, ali poslije se ispostavilo da je samo jedan obini sebini tiranin. Ipak, poto je navukao izgled
bogobojaljivosti i dobrohotnosti, Lucifer je mnoga nebeska bia namamio na svoju stranu tako to je
u loem svjetlu predstavljao Boju linost kao da je grenik sam Bog. Lucifer sije sjeme prigovaranja,
optubi i razdora koja su se razvila u pobunu, izazvavi podjelu meu anelima na nebu. Lucifer je
pokuao oslabiti jedinstvo Neba, vjerujui da e to oslabiti mo Svevinjeg. Ali, samo je treina nebeskog mnotva odluila da stane na stranu boga nereda. Ili boga kaosa, a Ordo ab chao Red iz kaosa je
inicijacijska krilatica najvieg inicijacijskog stupnja (33) u masoneriji pa se i tu vidi tko je iji nadahnitelj. Tako se itavo nebo nalo na jednom biralitu kojim se odluivalo izmeu dvije suprostavljene
strane, jer nije bilo niega izmeu njih jednako kao to i sada nema: Tko nije sa mnom, protiv mene
je. I tko sa mnom ne sabire, rasipa. (Lk 11, 23). Tako se na nebu vodio rat izmeu Krista i Lucifera.
Ova poredba s velikim biralitem koje ima za posljedicu veliki rat takoer nije sluajna jer otkriva
da nametanje demokratskog izbornog procesa takoer dolazi iz istog onog izvora koji je kroz prvo
kozmiko biralite htio svrgnuti Boga, tko je htio Bogu oduzeti mandat sa prikladnim demokratskim
legitimitetom, ali sve to se stvarno postie kroz biralita je samo rat, mrnja i smrt.
Vidimo, dakle, da Lucifer sada namee ljudima na Zemlji iste one planove koje je prethodno pokuao
provesti na nebu. Jednako kako je na poetku Lucifer ili Sotona prikrivao od nebeskih anela planove kojima je namjeravao unititi potovanje prema Bogu, isto tako Lucifer danas pokuava razoriti
istinsko potovanje Boga meu stanovnicima ovoga svijeta. Zato upravo onako kao to Sotona nije
odjednom objavio sve svoje planove o tome da e zahtijevati od nebeskih bia da potuju iskljuivo
njega, tako je i meu zemaljskim stvorenjima maskirao potovanje prema sebi, stvorivi irom svijeta
razgranatu mreu boanstav i boginj, a kasnije i razne hereze kao lane sustave kranstva.
Isto kao to su aneli na nebu odabrali stranu prije nego to je Lucifer zbaen s neba, tako su se i ljudi
ovoga svijeta podijelili na dvije grupe, s tom razlikom da je ljudsko opredijeljenje podlono promjeni
pokajanjem sve dok je ovjek iv, dok je aneosko bilo jednokratno i vjeno. Iz toga razloga, da ljudi
ostanu do kraja ustrajni na protubojoj strani, Luciferovi sljedbenici svoju zavjeru za unitenje potovanja prema Isusu uvijek sprovode u tajnosti, koristei razliite prigodne maske kako bi izgledali
prihvatljivijima i dobrima ljudima korisni. Zavjera se ne obruava na svijet iznenada, nego malopomalo i stoga se trai jedna pomnija analiza (revizija!) povijesti da se razoblii ova velika Luciferova
zavjera.
Jednako tako, potrebno je ovdje razjasniti da oni koji su vjerni Bogu ne trebaju strahovati od moi luciferijansko-sotonistikih tajnih drutava i svih njihovih zavjera protiv ovjeka, jednako kako vjernik
ne treba biti u strahu pred Sotonom i cijelom njegovom vojskom kojega Crkva ve 2.000 godina izgoni
danom joj vlau izgonjenja demona. Bjee svi oni i drhte od straha pred blagoslovljenim raspelom,
pred molitvom Isusu, pred zagovorom Blaene Djevice Marije i Svetog Josipa, kao i svim ostalim
primljenim sredstvima spasenja poput ispovijedi, prieivanja, klanjanja, posta, hodoaenja, blagoslivljanja, itd. No, onaj tko je samog sebe otuio od Milosti, koji stoga teko grijei, ali u grijehu trajno
i ostaje, s punim se pravom plai bilo Sotone, bilo njegovih tajnih drutava, bilo samoga zavedenog
svijeta koji je pod njihovom upravom posrednom ili neposrednom svejedno.
Zato se niega ne treba bojati uenik Srca Isusova jer je u njemu prisutna svemogua ljubav koja pobjeuje svu vojsku Zloga. Ohrabrujui uenike Isus kae: Promatrah Sotonu kako poput munje s neba
pade. Evo, dao sam vam vlast da gazite po zmijama i tipavcima i po svoj sili neprijateljevoj i nita vam
nee nakoditi. Ali ne radujte se to vam se duhovi pokoravaju, nego radujte se to su vam imena zapisana na nebesima. (Lk 10, 18-20).
90

Untitled-1.indd 90

10/23/06 8:09:45 AM

Misao

* * *
Kao to je reeno, zbog obeanja otkrivenja tajne, kod prvih ljudi stvorenom udnjom za otkrivanjem
te navodne tajne, poelo je djelovanje Sotone na upropaenju ovjekovom. Tako ta tajna za kojom se
udi najprije dolazi Evi i po njoj se dalje prenosi Adamu. Tu je vidljiva i ona trajna djelatnost avlova
koji rauna na slabost drugostvorene ene, slabost u slobodi pred slobodom. Otuda dolazi danas toliko
glasna borba za enska prava koju Zavodnik izvikuje kao prvu toku svojeg drutveno-politikog
programa; da mu ne bi izmakla Evina slabost po kojoj je upropastio ljudski rod. Nakon pada, rastom
potomstva koje smrt odmah poe gutati (Kajin ubi Abela) i daljnjim irenjem ovjeanstva, sve ono
potaknuto prvotnom zmijinom tajnom prerasta u tajna drutva razliitih izriaja, s tim da se i prve
poganske religije treba sagledati u ovome svjetlu tajnih drutava ili tajnih nauka, jer su izrijekom bile
koncipirane na naelu iniciranosti malobrojnih kao i smiljeno izvedenu neupuenost ostatka ljudi.
ovjeanstvo se tako dijeli na one koji imaju privilegij da znaju tajne, i one koji su u neznanju, te time
istovremeno i manje vrijedni. I to do te mjere manje vrijedni da se iz te mase nevrijednih neupuenika
u tajne mogu isti prinositi kao ljudske rtve za raun egocentrine korisnosti posjedovatelja tajnih
doktrina. Iza tog prvotnog procesa kreiranja tajne koja se nudi ovjeku kao neto nuno, dobro i bezopasno, uvijek se zbiva sukob s Bojim odredbama: bilo danima direktno Adamu i Evi kroz zabranu
uzimanja ploda spoznaje dobra i zla, bilo danima ovjeanstvu kroz crkveni nauk, te ih se po tom
principu moe i relativno lako prepoznati. Sve u svemu, tajna je jedna la preoblikovana u misterij koji
se onda prodaje kao neto istinitije od istine, tj. eli se od istine stvoriti la i od lai istinu.
Uope, nije pitanje smije li ovjek gledati u Boje tajne, nego je pravo pitanje kako to ovjek treba initi? Najkrai bi odgovor bio da Boje tajne ne smijemo ispitivati i istraivati iskljuivo razumski, nego
svim srcem u Kristu, pa onda svakako i razumski. Jer, kako veli Baruh: Ni sinovi Hagarini to zemsku
umnost itu, ni trgovci iz Midjana i Teme, ni pjesnici pria, ni istraivai umnosti ne spoznae puta Mudrosti, ne dovinue se staza njezinih. (Bar 3, 23). Nije grijeh saznavati ono to u Bogu jesmo, to nam
Bog o Sebi, nama i svijetu otkriva, a jednako tako nita nam nee biti skriveno ako smo prijatelji Isusovi. Dobro je ponizno eljeti istinu; ne bilo kakvu, nego Boju, i tada nam je sam Bog otkriva. Stoga, da
bismo uranjali u istinu, moramo prije toga primiti Duha Svetoga po vjeri u Isusa te po Duhu Svetom
Boji ovjek vidi sve. Duh Boji je proroki duh vidi budue; Duh Boji je povijesni duh pamti sve
to je bilo; Duh Boji vidi u istini sve to postoji i pronie u sve ne samo u ljudska srca nego i u Boje
tajne. Istodobno, znanje koje dolazi od Duha Svetoga nije takovo da se ovjek njime napuhuje, jer nije
njegovo nego Boje, Bogu slui i Njegovu volju vri. Po ovom principu koji dolazi odozgora, s neba,
onda kad je znanje potrebno i u mjeri u kojoj svakom dobru slui, Bog ga svesrdno daje. Ali, takoer
mora biti posve jasno, da izvan Krista i mimo Krista odnosno mimo nauka Crkve nema istine.
Tako su traganje za istinom mimo molitve i nerazborita znatielja samodovoljnog ovjeka opasni zbog
oholosti i bljeskova sotonskih nadahnua. Upravo zato to je oholost s Duhom Svetim nespojiva, psalmist kae: O Jahve, ne gordi se moje srce niti se oi uznose. Ne idem za stvarima velikim ni za udima
to su iznad mene. (Ps 131, 1).
Sve u ovjejem ivotu moe biti dobro ili zlo, odnosno sve to ovjek ini moe sluiti dobru ili zlu.
Tako je i elja za Bogu posveenom spoznajom dobra i ona pretpostavlja enju za vlastitim spasenjem
u suradnitvu s Bogom Spasiteljem. Ta elja je ponizna, pokorna i ne razmee se, ve budno bdije. Ta
elja otvara duu samo Bogu i dri je (duu) vrlo opreznom pred svime to ljudi govore, a radi ostanka
u vjernosti provjerava duhove i nije nerazborito znatieljna. Ovakvim odnosom se samo po sebi iskljuuje svako ulaenje u ljudske tvorevine koje, igrajui na kartu ljudske znatielje i pohlepe, obeavaju
otkrivanje velikih tajni s velikim darovima, a trae upravo ono jedino vrijedno to ovjek ima da
ovjek njima otvori svoju duu, da im se vjeruje. Otvaranjem takvim lanim prorocima, koji tvore univerzalnu lanu crkvu ili anticrkvu, ovjek se otvara svemu zlu koje samo vreba da ue, ovjeka obuzme
i na kraju upropasti za vjenost.
Kada se govori o praroditeljskom padu, o Adamu i Evi, tu je takoer vidljiv zaetak onoga to se moe
smatrati usmenom predajom, a to je jednako tako usko povezano s uvanjem i predajom tajne o kojoj
je prije bilo rijei. Na ovom principu, slijedom vremena od Adama i Eve kontinuirano djeluje anticrkva, ali ne u smislu jedne institucije, skupine ili organizacije, nego se radi o anticrkvi u metafizikom
91

Untitled-1.indd 91

10/23/06 8:09:45 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

smislu kojim se obuhvaa sve ono to ljudi skupno rade protivno Bogu. Doslovno bi se moglo primjeniti Isusove rijei: Gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja meu njima. (Mt 18, 20);
pa po istom naelu pretpostaviti da tamo gdje se dvojica ili trojica okupe da bi prizivali avla, on im
se odaziva i dolazi meu njih. Stoga anticrkva kao metafiziki pojam nema jedinstvenost ni u emu
drugome nego u oponiranju Gospodinu Isusu Kristu, a cijeli spektar razliitih ljudskih protubojih
okupljanja prodefilirao je kroz povijest te kao takav postoje svakakve antikristovske skupine i danas.
Kako anticrkva kroz inverziju vrijednosti u svemu imitira Crkvu, tako i postojanje dva oblika prenoenja Boje objave, pismene i usmene predaje, ima svoj adekvatni anticrkveni opozit. Pisana predaja
anticrkve obuhvaa sve dostupne zapise o doktrinama koje na bilo koji nain ulaze u podruje duhovnosti. To obuhvaa ne samo ono to je samorazumljivo: kao to su poganske religije, gnostika
uenja ili razne magijske postupke; nego i ateistika evanelja poput raznih Marxovih ili Engelsovih
umotvorina za koje se naelno smatra da nisu religioznog karaktera samo zato to se javno deklariraju
kao nevjernika. Ipak, ateizam je vjera, samo to to ne eli javno priznati. Time to se ateizam deklarira nereligioznim obavlja funkciju privlaenja onih kojima takva objava duhovno i svjetonazorno
odgovara.
Marx je posebice prikladan za osvrt kojim se potvruje tvrdnja da je ateistika ideologija u biti samo
javna strana tajne duhovnosti i da je ateizam sredstvo u slubi duhovnog, ali pomno sakrivene duhovnosti, tj. okultnog. Tako Marx u svojim znanstvenim radovima glorificira materiju priznajui jedino
materijalistiki pristup shvaanju svijeta i uporno negirajui svaku duhovnost. Istovremeno, u svojim
ranijim radovima, na poetku svoje karijere, Marx pie pjesme u slavu Sotone, a kroz svoj daljnji
rad konstantno izraava mrnju na Boga i ovjeka koji je vjernik te protiv kojih jasno odreuje svoju
ivotnu djelatnost. Tako neto ne bi trebale biti misli jednog ateista, a nisu zato jer Marx i nije ateista,
kako bi bilo za zakljuiti po njegovim javno propagiranim radovima od strane kasnijih marksista.
Dobar primjer kako se Marxa prigodno cenzuriralo od strane marksista imamo u hrvatskoj prolosti
jer su hrvatski komunisti (KPH/SKH) iz prijevoda Marxovih sabranih djela izostavljali one dijelove
u kojima Marx pie o Hrvatima kao reakcionarnom narodu, narodu kojeg treba izbrisati s lica zemlje
u najdoslovnijem smislu. U ovom sluaju oko Marxa i Hrvata, tajna usmena predaja bila je ono to se
govorilo u najviim partijskim krugovima, a pismena predaja su prepravljena Marxova djela. Pisano
je bilo za javnost, a usmeno samo za probrane. Ovdje se ovo navedeno zbilo na teritoriju Hrvatske, ali
ovaj princip dualistike predaje, predaje koja ima svoje javno lice i tajno nalije, svuda jednako vrijedi.
to se pak samog Marxa tie, njegovo otvoreno ocrnjivanje i huljenje Boga proizlazi iz mrnje, ali i mrnjom se ipak priznaje postojanje predmeta mrnje jer kako mrziti neto ega nema? Uope, Marx
sutinski, kada se njegov ivot i rad cjelovito sagledaju, ne dovodi u pitanje Boje postojanje, on dovodi
u pitanje Boji primat i dobrotu. On u biti dovodi u pitanje ljubav kao pokretako naelo te namjesto
ljubavi promovira neshvatljivu (neljudsku) mrnju. Ista je stvar s jednim drugim revolucionarom kakav je bio Mihail Bakunjin, ruski anarhist, koji pie: Sotona je prvi slobodni mislilac i spasitelj svijeta.
On oslobaa Adama i utiskuje peat humanosti i slobode na njegovo elo, inei ga nepokornim. Ovime
se vidi i jasno dokazuje jednim bliskim primjerom kako iza javnog deklariranja, ak i neega prividno
nedvojbenog kao ateizam, ipak stoji neto to je zatajeno, a zatajeno je zato da bi ono javno odradilo
svoju ulogu i zavelo sve one koji nekritiki vjeruju svemu to se glasno propagira. Iza ideje komunizma
i ateizma stoji sotonistika ideja svrgavanja Boga i to je sutinska istina o Marxu i marksizmu, a sve
ostalo, sva ta silna dijalektika, samo je prigodna nadogradnja te ideje. Sotona je tu (u marksizmu, ali i
drugdje) ono tajno to stoji iza javnog.
Usmena predaja anticrkve ovdje predstavlja onu komponentu koju treba znati prozrijeti ili ispravno
dekodirati kako bi se moglo uvidjeti cjelovitost onakvom kakvo ona uistinu jest. Prava istina o anticrkvi prvenstveno je sadrana u usmenoj predaji tajnih doktrina ili tajnih nauka koje se prenose
iskljuivo usmenim putem od jednog inicijanta drugome. Dakle, zbog same naravi ove usmene predaje nemogue je znati to ona sve u sebi tono sadri, iako ima nekih svjedoanstava i o tome, ali ta
doslovnost niti nije ono od presudnog znaenja. Vanije je kroz djela prepoznati to stoji u pozadini,
jer i Isus nam kae: Po njihovim ete ih plodovima prepoznati. (Mt 7, 16).
Za razliku od anticrkve, u sluaju Crkve usmena predaja je javna i to na nain da je dunost Crkve
92

Untitled-1.indd 92

10/23/06 8:09:46 AM

Misao

svim glasom navjetati svoju usmenu predaju. Crkva nema nikakve svoje tajne predaje, iako se upravo
kroz djelovanje anticrkvenih silnica ljudima namee sugestija da je Crkva navodni nositelj najvee
od svih zamislivih tajni fantazmagorinom Isusovom rodoslovlju i sve to je s tim laima povezano
kao i nekim drugim besmislicama. Znaaj usmene predaje kod Crkve je i u tome to se time pokazuje
ivotnost i neposredna komunikacija ovjeka s Bogom po Duhu Svetome, a to u sluaju iskljuivog
prianjanja uz pismenu predaju ne bi bio sluaj. Naime, da postoji iskljuivo pismena predaja onda bi
se s razlogom moglo rezonirati kako je Bog jednom govorio kroz pisce svojih rijei i nakon toga ne
eli vie komunicirati s ljudima te dalje, po toj logici, tvrditi da Bog time naputa ovjeka i ostavlja ga
samome sebi bez htijenja za aktivnim odnosom s ljudima.
Usmenom predajom takoer se stvara i jedan kontinuitet, a on moe biti u dobru kao u sluaju Crkve
i kontinuiteta apostolskog nasljea kojim se usmena predaja izvodi od Isusa, no moe biti u zlu kao
u sluaju anticrkve gdje se usmena predaja izvodi od avla u obliju zmije. Ovdje bi mogao zavarati
privid vee starosti ili tradicije usmene predaje u sluaju anticrkve, jer se ona odnosi na sam poetak
povijesti. No, tome nije tako, jer to bi imalo neke vrijednost onda kada bi Isus bio samo jedan ovjek, a
budui da je Isus Bogoovjek koji je stoga bio oduvijek i ija se nadvremenost iskazuje time da je cijeli
svijet stvoren Njemu za slavu, onda to to se Isus pojavljuje u sreditu povijesti ljudskog roda nema
nikakvog uinka na vrijednost usmene predaje koja se izvodi iz tog razdoblja ljudske povijesti. Odnosno, usmena predaja koja predstavlja apostolsko nasljee po svojem izvoritu iz Krista ulazi u samu
vjenost, ili poetak i kraj vjenosti, ako se uope moe tako opisati neto to je ljudskim rijenikom
neopisivo i umom nepojmljivo.
Takoer je u poreenju Crkve s anticrkvom razvidno da u potonjem taboru nema jedinstva, nego nepregledno mnotvo razliitosti; cijeli jedan spektar kako je to ve naelno opisano. Jednako tako, anticrkva nema svoju jedinstvenu antibibliju, kao to nema svoju jedinstvenu dogmatiku, ve svaki pravac od poganstva, preko liberalizma pa sve do marksizma producira vlastite istine. tovie, svaki
od tih pravaca unutar sebe ima takoer jednu individualnu lepezu doktrina ili razliitost istina, ovisno
o dotinom subjektu. Ono to se iz ovoga da zakljuiti je da ova razdijeljenost kranskom vjerniku
otkriva sigurnu buduu propast svega to se nudi na trenutno lako dostupnom (slobodnom) tritu
duhovnosti. Upravo onako kako nam i Spasitelj kae: Svako kraljevstvo u sebi razdijeljeno opustjet e
i kua e na kuu pasti. Ako je dakle Sotona u sebi razdijeljen, kako e opstati kraljevstvo njegovo? (Lk
11, 17-18). Zato i sve mogue manifestacije koje su ile na poticanje razdora unutar Crkve dobivaju
ovdje razotkrivenje svog podstrekaa u Sotoni kao onome tko se sam nepovratno razdijelio od Boga.
Razdijelio se, u sebi ima tu razdijeljenost on i sva njegova vojska, te po tom naelu koje u sebi imaju,
to god uradili, ipak na kraju samo potvruju vlastitu osuenost na otpad od Milosti. Sotona i njegovi
pali aneli ne mogu preskoiti vlastitu sjenu, ne mogu iz svoje koe, te sukladno tome ne mogu, a da
takvi kakvim su se sami napravili, nego vjeno ostati u dubinama pakla.
Zato ono ime se anticrkva toliko dii kao neim to crkva po njima nema, u biti samo pokazuje razinu
njihove zablude. Anticrkva doslovce razmilja na nain da smatra kako ima jedan svoj bitni i iskljuivo
vlastiti posjed koji se prenosi samo njihovom tajnom usmenom predajom, a ukomponirane u obiaje
i tajne obrede izvedene od doslovnog poetka povijesti. Da bi tu svoju umiljenu poziciju pokretaa
povijesti sauvali od onih koje se smatra nepodobnima, zabranjeno je prenoenje pismom ili tiskom
neke od tih drevnih tajni, a tu je i sutina nepriznavanja kao svojeg nikoga tko svoje znanje priskrbljuje
samo javnim putem, tj. koristei se javnom kulturom i javnom povijeu. tovie, kod privlaenja novih posveenika bitno mjesto ima uistinu stvarna autentinost tih usmeno prenesenih obiaja i obreda,
tih avolskih tajni koje zavodnici unutar sebe posesivno uvaju. Autentinost je to koja ima svoje
porijeklo u praroditeljskoj drami, a anticrkva si prisvaja da kroz posjed te stvarne autentinosti, koja
daje i odreene avolske moi, odreene bljeskove avolskih darova, poduava o porijeklu i istinitom
znaenju kako tih tajni, tako istovremeno i svih ostalih tajni stvorenoga svijeta.

Tajnost prije Krista

Kako su idovi izabrani narod i kako po tome Bojem izabranju imaju u sebi takvu prirodnu predodreenost da su aktivni oblikovatelji povijesti, tako je za svaki narod koji eli opstati nuna jedna spe93

Untitled-1.indd 93

10/23/06 8:09:46 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

cifina povezanost s tim jedinstvenim idovskim utjecajem na povijest. eljena povezanost se postie
nasljedovanjem ideje izabranosti u smislu da se potvrdi metafizika svrha postojanja svakog pojedinog
naroda kao takvoga zasebnoga, neponovljivoga i jedinstvenoga. Svaki narod ima svoje mjesto u Bojem planu i to mjesto je ono to se uzima kao izabranost svakog naroda, pa tako svi narodi nasljeduju
idovsku izabranost i svi narodi su na svoj specifini nain izabrani samo po poniznom prihvatu svoje
zadatosti. Nema i ne smije biti htijenja da se uzurpira ovaj od Boga zadan poredak meu narodima
svijeta. Barem ne ljudskog htijenja.
Narod, odnosno narodne elite koje ga odreuju, trebaju uvidjeti metafiziki znaaj idovskog naroda,
njegovu izabranost i sve to iz toga proizlazi. idovski narod je u svakom sluaju izuzetan i protekla
etiri tisuljea to potvruju, a u samoj ideji idovstva njezin religiozni karakter je od presudnog znaenja. Boja providnost stalno je prisutna nad idovskim narodom i vodi ga tijekom povijesti prema
koncu vremena i kraja povijesti. Sve navedeno, u kontekstu odnosa neidovskih naroda prema idovima, ponajprije znai da nema razrjeenja povijesne problematike nekog naroda i uope nema razrjeenja povijesti u doslovnom eshatolokom smislu bez prethodnog pozicioniranja u odnosu prema idovstvu. Problem prikladnog postavljanja raznih naroda u odnosu prema idovstvu kao providnou
upravljanom aktivnom oblikovatelju povijesti je mogue nazvati i problemom prikladnog rjeavanja
idovskog pitanja, a kada se na ovim teoretskim osnovama jednom uvidi da idovsko pitanje kao takovo postoji prisutno meu svim svjetskim narodima, onda je potrebno dati ispravan odgovor na to to
je identificirano kao idovsko pitanje. Dakle, razmatranje onoga to se naziva idovskim pitanjem
je neizbjeno odreujue po sudbinu odreenog naroda i tek se svojim ispravnim odnosom prema
pitanju idovstva neki narod moe definirati kao povijesni narod.
Zbog toga i neprestano prisutna napetost, koja se u kontroliranim domaim i stranim medijima daje
oitati u odnosu idovstva i hrvatstva, a ne ulazei u detalje te napetosti, pokazuje koliko je hrvatski
narod utisnut u svjetsku povijest. Ta napetost je po tome dobra, jer barem pokazuje da je hrvatski narod jo uvijek povijesno iv. Naime, hrvatski narod se moe smatrati povijesno ivim sve dok postoji
ovo medijsko sugeriranje o Hrvatima kao navodno genocidnim antisemitima i/ili patolokim nacionalistima, i to ve po svome genetskom odreenju, a koje zato treba dobro drati na oku. Dakle, ova
suptilna kulturno-medijska sugestija, uza sve zlo koje u sebi nosi i koje eli postii, ipak pokazuje kako
smo kao narod povijesno i dalje bitni pokazuje da smo povijesno jo uvijek ivi. Pravi bi razlog za
zabrinutost bio kada bi sve najednom prestalo, kada vie ne bi bilo medijskog i kulturnog atakiranja na
Hrvate, jer to bi znailo da vie nismo od ikakvog povijesnog znaaja. To bi znailo da smo kao nacija
povijesni mrtvaci. Takoer, ako se shvatila bit prethodne tvrdnje, moe biti jasnije kako namjerno proizvedeni izostanak jasnog odreenja prema pitanju idovstva unutar naroda po cijelom svijetu, predstavlja jedan izrazito fundamentalan pokuaj da se svi narodi izbriu iz povijesnosti. Sasvim je drugo
pitanje kako se pristupa prema problematici idovstva ili tzv. idovskom pitanju: da li sa stajalita
Kristove otkupiteljske i spasiteljske uloge ili s bilo kojom ne-kristolokom varijantom (boljevizam,
nacizam, liberal-kapitalizam). Odnosno, da li sa stanovita ljubavi ili mrnje; ivota ili smrti.
Tu, kod pokuaja davanja odgovora na idovsko pitanje meu narodima u svijetu, dolazi se na nadasve opasno podruje zbog izuzetno visoke vjerovatnosti da se odabere krivi odgovor. Najradikalniji
primjer krivog odgovora prisutan je kod nacistikog pristupa rjeavanju idovskog pitanja, ali ako je
ita kod nacista bilo vrijedno, to je da su javno obznanili kako idovsko pitanje kao takovo postoji, to
nije sluaj s ostalim varijacijama: komunizmom i liberalnom demokracijom. Komunizam ne priznaje
postojanje idovskog pitanja jer smatra da je pitanje o svakom narodu prevladano klasnim pitanjem
i sve se svodi na klasnu borbu te se na neki nain imitira idovska izabranost kroz izabranost radnike klase. Bog izabire idove kao narod, a Marx izabire radnitvo kao klasu. Liberalizam pristupa na
slian nain kao i komunizam, s materijalistikom svjetonazornom osnovom koja odrie vrijednost
narodnom odreenju, ali s tom razlikom da ovdje novac kao liberal-kapitalistiko boanstvo odreuje
tko je izabran, a tko nije. No, navedena vrijednost nacistikog uoavanja i priznavanja postojanja
idovskog pitanja kao pitanja povijesti biva potpuno zamraena odgovorom koji su nacisti ponudili
za razrjeenje tog idovskog pitanja: fiziko uklanjanje idova. Naravno da takvim pristupom nije
produciran predskazivani uspjeh, uspjeh koji su i sami oekivali, jer isti oni koji su smatrali da idove
treba istrijebiti, da idove treba ponititi kao oblikovatelje povijesti, bili su oni koji su time stvarali
94

Untitled-1.indd 94

10/23/06 8:09:46 AM

Misao

vlastitu propast. Jednako tako, ni boljevizam nije dao dobre rezultate sa svojim odgovorom na idovsko pitanje, a trenutno aktualni demokratski liberalizam kroz svoju usku spregu sa cionizmom tek e
pokazati sve ponore svojih zabluda i, naalost, tu e idovi najgore proi. Moglo bi se saeto opisati
odnos prema idovskom pitanju svake od navedenih ideologija na nain da je na mjesto idovske
bogoizabranosti i supstitucijom mesijanskih crta nacizam stavio rasu (krv), boljevizam klasu, a liberalizam novac u svakom sluaju uinjena je presudna pogreka. Zato, da se ne dogodi promiljanje
krivog odgovora na idovsko pitanje, potrebno je najprije prouiti koji je razlog da se kroz povijest
daju poglavito krivi odgovori. Uope, da li moe biti puka sluajnost da se odnos svijeta prema idovima, da se odgovor na pitanje povijesti u vezi idovstva, skoro uvijek pogreno formulira? Ili je,
moda, netko ili neto upleteno u donoenje odluke kada se radi o odreenju odnosa prema idovima,
tj. prema idovskom pitanju? Odgovor koji je s velikom vjerovatnou ispravan, a na osnovu uvida u
skrivenu stranu povijesti, je da upravo iz samog podzemlja, iz samoga pakla, uinjeno sve da se prema
idovskom pitanju izvede krivi odgovor. Konkretnije, radi se o djelovanju sotoninih prvosveenika,
njihovih uenika i nesvjesnih sljedbenika, kao i svih onih koji se na bilo koji nain mogu s istima
identificirati: sva sila tajnih drutav, kultov, klanov i razliitih drugih oblik sekti koje sve u sebi
imaju sotonistiku osnovu.
Usko povezano s razrjeenjem idovskog pitanja je izabranost idova kao naroda. Nacizam je tu opet
posebno interesantan sa svojim odnosom prema izabranosti idova i njihovoj presudnoj ulozi u svjetskoj povijesti. Naime, kako je svakome imalo razumnom nemogue na bilo koji nain osporiti posebnost koju idovi imaju ve samom svojom prolou, a koja u biti razotkriva Boansku ulogu idovskog naroda, tako se onda kod nacista javlja takvo tumaenje te oite stvarnosti da idovsku izabranost
interpretiraju kao svjetski virus. Nacizam je time, htio ne htio, priznao idovsku posebnost, samo nije
znao ivjeti s njom jer u sebi nije sadravao istinsku ljubav prema ovjeku stvorenom na sliku Boju.
Umjesto toga nacizam plasira ideju da se idovstvo kao svjetski virus mora suzbiti, a on sam (nacizam)
postavlja sebe kao spasitelja svijeta od pogubnog djelovanja tog smrtonosnog virusa.
Takoer je vrijedno napomenuti da bilo kakvim ogrtaem se prekrivao, nikakav se vulgarni antisemitizam ne moe opravdavati religioznim shvaanjima idovske sudbine, pa tako ni pod krinkom
kranstva. Umjesto antisemitizma, koji je u biti mrnja, te nije i ne moe biti dio onoga tko se smatra
kraninom, razrijeenje idovskog pitanja trai ljubav koja je do te mjere strpljiva da moe bez straha
doekati eshatoloko okonanje povijesti. Tada, kada doe do tog navjetenog kraja povijesti, dogaa
se i razrijeenje povijesti s definitivnim rijeavanjem idovskog pitanja, a to svakako podrazumijeva
i borbu izmeu Krista i Antikrista oko pridobivanja idovskog naroda na svoju stranu. Tonije, oko
pridobivanja onoga to je u Novom zavjetu definirano kao Ostatak Izraela i o emu Sv. Pavao pie:
Tako dakle i u sadanje vrijeme postoji Ostatak po milosnom izboru. Ako pak po milosti, nije po djelima;
inae milost nije vie milost! to dakle? to Izrael ite, to nije postigao, ali izabrani postigoe. Ostali pak
otvrdnue, kao to je pisano: Dade im Bog duh obamrlosti, oi da ne vide, ui da ne uju sve do dana
dananjega. (Rim 11, 5-8).
Dakle, u zavrnoj fazi povijesti spasenja postoji samo Ostatak Izraelaca koji vjeruju u Isusa Krista, ali
to jo nije konana situacija jer Pavao neto dalje otvara perspektivu za sve idove koji jo ne priznaju
Krista: A i oni, ako ne ostanu u nevjeri, bit e pricijepljeni; ta moan je Bog da ih opet pricijepi. (Rim
11, 23). Neraskidivost idovskog pitanja s pitanjem svih ostalih naroda vidi se kroz Boji paradoksalni
plan zakazivanja izabranog naroda jer ono slui spasenju ostalih naroda, spasenje pogana-neidova.
Ipak, zahvaljujui Bojem milosru koje je idovima obeano, svi se mogu spasiti: Jer ne bih htio,
brao, da budete sami po sebi pametni, a da ne znate ovo otajstvo: djelomino je otvrdnue zadesilo Izraela dok punina pogana ne ue. I tako e se cio Izrael spasiti, kako je pisano: Doi e sa Siona Otkupitelj,
odvratit e bezbonost od Jakova. (Rim 11, 25-26). U meuvremenu Pavao upozorava krane ne-idove na opasnost koja im prijeti od oholosti i zatvaranja u sebe, ukoliko zaborave da su oni samo divlje
grane nakalemljene na pitomu maslinu, Izraela: Pa ako su neke grane odlomljene, a ti, divlja maslina,
pricijepljen umjesto njih, postao suzajedniar korijena, sonosti masline, ne uznosi se nad grane. Ako
li se hoe uznositi - ne nosi ti korijena, nego korijen tebe. Rei e na to: grane su odlomljene da se ja
pricijepim. Dobro! Oni su zbog nevjere odlomljeni, a ti po vjeri stoji. Ne uznosi se, nego strahuj! Jer ako
Bog ne potedje prirodnih grana, ni tebe nee potedjeti. Promotri dakle dobrotu i strogost Boju: strogost
95

Untitled-1.indd 95

10/23/06 8:09:46 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

na palima, a dobrotu Boju na sebi ako ostane u toj dobroti, inae e i ti biti odsjeen. (Rim 11, 17-22).
Ovime je potvreno da idovi trajno ostaju u Bojoj ljubavi i njima je i dalje obeana svjetla budunost: Ta neopozivi su dari i poziv Boji! (Rim 11, 29). Taj nauk je onaj na koji se krani stalno trebaju
vraati kada se ulazi u dodir sa idovskim pitanjem i kada ga se eli prikladno razrijeiti.
Uostalom, svaki antisemitizam, ve zbog svoje ne-kreativne naravi izvedene po svojoj ne-ljubavi, nije
u stanju shvatiti svu religioznu ozbiljnost idovskog pitanja. Rasni antisemitizam je potpuno zaraen
upravo onim lanim idovskim duhom iskljuivog materijalizma protiv kojeg se i sam bori, kao to je
svaka mrnja prema idovima jedno u potpunosti nekransko osjeanje. Oni koji se smatraju kranima moraju se u skladu sa svojim opredijeljenjem ponaati prema idovima. Inae, ako nema ovog
kristolokog naela, svaki pristup prema idovskom pitanju dovodi do posvemanje katastrofe koja
jednako pogaa i idove i ne-idove. Stoga, iz razloga djelovanja na dobro svih ljudi, treba ustrajati
na tome da se kroz kranski pristup prema idovima kao naoj brai kojoj treba pomoi u spasenju
vie od svih, pomogne ostvarenjem dobra u cijelome svijetu i meu svim narodima. U svijetlu ovog
zakljuka treba gledati na sve to je ovdje o idovskom pitanju napisano i to se dotie idovske problematike u kontekstu tajnih drutava i zavjere protiv Boga i ovjeka, kao i pokuaja da se ista rasvijetli
i razrjei.
* * *
elei na to saetiji nain opisati avolji zahvat u povijest, a koji je primarno usmjeren prema idovima da bi se preko njih pokorilo svijet, sa svim njegovim tajnama; tajnom povijesti, tajnom kulturom i
tajnim drutvima kao najrazvijenijem iskazu kolektivne zavedenosti bilo kojeg naroda, ovdje se prilae
razrijeenje nekih skrivenih (ne-javnih) povijesnih tijekova koje se bitnije dotiu idovskog naroda.
Osnovno polazite je u uvidu da je svojom Bojom izabranou idovski narod istodobno izabran od
avla da bude napastovan vie od svih drugih te se sukladno tome principu ove avolje napasti trebaju
prepoznati u povijesti kako bi se znalo prikladno djelovati u sadanjosti. Sile zla, avo ili Sotona, spoznavaju idovski narod kao aktivne oblikovatelje povijesti pa, nameui se njima, istovremeno se zlo
preko idova namee svemu svijetu.
Po pitanju idovstva, kada bi se htjelo otii to je vie mogue u prolost, glavni nam je oslonac u Starome Zavjetu kao povijesnom dokumentu na koji se onda nadovezuju ostali povijesni izvjetaji kao i
pripadni arheoloki pronalasci, te uope sve ostale vrijedne spoznaje.
Najprije se treba razluiti to se dogaalo prije nego to je uope dolo do Saveza kojim se jedan narod
izdvojio kao onaj po kojem e se Bog objaviti i proslaviti, te se zato moramo vratiti u predsavezno razdoblje razdoblje neposredno nakon praroditeljskog pada i od tuda krenuti prema sadanjosti.
Sama tenja za jedinstvenim svjetskim carstvom je praiskonska i ima svoj korijen u prvom bratoubojstvu kada Kajin, prvoroeni sin palih ljudi, ubija drugoroenca Abela. To oznaava poetak Kajinovog
roda koji je u povijesti ovjeanstva onaj po zlu dominirajui rod ili ona dominantna krvna linija obiljeena duhom bratoubojstva i stoga od Boga prokleta. Naime, postoji i drugo potomstvo proizalo iz
odnosa Adama i Eve: Adam pozna svoju enu te ona rodi sina i nadjenu mu ime et. (Post 4, 25), te jo:
Po roenju etovu Adam je ivio osam stotina godina te mu se rodilo jo sinova i keri. (Post 5, 4). No,
osnovu za zakljuak kako je Kajinovo krvno potomstvo glavna djelatna poluga zla u ljudskoj povijesti
daje nam biblijska napomena na etovo roenje: Ree ona: Bog mi dade drugo dijete mjesto Abela,
koga ubi Kajin. etu se rodi sin, komu on nadjenu ime Eno. Tada se poelo zazivati ime Jahvino. (Post
4, 25-26). Tek se kroz eta, kao onoga koji je roen namjesto neduno ubijenog Abela, i njegovog sina
Enoa, poinje dogaati povratak ovjeanstva prema Stvoritelju. Do tada, do roenja Enoevog, prema Svetom pismu, Bogu se nije nitko obraao, nitko nije bio okrenut prema onome koji jedini moe
izbaviti ovjeka od pada u sve dublje stanje propasti.
Takoer, Abel je bio stoar, a Kajin zemljoradnik, a to je ujedno i osnovna karakterizacija ljudskog
roda. Stoar predstavlja pasivnost i neposrednost, ovjeka koji je jednostavan i smiren, bezizraajan i
96

Untitled-1.indd 96

10/23/06 8:09:47 AM

Misao

nedjelotvoran. Naprotiv, da bi se u ono vrijeme netko odluio postati zemljoradnikom, kada je to neto
u potpunosti nepoznato ovjeku, potreban je netko s razvijenom samospoznajom i samodjelatnou,
s otroumnou i pronicljivou, netko tko je aktivan. Kasnije se ljudi privikavaju na zemljoradnju i
oni koji su prije bili pasivni stoari postaju i zemljoradnici, a Kajinov rod svoj karakter dalje razvija,
odbacuje zemljoradnju i koncu se odaje neprirodnom gradskom ivotu sa svim njegovim zanatima i
umjetnostima. U stilu evolucionizma moe se rei da su kajinovci napredovali u svojoj samodjelatnosti i time samo jo vie upregnuli svoj aktivni karakter. Naalost, sve na tetu ovjeka, pa na kraju i na
vlastitu tetu, ali zbog uzdignua nad ostalim ljudima onim pasivnim stoarima/zemljoradnicima i
oholost je evoluirala pa ih (ili nas) konstantno zasljepljuje.
Zbog ljubomore Kajin, kao djelatni karakter, podlijee iskuenju i ubija Abela, ali biva pravosudno
procesuiran i od Boga osuen: Stoga budi proklet na zemlji koja je rastvorila usta da proguta s ruke
tvoje krv brata tvoga! Obraivat e zemlju, ali ti vie nee davati svoga roda. Vjeni e skitalica na
zemlji biti! (Post 4, 11-12). Ali, vidi se i koliko je Boja pravda uzvienija od ljudske, pa na Kajinov
opravdan strah od svijeta Jahve nadodaje: Ne! Nego tko ubije Kajina, sedmerostruka osveta na njemu e
se izvriti! (Post 4, 15). Duh mrnje na ovjeka, potom, sa Kajina prelazi na njegove potomke i Lamek,
kao Kajinov pra-pra-praunuk, besramno se hvali svojim ubojstvima, izriui i prijetnje o buduim
krvoproliima: ene Lamekove, ujte mi besjedu: ovjeka sam ubio jer me ranio i dijete jer me udarilo.
Ako e Kajin biti osveen sedmerostruko, Lamek e sedamdeset i sedam puta! (Post 4, 23-24). Sve to zlo
koje ih je obiljeavalo nimalo nije prijeilo tome zlom rodu da poloi prve temelje civilizacije, te im
se njegova obitelj razmnoila, Kajin podie grad: Podigao je grad i grad prozvao imenom svoga sina
- Henok. (Post 4, 17).
Kajin i njegov zao rod razbijaju ljubav i solidarnost, to osnovno moralno naelo ljudskog ivota. Ipak,
to ih ne smeta da se meu sobom poveu te svi zajedno ive i rade na naelu svojeg zatvorenog (uskog)
opeg interesa. Svakako da je taj njihov opi interes u koliziji s opim interesima ostalih ljudi, onih
koji su izvan njihovog kruga ili skupa, i tu se nalazi onaj moment u povijesti kada se u ljudskom rodu
deava sinteza misli i organizacije s ciljem da jedna skupina ljudi nametne svoje interese svim ostalim
ljudima, tj. da jedna skupina ljudi ovlada cijelim svijetom prema svojim ogranienim i sebinim ljudskim pobudama ili porivima, svejedno. To sve proizlazi iz onoga prvotnog Kajinovog straha za svoj
samotniki ivot, ali i nevjerovanja u Boja obeanja, budui mu je obeana nebeska zatita ukoliko
mu se neto dogodi, nego iskljuivog uzdanja u svoje ljudske impulse. Kajinovo potomstvo je ustrajalo
na pouzdanju u iskljuivo sebe same te u vrstom unutarnjem savezu trai svoju sigurnost, pa s takvim
ciljem nuno nastaje grad. Zloinitelji poput Lameka, jednog grabeljivca i nasilnika, moraju se zatititi od osvete oteenih, pa na ovoj podlozi raste sav budui uspjeh materijalne civilizacije, gradskog
industrijskog ivota koji svjedoimo danas. Ljudi se mahom radije odluuju za um eljan znanja i pronalazatva negoli za ivot u dobroti i pravednosti. Uvijek nadvladava strah od gubitka pozicija steenih
na raun drugih, potencijalne osvete tih drugih, kao i nesposobnosti za bazino preivljavanje ukoliko
i dalje ne ive na nain kako su do sada uspijevali preivjeti. Zato Kristova napomena o potrebi ivljenja u bezbrinosti prema neizvjesnosti koja je prisutna u budunosti ima svoj vrhunaravni smisao u
ovdje obrazloenoj ukorijenjenosti. Spasitelj nam stoga kae: Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra
e se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla njegova. (Mt 6, 34).
Zbog svega toga nije udno da je prvi nositelj graanske kulture i graanstva bio prokleti Kajin sa
svojim potomstvom, a odreena nunost za ostavljanje zemljoradnje i prelazak u gradove bila je u
kletvi Bojoj koja kae da zemlja vie nee davati ploda Kajinu i njegovom daljnjem rodu, a osuenost
na lutanje je ujedno i osuenost na osvajanje tue zemlje na kojoj se izgrauju gradovi iz kojih se
zemljom vlada. Drugim rijeima, ovakav pogled na povijest objanjava odakle konstantnost rata kao
glavnog civilizacijskog obiljeja, jer svaka se civilizacija oformila kroz umijee (umjetnost!) voenja
rata, ali je jednako tako u ratu i propala da bi je neka druga nadomjestila. Neka ovdje ne zavara rije
rat i ratovanje i neka se ne tumae iskljuivo u opsegu klasinog poimanja rata, nego treba u ratovanje
uraunati i ne-borbene oblike ratovanja poput kulturnog, medijskog ili ekonomskog. Iznad svega uvijek je duhovni rat i od ovoga se na koncu i izvode sve navedene i pretpostavljene varijacije ratovanja,
pa tako i ratovanje koje imamo po Kajinovom nasljeu dobiva svoju duhovnu nadgradnju u direktnoj
povezanosti sa zlodusima kao inspiratorima prvog ratovanja ovjeka sa ovjekom.
97

Untitled-1.indd 97

10/23/06 8:09:47 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

Dakle, iz Kajinove se rodoslovne grane izvodi svako daljnje ljudsko htijenje da svojom umnom sposobnou sebi potini i ovjeka i zemlju u cjelosti, tj. u globalu ili globalistiki govorei danas aktualnim rijenikom. Potonji veliki potop svojom djelatnou suzbija do nesagledivih visina naraslu provalu ljudske mrnje i razvrata (koji je obiljeje Enoevog krvnog potomstva), ali manje silni i divovski
noahovci ipak iz svoje korablje iznose na umivenu zemlju isto ono sjeme mrnje i razvrata (Ham i
Kanaan), ali sada znaajno oslabljeno i smekano. Svoju zakinutost u silini budui ljudi nadoknauju
veim uzdizanjem u grijehu tatine i zabludama uma odakle dolazi budua razjedinjenost do tada jo
uvijek jedinstvenog ovjeanstva, ali jednako tako dolazi i dananja navezanost na znanost i tehnologiju te vjeru u njih kao nae sigurne spasitelje.
Prvi grad, prvo unutarnje saveznitvo ljudi protiv ljudi, prije potopa osniva bratoubojica Kajin od
straha pred oekivanim neprijateljima. Prvi grad nakon potopa grade babilonski graditelji tornja, a on
postaje poetak raspada i razdora unutar ljudskog roda kroz zaplitanje jezika kao jedne neposredne
Boje intervencije u povijest. I to spasonosni poetak, jer bi inae kajinovci ostali trajno jednistveni u
svome zlu, ostvarili bi globalno jedinstvo zla, dok se ovako razjedinjeni oni sami (ili mi sami kao jedna
daleka grana kajinovaca) meusobno borimo i time se na spas ovjekov umanjuje snaga zla. Stoga i
sva nastojanja oko izgradnje jednog jedinstvenog svjetskog kraljevstva ne mogu nego biti protuboja
djelatnost kojom se eli ponititi spasonosno stanje razdijeljenosti svijeta na narode sa svojim granicama i svojim identitetima, a jezik je jedna identitetska osnova. Treba zauvijek shvatiti da je nekim sluajem jedinstvo kajinovaca sauvano, ono bi samo pojaavalo lou stranu ovjeanstva, umnaala bi
se sredstva zla, te da, kada su se ljudi poeli ujedinjavati u duhu lai, tada se duh istine morao pojaviti
u njihovom razdvajanju. Otuda se kasnije, kroz narode sa svojim jezicima i koji svaki (narod) kroi
zasebnim putem, dolazi do poganstva koje je, s manjom snagom, ali u raznim varijacijama, ponovilo
sve one gadosti duha i tijela koje su unitile svijet prije potopa, ali istodobno im dodavi jedne nove
zablude: zablude uma. Na tim zabludama uma, kroz sakriveni (tajni) avolji upliv na njemu vjerne
ljude, danas se ostvaruje novo uzdignue u zlu, ali s uvijek istim iskonskim nakanama, s uvijek istim
stratekim ciljem.
Koji su to krajnji ciljevi i koliko su oni i formalno i sutinski nepromijenjeni, moe se vidjeti i kroz
jednu Plutarhovu zabiljeku u njegovom djelu Izis i Oziris, gdje on navodi miljenje i vjerovanje koje
je uo od egipatskih visokih sveenika:
Doi e sudbinsko i predodreeno vrijeme kada e Zemlja biti potpuno izravnata, sjedinjena i jednaka,
biti e samo jedan oblik ivota i samo jedan oblik vlade kod ovjeanstva koje e govoriti jednim jezikom
i ivjeti sretno.
Postoji izreka koja kae da to se stvari vie mijenjaju, vie ostaju iste. Tako je istom ostala ideja da se
stvori svjetska vlada jo od najstarijih vremena, pa sve do dananjih zagovornika svjetske vlade s jednako obeavajuom sreom koju ona navodno donosi ljudima. Istom je ostala i sotonistika pozadina
tog nauma, a ista je i obmana o srei u smislu stvaranja svijeta samo ljudskom voljom, stvaranja svijeta
bez Boga, pa onda i u potpunom neskladu s Njegovom voljom (kako treba biti znamo ako znamo molitvu Oena, jer: Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji!).
Naravno da nije sve crno i beznadno, jer zajedno sa zlom i obmanom ljudske samovolje, na zemlji se
otkriva suprostavljeno im dobro i istina. Stoga, kao to je usred prijepotopnog nasilnitva Bogu bilo
mogue kroz poslunu vjeru jednog pravednika sagraditi korablju opeg spasenja, tako je i nakon toga,
na razdijeljenosti naroda Bog naao Abrahama kao ovjeka vjere i poslunosti koji nije elio ii putem
pogana i njihovih unutarnjih tajn, zavjer, planov o nametanju svojih interesa cijelom svijetu, nego
je postao rodonaelnikom pravovjernog ovjeanstva.
Da je tome tako i da ve od Abrahama osobno poinju iskuenja (Nimrodovog) svijeta vidimo kroz
izvjetaj o Abrahamovom boravku u Egiptu (Post 12, 10-20). Tu je na djelu prvi susret Abrahama s
razvijenom civilizacijom kao jednom od cijelog niza Nimrodovih (tajnih) batina ovjeanstvu. I to
se tu dogaa? Abraham se te civilizacije uplaio, bojao se da e ga ubiti kada vide Sarinu ljepotu, pa je
sa svojom enom Sarom dogovorio vlastiti interni tajni sporazum po kojemu je mislio spasiti si ivot
na nain da enu predstavi kao sestru. Posljedica ovog internog dogovora, ovog malog tajnog drutva,
98

Untitled-1.indd 98

10/23/06 8:09:47 AM

Misao

je bila takva da Sara zbog svoje ljepote zavrava kod faraona, na njegovu dvoru kao faraonova ena.
Abraham je imao koristi od toga, osim to je ostao iv i obilne materijalne koristi, ali oigledno nije
bilo Jahvi sve to drago za vidjeti, jer je udario na faraona i njegov dom velikim nevoljama. Sve zavrava
tako da faraon poziva Abrahama i prekorava ga zato to mu nije rekao istinu, te ga otputa sa svim
steenim blagom.
Ono to je ovdje pouno je da Jahve nije nita prigovorio Abrahamu, iako bi mu se moglo puno toga
prigovoriti, ve je svoju srdbu usmjerio na faraona i preko njega se obratio Abrahamu. Ali, ovdje je
prisutna i nadvremenska alegorija na svaki odnos idova sa silama kojima upravljaju protuboji posveenici na nain da je prisutna sklonost idova prema zadovoljstvu kroz namirenost u materijalnom
blagu, makar za to morali platiti ponitavanjem svoje moralne vertikale kojom su povezani s Bogom.
Kako drugaije protumaiti Abrahamovu benevolentnost na injenicu da mu je ena postala prilenicom faraona, a on sam smatra da mu je polo dobro zbog nje (Post 12, 16) i zadovoljava se steenim
blagom: Stee on stoke i goveda, magaraca, slugu i slukinja, magarica i deva. (Post 12, 16). Znaajno
je i da Jahve ne kanjava Abrahama nego faraona zato jer se ovdje vidi kako je Bog milosrdan prema
svojim izabranicima vidi se da se radi o izabranom narodu, jer da nije izabran ne bi ni imao posebne
privilegije. No, ima jo jedan moment kod ovog faraonovog stradavanja iako faraon nije znao da je
Sara ena Abrahamova, a to je da se odvrate svi oni koji se uzdaju u svoju bezbonu silu kao sredstvo
injenja nepravde u svijetu, ali posebno nepravde prema Abrahamovom potomstvu. Naime, faraon se
pravdao neznanjem, ali ne treba sumnjati da bi faraon uinio onako kako je Abraham i pretpostavljao
da e uiniti da je eventualno znao da je Sara ena Abrahamova, te bi ga dao ubiti zbog ljepote Sarine,
a Bog je to sve najbolje znao jer On pronie u svaije misli i zna sve nakane ljudske. Zato je faraona
snala kazna kojom je Sara osloboena, a Abraham sa svojom steevinom odlazi kako bi sklopio Savez. Takoer je u ovoj epizodi razvidno kako je svaki pokuaj stvaranja tajnog saveznitva, a koje je
posljedica straha i nedovoljnog pouzdanja u Boju zatitu, na kraju lo za izabranike Boje, za one koji
su dionici Saveza. Drugim rijeima, idovi za svoje vlastito dobro ne bi trebali podlei iskuenjima da
unutar sebe stvaraju tajne ljudske saveze bez obzira na realnu osnovu za tako neto, jer svaki unutaridovski tajni savez predstavlja neto to je potpuno nepotrebno i na koncu protivno svetom Savezu kao
savrenom i javnom. Ukoliko tako ne uine, prijeti im sudbina Abrahamova koji je doivio da mu enu
Saru sebi prisvoji faraon, a istovremeno se dao zadovoljiti neim tako banalnim kao to je materijalno
blago u odnosu na blago koje predstavlja na blinji kao i blago sauvanog ljudskog dostojanstva. Ta
blaga kojima se ne moe odrediti cijena opstaju neoskvrnjenima samo ukoliko se ivi i radi u skladu s
Bojim zakonima i to je ono to se iz Abrahamovog egipatskog sluaja treba spoznati.
Ipak, ono to je za temu avoljeg zahvata u idovstvu najvanije za primijetiti, je da nakon ove egipatske epizode Abraham definitivno odlazi od svojeg ostalog roda, jer nakon povratka iz Egipta, kida se
posljednja navezanost s neizabranicima odvajanjem od Lota i tek nakon toga moe doi do uspostave
svetog Saveza Abrahama s Bogom. Odnosno, mogue je ustanovljenje izabranog naroda idovskog
naroda tek nakon separacije od onog dijela od kojeg kasnije, kroz Abrahamov zagovor, kao jedini
preivjeli stanovnici Sodome, na prijevaru kroz incest postaje narod Moabaca i narod Amonaca. Iz
tih i tima narodima slinim bezbonim narodima, ponovno se na jedan prijevaran nain, simbolikometafiziki slian nainu djelovanja Lotovih keri, unutar idovskog naroda nameu razliiti bezboni
elementi koji predstavljaju onu silu to se uzima kao neposredno sredstvo za izvoenje avoljih zahvata u povijesti po ljudskoj slobodi odabira.
Vrijeme Abrahamovog izabranja za Savez dogaa se nakon Nimroda i taj je vremenski slijed bitan
stoga to Abraham, kao poetak izabranog naroda, dolazi poslije ustanovljenja neega to se moe
okvalificirati kao tajni ne-izabrani narod ili anti-narod tajnih Sotoninih prvosveenika koji u arhetipskom masonstvu poinje kroz lik i djelo Nimroda. Nimrod kao pretea Abrahama ima svoju ulogu kao
onaj kroz kojega Sotona imitira Boga. tovie, ak Ga u vremenskom slijedu povijesti i preduhitruje,
ali time se ne ostvaruje ona nakana koja je stajala iza ove avolje poduzetnosti: da osujeti volju Boju
u realizaciji otkupljenja i spasenja ovjeanstva. Ipak, dodir Abrahama s Egiptom, kao jednim ogrankom Nimrodovih nasljednika i njegovom sveukupnom zlom/tajnom ostavtinom, predstavlja dodir
izabranog naroda s avoljim nasrnuima na taj narod i kao takovo ga treba spoznati.

99

Untitled-1.indd 99

10/23/06 8:09:47 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

Sam Nimrod potjee od Hama, praoca Kanaanaca, kojeg je Noa prokleo kada se prema njemu nedolino ponaao: Neka je proklet Kanaanac, brai svojoj najnii sluga nek bude! (Post 9, 25). U plemenu
Hama nalazi se poetak kontinuiteta organiziranog sakupljanja raspadnutog ovjeanstva. Iako bi se
prema dananjim vrijednotama priskrbljeno bogatstvo i mo prije smatralo blagoslovom nego prokletstvom, s kranskog stajalita stvar je upravo obrnuta: u veoj je nevolji bogata i monik nego
siromah i nemonik. Prvi svakako da ima mogunost ulaska u kraljevstvo nebesko, ali to e mu biti
znaajno oteano pod teretom koji nosi: Zaista, kaem vas, teko e bogata u kraljevstvo nebesko.
Ponovno vam velim: Lake je devi kroz ui iglene nego bogatau u kraljevstvo Boje. (Mt 19, 23). Zato je
Noino prokletstvo nad Hamom svoje ispunjenje dobilo kroz breme ugrabljenog bogatstva i moi, i to
breme se kontinuirano protee kroz povijest ovjeanstva.
Navedeno prikupljanje raspadnutog ovjeanstva pokrenuto iz plemena Hama odvija se silom bezbone ljudske vlasti, ali organizirane na metodoloki nain koji joj uveava sposobnost za postignue
tih svojih postavljenih si ciljeva. Ti su ciljevi taktike naravi u smislu sveukupne povijesti, iako, ako se
vremenski svedu na vlastite epohe i percipiraju kao dravnitvo/vladalatvo svojeg vremena, ono to je
taktiko postaje strategijom, a unutar sebe ima svoje zasebne taktike elemente. Ili, da sve bude neto
razumljivije, ono to je u nadljudskoj dimenziji taktika, kada se svede na ljudsku dimenziju postojanja
pretvara se u strategiju, a koja, kao i svaka strategija, ima svoje specifine taktike elemente. Ove, u
vremenu i prostoru potpuno razbacane i (po ljudima) materijalno nepovezane partikularne strateke
ciljeve ljudi, kao i taktike elemente unutar istih tih razliitih strategija, na metafizikom planu i u
sklopu svoje strategije ujedinjuje i usmjerava avo ili Sotona. Tako se kroz svoju duhovnu prirodu
Sotona uplie u ljudsku povijest na nain da se svojom nadmonom inteligencijom slui onim ljudima
koje smatra najpogodnijima za postignue svojih krajnjih ciljeva, za realizaciju svoje strategije u pobuni protiv Boga i ovjeka. Tu je jasno vidljiv i osnovni smisao rijei kojima nas apostol Pavao upozorava:
Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovnitava, protiv Vlasti, protiv upravljaa ovoga
mranoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima. (Ef 6, 12). Ovo to Pavao naziva Vrhovnitvom i
Vlau je onaj djelatni imbenik koji omoguava da metafiziki kontinuitet pokazuje i svoj materijalno-svjetovni kontinuitet, a na koji se pozivaju razliita tajna druva. To je kontinuitet koji povijesno
nema nikakvog realnog utemeljenja i uistinu predstavlja jednu obmanu kako bi se impresioniralo i
privuklo to vei broj lakovjernih ljudi; poglavito bezvjernih ljudi. Tu nema realne materijalno-tjelesne osnove kao to je sluaj s Crkvom i tjelesnim kontinuitetom apostolskog nasljea, ali metafizika
osnova je stvarna i realna, te se grubo varaju oni koji podcjenjuju tajna drutva samo zato to je velika
koliina izmiljotina i najbanalnijih prijevara stalno prisutna uokolo njih. Upravo suprotno, ba zato
to je uokolo njih (kao i u njima, naravno, ali o tome se ipak puno manje zna zbog zatvorenosti tajnih
drutava) toliko prisutan ovaj duh lai, trebalo bi se prema tajnim drutvima odnositi kao prema drutveno-organizacionoj materijalizaciji oca lai kao prema avoljem leglu koje ne treba podcijeniti.
Jednako kao to i Sotonu ne treba podcijeniti, jer onda kada ga se izgubi s obzora kao stvarnost i prijetnju koja nee otii do kraja vremena, tada se upada u zamku oputanja i zanemarivanja svojih dunosti
prema Stvoritelju, pa samim time i prema svojem blinjem. Ukoliko se dogodi da se avla minorizira
kao prijetnju za ovjeka i uope da se negira samo njegovo postojanje, onda je on ostvario jedan od
svojih najbitnijih stratekih ciljeva, pa kada se smatra da ne postoji, moe nam se u njemu adekvatnom
trenutku lake nametnuti. Tako se, izmeu ostalih mogunosti, moe pojaviti i kao na spasitelj u
vrijeme velikih nevolja i to istih onih nevolja koje je svojim zakulisnim djelovanjem nadahnuo.
Stoga je posjedovanje vlasti, a bogatstvo i mo je samo put prema to veoj vlasti, ona osnovna nakana
sinteze misli i organizacije postignutom u tajnom unutarnjem dogovoru jedne skupine ljudi ili onih
koje se smatra zavjerenicima bilo taktikim ili stratekim zavjerenicima, svejedno. To posjedovanje
vlasti moe biti neposredno ili posredno, ali, koji god nain bio, uvijek je osnova u htijenju postignua
nekog od Boga odmetnutog i Bogu ak potpuno protivnog ljudskog interesa kao jedino referentnog.
Ta protuboje postavljena vlast, i javna i tajna istodobno, prvotno je nikla u plemenu Hama, o ijem se
unuku Nimrodu govorilo jo prije gradnje babilonskog tornja da e biti prvi silnik na zemlji. Osnovno naelo te nasilnike vlasti je ratovanje, to je sukladno s Kajinovim nasljeem o kojemu je prije
govoreno, ali sada se sve iz jednog stanja spontanosti preobrazuje u, ljudskim umnim sposobnostima
100

Untitled-1.indd 100

10/23/06 8:09:48 AM

Misao

izgraen, sustav za organizirano ratovanje u svim njegovim dimenzijama: od duhovne (poganske,

ezoterijsko-okultno-magijske i sl.) do one svjetovne kao refleksije prihvaene duhovnosti (kulturne,
medijske, politiko-ekonomske). Tako svi nasljedovatelji Nimroda, velikog pljakaa i okrutnog silnika, nastoje ratom u svim dimenzijama ratovanja sve vie i vie proiriti svoja kraljevstva, pokoravajui
i istrebljujui narode, gradei i ruei gradove uvijek sve podreujui uveanju vlasti kao svojem
osnovnom stratekom cilju (u ljudskoj dimenziji postojanja), ali istovremeno sluei Vrhovnitvu i
Vlastima skrivenim upravljaima ovoga mranog svijeta.
U svemu to je inio i planirao, Nimrod je to, svakako, uvijek inio protiv Boga. Moni lovac mnoge
je zaveo i udaljio od Stvoritelja, osmislivi prve konkretne planove za svjetsku zavjeru protiv Gospodina. Iz toga potiu i sve kasnije babilonske sekte koje potom svoj utjecaj ostavljaju u svim okolnim
poganskim narodima.
U Bibliji imamo precizno dano rodoslovlje ovih silnika, lovac slinim zvijerima, koji lovei na zemlji
druge ljude pretvaraju u stada domaih ivotinja te se tako cijelo ovjeanstvo po njima i kroz njih
pretvara u jedan savreniji oblik ivotinjskog carstva. Ta ideja o ovjeku kao najrazvijenijoj ivotinji je
u biti ideja evolucionista koji osporavaju Boju kreaciju kao i ljudsku posebnost, pa se i po tome moe
vidjeti to se misli pod postojanjem metafizikog i materijalnog kontinuiteta u zavjeri.
Tako se u Bibliji navodi slijedei opis dvostruko prokletog rodoslovlja (najprije prokleto preko Kajina,
i potom ponovno prokleto preko Hama):
Sinovi su Hamovi: Ku i Misrajim, Put i Kanaan. Kuevi su: Seba, Havila, Sabta, Rama i Sabteka. Ramini su: eba i Dedan. Od Kua se rodio Nimrod, koji je postao prvi velmoa na zemlji. Voljom Jahve bio
je silan lovac. Zato se veli: Kao Nimrod, silan lovac voljom Jahve. Glavno uporite njegova kraljevstva
bili su: Babilon, Erek, Akad i Kalne, svi u zemlji inearu. Iz ove je zemlje doao Aur. On je podigao
Ninivu, Rehobot Ir, Kalah i Resen izmeu Ninive i Kalaha (to je glavni grad). Od Misrajima potekli su
Ludijci, Anamijci, Lehabijci, Naftuhijci, pa Patruani, Kasluhijci i Kaftorci, od kojih su potekli Filistejci.
Od Kanaana potjee Sidon, njegov prvenac, i Het. Dalje: Jebusejci, Amorejci, Girgaani, Hivijci, Arkijci,
Sinijci, Arvaani, Semarjani i Hamaani. Poslije se kanaanska plemena razgranae, tako da se granica
Kanaanaca protezala od Sidona prema Geraru sve do Gaze pa prema Sodomi, Gomori, Admi i Sebojimu
sve do Lee. To su sinovi Hamovi prema svojim plemenima i jezicima, po svojim zemljama i narodima.
(Post 10, 6-20).
Od ovih naroda poslije nastaju mnogobrojni drugi narodi poput ve prije spomenutog primjera, gdje
se kao direktni rodoslovni nastavljai Sodome pojavljuju narodi Moabaca i Amonaca. Osnovno je
svim ovim narodima da su u kontinuitetu s Hamom i svime onime to se po njemu nasljeduje na duhovnoj razini. Takoer je razvidno da se ovim narodima s njihovim organizacionim sustavima posebno intenzivno napuava podruje budue Obeane zemlje izraelove, kao i cijelo blie i ire susjedstvo.
Time se ujedno osigurava da, makar i razjedinjena, na idove posredno ili neposredno trajno djeluje
jedna avolski voena sinteza misli i organizacije koja eli pokoriti svijet za svoje interese.
Kada se malo bolje upozna s nastankom i povijesti babilonskog poganskih vjerovanja, moe se lake
shvatiti sadanju situaciju u svijetu i zato se na ovu Nimrodovu neposrednu ostavtinu potrebno dodatno osvrnuti. Zna se da su u starom Babilonu postojali tumai tajnih religija ili poganskih tajni te
da je prostor Obeane zemlje bio pod takvom vrstom utjecaja na duhovnu dimenziju ljudi. Oigledno
je Mojsije sve ovo (i puno vie i daleko bolje, naravno) takoer znao kada je pisao Petoknjije, jer u
Ponovljenom zakonu itamo kako je Bileam, sin Beorov iz Petora u Mezopotamiji, bio unajmljen da
prokune Izrael: Neka ne ulazi u Jahvinu zajednicu ni Amonac ni Moabac; nitko od njihovih, ak ni u
deseto koljeno, ne smije nikad u zajednicu Jahvinu. A sve zato to nisu izali pred vas s kruhom i vodom
kad bijaste na putu iziavi iz Egipta; i to su za novce najmili sina Beorova, Bileama iz Petora u Aram
Naharajimu, da te prokune. Ali Jahve, Bog tvoj, ne htjede usliati Bileama nego ti Jahve, Bog tvoj, prometnu prokletstvo u blagoslov jer te ljubi Jahve, Bog tvoj. Nikad ne promii njihovo blagostanje i njihovo dobro u sve dane svoje dovijeka. (Pnz 23, 4-7). U Brojevima takoer itamo: Zato ree Moab midjanskim
starjeinama: Sad e ova rulja oko nas sve popasti kao to vol popase travu po polju. Balak, sin Siporov,
bijae moapski kralj u ono vrijeme. On poalje glasnike Bileamu, sinu Beorovu, u Petoru, koji se nalazi
101

Untitled-1.indd 101

10/23/06 8:09:48 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

na Rijeci, u zemlji Amonaca. Pozove ga rekavi: Evo je doao neki narod iz Egipta; evo je prekrio lice
zemlje i naselio se uza me. Zato doi i prokuni mi ovaj narod jer je jai od mene. Tako u ga moi svladati i istjerati iz zemlje. A znam da je blagoslovljen onaj koga blagoslovi, a proklet onaj koga prokune.
Starjeine moapske i starjeine midjanske krenu s nagradom za vraanje u svojim rukama. (Br 22, 4-7).
Zatim slijedi pria o magarici koja je odbila proi pored anela i koja kasnije razgovara s Bileamom.
Postoje odreeni pokazatelji da je Bileam bio starjeina kole za sveenike u Petri, jednom od najsvetijih mjesta u Mezopotamiji. S tog drevnog lokaliteta u relativnoj blizini Babilonske kule on je organizirao ono to je smatrao potpunom tajnom kojoj je bilo odreeno da postane univerzalna svjetska
religija i to je iskonsko izvorite dananjeg new-age-a koji je sutinski potpuno ista stvar, samo pod
moderniziranim imenom. Takoer je Lidija, antika pokrajina u Maloj Aziji, ono mjesto gdje je u
7. stoljeu prije Krista pronaen prvi kovani novac, a ije se pojavljivanje poklapa sa jednako tako
prisutnim razvojem pisma, aritmetike i astronomije, poetkom pozitivnog prava, i sl. Odmah zatim
slijede filozofija, povijest, retorika, to sve otvara potpuno nove kulturne perspektive po ovjeanstvo,
a sve kroz novac kao istodobnog metafizikog i fizikog ujedinitelja istih. Ono to je ovdje od posebne
znakovitosti je da spomenuta Petra predstavlja mjesto obuhvaeno kulturolokim radijusom u kojem
je poetak stvaranja prvog novca u povijesti ovjeanstva, a tako neto ne moe se uzeti za jednu
sluajnost, nego se mora uvidjeti povezanost onih koji imaju dovoljno znanja da prvi puste novac u
opticaj s metafizikom svrhom koju samo oni znaju, jer istinsko poznavanje novca i pripadne ekonomije jednaki je misterij danas kako je to bio i prije. Dokaz je u tome to se danas kroz kapitalizam kao
divinizaciju novca i jedno najobinije idolopoklonstvo ipak uspijeva u tome da se ta tako oigledna
istina ostavi neprepoznatom i preuenom od institucija poput sveuilita ili raznih znanstvenih instituta koje sebe javno definiraju kao one koji neto o novcu znaju. Sama situacija na terenu, stvarno
stanje svijeta, ih tako grubo i oito demantira, ali to svejedno ne smeta da se cijela farsa o znanju i
dalje glasno deklarira. Zato to su glasni i hvaljeni oni koji govore da znaju znanje, a ne znaju nita
kada ne (pri)znaju Stvoritelja, i danas potpuni monopol nad novcem imaju strukture organizirane
na naelu zavjere protiv Boga i ovjeka tono kao i na samome prapoetku moderne novane ekonomije, a sve uvijek s istom krajnjom svrhom. Tako se na novcu najbolje dokazuje postojanje zavjere
kao i postojanje jednog neprekinutog materijalnog kontinuiteta kojem je uzronik metafizike naravi.
Znatno detaljnije o novcu i njegovom poboanstvenju kao glavnom neorganskom (u smislu da nije
ovjek, nego apstrakcija) sredstvu za provedbu zavjere protiv Boga i ovjeka vidjeti u poglavlju Ministarstvo financija.
Tu je vidljivo kako je Mezopotamija i cijela regija Bliskog istoka bila pravi dom za pogansko idolopoklonstvo koje u stvari znai samo razliite varijacije babilonskih misterija. Ovdje prije spomenuto
ime Bileam u semitskim jezicima znai osvaja naroda i nesumljivo se nadovezuje s Nimrodom prije
opisanim kao monim lovcem pred Gospodom, a Babilon je bio poetak njegovog carstva. Nimrod se
time nerazdvojivo povezuje s poganstvom, a o tome govori Poslanica Rimljanima kada nam kazuje:
Jer premda upoznae Boga, ne iskazae mu kao Bogu ni slavu ni zahvalnost, nego ishlapie u mozganjima svojim te se pomrai bezumno srce njihovo. Gradei se mudrima, poludjee i zamijenie slavu neraspadljivog Boga likom, oblijem raspadljiva ovjeka, i ptica, i etveronoaca, i gmazova. (Rim 1, 21-23).
Svi naredni stihovi iz Poslanice Rimljanima dalje govore o dijabolinoj praksi homoseksualizma meu
mukarcima i enama, to je povezano s kako odreenim religioznim grupama, tako i s drutvenom
poasti homoseksualizma koja nije nita drugo nego pokazatelj drastinog moralnog zastranjenja i
gubitka najtemeljnijih vrijednota. I to jednako kako i onda, tako i danas.
Kao to je Lucifer bio glavni voa koji je predvodio anele u od njega organiziranoj pobuni protiv
Boga, tako je i Nimrod naveo prve Noine potomke da se smisleno i organizirano pobune protiv Stvoritelja. Josip Flavije, drevni idovski povjesniar, pisao je o Nimrodu i o tome kako je on zaveo ljude
svojeg doba da se pobune protiv Boga, kao i da je bio prvi uitelj umjetnosti zidanja dok je gradio
Babilonsku kulu. U knjizi Sabrana djela Josipa Flavija tako itamo:
Dakle, to je bio Nimrod koji ih je naveo na takvo suprostavljanje Bogu i prezir prema Njemu. On je bio
Hamov unuk, sin Noin, hrabar i snaan ovjek. On ih je uvjeravao kako to ne bi trebalo pripisivati Bogu,
kao da su oni bili sretni samo zahvaljujui njemu, nego bi trebalo da vjeruju kako je njihova vlastita
hrabrost proizvodila tu sreu. Postepeno se njegova vladavina pretvorila u tiraniju, poto je shvatio da
102

Untitled-1.indd 102

10/23/06 8:09:48 AM

Misao

ne postoji drugi nain na koji bi mogao izlijeiti od bogobojazosti, osim jednog da ih dovede u stalnu
ovisnost od svoje moi. Takoer je rekao da e se osvetiti Bogu ako bude imao elju da ponovno stvori
svijet, i zato je gradio toliko visoku kulu da nijedna voda ne bi mogla stii do nje! Kao i da e se osvetiti
Bogu zato to je ubio njegove pretke! Zato je mnotvo naroda bilo sasvim spremno da slijedi Nimrodovu
odlunost i da tovanje Boga smatra kukavilukom; gradili su kulu ne tedei truda, a nisu pokazivali
nimalo nemarnosti prema radu. Zahvaljujui mnogobrojnim radnicima koji su radili na Kuli, ona je postajala sve via, ak i mnogo bre nego to je bili tko mogao oekivati. Meutim, njeni zidovi su bili toliko
debeli, a njena graa veoma vrsta, tako da se inilo, na prvi pogled, da nije visoka koliko zaista jeste.
Nimrod je pokuao ujediniti itav svijet poznat u njegovo doba, na elu sa Svjetskom vladom koja bi
trebala biti protivnik Boga, tj. na koncu bila bi antikranska/antikristovska. Bog je, s druge strane,
elio da Noini sinovi najzad nasele svijet tako to e putovati i naseljavati kolonije. Ovo bi znailo da je
bezbonost, koja redovito cvjeta u gradovima, pod stanovitom kontrolom. Zato u poetku nije postojala namjera da ljudi ive zajedno u velikim gradovima.
Babilonska kula, iju je izgradnju nadgledao Nimrod, trebala je zato biti znaajna po dva osnova. Grad
Babilon trebao je postati glavnim gradom svijeta i okupiti stanovnike pod diktatorsku Nimrodovu vladavinu. Takoer, njegova Kula trebala je biti spomenik ovjeku i simbol mudrosti graditelja. Gradei
Babilon, Nimrod se nadao da e sprijeiti ljude da se raseljavaju po kolonijama, tj. da e sprijeiti ono
to je bila namjera Gospodinova. Usred gradnje, kada je Kula dosegnula visinu dananjih nebodera,
Bog se usprotivio toj ljudskoj oholosti i intervenirao (Post 11, 3-9).
Nimroda, koji je uz ostale gradove izgradio i Ninivu, najraniji stanovnici potivali su i pod imenom
Ninus, pod kojim se proglasio za boanstvo. On je prvi pokrenuo ljude da organizirano ratuju protiv
svojih susjeda poto je jezina zbrka rasula najranije Noine potomke irom svjeta. Ninus, asirski kralj,
najprije je izmijenio prijatnu uzdrljivost drevnih ljudi potiui novu strast elju za osvajanjem. On
je prvi poveo ratove protiv susjeda i pokorio sve narode od Asirije do Libije, jer oni tada jo nisu poznavali vjetinu organiziranog ratovanja.
Zato su Nimroda/Nimusa slavili u Ninivi, koju je on sagradio, kao boga rata, a njegova herojska djela
kao lovca i ratnika, ukljuujui i njegovu smrt, kasnije su kopirana u misterijima Asirije, Babilona,
Egipta, Grke i Rima. Njegovo ime u Egiptu bilo je Oziris. Meu Rimljanima bio je potovan kao Mars
(to znai pobunjenik), odakle dolazi i naziv za mjesec mart.
Dakle, kada kasnije Izraelci, iz racionalno potpuno nedokuivih razloga, prestaju tovati Gospodina,
oni prihvaaju oboavanje poganskih bogova svojih susjeda. Tada se dogaa ak i to da su oni od poganskih sveenika instruirani da rtvuju ljude. Biblija o tome svjedoi: Posvetie se Baal Peoru i jedoe
rtve bogova mrtvih. Razjarie ga nedjelima svojim, i on na njih poast baci. (Ps 106, 28-29). I dalje:
S poganima mijeahu se, nauie djela njina. tovahu likove njihove, koji im postae zamka. rtvovahu
sinove svoje i svoje keri zlodusima. Prolijevahu krv nevinu, krv sinova i keri svojih, koje rtvovahu
likovima kanaanskim. Zemlja bjee krvlju okaljana, djelima se svojim uprljae, uinie preljub svojim
nedjelima. (Ps 106, 35-39).
Neupueni Izraelci nisu rtvovali, kako su naivno vjerovali, svoju djecu bogovima, ve avlima, Sotoni
ili Luciferu. Pavao je, nekih tisuu godina kasnije, rekao da je rtvovanje koje su Izraelci prihvatili
bilo rtvovanje avlima: to dakle hou rei? Idolska rtva da je neto? Ili idol da je neto? Naprotiv, da
pogani vrazima rtvuju, ne Bogu. A neu da budete zajedniari vraji. Ne moete piti au Gospodnju i
au vraju. Ne moete biti sudionici stola Gospodnjega i stola vrajega. (1Kor 10, 19-21).
Osim ljudskih rtvi bila je prakticirana praksa svete prostitucije koja u modernoj magiji nije nita
novoga i seksualna magija je samo novi naziv za prijanju svetu prostituciju. Svako drevno pogansko
oboavanje, posebno boanstva Sunca, obuhvaalo je i vlastitu filozofiju falusnog kulta. Falusni kult
nije nita drugoga nego oboavanje mukog i enskog spolnog organa i predstavlja se raznim simbolima, ovisno od kulta do kulta. Ono to je ovdje interesantno je da je jedan oblik tog kulta prikazan na
nain simbolikog opisivanja jedinstva mukog i enskog principa kroz dva proimajua trokuta koji
103

Untitled-1.indd 103

10/23/06 8:09:48 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

zajedno tvore heksagram, inae daleko poznatiji kao Davidova zvijezda. Posebno je vano za znati
da nema niti jednog dokaza da je izraelski kralj David ikada nosio ovo obiljeje, a koje je sada simbol
(cionistikog) Izraela kao drave, ali i idova kao naroda. Ovaj su znak, znak potekao iz seksualne
magije, prihvatili neki idovski sveenici koji su detaljno prouavali babilonsku religiju tijekom svojeg
zarobljenitva u Babilonu, odakle potie i babilonska magija, ali sada u poneto izmjenjenom ruhu i
pod nazivom kabala. Takoer treba ukazati kako je heksagram percipiran kao jedan od najopakijih
znakova magije te koji u sebi sadri trostuku esticu (6-6-6): est toaka, est linija i est trokuta.
Odnosno, to doslovce znai da je cionizam sebe svojom simbolikom javno identificirao kao izravnog
nasljedovatelja onoga protubojeg magijsko-kabalistikog tajnog drutva, od avla umetnutog unutar
odabranog naroda. Jednako tako se sugestijom da je David koristio heksagram namee sublimirano
miljenje kako je Isus, kao izdanak Davidove loze, jednako tako obiljeen njegovim (Davidovim) bezbonitvom. Sve ima jo vie smisla ako se na ovu podvalu o Davidu kao sljedbeniku kabale, nadogradi
podvala o Isusovom potomstvu koje je On za sobom ostavio, a koja se poinje propovijedati praktiki
od samog poetka kranstva u razliitim gnostikim sektama. Samo je potrebno spojiti la heksagrama (Davidovu zvijezdu, dananji cionizam), s lai Isusovog potomstva u jednu cjelinu i imamo podlogu za Antikrista koji e svoju vjerodostojnost svijetu dokazivati i na viemilenijskom kontinuitetu
ovakvih bogohulnih lai.
Dakle, kada su zavedeni idovi poeli tovati poganske prirodne bogove i kada ih je Gospodin poslao
u ropstvo, u Babilon, kanjavajui ih zbog njihovog idolopoklonstva, neki idovski sveenici su jo za
boravka u Babilonu paljivo prouavali drevne babilonske misterije (magiju). Ovi sveenici su tvorci
prije spomenute filozofije koja se zove kabala (Cabala, Cabbala ili Quabbalah sve od hebrejske rijei
ija bi najtonija transkripcija bila Kabalah) i koja znai primanje ili ono to je primljeno. Najvanija doktrina kabale ui da se kabalisti bave otkrivanjem skrivenog i neznanog Boga, kako bi doli do
potpuno otjelotvorenog Boga, koga znamo po njegovim djelima. Drugim rijeima, eli se otkriti ono
to je skriveno, tajno, a to nam sam Gospodin nije otkrio zato jer nam to nije odreeno za znati. Kako
je rije kabala izvedena od hebrejskog glagola kabel koji znai primiti, to podrazumijeva da je kabalu
primilo, u obliku naroitih otkrivenja, samo nekoliko ljudi koji su zbog svoje svetosti bili posebno
odabrani.
Opis idovskog tovanja poganskih misterija kroz tajno drutvo sveenika i starjeina imamo u Ezekielovom izvjetaju koji je toliko detaljan i u navedenom kontekstu znakovit, da ga treba citirati u
cjelosti:
Pogledah, i gle: tu kao neki ovjek; od njegovih kao bokova nanie oganj, a od njegovih kao bokova
navie bljeskanje, neto poput usijane kovine. Isprui neto nalik na ruku i uhvati me za kosu na glavi.
Uto me duh podie izmeu zemlje i neba i ponese me u boanskome vienju u Jeruzalem, na ulaz unutranjih vrata, to su okrenuta prema sjeveru gdje stoji kumir, ljubomora koja izaziva ljubomoru. I gle,
ondje bijae Slava Boga Izraelova, kao to je vidjeh u dolini. I ree mi: Sine ovjeji, podigni oi prema
sjeveru! I podigoh oi prema sjeveru. I gle, kumir, ljubomora, bijae i na sjeveru, kraj vrata rtvenika,
na strani prema ulazu.
I ree mi: Sine ovjeji, vidi li to oni ovdje ine? Velike su to gnusobe to ih dom Izraelov ovdje ini,
samo da me udalji iz mojega Svetita. A vidjet e i gorih gnusoba! I povede me do vrata predvorja.
Pogledah, i gle: u zidu pukotina. I ree mi: Sine ovjeji, probij taj zid! Probih zid, a ono - ulaz! I ree
mi: Ui i pogledaj strahovite gadosti to se ovdje ine! Uoh i pogledah. I gle, svakojake slike gmazova
i gnusnih ivotinja - sve kumiri doma Izraelova, naarani na zidu, svuda uokolo. A pred tim kumirima
sedamdesetorica ljudi od starjeina doma Izraelova, i meu njima i afanov sin Jaazanija. I svakome od
njih u ruci kadionica iz koje se podie oblak kada miomirisnoga.
I ree mi: Sine ovjeji, vidi li to u toj tami rade starjeine doma Izraelova, svatko u svojoj oslikanoj
komori? I jo govore: Jahve nas ne vidi jer je Jahve napustio zemlju! I ree mi jo: A vidjet e i gorih
gnusoba to se ovdje ine! I povede me do vrata Doma Jahvina to su okrenuta prema sjeveru. I gle, ondje
sjeahu ene i oplakivahu Tamuza. I ree mi: Vidi li, sine ovjeji? A vidjet e i gorih gnusoba od ovih!
I povede me u unutranje predvorje Doma Jahvina. Ondje, na ulazu u Hekal Jahvin, izmeu trijema i
rtvenika, bijae oko dvadeset i pet ljudi, okrenutih leima Hekalu Jahvinu, a licem prema istoku, i ondje
se prema istoku klanjahu suncu.
I ree mi: Vidi li to, sine ovjeji? Malo li je domu Judinu svih ovih gnusoba to ih ovdje ine, nego mi jo
104

Untitled-1.indd 104

10/23/06 8:09:49 AM

Misao

zemlju pune i nasiljem, i ponovo me izazivaju i granama pred nosom mau? Zato u i ja sada postupiti s
njima jarosno i oi se moje vie nee saaliti i neu im se smilovati. I kad stanu iza glasa vikati na moje
ui, neu ih usliiti. (Ez 8, 2-18).
Ovaj idovski tajni pokret, koji je opisao Ezekiel, protekom vremena i kroz djelovanje vladajue elite,
na koncu posredno prihvaaju skoro svi idovi, i to ak stoljeima poslije Kristovog uskrsnua do
dana dananjeg. Sam pokret, njegova javna strana, dostie svoj vrhunac u panjolskoj pod maurskom
vlau kada je objavljena kabalistika biblija Zohar (to znai knjiga svjetlosti ili knjiga iluminiranosti, iluminata, tj. luciferijanstva) koju je koncem XIII. vijeka priredio Moses de Leon. Nakon
osloboenja cijele panjolske od maurske vladavine, zbog dosljednog rada panjolske krune i crkve, u
strahu od istih najednom potpuno nestaje prije izraena javnost kabalistikog pokreta i on ulazi u svoj
tajni period koji traje i radi po svome sve dok sekularizam ne nastupi na povijesnoj sceni i suzbije
posljednju prijetnju sile zakona od strane neke suverene drave koja se ravna makar po minimumu
pravovjernog kranskog svjetonazora.
Kabalisti inae vjeruju u reinkarnaciju i u to da Bog osigurava svo znanje, ali to znanje treba nauiti
dosei (otprilike poput gnostika). Oni tvrde da Sveto pismo sadri vane simbole koji, ako se pravilno
raslane, otkrivaju tajne koje se tiu stvaranja univerzuma i uope sve Boje tajne, pa tako i tajne povijesti. Takoer se vjeruje da se kombiniranjem tajnih rijei, brojeva (numerologija) i simbola mogu
dobiti magijski rezultati u potpunom skladu s ljudskom voljom. Po kabalistima, nema toga to je stavljeno van domaaja ljudske volje, samo je potrebno tu volju kroz (tajni) nauk, nauk samo za one najpozvanije, najbolje, najuzvienije, najprosvijetljenije, itd., uzdignuti na razinu apsoluta tj. na Boju
razinu. Za razliku od drevne magije, kabalisti vjeruju da se Boja priroda sastoji od deset emanacija
jednoga boga. Ovi idovski kabalisti, meutim, ne vjeruju da su ove emanacije boanstva, kao to je
sluaj s poganskim uenjima, ve da je to jedan sloen organizam koji se sastoji od emanacija, mogunosti ili transcendentne stvarnosti samoga Boga koji se zovu sefiroti. Sefiroti su srce uenja kabalistike doktrine koja upuuje na deset konstitutivnih elemenata Bojeg unutarnjeg ivota u nastajanju. Bog
ne posjeduje te sefirote, on je sefiroti; oni su mogunosti njegovog tvorakog bia ispoljene svugdje,
u jeziku, u djelovanju univerzuma i u oblicima idovskog rituala i molitve. Ovih deset aspekata, etapa
ili otjelotvorenja ivog boanstva, svetih emanacija ili sefirota, nije kozmos (zvijezde), tvrde kabalisti,
nego Boja priroda u svojem postojeem pojavnom vidu.
Kabala, isto kao i magija, ui kako je ovjek mikrokozmos, kao i da boanska priroda sadri i muke
i enske elemente. Takoer, u filozofiji o deset emanacija (sefirota), nalazimo jo jednu bogohulnu
tvrdnju kabalista koji, naime, tvrde da je deset sefirota drvo ivota iz kojega je izveden kozmos ili iz
kojega je on nastao, kao i da se ovjek moe ujediniti, ili postati jedno s njim, uzdiui se kroz sfere,
tj. duhovno se penjui uz ljestve sefirota kako bi dostigao Boga. U kabalistikoj magiji, adept (onaj
koji je proniknuo u sve tajne) mora iskusiti i ovladati svim sefirotima kako bi dostigao najvee savrenstvo moi, jer se za drvo sefirota vjeruje da je kozmiki dijagram, osnovni obrazac koji pokazuje
kako je cijeli kozmos ureen i kako su povezane pojave u njemu. Poto je ovjek minijaturna kopija
kozmosa i boga, ovjek je sposoban razvijati se duhovno i tako postati bogom, a to je to do li odjek
iz Raja kada zmija ovjeku obeava boansko uzdignue? Kabala takoer propovijeda da ovjek moe
dostii znaaj svemogueg Boga, a tko se moe neto takvoga usuditi tvrditi osim onoga tko je podinjen avolskom nauku? Postoji bezbroj bezbonih tvrdnji protiv nebeskog Boga koje se mogu nai u
kabalistikoj literaturi, ali prostor ne dozvoljava da se previe ulazi u dijaboline obrasce smiljene za
zavoenje i izopaavanje ljudi. Ono to je zaista kabala, moe se saeti u jednu rije avlova magija
predana ljudima. Kabalistika magija se uglavnom bavi simbolima, rasporeivanjem brojeva i kombiniranjem hebrejskih slova i njihovih numerikih vrijednosti u magine kvadrate i anagrame. Kabalisti
ak tvrde da je i Mojsije koristio magiju kako bi kaznio Egipane, iako svaki vjernik, itajui Bibliju
svojim zdravim razumom jedino moe zakljuiti da je Egipane kaznio Bog, a ne Mojsije.
S druge strane, Nimrod je vjerovatno uistinu bio prvi koji je sprovodio arhetipske masonerijske smicalice i tu je klju za razumijevanje, kako mistinih rituala tajnih drutava svih provinijencija, tako i
ucjepljenje ovoga zla u strukturu idovstva, te spajanja jednih s drugima do te mjere da se vie ne moe
razaznati gdje masonstvo (u opem smislu svih protubojih tajnih drutava) poinje, a gdje idovstvo
105

Untitled-1.indd 105

10/23/06 8:09:49 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

zavrava, ili obrnuto. Sve to je upravo ono to je i bio cilj, jer kada se na ovakav nain stvori pomutnja
oko identiteta te se uspije unititi idovska izabranost kao ona glavna identitetska odrednica, onda se
moe ostvariti starobabilonski plan o jedinstvenom svijetu s jedinstvenom vlau, tj. moe se realizirati Novi svjetski poredak koji u biti samo predstavlja javno prihvatljivi eufemizam za Kraljevstvo
Sotone na zemlji.
Pokuaj objanjavanja i razumijevanja svih ovih zablud i obman moe doslovce pomutiti razum
svojom neuhvatljivou, ali, bilo je potrebno izloiti barem osnove kabale kako bi se moglo shvatiti
temeljnu filozofiju na kojoj poivaju tajna drutva i sukladne javno/tajne organizacije koja danas posredno ili neposredno upravljaju svijetom. Moderna magija i razliita tajna drutva s masonstvom kao
dominantnom organizacijom upravo iz kabale crpe svoja umijea, a i pripadna simbolika je poglavito
izvedena na kabalistikoj svjetonazornoj matrici na koju se potom nadograuje sve i svata, pa tako i
neki kranski elementi koji svemu dodaju jo veu dozu blasfeminosti.
Kabalistiki su korijeni u Babilonu te je po tome ona jedan neponovljiv produkt susreta raseljenog
idovstva sa izvornom silom koja idove eli upregnuti u svoje ciljeve i posluiti se njihovom izabranou u izravne protuboje svrhe. Doavi po kazni za svoju nevjernost u Babilon iz Jeruzalema, kao
svetog grada Davidovog i kao potpune oprenosti Babilonu, koji je prokleti grad Nimrodov, idovi
tu doivljavaju kunju koja je istovremeno i predznak budue kunje nakon budueg progonstva zbog
odbacivanja Krista kao Mesije. Babilonska kunja je dovela do toga da mnogi podlegnu najgorem vidu
otpadnitva, i to prvenstveno oni koji se smatraju narodnom elitom: sveenici i uglednici. To je jezgra
iz koje se potom unutar idovstva formiraju razliiti ogranci, ali se onaj farizejski pokazao kao najkobniji. Taj farizejski pokret, nakon to je presudan u zavjeri protiv Isusa, postupno preuzima vodee mjesto u post-kristovskom idovstvu i svojim nauavanjem i tumaenjem svetih spisa obmanjuje i navodi
na nevjernitvo sve one idove koji se nisu obratili na kranstvo u vrijeme djelovanja prve Crkve u
Jeruzalemu. Farizejstvo je takoer ono to predstavlja javnu stranu, dok je kabala bila i ostala ona tajna
i duboko skrivena strana farizejske sekte. Po naravi tajnih drutava s tim nije bila upoznata najvea
veina farizeja, a pogotovo ostalih idova koje su farizeji ideoloki vrbovali za svoje ciljeve. Osnovna
podloga za zadobivanje povjerenja u narodu nije bilo u propovijedanju nekih veini nerazumljivih i
potom odmah sumnjivih doktrina o sefirotima, nego posve praktina drutveno-politika propaganda
koja je traila svoj materijalni izraz u raspirivanju tenji za mesijom koji e te zahtijeve ispuniti. Tako
se mesijansko oekivanje u idova, koje je prvenstveno povezano s vjerskim svjetonazorom na osnovi
prorokih tekstova i predaje, ovdje potpuno praktino iskoristilo za suptilno nametanje jednog oprenog svjetonazora, jednog oprenog vjerovanja. Istodobno se to isto zastranjenje koristi za pokretanje
idovskog naroda prema realizaciji jednog drutveno-politikog projekta koji na osnovi ove zablude
dovodi idovstvo u poziciju radikalnog odbacivanja Isusa Krista kao Mesije.
Zapadne varijante istonjakog misticizma su hermetizam i gnosticizam, a dobar primjer kako tu ne
treba razmiljati u uskim prostorno-vremenskim rasponima imamo u sustavu indijske joge i jogina
koje se jednako tako moe uvrstiti u tovatelje lucifera i koji kroz svoja "astralna putovanja svemirima"
u biti komuniciraju sa zlodusima na najdoslovniji nain. Iako su jogini koji su dosegli status tzv. avatara do tog stanja doli na metodoloki poneto drugaiji nain od majstora kabalista ili velikih arobnjaka (poput onih egipatskih u vrijeme Mojsija), modernih visokih maga (A. Crowley, R. Steiner, P. D.
Uspenski i dr.), to nije ono od sutinskog znaenja, jer je svima zajedniko to da sebe smatraju bogovima i da trae da ih ljudi u nekom obliku tuju poput bogova. Trae potvrivanje svoje boanstvenosti
od ostalih ljudi, od onih koji su obini smrtnici u stanju "neprosvijetljenosti". Umiljeni ovjek-bog
zahtijeva priznavanje i tovanje ponajprije od strane svojih blinjih, a to je izokrenuti Kristov nauk o
ljubljenju svojih blinjih i sluenju svojim blinjima upravo onako kako je On, koji je pravi Bog i
pravi ovjek, to radio i ivotom svjedoio.
Posebno je primjer Indije ovdje prikladan za navoenje, jer se na Indiji vidi kakav drutveni uinak
ima vjerovanje u ljude-bogove, ili uope vjerovanje u mogunost da ovjek sam sebe uini bogom.
Tako je neto i mogue onda kada nema nikoga kao onoga uistinu Bojeg i koji bi svojim djelovanjem
ograniio razarajui utjecaj krivovjerja na ljude u okruju, tj. na formiranje drutva u skladu sa svojom
duhovnom osnovom. Moda je Indija ostala ovakvom poganijom kakva je, upravo zato kako bi danas
106

Untitled-1.indd 106

10/23/06 8:09:49 AM

Misao

ovjeanstvu sluila za primjer kakav svijet izgrauju samoostvareni moderni ljudi-bogovi, te kako je
pogubno njihovo bezumno idolopoklonstvo. To moe biti jedan razlog zato je Indija ostavljena neevangeliziranom, ali i sutinski netaknutom od strane monoteizma poput starozavjetnog judaizma ili,
kasnije, islama. Indija je svojim hinduizmom poganska zemlja skoro kao to je to bio svijet od Nimroda nadalje. Indiju nije pohodila milost Boja kroz prisustvo idovskog naroda i sukladno djelovanje
svetih idovskih proroka koji su svojim radom u ime Boje bitno (nezamjenjivo!) pridonjeli da se ouva pravovjernost pisane i usmene Boje predaje, ali i ouvanju samog idovskog naroda sve do dolaska
Spasitelja. Takoer, i nakon Krista, Indija ostaje nepopravljivo poganskom i najprije je "preskoena" od
kranstva koje ne dosee dalje od nekih dijelova Perzije, da bi potom ostala najveim djelom neosvojenom i od muslimanskog krivovjerja. Islam je krivovjerje, ali, ako bi se ila odreivati neka ljestvica
vrijednosti religijskih sustava koji nisu katoliko-kranski, islam je daleko napredniji u odnosu na
poganski hinduizam; npr. po pitanju tovanja idola i svega to s time dolazi. Stoga, kada se gleda na
to Indija danas slii i kakav je ivot ondanjih ljudi koji ive jedno takovo radikalno poganstvo u kojemu se ovjeka i sve to postoji smatra bogom, a ivot je samo privid (tzv. maya), onda bi i dananji
otpali krani moda mogli uvidjeti da je materijalno blagostanje, na udnju kojeg su se sada sveli, u
biti dolo kao posljedica viestoljetnog blagoslova ivljenja naih predaka u kakvom-takvom, ali ipak
kranstvu. Jednako tako, kroz prihvat tog bezumnog istonjakog poganstva u likovima raznih
Sai-Baba, Svamiija, Dalaj-Lama i ostalih prosvjetljenika, ti isti zapadnjaki materijalisti/racionalisti
sebi i svojem potomstvu osiguravaju budunost koju mogu nazrijeti upravo u Indiji i njenom sustavu
kasti proizalog iz beutnosti, a koja opet proizlazi iz koncepta neoprostivosti karmikog kotaa.
U hinduizmu i jogi nema milosra, nema oprosta i uope nema nikakve nade, te ulaskom u jogu i
hinduizam (ili budizam svejedno) kao duhovnu podlogu iz koje izrasta pripadni drutveno-politiki
sustav, kao da se ulazi u Danteov pakao s poznatim natpisom: Ostavite svaku nadu vi koji ulazite.
Uope, ako bi se htjelo zamisliti svijet pod vlau Antikrista, svijet u Novom svjetskom poretku, to bi
bila sinteza ove hinduistiko-jogijski izgraene Indije i zapadnjakog scientoloko-tehnolokog dostignua. U toj apokaliptikoj sintezi svo beznae i sav besmisao hinduizma/jogizma biva zacementirano i armirano svjetovnim dosezima od Boga odmetnutog ljudskog uma; svjetovnim dosezima otpalih
krana. Konkretno bi to znailo da se izgrauje jedan kastinski sustav gdje je na vrhu Antikrist kao
vrhovni avatar sa svojom sveenikom kastom prosvijetljenih, zatim ide kasta imunika ili kasta
financijske aristokracije (trgovci, bankari, zabavljai tzv. zvijezde), kasta inovnika i vojnika/policajaca (nadzor i represija) i kasta proizvoaa (radnici i seljaci spojeni u jednu gomilu potpuno ovisnih
najamnika). Ono to je u hinduizmu kasta nedodirljivih, kao onih potpuno izvan sustava, to je u svijetu Novog svjetskog poretka ona kasta koja je rezervirana za krane. Kako je u hinduizmu nedodirljive
posve legitimno doslovno ostaviti da krepaju, tovie to je strogo odreeno karmikim vjerskim principima, jer se samim doticanjem nekog nedodirljivog nepovratno unitava karma, tako e u Novom
svjetskom poretku, koji je ipak napredniji od dananjeg indijskog hinduistikog sustava, krani kao
oni koji su postali nedodirljivi biti ujedno i oni koje se mora djelotvorno unititi iz najviih karmikih
interesa (ili nekom drugom novodobnom verbalnom doskoicom; npr.: kozmika harmonizacija
ljubavi, i sl.), ali i posve pragmatinih antiteroristikih mjera sve ovisno o konkretnoj prigodi.
Zato se ovdje, u ovom naem svijetu u kojemu ivimo, uistinu radi o tome da probrani slubenici Sotonini kroz njega kao metafiziko Vrhovnitvo i Vlast (Ef 6, 12) usaglaavaju svoje filozofske principe i
svoje svjetovno djelovanje. Tako je, ovim tajnim radom ljudi kao pojedinaca i ljudi kao (tajnog) drutva, na kraju i dolo do ove alosne situacije da Europa, kao nekadanji kranski bastion i kao ona koja
je pozvana iriti Radosnu vijest svim narodima svijeta, sada biva svedenom na mjesto hodoaenja
indijskih ili tibetanskih, a ak kineskih ili japanskih (taj-chi, feng-shui i sl.), prosvjetitelja (avatar, majstor, iluminat i sl.). Treba ovdje uvidjeti da se Europu najprije razara iznutra, i to je daleko
najzahtjevniji rad i njega se najprije sprovodi kroz antikranski orijentirano idovstvo i spomenutu
kabalistiku sektu koja je idovima iznutra ovladala, a potom, kada je teren postao pogodnim, kroz
uspostavljanje javno/tajne mree tajnih drutava kojima je kristofobinost osnovni zajedniki nazivnik. Stoga, kada je jednom kroz judeo-masonsko djelovanje kranstvo uspjeno iznutra podriveno
kao najvea i u biti jedina duhovna vrijednost, i za Europu jedina spasonosna vrijednost, onda su vrata
irom otvorena za razne istonjake jogije, kao i za sve ostale srodne due judeo-masonskih kabalistikih prosvjetitelja. Jasno da se tu uvijek radi o najveim majstorima openja s Luciferom, koji
107

Untitled-1.indd 107

10/23/06 8:09:50 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

potom, da bi zaveli ovjeka, izvode razna udesa koja uistinu obaraju prirodne zakone (kao to npr.
danas Sai-Baba uistinu svojom magijom materijalizira odreene predmete i sl.), ali to je sve sa svrhom
uzdignua lai i oca lai, a Bog to sve doputa u skladu s Njegovim providosnim planom.

Tajnost poslije Krista

idovski narod je nesumljivo veliki narod, bez obzira gleda li se na njega s pozitivnog ili negativnog
stajalita, a u ideji idovstva je njezin religiozni karakter presudan. Bojom inspiracijom Starog Zavjeta
stvara se zapis kakav se ne moe usporediti s etikom ostavtinom ni jednog drugog naroda svijeta.
Dostojevski istie kako Providnost pod imenom Jahvea bdije nad tim narodom i vodi ga tijekom povijesti. Berajev u tome smislu pie: Povijest idovstva je providencijalna, nema te ljudske sile koja ga
moe istrijebiti... U idovstvu je i kozmiki princip i apokaliptinost.... No, povijest idova je takoer
puna dvosmislenosti mesijanskih oekivanja i hilijastikih nadanja. U dvosmislenosti hilijazma idovskog naroda skrivena je ne samo tajna sudbina idovstva, nego i sudbina svjetske povijesti. idovstvo
je u sebi rastrzano izmeu prihvaanja plana Boje sudbine i protivljenja Bogu i boanskom redu u
svijetu.
Zato se sada, nakon obrade predkranskog razdoblja tajne i tajnog drutva kao operativno-taktikog
izvritelja metafizike zavjere, kao one nepromjenjive konstante, treba obraditi ustanovljenje Crkve i
kranstva kao religije kao onaj kljuni trenutak za svijet, pa tako i tajna drutva i zavjerenike protiv
Boga i ovjeka kao sastavne dijelove svijeta.
U tome smislu, kao i svakom drugom, Kristov dolazak na zemlju predstavlja sredinji dogaaj cijele
ljudske povijesti. Kristovim dolaskom obznanjuje se Boja ljubav i daje se mogunost spasenja od pakla
svakome ljudskom biu. Bog je tako ljubio svoj narod i cijeli svijet da je poslao svojeg jedinoroenog
sina da ne pogine ni jedan koji u Njega vjeruje, nego da ima ivot vjeni. S Kristom dolazi do promjene
u svjetskoj povijesti u pogledu borbe dobra i zla; dolazi do jasne podjele izmeu onih koji prihvaaju i
ive Krista te suprotne strane koja Krista ne prihvaa i odbacuje Ga. S Isusom Kristom poinje konana borba sa Sotonom, tom starom zmijom zavodnicom. S Kristom raa se vjera, kranstvo i krani
kao ljudi koji su imali blagoslov da dobiju priliku za spasenje po vjeri u Isusa Krista. Krani su pozvani navjetati Krista, da izmjene bezboni duh svijeta koji treba iskupiti. Sve je tatina osim Boga ljubiti
i jedino Njemu sluiti, a najvea je mudrost preziranjem svijeta teiti kraljevstvu nebeskom.
Zbog najveeg znaaja to ga Isus ima, za ovjekov odnos prema povijesti Novi Zavjet je najznaajnije
djelo koje je u posjedu ljudskog roda. U Novom Zavjetu je sve otkriveno i sve reeno to je ljudima
potrebno za spasenje. Opisan je ivot i nauk Isusov. udesima i ispunjenim proroanstvima svetih
proroka potvrena je mesijanska narav Kristova.
No, niti silna udesa koja je Isus napravio i kojima su svjedoile mase ljudi, niti potvrde prorokih
najava nisu bila dovoljna za prihvaanje Isusa Krista za navjetenog Mesiju. Nije bio Mesija kakvog su
si zamiljali da mora biti i oholo su zahtijevali da Bog mora ispuniti i podvri se njihovim ljudskim
zahtjevima. Umjesto oekivanog zemaljskog carstva u kojemu e idovi kao odabrani narod biti iznad
svih i upravljati svim ostalim narodima, priskrbljujui si svu mo, bogatstvo i naslade ovoga svijeta,
Isus je razbio ispunjenje takvih snova i navjetavao kraljevstvo nebesko koje nije od ovoga svijeta.
Pohlepnim i pohotnim eljama vrhovnog sveenstva, ali i veine naroda, moralo je biti udovoljeno i
zato, makar Isus i bio Sin Boji, idovi odbacuju takvog boga koji im nudi ono to oni ne ele, makar
to bilo nemjerljivo vrednije od sveg blaga svijeta. Na mjesto odbaenog Boga, odbaenog Krista, vrsto
uskae Sotona koji obeava ostvarenje svih idovskih ovozemaljskih elja, to ne treba uditi, jer je
spremno ekao i poticao idovska srca koja su mu se na koncu i ponudila u svojem neznanju to ine.
Od tada traje konano zastranjenje idovskog naroda i oni, predvoeni svojim mudracima, odluuju
ii putem kojim im je od avoljih slugu navjeteno da e im se ostvariti eljeno zemaljsko carstvo s
mesijom po ljudskoj mjeri. Svi ne-idovi su kroz ovaj tajni plan predvieni za roblje koje e biti pod
upravom izabranog naroda. Nije bitno koliko vremena i koliko rtava e zahtijevati ostvarenje paklenog nauma, bitno je ostvariti svoje elje za vlau, moi i bogatstvom bez obzira na cijenu.

108

Untitled-1.indd 108

10/23/06 8:09:50 AM

Misao

Osim malobrojnih sljedbenika i apostola, veina idovskog naroda, zavedeni vrhovnim sveenicima
i farizejskom sektom, odbacuje Krista, osuuje Ga na razapinjanje na kriu, te aklamacijski prihvaa
ugovor s avlom, a da toga nisu niti bili svjesni: Sav narod nato odvrati: Krv njegova na nas i na djecu
nau! (Mt 27, 25). Upravo zbog ove nesvjesnosti svojeg krivog odabira, Isus na kriu moli: Oe, oprosti im, ne znaju to ine! (Lk 23, 34).
Konanu potvrdu svojeg poslanja Krist ima u uskrsnuu i pobjedi nad smru. Ipak, zavedeni idovski
narod niti tada, a niti kroz daljnju povijest do dana dananjeg, ne priznaje Krista za Boga. Time se
potvrdio kao narod zaveden ocem lai, kao narod za koji treba moliti za spasenje od paklenog ponora
u koji propada u svojom oholou. idovi vuku u apokaliptiki ponor ne samo sebe, nego i ostatak svijeta sluenjem avla kroz sluenje njegovim posveenicima, pod nevidljivom upravljakom palicom
svojeg vrhovnog sveenstva i vrha farizejske sljedbe koje je najbolje definirati kao pseudojudejce,
tj.: Onih koji se nazivaju idovima, a nisu, nego su sinagoga Sotonina. (Otk 2, 9). Zato, molei se za
preobraenje idova, ujedno djelujemo na spasenju cijeloga svijeta. Osim toga, koji bolji dar moemo
pruiti Stvoritelju od povratka zalutalih i Njemu ljubljenih ovaca, od razvrgnua onog avolskog ugovora na koji su idovi nesvjesno pristali u svojem pogubnom neznanju.
idovsko vrhovno sveenstvo je mislilo da e se Isusovim ubojstvom rijeiti svih neugodnosti koje im
je Isus stvarao i da nema vie opasnosti od gubitka vlasti nad idovima. Smatrali su da e svi problemi
nestati zajedno s Isusom Kristom. Na njihovo neugodno iznenaenje, Isus svojim uskrsnuem neoborivo potvruje svoju boansku narav i mesijansku ulogu. Zaprepateno, visoko sveenstvo novim
spletkama pokuava sve zatakati i lano prikazati. Tako podmiuju rimske vojnike koji su straarili
kraj Isusovog groba da lano svjedoe o nestanku Isusovog tijela iz grobnice. Uskrsnue se eli prikazati kao djelo apostola i drugih Isusovih sljedbenika koji su iskoristili nepanju vojnika. Ova se la
sustavno proiruje meu idovima odvraajui ih od obraenja i vjere u Krista.
Usprkos toga, apostoli i ostali svjedoci ustrajavaju u vjeri i sainjavaju jezgru budue Jeruzalemske crkve. Na Pedeseticu, koji se danas slavi kao roenje Crkve, dogaa se silazak Duha Svetoga nad Crkvu.
idovi koji su tog dana sa svih strana carstva doli u Jeruzalem, vidjee i ue kako su apostoli, predvoeni Petrom, nadahnuto govorili. Dolazilo je do prvih obraenja te je toga dana Crkvi pridrueno
oko tri tisue dua.
Takav razvoj dogaaja, uz injenicu da je kranskoj zajednici svakodnevno rastao ugled i znaaj kod
naroda zbog uzoritog ivljenja i udesa kojima su dokazivali boansku naklonost, izaziva meu vrhovnim sveenicima okupljenima u Sinedriju strah, zavist i mrnju prema kranima.
Djela apostolska govore o posjednuima, bolestima i o ostalim udesima koja su inili apostoli. Bolesnike su u posteljama iznosili na jeruzalemske ulice da bar Petrova sjena padne na nekoga od njih,
dok bude prolazio, to se proulo i izvan Jeruzalema: A slijegalo bi se i mnotvo iz gradova oko Jeruzalema: donosili bi bolesnike i opsjednute od neistih duhova, i svi bi ozdravljali. (Dj 5, 16). Zapisano
je da su demoni bjeali i od same Petrove sjene, snagom vjere koja je tada ojaala, kao to su izlazili iz
posjednutih kad bi na njih stavljali Pavlove rupce: Bog je pak inio udesa nesvakidanja po rukama
Pavlovima tako da bi na bolesnike stavljali rupce ili rublje s Pavlova tijela pa bi s njih nestajalo bolesti i
zli duhovi iz njih izlazili. (Dj 19, 11-12).
I Filip je u Samariji inio uda: Mnotvo je jednoduno prihvaalo to je Filip govorio sluajui ga i gledajui znamenja koja je inio. Doista, iz mnogih su opsjednutih izlazili neisti duhovi viui iza glasa, a
ozdravljali su i mnogi uzeti i hromi. (Dj 8, 6-7).
Neki pak idovi u Efezu nastojae obavljati egzorcizme pod dojmom velikih uda koja su inili apostoli. I sedam sinova nekog Skeve, velikog idovskog sveenika, upotrebljavali su u svojim egzorcizima
ime Isusovo govorei: Zaklinjem vas Isusom koga Pavao propovijeda.... Zli im duh odvrati: Isusa
poznajem i Pavla znam, ali tko ste vi? I ovjek u kome bijae zli duh, nasrnu na njih i nadjaa ih te oni
goli i izranjeni pobjegoe iz one kue. Doznae to svi itelji efeki, idovi i Grci, pa ih sve obuze strah te se
stade veliati ime Gospodina Isusa. (Dj 19, 13-17).
109

Untitled-1.indd 109

10/23/06 8:09:50 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

Kao vjerne avolje sluge, vrhovni sveenici morali su nekako odgovoriti na prisutnu kransku opasnost. U tu svrhu pribjegavaju ve prokuanim metodama zavjerenitva i lai, ovaj put s ciljem unitenja kranske zajednice u Jeruzalemu. Najprije se lano optuuje, a zatim i kamenuje Stjepan. Zavedena
i nahukana svjetina se odmah potom koristi za progon veine krana iz Jeruzalema. Apostole i mali
broj vjernika se ne usuuju proganjati bojei se moguih posljedica, te mala kranska zajednica ipak
ostaje u Jeruzalemu. Zajednici se prikljuuje i nekadanji progonitelj krana, kolovani farizej Savao,
koji na putu u Damask doivljava Isusovo ukazanje i preobraa se na kranstvo te postaje Pavao.
Pavlov dolazak pokree apostolska putovanja i irenje vjere utemeljivanjem kranskih zajednica po
teritoriju Rimskog carstva. Na taj nain se iskoritavaju prognani krani iz Jeruzalema u irenju svjedoanstva o kranskoj vjeri. Pavao, nekadanji progonitelj, djeluje na irenju vjere uz pomo prognanih krana, a ovakvo globalno usmjerenje Pavla moe se sagledati i u jednom novome svjetlu.
Naime, kako je Pavao bio kolovani farizej te je kroz farizejski nauk primio i jedan odjek neizreene,
ali sugerirane nakane tajnih upravitelja iz mraka u smislu da je svjetovna vlast nad itavim svijetom
onaj konani smisao djelovanja. Tako, nakon udesnog obraenja, Pavao taj farizejski usaen osjeaj
o potrebi obuhvaanja svega svijeta i svih ljudi prenosi u kristoloki smisao. Time Pavao, od ljudima
organiziranoj avoljoj nakani da sebi podloi svijet, suprostavlja od ljudi organiziranu Boju nakanu
da se svijet spasti. Ovakav preokret iz poraza u opet novu pobjedu i izjalovljenje planiranog uguenja
kranstva izaziva jo vee ogorenje i bijes kod izraelskih vrhovnih sveenika. U mrnji i zlu koje im
je zaposjelo due pribjegavaju novim urotama ime zapoinju iriti neprekinutu spiralu nasrtanja sila
zla na kransku vjeru naukovanu Crkvom. Jedna od tih urota ili zavjera odnose se na samoga Pavla,
kojeg praktiki svi protuboji ljudi vide kao onoga tko im je poremetio planove na globalnoj razini:
Kad osvanu dan, skovae idovi urotu i zaklee se da nee ni jesti ni piti dok ne ubiju Pavla. Bilo je vie
od etrdeset onih koji su skovali tu zavjeru. Oni odu k velikim sveenicima i starjeinama pa reknu: Zakletvom se zaklesmo nita ne okusiti dok ne ubijemo Pavla. (Dj 23, 12-14). Od svih apostola, prema
Pavlu je od strane arhetipske anticrkve oitovana daleko najvea mrnja i tenja da se diskreditira
njega i njegovo djelo.
Ipak, sve se takve urote na udesan nain izjalovljuju i kranstvo nezaustavljivo napreduje, ali to nee
obeshrabriti mrzitelje Krista i sa svakim novim neuspjehom u zatiranju kranske vjere, slijediti e
novi, jo prepredeniji i bezobzirniji pokuaji usmjereni protiv krana i kranstva. Od toga vremena,
pa sve do dana dananjeg, vodi se neprekinuta borba izmeu Svete Crkve i sila zla ili anticrkve, koje
predstavlja idovska sveenika i farizejska vrhuka, i, neto kasnije, judeo-masonska organizacija u
cijelom svojem spektru. Princip je da se forma mijenja i prilagouje taktikim okolnostima, no strateko usmjerenje uvijek ostaje isto. Povijest svijeta sada postaje povijeu Crkve, te na nain kako je
idovstvo prije predstavljalo djelatni povijesni element oko kojeg se okree povijest, sada tu ulogu
preuzima Crkva. Sotonske snage sada dolaze u situaciju da moraju sruiti Crkvu da bi mogle ostvariti
svoj cilj u vidu jedinstvenog svjetskog kraljevstva. Stoga, dok se taj cilj ne ostvari, antikranske sile
nee posustati i odustati, makar to svijet i ovjeanstvo dovelo do potpune katastrofe. U borbi protiv
kranstva i Crkve nemaju ustruavanja ni pred ime, nema moralnih ili etikih ogranienja, nema
cijene koja nije vrijedna ostvarenja avolskih planova. Naprotiv, to je stanje u svijetu gore, to e se zlo
osjeati jaim i oholijim.
Kada se jednom povijest spozna i sagleda iz ovakvog kuta gledanja, mnogi naizgled sluajni ili besmisleni dogaaji dobivaju svoj novi smisao i postaju doslovnim otkrivenjem kada ih se uklopi u Ivanovo
Otkrivenje. Znajui da u cilju ostvarenja svojih planova moraju ostati sakriveni i lano prikazani, sile
zla namjerno zatomljuju i izvru povijest i povijesne dogaaje. Upravo iz ovih razloga nije lako svima
prozrijeti kroz la i spoznati istinu, a pogotovo to nije lako (ako uope i mogue) ukoliko se svijet ne
spoznaje kristoloki kroz Isusa Krista koji je Istina.
Prvi dobar primjer bio bi idovski ustanak protiv Rimskog carstva 66. godine poslije Krista. U poetku ustanici ostvaruju relativan uspjeh jer protjeruju Rimljane koji su prisiljeni povui se. Pobunjenici
stvaraju svoju vladu koja kao svoj prvi potez protjeruje krane, dok Rim vrlo brzo odgovara odlunim vojnim pohodom. Realno gledajui, bez nekakvog uda koje bi bitno poremetilo odnos snaga,
110

Untitled-1.indd 110

10/23/06 8:09:50 AM

Misao

ustanak nije imao nikakve izglede u ostvarivanju proklamiranog cilja: ostvarenja samostalnosti od
Carstva. Rimsko je carstvo u tom trenutku bilo politiki stabilno, gospodarski jako i vojno neugroeno
ikakvom vanjskom opasnou. Svakome je bilo jasno da si car i carstvo ne moe dopustiti luksuz nesankcioniranja samovoljnog i nasilnog odvajanja jedne od svojih provincija. Naprotiv, primjerom e
pokazati da se pobuna protiv carstva ne isplati onima koji se usude to pokuati.
Nakon etiri godine ustanak gui Tit, sin cara Vespazijana, osvajanjem Jeruzalema i razaranjem i pljakom Hrama. Ono to je posebno znakovito je da se Hram pali desetog dana petog mjeseca, na isti dan
kada je zapaljen i prvi Hram.
Tvrava Masada odoljeva jo tri godine, ali i ta, po uvjerenju mnogih neosvojiva tvrava, mora priznati poraz pred rimskim vojnikim ininjerijskim umijeem. Masada je bila 400 metara visoka i oko
9 hektara velika planinska tvrava iznad pustinje Judeje i Mrtvog mora. Golemi prstenasti zid sa 37
kula-straara okruivalo je planinski plato. Grupa zelota, osobito fanatikih pobunjenika, pobjegla je
pod vodstvom Eleazara ben Yaira u Masadu, vjerujui u Jahvinu pomo koja e poraziti Rimljane. Na
kraju, uvidjevi da su neminovno poraeni, izvode kolektivno samoubojstvo.
Ovakva sudbina Masade ima svoj metafiziki smisao da se kroz njen primjer na jedan simbolian
nain pokazuje kako je idovski narod uinio krivi izbor odluivi se za nasljedovanje ideje mesije koji
njima donosi zemaljsko carstvo. Masada je posebna upravo zbog toga to su je okupirali pravovjerni
idovi oni koji su se drali Zakon i Proroka, a da im se u tome ne nalazi formalnog propusta. Tonije,
za razliku od mnogih drugih idovskih zajednica koje su manje ili vie zanemarile Zakon i prihvatili
razliite oblike krivovjerja: od heleniziranja/romaniziranja pa do razliitih pogansko-sektakih zastranjenja. Upravo je zato prisutna posebna simbolika u jednoj Masadi u kojoj ogoreni otpor nepravednoj
okupaciji pruaju Zakonu i Prorocima vjerni idovi koji su, sa stajalita idovskog pravovjera, s punim
pravom oekivali Jahvinu pomo. Oni se mole Jahvi, tj. Bogu; oni se pridravaju Mojsijeve vjere koju
su primili; oni ratuju u pravednom obrambenom ratu; ali, usprkos svega, oni ostaju neuslianim i to
ih toliko pogaa da su izgubili svaku nadu. A kada se izgubi svaka nada, izgubi se i volja za ivljenjem,
pa tako njihovo kolektivno samoubojstvo ima svoj puni smisao kada shvatimo dubinu beznaa koje ih
je obuzelo. Ono to je preko sudbine Masade ovdje ono simbolino, nalazi se u svojevrsnom javnom
oitovanju da Stari Zavjet vie nije dostatan da bi se pridobilo posebne milosti. Nije bilo dovoljno da
se branitelji Masade pouzdaju u Zakon jer je Isus sve uinio novim: Evo, sve inim novo! (Otk 21, 5);
pa tako i najpravovjerniji idovi vie nisu u doticaju sa Stvoriteljem ako ne prihvaaju Krista. Branitelji
Masade, hrabri branitelji Masade koji su u svakom sluaju heroji svojeg naroda, nisu prihvatili Isusa
Krista, a mnogi su neposredno svjedoili Njegova slavna djela ili sluali o Njemu od neposrednih
svjedoka. Tako propast Masade, te uistinu nevjerovatne tvrave koje impresionira samom svojom prirodnom pozicijom i odaje dojam neosvojivosti, postaje propau pridravanja Mojsijevog religijskog
koncepta on je prevladan i kada se tvrdoglavo na njemu inzistira onda postaje ak i antikristovskim
u svojem ekstremu. Pogotovo bi Masada trebala biti neosvojiva za poganske osvajae koji ele pokoriti
odabrani Boji narod, onaj najvjerniji njegov dio. Ali, nije tako nego je sve drugaije, sve je novo, i
zato Masada doivljava poraz, zato njeni branitelji izvravaju kolektivno samoubojstvo. Jednako onako
kako je i odbacivanje i razapinjanje Krista jedno kolektivno duhovno samoubojsvo. Da su branitelji
Masade bili gorljivi krani, kao to su bili gorljivi judaisti (u smislu stare Mojsijeve vjere), onda im
samoubojstvo ne bi bilo niti na kraju pameti, nego bi svoju muku poraza prikazali Kristovim otkupiteljskim mukama otprilike kako kranski muenici nisu prije izvoenja u arene izvodili kolektivna
samoubojstva, a mogli su onako kako svaki ovjek koji odlui ubiti se, to moe uiniti i u najnepovoljnijim okolnostima. Sve je samo pitanje volje, a volja je ovisna o nadi u ostvarenje predmeta volje,
pa tako opet dolazimo do nade koju jedino Krist moe pruiti u neizmjernim koliinama nita nije
beznadno onome tko je Isusov, a najmanje od svega beznadni su ivot i smrt koja onda postaje samo
jednim unapreenjem ivota, ne njegovom negacijom.
S padom Masade i jedan dio krana se vraa natrag u Jeruzalem. Time ustanak doivljava prividni
neuspjeh, a prividan je zato jer stvarni razlog cijelog ovog ustanka nije bio u osloboenju idovskog
naroda od Rimljana, nego u osloboenju Jeruzalema i idova od napredujue kranske zajednice.
Progon i unitenje krana unutar idovskog naroda pravi je motiv ustanka iz 66. godine, te se tek u
111

Untitled-1.indd 111

10/23/06 8:09:51 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

ovom svijetlu moe objasniti sve prethodne neloginosti oko vremena i same organizacije ustanka koji
nema nikakvih izgleda za uspjeh u svojim javno proklamiranim ciljevima. Iako se nije uspjelo u vihoru rata izbrisati krane-idove, uspjelo se u tome da se njih separira od ostatka idova, a to je bilo
dovoljno da bi se s njima, nekanskim idovima, moglo dalje djelotvorno manipulirati. U tu se svrhu
koristilo starim metodama laima, pa se tako idove-krane optuilo za kolaboraciju s Rimljanima
kao i za glavni razlog propasti ustanka. Od idova-krana uinilo se izdajicama nacionalne stvari,
a kako su posljedice neuspjelog ustanka bile uistinu strane u ljudskoj i materijalnoj cijeni (unitenje
Hrama!), onda se time postiglo najbolji mogui uinak u poticanju mrnje prema kranstvu i kranima openito. Samo se trebalo umjeno iskoristiti ovu osnovu i na njoj dalje nadograivati nepremostivi zid izmeu ideje idovstva kao naroda i ideje kranstva kao religije, a kako emo vidjeti, to
je i te kako iskoriteno, i to sve do sadanjosti u kojoj obitavamo. Naime, ideja cionizma je ova ista
ideja o nespojivosti idovskog nacionalnog identiteta s kranstvom kao religijskim identitetom, samo
je dovedena do svojeg krajnjeg stadija. Cionizam je postao religijom koja se nametnula idovskim
nacionalistima kao prirodni odgovor njihovim tenjama bivanju idovom samo ako nisi kranin.
Naravno, ili neki drugi vjernik, ali kranstvo je ono jedino spasonosno, pa po tome i jedino relevantno u ovom kontekstu.
Takoer, bitna posljedica ustanka je i razorenje Hrama, to je presudno za budunost judaizma, ali i
cijelog u tajne upuenog i iniciranog idovskog zavjerenikog vodstva. Nestankom Hrama takoer nestaje i visoko sveenstvo (Sinedrij), te je ovo bila prigoda da se zavjerenici rijee onih koji su neupueni
u zavjeru i koji su ipak pokazivali da posjeduju moralnu dosljednost poput farizeja Gamaliela (Dj 5,
34-42) i njemu slinih. Danas su nasljedovatelji farizeja Gamaliela oni rabini koji su najogoreniji protivnici cionizma, jer su ipak spoznali njegovu apsolutno bezbonu narav, ali, jednako kao i Gamaliel,
i oni su ostali u relativnoj manjini. to je jo vanije, ne samo da su u manjini, nego su i u svjetovnoj
izolaciji na nain da monici podupiru onu drugu rabinsku struju koja legitimizira cionizam. Onu istu
duhovnu struju koja je Sinedrijem dominirala u Gamalielovo vrijeme.
Dogodilo se tako da Jeruzalem vie nije, kao sredite hodoaa, sjedinjujua sila idovstva, nego je ta
sjedinjujua sila zamjenjena jednim virtualitetom u vidu najglasnijih i najutjecajnijih (tj. najmonijih)
meu idovskom elitom. idovske zajednice (p)ostaju skupine istog porijekla unutar drugih zajednica, uvijek ostajui odvojene i specifine, odbijajui se uklopiti u narode unutar kojih obitavaju. To je
dobro kada se radi o poganskim ili drugim krivovjernim narodima i zato je to imalo svoj smisao pred
Isusov dolazak, ali je loe to je time postignuto snano odvajanje idova od kranstva na nain da je
idovski nacionalni identitet poistovjeen ne s jezikom, nego s judaistiko-rabinskim krivovjerjem, pa
se tako na svako obraenje na kranstvo nekog od idova gledalo kao na negiranje svojeg idovstva.
tovie, obraeni idovi su izopeni od strane neobraenih idova, pa se onda odbaeni obraenici
uistinu i nacionalno preobraaju na narod-domaina, ali to ujedno slui kao dokaz post-farizejima/peseudojudejcima da su bili u pravu. Ali, to je i bio smisao ovakvog pristupa: ili si idov-judaist
(nekranin), ili nisi idov.
Na ovaj se nain uspijeva nametnuti tijekom stoljea prethodnog rada u najdubljoj tami, kako svijeta,
tako i due da se uniteni Hram zamijeni imaginarnim hramom kojeg rade spekulativni graditelji
kasnije znani kao slobodni zidari ili masoni. Gradi se jedan veliki imaginarni hram cijelog ovjeanstva, novog ovjeanstva s novim ovjekom, a najpoznatiji u sintagmi Novi svjetski poredak. Jedanko
kao i Babilonski toranj, ovaj novi hram zamiljen je kao jedna monumentalna graevina koja svojim
vrhom ima dosei boanske visine i ljude uiniti ravnima Bogu. Ovdje se oituje onaj organizacioni
kontinuitet pokrenut Nimrodom i njegovim graevinskim pothvatom, samo se sada taj protuboji
pothvat prilagodio novonastalim okolnostima. Tako i Crkva, kao mistino tijelo Kristovo, sada biva
nadomjetena ovim mistinim hramom novog ovjeanstva. Mistika je to avolja, a ne Boja, pa
sukladno toj svojoj naravi i pripadni odraz njene materijalne zbilje obznanjuje tu mranu pozadinu.
Organiziranost ovog graditeljskog projekta proizlazi na osnovi filozofsko-teolokih naela utemeljenih
najprije u Sumeru, potom Egiptu, a razvijenim u vidu kabalizma otjelovljenog unutar idovstva.
Stoga unitenje Hrama i pripadne sveenike organizacije oznauje poetak najneposrednijeg zahvata
avolske zavjere nad idovskim narodom. Hijerarhijska se struktura bitnije ne mijenja u odnosu na
112

Untitled-1.indd 112

10/23/06 8:09:51 AM

Misao

prije, samo se potapa ispod vidljive povrine, te prilagoava novom nainu djelovanja u skladu s
novonastalim neprijateljem Crkvom, odnosno kranima kao ljudima i kranstvom kao idejom. To
je razdoblje u kojem je principijelno postavljen temelj onome to se ovdje naziva judeo-masonstvom
i to naelno neizmjenjeno djeluje danas, kao to je djelovalo i u cijelom meurazdoblju.
Ono to isplivava na povrinu, naizgled spontano, je ogranak judeo-masonerije predvien za ulogu
djelovanja u javnom prostoru. Najprije se radi o osnivanju kole u Jamniji od strane Johanan ben Zakaija. U toj je koli obiaj oslovljavanja s rabin (uitelj) postao formalnom titulom. Uitelji u koli
bili su rabini. Duh kole, a to je ono najvanije, bio je farizejski i to je ono to obiljeava nastajui
rabinski judaizam koji nema puno veze s izvornom Mojsijevom religijom i prakticiranim judaizmom
prije razaranja Hrama. Farizeji na taj nain, kroz kontrolu nad obrazovnim institucijama, odravaju
lanu i iskrivljenu staru Mojsijevu religiju, dok se u najdubljoj tajnosti od strane samo nekolicine upuenika prakticira kabalizam, a u svojoj sri to je samo jedan vid luciferijanstva-sotonizma nauenog i
naslijeenog iz Babilona.
kola u Jamniji poela je igrati ulogu Vijea, i ak je prisvojila ime Sinedrij. Johanan je za idove u
tuini uredio kalendar, to je nekad bilo pravo vrhovnog sveenika. Vijee je idovima davalo savjete
i miljenja, na taj ih nain efikasno usmjeravajui prema svojim krajnjim ciljevima, odnosno prema
volji tajnih upravljaa iz mranih dubina.
Rimljani se radu kole nisu protivili, jer nisu vidjeli politiki, nego vjerski smisao njenog rada. Prepredenim trikom stavljanja politikog djelovanja pod plat religijskog djelovanja, judeo-masonerija
zaogre idovski narod, upravlja njime preko rabinskog judaizma kojeg naelno imaju pod kontrolom
i tako, preko idova, judeo-masonerija djeluje unutar svih nacija s kojima se idovi susreu. Na taj
nain idovi kroz sve vrijeme ive u dravama drugih naroda i tamo stvaraju svoje vlastite drave
u dravi, koje djeluju maskirane oznakom religioznih zajednica. idovi kao planirano sredstvo u
rukama tih pseudojudejaca-luciferijanaca, postaju svojevrsnim nametnicima na tijelu drugih naroda i
drava, s krajnjim ciljem ovladavanja i unitenja istih, jer planirana jednistvena svjetska vlada ne trpi
ikakvo postojanje samosvjesnih i samostalnih nacija. Zbog nametnute im uloge onih koje domaini
ne trpe ili jako teko trpe jednom kada doive idovsku materijalnu pohlepu i opu beutnost prema
ovjeku kao ovjeku, idovi dobivaju jedno posebno svojstvo koje im ulazi u normalnu socioloku
komunikaciju s ne-idovima, a zbog ega je jedan Schopenhauer rekao da je idov veliki majstor u
laganju. idov je svojim ivotom i odgojem upuen u la, to ne treba uditi jer duhovna pozadina
dananjeg rabinizma poiva na ocu lai Sotoni.
ivot idova unutar drugih naroda moe trajati samo ako mu uspije podstai percepciju da se kod
njega ne radi o narodu, ve samo o, iako posebnoj, religioznoj zajednici. Da bi mogao ivjeti kao od
strane pseudojudejaca promiljeno ubaeni nametnik, idov mora pribjei poricanju svoje unutarnje
naravi, a to dovodi do stanja da veliki dijelovi naroda domaina ozbiljno povjeruju da je idov stvarno
Englez, Nijemac, panjolac, Francuz, Maar ili Hrvat, ali posebne vjere.
idovi tako, odvojenou od Isusa Krista, postaju jednom nasukanom olupinom naroda koji samo
gleda da ouva istou svoje krvi, svog (cionistikog) poslanja da vlada svijetom, a talmudski interpretirana religija je jedno sredstvo koje slui tome cilju koji je time od uzvienog slavljenja Jahve
sveden na pozemljarsko slavljenje materijalnog bogatstva, moi i, na koncu, apsolutne i neograniene vlasti. Talmud, koji je neposredni proizvod rabinske kole u Jamniji, nije knjiga namijenjena
zagrobnom ivotu, ve samo knjiga za praktian i podnoljiv ovozemaljski ivot. idovski vjeronauk
je u prvom redu uputstvo za odravanje istoe idovske krvi, reguliranje meusobnih odnosa unutar
samih idova, a jo vie s ostalim svijetom i ne-idovima. I tu se, meutim, nikako ne radi o etikim
problemima, ve o izrazito gospodarskim. idovski narod postaje izrazito ovozemaljski, a duh idovstva je skroz stran kranskom duhu.
Posebno je, u ovome smislu, znakovito miljenje jednog Dostojevskog koji je u svojim radovima isticao da idovi u svijetu borave kao jedna posebnost i da odiu duhom neobzirnosti prema svemu to
nije idovsko, a to se oituje u odnosu na druge narode i osobe. Dostojevski je ve u svoje vrijeme
113

Untitled-1.indd 113

10/23/06 8:09:51 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

uvidio da se pribliava potpuno idovsko carstvo na zemlji, da je kapital nagomilani rad, a idovi vole
trgovati tuim trudom. idovi, prema Dostojevskom, upravljaju kapitalom, gospodari su svih burza,
vlasnici svih kredita i bogovi sve meunarodne politike. Dostojevski tako pie:
Zato bogati idovi sve snanije i vre vladaju ovjeanstvom, i ude da svijetu nametnu svoj oblik i
svoje bie... Svi, Bismarck, Beconsfeeld, francuska revolucija, Gambetta, itd. svi su oni, kao mo, za mene
samo varka. I to dalje i due, to vie. Njihov je gospodar, uostalom gospodar svih, gospodar cijele Europe
ipak samo idov i njegova banka... idovi i banka vladaju sada svim i svaim: Europom, prosvjetom,
cijelom civilizacijom, i socijalizmom. Naroito socijalizmom, jer e njime iupati iz korijena kranstvo
i razoriti kransku kulturu. I kad vie nita ne ostane do anarhija, i tada e jo na vrhuncu svega stajati
idov jer, dok on propovijeda socijalizam on, kao idov, sa svojim sunarodnjacima, ostaje ipak izvan
njega. I kad sve bogatstvo Europe propadne, idovska banka e ostati. Tada neka doe Antikrist, i neka
zavlada anarhija... Sve je to blizu, pred vratima. (F. M. Dostojevski: Dnevnik pisca).
Ovo razmiljanje Dostojevskog dobiva svoje puno znaenje tek kada se stavi u okvir zavedenosti idova na nain koji je prije objanjavan. Inae, postoji opasnost da se sklizne u jedan antijudaizam, a
koji nije nita drugo nego negacija kranstva i ljudske etike uope. Meutim, to ne smije biti izlikom
da se prohibira svaka kritika idovstva ili cionistike drave Izrael, a upravo je ovo na djelu. I to do te
mjere da se uope ne gleda na injenice koje se predoavaju, nego se svako protivljenje nepravdama i
laima od strane idovskih pojedinaca i Izraela kao drave, proglaava za nekakav antisemitizam/nacizam/faizam te se kroz ovakvo obiljeavanje skree sa sutine problema i ulazi u podruje smiljenih
banalnosti.
Uostalom, ni Isus Krist nije skrivao svoje miljenje o idovskom narodu, a kad je bilo potrebno uzima bi u ruke da bi iz Hrama Gospodnjeg istjerao neprijatelja ovjeanstva, koji je ve tada u religiji
vidio samo sredstvo za materijalni probitak. Kasnije se, nakon raspea Isusovog i razaranja Hrama,
ovakav pogled osustavio kroz rabinski judaizam i na zahvaeni idovski narod stavljeni su okovi teke
porobljenosti materijalizmom, okovi koji su danas najvie izraeni kroz cionistiki projekt Izraela u
njegovim povijesnim granicama, kao i pripadnoj ulozi idova kao naroda odreenog da upravlja
svojim zemaljskim carstvom.
Naalost, to upravljanje je ostvarivo jedino kroz mesiju kojeg si sami izaberu, jer onoga kojeg je poslao
Otac odbacie nepristankom na kraljevstvo nebesko koje je On navjetao. Kao to je u Bibliji i reeno:
Kae im Isus: Zar nikada niste itali u Pismima: Kamen to ga odbacie graditelji postade kamen zaglavni. Gospodnje je to djelo - kakvo udo u oima naim!

Zato e se - kaem vam - oduzeti od vas kraljevstvo Boje i dat e se narodu koji donosi njegove
plodove! (I tko padne na taj kamen, smrskat e se, a na koga on padne, satrt e ga.)

Kad su glavari sveeniki i farizeji uli te njegove prispodobe, razumjeli su da govori o njima. I
traili su da ga uhvate, ali se pobojae mnotva jer ga je smatralo prorokom. (Mt 21, 42-46).
Stoga, organiziranjem judeo-masonerije na prije opisani nain pokree se planetarna zavjera avoljih
slugu koja ima za cilj dovesti cijeli ljudski rod u status robova bez kranske vjere, kojima upravljaju izmanipulirani idovi, pseudojudejska elita judeo-masonerije koja upravlja idovima i, na vrhu,
postavljeni lani mesija, patrijarh cijeloga svijeta koji objedinjuje duhovnu i svjetovnu vlast u svojoj
osobi. To je navjeteni Antikrist sa kojim se uspostavlja Sotonino kraljevstvo na zemlji.
Osnovna je ideja da se iskoristi izabranost idovskog naroda i njegov djelatni utjecaj na povijest tako
da se kroz izmanipulirane idove atakira na Crkvu kao ono to nastavlja metafiziku izabranost idovstva i preuzima sredinje mjesto kao oblikovatelj povijesti. Crkvu se mora unititi da bi se moglo
u potpunosti zagospodariti povijeu, a prvosveenici anticrkve znaju da je jedino unutar idovstva
prisutna dovoljna djelatna snaga da se ostvare njihovi antikristovski nadahnuti planovi.
* * *
Kao jedno promiljanje vezano sa idovskom posebnou u odnosu na sve, pa tako i u odnosu prema
114

Untitled-1.indd 114

10/23/06 8:09:51 AM

Misao

tajni i tajnim drutvima, odnosno, metafizikoj i svjetovnoj zavjeri kao pokretau tajne i tajnih drutava, moe se prokomentirati odnos idovstva u odnosu prema kranstvu. To je ujedno odnos izmeu
dvaju aktivnih oblikovatelja povijesti onih koji su to bili svojim roenjem i onih koji su to postali
svojom vjerom. Odnosno, radi se o idovstvu u predkranskom razdoblju i idovstvu u kranskom
razdoblju, a to je ujedno i razdoblje koje ostaje do kraja vremena i stvorenoga svijeta.
Ovaj idovski specifikum prije i poslije Krista svojim konciznim mislima opisuje Pascal (Blaise Pascal:
Misli). I to u slijedee tri sljedbene misli koje pokrivaju cijelu povijest i na svoj nain objanjavaju
ovaj misterij prisutan u idovstvu:
1. (702): Revnost idovskog naroda za svoj zakon, osobito otkako nije vie imao proroka.
2. (703): Dok je bilo proroka da odravaju zakon, narod je bio nehajan. Ali kad vie nije bilo proroka,
nadola je revnost.
- Ovima dvjema mislima, koje bi se mogle staviti i u jednu, naglaava se paradoks da je idovski narod
postao revnim u pridravanju Zakona tek kada vie nije bilo proroka da govore istinu o tome kako
se stvarno ta revnost manifestira. Takoer, revnost liena prorokog tumaenja Zakona kao i ivotne
svakodnevnice, predstavlja prvi preduvjet za nametanje farizejske ili saducejske sekte kao onih koji
monopoliziraju Zakon i Mojsijevu vjeru te se kroz njihovo luciferijansko-kabalistiko vrhovnitvo
idovima kao cjelini namee zastranjenje od Boga.
3. (703): avao je pomutio revnost idova prije Krista jer bi im on bio spasonosan, ali ne poslije Njega.
idovski narod, ismijavan od pogana; kranski, progonjen.
- Trea misao o idovstvu je daleko najsloenija za tumaenje jer se radi u prethodno naveliko objanjavanom avoljem zahvatu u povijest i zahvatu nad idovskim narodom kao glavnim pokretaima
povijesti. Pomuenje koje je u revnosti izveo avao je ono to su uinili njegovi inicijanti u kabalu i
ostale oblike bezbonitva preuzete iz poganske ostavtine, a to je pomuenje dovelo do neprepoznavanja Krista kao Mesije i Spasitelja. avao je htio proizvesti to pomuenje u revnosti upravo sa ovom
svrhom da se navjeteni Mesija od strane idova odbaci, jer je i on znao za prorotva o nadolazeem
Mesiji kao to dobro zna i sve ostale Boje objave ovjeanstvu. avao nije elio da Mesija ostvari
svoju ulogu, ali nije znao da je time, u biti, kroz pomuene idove izvodi ono zato je Isus i doao kao
Bogoovjek: da svojom rtvom otkupi grijehe svijeta.
Takoer, nakon Krista, avao ne odustaje od svoje mrnje na Boga i ovjeka, pa nastavlja djelovati kroz
promjenjenu taktiku u smislu da se sada idove dri separiranima od Krista na nain da im se namee
nepomuena revnost, ali, avolji trik je u tome da je ta revnost sada nedostatna budui je Isus ispunio Zakone i Proroke: Ne mislite da sam doao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam doao ukinuti, nego
ispuniti. (Mt 5, 17). I apostol Pavao govori o idovskoj revnosti u ovome smislu: Svjedoim doista za
njih: imaju revnosti Boje, ali ne u pravom razumijevanju. Ne priznajui, doista, Boje pravednosti i traei uspostaviti svoju, pravednosti se Bojoj ne podloie. Jer dovretak je Zakona Krist - na opravdanje
svakomu tko vjeruje. (Rim 10, 2-4). Time se pokazuje da se Zakon i Proroci mogu vjerodostojno nasljedovati samo kroz revnost koja je kristoloka. Stoga je ovaj avolji preobrat uistinu ono to se moe
nazvati genijalnou Zla, jer je kroz ovakvu dijabolinu sugestiju o nepopustljivoj revnosti prema Zakonu i Prorocima od Boje Objave uinjeno sredstvo manipulacije. Od najsvetije istine kakva je Stari
Zavjet, uinilo se sredstvo najpodlije lai; lai da Isus Krist nije Bog i nije Mesija. I to je sve izvedeno
po idovima i za idove one koje je Stvoritelj sebi odabrao.
Kroz napomenu da je idovski narod ismijavan, a da su krani proganjani od pogana, sugerira se jedna manifestacija avla kroz one koji mu pripadaju po drugim osnovama nego zavedeni idovi. Naime,
kada se u post-Kristovo vrijeme (nakon uskrsnua Gospodinovog) pogani ismijavaju idovima, to
treba gledati kao ismijavanje avla osobno. avla koji im se ismijava zato to je, nakon to je poraen
Kristovom otkupiteljskom rtvom, ipak uspio barem u tome da idove odijeli od Krista, pa im se kao
takvima, od Krista separiranima, ruga podsredstvom svojih poganskih sljedbenika. S druge strane,
115

Untitled-1.indd 115

10/23/06 8:09:52 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

preko tih istih sljedbenika, okomljuje se na one koji su Krista prihvatili kao Boga i svojeg Spasitelja.
Progoni krana, a istovremeni neprogoni idova, pokazuju gdje je prisutna Istina; tj. ona istina koja
je spasonosna i osloboditeljska.
* * *
Kontinuitet onoga to se moe definirati kao metafizika zavjera osiguran je ideoloko-svjetonazornom infiltracijom protuboje naravi u idovstvo, a sve ono to se dogaa uokolo idova kao naroda
predstavlja jednu povorku arolikih likova koji kroz pozornicu povijesti dolaze i odlaze, ali zbog svoje
ne-idovske osnove nemaju snage biti oni koji sami po sebi usmjeravaju tijek povijesti. Tako se dolazi
do spoznanja o idovima kao nosiocima kontinuiteta avoljeg zahvata u povijesti kroz zlouporabu
ljudske slobode izbora spregnutom sa zlouporabom poloaja bivanja izabranim narodom. Svi ostali
narodi su podloni tom zahvatu ukoliko nisu u onoj jedinoj podlonosti koja ih spaava kranstvu
navjetanom Svetom Crkvom, tj. podlonosti Isusu Kristu.
idovi su ovdje oni koji su, kroz primarno svjetovni zahvat metafizike zavjere, neunitivi pronositelji ideje protuboje pobune, dok su ne-idovi na taj nain postali tek njihovi puki operativci koji se
regrutiraju ovisno o konkretnim povijesnim zadanostima, a povijest je, kako znamo, prepuna nepredvidljivosti, pa tako ono to nije ostvareno u skladu sa stratekim planovima, biva na taktikoj razini
opetovano na novi nain i/ili sa novim skupinama ljudi sve dok se tom nadljudskom upornou
jednom ne uspije postii eljeni taktiki uinak koji daje strateke posljedice. Primjer te nadnaravne
upornosti i dosljednosti je revolucija iz 1848. kojom se trebalo razbiti Austro-Ugarsku kao katoliku
carevinu, ali koja (revolucija) nije u tome uspjela, pa se nakon upornog rada iznutra, taj cilj 1918. ipak
ostvaruje okonanjem Prvog svjetskog rata.
Mi na kraju svjedoimo i biljeimo prvenstveno one uspjehe koje metafizika zavjera postie na taktikom planu i zato se moe dobiti pogrean dojam kako je avlu povijest potpuno podlona i kako
zavjerenici s lakoom ostvaruju svoje planove. No, istina je da zbog pretene povijesne neregistriranosti, zbog neopazivosti Bojih ljudi i njihovih djela radi njihove skromne prirode, taktiki neuspjesi avoljeg zahvata i pobjede Bojih ljudi u suoenju s iskuenjima koja su dio sveope metafizike zavjere,
ostaju najveim dijelom preueni. One iznimke koje se ipak nametnu te postanu dijelom zapamene
povijesti usprkos tendenciji da ih se previdi i prepusti zaboravu bivaju potom, upravo kroz rad sila
taktikog karaktera, namjerno gurana na mjesta od sporednog povijesnog znaenja.
Konkretno, to bi znailo da su Churchill ili Roosevelt uzdignuti na tron kao velikani povijesti, te po
tome postaju i naveliko slavljenim velikanima ljudskog roda, zaslunicima i onovremenim spasiteljima. S druge strane, jedan ponizan ovjek kakav je bio otac Pio, kao njihov suvremenik u odnosu na
njih postaje kratkom povijesnom crticom, skoro pa i potpuno nebitnom povijesnom osobom. Kada bi
povjesniari uistinu razumjeli povijest onda bi spoznali da je otac Pio svojim ivotom zasluio da ga se
u povijesnom pamenju stavlja na mjesto daleko iznad raznih Churchilla ili Roosevelta, jer je daleko
vie zaduio svijet i produio mu spasonosno razdoblje, dok su razni velikani povijesti sve uinili
kako bi od svijeta uinili pakao. Otac Pio i njemu slini neznani junaci Boji, u povijesti stoji iznad
nametnutih povijesnih velikana poput Churchilla, Roosevelta i njima slini slavljeni junaci ovjeji,
tono onoliko koliko Nebo stoji iznad pakla. Ipak, u injenici da je na djelu nepravda; da su zlotvori
uzdignuti na vrh povijesti, a sveci potisnuti iz spoznanja prave povijesne vrijednosti na dno povijesti,
treba gledati proces za vjerno ispunjenje Isusovih rijei: Tako e posljednji biti prvi, a prvi posljednji.
(Mt 20, 16).
Stoga, skriveni unutar-idovski protuboji element je davatelj luciferijanske ideje, a sav ostali svijet
je tu na operativnom raspolaganju u provedbi iste. Ili, unutar idovstva (tj. podsredstvom idovstva)
odreuje se strategija, a taktika provedba je (uglavnom) preputena ne-idovskom elementu. Najvie
to se moe zakljuiti iz raspoloivih povijesnih podataka koji ni po javnoj povijesti nisu sporni, je da
kabalistika sekta unutar idovstva predstavlja osustavljenu ljudsku koncepciju svijeta, ili ideju bezbonih ljudskih vrijednosti, a koja u svakom sluaju dovodi svijet u takvo stanje da na svojem kraju
slavi Antikrista. Da li postoji neto to stoji u pozadini kabalistikog kruga u idovstvu nije mogue
116

Untitled-1.indd 116

10/23/06 8:09:52 AM

Misao

egzaktno dokazati jer postoje samo indicije (vrlo intenzivne, ali ipak samo indicije), ali svakako je mogue osnovano pretpostavljati, budui da je ovdje rije o univerzalnom obrascu gdje je veina upuenika u biti teko zavedena i manipulirana od jedne manje konspirativne skupine koja sa svima skupa
upravlja po svojim planovima. Ta konspirativna skupina koja je u pozadini kabalistikog vjerovanja i
kabalistikih planova, kakvi god oni bili, predstavlja onaj tajni i trajni (postpotopni) metafiziki i tjelesni kontinuitet koji se protee od Hama i Nimroda, kada se dogaa prvo zavjereniko organiziranje
na naelu tajnog drutva koje ima sposobnost/umijee konspirativnog rada za nadgeneracijske ciljeve
(kako metafizike uzdignue Lucifera, tako i konkretne drutveno-politike osvajanje apsolutne
svjetske vlasti), pa do dana dananjeg kada se kroz cionizam ta pradavna tajnost konano jednim dijelom i operativno obznanila.
To to se ovdje promovira pristup prema povijesti koja nije sluajnost nimalo ne znai poricanje njene potpune nepredvidivosti u smislu da je mogue tvrditi kako se sve odvija po unaprijed zacrtanim
planovima. Osnovno je spoznanje da metafizika zavjera Sotone protiv Boga i ovjeka ima i svoje uzemljenje, tj. ona se svjetovno manifestira na nain koji nije jednoznaan i uvijek oit, ali kroz prizmu
duhovne optike mogue je relativno lako prepoznati uvijek prisutni pakleni obrazac ili avolji rukopis
unutar povijesnog tijeka. Kao to je golim okom teko razluiti otiske prstiju te kroz taj jedinstveni
ljudski trag odediti pripadnost traga sa njegovim nositeljem, a kada se posjeduje adekvatna oprema
i znanje to razluivanje znatno je olakano. Tako se i ono to se na omalovaavajui nain najee
oznaava teorijom zavjere, ipak da lako spoznati i dokazati jednom kada se pristupi na prikladan
nain. U tom pristupu, nakon spoznaje metafizike zavjere, potrebno je samo u nju, u njenu unutarnju logiku upravo poput poredbe razliitih otisaka prstiju, stavljati sve ono to bi se moglo oznaiti
kao prostorno-vremenski lokalne zavjere, taktike zavjere, zavjere uskog opsega ili mikro-zavjere. to
je najbolje od svega, ak i ova prihvaena javna povijest koja tvrdoglavo odbija prihvatiti povijesnu
analitiku kroz metafiziku optiku, ne porie postojanje ovih prostorno-vremenski lokalnih zavjera ili
mikro-zavjera. tovie, potpuno akceptira takve povijesne momente, ali, i tu je jedan od pokazatelja
kako je metafizika zavjera na djelu kod manipulacije povijeu, preuuje se i gura u zaborav sve one
potpuno nesporne dogaaje koji potpuno rue trenutno ideoloki prihvaenu povijest i nauk o povijesti kao pukoj sluajnosti.
* * *
Ve je naglaeno kako je povijest jedna velika neizvjesnost i zato ono to se moe sa sigurnou tvrditi je da budunost ne moemo anticipirati nikakvim ljudskim metodama, i, uope, privlanost i
dramatinost povijesti upravo proizlazi iz trajne nepredvidljivosti kao njene glavne karakteristike. Da
je povijest izvjesna i da znamo to tono dolazi, nestalo bi volje za ivljenjem, ovjek bi izgubio motivaciju za bilo kakvu djelatnost na ovome svijetu, a znamo da smo za djela stvoreni. I to za velika djela,
sveta djela, Bogu ugodna djela, pa tako Isusove rijei o buduim dogaajima, kao i sve starozavjetne
odredbe kojima se strogo zabranjuje svako proricanje budunosti, imaju za ovjeka nadasve spasonosno znaenje.
Velika je ljudska znatielja po pitanju otkrivenja buduih zbivanja, pa tako vidimo kako i apostoli
podlijeu ovoj prirodnoj ljudskoj sklonosti kada trae Isusa da im precizira kraj povijesti: Reci nam
kada e to biti i na koji se znak sve to ima svriti? (Mk 13, 4). Odgovor je upravo onakav kakav ovjeku
najvie koristi jer potvruje definitivnost kraja povijesti, ali osnovni je naglasak stavljen na bivanje
u stanju pripravnosti, a pripravnost je samo drugaije opisano djelovanje unutar sadanjosti: Bdijte
dakle jer ne znate u koji dan Gospodin va dolazi. A ovo znajte: kad bi domain znao o kojoj strai kradljivac dolazi, bdio bi i ne bi dopustio potkopati kue. Zato i vi budite pripravni jer u as kad i ne mislite
Sin ovjeji dolazi. (Mt 24, 42-44).
Ipak, ono to najvie pokazuje kako je nedokuivost povijesti njeno trajno stanje, stoji u ovom upozorenju: A o onom danu i asu nitko ne zna, pa ni aneli na nebu, ni Sin, nego samo Otac. (Mk 13,
32). Tu se vidi da je samo Bogu na nebu pridrano znanje o tajni povijesti, a posebno je indikativno
spominjanje anela na nebu, jer se time istodobno obznanjuje da ni pali aneli, koji su zadrali svoju
naravnost koju su imali prije pada, ne znaju tajnu povijesti. To je bitno zato jer se kroz trajno prisutno
117

Untitled-1.indd 117

10/23/06 8:09:52 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

provlaenje sugestije o posjedovanju tajne unutar ezoterijskih tajnih drutava naivnim ljudima od
samog avla sugerira mogunost da se izjednae s Bogom, a u biti ta tajna je jedna velika la budui da
najvaniju stvar o povijesti njen kraj ne zna nitko doli Bog-Otac.
Uostalom, da je tome tako znamo najbolje na primjeru Isusa i Njegovog razapinjanja, jer, da je Sotona
znao kako je Isus doao da svojom rtvom okupi grijehe svijeta sigurno ne bi svojim poticajima nadahnjivao onodobne idove na odbacivanje Mesije, a najmanje od svih Judu Ikariotskog na nain koji
nam je precizno opisan: A Sotona ue u Judu zvanog Ikariotski koji bijae iz broja dvanaestorice. (Lk
22, 3). Ovdje se vidjelo koliko je presudna ova apsolutna skrivenost povijesti jer se time osiguralo nae
otkupljenje i spasenje po muci i smrti Gospodinovoj.
Ista stvar vrijedi i za kraj povijesti, jer to to je sve nepoznato svima osim Ocu, daje nam sigurnost u
onakvo razrjeenje povijesti kakvo je Bog objavio, ponajvie u Otkrivenju, ali i u ostalim biblijskim
objavama o kraljevstvu nebeskom koje je namijenjeno ovjeku. Ne odajui detalje (ili taktiku), a obznanjujui konani rezultat (ili svojevrsnu providencijalnu strategiju), Bog je ostavio slobodu neukinutom, a da je istovremeno rekao sve ono to nam treba i to nam koristi. Istodobno, Sotoni je, kao i
u sluaju Isusovog prvog dolaska, potpuno nedokuivo kako e to tono propasti njegov privremeni
i prividni trijumf kroz ustolienje Antikrista. Onog istog Antikrista koji se u metafizikom smislu
stalno uzdie ovako nepogodnim tijekom povijesti, te mu je svakim danom kroz konkretnu svjetovnu
zadatost teren sve pripremljeniji, tako da e na koncu i ljudima i demonima izgledati kako je uistinu
svemoan i neunitiv poput Boga. Antikrist e u sebi na jedan savreni (ili anti-savreni, tj. savrenost
u inverznoj nakani) nain ujediniti sav onaj ljudski boanski potencijal, koji je po udahnuu Bojem u
ovjeku prisutan, sa silama (ili silom, onom sveobuhvatnom) zla. Zbog toga e Antikrist davati uvjerljiv privid svoje boanstvenosti, ali, jednako kao i u sluaju prvog dolaska, sve e to na koncu dovesti
do konanog raspleta i kraja povijesti koji e vjernima biti spasonosan, a nevjernima prokletonosan.
Kao i u prvom dolasku, Sotona zbog svojeg neznanja u biti radi na vlastitom unitenju, to je i logino,
budui je Bog Ljubav koja uvijek daje samo ivot, pa sukladno tome i vjena smrt ne moe doi nego
od tamo gdje se nalazi vjena mrnja. To je ono to se zna, ali nikome nije pojmljivo kako se to ima
konkretno i realizirati, kao to nije nikome bilo pojmljivo da e jedan drvodjelac iz Nazareta koji se
miri sa svojim poslanjem biti onaj koji, time to Sotona Njega uspijeva kroz svoje ljude osuditi i ubiti,
otkupljuje grijehe svijeta.
* * *
Sve to je prije relativno detaljno razlagano, a neki put i u detalje secirano, moglo bi se na koncu saeti
time da se istakne kako luciferovi posveenici, koji su identificirani kao kabalisti-sotonisti, najprije
preuzimaju kontrolu nad idovskim narodom i to im je ona osnovna taktika nakana u ostvarenju
stratekog cilja. Kasnije, nakon Krista, od tih istih struktura zla kontrolirani idovi bivaju odijeljeni
od svoje kranske brae i to poevi od dizanja pobune 66. godine, pa nadalje i sve do dananjice.
Razdvajanjem rastue kranske zajednice, koja je bila isto idovska, od idovstva kao identitetske
oznake, uklanja se ona neposredna opasnost za djelotvornu kontrolu nad idovskim narodom. Od
tada, pa tijekom praktiki cijelog srednjovjekovlja, idovi su oni koji su pronositelji i glavni djelatnici
pseudojudejskih planova o izgradnji jedinstvenog svjetskog carstva i to prvenstveno na nain da se
njih (idove), koristi skoro iskljuivo u antikranske svrhe.
To je ona konkretna operativna provedba velikog plana (tj. metafizike zavjere), kojom se nakon pokoravanja idova, pokoravaju najprije kranski narodi, a tek potom i sav preostali ne-kranski svijet.
Tako se dolazi i do iznenadnog pojavljivanja masonstva na javnu scenu 1717. godine u Londonu,
kao onom povijesnom momentu kada se teite operativne djelatnosti prebacilo sa idova na kranske narode. I London i Engleska kao mjesto ove anticrkvene objave imaju svoju logiku, jer se najprije
duhovno potinjavaju oni narodi koji su se nali izvan Crkve koja je jedino legitimna, tj. Katolike i
Pravoslavne koje su Crkva jedna: podijeljena na Zemlji, ali jedinstvena na Nebu. Ovo pojavljivanje
masonstva na javnoj sceni treba takoer shvatiti kao jedan duhovni proglas kojim se eljelo regrutirati
to vie krana, ali, iznad same kvantitete, traila se kvaliteta eljenih pridolica na nain da se darovani talenti koje je Bog razdijelio po kranskim narodima upregnu u protuboje svrhe. Koristei se
118

Untitled-1.indd 118

10/23/06 8:09:52 AM

Misao

ponajprije otpadnikim kranskim narodima kao svojom pouzdanom bazom, masonstvo kao javni
dio anticrkve radi u skladu sa svojim planovima, te na kraju preuzima pod svoj svjetovno-institucionalni nadzor i cijelu Europu.
Ipak, ne treba smetnuti s uma da je uvijek zadrano posebno mjesto za idovstvo, pa tako kao jedna
izvanredna povlastica, unutar masonske organizacije koja je podijeljena na loe, postoji loa Bnai
Brith (Sinovi saveza). Ta je loa iskljuivo idovska u smislu da je jedino idovima dozvoljen pristup,
a ti isti idovi mogu biti lanovi svih ostalih loa. Ono to je ovdje toliko upadno je da se niti jednom
drugom narodu ne doputa osnivanje svojih iskljuivo nacionalno profiliranih loa i to je jedna od
osnovnih masonskih postavki. Naprotiv, ako je masonstvo prema neemu ideoloki profilirano, to je
da se poniti nacionalna zasebnost i premoste ljudske podjele unutarmasonskim bratstvom bez obzira na vjeru, naciju ili ideologiju. Masonerija promie i ui prezir prema nacionalnom kao i potrebu
za uzdizanjem iznad ogranienosti nacionalizma. Istovremeno, ovakva udaljenost od elementarne
principjelnosti samo dodatno pokazuje duhovnu osnovu masonstva.
Opisanim procesom, na koncu dolazimo do stanja da, u ovom modernom vremenu koje ivimo, sada
doivljavamo jo intenzivniju regrutaciju u sve to je bezbono i/ili protuboje. Iskoile su iz svih
kutaka tame raznorazne sekte, organizacije i ideje, a kojima je zajedniko to da su nepomirljivo antikristovske i anticrkvene. To je pokazatelj da sada ivimo novo razdoblje u kojemu se, sada kada su
kranski narodi mahom de facto dekristijanizirani, pree u novu fazu operativnog procesa u kojemu
se kree na pokoravanje cijelog svijeta i de jure dekristijaniziranje kroz konani (eshatoloki) napad
na Crkvu i papinstvo.
Prikladno ime (misao) pod kojim se ovo izvodi je globalizacija, a pripadni naziv eljenog poretka
(organizacije) koji se hoe stvoriti je Novi svjetski poredak. Iza svega stoji, naravno, Sotona osobno
koji priprema svoje zemaljsko kraljevstvo sa Antikristom na vrhu piramide svjetovne moi.

Tajnost u modernom svijetu

Pripadnici tajnih drutava su u niim stupnjevima inicijacije sami zavedeni, jer tajna drutva nisu
tajna samo prema svijetu, nego im se tajnost protee i po inicijacijskim stupnjevima prema vlastitim
pripadnicima, tako da ih napredovanje kroz labirinte zavjere protiv ljudi dovede do doslovnog demonskog opsjednua.
Na nioj se razini nalaze razliite grupe koje se bave gnjusobama vezanima uz ivotinjske ili, ponekad,
i ljudske rtve. To su skupine koje izvravaju neke od onih stvari o kojima se ponekad govori u medijima, ali, govori se zbog njihove (medijske) senzacionalistike prirode, a ne zbog elje da se razotkrije
pozadina zla ili ukae na Spasitelja. Tako ti pripadnici raznih sekti iza sebe ostavljaju raznovrsne dokaze koji govore o njihovoj djelatnosti, poput oskrvljenih crkava, grobova na kojima se prevru krievi
i ostaju tragovi raznih obreda sotonistike provinijencije. Najee su to od jednog starijeg uitelja
zavedeni tinejderi koji se, iz poglavito obiteljskih trauma, poinju interesirati za sotonizam, nalaze to
uzbudljivim i na koncu pronau nain kako da se spoje sa onima koji ih po neemu privuku. Neki se
sotonizmom bave i na nain samoukog iniciranja, koristei obilno pristupanu literaturu, a u poslijnje vrijeme posebno se koristi internet kao izvor svih moguih informacija.
Na neto vioj razini po svojoj ozbiljnosti nalaze se organizirane skupine pod vodstvom u pripadne
tajne iniciranih vjetic, vjetac, guru, mag i sl. titula ili stupnjeva.
Uistinu ozbiljna visoka podruja su ona tovanja Sotone koja se obavljaju u najveoj tajnosti, a kojima
vrhunski obrazovani strunjaci (zato ni nisu za potcjenjivanje, a to je prilino esta greka) trae mo
u karijeri i/ili vladinim krugovima. To je skupina koja izbjegava svako privlaenje panje i nastoji
ivjeti bez privlaenja pozornosti bilo koga izvan svog vlastitog kruga. Nadalje, ova skupina svojim
utjecajem naveliko stimulira, ali istovremeno i prezire sirovost onih koji su na niim oblicima sotonizma. Tono onako kako njih same prezire i Sotona, samo im daje lana obeanja i kroz ostvarenje
pozemljarskih udnji utvruje ih u njihovoj obmanutosti. Najvea veina svijeta uope nema naznake
119

Untitled-1.indd 119

10/23/06 8:09:53 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

o tome tko bi oni mogli biti, ali, moglo bi ih se najbolje odrediti kroz sintagmu anglo-ameriko-cionistiki establiment. Unutar ove ire skupine, kao poseban vrh vrhova, izdvajaju se potomci obitelji
koje su se od davnine predale tovanju Sotone.
Uope, oni koji se bilo kojom metodologijom uspnu do najvieg stupnja u obredima svjesnog predavanja Sotoni, nisu vie ni opsjednuti propovjednici njegovih obmana, nego utjelovljeni zlodusi koji
rue Boji svijet planiranjem ratova, irenjem boletina, poticanjem gladi na jednom i prodrljivosti
na drugom mjestu s kemijskim trovanjem i degeneriranjem hrane svima istovremeno, medijskim i
magijskim navoenjem na homoseksualnost i lezbijstvo, zakonima i drutvenim poretkom uperenima
protiv djece, brakova i obitelji, i svim ostalim sredstvima i metodama koje se mogu zamisliti. Sve u cilju
ostvarenja kraljevstva Sotoninog.
Klanjaju se i slue Sotoni svi koji, zbog poude i oholosti, pristaju na tajne sastanke u tajnim drutvima
po dravama svijeta. Tako se Sotona utjelovljuje u skup okorijelih grenika i stvara svoj Novi svjetski
poredak, a koji se toliko osilio da je ve javno i najavljen kao ono emu se tei. Veina od onih koji
su uhvaeni u ovu avolsku mreu i koji uznemiruju drutvo i okreu ga naopake, ostavljajui ga u
zbrci i neredu, upravo su njegovi vodei geniji. Njihova im intelektualna otrina slui kao temelj na
kojem grade svoje uvjerenje u pravo na kreiranje planetarnog ureenja kao i samog planeta Zemlje.
avo se s radou povezuje s ljudima koji cijene sebe i vole priznanja. On potom oholu ovjeku, ije su
vrline mo, bogatstvo, presti i ast, daje puninu zadovoljstva. Upravo iz takvih se potom regrutiraju
politiari, strukture vlasti i drutvena inteligencija. Najkrae opisano: podobni intelektualci, intelektualci koji nisu opasni po avolski poredak, intelektualci koji ne poznaju Isusa. Svi ovi otpadnici od
Boga zadojeni su eljom za vlau, i to ne nad jednim ovjekom, jer to nije dovoljno, nego nad itavim
ovjeanstvom doslovce do poslijednjeg ovjeka. Postali su robovi grijeha i opsjednuti od Sotone,
a time su i pobornici njegovih ideologija to svakojakim revolucijama osvajaju svijet. Svi oni kreu iz
zavjerenike tajnosti dok se ne ispune snagom nasilja, pa da namjesto uvijek skrivenog avla izvre
njegovu zlu volju meu ljudima. Sotona bezono lae kada kae da je vlast i slava njemu dana, a tom
se prijevarom slui kad eli zadobiti duu koja pristaje na njegovu misao i nasilje.
Zato nikada ne treba previdjeti injenicu da nevidljive sile u vidu odreenog drutvenog zla odreuju
nae ljudsko postojanje. Ne radi se ovdje o zlodusima kao osobnostima, nego o sustavima uvjerenja
koji imaju svoju unutarnju energiju. To je konkretna posljedica sotonistike naravi tajnih drutava te
se kao jedna od osnovnih sklonosti judeo-masonerije moe primjetiti usmjerenost prema institucionalnim strukturama. Misli se na razvoj jedne demonski inspirirane ideje, koja je u poetku relativno
skromnog dosega u svijetu, do enormnih proporcija oitovanih kroz globalne financije (financijska
internacionala), meunarodne korporacije, vojne saveze i ostale umreene strukture represije te samih
dravnih ustrojstava. to se tie ovih poslijednjih, tj. dravnih ustrojstava, od svih, danas je jedino liberalna demokracija ono to je snano djelatno, dok su nacizam i komunizam postali prolou. U biti,
radi se o sekularizmu i tome da je sutinski izbor ovjeanstva u opredjeljenju izmeu sekularizma i
teokracije, pa se kroz odabir odreuje i drutvena determiniranost.
Uope, kada je opet o demokraciji rije, kad u ljudskom drutvu ovlada tenja za jednakou, onda je
u tom drutvu ukinuta i svaka ivotonosna kreativnost, svako stvaralako pregnue. Patos jednakosti
je patos zavisti, tj. zloduha zavisti, prema ivotu blinjih, a dosee u Kajinovu zavist na Abela. To je
takoer dokaz o nemogunosti da se svoj ivot uvrsti, a ta nemogunost dolazi od neimanja vjere i
od niega drugoga. Onaj koji vjeruje u Isusa, taj, bez obzira na svoj socijalni ili intelektualni status,
stoji uvren snagom koju nam svjedoe silna muenitva kroz sva vremena i na svim mjestima; malo
znanih i bezbroj neznanih. Time se vidi da je demokratska strast za jednakou jedna strast za nebiem, jer je nekristoloka po svjoj naravi. Uope, kreativnost koja slavi ivot, ljepotu i istinu u ovome
svijetu, mogua je samo ako se sredite ovjekovog ivota prenese u drugi svijet. U onostranu stvarnost
koja nam je bioloki-osjetilno nedostupna, ali duhovno-emotivno uvijek bliska i uvijek otvorena. Tako
ovo moderno drutvo, moderno sekularno/liberalno-demokratsko drutvo, odrava strast koja je iz
stvaralakog uvrivanja ivota u sebi, usredotoenost ivota prenijela u zavidniko odricanje tuih
ivota, ime odraava avolsku zavist prema ovjeku radi koje je aneoska pobuna i poela. Ovo je
ujedno i potvrda da drutvo koncipirano na demokratskom kultu jednakosti, od kulta demokracije
120

Untitled-1.indd 120

10/23/06 8:09:53 AM

Misao

najprije postaje kulturom demokracije, potom kulturom smrti, koja se na koncu razvila u civilizaciju
smrti, te tako postala promicateljem smrti, naprije svima drugima, ali na kraju i samome sebi.
Jednako tako, drutveno prisutnu i potpuno afirmiranu diktaturu relativizma treba sagledati u kontekstu postojanja judeo-masonerije, jer je tek onda jasno da je to u biti diktatura/tiranija protuboje
ideje koja je vrsto oslonjena na konfrontaciju ideja i proklamiranu toleranciju prema svemu i dobru
i zlu; kreposti i grijehu kao isto masonski drutveni proizvod. Relativizam je doao direktno iz masonskih radionica unutar kojih je najprije i uzdignut na svojevrsnu masonsku dogmu, a tek je potom,
kroz ustrajno irenje svjetovne moi, ucijepljen unutar drutva s ciljem da se svaka vrijednost poniti
utapanjem u more istovjetnosti, a demokracija je samo jedan od prepredenijih naina poticanja relativistikih sklonisti u ljudima.
Openito je rije o tome da smo svi mi pod manje ili vie nesvjesnim utjecajem da naginjemo prema
donoenju zlih odluka zbog zla koje je uzidano u same institucije u kojima ivimo, a zapadnjaci ive
iskljuivo u sekularizmu, pa time ne udi da Zapad toliko naginje prema zlu, nemoralu i smrti. Tako
se vrlo lako dogaa situacija u kojoj ljudi, uvjereni da rade dobro, u stvarnosti rade zlo. Ove zle strukture i zavodljive obmane ljudskog drutva, sve skupa i u svim meusobnim kombinacijama, uistinu
su golemih proporcija i same su po sebi jedno zlo sa vlastitom pameu i snagom. Naravno da je sve
ove iskvarene ljudske institucije stvorila naa vlastita pala ljudska narav i one se nisu stvorile same od
sebe, ali, u njihovom oblikovanju aktivno s ovjekom je uestvovao i cijeli podzemni svijet zloduha sa
svojim Vrhovnitvom i svojom Vlau, tim upravljaima ovoga mranoga svijeta.
Jednostavno je neoboriva istina da postoje demonske, osobne sile (vlasti) koje vladaju cijelim regijama,
narodima, drutvima, dravama, politikim sustavima i institucijama sa svim prateim strukturama.
Kao to je istina da postoje zla na koja su ljudi slijepi, a koja takoer utjeu na iste te regije, narode i
drutva, u kojima se naa ljudska pohlepa i sebinost zlorabi, pa se sve skupa planski institucionalizira
i one sinergijskim uinkom postaju ljudima nedodirljivima i izvan sposobnosti nekog pojedinca da to
bez Boje pomoi promjeni. Upravo suprotno, sustav je osmiljen tako da za svoj razvitak koristi sve
one nakane koje su isto ljudske i ne uviaju nunost za pomo s Neba. Ne uviaju da se radi o duhovnom boju, pa tako i posljedino prouzrokovana svakodnevnica predstavlja samo odraz te duhovne
stvarnosti.
* * *
Na kraju, potrebno je dodatno pojasniti zato je potrebna ova kovanica judeo-masonstvo? Zato nije
dovoljno samo masonstvo ili neka druga imenica? Odgovor je taj da masonstvo, ili bilo koji drugi
oblik zavjerenitva, sam za sebe, bez upregnua idovstva u sebe i potinjenja idova svojim interesima apsolutne protuboje pobune, nema nikakve znaajnije djelatne snage za utjecaj na povijest. Sve
se izvodi iz prije viestruko istaknute spoznaje da je svojim odabranjem idovski narod onaj koji je
aktivni oblikovatelj povijesti, pa se svako htijenje za (pre)oblikovanjem povijesti mora preko tog naroda i izvriti.
Judeo-masonerija se u kontekstu ovog modernog vremena treba shvatiti kao jedan konglomerat razliitih interesa koji su u jednom odreenom saveznitvu u kojemu svatko smatra kako e moi za svoju
korist iskoristiti onoga drugoga. Ovaj je izraz primjeren za razliita razdoblja. Tako se u vremenu
Elizabete I. judeo-masonstvo manifestira kao sprega interesa od panjolske u Nizozemsku prognanih
bogatih idovskih bankar i trgovac, s interesima engleskih protestantskih vlasti koje su u sukobu s
katolikim pretendentima na prijestolje. Engleska je takoer u potrebi za kapitalom kojim bi se gospodarski i vojno osnaila, a vlasnici kapitala su u potrebi za sigurnom bazom od mogueg dohvata
crkvene inkvizicije naspram koje su gajili patoloki strah, kao i mrnju to je i razumljivo ako znamo
njihovu duhovnu pozadinu.
U dananjem vremenu, ono to se identificira kao judeo-masonstvo ima svoj kontinuitet u prije opisanom elizabetanskom razdoblju, ali prisutni su i potpuno novi momenti sa svojim jednako novim partikularnim interesima. Tako se ovdje poklapaju interesi hegemonistikih planova SAD-a, Velike Brita121

Untitled-1.indd 121

10/23/06 8:09:53 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

nije i elite koja njima upravlja, s interesima cionistikog pokreta i Izraela kao jo uvijek nedovrenog
cionistikog projekta. Ovdje se jo mora uraunati i cijeli niz ostalih interesa koji ovo najelementarnije
saveznitvo SAD Velika Britanija Izrael dodatno uvruju i daje im pogonsko gorivo. Novi je
moment ovdje prisutan u odnosu na prije u tome to je u jednom povlatenom, uskom i zatvorenom
elitistikom krugu ostvarena svjetovna spojnica svih interesa: materijalnih i metafizikih. Tu se prvenstveno misli na meunarodni kapital i globalne korporacije iji su privatni interesi vrsto povezani sa
uspjehom u ostvarenju interesa anglo-ameriko-cionistikog saveza koji se realizira kroz provoenje
interesa anglo-ameriko-cionistikog establimenta kao jedne relativno usklaene i homogene grupacije beutnih pojedinaca sa sada ve poprilino dugakom tradicijom.
Da bi se sve skupa to bolje usaglasilo i koordiniralo na operativnoj razini koja sada obuhvaa cijeli svijet (to nije mala stvar i trai velike napore i pravo umijee u obmani), dolazi do formiranja razliitih
javnih ili polu-javnih organizacija sa istaknutom javno proklamiranom svrhom. Svakako da je prava
svrha cijelog ovog kompleksa namjenjenog ovladavanju svijetom tajna i pripada onom neproklamiranom htijenju za pokoravanje ljudi u totalu. S takvom tajnom nakanom, a koja je i stvarni smisao
njihove uspostave, ide se u konano ostvarenje apsolutne svjetske vlasti i moi kojom se cijeli svijet
svodi na jednu dravu, tj. jedno kraljevstvo ono Antikristovo.
Rije je o institucijama poput MMF-a, Svjetske banke, WTO-a i njima slinih koje su relativno velike
i prvenstveno slue kao jedan veliki alat u slubi interesa onih koji su ih i izmislili. Opet, ti koji su ih
izmislili mogu se identificirati unutar relativno manjih organizacija, i jedako tako manje poznatih,
poput: Trilateralne komisije, Rimskog kluba, Instituta Tavistock za ljudske odnose, Vijea za inozemne odnose (Council on Forein Relations: CFR), Kraljevskog instituta za meunarodne odnose (The
Royal Institute for International Affairs: RIIA) i nebrojene koliine specijaliziranih zaklad, interesnih
skupin, udruenj, banak, investicijskih fondov i, neizbjeno, tajnih slub kako privatnih, tako
i onih dravnih.
Dakle, da se kod objanjavanja neke tematike do kraja skrati pria i ostane na sutini, te umjesto da
se ljude uvijek opetovano zbunjuje stalnim nabrajanjem i objanjavanjem razliitih aktera i njihovih
parcijalnih uloga, sve se prije navedeno i opisano jednostavno identificira kao judeo-masonerija.
Time se istovremeno pokrivaju i dvije strane koje su ovdje prisutne i koje nije uvijek tako jednostavno
prepoznati i odijeliti: ona strana koja je vie uronjena u metafiziku stranu zavjere s onom drugom,
koja je vie posveena i usmjerena na operativnu provedbu kroz borbu za vlastite taktike interese.
Nekada je ovo stvarno i objedinjeno u nekim osobama ili organizacijama, ali to nije nikada mogue
precizno znati i egzaktno dokazati. to je i shvatljivo zbog same naravi tajnosti i konspirativnosti, naravi koja se oituje od samoga vrha, odnosno, od samoga dna, budui je vrh smjeten u paklu. Judeomasonstvo kao pojam time pokriva sve navedeno (ali i ono to nije navedeno, ali po svojem karakteru
tu spada) i prema kontekstu u kojem se koristi potrebno je isto primjereno shvaati. Nekada se moe
misliti na neskrivene sotoniste koji otvoreno komuniciraju i potinjavaju se zlodusima i predstavljaju
svojevrsno vrhovno anti-sveenstvo, a nekada se moe misliti na razliite politike ili gospodarske
operativce koji rade za interese banaka, tajnih slubi ili ak za svoje vlastite kriminalne interese te su
se samo (tj. samo) upregnuti u funkciju koristi i interesa zla.
* * *
Takoer, treba razjasniti u emu je osnovni problem slobodnih zidara kao ljudi i slobodnog zidarstva
kao organizacije? Da li je problem u njihovim javno proklamiranim ciljevima koji su uistinu plemeniti
i ne bi im se imalo to osporiti? Jer, kada bi se htjelo saeto ispriati kako masonerija sebe doivljava i prezentira, onda bi bilo nepoteno izostaviti taj dio. Rije je o tome kako masonstvo javno tei
potovanju normi koje same po sebi nemaju ak nieg mistinog u sebu, kao to nema neke mistike
vjerovanje u volju da se ostvare odreeni ideali, da se ustanovi red najuzvienijih ljudskih vrijednost.
Masonstvo takoer priznaje da svijet danas, kao i nekada, daje sliku nasilja, nepravde, mrnje te da se
kroz idealizirani masonski red suvremeni ovjek, kao i svaki ovjek iz bilo kojeg vremena, mora suprostaviti nasilju i ratovima, nepravdi i mrnji. Masonski projekt, po njima samima, uvijek ujedinjuje
122

Untitled-1.indd 122

10/23/06 8:09:53 AM

Misao

ono to je razbacano, okuplja ljude dobre volje iznad svih stranakih cijepanja, fanatinog potovanja
slobode i prava, u zadatku i poslunosti moralnom zakonu; na kraju, tei istini i potuje tradiciju koja
mu pripada, a koja predstavlja prenoenje kulture obrazovanja ljudskog roda. Slobodni zidar je pozvan
ostvariti i oploditi u svijetu principe i vrijednosti svojeg (masonskog) reda, koji se zasniva na slobodi
i pravdi. Masonstvo i prema unutra i prema van javno propovijeda kako su svi ljudi u agoniji, i to u
svakom trenutku svojeg ivota, te da upravo zato ne treba to vrijeme prospavati, nego treba biti budan
i nadati se, treba eljeti, djelovati i graditi. Slobodno zidarstvo javno poziva ljude, i to sve ljude, na
istraivanje, na traganje za saznanjem i ljubavlju, na osvajanje mudrosti.
Sve je ovo to masonerija javno deklarira neto to svaki razuman ovjek ne moe osporiti kao nadasve
vrijedno ili plemenito. No, gdje onda puca po avovima ova vrijednost i plemenitost koja se toliko
uzdie i kojoj se ovo (tajno) drutvo (navodno ako im se vjeruje na rije i ne obazire na plodove) toliko posveuje cijelim svojim ustrojem? ak toliko da je to ono to se proklamira kao onaj najuzvieniji
smisao masonerije, smisao po kojem se aktivnom djelatnou ide prema konanom ostvarenju stalno
poboljanog ovjeka u stalno poboljanom svijetu.
Naravno da je sve ovo jedna velika prijevara, ali kako to to jednostavnije razobliiti? Kako to smisleno dokazati? Najprije kroz poredbu s velikim obeanjem zmije ovjeku u Raju, kada se jednako tako
proklamira neto jako uzvieno i dobro, neto to se ne moe negirati kao vrijedno, samo kada bi bilo
i istinito. Drugi dokaz nalazi se u tome to je sve ovo to masonstvo javno proklamira kao svoje ideale
i kao svoj smisao sadrano unutar kranske ideje, tj. unutar Crkve kao nauavataljice kranstva i
kao mistinog tijela Kristovog. Stoga se sama ideja da se pored Crkve ide na ustrojavanje neega to
kao svoju vrlinu istie navodno veu sveobuhvatnost od Crkve, jer Crkva je za masonstvo pretijesna, predstavlja traenje kruha preko pogae. Odnosno, to predstavlja veliku oholost (nadnaravnu
oholost!), jer se pretendira na bivanje veim od Crkve, iako je Crkva po svojoj svetosti nenadmaiva
od najsavrenijeg ljudskog djela. To znamo jer: Sve mu (Kristu) podloi pod noge, a njega postavi
- nad svime - Glavom Crkvi, koja je Tijelo njegovo, punina Onoga koji sve u svima ispunja. (Ef, 1, 2223). Odnosno, ako se neto radi po svome, iznad Crkve i odvojeno od Crkve, to je jednako kao da
se radi iznad Krista i odvojeno od Krista, a dano nam je jasno znati nedvojbeno Kristovo prvenstvo:
On je slika Boga nevidljivoga, Prvoroenac svakog stvorenja. Ta u njemu je sve stvoreno na nebesima i
na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo Prijestolja, bilo Gospodstva, bilo Vrhovnitva, bilo Vlasti - sve je po
njemu i za njega stvoreno: on je prije svega i sve stoji u njemu. On je Glava Tijela, Crkve; on je Poetak,
Prvoroenac od mrtvih, da u svemu bude Prvak. Jer svidjelo se Bogu u njemu nastaniti svu Puninu i po
njemu - uspostavivi mir krvlju kria njegova - izmiriti sa sobom sve, bilo na zemlji, bilo na nebesima.
(Kol 1, 15-20).
Tko onda moe htjeti, makar i s najboljom namjerom, neto raditi to otvoreno pretendira da bude
iznad prvenstva koje ima Krist? Tko moe rei da tei ljubavi, istini, miru, pravdi, ljepoti, mudrosti,
a da istovremeno od sebe odmie onoga tko sve navedeno u sebi savreno sadrava i savreno svim
ljudima daje? Mogu samo oni koji su ispunjeni duhom nadnaravne oholosti, jer umjesto da sve ono to
govore da ele postii idu ostvarivati unutar Crkve, a po tome i unutar ivoga Krista, oni tvrdoglavo i
umiljeno ostaju izvan pruenog im mjesta.
Sada se postavlja pitanje to je razlog ovome upornom odbijanju da se prihvati Crkva kao ono mjesto
unutar kojeg se ide prema savrenstvu i Savrenstvu istovremeno i neupitno? Razlog je nadvremenski,
razlog je vjean koliko je vjean i Luciferov pad u bezdan. Naime, kako se Lucifer svojom pobunom
trajno opredijelio za nesluenje Bogu, tako se ne ele pokloniti i sluiti Bogu svi oni ljudi koji svjesno
ili nesvjesno prilaze raznim njegovim (anti)crkvama i masoneriji kao vrhovnoj (anti)crkvi, toj majci
svih (anti)crkvi. Nee masoni jednostavno iz svojih loa prijei u Crkvu i time svoju plemenitost staviti na pravo mjesto i pravu nakanu, nego ostaju u svojoj zabludi u koju su upali svojom umiljenou
i svojom oholou koju im potpiruju zlodusi iz podzemlja. Jer, kada bi se prihvatilo Crkvu, tada bi se
prihvatilo i Krista, a to ne odgovara nepomirljivom stanju Sotoninom, pa tako nema ovoga naizgled
tako banalnog prijelaza iz jedne formu u drugu formu. Jer, ne radi se tu o razlici u formi, nego o razlici
u onome to tu formu izgrauje: Krist (Crkva) i Sotona (anticrkva/judeo-masonerija). Takoer se
ovdje radi o prihvatu hijerarhijskog poretka koji je u oba sluaja u biti istovjetan, samo to je na jednoj
123

Untitled-1.indd 123

10/23/06 8:09:53 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

strani na kraju Krist, a na drugoj strani predsjedava Sotona. Zato to je tome tako, oni koji su prigrlili
sluenje masoneriji, makar i pod vlastitom obmanom o dobrim namjerama, ne ele prihvatiti prelazak
u Crkvu, jer time se istovremeno prihvaa i dijametralno oprena hijerarhija. Masonerija, s druge
strane, povlauje ovjeku u njegovim grijesima te ga navodi na ostanak u tome stanju, dok se Crkva
grijesima protivi, pa ve po tome od sebe odbija sve one koji su masonstvom upali u stanje ogrezlosti u
grijehu. Zato bi se mijenjalo tabor, kada me ovdje hvale, uzdiu i prihvaaju, dok bi me preobraenje
prisililo na promjenu tako rezonira prosjeni zavedenik, pa po sili konformizma i laskanja ostaje u
svojoj zabludi. Na kraju, najvie na vlastitu tetu.
* * *
Bog nam je preko proroka Ezekiela poruio: Dat u vam novo srce, nov duh udahnut u u vas! Izvadit u iz tijela vaega srce kameno i dat u vam srce od mesa. (Ez 36, 26). Masonerija je ona koja radi
suprotno ovoj Bojoj nakani i ona ovjeka vidi kao neobraen kamen kojeg e upravo ona oblikovati
u pravilnu kamenu kocku i takvu ugraditi u svoj hram ovjeanstva. To nije nita drugo nego obraivanje ljudskih srdaca u kamenu kocku stvaranja unutar ovjeka srca kamena. Srce koje je od Boga
i ovjeka udaljeno onoliko koliko je hladni kamen razliit od ivoga mesa. No, i ovdje nam Gospodin
daje nadu da se treba samo Njemu predati, pa e On naa srca, koja su sva vie ili manje okamenjena,
pretvoriti u srca od mesa, a ta se srca ljudima daju na osnovi Presvetog Srca Isusova.
U tome smislu treba shvatiti i ostala viekratna obeanja i upozorenja koja paralelno idu kroz cijelu
Bibliju, ali, posebno se ponavljaju u Novome zavjetu. Jedno od njih je i u Prvoj Petrovoj poslanici:
Pristupite k njemu, Kamenu ivomu to ga, istina, ljudi odbacie, ali je u oima Bojim izabran, dragocjen, pa se kao ivo kamenje ugraujte u duhovni Dom za sveto sveenstvo da prinosite rtve duhovne,
ugodne Bogu po Isusu Kristu. Stoga stoji u Pismu: Evo postavljam na Sionu kamen odabrani, dragocjeni
kamen ugaoni: Tko u nj vjeruje, ne, nee se postidjeti. Vama dakle koji vjerujete - ast! A onima koji ne
vjeruju - kamen koji odbacie graditelji postade kamen zaglavni i kamen spoticanja, stijena posrtanja;
oni se o nj spotiu, neposluni Rijei, za to su i odreeni. (1Pt 2, 4-8).
Svi koji su na bilo koji nain upueni u ideju masonstva, a pogotovo oni koji su regularno inicirani u
masoneriju, koji su lanovi te zavodnike sekte, ne mogu ne uvidjeti da ovdje nema sumnje o tome
gdje je mjesto na kojem se treba sebe izgraivati i ugraivati u istinsko savrenstvo graevine Novoga
Jeruzalema: samo i jedino na kamenu ugaonom na Isusu Kristu Spasitelju.
Ipak, a po tome se vidi i bezgranina ljubav koju Gospodin ima prema svim ljudima, za sve pripadnike anticrkvi stoji upranjeno mjesto dokle su god ivi i dok se Krist ne vrati natrag na zemlju. Ali to
upranjeno mjesto, ukoliko ostane prazno, na kraju postaje ono to osuuje kada se na kraju povijesti
odigra poslijednji sud. Zato, neka se svi zavedeni, a koji moda nisu bili upoznati sa istinama o Crkvi,
Isusu Kristu i Boanskom milosru, preobrate i natrag svojem Nebeskom Ocu u vjenosti vrate. Oni
koji su krani neka mole i djeluju upravo u ovome smislu, jer nema vee radosti od povratka zalutale
ovce, jednako kao i od povratka razmetnoga sina.
Zakljuimo ovo poglavlje, koje se inae dotie tako sloene teme da bi se moglo u nedogled pisati o
svim podvizima tajne i tajnih drutava u povijesti, na nain da se svaki oblik tajnog drutva identificira kao krivobotvo.
Ako je to tako, a jest tako je, onda je prikladno dati Boju opomenu onima koji se ovom i svakom
drugom krivobotvu utjeu, kao i onima koji mu se u strahu klanjaju. Neka znaju da im vei strah treba doi od posljedica bezbonitva/krivobotva, nego od vremenitih posljedica percipiranih iz lane
moi krivoboaca i njihovih slugu.
Posljedice krivobotva
I ne bijae im dosta to su zastranili u spoznaji Boga, nego su, ivei u velikoj borbi zbog neznanja, tako
veliko zlo jo mirom nazivali.
124

Untitled-1.indd 124

10/23/06 8:09:54 AM

Misao

Jer, ili djecu rtvuju ili vre tajne obrede ili prireuju bijesne gozbe s udnim obiajima.
Ne uvaju vie istoe ni tijela ni enidbe, jedan drugoga ili iz zasjede ubijaju ili jedan drugomu preljubom jade zadaju.
Svuda zbrka: krv, ubojstvo, kraa, prijevara, pokvarenost, nevjernost, buna, kriva prisega, uznemirivanje estitih, zaboravljanje dobroinstva, oskrvnjenje dua, zloini protiv naravi, nered u braku, preljub,
neudorednost.
Jer je krivobotvo poetak, uzrok i kraj svakog zla.
Ili bjesne na svojim zabavama, ili izriu lana prorotva, ili ive nepravedno, ili bez oklijevanja krivo
priseu.
Jer se uzdaju u mrtve idole, ne boje se da e okajavati lane prisege.
Ali e ih za oboje stii kazna: to su sluei idolima iskrivili pojam o Bogu i to se krivo i podlo zaklinjahu
prezirui sve to je sveto.
Jer se prijestupima bezbonikim uvijek osveuje - ne mo prizivanih idola, nego pravda koja stie grenike.
(Knjiga mudrosti 14, 22-31).

125

Untitled-1.indd 125

10/23/06 8:09:54 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

6. Uspostava hrvatske drave, dr. Franjo Tuman, tumanizam i detumanizacija

Jer ideja jednoga naroda nije ono to on misli o sebi u vremenu, nego to Bog o njemu misli u vjenosti.
(V. S. Solovjov: Ruska ideja)
Bolji je mladi siromaan a mudar
nego kralj star a lud, koji vie ne zna za savjet.
(Propovijednik 4, 13)
Bolje je posluati ukor mudra
ovjeka negoli sluati hvalospjev luaka.
(Propovijednik 7, 5)
Na zemlji nema pravednika koji, inei dobro, ne bi nikad sagrijeio.
(Propovijednik 7, 20)
Uvedi tuinca u kuu, i on e donijeti nevolju i otuiti te od tvojih.
(Knjiga Sirahova 11, 34)
Nemoj da osiromai gostei se pozajmljenim novcem kad nita nema u tobolcu svojem.
(Knjiga Sirahova 18, 33)
Svaki savjetnik dijeli savjete, ali mnogi svjetuju sebi u prilog.
(Knjiga Sirahova 37, 7)

Smisao uskrsnua drave Hrvatske

Ovdje nema dovoljno prostora za detaljistiki ulazak u problematiku hrvatske dravnosti koja bi
se inae morala studirati i razjanjavati od najkasnije VII stoljea pa sve do dananjice te iz razloga
praktinosti ide se odmah na razmatranje vrhunaravnog smisla postojanja hrvatske drave.
Ono to je kod uspostave hrvatske drave sutinski odreujue odnosi se na pitanje zato se sada,
nakon viestoljetnog gubitka dravnosti i podinjenosti stranim vlastima u raznim oblicima, ipak
dogaa uskrsnue hrvatske drave? Koji je meuodnos mogue pronai izmeu Hrvatske kao novostvorene drave i povijesti shvaene kroz kransku eshatologiju? Pogotovo kada se sve gleda iz
perspektive postojanja takvog povijesnog iskustva gdje se Hrvatima dogaa neprestano izmicanje
obnove hrvatske dravne samostalnosti i u puno povoljnijim okolnostima u odnosu na okolnosti
prisutne kroz Tumanovu dravniku epohu. Naravno, rije je o onim racionalistikim okolnostima
koje je uope i mogue uzeti u jedno usporedno razmatranje razliitih povijesnih epoha, ali upravo
ostajanje na racionalnom tlu poslije predstavlja najvei dokaz skrivenih metafizikih stvarnosti koje
ponitavaju iskljuivi materijalistiki pristup povijesti.
Samo ako se uzmu zbivanja u 19. i 20. stoljeu vidi se kako je po nekim ope objektivnim realpolitikim okolnostima tu bilo vie proputenih povoljnih povijesnih momenata za ostvarenje hrvatske samostalnosti u bilo kojem obliku. Tako je godina 1848./49. bila jedna pogodna prilika da se Hrvatskoj
omogui povoljno pozicioniranje unutar Monarhije, a koje bi se naknadno razvilo u istom onome
pravcu po kojem se jedna Maarska u postratnom raspadu 1918. prirodno i neupitno osamostalila.
Isto je tako i upravo ova 1918. godina i u stanju kakvo je onda bilo, sa svim propustima iz 1848./49.,
predstavljala jednu priliku u kojoj se ipak moglo ostvariti hrvatsku samostalnost bez ikakve apsolutne nunosti za integracijom sa Srbijom i dinastijom Karaorevia. Gledano sa povijesne distance
daleko je vea prilika za kakvu-takvu samostalnost bila te 1918. godine nego to je to bila 1990./91.,
jer je Austro-Ugarska bila ruevina kao jedna gotova stvar te je samo (ili samo ali ne mijenja na
stvari) trebalo poduzeti korake da se to vie teritorija sauva od pretenzija sa istoka (Srbija) i zapada
126

Untitled-1.indd 126

10/23/06 8:09:54 AM

Misao

(Italija). Moe se potpuno legitimno tvrditi da bi ti grabeljivi ratni pobjednici vjerovatno oteli
velike komade hrvatskog povijesog i etnikog teritorija, ali to nikako ne daje dokaz da nezavisne
Hrvatske kao takve ne bi moglo biti, a kada se jednom uspostavi drava onda se dalje radi na povratu
otetoga. Uspostavom drave koja ima svoju jasnu nacionalnu strategiju moe se najprije pripremiti,
a zatim iskoristiti povoljnu priliku za djelovanje. Tono kao i 95. kada je Olujom okupiran teritorij
vraen pod dravni suverenitet. Ovu hipotezu o propuenoj 1918. dodatno potvruje nastavak Prvoga svjetskog rata nakon samo 21 godine primirja, pa se, ako nita drugoga, u tom ratnom vihoru
moglo pametnim dravnitvom postii svoje nacionalne ciljeve bez obzira na ira ratna zbivanja.
Naravno, ono to ovdje predstavlja najvei protuargument ovoj hipotezi ponajprije je navedena potreba za pametnim dravnitvom. To pametno dravnitvo je ono to je kronino nedostajalo Hrvatima ve od Zvonimira. Ili, najmanje od Zvonimira, jer da je uistinu dobrog dravnitva u Hrvata
bilo i prije Zvonimira ne bi se moglo staviti sva jaja u jednu koaru i na koncu sa jednim porazom
za dugi vremenski period izgubiti dravni suverenitet. U biti, moda je upravo to nepostojanje ikakvog pametnog dravnitva ono to se naziva Zvonimirovom kletvom i njeno je ispunjenje u pomraenju iskljuivo dravnikog uma kod hrvatskog nacionalnog korupusa. Kako je inae mogue
objasniti da svugdje drugdje Hrvati imaju svoju nacionalnu pamet ili nacionalnu inteligenciju, ali
jedino kod problematike dravnitva dolazi do nepostojanja djelotvorne dravnike ideje i prakse.
Hrvatska nacija posjeduje svoju intelektualno-kulturno-znanstvenu elitu koja je po svojoj vrjednosti
na posve ravnopravnoj ravni kao i u ostatku kranske Europe, ali kontinuirano kroz stoljea nema ni
trunke svoje dravnike elite koja bi se makar na tren uzdigla na jednaku ravan sa svojim europskim
kolegama. ak je i vojno-ratnika elita prisutna u Hrvata, i to po svojoj vrijednosti iznad nekog
pretpostavljenog europskog prosijeka, ali ni iz tog stalea iz kojega bi najvie bilo za oekivati volju
za dravnitvom nema traenih postignua.
Urota Zrinski-Frankopan u tom smislu predstavlja vrhunac hrvatske dravnike djelatnosti, ali biva
doslovce obezglavljena, a kao jedina konkretna ostavtina ostaje romantiarska utjeha izreke: Navik
on ivi ki zgine poteno. Ipak, nije iskljueno da je uinak samo te izreke vredniji od pragmatinog
dravnitva te da se pravo ispunjenje tek ima desiti, a traginost Zrinski-Franopana kroz njihovu
rtvu daje moralnu snagu buduem hrvatskom dravnikom ispunjenju. Ovdje se sada razmatra
pitanje dravnitva i ako se samo ono gleda onda je ono u sluaju Zrinski-Frankopana ipak zakazalo
i to obrnuto proporcionalno od literarno-lirskog elementa koje se ispunilo ve samo pismom mua
svojoj supruzi napisanim neposredno pred pogubljenje. Ako bi se htjelo biti bezduni procjenitelj
djelotvornosti moglo bi se rei da je po onome to su urotnici postigli za Hrvatsku bilo bolje da se u
urotu nije ilo te da su se urotnici bavili knjievnou ili nekom slinom djelatnou te svoje politike
nakane ostvarivali drugim sredstvima, ali sve ovo ulazi u hipotetine kalkulacije o tome to bi bilo
kad bi bilo i nema vee koristi od toga. Naravno, upravo stoga se ne smije tako usko promatrati na
povijest jer to je naelni pogled upravo ove moderne znanstvene povijesti kojom se ne treba dati
zavesti ve vidjeti u svemu onaj vii ili onaj dubinski metafiziki smisao te tako i neuspjeh Zrinski-Frankopana shvatiti kao nunost za dananjost kao i za dolazeu budunost. Ali, takoer treba
sve skupa shvatiti i kao ono to nam slui kao praktini nauitelj kojim moemo promiljati svoje
postupke po pitanjima hrvatskog dravnitva.
Spomenuto nepostojanje dravnike misli i djela u razdoblju revolucije iz 1848./49. kao i postratnog
raspada Austo-Ugarske 1918. ima svoju povezanost i s neuspjehom urote Zrinski-Frankopan jer je
njihovom egzekucijom uniteno ono najvrednije u hrvatskom plemstvu, ali jednako tako pokazuje
konstantan nedostatak dravnike svijesti kod novoformirane hrvatske mislee elite unutar graanskog stalea. Nevjerovatno je da se nije moglo unutar hrvatskog korpusa nai ljudi koji bi poput
talijanskih karbonara ili srpskih zavjerenika meusobnim povezivanjem, planiranjem i djelovanjem
radili na ikakvom funkcionalnom hrvatskom nacionalnom programu, nekoj nacionalnoj strategiji
koja bi bila u najmanju ruku ravnopravna sa slinim pokretima u svijetu. Tu se istovremeno dotiemo
onoga to moe naslutiti odgovor zato je tome tako, jer se u navedenim primjerima, kao i svugdje
drugdje kod formiranja nacionalnih ideja i nacionalnih drava, uvijek radilo o tajnim drutvima nacionalnog predznaka ukljuenih u rad na nacionalnim interesima, tj. onome to ta tajna drutva nametnu kao prioritetni nacionalni interes. Ali, istovremeno, na taj nain se svo nacionalno postavlja
127

Untitled-1.indd 127

10/23/06 8:09:54 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

u opoziciju sa vjerom i Crkvom neminovnom povezanou istih nacionalno usmjerenih tajnih drutava ili revolucionarnih organizacija s protucrkveno/antikristovskim drutvima i organizacijama iz
kojih su izniknuli ili iji su sastavni dio pa po tome svi skupa bivaju podinjeni istoj (anti)duhovnosti
koja iza njih stoji. Kroz cijelu Europu je val uspostave nacionalnih drava bio usko povezan ponajprije s judeo-masonskom organizacijom i provodio se vie ili manje nadahnut idejama iz podzemnih
radionica te i takve provinijencije. Nacionalni identitet veeg dijela Europe time biva doslovce kidnapiran od strane onih sila koje stoje iza judeo-masonstva pa tako i slijed dogaaja, te povijesni razvoj
Europe prema ovome u to se ona danas izrodila ne treba uope uditi. U tom smislu, ako se ovako
uviaju povijesna zbivanja, mi Hrvati moemo biti sretni da se nismo nali u tome klubu postprosvjetiteljskih nacija i drava, jer postoji nada da se tu oituje odreena providencijalnost kojom smo
kao drava i kao nacija sauvani od upadanja u nacionalno-dravno potinjenje neistim silama na
duhovnoj razini povijesne uvjetovanosti. Tako i dravnitvo u Hrvata biva ostavljeno nerazvijenim
i nedjelotvornim, ali istovremeno se time ne razvija i sve ono loe to se dogaa sa dravnitvom
upravljanim iz sustava tajnih drutava. Uz gubitak svjetovnog dobra kakva je nacionalna drava dolazi nam dobitak izraen kroz nepostojanje duhovnog zla duboko povezanog sa nacionalnom idejom
i pripadajuom dravom ostvarenom kroz rad loa i ostalih podzemnih radionica.
Prema tome, gledano kroz ovakvu optiku, moemo biti sretni da nam je nacionalna ideja ostala
nekidnapiranom od strane anticrkve makar je zbog toga kod Hrvata trpjela dravnika misao i organizacija. Kae se da je svako zlo za neko dobro, pa je i Ivan-Pavao II. o tome rekao kako: U konanici
dolazi se do toga da se pod poticajem zla ostvaruje jo vee dobro. (Sjeanje i identitet, str. 24). Tako
i ovo zlo nepostojanja dravnitva kod Hrvata od Zvonimira do Tumana ima svoj smisao u nekom
veem dobru koje e se na neki nain producirati.
Ono to je ovdje od vanosti je prepoznati pravi smisao takvog povijesnog tijeka. Dakako da je u
tumaenju rije o subjektivnom dojmu, ali sve je ljudsko ionako subjektivno i svako tumaenje je
odreeni odraz vienja samoga tumaa. Ovdje se uzima u obzir i injenica Bojeg zahvaanja u
povijest i kroz tu prizmu se takoer sagledavaju dogaaji u vremenu. Odnosno, jedino se tako moe
najpotpunije shvatiti smisao povijesti u najdubljem ili u najviem smislu. Tako gledano, ovo hrvatsko nedravnitvo dobiva jedan vii smisao ispunjenja volje Boje i vie od ovoga se ne moe bitno
odreenije deducirati povijest da nije jednog novog momenta, jedne nove varijable koja vie nije
nepoznanica: uskrsnue hrvatske drave ostvareno po Franji Tumanu.
Zato se sada, u ovom povijesnom trenutku, to deava? Koji je onaj najdublji ili najvii povijesni smisao takvog dogaanja? Odgovor na ova pitanja se moe dobiti samo usredotoenjem na onoga tko je
sredite i smisao povijesti ljudskog roda Isusa Krista raspetoga na kriu zbog nas ljudi, radi naega
spasenja. Drugim rijeima, kri je ono sredstvo kojim se razbija povijesna ifra.
Kri je ujedno i identitet hrvatske nacije i noenje svoga kria je ova nacija prihvatila pokrtenjem
te se time kri duboko utisnuo u svijest hrvatskog ovjeka. Taj kri, koliko god kroz povijest bilo
teko biti sa njim i imati ga na sebi, je ono to je Hrvate sauvalo kao narod i izgradilo kao naciju te
je samo sa daljnjim pristajanjem na i uz kri Hrvatima mogu daljnji opstanak u ovim vremenima
koja su pogubnija nego sva ona prijanja zajedno. U tom kontekstu ja osobno i tumaim stvaranje
hrvatske drave nakon viestoljetne enje za bivanjem svojim na svome i udnje za jednom prije
doivljenom dravnom suverenou. Vremena koja dolaze su toliko nesklona za sve sljedbenike kria
da je Hrvatima ba u ovom vremenu dana drava, i to usprkos svim protivljenjima svjetskih i domaih gazitelja kria, upravo zato da kri moemo djelotvornije sauvati i proslaviti ga u tome istome
nesklonomu mu svijetu.
Dakle, dubinski smisao uspostave hrvatske drave nakon stoljea dravnikog bespua je iskljuivo u
tome da se po njoj proslavi kri, a proslavom kria osigurava se i svako ostalo ljudsko dobro za koje
je drava namjenjena. I to poslanje drave prema kriu nije ogranieno unutar same Hrvatske nego
ponajprije tamo gdje je dravnitvo bilo uspjeno, ali gdje je taj uspjeh pretpostavljao odbacivanje
kria. Zato to i nije uspjeh nego uspjeh, jer: to koristi ovjeku stei sav svijet, a ivotu svojemu nauditi? (Mk 8, 36). Ili, parafrazirano: to koristi narodu stei dravu, a opstanku svojemu nauditi?
128

Untitled-1.indd 128

10/23/06 8:09:55 AM

Misao

Dr. Franjo Tuman kao obnovitelj hrvatskog dravnitva

Kada se tako percipira uspostava hrvatske drave upravo sada, u ovomu trenutnom sadanjem vremenu svjetske povijesti, onda se i sve ostalo povezano sa stvaranjem drave sagledava na jednaki
nain, tj. kroz kri kao univerzalni deifrator povijesti. Upravo zato odluna je uloga i mjesto dr.
Franje Tumana kao onoga tko je glavni izvritelj tako znaajnog povijesnog dogaaja kakav je ponovna uspostava hrvatske dravne suverenosti. Budui da je prethodnim razmatranjem objanjena
providosna nunost odlaganja razvitka hrvatske dravnike misli i njene praktike organizacije, onda
se jednako tako namee i prikladno sagledavanje izabranosti nikoga drugoga nego Franje Tumana
da bude onaj po kojemu se ostvaruje realizacija te povijesne nunosti. Tako gledano sve ono to se
Tumanu spoitava kao negativnost u njegovom karakteru, odnosno u njegovom cjelokupnom liku i
djelu, postaje neto to je bilo nuno kao sredstvo u ostvarenju Bojega plana. Time sve ono to je bilo
loe kod Tumana kada bi se promatralo samo za sebe, a koliko je to ikome uope mogue objektivno
sagledati, postaje najednom neto dugorono korisno i tako jedino moguim. Tumanovo samoljublje, ambicioznost, grandomanija, odreena razina beutnosti i neosjetljivosti po nekim ljudskosocijalnim pitanjima, najednom postaju jednako tako vrijednim te nadasve povijesno nunim karakteristikama kao i sve one dobre Tumanove osobine kao jednog izdvojenog pojedinca. To su njegova
upornost, samodiscipliniranost koja po nekim pojavnostima granii sa asketizmom, fokusiranost na
odabrane ciljeve, autoritativnost, politika pragmatinost visoke razine intuitivnosti, obrazovanost i
razne ostale vrijednote koje je imao u veim ili manjim dozama. I kada se sada sve skupa sabere i
istovremeno izvri sinteza Tumanovih dobrih i loih ljudskih naklonosti te se sve skupa stavi u kontekst providencijalne potrebe za uspostavljanjem hrvatske drave, vidi se da je Tuman, takav kakav
je bio, sa svim svojim loim i dobrim stranama, bio apsolutno nezamjenjiv.
Uostalom, tko bi drugi mogao pomiriti tolike suprotnosti koje su se ustoliile unutar hrvatskog nacionalnog bia ako ne netko tko je i sam unutar sebe i same svoje ivotne biografije proet tim istim
suprotnostima? Tko bi drugi mogao izgurati hrvatski dravniki program ako ne netko tko u sebi
ima nemjerljivu razinu tvrdoglavosti, a dodatno uvrenu osobnom ambicioznou i za tako neto
traenom samozaljubljenou? Tko je drugi zasluio da izlijei hrvatsku frustraciju viestoljetnog
nedravnitva ako ne netko tko je jednako tako frustriran svojom osobnom nerealizacijom unutar
dravnih struktura od moi i ugleda? Posebno ako je ta nerealizacija motivirana time to je kao
deklarirani Hrvat, kao jedan tvrdoglavi Zagorac, Tuman konstantno bio manje podoban kadar od
nehrvata, a posebno od Srba i Crnogoraca koji su tada kada je Tuman elio napredovati u vojnoj
hijerarhiji izrazito dominirali u federacijskim kadrovskim krialjkama.
Odgovor na sva ova (hipotetska) pitanja je samo jedan: Franjo Tuman. On je taj koji je ispunio sve
traene uvjete za javni natjeaj povijesti kojim se trailo prikladnog kandidata koji e se moi sam
postaviti nasuprot sublimiranog velikosrpstva unutar federativnih institucija (svakako i unutar republikih, posebno u Srbiji), a koje se nametnulo unutar partijskih struktura moi. I to se usuditi raditi
usred Beograda i doslovce se sam sukobiti s tim prikrivenim velikosrpstvom po pitanjima povijesnih
interpretacija kao onoga polja djelovanja koje je jedino preostalo za ikakvo pruanje otpora tim starim Garaaninovim naelima prigodno preoblienim u jugo-komunistiki kontekst. Nema nikoga
u strukturama komunistike partije tko se usudio javno nastupati na liniji pobijanja velikosrpske
modulacije povijesti i pakiranja hipoteke faistoidnosti i genocidnosti cijelom hrvatskom narodu.
Jedino je Tuman bio onaj koji je imao traene hrabrosti da se takvim konstrukcijama suprostavi, a
navodno velike moralne veliine poput Krlee i njemu slinih radije su se drale udobnosti sigurne
pozicije hrvatske utnje.
Posebnu panju zasluuje upravo ova Tumanova borba oko pobijanja lai iskonstruiranih oko broja
rtava u Jasenovcu jer je kroz usredotoenost na tu problematiku Tuman usput dotaknuo ono to
se odnosi na jednako tako nepouzdane brojke oko rtava holokausta i posebno samoga Auschwitza
kao jedne nametnute refleksije Jasenovca. Time se istovremeno razotkriva sva dvolinost i tiranijska
sutina sekularne demokracije na Zapadu jer se otkrivaju potpune istovjetnosti represije po istovjesnim povijesnim pitanjima. Naime, Jasenovac i hrvatstvo izjednaeno s ustaoidnou u kontekstu
nekadanjeg jugoslavenskog prostora predstavlja isto ono to je danas Auschwitz i holokaust za cijeli
129

Untitled-1.indd 129

10/23/06 8:09:55 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

Zapad. Kako je napuhana cifra iz Jasenovca sluila u politike svrhe tako i napuhana brojka iz Auschwitza slui u isto tako oigledne politike svrhe. Jasenovaki mit je bio (i ostao) upregnut u velikosrpske politike svrhe, a mit o Auschwitzu je stavljen u cionistike politike svrhe. Jednako kako
se zbog samog pokuaja da se ospori nebulozno napuhavanje ubijenih u Jasenovcu u bivoj SFRJ
kazneno odgovaralo na montiranim politikim procesima, tako se danas u tom navodno slobodnogovoreem Zapadu kazneno progoni za obino znanstveno propitivanje oko Auschwiza i njegovih
mitolokih konstrukcija. Ista se stvar odnosi na sukladnost izmeu represije prema istraivanju ukupnih rtava rata i poraa jer je situacija u nekadanjoj SFRJ takoer potpuno sukladna ovoj koja je
trenutno prisutna na Zapadu po pitanjima broja rtava holokausta.
Sve je ovo bitno po pitanju Tumana kao dravnika zato jer je on time to je postao uspjean u ostvarenju hrvatske drave istovremeno postao opasan u svjetskim razmjerima budui da se taj njegov
pozitivni imid dravnika mogao povezati s njegovim vie usputnim napomenama o upitnosti holokaustne mitomanije koja je u opticaju kao slubena verzija sekularnog Zapada jednako kao i u SFRJ.
Tuman postaje planetarno opasan po novosvjetski poredak sa svojim prijanjim pisanjem gdje on
samo navodi druge izvore koji tvrde da je u Auschwizu ubijeno ne 4 milijuna nego stotine tisua ljudi,
kao i da brojka ubijenih idova u holokaustu ne iznosi 6 milijuna nego do otprilike 1 milijun rtava.
Pomalo je apsurdno to to je Tuman svoje spoznaje o krivom prebrojavanju u sluaju holokausta
navodio primarno sa svrhom kako bi u buduem procesu u Jugoslaviji, za koji je znao da e ga pogoditi, mogao svoje pisanje prikazati vie znanstveno, a manje politiki motiviranim. Odnosno, tako se
prebrojavanje Jasenovca moe staviti u iri kontekst pogrenog prebrojavanja i ostalih ratnih rtava,
a time se moe donekle ublaiti oekivana optuba da se radi o primarno protusrpskom pisanju od
strane Tumana. Istina je da Tuman pie motiviran primarno protuvelikosrpskom nakanom, ali
vremena su bila takva da se svaki takav istup kvalificirao kao atak na srpstvo sa pozicija hrvatskog
nacionalizma. Jer takoer je istina i da Tuman uistinu ima primarno politiku motivaciju u svojem
denunciranju velikosrpskih povijesnih falsifikata, ali kako je to falsificiranje bilo s politikim ciljem,
tako i Tuman nije imao druge mogunosti nego raditi tako kako je radio.
Ono to mu je onda izgledalo kao korisnim u tim politikim borbama na znanstveno-povijesnom
terenu u sklopu SFRJ, jednom kada je tu postigao politiki trijumf stvaranjem hrvatske drave sa
njime kao vladarom to mu je postalo tekim optereenjem na meunarodnoj politikoj sceni koja
se osjetila ugroenom njegovom od strane njihovih planova neeljenom pojavom. Planerima novodobnog svijeta Tuman kao nacionalni lider izgledao je kao najgora avet dola na politiku scenu
ravno iz devetnaestog stoljea kada dravni suverenitet nije bio upitan, a koja je odjednom iskoila i
sve ih skupa prestravila mogunou razbijanja njihove dugo graene konstrukcije svijeta potpuno
lienog jakih dravnikih osobnosti. Posebno stoga to se sve stavlja unutar europskog geopolitikog
konteksta koji je najradikalnije lien karizmatskih nacionalnih lidera koji su zamijenjeni najbezlinijom tehnokratsko-partitokratskom klikom. Europi se nametnula diktatura inovnika u ime diktature
trgovine i profita to je neto jo gore od nekadanje diktature partijskih aparatika u ime diktature
proletarijata. Padom Berlinskog zida omogueno je proirenje te birokratske diktature na cijeli europski kontinent tako da je Bruxelles proirio zonu svojeg zahvata na podruje koje je prije kontrolirala Moskva, s tom razlikom da vie nema pravog oponenta pa tako svu svoju snagu usmjeruje na
totalitarnu kontrolu cjelokupnog prostora. Bruxelleska birokracija sa svojim kloniranim inovnicima
postepeno podie tiranijsku mo nad-drave Europe, a jake osobnosti poput Tumana nespojive su
sa prije opisanim planovima.
Moe se takoer rei da je Tuman tjeranjem jasenovake lisice istjerao holokaustnog vuka, to mu
nije bila namjera, ali je to bila praktina posljedica s kojom se neplanirano suoio, pa tako nikada nije
prikladno znao suprostaviti se tim svjetskim silnicama. Pogotovo iz razloga to je htio postati dijelom
tog svijeta, istog onog svijeta koji ga je upravo zbog navedenog karaktera nacionalnog obnovitelja
s karizmom nespornog lidera i istovremenog doticanja holokausta kao jedne zabranjene tematike,
zauvijek predvidio za odstrijel. I to najprije doslovni odstrijel kroz jednu umjetno stvorenu bolest
za vrijeme tzv. mirovnih pregovora u Daytonu, a zatim i kroz virtualni odstrijel putem medijskih i
povijesnih inverzija od svake istine.

130

Untitled-1.indd 130

10/23/06 8:09:55 AM

Misao

Ono to Tuman u ondanjoj SFRJ svojim djelovanjem i pisanjem nepobitno dokazuje odnosi se
prvenstveno na Hrvatsku s ciljem usmjerenim obrani Hrvata od neprimjerenog blaenja nabacivanjem prozirnih lai, a to i dan danas nikako ne ele prihvatiti odreeni domai interesni klanovi
te uporno konstruiraju uvijek neke svoje brojke koje su stalno proizvoljno napuhane kao i one prije,
proizale iz beogradske velikosrpske kuhinje. Jer, jednako je jednu realnu brojku od 30 do 35 tisua
jasenovakih rtava, koju takvom utvruje Tuman, najednom utrostruiti na 80 do 100 tisua ili je
multiplicirati za trideset puta, pa govoriti o milijun ili vie u Jasenovcu ubijenih Srba i ostalih. Cilj
je uvijek isti: pod svaku cijenu negirati Tumana kao onoga tko je tu bio u pravu, kao onoga koji
ima istinu na svojoj strani, makar i kao priueni povijesniar-amater, kako ga nepoteni oponenti
etiketiraju u nemogunosti pronalaenja neega iole relevantnoga ime bi ga se pobilo u odreivanju
broja jasenovakih rtava.
Prema tome, Tuman kakav je bio, morao je biti takav, jer inae ne bi mogao odraditi svoje poslanje.
Prvo je to poslanje bilo da se kao usamljeni glas odupre povijesnim laima sa po Hrvate opasnim nakanama, a potom je njegovo poslanje postalo pragmatino organiziranje izgradnje hrvatske drave na
razvalinama komunistike Jugoslavije. Vidljivo je da se tu nalazi prisutna najprije svojevrsna teorija
ili misao kroz odnos prema pitanjima povijesti i formiranja politikog svjetonazora kroz akceptiranu
povijest, a zatim organizacija te teorije u praksu unutar stvarnog svijeta drutveno-politike moi.
To je u uvodnoj rijei neto detaljnije opisani slijed misao, organizacija, drava. Slijed koji je sutina
efikasnog dravnitva te je Tuman bio onaj koji je uspio spojiti te nune toke svakog dravnitva.
Time je Tumanu uspjelo ono to do tada nije nikome: razbiti Zvonimirovu kletvu kojom je hrvatska nacija bila deprivirana od djelotvornog dravnitva. To mu je uspjelo na nain da je bio djelotvoran u onome to je u dravnitvu najzahtjevnije pragmatinoj realizaciji politike ideje kao neemu
u emu je i jedan velikan poput Ante Starevia potpuno podbacio. Starevi je bitan za pojanjenje
Tumanovog dravnikog djela upravo iz razloga to je kao karakter potpuno oprean od njega. Dok
je Starevi bio u pravom smislu jedna ljudska moralna vertikala hrvatskog politikog ivota kakve
ni prije niti poslije nije bilo, Tuman se ne moe niti priblino tako okarakterizirati. Time Starevi
predstavlja najbolji dokaz ove teze da je Tuman sa svojim ljudskim manama bio ono to je toga
povijesnog trenutka hrvatsko dravnitvo potrebovalo vie od svega. tovie, Starevi i cijeli niz
hrvatskih politikih idealista prije i nakon njega predstavljaju svojevrsni mueniki zalog za dolazak
Tumana takvog kakav je bio i daju mu svu moralnu slobodu da djeluje onako kako je potrebno da
se konano uspije u ostvarenju nezavisne drave Hrvatske.
Posebno je sve navedeno vjerodostojno kada se postavi u suodnos sa stvarnou velikosrpskog zagrljaja u koji je Hrvatska dospjela upadom u tu nesretnu Jugoslaviju u bilo kojem obliku: monarhijskom
ili partijsko-boljevikom. Istovremeno uspjeno organizirati jednu organizacijsku strukturu koja se
opire velikosrpskim tenjama iz Beograda, kao i unutarhrvatskoj rascjepkanosti, predstavlja vrhunac
Tumanove pragmatine kombinatorike i po tim pitanjima balansiranja i manevriranja nema mu
ravnoga, te je realno za pretpostaviti da nema toga tko bi u tome uspio kao to je to uspjelo Tumanu.
Da bi u tome uspio i da moe istovremeno nadmudriti-nadigrati akademike SANU-a, generaltab
JNA, obavjetajno-pijunsku mreu SFRJ (KOS, SDB/SDS nekadanja UDBA), inozemne pijunske
agenture (posebno one iz Londona i Pariza), srbijansku politiko-drutvenu elitu koja je aklamativno
bila i ostala protiv bilo kakve Hrvatske i Hrvata uope, domae srpske figure koje slue Beogradu,
bioloke Hrvate koji ne ele Hrvatsku, kao i sve ostale snage koje su se unutar SFRJ vie ili manje opirale ideji hrvatske nezavisnosti, Tuman je morao posjedovati sposobnosti velikog kombinatorika, a
to je sve i ispoljio.
Ono to je presudno uvidjeti je upravo to da je Tumanova najvea dravnika vrijednost bila upravo
u tome da Hrvatsku istrgne iz Jugoslavije. Odnosno, Hrvatskoj je trebao onaj koji ima takve vrijednosti koje to omoguuju. Budui je to predstavljalo neto iznimno zahtijevno i skoro nemogue po
mjerilima racionalnih parametara mogunosti politikih snaga, time je na tome problemu izlaenja
Hrvatske iz Jugoslavije traena politika virtuoznost. Traeno je jedno vrhunsko majstorstvo potpuno fokusirano na tu krajnje konkretnu problematiku odcijepljenja od velikosrpskog zagrljaja dodatno
osnaenim vanjskom politikom potporom. Tuman je bio pravi virtuoz, jedan vrhunski majstor po
tome pitanju, te je zato i uspio upornim radom kroz desetljea izolacije posloiti sve kockice svojega
131

Untitled-1.indd 131

10/23/06 8:09:55 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

plana to je na kraju rezultiralo uspjenim hrvatskim izlaskom iz SFRJ kao i svakog drugog oblika
velikosrpstva. No, to to je bio virtuoz po traenoj problematici borbe unutar SFRJ kao i tadanje
SR Hrvatske, poslije predstavlja uzrok kasnijih propusta u izgradnji osamostaljene drave jer se on
sam na neki nain istroio kroz fokusiranje na odvajanje od Beograda kao tada uistinu najvanijeg
problema hrvatskog dravnitva.
Pojanjeno kroz jedan primjer poredbe, to je kao da se jedan kompozitor iz razloga egzistencijalne
nunosti na poetku svoje karijere usmjeri na ovladavanje jednim instrumentom te postaje najveim
virtuozom na tom instrumentu kojemu se po nudi vie sile posvetio. Kako je to uinio iz razloga
da poslije moe biti nezavisni dirigent sa svojim orkestrom, jednom kada uspijeva kroz svoju virtuoznost sebi osigurati egzistenciju, okree se onome to je na poetku htio dirigiranju vlastitim
orkestrom. Najednom dolazi do tekog, praktiki nesavladivog problema. Cijeli se ivot borio svojom
virtuoznou na odabranom instrumentu kako bi postigao svoj cilj i tako si osigurao svoj orkestar kojim e moi slobodno dirigirati, ali desetljea uskoga rada na svojoj virtuoznosti pokazuju se kobnima zato to nije uspio razviti svoje dirigentske sposobnosti onako kako bi to inae mogao, ali kako bi
i trebao u skladu s okolnostima u okruenju orkestra kojim dirigira i upravlja. Rije je jednostavno o
ljudskoj ogranienosti da se bude usitinu vrhunskim samo po jednom fokusnom usmjerenju ili samo
po jednome poslanju. To ne znai da se u neemu drugome automatski biva loim, ali nikako nije
mogue biti jednako dobrim kao to se bilo na onome emu se intenzivno i vremenski dugotrajno
posvetilo odreeno djelovanje. Moe tako netko biti najbolji tenor na svijetu i istovremeno odlian
violinist, ali nee biti mogue tome tenoru postati najboljim violinistom kada mu se to eventualno
prohtije nakon to se najprije mukotrpno izbori i potvrdi kao najbolji svjetski tenor. To su jednostavne zakonitosti ljudskog ivljenja koje su i iskustveno potvrene kroz generacije ljudskog roda, pa tako
i kod Franje Tumana to to je bilo njemu nuno za postizanje cilja izlaska Hrvatske iz bilo kojeg vida
jugo-srpskog zajednitva, jednom kada mu je to polo za rukom nije imao ljudskih mogunosti za
daljnje djelovanje na onoj visokoj razini koju je prethodno iskazao. Vrijedi ponoviti da je ta razina
bila neto to predstavlja vrhunac dravnikog umijea i to ne na razini Hrvatske ili bive Jugoslavije,
nego na razini svjetske povijesti dravnikih pothvata. Tim vie je onda shvatljiv kasniji pad Tumana u odnosu na razinu koju je sam postavio jednom kada je trebalo prebaciti teite dravnitva s
unutarjugoslavensko-unutarhrvatskih odnosa na dravnitvo koje nadograuje oformljenu dravu u
svijetu i svjetskoj povijesti. Tumanovo dravnitvo bilo je poput Mojsijevog dravnitva iscrpljeno
na sami izlazak iz ropstva, ali je, opet poput Mojsija, i posrnulo onda kada se jednom konano dolo
do obeane zemlje. Kako Mojsije nije doivio ulazak u obeanu zemlju, tako ni Tuman nije doivio
ono to je od Hrvatske i Hrvata u cjelini htio postii. Tumanovi dravniki planovi s Hrvatskom i
Hrvatima nikada nisu doivjeli svoju realizaciju jer Tuman nije svoje planove iscrpljivao samo na
uspostavi hrvatske drave nego je htio tu istu dravu uiniti dugorono opstojnom. Druga je stvar to
je Tuman tu pogrijeio u koncepciji drutveno-politikog opredjeljenja kao i odreenih vanjskopolitikih kalkulacija najvie povezanih s Bosnom i Hercegovinom.
Moda je ova poredba Tumana s Mojsijem i najprimjerenija jer time mu se daje potrebna povijesna
veliina, a da se istovremeno s kritikim pristupom prema njegovim propustima ista ne umanji. Isto
kao to to nije mogue u odnosu na jednog Mojsija, a koji je takoer imao svoje ljudske slabosti i
propuste kao i svaki djelujui ovjek. Ono to je ovom poredbom s Mojsijem takoer od jedne visoke simbolike vrijednosti je to to se usporedbom sukladnih razdoblja dravnike neodreenosti
(razdoblje vladavine sudaca kod idova kao koplement vladavine stranake plutokracije kod Hrvata)
namee nunost ustolienja hrvatskog pandana izraelskom Davidu kao ona prijeko potrebna nunost
za opstanak drave i nacije. Dakle, nakon Tumana kao hrvatskog Mojsija dolazi na red hrvatski David po kojemu nastaje definitivni odmak od jednog oblika na drugi oblik drutvenog ureenja. Svaki
najprikladniji vremenu, okolnostima i krajnjim potrebama.
Tako i smisao Tumanovog dravnikog propusta dobiva svoje puno providencijalno odreenje, jer
se inae ne bi stvorila sada prisutna nunost za ekstremnim mjerama ukoliko se hoe postii opstanak drave i nacije. Jednostavno se namee potreba za silovitou bez kompromisa po pitanjima istine, pravde i ivota, pa tako ostajemo suoeni s jednostavnim izborom: ili Isus Krist koji je drutvenodravno (ideoloki-svjetonazorno) uglavljen u svojoj punini bez relativiziranja ili propast drave
132

Untitled-1.indd 132

10/23/06 8:09:56 AM

Misao

i nacije. Nema srednjega puta, nema mogunosti za biranje osrednjosti, budui je svaka osrednjost
neminovna i skora smrt u bilo kojem obliku: kako kolektivistikom, tako i individualistikom. I to
nije ova zemaljska smrt, jer da je onda ne bi bilo istinskog problema i ne bi bilo nunosti ekstremnog
odabiranja, nego je rije o vjenoj smrti ili, malo drugaije preformulirano, o gubitku ivota vjenoga.
Jedino je ovakvim tumaenjem hrvatske drave i Franje Tumana kao njenog tvorca mogue zauvijek uutkati one koji prigovaraju zbog navedenih loih Tumanovih osobina i dravnikih poteza, a koje je on neosporno imao. Ti koji prigovaraju nisu ni najmanje zainteresirani za Tumana,
Hrvate i Hrvatsku nego se samo njegovim dobrim i loim karakteristikama potpuno selektivno i
izvan cjelokupnog providencijalnog konteksta slue kako bi diskreditirali njegovo djelo: modernu
dravu Hrvatsku. Ovime se samo jo dodatno pokazuje kako je djelo drave Hrvatske bilo ono koje
je trailo upravo Franju Tumana takvog kakav je bio, te svi oni koji sada idu na isprazno kritizerstvo tumanizma vie nemaju moralno pravo za svoje besmislene trijade. Ono to je jedino moralno
legitimno po pitanju Tumana i Hrvatske, odnosno sagledavanja njegovog dravnitva, je da se to
to predstavlja njegovo dravniko djelo usavri i usmjeri prema svojoj izvornoj nakani, te se kritiki
osvrt na Tumanove postupke smije stavljati samo u tome kontekstu budueg opstanka i izgradnje
hrvatske drave.
Vrlo je lako mogue razluiti kada netko neto spoitava Tumanu kao propust u dravnitvu sa
ciljem daljnje afirmacije drave Hrvatske i ispravljanjem njenih nedostataka, a kada se Tumanovim
propustima slui samo kao dimnom zavjesom u protuhrvatske svrhe. Ti koji se na Tumana obruuju
s ciljem izgradnje lane legitimnosti osporavanja drave, nacije (tj. nacionalizma koji je nerazlonim
stavljanjem u negativni kontekst postao perfidno sredstvo za osporavanje svake nacionalne afirmacije), ali takoer i same vjere, to ukljuuje i Crkvu kao instituciju, su u svakom sluaju monopolistiki
prisutni na hrvatskoj javnoj sceni u razliitim oblicima i formama. Ipak, svima je zajednika upravo
ta crta negacije kranske vjere i negacija ideje nacionalne drave. To se oituje rijenikom u kojem
je najee prisutan izriaj u kojemu je vjerski dogmatizam i nacionalizam ono to je politiki nedopustivo, staromodno, nadvladano modernitetom, a ak je i ono to se eli pod vidom subjektivno
definiranog "govora mrnje" zakonski sankcionirati kao makar i teoretski legitimnim. Naime, trenutno to nije otvoreno zabranjeno i progonjeno, ali je u virtualnom svijetu monopolizirane kulture
i medija ve podue vrijeme prisutan progon svega onoga to die kao kransko i/ili kao nacionalistiko. Pogotovo ako je prisutno u skupnom obliku uvanja katolikog i nacionalnog identiteta,
jer to onda predstavlja predmet od najveeg interesa za virtualni medijsko-kulturni progon i svu
moguu diskreditaciju u oima najirih narodnih masa, budui su upravo te mase podruje interesa
i podruje borbe oko uspostave prihvaenih drutvenih vrijednosti. Kako je ve prije napomenuto,
to je iz razloga to je veina nacionalne intelektualne elite u Hrvata na ovaj ili onaj nain podlegla
prisutnim zamkama moderniteta, a upravo se neintelektualne narodne mase nalaze u zoni mogueg
ideoloko-svjetonazornog oblikovanja i privlaenja na jednu ili drugu stranu. Dvije najvee vrijednote prisutne unutar najireg hrvatskog nacionalnog tijela su identifikacija s katolicizmom (kranstvom) i hrvatstvom (nacionalizmom). Zato i je prisutan toliki atak na ugled, ulogu i mjesto Crkve u
Hrvata kao i na Franju Tumana i njegovo dravniko djelo, jer se eksploatacijom zastranjenja, kojih
je svakako bilo, eli unititi sve ono dobro to je ostvareno, a postojanje drave kao takve i nacije kao
homogenog tijela je ono to predstavlja neospornu vrijednost Tumanovog dravnitva. Svialo se
to nekome ili ne.

Duh vladara i duh podanika o nadahnuu naroda

Skoro sva politika elita dananjice se posredno ili neposredno stvara u sotonskim radionicama judeo-masonerije gdje se magijskim ritualima inicijacije meu pripadnike tajnih drutava zaziva demonska inspiracija. Politika elita stvara se posrednim putem jednostavnim podinjavanjem politikim idejama judeo-masonskog ukorijenjenja i tu uope nije presudno formalno lanstvo u nekom od
tajnih drutava ili revolucionarnih organizacijama. Nije presudno lanstvo ak i u samim politikim
strankama kao samo jednoj drugaijoj formi koja predstavlja krajnji i vidljivi stadij prethodnog tajnog i revolucionarnog djelovanja. Neposredni put formiranja politike elite odvija se pristupanjem
133

Untitled-1.indd 133

10/23/06 8:09:56 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

nekom od sve sile tajnih drutava kojima je zajedniki nazivnik antikranska ideologija i okultnoezoterijska praksa. Nije pri tome sutinski bitno radi li se o lanovima niih stupnjeva hijerarhije, koji
uglavnom nisu ni svjesni sotonskog vrha kojemu se podinjavaju, ili o viim inicijacijskim stupnjevima. Samim pristajanjem na inicijaciju svaki pojedinac otvorio je sva vrata svoje due i omoguio
si useljavanje zloduha. Dok se hrvatski narod ne oslobodi takvih vladara i takve vlasti, doslovce
proizalih iz predvorja pakla, nee ni mir ni pravednost imati izgleda za ostvarenje u ovoj nedovrenoj dravi. To proizlazi iz toga to vlast i vladar moe na narod prenijeti samo onaj duh kojeg i sami
imaju, to je neposredno vidljivo i kroz povijest.
Hitler je prenio otvorenu i discipliniranu brutalnost. Churchill je prenio licemjerje i prijetvornost
kojom su Englezi sami sebi povjerovali kako su pravedni. Mussolini je na Talijane prenio napuhanost
iza koje se krila malodunost i obina pompa. Staljin je prenio istu dozu terora i straha. Naravno
da povijest nije tako banalna kako bi je se kroz ovo detektiranje duha pojedinih vladara moglo shvatiti, nego je sloena iz sveukupnog ivljenja svih ljudi. Svaki ovjek je jedna povijest za sebe. Tako i
navedeni likovi nisu sami vladali i djelovali, nego je i svaki njihov blii ili dalji suradnik davao i svoj
peat, svoju inspiraciju, a oni kao lideri su bili samo glavni nosioci, dominantni simboli odreenog
prostora i vremena.
Simbolika je prisutna i na ovim prostorima. Bezoni laljivac Miloevi koji je i samoga sebe uspio
prevariti imao je i takav narod. Srbi su bili opsjednuti laljivim demonima koji su tu la najprije
primijenili na njima samima. Za neto to predstavlja oitu kontradikciju, jednu ak i isto racionalnom umu lako spoznatljivu neistinu, sami srpski korpus je iskreno prihvaao kao istinu i kao neto
normalno. Najgore od svega je da jo nije dolo do potpunog, nego samo djelominog i povrinskog
otklanjanja od lai iz ranomiloevievskog razdoblja i to je stalna opasnost za Hrvatsku budui je
kroz tu polugu opet lako mogue izazvati novu krizu pripadajueg prostora i upravljati istom.
Kolebljivi, kalkulantski i politiki naivni Izetbegovi isto tako to svoje stanje duha projicira i prebacuje na svoj narod na svoje sljedbenike. U njegovom sluaju to je muslimansko-bonjaki element
unutar Bosne i Hercegovine, a sve kobne posljedice slijeenja jednog takvog lidera muslimani su
osjetili na vlastitoj koi. Naivnost koja granii s apsurdom se ponajvie oitovala u uvjerenju da e
JNA kojom upravljaju velikosrpske snage iz Beograda i koja je izvela agresiju na Hrvatsku najednom
u BiH biti imbenik mira u smislu sprijeavanja irenja sukoba i ograniavanja na sukobima najnieg
intenziteta i na taj nain ouvanja muslimanskog korpusa netaknutim. Kalkulantstvo je bilo izvorite
te naivnosti jer se raunalo, a to je i u svojoj Islamskoj deklaraciji Izetbegovi i naznaio, na nadnacionalno zbrajanje islamskih naroda u SFRJ i kroz visoki prirodni demografski prirast naknadno
preuzeti primat u toj novoj tvorevini, ma kakva ona bila. Rekavi To nije na rat. Izetbegovi je
upravo to i mislio jer po njegovim planovima Hrvati i Srbi neka se to vie meusobno oslabe (doslovce istrijebe) i time e se bre dogoditi eljena i planirana islamizacija cijelog prostora. Pogotovo
ako se postigne odvajanje to veeg dijela SFRJ koje nema muslimansku komponentu izraenu na
svom prostoru, a to je Slovenija i tada (1992.g.) neokupirani dio Hrvatske. I sve bi bilo uspostavljeno
na demokratskim naelima jedan ovjek jedan glas koji su kratkorono srpski interes, a vrlo brzo
postali bi klopka njima samima i na isti nain kako su Srbi kroz demografiju izgubili Kosovo izgubili bi i tu reduciranu federaciju, asimetrinu federaciju i sline pojmove razliitog naziva, ali istog
smisla. Naivno je bilo nadasve to to je Izetbegovi mislio da e zakulisni meunarodni manipulatori
dopustiti takav tijek dogaaja i to nije vidio da je to u sukobu sa najavljenim i planiranim globalnim
sukobom civilizacija, a to prvenstveno znai sukob ateistikog Zapada sa islamom, a potom i sa
Kinom. Konani je cilj svjetsko carstvo jednog vladara, tj. ustolienog Antikrista kao vladara svijeta
u Novom svjetskom poretku.
Tuman je u ovom kontekstu daleko najsloenija i najkompleksnija osobnost koju nije mogue tako
jednostavno odrediti, no tu se ujedno krije i odgovor u razlogu njegova uspjeha kod stvaranja hrvatske drave. Naime, zbog toga kakav je bio, sloen, nerijetko i potpuno proturijean, ispalo je da je
ostao nedokuiv zakulisnim upravljaima planiranih procesa jednako kao i neposrednim politikim i
dravnim oponentima. Tu se ujedno nazire i djelovanje Duha Svetoga, tj. Boje providnosti u interveniranju u povijesne procese, te je upravo na taj nain, kroz Tumana kakav je ve bio, onemogueno
134

Untitled-1.indd 134

10/23/06 8:09:56 AM

Misao

ostvarenje planiranog unitenja Hrvata, odnosno katolianstva na ovom prostoru. Dakle, za Tumana se moe rei barem to da je bio odluan i autoritaran na jednoj strani, ali istovremeno nedoreen i nervozan na drugoj strani. Odluan u stvaranju hrvatske drave na nain kako je to zamislio.
Makar bi se provedbi moglo nai puno prigovora sutinska je stvar da se drao svoje vizije i svoje
koncepcije bazirane na meunarodnoj diplomaciji kao njemu najvanijeg imbenika u rjeavanju
sukoba i da je uspio stvoriti dravu Hrvatsku usprkos svih protivljenja upravo u tom meunarodnom
diplomatskom krugu. Vojna komponenta je Tumanu uvijek bila podreena diplomatskom faktoru.
Od zauzimanja vojarni, preko rtvovanja Vukovara, do zastoja pred Banja Lukom. Osim vojne, a
naalost s pogubnijim dugoronim posljedicama, Tuman je puno vie zanemario moralno-kulturnu konstrukciju drave iz koje se izvodi najtemeljnije politiko-ekonomsko odreenje. Moda nisu
svima oita moralna i kulturna djelovanja koja su trebala biti uraena, a definitivno nisu uraena, ali
su veini na vlastitoj koi jasno osjetljiva politika i ekonomska djelovanja koja Hrvatska danas trpi i
koja su za dravu i naciju razarajua primarno u smislu tekih socijalnih podjela nacionalnog tkiva.
To su djelovanja po kojima postajemo roblje financijske internacionale i svih onih sila koje stoje iza
njih obuhvaenih pojmom globalizma. No, i u svemu tome, u tim Tumanovim grekama i zabludama, treba se gledati Providnost na djelu i ako ima neto dobroga u svim materijalnim (ekonomskim)
i politikim (poniavanje, pokoravanje, prvenstveno kroz Haag) tegobama koje sada kao narod i drava trpimo to je da se kroz tu patnju prisiljavamo potpuno okrenuti Kristu, otvoriti se Spasitelju kao
jedinome koji daje ivot, onome koji daje opstanak. Da je drugaije vjerovatno bi potpuno potonuli u
materijalistiku ispraznost, u pusti hedonizam i sve drugo to odvaja ovjeka od kraljevstva Kristova
i zarobljava ga u egocentrinoj ljudskoj konstrukciji Novoga Babilona ili Novog svjetskog poretka.
Ljudskoj konstrukciji po operativnoj izgradnji, ali po nacrtu je to djelo Sotonino te se takvim mora i
shvatiti bez uvijanja oko imenovanja vrhovnitva. Stanje hrvatske patnje je spasonosno stanje koliko
god to nekome izgledalo nespojivim, jer kroz patnju na kriu nam je dano i spasenje, pa i kroz patnju
danas nasljedujemo put spasenja. Put Krista, Otkupitelja cijelog ovjeanstva. Patnja u kojoj jesmo je
patnja naeg budueg trijumfa kao naroda i drave, na hvalu i slavu Gospodinovu i tako treba percipirati problematiku povijesnog trenutka ovoga vremena jer se jedino tako od poraza ide u pobjedu.
Tuman je jednostavno, tako kako je maloprije opisano, zacrtao svoje djelovanje na hrvatskoj nezavisnosti i nije odstupao od toga. Bio je odluan i to je prenio na narod koji je isto tako fanatino htio
svoju dravu. Autoritarnost Tumana kao dravnika omoguila mu je nesmetanu provedbu svoje
politike istovremeno drei naciju na okupu u najteim ratnim danima. Hvala Bogu da Hrvatsku
nisu vodili neki od dananjih demokratskih mlakonja jer bi bila sva prilika za opi raspad i kaos. Nedoreenost koja je bila prisutna kod Tumana je proizala upravo iz oslanjanja na drugoga i podlonosti tuinskim interesima koji nisu bili i hrvatski interesi. I vie od samog dravnitva, ti interesi su
antikristovski interesi i kroz podlaganje tim interesima postali smo objekt protubojih sila, umjesto
da se izgradimo kao subjekt koji izgrauje kraljevstvo Boje. Kao evangelizatori Rijei koja je tijelom
postala u pogansko-ateiziranom svijetu dananjice.
Hrvati u BiH trpe sve posljedice te Tumanove nedoreenosti, jednostavno ih vie nema kao relevantnog imbenika zbivanja u BiH, nigdje nisu svoji na svome u punome smislu rijei nego su postali
podloni drugima. Glavnina patnje hrvatskoga korpusa dogaa se u dijelu koji je unutar BiH, te
tzv. drave, a u biti obinog privatnog posjeda monika modernog doba. U BiH je na djelu, poslije
eksperimentalnog (pokusnog) rata, jedan eksperiment i predznak buduih privatnih posjeda kojima
e vladati izabranici Novoga svjetskog poretka. U bitno blaem obliku nismo ni mi u Hrvatskoj suvereni koliko bi trebali biti, ali u odnosu na sudbinu BiH Hrvata nama je jo i dobro. Nedoreenost
Tumana u Hrvatskoj, u njegovoj koncepciji Hrvatske, vidi se najbolje danas u sluganskom odnosu
prema svim moguim tuinskim emisarima i slijepo vjerovanje kako oni najbolje znaju nama rei to
je u naem interesu. Tumanova nedoreenost koju je donekle korigirala njegova autoritarnost, demokratski fanatici koji su ga naslijedili dodatno su zainili neospornom izdajom svakog nacionalnog
interesa. Iako je bila cijelo vrijeme prisutna, nervoza je kod Tumana dola do svojeg punog izraaja
na samom kraju njegove vladavine, a sve zbog frustracija uzrokovanih upravo nedoreenou u cijeloj politici, kako unutarnjoj tako i vanjskoj. Nervoza je prela i na naciju, to je bilo dobro u Oluji
kada je nacija nestrpljivo ekala oslobaanje okupiranih teritorija i tu nagomilanu energiju usmjerila
u osloboenje okupiranih podruja silinom koja je bila i ostala nedokuiva promatraima sa strane.
135

Untitled-1.indd 135

10/23/06 8:09:57 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

Loe je bilo u svemu ostalome i nervoza je dovela do unitenja nacionalnog jedinstva izraenog prvenstveno u socijalnom raslojavanju, a to opet oslabilo (umrtvilo) sposobnost odupiranja neprijateljima Boga i ovjeka koji sustavno rade na zatiranju hrvatske nacije i kranske vjere unutar hrvatske
nacije drugim sredstvima, kada im ve nije uspjelo nahukavanjem Miloevia na istrebljenje Hrvata
i okupaciju teritorija te pripadajuoj nasilnoj dekatolizaciji.
Ono to je Hrvatsku spasilo i kompenziralo Tumanove negativne inspiracije koje zbog judeo-masonskog svjetonazornog utemeljenja (prisna veza Tumana s Kissingerom) nisu bile dobre, bilo je
duhovno vodstvo Crkve u Hrvata s kardinalom Kuhariem na elu. Tumanu je Providnou pripala
ast i obaveza da odvali kamen s groba hrvatske slobode i za takav unutarnji pothvat pothvat iz
unutranjosti grobnice trebalo je biti zatoen u mraku te grobnice, a isto tako bilo je od koristi to
je Tuman dijelom i sudjelovao u gradnji iste. Time mu je bilo lake otvoriti je, tj. odvaliti spomenuti
grobni kamen. Oito, nakon napora za otvaranje groba, Tuman nije imao dovoljno snage da nas iz
grobnice izvede van na puninu svjetlosti. Upravo iz toga razloga sada je na svima nama da budemo
dostojni naredne asti i obaveze: izlaska iz te grobnice prije nego nam ponovno zatvore izlaz jednim
daleko masivnijim grobnim kamenom, a to zatvaranje trenutno je u punom tijeku.
Tumanove nepobitno dobre namjere, kojima se zloduh masonerije i inae koristi u krivom voenju
ljudi nepotpuno osvijetljenim svjetlom spoznaje u vjeri, nisu bile dovoljne za izlazak na puno svjetlo
slobode, ali su zato bile Bojom milou ipak na kraju ostvarene u korist Hrvatske, sve uz veliki otkup
u krvi hrvatskih muenika. Da ne bi bilo nekih nesporazuma po pitanju Tumana treba rei da je
njegovo djelo divljenja vrijedno bez obzira na sve, a to to smo tu gdje jesmo i u situaciji kakvoj jesmo
daje nam svima obavezu da kroz spoznaje dobroga i loega iz prolosti te luenja jednoga od drugoga
znamo to nam je najbolje raditi za prosperitetnu budunost. Tonije, iz pogubnog stanja drave i
nacije koja je sada na putu unitenja ima se upravo kroz radikalno, fundamentalno (to je fundamentalizam u svojem najboljem sadraju) i bezuvjetno prihvaanje Isusa Krista staviti na put ivota na
put opstanka. Kako osobnog tako i nacionalnog.

Tumanizam, detumanizacija i retumanizacija

Kada se ide opisivati to je to tumanizam potrebno je odrediti primarno podruje interesa koje se
eli obraditi jer se inae ostaje na preopirnome podruju budui da bi tumanizam sutinski obuhvaao sve ono to je Franjo Tuman inio kao hrvatski predsjednik. Tumanizam bi ak obuhvaao
i pripremu koja je od strane Franje Tumana izvrena kako bi si osigurao poziciju nacionalnog vladara. Ovdje je primarno podruje interesa usmjereno na korist u buduem dravnikom djelovanju te
se po tome kod analiziranja tumanizma eli spoznati ono to je tu bilo loe ili nedovoljno dobro za
hrvatske nacionalne interese i sukladno tim spoznajama kasnije (tj. po mogunosti ve danas) raditi
na ispravljanju svih propusta tumanizma. Naravno da je jednako tako ovdje nakana i ispravljanje
svih onih naknadnih posttumanistikih negativnosti, a koje su protuhrvatske snage jedva doekale
iskoritavajui i najmanju mogunost pa da propuste tumanizma maksimaliziraju do krajnjih granica.
Taj postupak potpune degradacije hrvatske nacionalne i dravotvorne opstojnosti te su protuhrvatske snage prigodno nazvale postupkom tzv. detumanizacije, a pod kojim su perfidno izvele jednu od najgnusnijih rabota u novijoj hrvatskoj povijesti. to je najgore, to je u svojemu bitku ostalo
neprimjeenim ak i od strane onih koji se stvarno zalau za hrvatske interese, samo nedostaje im
politike upuenosti iznad usko lokalnog politikog horizonta da bi mogli zbivanja vidjeti u njihovome stvarnome svjetlu. To to nije prepoznato ono to je u toj raboti detumanizacije Hrvatske
sutinski opasno samo pokazuje veliinu povijesno-politike nedoraslosti veine aktera na hrvatskoj
drutvenoj sceni. Naime, bit detumanizacije koja je provedena, ali koja je jednako tako jedan trajan
proces koji je predvien da postoji sve dok postoji i najmanja naznaka hrvatske dravotvornosti, je
u tome da je na djelu dijabolina inverzija od svega onoga to bi trebalo uraditi u posttumanovskom vremenu. Umjesto da se dobre strane tumanizma primjereno prepoznaju, sauvaju i iskoriste
na daljnje dobro nacije i drave, te jednako tako da se loe strane tumanizma isprave i korigiraju
prema daljnjoj izgradnji hrvatske drave i opstanku hrvatske nacije, kroz detumanizaciju se ini
sve suprotno od toga. Detumanizacija je provedena i provodi se na nain da se sve dobro to je
136

Untitled-1.indd 136

10/23/06 8:09:57 AM

Misao

tumanizam ostavio dekonstruira, a sve ono loe u tumanizmu se dodatno eksploatira bez nakane
odustajanja od tog antihrvatskog koncepta. Naalost, dodatno gorivo takvom, za Hrvatsku definitivno pogubnom, procesu detumanizacije daju upravo oni koji se pozivaju na svoju namjeru da tite
lik i djelo predsjednika Tumana, ali to ine na taj nain da osporavaju ikakvu mogunost njegovih
propusta, bilo veih ili manjih. tovie, ti isti koji Tumana ele tititi, i vjerujem da to iskreno rade,
kada eventualno i ukazuju na to da je Tuman imao nekih propusta kao to ih svaki djelujui ovjek
ima, to rade na potpuno krivoj platformi jer ono dobro navode kao ono loe, tj. nesvjesno rade upravo na liniji detumanizacije.
Najbolji primjer kako se to dogaa je odnos tih branitelja tumanizma prema Tumanovom apsolutistikom karakteru vladavine i njegovom nedovoljnom potivanju demokratskih vrijednosti, a
upravo je apsolutizam i njegova vrsta nedemokratska ruka kojom je vladao ono to predstavlja
jednu od najveih vrijednosti tumanizma. Jednako kako je ovdje po pitanju odnosa prema apsolutizmu Tumana kao hrvatskog vladara prisutna potpuna politika neupuenost, tako je i po veini
ostalih krucijalnih vrijednota tumanizma prisutan diletantizam katastrofalnih razmjera. Kako je
onda mogue oekivati neke rezultate kada kod onih koji su sada na hrvatskoj politikoj sceni predstavnici neke navodno nacionalistike opcije nema barem jednog osnovnog znanja o tome to Hrvatskoj uistinu koristi, a to Hrvatskoj teti? Nije stoga za uditi to je svim raznorodnim antihrvatskim
snagama tako lako djelovati kada nemaju istinskog oponenta, jer oni koji bi ih trebali sprijeiti u biti
im idu na ruku svojom politikom izgubljenou.
Takoer je kod tih nesposobnih i politiki nevjetih branitelja tumanizma prisutan jo jedan moment koji donosi vie tete nego koristi, a rije je o prije navedenom pristupu gdje se svaka kritika tumanizma nekritiki odbacuje pa tako jednako bivaju tretirani oni koji imaju afirmativni nacionalni
pristup kao i oni koji djeluju protunacionalno. Jednostavno se negira svaka mogunost pogreaka u
tumanizmu i sve se polako dovodi ak na svojevrsno idolopoklonstvo prema samome Tumanu, to
realno ne donosi koristi njemu kao povijesnoj linosti, ali ne koristi ni hrvatskoj naciji to je ujedno
i ona najvanija posljedica. Detumanisti takve nekritike (idolo)poklonike predsjednika Tumana
vjeto koriste kako bi dokazivali svoju ispravnost jer je izuzetno lako opovrgnuti te tvrdnje o Tumanovoj savrenosti i potom na tome temelju sazdanom od nepromiljenosti nadograditi svoje podle
protuhrvatske konstrukcije.
I sam naziv detumanizacija ima u sebi visoku dozu malicioznosti zbog toliko oite povezanosti
s procesom denacifikacije koja je nad okupiranom Njemakom bila sprovedena od strane angloamerikih saveznika. Time se provoditeljima detumanizacije daje praktiki sva sloboda djelovanja
jer kako nita nije bilo preradikalno po pitanjima denacifikacije, tako i detumanizacija moe biti
jednako proizvoljno provoena. U oba sluaja pobjednici odreuju standarde: ratni pobjednici kod
denacifikacije, a izborni kod detumanizacije. Ako se netko ipak usudi osporavati detumanizaciju
biva premlaen medijskom batinom kroz rijei-batine kojima se ljude etiketira i diskreditira, a jednom kada im se to dogodi bivaju prognani u unutarnje progonstvo drutvene izolacije. Rijei su to
poput: faist, nacist, ustaa, antisemit, itd., i tko njima biva oznaen nema mu spasa od progona
preko slobodnih medija ili uglednih intelektualaca pa sve do nezavisnog sudstva kao krajnje
mjere demokratsko-liberalne ideoloke represije. Usput, upravo je to rijenik kojim se mediji koriste
kod opisivanja lika i djela Franje Tumana, ali kojim je bio napadan i za vrijeme svoje vladavine. I to
jednako od domaih kako i od stranih nezavisnih novinara. No to je ionako sve dio jedne velike igre
koju se ovdje djelomice pokuava razobliiti.

Osnovne pogreke tumanizma

Uope nije upitno da li je Franjo Tuman znao ili nije znao sve to se tie kriminala u dravnom vrhu.
Tako neto mogu si postavljati kao dilemu samo politiki naivci ili politiki prepredenjaci, svaki sa
svojim motivima. Naravno da je Franjo Tuman znao to se dogaa u procesima pretvorbe i privatizacije, ali bio je upoznat i s ostalim, kroz najvii dravni vrh sponzorirani kriminal, tzv. dravno
sponzorirani kriminal. Sve je Franjo Tuman znao i znao je to od samoga poetka te je o svemu dobivao redovita izvjea obavjetajnih slubi, a nalo se i nekoliko viih stranako/dravnih dunosnika
137

Untitled-1.indd 137

10/23/06 8:09:57 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

koji su nadobudno pokuavali otvoriti oi hrvatskome predsjedniku putem neposrednih razgovora,

internih ili ak i otvorenih pisama. Ti nadobudni ljudi, koji su svakako vrijedni upravo zbog tog
svojeg politikog potenja i iskazanog moralnog integriteta, redom su potom, nakon pokuaja da
predsjedniku ukau na nedopustiva zbivanja, doivljavali marginalizaciju ili otvoreni progon upravo
iz razloga to su se dotakli zabranjene teme.
Uostalom, i sam Franjo Tuman otvoreno je davao potporu upravo toj koncepciji razvitka hrvatske
drave koja je bila na djelu. Nije pokazao niti najmanju volju za ikakvim dubinskim rasvijetljavanjem
kriminalnog klupka i u najboljem sluaju kada je jedna istaknuta lopovska garnitura (itati: hrvatska vlast vlada, sabor ili sudstvo) u hrvatskoj javosti postala previe moralno istroenom bivala je
zamjenjivana drugom lopovskom garniturom. Inae, te zamjene se prigodno nazivaju kadrovskim
promjenama i to je jednako na snazi danas kao i za vrijeme Tumanove vlasti. Kod toga ona biva
isturena klika samo se povlaila u medijsku zavjetrinu i nastavila daljnju otimainu hrvatske nacije u
kooperaciji sa svima ostalima: i bivima i sadanjima.
Prema tome, nije uope upitno kako se sve odvijalo uz blagoslov Franje Tumana te da je on htio
imao je sve mogunosti da kompletnu dravnu gospodarsko-kriminalno-obavjetajnu mafiju pomete
sa hrvatskog javnog prostora te ih dovede tamo gdje im je mjesto i gdje e po pravdi Boga na kraju
ipak zavriti. Ne da je Franjo Tuman to mogao uraditi nego bi u tome imao aklamacijsku potporu
cijelog hrvatskog naroda, a posebno hrvatske braniteljske populacije koji bi svi skupa jedva doekali
vidjeti ratne profitere, strane plaenike i ostale razgraditelje hrvatske drave osuene i kanjene za
svoje sramotne ine. Kako iz tog potencijalno prisutnog populistikog faktora nije bio problem u
navodnoj snazi tih domaih kriminalaca koji bi eventualno mogli svojom moi sprijeiti Tumana
ako bi on htio njih odstraniti, postavlja se pitanje to je bilo ono to je njega prijeilo da se odupre tim
kriminalnim strukturama? Prema tome, nije pitanje da li je Tuman znao ili mogao djelovati, nego
je pravo pitanje zato to nije uradio?
Samo su dva mogua smislena odgovora. Prva je mogunost da je Tuman sve to se dogaalo smatrao poeljnim i u najviem dravnom interesu. Ukoliko je to tako, to bi znailo da je kao dravnik
bio izuzetno lo, da se ne kae neka tea rije poput dravnike neinteligencije, maloumnosti i sl.
Kako Franju Tumana doivljavam kao jednu definitivno sloenu linost, ali nikako kao nekoga tko
je neinteligentan ili bilo to tome makar i priblino slino, onda se ova prva mogunost iskljuuje
sama od sebe. Takoer, oni koji u objanjenju Tumanovog djelovanja vodu navaaju na ovaj mlin
ili u najmanju ruku ostavljaju ovo pitanje neobjanjivim u stilu pitajte predsjednika, na jedan indirektan nain ipak govore da je Tuman bio potpuni politiki bedak. to je najbolje, ti koji tako
rezoniraju su uglavnom najvei apologeti Franje Tumana koji u svemu njegovom djelovanju pridaju
doslovce mesijansku providnost i odriu ikakvu mogunost njegovih propusta u voenju drave.
Tumana doivljavaju kao nepogreivog dravnika kojemu nema mane, ali kako hrvatska drava
pokazuje znakove teke bolesti koje niti oni ne mogu porei, onda svu odgovornost prebacuju na sve
druge osim na samog Tumana. Kada se te iste pita kako je onda mogue da se u njegovo vrijeme dogodilo pokretanje lavine kojom se danas rastae hrvatska drava i nacija, dobiva se odgovor da je to
uinjeno Tumanu iza lea ili protivno njegovim odredbama. Kako je takav odgovor netoan (to je
prije i reeno), onda se namee jedino to da je Tuman bio malouman kada je znao, a ipak nije nita
poduzimao protiv onih koji unitavaju dravu, nego je jo i davao potporu takvim strukturama.
No, i ta opcija o navodnoj Tumanovoj sljepoi prema lopovima ili dravnikoj maloumnosti otpada
jer naprosto nije tona. Niti je Tuman bio slijep, a jo manje malouman. Koliko je pria o Tumanovom neznanju o lopovima u njegovoj blizini uperena protiv njega samoga kao inteligentnog ovjeka
vidljivo je iz jednostavnog pitanja svima koji te besmislene teze zastupaju. Dovoljno ih je upitati kako
je mogue da smatraju Franju Tumana savrenim dravnikom ili savrenim strategom, a da u tom
savrenstvu on istovremeno potpuno podbaci kod odabira dravnih dunosnika koje je on sve
redom izabirao i nema jednoga kojega nije osobno odobrio te je prema tome kako je izabirao ljude
oito zbog barem neega teko zastranio. Ovdje je bilo izneseno prvo mogue objanjenje tog zastranjenja, a koje nije odrivo ukoliko se Tumana doivljava kao ovjeka visokih umnih sposobnosti, a
upravo tako pisac ovih redaka njega doivljava gledano po svemu to je on u ivotu radio. Dovoljno
138

Untitled-1.indd 138

10/23/06 8:09:57 AM

Misao

je samo uzeti i proitati njegove knjige koje je napisao i definitivno se vidi koliko je Franjo Tuman
ovjek s visokom razinom znanja, inteligencije i pronicljivosti, ali nadasve ovjek s velikom pragmatinom politikom sposobnou. Posebno se to odnosi na pitanja nacionalne problematike modernog svijeta gdje je Tuman u svjetskim razmjerima bio najmanje 20 godina ispred svog vremena.
Tuman je proroki tono predvidio da e budui svjetski globalizacijski procesi koji idu za redukcijom suvereniteta za raun globalnih institucija, a koji su tada bili prisutni tek u grubim naznakama,
najprije proizvesti efekt nacionalne emancipacije malih nacija koje su dotada bile uklopljene unutar
suvereniteta drugih, poglavito veih, vienacionalnih drava. I to najprije dolazi do emancipacije
nacija unutar multinacionalnih drava poput SSSR-a, ehoslovake i SFRJ, a potom na red dolaze i
manje nacionalne enklave poput Baska ili Korzikanaca.
Prema tome, ono to ostaje je jedino ona druga mogunost objanjenja koja moe zadovoljiti sve
kontraargumente, a da ipak ostane smislenom. Rije je o tome da se Franjo Tuman kod odabira
koncepcije razvitka Hrvatske nije uope orijentirao prema domaim strukturama nad kojima je on
bio apsolutni gospodar i imao je potpunu mo upravljanja unutar Hrvatske onako kako je to htio.
Kako nije ni najmanje bio podloan ikome unutar Hrvatske, imao je visoku povijesno-dravniku
inteligenciju, umijee ili znanje, a ipak je vodio Hrvatsku onako kako je vodio sa strukturama koje je
osobno odabirao, ostaje samo jedno mjesto moi kojemu je Tuman na bilo koji nain morao udovoljiti: prostor izvan Hrvatske ili tzv. svijet, meunarodna zajednica i slini izriaji.
Zbog razloga koje e se pokuati objasniti u narednim retcima, Tuman je bio u dobroj mjeri podloan ostvarenju stratekih obrazaca kreiranih unutar globalnih centara moi. Ti strateki obrasci moi
ukljuuju upravo ono to se dogaalo u Hrvatskoj tijekom svih godina vladanja Franje Tumana.
Naravno i nakon njega, i to u jo veem intenzitetu, jer je Tuman u svojim mogunostima djelovanja
proizalima iz njegovog autoritarnog karaktera bio prepreka sama za sebe, htio to on ili ne.
Konkretno to se odnosi na ono to bi se moglo najkrae svesti pod nazivnik ikaka kola ekonomije kojoj je glavni ideolog Milton Friedman, a koja predstavlja svojevrsni ekonomski pandan
Frankfurtskoj filozofskoj koli. ak bi bilo pravilnije ustvrditi da je ikaka kola ekonomije ili tzv.
Friedmanov monetarizam neposredni provoditelj Frankfurktske kole filozofije i kroz tu ekonomiju
se provodi operacionalizacija jedne filozofske (anti)ideje unutar svjetovnih parametara koje danas
nazivamo globalizmom.
Najkraa mogua definicija Friedmanovog monetarizma je u dekonstrukiji drave kao ikakvog initelja unutar ekonomskih zbivanja, te potpuno preputanje svijeta tzv. tritu kojim dominira ni manje
ni vie nego novac sam po sebi i sam za sebe. Kako je Frankrfurtska kola filozofije promicatelj ideja
o potpunoj dekonstrukciji drave i uope svih institucija s ciljem unitenja svega onoga to predstavlja glavne elemente zapadne kulture: kranstvo, vlast, obitelj, patrijarhat, hijerarhija, moral, tradiciju,
seksualne ograde, odanost, domoljublje, nacionalizam, nasljedstvo, etnocentrizam, konvencije i konzervatizam, tako i ikaka kola ekonomije svojim djelovanjem na apsolutnoj divinizaciji novca slui
svim ovim nabrojenim ciljevima, ali istovremeno s puke filozofske ideje, putem svjetovne moi koju
daje novac, uzemljuje apstraktne ideje u konkretnu materijalnu stvarnost.
Provedba ovih nacionalno destruktivnih ekonomskih doktrina nije mogla biti izvedena drugaije
nego jedino kroz ljude koji su potpuno moralno posrnuli i ljude kojima nije problem opljakati svoj
narod istovremeno ih gledajui pravo u oi kroz TV ekrane i govorei kako su upravo i jedino oni
osobno najvei promotori nacionalnih interesa ili ak gradei se navodnim nacionalistima. Potvrda
za to je u jo jednoj neospornoj injenici: svaki onaj koji je sauvao moralni integritet i nije podlegao
napasti da se sam okoristi svojim povlatnim poloajem odstranjuje se iz vlasti. Drutvo pokvarenjaka ne trpi meu sobom nekoga tko svojim primjerom odstupa od njihovog posrnua te ga jo samo
dodatno naglaava.
Kao primjer dobro je spomenuti ministricu Ljilju Voki koja je jedna od tih rijetkih iznimki i koja
je upravo zato to je radila na dobro ljudi to je u suprotnosti s interesom kapitala i Friedmanovog
monetarizma morala odstupiti sa dunosti. Njezin je neoprostivi grijeh bio to je jednostavnim
139

Untitled-1.indd 139

10/23/06 8:09:58 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

zdravorazumskim mjerama hrvatskoj djeci omoguila besplatne udbenike kojima je istovremeno

viestruko pala umjetno napumpana nabavna cijena. ikaka kola ekonomije koja je osmiljena
na naelu pogodovanja interesima kapitala, pripadajue financijske internacionale i po tome svima
koji raspolau novcem, ne trpi ovakav nekapital-interesni model raspodjele bogatstva. Ne trpi se
racionalno tampanje, uvanje i prenoenje kolskih udbenika od generacije na generaciju i to jo s
cijenom koja je niskoprofitno formirana jer se time gui sutina kapitalizma, potroakog drutva i
slobodnog trita: bezumna potronja zbog potronje same koja osigurava podizanje profita ulagaima, ali istovremeno po sili sprege korupcije, kamatnog pritiska i spekulativne kalkulacije viestruko
poveava samu cijenu proizvoda u ovom sluaju hrvatskih kolskih udbenika.
Zato Tuman provodi kadrovsku selekciju kakvu ve provodi, a sve sa svrhom da se u Hrvatskoj na
najdosljedniji nain uspostavi ekonomski model determiniran monetaristikim principima naelno
danim po Miltonu Friedmanu. Sve to dalje slijedi samo je uporno provoenje tog programa kroz
pretvorbu, privatizaciju, euro-atlantsku orijentaciju, zaduivanje na meunarodnom tristu kapitala, pristajanje na diktaturu MMF-a i Svjetske banke, ulazak u WTO, prijedlog za pokretanje, a
potom i priznavanje nadnacionalnog suda u Haagu i predaja hrvatskog suvereniteta tom politikom
instrumentu, itd.
Ono to se ovdje htjelo izloiti je da Franjo Tuman nije bio ni najmanje potinjen ili optereen
unutarnjom hrvatskom scenom, nego se ponajprije potinio liberalno-kapitalistikoj ideologiji koju
je prihvatio nakon to je kao izuzetno pronicljivi povjesniar i politiar spoznao neminovni krah
boljevikog politikog modela u ondanjem SSSR-u, kao i u SFRJ. Pretpostavka je da taj nedovoljno
kritiki prihvat liberalno-kapitalistikog modela od strane Tumana dolazi iz razloga to on sam
nije imao nita drugo na emu bi izgraivao buduu Hrvatsku za koju se nesporno zalagao. Po onome to je poznato mogue je za pretpostaviti da Tuman rezonira kako je kao drutveno-politiko
ureenje liberalni-kapitalizam u svojoj potpuno osloboenoj formi, a kakva se predvidila za skoro
ostvarenje na globalnom nivou, neto neizbjeno, neto to neminovno dolazi i za to nema alternative. Tako rezonirajui iao je na opciju koja mu se inila jedino prihvatljivom u tom kontekstu
buduega svjetskoga poretka tj. Novoga svjetskog poretka. To je opcija gdje se u spoznaji kako se
budui svijet planira organizirati eli to budue svjetsko ustrojstvo anticipirati na nain da se to prije
i to bolje uklopi u taj novonastajui svijet. Znai, Tuman nije iao na konfrontaciju s konceptom
Novoga svjetskog poretka, nego je smatrao njegovu neminovnost sigurnom i trajnom pa se trebalo
to bolje uklopiti u ovaj novodobni koncept. Iz tih je razloga Tuman svojom dravnikom opcijom
iao na prihvaanje svih ekonomskih odredbi dobivenih po naelima monetarizma (ikaka kola
ekonomije Miltona Friedmana) bez obzira na sve primjedbe koje su mu stizale. To na koncu dovodi
do neuspjenog pokuaja da nekolicina izabranih Hrvata ue u novu svjetsku elitu ili tzv. financijsku
aristokraciju koja e biti ona koja e predstavljati vladajui sloj, one koji imaju ekskluzivnu mo u
novodobnom svijetu. To su one njegove uvene izjave o tome kako je nuno da Hrvatskom upravlja
200 bogatih obitelji kao one odlune drutveno-ekonomske snage koja je trebala predstavljati nekakvu budunost Hrvatske u tom vrlome novom svijetu.
Jednako tako ovaj pristup problematici ureenja Hrvatske vidljiv je i onda kada Tuman zbog estokih napada i velikog nacionalnog nezadovoljstva zbog neposrednih posljedica provedbe monetarizma
ogoreno izjavljuje kako nitko u Hrvatskoj nema pojma o stvarnim zbivanjima u svjetskoj politici i
opem diletantizmu i politikanstvu onih koji ga kritiziraju. Tuman je bio ogoren zato to nije mogao otvoreno govoriti o toj svojoj viziji kojom eli osigurati mjesto Hrvatskoj i Hrvatima u novome
dobu i nadolazeem novome svijetu koji je neposredno iza ugla. Zbog toga to misli da zna kako e to
po sili globalne moi kapitala biti uspostavljeno, Tuman radi ono to on smatra jedinom moguom
opcijom. U toj svojoj viziji raunao je da je time to e postojati jedna mona oligarhijska struktura
hrvatskog porijekla ujedno, po nekoj inerciji rodbinske sklonosti, Hrvatskoj i Hrvatima biva neto
bolje i da e te oligarhijske strukture barem donekle zatititi hrvatske nacionalne interese.
Naravno da je to promaena koncepcija opstanka hrvatske nacije i hrvatske drave i to iz cijelog niza
razloga, ali dva su dovoljno vrijedna da se posebno naglase. Prvi je razlog u tome to je ta financijska oligarhija zbog svoje organske navezanosti na novac u potpunom otuenju od bilo ega to ima
140

Untitled-1.indd 140

10/23/06 8:09:58 AM

Misao

elemente vrijednosti koje idu uz hrvatsku nacionalistiku i uope bilo koju dravotvornu ideju. Jednostavno, ta novodobna financijska oligarhija nema mogunosti svojeg vlastitog opstanka ukoliko ne
prihvati pravila igre po kojima je samo kapital onaj kome se sve ostalo podreuje. Samo se kapital
smije tovati i po tome je taj kapital jednako ljubomorni bog poput onog koji se objavio Mojsiju: T
Jahve - ime mu je Ljubomorni - Bog je ljubomoran. (Izl 34, 14). Zbog toga je pogrena ta Tumanova
kalkulacija po kojoj je Hrvatskoj i Hrvatima ita bolja budunost time to je financijskim oligarsima
postala njih nekolicina koji bi po nekom krvnom srodstvu trebali biti Hrvatima (ak ih dosta od tih
izabranika nije niti u toj krvnoj hrvatskoj kategoriji). Novim svjetskim poretkom istovremeno se
stvara i novi ovjek koji je osloboen tereta prolosti, kako se u modernoj frazeologiji govori o pojmovima poput nacije ili jo gore kranske vjere. Vjera (kranska ponajprije) i nacija su nespojive
kategorije s novodobnom elitom koja e biti potpuno izdvojena iznad ostatka svijeta i doslovce ivjeti
jednim paralelnim ivotima u odnosu na one milijarde koje e ostati deprivirane za sve to bi trebalo
biti u okvirima osnovne ljudskosti. I to ljude deprivirane doslovce za sve, jer je oduzimanje volje i
slobode ono to se planira uiniti s neukom i primitivnom svjetskom populacijom. Postojati e klasa povlatenih izabranika, onih prosvijetljenih luciferijanskim blagoslovima potvrenim novanom
numerologijom, i klasa ljudskog roblja zarobljenoga kroz scientoloko-tehnoloke metode pretvaranja ovjeka u jednu obinu lutku na koncu. Dakle, u ovakvim kategorijama je potpuno bezpredmetno
razmiljati o Hrvatima i nekakvim hrvatskim bogatakim obiteljima kao zatitnicima drave i nacije jer nikakvih identiteta toga tipa nee biti. Biti e samo identitet onih gore i onih dolje, onih s
novanim brojevnim iznosima i onih koji te brojke ne posjeduju, onih povlatenih i onih potlaenih
koji su tu zato da budu na iskljuivu korist (samo)izabranicima Novoga svjetskog poretka.
Drugi razlog zbog ega je krivo ovakvo strateko opredijeljenje koje je Tuman izabrao kao ono
kojim je htio zatititi hrvatske nacionalne interese je puno jednostavniji jer se radi o sutinskom
pridravanju prve Boje zapovijedi koja govori o zabrani idolopoklonstva, a kroz monetarizam se
prihvatilo Mamona boanstvo novca. Tu takoer vrijedi ona poznata i esto citirana Isusova pouka: Nitko ne moe sluiti dvojici gospodara. Ili e jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili e uz jednoga
prianjati, a drugoga prezirati. Ne moete sluiti Bogu i bogatstvu. (Mt 6, 24). Ne moe biti jasnije od
ovoga i nema mogunosti nekakvog spajanja nepomirljivih kategorija i onaj koji tako radi najprije je
samoga sebe stavio u zabludu.
Nepobitno je da je Tuman imao strategiju u kontekstu raspada komunistikog bloka i zasnivala se
na njegovom saznanju da se komunistiki blok nepobitno uruava te se taj proces mora iskoristiti za
stvaranje hrvatske drave. Problem je u tome to Tuman svoju strategiju i pripadno promiljanje o
konceptu hrvatske drave temelji na uvjerenju u trajnost (konstantu, dominaciju, neospornost) kapitalizma i liberalne demokracije. Tuman ne sagledava dalje od liberalnog kapitalizma te slae figure
na pretpostavci njegove povijesne nepobitnosti. Uvjeren je da nema niega na povijesnom obzoru to
liberalni kapitalizam moe skinuti sa svjetskoga trona, a ponajmanje neto tako primitivno kao to
je to ve prva prepreka na koju libaralni kapitalizam nailazi: islam. Islam se svakako percipira kao
budui oponent sekularizma, ali pretpostavlja se neosporno pokoravanje islama sekularnom modelu
jednako kao to je to uinjeno sa kranstvom. Kada se spominje kranstvo, o njemu se ovdje niti
ne razmilja kao o vjerodostojnom osporavatelju sekularnog liberalnog kapitalizma. Gleda ga se iskljuivo oima svjetovnjaka te je islam ozbiljan protivnik samo zato to ima odreenu mo kroz svoj
sekundarni utjecaj na svjetsku politiku kroz ekonomiku nafte kao i kroz visoku populacijsku ekspanziju. Kranstvo kao takvo vie nema nikakvu svjetovnu mo, odnosno svodi se na desetak vicarskih
gradista koji uvaju Vatikan, pa tako ovdje nema sutinskog napretka od gledanja na Katoliku Crkvu
od zajedljivog Staljinovog pitanja: Koliko papa ima divizija?.
Tuman ne uvia neopstojnost i skoro uruenje sekularnog liberalnog kapitalizma te tome sukladne
nunosti promiljanja strategije opstanka hrvatske drave i nacije u nadolazeem tektonskom dogaaju
propasti sekularnog Zapada. tovie, ne smije se zadovoljiti samo pukim statiranjem nego aktivnim angairanjem na tome da se sekularizam to prije ospori kao pravovaljani drutveno-ekonomski koncept i
istovremeno ponudi jedna spasonosna alternativa. Rije je o svojevrsnoj aktivnoj obrani na planu ideoloko-svjetonazornih sueljavanja te se jedino opstaje ako se ne ostaje u pasivnom oekivanju dogaanja
nego se isti anticipiraju i preduhitruju tako da se najbolje iskoriste svi dravni i nacionalni potencijali.
141

Untitled-1.indd 141

10/23/06 8:09:58 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

Tu je ona najosnovnija Tumanova strateka pogreka jer on ne vidi dalje od svijeta koncipiranog
po sekularnim liberalno-kapitalistikim naelima te sukladno tome niti nema prikladne strategije za
opstanak hrvatske drave i nacije u uslovima najprije nasilne ekspanzije, a potom i nasilnog raspada
sekularizma jednom kada se dogodi njegova neminovna implozija. Tumanu se sva dravnika strategija temelji na vjeri u neminovnost anglo-ameriko-cionistike svjetske dominacije te se sukladno
tome ponaa kao onaj koji se toj sili eli umiliti i (jo vanije jer sebini interes je osnova sekularnog
globalizma) pokazati korisnim njihovim globalnim interesima. Naalost, to je pogrean pristup prema stratekom odreenju hrvatske budunosti i za prosperitet hrvatske drave i nacije potreban je
radikalni otklon od tog stratekog pravca koji je zacrtao Tuman osobno. To znai da je budunost
hrvatske drave i nacije jedino u opoziciji sa sekularnim liberalnim kapitalizmom, a jedina spasonosna opozicija, jedini pravi oponent sekularnoj civilizaciji smrti je teokracija sa kristocentrizmom
u svim drutvenim znanostima (filozofiji, ekonomiji, pravu, biologiji, psihologiji, tehnologiji i dr.).
Sve prije navedeno saeto u jednu reenicu glasi: Za nacionalni opstanak potrebna je nova nacionalna
strategija koja uvia neodrivost sekularizma, liberalnog kapitalizma i demokracije, a to znai otklon i
od pripadnih zabluda tumanizma.
Osnovni razlog zato Tuman nije imao nikakvu alternativu liberalnom-kapitalizmu i cijeloj nadiruoj globalizaciji, a to ga je navelo na potpuni pristanak uz globalizaciju i Novi svjetski poredak,
nalazi se u nepostojanju vjere u punom smislu tog pojma nego se u tumanizmu na Katoliku Crkvu
gledalo kao na obinu ljudsku instituciju sa svojim svjetovnim interesima i borbi za moi na svjetskoj
sceni. Katolika Crkva je primarno doivljena kao jedan politiki subjekt, a nije spoznat njen mistiki
karakter koji je upravo onaj odreujui, dok je politiki utjecaj tek jedan nusproizvod od sekundarne
vanosti za spoznavanje Crkve. Taj Tumanov trajni nedostatak spoznaje istine po pitanjima Crkve
traje skoro do samog kraja njegove vladavine i tek se sa neizbjenim utrnuem svijee ivota u njemu
dogodilo istinsko unutarnje prosvijetljenje i spoznaja o vjenosti u koju se odlazi.
Drugi jaki razlog Tumanovog vrstog uvjerenja da pod svaku cijenu treba prihvatiti liberalni kapitalizam u monetaristikom obliku nalazi se u slabo opisanom i relativno nepoznatom Tumanovom
boravku u SAD godine 1966. kada je kao direktor IHRPH-a (Institut za historiju radnikog pokreta
Hrvatske) bio na studijskom boravku na Harvardu. Pod pokroviteljstvom International Seminar of
Harvard University tada je odran jedan veliki meunarodni seminar na kojem je sudjelovalo etrdesetak znanstvenika i kulturnjaka iz cijeloga svijeta. Ta ivotna epizoda kljuna je upravo zbog konane
preobrazbe Tumana u smislu sagledavanja neodrivosti sovjetskog bloka i dominiranja liberalnog
kapitalizma na globalnoj razini. Vrativi se natrag u Zagreb na institut Tuman je bio toliko preobraen na liberal-kapitalizam da se nije ustruavao tajniku Instituta izjaviti: Sve ovo kod nas (SFRJ)
je glupost. Jedini pravi drutveno-ekonomski sistem je kapitalizam! Naalost, Tuman je na ovoj
poziciji ostao do kraja svojeg dravnikog djelovanja i troio je silnu energiju da spoji novostvorenu
dravu sa kapitalizmom u jednu harmoninu cjelinu. Pokuavao je spojiti nespojivosti i harmonizirati oprenosti te se u tome na koncu i iscrpio, a da nije postigao skoro nikakve poeljne rezultate na
socijalno-ekonomskom podruju. To je pokuavao ak i kada su ga opsluitelji tog kapitalizma predodredili za odstrijel zbog zakonitosti koje kapitalizam u sebi ima. Tumanov nacionalizam nije bio
spojiv s razvijenim kapitalizmom koji globalizira sve narode u jednu amorfnu masu konzumenata i
proizvoaa kojima se smisao svodi jedino i iskljuivo na sluenje boanstvu kapitala.
Boravak na Harvardu izuzetno je bitan i po tome to je tu rije o susretu Tumana s Kissingerom
i cijelom pripadajuom mu katedrom koja se bavi problemima geopolitike strategije na najvioj
razini. Od imena koja su na Harvardu prisutna posebno se istiu ona Fukuyame i Huntingtona koji
su postali svjetski poznati svojim objavljenim radovima u kojima daju naznaku kako se promilja
budue globalizirano drutvo. Iako moe izgledati da su Fukuyama i Huntington u oprenosti oni su
samo planske projekcije razliitih vremenskih perioda. Fukuyama govori o konanoj slici liberalnog
kapitalizma dok Huntington govori to jo stoji na putu za ostvarenje te (bes)konanosti. Fukuyama
daje konani izgled globalizma ve kroz sam naslov jedne svoje knjige prigodno naslovljene Kraj
povijesti. Naslov otkriva svu oholost koja inspirira globalizam jer sebi umilja sposobnost okonanja
ljudske povijesti, stvaranja jednog konanog i definitivno nepromjenjivog stanja. Kako je po kranskom svjetonazoru samo Kristovim povratkom mogue ostvarenje neega to bi se moglo imenovati
142

Untitled-1.indd 142

10/23/06 8:09:58 AM

Misao

krajem povijesti, tako i ovo pretendiranje na mogunost dokidanja povijesti predstavlja nesakrivenu
uzurpaciju Spasiteljevog mesijanskog mjesta. Huntington ne ide tako daleko kao Fukuyama i vie
je orijentiran na ovovremena zbivanja te daje usmjerenja kojima bi se trebalo postii da se ostvari Fukuyamina vizija okonanja povijesti kroz globalnu dominaciju sekularnog liberal-kapitalizma
sa svojom demokratskom aradom. Konkretno, Huntington navjeuje kakav se oblik sukoba treba
oekivati u globalizmom zahvaenom svijetu te kroz njega moemo isitati koje su nakane zakulisnih monika u najbliskijoj budunosti. Huntingtonov sukob civilizacija, koji e po njemu obiljeiti
postblokovsko razdoblje hladnoga rata na nain da svijet dolazi u stanje vruega mira, odnosi se
prvenstveno na sukob izmeu kranstva i islama, a to je upravo i najvea podvala Huntingtonovog
proroanstva proizilog sa Harvardske katedre Henry Kissingera kao velikog metra tog diabolinog projekta. Cijela koncepcija sukoba civilizacija poiva u biti na tome da se civilizacije definiraju
po svojoj duhovnoj utemeljenosti, to je svakako ispravno vienje civilizacijske osnove, ali po tome se
onda sukob civilizacija svodi na duhovni boj, pa i predvieni sukob mora biti promatran kroz optiku
luenja duhova. Tek se kroz navedeno luenje duhova moe spoznati sva opasnost Huntingtonovog
pogleda na svijet jer on dananji Zapad podvodi pod kranski tabor time to priznaje da Zapad ima
kranske korijene, ali svjesno preuuje dananju antikransku orijentaciju Zapada. To preuivanje zapadanjakog antikranstva koje je ponajprije izraeno kroz presudnu ulogu koju na Zapadu
imaju judeo-masonske organizacije i jo vie pripadni im svjetonazori sa svom svojom antikristovskom duhovnou. Sve dovodi do toga da se previa da je u biti ovdje rije o planiranom sukobu
kojemu je cilj na silu stvoriti sukob kranstva s islamom. Osnovna namjera produciranja ovoga
sukoba je u tome da se time u prigodnom momentu od antikristovskih slugu proizvedu navodni
spasitelji kranstva, tj. zapadne civilizacije kao svjesno stvorenog sinonima za kranski civilizacijski
krug. Ovo je vrlo znaajan moment jer se time moe prepoznati stvaranje prostora za dolazak jednog
velikog spasitelja koji onda predvodi od islama ugroenu zapadnu civilizaciju i to ne ostaje samo na
podruju Zapada i islama nego se proiruje na globalnoj razini pod floskulom osiguravanja trajnog
svjetskog mira.
Sve je ovo bitno kada se govori o pogrekama tumanizma zato jer je Tuman 1966. godine, od tog
svojeg susreta sa Kissingerom, prihvatio i osnovna naela doktrine koju Kissinger i cijelo Harvardsko drutvo nauava. To posebno dolazi do izraaja kada Tuman u vie navrata afirmativno govori
upravo o Huntingtonovoj viziji sukoba civilizacija te tenji da Hrvatska bude obuhvaena onime to
Huntington ubraja u zapadnu civilizaciju i da se Hrvatska stavi u funkciju Huntingtonovog koncepta.
Tuman uz svo svoje htijenje nije mogao pomiriti dvije iskljuive stvari koje je on htio spojiti: hrvatsku dravu kao suverenu i samostalnu, s Hrvatskom uklopljenom u Novi svjetski poredak. Jednostavno nije spojiv nacionalni identitet s globalizmom, a posebno nije spojiv nacionalizam malih naroda
koji su prvi na listi za odstrijel i bez ijeg zatiranja nije ni mogue prijei na vii stadij globalizma
stvaranjem potpuno novog identiteta na podruju Europe, tj. na stvaranje nekakve europejske identitetske baze, a koju nije teko prepoznati kao razvijeniji oblik nekadanje jugoslaventine. Ne treba
zaboraviti da je od samog stvaranja Jugoslavije nametan i novokomponirani jugoslavenski identitet
kao supstitut za stare nacionalne identitete kao i da je uza sve otpore ipak na kraju te umjetne tvorevine nekih dva milijuna stanovnika prihvatilo tu identifikaciju i izjanjavali su se kao Jugoslaveni.
Ista stvar vrijedi i za EU i europejstvo, samo to su ulozi puno vei, kao to su i provoditelji toga
plana daleko umjeniji od onih koji su bili operativci na podrujima bivih Jugoslavija. Naravno da
je i europejstvo samo jedna meufaza koja je u slubi potpunog brisanja svega identiteta osim jednog
unificiranog globalnog novodobnog identiteta istog individualizma najbolje izraenog kroz naziv i
ideju nadovjeka. Taj nepomueni individualizam nije nita drugo nego puki egocentrizam, a imenovanje takvih jedinki nadovjecima u slubi je podilaenja tatini modernog ovjeka. Nije sluajno
nacistika ideologija pala na dobro tlo svojim vienjem buduega nadovjeka te se ljudima inila
tako privlanom i tako ostvarivom. Ista se stvar ima ponovno odigrati, samo u malo promijenjenom
obliku, te se kroz odbacivanje svih tereta prolosti starog ovjeka ima popularizirati nadovjek novoga doba koji nema balasta nazadnih koncepcija poput nacionalizma, da se ne govori o kranstvu
kao neemu potpuno neprihvatljivom. Nadovjek je nadovjek upravo po tome to nije stari ovjek,
sa svim svojim starim shvaanjima, shvaanjima koja su mu prijeila njegovo zaslueno samoostvarenje i potpunu ovozemaljsku sreu, stalni uitak i stalnu mo u svojim apsolutima.

143

Untitled-1.indd 143

10/23/06 8:09:59 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

Dakle, sve to Tuman nije spoznao nego je ustrajao u svojem pokuaju da pomiri nepomirljivo i u
takvom dvostruko optereujuem naporu do kraja se iscrpio, a to su vrlo umjeno koristile upravo
one protuhrvatske snage koje je Tuman htio neutralizirati.
Tumanov je osnovni problem bio u tome to je nasljedovao Kissingera, a nije nasljedivao Krista.
Slijedio je nauk krivog idova, moda ak i nauk lanog idova ili pseudojudejca, jer Kissinger po
svojoj ivotnoj biografiji ima sve uvjete da ga se moe smatrati jednim od vrhovnog graditelja Novog
svjetskog poretka. Ono to je ipak bilo kristoloko u Tumanovom radu je uslijedilo po kranskom
bitku hrvatskog naroda koji je onda ipak stavio ono loe Tumanovo djelovanje u slubu Stvoriteljevu. Tu je ujedno i glavni Tumanov propust koji se onda neprestano reflektira u svim podrujima
njegovog dravnikoga rada. Naime, on nije kroz svoju kransku utemeljenost vodio svoj narod i
svoje podanike, nego je narod svojom vjernou kranstvu i svojom rtvom korigirao nekransku
utemeljenost Tumanove ideologije po Kissingeru. Ideologije koja se ogledala u tome da je slijedio
Kissingerov nauk i bio njegov vjerni uenik skoro do samoga kraja.
To nesuglasje izmeu hrvatskog naroda i Tumana po pitanju kranskog utemeljenja je ono to je
vjerovatno moralo takvime biti da bi se uope moglo nadigrati svjetske monike i uspostaviti hrvatsku dravu, ali istovremeno, jednom kada je drava ostvarena, pokazuju se i silni nedostaci takve
neusuglaenosti. To bi trebao biti zalog da se budui hrvatski vladar postavi kao onaj koji svojim kristolokim utemeljenjem predvodi svoj hrvatski narod i svoje podanike ukoliko eli afirmativno nastaviti tamo gdje je Tuman stao, ali da se istovremeno isprave svi propusti koje je Tuman za sobom
ostavio. Sigurno je da nije bilo takvog providnosnog suodnosa Tumana i hrvatskog naroda u ovom
smislu kako je opisano, on (Tuman) bi u potpunosti potpao pod Kissingerov utjecaj. Odnosno, sve
bi bilo izvedeno onako kako to Kissinger i njegova Harvardska ekipa planiraju u cilju ostvarenja
svjetske nadvlade. Ovako, Hrvatska nacija jo uvijek ostaje dovoljno nesuoblienom sa smjernicama
Novog svjetskog poretka, pa tako imamo jo puno mogunosti za nacionalno preobraenje. Kroz to
preobraenje i radikalno pristajanje uz Isusa Krista dolazi i svako dobro djelovanje na nacionalnom
opstanku, ali prvenstveno na ostvarenju svojeg nacionalnog poslanja u pronoenju Radosne vijesti
narodima Europe i svijeta u vremenu neopoganskog uzdizanja u moi dosad nevienih razmjera
zahvaljujui modernistikom znanstveno-tehnolokom ovladavanju nad svijetom materije.

Osnovne vrijednosti tumanizma

Osnovna vrijednost tumanizma je ve vie puta izreena pa je valjda ve jasno da je uspostava hrvatske drave usprkos drugaijih prvotnih planova koje su imali svjetski zakulisni manipulatori ono
to Tumanu nitko ne moe oduzeti. ak niti on sam sa svim svojim naknadnim pogrekama, jer je
ipak zbog svoje ogranienosti po pitanju vjerskog prosvijetljenja Tuman dugo vremena bio samome sebi najvei neprijatelj. Uostalom, onako kako je to svaki onaj tko zanemari vjeru u Isusa Krista
kao jedino spasonosno rijeenja kako na osobnom, tako i na irem drutvenom planu: od obitelji do
nacije i drave.
U ostvarenju hrvatske drave ideja svehrvatske pomirdbe daleko je najbolja paradigma na kojoj je
Tuman nastupao i gradio svoju koncepciju borbe protiv svih protuhrvatskih snaga. I to ponajprije
onih u SFRJ, ali takoer i onih meunarodnih koji su svaki iz svojih motiva bili protivni hrvatskoj
neovisnosti. Ono to je u toj ideji hrvatske pomirdbe toliko dobro je upravo njezin iskonsko kristoloki karakter jer za pomirdbu potrebno je pratanje, pa tako kroz pomirdbu kao primarno politiku
koncepciju na mala vrata biva afirmirana jedna od temeljnih kranskih vrijednosti: oprost svojim
neprijateljima, oprost ak i najgorim zlotvorima. Ta Kristova poruka opratanja neprijateljima predstavlja veliki problem svakom ovjeku jer zbog naih ljudskih slabosti skloni smo olako padati u stanje mrnje, pa bila ona makar i pritajena i zatomljena, ipak nas sputava i ograniava nam mogunosti
dobrog djelovanja. Ovako, kroz nunost pragmatinih politikih ciljeva i prijetnju iskazanu od strane
velikosrpstva, ovaj tako zahtijevni nauk o pratanju biva ostvaren kroz Tumanovu viziju nacionalnog pomirenja kojemu je on osobno na elu i koje je jedino on mogao provesti budui da je svojom
prolou pokrivao oba dominantna hrvatska tabora: najprije onaj boljeviko-jugoslavenski, a potom i onaj dravotvorno-nacionalistiki. Tu svoju ideju o opem nacionalnom izmirenju Tuman
144

Untitled-1.indd 144

10/23/06 8:09:59 AM

Misao

je vrlo mudro saeo u za narodne mase shvatljivu poruku o potrebi pomirenja partizana i ustaa
i to poglavito kroz jedinstvo ne njih samih nego njihovih sinova i unuka. Spominjanjem sinova i
unuka daje se ponajprije jedna nada za budunost jer uistinu je za budunost nekog naroda daleko
bitnije da nema tereta mrnje meu onom mlaom i najmlaom populacijom, nego davati prioritet
onima kojima ionako dolazi skori bioloki kraj. Narodne mase intuitivno osjeaju tu visoku kvalitetu
pomirdbe koja je usmjerena primarno na mladost, a tek sekundarno na one starije, jer mladost je
budunost svakoga drutva. Osim toga, lake je postii potrebno jedinstvo izmeu onih koji nisu
optereeni neposrednim sukobom iz prolosti ve samo nose teret sekundarnog sukoba s kojim nisu
toliko vrsto emotivno vezani.
Kada je tome ve tako i kada je to velika vrijednost tumanizma, onda o pomirenju treba opet pristupiti kao ideji koju treba obnoviti. Ideju treba doslovce uskrsnuti na nain da se od nekadanjeg
Tumanovog pomirenja partizana i ustaa sada ide na ostvarenje pomirenja unutar populacije hrvatskih ratnika iz rata za slobodu i nezavisnost od 91 95. To je sasvim dovoljno da se ostvare rezultati
koji bi bili nastavak Tumanovog dobrog dijela koje je postigao, a ispravljalo sve ono to je radei kao
dravnik pogrijeio.
Prema tome, dananja Hrvatska mora u sebi obnoviti ideju velike hrvatske pomirbe koju je zapoeo
Franjo Tuman jer se time opet ostvaruje oprost kao velika kranska vrijednost, a po toj vrijednoti
dolaze i razne ostale milosti. Hrvatskoj prijeko nuna pomirdba treba prvenstveno poeti unutar
braniteljske populacije i to iz vie razloga. Jedan razlog je u nedostatku jednog lika kakav je Slobodan Miloevi jer se zahvaljujui njegovom nedvosmislenom velikosrpskom nasrtaju na Hrvatsku
i Hrvate dogodila intuitivna homogenizacija koja je samo ekala nekoga tko e tu homogenizaciju
staviti u okvire odreene politike ideje. Sada jedne takve oigledno prijetee opasnosti nema i sve
se izvodi podmuklim metodama opsjene i distrakcije u svrhu kontrole ljudskih masa. Zato nije za
pretpostaviti ponovnu nacionalnu homogenizaciju potaknutu izvana nego ju se mora iznutra izgraditi. Drugi razlog je u tome to zbog hrvatske demografske katastrofe nema dovoljno kritine mase
prisutne unutar one populacijske skupine koja je oduvijek bila pokreta veine drutvenih transformacija bile one dobre ili loe svejedno. Taj nedostatak mladosti koja nije navezana na materijalne
vrijednosti i ve samo po tome je sklona uputanju u rizike promjena stanja u drutvu nije sluajnost. Oni koji imaju mo drutvenog ininjeringa namjerno su stvorili od cijele Europe (dakle, ne
samo od Hrvatske) jedan veliki staraki dom upravo zato da bi time zacementirali svoju nakaradnu
tvorevinu. I ono mladosti to se u Europi pojavljuje nije kulturno i etniki europska te je njihova
tenja za promjenama prvenstveno usmjerena na drugaije podruje interesa od onih koje bi bili u
sluaju postojanja izvorne europske mladosti. To je klasini primjer preventivnog socijalno-etnikokulturno-religijskog moduliranja na naelu podijeli pa vladaj jer se i ono mladosti to Europa ima
konfrontira unutar sebe.
Znajui ovu realnost nepostojanja kritine mase mladosti koja je na djelu u Hrvatskoj dolazi se do
traenja naina kako pokrenuti ve donekle ostarjelu braniteljsku populaciju i tu stvoriti potrebnu
kritinu masu. to je ono to ima u sebi dovoljno inicijalnog goriva da pokrene jedno starou ve dobrano okotalo kolektivno tijelo? I ne samo okotalo nego i izuzetno rascijepkano uzdu i poprijeko, a
to je isto rezultat jedne smiljene politike. Sagledavajui cijeli tijek krvavog svaranja hrvatske drave
namee se spoznaja da poetak ili osnovna jezgra te ponovne pomirdbe hrvatskog naroda moe biti
ostvareno jedino unutar vukovarske braniteljske populacije. Ako se hoe stvoriti potrebna lavina opeg nacionalnog pomirenja i time postizanja vrstog nacionalnog jedinstva kao ona gruda koja lavinu
moe pokrenuti moralo bi se najprije unutar vukovarskih branitelja ostvariti suglasje o nacionalnoj
ugrozi i potrebi okupljanja svih Hrvata na projektu nacionalnog i dravnog opstanka. Vukovar je
unutar hrvatske nacije jedan nedodirljivi uzor i ono neto oko ega kod svakoga tko imalo nacionalno die nema sporenja po pitanju vrijednosti. ak i najgori neprijatelji Hrvatske (neprijatelji na razini
meunarodne politike ne raunaju se velikosrbi iako i oni imaju odreeni respekt prema Vukovaru
kao mjestu na kojemu su neoekivano poraeni) priznaju Vukovar kao ono neto to ne smiju dirati
jer su svijesni da bi time samima sebi mogli poremetiti planiranu dekonstrukciju hrvatske drave.
Zato niti nema nikakvih optunica iz Haaga koje bi se odnosile na hrvatsku stranu u bitci za Vukovar,
to opet pokazuje s kakvom visokom razinom studioznosti falsifikatori povijesti pristupaju u svojem
145

Untitled-1.indd 145

10/23/06 8:09:59 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

djelovanju. Sve su se ostale vrijednosti hrvatskog oslobodilakog rata napale i doslovce se izvrnule
naopake, ali Vukovar je ostao neokrnjen te, iako to sada nije neposredno vidljivo, opet je Vukovar
ono mjesto koje uporno odoljeva neprijateljskim nasrtajima. Razlika je jedino u tome to se sada bitka vodi u virtualnom prostoru informacijskog ratovanja, a sud u Haagu je jedna od glavnih virtualnih
postrojbi koje vre agresiju na Hrvatsku. Slino kao to je to bila i nekadanja oklopno-mehanizirana
sila JNA koja je iz Beograda u koloni dugoj preko 100 kilometara bila ispraena cvijeem, a doekala
je svoj krah u Vukovaru, tako i snage virtualnog bojita informacijskih vrijednota nemaju sposobnosti prodiranja u Vukovar kao krvlju utisnutu trajnu vrijednotu unutar hrvatske nacije. tovie, situacija u odnosu na 91. je izmjenjena u tom smislu da je sada na virtualnom ratitu situacija po Hrvatsku porazna jer je skoro cijela Hrvatska kapitulirala, ponajprije zbog djelovanja domaih izdajnika,
a Vukovar je taj koji je ostao jedina nepobijeena vrednota rata za nezavisnost koju se nije uspijelo
sabotirati usprkos svih pokuaja upravo preko tih domaih prodanih dua. Neka nitko ne sumnja da
je bilo i najmanje mogunosti razgradnje Vukovara kao vrednote u Hrvata to bi bilo i sprovedeno,
ali budui da zbog doslovce svetog karaktera obrane Vukovara nije mogue iskonstruirati neto to
bi tu svetost osporilo, jedino to tim protuhrvatskim silama preostaje je guranje Vukovara u zaborav.
Marginalizacija Vukovara je jedino to im je mogue initi i to predstavlja njihovu slabost budui
da u stvarnom kao i u virtualnom ratovanju uvijek preovladava doktrina aktivnog djelovanja gdje se
mora neutralizirati svaka strateka otporna toka. Odnosno, te protuhrvatske sile nemaju sposobnost
bilo ekanja, bilo statinog konvencionalnog sueljavanja tipa ovjek na ovjeka u kojemu dolazi
do izraaja vrijednost ovjeka iznad vrijednosti tehnologije. Budui da na hrvatskom virtualnom
ratitu Vukovar ipak predstavlja ono mjesto gdje ne mogu nastupiti onako kako to inae rade, to se
Hrvatskoj prua ansa na tom virtualnom ratitu iz Vukovara organizirati protunapad koji doslovce
u stilu Oluje treba osloboditi ostatak okupiranog hrvatskog prostora. Takoer, sve ono to je do sada
neprijatelju ilo u prilog zbog virtualnog karaktera borbe, jednom kada se krene u protunapad i kada
se preuzme aktivno djelovanje koje je na virtualnom ratitu od presudnog znaenja, sada ide u prilog Hrvatskoj. Upravo virtualnost sukoba omoguava ravnopravnost koja inae u konvencionalnom
sukobu ne bi bila mogua. Naravno da se iz virtualnog polja sve poslije uzemljuje, tj. materijalizira
se na polju realnih zbivanja. To i je svrha virtualnog djelovanja kroz koje se eli predodrediti ivotna
stvarnost pa tako i ova koncepcija virtualnog ratovanja protiv Hrvatske ima za cilj podiniti naciju i
dravu u skladu s posve konkretnim pripadajuim interesima.
Sada dolazimo do konanog smisla predoene nunosti pokretanja novoga nacionalnog pomirenja iz
prostora Vukovara koji treba gledati prvenstveno kao na prostor neospornih nacionalnih vrijednosti.
Ta ideja nacionalnog pomirenja je jedna virtualnost i na planu virtualnog ratita predstavlja onu
snagu (ili ono oruje) koja ima svaku mogunost poraziti snage neprijateljske virtualnosti te tako
izvesti osloboenje cjelokupnog okupiranog hrvatskog prostora. Mogue je vidjeti to se mislilo pod
pogodnou virtualnosti jer nacionalno pomirenje kao drugo ime za kranski koncept oprotenja
nije niim ogranieno u svojem kvantitativnom dosegu i tako se, jednom pokrenuto, vrlo brzo multiplicira do razine koja je nesavladiva okupacijskim snagama. Kada se izvede jedna ovako koncipirana
akcija oslobaanja virtualnog prostora sve se po svojoj prirodnoj povezanosti reflektira na realan
prostor, pa tako nakon irenja ideje nacionalnog pomirenja i jedinstva bez veih potekoa dolazi do
ostvarenja svega onoga to je potrebno za opstanak drave i nacije, a to se ubraja u podruje svjetovnih drutveno-politiko-ekonomskih odnosa.
Ovako sagledavajui situaciju, valjda je jasno zato se polae toliko nade u obnovu ideje nacionalnog
pomirenja iz Vukovara kao jezgre tog pomirenja, jedinstva koje pomirenjem dolazi i nezaustavljive
snage koja iz svehrvatskog jedinstva izvire. Takoer je i sve ovo ovdje opisano stavljeno u kontekst
vrijednosti tumanizma upravo iz razloga to se na Tumanovoj ideji pomirenja kao jednoj od najveih vrijednosti ne ostaje samo na pukoj spoznaji, nego se ta vrijednost prihvaa kao ono to daje
sigurne temelje za budue djelovanje. Time se ova tumanistika vrijednost pokazuje kvalitetnom ne
samo kao povijesni fakat nego i kao ono to i dan danas ima svoju neokrnjenu veliinu. ak danas
moda i veu nego prije, a to svemu daje jo veu razinu, pa tako i samome Tumanu kao idejnom
pokretau i praktinom provoditelju. Kao to se iz pogreaka odreuje ono to treba ispraviti, tako
od ispravnih postupaka treba dalje nadopunjavati iste u skladu s novim povijesno-politikim momentima.
146

Untitled-1.indd 146

10/23/06 8:10:00 AM

Misao

Znakovit je i jedan drugi primjer vrijednosti tumanizma kojim se pokazalo koliko je stvarno Tumanu bilo stalo do Hrvatske. Rije je o Tumanovom pristanku na promjenu svega onoga u Bespuima to nije bilo po volji meunarodnom idovstvu, odnosno cionistima koji su uzurpirali
predstavljanje idova prema svijetu. Veliina Tumana je u tome to je on podredio vlastiti ugled
povijesniara nacionalnim interesima te pristao na javno ponienje odricanjem od jednog korektnog
i ni po emu spornog pisanja o povijesnim zbivanjima. Tuman je doslovce pristao na intelektualno
puzanje pred svjetskim monicima koji djeluju preko meunarodnog idovstva, ali pristao je zato jer
je mislio da je to na korist Hrvatskoj i tu je najbolji dokaz koji pokazuje koliko je Tumanu znailo
hrvatstvo. Sasvim je druga stvar to je taj potez bio u najmanju ruku nekoristan za Hrvatsku jer je
protumaen kao slabost i nije Tumanu donio eljene rezultate nego je samo jo dodatno pojaano
atakiranje na njega i Hrvatsku u cjelini. tovie, te su protutumanovsko/protuhrvatske snage pristanak na izmjenu sadraja u Bespuima iskoristile tako da time osporavaju sve ostale Tumanove
dravnike poteze i politike stavove.
Ostale vrijednosti tumanizma su ve prije spominjane te se poglavito radi o tome da je Tuman
bio onaj fokusni centar hrvatskog dravnitva oko kojeg se sve vrtilo i u to se sve moglo pouzdati
kao neosporni autoritet. Tuman kao osoba nije trpio neposluh i to je u ono vrijeme srpske agresije
nadasve zahtijevalo jer bi u drugom sluaju, da nije bilo tako izrazitog autoriteta, dolo do raspada
u kritinim trenucima borbe za slobodu. U biti, ako se neto moe po tome rei je to da je Tuman
bio u nekim pitanjima i previe blag i popustljiv u odnosu na ono to je mogao uiniti, a svoje ine
potpuno legitimno opravdati nacionalnim interesima u stanju ratnih operacija. Zato su nadasve deplasirane sve optube protiv Tumana koje su usmjerene protiv njega s tvrdnjom da je bio nekakav
strani tiranin koji je cijelu zemlju stavio pod svoju osobnu strahovladu.
* * *
Kao ovjeka koji je bio dravnik, Tumana bi se moglo pokuati razumjeti jednom Nitzcheovom
milju: to bi drvo htjelo vie gore u visinu i u svjetlost, utoliko snanije njegovo korijenje tei k zemlji,
nanie, u tamu u dubinu u zlo. Misao je to koju sam Tuman navodi neposredno ispod moda
najvanijeg podnaslova u njegovim Bespuima. Podnaslova izrazito znakovitog naziva: U sjeni
holokausta. Od Tumana stavljeni navodnici uokolo holokausta kao rijei, navodnici koji su se
vidno isticali visoko na vrhovima stranica cijelog navedenog poglavlja, vjerovatno su vie smetali
moderne isljeditelje svjetonazorne pravovjernosti liberalnog parlamentarizma i cijelog sekularizma
od samoga sadraja zapisanoga u knjizi. Jo se usuditi povezati holokaust sa Nitzcheom koji je sam
dovoljno kontroverzan po pitanju tumaenja idovstva i gledanja na tzv. problematiku idovskog
pitanja. Tumanov dravniki rad i njegovo zalaganje za Hrvatsku bilo je ono to trai uzdizanje u
visinu i svjetlost, ali neizbjeno posnauje i ono to navodi prema zemlji, u tamu i dubinu. Razapet
tima dvima spojenim oprenostima Tuman ipak odrauje svoju misiju uskrsnua hrvatske drave
kojoj je posvetio svoj ivot.
Stoga, sve u svemu, sam tumanizam je imao i dobre i loe strane, ali je nadasve bio nuan i na koncu
ipak plodonosan po pitanju ostvarenja hrvatske drave, a to je ipak ono najvanije, to mu je i bio
smisao.
Detumanizacija je s druge strane destruktivna, po naciju i dravu pogubna, i to je najvanije, nema
nikakve nunosti za detumanizacijom nego postoji nunost da je se kao jednu podvalu u potpunosti
odstrani iz javnog ivota nacije i drave.
Tumanizam treba objektivno valorizirati kao preteno dravniki pozitivnim, a nedostatke iskoristiti kao nastavno gradivo kojim uimo to i kako u budue raditi bolje i bez ponavljanja starih
greaka. Detumanizaciju i detumaniste mora se dovesti u takvu poziciju da se na njima primjene
njihovi vlastiti recepti koje predlau u odnosu prema Tumanu i tumanizmu. Moglo bi se rei da od
detumanizacije sada treba poeti sa retumanizacijom koja na hrvatski prostor agresivno oien
od svakog dobroga tumanizma, sada vraa Hrvatskoj upravo ono to je u njemu bilo dobro, a po147

Untitled-1.indd 147

10/23/06 8:10:00 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

sprema u povijest ono loe i oprata kao to to kranska ideja oprosta nalae.

Posljednje Tumanovo iskuenje

Kada se pogleda Tumanova biografija potrebno je posebnu panju posvetiti pitanju Tumanovog
vjerskog opredijeljenja jer se po tome mogu najbolje razumjeti Tumanovi dravniki postupci. Naelno bi se moglo rei da je svu puninu vjere Tuman prihvatio u vremenu svoje rane mladosti i na
samome koncu svojega ivota. Sve ono izmeu odreeno je jednim vjerskim odstupanjem u koje je
najprije doveden mladenakim potpadanjem pod utjecaj marksistikih shvaanja, a potom radikalnim revidiranjem tih shvaanja spomenute 1966. godine kada se socijalizam zamjenjuje kapitalizmom. Ta transformacija nita ne donosi po pitanju odnosa prema vjeri jer se u oba sluaja radi samo
o dvije strane iste medalje, tj. o sekularnim varijacijama na istu temu. Tako Tuman i dalje ostaje
vjerski neprosvijetljen, ali to po duu opasno stanje ipak biva promijenjeno u doslovce poslijednjem
trenutku. Ta transformacija vidljiva je kroz Tumanov odlazak u Mariju Bistricu, Vatikan kod Svetoga Oca i pohod na Medvedgrad na Oltar domovine. Teko je to racionalno dokazati, ali ukoliko se
gledaju samo televizijske snimke tih posjeta, posebno ona iz Marije Bistrice, vidljiva je velika promjena na Tumanu kao ovjeku koji prije ne vjeruje, a sada je povjerovao, sada je konano uvidio istinu
o svetosti Crkve i sve to po tome proizlazi.
Takoer je od vanosti za to bolje tumaenje Tumanovog odnosa prema vjeri i Crkvi njegov dolazak u Vatikan jer je tada Tuman posvetio i predao Hrvatsku u ruke Svetomu Ocu. Time je na najbolji
mogui nain kompenzirao nepostojanje jednog nasljednika koji bi ga zamijenio na mjestu hrvatskog
vladara. Hrvatska koja je Tumanovom smru ostala bez svojeg vladara dovoljan je dokaz kako je
bitno da na elu drave bude jaka osobnost jer u ovakvom stanju vrlo brzo nee od Hrvatske i Hrvata
ostati skoro nita. Vjerujui da je sadanje stanje priprema za neko vee dobro kroz trpljenje dodatnu
utvrdu toj vjeri daje upravo spoznanje o Tumanovoj posveti Hrvatske na njegovom posljednjem
dravnikom putovanju. Ovim je potezom Tuman osigurao da se na transcedentnoj razini premosti
prekid vladarskog kontinuiteta nastalog u neposrednom posttumanovskom vremenu te je zato prisutna nada za hrvatsku dravu u kojoj je obnovljen suverenitet narodnog vladara.
Taj svoj put u Vatikan i susret sa Ivanom-Pavlom II. Tuman je ostvario usprkos svih lijenikih
preporuka kojima je jasno upozoren da time bitno skrauje svoj preostali ivotni vijek. Upravo taj
prezirni odnos prema smrtnosti i uvianje prioritetnosti pohoenja Vatikana u odnosu na vlastito
zdravlje odlian su pokazatelj neijeg preobraenja. Pokazatelj da se odrekao vlastitog ivota na korist
drugih, a u Tumanovom sluaju taj drugi je bio hrvatski narod. Zato taj vatikanski put predstavlja
neto puno vie od regularnog dravniko-diplomatskog susreta te prua najbolji zalog za opstanak
hrvatske drave i nacije usprkos svih trenutnih i buduih nepovoljnosti.
Ipak, od najvee je znakovitosti ne to to je prije opisano kao ono izvana vidljivo Tumanovo preobraenje nego to to se kroz neke znakove moe isitati Boji odgovor na njegov zaziv za osobnim
spasenjem, ali i za spasenjem njegove voljene Hrvatske. Naime, iako veina ljudi percipira brzu i
bezbolnu smrt kao ono to im je poeljno, s kranskog gledita prednost ima polagana smrt kojom
je ovjeku omogueno da primi sve crkvene sakramente po kojima se dua moe spasiti od vjene
propasti. I upravo se tako neto dogaa s Tumanom i to na najpovoljniji nain za njegovu duu po
pitanjima sakramentalnih blagoslova. Tuman, koji kao neprakticirajui vjernik nije mogao znati ni
kako se primjereno ispovjediti, svojim padom u teko zdravstveno stanje prima bolesniko pomazanje kojim mu se otvaraju vrata vjenosti. Jedan od plodova posebnih milosti sakramenta bolesnike
pomasti je to to umirui prima oprotenje grijeha ako ga nije mogao primiti u sakramentu pokore te
se time bolesnik pripravlja za prijelaz u vjeni ivot. Tumanu je takav razvoj dogaaja iao na korist
po pitanju spasenja due, a upravo tako mu se i dogaa. I ne samo to, nego i njegova agonija na bolesnikoj postelji traje tono 40 dana: od 1. listopada do 10. prosinca. Tuman, poput Isusa u pustinji,
40 dana jo na ovome svijetu trpi nune proiavajue patnje za vlastito spasenje te umire onda kada
je to Svevinji odredio njemu (Tumanu) na najveu korist. Nitko ne moe tih 40 patnikih dana
u bolnici navesti kao puku koincidenciju kao to nije ni toliko toga drugoga u vezi s Tumanom,
Hrvatskom i Hrvatima koincidencija. Naravno, ukoliko se ne zavue u duboki bezdan nevjerstva u
148

Untitled-1.indd 148

10/23/06 8:10:00 AM

Misao

kojemu se ne eli priznati postojanje duhovne stvarnosti ni onda kada je to neoborivo oigledno a
povijest Crkve i svijeta prepuna je dokaza te oiglednosti i postojanja jedne vie sile koja obuhvaa
ovaj vidljivi i opipljivi svijet. Time to je imao viednevnu agoniju umiranja Tuman je dobio izljev
Boanskog milosra, jer samo odabrani imaju priliku polaganog umiranja po kojemu se mogu temeljito pokajati kada uvide sve svoje ivotne propuste u odnosu prema Gospodinu. Otac svoje milosre
daje velikoduno svakome tko se Njemu otvori, a trenuci pred smrt su ono vrijeme koje ovjeka na
jedinstven nain prosvjetljuje. Dobar je primjer jednoga Voltairea koji je cijeli svoj ivot posvetio
unitenju Crkve, papinstva i kranske vjere u cjelini te bi od njega bilo najmanje za oekivati potrebu
za pokajanjem i sveenikom prije pribliavajue mu smrti. Voltaire je bio veliki prorok prosvjetiteljstva koje je intenzivno navjetao podsredstvom masonskih loa, a usput sticao svjetski ugled drskom
borbom protiv Crkve. Postoje miljenja da je Voltaireov smijeh najvie uinio da se izbrie svijest o
Paklu jer podsmjeh vrlini pripada avolskoj taktici. Svakako da je Voltaireovo lanstvo u masoneriji
u koju ga je uveo Benjamin Franklin samo uvealo njegovu mrnju prema Kristu, tom Galilejcu,
kako je govorio, pa onda i prema Crkvi. Njegov rad kao i rad njegovih poklonika donio je plodove te
je trebalo imati hrabrosti uope priznati se kraninom u vrijeme kasnije Francuske revolucije. U tom
ozraju uzleta antikranskih snaga Voltaire pie DAlembertu 25. veljae 1758.: Za dvadeset godina
Bog e odigrati svoje. Predviao je jo samo 20 godina kranstva, ali upravo na taj dan, u jeku svog
trijumfa, iznenada dobiva krvoliptanje. Dr. Tronchi mu ree: Nemogue, umirete!. Okruie ga tada
DAlembert, Diderot, Marmontel i drugi njegovi uenici bezvjerstva. Mislili su da e umrijeti u slavi,
a sada prisustvuju njegovoj poniavajuoj agoniji. Leei u samrtnoj postelji izbezumljeni Voltaire je
od svojih prijatelja enciklopedista traio da mu dovedu sveenika kako bi se Crkvenim sakramentima mogao spasiti od vjenog prokletstva, ali nije mu bilo udovoljeno te je preminuo doslovce izluen
vapajima na koje mu nije bilo pozitivnog odgovora. Zadnjim naporima Voltaire pokuava pozvati lokalnog upnika, sveenika one bludnice koju je htio satrti. Opat Gautier se nije mogao probiti kroz
blokadu koju su oko umirueg postavili sljedbenici barijaktara bezvijerstva, ali i sami demoni, da bi
sprijeili da se ispovijedi. Ostala su svjedoanstva dr Tronchina i jo nekih koji su prisustovali stranoj Voltairovoj smrti. Voltaire je uzvikivao: Isuse Kriste! Isuse Krise!... Proklinjao je svoje uenje,
zablude, ludosti, dane, slavu, sljedbenike i svijet... Oholost prisutnih sljedbenika uzalud je nastojala
sakriti istinu. Voltaire je vikao u agoniji, bijesu i nemoi: Ondje je avao; hoe me zgrabiti!... Ja ga
vidim... Vidim Pakao!... Sakrijte mi ga!. Odmah zatim Voltaire je izdahnuo.
Daleko je bolje sree bio Diderot isti onaj koji je bio u grupi oko umirueg Voltairea. I Diderot je
bio veliki neprijatelj kranstva te je jednom prilikom kazao: Kada bi mi itav Pariz doao, jednoga
dana, da mi kae kako su vidjeli uskrsnue mrtvog, ja bih prije vjerovao da je itav Pariz lud nego da
prihvatim jedno udo. Tim je vie udo nad udima to to Diderot na samrtnoj postelji trai sveenika, ispovijeda se, trai oprotenje grijeha od Boga i od ljudi. Sigurno najpametnija stvar koju je u
ivotu uinio.
Tuman je u tom pogledu imao daleko vie milosti od spomenutog Voltairea i svakako da je tako
pravedno makar bilo gledano i isto ljudskim spoznajnim mogunostima sa svim njihovim ogranienjima. Tuman je bio samo udaljen od vjere, nije je dovoljno spoznao i uvidio metafizike istine
koje nadkriljuju politiku dimenziju Crkve te je svojim postupcima zasigurno uinio vie koristi
nego tete, a to nije mala stvar za ustvrditi za bilo iji ivot. Tuman nipoto nije bio neprijatelj vjere
i Crkve kakav je bio Voltaire pa sukladno tome i dijametralno suprotna sudbina na samrtnoj postelji
ima svoju logiku.
Ipak, nije u tim posljednjim zemaljskim danima sve bilo tako idealno po Tumana jer sile podzemlja
sigurno nisu blagonakono gledale na mogunost spasenja jednog ovjeka. Pogotovo onoga na koga
se moglo utjecati po njegovom poloaju dravnika, a koji u sebi nosi jednu delikatnu odgovornost
kojom on znaajno utjee na ostale ljude, ali i ostali ljudi utjeu na njega natrag. U tom smislu iskoriten je poseban odnos koji je Tuman imao s Kissingerom, a koji je predstavljao svojevrsnu materijaliziranu sponu sa svime onim nevjernikim u Tumanovom svjetonazoru. Tako dolazi do svojevrsne
kulminacije tog pokuaja zavoenja Tumana upravo u vremenu uznapredovalih zdravstvenih problema, tj. onda kada se ovjek vie i nesputanije otvara prema Svevinjemu. To jednako nije sluajnost te jednako kao i Boja strana, tako i ona suprotna, protuboja strana eli u poslijednjim ivotnim
149

Untitled-1.indd 149

10/23/06 8:10:00 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

trenutcima za sebe pridobiti i/ili utvrditi ljudske due. Tako teko bolesni Tuman od Kissingera
dobiva pismo kojim mu ovaj povlauje na najbolji mogui nain govorei istinu. Kissinger pie
Tumanu slijedee rijei: Gospodine predsjednie, kao mnogi velikani, ni vi neete za ivota doivjeti
da va narod zna cijeniti ono to ste za njega uinili. Ali to e uslijediti nakon vaeg ivota. Budui da
je Tuman imao Kissingera kao svog glavnog politikog uzora i stalo mu je do njegovog priznanja,
jedno takvo pismo imalo je svrhu utvrivanja Tumana u krivovjerju po Kissingeru. Najbolje od
svega je to unato tome to Tumanu imponira takav Kissingerov pristup kojim ga se laskanjem
hoe usmjeriti prema pozemljarskoj samodovoljnosti bez potrebe za pokajanjem, to svejedno ne mijenja poslije, u vremenu teke agonije, primljene milosti po sakramentu bolesnike pomasti. Svo ovo
dogaanje moe se promatrati tako da se na samrtnoj postelji Tumanu dostavlja demonski pozdrav
od velikog metra Kissingera osobno, no Bojim milosrem Tuman poslije pada u bolesniku komu
te tako danima ostaje nedostupan svim pozemljarima i njihovim sirenskim zazivima te moe u najdubljoj nutrini unutarnjeg mira kontemplirati o ivotu i putu u vjeni ivot osobnim pokajanjem i
izmirenjem sa Stvoriteljem.
* * *
Zakljuujui ovo poglavlje koje se bavi uspostavom hrvatske drave i Franjom Tumanom kao onim
koji je za hrvatsku samostalnost zasluan potrebno je vratiti se na sami poetak poglavlja gdje se
odmah ispod naslova daju prigodni biblijski citati. Ono to se tu navodi je ono to treba kroz nadnaravni izriaj koji je prisutan u Svetom pismu pokazati to je sutina kako drave tako i dravnitva, ali
posebno kakvo je dravnitvo bilo poeljno ovdje, u kontekstu Hrvatske i Tumana. Moe se samo
sa aljenjem ustvrditi da je teta to Franjo Tuman nije vie itao Sveto pismo, odnosno to nije
vjerovao u ono to Sveto pismo navjetava i Crkva tumai na nain kako to ini praktiki vjernik, a
ne kao samo jo jedan racionalistiki tuma nedokuivog. Moda bi onda Tuman uvidio koliko se
okruio zmijskim nakotom, a kako zmija po svojoj naravi ujeda ne treba uditi kada se to na koncu i
dogodilo. Jedino je problem u tome to je glavna rtva tih ujeda zmija otrovnica sama Hrvatska. Takoer, da je vjerovao i itao Sveto pismo moda bi Tuman uvidio koliko je bilo pogreno bezuslovno
prihvatiti drutveno-ekonomsku koncepciju kapitalizma, a posebno Friedmanovog monetarizma iz
ikake kole ekonomije.
Sve u svemu, treba na Tumana gledati kao na velikana hrvatske povijesti, ali istovremeno uvijek
imati na umu da on dominantni dio svojega ivota nije bio vjernik te u tome svjetlu razluivati cjelokupno njegovo djelovanje kao ovjeka i dravnika.
Neka mu je laka njegova hrvatska zemlja, a mi svi budimo dostojni njene vrijednosti kojoj je Tuman
svojim radom dao onu posebnost koju smo stoljeima ekali: dravnu organiziranost.
Nezavisnu dravu Hrvatsku, kakva bila da bila, Tuman ju je ipak ostavio za sobom. Na svima nama
koji Hrvatsku volimo je da se Tumanovo djelo nadogradi na najbolji mogui nain. Budui da je
stanje po opstanak drave i nacije nadasve kritino to se sada trai time vea umjenost i svaka potrebita portvovnost za promijenu toga opasnoga stanja. Drugaije nee ii i svatko tko tvrdi drugaije
i obeava lagodna rijeenja nije u pravu jer bez (Tumanove) umjenosti i (openacionalne) portvovnosti drava ne bi ni bila ostvarena, pa tako nee bez tih vrijednosti niti opstati. Sve to vrijedi
trai rtvovanje, odricanje i patnju, a ako se hoe imati dravu Hrvatsku koja uistinu vrijedi mora se
pripremiti na patnje i odricanja.
Tko nudi drugaije puteve u dravu pravde i blagostanja taj tek donosi prave muke zato jer lae i
obmanjuje s ciljem kako nacionalnog tako i osobnog porobljavanja. Potinjavanjem laima zlikovaca
i obmanama slatkorijeivaca gubi se sloboda, a nepostojanje slobode je ono to kao narod i previe
dobro poznajemo. Tim vie bi Hrvatska i Hrvati trebali odbiti svaki dobrovoljni povratak u Egipat
jednom kada smo proli kroz pustinju i dobili dravu koja za Hrvate predstavlja onu nau obeanu
zemlju.
to se prvoga hrvatskog predsjednika Franje Tumana tie, bilo bi prikladno poglavlje koje je najvie
150

Untitled-1.indd 150

10/23/06 8:10:01 AM

Misao

govorilo o njemu kao ovjeku i kao dravniku zakljuiti odgovarajuim uputstvima iz Knjige Sirahove koja nam govore o prikladnom odnosu prema pokojniku:
Sine moj, roni suze nad mrtvim,
tualjkom prokukaj kao patnik skrhan:
ukopaj mu tijelo prema obiaju
i ne uskrati poasti grobu njegovu.
Gorko plai i arko ridaj
i pokai alost koju zasluuje:
jedan ili dva dana, da izbjegne govorkanje,
a potom se utjei od alosti svoje.
Jer od tuge dolazi prijeka smrt,
i alost slabi snagu ivotnu.
(Sir 38, 16-18).

151

Untitled-1.indd 151

10/23/06 8:10:01 AM

Untitled-1.indd 152

10/23/06 8:10:01 AM

II.
ORGANIZACIJA

Untitled-1.indd 153

10/23/06 8:10:01 AM

Untitled-1.indd 154

10/23/06 8:10:01 AM

Organizacija

Program nacionalnog opstanka

Deran tlai narod moj i ene njime vladaju.
O narode moj, vladaoci te tvoji zavode i raskapaju put kojim hodi.
(Izaija 3, 12)
Bezakonje
Da, u mome narodu ima zlikovaca:
kao ptiari vrebaju iz zasjede,
postavljaju zamke, hvataju ljude.
Kao to je krletka puna ptica,
tako su njihove kue pune grabea;
postadoe tako veliki i bogati, tusti i ugojeni.
Da, prevrila se mjera zla, ne brane prava,
prava sirote ne sreu, ne mare za pravo sirotinje.
Pa da to ne kaznim - rije je Jahvina narodu takvu da se ne osvetim?
Strahote i grozote zbivaju se u ovoj zemlji:
proroci la proriu, a sveenici pouavaju na svoju ruku.
A mojem narodu to omilje!
Al to ete raditi na kraju?
(Jeremija 5, 26-31)

Zato Program nacionalnog opstanka?

Najkrai odgovor je da potreba za promiljanje o opstanku postoji iz razloga to je na djelu organizirana promocija smrti kojom se eli unititi svaki ivot. Kroz ovdje prezentirani Program nacionalnog
opstanka jednom se smislenom organizacijom suprostavlja tom osustavljenom irenju smrti koja se
laju kojom je najprije dovedena javno prikazuje kao vlastita suprotnost, tj. smrt se predstavlja kao
ivot. Ta intencija zatiranja ivota i promocije smrti uoena je, dekodirana je metodologija djelovanja,
te su sukladno tome pruene odgovarajue protumjere. Ovime se eli uiniti sve to je ljudski mogue
kako bi se tom planu iz podzemlja djelotvorno oduprijelo ovdje izloeni Program nacionalnog opstanka je jedan skromni osobni doprinos toj svetoj zadai. Program nacionalnog opstanka je operacionalizacija prethodno prihvaene spoznaje o neminovnoj nacionalnoj destrukciji ukoliko se iz temelja
ne promjeni dosadanja nacionalna politika.
Ovdje je prisutno i neto vie od rada protiv aktualne opasnosti nacionalne destrukcije, jer se uvijek
istovremeno sa zatitom nacionalnog bia od unitenja, promilja i zatita individualnog ljudskog bia.
tovie, pokazuje se da su promiljanje o nacionalnom i individualnom u nerazdvojivoj suglasnosti i
jedno ne ide bez drugoga. Upravo zato jer je Stvoritelj time to je pomrsio jezike istovremeno dao ovjeku kao individui zatitu od upadanja u vee zlo od onoga koje bi bez narodnosnog identiteta upao.
I obratno, nacionalno samo po sebi je bez brige o svakom ivom ovjeku isprazno i nesmisleno jer
odstupa od svoje svete nakane promocije ivota i suzbijanja ostvarenja globalnog carstva smrti. U tom
kontekstu drava je ona ljudska institucija koja slui kao spona ili kao spojnik izmeu nacionalnog
i individualnog kao dva odraza ljudskosti: ovjeka kao drutvenog bia i ovjeka kao neponovljive
jedinke. Da bi drava mogla tu svoju zahtjevnu i uzvienu ulogu izvriti na dobro ovjeka, nuno je
da bude usklaena s Providnou, a to je mogue jedino kroz prihvat crkvenog nauka kao moralnog i
etikog usmjerivaa dravne djelatnosti. Crkvena etika daje dravnu estetiku to bi mogla biti jedna
od osnovnih definicija teokracije. Neto proirenija definicija bi bila da idejna etika Crkve proizvodi organizacionu estetiku drave, tj. kroz teokraciju deava se najuzvienija sinteza etike i estetike.
Dakle, u svakom sluaju ta podlonost Crkvi kroz prihvat crkvenog nauka je ono na to se misli pod
155

Untitled-1.indd 155

10/23/06 8:10:01 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

pojmom teokracije i kada se govori o preobraenoj Hrvatskoj kao teokratskoj dravi, to je ono to se
time pretpostavlja.
Program nacionalnog opstanka odnosi se na organizaciju hrvatske drave u razdoblju nakon preuzimanja dravnike odgovornosti zbog krajnje kritinog stanja nacije kojom je ugroen njen opstanak.
Nain i oblik djelovanja do protjerivanja izdajnike judeo-masonske i lopovske klike koja svojom djelatnou tiranizira cjelokupno nacionalno tkivo ostaje otvoren prilagodbama okolnostima u dravi i
u okruenju.
Moglo bi se rei da uvjetno postoje dvije faze u Programu nacionalnog opstanka. Prva faza se odnosi
na razdoblje neposredno nakon stupanja na vlast, ustrojavanje i ustoliavanje ministarstava i ministara, preuzimanje kontrole nad svim podrujima relevantnim za funkcioniranje drave, uvid u zateeno
stanje i omoguavanje to bezbolnijeg transfera vlasti u to je mogue kraem vremenu. Prvu fazu je
bitno to prije zavriti i osigurati dravnu vlast na cijelom teritoriju bez stvaranja ikakvog bezvlaa ili
samovlaa bilo koga.
Druga faza se odnosi na dugorono ustrojavanje i djelovanje svih dravnih resora. Smjernice djelovanja koje se iznose u ovome Programu nacionalnog opstanka prvenstveno se odnose na ovu drugu fazu
koja pretpostavlja prethodno stabiliziranje dravne vlasti u jedan djelotvoran sustav usmjeren prema
ouvanju svetosti ivota, pa tako i na opstanak u uvijetima promocije nasilja i smrti.
U nekim podrujima od vitalne vanosti za dravu odmah se poduzimaju najnuniji koraci (financije,
policija, vojska) i moe se rei da se ispreplie s prvom fazom, barem u poetku dok se stabilizacijom
vlasti i na tim podrujima ne poinje raditi na dugoronom planu. Vremenskog ogranienja praktiki
nema i cijeli Program se provodi prema zadanim smjernicama sve dok se ne postigne stanje visoke
razvijenosti gospodarstva i cjelokupnog dravnog ustroja, dok se ne postigne jedna minimalna sigurnost i samostalnost drave. Ali kao najvanije postignue mora biti duhovna preobrazba iz sadanjeg
preovladavajueg bezbonog mentaliteta u dominaciju bogobojaznosti, priznavanja sebe stvorenima
od strane Stvoritelja i po tome Mu zahvalni i podloni.
Ipak, po pitanju odreivanja nekog vremenskog roka, najpreciznije to bi se moglo odrediti bilo bi da
e to najneizvjesnije razdoblje nastupiti otprilike kada Hrvatska otplati kreditna zaduenja u koja je
dospjela neodgovornom i izdajnikom politikom. To je jedan od onih presudnih trenutaka jer kada
se jednom ostvari skidanje stranog dunitva kao pogubnog parazitskog tkiva utkanog u dravu i narod, dogaa se doslovna eksplozija u produkciji nacionalnog bogatstva, ali i svakoj drugoj kreativnoj
vrijednosti. Poredba bi bila najbolja kada bi se taj moment opisao kao trenutak kada se izroni nakon
dugog boravka pod vodom i napokon se moe udahnuti zrak punim pluima. Tako i taj trenutak predstavlja poetak hrvatskog disanja punim pluima, a to je ono toliko eljeno stanje u koje se tei postii
kako bi drava svojim ustrojem osigurala mogunost blagostanja i sigurnosti svojim podanicima.
Ovime se istovremeno moe pretpostaviti zato je sredinje poglavlje u Programu nacionalnog opstanka ono o financijama. Tj. kako se treba kao najnuije po dravnu opstojnost najprije ovladati novcem
i tako cijelim kapitalom jer je u sadanjem kapitalistikom poretku na tom planu prisutna po dravu
i naciju najdestruktivnija aktivnost. Zato i je poglavlje pod naslovom Ministarstvo financija nalazi na
prvome mjestu u poretku Programa nacionalnog opstanka, a jednako tako po nekoj listi prioriteta
dolaze i ostala poglavlja iako je jako teko bilo to smatrati samodovoljnom cjelinom jer samo kao
zaokrueni projekt cijeli Program ima svoj puni smisao. Svaki dio, svako poglavlje, ima svoju funkciju
kojom je u interakciji sa svim ostalim dijelovima zajednikog tijela te se ne moe doslovno shvatiti, ali
jednako tako nije nita mogue previdjeti jer se time utjee na sva ostala podruja dravne djelatnosti.
Istina, negdje je taj utjecaj vei, negdje manji, ali svakako je prisutan i po tome ga je potrebno prikladno osmisliti i staviti u svoju najbolju funkciju po onome to moemo svojim ljudskim ogranienostima
spoznati. Uostalom, ako se prihvaamo nekoga posla onda taj posao treba odraditi na najbolji
mogui nain. Najbolji korektiv po tom pitanju je da pokuamo dokuiti kako se nae djelovanje
usaglaava s voljom Bojom. Zato to je izraena ta tenja da se napravi to je bolji i potpuniji posao
promiljanja cjelovitog dravnog sustava, ovdje po pitanjima opstanka hrvatske drave i hrvatskog na156

Untitled-1.indd 156

10/23/06 8:10:01 AM

Organizacija

roda, dolo se do toliko velikog broja stranica jer se nije moglo izostaviti neto to bi naruilo organsku
cjelovitost cijelog projekta nastalog na viziji izaloj iz htijenja za istinom i pravdom.
Takoer se kroz centralnu ulogu koju zauzima poglavlje o financijama istovremeno izbija stalno prisutna jadikovka u Hrvata o tome kako nema novca, kako nema (stranog!) kapitala, kako zbog toga
moramo biti podloni jer nam inae prijeti opa propast i najvea (materijalna) bijeda. Uspjenim
prevladavanjem te lai i davanjem jednostavnih osnova izvedenih iz Istine ta se pria za plaenje male
djece denuncira onakvom kakva je, ali se istovremeno oduzima i svaka isprika cijeloj hrvatskoj naciji
za inertnost i nedjelovanje. Ta hrvatska pasivnost ili hrvatska utnja je jedna kroz povijest stalno
prateih tegoba u Hrvatskoj i meu Hrvatima. Ako se do sada ta pasivnost ili ta utnja mogla formalno
(samo)opravdavati nepostojanjem uobliene alternative liberalnom kapitalizmu i sekularizmu u cjelosti to opravdavanje vie nema temelja jer Sve ima svoje doba i svaki posao pod nebom svoje vrijeme.
(Prop 3, 1). Odnosno postoji Vrijeme utnje i vrijeme govorenja. (Prop 3, 7), a sada je u Hrvatskoj
nakon vremena utnje dolo vrijeme govorenja. Nema vie opravdanja za grijeh propusta i utnje
po pitanjima ouvanja opstojnosti hrvatske drave i naroda. Neka bude jasno svima koji sami ute
ili uutkuju druge, da se uenike Gospodinove ne moe uutkati da navjeuju dolazak Kralja jer je
pisano: Kaem vam, ako ovi uute, kamenje e vikati! (Lk 19, 40).
Jednako tako, kroz prezentirani Program nacionalnog opstanka, sa svim svojim nedostacima i pogrekama, hrvatskoj naciji daje se ono ega je do sada kronino nedostajalo kod svakog pokuaja odupiranja destruktivnim djelovanjima prema dravi i narodu: dana je vizija sa svojim konanim (konkretnim) ciljem, a time je dana i smislenost kritiziranju aktualnog stanja. Konano se moe rei da se zna
to se hoe, a ne da se luta bespuima neodreenosti. Bespuima hrvatske dravnike neodreenosti, da budemo precizniji, jer ova nacija i drava nalazi se u stanju trajne neodreenosti svojeg smisla
postojanja i djelovanja. Uostalom, zato je koncepcija opstanka drave i nacije napravljena, kakva god
bila da bila, tu je i jedino je mogue nekome tko se njome ne slae napraviti neki drugi koncept dravnog i nacionalnog opstanka. Ali, ono to je presudno je da pitanje opstanka nije mogue ignorirati i
istovremeno zadrati moralni integritet bez iznoenja vlastitog promiljanja ouvanja drave i nacije.
Jer, to je ustaljena praksa tzv. intelektualaca da odbacuju neto samo zato jer je teko i nije im milo.
ak istovremeno i priznaju postojanje problema, ali svojom uskogrudnou i istovremeno nevidjei
moguost nadvladavanja tekoa proglaavaju nunost prihvata destruktivnih procesa. To je ona presrana fraza koja je u raznim varijacijama stalno prisutna na ustima takvih mozgova: Globalizacija
je nunost. EU je nunost. Globalizacija i EU nemaju alternativu i moramo se prilagoditi svjetskim
procesima. Prilagoavanje koje je navodno neminovno je samo isprazni eufemizam za slugansko pokoravanje te je u funkciji novogovornog manipuliranja ponaanjem ljudskih masa. Svakako da alternativa postoji, i upravo silno galamljenje kako alternative nema, kako je sve jedna neminovnost, daje
naslutiti kako se one prave alternative, ti koji je negiraju izuzetno pribojavaju, jer znaju da onda brzo
bivaju oni sami zamjenjeni kao nepotrebni paraziti na narodnom tkivu. Uostalom, da je uistinu ovaj
globalizam neminovnost i nema druge opcije do nje, bilo bi dovoljno sve prepustiti tijeku vremena
da uini svoje i svi sretni, svi zadovoljni, te nema potrebe za tolikim naglaavanjem te neminovnosti.
Upravo stoga to je ta neminovnost globalizma jedna prozirna propagandna podvala, jedna globalna
podvala, potrebno je toliko naglaavati i time ljudske umove modulirati na pokoravanje tome modelu
koji postaje neminovnim samo ako ovjek to prihvati.
Od sada, od ove u knjizi napisane objave o drutvenim, politikim i ekonomskim zakonitostima kojima se pokazuje i (nadam se Hrvatima dovoljno jasno) dokazuje jedini mogui put ukoliko se eli biti
slobodni narod u svijetu i narod slobode za svijet, prestaje bilo kakva polemika oko pitanja globalizma
i navodne nunosti prihvata svih posljedica koje globalizam proizvodi. Prihvatiti globalizam znai
prihvatiti nacionalno samoubojstvo, samo izraeno na jedan finiji nain, tako da se ne uzburkaju duhovi u narodu i da prodana nacionalna inteligencija moe bolje odraditi svoj sramotni posao. Stoga se
ovim ovdje napisanim rijeima ne samo hrvatskoj naciji nego i svijetu pokazuje da postoji nada i da
nije doputeno predati se silama beznaa, silama koje promoviranjem beznaa nastoje porobiti narode svijeta, a tek kada se porobe narodi mogue je porobiti i sve ljudske individue svakog pojedinca
zasebno. To to se eli dati nadu hrvatskoj naciji te dalje i cijelome svijetu je na tragu izjave Ivana-Pavla
II. koji je izjavio da u Hrvatima vidi narod nade, a ono to je ovome svijetu bez iznimke potrebno dati
157

Untitled-1.indd 157

10/23/06 8:10:02 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

je nada u ivot kojom se suprostavlja protubojim silama koje izgrauju svijet beznaa irei oaj i
besmisao. Time bezbonici kroz svijet ire ideje protivne elji za ivotom i uzviuju svoju civilizaciju
smrti do njima mogueg maksimuma.
Po svojem kranskom odreenju kao pojedinci i kao narod pozvani smo na sveto poslanje navjetanja radosne vijesti o Isusu Kristu kao naem Spasitelju i Otkupitelju kao onoga to je jedina istinska
oprenost tom protubojem i protuljudskom djelovanju. To je poslanje onoga tko je od moralnog
autoriteta svoje epohe nazvan narodom nade i duan je prikladno odraditi takvo pohvalno definiranje. Na nadolazeim stranicama prezentiranim konceptom kritocentrine ekonomije i korporativnog
gospodarskog ustroja unutar teokratskog dravnog sustava dana je svaka mogunost efikasnog djelovanja protiv pozemljarskih sila zla u bilo kojoj formi i po tome sve je ostavljeno na odabir izmeu
pasivnosti ili aktivnosti. Izmeu propusta ili djelovanja.
Treba se izabrati kojeg e se gospodara sluiti i kakvim e se biti: da li vruim ili hladnim i po tome
Gospodinu prihvatljivim, ili mlakonjama koji se potinjavaju pozemljarskim monicima i po tome
Gospodinu bljutavima do te mjere da e nas ispljunuti tamo gdje i pripadamo po tom svome izboru.
Bitno je da je izbor samo na i uvijek e biti samo na, a ovim to je dano kroz Program nacionalnog
opstanka i posebno poglavljem Ministarstvo financija ponuena je jedna od strana koju svatko sebi
bira. Na kraju je na itatelju da sam prosudi koja je ovo opcija koja je ovdje ponuena: vrua/hladna ili
mlana. Sukladno tome neka se i izabere.
* * *
Kako je Hrvatska dovedena do poraavajueg i poniavajueg stanja postupci koji su potrebni za ponitavanje takvog stanja moraju biti beskompromisni, odluni i nadasve djelotvorni. Ne smije se ivjeti u
uvjerenju da e biti lako i bez odricanja, ali to je jedini nain na koji se moe izai iz stanja nacionalne
pogibelji. Oni koji obeavaju nekakva laka i bezbolna rjeenja ili ne znaju to govore ili svjesno obmanjuju naciju. Nita to imalo vrijedi ne postie se lako ve se mora uloiti puno rada i truda. Ono
to e olakati sav taj rad i trud biti e to to e nacija vrlo brzo vidjeti konkretne pomake na bolje i to
ne u smislu da e brzo biti gotovo i svima e najednom sve biti dobro ili lako, nego e se vidjeti da se
dobro radi i da se drava kree u pravom smjeru. Samo uz takav pozitivan psiholoki uinak nova vlast
moe dokazati da se ne razlikuje od ostalih samo po rijeima, nego da i konkretni rezultati potvruju
rijei i daju motiv cijeloj naciji da ima povjerenje u vlast i da se nastavi dalje raditi prema dugoronim
ciljevima Programa nacionalnog opstanka. Veliki broj neizbjenih skeptika, malodunika i kritizera
na taj nain, prvim jasno vidljivim pozitivnim rezultatima, biva ostavljeno bez argumenata za svoje
ponaanje.
Pozitivna svenarodna klima potrebna je zbog postizanja presudnog faktora cijelog Programa nacionalnog opstanka nacionalnog jedinstva. Koliko je vano ponititi podijeljenost i jal meu Hrvatima
i koliko smo vie sposobniji postii kada smo jedinstveni najbolje pokazuje povijest u zadnja dva ratna
sukoba na ovom podruju. Kada su Hrvati bili podijeljeni na dva suprotstavljena tabora i doslovce
ratovali jedni protiv drugih nije bilo teko jugokomunistikoj-srpskounitaristikoj koaliciji zasjesti
Hrvatskoj za vrat i ostvarivati svoje interese na raun hrvatskih. Od slabe je pomoi Hrvatima bio tzv.
hrvatski antifaizam i hrvatski antifaisti. Ili su sami bili jugokomunistiki orijentirani bez dovoljno
nacionalne svijesti ili kao Hrvati nisu imali snage suprotstaviti se mrziteljima Hrvatske. Jednostavno
je hrvatski element bio iscjepkan i kao takav preslab. Koliko su bili jadni vidi se kada su utke prihvatili falsificiranje povijesti koje je poprimilo groteskne razmjere i bezono je poniavalo sav Hrvatski
narod. Jedino se Tuman tvrdoglavo (kakav je ve bio po karakteru), ali istovremeno i znanstveno
argumentirano suprotstavljao laima koje su trebale na Hrvate staviti ig vjenog i jedinog krivca
za praktiki sva zla koja se jesu, a i ona koja se nisu dogodila na ovim prostorima. Tuman je uvidio
vanost povijesne interpretacije za sadanjost, uvidio je kakve to pogubne dugorone posljedice ima
i nije se htio s tim pomiriti. Imao je hrabrosti i politike mudrosti da se sam postavi kao jedini javni
polemiar sa srpskounitaristikom znanstveno-povijesnom i politikom elitom. Zbog ve navedene
slabosti Hrvatske komunistike elite nastale zbog silnih podjela cijele nacije Tuman je bio uklonjen, a
samim time, to je bio osnovni cilj, i njegovo opiranje i denuncijacija protuhrvatskih povijesnih lai.
158

Untitled-1.indd 158

10/23/06 8:10:02 AM

Organizacija

Posve suprotan i zato pozitivan je primjer domovinskog rata kad smo prvenstveno zahvaljujui openacionalnom jedinstvu imali takvu snagu da smo odbili svu estinu srpske agresije. Svi strani, a i
domai vojno-obavjetajni analitiari predviali su brzo pokoravanje Hrvatske i ouvanje njima tako
mile Jugoslavije. Uostalom i od tzv. meunarodne zajednice nametnuti moratorij kojim se Hrvatsku
prisililo da pristane na tri mjeseca odgoditi svoje osamostaljenje imao je jedinu svrhu u tome da se
kroz silu JNA ouva Jugoslavija u bilo kojem obliku. Objektivno gledajui i bili su u pravu kada su
raunali na brzo pokoravanje Hrvatske. Sve je stajalo protiv nas: odnos u naoruanju, brojno stanje,
teko obranjiv oblik Hrvatske, srpska pobuna protiv Hrvatske drave i teritorij pod njihovom kontrolom, meunarodna izolacija, itd. Ono to je toj analizi nedostajalo bilo je jedinstvo svih Hrvata i neponovljiv nacionalni zanos. Na jedinstvu Hrvata i sveopem idealistikom zanosu u obrani domovine
neprijatelj je slomio zube. Ono to je bio najvaniji initelj jedinstva i pobjede je duhovna podloga tog
jedinstva koja je najbolje izraena krunicom koja se nosila oko vrata ratnika na frontu te u rukama
baki i majki u domovima.
Zato svaka inicijativa, svaki pokuaj da se Hrvatska izvue iz dananje porazne i pogibeljne situacije
u koju je dovedena loom, nesposobnom i izdajnikom politikom bivih i sadanjih vlasti u sprezi sa
svojim judeo-masonskim nalogodavcima iz inozemstva zahtijeva nacionalno jedinstvo utemeljeno na
istom duhovnom naelu kao i u vrijeme najteih ratnih borbi. Pogotovo stoga to se radi o puno jaem
i puno prepredenijem neprijatelju od Srba, tj. od velikosrpstva i njihovih pretenzija prema hrvatskom
teritoriju. Ve sama injenica da se djeluje nevidljivo, u konspiraciji, sa domaim poslunicima kao
isturenim igraima koji unose pomutnju i razdor u nacionalno tkivo, a sve za raun svojih sitnih osobnih interesa, pokazuje sve probleme borbe sa takvim protivnikom.
No, nema razloga za alopojke, nego treba samo znati da se vjerom u Boga i po Gospodinu ostvarenim
nacionalnim jedinstvom sve moe postii i nema te sile, nema te situacije, koja nas moe nadvladati
ili slomiti.
PSALAM 15 (14)
Gost Jahvin
Davidov.
Jahve, tko smije prebivati u atoru tvome,
tko li stanovati na svetoj gori tvojoj?
Onaj samo tko ivi estito, koji ini pravicu,
i istinu iz srca zbori, i ne klevee jezikom;
koji blinjem zla ne nanosi i ne sramoti susjeda svoga;
koji zlikovca prezire, a potuje one to se Jahve boje;
koji se zaklinje prijatelju, a ne kri prisege,
i ne daje novca na lihvu, i ne prima mita protiv neduna.
Tko tako ini, pokolebat se nee dovijeka.

159

Untitled-1.indd 159

10/23/06 8:10:02 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

1. Oblik vlasti i dravnog ureenja

Mrsko je kraljevima poiniti opainu,
jer se pravdom utvruje prijestolje.
(Mudre izreke 16, 12)
Kad se u zemlji grijei, mnogi su joj knezovi,
a s ovjekom razumnim i umnim uprava je postojana.
(Mudre izreke 28, 2)
Vladavina
Mudar vladar odgaja svoj narod u stezi,
i uredna je vlada razborita ovjeka.
Kakav je vladar, takvi su i inovnici;
i kakav je gradski upravitelj, takvi mu i graani.
Neobuzdan kralj upropauje svoj narod,
a svoj napredak duguje grad razboritosti vladara.
Vlast nad zemljom u rukama je Gospodnjim:
Gospod joj u pravo vrijeme postavlja pravog ovjeka.
Uspjeh je ovjekov u Bojoj ruci,
i zakonodavcu Bog daruje ast.
(Knjiga Sirahova 10, 1-5)
Za uspostavu jake i stabilne nacionalne drave u kojoj je uspostavljen red, rad i disciplina u korist
cijelog puka, u cilju ostvarenja onoga to nazivamo opim dobrom, potrebno je dravnoj vlasti dati
mogunost da to i ostvari. Zato dravna vlast koja preuzima vodstvo nad nacijom mora biti totalitarna
s centralnom ulogom apsolutistikog vladara kojem su dane sve ovlasti na raspolaganje. Sve ostale
varijante u kojima se vladaru na elu drave uskrauju bilo kakvi oblici apsolutistike vlasti dovode do
razvodnjavanja djelotvornosti Programa nacionalnog opstanka i samim time do neuspjeha u uspjenom provoenju istoga.
Da eljena nacionalna drava, u ovom sluaju Hrvatska, ne bila jedan veliki mravinjak mora biti teokratski ureena. Odnosno, definitivno i zauvijek mora se raskinuti sa sekularnom zabludom i to prije
do toga doe tim bolje. Konkretno to najprije znai da se smisao postojanja same drave ne iscrpljuje
u njoj kao takovoj, nego smisao drave kao ureene zajednice ljudskih jedinki poiva u sluenju u proslavi Boga i ispunjenju Boje volje kao najuzvienijeg smisla ljudske egzistencije. Kako Hrvati imaju taj
blagoslov i tu neizmjernu milost da su kao narod krani, i to krani katolici, tako je i ivljenje za i po
Kristu sva punina smisla nae nacionalne drave. Da bi taj smisao bio bolje i lake (lake ne u smislu
izbjegavanja patnje nego izbjegavanja zabluda) ostvaren utjeemo se zagovoru, zatiti i vodstvu nae
Majke i nae Nebeske Kraljice Blaene Djevice Marije, Majke Boje. Teokracija se moe opisati kao
nebeska monarhija s Kristom Kraljem i Kraljicom mira na nebeskim prijestoljima, a zemaljska drava
dobrovoljno priznaje Njihov primat po svim pitanjima dravnog djelovanja. Dakle, iz takvoga savrenog poela dalje se izvodi i u potpunosti potinjava svo svjetovno dravno ureenje, a u prvom redu
mora se nebeskim prijestolnicima iskreno potiniti sama osoba svjetovnog vladara koji ima ovlasti,
povjerenje i odgovornost za cjelokupni dravni ustroj. Teokracija znai i to da je drava podinjena
Crkvi u smislu da su nosioci dravne vlasti kao laici dio sveukupnog tijela Crkve i kao takvi svoju
vjeru oituju i u svojem djelovanju prema crkvenom nauku. Ne moe vladar kao vjernik odstupati od
svoje vjere niti za trunku jer upravo zbog izuzetne odgovornosti koju kao vladar nad povjerenim mu
podanicima ima mora biti potpuno potinjen savrenim nebeskim naelima, a da bi se bilo sigurno u
to da e ta naela pravilno izvravati podinjava se crkvenom nauku. No i vie od samog potinjavanja
potrebno je sluiti se sakramentima koji su jedino Crkvi dani da ih udjeljuje ljudima, pa tako i vladaru
kao ovjeku sa odgovornou koja trai veliku milost. Tu je osnovica onoga to se smatra teokratskom
160

Untitled-1.indd 160

10/23/06 8:10:02 AM

Organizacija

dravom jer tom dravom ne upravlja Crkva nego vlast/vladar koji kroz crkveno poslanje primaju
milosti da svoj odgovorni rad mogu za ope dobro najbolje ostvariti. To je posebno bitno za slubu
vladanja dravom jer obnaanje vlasti snosi i najveu moguu odgovornost koja je mogua unutar
laikog dijela Crkve. O tome kako vladar/vlast radi ovisi i kako podanici ive, a smisao ivota je u
spasenju due, odnosno u tome da se zadobije ivot vjeni. Vladar dakle svojim postupcima direktno
utjee na to koliko e ljudi uspjeti u ostvarenju toga krajnjeg cija, odnosno hoe li im to biti olakano
ili oteano.
Jedino apsolutistika vlast jednog pojedinca moe osigurati dravnu djelotvornost i ostvarivanje bilo
kakvog zacrtanog cilja. Kroz cijelu povijest uvijek su nosioci progresa, kreatori ideja i misli ljudskog
roda te pragmatini izvrioci i lideri naroda, pa posredno i cijelog ovjeanstva, bili i ostali pojedinci,
individualci koji su sami djelovali prema vlastitim zamislima. Uvijek su to bili konkretni ljudi sa imenom koji su se svojim sposobnostima na bilo kojem podruju odvajali od uljuljkane i inertne mase.
Ljudi koji su imali hrabrosti suprotstaviti se mediokritetstvu veine i nametnuti vlastitu viziju. Moe
se rei da je ljudski faktor istaknutih pojedinaca bio presudan u stvaranju povijesti, a samim time odluujui je i u onome to se uzima pod sadanjicom. Druga je stvar koliko je donjelo dobra, a koliko
zla, ali upravo iz razloga ove upitnosti teokratski sustav koji proizlazi iz priznanja Boje prisutnosti
predstavlja sigurnost za usmjerenost prema dobru.
Svima je znaaj ljudskog faktora poznat iz svakodnevnog ivota i nije potrebno zbog toga ulaziti u
daleke i opsene povijesne analize. Da li e neko poduzee, bolnica, kola, vrti, sportski klub, policijska postaja ili bilo koja organizirana skupina ljudi biti uspjeni u svom poslu iskljuivo je zavisilo o
sposobnosti ovjeka koji je bio na elu bilo kao direktor, ravnatelj, zapovjednik ili pod nekim drugim
nazivom. To se odnosi na sve drutvene sisteme i ideologije jer je svugdje sve ovisilo kakvom je ovjeku omogueno da preuzme upravljanje nekom cjelinom. Tako je u komunistikoj Jugoslaviji bilo vrlo
uspjenih poduzea koja su bila napredna i u svjetskim mjerilima. Kada se pogleda zato su bila takva
vidi se da je svugdje bio zasluan jak i sposoban pojedinac koji je u datim okolnostima znao organizirati
i upravljati ljudima i resursima bez obzira na sve protivnosti koje su oteavale takvo dobro djelovanje.
Druga je stvar to su to bile rijetke iznimke koje nikako nisu mjerodavan uzorak jugokomunistikog
drutva, ali to je i bio problem tog ustroja to se ljudski faktor koji je trebao biti sposoban odreivao
po ideolokom i nacionalnom (na tetu Hrvata) kljuu. Redovito su ba ti uspjeni pojedinci koji su
uspjeli zaobii sve ideoloke prepreke i na djelu pokazati svoju sposobnost bili uklonjeni i optuivani
za nepodobnost. Jednostavno su sa svojim umijeima ukazivali su na nesposobnost veine ostalih i
nunost promjene takvog sustava, a to je bila opasnost koju partijska klika nesposobnih karijerista
i profesionalnih ideologa nije mogla dopustiti. Smjenjivanjem sposobnih i uspjenih propadalo je i
sve ono to su uspjeli napraviti, to je samo jo zavrni dokaz o presudnom utjecaju ljudskog faktora.
Bez ovjeka koji zna i ima barem minimalne uvjete ostvariti svoje znanje svi poduhvati su unaprijed
osueni na neuspjeh.
Istih primjera sa skoro istim obrascem postavljanja podobnih nesposobnjakovia imamo i u cijelom
postkomunistikom, tzv. demokratskom razdoblju neovisne Hrvatske. Nita se nije sutinski promijenilo, ak je i veina aktera ostala istima. Sva pravila o vanosti ljudskog faktora opet su se potvrdila.
Sposobni pojedinci kojima se pruila mogunost djelovanja dali su i dobre rezultate, nije im smetalo
sve ono to ostali nalaze kao opravdanje za svoje neuspjehe, a u najveem broju za lopovluk i sve ostale
osobne koristi. Ono to je zajedniko svim onima koji su se pokazali sposobnima u raznim okruenjima je njihova moralna izgraenost. Moralitet je ono to se pokazuje presudnim, a tu se dolo do Boga
kao onoga tko se objavljuje preko moralno najboljih. Na drugoj strani je veina sastavljena od simbioze mediokriteta, nemorala i pokvarenosti koja ini sve da na bilo koji nain onemogui sposobnima,
a sposobni su ujedno i poteni, zauzimanje pozicija u drutvu koja bi im po umijeu trebala pripasti.
Stvoren je takav drutveni poredak u kojem su glavne sposobnosti potrebne za napredovanje na drutvenoj ljestvici sposobnosti u varanju, krai, laganju, ulizivanju, povlaivanju, podlosti i svemu sa time
povezanim. Kako svaki ovjek, ako eli biti imalo uspjean u onome ime se bavi, biva ogranien na
odabir svoga zvanja i usmjeravanja svih napora kroz cijeli ivot u ovladavanje svojim zvanjem, tako i u
takvom drutvenim sustavu sa negativnom selekcijom svatko sposoban i vrijedan (to znai moralan)
nema izgleda u sueljavanju sa specijalistima u prijevarama i podlostima (nemoralnima). Kada se
161

Untitled-1.indd 161

10/23/06 8:10:03 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

sve podigne na razinu spoznaje izvora morala i nemorala konkluzija koja se namee je da se najvii
stupanj dominacije onih nemoralnih ostvaruje kroz njihovo organizirano okupljanje u protubojim
drutvima. Time oni dolaze do krajnje usavrenosti u svome zvanju ili poslanju koje su odabrali, a kao
sasvim prirodna konzekvenca je progon onih koji predstavljaju najveu prijetnju Bojih ljudi, onih
moralnih.
Naravno da se takvi visokoorganizirani pokvarenjaci nee dati lako ukloniti i zamijeniti sposobnima,
moralnima i odgovornima. Svjesni su da u sreenoj dravi nikada ne bi postigli materijalni i drutveni
status kakav su si sada i ovdje uspjeli prigrabiti. Bili bi svedeni na svoju pravu mjeru i od nezamjenljivih monika postali bi obini ljudi, smrtnici koji se moraju radom i sposobnou izboriti za svoj
status, sve ono to sa oholou i prezirom gledaju na narodne mase divei se vlastitoj pameti koja im
je omoguila nezaslueno se izdii nad pukom.
Izbor ljudskog faktora bio je presudan i u razvitku kapitalistikog drutvenog ureenja. Glavna ideologija prisutna u kapitalistikom sustavu je interes kapitala i na osnovu tog pokazatelja odvija se
selekcija podobnih i nepodobnih. Taj nain ima puno svojih nedostataka i u konanici je poguban
za cijelo ljudsko drutvo i jer je ustrojen prema interesima nosioca kapitala, ali je svojom hladnom,
beutnom i racionalnom objektivnou brojeva djelotvorniji od komunizma i njegovih izvedenica u
kadroviranju sposobnih pojedinaca za svoju korist. Time je kapitalizam daleko opasniji i destruktivniji
od komunizma, a razvoj dogaaja u svijetu to potvruje.
U Hrvatskoj nacionalnoj dravi interes kapitala biti e zamijenjen openacionalnim interesima to
znai prvenstveno biti Boji narod, sluiti Svevinjem, a kapital (novac) e se koristiti samo kao jedno
pomono sredstvo u rukama drave i njenog suverena pomou kojega se obavlja kontrola pojedinane
i sveukupne uspjenosti.
Stoga je hijerarhijska struktura drave s vladarom na samome vrhu preduvjet ostvarivanja Programa nacionalnog opstanka. Takvim ustrojem omoguuje se prirodno ustrojstvo drutva na zdravim
osnovama, s uspostavom potovanja prema politici kao cijenjenom umijeu najboljih pojedinaca koje
narod moe proizvesti u svome korpusu.
Prestaje tovanje kulta mase i uspostavlja se vrednovanje individualnih sposobnosti na nain da slue
opem dobru. Nebulozni princip da se izjanjavanjem mase, kolektiva, dobivaju najbolji odgovori,
najbolja rjeenja, jednostavno nema nikakve osnove i slui obmanjivanju neuke svjetine za korist judeo-masonskih manipulatora koji su to bezumlje i nametnuli.
U svim oblastima ljudskih djelatnosti odluka se preputa strunjacima, dokazanim znalcima i autoritetima u svom podruju, a ne prosjeku i veini unutar mase. Ba politika koja je najzahtjevnija i
najsloenija od svih poslova preputa se odluci veine. Narod, koji nije autoritet ni u religiji, filozofiji,
znanosti, umjetnosti i moralu, odjednom to postaje u politici koja u sebi obuhvaa sve navedeno. Nije
to nimalo sluajno i despocija mase i cijela demokratska arada je osigura protiv dolaska na vlast
sposobnog, a nadasve jednog moralno jakog pojedinca koji bi svojom unutarnjom snagom koja izvire
iz vjernosti Bojim zakonima mogao ugroziti judeo-masonske interese.
Osoba vladara je ta koja daje obiljeje cijeloj dravi izgraenoj na teokratskim naelima. Vladar ima
biti uzor cijelom narodu po svojoj pravednosti i svojim politikim sposobnostima. Vladar je onaj pojedinac izaao iz nacije kojemu je dano povjerenje da tu naciju vodi i usmjerava prema svojim zamislima, ali uvijek u sukladnou i podlonou nebesima.
Samo jedna osoba moe imati konanu odluku, sveukupnu viziju koju onda slijedi u cijelosti. Da bi
se neto moglo ostvariti mora se najprije osmisliti u umu nekog pojedinca. Mora postojati nekakva
osnovna vizija. Moda bi bilo bolje rei prva vizija ili prva ideja koja daje ili barem pokuava dati
primjerene odgovore vjeno promjenljivim i jedinstvenim ivotnim okolnostima. Takve su zamisli
iskljuivo osobne i individualne. Neki drugi pojedinac moe dalje razraditi, poboljati, upropastiti
ili na bilo koji drugi nain upotrijebiti neiju tuu misao ili samo neki dio, ali to je opet nova indivi162

Untitled-1.indd 162

10/23/06 8:10:03 AM

Organizacija

dualna jedinstvena kreacija samo tog jednog pojedinca. Ne postoji nekakvo kolektivno ili masovno
osmiljavanje, kolektivno stvorene imaginarne misli, ideje ili vizije. Nema nikakvog kolektivnog uma
koji nastaje zbrajanjem ili stapanjem pojedinih umova, tu je svaki ovjek jedinstven i neponovljiv.
Pojednostavljeno reeno, ne mogu se udruiti i meusobno zbrojiti na tisue glupana i vjerovati da e
tako uspjeti svojim pukim zbrajanjem nadmaiti jednog pametnog i nadarenog pojedinca na podruju
njegovog djelovanja. Ljudska kreativnost jednostavno ne funkcionira na takvom aritmetikom principu zbrajanja brojeva. Tu se vidi sva sloenost ljudskog uma, njegova nedokuivost i superiornost u
odnosu na sve ostalo na zemlji. Tzv. umjetna inteligencija, odnosno kompjuteri, mogu se povezivati
i meusobno zbrajati jer se tako sposobnost cijelog skupa poveava u odnosu na osnovnu jedinicu.
Prava inteligencija poiva upravo u nepredvidljivosti i unikatnosti svake jedinke da se pokae naprednijom nad pukim zbrojem ili prosjekom i prava inteligencija je u stvari kreativnost koja nam je dana
od Boga i po kojoj smo Njemu i suoblieni. U toj misteriji ovjeka oituje se Boje djelo i zato individualnost i razliitost nekog ovjeka treba duno cijeniti i potivati.
Hijerarhijski i elitistiki (pod pojmom elitizma misli se na priznanje stalekih prava i dunosti sa
svom prateom odgovornosti) ustrojena nacionalna drava upravo cijeni ljudsku posebnost i koristi
je za opu korist cijele nacije. U njoj nema i ne moe postojati licemjerno i lano zastupanje i nametanje ideje o opoj jednakosti svih ljudskih bia, unaprijed zadanog ogranienja jednih i neprirodnog
uzdizanja drugih kako bi se na silu ostvarila barem gruba prividnost jednakosti svih. Koliko je judeomasonerija prijetvorna i demonski inspirirana vidi se i po tome da, dok deklarativno stvaraju takvo
drutvo jednakih, istovremeno sebi u tajnosti prisvajaju status povlatenih, prosvijetljenih, upuenih
u nekakve tajne koje im daju ulogu voditelja cijelog ovjeanstva. Oni su sebe proglasili jednakijima u
drutvu jednakih. Njihov glavni zadatak je upravo suprotan od Boje volje, simboliki izokrenut kao
to se i kri (raspelo) okree naopake u sotonistikim obredima. Liberalna demokracija kao jedan
od sekularnih oblika vladanja judeo-masonerije nad narodima uporno eli ponititi zadanost ljudske
jedinstvenosti, razlike svakog ovjeka od drugog ovjeka. Krajnji cilj je unificirano drutvo, bez razlike meu ljudima, bez razlika u spolu, godinama, rasi, naciji. Jedno drutvo genetiki programiranih
klonova koji e biti samo obino sredstvo, samo jedan broj, drutvo robova koji slue izabranicima
judeo-masonerije, a to u konanici znai sluenje antikrista kojeg e promovirati na mjesto lanog
spasitelja ovjeanstva.
Svi smo svjedoci kako se suptilno radi na takvom drutvu, svaki dan malo po malo, i u tzv. svijetu i kod
nas u Hrvatskoj. Zagovara se i propagira jednakost spolova, nepopularno je isticati da mukarac i ena
imaju svaki svoje posebnosti i da nikako ne mogu biti jednaki. Tolerira se i proglaava najnormalnijim
homoseksualnost, travestitstvo, promjena spola, hermafroditizam i svi ostali oblici nastranosti i izopaenosti. Starost i starenje je postalo sramotom i izvode se sve mogue nakaradne djelatnosti da se
postigne ideal vjene mladosti, pobjede ovjeka nad smrti. Djeca se okreu protiv autoriteta roditelja
i obitelji te im se daje pravo buntovnitva i prava na nekakve izmiljene slobode (tzv. djeja prava).
Rase i nacije se sustavno potiu na mijeanje kako bi nestalo svakog rasnog i nacionalnog identiteta,
kao da je on sam po sebi lo ili nazadan. Uz religiju, poglavito kranstvo, rase i nacije postavljaju se
kao glavne prepreke uspostavi globalnog mira i pravde. Sugerira se da e tek nestankom rasa i nacija
ovjeanstvo moi ivjeti u ljubavi i miru. S vjerom se dogaa ista stvar. Predlae se sinkretizam vjera,
nova verzija poganskog panteizma, izrastanje nove univerzalne vjere koja e pomiriti sve razlike u
zavrenom i navodno savrenom Novom svjetskom poretku.
Tako izgleda dananja etapa prema konanoj slici liberalne demokracije i kapitalistike ekonomije kao
sredstvima ostvarenja judeo-masonskog Novog svjetskog poretka. To je slika ostvarenja Kraljevstva
Sotone na Zemlji gdje e se uzdii lani Mesija, Antikrist koji e zavoditi ljude svojim lanim moima.
Hrvatska kao teokratska i nacionalna drava s autokratskim vladarom na elu moe i mora se oduprijeti svim silama Zla koje prekrajaju svijet i ovjeka u njemu prema svojim demonskim planovima. Taj
zadatak je ono to odreuje u sljedeim poglavljima iznesene smjernice djelovanja kojima se praktiinim mjerama u odreenom prostoru (Hrvatska) i vremenu (poetak 21. stoljea) odrauje dunost
koju ima svaki kranin koji zna to uope znai to to se smatra kraninom. Odnosno, to isto kako
163

Untitled-1.indd 163

10/23/06 8:10:03 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

za pojedinca, jednako vrijedi i za zajednicu ovdje naciju koja se smatra kranskom.

Pravi vladar e znati to i kako napraviti, imati e nepokolebljivu vjeru u Krista, pa tako i hrabrost
suprotstaviti se svim nedaama i pogibeljima. Stvarno suvereni vladar nikada nee svoj narod prepustiti porobljavanju od strane bilo koga, a najmanje judeo-masonskom sotonistikom poretku. To ak
vai i za vladara koji uope nije kranin ili vjernik, nego je samo vladar, a pogotovo to onda vrijedi za
onoga tko ima posao vladara i istovremeno kransku vjeru tu je nespojivo djelovanje koje nema u
sebi ljubav prema blinjemu. U Ivanovom Otkrivenju (13, 9-10) u tom smislu, neustraivosti vjernika
suoenog sa svijetom, pie: Tko ima uho neka uje: Tko je odreen za ropstvo, ide u ropstvo; tko je
odreen da pogine od maa, od maa mora poginuti! Na tome se temelji postojanost i pouzdanje svetih.
Postavlja se pitanje kako prepoznati i kako izabrati takvog vladara? Kako znati da e biti postavljen
onaj pravi, a ne neki krivi, lani vladar? To se ostavlja najprije onome pojedincu koji se osjea nadahnutim, pravednim i dovoljno sposobnim da se pokae umjenim i jakim da porazi podmuklog neprijatelja i zadobije plebiscitarno povjerenje hrvatskog naroda. Nema tu nikakvog arobnog recepta ili
krutih pravila osim pouzdanja u Boju Providnost. Ne postoji u stvarnosti ivota ma u kamenu koji
eka da bude izvuen od strane nekog predodreenog, to je samo simboliki prikaz, jedna metafora
koja je opisujui sloenu prolost postala mit. ivotna situacija, a prema tome i politika zadanost,
svima su na koncu iste jer je Svevinji onaj koji upravlja svime i svakime te se sve dogaa po Njegovom
doputenju. I zato makar netko imao svu silu medija, novca i sve ostale oblike podrke zakulisnih
manipulatora iza sebe, onaj koji kroz Milost ima potrebnu sposobnost znati e to ponititi i nametnuti
se. Ako nema umijea, volje i hrabrosti da to ostvari, ako ne moe samoga sebe provesti kroz Scile i
Haridbe politike borbe, kako bi uope mogao voditi jednu naciju? Takav nije ni zasluio da bude vladarom, osobito u ovako pogibeljnim i presudnim vremenima. Bolje je onda da mjesto vladara ostane
upranjenim dok ne doe onaj pravi, makar se ekalo i do kraja vremena. Ako bi tako i ostalo onda to
znai da Hrvati kao nacija nisu bili sposobni ili nisu ni zasluili da iznjedre osobu koja bi im branila i
obranila njihov nacionalni opstanak.
Preuzimajui svu vlast vladar preuzima i svu odgovornost na sebe i mora znati da je za svoje djelovanje
kao dravni elnik odgovoran zastupati interese nacije kao cjeline, i da ako kao takav na bilo koji nain
zastrani, nacija ima pravo i dunost da ga isto onako kako ga je plebiscitarno prihvatila, plebiscitarno i odstrani sa vlasti. Nain na koji e se to moi napraviti biti e jasniji uvidom u poglavlje koje se
odnosi na organizaciju vojske i cjelokupnih oruanih snaga za samoobranu nacije (2.04. Ministarstvo
obrane). Najkrae govorei rije je o konceptu naoruanog naroda koji tako naoruan predstavlja
najdjelotvorniju branu pred svakom tiranijom bila ona liberalno-demokratska, komunistika, faistika ili teokratsko-apsolutistika sasvim je svejedno. Tako se ostvaruje plebiscitarna nacionalna demokracija izbora vladara koji preuzima punu odgovornost za svoje djelovanje i postupke. Tu jednom
nakon odabira vladara nema odluivanja mase o pojedinim pitanjima, ve samo odreivanje jednog
jedinog, koji onda svojim umom, au i ivotom odgovara za svoje odluke. Takav naizgled ekstremni
i beskompromisni odnos sva vlast sva odgovornost nuan je i zbog toga da se od elje za vlau
odvrate svi slabi, neodluni i mlaki lideri ili oni koji bi htjeli na lak nain i bez rizika sebi priskrbiti
materijalnu ili kakvu drugu osobnu korist. Ili jednostavno hoe postizanje obinog slavohleplja, a koje
postiu zauzimanjem dravnikih poloaja lienih ikakve odgovornosti. Takvi koji hoe zadovoljiti
svoje ambicije, ali nisu spremni za to staviti glavu na panj i ako je potrebno snositi odgovornost na
vlastitoj koi. Politika scena danas je prepuna takvih prepredenjaka i savreno im odgovara sustav
parlamentarizma i liberalne demokracije gdje se konana odgovornost od konkretne osobe s imenom
i prezimenom prebacuje na cijeli narod. Navodno je narod sam kriv za sve pogreke jer je, eto, tako
sam odluio birajui na izborima, a ako je pogrijeio brzo ima priliku ispraviti pogreku na novom
izbornom cirkusu. I tako u nedogled bez ikakvog smisla dolaze i odlaze s vlasti sve mogue politike
strukture uvijek ponavljajui istu priu, dajui prigodna obeanja i uvijek spremna izgovaranja za
neuspjehe. Sva se odgovornost svodi na odstupanje sa vlasti u tzv. opoziciju u parlamentu. Pozicija,
opozicija, sve stranke u parlamentu, a i najvea veina onih koji nisu uspjeli ui u svoje svetite (ak i
tako se doivljava parlament), sve je u svojoj biti isto i nema nikakve sutinske razlike meu svima njima. Prave poluge moi se niti ne nalaze unutar parlamentarnog sustava, nego su diskretno postavljene
sa strane i naizgled preputene samima sebi. Izvikuju se fraze koje veliaju neophodnost postojanja
164

Untitled-1.indd 164

10/23/06 8:10:03 AM

Organizacija

lane neovisnosti financijskog sektora, medija, sudstva, kulture, znanosti, sveuilita i jo kojeega.
U stvarnosti se tako skoro svi segmenti drutva ostavljaju na raspolaganju zakulisnim vlastodrcima.
Svi ti neovisni zapravo su izuzetno ovisni i upravljani od strane skrivenih manipulatora. Stranke
i figure se mijenjaju zabavljajui puk, odvlaei panju isticanjem svoje navodne iznimne vanosti
i svoje veliine, a u pozadini kontinuirano nesmetano djeluju isti monici podeavajui igru prema
svojim interesima. Tzv. parlamentarna demokracija je jedna obina unaprijed izreirana predstava, a
to dodatno potvruje i injenica da su programi svih stranaka u biti identini. Parlament ak postaje
mjesto gdje se stvara sloboda, a potivanje nerazumljive i posve besmislene procedure je svetinja.
Realno, parlament je najobinije okupljalite neiscrpnih brbljivaca koji provode isprazna govornika
nadmetanja u kojima se toliko govori da premaraju narod i u ljudima izazivaju odvratnost prema govornicima. Koliko su ti narodni zastupnici otueni od naroda pokazuje njihovo guranje za parlamentarni nastup u TV prijenosu uvjereni su da ih ljudi masovno gledaju.
Vlast koja je utemeljena na podijeljenosti i vremenskoj ogranienosti parlamentarne demokracije ne
moe rijeiti nikakve ozbiljne dravne probleme, a kamoli da ita moe uiniti po pitanjima koji transcedentiraju politiku. U sluaju kranstva to je evangelizacija svijeta, pa bi tako i drava trebala biti u
funkciji svoje najvee prihvaene drutvene vrijednosti. Ukoliko to nije kranstvo onda je poganstvo
u bilo kojoj formi jer nije mogu kompromis, nema te tako popularne tolerancije jer istina je samo
jedna i spasenje je samo u Isusu Kristu.
Stranke su po samoj svojoj naravi sukobljeni dijelovi politikog korpusa i one samim svojim suparnikim i natjecateljskim postojanjem izravno ugroavaju nacionalno jedinstvo. Upropaten meustranakim i/ili unutarstranakim razdorima svaki plan upravljanja dravom gubi cjelovitost pa postaje
nerazumljiv i neostvariv. Time se dobro kojemu bi drava trebala sluiti jednako tako izokree u dravnu djelatnost koje producira ne-dobro ili zlo, jednostavnije reeno.
Parlamentarna demokracija i njeni vrli politiari najveim se dijelom bave sami sobom umjesto da su
zaokupljeni donoenjem odluka, vladanjem u korist narodnog dobra. Jako dobro moemo vidjeti kako
se sav angaman naih politiara (uope svih politiara demokracije) usmjerava u iscrpljujuim i dosadnim formalizmima, izborima, kampanjama, kadrovskom preslagivanju, imenovanjima, mandatima, frakcionaenju, aferama, ucjenama, izdajama, razdorima, prepucavanju, ostavkama, itd. Ne treba
se onda uditi da se nita smisleno ne radi na rjeavanju problema u dravi i donoenju odluka. Nema
tog ovjeka koji bi mogao imalo uspjeno voditi dravu rastrzanu na sve strane, a ova politika klika
nema niti minimalnu volju neto poduzeti. Komotno se preputaju da ih okolnosti vode prema svojoj
volji i tako narod ostavljaju apsolutno nezatienim. Bitno im je samo ouvati i razvijati demokraciju jer im je to osnovni pokazatelj njihove uspjenosti. Umjesto rada na ostvarenju opeg dobra radi
se na ostvarenju nekakvog nedefiniranog i maglovitog demokratskog usavravanja, demokratizacije
apsolutno svega i svaega. Vladajue klike su tako postale djelatnici jedne apstraktne i potpuno protunaravne ideje kakva je demokracija umjesto da budu u slubi narodu kojim imaju ovlast vladanja.
Posebna je pria sama cijena, sami trokovi koje narod mora platiti da bi mogao uivati u demokraciji i njenim navodnim blagodatima. To je daleko najskuplji i najnerentabilniji politiki sustav ikada
osmiljen i ostvaren u povijesti. Zanimljivo je da inae u pogledu prekomjernih trokova toliko racionalni kapitalizam za demokraciju ne ali dati sredstva. Nita nije preskupo kada se radi o financiranju
demokratskih rituala. Moe neka zemlja i narod ivjeti i u najveoj bijedi, ali uvijek je forsiranje demokracije prioritet iznad svake druge ljudske potrebe. Svakako zato jer je konana dobit za one koji to
idolopoklonstvo demokracije nameu viestruko vea od uloenih sredstava jer upravo liberalna demokracija omoguuje najbolju despociju kapitala. Kapital obilno ulae u demokraciju jer je demokracija investicija koja se kasnije viestruko naplauje. I vie od toga, kapital mora ulagati u demokratski
liberalizam jer je to jedini nain da ostvari svoj protuboji naum onih koji njime upravljaju. Nije bitno
ako se pritom stvori jo gora, jo tea i za ljudski ivot i dostojanstvo jo pogubnija situacija, jer demokracija je postala divinizirajuim procesom kojega se ne smije usporavati zbog takvih trivijalnosti kakav je ovjek. Demokracija je nadreena ovjeku i ovjek je jedino ovjek ako je uronjen u demokratski poredak, a oni koji su od tog blagoslova sluajno uskraeni nisu niti pravi ljudi. To su vie neki
poluljudi koji nemaju svrhe i smisla sve dok i sami ne postanu dotaknuti tim boanskim poretkom
165

Untitled-1.indd 165

10/23/06 8:10:04 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

kakav je demokracija. Dok se to ne dogodi i sve dok nisu u demokratskom okruju, kao nepotpuni
ljudi nisu niti vrijedni pa ih se moe mirne savjesti izvrgnuti najgrubljoj sili sve do oduzimanja ivota
jer sve je u potpunosti opravdano ako ima kao cilj dovesti demokraciju. Takvu retoriku imamo priliku
sluati neprestance mi koji smo zahvaeni demokracijom i koji samo moramo dalje razvijati taj doslovce boanski dar prema nekoj neodreenoj savrenosti demokratskog procesa. Demokracije nikada
nije dosta i uvijek je mogue biti bolje demokratski ustrojen, a to je prikladno preuzimanje boanskih
atributa na neto to je obina idolatrija ovjeanstva kao kolektiva.
Da ta idolatrija ima osim duhovne i svjetovno-materijalnu cijenu moe se vrlo lako vidjeti pukim
izraunavanjem trokova demokratske procedure. Procjena minimalnih trokova vie od 15 godina
demokracije u Hrvatskoj na svim razinama drutva, zajedno sa financiranjima kampanja, izbora, stranaka, itd., iznosi nekih 10 milijardi kuna! To ne ukljuuje potroenu energiju i vrijeme ljudi, potroeno
u nita, doslovce baeno u vjetar, nego samo direktne trokove provoenja demokratkog poretka i
svih pripadajuih procedura. Treba se samo uvidjeti koliko se kola, vrtia, kua, stanova, bolnica ili
bilo ega drugoga moglo napraviti tim sredstvima i tolikim trudom. Tolika izdvajanja za odravanje
sustava koji svojim postojanjem radi protiv naroda koji ga hrani to je nevjerojatno, doslovce suludo.
Takvo to moe proizvesti samo jedno sutinsko zlo, Sotona kao otac lai i zavodnik cijeloga svijeta.
Samo jedan vladar autokrat moe izraditi i provesti tako iroke i jasne planove odupiranja zlu i postaviti ih u red na nain da sve to postavi ima svoje mjesto i ulogu u mehanizmu dravnog ureenja. Zato
se cjelokupna uprava jedne zemlje mora povjeriti i skoncentrirati u ruke jedne odgovorne osobe. Bez
apsolutnog despotizma nacija ne moe opstati u dananjem vremenu ostvarenja globalnog poretka u
kapital-odnosu, jer ne moe se odluivanje prepustiti masama nego odgovornome voi tko god on
bio. Onaj tko nije ovisan o glasovima na izborima ne mora se ulagivati puku da bi pobijedio na istima
i u stanju je vladati suvereno, pravedno i poteno. Kada su stvari pravilno utemeljene kroz moralnu
izgraenost na kranskoj vjeri onda se dobro vrhovnog vladara i dobro nacije ne mogu razdvojiti.
To je u biti samorazumljivo, jer slab vladar je onaj koji ima slabe podanike, a slab narod je onaj ijem
vladaru manjka mo da vlada njima po svojoj volji.
Zadobivi potreban status nacionalni suveren sastavlja Vladu nacionalnog opstanka iji je osnovni
zadatak provesti u djelo Program nacionalnog opstanka. Da bi mogao uspjeno sastaviti i kontrolirati
Vladu, a i sve ostale dijelove dravnog mehanizma, vladar mora biti intelektualno dorastao tako sveobuhvatnom zadatku, mora biti istinski upuen u politiku. Sav uspjeh ili neuspjeh uvelike ovise o tome
da li se zna izabrati, kontrolirati i sankcionirati neposredno podinjeno dravno vodstvo. Radi se o
ve spominjanom ljudskom faktoru, o odabiru najboljih ljudi na potrebna mjesta. Vladar koji nema
dovoljno iroke i duboke spoznaje, a posebno ako nema izgraenu prikladnu politiku filozofiju teko
moe napraviti dovoljno dobar izbor, a ne moe se ni nametnuti kao autoritet svojim najbliim suradnicima. Mora se oslanjati na previe tuih savjeta koje nije u stanju pravilno analizirati, a cjelokupna
nesigurnost neumitno se pronosi i osjea u cijeloj dravi.
Namjerno je izostavljena potreba stimuliranja dravne vrhuke, posebno samoga vladara kao vrhovnog suverena, jer sama izabranost i privilegija da se preuzmu visoki dravni poloaji u kritinom trenutku za naciju mora biti stimulans sam po sebi. Oni koji tako ne osjeaju ili barem razumom uviaju
nisu ni podobni da preuzmu tako asne i odgovorne funkcije. O materijalnim stimulansima moi se
govoriti tek nakon konkretnih pozitivnih rezultata rada, a nikako ne unaprijed, samim preuzimanjem
poloaja, kakva je dosadanja ustaljena praksa. Skoro svi koji su bili ili su sada negdje pri vlasti prvo
to gledaju je kako da najprije zadovolje svoje osobne interese, a tek onda dolazi na red dravni posao.
Time se oni koji se nalaze na pozicijama vlasti iscrpljuju na tome da sebi osiguraju probitke i ak kada
bi htjeli neto korisnoga uraditi jednostavno kao ljudi nemaju dovoljno kapaciteta za jo jedan djelotvorni angaman. Stoga je svaka pohlepnost dravnih dunosnika neto nedopustivo i vladar mora biti
apsolutno dosljedan i nepopustljiv, doslovce nemilosrdan, u sankcioniranju svih onih koji u dravnom
vrhu zloupotrebljavaju svoj poloaj protivno opim interesima.
Stanje sveope korupcije i svih drugih oblika zlouporabe poloaja koji danas proimaju sve drutvene
strukture je neodrivo ako se ita eli postii, a moe se suzbiti jedino ako se krene od samog vrha
166

Untitled-1.indd 166

10/23/06 8:10:04 AM

Organizacija

piramide vlasti. Riba smrdi od glave i svi ovi fingirani pokuaji da se suzbije korupcija i ostali lopovluk
tako da se za javnost rtvuju neke sitne ribe naprosto su tragikomini u svojemu jadu.
Vladar kao vrhovni suveren, ako eli biti imalo uspjean, mora sam sebi nametnuti najvie moralne i
svake druge standarde. Vladar mora sve svoje osobne sklonosti rtvovati radi svoga naroda. On sam
mora biti primjer i uzor drugima, ali najvie svojim najbliim suradnicima. I dok se uljepana slika
vladara moe falsificirati i lano prikazati narodu, najbliim suradnicima u vrhu to se ne moe prodati, pa se onda ne moe prema njima niti nastupati sa potrebnim autoritetom. Ne moe se od svojih
ljudi neto traiti, a da se vlastitim ponaanjem tako i ne radi. Svako obmanjivanje kratkog je daha i
brzo se obija o glavu, a u ovom sluaju krajnja je rtva cijeli narod koji bi tako opet bio prevaren od
strane onoga kome je dano povjerenje. Po pitanju svoga karaktera najbre e se vidjeti da li je vladar
pravi ili nije, da li je dorastao svojem zadatku.
Vladarevo ponaanje onda slijede od njega postavljeni dravni dunosnici i prenose dalje na svoje
podreeno ljudstvo, koje mu ve pripada ovisno o ministarstvu, slubi ili uredu. Na taj nain dobiva
se jasna hijerarhijska subordinacija od vrha do najniih razina i svatko je dobrano svjestan svojih
dunosti i svoje odgovornosti. Jedino se tako moe uvesti red i srediti stanje u dravi, provoditi stroge,
ali pravedne represivne mjere protiv onih koji to zasluuju, a da se ne izazove revolt meu narodom.
Puk vrlo dobro moe prepoznati strogu ali pravinu oinsku ruku koja pazi i brine za cijeli svoj narod.
Hrvatska vlast mora biti prepoznata kao izvritelj reda u kojemu se nalazi srea i sigurnost ljudi ili je
nee biti kao suverene nego samo kao poslunike.
Za ostvarenje Programa nacionalnog opstanka potrebni su radikalni zahvati i temeljite promjene u
cjelokupnoj organizaciji drave i u svim drutvenim strukturama. Naputaju se sve dosadanje zablude i svjesne obmane nametnute od judeo-masonskih ideologa kroz povijest, a kojima je svjetovni
cilj sprijeiti naravan razvoj nacionalne drave i konano unititi sve drave i nacije da bi se stvorila
jedinstvena svjetska vlada u jednoj svjetskoj dravi u kojoj ljude nee dijeliti teritorijalne granice ni duhovne razlike. Metafiziki cilj je izgradnja svijeta bez Boga Krista, a sa sotonistikim nadomjeskom
koji bi ga trebao izigravati.
* * *
Jedna od glavnih nametnutih dogmi koje slue svojim krajnjim mranim ciljevima je sekularna drava
i kroz nju sekularizacija cijelog drutva. Sekularizam je obian eufemizam za izbacivanje Boga Isusa
Krista iz ovjeka, neki oblik izokrenutog egzorcizma, samo to se provodi kroz ovjekovo prijananje
uz odreeni vrijednosno-organizacioni sustav. U egzorcizmu ovjek zaziva Duha Svetoga da istjera
avla, a u sekularizmu Sotona zavodi ovjeka da odbaci Boga u svojem ivljenju (djelovanju) naspram
sebe jednako kao i naspram ostalih ljudi. Sekularizmom je odreeno da nije dobro urediti svjetovne
poslove na naelima danima od Boga, nego se tu primjenjuje nekakva navodna neutralnost ili izdvojenost od duhovnosti i tvrdi se da jedino tako mora biti jer inae ovjek trpi nepodnoljiv teror.
Pravei se dobrohotnim i pravinim sekularistiki apostoli nude slobodu vjere, ali samo izvan drutvenog sustava. to se time govori? Nita drugo doli da je vjera (uvijek se to ovdije odnosi na kransku
vjeru) nedjelotvorna ili nedovoljno dobra za ureenje drutvenih odnosa. Drugim rijeima, objavljena
vjera nije savrena. Ne samo to, nego se dodatno namee i uvjerenje da je vjera izrazito tetna za drutvo ukoliko je se eli utkati u sustav organizacije ili dravnu organizaciju utemeljiti na objavljenim i
po Crkvi tumaenim vjerskim istinama. Ako je to tako, a prihvaanjem sekularizma to se ako nita
drugoga preutno priznaje pasivnou naspram istoga, onda znai da Bog koji nam je vjeru objavio
nije savren. Ako Bog nije savren ne moe ni biti neki Bog nego samo psiholoka potreba, religijski
instinkt, utjeha slabih i siromanih ili ostale sline kvaziznanstveno-kvaziintelektualne konstrukcije.
Na sve se nadograuje dodatni zakljuak koji proizlazi iz prihvaanja sekularizma, a to je da je kroz
navodnu neutralnost kroz odijeljenost od Boga u stvari suptilno stavljen sam ovjek kao onaj koji je
sredite istine, to ima jedan prijemiv odjek kod veine ljudi jer svi smo u veoj ili manjoj mjeri skloni
oholosti. Pitanje je samo u kojoj mjeri emo oholosti podlei i koliko se moemo kroz poniznost vratiti
na put spasenja. Sekularizam je institucionalizirana ljudska oholost kojom se hoe dokazati da se
bez Boga moe najbolje urediti odnose meu ljudima. tovie, ta oholost ide dotle da se stvari po167

Untitled-1.indd 167

10/23/06 8:10:04 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

stavljaju tako da sve Boje postaje glavnim uzrokom nesklada i to se prije potpuno uniti svaki oblik
traenja istine izvan samoga ovjeka to e svijet biti bolji.
Marginalizacija Crkve i odvajanje drave od Crkve kroz sekularizam na tragu su svega navedenoga i
znae samo to da se drava umjesto po ovjeku od Boga danim sredstvima pravilno ustroji i nekako
usmjeri prema pravom cilju u tami neznanja i ogranienosti u kojem ovjek obitava, drava ustrojava
i usmjerava prema cilju koji je odredio ohol i samodovoljan ovjek. Umjesto po milosti Stvoritelja
cijelog svijeta po buntovnom ogranienom stvorenju. Takva drava, takvo drutvo i ovjek u njemu
mogu samo zastraniti i na koncu, prije ili kasnije neminovno ostvariti sotonistiku molitvu kako u
paklu, tako i na zemlji.
Pojavljuje se cijela horda filozof, umnih i uenih ljudi, ovodobnih pismoznanac i farizej, koji se
natjeu tko e bolje izvesti sekularizaciju. Natjeu se u zauzimanju ispranjenog mjesta i ele se pod
svaku cijenu dokazati kao oni koji su u tome najbolji. Izvode se najrazliitije intelektualne bravuroze,
ali nitko nee staviti Boga kao osnovno poelo, kao temeljni princip ljudske egzistencije. Bogu se ne da
pravo na prisustvo unutar svjetonazora, tretira se kao nekakva smetnja, zastarijelost, nemodernost i sl.
ovjek sam sebi uzima sva prava, ljudska su prava postavljena kao jedina i najvanija. S druge strane,
Bogu se pravo negira, oduzima se sve to je boansko najobinijim zanemarivanjem.
Filozofi, intelektualci, sve sami ueni ljudi, oni su ti koji najlake odbacuju Boga i sekularizacija u
svojoj biti nije njima namijenjena. Oni su sekularizaciju prisvojili u svojim ivotima i odvojili su se od
boanskih naela, ali ne mogu istrpjeti da se Stvoritelju potinjavaju ostali ljudi iako sami sebe proglaavaju uzorima tolerancije i suivota. Sekularizacijskom silom kroz dravno ustrojstvo kroz svakodnevni se ivot od Boga odvraa priprosti puk, sirotinja radnika i seljaka koji su zbog svog "neznanja i
zaostalosti", "primitivnosti" i slinih umnih racionalistikih razloga ostali u vjeri u Boga i uz Crkvu.
Nisu narodne mase prosvijetljene na nain kako to jesu izabrani graditelji boljeg svijeta i zato ih treba
voditi na bilo kakav primjereni nain prema stvaranju novoga ovjeka. Prema judeo-masonskom Novom svjetskom poretku u kojem ovjek na sebe preuzima sve boanske funkcije i atribute.
Liberalna demokracija i kapitalizam su prirodni saveznici sekularizacije. Odnos im ima simbiotsku
dimenziju i kao u mozgalici o kokoi i jajetu ne moe se jasno utvrditi to je bilo prije.
Ono to je oito je da judeo-masonski voena francuska revolucija uspijeva u ostvarenju programa
odvajanja Crkve i drave i od tada cijeli proces ubrzano i sve radikalnije tee dalje.
Komunizam je sekularizaciji dao krajnje brutalnu, otvorenu formu nasilja i bio je za kratko vrijeme
uspjean, ali je proizvodio previe muenika (za Hrvatsku bl. Stepinac je svakako najznaajniji), a
poznato je koliko muenitvo uzdie vjeru. Zato je u tom pogledu liberalna demokracija sa kapitalizmom puno opasnija jer djeluje suptilnije i diskretno, relativno polako, ali sigurno. Vidljiva je ta razlika
i u pripadajuim simbolima sekularnih varijacija. Komunizam je uzeo za simbol pentagram (crvena
zvijezda) koji u kabalistikoj simbolici znai snagu, simboliki je povezan sa snagom ake i pripadajuih pet prstiju, a u judeo-masonskoj demokraciji s njenim pentagramom (bijela zvijezda) na ruke
se ritualno oblae bijele rukavice za vrijeme rada u loama. Tako komunizam biva brutalan i udara
akom tamo gdje treba, a demokracija je profinjena (radi u rukavicama) u svojim djelovanjima protiv
vjere i Crkve. I na tom simbolikom nivou oitava se oblik djelovanja onih koji si prisvajaju simbole,
odnosno koji kroz svoju simboliku izraavaju svoje poslanje. Pri ovim poredbama prikladno je uoiti i
odabir boja tako da odraava magijsku orijentaciju. Komunizam pripada tzv. crvenoj magiji, a liberalna demokracija bijeloj magiji. Dok su pojmovi bijele i crne magije poznati, o crvenoj magiji kao pojmu
se manje zna, ali spominje je A. Crowley kao jednu od novodobnih magijskih kola.
Uklanjanjem vjere i Crkve nastaje praznina u duhovnosti drutva, a u prazninu najbre i najdjelotvornije uskae boanstvo kapitala stvarajui vjeru u novac, budui da novac za svoje postojanje trai
povjerenje, sveopi drutveni konzensus. Kapital se tako uzdie kao ishodite iz kojega se izvodi sva
daljnja drutvena struktura. Umjesto da se drava brine oko dobrobiti naroda utemeljenog na kranskim etikim i estetskim naelima, drava, odnosno nosioci vlasti, brinu se prvenstveno o dobrobiti
168

Untitled-1.indd 168

10/23/06 8:10:04 AM

Organizacija

kapitala koji je samo sredstvo u rukama antikranski posveenih klika.

Hrvatska nacionalna drava i sekularizacija su nepomirljivi pojmovi i ne mogu zajedno egzistirati.
U temeljima, u osnovama hrvatske drave koju se eli izgraditi kao onu koja osigurava nacionalni
opstanak moe biti samo vjera i pouzdanje u Boga Isusa Krista. U tumaenju i ivljenju vjere Crkva
ima svoje nezamjenjivo mjesto i ulogu u hrvatskoj dravi. Samo tako moe se graditi drava i drutvo,
a da se ne zaluta u povijesnim bespuima. Nije dovoljno samo uoiti postojanje povijesnih bespua,
potrebno je i znati prepoznati izlaz, spasonosno rjeenje koje postoji za sve nas ljude koji smo svojim
otpadnitvom zalutali od Milosti.
Da bi se moglo to lake razoriti i kontrolirati dravu, uvesti pomutnju i podijeljenost u nacionalno
tkivo, uvodi se i dogma tzv. trodiobe vlasti na izvrnu, zakonodavnu i sudsku. Svakome mora biti jasno
da je to najobinija podijeli pa vladaj strategija onih sila koje tu razdiobu toliko zduno promoviraju
kao nedodirljivu dogmu. Putem medijskog monopola i kreiranjem obrazovnog sustava ta se trodioba
narodnim masama prikazuje doslovce svetom i boanski savrenom, nedodirljivom i nedokuivom
kao da je rije o svojevrsnom Svetom Trojstvu i koje se kao takvo mora bespogovorno oboavati.
Da to nipoto nije tako lako je dokazati. Naime, takva vladavina s trodiobom nije uope vladavina,
ve cijepanje drave na tri dijela. Moe se to nazivati kako god hoe, pa tako i trodiobom vlasti u
jedinstvenoj dravi, ali istina je ipak da to nije jedna suverena i nezavisna drava, ve tri suverene i
nezavisne vlasti; ne jedna predstavnika osoba nego tri. Ve samo po trostruko veom podlonou
birokratskom multipliciranju, kao jednoj od tetnih posljedica cijepanja drave na tri dijela, moralo bi
se tu trodiobu vlasti ukinuti iz interesa opeg dobra nacije i drave. Takoer, ovdje je rije o svjetovnim
poslovima dravnitva kojima upravlja ovjek podloan razliitim mnijenjima, a ne o kraljevstvu Bojem gdje mogu biti tri nezavisne osobe bez razbijanja jedinstvenosti Boga koji vlada. Ovim se zapravo
vidi koliko je sekularna ideja trodiobe vlasti jedna ohola ljudska fantazija koja si doputa imitirati
neto to je svojstveno iskljuivo Bogu, pa se provedbom tog dravnog ureenja izravno radi jedna nedopustiva inverzija nebeskih vrijednosti. Najkrae razloeno: ako je vlada nositelj nacionalnog suvereniteta, skuptina (Sabor) nositelj nacionalnog suvereniteta i vrhovni/ustavni sud nositelj nacionalnog
suvereniteta, svi oni nisu jedan nositelj suvereniteta i jedna drava, nego tri suvereniteta sa tri drave i
tri (pseudo)vladara. Predsjednika vlade, sabora i suda koji onda svaki vue na svoju stranu, ali istovremeno i producira trvenje sa ostalom dvojicom silom neminovnog dodirivanja njihovih suvereniteta
kod praktinog funkcioniranja drave na svakodnevnoj osnovici.
Prihvat principa trodiobe vlasti predstavlja sigurnu smrt drave s jednim takvim neprirodnim i nefunkcionalnim tijelom, a ono to je jedino upitno je koliko e brzo smrt nastupiti. Jednako kako i kod
sluajeva ljudi koji su roeni kao sijamski blizanci, pa ima sluajeva gdje izgleda kao da na jednom
tijelu rastu dvije glave. Takvi nesretni sluajevi ne mogu normalno i oekivano dugo ivjeti s takvim
tekim tjelesnim nepravilnostima, a imaju samo dvije glave. Jo kada bi im se pridodala i trea, kakav
je sluaj kod trodiobe vlasti, samo bi im sve bilo jo tee i oekivani ivotni vijek krai. Prema tome,
kako nitko normalan ne smatra poeljnim dobiti tako unesreenu djecu ili sam aliti to nije kao takav
roen, onda nitko normalan ne bi trebao prieljkivati ili zastupati dravnu organizaciju koja je jednako tako hendikepirana.
Naglavce je postavljena i dogma o pravu pojedinca iznad prava zajednice. Navodno se zalae za najveu moguu brigu o pojedincu i zatiti pojedinca koji je suprotstavljen zajednici. Imaginarno pravo
mora tititi pojedince od interesa zajednice samo zato jer je pravo takvo samo po sebi. Briga o pojedincu i jest stvarno autentina, samo to se to odnosi na posebne, izabrane pojedince, a puk kojemu se to
servira od toga ima mrtvo slovo na papiru. Povezani svojom judeo-masonskom mreom samoizabrani
pojedinci tite tako samo svoje interese, ili kako oni lijepo kau svoja prava, na raun cijele zajednice
koju su uvjerili da je to sve zbog boljitka svih skupa.
U Hrvatskoj teokratskoj dravi sa suverenim vladarom takve prie ne mogu prolaziti. Opet treba ponoviti zbog svojeg krajnjeg znaenja da dravno ureenje koje eli izvriti ulogu spasa drave i opstanka nacije mora biti postavljeno na naelima kranstva sa vjerom u Isusa Krista kao Spasitelja ljudskog
169

Untitled-1.indd 169

10/23/06 8:10:04 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

roda i Crkvom kao nositeljicom autentinog tumaenja i navjetenja Kristovog. Jedino tako korigira
se namjerno uspostavljeno krivo, protuboje, usmjerenje.
Takvim jasnim i jakim ishoditem zapoinje izgradnja svih ostalih vrijednosti koje drava kao ljudska
tvorevina izgrauje. Iz toga se kasnije izvodi cjelokupni gospodarstveni, zakonodavnopravni, odgojni, kulturni, moralni i ini dravno-organizacijski ustroj.
Iluzorno je oekivati da nee biti reakcije podzemnih zakulisnih sila na dravu i narod koji se usuuje
suprotstaviti njima, svjetskim monicima koji su sposobni proizvesti svjetske ratove i danas su jai
nego ikada. U njihovim oima Hrvatska moe biti opasan primjer, presedan koji potvruje da se moe
drugaije, a kao najnedopustivije da je vjera u Spasitelja ono to je alternativa njihovom htijenju. Taj
njihov strah pokazuje koliko im cijelo carstvo stoji na staklenim nogama lai i boje se da bi mogli sve
izgubiti sada kad su doli tako blizu cilja. Strah ih je nacije koja ima vjeru jer to je konano i najjae
oruje, jae od svih nuklearnih projektila, razornije od pametnih bombi, to je jedino oruje protiv
kojeg nemaju obrane.
Od straha e im se roditi mrnja, mrnja koja e ih zaslijepiti i obuzeti tako da e izgubiti svaku prisebnost, a takav neprijatelj je slab i ranjiv, ne zna donositi pravilne odluke i sam sebe pobjeuje.
Hrvatska mora samo ostati jedinstvena i na zacrtanom putu nasljedovanja Krista. Raditi po svojemu i
ne dati se pobijediti u vjeri. Ljudi moraju biti sigurni i mirni, ne smije se dopustiti da nas isprovociraju
i da nas okrenu jedne protiv drugih.
Vlada nacionalnog opstanka i vladar moraju biti spremni na sve oblike kojim e se pokuati destabilizirati nova vlast slobodne i suverene Hrvatske, a nadasve i kao preduvijet, preobraene Hrvatske. Bez
obzira na sve, mora se s pouzdanjem u Svevinjeg raditi po svojemu planu i prema konanom svetom
cilju.
* * *
Ovdje se sada dolazi do konkretnog djelovanja u vremenu i prostoru u koje smo stavljeni, pa tako treba shvatiti sve to dalje slijedi po pitanjima organizacije drave koja mora biti u funkciji nacionalnog
opstanka.
U svjetlu ostvarenja navedenog opstanka u uvjetima globalno proirene civilizacije smrti kao prva
odredba Vlade nacionalnog opstanka ima se bez obzira na sve unutarnje i vanjske okolnosti objaviti i
poeti trenutno provoditi uredba o provoenju sljedeih mjera:
- uvoenje izvanrednog stanja u zemlji
- uvoenje radne obveze za cijelo puanstvo
- rasputanje Sabora, svih skuptinskih tijela i imenovanje povjerenika
- zabrana rada politikih stranaka, masonskih loa i svih pripadajuih paramasonskih organizacija
(Rotary, Lions i sl.), ostalih tajnih drutava i sekti
- zatvaranje granice da bi se onemoguio bijeg odgovornih za izdaju nacije i pljakanje nacionalnog
bogatstva
- uspostava radnih ustanova u kojima e osueni izdajnici, pljakai i svi ostali prestupnici odraditi
svoj dug naciji
- nacionalizacija cjelokupnog bankarskog, mirovinskog i osiguravajueg sektora; zatvaranje i rasputanje burze
- ponitenje pretvorbe i privatizacije, nacionalizacija zateenog i pravina preraspodjela vlasnitva u
skladu sa nacionalnim interesima
- otkazivanje suradnje s Haakim sudom i ponitavanje svih tetnih ugovora koje su prihvatile prijanje vlasti
- protjerivanje svih inozemnih nadzornih elemenat i agentur
- uvoenje sustava ope solidarnosti i potrebnih socijalnih mjera ugroenom puanstvu
170

Untitled-1.indd 170

10/23/06 8:10:05 AM

Organizacija

- zabrana pobaaja
- iskazivanje dobre volje za njegovanjem dobrih odnosa sa svim suverenim dravama svijeta na temelju ravnopravnosti, potivanja suverenosti i ne mijeanja u unutarnje poslove drugih zemalja.
Donoenjem ovih mjera Vlada nacionalnog opstanka usporedo s realizacijom istih prelazi na ostvarivanje dugoronog programa nacionalnog opstanka po resornim ministarstvima prema zadanim
smjernicama djelovanja i razvoja.
Neka nam svima Bog pomogne.
PSALAM 20 (19)
Molitva za kralja
Usliio te Jahve u dan nevolje, titilo te ime Boga Jakovljeva!
Poslao ti pomo iz Svetita, branio te sa Siona!
Spomenuo se svih ti prinosnica, bila mu mila paljenica tvoja!
Udijelio ti to ti srce eli, ispunio sve namisli tvoje!
Radovali se tvojoj pobjedi, u ime Boga svoga dizali stjegove!
Ispunio Jahve svaku molbu tvoju!
Znam evo: Jahve e pobjedu dati svom pomazaniku,
usliit ga iz svetih nebesa snagom pobjedne desnice svoje.
Jedni se hvale kolima bojnim, drugi konjima,
mi imenom Jahve, Boga naega!
Oni posru i padaju, mi se drimo i stojimo.
Jahve, daruj pobjedu kralju, uslii nas u dan kad te zazovemo!

171

Untitled-1.indd 171

10/23/06 8:10:05 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

2. Smjernice djelovanja u organizaciji drave i njenih ministarstava

2.1. Ministarstvo financija

Ne trai kamata od svoga brata, niti kamata za novac, niti kamata na jestvine, niti kamata na bilo to
gdje se obino trae. Od tuinca moe traiti kamate, ali ih od svoga brata nemoj traiti, da ti Jahve, Bog
tvoj, udijeli blagoslov u svakom pothvatu tvoje ruke u zemlji u koju ide da je zaposjedne.
(Ponovljeni zakon 23, 20-21)
Ne budi meu onima koji daju ruku,
koji jame za dugove:
ako nema ime nadoknaditi,
zato da ti oduzmu i postelju ispod tebe?
(Mudre izreke 22, 26-27)
Pravi i krivi uitelji

To nauavaj i preporuuj! A tko drukije nauava i ne prianja uza zdrave rijei, rijei Gospodina naega Isusa Krista, i nauk u skladu s pobonou, nadut je, puka neznalica, samo boluje od raspra
i rjeoborstava, od kojih nastaje zavist, svaa, pogrde, zla sumnjienja, razraunavanja ljudi pokvarene
pameti i lienih istine, to pobonost smatraju dobitkom. Pa i jest dobitak velik pobonost, zadovoljna
onim to ima! Ta nita nismo donijeli na svijet te iz njega nita ni iznijeti ne moemo! Imamo li dakle
hranu i odjeu, zadovoljimo se time. Jer oni koji se hoe bogatiti, upadaju u napast, zamku i mnoge nerazumne i tetne poude to ljude strovaljuju u zator i propast. Zaista, korijen svih zala jest srebroljublje;
njemu odani, mnogi odlutae od vjere i sami sebe isprobadae mukama mnogima.
(I Tim 6, 3-10)
Bogati krani

Onima koji su u sadanjem svijetu bogati zapovijedaj neka ne budu bahati i neka se ne uzdaju
u nesigurno bogatstvo, nego u Boga koji nam sve bogato daje na uivanje; neka dobro ine, neka se bogate
dobrim djelima, neka budu dareljivi, zajedniari - prikupljajui sebi lijepu glavnicu za budunost da
osvoje onaj pravi ivot.
(I Tim 6, 17-19)

O lanoj i istinitoj ekonomiji

Za pravilan ustroj i djelovanje Ministarstva financija kao prva stvar mora se spoznati stvarna ekonomska nauka sa posebnom panjom na razotkrivanju biti novca i cjelokupnog novarskog poslovanja.
Vano je znati da je ekonomija odreena politikom i slui ostvarivanju politikih ciljeva, bili oni javno obznanjeni ili tajni, sasvim je svejedno. Kako iznad politike stoje metafizike silnice i politika se
odreuje ili kao misao proizala iz okultne, magijske, sotonistike inspiracije ili, kao jedina suprotnost
tome, inspiracije od Boga po Duhu Svetomu, tako je i ekonomija kao produena ruka politike zavisna od duhovne (metafizike) sfere. Zbog pada ovjeka, zlo je kroz povijest preuzelo dominaciju nad
ovjeanstvom sluei se ljudskim slabostima u obmanjivanju i zavaravanju ljudi. Osnovna konstanta
koja je prisutna i po kojoj se zlo prepoznaje je la. Ista ona la prisutna jo od zmijinog zavoenja Eve
u raju kada je ljudski rod svjesno prevaren zato da bi se prkosilo Bogu i upropastilo ovjeka.
ovjek kao da nije iz toga nita nauio i kroz povijest stalno se priklanja lai i onima koji slue toj lai
i tu la propovijedaju pod istinom.
172

Untitled-1.indd 172

10/23/06 8:10:05 AM

Organizacija Ministarstvo financija

Cijela ekonomska misao i praksa dananjice je jedna najobinija la, jedna obmana divovskih razmjera. Sakriveni pronosioci te lai su magovi iz vrha judeo-masonske organizacije koji kroz ekonomiju
djeluju na ivote ljudi na posve pragmatini nain s ciljem koji proizlazi iz najdubljeg podzemlja.
Koliko je ekonomija lana, odnosno usmjerena iz zla i prema zlu, vidi se jednostavnim pogledom na
svijet, kako je ureen i kakvu je korist ekonomija ljudima stvarno donijela, a koliko je samo nesree
prouzroila. to je najgore, kada se postavi pitanje zato ekonomija kao profesija ima takve porazne
rezultate za pokazati, svi ti silni ekonomisti daju mahom isti odgovor: Do svih tih nesrea je dolo jer
nisu htjeli posluati moj/na savjet. Istina je sasvim suprotna: sva ova bijeda zadesila je svijet upravo
zato to se konstantno radi po njihovim savjetima.
Kada uope spominjem ekonomiju ili ekonomsku misao mislim na ovu, po cijelom svijetu u svim
znanstvenim i uglednim institucijama prihvaenu ekonomiju liberalnoga kapitalizma u svim svojim varijabilnim oblicima. Izmeu svih na sveuilitima, ili bilo kojim drugim institucijama, prihvaenih ekonomskih teoretiara i ekonomskih misli nema sutinske razlike i sve su vie ili manje nedjelotvorne. Tako se marksizam-komunizam, naizgled potpuno suprotan od liberalnog kapitalizma,
u svojim najvanijim elementima u potpunosti podudara s temeljnom idejom kapitalizma. Marx se
pokazuje kao izuzetno pronicljiv u otkrivanju unutarnjih suprotnosti kapitalizma i pravilno tvrdi da
je zato kapitalizam neodriv sam po sebi, ali sva se pronicljivost i uope bilo kakva znanstvena analiza
kod Marxa gubi kada treba objasniti sam temelj kapitalizma kapital, odnosno novac i bankarstvo.
Marx se, istina, podosta bavio novcem, dajui mu aktivnu ulogu u odreivanju ekonomske dinamike,
povezujui ga s kreditom, ali je prirodu i nastanak novca striktno izvodio iz robne razmjene, ne odvojivi se od koncepta robnog novca. No sve je to puko prebiranje po povrini, i to vrlo selektirano prebiranje, bez, makar i fingiranog, ulaska u dubine. U povijesno znanstvenom pristupu novcu i bankama
kod Marxa kao osobe s oigledno vrsnim povijesnim spoznajama i umijeem izvoenja zakljuaka na
temelju povijesti jednostavno se previaju najosnovnije injenice. I to su one injenice kojih je sigurno
bio svjestan i koje onda oito namjerno preuuje to opet dodatno dokazuje da je Marx bio u slubi
istih onih sila koje su vodile i liberalni kapitalizam.
Marx kao da je imao zadau u svoju nedoreenu kritiku kapitalizma, i to nedoreenu u tom smislu
da je ponuena jedna lana alternativa koja je sutinski identina kapitalizmu, privui i obmanuti sve
one koji najvie trpe posljedice kapitalistike tiranije. U tome je i uspio, a posljedice koje su proizale
iz takve igre su patnja i smrt na stotine milijuna ljudi s konano jo veim trijumfom kapitala u
ovome to se danas naziva proces globalizacije. Povijest nepobitno dokazuje da su najveu korist od
komunizma ostvarili pripadnici uske skupine ljudi, vlasnici i monopolistiki proizvoai veine kapitala koje je najadekvatnije nazvati judeo-masonskom financijskom oligarhijom ili financijskom internacionalom. Komunizam je jedan osmiljeni sustav za potrebno osiromaivanje naroda otvorenom
brutalnom silom kako bi bogati bili jo bogatiji. Carsku Rusiju, prebogatu po prirodnim resursima
i ljudskom faktoru, mogao je samo komunizam toliko osiromaiti da internacionalni financijai za
sitne novce mogu sve lagalno i legalno preuzeti u procesu tzv. privatizacije dravnog vlasnitva unutar
dananjeg globalizma. To isto dravno vlasnitvo stvoreno je najbezobzirnijim nasiljem i prisilom od
strane komunistike drave koja je sebi prisvojila skoro cjelokupni nacionalni imetak. Sada taj oteti
imetak legitimno posjeduju iste one strukture koje su financiranjem potaknule stvaranje te boljevistike zemlje, i to se prikazuje potpuno legitimnom transakcijom. Proces je iao od vlasnitva ruske
graantine, aristokracije i crkve na vlasnitvo boljevikog reima, da bi zavrilo u rukama financijske
internacionale sa sreditem u Wall Streetu ili Londonskom City-u. ak se i uspjelo stvoriti uvjerenje
u narodu da bez tog stranog kapitala ne mogu prosperirati i treba biti zahvalan to su megabankari
odluili smilovati se i svojim kapitalom pomoi posrnuloj naciji.
Sve ekonomske varijacije izmeu kapitalizma i komunizma takoer su samo dodatno bacanje pijeska
u oi i slue sveopem zbunjivanju i unoenju nereda. Svima je zajedniko to da se pozivaju na ekonomiju koju zastupaju kao na znanstvenu disciplinu, iako bi se onda i astrologija ili gatanje iz taloga kave
mogli isto tako diiti ugledom znanosti. Ove aktualne, od institucija slubeno prihvaene ekonomske
misli, ne zadovoljavaju najosnovnije uvjete da uu u znanstvenu skupinu. Krajnji ispit valjanosti svake znanosti jest sposobnost njezinih pravila i teorija da predvide ishode. Svi vrli ekonomisti bave se
obinim nagaanjem, nikada ne mogu nita predvidjeti ili isplanirati, ali su zato majstori naknadne
173

Untitled-1.indd 173

10/23/06 8:10:05 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

analize uzroka stvorenog stanja, a i tu svatko zastupa neku svoju istinu. Ni u analizi se ne mogu sloiti
ili neto egzaktno znanstveno ustvrditi, ali zato svi imaju ugled znanstvenika i ekonomskog eksperta.
Situacija je toliko apsurdna kao kada bi npr. kemiari razliito predviali rezultate nekog kemijskog
eksperimenta, naknadno razliito analizirali eksperiment poslije njegove provedbe, cijelo vrijeme bi
svi bili u suprotnosti sa stvarnim posljedicama eksperimenta i uzrocima koji su to prouzroili, ali bi
svi zajedno besramno isticali svoju znanstvenu tonost i tvrdili da su bili u pravu. I nikome to ne bi
bilo nerazumno, svi bi ostali na svojim pozicijama od ugleda i znaaja u podruju kemijske znanosti i
sve bi ih se zajedno naznaivalo kao autoritete u kemiji. Naravno da na podruju kemije, ili bilo koje
druge znanosti od neposredne praktine primjene, tako neto ne moe proi zbog materijalne opipljivosti uspjenosti u savladavanju dotine nauke. Ekonomija je zbog novca koji je proima imaginarna
disciplina i slui ostvarivanju politikih ciljeva, uglavnom se to odnosi na ostvarivanje eljenog blagostanja, olakavanja ivotne borbe kroz podjelu rada unutar zajednice, organiziranju ljudi u ostvarivanju nekog zajednikog cilja i tome slino. Presudno je to to se u ekonomiji zbog imaginarnog udjela
novca sve moe relativizirati i tako se ljude najlake prevari jer nikome nije bilo tono jasno to treba
oekivati na kraju nekog ekonomskog procesa.
Ekonomska la je uspjeno iskoristila mogunost relativizacije svega s im je povezana i tako je stavljena u sotonsku slubu zavoenja ljudi u svrhu odvraanja od Boga, a to je ono to se uistinu eli
postii na kraju cijelog procesa. U kapitalizmu ekonomija je poprimila lik Mamona, boanstva novca,
bogatstva i bogaenja. Jedno takvo boanstvo suptilno, ali djelotvorno, zauzima glavno mjesto, prvo
svugdje unaokolo, a zatim unutar samog ovjeka.
Tako se dolo do situacije gdje je kroz lanu ekonomiju postignuto stanje u kojem postoji financijska
kontrola svake politike akcije. Radi se o sticanju moi, a mo je sposobnost da se kontrolira postupanje ljudi. Drugim rijeima, kroz lanu ekonomiju izvrava se skrivena kontrola umova. Mo poiva
na dominaciji miljenja nad osjeajem i skriva se u rijeima (idejama) koje se prihvaaju kao one
istinite. Ono to ovjek smatra istinitim tome predaje i svoje povjerenje, tj. podreuje svoj ivot toj
prihvaenoj vrijednosti. Iz tog razloga najvei od svih interesa koji mo novca zastupa je da sprijei
ostvarenje pravovaljanosti kod prihvaenih akademskih disciplina. Prave kranske vrijednosti protjerane su iz umova veine obrazovanih ljudi: inteligencija je zatrovana lanim vrijednostima. Prisutno
je nevjerovatno protivljenje proirivanju akademske pravovaljanosti u prouavanju svega to je makar
i u najmanjoj mjeri kranski, nacionalno i neliberalno intonirano. Zato se zapadnjaka inteligencija,
sa rijetkim izuzecima, prema ideji kranstva ne odnosi sa dunim potovanjem koje ono kao nositelj
jedine istine zasluuje. Takovo ideoloko odbacivanje kranske kulture predstavlja intelektualno utamnienje zapadnog ovjeka predstavlja propast Zapada.
Usredotoeni samo na svjetovne pojavnosti i bez potrebite dubine zapadnjaka inteligencija vrti se u
krugu neprestane zablude u svemu, pa tako i u ekonomiji. Analize se usmjeravaju bilo na mo stalea
ili kraljevskih dinastija, bilo na trita industrijskih proizvoda. Viekratno spominjani Marx i marksisti u cijelosti samo uopeno govore protiv kapitalistike moi ukazujui na vladajuu, eksploatatorsku klasu kao agenta i primaoca milostinje idovskih bankara, ali se dosljedno izbjegava ukazati na
financijae kao skrivene upravitelje djelovanja usmjerenih protiv kranskih vjerovanja i institucija.
Njihovo glavno oruje za podrivanje nisu toliko filozofija ili antikranska teologija, koliko ekonomska znanost i skrivena manipulacija politikim procesima. Ekonomija se u jednom ili drugom obliku
pojavljuje kao pseudonauka osmiljena da pojaa i istovremeno zamaskira materijalnu deprivaciju
ovjeanstva koju provode meunarodni financijai. itava paradigma prihvaene ekonomije predstavlja samo propagandnu fasadu za sve obavatelje boga Mamona i mo globalne financijske oligarhije. Ekonomija namjerno koristi varljive ideje radi postizanja mranih ciljeva. Barata se samo raznim
bezoblinim pojmovima poput potroaa ili proizvoaa, kao i obmanjivakim teorijama o tome
da je novac samo puko sredstvo razmjene, a ne osnova svjetovne moi. Istovremeno, to se ekonomija vie udaljava od realnosti, to se bolje moe prodati kao znanstveno precizna. Svijet je prevaren
iluzijom znanstvene sigurnosti i zauzvrat se odrie realnog provoenja ekonomske politike. Pravi cilj
tih promotora lane ekonomije je sprijeiti svaki pokuaj da se shvati realitet monetarnih zakona i
meunarodnih spekulacija preko banaka i burzi. Kako bi inae sebini ciljevi uske grupe nekolicine
bankarskih dinastija mogli postati akceptirani kao nacionalni ili drutveni interesi? Ova prevara
174

Untitled-1.indd 174

10/23/06 8:10:06 AM

Organizacija Ministarstvo financija

u ekonomiji olakana je propagandom bankarskog establimenta koja drutvo komada na suprostavljene komponente njegovih raznih industrija, profesija i zanata, tako da svaka moe uvijek biti suprostavljena jedna drugoj bez mogunosti da se ikada smatraju organskom cjelinom. Uvijek se moe
predstaviti da jedan segment ima koristi od nekog politikog cilja meunarodnih bankara i uvijek
se moe smatrati da su te koristi vanije od teta za druge segmente drutva. I to je uvijek sluaj
kada se primjenjuje ova lana ekonomija bez obzira to takva politika razara financijski, ekonomski,
kulturni i, kao najvanije, duhovni integritet nacije kao organske cjeline. Profesori na sveuilitima
i strunjaci za ekonomiju, kao i ljudi drugih profesija (novinari, politiari, povjesniari, sociolozi,
pravnici, itd.) naprosto su napravljeni slugama interesima novca, a to su postali vlastitim izborom
prekrivi prvu zapovjed i postavi idolopoklonicima. Tu je ujedno prisutan problem promjene te
krive ekonomske paradigme jer su nauavatelji zabluda ukopani u svojim pozicijama i bez osobnog
obraenja ne mogu prihvatiti neto to ponajprije njih same prikazuje kao one koji su neznalice. Zato
ne treba oekivati nita drugo nego odbacivanje svakog pokuaja utvrivanja istine unutar akademske
zajednice, te je za afirmaciju istine potrebna teka borba.
U vezi sa neznanstvenou ekonomije i upornom kretanju unutar naizgled suprotnih polova kapitalizam komunizam (realno to je zatvoreni krug koji poinje sa kapitalizmom, a zavrava opet u istoj
toki sa komunizmom) i razlogom zato nitko do sada nije makar po teoriji velikih brojeva i puke
sluajnosti doao do cjelovitih, stvarnih, istinskih ekonomskih spoznaja, odgovor je u povijesti. Povijest koju su ekonomisti smatrali ispravnom, a i dalje je dre istinskom, stvarnom povijeu, je u stvari
lana, falsificirana i zatajena povijest i zato su sve ekonomske spoznaje iz prolosti, kao i ove sadanje,
u temelju krive. Uz najbolju volju, ekonomistu koji je uronjen u zabludi krivotvorene povijesti nije
mogue doi do pravilnih ekonomskih spoznaja.
S druge strane, ekonomija se ne moe tek tako empirijski isprobati u laboratoriju od strane istraivaa
ili istraivaa u potrazi za spoznajom. Problem je u tome to onaj tko ekonomiju empirijski istrauje,
taj znanstvenik ili ispitiva, provoditelj eksperimenta, ne moe biti bilo tko nego samo onaj koji je u
mogunosti istovremeno raspolagati cjelokupnim dravnim suverenitetom, a kao najvaniji od svih je
suverenitet nad stvaranjem novca. Preuzeti nadzor nad ekskluzivnom privilegijom stvaranja i emitiranja novca je preduvijet svakog relevantnog ekonomskog eksperimenta. To proizlazi iz nerazdvojive
povezanosti izmeu onoga to se dogaa u nekom ekonomskom modelu s monetarnim konceptom
koji je sastavni dio svake ekonomije o kojoj se ovdje govori. Naime, pretpostavlja se i uzima kao apsolutno korisnim prijelaz iz nenovane ekonomije ili iskljuivo robno-robne razmijene u novanu
ekonomiju s robno-novanom razmjenom. U stvari, o poetku promiljanja ekonomije je i primjereno govoriti jedino kroz uvoenje novca u ekonomsko tkivo. Sve prije toga nije davalo mogunosti za
neko ozbiljnije znanstveno promiljanje ekonomskih procesa jer bez novca u ekonomiji nije mogue
iole preciznije izvriti potrebna mjerenja kao to se to radi u znanstvenim laboratorijima. Novac je
ono sredstvo koje poput npr. ravnala, estara ili vage svojim oblikom i nainom upotrebe omoguuje
brojano izraavanje izmjerenih vrijednosti. Ali novac ima i jednu dodatnu dimenziju u ekonomiji po
kojoj se izdvaja kao jedan specifikum. Novac ne samo da mjeri, nego istovremeno s mjerenjem vri
neposredni utjecaj na procese u zatvorenom laboratoriju. Tonije, u tom odreenom ekonomskom
modelu koji se istovremeno novcem opservira, jednako se tako i modulira tim istim novcem. Dakle,
ako je ispravno shvaeno ono to je do sada reeno, jasno je da jedini prostor gdje se na djelu vidi
ekonomska teorija podruje neke suverene drave sa svojom valutom. To je taj laboratorijski prostor
gdje postoji jedina mogunost primjene neke ekonomije (ekonomske teorije ili ekonomskog koncepta) i sagledavanja rezultata koji se oituju. Sve to daje za zakljuiti da provedba bilo kakve ekonomske
teorije zahtijeva ovladavanje suverenitetom nad odreenim prostorom. Sve to se odvija izvan cjelovitosti toga laboratorija, ono to je ispod ili iznad, mikroekonomija ili nad-makroekonomija, ne
spada u pravovjernu nego u patvorenu ekonomiju jer nema potrebne zatvorenosti sustava. Kao kada
bi neki kemijski eksperiment bio obavljan u uvjetima gdje stalno nekontrolirano dolaze ili odlaze oni
elementi koji su ukljueni u eksperiment. Takvo eksperimentiranje ne moe dati nikakve znanstveno
vjerodostojne rezultate, pa jednako tako i ekonomski modeli koji se hoe primjeniti ne mogu dati
rezultate ako se nema nadzora nad svim elementima u ekonomskom procesu. U ekonomiji to znai
nadzor prvenstveno nad novcem, ali takoer i nad sveukupnom politikom u smislu da mora postojati
neokrnjeni politiki suverenitet jer je politika ona kojoj se ekonomija potinjava to je na poetku i
175

Untitled-1.indd 175

10/23/06 8:10:06 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

ustvreno.
Dakle, posjedovanje sveukupnog dravnog suvereniteta je ono to omoguuje da se ispravno obavi bilo
kakva primjena ekonomskog modela unutar podruja tog istog suvereniteta i to bi bio prvi uvjet. Drugi uvjet bi bio da se taj suverenitet povjeri onome tko zna to se s njim mora uraditi kako bi ekonomski
proces koji se eli izvriti bio primjereno izveden. To je toliko samorazumljivo kao to je samorazumljivo da samo onaj koji razumije kemiju moe biti voditelj nekog kemijskog eksperimenta. Prema
tome, politika suverene dravne vlasti je ona koja odreuje (barem bi trebala) koji e se eksperiment
primijeniti u tom laboratoriju, kako je za usporedbu i bolje shvaanje navedeno. Ono to je logino je
i da za pravilno oitavanje svih procesa tog ili bilo kojeg drugog eksperimenta i njegovih rezultata neophodno imati tone podatke. Ako nam netko daje pogrene podatke o nekom eksperimentu nikada
neemo moi spoznati to se stvarno dogaa i zato neprestano donosimo krive zakljuke. U nekom
kemijskom pokusu dovoljno je da se oitaju krivi podaci o temperaturi, masi ili bilo emu drugome, i
uvijek e zakljuak donesen na osnovi takvih podataka biti pogrean.
To pravilno oitavanje odnosi se na to istinitije saznanje o povijesnim dogaajima, ali jednako tako
i matematikim podatacima koje dobivamo pomou oitovanja brojeva koje nam daje novac. Ta dva
oitovanja su ona koja moraju biti tona kako bi i spoznaja ekonomije bila tona. Povijest kao takva
nalazi se izvan dosega matematike, te se shodno tome i ekonomija koja je kao takva odreena povijeu ne moe iskljuivo matematiki izraziti (ili obuhvatiti). Matematika je samo sredstvo koje pomae
u povijesnoj analizi ekonomije, u preciznijem razumijevanju ekonomskih tokova kroz povijest. Ekonomija se moe shvatiti, razumijeti, dokuiti samo pravilnom povijesnom analizom, povijesnim pogledom na i kroz nju (ekonomiju) samu. Ono potpuno krivo to se dogodilo s ekonomskom naukom
dananjice je to da je ona praktiki u potpunosti liena svoje povijesne dimenzije te je time ekonomija
svedena na ogoljelu matematiku funkciju. Sav se ekonomski nauk iscrpljuje na tome da se oko matematikih podataka svih moguih oblika izvode daljnje spoznaje i trae prikladni odgovori na sve
ekonomske probleme sa kojima se suoava u realnom svijetu.
U tom smislu vrlo je korisna Spenglerova definicija povijesti: Povijest je ukupnost onoga to nije u
odnosu s matematikom. (O. Spengler: Propast Zapada). Iz ovog razloga sadranog u ovoj definiciji
povijesti nije se moglo i ne moe se doi doi do pravih ekonomskih spoznaja oslanjanjem iskljuivo
na matematiku, a kako je to s druge strane mogue u prirodnim znanostima koje ne trebaju povijest
za svoju spoznaju ve se potpuno ispunjavaju istim matematikim pristupom. Spengler nije nimalo
sluajno spomenut jer on predstavlja jednog drugaijeg povijesniara od ovih standarnih ponavljaa
upljih fraza. Kao filozof povijesti Spengler se zalagao za radikalno drugaije gledite drutvenog razvoja. Uspostavio je organsku ideju o zbivanju svjetovnosti u vremenu: kulture su se raale u razliitim
okruenjima, dostizale najvii stupanj razvoja, a zatim bi opadale kada bi se ugasio stvaralaki nagon,
ili ih napao vanjski neprijatelj kao i kod svakog drugog organizma. To je organsko gledite. Smatrao
je da u osnovi razvoja svake kulture postoji vjerski nagon, utjecaj koji je nadahnjivao ljude novom
snagom i oduevljenjem. Na primjer, kranska kultura dominirala je preko 1.500 godina, a potom je
iz raznih razloga izgubila svoj stvaralaki zamah.
Vrlo vana karakteristika Spenglerovog djela je uoavanje razlike izmeu kulture i civilizacije. On je
predloio da se stvaralaka faza povijesnog i drutvenog razvoja nazove kulturom. Kada oduevljenje
splasne i ritam razvoja se uspori, tu rutinsku fazu nazvao je civilizacijom. Prouavao je izvjestan broj
kultura grku, kransku, islamsku, kinesku i otkrio da sve one imaju redovita opadanja u civilizacijske faze. Karakteristika svakog opadanja je dominantnost moi novca, kao i materijalistiko i
hedonistiko gledanje na svijet. Ukratko, herojstvo je ustuknulo pred buroaskim duhom. Junaci su
postali pragmatiari.
Kapitalu, odnosno vlasnicima kapitala financijskoj oligarhiji, odgovara linearno gledite povijesti,
tj. shvaanje da naa epoha predstavlja vrhunac razvoja ovjeanstva od vremena divljatva. Na taj su
nain ljudi navedeni da svoj narataj smatraju najviim dometom civilizacije. Ne mogu razabrati kako
ih sramotno zloupotrebljava vladajua mo novca. Za tu mo novca je danas linearno gledite povijesti od sutinske vanosti jer se na taj nain komunizam prije, ili demokracija danas, objanjavaju kao
neizbjene posljedice linearne povijesti. Ista se stvar odnosi na opravdanje koje meunarodni finan176

Untitled-1.indd 176

10/23/06 8:10:06 AM

Organizacija Ministarstvo financija

cijai trae za globalnu hegemoniju svojeg Novog svjetskog poretka. Prema tome, kritikom linearnog
gledita povijesti Spengler je dao i klju za odbacivanje globalne financijske moi. Naime, organsko
je povezano sa ivljenjem, sa ivotom, a savrenstvo ivota imamo u Isusu Kristu i to je onaj nuni
sastojak koji organsko shvaanje povijesti ini istovremeno i sredstvom protiv antiivotne koncepcije
vladavine novca protiv civilizacije smrti.
Kao to je opisano, u dananjoj etabliranoj i funkcionalnoj ekonomiji je upravo povijest, odnosno
njeno odsustvo, ono to onemoguuje izlazak iz zaaranog kruga zabluda. Takoer, ako se neto od
povijesti ipak onako usput spominje u sklopu ekonomskog nauka ili se pokuava vidjeti to se dogodilo u nekom odreenom vremenu i to povezati s ekonomskim procesima, dolazi se u novu slijepu ulicu:
lairanu ili falsificiranu povijest. Prema tome, za lanu ekonomiju dananjice s ijim djelovanjem se
sada tako intenzivno suoavamo presudna je njena uglavljenost u lanoj povijesti. Jo preciznije: rije
je o lai suprostavljenoj istini. U sustavnom falsificiranju povijesti i po tome odstupanju od istinske
ekonomije najvei znaaj ima zatiranje same osobe Isusa Krista koji je jedini onaj pravi put, istina i
ivot, te ako se eli doi do istinske ekonomije, ili ekonomije spasenja, ako je doputeno tako nazvati
ekonomiju, to je mogue jedino i samo po Isusu Kristu. Ekonomiju kojom bi bili spaeni od upadanja
u stanje veeg zla i koje je po tome upereno protiv opega dobra mogue je izvesti jedino i samo jedino ako je uglavljena u Spasitelja. Tako se od ekonomije upropatenja koja je sada na djelu, prelazi u
ekonomiju spasenja. Time dolazimo do pojma kristocentrine ekonomije jer se kao izvor spoznaje,
u samo sredite, kao to to i ime otkriva, stavlja osoba Isusa Krista. On je kamen ugaoni na kojem
se dalje gradi svaka konstrukcija, u ovom sluaju misaona konstrukcija o ekonomiji koja je jedino
mogua za postizanje opeg dobra. Naravno, kristocentrina ekonomija je samo sastavni dio ireg i
sveobuhvatnog pojma teokracije i na neki je nain naravni izraz financijsko-ekonomskog ureenja
teokratskog dravnog sustava. To proizlazi iz prirodnog poretka stvari gdje je Bogu podreen ovjek,
takvome ovjeku je onda podreena i politika koju tako odreen ovjek provodi, a ekonomija onda
dolazi na red kao jedan dio politike.
Istovremeno, a to nije nimalo beznaajna stvar, kristocentrina ekonomija je jedini mogui nain
nadvladavanja prije navedenog procesa kulturno-civilizacijskog opadanja prouzroenog zbog dominantnosti moi novca. Ve sama injenica da se do sada nije niti pokualo nadvladati problematiku
drutvenog pada prouzroenog dominacijom novane moi, pokazuje puno. Pokazuje da se o tome
nije niti previe kontempliralo, a pokazuje i da odsudstvo tog promiljanja izvire iz stalno rastue
novane moi koja svojim unutarnjim principima preventivno djeluje u smjeru unitavanja svih svojih
istinskih oponenata. Zato ve sama injenica da se ovdje uope o tome neto govori te ujedno i daje
odreena solucija predstavlja vrijednost samu za sebe. I to ak ako je sve ponueno kao odgovor na
problematiku novane moi i pripadajue drutvene destrukcije krivo jer postavljanje pravog pitanja ve predstavlja pola odgovora. Tako je ovdje konano postavljeno ono jedino pravo pitanje: kako
nadvladati destruktivnu mo novca? Odgovor je ovdje ponuen u vidu kristocentrine ekonomije, a
koliko je taj odgovor dobar neka svatko sam svojom pameu prosudi prema svemu ovdje izloenom.
U svakom sluaju, kristocentrizmom se dominirajua mo novca savladava i stavlja se u korist ovjeka kojemu je Bog dao da sebi podloi svijet. Naravno, samo u suglasju sa Njegovom voljom ovjeku
izraenu kroz danu mu objavu. Sve do sada nije nigdje ponueno neto ovakvoga, a to bi se pozivalo
upravo na svoju sposobnost nadvladavanja i potpunog pokoravanja novane moi nego se uvijek sve
vrtilo oko toga kako se tom novcu najbolje prilagoditi. Kao da je mogue prilagoditi se bezbonome
principu i istovremeno ostati u ivotnom blagoslovu, tj. ostati u istini i njenoj posljedici: ivuoj slobodi.
Uostalom, kada bi se ilo na najjednostavniji nain dati definiciju to je to ekonomija dolo bi se do odgovora da je u svojoj sutini ekonomija ureenje odnosa izmeu ljudi. Izmeu ovjeka i ovjeka, da sve
bude jo jednostavnije za shvatiti. Tonije, ekonomija treba dati odgovore kako najbolje urediti te odnose meu ljudima, odnose njihovog djelovanja u svijetu u kojemu ive i rade, odnose izmeu svakog
ovjeka naspram drugoga ovjeka. Da bi ti odnosi bili u miru i harmoniji potrebno je posredstvo Isusa
Krista, jer to je jedini nain da se meu ljudima postigne mir. Svako ureenje odnosa izmeu ljudi bez
Krista, samo sa ljudskim htijenjem ili uz posrednitvo nekih drugih autoriteta, neizbjeno stvara nasi177

Untitled-1.indd 177

10/23/06 8:10:06 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

lje i vodi u rat i propast. Vodi u dekonstrukciju slobode i ivota prema izgradnji sustava porobljenja i
smrti. Tako i ekonomija koja eli ureivati odnose meu ljudima bez Spasitelja ne vodi u ljubav, ivot
i mir nego u nasilje, smrt i rat. Ta ekonomija koja nema kristoloku ishodinu toku proeta je laju i
slui oca lai. Takvu situaciju imamo danas, a razlog je upravo u ustrajanju na iskljuivo ljudskom (sekularnom) pokuaju da se postigne mir, dok je Krist (teokracija) odbaen kao rijeenje naih svjetovnih problema. Sredine nema niti je moe biti, a grdno se varaju oni koji misle da je mogu kompromis
izmeu ova dva odreenja. Kompromis je mogu isto toliko koliko je mogu kompromis izmeu Boga
i Sotone dakle, potpuno nemogu po dogmatskom (to znai potpuno istinitom) odreenju.
* * *
Da bi se moglo krenuti u stvaranje prave i jedino istinske ekonomije potrebno je najprije lanu ekonomiju razobliiti dio po dio, temeljno i detaljno, jer je la tako velika i tako kompleksno konstruirana da
se ne moe obuhvatiti jednim pogledom, jednom jednostavnom milju.
Osnovna je stvar uinjena izdvajanjem ekonomije iz konteksta u kojem se nalazi. Ekonomija se postavila u vakuum gdje nije vano kakve su posljedice ekonomskog djelovanja na ovjeka, obitelj, drutvo,
naciju, okoli, moral, duhovnost, kulturu te povrh svega vjeru u Boga i sluenju Bogu, to bi trebalo
biti osnovicom ivota. Jedino to je u takvoj izdvojenoj ekonomiji nametnuto kao orijentir, kao pokazatelj koristi ili svrsishodnosti ekonomije je kapital. Ako kapital ima koristi, ako se kapital umnaa
u svojoj najveoj mogunosti, onda je sve doputeno i svi ostali produkti takve ekonomije su nebitni.
Kapital je iznad svega, iznad ovjeka i iznad Boga jer u kapitalizmu, u liberalnoj kapitalistikoj ekonomskoj znanosti, nema mjesta za Boga. Kapital ne trpi ni najmanji uzmak od svoje maksimalnosti,
od odabiranja onoga djelovanja koje e ga najvie umnoiti i u tome je osnovna dogma kapitalizma i
liberalne demokracije koja slui tome cilju. Sekularizam drutvenog ureenja i dogmatska svjetovnost
ne priznaju potrebu za potivanjem Bojih objava ovjeku. Sekularizmom se nedvojbeno implicira
da ovjek moe urediti svoj ivot onako kako god to hoe i ne mora se nikome klanjati, a ponajmanje
Isusu Kristu, spasitelju ovjekovom. ovjek je dovoljan samome sebi, sam je svoj Bog, uvijek onakav
kakav je trenutno pogodan i potreban. U takvom ispraznom drutvu kapital se prirodno istie kao od
ovjeka stvoreno i kontrolirano boanstvo.
Sve se podreuje to veem rastu kapitala, cijeli svjetonazor, moral, kultura i duhovnost postaju onoliko vrijedni i uope relevantni koliko slue interesu kapitala.
Takva izokrenuta ekonomija i politika koja ju provodi imaju samo jednog istinskog oponenta, a to je
kranstvo, vjera u Krista Spasitelja i Crkvu kao Isusovu instituciju na ovome svijetu.
Prihvaanjem sekularizma kao politike dogme ekonomija je lukavo stavljena van dosega kranstva,
kranske etike i kranskog svjetonazora, ali uope i svake moralne prosudbe samo je korisnost
bitna. Ekonomija postaje nedostupna utjecaju kranske moralnosti koja je, barem u poetku sekularistikog pohoda kroz povijest, neko vrijeme ublaavala i donekle korigirala zablude i pogibelji lane
ekonomije. No, s vremenom, u sekularizmu sve vie od morala slobodna ekonomija moe nesmetano
raditi na unitenju kranstva, pa je kao posljedica takvog rada bitno umanjena moralna konica koja
ju je (ekonomiju) donekle drala na uzdi. Posljedica je vidljiva danas kada kapital kao glavni izraz
ekonomije vlada svijetom po svojoj volji i praktiki je postao dominantnim globalnim boanstvom.
Jednim boanstvom u mnogim izrazima (valutama), ali sa tendencijom da se to mnogobotvo pretvori
u monoteizam (jednu svjetsku valutu), a time bi bila vjera u novac dovedena do svojeg teolokog vrhunca. Nakon toga proces koji je sada u tijeku zavrava i dolazi do navjetanog kraja povijesti jer nema
se vie to ostvariti nego treba samo egzistirati uspostavljeni poredak. To je Novi svjetski poredak koji
ima biti nekakav ovjekov raj na zemlji, samo to taj raj ima svoje nedahnue na krivom izvoru, a po
tome mu je odreen i izgled koji e biti sve samo ne dobar.

Podlosti lane ekonomije

Ekonomija koja je sada jo u procesu promjena i svojeg djelovanja na ovjeka je jedno imaginarno bie
178

Untitled-1.indd 178

10/23/06 8:10:07 AM

Organizacija Ministarstvo financija

koje ivi zajedno s ljudima, u svijetu gdje i ljudi ive, ispreplie se sa njihovim ivotima i danonono je
prisutna praktiki svugdje oko nas. Umjesto da to ekonomsko bie bude podlono Bojim zakonima i
rijei, ekonomsko bie ostavljeno je samome sebi da se razvija bez Boga tj. bezbono. Razvija se tako
da ne bude podlono ni Bogu, a ni ovjeku, jer nije ovjek u stanju dobro ovladati iime bez Boje
pomoi, iako se uvijek prikazuje kao prijatelj i dobroinitelj ljudi.
Ekonomija od jednog bia postaje zvijer koja prodire sve oko sebe, donosi patnju i nesreu ljudima, a
sve je tako izvedeno da se ljudi jo vie navode potinjavanju i klanjanju razuzdanoj zvijeri elei da im
udijeli neto od svoje svjetovne moi koju posjeduje u tolikim koliinama. Ljudi oekuju i trae milost
od onoga koji milosti nema, a upravo tako se stavljaju u jo veu suprotnost s istinskim darivateljem
svakoga milosra.
Zvijer ima svoju vjeru, a to je vjera u novac. Ima i svoj pandan Crkvi i sveenstvu, to su banke i bankari. I unutarnja struktura je (anti)simetrina. Umjesto Vatikana i Pape postoje amerike Federalne
rezerve (FED) i predsjednik FED-a koji je vrhovni autoritet kapitalu cijelog svijeta i takoer je na svoj
nain nepogreiv. Kolegij kardinala su guverneri i predsjednici banaka. Ekvivalent svjetovnjatva su
komercijalne banke. Kada crkveni sveenik sagrijei ide na ispovijed i dobije odrjeenje. U sistemu
Federalnih rezervi bankar koji grijei, a grijeh je jedino gubitak kapitala, dolazi na diskontni alter
centralne banke pozajmiti novac. Razni redovi vjerskih misli kao to su jezuiti, franjevci, dominikanci
sukladni su sa ekonomskim pragmatiarima, monetaristima, neokejnezijancima i sl.
Umjesto poretka s hijerarhijskim redoslijedom Bog ovjek svijet, a ekonomija i kapital samo kao
dio svijeta, stvoren je poredak s poetkom u kapitalu, a Bog je izbaen, marginaliziran i potpuno nepotreban. tovie, predstavlja glavnu smetnju procesu potpune divinizacije kapitala.
Umjesto da bude sluga Boji, ovjek je postao rob kapitala. Bankari kao sveenstvo kapitala upravljaju
ljudima kao svojom povjerenom pastvom, a milosti ima samo za malobrojne, za inicirane odabranike
judeo-masonerije koji ujedno kapitalom raspolau i upravljaju njime istovremeno ga sluei i sluenjem zadobivajui zemaljsku mo za kojom toliko ude.
Glavni dio velike ekonomske lai je ideologija kapitalizma u kojoj su ljudi navedeni da se meusobno
bore za to vei dio ograniene koliine kapitala. Ljudi su doslovce isprogramirani da eznu i vjeruju u
bogatstvo i vlastito bogaenje kroz kapital. Bogaenje bi ljudima, barem se tako vjeruje, trebalo ispuniti sav ivot, donijeti sreu, mir i svekoliko blagostanje.
Racionalnom analizom jasno je svakome razumnome da je koliina sveukupnog bogatstva svijeta u
svakom trenutku uvijek odreena u jednoj konanoj veliini. Prema tome, nikako ne mogu svi, ili ak
samo veina, biti bogati, nego je pojam bogatstva uvijek ogranien na jednu malu manjinu. to je ta
manjina bogatija, ostatak ljudi za tu koliinu bogatstva mora biti siromaniji zato jer se bogatstvo mora
nekome zakinuti da bi se nekome drugome dalo.
Uzmimo za primjer situaciju da je voda ekvivalent bogatstva i da desetero ljudi raspolae sa 10.000
litara vode; 1.000 litara po ovjeku. Ako se jedan eli istai bogatstvom i preko bogaenja pridobiti
mo mora posjedovati vie od 9.000 l vode, po mogunosti svu. Onih ostalih devetero ljudi postaju
ovisni o onome bogatome stoga to oni nemaju, a ne zato to on ima vodu. Da svi imaju dovoljno za
svoje potrebe i da jedan odjednom dobije bogatstvo tako da nikome nije oduzeto toliko da padnu u
neimatinu, to stvoreno bogatstvo ne bi podarilo tome pojedincu mo nad ljudima.
Tako vidimo da za kapitalistiku ekonomiju vai zakon o ouvanju energije, cijeli je sustav zatvoren
i neoboriva je injenica da svako bogatstvo poiva na neijem siromatvu. Vrlo je jednostavno: da bi
netko imao vie, netko drugi mora imati manje.
Kapital se stvara mjerenjem ljudskog rada i onaj tko vie ili bolje radi trebao bi imati i dovoljno kapitala, barem toliko da nije sirotinja. Zbog elje za moi nad ljudima oni koji kontroliraju i poznaju kapital
tako da umiju njime manipulirati izvlae bogatstvo iz posjeda veine i stavljaju ga u svoje vlasnitvo.
179

Untitled-1.indd 179

10/23/06 8:10:07 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

Vlasnitvo jedne opasne i zle manjine koja time porobljuje ostatak ovjeanstva.
Zakidanje bogatstva masama izvodi se tako da se to bogatstvo nikada niti ne pojavljuje u posjedu
veine ljudi. Prvi i najosnovniji stupanj sticanja vlastitog bogatstva i moi koje dolazi po njemu je da
sirotinja uvijek ostane sirotinja. Neadekvatnim mjerenjem rada putem kapitala ljudi su zakinuti ve na
prvom koraku, a bogati su automatski jo bogatiji. To se postie vrlo jednostavno: kroz monopolistiku povlasticu stvaranja novca.
Kapitalizam nije ostao samo na tome ve je i ono bogatstvo to se nalazi u posjedu siromanih gledao
kako na svaki mogui nain staviti u svoj posjed. Krajnja toka kapitalizma je posjedovanje svega, ba
apsolutno svega, to znai i stavljanje samog ovjeka, njegovu vrijednost koju stvara, njegov rad i njega
samoga u svoje vlasnitvo.
Kada se stvari tako sagledaju ispada da kapitalistika ekonomija nije nita drugo nego jedan veliki
financijski inenjering. Nema nikakve sutinske razlike osim u koliini kapitala i, najvanije, vremenskom razdoblju u kojem se odvija. I klasian financijski inenjering i kapitalizam igraju na kartu
ljudske pohlepe i lakovjernosti, jer u oba sluaja svi koji su ukljueni u prijevaru naivno vjeruju obeanjima o velikom i laganom bogaenju. U oba sluaja skoro svi ostaju opljakani i prevareni. Razlika
je u tome to je u prvom sluaju obuhvaen relativno mali broj ljudi, relativno mala bogatstva, i traje
vrlo kratko jer sve vrlo brzo pukne kada treba veini naivaca isplatiti obeano. Kapitalizam obuhvaa
skoro cijeli svijet, sva bogatstva i traje stoljeima. Financijski inenjering ljude navue velikim kamatama na depozite. Tolikim da ljudi povjeruju da e se brzo obogatiti bez uloenog rada. Radi se o brzom
pobuivanju niskih strasti na visoku razinu i ljudi se ponaaju poput tekih pijanaca.
Kapitalizam djeluje puno rafiniranije i elegantno zavodi ljude koristei svoju mo za uspostavu kontrole nad informacijama, institucijama od ugleda, kulturom, obrazovanjem i politikom u cijelosti. Kapital
doslovce kupuje one koji su mu potrebni za nametanje njegovih interesa i svaki troak je malen u odnosu na dobit koja se ostvaruje. Imajui kontrolu nad cijelim drutvom najmanji je problem strpljivo
ekati da vrijeme proe i dokazano povrnim i zaboravljivim narodnim masama uvijek prodavati istu
priu, samo malo promijeniti ambalau. Narod, masa, ionako misli samo ono to mu neki autoritet
uspije sugerirati. Ako uspije intelektualnu elitu, koja bi trebala biti nekakav narodni mozak, iskvariti
i uiniti sebinom ili samodopadljivom te tako upregnuti u svojem interesu, kapital se osigurao od
mogunosti da bude provaljen. Narod uvijek samo slijedi, a judeo-masonerija sa svojim kapitalom i
cijelom organizacijom pazi da voe budu oni koji slue njihovim interesima. Svejedno je da li je to
sluenje svjesno ili nesvjesno.
Tako vremenski faktor i sveobuhvatna mo omoguuju da kapitalizam ne pukne kao standardni
financijski inenjering. Umjesto da kao varalice pobjegnu sa novcima i ostave naivce koji su se pomamili za brzom zaradom i koji tek tada uviaju prijevaru i trae pravdu, kapitalistiki monici ostaju
postojani poput planine i ekaju da vrijeme uini svoje. Ratni sukobi samo dodatno ubrzavaju stvari
u cijeloj prii i viestruko su korisni kapitalu. Zato zakulisni upravitelji tako esto i tako rado pokreu
ratove jer su im oni viestruko korisni.
Obezvrjeivanje stvarne vrijednosti valute ima isto svoju ulogu u procesu porobljavanja ovjeka. Nuno je da se kamata na tednju dri uvijek ispod stope pada vrijednosti novca i stvar savreno tima.

Nedopustivost kamate
Tako se obavlja bogaenje u samoj fazi stvaranja novca i na uvanju tueg novca. No sve to izgleda
kao obian sitni prema bogaenju posuivanjem novca uz lihvarske kamate. Prvo se stvorila nestaica
kapitala, a zatim oni koji su to napravili istovremeno prisvajajui taj kapital za sebe, plasiraju ga natrag
za visoku cijenu. Stvorila se potranja da bi ponuda donijela to veu dobit, a sama je situacija objanjena sluajnim ili prirodnim tzv. trinim kretanjima. Sama proizvodnja novca i cijeli bankarski
sektor je apsolutni monopolist na tritu kapitala i nema tu nikakvih sluajnih kretanja ve je sve vrlo
umjeno kontrolirano.

180

Untitled-1.indd 180

10/23/06 8:10:07 AM

Organizacija Ministarstvo financija

Inae, kamata je sama po sebi nedopustiv oblik stvaranja bogatstva. Kroz kamatu novac sam stvara nov
novac, brojevi produciraju brojeve. Bez ikakve podloge u radu tako stvoreni novac stavljen u opticaj
oduzima vrijednost rada na cijelom podruju suvereniteta valute.
Sveti Toma Akvinski (Dodatak 7) neoborivo je razjasnio sutinu, sam bitak kamate i oznaio je kao
uzronika nepravednosti. To je bilo prije vie od sedam stotina godina i ta istina i dalje vrsto stoji,
no to za moderne institucije, gdje se nauava ekonomska misao, nije bitno. Tzv. mrani srednji vijek
je prevladan te sve to dolazi iz njega ne moe biti pravo bez obzira na injenice. Osnovni razlog zato se odbacuje misao skolastikog genija kakav je bio Sv. Toma je u injenici to je tada Crkva bila
dominantni autoritet u formiranju svjetonazora i opeg ljudskog mentaliteta pa nije mogue uskladiti
istine toga doba s laima ovoga. Kada nije mogue pobiti istinu, mogue je sakriti je, pa se tako niti na
sveuilitima, a niti igdje drugdje, taj nauk uope niti ne nauava ili spominje. Cjelokupna skolastika
misao zasnovana na metafizikoj spekulaciji je odbaena iz razmatranja kao da se ne odnosi na ovaj
svijet, dok je empirizam u potpunosti preovladao. Kako ogoljeni empirizam bez ikakvog dodira s
transcedentalnim gubi dodir s istinom, to je jedan od paradoksa empirizma: da je kao princip mjerljivosti ipak ovisan o nemjerljivom. Kao dodatni paradoks dolazi oajniki pokuaj prevladavanja toliko
oiglednih zastranjenja na nain da se vjera u znanost ponudi kao ono to bi trebalo biti nadomjestak
duhovnog. Vjera u znanost, vjera u znanstvenu objavu zamjenjuje objavu koja je prisutna u skolastikoj sintezi razuma i objave. Takoer, kada se ve govori o razaranju skolastikog povezivanja razuma i
objave, treba znati da u povijesnom kontekstu taj proces djelotvorno kree s reformacijom, a protureformacija nije mogla zaustaviti ono to je jednom izilo iz pandorine kutije.
Posljedica svega je da se u aktualnoj ekonomiji polazi od razdoblja prosvjetiteljstva kao jedinog istinski meritornog za izuavanje ekonomije, dok se ono to je bilo prije stavlja u skupinu nepotrebnih
informacija. U najboljem sluaju predoava se vrijeme predsekularnog ureenja kao jedna egzotika
koja nije vrijedna dublje analize. Nauava se da je sve prije podobnih nekranskih prosvjetiteljskih
teoretiara jedna velika zabluda ravna zabludi da je Zemlja ravna i da je u sreditu univerzuma. Tako
danas studenti na sveuilitima Zapada nekritiki prihvaaju kamatu kao neto neizbjeno, a njihov
studij (studij koji to nije, jer da je, uli bi u meritum stvari teilo bi se prema spoznanju istine) svodi
se na trebersko uenje prepoznavanja i izraunavanja raznih oblika kamate. Od studenata i svih ostalih stvara se samo uvjebane servisere lane ekonomije ili ekonomije lai.
Kako je istina neunitiva, i kako istina oslobaa, ipak se tu i tamo javljaju pojedini glasovi u pustinji koji govore da kamata mora biti posve ukinuta jer stvara samo nevolje i nepravdu. Takvi glasovi
ostaju usamljeni i kroz medije se oslikavaju kao zamisli ekscentrika i udaka iako nastupaju s jasnim
argumentima. Tako je jedan profesor jednog inozemnog sveuilita (prof. Senf sa sveuilita u Berlinu) doao do spoznaje da novac mora biti osloboen kamate i da se kamata posve ukine kao pojam.
Tvrdnje potkrepljuje time to govori kako kamata i kamata na kamatu ine da tednja i kapital rastu
eksponencijalno to za posljedicu ima i eksponencijalni rast dugova. Da bi takva dinamika bila odriva, kako bi dunici imali otkud plaati kamate, najmanje jednakom brzinom, tj. eksponencijalno,
mora rasti i ekonomija u cjelini, odnosno, mora se stvarati nova vrijednost. To, govori profesor, nije
mogue: ni u prirodi ni u drutvu ne postoje primjeri trajnog, beskonanog eksponencijalnog rasta, pa
stoga novani agregati stalno dolaze u koliziju s realnim drutvenim proizvodom, odnosno, sa samom
prirodom i ivotom u cijelosti.
Rezultat su nagle devalvacije, bankroti poduzea i drava, u kojima se milijarde napuhane vrijednosti
naglo rasplinu, a milijuni ljudi ostaju bez utede, imovine i radnih mjesta. Jedina pojava u prirodi koja
se moe usporediti s kamatom je karcinom: jedino on raste eksponencijalno, sve dok ne uniti organizam u kojem je nastao, koji u zreloj fazi raste sve sporije.
Kamata u svakom obliku je glavni uzronik svih drutvenih i ekonomskih zala, kriza, slomova, revolucija i ratova, istie pronicljivi profesor svoje spoznaje.
Cijenjeni navedeni profesor Senf jedna je iznimka u moru umalih mu kolega, no on nije ni blizu
Sv. Tomi u objanjenju kamate, tj. u emu je sama bit kamate. On samo pravilno analizira posljedice
181

Untitled-1.indd 181

10/23/06 8:10:07 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

kamatnog sustava i otroumno zakljuuje da kamatu treba ukinuti. Ono to mu nedostaje je upravo
sinteza duhovnog i razumskog gledanja na problem kamate, a kakvo je imao Sv. Toma.
Takoer, tu je vidljiva tragedija ovjeanstva koje je od Boga jasno dobilo objavu gdje se kae da se
kamata ne smije koristiti u odnosima meu braom (Ponovljeni zakon 23, 20-21). Tada, u Starom zavjetu, to se odnosilo na idove kao brau koja si ne smiju nametati kamatu meusobno. Danas su po
Kristu svi ljudi braa i starozavjetno uputstvo odnosi se na cijeli svijet.
Sv. Toma Akvinski je analizirajui tu Boju uputu doao do spoznaje zato je kamata pogrena i samo
je dodatno utvrdio i pojasnio zapisanu istinu potivajui filozofijsku metodologiju.
I gdje je tu tragedija ovjeanstva? Upravo u tome da se nije smjelo dogoditi da zbog odbacivanja Boga
i Njegove objave kroz Bibliju i jo dodatno potvrenu Crkvom (tj. sa Sv. Tomom i njegovim radom)
sada moramo kroz bolno iskustvo trpiti sve posljedice neposluha. Uputa da se kamata ne smije koristiti stoji jasno i glasno napisanom vie tisua godina, ali odmetnuti ovjek bezbonog vremena i dalje
nee ui u danu istinu, nego radije prianja uz svoje zablude. Kada je tako neka onda i trpi posljedice
svoje tvrdoglavosti u odmetnitvu od Milosti po kojoj mu dolazi svo spasenje, pa tako i u naizgled
sporednim stvarima poput rjeenja ekonomskog ureenja koje treba na sebi primjeniti.
Posljedica odmetnua od Boga je da u posve sekulariziranom drutvu novac kao imaginaran proizvod
ljudskog uma, ija je svrha mjeriti ljudski rad i olakati razmjenu rada izmeu ljudi, sada matematiki
poveava i tako se jednostavnom umnom imaginacijom posve nezaslueno uzima od neijeg realnog
rada. Kamatom se tako nezaslueno uzima bogatstvo od onih koji rade i daje spekulantima, obinim
brojevnim manipulatorima. Radi se o najobiinijoj otimaini, samo to je izvedena pomou brojeva,
a ne pomou oruja. Da bi krug obmane i zablude bio zatvoren ti isti koji su nametnuli sekularizam
koriste takvo stanje da poveaju to svoje bogatstvo koje su oteli svima ostalima, i tako poveaju svoju
mo na posve jednostavan nain, ali ujedno i najsigurniji: ovjeka do krajnosti odijeliti od Boga. I sve
dok ovjek ostaje u sekularizmu nema mu mogunosti osloboditi se jarma obmane i zablude nego se
protekom vremena pad u robovanje jo dodatno produbljuje. Igrom brojeva mo sekularizma nad
ovjekom raste, a to je sekularizam uvreniji u mentalitetu ljudi to se istovremeno poveava i sama
mo zakulisnih kontrolora najbolje obuhvaenih pojmom judeo-masonske oligarhije.
Kao da kamata nije dovoljno destruktivna sama po sebi u ekonomiji dananjice prakticira se jedan jo
pogubniji oblik kamatarenja: kamata na kamatu. Malo, skoro uope, nije poznata mo kamate na kamatu, a koja se koristi podmuklim metodama kojima se ta kamatna sinergija upotrebljava za osiromaenje drutva. O tome na koji se nain ta kamata na kamatu na mala vrata ubacuje unutar ekonomskih
odnosa biti e rijei u kasnijem dijelu ovoga poglavlja.
Da bi se uvidjelo o kakvim se razmjerima tu radi uzmimo da je nulte godine (na roenje Isusa Krista)
posuena jedna lipa uz kamatu na kamatu od 5%. U sluaju da nije bilo nikakvih isplata dug 2000.
godine iznosi 2,3911 1040 kuna.
Ta je cifra izraunata slijedeom formulom za kamatu na kamatu:
0,01 (1,05)2000 = 2,3911 1040 kuna
Ako taj rezultat pretvorimo u kubne metre zlata to bi grubom raunicom iznosilo nekih bilion sunaca! I sve to samo od jedne jedine lipe sa 2000. godine kamate na kamatu.
ak i jedan provalnik obavlja rad, nezakonit i neastan, ali ipak neto radi dok obavlja provalu i prilino je ogranien fizikim faktorima koliko moe ukrasti. Provalnik ne moe iz kue iznjeti vie od onoga koliko moe ponjeti sa sobom, u najmanju ruku ostaje barem kua kao takva. Bankari lihvarenjem
ne rade nita, ve, kako se to kae, novac radi za njih. S brojevima nisu ogranieni u obimu krae jer je
sasvim jednako teko upisati i uzeti 10 novanih jedinica ili 10 milijardi novanih jedinica. Oni tako
provaljuju u svaki dom i s lakoom odnose cijelu kuu u svoje vlasnitvo ne pomaknuvi se s mjesta,
a to je vrhunaravni lopovluk.
182

Untitled-1.indd 182

10/23/06 8:10:08 AM

Organizacija Ministarstvo financija

Novac kao matematika apstrakcija

ovjek je taj koji je stvorio kapital. Novac je ljudska imaginarna tvorevina isto kao to su to i brojevi.
U stvari novac, kapital, i jesu samo brojevi. To je shvatljivo poto je ovjek brojeve trebao da izmjeri
svijet u kojemu ivi, a novcem se mjeri ljudski rad. Papir s imenom (kuna, dolar, euro svejedno), a
bez broja koji daje mjerilo vrijednosti ne znai nita. Papir s brojem, a bez imena, teoretski bi se ak i
mogao koristiti kao novac iako onda ostaje nedefinirano podruje zahvata tog novca. Dakle, brojevna
komponenta novca je ona koja je dominantna, odnosno, broj je bitak novca.
Novcem se, dakle, moe smatrati papir koji ima broj s imenom. Broj daje veliinu, a ime govori o
kojem se podruju suvereniteta radi. Novac je broj koji mjeri ljudski rad na nekom podruju definiranom njegovim imenom, tj. na podruju suvereniteta. Zbog primarnog karaktera novca kao broja
novac preuzima i svjetsku univerzalnost brojeva. Broj je univerzalan i jedinstven, jednak je svugdje i
svakome. Ne postoji danas posebna hrvatska, posebna srpska, posebna turska ili bilo kakva druga matematika. Brojevi i matematika su danas za sve ljude u svijetu isti, to je apsolutni povijesni presedan.
Kako je Bog pomrsio ljudima jezike i time ih stavio u stanje podijeljenosti i meusobnog nerazumijevanja (to je bilo za korist ljudi jer je ovjeanstvo tako zatieno od dolaska u stanje jedinstvenosti u
zlu), tako su brojevi i matematika (odn. numerologija kao vrhunska magijsko-kabalistika disciplina)
(p)ostali jedinim univerzalnim i svima razumljivim sredstvom sporazumijevanja pomou kojeg zavedeni i od Boga odmetnuti ljudi ele opet pokuati ostvariti svesvjetsko jedinstvo, a zbog svoje grijenosti to je onda samo jedinstvo u zlu.
Sve je to obznanjeno u prii o gradnji Babilonske kule gdje je najzanimljiviji slijedei ulomak: Jahve
ree. Zbilja su jedan narod, s jednim jezikom za sve! Ovo je tek poetak njihovih nastojanja. Sad im
nita nee biti neostvarivo to god naume izvesti. (Post 11,6). S jednim jezikom kojim svi ljudi govore
ovjeku nije nita neostvarivo izvesti tako nam u Svetom pismu govori Jahve pa je to i puna istina.
ovjek, dakle, ima mogunosti da izvede sve to hoe ukoliko mu je jezik jedinstven. To objanjava
toliko intenzivno i nesakriveno globalistiko kretanje prema jednom jedinstvenom svjetskom poretku
i jednoj svjetskoj vlasti iji je sastavni i neizostavni dio htijenje sporazumijevanja u jednom jeziku.
eli se postii sposobnost kojom bi se ovjek doveo u ravan s Bogom, a pri tome bi bio u opreci sa
svojim Stvoriteljm zbog navedene grenosti. Dogodilo bi se sveope i totalno uzdignue Zloga po tome
i takvom ovjeku, s tim i takvim ovjeanstvom, a sve po naizgled posve banalnoj stvari kao to je to
jedinstvenost u jeziku. Matematika sada ostvaruje potrebnu funkciju jedinstvenog jezika i predstavlja
najbolju pripremu za planirano objedinjenje u jeziku nekog budueg vremena. Matematika tako predstavlja jedinstveni globalni pred-jezik ili jezik savrene apstrakcije kojim se slue u matematiku upueni i nakon matematikog rada na globalnom jedinstvu omoguuje se objedinjenje u jednom jeziku.
Tada e, a za tom moi ude oni koji svime zakulisno upravljaju, novodobnom ovjeku biti ostvarivo
sve to nakani izvesti.
Matematika je imala svoj povijesni razvitak i bila je tono usklaena sa samom kulturom i civilizacijom unutar koje je egzistirala. Matematika spoznaja je na neki nain odreivala i sam civilizacijski
domet te se izvan zadanog matematikog okvira kulturni mentalitet ovjeka nije ni mogao razviti.
Danas je situacija dosad nepoznata u svjetskoj povijesti jer je matematika konano postala jedinstvena,
globalna, i nema vie razlike u matematici kod razliitih kultura/civilizacija. Do sada tako neto nije
niti blizu uspjelo ni jednoj civilizaciji s pripadajuoj matematikom (ili matematikom s pripadajuom
civilizacijom, ovisno o kutu gledanja). Uvijek je postojalo prostorno ogranienje i paralelno s jednom
kulturom na nekom drugom podruju razvijala se ili tek raala nova, drugaija kultura sa svojom matematikom. Postojali su tako indijski, arapski, antiki i zapadni tipovi matematikog miljenja. No tek
je u ovom povijesnom razdoblju Zapadu uspjelo ono to je ostalima dosad bilo nemogue: nametnuti
svoju matematiku itavom svijetu i na taj nain obgrliti cijeli svijet u jednu jedinstvenu matematiku
funkciju. To omoguuje povezivanje i jedinstvo svog ovjeanstva na brojevnoj (ili matematikoj) razini. Zato je i posve prirodno da se novac kao primarno brojevna stvar koristi kao prikladno sredstvo
za ostvarenje svjetskog jedinstva. Kada je globalno prihvaen jedan matematiki jezik nije problem
na tu osnovu staviti novac kao ono to svojim govorom ujedinjuje sve ljude zato jer ga svi mogu ra183

Untitled-1.indd 183

10/23/06 8:10:08 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

zumjeti. Nije nimalo sluajan izraz govor novca. Taj govor je stvarno prisutan i svi ga ljudi razumiju
upravo po matematikoj globalnoj jedinstvenosti koja je uspostavljena i apstraktni govor novca je
apstraktni govor matematike. Druga je stvar pitanje to je ono to taj govor izrie ljudima i odgovor
da se radi o promicanju lai u svrhu upropaenja svih ljudskih dua. Znaajno je uvidjeti da je matematika jezik, u nedostatku drugoga, kojim se svi po svijetu mogu savreno razumijeti i time ostvariti
nesluene domete u samouzdizanju ovjeka kao pojedinca i ovjeanstva kao kolektiva, a da novac tu
injenicu zlorabi. Tonije, to zlorabe oni koji taj novac kontroliraju za svoje neasne svrhe. Zloporaba
je to jo i vie iz razloga to je trijumf zapadne matematike, globalni domet te matematike, izrastao iz
kranskog duha koji je onaj imbenik koji je ljudima i otvorio vrata najviih matematikih spoznaja.
Bez kranstva nikada ne bi bilo mogue odbaciti (ukinuti) euklidsku matematiku i stvoriti izvorno
svoju zapadnu matematiku. Iz tog dara spoznaje po vjeri u Krista raspetoga i uskrsloga doli su i svi
ostali darovi na kojima je izrasla dominantna kultura, a potom i civilizacija Zapada. Upravo svojim
odmakom od kranske vjere, od Svete Crkve, Zapad je svoje darove dane za promociju i razvoj ivota stavio (predao) u ruke antikranskim, antikristovskim, protubojim silama koje su u skladu sa
svojom naravi sve izvrnule i od poticanja ivota krenule u stvaranje smrti. Posebno je to odluno u
eshatolokom smislu jer se cijeli sadraj zapadnog miljenja o brojevima sabire u teoriji granine vrijednosti, a broj se u pojedinosti moe shvatiti kao beskrajni niz, krivulja ili funkcija. Granina funkcija
pretpostavlja samo pribliavanje proces, operaciju. Ona nije stanje nego postupak. Iz toga onda izranja i novac, novac kao veliina i novac kao funkcija. Novac je jedna kategorija miljenja, upravo kao i
broj, te broju pridruena matematika. Po toj osnovi i miljenje u novcu proizvodi novac i to je tajna
kredita i stvaranja novca, o emu je ve neto govoreno, ali zbog vanosti te spoznaje nije zgorega to
viekratno ponavljati. To je toliko oito i toliko istinito, a da se opet toliko ne spominje, toliko se ignorira da ponavljanjem treba to gradivo nauiti i, jo vanije, spoznati. Prvenstveno iz razloga to se tom
spoznajom koriste i zloporabljuju je oni koji porobljuju svijet na tim osnovama, a tu lei i razlog zato
je ta istina zatajena.
Moe se slobodno ustvrditi da je kroz matematiku, ili ak samom matematikom, uinjen prvi i temeljni korak prema apsolutnoj globalizaciji i pripadajuem Novom svjetskom poretku. Prihvaanjem
i primjenom zapadne matematike na opesvjetskom prostoru na neki su nain svi ostali svjetovni
(materijalni) procesi globalizacije postali nuni sami po sebi, jednostavno proizlazei iz prihvaene
matematike. Kako je novac u biti broj s imenom tako je po brojevnoj odreenosti novcu determinirana i pripadajua matematika, u ovom sluaju zapadna. Time se i novac kao broj moe shvatiti kao
matematika funkcija, kao jedna operacija ili proces. Novac je potinjen toj matematikoj funkciji i sve
to se sa novcem dalje dogaa i sve to novac radi odreeno je matematikom funkcijom u koju je
stavljen. Sada je to funkcija u kojoj se novac eksponencijalno umnaa prema beskonanosti (), prema beskrajnoj veliini koja je u biti ovjeku racionalno-spoznajno nedokuiva, ali je zato matematiki
izraena kao jedno sigurno budue stanje na kraju vremena.
Kao da se matematikom funkcijom govori o poslanju novca da dostigne beskonanost ili sveobuhvatnost koja je ovjeku neuhvatljiva sadanjim stanjem, ali e upravo stavljanjem sebe (ovjeka, ovjeanstvo) u tu i takvu matematiku funkciju to stanje sa sigurnou postii kako je to i u sluaju
kod broja. Kroz ovakvo objanjenje moda se moe pokuati naslutiti ili shvatiti zato se zakulisne sile
i same podinjavaju novcu, odnosno matematikoj funkciji koja je prisutna kod novca. Novac je kroz
matematiku funkciju upregnut u otuenje od zbiljskih vrijednosti koje poivaju na ljudskom radu
i nema vie zapreke da se umnoava, tj. da u neku ruku razmilja u drugim novanim dimenzijama
od onih koje su bile prisutne u vremenima predzapadnjake matematike. Umnoavanje novca kroz
matematiku funkciju nema vie nikakve spone s eventualnim umnoavanjem zlata ili openito nekim drugim zbiljskim vrijednostima. Novac vie ne slui razumijevanju privrednog prometa nego on
podreuje opticaj robe vlastitu razvoju ili uzdignuu u matematiku beskonanost. Stvari se vie ne
vrednuju meusobno nego u odnosu na novac i novac po tome postaje mo, i to iskljuivo duhovnog
odreenja zbog apstraktnosti broja koji je u naravi novca.
Kada se spominje matematika funkcija u koju je stavljen novac i sve to je s novcem povezano onda
je od znaaja izrei da ta funkcija moe davati samo dvije vrijednosti kada se ispuni: ivot ili smrt.
Tj. produkciju ili dedukciju ivota ako se sve stavi u odnos prema ivotu kao onome postojeem, a
184

Untitled-1.indd 184

10/23/06 8:10:08 AM

Organizacija Ministarstvo financija

smru kao nedostatkom/gubitkom ivota. Na posve praktinoj razini dananjeg svijeta vidi se kako
je u sadanjem podvrgnuu antikristovskoj funkciji novca kao broja na djelu posvemanja redukcija
ivota. Vidimo kako se ovjek sa svojom od Boga mu darovanom pameu (talentom) odvrgnuo od
Njega i svoje ovladavanje znanou i tehnologijom stavio na raspolaganje sili kapital-interesa. Taj isti
kapital onda svoju uveanu mo dodatno usmjerava u ljudsko ovladavanje znanou i tehnologijom
kako bi zadobio jo veu mo. I tako do svojega beskonano odreenog matematikog vrhunca kojim
se po zadobivenom moi izjednaava sa samim Stvoriteljem. Naravno da se od svega dogaa samo
poveanje sveope (globalne) ljudske propasti i da jedinu sigurnost koju ova kalkulacija prue je sigurnost propasti ukoliko se ne prihvati Boansko milosre kao ponueno spasenje od Zla umnoenog
funkcijom. Tu smo i kod konane definicije jedine mogue spasonosne funkcije u koju se moemo
staviti: Isusa Krista, Spasitelja i Otkupitelja ovjekova. Svaka druga funkcija koja nije kristoloka ili
kristocentrina je funkcija propasti ma koliko izgledala pozitivnom gledano ljudskim oima i promiljano ljudskom pameu.
Rije je ovdje, sve u svemu, ipak o vjeri u ostvarenje od Boga odmetnute ljudske volje koja se izraava
kroz jedinstveni jezik matematike, a ta je vjera u potpunoj oprenosti s vjerom u Svevinjeg i vjerom
u Njegovu volju kao ovjeku spasonosnoj opciji. To i nije vjera nego krivovjerje, to je poganstvo modernog vremena ili neopoganstvo. Neopoganstvom moderne se vjeruje u uzdizanje zmije na boanski
tron po beskonanom matematikom usmjerenju novca, a ovjek u svojoj zabludi vjeruje da on zbog
svojeg matematikog ovladavanja istovremeno ovladava i uspinjuom zmijom. Zmija se uspinje u svojoj moi po matematikoj funkciji koju je odredio ovjek, ali zmija se samo slui ovjekovim prianjanjem uz njenu la te da nema ljudskog podinjavanja volji zmije do ega dolazi sluanjem lai, ne bi
bilo niti zmijskog uspona. Kljuna je stvar kome se vjera daje, jer vjera je uvijek prisutna i uvijek ovjek
koji ivi ima vjeru kojom raspolae po svome nahoenju. Ovdje je vjera obrnuto proporcionalno racionalizirana prema matematikoj funkciji koja ide u beskonanost prema ljudskom samoostvarenju
tako da to se broj koji kroz funkciju biva stvoren vie pribliava beskonanom, manja je vjera kao
takva. U oba sluaja i vjera i samoostvarenje (poboanstvenje) uvijek bivaju prisutni, samo to jedan
ide prema beskonano maloj, a drugi prema beskonano velikoj veliini. Stalna prisutnost osigurava
da nema ukinua prirodne zadanosti odreene po Stvoritelju, ali se kroz matematiku funkciju te
zadanosti ele ponititi uz istovremeno potivanje zadanih naela. Sve je to ovjek omoguio svojim
ovladavanjem umijeem brojeva, tj. matematike, i po stazi svojih spoznaja, svojih matematikih vjetina u funkciji odvojenoj od Boanskog odreenja, ide se prema definitivnom kraju svijeta i ovjeka u
tome svijetu. Tako i sam eshatoloki kraj dolazi kao posljedica ljudskog djelovanja protiv Boje volje,
a samim time i protiv samoga sebe.
Kao to Bosna aptom padne, tako i svijet postade okupiran od strane onih koji se koriste svojim
umijeem upravljanja brojevima, odnosno na brojevima utemeljenom najprije kulturnim izrazom, a
tek zatim politiko-ekonomskom sustavu. Da stvar bude gora, Bosna bijae barem svjesna vlastitog
pada, svjesna samog dogaaja vlastitog pada to je i izraeno kroz samu izreku, a dananji svijet misli
da se globalizacija tek treba ostvariti, da jo nije zaivila. U tome i je izuzetna mo tajnih upravljaa
cijelog procesa da ljudi nisu ni blizu svjesni to se u stvari dogaa u svijetu u kojemu ive. Globalizacija je tako, putem globalnog matematikog jedinstva, postignuta ve relativno dosta dugo, ona je
sada samo u procesu zakljuenja prema svojoj krutoj materijalnoj formi. Kao u kalup izliveni beton
koji se samo jo treba stvrdnuti. Matematika (odn. numerologija kao magijsko-kabalistika disciplina)
metafiziki je kalup napravljen od apstrakcije koji je najprije postavljen, a politiko-ekonomski sustav
izgraen na toj istoj matematici je beton koji je prekrio cijeli svijet i jo se samo treba stvrdnuti, te ga
tako zarobiti u vrsti stisak. Jedan stisak koji e nagnati cijelo ovjeanstvo da teko zastenje od muke
kada ga konano osjeti u punoj snazi dovrenja. Novac u ovoj metafori igra ulogu eljezne armature u
betonu koja mu daje dodatnu vrstou, no matematika sama je onaj kalup u koji je i ta armatura postavljena te po tome i odreena. Nije obratno, tj. nije kalup odreen prema armaturi, nije matematika
odreena po novcu, da se ne bi pomislilo da je doputena takva mogunost.
Kako je ve reeno, novac je u svojoj sutini broj i kao takav sastavni je dio matematike, i to jedan od
najvitalnijih dijelova u numeroloko-magijsko-kabalistikom sustavu zadobivanja apsolutne svjetske
moi. I vie od toga, u sustavu pobune protiv Boga i uzdizanja na nebeski tron.
185

Untitled-1.indd 185

10/23/06 8:10:08 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

Postajui sam sebi svrha, odvojen od rada i u rukama nekolicine, novac stvara gigantsku maineriju koja proizvodi novac. Cilj je poveati bogatstvo prema metafizikoj beskonanosti i tako ostvariti
apsolutnu mo. Brojanim manipulacijama na razini obine apstrakcije odvojene od rada prisvaja se
izuzetno bogatstvo i zadobiva se mo, a sve na raun osiromaenja nepreglednih masa, stvaranjem beskrajne ljudske bijede. Ne samo da se stvara bijeda nego se unitava sam ivot jer ovo to je na djelu je
nasilje koje proizvodi smrt. Jedan veliki i kroz znanost, tehniku i tehnologiju usavreni proces ubijanja
i unitavanja svega drugaijega od kapitalistikog principa i reduciranja na istovrsnost, na jednakost.
To je u suprotnosti sa ivotom koji je raznolikost i to je ovdje na djelu sama smrt u svojem pohodu
kroz svijet.

Drava kao smetnja kapitalu

Smetnja to djelotvornijim brojanim manipulacijama su razliita imena koja idu uz brojeve. Tonije
to su suverene drave stvorene od nacija sa svojom nacionalnom valutom. Razliitost valuta smetnja je
brojanoj prirodi novca i usporava kretanje kapitala. Postojanje razliitih valuta, odnosno drava koje
koriste svoje valute, smetnja je samim svojim postojanjem i kapital je usmjeren ukidanju svih ogranienja i zato se moraju unititi valute ili drave (nacije). Svejedno je ukine li se prvo valuta ili drava,
jedno podrazumijeva drugo. Drava bez vlastite valute nije vie stvarno suverena, a nije vie i prava
drava. Ako se ukine drava ukida se i valuta te drave jer nema samoopstojne valute izvan konteksta
neke drave ili bilo kakvog teritorija.
Kako je ime napisano na novcu, tj. ime koje ide uz broj, ono koje odreuje vlast i suverenitet vlasti nad
ljudima koji su unutar podruja teritorijalnog zahvata novanog monopola, vidljivo je u Isusovom
odgovoru na farizejsko pitanje o porezu: Pokaite mi porezni novac! Pruie mu denar. On ih upita:
ija je ovo slika i natpis? Odgovore: Carev. Kae im: Podajte dakle caru carevo, a Bogu Boje. (Mt
22, 19-21). Da bi odgovorio tko ima pravo prikupljanja poreza Isus je pitao jednostavno pitanje ija se
slika i natpis nalaze na novcu. Jer, tko je ovlaten i tko je preuzeo monopol stvaranja novca ujedno ima
i svu ostalu vlast po svim novarskim pitanjima. Slika (simboli) i ime (rijei) na novcu identificiraju
vlasnika nad tim novcem i onoga koji jedini ima ovlast novac stvarati. Ukidanjem simbola i imena,
bilo kraljeva prije ili modernih drava sada, ukida se i suverenitet nad pitanjima povezanima sa novcem, ali se istovremeno ukida i sama vlast i prelazi u ruke onoga tko stoji iza novih simbola i imena
upisanih na novac. Drave sa svojim simbolima i imenima moraju biti izbrisane s novca te se time
ujedno i te same drave rasformiraju u neto to se moe nazvati ne-dravom, a suverenitet i svu vlast
nad ljudima i teritorijem preuzima onaj ije se slika i ime nalazi na novcu. Onaj ije e se ime nalaziti
na globalnoj novanoj moneti biti e ujedno i onaj tko e imati globalnu vlast u vidu svjetske nad-drave ili nad-vlade uzdignute novanim suverenitetom iznad brojnih ne-drava.
O povezanosti imena s novcem dovoljno govori to to je izum kovanog novca istovjetan sa izumom
alfabeta pismenou, tj. uporabom pisma za kodekse, zakone, oznake vlasnitva, ugovore. Prije mogunosti oznaavanja identifikacije suvereniteta nije imalo svrhe i smisla stvarati novac. Broj bez svojeg imena ostao bi samo broj, a ne bi postao neim drugim novcem.
Svojstvo broja kod novca i odnos tog svojstva prema imenu novca koje oznauje podruje suvereniteta
objanjava zato je kapital nadnacionalan, zato je judeo-masonska financijska oligarhija internacionalna i to to pokree tzv. neizbjeni proces globalizacije. To je inae jedna od omiljenih fraza kojom
razni politiari, ekonomski strunjaci i ostali papagaji opravdavaju svoje postupke ili teze. Narodu
se neprestano tupi da je to apsolutna nunost, da nema alternative i da tako mora biti jer drugaije ne
moe. Pogotovo je snaan argument kada se govori kako tako radi cijeli svijet. Zato to cijeli svijet
neto radi treba i Hrvatska slijepo ponavljati od drugih, bez imalo promiljanja o vlastitim interesima
i djelovanja u skladu sa njima. U tvrdnji da je globalizacija nuna i neizbjena te da joj se moramo
potiniti htjeli mi to ili ne prisutno je beskonano udaljenje od Bojeg poslanja koje je dano svakom
pojedincu, ali i svakom narodu. Svako poslanje svakog pojedinca, to god ono bilo, nadilazi nae ljudske mogunosti, ali u tome je upravo i bit ispunjenja naeg poslanja da pouzdanjem u Svevinjeg
hrabro krenemo u ispunjenje svetosti svojeg ivota. Nitko nema pravo tvrditi da neto nije mogue, da
se mora unaprijed odustati ili povui od onoga na to smo pozvani initi. Nitko ne moe ograniavati
186

Untitled-1.indd 186

10/23/06 8:10:09 AM

Organizacija Ministarstvo financija

iije poslanje jer time se ograniava (umanjuje) Boja svemo. Tako i Hrvatska kao drava ima svoje
poslanje da se odupre bezbonoj globalizaciji i nadiruem carstvu antikrista i nitko ne moe tvrditi da nam je to nemogue. Ako je svaka drava smetnja kapitalu tada e drava Hrvatska, kada se
uredi kako dolikuje, biti najvea smetnja upravo zbog svoje antisekularistike teokratske koncepcije
ureenja sa prirodno pripadajuom kristocentrinom ekonomijom.

Prema jednoj valuti

Neosporni trend razvoja kapitalizma je reduciranje valuta i uspostava jedne svjetske valute. Hoe li se
zvati dolarom ili nekako drugaije nije previe bitno. Stvaranje i uvoenje eura samo je faza toga procesa. Znaajna je po tome to su se stare europske nacije odricanjem vlastitog suvereniteta pokazale
duhovno i nacionalno eutanaziranima. Zapadna drutva izgubila su svoju vitalnost, osnovnu intuiciju
i instinkt za samoodranjem. To je posve razumljivo kada su prije toga izgubila duhovnu osnovu
odricanjem od kranstva, a poglavito od Crkve. Bez duhovne jakosti koja dolazi samo uticanjem
crkvenom nauku lako je bilo unititi sve vrijednosti koje su postojale na Zapadu i manipuliranjem s
kapitalom nametnuti kulturu smrti. Kapital je stvorio takvu kulturu i takav svjetonazor da je moderni
ovjek toliko oslabio i doao pod potpunu vlast kapitala. Kapital je ispunio svoje poslanje iz podzemlja
i sada se samo na toj osnovi trebaju ubrati plodovi takve zle rabote.
Sada kada je ponitena zadnja psiholoka barijera ponitenjem europskih nacionalnih valuta nee biti
nikakav problem u blioj ili daljoj budunosti euro zamijeniti dolarom ili neim drugim. Nadnacionalni euro ak i po svojem izgledu pokazuje svu bezlinost, sterilnost i globalistiku unificiranost. Na
euro novanicama nema ljudskog lika to prikladno simboliki prikazuje neljudski karakter kapitalizma i same protuljudske duhovne osnove judeo-masonerije od koje je i stvoren.
Dok euro treba obuhvatiti europski kontinent eventualno se irei i na neke bliske zemlje Afrike i Azije, dolar se ve poeo slubeno uvoditi po nekim dravama Latinske Amerike s trendom da preko trgovinskih sporazuma o tzv. slobodnoj trgovini pokrije cijeli ameriki kontinent od sjevera do juga.
Kriza nedavno izazvana u Argentini upravo je na tragu toga da se nacionalna valuta posve obezvrijedi i
da dolar postane prvo neformalna (kroz dranje tzv. deviznih rezervi), a zatim nakon nekog vremena i
konstantnih kriznih udara i zakonski regulirana slubena valuta. Ve je to i postignuto kada je Ekvador
2000. godine pristao na odreknue od svoje nacionalne valute i prihvaanje amerikog dolara za svoj
slubeni novac. Koliko je tako neto besmisleno i tetno za neku zemlju teko je rijeima iskazati jer
time se doslovce pristalo na to da se ukine jedna izrazito eksluzivna privilegija kakva je stvaranje novca
i davanje iste nekome drugome nad kojime nema apsolutno nikakve kontrole ak niti najformalnije.
To je ak i gore od onoga to su uinile europske drave jer su one donekle i formalno zadrale neki
udio kontrole i samo je suverenitet prebaen tamo gdje je stvorena nova zajednika (nad)drava kakva
je EU. U sluaju Ekvadora dogaa se potpuno odricanje od svega to se tie monopola nad stvaranjem
novca i to je obrazac koji u budunosti eka na dalje ostvarenje. Kada prije ili kasnije dolar postane
slubena valuta u Argentini i sve ostale junoamerike zemlje brzo e biti navedene uiniti isto jer nije
ista stvar ukinue vlastite valute u malom Ekvadoru ili u velikoj Argentini. Davanje tolikih dolarskih
kredita za koje je jasno da se nikada nee moi vratiti moe imati smisla samo utoliko da se u prezaduenim dravama izazove tolika potranja za dolarom da vlastita valuta postane samo nepotrebna
smetnja, da je nitko ne eli. Svi e biti gladni dolara, trait e se samo dolari jer e se samo njima moi
neto kupiti ili prodati, a sama drava biti e najvei potraitelj dolara.
Svi signali koji se diskretno upuuju u vezi s otpisom dugova (ili samo dijela dugova) prezaduenim
dravama usko su povezani s odricanjem nad valutnom suverenou i prihvaanjem dolara kao slubene valute. Financijska internacionala pokazat e svoju plemenitost i otpisati dugove koji su ionako
samo apstraktni brojevi upisani u bankarskim knjigama, stvoreni umjetno kao ista fikcija i nisu nikada bili predvieni za povratak nego za izvlaenje nacionalnih bogatstava i konano pokoravanje cijelih
nacija i drava. Za uzvrat e biti dogovorena jedna sitnica kao to je odricanje od vlastite valute i
prihvaanje dolara ili eventualno neke druge globalne valute. Od lihvarske eksploatacije zaduivanjem
prijei e se na neposrednu, direktnu eksploataciju preko monopola na sav novac. Istovremeno, sve e
187

Untitled-1.indd 187

10/23/06 8:10:09 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

biti prikazano kao velika pomo bogatih siromanima, izuzetno milosre kakvu povijest ne poznaje,
kao humanost bez granica. Otpis dugova bit e prikazan kao velika rtva od strane vlasnika kapitala, i
to kao rtva koja ima za ljude, povrne kakvi jesu, materijalni karakter i zato e se prikazati kao daleko
znaajnijom rtvom od Isusovog rtvovanja na kriu za ovjeka.
Kad svugdje zavlada jedna valuta svijet e biti pod upravom jedne nadvlade, a nekadanje drave e
biti svedene, i to eventualno, na administrativna upravna podruja. Financijska internacionala koja je
poricala i uklanjala nacionalne drave je drava u samom svom vlastitom elementarnom bitku. Svjetska drava e biti jedina mo, a novac ekskluzivna mo.

Zabluda zaduivanja stranim novcem

Politika koja je stvorila ekonomski sustav u kojem se sav svijet zaduuje stranom (to je posebno vano:
stranom) valutom je nevjerojatna u svojoj genijalnosti zla, ali i u svojoj banalnosti kojom nastupa, a
da se ne provali.
Dok je sve do sada opisivano ne tako oita i prilino diskretna prijevara, jedan dobro zamaskirani
lopovluk, dotle je drskost kojom se uspostavio obrazac zaduivanja stranim novcem bezgranina. Svi
veliki ekonomisti, sva sila strunjaka, profesora s raznim titulama, ugledni gospodarstvenici i
bankari, medijski ekonomski analitiari i komentatori, te naravno, neizbjeni politiari koji kao neto
znaju i smatraju se sposobnima upravljati dravom svi oni zajedno padaju na pitanju zaduivanja
stranom valutom u bezdan srama i nesposobnosti. Da itko od njih ita imalo razumije Hrvatska, a niti
jedna druga drava, se ne bi nikada zaduivala stranim novcem na tzv. meunarodnom tritu kapitala
jer bi se na svaki pokuaj zaduenja svatko od morao pojedinano i zajedniki boriti svom snagom
protiv toga. Ovako im svima ostaje da ute, pokriju se uima i sakriju u neku mranu rupu, jer su pokazali to znaju i kakva je korist od njih. Nee svi tako jeftino proi, da ne bi bilo zabune po pitanjima
odgovornosti pred nacijom. Oni koji su neposredno izvodili zaduivanje Hrvatske kod meunarodnih
financijaa za to moraju i odgovarati zbog ina veleizdaje.
Na osnovu kojih dokaza je mogue tako neto tvrditi i to stoji iza rijei? Koji dokazi? Kada se shvati
proces stvaranja novca sve je banalno jednostavno.
Kako je ve spominjano novac prati ljudski rad, odnosno stvara se na osnovi proizvodnje i rada unutar
suvereniteta drave koja ga izdaje. Ako se vie proizvodi, vea je i ukupna novana masa. Za sve proizvedeno, za svaki pojedini proizvod, trebala bi postojati adekvatna koliina novca u opticaju.
Osim naknadnim, retrogradnim praenjem rada, novac se takoer stvara davanjem kredita i tako
proicira u budunosti. Jednostavno se upie u glavnu knjigu i pretpostavlja se da e kreditni novac u
budunosti biti pokriven radom za koju svrhu je dan. Tako radi monetarno-bankarski sustav u jednoj
dravi sa svojom valutom, a to to emisija novca ne prati adekvatno rad i to je kreditiranje preko
banaka usmjereno na potroaku kapitalistiku ekonomiju za pojanjene zablude uzimanja stranog
novca nema znaenja. Bitno je da monetarno-bankarski sustavi tako funkcioniraju po cijelom svijetu
i da se novac stvara na taj nain.
I kada onda jedna drava sa svojom valutom ode traiti pozajmicu od neke druge drave s opet nekom
svojom valutom ili od privatnih vlasnika kapitala koji posuuju valutu te druge drave (uglavnom se
posuuje od privatnih vlasnika, ali to nema veze za traitelja zajma i za ovo objanjenje), dogodi se to
da ovi jedva doekaju naivca koji trai tue novce i odmah daju koliko je potrebno uz dravne garancije za povrat kapitala. Praktiki, tim opisanim procesom dogaa se u stvari to da se sama drava sa
svojom zemljom i svojim ljudima nad kojima ima suverenitet stavlja kao hipoteka na kredit.
Zato se kreditni novac daje tako lako? Zato jer se posuivanjem strane valute, i to jo uz kamate koja
dodatno izvlai bogatstva neke nacije, moe u konanici kupiti samo ono to je izmjereno kao rad
pod suverenitetom te strane valute. Davanjem svog novca onaj koji ga daje praktiki izvozi svoj rad,
svoje vikove proizvodnje. Izvozi i prodaje tono onoliko svojeg rada koliko je to izraeno u novcu. Za
188

Untitled-1.indd 188

10/23/06 8:10:09 AM

Organizacija Ministarstvo financija

dobivenu stranu valutu moe se kupiti samo rad koji ta valuta pokriva, odnosno moe se samo uvoziti
tua proizvodnja. Odnosno, osim puke proizvodnje uvozi se tui suverenitet, a to je jo pogubnije od
gubitka materijalnog blaga jer znai gubitak slobode i podinjenje onome tko suverenitet posjeduje.
Ali sve to je samo poetak muka po zaduivanju. Nije dovoljno to smo nepotrebnom posudbom
brojeva nepotrebno uvezli tui rad umjesto da sami proizvodimo sve to moemo i primjereno tome
stvaramo svoj vlastiti novac. Strani novac koji smo posudili potroen je na uvoz i vie ga nemamo, a
opet, javlja se problem da nekako moramo dobiti u vlasnitvo te strane novce zato jer ih moramo vratiti natrag posuditelju, a moramo doi jo i do dodatnih stranih novaca za plaanje kamate.
Kada se samo to sve zbroji vidi se koliki je razorni uinak zaduivanja stranom valutom, a ovdje je jo
opisan idealni proces koji moe postojati samo u teoriji. U praksi kroz povijest sa stranim novcima
koji se posuuju redovito se dogaa to da se vrlo malo konkretnog korisnog i potrebnoga kupuje i
uvozi. Tuna je stvarnost da se veliki dio nenamjenski potroi na sumnjive poslove u sprezi s masovnom korupcijom i sve se elegantno izgubi i zametne trag po tim istim stranim bankama i njihovim
dravama koje su i posudile taj novac. Nakon kratkog vremena takve samodestruktivne ekonomske
prakse posuivanja stranog novca doe se u stanje da drava posuuje uvijek nove novce i pada u jo
vee zaduenje samo zato da bi mogla platiti dospjele obaveze prijanjih zaduivanja. Zaduivanje za
otplatu duga stvorenog prijanjim zaduivanjem novi je zloin jer se novim zaduivanjem s kamatom
otplauje stari dug i kamata te se tako mora na kraju plaati kamata na kamatu. to predstavlja kamata
na kamatu moda je bolje ne znati jer kada bi se spoznalo moglo bi se pasti u depresiju zbog strahote
takvog zloina koji se ini i posljedica koji po tome dolaze. Najkrae reeno tu se stvara eksponencijalni rast duga na ve ekponencijalnu prirodu dunikog vrtloga pa sa kamate ne kamatu dolazimo
na eksponenciju na eksponenciju. Sve skupa dovodi do potpunog dovrenja eksplatacije kojoj nije
dorasla ni najgore zamisliva okupacija ili kolonizacija, a dio je isplaniranoga globalnog financijskog
porobljavanja.
Cijeli pakleni krug zaduivanja poveava se pojaanom eksponencijalnom dinamikom sve do neminovnog krajnjeg stupnja raspada cijelog sustava. Financijska internacionala za sada jo odrava na
ivotu one drave koje su ve kolabirale poput Meksika prije i Argentine danas. Razlog je u sinkronizaciji cijelog globalnog ekonomskog ustroja. Totalni kolaps svjetske ekonomije zbog zaduenja bit e
sproveden na svim dravama koje e biti prisiljene doslovce proglasiti steaj i prijei pod neposrednu
upravu financijske internacionale. Sva nacionalna bogatstva, sve vrijednosti, a u prvom redu vlasnitvo
nad zemljom pripasti e nekolicini. Onima koji su zavrtili kolo zaduivanja i samo su obinim pisanjem brojeva sebi uzeli bogatstvo i mo, a sve ostale osiromaili i unitili. Kada e se to odigrati teko
je precizno odrediti jer ovisi i o mnogim drugim variablama koje su u igri gradnje Novog svjetskog
poretka.
Koliko je zaduivanje stranim novcem pogubno za sam opstanak drave, za opstanak nacije kao slobodne i suverene nemogue je ne vidjeti i ostati ravnoduan svakome tko se ozbiljnije posveti razmatranju tog problema. Zaduivanjem sve zemlje svijeta upadaju u ambis gurnute od vlastitih ljudi,
domaih izdajnika najgore vrste. Nije nama kriva ni judeo-masonerija, ni Srbi, Englezi, Amerikanci ili
ne znam jo tko. Sami smo si krivi to u svojem tijelu uvijek imamo vlastite ljude koji im slue, a mi im
suludo vjerujemo. Ako nacija ne moe izrodititi dovoljno vlastite pameti da ne bude iskoritavana od
tuinaca to znai da oito ne vrijedi puno takva nacija. Ako imamo intelektualnu elitu koja samo zna
sluiti stranom gospodaru, zato onda kriviti onoga kojemu su psii vjerno dotrali, pokorno zacvilili
i veselo mahali repiima kada su potapani i baena im je pokoja koska?
Taj tuinac samo je iskoristio ono to mu je bilo ponueno. I nije to sluaj samo kod nas Hrvata nego
se tako svugdje odigravalo, negdje lake, negdje tee. Oito je da judeo-masonerija ima potrebno znanje za pokoravanje, moe se rei i za dresuru nacija i da su umjeno iskoristili tue slabosti koje te iste
nacije nisu uspjeli spoznati u samima sebi. Samospoznaja vlastitih nedostataka je uvijek najtea i trai
ono to je svakome najtee iskrenost prema samome sebi. Od takve istine svi ljudi zaziru jer im se ne
svia niti slutnja o tome kakvi su stvarno i da bi trebali mijenjati lanu sliku o sebi samima. Sliku koju
su stvorili po eljama, a ne po stvarnosti.
189

Untitled-1.indd 189

10/23/06 8:10:09 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

Zato i zaduivanje Hrvatske pokazuje samo vlastitu slabost. Poelo je s komunistikom Jugoslavijom
i Titom. Demokratska Hrvatska koja je dovela na vlast HDZ i Tumana i koji su kao navodno radikalno-nacionalistika vlast trebali tititi interese nacije rade upravo suprotno i zaduuju se jo vie
nego jugo-komunisti. To je jedan od apsurda hrvatske povijesti. Tuman je oito mislio da je dovoljno ostvariti formalnu neovisnost, uvesti ceremonijalnu suverenost i Hrvatskoj je budunost sigurna.
Svakako da je proglaenje i uspostava Hrvatske drave izuzetan uspjeh ve samo po sebi, pogotovo
ako se pogledaju sve okolnosti koje su postojale u okruenju. Ali, nije sama uspostava drave ni blizu
dovoljna. Svaki dravnik mora znati kako dravom upravljati i graditi je tako da se moe odrati. To je
isto kao to roenje djeteta nije kraj nego tek poetak brige o djetetu. Ne moe se novoroene baciti u
umu vukovima i biti samozadovoljan to sad imamo dijete. O djetetu se treba brinuti i znati kako ga
odgojiti, izgraditi i postaviti na noge tako da moe opstati u nemilosrdnom okruenju. Izvikivanje parole Imamo dijete! od strane roditelja tom djetetu nee biti od koristi. Pa dijete ne moe ni razumjeti
to to znai, ono nita ne zna i trai puno rada, brige i ljubavi. Novoroeno dijete trai nadasve puno
samoodricanja, a nikako ne podnosi uljuljkano samozadovoljstvo roditelja. Drava koja je tek stvorena
ista je kao i novoroeno dijete i iste su joj potrebe.
Dananji petokraki demokrati i njihovi reformirani nasljednici u liku obnovljenog HDZ-a koji vie
nisu ni formalni nacionalisti ve otvoreni internacionalisti i postkomunistiko-neokapitalistiki frankentajni, izgubili su sve kriterije to se tie zaduivanja. Tako i Tumanovo zaduivanje u usporedbi
s njima izgleda blagim iako je realno bilo nepotrebno i nedopustivo. Sumanuto se uzimaju novi i novi
dugovi i bahato se epuri time kao uspjehom. Ovi sadanji istiu kako su bolji jer uivaju vei ugled
kod davatelja kredita i zato Hrvatska moe dobiti vie novih dugova. Neprestano se kroz medije
istie nekakav visoki kreditni rejting koji uivamo kod davatelja zajmova te se tako neukome puku
sugerira kako je sve regularno i pod kontrolom. I jest pod kontrolom, ali kontrolom onih koji nam
svima rade o glavi, ili, jo preciznije, o dui.
Slika 1
Krivulja eksponencijalnog rasta
zaduenosti Hrvatske (u milijardama ):
- 1993. g. / 2,902 mlrd
- 1994. g. / 3,322 mlrd
- 1995. g. / 4,190 mlrd
- 1996. g. / 5,839 mlrd
- 1997. g. / 8,197 mlrd
- 1998. g. / 9,173 mlrd
- 1999. g. / 10,101 mlrd
- 2000. g. / 12,109 mlrd
- 2001. g. / 13,458 mlrd
- 2002. g. / 15,055 mlrd
- 2003. g. / 19,881 mlrd
- 2004. g. / 22,781 mlrd
- 2005. g. / 25,541 mlrd
- 2006. g. / 30,500 mlrd
Ne treba uope sumnjati da e se i neka nova budua vlast isto tako nastaviti zaduivati. Nitko ne govori imalo ozbiljno o pitanju dugova, ne eli se nitko time baviti jer su jednostavno nesposobni osmisliti
i ustrojiti sustav koji ne poiva na zaduivanju. To se jedino ne odnosi za razdoblje predizborne farse
kada oni koji su dobili ulogu opozicije mirno tvrde da e rast duga smanjiti (ak se niti u laganju oni
koji su majstori lai ne usuuju ii u obeavanje apsolutnog rijeavanja dunikog optereanja nego
samo obeavaju smanjenje rasta duga ime ve unaprijed daju na znanje da e se i dalje zaduivati), no
kada dou na poziciju vlasti jo mirnije nastavljaju poveavati zaduivanje kod svjetskih bankara, a,
budimo iskreni, nikada nisu ni mislili ozbiljno. Za potrebe izbora dobro je zvualo obeavati smanjenje rasta duga, a odgovornosti za to to se ak ni ta nedostatna mjera nee izvriti nego e se dogoditi
upravo suprotno, u demokraciji ionako nema.
190

Untitled-1.indd 190

10/23/06 8:10:12 AM

Organizacija Ministarstvo financija

Ono to svi ele je gola vlast i svu energiju ulau da pod svaku cijenu zadobe vlast, a to bi trebalo napraviti s vlau nije vano. Ve e se narod nekako izmanipulirati. Barem toliko da se iskoristi trenutak
moi za vlastite sitne interese.
Dananja opozicija sada neto usput prigovara, isto kao i opozicija prije njih, a kada dou na vlast brzo
e zatraiti novac od meunarodnih financijaa i pokorno im udovoljavati.
Takav je obrazac postavljen irom svijeta koji tako gubi svoja nacionalna bogatstva, a stvarnu, potpunu
suverenost ne posjeduje. Kroz paukovu mreu koja je obuhvatila globus judeo-masonska financijska
vrhuka upravlja procesima onako kako je sugerirano doslovno sotonskom inspiracijom.
Od znaaja je za objasniti u vezi zaduivanja da novac koji posuuje financijska internacionala uope
nije adekvatno pokriven ljudskim radom, nego se radi o istoj apstrakciji. Odreeno realno pokrie
potrebno je u poetnoj fazi zaduivanja kada jo nije postignut stupanj da se zaduuje za otplatu duga
prispjelog na naplatu. U tu svrhu koristi se pozicija monopolista i podie se cijena nafte, vrijednost
dolara i zlata. Posueni dolar se najveim dijelom potroi na skupoj nafti o kojoj su uvelike ovisna
sva gospodarstva, a koja je pod rigidnom kontrolom sedam sestara, sedam naftnih kompanija koje
diktiraju svoje uvjete na tzv. slobodnom tritu.
Kada se doe do stanja zaduivanja zbog vraanja duga posueni novci ne moraju vie imati pokrie
niti u nafti ili zlatu, ve sama zemlja dunik svojim grcanjem i radom za otplatu glavnice i kamate,
te jo kamate na kamatu, postaje podloga za novo stvaranje dolara upisivanjem brojeva u duniku
knjigu. Drava dunik prisiljena je vlastiti rad i prirodna bogatstva prodavati u bescjenje samo da bi se
namaklo neto dolara za otplatu dijela duga to je opet uvjet da bi se odobrio novi zajam koji otplauje
preostali dio dospjele obaveze. Ono to u tu zamku ulovljena zemlja-dunik prodaje da bi namirila
jedan dio stranih novaca za kojima vapi po automatizmu, evidentira se kao stvarna materijalna podloga za kod zajmodavca pukim upisivanjem novostvorenih valutnih brojeva. Da nema te materijalne
podloge koju stvara zemlja-dunik novostvoreni brojevi kod zajmodavca bili bi posve bezvrijedni. Tu
je prisutna prava prepredenost jer jedna jednostavna radnja poput pisanja brojeva na jednoj strani
potpuno preuzima skoro sve novostvorene vrijednosti druge, u zamku ulovljene, strane.
U tom svjetlu vidi se da tzv. naftni ok iz 1974. nije nimalo sluajan i poklapa se s golemim zaduivanjem drava po cijelom svijetu te je samo ubrzao upadanje u tee stanje zaduivanja za otplatu duga.
Sada je svijet dobrim dijelom u takvom tekom i potpuno bezizglednom stanju zaduenosti i barem
zbog tog razloga novi naftni okovi nisu bili nuni. Dugovi strmoglavo rastu, a zaduene drave diu
doslovce na krge jer je voda ve sve potopila. Novci, a u stvari prazni brojevi, samo se umnaaju
i upisuju u dunike knjige. Obavlja se obina brojana transakcija bez stvarne materijalne podloge
kod davaoca zajma, nego se materijalna podloga uzima kod oajnog dunika koji je onaj koji ju stvara
svojim obezvrijeenim radom.

Jednostavni dokaz nebuloznosti uzimanja stranih zajmova

Zbog vanosti dokazivanja sve nebuloznosti zaduivanja stranim novcem pokuati u to objasniti na
jednom pojednostavljenom adekvatnom primjeru bliskijem veini ljudi. Zlo zaduivanja i la koja to
podrava trebalo bi shvatiti to vei broj ljudi bez velikog obrazovanja i oni ne vini moda previe
nejasnim ekonomskim pojmovima.
Za potrebe slikovitog primjera pretpostavit emo da postoje dva duana koji se bave prodajom raznovrsne robe iroke potronje, nije bitno tono ime, glavno je da su im poslovi slini i da su meusobno
konkurentni i vlasnitvo su dvojice razliitih osoba. Neka se te osobe zovu Jure i Mate. Oba duana
rade unutar iste drave i zapoljavaju odreeni broj radnika. Oba vlasnika, i Jure i Mate, postigli su
dogovor sa svojim radnicima da e im dio plae isplaivati u robnim bonovima kojima mogu kupiti
robu u duanu gdje i rade. Jure izdaje svoje bonove koji su vaei i imaju materijalnu podlogu u robi
koja se nalazi u njegovom duanu, a Mate isto tako radi u svojem duanu. Radnici su bonove prihvatili jer im je ponuena roba u duanu trebala za njihove ivotne potrebe i cijenama je bila u skladu s
191

Untitled-1.indd 191

10/23/06 8:10:12 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

okruenjem. U svakom sluaju nisu se osjeali zakinutima zbog ogranienosti kupovine bonovima
samo u njihovom duanu.
Sve je bilo u redu dok Jure nije zbog nekog razloga (nije vano zato moda je novac prokockao, a
moda je djelovala via sila poput poplave) bio u nemogunosti isplatiti radnicima dogovorenu plau.
Zbog nekog razloga novca (tj. njegovih bonova) nije bilo, a i ponuda robe u duanu je smanjena.
I to Jure onda radi? Umjesto da objasni zaposlenima situaciju, uvede izvanredne mjere, obavi reorganizaciju, ispravi nedostatke, unaprijedi ono to treba, a sve u interesu njega kao vlasnika i radnika kao
zaposlenih, zajednikom interesu koji svima donosi kruh kroz astan rad, Jure se domilja da krizu
rijei tako da ode kod Mate, svojeg neposrednog konkurenta u poslu, i od njega zatrai pozajmicu s
kamatom u obliku bonova iz Matinog poduzea. to Mate moe napraviti do li jedva doekati iskoristiti takvu priliku i dati Juri svoje bonove u pozajmicu u to veem iznosu? Mate je prvoj rundi davanja
pozajmice Juri ogranien samo svojim zalihama na skladitu ili mogunou brze nabave robe. Ako
Mate jo zna da je Jure u kroninoj potranji za nekim odreenim proizvodom i da e posueni bonovi
biti potroeni za kupnju tog proizvoda, tim bolje za Matu. Pogotovo je Mati idealna situacija ako ima
monopol nad tim traenim proizvodom.
Jure posuene bonove troi bilo na kupnju robe kod Mate pa onda tu robu dovozi u svoj duan pa tiska
svoje bonove i daje ih radnicima ili dajui ih direktno radnicima kao plau, to se opet svodi na isto jer
radnici s tim Matinim bonovima mogu ii kupovati samo u Matinom duanu. Kada je tako potroio
posuene bonove Jure se nalazi u jo veoj nevolji, jer mora Mati vratiti posueno i jo kamatu na
sav iznos. Ali, svi se Matini bonovi nalaze kod Mate i on jedini ima ovlasti stvarati nove. Da bi uspio
pribaviti Matine bonove kojima e vratiti zaduenje u upravo tim Matinim bonovima s kamatom, Jure
mora zakinuti sebe i svoje radnike. Mora prodati vrijednosti koje poduzee posjeduje (koje je stvorilo
prethodnim radom), pod svaku cijenu to mora uspjeti da nekako doe do Matinih bonova i zato je
prisiljen obezvrijediti vlastiti rad i vlastite vrijednosti jer samo Mate posjeduje i distribuira svojim bonovima i tako on s lakoom moe izazvati umjetnu nestaicu istih, to im podie vrijednost, pogotovo
ako su traeni od nekoga izvan poduzea.
Mati sada ovako desperatna Jurina situacija omoguuje da vie uope ne mora imati vlastito materijalno pokrie za tiskane bonove koje posuuje Juri. Pokrie Matinim bonovima donose Jurina obezvrijeena bogatstva koje Jure prodaje (ili daje u hipoteku jer hipoteka je samo drugi oblik promjene
vlasnitva) upravo za Matine bonove pa zato Mate moe konstantno umnaati svoje brojeve u liku
njegovih bonova koje onda daje Juri u zamjenu za njegove konkretne stvari i/ili njegov rad.
Nakon svega i svih nevolja koje su dole nepotrebnim zaduivanjem i prodaje dijela svojeg bogatstva
u bescjenje Jure, umjesto da sve to uvidi i shvati da se sada nalazi u jo veim problemima nego na
poetku, ide kod Mate traiti novo, jo vee zaduivanje. Jure ogranieno rezonira da je rijeio problem
prijanje dunike obveze novim zaduivanjem i da je bitno samo trenutno rijeiti potekoe koje
nastaju dospijeem dunikih obaveza novim zaduivanjem, ne razmiljajui kuda takva praksa vodi
u konanici.
Vrlo brzo Jure i njegov duan propadaju i bivaju preuzeti od Mate. Radnici ostaju bez posla, to opet
odgovara Mati jer moe tako smanjiti plae svima, i svojim i bivim Jurinim radnicima koje eventualno ponovo zapoljava u svojoj sada potpuno monopolistikoj poziciji. U svakom sluaju, pokazuje
se kako je potpuno besmisleno i krajnje protunaravno ii posuivati tui suverenitet. Ovdje u vidu
bonova, u stvarnom svijetu u vidu stranih valuta (prvenstveno dolara, a potom eura ili jena).
Ovo je samo jedan simboliki i karikirani prikaz to je to posuivanje tueg novca i u stvarnom ivotu
nema toga Jure koji bi neto tako napravio protiv osnovnih vlastitih interesa. Ne postoji takav vlasnik
koji e ii kod neposredne konkurencije kupovati proizvode na vlastitu tetu. Taj bi morao biti prilino glup i sami radnici bi brzo prokuili da je takva poslovna politika neodriva i poduzee bi se brzo
ugasilo.

192

Untitled-1.indd 192

10/23/06 8:10:12 AM

Organizacija Ministarstvo financija

Za Juru nije nikakvo opravdanje eventualna sabotaa od strane Mate, urota Mate koji je potkupio
Jurinog poslovou ili poslovnog savjetnika da mu sugerira kako je zaduivanje kod Mate izlaz iz potekoa. Jure je bio ogranien svojim sposobnostima da uvidi najosnovnije stvari od vanosti za opstanak duana, a Mate je to samo iskoristio. Ako se posluio izdajom onih koji su trebali voditi brigu
o interesu Jurinog duana to samo znai da je znao kako ubrzati propast Jure zbog njegove vlastite
nesposobnosti.
Stvar je potpuno identina i na razini drave i nacije, samo to se radi o puno sloenijem sustavu od
duana i povijesno-dubinski povezanim meuljudskim odnosima. Drava i nacija imaju emotivne
vrijednosti koje nadilaze racionalna mjerila. Postoji povijest u kojoj ima krvi i patnje zbog tih ideala i
zato je tee rasprodati suverenost nacije poput nekog duana. Zato se ta degradacija autoriteta vladara
i drave te obezvrjeivanje samog pojma nacije obavlja suptilno i polagano, iz generacije u generaciju,
bez naglih udara na duboke osjeaje vezane uz svoju obitelj, naciju i dravu. Zna judeo-masonerija
vrlo dobro kako se to uz pomo kapitala i vremena moe postii.
Oni koji odlaze po strani novac i zaduuju dravu i cijelu naciju ne mogu biti isti po samoj prirodi
stvari. Ili su obini glupani, ili su izdajice svoga doma i svoga roda. Oni koji o tome ute ili samo mlako
prigovaraju nisu nita bolji. Gledaju kako zadrati steenu poziciju i uspjeti napredovati, kako izvui
neku ogranienu osobnu korist kojom dugorono i oni i njihovi najblii realno gube. Jednostavno
nemaju hrabrosti, nemaju ideala za koje bi bili spremni ui u rizik i neizvjesnost vlastite egzistencije za
vie ciljeve. Nema osnovnog samopotovanja i dostojanstva da bi se zlo prozvalo zlim i da se zlikovci
imenuju zlikovcima. Oportunizam je toliko laki i sigurniji. trebersko ponaanje i servilnost daju
puno bolje izglede za ostvarivanje trenutnih osobnih koristi te se radije daju kupiti za mrvice sa stola
stranog gospodara.
Koliko je ovdje opisana razvidnost nedopustivosti zaduivanja stranim novcem u biti jednostavna za
shvatiti kada se posjeduje potrebna nezagaenost uma vidljivo je na slijedeem primjeru iz ne tako
daleke prolosti. Ne radi se o pitanju formalnog obrazovanja nego o pitanju otvorenosti istini, a ovdje
je primjer kako nepismeni nomadski poglavice imaju bolju spoznaju najelementarnijih ekonomskih
naela od silnih profeura i slinih kreatura.
Rije je o opisu iznenaenja i revolta tuarekih poglavica iz regije Dori (Burkina Faso) oko 1916. kada
im je zapovjednik okruga prenio naredbu francuskog guvernera da plate porez u srebrnim kovanicama od pet franaka. Tuma tada koristi peulski izraz bouddi koji oznaava ne samo ove kovanice nego
i pogae od prosa peene na pari. Poglavica zatrai da vidi jedan primjerak pogae koja se od njega
trai. Zapovjednik izvadi srebrni novi od pet franaka i prui ga tumau, koji ga preda poglavici.
Poglavica stane prevrtati novi, pregleda ga, odmjeri teinu i zagrize zubima [...]. Ova srebrna pogaa, gdje je ona peena? [...] U Francuskoj? uzviknu poglavica, zaprepaten. Tumau, reci zapovjedniku da bude razuman! On trai da mu dadem srebrne pogae koje su ispeene u Francuskoj, a
sam je Francuz. Ja sam Tuareg iz Dorija, gdje ljudi znaju raditi samo pogae od prosa. Normalno, ja
bih morao traiti od zapovijednika da mi dade srebrne pogae iz njegove zemlje, a ne obrnuto! Ako
zapovjednik eli da ja njemu platim porez koji ja dugujem Francuskoj u devama, nojevima, volovima,
ovcama, kozama, prosu, rii, kravljem maslacu ili ak robovima, ja to mogu uiniti. Ali ako on zahtijeva da ja njemu dajem pogae koje mi ovdje pokazuje i koje su peene u Francuskoj, to znai da on
eli svau.
Mogu samo izrei aljenje to Franjo Tuman po pitanjima ekonomije nije imao spoznaju ovog primitivnog poglavice, pa da je umjesto obilaenja Davosa i slinih mjesta obilazio pustinje ili planine jer na
tim mjestima je mogao neto uistinu vrijednoga nauiti. U Davosu je samo mogao uti kako najbolje
raditi na tome da se to prije podloimo globalnom kapitalu. Svidjelo se to nekome ili ne, to je tako.

O nedopustivosti deviznih rezervi

Uz zaduivanje stranim novcem blisko je povezan jo jedan biser iz prihvaene ekonomije dranje
deviznih rezervi. Nevjerojatno je i objanjenje zato je potrebno imati devizne rezerve, i to po mo193

Untitled-1.indd 193

10/23/06 8:10:13 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

gunosti to vee. Razlog je stjecanje ugleda i povoljnog kreditnog rejtinga na meunarodnom tritu
kapitala, to je jedan obian eufemizam za judeo-masonsku financijsku internacionalu. Zbog neega
tako proizvoljnog kao to je ugled dre se sredstva na raunima banaka zato da bi se moglo dobiti jo
novih zajmova od tih istih banaka. Svatko tko zdravorazumski razmilja vidi koliko je to van svake pameti. Stvarati to vee rezerve novca, i to stranoga, da bi se dobilo vie ugleda, vie mjesto na kreditnoj
ljestvici i vie stranih dugova kao krunu svega. Vrlo prigodno, mi njima novac, odnosno nae narodno
bogatstvo, oni nama ugled i nove dugove.
Umjesto da se novac koristi kao mazivo u mehanizmu, da se koristi za opticaj u koju svrhu je i stvoren, novac se povlai iz opticaja i stavlja se tuincu u ruke zbog nekakvog ugleda. Ne samo da je to
tetno za dravu, nego to dodatno poveava mo meunarodnim financijaima. Oni taj novac ne dre
zamrznutim kako nama preporuuju, nego ga koriste u svome interesu. I to ga koriste tako da nam na
koncu, uz neizbjenu kamatu, posuuju na vlastiti novac koji smo mi njima dali na dranje za potrebe
stvaranja to veih tzv. deviznih rezervi.
To je sve toliko sumanuto da je za to dojmljiviji opis o emu se radi prigodno promjeniti naziv tih
deviznih rezervi koje, po naputcima tih istih koji nam daju zajmove, trebaju biti to vie. Tako se moe
govoriti ne o koliini deviznih rezervi kojima raspolaemo nego o koliini kretenizacije koja je postignuta meu narodom. Jo bolje, da se bude to preciznijim, radi se o koliini kretenizacije nacionalne
intelektualne elite jer nije za kriviti neuki puk to se tako neto dogaa, nego su intelektualci ti koji
su ovdje posramljeni zbog svoje neukosti, da ne kaemo debilizma. Oni koji su toliko silno pametni
i puni su svakoga znanja mirno, poput kravica u talici, gledaju kako se dogaaju takve nevjerovatne
metode pljakanja i porobljavanja nacije. Gledaju i uz tu svoju pamet nita ne razumiju, nego su najveom veinom i sami upregnuti u taj sustav porobljavanja, a koji i njima samima donosi propast. Tako
je to i zato je potrebno koristiti i estoke rijei da bi se narod razbudio i progledao istinu koja je tako
drsko izmaknuta izvan vidokruga i uope iz svakog interesa.
O kolikim se golemim sredstvima radi moe se vidjeti ako zbrojimo devizne rezerve svih drava svijeta. Ta koliina novca stvorena dranjem deviznih rezervi dovodi do povlaenja novca (veinom dolara) sa svjetskog trita. Kada je novca manje poveava mu se vrijednost i oni koji ga imaju postaju jo
bogatiji, jo moniji. Dranje deviznih rezervi (zlatnih takoer, no o zlatu detaljnije kasnije) je apsolutno nepotrebno i samo tetno. To je neoboriva injenica i isto kao u sluaju zaduivanja iz inozemstva
stranim novcem sva sila ekonomskih strunjaka to previa. Jo se galami na sva usta kako je to dobra
stvar, pokazatelj uspjene privrede, gospodarske stabilnosti i svakakve druge gluparije.

Novac ne stvara rad

Novac je ovjek stvorio da si olaka razmjenu svoga rada u drutvu gdje postoji specijalistika podjela
rada. Stvoren je dakle kao sredstvo za opticaj.
Brojevi su ljudski misaoni produkt i slue ovjeku u spoznaji svijeta kao osnovno mjerno sredstvo.
Spoznajama koje su omoguene brojevima ovjek si je olakao tegobe svakodnevnog ivota. Brojeve
ovjek nije nigdje naao u svijetu oko sebe, nije etao livadom ili umom i vidio broj kako tri, nego je
broj proiziao iz ljudske imaginacije. Spoznani su iz potrebe i brojevi slue ovjeku za razne potrebe
proistekle iz ivota.
Broj uvijek ostaje u sferi imaginacije kao pomono sredstvo ljudskom umu. Broj sam po sebi, kao puki
pojam, ne moe nita stvoriti nego samo ovjek stvara sluei se brojevima i to svatko razuman zna ili
bi morao znati. Zato je apsurdno da u ekonomiji ivi vjerovanje da novac sam po sebi neto stvara. To
je jo jedna u nizu zabluda koje su nametnute kao istine. Jo jedna skroz izokrenuta teza. Istina je ta da
kapital ne stvara rad, nego rad stvara kapital.
Ako imam zemlju, motiku, sjeme i radnu sposobnost ne treba mi broj na papiru da ponem raditi
nego u te brojeve na papiru moi imati tek naknadno, s rezultatima svoga rada. Ako imam suverenost
nad stvaranjem novca izvriti u emisiju novca nakon obavljenog posla prema ubranim plodovima
194

Untitled-1.indd 194

10/23/06 8:10:13 AM

Organizacija Ministarstvo financija

rada. Ili prije obavljenog rada u obliku kreditne emisije proicirane u budunost, ali u svakom sluaju
rad mora biti primaran novcu. ekati novce, i to jo strane, da bi se poelo raditi nema smisla. Prvi
novac u povijesti stvoren je nakon rada i da su ekali novce da bi neto mogli raditi ljudi bi ve odavno
poumirali od gladi.
Danas nije nita drugaije, ali drava i vlast stalno kuka kako nema novca da se pokrene proizvodnja,
da se organizira ljudski rad. Novac nije ni potreban, nego je potrebna dravnika sposobnost da se
pokrenu narodne mase i novca e onda biti onoliko koliko se radi i kako se radi.
Novac se mora stvarati tako da prati rad ovjeka, ali sav rad, a ne kao to je sada sluaj samo jedan
dio. Sadanja emisija novca uope ne odgovara sveopim potrebama pa zato i ne moe zadovoljiti sve
potrebe ljudi. Isto tako vrlo je bitno za znati da emisija novca prvenstveno mora biti usklaena s poveanjem stanovnitva, sa raanjem i umiranjem.

ena jedinstveni stvaratelj nove vrijednosti

Jedna ena koja nosi dijete u utrobi, porodi se i brine o djetetu. Kuha, pere, pegla, isti i sl., tj. obavlja
rad. I to izuzetno vrijedan rad, a koji u dananjoj kapitalistikoj potroakoj ekonomiji ostaje nepokriven emisijom novca. ena stvara novu vrijednost, a dijete je jedinstvena, neponovljiva i ekskluzivna
vrijednost koja e u budunosti raditi i sama stvarati nove vrijednosti. Kapitalizam ne priznaje taj rad
ene pod stvaranje novih vrijednosti nego pod troak zakidajui tako radniku (u ovom sluaju eni
majci) naknadu za rad. Djeca jesu potroai i troe sredstva u svom razvoju, ali to nema veze s vrijednou njihovog stvaranja u ljude. Kada djeca postanu radno produktivni ljudi onda se kroz njihov
rad i vie nego pokriva sva emisija novca koja ih je pratila od roenja. To (nepraenje raanja djece
s primjerenom emisijom novca) bi bilo adekvatno nepriznavanju stvaranja novih vrijednosti i rada
tvornici traktora zato to se za izradu traktora troi materijal i energija. Naravno da se troi, ali traktor
koji se proizvede pokriva te trokove svojim radom na polju i vrijednou plodova koji se onda na
polju stvaraju. I ne samo da pokriva trokove, nego ih i nadmauje stvarajui viak vrijednosti koji se
onda dalje prerasporeuje prema zadanim politiko-gospodarskim uslovima djelovanja. Isto je tako i
s raanjem i time stvaranjem novih ljudi koji e svojim radom unutar sustava (drave) viestruko nadoknaditi trokove koje su u poetku stvorili. Zato Hrvatskoj nee biti ni najmanji problem osigurati
materijalne preduslove za provoenje maksimalistike natalitetne politike, odnosno politiko-gospodarskog sustava koji financira sve potrebe obitelji kao temeljne elije u kojoj se stvara i razvija toliko
potreban novi ivot. U stvari, jedna od osnovnih stvari na kojoj e se temeljiti nacionalna valuta i cijelo
gospodarstvo je natalitetni oporavak i bez porasta raanja nema rasta ivotnog standarda i nema blagostanja. Gospodarski rast e zbog povezanosti valute (novca) s raanjem biti isto tako posve ovisan
o stupnju natalitetnog rasta. Tako e se, kroz ovladavanje monetarnom supstancom, ostvariti ono to
je posve prirodno i to je protuprirodnim kapitalistiko-liberalno-demokratskim-sekularnim sustavom bilo onemogueno, a to je da se s novim ivotom stvara i novo bogatstvo i u svojoj materijalnoj
formi koja se naziva ivotnim standardom. Podvala je protubojih slugu da se raanjem i porastom
stanovnitva ograniavaju materijalni uslovi ostatku ivuih, a kao navodni dokaz te podvale plasira se
tvrdnja da su za bijedu u zemljama tzv. treeg svijeta kriva upravo novoroena djeca. Upravo suprotno,
taj visoki natalitet sirotinjskih zamalja je njihovo jedino preostalo bogatstvo kojim jo donekle raspolau, a da je tome tako potvruje injenica da se na taj tako bogati Zapad dovodi upravo ona najproduktivnija mladost kojom sirotinja raspolae. Bijedu tih zemalja ne uzrokuju novoroena djeca nego
sustav eksploatacije i porobljavanja u koji su stavljeni. To treba uvijek znati, a maltuzijanske smicalice
o prevelikom broju ljudi na planeti i potrebi da ih se reducira (tj. doslovce istrijebi zamiljeni viak koji
navodno ugroava ivot) treba baciti u podzemlje, odakle su i dole.
Pomou takvih smicalica kao to je zakidanje u praenju emisije novca i stvarnoga rada cjelokupni
hrvatski nacionalni proizvod nije uope realno prikazan. Ne samo hrvatski nego i svjetski, ali prvenstveno se u ovoj knjizi bavim Hrvatskom i naim problemima, tj. njihovim rijeavanjem.
Judeo-masonska financijska oligarhija duboko je svjesna toga i neadekvatan novani prikaz rada smiljen je u istim mranim krugovima. Nepravednim priznavanjem rada i nerealnim praenjem u nova195

Untitled-1.indd 195

10/23/06 8:10:13 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

noj emisiji gomile ljudi se osiromauju da bi mala skupina prigrabila bogatstvo sebi. Bez sirotinje nema
bogatih. Bez bogatstva nema niti moi. Bez moi nema vlasti nad tijelima, a bez vlasti nad tjelima ljudi
nema mogunosti da se otmu i due koje dotinim tjelima pripadaju.

Stvaranje novca i povjerenje

Osim stvaranja novca praenjem izvrenog rada, novac se stvara predvianjem (osnovanom pretpostavkom) budueg rada. Rije je o davanju bankarskih kredita, a odnosi se na kreditiranje istom valutom (domaim novcem) koja je suverena na dravnom teritoriju.
To se ostvaruje tako da slubenik banke odobrava pozajmicu od npr. 1.000.000 kuna nekom poduzetniku kada je uvjeren da e budua poduzetnikova zarada biti dovoljna za isplatu duga, da e njegova
tvrtka ubudue ostvarivati pravu vrijednost za uloeni novac, to opravdava rizik i stvaranje novog
novca. Bankar jednostavno otvara kredit od 1.000.000 kuna na poduzetnikovu bankovnom raunu.
Novac se stvara jednostavnim upisivanjem u bankarsku knjigu. Poduzetnik dalje radi s novcem najnormalnije kao sa svakim drugim. Hipoteke ne slue za pokrivanje vrijednosti novog novca nego u prvom redu kao psiholoki faktor kod poduzetnika da pazi to radi jer e u protivnom ostati bez imovine
pod hipotekom. Novac se ovdje bazira na predvianjima bankara o dogaajima u budunosti.
Kako je mogue da takav sistem funkcionira? Kako ne propadne i izazove drutvenu katastrofu? Kratko i jednostavno objanjenje je: povjerenje. Ljudi vjeruju bankama. Oni vjeruju, a da ne poznaju stvarni mehanizam poslovanja, da e bankari pametno iskoristiti novce. Vjeruju da e banke dobro pozajmiti novac koji se treba vratiti i da e uvijek imati dovoljno novca, tako da mogu u svako doba isplatiti
individualnom ulagau njegov novac kada mu je potreban.
Ako mnogi ljudi izgube povjerenje onda svi odlaze u banku da odmah povuku svoj novac i otkrivaju
da banka zapravo nema dovoljno novca. Juri na banku obino se zavrava steajem i nema te banke na
svijetu koja moe izdrati juri sama od sebe. Centralna banka brine o stabilnosti i povjerenju u cijeli
bankarski sektor i zato pomae svim bankama kada dospiju u tekoe. Kada je god to mogue uiniti
e se sve da banka ne propadne, a da do kriznih situacija ne bi uope ni dolazilo centralna banka kroz
kontrolu djeluje preventivno.
U odravanju vjere u bankarski sistem vidi se i razlog sprege kontrole medija od strane kapitala. Bez
apsolutne medijske kontrole, monopola nad informacijama koje se upuuju u javnost, judeo-masonerija ne moe odravati svoj monopolistiki bankarski sektor, a upravo su banke te koje preko monopola nad novcem dre medije pod kontrolom. Radi se o obostranoj povezanosti koja banke i medije
dri vrsto spojenima.
Nema nikakve sluajnosti u tome to u SAD-u judeo-masonerija sa svojim ljudima dri pod neposrednom kontrolom banke i burze s jedne, i medije i filmsku industriju s druge strane. Jedno i drugo je od
vitalne vanosti i mora biti pod pouzdanim neposrednim nadzorom. Tu nema nikakvog preputanja
stvari sluajnostima tzv. slobodnog trita. Preveliki ulozi su tu u igri da se oslanja na sreu.
Cijela mistika novca i svega povezanog s novcem ulazi u carstvo religije, kako je ve i spomenuto.
Misteriozna mo banak da stvaraju novac, nasljeena od sveenikih prethodnika iz drevnih hramova, skriva kompleks socijalnih i psiholokih znaenja. Vlastitim nainom tajnog arobiranja banke
upravljaju zastraujuim socijalnim ritualom, transakcijama toliko monim i zastraujuim da ih ne
moe dokuiti obian ovjek.
Kulturoloka realnost novca vaea je od drevnog doba do doba kompjutera, nema tu znaajnih razlika. Vie od svega, novac je funkcija vjere. Novac zahtjeva implicitan i univerzalan drutveni pristanak,
to je ve dovoljno misteriozno. Da bi se novac stvorio i upotrebljavao, svatko mora vjerovati i svakom
se mora vjerovati. Samo tako bezvrijedni komadii papira dobivaju vrijednost. Kada jedno drutvo
gubi vjeru u svoj novac, ono implicitno gubi vjeru i u sebe. Proces pravljenja novca zahtijeva dubok,
nepriznat in vjere, tako misteriozan da se lako moe pobrkati i sa Bojom silom. To je upravo ono to
196

Untitled-1.indd 196

10/23/06 8:10:13 AM

Organizacija Ministarstvo financija

se i dogaa u kapitalizmu i to je neka zemlja naprednija u kapitalizmu i liberalnoj demokraciji kao

kapitalistikom svjetonazoru vee je i otpadnitvo od Boga unutar takvog drutva. U kapitalizmu se
dogodilo zastranjenje u smislu da kapitalizam samim sobom, tj. novcem, ispunjava vertikalni duhovni
autoritet koji je potreban za povjerenje u horizontali svjetovnih drutvenih veza.
Povjerenje javnosti i cijela iluzija postojanosti, moi, nadnaravnosti, sreenosti i uzvienosti vane
su za banke. Zato su stari Grci i idovi obavljali svoje bankarske poslove u hramovima, a u Americi i
Europi gradile su se banke koje nalikuju na te iste hramove.
Vjera u novac, spasenje koje u ivot donosi novac, a ne vjera u Boga Isusa Krista, u spasenje koje On
donosi svima. To je okultni cilj judeo-masonske financijske oligarhije, a za ostvarenje tog cilja koristi
se nunost vjere (povjerenja) u novac i banke. Ta vjera se zlouporabljuje i izobliuje u nedopustivo
idolopoklonstvo gdje novac postaje boanstvom, a pravi Bog se odbacuje.
S druge strane, kao ispravan koncept, nalazi se onaj novac koji je izraz/odraz povjerenja, a ne smije
novac postati temeljem povjerenja, povjerenje samo po sebi. Ili, drugaije kazano, drutvo teba svojim
unutarnjim vrijednostima izgraivati novac, na da novac izgrauje drutvo.

O odnosu dolara, zlata i nafte

Posebno je pitanje vezivanje vrijednosti novca uz neki pojam, neku drugu vrijednost. Iz nasljea prolosti zlato se nametnulo kao pokrie za novac i svi su to zbog ljudske opinjenosti zlatom prihvatili
kao neto normalno. Dolar kao valuta stvorena da pokori i preotme suverenost po cijelom svijetu bio
je vezan uz zlato dok je to bilo potrebno. Kada je ta vezanost postala nepotrebno optereenje dolar se
jednostavno oslobodio zlatnog standarda i postao vrijednost bez formalne podloge. Financijska internacionala je tako svima pokazala koliko su neke dogme u ekonomiji (u ovom sluaju zlatni standard)
obina iluzija i la u njihovoj slubi. Kada je to u interesu judeo-masonerije mogue je radikalno (revolucionarno) sve izokrenuti i nastaviti dalje kao da se nita nije dogodilo. Ekonomski strunjaci samo
su nastavili slijediti nametnutu ekonomsku praksu bez imalo kritinosti. Kao kod Orwelove 1984
uspjeno su prihvatili pojam dvomisli i nastavili papagajski ponavljati nove istine.
Dolar se sada nalazi u tzv. fluktirajuem teaju zajedno s ostalim svjetskim valutama to znai da je
vrijednost dolara stavljena u podruje potpuno istih brojanih spekulacija. Financijska internacionala je uz monopol nad zlatom zadobila i monopol nad naftom, tzv. crnom zlatu, i dolar je stavljen u
spekulativni prostor izmeu zlata i nafte. Nafta se nametnula kao zamjena za zlatnu polugu, kao neto
opipljivo to se moe kupiti za dolare. Opipljivo, a k tome u cijelom svijetu traeno i nuno za svakodnevni gospodarski ivot.
Nikada nije formalnoslubeno objavljeno vezivanje dolara uz naftu, ali za to nema potrebe i zato
bi spekulanti sebe ograniavali u spekulacijama ako im to nije potrebno. Nafta povezuje sve svjetske
ekonomije i pomou nje obavlja se kontrola i utjecaj na cijelo svjetsko gospodarstvo. Zlato je potiho
gurnuto u stranu, diskretno je izgubilo svoju nekadanju vanost, a u zbilji se jo vie gomila unutar
uskog kruga monika. Ne treba sumnjati da e zlato imati svoju ulogu kada doe pravi trenutak za
novi (i konani) udar na svjetsko gospodarstvo.
Bitno je vrijeme u kojem se prije spomenuti monetarni udar dogodio. Tada je u procesu ekspanzija
Izraela i poraz arapskih drava to je temeljna garancija ouvanja naftnog monopola.
Ratom iz 1967. Izrael se dokopao istonog Jeruzalema i ostatka teritorija koji cionisti smatraju da im
pripada. Yomkipurski rat iz 1973. bio je jedan vrhunski podeen rat koji je Izraelu donio jo teritorija, konani poraz svim susjednim arapskim dravama, poraz kojim je pokazana sva vojna superiornost
Izraela i uzaludnost vojnog sukoba od strane Arapa. Izrael je dokazao da ima sva prava na sve to
posjeduje jer ima silu koju nitko ne moe osporiti. Ima silu koja mu daje pravo.
Navodno iznenaenje i uhvaenost Izraela na spavanju ne mogu se ozbiljno prihvatiti. Izrael je bio
197

Untitled-1.indd 197

10/23/06 8:10:14 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

tako iznenaen i nepripremljen da je navukao Arape na mali prostor i pomeo ih prvo iz zraka, a
zatim i s kopna u samo nekoliko dana. Jo su u blizini, zlu ne trebalo, sluajno bile velike amerike
pomorske snage sposobne za zrane i kopnene udare. Cijeli rat je sluajan kao to sluajno umjeni
boksa protivnika stavom navede na udarac, eskivira ga, i kontraudarcem koji koristi nalet protivnika
istoga obara na pod.
U vezi s monetarnom politikom i dolarom Yom-kipurski rat bio je savreno opravdanje, savren razlog, za dizanje cijena nafte. Jednim udarcem ubiti to vie muha je strategija koju judeo-masonerija,
a i svaki sposoban strateg, izvodi uvijek kada djeluje i kroz cijelu povijest je prisutan takav pristup. Iza
isturenih znaenja, medijski prenapuhanih dogaaja, kroz zavjetrinu se provuku uistinu vane stvari.
Po pravilu je sve prepuno podudarnosti i sluajnosti koje se stvore ba onda kada je to potrebno.
Zavretkom cijelog procesa ukidanja zlatne podloge ostvarena je situacija gdje su sve druge valute posredno ili neposredno vezane uz dolar i ukljuene u spomenuto trite fluktuirajuih teajeva. Drugim
rijeima, svi su vezali svoje konje uz jedna kola i kuda ta kola krenu svi slijede. Koija vozi kola ondje
gdje mu gospoda putnici naloe. Gospoda su to koja su zatvorena u kolima i koji se ne pokazuju u
javnosti. Djeluju diskretno i u svojemu miru onako kako im odgovara, a da ih nitko ne zamjeuje kao
one koji odluuju. Sva se panja upregnutih konja zaustavlja na koijau koji vitla biem.
Umjesto da svatko svoju valutu vodi prema vlastitim interesima, svi su se stavili u pokornu slubu
interesima dolara.

Povijesna konstanta u zabludama oko novca i zlata

Ako se fenomen stupidnosti u baratanju vlastitim novcem analizira kroz povijest moe se vidjeti da
vezivanje svoje valute uz dolar ne treba toliko uditi. U biti je zlato zamijenjeno dolarom, a i jedno
i drugo je sutinski jednako promaeno. Ovo drugo neto vie e kotati sve nas zbog jednostavnije
spekulativnosti u sluaju potpuno brojevno utemeljenih dolara, ali koga je vie briga za to?
Kroz cijelu europsku povijest razni vladari, lokalni i kontinentalni, plemstvo u cjelini, a kasnije i tzv.
graanska elita, nisu znali nita ili su znali potpuno krivo o novcu i financijama. Bila im je nedokuiva
misterija stvaranja novca i koliko je tu drskosti i obmanjivanja potrebno, kolika se vjera trai za novac.
Osim toga, aristokracija se stvarala iz ratnikog stalea koji je u sebi nosio i cijenio sasvim drugaije
vrijednosti, mentalni sklop koji tei prema uzvienim ciljevima, prema idealu otjelovljenom u vitetvu
gdje se cijenila hrabrost i iskrenost.
Novarstvo je bilo intuitivno prezirano od vladajueg stalea i preputeno je nedostojnim podanicima
da se njime bave. Cijela vladajua kasta se u svojoj samozaljubljenosti toliko uzdigla da nisu spoznali
najbanalnije injenice o novcu i potrebi vladara da upravljaju i novcima ako ele suvereno vladati
svojom zemljom i podanicima. Jedino to su znali je da im je novac potreban i da ga nikada nemaju
dosta.
I tko je uzet za brigu o novcima? Kome je aristokracija povjerila novarstvo? Nikome drugome nego
putujuem idovu koji nema dravu, naciju i vjeru do svoje idovske. Koji nema zemlje i ne radi na
njoj nego se bavi trgovinom, vjeno uzima od drugoga i nikada se nee asimilirati, uklopiti u narod
domaina. Uvijek ostaje strano, tue tijelo ravnoduno prema ikome osim sebi i svojima. idov je
povezan sa svojim sunarodnjacima mreom koja se podvukla pod okriljem religije, a koja je bila samo
paravan za organiziranje drave u dravi. Da bi stvar bila jo gora, spomenuti idov je i sam bio izmanipuliran od svojih farizejskih uitelja koji su ga takvim i napravili kroz ustrajanje u odbacivanju Isusa
Kriste kao pravoga i jedinoga Mesije koji je bio od idovskog naroda oekivan.
I to je idov dao kao osnovu, kao podlogu novca? Nije dao zemlju i rad, to je jedino primjereno i
jedina je zdrava gospodarska osnova, nego je kao pronicljivi pragmatiar nametnuo za podlogu novca
ono ime je kao nomad bezemlja sam najvie raspolagao zlato.

198

Untitled-1.indd 198

10/23/06 8:10:14 AM

Organizacija Ministarstvo financija

Kao nomadi idovi su bili upueni na sakupljanje zlata i trgovinu. Dobit od trgovine pretvarali su u
zlato koje se lako prenosi, lako oblikuje i kod svih ljudi je cijenjeno zbog svoje rijetkosti, mistine postojanosti, vjene ljepote i zavodljivog sjaja. Zlato ima sposobnost da zavede, oara, u ljudima pobudi
ono za to misle da je ljubav. idovi su sa zlatom uvijek na svakom podruju mogli neto kupiti ili prodajom raznih roba uzeti zlato u zamjenu. Zlato je svugdje bilo opeprihvaeno i moglo se iskoristiti.
Praktiki, osim estetske i zanemarive industrijske, zlato nema nikakvu drugu vrijednost. Nema egzistencijalne nunosti za zlatom u nikakvoj praktinoj primjeni. U odnosu na korist koju ljudi imaju od
npr. eljeza ili obinog drva, zlato je bezvrijedno. Vrijednost koju je zlato dobilo u zapadnoj civilizaciji,
ali i u veini ostalih, je ista imaginacija. Vrijednost je stvorena u ljudskom umu zaslijepljenom moi
koje zlato prua u drutvenoj zajednici podloenoj zlatnom kultu.
U civilizaciji predkolumbovske Amerike zlato je drugaije doivljavano i nije bilo nosilac gospodarstva to pokazuje da je sasvim mogue izgraditi civilizaciju i bez zlatnog kulta. Gospodarstvo nije ovisilo o zlatu kao to je bio sluaj u Europi gdje je zlato ve postalo osnovom svakog rada kroz nunost
zlata za obavljanje ondanje verzije meunarodne trgovine. Domoroci su bili zapanjeni europskom
pomamom za zlatom. Doslovce su mislili da bijeli doljaci jedu zlato. Nisu mogli shvatiti to bi drugo
moglo ljude uiniti tako pohlepnim za zlatom, mislili su da e bijeli ljudi valjda umrijeti od gladi ako
ne pojedu malo zlata.

Pogubnost vezivanja na zlato

Zlato je u potpunosti kontraproduktivno za zdrav razvoj gospodarstva i pravednu raspodjelu bogatstva. Zlato nikad nije moglo, niti ne moe, zadovoljiti potrebnu emisiju novca i zbog tog raskoraka
vlasnici zlata su si prisvajali tui rad koji je ostao neregistriran. Pronalaenje i kopanje zlata iz zemlje
nikako ne slijedi ljudski rad, niti po koliini, niti po dinamici iskapanja zlata. Svjetske rezerve zlata,
pronaene i nepronaene, konane su i kako se na tome moe temeljiti stabilni novac koji je prikaz
rada u brojevima, a brojevima nema kraja? Dok je ovjeka biti e i rada i to samo sve veega zbog porasta broja stanovnitva i tehnolokog multipliciranja ljudskih radnih mogunosti.
Zlato to nikako ne moe zadovoljiti i dobro je to znano judeo-masonskom vrhu. Tu spoznaju planiraju
i iskoristiti jer e iscrpljivanjem resursa na koje je preko kamata, zaduivanja i dolara oslonjeno cijelo
svjetsko gospodarstvo (zlato ili nafta, svejedno, istovremena nestaica ima jo jai uinak) samo dodatno viestruko porasti mo onima koji imaju nagomilane rezerve istih.
Cijela kapitalistika ekonomija je u temelju bila krivo postavljena u svojemu sutinskom dijelu novcu
i novarstvu. Usmjerenje je to na zlato kao osnovu novca, a ne na rad ovjeka. Zato se kroz povijest
dogaa doticanje bogatstva, odnosno zlata kao sinonima bogatstva, kao jedne nametnute vrijednosti,
u ruke jedne vrlo uske, meusobno krvno povezane judeo-masonske financijske aristokracije.
Zakidajui cijeli svijet sebi su omoguili povlatenu poziciju apsolutnih bogataa, jedinog monika
koji sve ljude zajedno viestruko nadmauje u svome bogatstvu. Ta mo je u biti iluzorna, imaginarna
i zasnovana na ljudskom krivovjerju da neto vrijedi, ne shvaajui da vrijednost daju upravo oni sa
svojim vjerovanjem u tu vrijednost. Vidi se to i po tome to usprkos silnome bogatstvu koje u brojevima prelazi enormne iznose koji ovjek ne moe ni objektivno shvatiti (znamo to moemo napraviti
sa 100 kuna, ali sa 10010 kuna ve gubimo tu spoznaju), judeo-masonerija ipak jo ne moe djelovati
otvoreno, koristiti mo jednostavno i brzo, nego se koristi moi malo po malo, diskretno uzimajui
ono to znai stvarnu svjetovnu mo dravni i nacionalni suverenitet, vlast ovjeka nad ovjekom i
kao temelj svega posjedovanje zemlje, apsolutno vlasnitvo nad zemljom. Sve ljude mora se liiti vlasnitva nad zemljom i svi moraju biti svjesni da se nalaze na tuem posjedu i da su u milosti vlasnika.
U biti, eli se postii to da ljudi prihvate poziciju uljeza na tuem posjedu i da uvijek mogu biti s tog
posjeda izbaeni, a kada cijeli svijet postane jedan veliki posjed povezane nekolicine, nee se imati gdje
utei. To e biti stanje potpunog porobljenja ovjeanstva.

199

Untitled-1.indd 199

10/23/06 8:10:14 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

Mo novca na staklenim nogama lai

Da je mo novca koju posjeduju stvarna i realno upotrebljiva onako kako se prikazuje ne treba sumnjati da bi bila odmah i upotrebljena. Sve bi se pokupovalo, svijet bi se uredio onako kako ele i stvar bi
bila zavrena. Razlog to se tako ne postupa je u saznanju da bi takvom brzopletou sruili i razotkrili
iluziju koju su tako dugo, tako uporno i tako umjeno gradili. Iluziju o bogatstvu izraenom u brojevima i zlatu, iracionalno vjerovanje u stvarnost tog bogatstva, moguu realnu naplatu brojeva i zlata
materijalizacijom u konkretne vrijednosti. Cijeli kapitalistiki ustroj stoji na staklenim nogama vjere
u la i obmanu. Ljudi su dovedeni u stanje masovne hipnoze i treba ih dobro prodrmati da bi se probudili. Ako se ne moe potresti i probuditi svijet, moe se jedna mala Hrvatska. Barem za poetak.
Kada bi financijska internacionala pokuala naplatiti sav novac i zlato koje posjeduje ustanovilo bi
se da je stvoreno bogatstvo bez stvarnog pokria. Godinama se sakupljala apstrakcija i previe se tog
nestvarnog novca iz prolosti nalazi u ukupnoj sumi dananjice. Sluio je i prije, a slui i danas, da se
drugi dre u siromatvu kako bi dolo do izraaja vlastito bogatstvo, tj. mo. Zato se i novac iz akumulacije praktiki ne dira da se ne poremeti trite i dospije van kontrole.
Novac koji se izdvaja i stavlja na trite malen je u odnosu na svoju ukupnu masu. Novci koji se daju
za kredite su novci, odnosno rad, izvueni od traitelja kredita. Isisavanje bogatstva obavlja se preko
banaka i burza, sve je legalizirano, sve se legitimno neprimjetno radi kroz ugledne institucije i sa
znanstvenim ekonomskim objanjenjima.

Povijesna konstanta u nainu financijskog porobljavanja

Dovoljno je iz povijesti uzeti par primjera te analizirati novane tokove i svugdje se oitava isti obrazac. U Weimarskoj Njemakoj novac koji je plaan na ime ratnih odteta vraao se u obliku kreditnih
zaduenja. U Meksiku se novac koji su meksike banke polagale u strane banke, prvenstveno amerike, vratio kao kreditno zaduenje. I kod nas u Hrvatskoj isti je sluaj. Novac je netragom nestao i svi
oni koji bi trebali biti odgovorni i znati mu ui u trag prave se nevjeti sve skupa preputajui zaboravu
vremena. Jedna od rijetkih korisnih stvari to su ostale naslijeene od komunistike Jugoslavije je bankarski sistem koji je pod strogim nadzorom sredinje banke, bive NBH, a danas HNB. U tome sistemu
nije bio mogu iznos kapitala van dravnih granica bez znanja i sudjelovanja centralne banke. Barem
se tako nije smjelo raditi i HNB je bio odgovoran za kontrolu svih banaka rade li prema propisima.
Ispiranje mozga parolama o nunosti reforme financijskog sektora u skladu sa svjetskim/europskim
standardima ili o potrebi razvitka trita kapitala s prikljuivanjem na globalno trite dovelo je do
ukidanja i zadnje prepreke (smetnje) u pljaki Hrvatske. Rezultat su posluniki prihvaeni zakoni koji
oslobaaju kapital od kontrole HNB i idu na ruku lakem i netransparentnijem iznoenju hrvatskog
kapitala, hrvatske muke i rada, u tue ruke, a da bi nam onda ti isti koji su sugerirali kako treba ustrojiti sistem mogli prodati na vlastiti kapital s njihovom lihvarskom kamatom. Nije nikakva sluajnost
procjena iznosa izneenog kapitala koja se iznosom skoro podudara s iznosom hrvatskih zaduenja
na tzv. tritu kapitala. Kao to je bilo uraeno u Njemakoj, Meksiku, Brazilu, Argentini i ostalim
dravama irom svijeta, tako je odigrano i u Hrvatskoj.
Ova dananja sramota od predsjednika koji je naslijedio pokojnog predsjednika Tumana, koji je uz
sve svoje nedostatke u odnosu na njega (tog nesretnog nasljednika) nedostini ideal. Jedinu sposobnost koju inozemnim agenturama podloan nasljenik posjeduje je armantno i vickasto obmanjivanje
nacije. Tu je stvarno umjean i treba mu odati zaslueno priznanje. Isto je tako armantno i uglaeno
bacao iz rukava obeanja o nekakvim istragama i povratu izneenog novca kada je bio u borbi za upranjeno mjesto pokojnog lava. Mievi su se meu sobom natjecali koji e od njih doi na upranjeni
tron, a pobijedio je onaj koji je svjetskim strvinarima bio najvie po volji. Strani nalogodavci dopustili
su mu tada obeavati narodu to god hoe, ali kada je ispunio svoju svrhu i ugrabio poziciju, strani
gospodari su njemu i svim ostalim domaim slugama jasno dali do znanja da su novci zabranjeno
podruje istraga. Kako e se opravdati pred ljudima njihov je problem. Uostalom, fingiranje da neto
rade i upravljaju nacijom glavni im je posao. Glavna zadaa domaih izdajnika je prianje praznih
200

Untitled-1.indd 200

10/23/06 8:10:14 AM

Organizacija Ministarstvo financija

pria, obmanjivanje i izluivanje zdrave pameti narodu tako da strani gospodari mogu raditi to im
se prohtje i to je u njihovom univerzalnom judeo-masonskom interesu. U vezi s ekonomijom jedan
od vitalnih interesa tih struktura zla je svakako sveope osiromaivanje naroda i stavljanje ovjeka u
ropski poloaj putem gospodarskog djelovanja.

Kapital i kriminal nadnaravna sprega

Poseban je sluaj s tzv. prljavim novcem zaradama ostvarenim kroz sve mogue nelegalne kriminalne aktivnosti poput u prvom redu trgovine narkoticima, a zatim kockanje, prostitucija, pornografija,
krijumarenje, iznuivanje, reketarenje, zelenaenje i razne druge djelatnosti.
Ono to je znaajno je da se kriminalom ubiru enormne svote gotovog novca, isti stavlja u slubu kriminala gdje odlazi van dosega dravnog aparata. injenica da se radi o gotovini od velikog je znaaja,
jer gotovina je u financijskom sklopu najcjenjenija, ima veu vrijednost od ostalih oblika novca, iako
je formalno jednako imati gotovinu ili bilo to drugo.
Gotovina u pravilu ne prelazi 5-10% ukupne koliine novca s trendom sve veeg smanjivanja gotovog
novca u opticaju. Gotovina ima najveu stopu obrta (izmjene) u toku godine i tu se krije odgovor kako
je relativno mala koliina gotovine dovoljna za potrebe ekonomije. Bankama je u interesu smanjiti
udio gotovine jer se tako novac due zadrava u njihovom posjedu, a ako se gotovina ne moe smanjiti kao udio moe se skrenuti s podruja namijenjenog za opticaj gotovine. To se deava razvojem
kriminalnog ekonomskog sektora koji preuzima unutar sebe veliki dio gotovine u opticaju stvarajui
nestaicu na legitimnom ekonomskom podruju. Takvim razvojem dogaaja poveava se dobit banaka koje postiu sveobuhvatniju kontrolu i utjecaj nad drutvom, a poveava se i mo vlasnika kapitala
koji uvijek mogu zatraiti eljenu koliinu gotovine i upotrijebiti je na presuenom tritu.
Ako se obrati panja na sam kriminal koji zarauje i stvara time prljavi novac, jer taj tzv. prljavi novac
morao je jednom biti ist i iz legale prijei u ilegalu, svakome razumnom mora biti jasno da je kriminal blagoslovljen iz najviih vrhova judeo-masonske financijske piramide.
Razvoj kriminala i svega s njim povezanog upropatava cijelo drutvo i ljude u njemu. Motivi za poticanje kriminala nisu samo ekonomske nego i duhovne prirode, a to to se sve uklopilo u ekonomske
interese vlasnika kapitala samo je prirodni spoj svega to je zlo i pokvareno. Kapitalizam stvara bijedu
meu masama, a kriminal tu ljudsku bijedu dodatno iskoritava vraajui kapitalu sve to uspije ljudima jo dodatno uzeti. Svi postaju jo siromaniji, jo ovisniji o kapitalu i jo vie podloniji kriminalu.
avolji tragovi su tu oiti i onaj koji tu ne prepoznaje rukopis iz pakla slijep je i pored oiju to ih
ima.
Sami kriminalci, ma koliko visoko bili pozicionirani na hijerarhijskoj ljestvici svojih kriminalnih
struktura, nikada nisu ti koji imaju konanu rije ili neku veliku mo kako se to eli prikazati, posebno kroz sredstva informiranja ili popularnu kulturu kao to su filmovi, glazba i romani. Svi ti veliki
bossovi su potrona roba u potpunosti zavisna ponajprije od suradnje s bankarskim sektorom. Napuhavanje znaaja monika iz kriminalnih struktura ima za svrhu upravo usmjeravanje panje svjetini
od stvarnih poluga moi. Uostalom, isto kao i u sluaju s politikim strukturama. Ti isti bankari koji
su pravi vlasnici kapitala upravljaju, kako s kriminalcima, tako i s politiarima, a preko njih i cijelim
dravnim aparatom, prema potrebi koristei jedne za eliminaciju drugih.
Da nema banak i njihove sprege s kriminalom sav ogromni novac koji se ubere kriminalnim djelatnostima ne bi imao kamo ii, kriminalci ne bi imali kuda sa svojom zaradom. Imali bi hrpe novca, a
ne bi ih mogli iskoristiti izvan svojih lokalnih okvira. to nekom narko-bossu vrijede stotine miliona
dolara u njegovom podrumu? to mu vrijede ako ne moe tim dolarima ui u regularno trite gdje
se proizvode vrijednosti koje su stvarno i kupljive? On moe samo slijepo vjerovati bankaru kojemu je
dao novce da e ga ovaj prikljuiti u trite tamo gdje za te novce moe neto i dobiti.
Zar itko pametan moe tvrditi da kada npr. narko-novac iz SAD doe u banke na raznim Djevian201

Untitled-1.indd 201

10/23/06 8:10:15 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

skim, Kajmanskim i slinim otocima, taj novac tamo i ostaje? Te banka s tim novcem mogu napraviti
samo ono to sve banke i rade sa novcem koji imaju staviti ga u uporabu. Kako koliina novca daleko
prelazi mogunosti privrede u takvim dravicama novac se mora staviti tamo gdje se neto radi, a to
se onda lijepo naziva ulaganjem na meunarodnom financijskom tritu i u globalnoj ekonomiji. To
su ti famozni (izmeu ostalih, jer vei udio ima fiktivni novac stvoren prije opisanim modelom zaduivanja stranim novcem) strani ulagai od ugleda koje svi dozivaju kao spasitelje posrnule Hrvatske.
To je taj kapital koji nam je kao neophodan i koji se prikazuje kao jedini nain izbavljenja iz nevolja.
Najvee banke i najvee investicijske kue su upravo i najvei korisnici (perai) prljavog novca. Poto
se poglavito radi o gotovini, i to u ogromnim iznosima, to se takav sustav zarade izuzetno kontrolira
i nema tu sluajnosti.
To to se Hrvatska i ostale drave ukljuuju u razne meunarodne programe protiv pranja prljavog
novca slui upravo odravanju monopola i povlatenog poloaja onih koji na tome najvie zarauju.
Supervizori i koordinatori svih tih programa su oni koji i vode cijelu igru, a sve su lukavo osmislili
da oni sami vide ne potkrada li ih netko iz njihovih vlastitih redova, a takoer i zato da se naivnim
masama prikau potenima.
Koliko je kriminal vaan judeo-masoneriji pokazuje upletenost dravnih institucija najjae svjetske
sile i glavnog svjetskog kriminalca SAD-a. Amerika vojska (Pentagon), CIA, FBI, NSA, DEA i razne druge organizacije imaju svaka svoju ulogu u svjetskom kriminalu (posebno na narko tritu),
a ameriko ministarstvo vanjskih poslova mora tititi te interese nameui po cijelom svijetu razne
licemjerne standarde i uvjete. Ni tu se ne dogaa nita novoga jer sve je ve vieno u jednom drugom
obliku, ali u istoj sutini za vrijeme kolonijalne dominacije Velike Britanije i opijumskih ratova kojima
je Kini nametnuta potronja opijuma zato da bi prethodnici dananjih financijskih monika ostvarili
dodatnu zaradu.
Najvea svjetska praonica prljavog novca nalazi se upravo u SAD-u, na Wall Streetu, sakrivena iza
velebnih zdanja koja istiu ugled i mo. Svjetska sila SAD-a i njezini politiari koji se prave velikim
pravednicima i braniteljima ovjeanstva su najobiniji kriminalci, siledije koje teroriziraju slabije i
ako netko pokae malo neposluha koriste se sva sredstva u svrhu pokoravanja.
Svijet i svi narodi dovedeni su u stanje da se moraju tiho i pokorno pristati porobiti. Demokracija nije
tolerantna prema onima koji su glasni i odluni u borbi za svoju slobodu i samostalnost. Neovisnost
nacionalnih drava nije u skladu s demokracijom i globalnom kapitalistikom potroakom ekonomijom, a sve to se ne uklapa mora biti eliminirano, o tome nema niti rasprave. Takvo je pravo lice
demokracije, kapitalizma, liberalnih sloboda svake vrste, lanog humanizma, ljudskih prava i svega
pripadajuega.
Na psiholokoj razini bankama i bankarima kriminal je nuan zato jer se tako meu ljudima i u drutvu stvara nesigurnost, strah od gubitka bogatstva, prvenstveno novca. Jedino sigurno mjesto koje se
nudi jesu banke. Barem je tako sugerirano cijelim politikim sustavom kojim upravljaju upravo te
iste banke.
Kontrolirajui i organizirajui kriminal banke dodatno ubrzavaju opi kolaps drutva, moralno propadanje ljudi koje onda dovodi i do slabljenja obrambenih instikata i openito svake volje za odupiranje
zlu.
Ulaziti u sve detalje kriminala i svega sa njim povezanog nema potrebe. Potroile bi se stranice i stranice, a da bi se jo uvijek obradilo samo dijeli cjeline. Dovoljno je shvatiti sutinsku, organsku povezanost na duhovnoj sferi i silama koje motiviraju sve ukljuene, a putevi novca i sve to se i kako se
novcem slui sveope zlo samo su tragovi u snijegu preko kojih vidimo kuda je zvijer prola.
Drava koja eli biti stvarno suverena ne doputa nikome da joj zakida suverenitet, a organizirani kriminal svake vrste je drava u dravi i po tome nedopustiv. Na kraju, ili kriminal nadvlada dravu, ili
drava kriminal. Nema druge, jer jedan je svojim smislom suprotstavljen drugome i zato Hrvatska ne
202

Untitled-1.indd 202

10/23/06 8:10:15 AM

Organizacija Ministarstvo financija

moe unutar sebe nositi karcinom koji e je razoriti, nego mora brzo i djelotvorno stati tome na kraj
bez ikakvih kompromisa. U Hrvatskoj nema i nikada ne smije biti mjesta za strane i domae kriminalce, nitko od njih ne smije ruiti nacionalnu opstojnost kao to je dosad nesmetano raeno. Ta vremena
moraju biti prolost do kraja svijeta i vijeka. Vladar koji nije dosljedan u borbi protiv kriminala praktiki doputa da netko drugi njega samoga okrade, a onaj vladar koji se koristi kriminalom za vlastito
bogaenje ili zbog nekih drugih interesa, taj samoga sebe potkrada. I jedno i drugo pokazatelji su
nesposobnosti za vladanjem, najblae reeno, jer prisutna je i velika doza neshvatljive sljeposti. Kako
mogu ljudi koji ine politiku elitu, koji imaju vlast nad narodom, a i sami su doli iz tog istog naroda
(barem velika veina udio idova, Maara, pa ak i Srba bio je uvijek manjinski u strukturama bilo
kojih hrvatskih vlasti), nemilice pljakati i iskoritavati vlastiti narod zbog svojih sitnih kratkotrajnih
probitaka? I jo sve to raditi u slubi i za interes tuinca. Takva glupost meni je neshvatljiva i moe
se objasniti samo kao dio sveopeg misterija zla. iriti bijedu meu ljudima, koji su ujedno i oni koji
obuhvaeni pojmom blinji, zbog vlastite pohlepe isto je kao i ubiti vlastite roditelje i ukrasti im novce.
Oni koji to rade mogu biti samo demonski inspirirani i voeni.

O idovima i zlatu te korijenima kulta oboavanja zlata danas

U problematici zlata u ekonomiji nalazi se jo jedan pojam. U Bibliji je taj pojam opisan priom o
zlatnom teletu. Kada ih je Mojsije privremeno ostavio samima, idovi su pod Aronovim vodstvom
sakupili sav zlatni nakit i od njega izlili kumira u obliku zlatnog teleta. Zagonetka prie o zlatnom
teletu nikada nije objanjena. idovi su se strogo kao ni jedan drugi narod pridravali monoteistikog
tovanja svog Jahve, iji kipovi uope nisu postojali. Kako su odjednom mogli zapasti u jednu vrstu
idolopoklonstva i time navui na sebe bijesnu srdbu osnivaa svoje religije, Mojsija? Jer, ak i kad
je Mojsije unitio zlatno tele i zapovjedio Levijevim sinovima da za kaznu poubijaju 3.000 Izraelaca,
sklonost prema slinim zabludama i poganstvu i dalje se odrala u idovskom narodu. tovie, stalno
se ponavlja u najgorim moguim oblicima i to ponajvie u samom vladajuem sloju, kako je opisano u
Knjigama o kraljevima i na ostalim mjestima u Svetom pismu.
Uzrok idovskog krivovjerstva kroz cijelu povijest krije se u infiltraciji strane, poganske krvi u idovsko bie upravo u Mojsijevo vrijeme. Radi se o Kalebitima, egipatskim sveenicima i vjernicima sunanog kulta iz Hijerakonopolisa. To su isti oni koji su u knjizi izlaska nazvani faraonovim mudracima,
vraarima i arobnjacima (Izl 7-10). Njih faraon poziva da se svojom magijom suprostave Mojsiju i
Aronu kada oni po Jahvinom naputku izvode udesa s ciljem uvjeravanja faraona da pusti Izraelce
iz zatoenitva. Od deset izvedenih udesa, ti vraari i arobnjaci donekle dre korak sa Mojsijem i
Aronom u prva tri: pretvaranju tapova u zmije, pretvaranju vode u krv i stvaranju najezde aba. Od
idueg, etvrtog uda pretvaranja komaraca iz zemljanog praha, egipatski magi nemaju vie sposobonost ikakvog pariranja Mojsiju i Aronu, a tako ostaje do samoga kraja. Ono to je u ovome svemu
bitno je da se uvidi kako ti egipatski mudraci, vraari i arobnjaci nisu prevaranti po pitanju posjedovanja okultnih moi i s njima svakako raspolau, a to opet znai da su visoko upueni u tajna znanja
budui da nije mala stvar uope na bilo koji nain uspjeti imitirati neka od udesa koja se ostvaruju
po Bojoj volji. Nije poznato da li su svi faraonovi magovi Kalebiti ili nisu, ali svakako predstavljaju
barem jedan bitniji dio. Kalebiti na neobjanjiv i do danas misteriozan nain ulaze unutar Izraelaca
koji odlaze iz Egipta te ostaju u trajnoj simbiozi sa idovima poput nekog parazitskog nametnika
kojeg se nije mogue rijeiti, a da se ne ugrozi cijelo tijelo. Oni ulaze u redove plemena Benjamina,
veim djelom sastavljenog od Amonaca koji su takoer egipatskog porijekla, s kojima tijekom dalje
povijesti dijele duhovnu i svjetovnu vlast nad idovima. Tvore buduu idovsku politiku i religijsku
elitu (Kalebiti i Benjaminci), u Babilonu osmiljavaju kabalistiku doktrinu kao ono krivovjerje koje
se najbolje moe podmetnuti idovima, kasnije dominiraju nad farizejima, da bi danas preovladali
kroz modernu neofarizejsku rabinsku vjersku doktrinu koja se oslanja skoro iskljuivo na Talmud, a
uvelike zanemaruje Toru.
Kalebiti kao potomci egipatskih sveenika tvore jedno tajno idovsko pleme, ali time to je tajno ujedno se identificira i kao lano pleme lanih idova ili - pseudojudejaca. To je ono famozno trinaesto
idovsko pleme o kojemu ve podosta dugo postoje razne pretpostavke i teorije, ali uvijek nedoreene
ili nedovoljno dosljedne. Ono to je ovdje znaajno je da je to u stvari neidovsko pleme iji posvee203

Untitled-1.indd 203

10/23/06 8:10:15 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

nici djeluju u protubojoj uroti i kao takvo ono ne moe biti priznato kao jedno od ostalih regularnih idovskih plemena. Da je pojam urote stvaran i da se radi o uroti protiv Boga i ovjeka kristalno
jasno je objavljeno u Evaneljima kada se spominje Zavjera protiv Isusa i to izravno kod tri od etiri
evanelista (Mt 26, 1-5; Mk 14, 1-2; Lk 22; 1-2), a i Ivan na svoj poseban nain opisuje kako je isplanirano da se Isusa ubije (Iv 11, 45-53). Upravo injenica da se govori o uroti protiv Isusa po Njegovom
bogoovjetvu nam govori da je tom urotom obuhvaeno svo vrijeme, svi ljudi i sva punina Boija jer
pisano je: Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina! (Mk 1, 11).
U stvarnosti se kod tog dodatnog idovskog plemena radi o samonametnutom i samoproglaenom
plemenu koje i tim remeenjem od Boga odreenog broja od dvanaest Izraelovih plemena unosi nered u od Gospodina predvieni (svjetski) poredak. Moe se ova uzurpacija nad poretkom izraelskih
plemena usporediti i s protubojim Novim svjetskim poretkom koji je jednako tako koncipiran kao
suprotnost Bojem poretku u svijetu. Umjesto dvanaest plemena Bojeg poretka namee se trinaest
plemena Novog svjetskog poretka, a to jo vie dobiva na svojem smislu ako na idove gledamo kao
na svijet u malome, pa tako ono to se najprije dogaa idovima, kasnije se dogaa i s cijelim svijetom.
Samoproglaenje po ljudskoj volji otuenoj od volje Boje sastoji se upravo u tome da se kroz razne teorije sugerira kako navodno postoji jedno izgubljeno i u Svetom pismu nenavedeno trinaesto idovsko
pleme. Na razini simbolizma kroz koji se tajni monici objavljuju onima koji su toliko pismeni (odn.
upueni ili inicirani u itanje tajnog i vieznanog jezika simbola) da mogu oitavati te simbolike
objave, to trinaesto idovsko pleme prikazano je na novanici od jednog dolara i na Velikom peatu
SAD-a. Tu se nalazi trinaest zvijezda koje predstavljaju navodnih, a u stvarnosti nepostojeih, trinaest
plemena Izraela. No time, kada je to tako ostvareno, istovremeno se naglaava da je to trinaesto pleme
ono koje je dominantno nad ostalima. Stvaraju se (samo)izabranici meu Bojim izabranicima, ali
stvaraju se protivno volji Svevinjega i tu volju upravo time obezvreuju i izopauju na upravo demonski nain.
Takoer je vrlo indikativno da, kada se novanica od jednog dolara izokrene, moe se uoiti lik menore, idovskog svijenjaka, to znai da je idovstvo i Izrael na dolaru izraeno u jednom izokrenutom
principu. Tim avolskim principom inverzije objavljuje se i tko je onaj koji nadahnjuje takve prikaze,
tko je onaj koji danas sluenjem takvome gospodaru ima svjetsku mo i time se ujedno jasno obznanjuje kako kani tu prigrabljenu mo koristiti u budunosti.
Sve dobiva vii smisao ako se uvidi metafizika veza idovske odabranosti od Boga i samim tim odabranosti idova od Sotone da bi se preko idova usprotivio Bojoj volji na najoholiji mogui nain.
Kako je Bog izabrao idove za provedbu svoje volje, tako se i Sotona okomio na idove za provedbu
svojega paklenog plana pobune protiv Stvoritelja.
Kalebiti su tu iskoriteni kao sredstvo provedbe toga sotonskog plana jer su po svojem djelovanju u
Egiptu dokazali svoju izopaenost, svoju potpunu predanost Sotoni. Kalebiti su prinosili godinje rtve paljenice u hramu u Hijerakonopolisu, otkud su potjecali, popraene seksualnim orgijama. Tada
je dolazilo do homoseksualizma izmeu vjernika mukaraca i sveenika pasa odjevenih u enske
haljine, dok su se neudate djevojke odavale hramskoj prostituciji. Takve su se svetkovine odravale i u
Hramu posveenom Jahvi u Jeruzalemu, gotovo itavo vrijeme od izgradnje Hrama cca 996. g. pr. Kr.
do 620. g. pr. Kr. Salomonov hram koji je tako bio tjelesno oskrnjivan na najgnusnije naine, danas u
svojim loama grade masoni i time ga istodobno oskvrnjuju na metafizikoj osnovi. Masonstvo gradi
jedan duhovno-simboliki hram svojim antikristovskim naukovanjem, ali usporedno svojim djelovanjem na osvajanju apsolutne vlasti grade i jedan posve konkretni, jedan globalni svjetovno-materijalni
hram izgradnjom svojeg Novog svjetskog poretka.
Sveenici psi, sveti hramski homoseksualci qdeim, bili su Kalebiti. O njima se govori u Ponovljenom
zakonu kad se daje zabrana mukarcima da nose ensku odjeu: ena ne smije na se stavljati muke
odjee, a mukarac se ne smije oblaiti u enske haljine. Tko bi to inio bio bi odvratan Jahvi, Bogu svome. (pnz 22, 5). Takoer i onda kad se zabranjuje da bude svetinih bludnica meu izraelskim kerima
i svetinih bludnika meu izraelskim sinovima, te se zabranjuje davanje i primanje uplata bludnike
plae i pasjeg novca u blagajnu hrama: Neka ne bude svetine bludnice meu izraelskim kerima i neka
204

Untitled-1.indd 204

10/23/06 8:10:15 AM

Organizacija Ministarstvo financija

ne bude svetinog bludnika meu izraelskim sinovima! Ne donosi u Dom Jahve, Boga svoga, ni za kakav
zavjet bludniine plae ni pasjeg novca, jer je oboje odvratno Jahvi, Bogu tvome. (pnz 23, 18-19). Pod
tim se mislilo na svete hramske prostitutke qdeot i na Kalebite, sveenike pse, tj. svete hramske homoseksualce qdein i na njihove novane doprinose hramu. Posebne su prostorije u Jahvinom Hramu
bile odvojene za svete hramske homoseksualce i svete hramske prostitutke. Isto je tako vrlo znakovito
da odmah poslije ove odredbe u Ponovljenom zakonu slijedi odredba o zabrani uzimanja ikakvog
oblika kamate bratu svome (Pnz 23, 20-21), to jasno ukazuje na odreenu uzrono-posljedinu vezu
izmeu te dvije odredbe, tih dvaju propisa. Poveznica je to izmeu potpunog moralnog posrnua nekog drutva, najoitije izraenog kroz homoseksualnost i prostituciju koja je odvratna Jahvi, a koje je
odmah transformirano u izuzetno tetno materijalno djelovanje uzimanjem kamate od svojih blinjih.
Onaj koji je odvratan u oima Svevinjeg je isti onaj koji, nakon toga to je sebe snano udaljio od
Boga, udaljuje sebe i od ovjeka na razne druge naine, pa i kroz neovjenost kamatarenja.
Kalebitski imbenik je onaj koji najprije djeluje svojom duhovnou (tj. poganskim, magijskim, okultnim) i kroz tu antiduhovnost odvraanja od Zakona Bojih priprema teren za potonje svjetovno djelovanje, a iji se prvi korak oituje kroz kamatarenje svojeg blinjeg. Nakon nametanja kamate unutar
prihvaenog drutveno-ekonomskog sustava sav svjetovni rad koji ide prema apsolutnoj zemaljskoj
moi samo je stvar vremena, stvar strpljenja i dosljednosti, a dosljednost dolazi iz metafizike dimenzije, tj. od Sotone osobno. Povijest pokazje jednu veliku, doslovce nadljudsku strpljivost koja premouje stoljea i milenije, koja na neki nain nadilazi vrijeme, a tako neto mogue je samo kroz konstantnu posveenost Sotoni onog malog i prosvijetljenog (iluminiranog, luciferijanskog) vrha. Mala
skupina izabranika tame koji su se predali u potpunosti sluiti podzemlju. Zato su to uradili, to im
je obeano, to im je jezik zmije u uho aptao i rekao da su povjerovali nije pojmljivo ljudskim umom.
Barem za sada jer: Nita nije skriveno to se nee otkriti ni tajno to se nee saznati. Naprotiv, sve to u
tami rekoste, na svjetlu e se uti; i to ste po skrovitima u uho aptali, propovijedat e se po krovovima.
(Lk 12, 2-3).
Imajui takve spoznaje na umu, sama po sebi namee se pretpostavka da je kalebitski element bio
onaj koji je iskoristio Mojsijevu odsutnost i svojim intrigama meu idovima potaknuo elju za stvaranjem zlatnog teleta. im se ukazala prva prilika i samo to je Mojsije po prvi put nakratko ostavio
svoj narod odmah se ilo na djelovanje, na zavoenje i obmanjivanje idovskog puka. Zavodnici meu
idovima nisu oklijevali ni trena i radili su po svojem znajui da nemaju puno vremena do povratka
Mojsija. Potaknuo je taj zakulisni rad tim svojim djelovanjem istovremeno i otpadnitvo od Boga koje
je ostalo stalno prisutno unutar idova i zavelo ih pod demonski utjecaj trajne okrenutosti materijalnim manifestacijama. Tu, u zlatnom teletu, je i sjeme materijalistikog tumaenja proroka to je na
koncu i dovelo do Judinog ina kojim je izdao Isusa s nekakvom nadom da e Isus morati kao uhienik
manifestirati svoju svjetovnu mesijansku ulogu. Ulogu koju su idovi jedino i oekivali bez interesa
za nadmaterijalnim istinama. I ta izdaja ima kroz obiljeje prodaje Isusa za trideset srebrnjaka (to je
ondanji novac, a ija je glavna podloga i tada bilo u odnosu na srebro znatno rijee zlato) znakovitu
povezanost sa zlatnim kultom pokrenutim jo u vrijeme Mojsija. To se na koncu manifestira i u idovskoj opsjednutosti idejom da su oni mesijanski izabrani narod predodreen da vlada svijetom, prema
krivo protumaenim navodima starozavjetnih proroka. Iz te zablude izlaz im je dan kroz prihvaanje
Krista i prosvjetljenje po Njemu. Dobra potvrda je u primjeru rimskog rabina Zollia (ex Zoller) koji je
zajedno sa svojom suprugom Emom preao na katoliku vjeru 13. veljae 1945. (datum je bitan zato
jer dokazuje slobodni odabir nacizam je propao), a koji je izjavio: Suprostavljanja izmeu idova i
krana svode se na razliito tumaenje starozavjetnih proroanstava. idovi su nadahnuti materijalistikim tumaenjem proroka. To je upravo ono to se ovdje htjelo objasniti. To je onaj materijalizam
koji je prvi put posijan i usaen upravo u trenutku kada je Jahve davao Mojsiju deset zapovijedi. I prije
nego su te zapovijedi dole, prije nego to ih je Mojsije donio zapisane u kamenim ploama, pisani
zakon je preduhitren i u obliku zlatnog teleta dan je trajni lik, jedna trajna slika kao protutea pisanim
zapovijedima. Slika zlatnog teleta ula je na taj nain duboko u idovsku svijest netom prije dolaska
deset zapovijedi i tu se uvuklo materijalistiko naelo ispred duhovnog, jer zlatno se tele dublje dojmilo prisutne svjetine nego kamene ploe s natpisima. Otprilike jednako kako i danas svjetini vei dojam
ostavlja televizija ili film nego knjiga.

205

Untitled-1.indd 205

10/23/06 8:10:16 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

Slika, tj. kip, kao antiteza pisanim zapovijedima Bojim, upravo je ovjeku prijemljivija kao to to i
je svaka slika nad rijeju. itana rije neprimjetno razdvaja sluanje i razumijevanje jer uobiajeno
znaenje rijei sudjeluje u tom djelovanju. Obrnuto, slika ili kip je izraavanje bez rijei i spaja motive
u jednu cjelinu i tako nastaje eljena alegorija, motiv koji znai rije. Tu je i prvi korak djelovanja na
ljude putem ovladavanja kulturom jer se tim putem eli u ovjeku ponititi ili obezvrijediti (moda je
bolje rei sakriti ili prekriti, jer vrijednost Boje objave nita ne moe umanjiti) i time ljude upraviti u
volju suprotnu volji Gospodnjoj. Sve dalje samo su nadopune i varijacije iste teme ili istog obrasca.
Jo neto treba rei vezano uz zlatno tele i pisane zapovijedi, te odnosa izmeu slike i rijei. U poetku
bijae rije i sve je stvoreno po rijei upravo onako kako izvjeuje evanelist Ivan: U poetku bijae
Rije i Rije bijae u Boga i Rije bijae Bog. Ona bijae u poetku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne
postade nita. Svemu to postade u njoj bijae ivot i ivot bijae ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i
tama ga ne obuze. (Iv 1, 1-5).
Iz rijei je dola svjetlost, jer je to potvreno i na samom poetku kada se opisuje stvaranje svijeta: I
ree Bog: Neka bude svjetlost! I bi svjetlost. (Post 1,3).
Po tom odnosu svijetla naspram rijei, ovdje opisanom u evanelju, rije je dominantna nad svjetlou
jer je stvaralaka, kreativna, ivotna, dok je svjetlost ono to je rjeju stvoreno. Po tome bi bilo prirodno da se rije nametne iznad slike koja nije nita drugo nego svjetlost, ali ovjek je svojim padom u
grijeh oslabio svoju prionljivost uz istinitost rijei ili rijei u istini, te se priklonio niem obliku komunikacije u vidu slike u svjetlu ili svjetlu u slici koji mu postaje prikladniji za poimanje svijeta sada kada
je udaljen od neposredne komunikacije s Bogom. Znakovito je i to da je upravo Lucifer onaj koji je kao
aneo bio svjetlonoa, tj. pronositelj od Boga stvorene svjetlosti po cijelom svijetu. Takoer se treba
podsjetiti da iako pali, aneli koji postadoe demonima zadravaju sve svoje od Boga dane naravnosti. Tako je sada posve logino to djelovanje kroz sliku/svjetlo zlatnog teleta kojom se eli dodatno
pomutiti u ovjeku prijemivost prema rijei, u ovom sluaju Bojem Zakonu u vidu deset zapovijedi
kao temelju sveukupnog Zakona. Zlatno tele ima ulogu koprene koja svojim lanim i zavodljivim
bljetavilom ima zamutiti jasnou odredbi kojima nam se pisanom rijei daje uputstvo kako urediti
svoje ivote u suglasju sa Stvoriteljem. I to zamuenje se najprije i najneposrednije dogaa upravo idovima, jednako kako je njima najprije i dano deset zapovijedi na koritenje. To zamuenje od strane
konkretne materijalne slike ispred rijei koja je apstraktne naravi, ostaje idovskim optereenjem i
trajnom devijacijom tijekom cijele povijesti sve do dananjih dana. To jo vie poziva sve neidove koji
nisu optereeni tom nasljeenom materijalnou nad duhovnou da mole za spasenje idova upravo
znajui kako su oni sami najvee rtve svoje zablude. Zlatno tele ih doslovce progoni i ne da im mira da
mogu progledati iznad ovozemaljske korisnosti. Zlatno tele se ne eli maknuti iz horizonta vidokruga
idovske svijesti, a mi koji smo u milosti da imamo, i to upravo po idovima, darovanu Utjelovljenu
Rije, moramo tu milost to vie predati natrag idovima. Osim molitvama jednako tako i djelima u
svijetu u kojemu ivimo moramo ubiti/unititi to zlatno tele koje vlada svijetom; koje vlada jednako
idovima i neidovima. Kroz poraavanje zlatnog teleta treba se otvoriti prolaz za dolazak spoznaje
o Boanskom milosru do svijesti svih zavedenih ljudi. Jedno od poslanja kristocentrine ekonomije
koju Hrvatska ima na sebi primijeniti je i to unitenje zlatnog teleta i pripadajueg mu kulta iz razloga
osloboenja idovske svijesti koja je toliko dugo tim teletom obuzeta. To ima svoje eshatoloko znaenje jer je jedino tako mogue izabranom narodu konano u punoj slobodi izabrati izmeu lanog i
pravog Mesije, a to tonije znai opeaenje slugu Bojih koji e biti poteeni na kraju vremena (usp.
Otk 7, 1-8).
I u samom pojmu zlatnog teleta kriju se neki posve praktini odgovori i objanjenja fenomena novarstva i ekonomije dananjice. Zlatno tele stvoreno je sakupljanjem svog zlatnog nakita, predmeta
od zlata iza kojih je stajao rad zlatarskog majstora koji je neki predmet oblikovao. Bacanjem na jednu
gomilu, taljenjem i stapanjem u jednu masu rad se ponitio, a stvorena je jedna samosvrhovita cjelina
kojom raspolae malobrojna tajna skupina u ovom sluaju Kalebiti kao samonametnuto idovsko
sveenstvo. Simbolika teleta pokazuje da je to samo poetak, jedan rani (mladi, tek poroeni) stadij
koji je tek roen i kroz vrijeme izrasti e u monoga bika, simbola nesputane snage. Tele mora postati
to jae i vee, a to je mogue samo ako se ugrabi i pretopi svo zlato svijeta, tako uniti sav ljudski rad
206

Untitled-1.indd 206

10/23/06 8:10:16 AM

Organizacija Ministarstvo financija

koji jedini daje vrijednost zlatu i tako biva poveana mo danas ve naraslog zlatnog bika simboliki
sastavljenog od nagomilanih zlatnih poluga u bankarskim trezorima.
Kroz cijelu povijest upravo se to i radi sakupljanjem zlata sa svih strana svijeta i taljenjem u bezline
zlatne poluge koje se samo gomilaju jedna na drugu. Uvoenje papirnatog novca omoguilo je povlaenje zlatnog novca iz opticaja i prelazak istoga u ruke svjetskih bankara. Zlatnici kao novac bili su
samo meufaza, jedno suptilno grabljenje zlata i topljenje istoga u jednake unificirane oblike, lako asocijativne i prirodno bliske brojevima. Papirnati novac samo je ostavio brojeve na povrini, a povukao
zlato dublje u depove judeo-masonerije koja je kabalistiki proizvod po svim svojim karakteristikama. Zlatnici su imali svoj smisao u povijesnom razdoblju kada je drava bila na niskim civilizacijskim
razinama, a ljudi su imali izotreniju intuiciju i moralo im se ponuditi neto konkretno kao novac.
Razvojem drava i drutva u cjelini, razvojem tehnologije koja je poveala produktivnost rada, stvorili
su se uvjeti za papirnati novac, za brojeve same po sebi. Objanjenje koje se ljudima nudilo bila je praktinost u poslovanju, to je stvarno i injenica. Nije bilo reeno da e na toj praktinosti najveu korist
izvui banke i bankari, jedna uska i meusobno povezana manjina posveena tovanju neastivog, a
iroke mase ljudi dobiti e samo iluzije.
Zlatno tele naeg vremena tako je postala hrpa zlatnih poluga koje su same sebi smisao, nemaju nikakvu drugu svrhu osim da se kroz istovrsnost poluga bogatstvo moe brojano izraziti i tako prebaciti
na podruje istih misaonih spekulacija. U judeo-masonske blagajne slila su se tako (pretalila i u jednom metafizikom smislu) bogatstva cijelog svijeta i postala predmetom slubi njihovim protubojim
interesima.
Nuna stvar u cijelom tom procesu je taljenje zlata. Tako se ponitava tui rad i stvara ono nuno
siromatvo koje dodatno istie bogatstvo i mo izabranih. Da su tone zlatnih predmeta ostavljene u
svome izvornom obliku u kojem su naeni teoretski bi bogatstvo vlasnika trebalo biti jo vee. Kao
primjer uzmimo zlato Inka i da se u bankarske trezore zlato sakupljalo u svojem obliku koji su mu dale
Inke sveukupna vrijednost zlata bila bi vea zato jer danas 1 kg sauvanih zlatnih relikvija Inka ima
viestruko veu vrijednost od 1 kg zlata u zlatnoj poluzi. Da je po tom obrascu sve ostalo sauvano u
izvornom umjetnikom obliku i sakupljene gomile zlata imale bi veu vrijednost i vlasnici bi bili bogatiji, ali visokoinicirani vrh znao je kako iz zlata za sebe izvui jo veu dobit unitavanjem ranijeg rada
i na prvi pogled prividnim gubitkom na vrijednosti predmeta koju posjeduju. Poznavali su, a poznaju
i danas, nepatvorenu ekonomiju koju uvaju kao najstrou poslovnu tajnu, a svijet obmanjuju raznim
ekonomskim besmislicama.
Zlato se otapalo stoga to se onda moe zlatom manipulirati, prvenstveno prilikom davanja zajmova i
kamatarenja. Onaj koji posjeduje zlato moe istu masu zlata kroz brojeve prodati vie puta, a da zlato
cijelo vrijeme trajno ostane u njegovom vlasnitvu. Ne samo to, nego mu se koliina zlata jo i poveava zbog rada koji vri kamata. Takoer je znaajan uinak koji jednoobrazna masa zlata obavlja
na um zajmotraitelja. Kada bi zlato bilo u nekakvoj estetskoj formi zajmotraitelj bi mogao poeti
obraati panju na samu kakvou umjetnikog djela, na kakvou ljudskog rada i sam primarni znaaj
ljudskog rada i ljudske kreativnosti koja daje vrijednost radu. Izgubila bi se spekulativna i manipulativna sposobnost preko ujednaenih (posve istovrsnih) zlatnih poluga, a ostala bi sauvana vrijednost
ljudskog rada. Otapanjem zlata u poluge nestaje takva opasnost i kod davanja zajmova sve se moe
hladno i precizno izmjeriti te potom izraziti u brojkama. Naravno, onda elegantno posuditi brojeve
apsolutne i nepromjenjive u svoje opskurne svrhe. Nema bojazni od uvianja relativnosti vrijednosti zlata samoga po sebi, a istovremeno se unitava i vrijednost minulog rada.
Sva mo mora biti u rukama judeo-masonerije, u ovom sluaju to je mo koje zlato ima nad ljudima.
Rast zlatnog teleta u zlatnog bika taljenjem zlata po cijelom svijetu i kroz cijelu povijest ima upravo tu
svrhu. Vezivanje vrijednosti papirnatog novca uz zlato jedino je tako i bilo mogue ostvariti: stvaranjem bezline zlatne mase koja e biti jednakovrijedna u svim svojim dijelovima, na taj nain povezana s brojevima i pogodna za sve vrste manipulacija na podruju imaginarnih misaonih procesa.

207

Untitled-1.indd 207

10/23/06 8:10:16 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

Nedopustivost burzovnih spekulacija; openito o smislu i ulozi burza

Sva panja u dosadanjem razmatranju ekonomije, odnosno financija kao presudnog (temeljnog) faktora ekonomije, bila je usmjerena na banke i bankarski sustav koji je pod kontrolom judeo-masonskih
bankara i istovremeno preuzimanje kompletne politike moi od strane istih tih sila zla. Novac donosi
politiku mo, politika se koristi u slubi novca i tako se lavina kotrlja i uzajamno poveava nagomilavajui se kroz povijest. Banke su primarni servis kapitala, ali banke su samo jedan stup judeo-masonske moi u svijetu. Banke su stup zaduen za magijsku kontrolu nad kapitalom putem brojeva i tako
numerolokom magijom zadobivenom moi. Osnovni grijeh bankarstva i pokazatelj prezira prema
Bogu i ovjeku je kamata, upotreba kamate kao sredstva za ostvarivanje nezavrijeenog bogatstva.
Drugi stup na kojemu se uzdie judeo-masonska velevlast nad ljudima u ovom materijalnom svijetu
jesu burze. Burza je institucija koja je formalno ustrojena neto kasnije u odnosu na same banke, ali
bit manipulacija u trgovini koje su prisutne na burzama bile su oduvijek u upotrebi. Prvi put osnovana
u Antwerpenu 1531. godine burza brzo postaje nezamjenljivo sredstvo pokoravanja svijeta po kroju
zamiljenog Novog svjetskog poretka.
Sutina burze je neograniena trgovina svime zamislivim doslovce se cijeli svijet stavlja na burzu.
Burza je u stvari koncentrirana trgovina. Iskazivanjem svih vrijednosti brojevima kroz dionice postigao se isti uinak kao i kod novca: sve je preneseno na polje brojanih spekulacija i time je manipulatorima iz pozadine omogueno zgrtanje bogatstva bez rada, a istovremeno zakidanje narodnih masa
za plodove njihovog stvarnog rada.
Nema sluajnosti ni u vremenu stvaranja burze jer je u razdoblju otkrivanja Novog svijeta i velikom
ekspanzijom cjelokupne svjetske trgovine stari nain umjetnog dizanja i obaranja cijena zakulisnim
dogovorima trgovaca postao nepraktian i nedovoljno djelotvoran. Burza je jednu svima oitu, neasnu i prevarantsku djelatnost, dovela na razinu legitimnog lopovluka. Pod maskom slobodnog trita,
tzv. trine ekonomije, a u stvari demona liberalizma koji daje lanu slobodu kroz slobodu lai, stvorena je institucija koja slui istim gospodarima koji upravljaju bankarstvom i koji svjesno slue Sotoni.
Taj demonijaki element je nuno uvijek spominjati ma koliko to nekome izgledalo neprimjereno jer
je jedino kroz tu prizmu spoznaje mogue donekle shvatiti kako je smrt postala osustavljenom.
U nametnutoj lanoj ekonomiji burza ima ulogu vampirski isisati svu dobit i sav tehnoloki progres
tako da se sve usmjeri od ljudi prema bankarskim blagajnama. Ljudske mase ne smiju dobiti ono to
im radom stvarano i pripada, nego ih treba drati na najmanjem moguem minimumu, po mogunosti u totalnoj bijedi, tako da svi budu ovisni o milosti samoizabranih gospodara.
Glavni grijeh burze, odnosno burzovnog sustava, je neprimjerena dobit od trgovine (Dodatak 6) to
je jednako kao i u sluaju kamate Sv. Toma neoborivo dokazao. Trgovac kao posrednik ima pravo na
naknadu za svoj rad posredovanja, ali ovo to je postignuto burzama je upravo avolski izokrenuto:
radnik, proizvoa, dobiva neku malu naknadu, a trgovac (burzovni meetar) grabi sebi nepravino
odmjerenu veinu.

Simbolika dolara
Dva stupa prisutna su i imaju veliki znaaj u masonskoj simbolici. Nalaze se na istoku kod ulaznih
vratiju u masonski hram i da bi se ulo u hram mora se proi izmeu tih stupova. Stupovi imaju svaki
svoje ime: Boak i Jazim, a simboliki su povezani tzv. kraljevskim lukom koji pokazuje da jedna via
sila poiva iznad njih i da se sa visine prenosi djelovanje bilo kojeg oblika na stupove i preko njih na
svijet na kojemu stupovi vrsto stoje. Kraljevski luk povezivanjem stupova njih dodatno stabilizira i
osigurava im usklaenost i postojanost, to je logino, jer isto kako jedan um bolje upravlja obim rukama nego to bi bio sluaj kada bi sa svakom rukom upravljao zaseban um i onda se pokualo uskladiti
rad ruku, tako se i stupovima bolje upravlja iz jednog centra.
Dva stupa na ulazu u masonski hram prisutna su u znaku za dolar ($). Dvije paralelne crte odnose se
208

Untitled-1.indd 208

10/23/06 8:10:17 AM

Organizacija Ministarstvo financija

na stupove Boak i Jazim. Dvije crte, dva stupa, zajedno sa slovom S odreeni su da simboliziraju dolar.
Slovo S ima posve jasnu i neposrednu simboliku. S je i vizualno i zvuno potpuno vezan uz zmiju.
Simbol za dolar se stoga ita kao zmija koje se obavija oko dva stupa, Boaka i Jazima, kree se i uzdie
prema nebu, prema nebeskom prijestolju i uenoj Boanskoj moi. Uzdie se oslanjanjem na judeomasoneriju, na one koji su kroz vrata masonskog hrama uli u slubu pakla, na one koji stoje na zemlji,
ive u istom materijalnom svijetu kao i svi ostali ljudi radei kao sluge zla protiv ovjeka i protiv Boga.
Simbol dolara pokazuje i da se kroz vrata i izmeu stupova ne moe proi, a da se ne bude obuhvaen
zmijskim zagrljajem. Ne moe se ui u masonsku lou, a da se ne slui avlu, da mu se ne predaje dua.
Pristanak na inicijaciju i ulazak u lou znai zagrljaj smrti i lai, zagrljaj sutoga zla i ovjek koji se ne
odrekne svojega masonstva, iskreno obrati i odbaci Sotonu, biva u zmijskom zagrljaju odvuen ravno
u pakao. To je sutinska simbolika dolara koji kao zmija obavija cijeli svijet upirui se i uzdajui se na
dva masonska stupa te cijeli svijet eli povui u bezdan.

Slika 2
Simboliko znaenje dolarskog
znaka

Dolar, a posredno vezivanjem uz dolar i sve ostale valute, obuhvaa i spaja sve drutvene strukture,
sve razine vidljive i nevidljive moi, sve krugove kroz koje se djeluje na svijet i kroz koje se upravlja
svijetom. Prvi i najui krug je tajni magijski krug. To su probrani pripadnici najviih stupnjeva inicijacije bilo u masoneriji ili nekim drugim tajnim udrugama. Svima im je zajedniko svjesno klanjanje
i tovanje Sotone i odbacivanje Boga Isusa Krista. Oni su ti koji su stvarno upueni u pravo lice svojeg
gospodara i koji ine sve da bi upropastili ovjeka pod svaku cijenu. Drugi krug djelovanja je kroz
kulturu, kulturno stvaralatvo, ukratko sve to slui zadovoljavanju ljudske potrebe za neim duhovnim, nematerijalnim, uzvienim. Zato magovi iz prvog kruga kroz od njih produciranu kulturu ulaze
u ljudske due i izvode svoje magijske rituale suptilno zamaskirane tako da nisu neposredno uoljivi.
To to ljudi toga nisu svjesni ini njihovo djelovanje efikasnijim jer nema direktnog otpora od strane
samog ovjeka koji je neupuen u tu stvarnost svijeta, a istovremeno nije u kranskoj vjeri kojom
bi bio zatien bez obzira na svoju neukost. Trei krug djelovanja na ljude jesu mediji, tzv. sredstva
javnog priopavanja ili informiranja, makar bi pravilan naziv bio sredstva javnog obmanjivanja i dezinformiranja. Mediji imaju ulogu prenoenja onog magijskog izraenog u kulturi na najire narodne
mase. I samo ime im govori to rade oni su mediji, prijenosnici poruke s jednog na drugo mjesto.
U ovom sluaju poruke iz pakla preko medija dolaze se objaviti svima na svijetu. Kakve su to poruke
jasno je kada se uvidi da je la osnovni princip, sam temelj medijskih informacija. etvrti i zadnji krug
upravljanja ljudima u cilju zavoenja cijelog ovjeanstva je politika. Ekonomija i financije su sastavni
209

Untitled-1.indd 209

10/23/06 8:10:17 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

dio politike i ovisni su o politikom sustavu. Iz politike kao najireg ili najnieg stupnja upravljanja
ljudima dolazi novac kao okultno sredstvo kreirano do u najsitnijeg detalja u onom prvom, magijskom
krugu. Novac je neki oblik povratne sprege koja kroz vandimenzionalni prostor spaja najiri politiki
krug i konkretan materijalni svijet na koji politika djeluje s magijskim krugom i duhovnim svijetom
iz kojeg proizlazi. Novac dalje djeluje na kulturu i medije stvarajui svoj posebni krug utjecaja na sva
etiri navedena kruga.
U dananjem materijalnom svijetu, u svakodnevnom ivotu unutar sekularistiko-kapitalistikog politikog i ekonomskog sustava, ulogu dva stupa nosioca dolarske zmije imaju banke i burze. Kapital
(dolar) obavija se oko oba stupa, prelazi s jednog na drugi poveavajui se prema apsolutu, prema
boanskoj beskonanosti. Zmija/kapital nije nigdje oslonjena na zemlju nego stoji uzdignuta u zraku, u prostoru van materijalne stvarnosti. Zmija/kapital je apstraktno-imaginarne naravi po svojem
brojevnom utemeljenju. Upravo se zato i slui bankom i burzom kao stupovima koji su postavljeni
vrsto na zemlji i koji predstavljaju poveznicu imaginarnog s materijalnim. Apstraktnog s konkretnim.
Duhovnog sa svjetovnim.
Banke i burze, bankari i brokeri su upravo to materijalno koje se slui imaginarnim, a sami su u
slubi gospodaru koji ne obitava na ovome svijetu. Slue samome avlu i tako mu omoguuju posredni utjecaj na cijeli svijet. Kroz svoje sluge Sotona obmanjuje i kvari svijet i ljude u njemu, uzdie sebe
na Boje prijestolje i eli se prikazati kao sam Bog zahtijevajui i navodei ljude da ga kao takvoga i
tuju.
I masonska simbolika kraljevskog luka koji nadsvouje i povezuje stupove dajui im stabilnost i usklaenost pokazuje da se kontrola i upravljanje svime to stupovi predstavljaju obavlja s jednog izdvojenog i svijetu sakrivenog mjesta. Na simbolu dolara izostavljen je kraljevski luk iznad stupova, nije
prikazan javno na uvid svima, makar i simboliki. To znai da i oni koji obnaaju funkciju koju predstavlja kraljevski luk isto tako moraju ostati sakriveni od oiju neupuenih, neiniciranih u traene
stupnjeve masonerije. Oni koji se nalaze na toj poziciji kraljevskog luka imaju sve imbenike kraljevske moi: nasljeuju svoje mjesto po roenju, strogo praenom krvnom linijom, nisu podloni volji
ljudi nego svoju volju, a ta volja je u suprotnosti s Bojom voljom, nameu ljudima. U slubi su onoga
kojega oni tuju kao jedinoga i svemoguega Boga i rade ono to im je taj njihov bog, odnosno Sotona,
dao kao inspiraciju. Po rezultatima njihovog djelovanja najbolje se oitava demonska inspiracija: ratovi, glad, siromatvo, bolesti i smrt kao vjeni pratilac njihovog zla. Te tajne kraljevske loze upravljaju
samovoljno svojim podanicima kako su nekad kraljevi kraljevali nad ljudima. Njihovi podanici su svi
oni koji su se podinili i poklonili utjecaju i moi kapitala, a koji je magijsko sredstvo u rukama njih
kao probranih avoljih slugu.

Venecija i tzv. crno plemstvo

Kretanje novarskih maga i njihovih tajnih rodoslovnih veza moe se pratiti jo od vremena Babilona i staroga Egipta te se, kroz pripajanje tih krvlju povezanih struktura uz idovstvo, infiltracijom
u idovski narod, njihov se trag moe dalje vidjeti na podruju antikog Rima, da bi uzdignuem
kranstva najednom privremeno nestali sa javne scene i ostali pritajeni sve do jednog vrlo znaajnog
trenutka u svjetskoj povijesti: unitenja Templarskog reda. Tada nevjerovatnom brzinom na povijesnu scenu nastupaju novi/stari novarsko-bankarski konzorciji koji potom nesmetano provode svoju
monetarnu politiku, politiku beskrupuloznog novarsko-bankarskog monopolizma, a to je politika
koju i dan danas trpimo, i to samo u jednom razvijenijem i za ovjeka daleko destruktivnijem obliku.
Templarski red je u svoje vrijeme predstavljao i uspostavio srednjovjekovni bankarski sustav, ali to je
bio sustav bez kamate i sustav koji je temeljio vrijednost novca na ljudskom radu, a ne na zlatnoj podlozi ili nekoj drugoj spekulativno-imaginativnoj supstituciji ljudskog rada. Tim se sustavom mjerenje
rada nije iskoristilo da bi se ovjeka otuilo od sredstava za rad i predmeta rada. Srednjovjekovni
ekonomsko-gospodarski ustroj koji je proizlazio iz neupitnog primata Crkve po pitanjima ishodinih
istina, uza sve svoje nesavrenosti ima najveu vrijednost u drutvenom poretku koji se izgrauje kroz
Crkveni nauk.

210

Untitled-1.indd 210

10/23/06 8:10:17 AM

Organizacija Ministarstvo financija

Odjednom se kroz naglo unitenje Templara uspostavlja novi bankarsko-monetarni sustav nastao na
razvalinama Templarskog reda i taj novi novani poredak biva doslovce preotet od rodoslovnih nasljedovatelja starih Babilonskih novara, onih koji su doslovce luciferijanski prosvijetljeni po pitanjima
pokoravanja ljudi putem magije novca. U biti radi se o ve opisanoj magiji brojeva, odnosno o okultnoj
vjetini kabalistike numerologije, kao i ostalih kabalistikih vjetina primarno vezanih uz magiju
rijei (slova) i pripadnu simboliku. U vremenu neposredno nakon ukinua Templara, iz tadanjih
velikih financijskih centara smjetenih u Genovi i Veneciji uzdie se ono to je inae poznato kao tzv.
crno plemstvo Europe, a iji neposredni nasljednici vrlo brzo preuzimaju monopol nad bankarstvom
najprije Europe, a potom i cijeloga svijeta. To je ujedno i razdoblje u kojem se naglo namee potranja
za zlatom, a koje je do tada bilo potpuno distancirano od gospodarstva srednjovjekovne Europe. Zlato
je doslovce kruilo uokolo Europe po podrujima pod preteno islamskom vlau, a to je jednako
indikativno, to su bila podruja u kojima je idovsko-pseudojudejski element, u biti isti onaj element
koji je duhovno srodan crnom plemstvu, skoro u potpunosti vodio financije onodobnih islamskih
vlastodraca. Unutar same Europe do tada zlato nije imalo vee gospodarske vanosti, a ono zlata to
je u Europu ulo ili se izradilo mahom je koriteno kao sredstvo razmjene sa vaneuropskim trgovcima
i proizvoaima. Nakon preuzimanja bankarskog sektora dolazi do inkorporiranja kamate u europsko
gospodarstvo, a jednako tako dolazi i do preusmjerenja prema zlatu kao osnovnom smislu gospodarstva, zlato postaje motivom za rad, umjesto da motiv bude dostizanje Boje drave, a time se ljudska
djelatnost liava svojeg vrhunaravnog cilja i potpuno se podreuje ispraznom pozemljarstvu. Ljudski
rad se profanira do svoje krajnosti, a naknadno stvorena marksistika znanost samo je sve svela na
svoju sutinu: sve je materija i sve je materijom odreeno. Sve skupa ima negativne posljedice po odnos
Europe prema kranskoj vjeri jer se od tada moe vrlo precizno pratiti otuenje europskog ovjeka
od Boga kao i otuenje ovjeka od ovjeka. Uloga drave i dravnih vlasti sa svojim suverenitetom je
ovdje od presudnog znaenja jer je dravnitvo izgubilo svoju slobodu kroz inverznu ekonomsku doktrinu, kroz lanu ekonomiju nametnutu od pseudojudejskih bankarskih obitelji, a da to sami dravnici
nikada nisu pravo spoznali. Otprilike jednako kao to je to i danas kada strukture koje glume suverenu
dravnu vlast nemaju spoznaje o pravoj naravi bankarsko-novanog sustava u kojem se nalaze, kao ni
o pravom smislu postojanja drave koju predstavljaju. Jedina je razlika eventualno u tome to ova dananje vladajue klike niti nemaju prave volje za dosezanje istine i djelovanje na pravinosti, ve svoje
ambicije iscrpljuju na plitkim osobnim probicima koje im pruaju njihovi zakulisni upravitelji. Na kraju cijeli svijet koji je podinjen pogubnim ekonomskim naukama postaje usmjeren iskljuivo prema
zgrtanju zemaljskog materijalnog blaga, a zgrtanje duhovnog blaga kao i svako uzvieno djelovanje ili
htijenje za plemenitou postaje jednom neodrivom smetnjom u tako bezbono koncipiranom sustavu drutvenog ureenja. Drave redom postaju neposredna sredstva u rukama onih koji kroz metode
novarskog monopolizma determiniraju kojoj duhovnoj sili drava svojim svjetovnim radom na kraju
slui. Odnosno, kroz suptilno nametnuti bankarsko-financijski poredak uspjelo se upregnuti drave u
suprotnost sa Dravom Bojom te ih podrediti u slubu izgradnje avolje drave.
Od posebne je znakovitosti uoiti da se ve daleko prije poetka javnog djelovanja crnog plemstva
kroz Veneciju isto sukobljava sa Hrvatskom i Hrvatima. Treba se podsjetiti kako je Jadran podruje
sukoba Hrvata sa Venecijom koja je od svojeg utemeljenja imala unutar sebe ugraen element tajnih
antikranskih posveenika, ali treba se takoer podsjetiti kako je zahvaljujui Hrvatima bitno ograniena brznina i razmjer ekspanzije venecijanske moi. I to do takve razine da jedno vrijeme Venecija
mora plaati Hrvatima pravo slobodne plovidbe Jadranom, a to je neto to nam nikada nisu oprostili
ti praiskonski planeri novih svjetskih poredaka. Naime, potrebno je znati da Venecija svoje ustanovljenje i svoje porijeklo vue od Feniana, direktnih potomaka onih koji nasljeduju protuboja vjerovanja sa podruja Bliskog istoka sa svim pripadnim pogansko-heretikim kultovima. Najvaniji od svih
je kult boga Baala kojem su se rtvovali ljudi i kao posebna poslastica djeca. Na neki nain Venecija
je novi oblik nekadanje Kartage koju su takoer osnovali Feniani i u kojoj su pronaeni materijalni
dokazi o stravinim razmjerima rtvovanja djece svojim boanstvima. Feniani kao narod trgovaca i
moreplovaca, ali prvenstveno kao narod pod dominantnim utjecajem pseudojudejaca, doslovce doplovljavaju u (venecijansku) lagunu na sjeverozapadnoj obali Jadrana i tu uspostavljaju svoju isturenu
europsku ispostavu. Feniansko porijeklo Venecije vidljivo je ve u samom imenu jer Venecija proizlazi iz korijenske osnove imena Feniana kao naroda. Ovo venecijansko porijeklo od Feniana kao
bliskoistonog naroda vidljivo i na simbolikoj razini, dakle upravo ondje gdje se zakulisne sile javno
211

Untitled-1.indd 211

10/23/06 8:10:18 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

deklariraju znajui da samo oni upueni mogu proitati poruke njihove simbolike. Rije je o simbolu
krilatog lava koji je simbol Venecije, ali on je u biti simbol Babilonskog carstva i svega onoga to ono
predstavlja. Feniani su samo posluili kao prenositelji tajne doktrine vladanja i pokoravanja svijeta, a
koja je izvorno potekla od Nimroda kao osnivaa Babilona te se kroz kabalu nametnula idovskom narodu prigodom njihovog babilonskog suanjstva. Tako se kroz avolski organiziranu tajnu nikada ne
gubi veza sa svojom duhovnom bazom izniklom na Bliskom istoku kao i ve tada ustrojenom bankarsko-trgovakom mreom koja pokriva praktiki cijeli civilizirani svijet onoga doba. ak postoje
izvjetaji trgovakih ispostava u Kini koji daju relativno precizne informacije o ponudi roba na tritu,
njihovoj kakvoi i cijenama, a onda se na osnovu tih informacija ostvaruje bitna prednost nad ostalom
trgovakom konkurencijom. Takoer, kada se znaju ove injenice, jasnija je politika koju je Venecija
konstantno provodila u odnosu prema Hrvatskoj i Hrvatima, a koja ima svoj kontinuitet i u dananjim
postupcima Italije kao jedne proirene Venecije. Posebno se uvia kakav je pogubni utjecaj Venecije
bio u kriarskim pohodima koji su se organizirali iz Venecije, a koji indikativno najprije potpuno razaraju Zadar kao neposredno-taktiku istonojadransku ugrozu Venecije, da bi potom bio razoren i
opljakan Carigrad kao strateka konkurencija u osvajanju moi. U oba sluaja radi se o promiljenoj
destrukciji vitalnih kranskih interesa i pogodovanju onim silama koje su na bilo koji nain bile u sukobu sa kranskom vjerom i kranskim dravama svejedno da li su zapadnog ili istonog obreda.
Ipak, iako je razorila i unazadila hrvatski Zadar, Venecija dobiva jednog drugog hrvatskog oponenta
na kojeg nije raunala: Dubrovnik. Osim to je dolaz nepredvidivosti povijesti i sutinske nemoi tajnih skretniara povijesti, Dubrovnik je ujedno i najbolji dokaz Hrvatskoj i Hrvatima da je osloncem
na vlastitu pamet i vlastitu snagu mogue prosperirati i u naizgled potpuno nemoguim okolnostima.
Venecija na zapadu i Turci na istoku, sa svom svojom vojnom, diplomatskom i gospodarskom snagom
nisu bili prepreka mudrim dubrovanima da prosperiraju u svim podrujima ivljenja. Dubrovnik je
dokaz kako sloboda i suverenitet imaju neraskidivu povezanost i sa materijalnim blagostanjem kojemu se danas toliko sumanuto tei, pa i pod cijenu dobrovoljnog liavanja od slobode i suverenosti
mislei da onaj kojemu se predaje ima nakanu nama vratiti prikladnu materijalnu naknadu. Kako
je uope i mogue nekim materijalnim blagom platiti slobodu? Kada se uvidi ova nemogunost, onda
se valjda uvia i sva promaenost ove dananje politike odricanja slobode i suvereniteta kroz euroatlantske integracijske procese. Tako se kroz grevito uvanje svojeg blaga slobode i suvereniteta, sve
do vremena Napoleona, Dubrovnik uspjeno suprostavlja Veneciji i odrauje svoju povijesnu ulogu
u konanom poslanju cjelovitog hrvatskog naroda. I ovdje je na primjeru Venecije vidljivo kako je
hrvatski etniki element, iako potpuno nesvjestan punih implikacija svojeg ina puke borbe za opstanak, bio trajna smetnja onim silama koje su radile na podrivanju kako Crkve, tako i kranstva u
cjelini. Takoer, kada se zna duhovno porijeklo modernog financijskog plemstva, moe biti jasnija i
cijela kasnija politika koja je dovela do stanja u kojem se kroz kulturu edomorstva (abortusa) dogaa
prikriveno rtvovanje djece Baalu koji je danas zadovoljniji nego to je ikada bio u poganskoj povijesti.
Crno plemstvo koje se formiralo u Veneciji i Genovi, ulo u sastav jedne ire financijske internacionale
kojoj je zajednika osnova antikristovsko posveenje i potom tijekom stoljea rada proirilo cijelim
globusom, ostvarilo je civilizaciju smrti kao ono to njihovo boanstvo trai za umiloenje, a za uzvrat dobili su financijsku mo kojom tlae svijet i grade svoje eljeno carstvo ovjekobogova.

Uloga burze i banaka u propasti panjolske i uzdignuu Engleske

Uspostava burze ima svoj puni smisao u kontekstu dugotrajnog povijesnog rada na uspostavi kraljevstva Sotone na Zemlji, onoga to se uljepano naziva Novim svjetskim poretkom. Kroz burzu, zajedno
s bankama, ostvarili su se uvjeti za izgradnju tzv. Nove Atlantide novog globalnog carstva koji e
pokoriti i pod jednu vlast staviti sav svijet.
Drava danas znana kao SAD produkt je jednog smiljenog i dugotrajnog procesa. Na samom poetku
sve je bilo usmjereno uzdizanju najprije Engleske, a kasnije i Britanskog imperija koji e biti neposredni izvritelj projekta. Glavni preduvjet je bio odvajanje drave, odnosno vladajue elite, od papinstva.
Bilo kakav utjecaj Pape i Katolike crkve na svjetovnu vlast nije dolazio u obzir jer najui krug judeomasonerije u svojem okultizmu iz kojega crpi inspiraciju ne trpi prisustvo Duha Svetoga u dravnomu
tijelu. Radi se o nepomirljivosti i nesnoljivosti Dobra i Zla, ljubavi i mrnje, unutar uskog prostora
politikog odluivanja dotinog, ali i bilo kojeg drugog, dravnog vrha.
212

Untitled-1.indd 212

10/23/06 8:10:18 AM

Organizacija Ministarstvo financija

Engleska postaje savreno mjesto za ukorjenjivanje zla odvajanjem od Katolike crkve i stvaranjem
nekakve svoje, dravno voene paracrkve za vladavine Henrika VIII. Prava suprotnost Engleskoj je
panjolska s kraljevskom kuom duboko povezanom sa Rimom. Osim toga, u panjolskoj se upravo
dogodio progon idova koji se nisu htjeli obratiti, a oni koji su ostali prihvativi kranstvo su to veinom napravili lano, isto formalno, zbog ouvanja svjetovnih posjeda, obine materijalne koristi.
Tajno su i dalje nastavili masovno prakticirati krivovjerstvo, rabinski judeizam koji ne priznaje Isusa
Krista kao Mesiju i Spasitelja. I famozna panjolska inkvizicija koja je povijesnim laima prikazana
kao institucija koja je proganjala nedune i pravoljubive potenjaine bez ikakvog razloga, u povijesnoj
istini sasvim drugaije izgleda. Fama o masovnom progonu vjetica i stvaranju iznuenih priznanja od
ena samo zato to su ene, a to je prva asocijacija uz katoliku i panjolsku inkviziciju, nema nikakve
stvarne osnove.
Konkretne brojke jasno pokazuju da je inkvizicija, koja je od ustanovljena za borbu protiv hereze, alkemije, vjetica i arobnjaka bila vrlo suzdrana prema optuenima i nije se radilo o nekontroliranom
ili razuzdanom sadistiko-egzekucijskom aparatu, a kako se prikazuje u kolskim udbenicima, popularnoj kulturi i medijima. Istina je potpuno suprotna i inkvizicija pobjeuje u usporedbi s sadanjim
modernim pravosudnim sustavom SAD-a, a koji bi trebao biti najbolji po svemu kako se prikazuje
demokracija i kapitalizam kao najvii stupanj civilizacijske razvijenosti, pa ujedno i najpravednijim i
najboljim moguim sustavom. Inkvizicija je u panjolskoj provela 125.000 suenja (procesa) i od toga
je ubijeno 2.400 ljudi (1,9%), a od toga je na lomai spaljeno 59 vjetica! U Portugalu je bilo 30.000
suenja i 1.700 ubijenih (5,7%), te na lomai spaljeno 4 (etiri) vjetice. U Italiji je spaljeno 36 vjetica,
a slino je bilo i drugdje po Europi. Po ovim statistikim podacima vidljivo je da je daleko bolje suoiti se sa inkvizicijom nego sa sudovima u SAD-u gdje je postotak optuenih za djela koja zakonom
trae smrtnu kaznu viestruko vei, a broj pogubljenja daleko premauje inkviziciju. Takoer se kod
blaenja Katolike crkve putem lano prikazanog rada inkvizicije izjednaavaju spaljivanja vjetica od
strane protestantskih (reformistikih) denominacija koja su bila uistinu masovna i praktiki se radilo
o linovanjima od strane pobjenjele rulje. Protestanizam i sve denominacije koje su iz njega iznikle
snose odgovornost za praktiki 90% spaljenih vjetica, a namjerno izopaena povijest je nametnula
takvo miljenje da katolicizam na osnovi ca. 10% uea ima 100% odgovornosti za grijehe drugih. I
to onih drugih koji su bili i ostali najljui neprijatelji i protivnici Katolike crkve i papinstva. Prije su se
vodili ratovi na bojnom polju, a kada je katolicizam i papinstvo ipak opstalo, rat se preselio na podruje informacija ratuje se putem kulture i medija te se odvija neprekinuto do naeg vremena.
panjolska inkvizicija bavila se prvenstveno otkrivanjem heretika, lanih krana koji su tajno prakticirali krivovjerje, i bila je u tome prilino uspjena. Najveim dijelom se radilo o idovima koji
su se lano prikazivali kranima. Najdjelotvorniji u njihovom razotkrivanju bio je toliko oblaeni
Torquemada, a bio je djelotvoran u svome poslu i to je ono to mu je priskrbilo reputaciju kakvu ima
danas. Otkrivao je lano pokrtene idove kako izigravaju zakone koje su javno prihvaali. idovi koji
su zbog toga nastradali sami su traili nevolju, nije ih Torquemada prisilio da lano svjedoe svoje
kranstvo, nego su sami svjesno ili na izigravanje propisa zbog materijalne pohlepe dobro znajui
kakve kazne slijede onima koji budu uhvaeni u prijestupu. Govoreno modernom pravnom frazeologijom bili su zahvaeni djelovanjem pravne drave pa se onda ne bi trebali javljati glasovi protiv tog
djelovanja kada se danas ta ista pravna drava toliko zaziva. Oni idovi koji nisu bili lani kranski
obraenici i javno su ustrajali u svojoj judaistikoj vjeri ostavljani su na miru i uglavnom ih inkvizicija
nije progonila, ak su bili prisutni na kraljevskom dvoru kao financijski savjetnici to e na kraju i
dovesti do propasti panjolskog imperija, jer se i tada naivno vjerovalo ekonomskim savjetima kao to
se i danas neodgovorno radi sluajui destruktivne savjete financijske internacionale.
Koliko god napadali Torquemadu, jedna je stvar neosporna: zahvaljujui upravo toj ozloglaenosti
panjolske inkvizicije u panjolskoj nije bilo vjerskih ratova u vrijeme luteranskog otpadnitva od majke Crkve. Ako se uzme koliko je nevinih rtava nastradalo panjolskom inkvizicijom (svako ljudsko
djelo je podlono grekama), a koliko je nevinih stradalo vjerskim ratovima potaknutim reformacijom, valjda je svakome jasno to je bolje i koliko je Torquemada pozitivan ili negativan povijesni lik.
Torquemada je na elu panjolske inkvizicije samo dosljedno sprovodio dravne i crkvene zakone,
a kada je kruna i inkvizicija zakljuila da se praktiki svi pokrteni idovi i dalje dre svojih starih
213

Untitled-1.indd 213

10/23/06 8:10:18 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

vjerovanja, sve ih je na kraju protjerala. Prvi i drugi val protjeranih idova kretao se u dva osnovna
pravca: veliki broj prema Istambulu u Otomanskom carstvu i manji, ali bogatiji, u tadanju panjolsku
pokrajinu Nizozemsku. Judeo-masonerija je tako u od heretika proienoj panjolskoj vidjela neprijatelja kojemu se mora osvetiti i zbog osobnih razloga, a cijelo katoliko kranstvo s Papom moralo
se oslabljeti. To se na kraju i dogaa. idovi ulaze u Otomanski dvor i odmah organiziraju dravne
financije, a cijelo carstvo se pokree na daljnje osvajanje kranskih zemalja. Iz Nizozemske se putem
banaka i burzi koje podravaju otpadniku Englesku veliki panjolski katoliki imperij dovodi u stanje
vjenog nedostatka kapitala i prezaduenosti. Bankari i burza izvukli su svu dobit i u panjolskoj dravi uspostavili razorni privredni tijek. panjolska je uspostavila svoje ogromno kolonijalno carstvo i iz
kolonija izvlaila ogromna sredstva, a sve to ipak nije bilo dovoljno da drava zdravo funkcionira zato
jer je sva dobit odlazila u judeo-masonske ruke preko bankovnih i burzovnih spekulacija.
U povijesti se istie propast slavne Velike armade kao uzrok sloma panjolske, ali to je samo bio konani udarac koji je oborio oamuenog diva. Da su panjolci znali raditi s novcem, da nisu svoju
suverenost dali nepomirljivom neprijatelju, mogli su ponovno bez problema izgraditi deset novih i
modernijih armada. Osim toga, poraz koji su doivjeli od Engleza prouzroen je takoer i djelovanjem
tada ve dobro razvijene judeo-masonske pijunske mree koja je davala Englezima presudne informacije. Oduvijek je informacija bila imbenik u sukobu, bilo ratnom, ekonomskom, diplomatskom,
sportskom ili bilo kojem drugome. Oni koji danas otkrivaju toplu vodu i teoretiziraju o informaciji kao
velikom novitetu u ratovanju i o nekakvoj novoj dimenziji ratita, samo pokazuju svoje neznanje. Sutina je uvijek bila nepromijenjena, a ono to je razliito je nova tehnologija ratovanja u svim njegovim
dimenzijama koja onda izmjenjuje prioritete u nainu ratnog djelovanja.
U sluaju panjolske, judeo-masonska organizacija se pobrinula da na sve mogue naine uniti jedno
katoliko kraljevstvo koje je bilo glavna smetnja njihovim daljnjim planovima. Pogotovo je to katoliko kraljevstvo bilo ono koje se mora unititi jer je neposredni konkurent Engleskoj i sve dok egzistira
nije mogue potpuno razviti sve eljene potencijale. Nakon panjolske po redu prioriteta za destrukciju katolikih drava dolazi Francuska, to se postie kroz revoluciju, a kada se englesko neposredno
susjedstvo oistilo od svojeg katolikog utemeljenja prelazi se na ostatak Europe. O svemu tome
detaljnije se govori u poglavlju o vanjskim poslovima.
Dok se iz panjolske sva dobit izvlaila u trgovaka drutva i banke u Nizozemskoj, a kasnije se sve
veinom preselilo u Englesku, sakupljeno blago se slijevalo u velikim iznosima. Tako je najprije Nizozemska postala pomorska trgovaka velesila dodatno poveavajui bogatstvo banaka, a od Engleske se
stvara nova svjetska vojna pomorska sila. Dok je cijeli kontinent gorio u ratnim sukobima, Engleska
se neometano razvija, prvenstveno gradei ratnu i trgovaku mornaricu. Elizabeta I. (1558.-1603.)
vladala je dugo, umjeno i uspjeno prvenstveno stoga to je imala judeo-masonsku podrku u svim
stratekim dravnim poslovima. U stvari, veliko je pitanje koliko je bila stvarno suverena i samostalna,
a koliko je bila samo isturena figura kojom su upravljali monici iz pozadine. Najvjerojatnije je stvarno
imala dovoljno mudrosti da uvidi kako se mora pouzdati u odreene ljude i raditi prema njihovim
naputcima ne bi li zadrala prijestolje. Ti isti ljudi iz pozadine, taj mrani magijski krug Sotoninih
poklonika, trebao je upravo takvoga vladara koji je svjestan svoje ogranienosti i ovisnosti o njima, pa
je dolo do prirodne simbioze.
Veza Elizabete I. s judeo-masonskim magijskim vrhom vodi preko dr. Johna Deea (1527.-1608.). Dr.
Dee je bio veliki arobnjak koji je igrao znaajnu ulogu i na drutvenom planu. On je pravi predstavnik svog razdoblja, renesansni humanist i znanstvenik koji kroz znanost eli dokuiti tajne i razrijeiti misterije, arobnjak, rozenkrojcer i kabalist koji komunicira s demonima. Dr. Dee svojim radom
djeluje na povijesti Europe kao sudionik velike antikranske urote. Sudjeluje u zavjeri protiv Marije
Tudor, katolike pretendentice na prijestolje suprotstavljene protestantskoj Elizabeti. Nakon njezine
smrti Elizabeta I. naruuje da joj dr Dee magijski odredi najpovoljniji trenutak krunidbe. Dee putuje
cijelom Europom, izvodi magijske obrede po dvorovima, plete nevidljivu mreu antirimske zavjere s
njemakim kneevima, ekim husitima, talijanskim humanistima, libertinima i kolegama arobnjacima. Obavlja se duhovna okupacija, priprema terena za svjetovne dogaaje, za englesku premo
i budue krvave revolucije. Europske okrunjene glave mahom dolaze pod utjecaj magova, prihvaaju
214

Untitled-1.indd 214

10/23/06 8:10:19 AM

Organizacija Ministarstvo financija

razne talismane s kabalistikim znacima, sudjeluju u okultnim obredima i tako se veu oni, njihovo
potomstvo i njihovo podruje vlasti pod neposredni duhovni utjecaj ravno iz pakla. Sudbina koja ih je
ubrzo zadesila pokazuje koliko su svi oni bili obmanuti i zavedeni, a kao najpounije trebalo bi svima
biti to da su oni sami izgubili najvie: i ivote, i potomstvo i krune.
Djelatnost dr. Deea na izgradnji Novog svjetskog poretka podrivanjem kranstva izraena je najbolje
u podnaslovu njegovih dnevnika koji su objavljeni 1659. gdje izmeu ostalog stoji da dokumenti izraavaju tenju da se promijeni opa vladavina u veini svjetskih drava i kraljevina. Koliko je Elizabeta
bila upuena u tajne strukture vlasti i vladanja teko e se moi doznati, ima nekih pokazatelja da se i
sama bavila okultizmom, ali sve ostaje na razini spekulacije i na koncu nije niti presudno. Neosporno
je da su se na geostratekom polju figure posloile tako da panjolska propadne, a Engleska se uzdigne.
Bilo je samo pitanje vremena da se cijeli proces dovri, odnosno, trebalo je strpljivosti i upornosti.
Engleska se postepeno uzdizala i stvorio se na koncu imperij pod imenom Velike Britanije. panjolska
je propala u jednoj relativno polaganoj, ali sigurnoj agoniji, a cijeli kontinent je postepeno doveden
u stanje odnosa snaga znanog pod nazivom politika/stanje ravnotee snaga suprotstavljenih strana.
Kroz cijelu daljnju povijest pa sve do danas Engleska je sa svojom kraljevskom kuom uvijek bila onaj
faktor koji je donosio prevagu, onaj koji je odluivao tko e biti pobjednik, a tko poraen. Iz svakog
sukoba Engleska je izlazila s novim ratnim plijenom, svaki put sve monija. Odnosno, daleko bolje i
pravinije bilo bi rei da je bankarsko-trgovaka elita sa sjeditem u Londonu, ali i ostalim europskim
centrima, ona koja se uzdizala u svjetovnoj moi.
Kroz stoljea se bez imalo principijelnosti osim gledanja vlastitih interesa mijenjalo saveznitvo. Onaj
tko je juer bio zakleti neprijatelj, danas je najbolji prijatelj, i obratno. U svemu je najvie zapanjujue
koliko je to puta tako odigrano, a da dravnici kontinentalnih sila nisu iz toga nita nauili nego su
konstantno ili na ruku takvoj politici engleske krune. Zanemarili su neposrednu prolost i dogaaje
koji su jasno govorili tko uvijek izvlai najveu korist, a tko je gubitnik. Zato nisu ni mogli spoznati
kuda to u konanici vodi i da e cijeli kontinent u potpunosti biti pokoren od strane Britanskog monika (kasnije anglo-amerikog), odnosno njihovih zakulisnih gospodara.

Transfer moi s Velike Britanije na SAD

Uspostava 13 kolonija (opet simbolika broja 13, stvara se obeana zemlja za potrebe protubojeg i lanog idovskog plemena pseudojudejaca/farizeja) u Sjevernoj Americi, njihovo formalno osamostaljivanje 1776. i postepeno stvaranje svjetske sile dovoljno mone da preuzme ono to je Velika Britanija
uspjela ostvariti i nastavi iriti svoju mo sve dok ne bude pokoren cijeli svijet, sve je samo proces koji
ide kroz povijest prema svom dijabolikom planu.
Engleska, odnosno Velika Britanija, nije bila pogodna za konano ostvarenje planiranog svjetskog
carstva prvenstveno zbog svoje teritorijalne i ljudske ogranienosti. Za takav grandiozni projekt koji
se ostvaruje generacijama i kroz vie stoljea trebalo je stvoriti novu dravu i novu naciju. Trebalo je
stvoriti Novu Atlantidu koja e imati svu grandioznost stare, propale Atlantide, bila ona mit ili stvarnost svejedno je.
Drava i nacija tzv. Nove Atlantide gradi se po mjeri judeo-masonerije, po svim njihovim idealima i
tenjama koje zastupaju. Drava koja proklamira apsolutnu slobodu, slobodu od svega, a napose od
grijeha i od Boga. Slobodu koja ovjeku daje nekakvo pravo da radi to god mu se prohtje, bez ikakve
odgovornosti osim samome sebi. To je demonska sloboda koja ovjeku sugerira da je on Bog. To je
lana sloboda koja ovjeka porobljava i u takvoj dravi nad ljudima umiljenima i vrsto uvjerenima
da su slobodni teror sprovode nevidljivi monici sluei se apsolutizmom kapitala kao nametnutog i
svugdje opeprihvaenog boanstva.
Stvara se nacija koja to nije, nacija Novog svjetskog poretka koja je sastavljena od ljudi iz cijelog svijeta, a upravljana od tajno izabrane i povlatene manjine. Namee se svjetonazor u kojemu cijeli svijet
u SAD-u postaje jedna nacija, a ako je to mogue, ako se to i ostvaruje, onda se i ostatak van SAD-a
moe pretvoriti u jednu jedinstvenu globalnu naciju. Kulturna i medijska agresija koja se neprestance
215

Untitled-1.indd 215

10/23/06 8:10:19 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

vri od strane SAD puno su opasnije od kasnije politike agresije do koje po mogunosti ne treba ni
doi u vidljivom obliku znanom kao rat i vojna okupacija. Ako kultura, mediji i dolar uspjeno djeluju
vojna intervencija nije potrebna, rtva sama stavlja okove na sebe i dobrovoljno postaje robom. ak su
i sretni jer misle da im je dana sloboda od strane porobitelja, kakva li apsurda.
Samo jedna ogromna (najvea) gospodarska i vojna sila svijeta moe biti nositelj takvog projekta.
Samo SAD moe generirati toliku kulturnu, medijsku i financijsku masu dovoljnu da obuhvati cijeli
svijet.
Ovaj saeti povijesni pregled stvaranja tzv. Nove Atlantide u liku SAD-a, a sve u sklopu burzovne tematike, ima za cilj pokazati koliko je sve sloeno i kako sve ima veze sa svim, uvjetno reeno. Ne moe
se ekonomija pratiti nezavisno od politike i od cjelokupne povijesti. Ako se eli shvatiti ekonomiju,
ekonomsku misao, onda je bitno uvidjeti kako je u povijesti sve imalo odreenu ulogu, a isto tako ima
i danas.
Putem naizgled sporednih stvari kao to su banke i burze oni koji su njima upravljali odluili su koja
e drava propasti, a koja opstati. Da su panjolci bili imalo umjeniji u financijskim poslovima nikada
se ne bi upleli u pogubni ekonomski model i pali u duniku polaganu smrt. Da su znali uvati svoje
bogatstvo ne bi postali sirotinja koja moli okolo za novac od onih istih koji su im ga i izvukli. Ima tu
i neke Boanske pravednosti koja je kaznila one koji su pod maskom kranstva i u ime Isusa Krista
pljakali i nanosili nepravdu drugim narodima. Narodima koji su bili slabiji i na niem stupnju razvitka tako da ih je bilo lako orobiti. Providnost je dala da kranstvo ostane i uhvati korijene u Novom
Svijetu, a oni koji su u to ime otimali kanjeni su vlastitom propau. Pobijedio ih je i unitio napredniji i umjeniji lopov, onaj koji je bio u direktnom, svojom voljom eljenom odnosu sa Sotonom.
Kako su panjolci lagano pokorili i orobili narode kojima su civilizacijska dostignua ondanjeg Zapada bila nedokuiva tajna, tako je i judeo-masonerija sluei se Velikom Britanijom i SAD-om pokorila
i orobila panjolce, a i ostale narode, kojima su judeo-masonske civilizacijske spoznaje i metode bile
tajna.
Za nas, za Hrvatsku, a i za svakog drugog, osnovno je iz povijesti znati izvui korisne spoznaje svojom
glavom, svojom pameu, nikakvim ponuenim laima koje nam nude avolje sluge, navodno za nae
dobro. Ako smo imalo pametni imat emo vjeru u Boga koji e nas prosvijetliti i izvesti na pravi put,
a ako smo kao nacija blesani, ostati emo u mraku neznanja i lai. Svi se nalazimo izmeu krajnosti i
moemo odabrati samo jednu mogunost, dobru ili lou, spasenje ili propast.

Jo o sutini burze
Burza je institucija stavljena u slubu kreatora i upravitelja burze. Burza nije nikakva kockarnica gdje
odluuje srea, nema kod burze iracionalnog poslovanja, kapital nije nikada preputen sluaju i nema
na burzi pravednosti i jednakopravnosti za sudionike burzovnog poslovanja. Bajke o burzovnom potenju i koristi za sve od rada burze mogu se priati po sveuilitima i u medijima, mogu se programirati mase tzv. znanstvenika i kvazieksperata koji e raditi kao serviseri lane ekonomije i za to biti
masno nagraeni jer e oni neuku svjetinu uvjeravati i objanjavati joj kako je burza odlina stvar.
Burza stvarno i jest odlina, ali samo za njih, a na raun te iste svjetine. Istina je ta da je burza na stratekoj razini strogo upravljana i sva burzovna kretanja stavljena su u slubu tono odreenih stratekih
interesa.
Sam smisao burze nije nita drugo nego koncentracija sve trgovine na jednom mjestu i izraavanja
robe (vlasnitva, proizvodnje, usluga) u brojevima koji se u sluaju burze nazivaju dionicama. Burza
ne samo da uzima trgovinu nego je i sama viestruko generira, stvara dodatnu, potpuno nepotrebnu
trgovinu koja je sama sebi svrha, odnosno, poveavajui trgovinu do krajnosti poveava se i dobit od
trgovine, a smanjuje se dobit proizvoau za korist posrednika.
Kao i u sluaju novca kada je ostvaren prikaz rada kroz brojevnu imaginaciju, sve mogunosti mani216

Untitled-1.indd 216

10/23/06 8:10:19 AM

Organizacija Ministarstvo financija

pulacije su tako postale praktiki neograniene. Burza je takoer koncipirana na nain da slui iskljuivo vlasnicima velikih koliina kapitala, tzv. krupnom kapitalu. Burza se povinuje krupnom kapitalu
samim postupkom ulaska ili izlaska kapitala s burze. Kada kapital ulazi i kupuje, cijene onoga to
kupuje rastu po inerciji, a kada izlazi cijene isto tako padaju.
Takvo bogaenje je ista spekulacija, jedna najobinija apstrakcija bez ikakvog temelja u radu, ali zato
se spekulacija na burzi naplauje na tuem radu jer nekakvu podlogu u materiji ti apstraktni brojevi
ostvaruju kupovinom konkretnih dobara. Kako je dakle spekulacija u nutrini burzovnog rada, i to
spekulacija na predvianju buduih dogaaja koji odreuju kretanja na burzi, jasno je da onaj tko
raspolae kapitalom zna kada e ga staviti ili povui i ne mora nita slijepo nagaati. Judeo-masonska
financijska oligarhija zna tono to e se dogoditi i na osnovu toga je u nedostinoj prednosti nad
ostatkom financijskih spekulanata koji prije ili kasnije propadaju, a zajedno sa njima i bogatstva irokih narodnih masa, cijelih nacija ili drava. Od osnivanja burze pa do danas uvijek se ponavlja takav
isti obrazac, promijenjen samo u nekim sporednim i nevanim detaljima.
Kada se utjecaju kapitala na kretanja na burzi pridoda politika mo koju ostvaruje ne samo kapital,
nego i cijela judeo-masonska globalno umreena struktura i na taj nain omoguen pristup informacijama, pa i samo utjecanje na kljuna zbivanja omoguuje ostvarivanje dodatne spekulativne dobiti,
onda je na taj nain krug oko burze u potpunosti zatvoren i preostaje samo da financijska internacionala umjeno koristi steenu i brino izgraenu poziciju.

Burzovni slom iz 1929. g. kao priprava za svjetski rat

Da to itekako dobro znaju najbolje potvruje povijesni primjer tzv. burzovnog sloma iz 1929. godine.
Vie od deset godina spekulativni balon je rastao na burzama i to toliko da je dostigao izuzetne brojevne vrijednosti. Kada je krupni kapital odluio prvi je povukao svoj udio prodajom dionica po najveoj
cijeni i tako sebi osigurao veliko bogatstvo u dolarskim brojevima, a svi ostali su zbog strmoglavog
pada vrijednosti dionica dobili samo sitni. Kljuna je spoznaja u tome tko je nakon sloma kupio te
tada spekulativno obezvrijeene dionice i dao taj sitni izbezumljenim vlasnicima dionica. Sve to je
ikoliko vrijedilo, imalo stvarnu materijalnu podlogu, za sitne novce, za dolare koje su dobili tako da
su prvi prodali dionice i pokrenuli lavinu, kupili su isti ti vlasnici krupnog kapitala: judeo-masonska
financijska internacionala.
Nakon toga uspjenog pothvata kojim su preuzeli cijelu industriju i poljoprivredu ide se na punu eksploataciju zadobivenog, a to je kroz rat i pripadajuu ratnu privredu. Zato je i Hitler, odnosno njegova
stranka NSDAP, bio direktno financiran od strane judeo-masonskih bankarskih krugova. Tonije, ve
iste te 1929. godine jedan od Warburga izravno pregovara s Hitlerom i dogovara financiranje NSDAPa koji je bio u financijskoj krizi i politikoj stagnaciji. Sa Wall Streeta i preko M. Normana, guvernera
Engleske banke, uz suradnju sa Schachtom koji je bio glavni ovjek unutar Njemake za sakupljanje
stranog i domaeg novca. Na taj nain omogueno je pokrivanje trokova uzdravanja SA i SS odreda
kao i financiranje izbora koji su Hitlera doveli na vlast. Projekt Hitler bio je nuan zato jer je Hitler
bio siguran rat, a rat je nunost kapitala u bankama i burzama. Samo totalnim ratom kapital e se
najvie oploditi i dodatno ugrabiti mo kojoj tei u apsolutu. Istovremeno se i Japan takoer dovodi u
situaciju u kojoj je rat neizbjean, a famozni napad iznenaenja na Pearl Harbor bio je neophodan
zbog mobilizacije amerike javnosti i prikazivanja navodne japanske opasnosti.
Koliko je burzovni slom ili rast fiktivan ili apstraktan pokazuju primjeri, izuzetno rijetki ali zato znaajni, kada su ljudi nakon rata pronalazili stare dionice iz 1929., a koje su bile zametnute ili tada toliko
bezvrijedne da su zaboravljene. Oni koji su ih posjedovali makar i malo sada su postali izuzetno bogati
jer je rat i ratna proizvodnja vie nego stostruko poveala vrijednost imovine. Na osnovu tih omjera
moe se samo naslutiti koliko je financijska internacionala zaradila svojim programiranim ratom preko svojih banaka i burzi po cijelom svijetu.
Na jednom pojednostavljenom primjeru moe se vidjeti kako je ta burzovna manipulacija iz 1929.
funkcionirala. Na poetku se pretpostavi da neko poduzee ima 1.000 dionica od kojih svaka vrijedi
217

Untitled-1.indd 217

10/23/06 8:10:19 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

100 dolara pa je ukupna dionika vrijednost 100.000 dolara. Bilo je dovoljno da se posjeduje samo jedna dionica da bi se zaradilo bogatstvo, samo ako se posjeduju informacije kada dolazi krah. Burzovni
balon se umjetno napuhavao do apsurda to je samo potaklo iroke mase da ponu ulagati svoj novac
i ostale vrijednosti na burzu. Ona dionica od 100 dolara sada je vrijedila 100 puta vie, punih 10.000
dolara, a cijelo poduzee 10 milijuna dolara. Svi su bili oduevljeni jer su mislili da su se realno obogatili i da e se tako nastaviti do u nedogled. Sve je, kao i uvijek, bilo dodatno smirivano ekonomskim
bajkama uglednih ekonomista, k tome jo i nobelovaca, i neizostavnih politiara. Kada je dolo do
kraha svi su odjednom postali jako pametni, ali to masama koje su ostale bez svega nije puno pomoglo. Krah je bio tako velik da je sada ona jedna dionica od 100 dolara pala na 10 dolara ili ak i manje.
Cijelo poduzee na burzi je vrijedilo 10.000 dolara. Onaj tko je na vrijeme unovio onu jednu dionicu
kada je vrijedila 10.000 dolara mogao je kupiti cijelo poduzee i tako jo stotinjak slinih koja su bila
na burzi. Oni koji su bili na suprotnoj strani i sve izgubili prodali su svoje bezvrijedne dionice da bi taj
dan mogli kupiti kruh, a i to ako su imali sree da im sprega banka/burza nije sve uzela po prije zakonom reguliranom automatizmu kojim vjerovnik raspolae imovinom dunika kad isti propadne.
Meutim, to je samo poetak velike igre, jer se sada mora nekako iskoristiti silno materijalno vlasnitvo do kojeg se dolo preko kraha burze. Najbolji nain je rat, i to to vei, razorniji i to zastraujui
tim bolje za kapital. Samo totalni rat svjetskih razmjera moe mobilizirati mase radnika i seljaka da
udarniki rade za malu naknadu. Samo jedna diabolika figura poput Hitlera moe kod ljudi izazvati
strah u mjeri da se plae za egzistenciju i ivot, a pogotovo kada medijska propaganda sve jo dodatno
potencira. Samo ratno razaranje moe biti potronja koja znai potranju i u kapitalizmu je presudna
za rast profita. Svaki potopljeni brod od strane njemakih podmornica predstavlja potroenu robu
koja e se morati ponovo proizvesti i, naravno, naplatiti. Isto vrijedi i za unitenu ili potroenu ratnu
opremu. to je vie brodova tonulo, tenkova gorjelo, aviona sruilo to je industrija vie profitirala.
Takvim sustavom kroz ratnu proizvodnju na globalnoj razini one, nakon sloma burze, bezvrijedne
dionice opet su se podigle na visoku razinu, ali ovaj put s pokriem u proizvodnji i u rukama judeomasonske financijske internacionale.
Gospodarska kriza pokrenuta 1929. na burzama, zajedno s pripadajuim joj II. svjetskim ratom bio je
magijski poduhvat paklenih razmjera i magijsko vrhovnitvo judeo-masonerije nita nije preputalo
sluaju u provedbi. Vidi se to i iz izbora operativca kojega su postavili da vodi SAD: F. D. Rooswelta.
On je bio tako dobro upuen u cijelu operaciju da je bio nezamjenjiv u tako osjetljivim trenutcima za
provedbu plana. Inae toliko nepopustljivo i dogmatsko pridravanje ustava i zakona koje se barem
javno proklamira i popularizira svim sredstvima nije bilo prepreka da se Roosweltu omogui jo jedan
predsjedniki mandat, trei u nizu to predstavlja presedan par exelance. Svo to tzv. neovisno sudstvo,
zakonodavstvo, mediji, financije (FED) svi odreda skladno su radili prema volji judeo-masonskog
vrha i za interese kapitala. Zato se Roosweltu moralo izvanredno, ak dok SAD jo formalno nisu ni
bile u ratnom sukobu, odobrava dodatni mandat i to bez ikakvih problema.
Rooswelt je zajedno sa svojom suprugom Eleanor koja je po svemu znanome moderna, novodobna
vjetica, tvorio okultnu branu vezu izmeu maga i pripadajuih mu klanskih vjetica. Franklyn i
Eleanor zajedno su bili jedno dvospolno bie koje je bilo u potpunosti posveeno sluenju Sotone.
Uronjenost u Zlo manifestirala se na njihovim tijelima kao to se kod svih magova i vjetica manifestira prakticiranje okultizma na tjelesnoj vanjtini maga ili vjetice. Njemu su obamrle noge i tijelo mu
je doslovce trunulo, a njoj se izobliilo lice i glas. Mukarac je izgubio snagu, a ena ljepotu, upravo
ono za im oboje najvie ude u svojoj tjelesnoj biti. Racionalistima ne moe biti nikako jasno kako se
stvari mogu na taj nain povezati i rastumaiti. Nije im jasno zato to im je srce otvrdnulo i slijepi su
na istinu i ne ele je priznati niti kada im se oito prikae. Nije njima jasno ni zato je Nitche koji je
u svojim djelima vikao da je Bog mrtav izgubio razum kojim je dosegnuo filozofske vrhunce ili zato
je Steven Hawkings, koji je dosegao vrhunce u materijalnoj znanosti i nagovijestio da e znanstvenomatematiki dokazati da nema Boga, izgubio svoje materijalno tijelo. Filozof (duhovnik) Nitche gubi
razum, znanstvenik (materijalist) Hawkings gubi tijelo, a obojica u svojoj oholosti negiraju Boga u
svojoj domeni. Za racionalistike slijepce sve je to i dalje nebitno i samo puka sluajnost.
Upravo zbog tjelesne odvratnosti koju zadobivaju intenzivnim sluenjem Sotoni magovi iz vrha judeo218

Untitled-1.indd 218

10/23/06 8:10:20 AM

Organizacija Ministarstvo financija

masonerije ne obavljaju javne poslove gdje su izloeni pogledima svjetine nego se sakrivaju u tami
anonimnosti i na poloaje, prvenstveno politike, postavljaju ljudstvo iz niih stupnjeva inicijacije
koje uglavnom nije ni svjesno kome stvarno slue i vode se samo za svojim svjetovnim poudama.
Franklyn i Eleanor Roosewelt su jedna od rijetkih iznimki od tog pravila. Iznimka su koja je uinjena zbog vanosti povijesnog trenutka uzdizanja Nove Atlantide SAD-a kao neospornog svjetskog
monika koji preko banaka i burzi preuzima zastarjeli i prevladani imperijalni model Velike Britanije
i omoguuje stvaranje cionistike Izraelske drave sa konanim ciljem ponovne izgradnje Hrama u
Jeruzalemu. Hrama u kojemu e stolovati i biti okrunjen judeo-masonski kralj cijelog svijeta.

Prednost porobljavanja kroz financije

Porobljavanje preko banaka i burzi viestruko je isplativije od klasinog kolonijalizma jer nije potrebno drati vidljivu silu na terenu da otima bogatstva naroda. Svaki vojnik skupo kota i smanjuje dobit,
a brojevnim spekulacijama preko banaka i burzi svjetska blaga se neizmjerno djelotvornije i jeftinije
slijevaju u blagajnu Siona.
Sustav izvlaenja bogatstva preko burzovnih spekulacija je banalno jednostavan. Burzovni spekulanti zarauju ogromna bogatstva pukim igranjem brojevima. Danas je to dovedeno do jednostavnog
ukucavanja preko umreenih informatikih sustava. U sekundi mogu se zaraditi milijuni, milijarde ili
bilo koja brojka, esto se izgovara financijaka mantra nebo je limit koja pokazuje stvarne pretenzije
kapitala i kroz te rijei progovara zloduh koji nadahnjuje kapitalizam.
Za te brojeve koje je burza zaradila uzimaju se konkretni materijalni proizvodi ili usluge, svejedno.
Iz podruja apstraktnoga, nepostojeega osim u svijesti ljudi, brojevi se sputaju, uzemljuju u materijalnu stvarnost. To materijalno to uzimaju stvoreno je ljudskim radom i za to koliko brojevi uzimaju
svojim vlasnicima, netko mora biti uskraen za tu kroz virtualitet otetu materiju.
Najbanalniji primjer je kada spekulant sebi kupi kuu, automobil, jahtu ili bilo to drugoga. Spekulant je brojevima koje je uzeo sa burze kupio ono za to je netko morao raditi u rudniku, na oranici,
u tvornici, na gradilitu, na brodu, u luci, na eljeznici, koli, bolnici i sve to je povezano sa izradom
nekog predmeta, a u drutvenoj podjeli rada sve je meusobno isprepleteno. Zato spekulant sustavno
osiromauje sva drutva, sve drave i narode koji su stavljeni u burzovnu mreu. Netko biva osiromaen vie, netko manje, ovisno o poslu koji obavlja i dravi u kojoj ivi. Svakako najgore prolaze najnie plaeni poslovi koji su fizike naravi i drave tzv. treeg svijeta koje su donedavno bile otvoreno
kolonizirane. Neto vie mrvica, i to taman onoliko koliko se najmanje moe dati, ostaje seljacima i
radnicima u tzv. razvijenim dravama. U oba sluaja se preko kapitala od ljudi stvara roblje, a razlika je
samo u tome u kakvom se logoru nalaze boljem ili loijem. Da li robuju za novi automobil i namjetaj
koji dobiju na kredit ili za bicikl i aku rie.
Burza ne samo da izvlai bogatstvo od ljudi, nego ima i funkciju spreavanja dolaska bogatstva kao
ploda ljudskog rada do ljudi. Burza tako pumpa siromatvo meu ljude. To se odigrava tako da se
burzovnim spekulacijama suzbija dobit od tehnolokog napretka ovjeanstva. Kada se pogleda koliko
je tehnologija i znanost uznapredovala kroz povijest i koliko se enormno poveala proizvodnost i produktivnost ljudske vrste moe se vidjeti samo to da ono to se naziva opim ivotnim standardom ljudi
viestruko zaostaje za napretkom proizvodnje. Takva disproporcija ostvarena je otimanjem ponajprije
preko burzovnih spekulacija.
Ta tvrdnja najbolje se moe dokazati na primjeru graditeljstva i paralelnim promatranjem razvoja
graevinske tehnologije i razvoja financijskog sektora, poglavito burzi. Graditeljstvo je pogodno zato
to su ostali sauvani graevinski poduhvati iz prolosti koji su svima vidljivi i tako se teoretiziranje
moe provjeriti na vlastite oi. injenica je da je graditeljstvo od antike do modernog doba u svojoj
sutini ovisilo i bilo ogranieno ljudskim tjelesnim limitima. Sve je ovisilo o napornom radu velikog
broja ljudi. Odreenog napretka je bilo u razvoju organizacije, kvalitete alata i materijala, projektiranju
i sl., ali izmeu gradnje koloseuma i renesansnih katedrala nema bitne razlike. Tek u 20 st. kroz nagli
razvoj znanosti i tehnologije industrijskom revolucijom dolazi do sutinskog napretka u graditeljstvu.
219

Untitled-1.indd 219

10/23/06 8:10:20 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

Proizvodnost se uveava upotrebom motornih vozila (kamiona, bagera, mjealica, itd.), kranovima,
alatima (npr. jedna obina builica), novim materijalima i metodama te svima ostalim tehnolokim
novitetima. Treba samo usporediti koliko bi ljudi po predindustrijskim metodama bilo potrebno uposliti za prijevoz 10 t kamenih blokova, a da sve bude obavljeno jednakom brzinom i pouzdanou.
Jedan kamion srednje veliine zamjenjuje na stotine ili tisue ljudi i stvara ljudima nedostinu brzinu
smanjujui vremenski faktor u graditeljstvu. Ista je stvar i sa svim ostalim tehnolokim dostignuima.
Kada se sve zbroji i sinergijski uvea dobije se rezultat gdje se proizvodnost graevinarstva dananjice
u odnosu na prolost mjeri poveanjem u stotinama tisua, ako ne i u milionima. Konkretno bi to
znailo da bi gradnja stambenih, poslovnih, prometnih, kulturnih i svih drugih potrebnih graevina
morala zadovoljiti sve ljudske potrebe, poveati plae, a smanjiti radno vrijeme radnika. No od toga
nema skoro niega, jer sve je blokirano i usisano prvenstveno burzama, ali jednako tako ne treba izostaviti i banke sa kamatarenjem i neadekvatnom emisijom iz te kalkulacije.
Da nema burzovne krae svi bi ljudi morali imati kvalitetno zadovoljene barem stambene i sveukupne
urbane potrebe bez veeg problema, radom cijelog drutva i donekle pravednom diobom stvorenoga.
Ako se u prolosti moglo na primitivan nain graditi i ispunjavati ak i visoke graditeljske zahtjeve
kojima se i danas divimo, onda mnogostruko djelotvornija moderna tehnologija mora barem priblino reciprono uveati izgradnju u dananjici. Mora, ali to ne ini stoga to se dobar dio tehnolokog
napretka izgubi burzovnim spekulacijama. Ako je na spori i zastarjeli nain sagraen grad kao npr.
antiki Rim onda se danas mora moi brzo napraviti na stotine gradova adekvatnih Rimu, odnosno,
moe se graditi samo jo bolje, raskonije, prostranije, funkcionalnije i trajnije. Situacija u otimaini
tehnolokog napretka dovedena je do apsurda u kojemu odrastao i razvijen ovjek ostvaruje jednaki
rad (odnosno prima jednaku naknadu za rad u vidu plae) kao i kada je bio malo dijete, a nitko ne
primjeuje tu oitu proturjenost, odnosno nitko ne uvia da gazda koji daje plau razliku u produktivnosti nastaloj odrastanjem djeteta u ovjeka uzima sebi.
Drugi dobar primjer burzovnog izvlaenja tehnolokog razvitka je na svima bliskom automobilu. Preciznije, uzima se popularni model VW-Golf. Kada je prvi put proizveden 1978. bazni model kotao
je ca. 7.000 . Nakon 28 godina bazni model Golfa kota ca. 21.000 . To predstavlja trostruko poveanje cijene i to u vremenu najintenzivnije modernizacije proizvodnje popraene robotizacijom,
informatizacijom, globalizacijom koja je spustila cijene dijelova, sirovina i radne snage. Umjesto da se
cijena spusti i kvaliteta proizvoda dodatno pobolja zahvaljujui prvenstveno tehnolokim inovacijama dogaa se potpuna suprotnost takvim oekivanjima. Istovremeno se plae u Njemakoj (gdje se
VW-Golf proizvodi) nisu niti priblino trostruko poveale. Upravo suprotno, prosjena plaa radnika
jedva da se neto poveala to je znak realnog pada kupovne moi, odnosno, ovdje se posve jednostavno moe vidjeti kako su kroz nametnuti ekonomski sustav ljudi masovno opljakani. ak su i svjesni
toga, budui osjeaju pad platene moi, ali zbog monopola nad medijima i ovladavanja akademskim
institucijama nije im dozvoljeno znati to je pravi uzrok njihovoj nesrei.
Prema tome, ovime se vidi da najveu korist od industrijskog razvoja izvlae burze i banke koje posjeduju praktiki cjelokupnu industriju. Umjesto da znanstveni progres slui poveanju bogatstva i blagostanja svih ljudi, cijelog drutva, u ovim primjerima progres u graditeljstvu ili automobilskoj industriji, narodne mase namjerno ostaju uskraene i osiromaene zato da bi judeo-masonska financijska
oligarhija drala sirotinju u svojoj nemilosti. Na taj nain burze upumpavaju siromatvo meu ljude,
dre ih u bijedi i ne daju im izai iz svojeg zagrljaja. Da nekim sluajem burza nije izvukla tehnoloki
napredak ljudi bi imali rijeeno barem svoje stambeno pitanje i ve bi bili bitno neovisniji i slobodniji
od jarma kapitala. Imali bi neto svoje to ima vrijednost, donosi neku osnovnu ivotnu sigurnost i ne
bi im mogao beutni spekulant i lihvar guliti kou sa lea i ivjeti na raun tue muke.
Kao i na primjeru graditeljstva ista se stvar odnosi i na tehnoloke dosege na svim ostalim podrujima.
Gdje je nestala dobit koju donosi informatika revolucija koja podie produktivnost na jo viestruko
veu potenciju? Poboljanje standarda kvalitete ivota je tako mizerno skoro kao da nema nikakve
razlike u produktivnosti u radu sa ili bez kompjutera, kao da je sve ostalo isto. Plae i kupovna mo
radnika i seljaka ostale su iste ili su se ak i smanjile. U biti cijelo ovjeanstvo je ubrzalo svoj trk do
iznemoglosti, ali se cijelo vrijeme stoji na mjestu kao da se tri po pokretnoj traci u jednom fitnes220

Untitled-1.indd 220

10/23/06 8:10:20 AM

Organizacija Ministarstvo financija

centru, ali se dobivena energija kroz sloenu aparaturu prenosi na destrukciju samoga trkaa.
Razlika izmeu pred- i post-informatikog doba je razlika izmeu pjeaenja i putovanja avionom, a
opet nam putovanje u oba sluaja traje jednako. Sve je to, kako se kae, popapala maca. Burza je spekulacijama izvukla i neprestance izvlai sve to ovjek smilja kako bi si olakao ivot i zadovoljio svoje
materijalne potrebe. Istodobno, ono to izvue stavlja u funkciju daljnje promocije smrti ime postie
uinak da ovjek vlastitim uprezanjem to se vie trudi, vie sam sebe unitava.
Veliki burzovni lomovi povezani su i s industrijskim progresom upravo po toj logici spreavanja ostvarenja makar i najmanjeg blagostanja kod ljudi. Onaj iz 1929. progutao je elektrifikaciju, motorizaciju,
graditeljstvo, pokretnu traku i ostale tehnoloke inovacije, a zadnji veliki burzovni lom iz 1987., koji je
po brojanom iznosu vei od sloma iz 1929., progutao je tadanji dolazak informatizacije u industriji.
Iza sloma iz 1929. slijedio je II. svjetski rat, a iza sloma iz 1987. jo bre (ipak se svijet u meuvremenu
ubrzao) zapoinje III. svjetski rat. Prvo 1990. ratom u Zaljevu, zatim 1991. ratom na podruju bive
komunistike Jugoslavije, pa ratom u eeniji, ratovima uzdu i poprijeko Afrike, Azije i Latinske
Amerike, s konanom eskalacijom u agresiji na Afganistan i Irak te objave rata cijelom svijetu u vidu
fantomskog rata protiv terorizma.

Realnost III. svjetskog rata

Svi su sukobi redom isprovocirani i nisu nikakva spontana sluajnost. Sadam Husein je nasjeo na
ameriki mamac i zagrizao Kuvait ime je dao SAD odlian povod za trajno stacioniranje na podruju glavnih svjetskih naftnih izvora. Miloeviu je dano odobrenje za agresiju na Hrvatsku i srpsku
imperijalistiku politiku, a kada je odradio posao prilino nedjelotvorno, posebno u zatiranju Hrvata
i Crkve na ovim prostorima, dobio je ulogu rtvenog jarca i vrhovnog zloinca, jedinog odgovornog.
eenske pobunjenike poticale su naftne kompanije preko CIA-inog obavjetajnog servisa, isto kao
to je i sam Bin Laden CIA-in uenik, isprogramiran da nesvjesno poslui judeo-masonskim globalnim interesima. Onaj koji ne uvia realno stanje III. svjetskog rata zato to oblik sukoba nije istovjetan
onima iz prolosti i zato to se ne dogaa pred samim kunim pragom samo pokazuje svoju sljepou i
beutnost prema ljudskim patnjama uzrokovanih ratom koji je danas naizgled daleko, a sutra je opet
tu, kod nae kue.
Kada jedna tragina figura poput Busha mlaega oholo govori da tko nije s njime i njegovima automatski je protiv i mora biti uniten. Kada tako drsko uzima Kristove rijei i primjenjuje ih na svoju
Sotonsku judeo-masonsku kliku i sve njihove sluge, onda je stvarno dolo vrijeme da se izabere. Tko
je gdje i tko je s kim. Svatko pametan izabrati e pobjedniku stranu Krista i Crkve i nee biti impresioniran kojekakvim udesima i zavoenjem Zmije. Hrvatska mora ostati vjerna Kristu, Crkvi i Petrovom nasljedniku makar zbog toga bila i zbrisana sa Zemlje. Upravo bi takvo muenitvo Hrvatske
Hrvatima dalo posebne milosti kakve dobivaju svi muenici za Krista. Konani trijumf nad Zmijom,
zavodnicom ljudi, i nagrada koja slijedi vjernima iznad su svake prolazne ovozemaljske muke i trpljenja. Ogrezlima u nevjeri upravo je to oslanjanje na Boansku vjenost i onostranost nepojmljivo. Oni
ne mogu shvatiti kako se netko moe rtvovati za neto to vjeruje, a ne moe to okom vidjeti i rukom
osjetiti. U toj nevjeri i utonuu u materijalnu ispraznost krije se njihov poraz jer kada konano vide
vjeru na djelu raspasti e im se njihov racionalizam kao kula od karata.
Tehnolokim napretkom jedino se okoristila judeo-masonska financijska oligarhija, odnosno njihove
monopolne ustanove: banke i burze. Financijski monopolisti u potpunosti koriste sva tehnoloka dostignua za rad svojih ustanova te tako uspijevaju izvlaiti plodove ljudskog rada u svoje vlasnitvo.
Sve ono to moderna tehnologija omogui ljudima za poveanje proizvodnje i produktivnosti ta ista
tehnologija omoguuje judeo-masoneriji da kroz sustav koji su izgradili sve prigrabe sebi, a ljudima
ostave ne minimum potreba za ivot, nego manje od toga. Svjesno je time svjetina osuena da se kao
gladni vukovi meusobno bore za baene kosti, proklinjui jedni druge i umnaajui spiralu mrnje i
rata spiralu smrti.

221

Untitled-1.indd 221

10/23/06 8:10:20 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

Kako se djeluje na ljude i svijet

Danas je cijeli svijet umreen bankama i burzama te 24 sata dnevno, bez prekida, kapital neprestano
radi svoju okultnu zadau. Zlo, Sotona osobno, u svome duhovnom svijetu takoer radi neprestano,
uvijek vrebajui rtve. Zemlja i svi ljudi na njoj uhvaeni u mreu kapitala sada doivljavaju i proivljavaju neprestano materijalno i duhovno djelovanje koje novac ostvaruje.
Lukavo je to upropatavanje ovjeka osmiljeno i provedeno. Prvo se humanizmom, renesansom i
racionalizmom uniti sve duhovno vrijedno u ovjeku. Tonije uniti se vjera u Krista i Crkvu kao
jedine duhovne i po tome svake druge vrijednosti. Tako duhovno prazan ovjek se onda vee za ponuene materijalne ispraznosti. Kako je stvoren sustav u kojemu se sve mjeri novcem i novac je postao
ekvivalent svakom materijalnom dobru te je nestalo razlike u poimanju imanja novca ili imanja bilo
ega materijalnoga, onda se preko monopolistike kontrole nad novcem ovjeka upropatava i dovodi
u stanje ropstva, stanje oaja i svake podlonosti djelovanju Sotoninih demona koji opsjedaju ljudsku
duu, jer dua i jest glavni cilj u cijeloj igri. Svo bogatstvo i sva vlast svijeta nita ne vrijede i zna to
avao vrlo dobro i svime se time slui da ugrabi to vie ljudskih dua i tako prkosi Gospodinu.
Zato je burzovna spekulacija postala vremenski konstantna i zato se nacionalne barijere koje jo postoje neprestance rue ili barem zaobilaze pod svaku cijenu jer smetaju tom nesvetom radu kapitala.
Tu je trend kristalno jasan: ukidanje svih dravnih, valutnih i nacionalnih prepreka te stvaranje jednog
jedinstvenog i monopolnog svjetskog trita kapitala i robe. Formalno e se ukinuti sve drave. Ostvariti e se cilj liberala, komunista, anarhista i svih ostalih nadnacionalnih i panreligijskih utopista. Ono
to e ostati, ili to bi po planovima trebalo ostati, bile bi globalne institucije koje bi u biti imale sve
znaajke drave i dravnog suvereniteta. Sav suverenitet koji danas, makar veinom samo formalno,
ali ipak se smatraju nosiocima suvereniteta, imaju drave (veinom nacionalne ili nastale nacijom),
preuzele bi globalne institucije u vlasnitvu i pod kontrolom nekolicine samoodabranih monika.
Ljudima se u tome pogledu ispire mozak i programira ih se na posluno prihvaanje takvoga obrasca.
Organiziraju se i preko raznih znanstvenih skupova, simpozija, okruglih stolova i ostalih umnih
i uglednih prikaza javno nagovjeuje, praktiki prorie (ali sve obavezno sa znanstvenim temeljem), sva sila politikih, ekonomskih i socijalnih teorija ili, jo gore, izriitih tvrdnji. Sve se sustavno
medijski prati i sugestivno plasira kao nunost takvog razvoja ovjeka i ovjeanstva jer navodno samo
se tako moe ostvariti ope svjetsko blagostanje, sveopi mir i pravda, te svakakve druge prigodne lai i
obmane. Tragino je kako se sve to skupa uspjeno radi i koliko se mlaki i kilavi otpor prua, posebno
od strane intelektualaca koji su puni sebe i svoje pameti, a upravo su oni najbolji sluge i provoditelji
tue, ali i vlastite propasti i ropstva. No, ne treba to uditi jer su ti intelektualci, taj umni sloj naroda,
sve svoje znanje pokupili i dobili iz svjetovnih ustanova i svjetovnih programa u kojima su oholo odbacili vjeru u Krista i pouzdanje u Crkvu. Zato je onaj nii, od veine intelektualaca prezren i od njih
otueni dio u blaenoj jednostavnosti ipak sauvao vjeru u Isusa i pouzdanje u Crkvu. I to to je neka
sredina po mjerilima naprednih i modernih zaostalija ili kako vole rei primitivnija, to je tu vjera i
sve prave vrijednosti poput obitelji ili nacije bolje sauvana. Tu ne prolaze modernizmi poput feminizma, liberalnih sloboda svih oblika, homoseksualnosti, nepotivanja i preziranja starijih, nadnacionalnosti i sl. Znaju to i Sotonske sluge pa zato i rade sve da unite te zadnje oaze, to im prema zadnjim
pokazateljima i polazi za rukom, te je stoga i zadnji as da se proces razaranja zaustavi i preokrene u
proces gradnje i ujedinjavanja pod Kristom, odnosno pod Crkvom kao ostavtinom Gospodnjom
nama slabim i zlu podlonim ljudima.

Globalizacija donosi smrt

Koliko oni koji propagiraju nunost ili neizbjenost globalizacije ogranieno razmiljaju vidljivo je
kada se eli predoiti kako e ta nunost u budunosti izgledati. Zapadna civilizacija predstavlja ono
emu ostatak svijeta gravitira i to se namee kao uzor razvijenog kapitalizma i pripadajue mu demokracije, a sve zajedno u obaveznom sekularnom paketu. Narodi koji tvore Zapad nepobitno izumiru
zbog banalne injenice da se upravo zbog tog razvijenog kapitalizma sa svojom potroakom kulturom ne mogu bioloki odrati. Vie ih umire nego to se raa, a zbog produljenja ivotnog vijeka cijelo
222

Untitled-1.indd 222

10/23/06 8:10:21 AM

Organizacija Ministarstvo financija

drutvo ubrzano stari. Sve se na Zapadu moe smatrati dobrim s kapitalistikog gledita dok postoji
razlika u tzv. razvijenosti i Zapad dobiva svoju mladost iz nerazvijenog ostatka.
Problem nastaje onda kada se taj toliko veliani globalni kapitalistiko-demokratski raj ostvari i cijeli
svijet postane Zapad (u kapitalistiko-potroako-demokratskom smislu). Odakle e dolaziti mladost
i novi ivot u takvom svijetu? Svi e biti razvijeni kao to je danas Zapad i svi e bioloki izumirati i
populacijski stariti. To je razlog zato se dananja ohola civilizacija s punim pravom naziva civilizacijom smrti, jer kada takva civilizacija postane svesvjetska (globalna) onda nastupa osustavljeni trijumf
smrti nad ivotom. Takva je konana slika globalizacije prema onome to se moe vidjeti po djelovanju
razvijenog kapitalizma i zato je apsolutno nerazumno prihvatiti tako neto kao nunost jer ako je to
nunost, onda da skratimo cijeli muni proces i budemo u skladu s kapitalizmom to produktivniji,
bolje je izvriti kolektivno samoubojstvo. To je i prikladni naziv za globalizam koji nema alternative: kolektivno samoubojstvo ovjeanstva. Jedino ako je ovaj proces globalizacije kapitalizma samo
priprema za neto drugo to e doi, onda globalizacija i sve prie oko nunosti i neizbjenosti mogu
imati nekog smisla. Onda je jasno da oni koji provode i kontroliraju globalizaciju imaju sasvim druge
namjere i planove samo to ih javno ne objavljuju i onda mora biti jasno da takav rad iz tame i takvo
tajno planiranje oblikovanja svijeta ne mogu biti dobri, ne mogu biti od Boga. Zato je globalizacija u
svakom pogledu zlo, dolazi od Zla i zato se globalizaciji mora suprotstaviti. Neinjenje je isto kao i
priklanjanje Zlu te nema opravdanja za mlake jer ljubav nije mlaka.
Neuspjeh u odupiranju Zlu prvenstveno i jedino ima uzrok u odbacivanju vjere u Isusa i neprihvaanje
pokornosti Crkvi i njenom nauku. Radi se o takvoj duhovnoj snazi Zla da ovjek sam po sebi i svojim
pametovanjima nema nikakvih izgleda za pobjedu. Uvijek biva nadvladan, jer ono to ne dolazi od
Boga, od avla dolazi i na taj nain to god se ovjeku osmisli, sve to u njemu rodi, u konanici ide na
korist Zlu. Povijest je opet tu neumoljivo jasna. Sve mogue ideologije, filozofije i razne religije, sve su
odreda krivovjerne te vode u neminovnu stranputicu i konanu propast, jer samo je po Crkvi navijetano kranstvo autentino i istinito.

Kapitalizam jednak komunizmu

Posebno je tragikomina situacija u zemljama gdje je vladala zabluda komunistike utopije. Parole i
dogme o neminovnosti i nunosti svjetskog socijalistikog procesa koji je trajan i nezaustavljiv danas
se bez srama zamjenjuju propovijedima o neminovnosti i nunosti liberalno-demokratskog kapitalistikog globalnog procesa (skraeno u pojam globalizacije). Faza u kojoj se te zemlje danas nalaze naziva se tranzicijom i potpuno je sukladna zmijskom presvlaenju koe, a to znai da se nita sutinski
ne mijenja nego samo povrinski onoliko koliko je potrebno za zadovoljenje puka. Sve te silne parole,
bive i sadanje, proces razvoja socijalizma u komunistiki raj, proces tranzicije i juria u kapitalistiki
raj, sve to vode i provode mahom isti ljudi. To samo dodatno dokazuje da su liberalni kapitalizam i
komunizam samo lice i nalije iste medalje i da iza svega stoji ista mrana sila. Sve se to nama svima
dogaa nigdje drugdje nego ravno pred naim oima i veina je ak toga i svjesna, ali poput zombija
ignoriramo oitost i vjeruje se lijepo upakiranim laima. Vjeruje se u bolje sutra koje donosi kapital,
vjeruje se u slobode koje se nude, vjeruje se svemu to laci nude, a nude sve to ovjek eli. Podilaze
ovjeku i njegovom grijehu, znaju da je to recept uspjeha. Sve e ponuditi ljudima, sve e obeati, ali svi
laovi dobro paze da ne potiu vjeru u Krista i pouzdanje u Crkvu. Ba naprotiv, sve rade da to unite,
ovjeka odvrate od Boga i po tome se mogu jasno prepoznati.
Pred naim oima jedan komunistiki fanatik i ideoloki progonitelj Crkve iz razdoblja nakon surovog
guenja hrvatskog buenja 70-tih koji je na taj nain napredovao unutar partijske strukture danas bez
imalo problema malo izmjenjuje retoriku i transformira se u liberalno-demokratskog fanatika. Kada
ga ovjek danas slua ima dojam da slua staroga kapitalistu koji je cijeli ivot proveo na Zapadu u
demokraciji i liberalizmu pa nam prenosi svoja dragocjena iskustva. To je samo jedan primjer, a cijela
je vojska takvih transvestita i takvi dre Hrvatsku u okupaciji i podlonosti stranim gospodarima.
Pitanje je kako se stari pas nauio novim trikovima? Lako, zato jer nita novoga nije morao uiti. I dalje
se odbacuje Bog i Crkva, to je svakako najvanije znati, negira se i razara nacionalno i gradi internaci223

Untitled-1.indd 223

10/23/06 8:10:21 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

onalno drutvo bolje budunosti, razara se obitelj kao temeljna vrijednost drutva i stvara se nekakav
novi ovjek za nadolazee novo doba (new-age) Novog svjetskog poretka. U oba sluaja, i u komunizmu i u kapitalizmu slui se istoga gospodara i zato su stare sluge tako pogodne za nove zadatke.

Kapitalizam je protiv vjere i Crkve

Kranstvo i Crkva je jedini pravi neprijatelj judeo-masonske organizacije i prepreka njihovom Novom svjetskom poretku. Stoga je kranska vjera i Crkva prirodni neprijatelj kapitalu kao glavnom
magijskom sredstvu judeo-masonerije i kapital se zato po svojoj naravi okomljuje na svoju konanu
zapreku.
Nacija i nacionalizam kao nacionalna samosvijest takoer je smetnja, ali bez kranstva je nepotpuna,
nema snagu oduprijeti se i lako se potire tako da je sirovi nacionalizam bez vjere besmislen. Nacionalizam kao ljubav prema domovini i prema svojim blinjima u doslovnom smislu te rijei sastavni je
dio kranske vjere i ivljenjem kranstva ivi i zdravi nacionalni osjeaj. Pogrean je i lako zavodljiv
svjetonazor u kojem kranstvo postaje privjesak nacionalnog identiteta i tradicijski obiaj poput narodnog folklora. Takav izokrenuti pristup vodi u pogibelj nacizma/faizma koji je jednako antikranski i protucrkveni oblik zavoenja ljudi kao i komunizam ili demokracija. Velika zamka u borbi protiv
judeo-masonske zavjere lei u zauzimanju nacistikog/faistikog svjetonazora ili ideologije. Na taj
nain samo se stvara jo vea tragedija i razbuktava se plamen Zla poput dolijevanja ulja na vatru.
Povijesni primjer je tu u odabiru Hitlera od samog vrha judeo-masonerije za provoenje njihovih nauma. S Hitlerom su znali da ne mogu pogrijeiti zato jer je jasno pokazao svoju demonsku pozadinu.
Ono to se sustavno preuuje u vezi s Hitlerom je da on kranstvo i Crkvu smatra najveim zlom i
o tome tono tako i pie u svojemu djelu Moja borba. Pokvarenost takvog lairanja povijesti dolazi do
punog sjaja kada se onda Crkva i Sveti Otac Papa Pio XII. prikazuju i optuuju kao Hitlerovi suradnici
u nacistikim zloinima. Da bi optuba protiv Crkve bila jo vea i zlobnija izmiljaju se nepostojee
rtve i nepostojee metode ubijanja, kao da one stvarne nisu dovoljno stravine.
Gledane u takvome kontekstu postaju jasniji svi napadi na kranstvo i Crkvu koji su sve nesmiljeniji
i agresivniji. Na sve naine Crkva se diskreditira u oima puka lanim optubama i perfidnom medijskom manipulacijom. Nije to nita novoga jer Crkva se progoni od prvog dana njenog osnutka. Razlika je ta to je rana Crkva imala takvu istou i proetost Duhom Svetim da su napadi koji su dolazili
izvana bili nedjelotvorni i Crkva je nezaustavljivo rasla. Uranjanjem u svijet i oslanjanjem na svjetovne
vlasti Crkva je izgubila svoju prvotnu snagu koja je bila u ranoj Crkvi. Prvi veliki znamen tog pada je
raskol na Istonu i Zapadnu Crkvu, raskol koji je ostao sve do danas i koji danas kao nikada prije treba
biti poniten i Istok i Zapad moraju postati cjeloviti.
Sveti Otac Ivan-Pavao II. radio je sve da pomiri rascijepljenu brau, da pomiri kajanjem za sve grijehe
Zapada i ljubavlju prema Istoku. Ako istona braa ne vide veliinu povijesnog trenutka odreenog
za pomirenje, ako ne vide Zlo koje je nabujalo i priprema se za konani progon svih krana, istonih
i zapadnih, ako ne vide koliki bi to udarac Zlu bio i kako bi Sotona pobjesnio i ustuknuo vidjevi
obnovu ljubavi meu razdijeljenom braom, ako sve to ne vide zbog svog tvrdog srca onda sami sebi
biraju zlu sudbinu koja e ih snai, sudbinu kojoj e pakao komunizma biti lijepa uspomena. Nama
na kranskom Zapadu preostaje samo da se molimo za brau na Istoku, da Duh sveti i njima i nama
pomogne prevladati obostrane slabosti i da se ono to je na nebu jedinstveno prenese i na Zemlju i da
se time preokrene tijek povijesti koji je raskolom iao protiv Crkve. Kao to je Zlo krenulo raskolom,
tako bi ujedinjenjem uzmaknulo.
Nakon raskola Crkvu napada zloduh humanizma, renesanse i na koncu racionalizma. Posljedica je
buntovnitvo i otpad velikog broja ljudi iz krila majke Crkve. Judeo-masonerija i sva sila ostalih srodnih tajnih drutava vode iz svojeg magijskog vrha sve napade na Crkvu izvana, ali, to je jo opasnije, i
iznutra. alju svoje ljude da uu u Crkvu ili vrbuju one koji ve jesu dio Crkve (mislim prvenstveno na
sveenstvo) i da je razaraju iznutra. Malo po malo, upornim radom kroz stoljea, uspjelo im je stvoriti
svoju tajnu mreu unutar same Crkve koja, iako je brojano mala u odnosu na sveukupno tijelo, nano224

Untitled-1.indd 224

10/23/06 8:10:21 AM

Organizacija Ministarstvo financija

si tetu zbog svoje unutarnje povezanosti i spregom sa vanjskim urotnicima.

Rezultat je taj da danas imamo situaciju gdje se takvi ubaeni elementi istiu putem medija kao slika
Crkve, uz stvarne naljepljuju se i izmiljeni skandali. Sveukupna protucrkvena propaganda intenzivirana je do besrama, a tuitelji ne mogu sa svojih lica sakriti zadovoljstvo zbog zla koje je ulo u Crkvu.
U SAD-u kao glavnoj judeo-masonskoj sili Crkva je u najveoj nevolji zbog optubi za zlostavljanje
djece, a to je postalo najomiljenije sredstvo za diskreditaciju svetosti Crkve. Kada se sugerira da nema
svetosti, onda je posve logian i stav da Isus nije Bog. Jedno je usko povezano s drugim i zato se radi
ovako kako se radi jer se mora pod svaku cijenu uvjeriti mase da Isus nije Bog.
Ono to je takoer jedna prisutna konstanta u medijskom pohodu na Crkvu je teza koja se neprestano ponavlja iz usta raznih dobronamjernika, a glasi kako je dobro to se Crkvi dogaa zlo jer je
sad, kao, prilika da se uspjeno reformira. Kakve to reforme ele jasno je iz zahtjeva za ukidanjem
celibata, reenjem ena, prihvaanja homoseksualnosti, odobravanju razvoda, abortusa i razni drugi
biseri. Judeo-masonerija se ve toliko osilila i zadobila svjetske moi da postaju nestrpljivi u odnosu
prema Crkvi i teko im je sakriti mrnju koja ih nadahnjuje. Osjeaju se dovoljno jakima da otvoreno
navjeuju konfiskaciju Crkvene imovine, samih crkava, preko sudskih presuda i oholo daju novane
procjene koliko vrijedi imovina podrugljivo govorei da crkve kao graevine nemaju veliku vrijednost
i da se njima nee moi naplatiti.
Otvoreno govore kako je svrgavanjem talibanskog reima u Afganistanu sada preostao samo Vatikan
kao nesekularna drava koja se ne uklapa u moderni svijet treeg milenija. Doslovce govore kako suverenitet Vatikana nije primjeren treem mileniju (suptilni eufemizam za Novi svjetski poredak) i da
e se morati neto promijeniti. Kao kruna zlobe govore kako je Ivan-Pavao II. svojom krutou prema
reformama sve to onemoguavao, ali da nee dugo takvo stanje moi opstati jer se njegovim odlaskom
otvaraju prilike za nekakav popravak pod vidom navodnih progresa. Jednako se tako odnose i prema
Benediktu XVI. kao navodno dogmatinim nazadnjakom i odrie mu se pravo na uvanje vjerskih
istina. Judeo-masonski mediji prenose i truju ljudske umove takvim demonskim navjetenjima i raznim ostalim sugestijama jer iz njih izlazi ono to nose u srcu, a to je sami pakao.
Svjetovna mo koju trenutno imaju daje im iluziju svemoi i nedodirljivosti do te mjere da Crkvu
poinju doivljavati kao nekakvu dosadnu muhu zujaru, a ne kao dostojnog protivnika. Misle da si to
mogu priutiti zato to su postigli velike rezultate u zatiranju kranstva i Crkve. To je otprilike na tragu onog Staljinovog pitanja koliko Papa ima divizija. Ipak, bez obzira na sve to se dogaa i na sve to
moe izgledati kao pobjeda tih podzemnih suruktura, svakome vjerniku, a i nevjerniku, neka ostane
jasno da e biti onako kako je reeno u Evanelju: A ja tebi kaem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni
sagradit u Crkvu svoju i vrata paklena nee je nadvladati. (Mt 16, 18).
Najveu mo silama pakla danas omoguuje novac kojim raspolau i sustav koji su izgradili tako da
novcem vladaju ljudima i svijetom. Upravo iz tog razloga ovdje se ulo u ovoliko objanjavanje svjetskih zbivanja i udaljio sam se sa same teme cijelog poglavlja gledano usko, ali kako sve ima veze sa
svim, izgledalo je prikladnim ui u neke samo naizgled nevezane detalje.

Kako se u Hrvatskoj mora raditi

Tek kada se uvidi okultna bit ekonomije dananjice, odnosno kapitala kao temeljnog sredstva za upravljanje ekonomijom, to sam ukratko pokuao izloiti, moe se planirati stvaranje financijskog ustroja u
Hrvatskoj koji e odgovarati nacionalnim interesima. Najvii nacionalni interesi su, opet, odupiranje
Zlu ivljenjem Krista uz pokoravanje Crkvi i time ostvarivanje civilizacije ivota i ljubavi nasuprot
civilizacije smrti i mrnje. Nacionalni interes je uspostava hijerarhijskog drutva nasuprot demonskoj
razdijeljenosti liberalizma. Nacionalni interes je da ostanemo na strani Krista makar zato morali trpjeti mrnju i napad svog svijeta. Nacionalni interes je u ratu Dobra i Zla biti na strani pobjednika za sva
vremena i vjeno uivati u plodovima pobjede.
Financijski program koji e se provoditi preko ministarstva financija i HNB-a pretpostavlja ispravlja225

Untitled-1.indd 225

10/23/06 8:10:21 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

nje svih izopaenosti dosadanjeg ekonomskog ureenja koje je podeeno tako da otima nacionalno
bogatstvo i predaje ga u ruke judeo-masonskoj financijskoj internacionali.

Potpuno preuzimanje proizvodnje novca

Prva i osnovna stvar je stvarna dravna suverenost nad nacionalnom valutom. Drava, tonije sama
osoba vladara svojim povlatenim poloajem, mora preuzeti povlasticu proizvodnje novca, i fizikog
(znano kao gotovina) i financijskog (brojevi u bankama). Drava mora tu povlasticu, taj monopol,
koristiti za dobrobit svojih dravljana, za dobro narodnog kolektiva, a nikako ne za korist povlatenih
pojedinaca kako je sada na djelu.
Sav privatni i/ili meunarodni nadzor, odnosno monopol, nad proizvodnjom novca, nad stvaranjem
kapitala, a koji je sada u rukama stranaca, mora biti bez iznimke i u potpunosti uklonjen. Radi se o
pitanju suvereniteta i tu ne moe biti poputanja, kompromisa ili nekakve tolerancije jer suverenitet je
nedjeljiv. Ili ga u potpunosti ima, ili ga nema. Ne postoji sredina osim u samozavaravanju u deklaracijama, poveljama, zakonima ili ustavu gdje je suverenost samo mrtvo slovo na papiru.
Stvarnost je takva da Hrvatska nema suverenost osim na papiru i velikim rijeima. Stvarnost je takva
da nam tuinac kroji kapu i odluuje to i kako trebamo ivjeti, a domae sluge vjerno mu slue i brinu
se samo kako e za kratko vrijeme slube sebi i svojima osigurati privilegije. to e biti s narodom nije
vano, ionako ga preziru smatrajui se boljima, a mrzei sebe to u demokraciji moraju neprestance
verbalno povlaivati i laskati masama koje sve pokorno gutaju. Grize i razdire ih to to oni, koji sebe
smatraju boljima i vrednijima, to ne smiju otvoreno pokazati nego privilegije koje smatraju da zasluuju zbog svoje uzvienosti moraju ostvariti kraom i prijevarom. Mui ih to to se pred naivnom,
glupavom svjetinom moraju skrivati kao da nisu stvarno tako vrijedni i posebni kakvima se smatraju
i zato mrze sebe to duboko u sebi osjeaju da nemaju hrabrosti nastupiti onako kako osjeaju, a tu
mrnju prema sebi prebacuju na prezir prema narodu. Narod vide kao krivca svojeg moralnog jada i
u takvom stanju svijesti rade narodu ono to mu rade. Prodaju ga, izdaju ga, ubijaju ga i ine sve ono
to netko tko imalo ljubi sebe i svoje blinje nikada ne bi mogao. Samo mrnja i otuenost u vlastitoj
sebinosti mogu ostvariti takva zlodjela.
Kao to je prije reeno novac predstavlja drutveni konsenzus u njegovu priznavanju kao sredstva
kojim se mjere vrijednosti, a granice konsenzusa poklapaju se s dravnim granicama. Suverenitet ili
monopol nad stvaranjem novca povjeren je dravi. Bolje reeno, bio je povjeren dravi sve dok drava,
odnosno njene nesposobne ili pokvarene (obino jedno ide s drugim u sluaju vlasti) vladajue elite
nisu taj suverenitet povjerile i prepustile nekome drugome, tonije judeo-masonskim bankarima.
Dati povlasticu stvaranja novca drugome takva je besmislica i zabluda kao kada bi se vojska, policija ili sudstvo prepustili nekome drugome na upravljanje stoga to se sami ne smatramo sposobnim
upravljati tim dravnim resorima. Ti koji tako rade ne znam emu su uope potrebni ako sve vitalno
za ivot drave daju drugome na upravljanje, bilo posredno ili neposredno? Niti su nam potrebni
takvi, a niti nam je u konanici potrebna i takva drava. Stvarno je bolje da nema ovakve nakazne
drave jer se time samo blati nasljeeno ime iz slavnog vremena Hrvatske pod vladavinom vladara
narodne krvi. Tada je Hrvatska imala suverenost, a vladar je bio pokoran jedino Crkvi i Svetom Ocu
na Petrovoj stolici. Smru zadnjeg hrvatskog vladara narodne krvi poinje hrvatsko suanjstvo kroz
dugu povijest. Tuinac nama vlada i samo se mijenja, as jedan, as drugi, a Hrvati svakome slue kao
potrona roba. Niti je bilo suverenosti 1941. 1945. u NDH, to vole zlurado isticati tzv. antifaisti
koji su Hrvate bacili u jugoslavensko bratstvo i jedinstvo gdje su upravljali nama iz Beograda, to je
po njima bolje nego iz Berlina. Nema suverenosti ni danas u razdoblju nakon 1990. i dolaska Franje
Tumana na vlast. Beograd je zamijenjen Washingtonom ili Bruxsellesom, ve prema prilici, ali u
svakom sluaju opet neko dri apu nad nama i gleda kako e nas najbolje iskoristiti za svoje interese.
Snana i autoritarna Tumanova osobnost donekle je ublaavala strano tutorstvo samim uvaavanjem
stranih monika da za djelovanje na Hrvatsku moraju raditi preko Tumana on je u svakom sluaju
bio nezaobilazan. To im je i smetalo te je zato jer je ograniavalo njihovu samovolju nad Hrvatima
trebalo ukloniti autoritarnog predsjednika i ustoliiti vie malih, slabih i poslunih marioneta koje
226

Untitled-1.indd 226

10/23/06 8:10:22 AM

Organizacija Ministarstvo financija

daleko pokornije pleu onako kako se naredi. ak se meusobno i nadmeu tko e biti bolji poslunik i
predvidjeti elje svojih gospodara optuujuu druge da su slabi poslunici. Besramno uzvikuju svojim
stranim gospodarima: Pogledajte kako vam ja dobro sluim. Tako dobro da anticipiram to e biti
traeno i izvravam onoliko koliko mogu, ali mi onaj spori sluga smeta u mojoj djelotvornosti. Stavite
mene na njegovo mjesto. Dajte da doem u Vau milost i da budem Vama po volji pa da i meni predate
upravljanje pukom. Obeajem da neete zaaliti.
To je tuna hrvatska stvarnost, nadmetanje u servilnosti i u najboljem sluaju jalovo i isprazno prigovaranje od strane onih koji nisu u situaciji da slue pa se na domaem terenu ele demagogijom
dovesti u tu priliku. Krivo im je to nemaju poloaj vrhovnog sluge i sve privilegije koje vrhovni sluga
ostvaruje.
Kontrola nad novcem vanija je od kontrole nad prije navedenim dravnim resorima zato jer se pomou novca moe posredno upravljati cijelom dravom bez potrebe za formalnom kontrolom i potencijalnom odgovornou zbog raznoraznih nedaa. Vojskom je teko i zahtjevno upravljati i zato
bi se judeo-masonerija izlagala moebitnim tekoama kada to moe za njih raditi netko drugi. Bolje
je nekome drugome natovariti svu muku i odgovornost voenja vojske jer vojska samo troi sredstva
i uvijek trai jo novca, a ako se kontrolira novac i preko novca politika drave, puno se djelotvornije i
bezopasnije kontrolira i vojska. Osim toga, vojska se sastoji od posebnog soja ljudi koji su nezahvalna
roba, nepredvidiva u ratnim i kriznim situacijama. Uvijek postoji opasnost da ratnici intuitivno osjete prijetvornost, pokvarenost i kukaviluk judeo-masonske elite koja se bolje osjea sakrivena u mraku
i tajnosti svojih loa i zato se radije dre svojih pouzdanih imaginarnih brojeva od kojih im ne prijeti
nikakva opasnost. Ba suprotno, svojim brojevima oni su opasnost za druge i to iz sigurne i udobne
udaljenosti.
Odricanje od suverenosti nad stvaranjem novca moe se slikovitije usporediti s odricanjem mukarca
nad svojom enom i preputanje svoje ene, svoje supruge, nekome drugome na raspolaganje. Poslije
gledamo i sluamo toga drugoga kako nam pametuje i daje dobronamjerne savjete dok odlazi u
obilaske kod drugih poklonjenih mu supruga. Jo smo sretni to nam je taj stranac ukazao ast i to
nam je ena u pouzdanim rukama. Tako danas u Hrvatsku dolaze izaslanici financijske internacionale
i tako smo svi mi jadni kada to dozvoljavamo. Kao u usporedbi sa predavanjem ene drugome, tako
je i predavanje povlastice proizvodnje novca drugome ista perverzija i najobinija izopaina. Samo
bolesna i ustrojbeno retardirana drava i samo nesposobna, pokvarena i izdajnika vlast moe neto
takvoga napraviti. Ne samo napraviti, nego se time na sav glas hvaliti kao vrijednim postignuem.
U suverenoj Hrvatskoj toga ne moe biti po naravi stvari. Nema rasprave, nema praznih pria, jalovih
kompromisa i nikako nema sluganske servilnosti silama Zla. Monetarna politika je u cijelosti previe
vana po svim svojim implikacijama za drutvo i dravu, za svakog pojedinca, a da bi se mogla prepustiti bilo kome osim dravnoj vlasti. Danas se gubitak valutne suverenosti sakriva pod eufemizmom
nekakve neovisnosti financijskog sektora. Zbiljski se ta financijska neovisnost sastoji samo u neovisnosti od dravno-nacionalnih interesa. Tzv. neovisni kapital, to je pojam kontroverzan sam za sebe
jer netko uvijek kontrolira kapital, gleda samo svoj interes. Interes kapitala je koliinski rasti to je
mogue vie, od kapitala stvarati novi kapital prema matematikoj beskonanosti s ciljem zadobivanja apsolutne svjetovne moi. Za sve to nije unutar interesa kapitala, ne da se za to ne mari, nego se
koristi sva raspoloiva mo da se bez milosti uniti. Neovisnost financijskog sektora samo je jo jedna
izmiljotina, jo jedna la potekla od oca lai, kojoj je cilj slabljenje i konano ukinue svake drave.
Pritajeni vlasnici svjetskog kapitala ele sve ljude podvri pod cjelovitu kontrolu, staviti ih u totalni
podloniki poloaj njihove svjetske velevlasti.
Hrvatska stoga mora preko ministarstva financija i HNB-a u potpunosti preuzeti i zadrati suverenost i monopol nad proizvodnjom novca i koristiti se tom privilegijom u skladu sa svojim interesima
i planovima. Novac se tako stavlja u slubu naroda, u slubu svakog ovjeka, svakog pojedinca koji
ini nacionalno tijelo s temeljnom nakanom omoguavanja postizanja blagostanja potenim radom.
Novac kao sredstvo smije imati samo svjetovnu zadau kao i svaki drugi predmet stvoren od ovjeka
za olakavanje rada kojim u znoju lica svog omoguava sebi svoju tjelesnu egzistenciju. Od novca se ne
227

Untitled-1.indd 227

10/23/06 8:10:22 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

smije stvarati idol, kult oboavanja i prenoenja na njega ikakvih duhovnih svojstava, nekakve mistike
ili magije, to je danas sluaj. Dobar primjer za naizgled bezazlenu manipulaciju u tom smislu jesu svima poznate izreke kako novac pokree svijet ili kako je vrijeme novac. Ljudima se to preko kulture i
medija suptilno sugerira i neprimjetno namee u svijest, a ljudi to ravnoduno, poput ovaca koje vode
na klanje, prihvaaju. Ne uviaju koliko su takve manipulacije subverzivne i opasne po njih.

Opasnost novca u krivim rukama kako je postupio Isus

Okultna narav novca je nesporna. Magovi koji kreiraju novac, sm njegov izgled i simbole koji se
nalaze na novcu ili kojim se novac oznauje koriste se rasprostranjenou i svjetovnoj nunosti novca
da bi to vie proirili svoj demonski zov. Ista je stvar s raznim amajlijama, zatitama protiv uroka,
naizgled bezazlenim horoskopskim znacima koje ljudi stavljaju na sebe, i tome slino. Sve ima zadau
spojiti ovjeka s demonima koji se kriju iza raznih pripadajuih simbola, izriaja ili pokreta. Tako i novac djeluje na ljude da izgleda kao da su opinjeni novcem i da novac potpuno upravlja njima tjerajui
ih da ine ono to normalan ovjek nikada ne bi napravio.
Kroz opu rairenost novca svim se ljudima namee demonska amajlija i eli se ovladati ljudskim
duhom tako da izgubi slobodnu volju predajui se duhu koji se krije iza novca i koji se novcem slui
kao mamcem za lakovjerne.
Koliko je novac opasan ako njime manipuliraju avolje sluge u svrhu kvarenja ljudi vidljivo je i u Evaneljima. Isus izuzetno esto, praktiki stalno, izrazito otro nastupa naspram raznih ljudi, u skladu sa
samo Njemu znanim razlozima. No to je uvijek na razini verbalne osude ili kritike, ako se smije tako
oznaiti Gospodinove rijei. Poanta je u tome da se uvijek radi o verbalnim nastupima gnjeva i osude
te se tim vie naglaava ona jedna iznimka od tog obrasca. Jedini agresivni in, jedino djelo fizikog
nasilja nad ljudima koje je izvrio Isus bilo je kada je uzeo bi u ruke i iz Hrama istjerao lihvare i trgovce, ono to je danas preraslo i razvilo se u banke i burzu: I naini bi od ueta te ih sve istjera iz Hrama
zajedno s ovcama i volovima. Mjenjaima rasu novac i stolove isprevrta, a prodavaima golubova ree:
Nosite to odavde i ne inite od kue Oca mojega kuu trgovaku. (Iv 2, 15-16). Treba se zapitati zato od
svih koji su dolazili u Hram, meu kojima je bilo svakog oblika grijeha znanog ovjeku, Isusu jedino
smeta prisutnost i aktivnost lihvara i trgovaca? Koja se poruka time eli dati svima koji tome posredno
svjedoe itajui o tom dogaaju?
Jedan od razloga je upravo u sposobnosti irenja Zla kroz cijeli svijet (globalno) kroz novac i sve to
se novcem moe napraviti. Prisutnost lihvara i trgovaca u Hramu Bojemu ima i simboliko znaenje
u agresivnom promicanju kapitala na mjestu koje je namijenjeno samo i jedino Bogu. Bez srama i
bez obzira kapital se namee kao boanstvo i takva oholost je nedopustiva i ne moe se (ne smije se)
tolerirati nego se uzima bi u ruke i istjeruje se laljivi zavodnik iz prostora gdje smije biti samo Bog.
Takoer je tu uoljiv meuodnos izmeu posebnosti novca i posebnosti presedana Isusovog fizikog
nasrtaja na lihvare i trgovce koji se moe shvatiti kao ultimativno svjetovno djelovanje potrebno da se
najprije poniti obeaenje onoga to je sveto.
Ideologija koju podupire takvo bezbotvo je svaka ona koja zagovara odvojenost i neovisnost vjere i
morala od drave, ekonomije, prava, odgoja, obrazovanja, znanosti itd. Odnosno, radi se o ve spominjanoj podvali sekularnog drutva i sekularne drave.
Vezano na tematiku financija radi se o promiljanju ekonomije neovisne o iemu osim o samoj sebi i
svom interesu, a to je interes kapitala. Drugim rijeima, izbievani lihvari i trgovci nakon razapinjanja Gospodina vraaju se u Hram Boji i postepeno preuzimaju potpunu vlast i kontrolu nad cijelim
Hramom. Odnosno, to je metafora gdje se putem novca preuzima nadzor nad ljudskim duama koje
borave u ljudskom tijelu kao svojevrsnom osobnom Hramu Bojem i gdje se Bog vrijea i zanemaruje
na raun lanog boanstva novca.

228

Untitled-1.indd 228

10/23/06 8:10:22 AM

Organizacija Ministarstvo financija

Hrvatska sjeme budue globalne kristocentrine ekonomije

Hrvatska planiranim nadzorom nad novcem mora graditi drutvo na zdravim, a to mogu biti samo
kranski, temeljima. Jedino takvom postavkom moe se ostvariti eljeni razvoj drave i ljudi u dravi.
Jedino tako moe se uspostaviti djelotvorni model nacionalne ekonomije. Jedne nacionalne ekonomije
koja poiva i koja je sastavni dio ire, sveope i svjetske (upravo kao i Crkva), kristocentrine ekonomije. Za rjeavanje problematike svjetske ekonomije vano je da to globalno ekonomsko rijeenje
bude svugdje jednako. Navedena potreba za jedinstvenim globalnim ekonomskim modelom dolazi od
toga to sve dok postoji nepotpunost, postoji i sukob na razini ekonomije. Pod time se ne razumijeva
ukalupljena jednoobraznost kakva se sada namee nego upravo suprotno da se svugdje omoguuje
ostvarenje svaije posebnosti. I to posebnosti naroda jednako kao i individualiteta pojedinca. Spojiti
te toliko krajnje oprenosti nije mogue drugaije nego kristocentrinou. Odnosno, Isus Krist kao
ishodite svega dobroga. Svako drugaije uglavljeno globalno rijeenje producira nesklad, nemir, kaos.
Kristocentrina svjetska ekonomija jedina moe donjeti mir meu narode zavaene ekonomskim
principima dananjice. to se taj fakat prije prihvati tim bolje, a jasno je da to podrazumijeva i globalni preobraaj svijeta od preteno poganski ustrojenog na kransko izveden teokratski dravni model.
Kao dobar primjer nunosti sveopeg svjetskog prihvata jednog ekonomskog modela (ovdje se podrazumijeva kristocentrizam) moe se navesti odnos prema poljoprivredi i prehrani u cijelosti. Ukoliko
igdje ostane prisutna dominacija kapital-odnosa to ujedno znai daljnje nastojanje na monopolizaciji
prehranjivanja preko genetiki modificiranih organizama (GMO). Jednako kako je prirodna (nemodificirana) biosfera nesnoljiva naspram genetikih modifikacija, tako je i kristocentrizam netrpeljiv
naspram onoga to izlazi iz njega. Isto vrijedi i obrnuto, tj. GMO i kapitalizam ne podnose prirodu
i kristocentrinost te se na kraju sve svodi na borbu do istrebljenja. Ta nepomirljivost svjetla i tame
gledana iz obje perspektive izraena je afirmativnim rijeima: Tko nije protiv nas, za nas je. (Mk 9,
40). Ali i kao negativna odrednica statusnog stanja: Tko nije sa mnom, protiv mene je. I tko sa mnom
ne sabire, rasipa. (Lk 11, 23). Zato je ili-ili odnos prisutan po pitanjima kakvo je GMO hrana. Jer ili se
isti prihvaa, pa onda GMO istrebljuje ostatak ivuih organizama, ili se ne prihvaa i sm mora biti
iskorijenjen s ovoga svijeta. Priroda ovdje pokazuje kako stoje stvari i na nama je da ih razumijemo
onakvima kakve one jesu i odredimo se prema njima u skladu sa vrijednotama koje zastupamo to je
sva potrebna mudrost.
Bit i smisao pojma nacionalne ekonomije najbolje je izraena u narodnoj izreci: Uzdaj se u se, i u svoje
kljuse. Da ne bi bilo zabune, uzdanje se odnosi na uzdanje u vlastiti rad, ivljenje od vlastitog rada,
a ne na bilo iji tui raun. Osnovno, primarno uzdanje je u Boga i svu ljubav i milosre koje dolaze
od Boga. Krivovjerje da si je ovjek sam dovoljan i da se moe sam spasiti nikako se ne smije vezati
uz nacionalnu ekonomiju ili ikakvu drugu ekonomiju. Spasenje dolazi jedino po Kristu, pa tako i najmudrije smiljena nacionalna ekonomija ili bilo to drugo ne moe ostvariti nita bez vjere u Krista
Spasitelja.

Nacionalizacija banak
Uspostava hrvatske nacionalne ekonomije na naelu kristocentinosti ostvaruje se putem komercijalnih banaka koje su rasporeene po cijeloj zemlji. U tu svrhu je i nuna hitna nacionalizacija svih
prisutnih banaka i reorganizacija naina poslovanja s ciljem podsticanja poduzetnitva same drave
koja je najvei poduzetnik, a i pojedinih ljudi koji za poduzetnitvo imaju nadarenosti, ali i same volje
za uputanjem u pokretanje razvoja.
Sve strane banke, koje su u stvari samo paravan iza kojeg stoje konkretni pojedinci iz vrha judeo-masonske financijske internacionale, moraju znati da Hrvatska kao suverena drava provodi svoje zakone
i ne tiu je se njihovi nadnacionalni interesi koje upakiravaju kao nekakve obvezujue zakone. Hrvatska ima puno pravo zbog svoje nacionalne suverenosti progoniti lopovluk, nacionalnu izdaju zbog
sluenja tuim interesima, sve ostale oblike kriminala i nemoralnih ili neasnih radnji. Isto tako Hrvatska kao nezavisna drava moe mijenjati politiki, ekonomski, pravni i svaki drugi poredak onako
229

Untitled-1.indd 229

10/23/06 8:10:23 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

kako smatra potrebnim i nee joj nitko odreivati to smije, a to ne smije initi. Naravno, to se odnosi
na stvarno neovisnu Hrvatsku, neovisnu i samosvjesnu dravnu vlast sa svojim vladarem koji se ne
klanjaju volji drugih ljudi makar oni bili najmoniji na svijetu u svakom svjetovnom pogledu, nego se
klanjaju i pokorni su samo svemoguem Bogu i uzdaju se u Njega. Ako je vladar pravednik, a Bog e to
znati, onda e i drava kojom vlada zasluiti milost. Ako nije, propasti e i vladar i drava koju vodi.
Na sluaju nacionalizacije bankarskog sustava, a i svega ostaloga to je izdajom nacionalnih interesa
predano tuincu, to konkretno znai da kada se na sudu utvrdi kako je postupak rasprodaje hrvatskih
banaka kriminalan zbog cijelog niza razloga (podmiivanje, ucjenjivanje, lano svjedoenje, kraa,
zatakavanje, zavjerenitva s ciljem ostvarivanja osobnih interesa, itd.) onda takva transakcija dobara
nije vaea. Sve se ponitava bez prava naknade jer je i druga strana (ona koja je profitirala tim kriminalnim radnjama) jednako tako sudionik kriminala pa ako netko treba dati naknadu to su samo
te strane banke koje su svojim radom dodatno upropastile gospodarstvo Hrvatske, iznosile kapital
van zemlje nelegitimno na osnovi tada vaeih zakona i hotimice obmanjivale cijelu hrvatsku javnost
lako dokazivim laima s ciljem daljnje krae hrvatske imovine. Za uspjeno dokazivanje navedenih
kriminalnih radnji nema nikakve potrebe angairati strane strunjake koji onda sporo, nepouzdano, pristrano i skupo rade da bi postigli nita, jer to im je i svrha. Takvu mogunost dali su domai
lopovi kako bi prikazali navodnu nemogunost raspletanja cijelog klupka bankarskog kriminala, a
to je kriminal nad svim kriminalima. Ono to je nuno za dokazivanje je uvid u svo poslovanje i rad
prvenstveno HNB-a, ali i svih banaka, od prve do posljednje. Te jo vanije, ispitivanje, procesuiranje i
kanjavanje svih politiara, gospodarstvenika, medijskih dezinformatora, pravnika i, svakako, bankara
koji su u svemu na bilo koji nain sudjelovali. Bitno je imati stvarnu volju istjerati stvari na istac i
onda ono to se sada prikazuje neostvarivim postaje prilino banalnim. Do sada nije nita napravljeno,
a niti e biti ikada ita napravljeno, zato jer nema volje za djelovanjem, a nema zato to se gleda samo
kako sebe namiriti dok je mogue jer sutra ve netko drugi moe doi na vlast rotacijom obmanjivaa
u demokratskoj farsi.
Osim toga, ak i da nema kriminala u rasprodaji banaka (a ima ga, da ne bi bilo nejasnoa), ulaganje
u neku suverenu dravu uvijek nosi rizik promjene zakonskih okvira te suverene drave (u toj slobodi
se i sastoji suverenitet i nezavisnost drave) i nema nadnacionalnog suvereniteta nekih fantomskih
stranih ulagaa kojemu se mora prilagoavati nacionalni suverenitet. Upravo obrnuto: dravno-nacionalni suverenitet je tu kako bi se ljude titilo od nametanja vrijednosti koje oni kao drutvo ne ele
prihvatiti. Zato se stalno i naglaava postojanje nekakve stabilnosti drave da bi se privuklo strane
ulagae, da bi strani kapital ulazio u dravu. To to se stabilnost koja im je izgledala dovoljno dobrom
pokazala kao loa procjena ulagaa njihov je problem. Njima (virtualnim stranim ulagaima) je stabilnost bila eufemizam za odumiranje drave u potpunoj liberalizaciji, globalizaciji, raznim europskim,
regionalnim, atlantskim i ostalim integracijama. Stabilnost im je demokratski poredak i kapitalistiko gospodarstvo. Hrvatska kao suverena drava i Hrvati kao slobodan Boji narod mogu odbaciti te
opcije koje nam namee tuinac i ustrojiti svoj dravni poredak koji se smatra primjerenim. Ostali
to moraju prihvatiti kao Hrvatsku suverenu odluku, kao izraz hrvatske slobode, i ne smiju provoditi
politiku ogranienog suvereniteta koja predstavlja nita drugo doli novi oblik imperijalizma. Samo
sada taj imperijalizam kapitala koji je prije gonio kolonijalne sile da osvajaju nova trita biva sakriven
medijskim manipulacijama kao borba za ljudska prava, slobodu ovjeka, demokraciju (kao da je demokracija apsolutna vrijednost koja mora biti svima nametnuta milom ili silom), slobodno trite (jo
jedan biser), slobodu medija, emancipaciju ena, borbu protiv terorizma kao globalni novitet i razne
druge prigodne motive.

Oslobaanje od dunikog jarma

Jedinu obavezu koju Hrvatska preuzima kao nasljee prijanjih reima je obaveza vraanja duga koji
je stvoren sumanutim zaduivanjem na tzv. tritu kapitala. Hrvatska e preuzeti taj kri kao jedan
oblik trpljenja zbog grijeha otaca i svoje e dugove do kraja otplatiti tako da nikada vie ne posudi
ni novia i da nakon ispunjenja preuzetih obaveza moe zadrati svoj cjelokupni rad unutar svojih
dravnih granica, a ne da se rad od nas izvlai i obezvrjeuje od strane financijske internacionale. Ta
judeo-masonerijska klika nikako nee biti sretna kada vidi takvu Hrvatsku, Hrvatsku koja se namje230

Untitled-1.indd 230

10/23/06 8:10:23 AM

Organizacija Ministarstvo financija

rava rijeiti jarma stranog duga i postati gospodarski samodostatnom. Oni nisu ni zainteresirani za
povrat svog novca, apstraktnog i realno nepostojeeg, stvorenog prijevarom i kamatom, zato jer je
cijela koncepcija dunikog porobljavanja u tome da narodi nikada ne vrate dug, nego da neprestance
padaju u ponor zaduenja dok se ne dogodi rasprodaja svih nacionalnih vrijednosti, svog nacionalnog
bogatstva, ukljuujui i ljude. Kada se postigne takvo stanje nacije onda se treba odigrati samo jo jedan opi kolaps takve (ne)drave jer ona postaje samo nepotreban teret, nekorisni luksuz u globalnom
privatnom vlasnitvu nekolicine odabranih.
Kada se oslobodimo tog dunikog jarma doi e do onoga to bi se moglo opisati kao nekom vrstom
nacionalnog preporoda. Istina, prvenstveno je materijalni preporod na djelu kada se vie ne mora
otkidati od ustiju za vraanje zaduenja s kamatom, ali zbog teokratskog ureenja nee se upasti u
zamku robovanja tada naglo zadobivenim materijalnim dobrima. Bogatstvo koje Hrvatska i Hrvati
zadobivaju osloboenjem od financijskog dunitva biva od strane drave tako usmjereno i iskoriteno
da slui slavljenju i zahvaljivanju Gospodinu koji nam je sve ionako po milosti predao na posjedovanje
i uivanje.
U svakom sluaju, kada se rijeimo navezanosti na dug doi e do velikog rastereenja za cijeli narod
i sigurno je da e dalje biti samo lake. Naravno, uz pretpostavku da nas nee napasti ili na bilo koji
drugi nain pokuati unititi ratom, ali takve pretpostavke treba predati na pouzdanje u nebesku zatitu od svake situacije i ne se dati uplaiti budunosti.
Sigurno je da e politiku oslobaanja od duga zakulisni monici doivjeti kao opasnu prijetnju i presedan koji e htjeti sprijeiti kao to su kroz povijest i radili. Svi reimi koji su to do sada pokuali bili
su sprijeeni bilo vanjskom intervencijom, bilo unutarnjim prevratom ili najee kombinacijom oba
naina. Posebno je indikativan primjer komunistike Rumunjske pod Causescuom koji bi inae bio
samo jedan u nizu komunistikih diktatora koji su u ateistikoj praznini sebe stavljali na oltar oboavanja, od sebe su radili boanstvo. Cijeli je niz takvih zapoeo s Lenjinom, Staljinom, preko Mao Ce
Thunga, Tita, Ho i Mina, Castra, Pol Pota, Kim Il Sunga kao najistaknutijih sljedbenika. Causescu
se izdvaja zbog toga to je vjerovatno i on sam previe povjerovao u vlastitu boanstvenost tako da se
na neki nain oteo kontroli tajnim centrima moi i poeo intenzivno sprovoditi program rjeavanja
vanjskog duga Rumunjske. Uz velika odricanja, pod komunistikim sustavom koji je sve uinio jo
teim, Rumunjska je uspjela skoro u potpunosti rijeiti se svog stranog duga. Taman kada bi se to
trebalo i ostvariti i poeti zadravati narodno bogatstvo u svojem vlasnitvu, makar i pod rigidnim
komunistikim reimom, dogodila se spontana revolucija u kojoj je odmetnuti komunistiki vladar
likvidiran zajedno s cijelom svojom obitelji. Trebalo se rijeiti potencijalnog neugodnog svjedoka i to
je stvarni razlog prevrata u Rumunjskoj i likvidacije diktatora. U ostalim komunistikim dravama
diktatori na vlasti nisu bili nita puno njeniji i bolji od Causescua ali su svi uspjeli izbjei slinu sudbinu, ak ikakvu drugu odgovornost za sve zloine koji su poinjeni. U cijelom komunistikom lageru
za sva zlodjela komunizma, za najmanje desetine miliona rtava komunizma nitko nije poloio ikakve
raune. Onaj koji je nastradao u kapitulaciji komunizma to je doivio zbog sasvim drugih razloga od
onih koji se navode. U svojoj opijenou vlau Causescu nije uvidio da se borbom protiv jarma internacionalnog kapitala stavio na stranu kontrarevolucije i da zato mora biti uklonjen i kao iva osoba, i
kao povijesni lik. Prevratom i likvidacijom Causescua sprijeen je jedan opasan presedan: postojanje
drave koja nije zaduena kod financijske oligarhije i koja na osnovu tog osloboenja najednom postaje bitno bogatijom. Danas je Rumunjska kao i sve ostale drave biveg komunistikog bloka opet
duboko u dugovima i pod vlau judeo-masonskih poslunika koji rade na revoluciji nekad komunistikoj, danas liberalnokapitalistikoj. Obije samo dvije strane iste medalje.

Zaduivanje materijalni dokaz povezanosti kapitalizma i komunizma

Upravo je zaduivanje komunistikog bloka stranom valutom (dolarima) neposredni materijalni dokaz sprege i usuglaenosti kapitalizma i komunizma. Tonije bi se moglo rei da je komunizam cijelo
vrijeme bio podloan i u slubi kapitala i financijske internacionale kao vlasnika i monopolista nad
kapitalom.

231

Untitled-1.indd 231

10/23/06 8:10:23 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

Deklarirana suprotnost i neprijateljstvo komunizma prema kapitalizmu samo su obmana u svrhu privlaenja svih oponenata kapitalizma te stavljanje istih pod svoj nadzor i usmjeravanje na onakvo djelovanje tako da je u konanici opet ostvaren interes kapitala. Deklarirana borba protiv kapitalistikih
zala takoer je iskoritena kao dobro dolo opravdanje za brutalne revolucionarne metode jer za ostvarenje komunistikog zemaljskog raja potrebno je nemilosrdno istrijebiti sve i svakoga tko to sprjeava.
Crkva je zato kao temelj vjere u narodima na najjaem udaru svih komunistikih reima i odvikavanje
naroda od tog opijuma izvrava se posvuda dosljedno i uporno.
Osim brutalne protucrkvene djelatnosti kao pokazatelja demonske naravi komunizma u komunistikim reimima dogaa se i pragmatina svjetovna politika ope nacionalizacije, konfiskacije i podravljivanja crkvenih i privatnih dobara, svega onoga to se naziva sredstvima za proizvodnju, a u
prvom redu samog vlasnitva nad zemljom. Komunizam na taj nain ubrzava cijeli proces propadanja
i bankrotstva aristokracije Zapada i postepenog preuzimanja vlasnitva nad zemljom (ili nad sredstvima za proizvodnju) od strane bankarskih monopolista. Nije nimalo sluajno da se komunistika
revolucija dogaa u carskoj Rusiji koja je bila slabo kapitalistiki razvijena i dobrim dijelom feudalno
koncipirana, s jakom nacionalnom aristokracijom i jakom ruskom pravoslavnom crkvom. Revolucija
se dogaa upravo na mjestu za koje je prorok komunizma (Marx) javno tvrdio da nije pogodno za
revoluciju, nego e se revolucija spontano izvriti u razvijenom kapitalizmu. Marx kae: Komunizam
mora pobijediti jer e mu kapitalizam dati tu pobjedu premda mu je neprijatelj. Da je Marx stvarno
vjerovao da e komunizam izvojevati pobjedu samo zahvaljujui suprotnostima kapitalizma, tada on
niti jedamput ne bi spomenuo te suprotnosti na tisuama stranica svojih spisa jer kao pravi revolucionar i zavjerenik nee nikad protivniku obznaniti tajnu svog trijumfa. Upravo suprotno, proturit e
dezinformaciju. Tako on tvrdi kako su kapitalistike suprotnosti nune i neizbjene, dokazujui postojanje vika vrijednosti i akumulacije, tj. dokazuje ono to doista postoji. Lukav, izmilja postavke da
veoj koncentraciji sredstava za proizvodnju odgovara vea masa proletarijata, vea sila za izgradnju
komunizma. Istovremeno, u problemu novca kod Marxa se ne pojavljuju njegove uvene suprotnosti,
financije za njega ne postoje kao neto samo po sebi vano.
Revolucija se lano navjeuje na jednom mjestu, a priprema se, organizira i odigrava na sasvim suprotnom, teoretski posljednjem mjestu gdje bi trebala izbiti. Revolucija nije nimalo spontana, ve je
potaknuta iscrpljujuim i posve besmislenim ratom koji baca narodne mase u bijedu i oaj, a komunistiki agitatori koji podstiu na prevrat financiraju se i pomau od meunarodnih bankara. Oktobarsku revoluciju financiraju najvei ameriki i europski bankari: Schiff, Warburgi, Guggenheim, Hanquer, Breitung, Achber. Zar su vlasnici kapitala bili toliko ludi da financiraju vlastitu propast uzdignuem
navodno antikapitalistikog komunizma ili su znali to rade i zato to rade?
Revolucijom i uspostavom komunizma u Rusiji svo bogatstvo zemlje preuzela je drava voena Partijom. Ono to se dogaa pokazuje zato su bankari Zapada financirali ono to u proklamiranoj teoriji
radi protiv njih i njihovog kapitala. Cijela imanja i svi posjedi, crkveni i privatni, nacionalizirani su
putem brutalnih konfiskacija i kolektivizacija, a kada je cijeli proces zaokruen onda ta ista komunistika drava, taj SSSR koji se navodno bori protiv kapitalistikih drava koje eksploatiraju radnike i
seljake, trai i dobiva enormnu materijalnu i novanu pomo od Zapada (prvenstveno SAD). Naravno,
pomo je realno pomo zato jer se radi o zaduivanju stranim novcem s kamatom, a na taj nain
se cijela zemlja, sve to je u vlasnitvu komunistike drave besramno i posve nepotrebno optereuje
jarmom stranog duga.
Na konkretnom primjeru to izgleda tako da se u komunizmu radilo samo o promjeni vlasnika s kobnim posljedicama. Umjesto da ruski tvorniar ili zemljoposjednik odlazi po kredite kod neke ruske
banke i uzima svoju nacionalnu valutu i radi za svoju nacionalnu valutu, sada se drava zaduuje za
svu zemlju i imovinu, ali kod strane banke za stranu valutu, a ve je obrazloeno kakve to pogubne
posljedice donosi. Takvi postupci komunizma bili su u interesu financijske internacionale zato jer je
u posjed novog vlasnika (komunistike drave) kroz prisilu revolucionarnih metoda pograbljeno
bre i vie nego to bi to liberalni kapitalizam ikada mogao.
Isti obrazac zaduivanja komunistikih drava kod kapitalistikih banaka svojih navodno stranih
232

Untitled-1.indd 232

10/23/06 8:10:23 AM

Organizacija Ministarstvo financija

neprijatelja izvodi se svugdje, od Vladivostoka do Beograda kao najzapadnijeg ili najkapitalistikijeg komunistikog reima. Ve spomenuti Causescu svojim odmetnikim ponaanjem i potencijalno opasnim primjerom drugima uklonjen je revolucijom iznutra, a da bi se sva proturjeja rumunjskog prevrata zatakala izveden je kolaps cijelog istonog bloka, opet naizgled spontano. U stvarnosti,
ono to je pokrenulo raspad DDR-a prestanak je dotoka novih kreditnih zaduenja da bi se mogle
platiti dospjele obveze jer je DDR kao i sve ostale komunistike drave bio potpuno ovisan o stranim
kreditima. Financijski kolaps izaziva cijelu lavinu dogaaja, paljivo usmjeravanu od strane zapadnih
(SR Njemakih) medija koji su bili gledani u DDR-u. Komunizam je odigrao svoju svrhu u Europi
i jedan za drugim padaju reimi koji su se predstavljali kao nosioci vjene i nepobjedive revolucije.
Reimi i vladajue garniture smjenjuju se novima, toliko uenim demokratskim izabranicima, ali svi
dugovi i sve nepravde koje je komunizam za svoje vladavine ostvario ostaju. Da stvar bude gora, novi
demokratski reimi sada se jo vie zaduuju, a pad ideoloke eljezne zavjese i prihvaanje globalnog
kapitalizma s liberalnom demokracijom omoguuje neposredno i formalno preuzimanje vlasnitva
nad zemljom, materijalnim dobrima i samim ljudima od strane financijske internacionale. Za vrijeme
komunizma tako neto nije bilo mogue zbog formalne ideoloke suprotstavljenosti dva bloka i ono
to se danas naziva procesom pretvorbe i privatizacije svega i svaega to imalo vrijedi nije bilo mogue. Famozna tranzicija je prelazak iz komunizma u liberalni kapitalizam na nain da se zakonima i
odricanjem od suvereniteta prihvati vladavina kapitala te da se sve vrijednoga to jeftinije preuzme.
Na taj nain su komunisti zaduivanjem stavili radnika i seljaka, ije su interese navodno zastupali kao
najveu svetinju, u slubu kapitala, a istovremeno su silom zatirali kranstvo, naciju i tradiciju. Na taj
nain je komunistika ideja odigrala svoju ulogu i kada je dolo vrijeme da ode sa scene nestala je kao
to se i pojavila: revolucijom potaknutom izvana.
Ono to je ostalo to su dugovi koji su dokaz kao tragovi u snijegu i slijedei ih dolazimo do onoga koji
ih je ostavio i koji je spreman na sve kako bi narode bacio u ropstvo.

Hrvatska se ne smije bojati nego bojevati

Hrvatska i Hrvati ne smiju se dati plaiti svime time. Pouzdavanjem u Gospodina nestaje strah koji je
Sotonino djelo. Ne treba se bojati svjetovnih silnika koji su slabi i prolazni, nego uvijek treba znati da
se svi oni boje Krista, jedinog gospodara Neba i Zemlje, koji ima svu vlast nad svime to vidimo, ali i
onime nevidljivim jednako tako.
Ako strani monici ikako pokuaju silom nametnuti Hrvatskoj da ne ostvaruje ono to je njezino suvereno pravo kao pravo slobodnog Bojeg naroda. Ako naruavaju i ne potivaju naelo ravnopravnosti
u meudravnim odnosima nekakvim neosnovanim sankcijama, zamrzavanju rauna, ili ak prijetnjama vojnom silom poput blokade slobodne plovidbe morem i ograniavanjem trgovine s treim svijetom, u tim i slinim sluajevima Hrvatska trenutno odgovara nepriznavanjem i ponitavanjem svih
dunikih obaveza za sva vremena. Na odreeni nain takva agresivna politika koja bi ila u otvoreni
napad na Hrvatsku nama bi i odgovarala zbog pridravanja prava ponitenja duga i brzog rjeavanja
tog ogromnog problema. Takoer, tako bi se demokratski i liberalni politiari Zapada ljudima prikazali u stvarnom svjetlu kao bahati silnici koji hoe porobiti narode i lake bi se ostvarilo nacionalno
jedinstvo kao protureakcija agresoru. Stoga je realno oekivati rad na razaranju njima nepoudnog
poretka iznutra, od domaih poslunika i lakovjernika koje e ovi htjeti oko sebe skupiti.
Hrvatska u bilo kojem sluaju mora ostati dosljedna u svojoj suverenosti, svojim naelima i kao najvanije: u svojoj vjeri u Gospodina, a to i kako e Zlo raditi ne smije optereivati nikoga. to god
uinilo Hrvatska po Duhu Svetom uvijek moe znati kako primjereno djelovati.
Ako Hrvatska eli biti plodna smokva koja dobro rodi mora se uzdati u Gospodina Boga naega Isusa
Krista i onda e se sve nevolje kojima bi nam se prijetilo s ciljem sa stvore strah u narodu, da narod
pristane na ropstvo, da ljudi u strahu ponu tovati nametnute idole u zamjenu za njihov lani mir i
blagoslov, sve e to narodu koji se uzdaje u Boga izgledati beznaajno, prolazno i jadno. Kako stvarno
i je, jer avolska snaga je snaga lai koju ovjek prihvati. Prihvaajui Istinu, lai nema mjesta u srcu i
233

Untitled-1.indd 233

10/23/06 8:10:24 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

zato Sotona nad ljudima u Istini nema vlasti niti im moe usaditi strahopotovanje pred njim sa ciljem
da mu se klanjaju.
Kada je jednom za svagda rijeen bankarski sektor nacionalizacijom i promjenom zakona o bankama,
novcu i svim financijskim pitanjima openito u skladu s principima kristocentrine ekonomije, onda
se sa relativnom lakoom pristupa razvoju drave i cijelog drutva. Onakvom razvoju kakav se smatra
primjerenim i najboljim od strane dravne vlasti i vladara koji je i zaduen za svjetovnu brigu o svojem
narodu. I to svim pripadnicima naroda tako da ne doputa nepravedne odnose unutar nacionalnog
tijela.

Marx kao lani prorok

Podjela unutar jedne nacije najlake se ostvaruje neprimjerenom podjelom bogatstva koje ta nacija
stvara i posjeduje. To je tzv. klasna podjela koju je naglaavao Marx kao tobonji dobronamjernik koji
ne eli podjele u drutvu, nego tei socijalnoj pravednosti i svakom drugomu dobru za ljude. Kao dosljedni sotonist, koji je i pisao pjesme u slavu Sotone, Marx izokree socijalno obiljeje ranih krana
koji su uzimali prema svojim potrebama u bezboniki komunizam gdje e ljudi bez Boga ostvariti raj
na zemlji. Na taj nain se i izruguje Crkvi i kranstvu jer je dobro znao da e uzimanje prema svojim
potrebama u komunizmu biti jedna prijevara, da se nee nikada ostvariti i da e cijela ideja postati
nakaradnom. Time je htio, kao veliki (za mnoge jo i danas najvei) znanstvenik, suptilno dokazati
da, kada to nije mogue, onda niti navodi iz Svetog pisma nisu istiniti.
Naime, stvarajui poredak koji se identificira s tim principom uzimanja prema svojim potrebama
i gdje to predstavlja osnovu raspodijele drutvenog bogatstva, a onda najednom sve postaje jednom
nakaradnou, to istovremeno degradira jednu tako savrenu koncepciju kakva je uzimanje prema
potrebama. To uzimanje je savreno i ono je mogue jedino kao sastavni dio najdosljednijeg (danas
bi naprednjaci rekli najrigidnijeg) kranstva, onakvog kakvo je postojalo u prvoj kranskoj zajednici
u Jeruzalemu prije njegovog razaranja od strane Rima. Naravno da se to ne spominje kada se govori
o Marxu i komunistikim idejama koje u tom bezbonom sustavu izopauju kranske vrednote i
jedna ideja koja se dotie raspodijele bogatstva percipira se kao praktiki neizvediva. Ako nije realno
mogue uzimati prema svojim potrebama, a komunizam to svojom praksom dokazuje, onda se navod
o takvoj praksi prakticiranoj prije 2.000 godina jednako tako doivljava nerealnim. To onda povlai
implikaciju da opisi dogaaja nisu vjerodostojni i da je Sveto pismo samo obini ljudski zapis kojeg
prate i ljudske pogreke. Takva znanstvena spoznaja slui u konanici potpunoj negaciji i odbacivanju kranske vjere. Jednostavno, kranstvo nije dovoljno znanstveno jer je to Marx (para)znanstveno
dokazao.
Marx u svojoj ideologiji naglaava samo klasni element, naglaava podjelu unutar nacije i time se
svjesno slui u cilju zatiranja nacija. eli se ostvariti nadnacionalna klasna pripadnost po principu
jedinstva ljudi po pripadnosti klasi. I to je suprotno jedinstvu svih ljudi po jedinom ujedinitelju ovjeanstva Isusu Kristu i Njegovoj Crkvi.
Pokvarenost Zla istie se upravo u komunizmu kao alternativi kapitalizmu. Kapital je onaj koji je u narode svojim radom unio razdor zasnovan na nepravednoj podjeli bogatstva. Kapital je stvorio sustav
u kojemu on ostaje u rukama nekolicine, a ostatak drutva dobiva manje ili vee mrvice oko kojih se
svi bjesomuno meusobno bore. Nakon toga, nekolicina koja posjeduje kapital stvara naizgled suprotstavljenu ideologiju komunizma koja se sirotinji stvorenoj u kapitalizmu podmee kao spasenje.
To je in genija: stvoriti uz pomo kapitalizma akumulaciju najvieg stupnja, gurati proletarijat prema
trajkovima, sijati beznae, a u isto vrijeme stvarati organizaciju koja mora ujediniti proletarijat s ciljem da ga odvede u revoluciju kroz koju oekuje spasenje.
Kapitalizam namjerno stvara duboke i nepomirljive klasne razlike koje razdjeljuju naciju, a onda se
namee komunizam kao zatitnik najbrojnije i najosiromaenije klase. Kapitalizmu nacije smetaju pa
ih klasno (materijalno-socijalno) dijeli, a komunizam spaja podijeljene dijelove raznih nacija tako da
234

Untitled-1.indd 234

10/23/06 8:10:24 AM

Organizacija Ministarstvo financija

se nacionalno jedinstvo dodatno razori i izgrauje nadnacionalnu klasnu povezanost. Oba tabora gaze
Boga i naciju, oba veliaju vlastitu budunost kao raj na zemlji, oba slue istom gospodaru.
Uope, kada se ve govori o Marxu, njegova materijalistika teorija povijesti koja tvrdi da su cjelokupna politika i etika samo izraz ekonomije nije nita drugo do li puka zabluda (ili obmana, ovisno o
stajalitu). Zabluda se sastoji u tome da su pobrkani uvjeti potrebni za ivot s normalnim ivotnim
preokupacijama. Ono najprisutnije u ovjekovom umu nije ekonomska mainerija nuna za njegovo postojanje nego je to njegovo postojanje kao takvo. ivot je taj koji se nalazi daleko ispred svih
ekonomskih proraunavanja. Marx uporno zagovara i pokuava dokazati svim svojim silama da je
ovjek upuen na to da promilja iskljuivo sirovu ekonomsku kalkulaciju o ivotnim potreptinama
odvraajui time ovjeka od elementarnog pogleda na ivot. Komunizmom se taj pogled kolektivno
nametalo ovjeanstvu, a posljedice su jedna od traginijih povijesnih epizoda ljudske vrste. Kapitalistiko-komunistiko (opet je u svojim esencijama rije o jednakostima) inzistiranje na tome da se
kroz po njima podeen sustav u prvi plan gura ekonomsko pitanje upravo je na tragu zatiranja ivota
i promocije smrti, a to je, opet, ono to odaje avolsko zavoenje prisutno jo iz vremena Edenskoga
vrta. Kada se ulazi u bitak neke problematike uvijek se na koncu dolazi do jedina dva mogua rijeenja:
ili je neto Boje, ili nije; ili je istina ili je la; ili je ivot ili je smrt. Neutralnog terena nema, logos nije
stvoren sa neutralnim prostorom ve je cjelovit i potpun, pa se po toj potpunosti ne moe iz njega izii
zato to smo i mi sami kao ljudi sastavni dijelovi tog logosa.

Nunost naela pravinosti u podjeli bogatstva

Kontrolom nad bankama ostvaruje se mogunost podjele nacionalnog bogatstva meu ljudima onako
kako vladar smatra pravednim. Utopije uzimanja prema vlastitim potrebama nisu ostvarive zbog toga
to su ljudi suvie zapali u grijeh i ne ive vie kranstvo onim intenzitetom kojim su to ivjeli rani
krani. Raspodjela bogatstva koju e sprovoditi vladar sigurno nee biti savrena zbog ljudskog ograniavanja i nesavrenosti koja prati svako ovjekovo djelo, ali e sigurno biti pravednija od svih ostalih
sustava koji su svi odreda podeeni tako da stvaraju nepravdu. Osnovna je razlika u podinjavanju
vladara Bogu i Bojim zakonima, brizi vladara za svoj narod kao za svoju obitelj, za svoje blinje, ljubljenju svojih blinjih kao samoga sebe. To je svakome ovjeku zbog njegove grenosti iznimno teko
ostvariti u svoj punini tih rijei, ali ako ovjek, a vladar je samo ovjek i nita vie, ve tei ostvarivanju
toga u svome srcu onda se to mora oitovati i u djelima. Kapitalizam sa svojom demokracijom upuuje
drutvo u sasvim suprotnom, protubojem smjeru, smjeru u kojem se velia egoizam samozadovoljnosti ovjeka, slobode od svih ogranienja. Vaan je samo kapital i on je mjerilo pravde i morala.
Nema ljubavi prema blinjemu, obitelj je prezrena, nacija nepotrebna (vai i obrnuto), a rat i smrt su
prijatelji kapitala.
Kapitalizam ne priznaje ljudsku ogranienost. U kapitalizmu ovjek se smatra mjerom svega, a ako neto trenutno ne funkcionira kako je obeano u prigodnim prilikama demokratskog izbornog ludila
svakako e biti bolje u nekoj fantomskoj budunosti kada se ovjek sam usavri. Naravno, ovjekovo
usavravanje pretpostavlja da se prihvati ideja trajne evolucije ovjeka kao najrazvijenije ivotinje, a ne
kao onoga tko je stvoren na sliku Boju. Sustavom obmanjivanja svjetine ono trenutno traje stalno,
iz generacije u generaciju, a propadanje ovjeka u sve dublji ponor prikazuje se kao progres, kao konano osloboenje od okova starog, nazadnog i primitivnog ovjeka prolosti i dolaskom ovjeka
budunosti.
Onome koji je pouzdan u vjeri obmana o samospasenju ovjeka i uzdizanja novog ovjeka nadovjeka Novog svjetskog poretka smijena je i apsurdna kao i pria baruna Mnhaussena kako se sam
spasio iz movare povlaei se za kosu.
Hrvatski vladar kontrolira novac putem svojih potinjenih u dravnim institucijama. Vladar se nalazi
na vrhu hijerarhije koja upravlja novcem. Zadnja instanca u toj piramidi je bankarski inovnik komercijalne banke koji na terenu odluuje kome e novac putem kredita biti posuen, a kome nee.
Ovisno o tome kakve odredbe dolaze iz vrha ponaa se i bankarski inovnik podstiui ispraznu po235

Untitled-1.indd 235

10/23/06 8:10:24 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

troaku ekonomiju koja slui kapitalu, kao to je sluaj danas, ili stvarajui samodovoljnu nacionalnu
kristocentrinu ekonomiju koja slui blagostanju cijele nacije kao zajednice. Jer ako ovjek djeluje u
drutvu kao jedan dio koji ovisi o ostalima kao to ostali ovise o njemu, onda i sav prosperitet koji
ostvaruje mora biti usuglaen sa drutvenom zajednicom, a ne protiv te zajednice zbog ostvarenja
uskih sebinih interesa.
U kapitalistikoj potroakoj ekonomiji tako se podstiu programi poput npr. sjee ume zbog drvne grae u to veem obimu i u to brem vremenu jer je tako povrat kapitala vei. Nije bitno to e
neko podruje ostati trajno devastirano, zagaeno, opustoeno za ostale ljude. To je kapitalizmu ak
povoljno jer tako vie ljudi dovodi u bijedu. Bitan je samo trenutni interes kapitala jer se nakon brzog
umnaanja moe tako uvean oploditi negdje drugdje ili na istom mjestu za sasvim drugu svrhu. Tako
kapital stvoren zagaivanjem okolia moe doi kao spasitelj i ponuditi se kao skupa, ali ljudima za
ivot nuna opcija. Zagadi se voda, pa se pokrene industrijska proizvodnja i prodaja vode.
Nacionalna kristocentrina ekonomija ima slobodu od kapitala kao trenutnog interesa koji je sam sebi
svrha i nije pod pritiskom sluenja kapitalu, bilo u prostoru, bilo u vremenu. Nacionalna kristocentrina ekonomija brine o kapitalu kao o mjerilu rada i zato u svoju raunicu uzima sveukupnu nacionalnu
dobit na kraju procesa. Zbog neovisnosti u zadovoljavanju interesa kapitala u sebi sadri mogunost
za ostvarivanje dugoronih i sveukupnih programa koji donose korist cjelokupnoj populaciji unutar
sustava valutne suverenosti nacionalne ekonomije. Ukratko: kristocentrina ekonomija radi za ope
dobro kako i je jedino primjereno neemu to je u Kristu uglavljeno.
Na primjeru sjee ume gleda se koliki su svi gubici koji dolaze zbog devastacije i ako se pokau kao
dugorono vei od kratkotrajne zarade ne ide se na totalnu nego na prihvatljivu eksploataciju. Eksploataciju u kojoj je gubitak ivota manji od novodobivenog ivota, a to je ujedno i jedno od naela
kristocentrizma: redukcija mora biti manja od produkcije ivota.
Zbog istih razloga nacionalna kristocentrina ekonomija moe ulagati u obitelj, raanje djece, odgoj i
obrazovanje ljudstva od samog roenja i bez pritiska brzog povrata uloenog kapitala ekati koliko je
potrebno da se ulaganja viestruko vrate kroz rad osposobljenog ovjeka. To je ulaganje u najveu moguu vrijednost ljudski ivot, a kada se tu ulae onda je i ostali ivot u koji je ovjek uronjen jednako
tako poboljan. Ovo je istovremeno jedini primjereni nain borbe za ouvanje okolia ili ekologiju
jer bez primarne usredotoenosti na svetost ovjekovog ivota jalovo je svako htijenje za ovanjem
ostalog ivog svijeta. Ako se ne potuje ono najuzvienije to je Stvoritelj na svoju sliku stvorio, kako
se mogu potivati oni nii oblici stvorenog svijeta?
U svakom sluaju, ono to je bitno je da se sve dri unutar valutne jednadbe nacionalne ekonomije i
da se uvijek gleda na zavrnu, konanu dobit i da li se radom ista smanjuje ili poveava. Odnosno, kako
se pokualo objasniti, dobit i ivot idu ruku pod ruku pa se tako promatra odnos produkcije i redukcije
ivota i po tome odreuje to je dobitak, a to je gubitak. Jednako tako, da bi se moglo znati to je to
u stvari zavrna dobit, to je u stvari dobro, a to je loe mora se imati apsolutno moralno uporite,
moralna ishodina toka. To uporite i ta toka je Isus Krist i Crkva. To su poela po kojima se mjeri
sva vrijednost, po kojima se moe u konanici uvidjeti dobit odnosno to je dobro, a to je loe. Sve to
je odmaknuto od toga ishodita ne moe pravilno prosuivati i vodi u propast. Tako i ekonomija koja
eli urediti odnose meu ljudima mora polaziti iz te toke i toga poela ili nee moi stvoriti naelo
pravednosti i time e dovoditi do sukoba meu ljudima. I to sukoba koji je u stanju trajnog poveavanja koje je, opet, povezano s poveavanjem ekonomske produkcije: ovdje jedna strana podstie onu
drugu u svojoj destruktivnosti i tako prema teoretskoj beskonanosti.

Valuta smije biti samo nacionalna

Zatitu od upletanja sa strane i kvarenja raunice prua novani monopol nacionalne valute. Sve mora
biti mjereno u nacionalnoj valuti, a ne kao to je sada obiaj, vrijednosti izraavati u stranom novcu.
Promjena usaenog mentaliteta mjerenja u stranom novcu nuna je za ustroj nacionalne ekonomije.
Strana valuta je potrebna samo za uvoz i nita drugo. Krivo je za bilo to govoriti da kota toliko i toliko
236

Untitled-1.indd 236

10/23/06 8:10:24 AM

Organizacija Ministarstvo financija

dolara (ili eura, svejedno) jer ako je stvarano u Hrvatskoj mora biti izmjereno u kunama. Npr. gradnja
mosta kotala je X kuna, a u toj cijeni bilo je za bilo to potrebno osigurati Y dolara zbog uvoza. Obiaj da se govori kako je most kotao u dolarima razara domau proizvodnju te nema uope nikakvog
smisla. Rad, fiziki i intelektualni, graditelja mjeri se i plaa u kunama. Isto tako sve to se kupuje na
domaem tritu. Strani novac je potreban za gradnju samo za ono to se mora kupovati na stranom
tritu, a i to graditelj plaa u kunama uvozniku i izvoau koji time radi. Most se gradi u Hrvatskoj
i slui hrvatskom gospodarstvu i cijelom drutvu. Gradi se zato jer ima potrebe za mostom i sluiti
e svojoj svrsi: omoguiti e transport ljudi i dobara, bre i lake povezivanje do tada razdvojenih
dijelova i uz niz ostalih razloga poveati e sveukupnu proizvodnju, a istovremeno smanjiti trokove
koji su postojali zbog razdvojenosti prije izgradnje mosta. Dakle, most kao proizvod upotrebljava se
unutar suverenosti hrvatske kune i tu ostvaruje svoju raunicu na osnovu koje je uope i graen. Ne
gradi se valjda most u Hrvatskoj na osnovi toga da li Amerikancima ili Europi treba taj most i u svrhu
poboljanja amerike ili europske privrede. Izraavanje cijene u dolarima ili eurima upravo radi to da
Hrvatska postaje prirepak amerike, tonije reeno dolarske, globalne ekonomije. Isto tako prikazivanje trokova gradnje mosta u dolarima ili eurima unaprijed sugerira da se za te novce mora Hrvatska
zaduiti da bi uope mogla izgraditi most. To su one prie koje se podvaljuju prvenstveno pri gradnji
cesta, a i svega ostaloga, tvrdei da ne moemo graditi zato to nemamo novca, odnosno dolara ili
eura. Zato se za ono to se gradi bezumno uzimaju krediti na stranom tritu iako se plae domaim
radnicima isplauju u kunama, isto tako i domaim dobavljaima. Gdje je ta razlika nestala moi e se
tono vidjeti tek uvidom u rad HNB-a, poslovnih banaka i investitora, a to je hrvatska vlada.
Situacija je adekvatna primjeru da imamo radnu sposobnost (da smo zdravi i sposobni raditi), imamo
obradivu zemlju i potreban alat (motika, tihaa i sl.), a jedino to nemamo i moramo kupiti (uvesti
u sluaju drave) jest sjeme koje bismo sadili. Umjesto da u raunicu koliko nam je potrebno novca
(deviza) ukalkuliramo samo cijenu sjemena, mi kalkuliramo cijenu svega navedenoga i onda sjedimo
doma i kukamo kako nemamo dovoljno novca da bismo mogli raditi na zemlji i ubrati plodove. Treba
zasukati rukave, uzeti motiku u ruke i ii raditi te radom stvoriti kapital (banke mjere rad i stvaraju
novac), a novac za sjeme koje e se kupiti imamo u banci (devizne rezerve). Kasniji plodovi rada na
zemlji materijalno su pokrie za prije stvoreni novac i to je sva mudrost oko pokretanja javnih radova.
Bit je u tome da se krene raditi ono to je neosporno korisno za cijelo drutvo, a toga ima vie nego
dovoljno (eljeznica, ceste, stanovi, kole, sveuilta, industrija, bolnice, itd).
U financijskom ustroju hrvatske nacionalne ekonomije sve potrebe za stranim valutama zbog uvoza
izraavaju se u kunama prema teaju koji odreuje HNB i na osnovu toga se rade kalkulacije trokova.
HNB, iza kojega stoji drava, garantira da e osigurati sredstva za kupnju proizvoda potrebnog prvenstveno za proizvodnju, a tek iznimno za preprodaju na domaem tritu. Tako se postie nadzor nad
uvozom i spoznaje se to se potrauje za uvoz pa se moe putem poslovnih banaka odmah stimulirati
domaa proizvodnja ako se nae netko sposoban proizvoditi, a drava moe usmjeravati svoj razvoj
prema tim potrebama. Tako se najbre ostvaruje sutina nacionalne ekonomije, a to je da se sve ono
to se moe proizvesti, a da zadovoljava odreene traene standarde, mora i proizvoditi. U tom smislu
se treba uzeti osnovna ideja koju je iznio jo Fichte u svojoj Zatvorenoj trgovakoj dravi s tim da se
izbace besmislice poput onih o zabrani putovanja izvan drave svim dravljanima osim umjetnicima
i znanstvenicima. Ono to sigurno vrijedi u tom konceptu je ouvanje i umnaanje vlastitog bogatstva kroz orijentiranost na vlastitu proizvodnju praktiki svega to je mogue. Isto tako i sekundarna
orijentiranost na izvoz, tj. izvoz kao nusprodukt zadovoljenja vlastitih potreba ime se sprijeava nepotrebni gubitak energije na to da bi se pod svaku cijenu izvozilo kako bi se onda opet moglo neto
drugo uvoziti umjesto da se ta energija najprije iskoristi za vlastitu proizvodnju onoga drugoga. To i
je ono osnovno to sa naziva korporativnim gospodarskim ustrojem, a o emu se detaljnije govori u
poglavlju o gospodarstvu.
Nacionalna kristocentrino-korporativna ekonomija oslanja se na vlastiti rad i mora to je manje mogue uvoziti, a to je vie mogue izvoziti svoje vikove koji ostanu nakon podmirenja vlastitih potreba. To je osnovno mjerilo uspjenosti i razvitka neke drave u odnosu na drugu. Ona drava koja u
tome uspijeva je naprednija od onih koji to ne mogu ostvariti i prisiljene su uzimati vie tuih vikova
nego to mogu stvoriti i prodati svoje vikove proizvodnje. Ove relacije odnose se na zbivanja izmeu
237

Untitled-1.indd 237

10/23/06 8:10:25 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

suverenih drava koje se ne nalaze u dunikoj klopci. Onaj uvoz koji se prikazuje kad npr. Argentina
ili Meksiko izvoze, a SAD uvoze njihova dobra nije stvaran zato jer zbog zaduenja stranom valutom
i kamatama zaduene zemlje dobivaju apstraktne brojeve za svoje proizvode i nisu suverene drave u
punom smislu. Njihov je rad obezvrijeen, a sva se trgovina mjeri valutom jednog monopoliste nad
tom valutom, a i monopolistom nad sveukupnom trgovinom kroz burzovni monopol. To to se izvoz
prikazuje veim u brojevima ne znai nita. Gledano proporcionalno u odnosu na koliinu i kvalitetu izvezene robe vidi se da je vrijednost realno dodatno obezvrijeena zbog potranje za dolarima
nunim za otplatu kamate na glavnicu. Zbog neprestanog stvaranja apstraktnog novca kroz kamate i
kamate na kamatu prividno se dogaa nekakav vei izvoz koji je u stvari samo poveano eksploatiranje
dotinih naroda. Od naroda irom svijeta prigrabljuje se stvarna vrijednost, stvarna proizvodnja iza
koje stoji ljudski rad i muka, a u zamjenu se daju brojevi. Brojevi koji imaju podlogu (pokrie) upravo
u toj istoj preuzetoj robi. To je brojevni perpetuum mobile za onoga koji je to uspio nametnuti dunikim dravama. Za puku brojevnu apstrakciju dobiva se konkretna materija odnosno rad. Postignut je
ideal svakog kriminalca: za nita dobiva neto, a da je istovremeno zaodjenut platom uglednika.
Famozni WTO ima osnovnu ulogu ostvariti interese svjetskih monopolista na nain da otme jo jedan dio od suvereniteta drava odreujui kvote i uvjete proizvodnje. Globalna trgovina usklauje se
iz jednog centra pazei da netko ne bi nekim sluajem trgovao neposredno, bez posrednika, i to je
vanije, bez dolarskih ili nekih drugih fiktivno stvorenih brojeva. WTO, IMF (MMF), WB (Svjetska
banka), svi odreda paze na ouvanje steenog i proirivanje monopola do globalne potpunosti, a meusobno koordiniraju kretanje robe i kapitala pazei da se sustav ne urui neeljenim kretanjem istih
unutar podruja njihovog nedeklariranog, ali faktikog imperija.

Ekonomija kao rat

Drava Hrvatska mora radom svojih ljudi nadmaiti ili u najmanju ruku parirati drugim dravama i
na taj nain ostvariti mogunost razvoja. Vlastiti rad omoguuje uvoz potrebnih stranih proizvoda, a
da se ne dovede u poziciju obezvreivanja vlastitog bogatstva. Vladar na ekonomiju svoje zemlje mora
gledati kao na ratni sukob u kojem je nepotrebni uvoz gubitak vlastitih snaga na ratitu, a produktivni
izvoz gubitak protivnike strane. Pri ovome je vano za naglasiti da se ne smije nipoto zagovarati
izvoz pod svaku cijenu jer je izvozno orijentirano gospodarstvo jo jedna u nizu zabluda. Otprilike na
jednakoj razini zblude kao i zaduivanje stranim novcem. To je realna stvarnost svijeta u kojemu se
nalazimo i u kojemu Hrvatska mora preivjeti.
Financijska oligarhija je tako uredila politiki i ekonomski ustroj u svijetu istovremeno se stavljajui na
poziciju nadnacionalnog arbitra koji na liberalno-kapitalistikom svjetskom poretku uzima sebi mo
upravo na meusobnoj suprostavljenosti ovjeka kao pojedinca nasuprot pojedinca, i naroda nasuprot naroda. Tako postavljeno ustrojstvo na planetu Zemlji kroz liberalno-kapitalistiki sustav potie
stalnu borbu do meusobnog istrebljenja slabijih i preivljavanja jaih, a ne moralno i stvaralako
vrijednih. Stvorena doktrina i poredak odnosa ustrojenog na sili, a ne na pravu ovjeka na ivot i smrt
u dostojanstvu, temelj je kapitalizma kao rata kojemu nema kraja.
U tom i takvom svijetu Hrvatska bi u poetku bila sama, ne raunajui Vatikan kao ekonomskog imbenika, nego samo kao politikog prijatelja koji je daleko najvaniji kao duhovni oslonac zbog svoje
Boanske misije u svijetu. U ekonomskom ustroju sama i na poetku jedinstvena, Hrvatska mora
prihvatiti ostale drave onakve kakve trenutno jesu, a realan odnos nemilosrdnog ratnog sukoba koji
vlada u kapitalistikoj ekonomiji ukida se onda kada i neka druga drava odbaci kapitalizam i cijelu
pridruujuu judeo-masonsku podvalu liberalizma i sekularizma te prihvati osnove kristocentrine
ekonomije. Radi se ne o sukobu ideologija, kako moda izgleda povrnome promatrau, nego o sukobu duhovne naravi, o ratu Dobra i Zla. Tu nema primirja i samo kapitulacija Zla moe dati osnove
za suradnju na naelu bratske ljubavi naroda sa svim prateim pomaganjem kako si braa u ljubavi
pomau.
Na dravnoj razini to znai da se priklonjenost dravnog vodstva nekog naroda jednoj ili drugoj strani
oituje kroz politiko ureenje i pripadajuu ideologiju koja se sprovodi u odreenoj dravi. Liberalni
238

Untitled-1.indd 238

10/23/06 8:10:25 AM

Organizacija Ministarstvo financija

kapitalizam sa svojom demokracijom je najgore dosad uspostavljeno politiko ureenje. Najgore u

smislu sublimirane posveenosti Zlu, upropatavanju ovjeka zavoenjem i laima pa sa takvim demonskim poretkom ne moe biti popustljivosti. Bezinteresna ekonomska suradnja znaila bi jaanje i
pomaganje grenika tako da on ojaa i dodatno ogreze u grijeh, a to je onda grijeh onome koji to radi.
Kao kada dajemo milostinju onome za koga znamo da e je umjesto na hranu spiskati na svoju ovisnost o alkoholu. Takvima se ne smije davati sredstva kojima sebe i druge dodatno upropatavaju nego
mu se pomae da se izbavi iz svojeg pijanevanja. Stoga, dok se drave i narodi ne obrate po svojemu
politikom ureenju Hrvatska e politike i ekonomske odnose zasnivati na stvarnosti ratnog sukoba
koji je u tijeku, sukoba koji se zove globalna kapitalistika ekonomija.
U takvome ustroju onaj tko nedovoljno proizvodi i zato mora vie uvoziti u situaciji je kao i onaj koji
na bojitu ima vee gubitke nego to moe izvriti popunu svoje vojske. Vremenom, prije ili kasnije,
ostaje bez svoje vojske, odnosno ostaje bez svoje drave i ono to je ostalo jesu samo dravni inovnici
koje e strani okupator preuzeti sa preuzimanjem vlasti nad dravom.
Dananje vladajue elite jesu upravo to inovnika kasta koja izvrava naloge svojih stranih gospodara i za to biva nagraena taman toliko dovoljno da mogu zadovoljiti svoje jadne sebine interese.
Svjetska ekonomija je nemilosrdno bojno polje na kojemu nema mjesta za propuste, bilo sluajne
zbog neznanja ili namjerne zbog izdaje. Na bojnom polju svjetske ekonomije Hrvatska se nalazi u
poziciji da mora voditi obrambeni rat protiv globalnog kapitalizma ili se Hrvati moraju pomiriti
s prihvaanjem poraza i pokoravanja agresoru. Sredine nema, ili nacionalna borba za nezavisnost ili
kapitulacija. Umjerenjatvo, kompromiserstvo, tolerancija zla i grijeha samo su oblici samozavaravanja
mediokriteta koji poraz i kapitulaciju prepakiravaju u oblike kojima se savjest lake prigui.
Ekonomski rat kojim se bez ispaljenog metka pokoravaju svjetski narodi Hrvatskoj namee nudu
primjerenog odgovora i daje Hrvatskoj sva potrebna prava da unutar kranskog svjetonazora danih
nam prema tumaenju Crkve radi ono to smatra potrebnim i najboljim za nacionalnu obranu. Kao i
svaki drugi rat i ovaj se treba znati voditi. Posljedice neznanja su pogubne za dravu i cijelu naciju te je
nedopustiv luksuz ivjeti u raznim zabludama slijedei lane ekonomske nauke. Ustrajanje na liberalnokapitalistikim politiko-ekonomskim spoznajama jednako je smisleno kao kada bi u klasinom
ratu preuzimali neprijateljsku doktrinu bez ikakve prilagodbe vlastitim mogunostima i jo prije svake
bitke ili neprijatelju po savjet to bi nam bilo najbolje napraviti kako bi pobijedili. Jasno je da takav
sustav djeluje samorazarajue, da je nacija koja tako radi samoubilaka.
Povijest jasno dokazuje zablude kapitalizma i kakve plodove donosi na ovaj svijet. Ve sama injenica
da je kapitalizam stvorio komunizam kao svoju prividnu suprotnost, kao lanu alternativu svojim zabludama, i da je taj komunizam u kratkom razdoblju svoje prostorno ograniene realizacije pobio vie
ljudi nego svi ratovi kroz cijelu ljudsku povijest govori u prilog odbacivanja kapitalizma i liberalizma
kao svjetonazora.

Ustrajnost liberalizma u svojim laima

Kroz cijelu svoju povijest trajanja liberalna demokracija kao idealno drutveno ureenje kapitalizma neprestance ljudima obeava jedno te isto i ljudi pod utjecajem manipulacije medija i kulturne
modulacije mentaliteta neprestance vjeruju tim istim obeanjima. Ista prazna predizborna obeanja
davao je Theodore Roosewelt, Woodrow Wilson, F. D. Roosewelt, Nixon, Reagan, Clinton, ili bilo koji
drugi igra. Dovoljno je pogledati njihove predizborne nastupe samo kroz proteklo 20. stoljee i tu
nema sutinske razlike; svakome se obeaje sve to je potrebno i svima se nagovijeta veliki konani
preokret prema drutvenom savrenstvu. I kasniji rasplet uvijek je po istoj abloni: vanjski faktori, via
sila, nepredvieni problemi sprijeili su realizaciju obeanja, ali zato na novom izbornom ludilu sve
se opet ponavlja. Opet svi imaju savrena rjeenja za sve probleme drutva. Judeo-masonski monopol
nad medijima i kapitalom, falsificiranje povijesti koje u ljude unosi la, a iz njih izlaze krive pouke, sve
to omoguuje neprestano ponavljanje istog principa obmane. Onome tko uspije prozrijeti la i cijelu
manipulaciju u poetku sve izgleda nevjerojatno, zanimljivo i uzbudljivo, da bi nakon poetnog ushita
239

Untitled-1.indd 239

10/23/06 8:10:25 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

dola rezignacija, dosada i gaenje prema cijeloj predstavi. Sve poinje nalikovati TV sapunici koja je
banalno blesava i predvidiva u svojoj gluposti, a opet, ljudi je masovno gledaju napeto ekajui rasplet
i uivljujui se u seriju.
Sve tzv. velike promjene u kapitalizmu ili liberalnoj demokraciji samo su prigodno izmiljeni dramski zapleti u TV sapunici kojima je cilj zadrati panju promatrau, zadrati mase u opinjenosti.
U simbolici ekonomskog rata ljudstvo se suptilno uvjeri da e se sada konano ostvariti pobjeda koja
e donijeti mir i blagostanje svima. Tako zavedena masa naivno krene u novi pogubni juri na neprijatelja koji kao i uvijek zavrava porazom svih zaraenih, a pobjedom onih koji su rat i stvorili. Iz
generacije u generaciju ratuje se ne samo na ekonomskom, nego i na svim ostalim frontovima, jer svi
su ti ratovi dio opeg rata Sotone protiv Boga i ovjeka kao Bojeg stvorenja. Ratuje se sa uvijek istim
neosnovanim optimizmom koji poiva na lai demona koji nadahnjuje ljude. Isti optimizam o pobjedi
koja je tu, nadohvat ruke, samo to nije ostvarena, i uvijek isto opravdanje za neuspjeh koji se kao takav
niti ne prikazuje, nego majstori lai sve preokreu u trijumf.
Povijest kapitalizma je povijest vjeno istih obeanja i uvjeravanja, to je povijest u kojoj se prolost
krivotvori upravo zato da bi se prijevara mogla odrati. Haiku oblik cijelog opisanog obrasca sadran
je izreci: stare fore nove budale.

Istina oslobaa, a molitva vodi prema istini

Kao odgovor na sve Hrvatska drava mora izgraditi nacionalnu kristocentrinu ekonomiju koja nee
dozvoliti da od svih nas rade budale. Uei iz povijesti mogu se izbjei sve zamke kapitalizma koje
znaju biti tako suptilne i prepredene da u njih upadaju narodi irom svijeta. Vie od samog uenja i
puno vanije od njega samoga je molitveni ivot, odnos ovjeka i Boga u molitvi. Kroz molitvu dolazi
se do punog i istinskog prosvijetljenja koje nadgrauje suhoparno uenje bez vjere i molitve. Samo
tako mogue je izbjei navedene zamke iza kojih u konanici stoji nadljudski um kojemu ovjek sam
po sebi ne moe parirati i neminovno gubi.
Suptilnost zamki se najveim dijelom sastoji u manipulaciji pojmom slobode. Masama se prodaje
sloboda i u ljudima se stvara uvjerenje da imaju kontrolu nad dogaajima, da su procesi koji se dogaaju spontani ili posljedica njihove zamiljene slobode. Istina je ta da u liberalnom kapitalistikom
poretku ovjek ima slobodu manju od dresiranog psa. Oni koji daju slobodu kao poklon ljudima
u neogranienim koliinama daju jedino slobodu u grijehu, slobodu od odgovornosti i poniznosti
pred Bogom, slobodu da ovjek radi sve to poeli. Sloboda grijeha je lana sloboda jer se grijehom i
odbacivanjem Boga ovjek porobljuje jae nego to to mogu uiniti svi svjetovni okovi. ovjek pada
u ropstvo Sotone koji se onda njime slui da ga upropasti zajedno sa to vie drugih ljudi. Uivanje
apsolutne slobode od svega osim vlastite ljudske volje liene ljubavi prema Bogu je najdjelotvornije
judeo-masonsko sredstvo kojim grade svoj Novi svjetski poredak. Kroz promoviranje svih oblika sloboda porobljuju ljude, pojedince, porobljuju cijele narode irei zlo po cijelom svijetu.
Judeo-masonski poredak koji se gradi sustavom liberalnog kapitalizma neostvariv je bez uvaljivanja beskrajnih sloboda ljudima. To se oituje i u ekonomiji u pripadajuim ekonomskim pojmovima
poput slobodnog trita, slobodne trgovine, slobodnog poduzetnitva, slobodnog kretanja kapitala i
sl. Sve je prepuno deklarativne slobode, a sve je pod kontrolom judeo-masonskog politikoekonomskog sustava. Ljudima se svijest zatruje bujicom pojmova raznih sloboda tako da postanu opinjeni
i umrtvljeni poput pacijenta pod narkozom. U takvom stanju zavedenosti stavljaju se u poloaj koji
nije nita drugo nego robovanje gore od klasinog ropstva. Gore je zato to je rob barem znao da je
rob i nije si sam stavljao okove na tijelo. Dok se daje sva lana sloboda kroz apstraktne pojmove, kroz
rijei koje su neograniene te ne kotaju nita onoga koji ih sipa, judeo-masonski sustav istovremeno
ljudima uzima konkretna materijalna dobra ukljuujui i tijela koja su kroz rad povezana s tim istim
materijalnim dobrima. Preko zadobivene vlasti nad materijom lake se dolazi do krajnjeg i jedino vanog plijena due, koja je, zbog prevelike povezanosti sa materijom putem znanstvenog racionalizma,
dio plijena ugrabljenog u izgraenim svjetovnim sekularnim sustavima.
240

Untitled-1.indd 240

10/23/06 8:10:25 AM

Organizacija Ministarstvo financija

Zato tjelesna porobljenost koja sama za sebe u vjernika ne predstavlja i porobljavanje due, jer vjernik
je predan Bogu i svijet mu nita ne moe, u bezvjernikom nekranskom drutvu (tj. sekularnom
drutvu) koje se gradi nametanjem sloboda, porobljeno tijelo ukljuuje i porobljavanje due jer ovjek
sam svojim snagama nema mogunost spasiti se od propasti.

Japan postao najvredniji rob globalizma

Primjer kako se bez obzira na svu svoju prividnu savrenost i vanjsku snagu samospasenje ne moe
ostvariti bilo na osobnom, bilo na nacionalnom planu, je Japan nakon II. svjetskog rata. Poraeni
Japan je nakon rata uao u sustav globalne judeo-masonske mree, a taj prelazak je osobno nadzirao
gen. MacArthur, i sam mason, naravno. Dovrenje tog procesa ukljuenja Japana u globalni sustav
pokoravanja svijeta i izgradnje Novog svjetskog poretka je stvaranje Trilateralne komisije koja je odraz
podijeljenosti svijeta na tri osnovne valutne zone: dolarske, euro-zone i zone japanskog jena. Trilaterala ima zadau koordinacije financijske oligarhije tako da se sprijei unutarnje trvenje i povea ukupni
uinak tri osnovne svjetske valute koje su predviene za konano ujedinjenje u jedinstvenu svjetsku
valutu.
Od svih razvijenih drava u svijetu Japan je imao, a i danas ima, najmanji nadnacionalni element u
ekonomiji. Od svih najblie su jednom idealnom pojmu nacionalne ekonomije. Usprkos toga i fantastinih rezultata u razvoju od jedne devastirane do visokorazvijene zemlje Japan nije mogao izbjei
zamku globalne kapitalistike ekonomije budui da se principjelno podredio kapital-odnosu. Ono to
je nedostajalo Japanu je cjelovita spoznaja o novcu i trgovini, a tu spoznaju moe dati samo kranstvo,
samo vjera u Krista i pouzdanje u Crkvu. Japanska nacija se svojim poganstvom ne moe uzdii iznad
ljudskih zabluda i zato iako naizgled sve rade dobro, ne mogu izii iz pozicije najvrednijih judeo-masonskih robova u kojoj se sve dublje nalaze. Koliko to ima kobnih utjecaja na japansko drutvo i samog
ovjeka u tom drutvu tema je za cijelu jednu knjigu. Ipak, vidljivi su ve veliki znakovi sve ubrzanijeg
kolapsa same volje za ivljenjem toliko upregnue u kapital-odnos, a bez kranske utjehe, stvorilo
je jedno drutvo koje vie ne vidi smisao ivljenja. Potvrda takvog stanja japanskog ovjeka je u pojavi
stalno rastuih kolektivnih samoubojstava Japanaca koji svoje partnere pronalaze putem interneta i
zajedniki si oduzimaju ivot.
Japanska ekonomija je uhvaena na mamac velikog trgovinskog suficita i ogromnih deviznih (dolarskih) prihoda. Koliko god to izgledalo kao neto to ne moe biti loe nije tako. U poetku je sav
dolarski priliv bilo koriten za obnovu i razvoj i, umjesto da tako i nastavi, kupujui sve to je potrebno
za domau proizvodnju i razvoj, Japan se naao u poziciji da ima dolare, a ne zna kuda bi s njima. Jo
preciznije definirano postalo je profitabilnije za vlasnike dolara da umjesto u svoju domau bazu
dolare plasiraju negdje drugdje. Dakle, problem nije postojao u vrijeme najveeg ekonomskog rasta
iz ruinirane zemlje u gospodarskog diva. Tada su skoro svi dolari materijalizirani unutar Japana za
potrebe Japanaca. Onda kada se prestalo masovno ulagati sve zaraeno unutar same nacije i kada su
zaraeni dolari poeli ostajati van Japana gledajui kako e na globalnom tritu kapitala kratkorono
zaraditi vie brojeva nego to se isplati ulaganje u same sebe, tada se deava praktina predaja velikog
nacionalnog bogatstva financijskoj internacionali. Na taj nain plodovi rada jedne nacije nisu vraeni
natrag na mjesto stvaranja nego su za nju (naciju) ostali nerealizirani. Umjesto za Japance, dolari su
poeli donositi korist pojedincima ukljuenima na globalno trite kapitala. Time kao da je sve raeno uludo, za nita.
Mediji, povjesniari, ugledni ekonomisti upravo taj porazni trenutak ulaska na meunarodno trite
kapitala prikazuju i napuhuju kao veliki uspjeh za Japan. ak se stvara psihoza ute opasnosti zbog
japanskog kupovanja svega i svaega po glavnim burzama, uglavnom po SAD-u, kojoj je bio cilj prikazati nekakav fiktivni Japanski revan za poraz u ratu kako bi se u samih Japanaca smanjilo komplekse
i traume zbog ponienja kapitulacijom. Nikakve opasnosti tu nije bilo jer nisu kupovali Japanci nego
su kupovali dolari, a suverenitet nad dolarom Japanci nemaju i zato nisu ni bitni kada se podvue
crta. Druga stvar bi bila da su oni sa svojim jenom doli i masovno kupovali, onda se sve radikalno
mijenja.

241

Untitled-1.indd 241

10/23/06 8:10:26 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

Japanci su trebali zaraene dolare uvijek pretvarati u materijalna dobra (uglavnom sirovine kojima
kronino ne raspolau) i sve dovlaiti u Japan, meu svoje ljude, na svoju zemlju, unutar svojeg suvereniteta. Ako se radilo o tako velikim iznosima dolara da nisu znali na to bi ih potroili, to je prilino
apsurdno jer uvijek se moe neto novo izgraditi ili stvoriti to koristi naciji, bilo bi im bolje da su te
dolare poklonili siromanim zemljama ili ih ak bacili u more ako ve ne znaju to bi drugo. To to
su dolari ostali na podruju suverenosti dolara ili gdje je dolar podloga za druge valute i tamo se tim
dolarima koristili na najrazliitije naine Japancima nije, a niti e ubudue, donijeti neku realnu korist.
Imali su, a i dalje imaju, bogatstvo samo na papiru, u imaginaciji spekulacija, a materijalna podloga
novca nije postala njihovom. tovie, izraavanje bogatstva u dolaru kao stranoj valuti smanjilo je vlastitu ekonomsku suverenost i dovelo tuinsku. Od gospodarske samodovoljnosti postalo se ovisnim
o spekulativnim kretanjima brojeva. Moni Japan stoga danas drhti pred kretanjima valutnih teajeva
na burzi i visine kamatne stope koju odreuje FED. I burzama i FED-om upravljaju isti zakulisni gospodari, judeo-masonerija i njihova financijska internacionala. Da se ne govori o potpunoj energetskoj
ovisnosti o nafti kojom opet monopolistiki upravljaju ti isti zakulisni monici. Naizgled suveren i prividno neovisan Japan tako je realno pod tuinskom neposrednom kontrolom i latentnom prijetnjom
destabilizacije cijelog drutva. Tek ako se ta suptilna kontrola pokae nedovoljno djelotvornom dolaze
na red grube ratne metode pokoravanja, a ako je potrebno moe se opet baciti pokoja nuklearna bomba na civile.
Japansko gomilanje zaraenih dolara i ulaganja istih na globalnom tritu u terminima rata u ekonomiji usporedivo je s osvajanjem ratnog materijala neprijatelja i vraanja tog osvojenog materijala
neprijatelju natrag na raspolaganje kako bi on vodei svoj rat stvorio jo vie ratnog materijala koji e
opet ostati u njegovim rukama. Svakome vojskovoi je jasno da se time odrie vlastite potencijalne
snage i istovremeno neprijatelj koristi poklonjeno da bi nas dodatno razorio. To je dvostruki gubitak:
za ono to nije iskoriteno za vlastite svrhe i, dodatno, to je istoj strani naneseno vee unitavanje
zbog ojaavanja neprijatelja. Ako se nalazimo na klackalici i damo na suprotnu stranu 10 kg u minusu
smo za 20 kg i zato je bolje dati tih 10 kg negdje drugdje ili jednostavno baciti. teta je tako svakako
manja.
Dananje polagano gaenje i niveliranje japanskog gospodarstva s ostatkom svijeta posljedica je upravo toga. Prelijevanjem nacionalne dobiti u za Japan dugorono potpuno kontraproduktivne globalne
investicije (odn. spekulacije na burzama) jedna relativno uspjena i visokorastua nacionalna ekonomija pretvorena je takovim povezivanjem i ovisnou o drugima u dio, veliki i znaajan dio, ali samo
dio, globalne kapitalistike ekonomije. Zadravanjem nepotrebno velikih koliina dolara i ulaskom
dolara u strukturu nacionalne ekonomije, ulaskom u podruje nacionalne suverenosti gdje je smio biti
samo jen, postalo se ovisnim o tuim, a ne o vlastitim odlukama.
Umjesto u dodatna ulaganja u vlastitu zemlju i u vlastite ljude dobit je odlazila na neka druga, strana
mjesta i kod nekih stranih ljudi, a sve kroz posredovanje globalnih spekulanata koji su sebi izvlaili
najvie bogatstva. Korist koji je Japan dobio je kratkorona i zavaravajua, potpuno iluzorna. Da je
nastavio ulagati u dalji vlastiti razvoj cijelog drutva i drave proizvodio bi jeftinije, kvalitetnije i naprednije proizvode (npr. automobile) i tako doslovce pomeo konkurenciju. Ostvarilo bi se ono to je
Henry Ford rekao u vezi proizvodnje i ekonomske politike u kojoj se proizvodnja deava. Henry Ford
bi rado platio radnicima najvee nadnice, prodavao najjeftiniji auto na svijetu i na taj nain postao
najbogatiji ovjek na svijetu, sve uz pomo najmodernije tehnologije. to je uvidio Ford i to bi njega
uinilo bogatim jednako se odnosi i na dravu. Ostvariti ljudima najbolje mogue ivotne i radne uvjete za pojedinca i obitelj, ulagati u ivot ljudi, raanje novog ivota, ulagati u moral i pravdu, u najbolji
odgoj i edukaciju, ulagati u tehnoloku razinu cijele drave i cijelog drutva tako da se proizvodi jeftino
i kvalitetno, napredno, a svima jednako dostupno. Tako koncipirano drutvo i drava postaju bogati i
jaki u svijetu kojim vlada ekonomski rat svakoga protiv svih. Konani i neizostavni sastojak recepta za prosperitet i blagostanje je kranska vjera koja je sol koja omoguuje da konani rezultat
ne bude bljutav i nejestiv. Ne smije prosperitet i bogaenje biti cilj ili svrha sama po sebi, nego samo
sredstvo u slubi vjere.
U sluaju Japana ustupci koje je dobio odustajanjem od koncepta dodatnog ulaganja u sebe u obliku
242

Untitled-1.indd 242

10/23/06 8:10:26 AM

Organizacija Ministarstvo financija

smanjenja carina od strane SAD-a pokazali bi se potpuno nepotrebnim jer bi bolji i jeftiniji proizvod
svojom naravi nadmaio sve barijere koje bi se postavljale. To je kao kada se pokualo zaustaviti irenje
tiskarske tehnike koju je Gtenberg izumio time to bi npr. Francuska ili Engleska nametnula carinske
propise kojim spreavaju uvoz tiskarskih strojeva i propisuju da se unutar njihovih granica mora i
dalje raditi po staroj metodi pisanja knjiga. Takve bi mjere bile vrlo kratkoga daha jer bi se pokazale
potpuno neuinkovitima pred potranjom za knjigama koje bi se tiskale na strojevima u okruenju.
Ako nita drugoga, Francuzi i Englezi bi ili za proizvodom kada proizvod ne bi mogao doi do njih,
a trokovi represije protiv unosa takvih proizvoda potpuno bi unitili opstojnost takvih drava. Jednako kao za izum tiska i knjige kao proizvod tiska, sve principjelno vrijedi i za ono to samim svojim
postojanjem predstavlja neto to prvenstveno kvalitetom, ali obino i cijenovnom pogodnou, rui
sve nerezonske prepreke.
Iz tih razloga neprirodna integracija s amerikom industrijom Japan realno unazauje i nepotrebno
ih ostavlja bez svoje najznaajnije komparativne prednosti: svoje jedinstvene i visokorazvijene nacionalne kulture i civilizacije. Utjecaj zapadnjake, prvenstveno amerike, postmoderne kulture McDonaldsa i Coca Cole, Hollywooda i popularne glazbe (barem se tako ta galama samopretenciozno
naziva) unazauje Japan i Japance. Znali su zakulisni gospodari tono to rade kada se carinska neujednaenost SAD-a i Japana, gdje je Japan carinama izuzetno protektiran od uvoza iz SAD-a to se
tie industrijskih proizvoda, kompenzirana i uvjetovana kulturnom otvorenou svemu to dolazi sa
Zapada, prvenstveno iz SAD-a. Kulturoloka intoksikacija i konano modulacija Japana prema eljenom obrascu liberalno-demokratske formule jamac su konanog utapanja Japana u jedan globalno
iznivelirani svjetski poredak.
Integracija Japana i SAD-a na industrijskoj (ekonomskoj) i kulturnoj razini podudarna je mijeanju
vrhunskog i loeg vina. Rezultat je osrednji bukuri bez prepoznatljivosti, sa tim da je jasan gubitnik:
to je vrhunsko vino koje se upropatava zato jer se mijeanjem gubi, a upitno je koliko se loe vino
popravlja. Zato tu nije ni cilj neto bitno popraviti ono to je loe, koliko se eli ukloniti ono dobro koje
svojim postojanjem pokazuje koliko je loe stvarno loe.
Ista je stvar s mijeanjem japanske i amerike proizvodnje i kulture: usporeni napredak sa poboljanom osrednjou.
Sasvim je drugo pitanje koji su razlozi takve samoograniavajue Japanske politike neznanje, naivnost ili je politika i poslovna elita bila prisiljena tako postupiti kao uvjet svojeg postojanja. lanstvom
u Trilaterali toj Japanskoj eliti dan je odreeni udio u svjetskoj podjeli moi, ali taj je dobitak ostvaren
otpisom Japana kao Japana sa svojim cjelovitim identitetom. Stoga sam svakako sklon zakljuku da je
takav razvoj odreen kao dio globalnog plana jer ne treba zaboraviti da je Japan ratni gubitnik i da se
sve nalazi pod budnim amerikim nadzorom. Demokratski prijateljski zagrljaj branitelja slobodnog
svijeta, kako si Amerikanci tepaju, ukljuuje znaajnu vojnu i obavjetajnu prisutnost na samom teritoriju Japana. Japan je, realno gledajui, pod protektoratom SAD-a i slui ostvarivanju irih politikih
i gospodarskih ciljeva u regiji, posebno u odnosu na Kinu.
Slina je stvar i s Njemakom, nad kojom osim SAD-a neposrednu vojnu okupaciju vri i Velika Britanija, zapakiranu u demokratsku farsu i lano dobrovoljno saveznitvo unutar NATO-a. Posebna je
pria ta vojna organizacija iji krajnji oblik moe biti samo nadnacionalna profesionalna vojna sila u
slubi vlasnika kapitala. Plaenika vojska slui onoga koji je plaa i radi za novac. Ako je demokracija
toliko tolerantna neka se samo povede teoretska rasprava ili inicijativa o izlasku Njemake iz NATOa i odlaska stranih trupa iz Njemake. Tako neto judeo-masonerija nikada ne bi dopustila u ovom
trenutku agresivnog imperijalistikog nametanja Novog svjetskog poretka na ostatak svijeta. U takvoj
koncepciji ureenja svijeta i Japan i Njemaka slue samo kao korisni i dobri serviseri globalne kapitalistike ekonomije upregnute u ope geopolitike planove.
Ovo to se uvjetno moe nazvati japanskom grekom rade, odnosno radi im judeo-masonerija svojim zakulisnim metodama, cijelom nizu drava koje raspolau bogatim nacionalnim resursima poput
nafte, rudnih i mineralnih nalazita, uma, hrane, vode, ljudima i svime drugim to vrijedi. Arapske
243

Untitled-1.indd 243

10/23/06 8:10:26 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

naftne drave, Nigerija i Meksiko su samo najoitiji primjeri gdje je i onaj mali dio dobiti to ga naftni monopolisti ostave na raspolaganje matinoj dravi potpuno pogreno iskoriten. Sve te zemlje
izraavaju i mjere svoje bogatstvo u dolarima i ostavljaju te dolare u stranim rukama, ako ve nisu
izgubljeni na ime otplate duga i kamata ili spekulacijama na burzama. Najmanji, skoro nikakav, dio
dobiti od vlastitih prirodnih bogatstava se materijalizira unutar same zemlje i meu ivuim ljudima.
Narod prolazi najgore i preko lea narodne muke i sirotinje sve se spekulacije naplauju. Drave i nacije ostaju vjeno zaostale, ljudi siromani, a samo jedna uska elita na, i pri vlasti uzima sebi enormne
privilegije i bogatstva. Venecuela je donedavno bila u istom stanju, ali razvoj dogaaja otkad je Chavez
na vlasti bitno se popravlja i to upravo po naelu dravnog preuzimanja kontrole nad raspolaganjem
vlastitim bogatstvom (o svemu vie u poglavlju o vanjskim poslovima).

Parazitizam slobodne trgovine i dolara

Osnovni pokreta ekonomskog rata, koji vai kao princip u kapitalizmu kako izmeu pojedinca, tako
i izmeu drava, je dolar kao prihvaena valuta koja mjeri vrijednost trgovine meu svim dravama.
Sve drave kada neto prodaju hoe dolare, a isto tako, samo sa dolarima mogu od drugih kupiti ono
to ele. Svi se stoga bore za dolare i oko dolara se vodi bitka. Moe se slobodno rei da se vodi besmislena gospodarska bitka oko imaginarnih brojevnih vrijednosti. Mnotvo neprestanih bitaka po
cijelom svijetu stvaraju stanje ekonomskog rata koji zavrava samo prihvaanjem dolara od svih kao
njihove valute, odnosno ukinuem formalno suverenih drava i stvaranjem globalnog jedinstvenog
suvereniteta kapitala pod jednim imenom. Za okonanje tog nepotrebnog rata potrebno se osloboditi
ovisnosti o dolaru i meudravnu trgovinu nacionalnim vikovima dogovarati na principu razmjene
robno-uslunih dobara ili u vlastitim nacionalnim valutama ako to doputa ekonomska komplementarnost.
Ekonomistima programiranim po naelu lane kapitalistike ekonomije to e izgledati suludo, unazaujue, kontrarevolucionarno, a sve zato jer se smanjuje napuhani balon besmislene trgovine koja
se prikazuje kao kljunom stavkom ekonomske razvijenosti. Voda se puni u boce u Europi i prodaje
SAD-u, a istovremeno se voda puni u boce u SAD-u i izvozi u Europu. To je poveanje trgovine koje
se prikazuje kao razvitak, kao veliki prosperitet ljudskoga roda. Stvarno se radi o uludo potroenoj
energiji zbog prelijevanja iz upljeg u prazno, radi se o uludo potroenom nacionalnom bogatstvu
koje je otilo u ruke monopolista u trgovini (burze) i monopolista u novcu (dolar, euro, jen tj. Trilaterala), umjesto da je uporabljeno u neke svrhovite ciljeve. Kapitalizmu je bitno trgovati to vie pod
svaku cijenu, a trgovina je potronja koja u potroakom drutvu ini temelj ekonomskih odnosa.
Cijelo drutvo, cijela ljudska zajednica, navodi se na to veu potronju koja znai veu trgovinu koja
opet znai to veu spekulativnu manipulaciju. Apstraktni brojevi stvoreni trgovanjem ulaze u prikaz
rasta ekonomskih aktivnosti i rasta prihoda unutar drava samo zato to se u tim prikazima ne vidi
da je trgovina i besmislena potronja parazit u zdravom ekonomskom tkivu i openito u zdravom
drutvenom ustroju. Parazit koji uzima ono to mu ne pripada i lani statistiki prikazi o prosperitetu
cijelog drutva na osnovi prosperiteta trgovine jednako je besmislen kao kada bi se jedan parazit kao
to je trakavica stavila u cjelinu sa svojim domainom te se rast trakavice pribrajao rastu domaina te
se tvrdilo da je sve u najboljem redu jer podaci govore o rastu cjeline. Realno se tijelo domaina iscrpljuje dok se trakavica poveava i nema govora o koristi za tijelo od poveavanja trakavice i njezinih
parazitskih aktivnosti.
Ista je stvar i sa trgovinom koja se posredstvom dolara uvukla u dravno tijelo poput trakavice te
se hrani na raun narodnih masa koje zato ostaju osiromaene. Prihvaanje dolara kao mjeritelja
trgovine meu dravama jednako je prihvaanju ivljenja s trakavicom u svojem tijelu. Ukidanje
dolara kao meunarodnog platenog sredstva, to izgleda kao neostvariva utopija u ovom trenutku,
oslobodilo bi cijelo ovjeanstvo, sve narode, jednog monstruoznog parazita i omoguilo bi ivljenje
ljudima barem u skromnom blagostanju, u svakom sluaju sveopa bijeda bi se drastino smanjila.
Za ostvarenje takve bezdolarske (ili kakve druge nadnacionalne valute) utopije trebalo bi se najprije
u dravama uspostaviti stvarna suverenost i neovisnost sa svojim zasebno koncipiranim nacionalnim
kristocentrinim ekonomijama, a tek onda uspostaviti meudravne trgovinske odnose koji bi bili u
skladu s potrebama tih istih nacionalnih kristocentrinih ekonomija. Onaj tko ima viak nafte izvoziti
244

Untitled-1.indd 244

10/23/06 8:10:26 AM

Organizacija Ministarstvo financija

e naftu, netko drugi penicu, trei znanje ili umijee, itd. Za usklaivanje vlastitih vikova i potreba
za tuim vikovima dolar nije potreban kao posrednik koji na svojemu posrednitvu uzima debelu
proviziju. Jasno je da tu nema nikakve potrebe ni za jo jednog parazitskog organizma: za WTO i njegovo pogubno nametanje proizvodnih kvota zbog poveanja slobodne trgovine. Takoer je jasno da
je nadnacionalna valutna prisutnost (dolar, euro, jen) usko povezano sa WTO-om i kada se zagovara
ukidanje jedne destruktivne poluge globalne moi suzbija se i ona druga, sa njom ivotno spojena.
Sve zajedno samo jo vie pokazuje kako suverenost mora biti stvarna, a ne deklarativna ili polovina,
jer onaj koji nekome zakida suverenitet na bilo kojem podruju, a u financijama se radi o suptilnom,
pritajenom zakidanju preko novca, to moe raditi samo sa namjerom konanog podjarmljivanja. Oduzimanje suverenosti znai oduzimanje nacionalne slobode i bogomdanog prava, ali isto tako i odreenja, narodima da postoje unutar svojih granica. Krajnja posljedica zakidanja nacionalne slobode je
nestanak nacije, njezino bioloko, kulturno i kao najvanije, duhovno unitenje. Prve se na udaru nalaze male nacije, ali ba zato to su u toj situaciji male nacije su i predodreene da se prve suprotstave
sili koja eli zatrti sve nacije openito. Tu treba oitati i smisao poslanja hrvatske drave i nacije, ali i
naeg neposrednog okruenja koje sainjavaju skoro iskljuivo male nacije. Ukoliko se eli opstati i sauvati svoj identitet mora se krenuti putem suradnje na vlastitom opstanku iz najprije vlastitih interesa
za postojanjem, a ne dopustiti da se postane sredstvom u rukama ponititelja svih naroda.

Kapital u Hrvatskoj u slubi ovjeka

Bankarski sustav u Hrvatskoj mora biti takav da izvlaenje nacionalnog bogatstva putem novanih
manipulacija ne bude vie mogu. Banke su u takvom sustavu pod iskljuivom dravnom kontrolom i
slue dravi i vladaru u provoenju ekonomske politike kao dijela ire nacionalne politike.
To je svakako logino u sustavu eljene kristocentrine ekonomije gdje je kapital u slubi ovjeku, a
nije ovjek stavljen u slubu kapitala. Kako su banke stvaraoc i kontrolor kapitala tako i potinjavanje
kapitala ovjeku, odnosno drutvu, naciji i dravi kao zajednici ljudi, moe biti ostvareno samo potinjavanjem banaka. Dravna institucija koja to u Hrvatskoj ima ostvariti je HNB. Sadanje smiljeno
slabljenje uloge HNB-a kao dravnog tijela koje brani dravne interese i preputanje nedopustivih
sloboda bankarskom sektoru koji je nezakonito predan, tonije poklonjen, u ruke monopolne judeomasonske financijske internacionale bez odgode mora biti poniteno. Stvoren je sistem u kojemu HNB
slui kao osigura bankarskog sektora koji sanira i titi tue lopovluke kroz pljaku cijele nacije, a istovremeno dodatno po uputstvima MMF-a i Svjetske banke sve vie gubi i formalnu kontrolu i nadzor
nad bankama. Konkretno, rije je o tome da se od 2001. godine ingerencija nad HNB-om i formalno
preselila od hrvatskog suvereniteta i izglasavanjem zakona u Saboru MMF je postao neposrdno nadreen HNB-u. Time se postiglo stanje u kojemu vie nema niti formalnih zakonskih mogunosti
nadzora i upravljanja hrvatskom monetarnom supstancijom te se poput najveih naivaca preputamo
na povjerenje MMF-u, a to znai i interesima koji su MMF i stvorili. Druga je stvar to je to izvedeno
neprimjetno, a posebno je tragino to je neprimjetnost bila mogua iz razloga odricanja od dravnog
suvereniteta po pitanjima vezanim uz podruje rada HNB-a i prije formalnih zakonskih izmjena. Hrvatska drava nije prikladno upravljala HNB-om ve je kroz ljude koji su bili guverneri HNB-a prakticirana podreenost interesima financijske internacionale, a iji su globalni glasnogovornici MMF i
Svjetska banka.
Bankarski sustav naslijeen iz komunizma imao je barem tu dobru osobinu da je bio strogo centraliziran i svenadzirui tako da je HNB (tada NBH) imao uvida u sve bankarske poslove. Zato se i sva
pljaka Hrvatske i svi akteri koji su sa bankama pokrali narod mogu identificirati relativno jednostavnim uvidom u HNB i poslovne banke. HNB i oni koji su tamo djelovali moraju podnjeti raun za
svoja djela, a to je vrlo jednostavno izvesti ako se ima volju to poduzeti. Jo preciznije reeno: ako
se ima slobodu to pokrenuti, a to nije mogue onima koji su na bilo koji nain potinjeni monicima
ovoga svijeta. Za takav poduhvat trai se iskljuivo predanje onome koji se ne boji onih koji ubijaju
tijelo. Svjetovnoj moi modernih silnika suprostavlja se samo onaj koji vjeruje u doslovno znaenje
zapisanih rijei: Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali due ne mogu ubiti. Bojte se vie onoga koji moe
i duu i tijelo pogubiti u paklu. (Mt 10, 28). Bez te komponente iskrene vjere u Spasitelja i Njegove
245

Untitled-1.indd 245

10/23/06 8:10:27 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

rijei, svako planiranje preobrazbe ovog dijabolinog sustava nema mogunosti za uspjeh. I obratno,
uspjeh je osiguran onom tko povjeruje: Ako ostanete u mojoj rijei, uistinu, moji ste uenici; upoznat
ete istinu i istina e vas osloboditi. (Iv 8, 30).
Novi model, moderni i razvijeni kapitalistiki model bankarstva, treba HNB (ili bilo koju drugu centralnu banku) ne kao kontrolora za interese drave nego za interese nadnacionalnih globalnih bankarskih monopolista. HNB se uvelike zaobilazi od strane banaka i tako se olakava protok kapitala i
zametanje tragova isisavanja novca iz Hrvatske. Sve se to lijepo pakira u razne forme koje se prikazuje
privlanima pa se kroz medije ispire mozak ljudima frazama poput modernizacija financijskog ustroja, uklapanjem na svjetsko trite kapitala i razne sline, ali svakako je najpopularnija fraza o potrebi razvitka trita kapitala jer se navodno bez tog razvitka trita ne moe ostvariti eljeni razvoj,
uklapanje u globalne tokove, euro integracije i sline floskule. Razvijanje trita kapitala i sve drugo u
istom duhu stvarno znai razvijanje sustava pljake i porobljavanja nacije. To nije drugo doli rijenik
nacionalne eutanazije.
Sugeriranje i nametanje potrebe o razvijanju trita kapitala ili slobodne trgovine (u sutini ista stvar)
onome koji je prozreo igru jednako je tragikomino kao kada bi razbojnici ili po gradu i vikali o
potrebi razvijanja kua i stanova bez brava na vratima kako bi mogli lake pljakati domove ljudi.
Tragikomino je to kako su bankarski monopolisti uspjeli u tome i kako ih mase potuju, vjeruju im
na njihove obmane i lai i ine upravo takvu nebuloznost samo na dravno-nacionalnoj razini. Da su
barem razbojnici bili toliko umjeni i uspjeli nagovoriti ljude da im omogue laganu pljaku. teta bi
bila mnogostruko manja od ove koju rade globalni razbojnici u bankarskim i burzovnim foteljama.
U Hrvatskoj dravi ne moe se razvijati trite kapitala onako kako bi financijska inernacionala to
htjela nego se razvijati drava i cijelo drutvo onako kako to eli prvenstveno Boja providnost. To
sigurno nee biti na tetu interesa nacije i ljudi koje je ine, jer Bog najbolje zna to nam je potrebno,
a isto tako sigurno je da napuci i savjeti o razvitku ili cjelokupnom ureenju drave koji dolaze iz
paklenog podzemlja tajnih drutava nisu od Boga niti ele ispuniti volju Boju na Zemlji. Ba obratno,
sve je izokrenuto i stavljeno u suprotnost s Bogom tako da u sluajevima kada se neto uporno namee
i sugerira od strane zakulisnih manipulatora (prvenstveno MMF, WTO, WB, i sl.) najbolje je napraviti
upravo suprotno od toga. Umjesto razvitka trita kapitala opom liberalizacijom u ekonomiji i drutvu openito treba jaka drava s jakim vladarom strogo nadzirati kapital ne doputajui da se nametne
kao gospodar nad dravom i ljudima nego staviti ga u poziciju sluge naroda i ovjeka u narodu.
Zato HNB u hrvatskoj dravi mora biti apsolutni kontrolor cjelokupne koliine novca i cjelokupnog bankarskog sektora, a svojim sluenjem nacionalnim interesima istovremeno osigurava
stabilnost cijelog sustava i samim time i cijele drave.

Nunost kontrole tijeka novca

Kao to u vodovodu moemo ustanoviti gdje i koliko cijevi putaju ako imamo postavljene mjerae
protoka i pritiska vode, tako i u tijeku novca moemo vidjeti kuda se novci kreu i na kojim dijelovima
se eventualno gube ako imamo uspostavljen djelotvoran sustav novane kontrole. Kada vidimo gdje
cijevi putaju vodu moemo brzo otkloniti kvar i sprijeiti veu tetu. Ako ne znamo gdje se voda
gubi, sluajnim pokuajima teko e se pogoditi mjesto kvara i doi e do velikih i nepotrebnih gubitaka. Takvo stanje bez nadzora jo e dodatno pogorati razni oportunisti koji e se bez stida prikljuiti
na takav vodovod i otimati to vie mogu. U novarstvu je upravo takva situacija i zbog katastrofalne
politike koja ne brine o zatiti nacije u hrvatske novane tokove neovlateno su uli i zagospodarili
zloinci najgoreg kova.
Samo uspostavom temeljite kontrole, a koja ukljuuje knjigovodstvo na prirodnim naelima, mogu
se zakrpati sve rupe i protjerati svi paraziti tako da se moe voda dovesti u eljenim koliinama tamo
gdje je namijenjena ili gdje je potrebna. I to onoliko koliko je stvarno mogue u skladu s trenutnim
zalihama, a ne onoliko koliko ostane nakon to se namire razni napasnici. Umjesto da narod ostane
edan pored obilja vode kojom raspolae, a to je sada sluaj s posve krivim ekonomskim sustavom,
246

Untitled-1.indd 246

10/23/06 8:10:27 AM

Organizacija Ministarstvo financija

i umjesto da se pojedinci razbacuju vodom i odnose je u svoje stoljeima stvarano ogromno akumulacijsko jezero iz kojega e onda davati tu istu vodu ednima na kapaljku, umjesto svega toga zla, namjerno stvorenog zla, u hrvatskoj nacionalnoj ekonomiji voda kao metafora novca biti e distribuirana
po cijeloj zemlji i koristiti e se za navodnjavanje posaenih plodova, za pie, za pranje, za osvjeenje,
za sve to ljudima treba, a sve e to omoguiti procvat ivota kao to voda i radi u prirodi. Novac tako
dotie za proizvodnju i sve ostale ljudske aktivnosti i potrebe i to onoliko koliko se iskoriste vlastite
snage i vlastita zemlja, oboje od Boga stvoreno i milou nam dano na raspolaganje. To i je glavni
razlog zato se ono to nam je Gospodin poklonio ne smije dati na upravljanje avoljim sljedbenicima nego dar treba uzeti sa zahvalnou i poniznou te ga uvati od nedostojnih ruku. Najosnovnija
meuljudska pristojnost nalae poklonjeno dobro paziti i koristiti sa svrhom kojom je dano, a koliko
tek onda treba uvati Boje darove? Nemarnost i nebriga znae nezahvalnost i pokazuju oholost, pa se
zato ne treba uditi kada nas snau sve mogue brige i nevolje. Kako se mi kao narod odnosimo prema
daru Gospodnjem tako nam se natrag vraaju i plodovi naeg ponaanja. Ako se umjesto u Boga i po
Njemu dane vlastite sposobnosti rae uzdajemo u slatkorjeiva i zavodljiva obeanja tuinaca i njihovih domaih slugu onda u tom sluaju nema prava na albe kada se nacija dovede do propasti. to se
izabralo, to se i dobilo. Nevjerniki narataj bolje ne zasluuje do li velike nevolje jer ga samo nevolja
moe vratiti natrag vjeri, a niti tada nee svi uvidjeti svoju zabludu nego e jo gore huliti na Boga kao
da im je On kriv za zlo koje ih je snalo.

Kapitalizam i demokracija zavode pa otimaju

Posljedice krivog izbora i nasjedanja na zavoenje od strane cijele vojske raznih magova, vraeva,
lanih proroka, tajnih drutava i svih njihovih svjesnih i nesvjesnih pomagaa ispatamo ve danas,
a bez preobraenja kojim e se svi zavodnici ljudskoga roda istjerati iz nacionalnog tkiva biti e nam
svima samo jo puno gore.
Povijest je tu neosporna. Iz zavodljivog obeanja o komunistikom raju koji je donio samo jo vee zlo
upalo se u jo podmuklije i opasnije zavoenje o demokratskom raju u kojemu e svi raditi to ele
i imati to hoe. Iz lai u veu la to je proces u kojem se danas nalazi Hrvatska, a rezultati su ve
tu, svima koji ele gledati jasni i oiti. Iz komunistike pljake narodnog blaga i destrukcije duhovnih
vrednota za raun razvoja komunizma dolo se u sustav demokratske pljake i jo vee degradacije
kranskih vrijednota za raun razvoja demokracije, s tim da je komunizam u odnosu na demokraciju
(odn. kapitalizam kao ekonomsko ureenje u demokraciji) bio puno skromniji lopov i manje odmaknut od moralnog udorea koliko god to izgledalo proturjenim, stvarnost je takva. Podsjetimo
se da je po pitanjima kao to je afirmacija homoseksualnosti i slinih izopaina komunizam zbog
odreenih vlastitih interesa bio restriktivan, dok je liberalna demokracija tu izgubila svaku mjeru, a
to moemo svjedoiti vlastitim oima.
S dolaskom demokracije u Hrvatsku tako poinje i novo razdoblje narodne muke. Kako se demokracija razvija tako i nacionalna bijeda i sveopa ovisnost o milosti kapitala neumoljivo raste, ali
kao pogubnije od svih tih materijalnih gubitaka gubi se kranstvo kao neupitna vrijednosna osnova
hrvatskog drutva.
Nerazvijena demokracija za vrijeme Tumana izgledala je kao pljaka nevienih razmjera u procesu
tzv. pretvorbe i privatizacije, i to s punim pravom jer velike su nepravde uinjene i narod je dobrano
pokraden; i materijalno i duhovno. Dolaskom razvijenih demokrata u posttumanovskom razdoblju
pokazuje se netonom floskula koja je sugerirana masama kako se vie nema to pokrasti jer je HDZ
navodno sve poharao. Istina je upravo suprotna, jer se ispostavlja da je ono prije bio sitni u odnosu
na blago koje harai demokratska koalicija nacionalnih izdajnika. Da stvar bude gora, za vlasti HDZa plijen se uglavnom dijelio prvenstveno izmeu domaih lopova, a tek na kraju vladavine, valjda i
samim razvojem demokracije za vrijeme Tumana, poelo se krasti zajedno s tuincima za njihovu
raunicu. To se prvenstveno odnosi na prodaju telekomunikacija i velikog dijela banaka. Novi, razvijeni demokrati kradu naciju gotovo iskljuivo za raun stranih interesa, stratekih partnera kako
se to voli uvijeno nazivati. Prema tome, ako treba birati izmeu domaeg ili stranog lopova, uvijek
rae pristajem na domaeg iz praktinog razloga to se nalazi blie i lake mu je doi na kraj, a i zato
247

Untitled-1.indd 247

10/23/06 8:10:27 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

jer pokradeno ostaje manjevie unutar zemlje laki je povrat otetog blaga. Stranac, a pogotovo ovaj
judeo-masonski voeni stranac, dalek je i teko dohvatljiv, ima iza sebe svu moguu silu (medijsku,
diplomatsku, ekonomsku, vojnu) i viestoljetno iskustvo u pokoravanju naroda diljem svijeta (kolonijalizam, neokolonijalizam i globalizacija).
Idui stupanj razvitka demokracije je totalna rasprodaja zemlje i ljudi te utapanje u famozne euro
atlantske integracije gdje e Hrvati kao narod nestati kao da nas nikada nije ni bilo. Nestajali su kroz
povijest i puno brojniji narodi, ako nekome takva mogunost danas izgleda nemoguom ili barem
jako dalekom.

Nepomirljivost prema nepravdama i laima

Da bi se onemoguio takav scenario mora se ispraviti poinjena nepravda, a za to postoje sve mogunosti, samo je pitanje politike volje da li se to eli uiniti.
Pljaka nacije u cijelosti je izvrena kroz bankarski sustav i raspletanje cijelog klupka moe biti sprovedeno samo kroz razotkrivanje puteva kretanja novca.
Drskost da se usred rata, dok su ljudi u borbi za osobni i nacionalni opstanak od srpskog agresora,
stvori obrazac u kojemu upueni i povezani pojedinci zajedno sa svojim zakulisnim tajnim sponzorima preuzimaju nacionalno bogatstvo je neuvena. Bankarski sustav koje je servisirao cijelu operaciju
je nakon toga elegantno rasprodan strancima (tonije judeo-masonskoj financijskoj internacionali)
ime se eli dodatno zametnuti trag i sve dovesti pred gotovu i nepovratnu situaciju jer su, eto, sada
u sve ukljueni strani monici kojima se moramo bespogovorno klanjati i zato nije mogue ispraviti
nepravdu ak iako se javno priznaje da postoji. Rauna se na podaniki i posluniki mentalitet Hrvata
koji sami sebe omalovaavaju, a tuinca nekritiki sluaju. Domai izdajnici ostvarili su svoj interes
postavi hrvatska bogataka i politika elita, osiguravi materijalno sebe i svoje, a strani pokrovitelji
pruaju im zatitu demokracije i tzv. pravne drave preuzimanjem neposredne kontrole nad najvanijim dijelovima drutva.
Opravdavanje pljake nacije time to je sve bilo raeno u skladu s donesenim zakonima (nije ak ni
ta formalnost u velikoj veini sluaja potivana) ne moe se priznati valjanim. Ne priznaje se to to je
jedna skupina na vlasti svjesno stvorila takve zakone kojima e onda druga skupina, koja je sa njima u suradnji, iskoristiti za otimainu. Ta sprega nadilazi stranake pozicijsko opozicijske razlike,
svi su manje ili vie kompromitirani, i zato se promjenom formalnih nosioca vlasti nita nije razrijeilo
od svih moguih nepravdi koje su uinjene narodu, niti je itko za ita odgovarao, a niti e odgovarati.
Svi jedni drugima uvaju lea i narodu izvode obinu farsu neprestance i nesmiljeno ga varajui zato
to misle da e se izvui zbog neupuenosti svjetine koja brzo zaboravlja i lako se da izmanipulirati.
Raunaju na faktor vremena i kako vrijeme prolazi osjeaju se sve vie sigurnima u svojem zloinu.
Ve sada, javno se diu glasovi i javljaju se neki politiki mudraci govorei da je, istina, zloin poinjen,
da je Hrvatska pokradena, ali se vie to ne moe ispraviti zbog svakakvih pravnih, ekonomskih ili politikih razloga i narod se jednostavno mora pomiriti s time. Pomiriti se sa lai i kraom, pomiriti se
sa principima Zla, na tako neto moe ljude navoditi samo onaj koji i sam dolazi iz Zla. Prihvaanje
grijeha nije prihvatljivo i s grijehom nema izmirenja, grijeh se odbacuje, a isto tako i onaj koji ga eli
uiniti prihvatljivim.
Posebno je simpatian pravni razlog zato je sve neopozivo i nepromjenljivo te se izvedena nepravda
mora prihvatiti. Rije je o famoznoj zastari koja nije nita drugo do li amnestija za la i krau tako da
lopovi mogu mirnije spavati i epuriti se svojom oholou nameui se kao ljudi od velikog ugleda.
Nije im dovoljno to su ugrabili materijalna blaga nego svakako hoe priznanje od pokradenih, hoe
da ih uvaavaju njihove rtve kako bi im ukrali i dostojanstvo. Nije dosta to te kradem nego me mora
cijeniti kao dobrotvora, rezoniraju ti zloinci.
Pravna izmiljotina zvana zastara slui lopovima i njihovom zloinakom demokratskom poretku sa
248

Untitled-1.indd 248

10/23/06 8:10:27 AM

Organizacija Ministarstvo financija

svim ostalim liberalnim obmanama. Ako vlast ima politiku volju rijeiti lopovluke nee nekakvi pojmovi poput zastare biti prepreka. Zastara je samo opravdanje za neinjenje i odbacivanje odgovornosti
sa sebe na nekoga drugoga, u ovom sluaju na neodreeni pojam prava i floskulu pravne drave. Ukoliko je potrebno zastaru i formalno ponititi i uiniti je nevaeom to se lako moe uiniti kontrapojmom: pomladom. U zakon se unese pojam pomlade koja lijepo sve opet uini pravno valjanim i
vraa stvari na poetak. Suverenitet vladara i dravne vlasti omoguuje suverenitet u zakonskim propisima unutar drave i ako treba odrediti zakone i cijeli pravni poredak moe se raditi prema potrebama
vremena onako kako vladar smatra najboljim za svoj narod. Sva pravnika naklapanja o apstraktnom
pravu koje je iznad suvereniteta vladara i nacije toliko su isprazna da nisu vrijedna daljnjeg spomena.
Ako Hrvatska kao nacija i kao drava eli opstati i prosperirati u budunosti ne moe se bazirati na
prihvaanju lai i lopovluka u svojoj nutrini. Kakvu to poruku daje pomirenje sa sadanjim stanjem u
Hrvatskoj nego da se nemoral, izdaja i kriminal nagrauju i da oni koji su u tome najumjeniji postaju
vladajua, politika i gospodarska elita? Takvo drutvo je nezdravo i nosi u sebi karcinom koji ga razara i prodire iznutra te se nikada ne moe normalno i zdravo razviti u ponosnu, slonu i samosvjesnu
naciju. Duh razdora uvlai se u sve ljude, obitelji, poduzea, ustanove. Umjesto ljubavi meu blinjima
narasta zavist, mrnja i nestaje svaka ljudska solidarnost. Takvu naciju nije teko pokoriti, nudi se
osvajau na tanjuru da je proguta kao lagani desert.
Hrvatska drava sa svojim vladarom moe promijeniti takvo pogubno stanje samo ako postoji dovoljno jaka volja i stvarna dravna suverenost. Svi koji to i zasluuju moraju biti primjereno kanjeni i to
tako da e cijela nacija vidjeti da se la, lopovluk i izdaja nikako ne isplate. Samo tako vie nee biti
ovolike unutarnje frustriranosti, jala i podijeljenosti do kojih je dolo prvenstveno stoga to se radom,
potenjem i sposobnou nije moglo zaslueno napredovati i biti adekvatno stimuliran. Samo tako
mogue je spojiti socijalnu podijeljenost hrvatske nacije koja je namjerno izvedena i namjerno medijski naglaena upravo iz razloga da se narodom ovlada po staroj podijeli pa vladaj doktrini. Socijalna
pomirdba je jedan od glavnih preduvijeta za uspjenu provedbu Programa nacionalnog opstanka, a
ipravak nepravdi pretvorbe i privatizacije kroz nacionalizaciju je jedini nain ostvarenja te eljene socijalne nacionalne pomirdbe. Kao to je u Tumanovo vrijeme bila potrebna ideoloka pomirdba kako
bi se obranili od svih silnica koje su bile protivne samoj ideji hrvatske drave, tako je sada jednako
neophodna socijalna pomirdba za opstanak te krvavo izborene drave.

Drava moe biti dobar vlasnik

Bankarski sustav hrvatske nacionalne ekonomije se usmjerava i tako podeava da stimulira iskljuivo
domau proizvodnju: sve od poljoprivrede do industrije. Banke sudjeluju i u ponovnoj privatizaciji
svega onoga to biva poniteno i vraeno u dravno vlasnitvo, ali na bitno drugaiji nain nego prije. Obim privatizacije je svakako daleko manji nego prije stoga to je apsolutna neistina da je drava
najgori vlasnik i da se sve pod svaku cijenu mora rasprodati da bi moglo dobro poslovati. Prijanja
iskustva dravnog vlasnitva, koja su uglavnom bila negativna uz rijetke iznimke, bila su posljedica
loeg i nesposobnog dravnog vodstva i drutvenog ureenja. I komunizam i demokracija selektiraju
tuincu posluniku, korumpiranu, treberski neinventivnu i od naroda otuenu vladajuu elitu koja
je onda i u upravljanju nad dravnim vlasnitvom pokazala svoje stvarno umijee.
Vlasnitvo je za upravljanje nekim poduzeem od drugorazrednog znaaja. Ono to je bitno je da
vlasnik, onaj koji odluuje tko upravlja, postavi i kontrolira sposobnog upravitelja, ono to se danas
popularno naziva menaerom, i da mu odredi strateke okvire unutar kojih ima slobodu djelovanja
za ostvarivanje istih. Potpuno je svejedno iz toga aspekta da li e INU, HEP, telekomunikacije i sl.,
imati u vlasnitvu hrvatska drava ili neka strana korporacija, oba vlasnika e uposliti upravitelje koje
izaberu da upravljaju, npr. INA-om. Ono to nije svejedno i zato drava mora ostati vlasnik je odreivanje strategijskih okvira izabranim upraviteljima. Korporacija e izabrati strategiju koja je u potpunoj
suprotnosti s interesima nacije i drave i koja gleda samo interes korporacije, to je i razumljivo te je
nerazumno oekivati ita drugo od toga. Hrvatska drava, odnosno vladar i vlada s ministrima, odreuju sasvim drugaije strateke odrednice upravljanja, onakve kakve su u suglasju sa nacionalnom
ekonomijom i koriste boljitku i prosperitetu cijele nacije. To je kljuna razlika, sitnica, u upravljanju
249

Untitled-1.indd 249

10/23/06 8:10:28 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

nad vlasnitvom nad sredstvima za proizvodnju i zato se vlasnitvo ne moe davati bilo kome, pogotovo ne globalnim monopolistima koji samo gledaju kako e porobiti i staviti u robovski poloaj svaki
narod i svakog pojedinca u tom narodu.
Privatnog vlasnitva e svakako biti jedna od osnovica drutvenog poretka i banke e to omoguavati
kreditiranjem kvalitetnih i strunih programa proizvodnje i razvoja. Poglavito se to odnosi na sektor
malog i srednjeg poduzetnitva koje je ujedno i najpropulzivniji gospodarski imbenik. Tamo gdje je
privatno vlasnitvo i voenje poslova stvarno najdjelotvornije i koristi openacionalnim interesima i
konceptu nacionalne ekonomije, tamo e i biti privatizacije dravnog vlasnitva, ali i to smije biti omogueno samo hrvatskim dravljanima ili povratnicima iz dijaspore koji se vraaju ivjeti u domovinu.
Osnovni princip pri odreivanju to e se privatizirati je pozicija unutar hrvatskog gospodarstva kao
monopolista ili da li postoji razvijena konkurencija. Privatnik je najgori monopolist jer gleda svoje
privatne interese i iskoritava do kraja svoju poziciju. Zato npr. eljeznice ili HEP koji su apsolutni
monopolisti unutar Hrvatske nikada ne smiju biti privatizirane od ikoga, a ponajmanje od tuinca.
Posebno kada se u sve urauna i za dravu strateka uloga tih privrednih initelja. S druge strane razni npr. ugostiteljski objekti ili mala i srednja privreda i cjelokupna poljoprivreda nemaju nikakvog
razloga biti u dravnom vlasnitvu i najdjelotvorniji su u rukama privatnika upravo zbog meusobne
konkurentnosti koja regulira cijene i usluge te potie inovativnost i svaki drugi vid kreativnosti.

Strana ulaganja nisu potrebna nego pogubna

Nikakvih stranih ulaganja ili ostalih nebuloza takvoga tipa koji ograniavaju suverenost drave za
raun suverenosti globalnih korporacija nee biti. Tu famu o tome kako e nas iz problema izvui nekakva strana ulaganja treba jednom i za sva vremena odbaciti. Strana ulaganja mora se razobliiti kao
najobiniju obmanu koju promoviraju (prieljkuju) kao rjeenje ili neznalice (kvaziznalci) ili zavodnici koji su u slubi upravo tih stranih ulagaa. Strani ulagai su takoer u bliskoj vezi s nebuloznou
zaduivanja stranim novcem i principjelno su jednako pogubni, a ovdje su podmetnuti kao materijalizacija fiktivnih brojeva koji nam se piu prilikom neprestanog zaduivanja kako bi otplaivali dospjele
obveze. Zato i je stalno prisutan savjet MMF-ovih emisara koji trae uvijek veu i veu otvorenost
za strane ulagae i privatizaciju cjelokupnog nacionalnog blaga. Kao drastian primjer onoga to
se po toj vezi sprema dovoljno je navesti postojanje radne studije o privatizaciji Nacionalnog parka
Plitvika jezera, a po tom naelu i svih ostalih nacionalnih parkova kojima Hrvatska obiluje. Ve
sada postoji promiljena izvedba otimaine onoga to izgleda kao znanstvena fantastika, ali po tiraniji
kapital-odnosa i izdaji vladajuih politikih struktura to vrijeme nije u nekoj dalekoj budunosti nego,
na alost, vrlo blisko.
Objasniti sutinu stranih ulaganja tako da postane razvidnom njihova nedopustivost i nespojivost s
nacionalnom slobodom i dravnim suverenitetom takoer je mogue tako da se na sve gleda u svjetlu
spomenutog ekonomskog rata i prisustvo raznih vojski na toj bojinici. Strana ulaganja su onda sukladna ulasku strane vojske na na teritorij, a ukoliko je veliina (snaga) stranih ulaganja, tj. vojske vei
manja je i sloboda, a vea je okupiranost. Nema slobode sa stranom vojskom unutar nae drave isto
kako nema sa stranim kapitalom koji preuzima vlasnitvo nad sredstvima za proizvodnju, preuzima
vlasnitvo nad samim teritorijem. Nijedna drava ne alje svoju vojsku bez htijenja da u najmanju ruku
ima i suverenitet nad podrujem gdje joj je vojska stacionirana, jer da nije tako onda bi se ta vojska
koja se alje u pomo potpuno podvrgla zemlji domainu, a to znai do mjere da vie drava poiljalac nema nikakvo zapovijednitvo. Tj. da je praktiki prepustila svoju vojsku drugome na potpuno
slobodno raspolaganje. Naravno da se takve transformacije vojnih postrojbi ne deavaju niti e se
ikada desiti i samim zadravanjem zapovijednitva nad vojskom preuzima se dio suvereniteta drave
domaina, i taj suverenitet je u najboljem sluaju usko ogranien na samo mjesto boravka stranih trupa, ali uvijek se vie ili manje preljeva i izvan tog podruja. Sve to govori da je pristajanje na boravak
stranih trupa, htio to netko ili ne, gubitak pune suverenosti. Potpuno je ista stvar i sa stranim ulaganjima, odnosno sa stranim novcem. Kao i kod vojnih postrobi jedini prihvatljivi oblik tih ulaganja bio bi
odricanjem kontrole nad novcem, odnosno to bi onda bile iste donacije ili poklanjanje novca. Kao to
toga nema kod vojnih postrojbi i kod novanih ulaganja nema darivanja nego je onaj koji se eli kroz
formu metajezika stranog ulagaa prikazati kao dobrotvor ustvari onaj koji preuzima suverenitet i
250

Untitled-1.indd 250

10/23/06 8:10:28 AM

Organizacija Ministarstvo financija

ne puta steene pozicije iz svojih ruku. Naprotiv, radi sve kako bi svoje postrojbe, tj. novac kod tzv.
ulaganja, to vie umnoio i uinio ih apsolutno dominantnima na terotoriju domaina sve do potpunog preuzimanja svih znaajki suvereniteta. To jest, sve do ukidanja slobode zemlji domainu, zemlji
u koju se ulae i preuzimanja iste pod svoje privatno vlasnitvo.
Tu je i vidljiva sva naivnost prisutna u Hrvata jer dozivati spasenje preko stranih ulaganja jednako je
hipotetskoj situaciji gdje bi bili u vojnom sukobu sa Maarskom, Italija bi nam se velikoduno nudila
da nam pomogne tako da nam poalje svoje divizije, a najbolje u cijeloj ovoj prii je to da bi se radilo o
smiljenom zajednikom planu Maarske i Italije. Jedna je preuzela ulogu prijetnje, a druga se ponudila kao rijeenje. Genijalnost plana je u tome to se kroz nau glupost koju pokazujemo pristajanjem na
to rijeenje dogaa njihova pobjeda bez ispaljenog metka i ostvarenje konanog stratekog cilja: okupacija Hrvatske i meusobna podijela plijena. To je savreno genijalno, ali moe funkcionirati samo na
temelju nae gluposti, neznanja, nepotenja, izdajstva, sluganstva i ostalih pripadajuih karakteristika
neslobodnih umova. Umova porobljenih okovima tekih grijeha koji ograniavaju istinsku spoznaju
i spoznaju istine. Tko se sam oslabi kroz odmak od Istine u Gospodinu taj onda dolazi u stanje u kojemu mu se razne sugestije koje izviru iz oca lai priviaju kao dobre i istinite. Kao to je svakome sa
imalo zdravog razuma jasno da je jedini nain sauvanja slobode i suvereniteta u vlastitoj jakoj vojsci
koja e nas braniti od agresora, a da je isto tako i u sluaju novanih ulazaka u vidu tzv. ulaganja jedino
rijeenje u vlastitom monetarnom suverenitetu koji nas titi od strane okupacije te pripadnom ulaganju u sebe same svojim vlastitim radom.
Ako netko eli raditi neto u Hrvatskoj moe to raditi samo potujui u potpunosti hrvatski suverenitet, bez posebnih privilegija to je sada sluaj sa svim tim stranim ulaganjima. Kada se stvari tako
postave odjednom e svi dosadanji interesenti za ulaganje, a u stvarnosti za izvlaenje kapitala (nacionalnog bogatstva) i preuzimanje vlasnitva nad zemljom, promijeniti pjesmu i traiti e druge rtve. Izvlaenje dobiti iz nacionalnog proizvoda integriranjem u globalnu potroaku ekonomiju koja
razara nacionalne drave, a i same nacije kao takve, nee biti omogueno kroz podvalu skrivenu pod
imenom tzv. stranih ulaganja.
Sustavno obezvreivanje hrvatske zemlje, gospodarstva i samih ljudi koje se provodi po direktivi i
nadzoru judeo-masonskih globalnih monopolista ima za cilj sputanje cijene svemu i svima u Hrvatskoj kako bi nas kupili to jeftinije. Princip je isti kao i kod pretvorbe i privatizacije u Hrvatskoj kada
su namjerno masovno upropatavana poduzea i prikazivala su se kao nevrijedna kako bi ih povezani
pojedinci mogli legalno kupiti za sitne novce. Istu stvar sada rade sa Hrvatskom u cjelini kao sa
jednim velikim poduzeem koje se privatizira u globalnom sustavu vrijednosti. Sve se upropauje i
prikazuje kao bezvrijedno i bez mogunosti razvoja ako ne doe strani spasitelj. Sukladno ratnoj poredbi bilo bi to jednako namjernom unitavanju vlastite vojske i obrabenih sposobnosti, a da bi onda
namjerno izazvanom ratnom priijetnjom ti isti koji su nau obranu srozali, kao jedinu opciju obrane
zagovarali dovlaenje stranih, prijateljskih, vojnih kontigenata. Inae, sa obranom se stvarno, a ne
samo hipotetski, dogaa potpuno reduciranje obrambenih sposobnosti i to je jednako tako povezano
sa financijskim porobljavanjem i privatizacijom cjelokupne Hrvatske, no o tome neto kasnije.
Namjerno se svim moguim kombinatorikama drutvo dovodi do oaja da bi zavapilo za pomoi kod
globalnih monopolista i pristalo na sve vjerujui obeanjima o medu i mlijeku, a to se sve putem medija, koji su uz banke takoer kao prvi preuzeti od tih istih monopolista, uporno, sustavno i nadasve
suptilno namee masama. Kroz kulturu i medije priprema se teren za sveobuhvatno podinjavanje
cijele drave i nacije podinjavanje u duhu jedanko kao i u materiji.

Podloga kune u zemlji i ljudima - prehrambena poluga; stvaranje pune zaposlenosti

Dravnom prosperitetu i stvarnoj suverenosti doprinijeti e i valutna politika koja e se voditi prema
openacionalnim interesima. Glavna bit valutne politike je da hrvatska valuta mora biti vezana, imati
svoje osnovno pokrie, uz vrijednost i bogatstvo hrvatske zemlje i mora. To bazino, temeljno vrednovanje novca uz samo tlo, samu grudu zemlje, daje novcu (hrvatskoj kuni) najbolju moguu stabilnost
i pouzdanost ne raunajui tu vjeru i Boju pomo u svemu, koja se podrazumijeva i bez koje se nita
251

Untitled-1.indd 251

10/23/06 8:10:28 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

ne moe, nego promatrajui samo materijalistiko-racionalistiki aspekt novane vrijednosti. Podloga

novca u zemlji i moru je samo osnova na koju se nadograuje rad hrvatskog seljaka na zemlji i ribara
na moru kao primarne nadogradnje onoga to stvara novu vrijednost na trajno stabilnoj podlozi.
Zatim dolazi rad hrvatskog radnika u koji ulazi i tehniko - tehnoloka razvijenost povezana sa radom
hrvatskog znanstvenika i cijelog pripadajueg odgojno obrazovnog sustava, ali i dravnog aparata
koji svojim postojanjem takoer doprinosti stvaranju novih vrijednosti. tovie, drava, tj. dravna
vlast sa vladarom predstavljaju glavu i miie cijelog koncepta stvaranja novih vrijednosti na temelju
zemlje i mora. Drava je ona koja sve skupa dri na okupu i daje nepovezanim jedinkama ili grupama
ljudi sinergijsko spajanje na opu korist. Ali i na jednu jo veu transcedentalnu korist koja nazilazi
puku materijalnu kalkulaciju kroz svoju posveenost Svevinjem i Njegovoj volji.
S takvom osnovom stvaranja novca postie se ne puna zaposlenost, nego vie nego puna zaposlenost,
zato jer to vie ljudi radi bilo to produktivnoga ili na bilo koji nain korisnoga za drutvo moe se
stvarati vea koliina novca za opticaj, i tako se poveava i sveukupno nacionalno bogatstvo mjereno
novcima. Najskuplje kota i dravu najvie optereuje radno sposoban ovjek koji ne radi, neobraena njiva ili stroj koji stoji. Zaposlenost e biti i vie nego puna stoga to e uvijek nedostajati nove
radne snage, a pogotovo e to biti izraeno u samom poetku sprovoenja programa nacionalnog
opstanka. Smiljena antipopulacijska politika koja je dovela do biolokog izumiranja nacije svakako
e biti onemoguena i provesti e se jedna sveobuhvatna i bitna populacijska obnova, ali zbog jasnih
biolokih ogranienja najvei plodovi u gospodarstvu zbog prirasta populacije dolazi nakon nekih 20
do 30 godina, a do tada starci moraju iznjeti teret na svojim leima jer nekoga drugoga jednostavno
nema. Ti starci, to su isti oni koji su 91. bili nositelji borbenih djelovanja u domovinskom ratu. Rat i
dalje nesmiljeno traje i nikada nee ni prestati do kraja svijeta i vijeka. Sada je samo promjenjen oblik
borbenih djelovanja, pa iz blatnih rovova treba to prije uskoiti u rovove duhovnog, kulturnog, medijskog i politiko-ekonomskog bojita.
Vezivanje hrvatske valute uz zlato ili tuinske valute je besmisleno i vodi propasti drave i nacije. Uz
masu razloga koji su ve prije navedeni postoji i jedan krajnje jednostavan: vezivanjem novca uz zlato
ili devize ne moe se adekvatno zadovoljiti potranja za novcem u hrvatskoj dravi, ali i svakoj drugoj
dravi openito. Zlato i stranu valutu mogu oni koji njima raspolau proizvoljno stavljati ili povlaiti
iz opticaja, spekulirajui onako kako im odgovara. Seljaka koji radi na zemlji ili radnika u tvornici
nije mogue tako lako maknuti ili staviti prema trenutnom hiru kako je to mogue sa brojevima kroz
monopolistiki globalni bankarski i burzovni sustav. Taj omjer jo je nepovoljniji kada se uzme sama
zemlja ili tvornica koje su jo tee preseljive i manipulativne od ljudi, jer se na ljude i moe djelovati,
a tako se i radi, putem kulture i medija pa judeo-masonska klika moe lakovjerne i zavesti da se stave
njima u slubu, ali ne mogu zavesti zemlju da ne rodi ili kuu da se srui sama od sebe. Za tako neto
moraju primijeniti oigledne destruktivne metode klasinog ratovanja koje onda nisu tako djelotvorne jer su svima jasne pa tako i izazivaju reakciju. Ove metode mekog ratnog djelovanja preko kulture
i medija nisu tako razvidne neupuenim masama pa jednako tako nema primjerene reakcije na razaranje duha i razuma koje se izvodi.
Takoer kao pokazatelj bezumnosti vezivanje na zlato kao podlogu (ali isto tako na stranu valutu, naftu
i sl.) nae nacionalne valute predstavlja injenica da novac predstavlja drutvenu koncenzualnost kroz
koju se izmjenjuje razliiti rad unutar podruja novanog suvereniteta, tj. suvereniteta drave, budui
da se meusobno preklapaju. Znai, kako se izmjenjuje rad na odreenom podruju nema smisla da
se kao jedan etalon vrijednosti uzme neto ega nema unutar podruja sveopeg rada i ono to nije
radom stvoreni viak vrijednosti. Naprotiv, punoga smisla ima uzeti kao podlogu i trajnu vrijednost
novca ono to predstavlja najvredniji i najproduktivniji produkt rada na podruju novanog suvereniteta. U sluaju Hrvatske to je svakako podloga u zemlji i moru i sve one vrednote koje na toj podlozi
bivaju radom stvorene kao viak vrijednosti. Zlato mi niti imamo u nekim znaajnijim koliinama, niti
je zlato na ovim prostorima odnekuda dolo u tolikim koliinama da na toj masi moemo temeljiti na
rad i stvaranje vika vrijednosti. To to smo deficitarni u zlatu, a jednako tako i u nafti, moramo gledati
kao blagoslov jer bi time bili samo dodatno upropateni te smo nasuprot tome bogati u pravim vrijednostima: visokoj vrijednosti zemlje, mora, rijeka, jezera i vodenih izvora na osnovu kojih moemo
stvarati istinsko bogatstvo i pripadajue blagostanje cijelog drutva. Ono to je za oplemenjivanje svih
252

Untitled-1.indd 252

10/23/06 8:10:29 AM

Organizacija Ministarstvo financija

nabrojanih bogatstava presudno je ovjek, a tu je samo potrebno promijeniti drutvenu paradigmu i

osloboditi neosporne ljudske potencijale koje hrvatski ovjek ima.
Nitko izvana ne moe utjecati na vrijednost nae valute ili izvoditi tetne spekulacije i manipulacije
u snanoj i suverenoj dravi u kojoj postoji nacionalno jedinstvo, ali i po tome jedinstvu prikladno
odabrano dravno ureenje i suverena valutna politika. Etiku drutva slijedi i pripadajua estetika
drutva, a drava i dravni model predstavlja osnovnu estestku pokaznost iz koje se dalje razvija sva
ostala estetika izraajnost: ono to vidimo kroz kulturnu djelatnost, arhitekturu, urbanizam i sl.
Kako je novac apstraktne prirode poput brojeva tako i vrijednost novca ovisi o unutarnjem odnosu
prema dravi i naciji, o razini jedinstva i povjerenja u toj istoj dravi i naciji. Nae misli su samo nae
(mislim na pojedinca, ne na masu) i onako kako svojom unutarnjom slobodom izaberemo, tako i
imamo. Svo zavoenje i sve lai slue tome da nam sugeriraju izbor koji kao slobodna bia obavljamo. Tako i zamiljena i prihvaena vrijednost koja se pridodaje brojevima pod imenom novca ovisi o
stupnju povjerenja koji se daje novcu. Ako se vjeruje u Boga i svo se pouzdanje daje Njemu, ne ivi se
tjeskobno i u strahu, pa se onda i jedna u usporedbi sa Gospodinom tako trivijalna stvar poput novca
ugrauje u mir i pouzdanje naroda koji iskreno ivi vjeru.
Pojam nezaposlenosti stoga postaje nepotreban zato jer se svakome omoguuje ili odreuje nekakav
posao. Uvijek se moe nai neto korisnoga to bi se moglo raditi, a emisija novca sve to precizno prati
i svakome zaposlenome omoguuje naplatu svoga rada ubiranjem proizvoda rada ostalih zaposlenih
unutar suverenog valutnog podruja. Kako e se razvijati i unapreivati organiziranost i produktivnost (koliina) proizvodnje unutar drave, tako e i naknada za rad i sveukupno materijalno blagostanje rasti i primjereno se poveavati za sve dravljane, ovisno o sposobnostima svakog pojedinca.
Osim navedenog pokria kune u zemlji i radu ljudi hrvatska valuta ima i svojevrsni pandan pokriu
u zlatu koji je prije postojao za ostale valute. To ima biti tzv. prehrambena poluga (nasuprot zlatnoj
poluzi) koja se sastoji od za ivot neophodnih, a pravilno uskladitenih dugotrajno nekvarljivih prehrambenih proizvoda pohranjenih u dravnim robnim zalihama. Ta prehrambena poluga sadrava
potreban udio konzerviranog mesa, voa, povra, ulja, soli, eera, itarica, kukuruza, mlijeka, djeje
hrane i sl., uz, naravno, ivotno neophodnu pitku vodu koja se isto tako skladiti i/ili uva kao strateka sirovina u koliinama dovoljnim da nacija preivi u sluaju najgorega. U prehrambenu polugu
prebacuju se svi otkupljeni poljoprivredni vikovi, a ono to se ne moe uskladititi nee biti baeno
ili spaljivano kao to se radi u toliko naprednom i navodno humanom kapitalizmu, nego se donira
gladnima u svijetu gdje god za to ima potrebe. Isto tako se radi i s uskladitenim namirnicama kojima
istjee rok valjanosti. Bivaju zamijenjene novima, a stare, jo uvijek potpuno upotrebljive, distribuiraju
se onima kojima trebaju. Tako neto je ne samo Bogu milo, nego i isto racionalno korisno Hrvatskoj
kao dravi jer gladnima dajemo hranu da se nahrane i preive te eventualno poslije stanu sami na svoje
noge. Drava nita ne gubi jer gladna sirotinja ionako nije trite, ali je zato potencijalno trite ako uz
nau pomo savlada nevolju u kojoj se nala. Na pomo gladnima i sirotinji treba gledati kao na proirivanje trita, ulaganje u razvoj, a ako se materijalno i ne isplati nije ni vano jer svakako se isplati na
duhovnoj razini. U svakom sluaju Hrvatska nikako nita ne gubi jer daje ono to joj je nepotrebno, a
sigurno dobiva natrag nagradu na bilo koji nain.

Nepotrebnost dranja deviznih i zlatnih rezervi

Valutna politika Hrvatske potvrditi e da rad stvara kapital, a ne da kapital stvara rad kako se neprestance sugerira i nauava od medija do sveuilita. Kada netko govori da ne moemo pokrenuti
proizvodnju ili bilo to napraviti zato to nemamo novca i da se zato moramo zaduiti bezono lae.
Svjesno ili nesvjesno sasvim je svejedno. Ono to je potrebno je radna snaga (odnosno ljudi) i sredstva
za rad, ako ih sami nemamo ili ne moemo, opet radom, stvoriti. Tak nakon izvrenog rada moe se
stvarati novac kao mjerilo rada. I plae se isplauju naknadno, nakon obavljenog posla, a ne unaprijed
za rad koji e se tek izvriti. Novac koji se isplauje radnicima koji rade na projektima za koji su posueni strani novci isplauju se naknadno i u domaoj valuti, a ne u devizama. Gdje onda odlaze posuene devize za cijeli projekt u koji su ukalkulirane i plae radnika? Odgovor je u gomilanju deviznih
253

Untitled-1.indd 253

10/23/06 8:10:29 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

rezervi, bijegu deviza na inozemne raune i masovnoj korupciji struktura.

Prema tome, ako Hrvatska i Hrvati ele imati vie novca i dostojan ivot koji mogu ostvariti tim novcem, trebaju se samo (samo)organizirati i poeti raditi za sebe i svoje novce koji e im mjeriti rad. To
je pravi nacionalni interes u novarstvu i ekonomiji, a ne nekakve judeo-masonske globalne ekonomske teorije namijenjene porobljavanju naroda.
S deviznim rezervama koje su sumanuto gomilane po preporukama financijske internacionale postupa se tako da ih se hitno usmjeri za kupovinu nama neophodnih sirovina, mehanizacije i tehnologije
u skladu sa potrebama i zahtjevima u prvom redu ministarstava poljoprivrede, graevinarstva, gospodarstva, energetike i znanosti (koje i kakve su potrebne u tim sektorima biti e prikazano detaljno
u svakom pripadajuem dijelu posebno). Uz devizne rezerve za istu svrhu se iskoritavaju i obavezne
rezerve na depozite u bankama. To e biti onaj nuan impuls kojim se pokree cjelokupni gospodarski
kota i omoguuje stvaranje vlastitog novca u dovoljnim koliinama. Sve se usmjeruje prema maksimalno moguoj gospodarskoj samodostatnosti. U tom smjeru mogu se mirno i bez bojazni iskoristiti
praktiki cjelokupna sredstva deviznih rezervi jer za servisiranje uvoza tekuih energetskih, sirovinskih, tehnolokih i ostalih nunih potreba Hrvatska stjecajem povijesnih okolnosti ima vie nego
zadovoljavajue devizne prihode od doznaka novca hrvatskih iseljenika koji rade ili su radili diljem
svijeta, devize dobivenih od tranzita kroz Hrvatsku, devize od turizma i devize od izvoza.
Zlatne rezerve su takoer nepotrebne te se zlato koje Hrvatska posjeduje iz sadanjeg pasivnog stanja
neiskoritene sirovine koja je samoj sebi svrha zlato ima prebaciti u aktivno stanje gotovog proizvoda
na nacionalnom tritu tako da se oplemeni ljudskim radom. Zlato se doslovce ima dati provjereno
najboljim i najvjetijim filigranskim majstorima tako da mu multipliciraju vrijednost svojim radom.
Kada se izraeni zlatni proizvod proda drava uzima svoj udio koji e svakako biti vei od cijene koju
bi dobila prodajom neobraene zlatne sirovine, a majstor-zanatlija sebi uzima primjereni dio kao naknadu za svoj rad. Ako napravi bolji proizvod i skuplje ga proda, vie e i sam zaraditi. I taj dio koji
dobije radnik-zanatlija moe se posredno raunati kao da je dobila nacionalna ekonomija hrvatske
drave. To je stoga to ti novci ostaju najveim dijelom u sustavu nacionalne ekonomije, odnosno
praktino prikazano, za te novce e se kupiti npr. hrana, odjea, obua, namjetaj i sve ostalo to se
proizvodi i/ili prodaje unutar nacionalne ekonomije.
to je gospodarska samodostatnost vea ostaje vie bogatstva unutar drave. U sluaju zlatnih rezervi
bitno je voditi preciznu evidenciju kome je i koliko zlata dano na obradu i paziti da ne doe do zloupotrebe unutar procesa. Sasvim je svejedno za dravu da li ima 100 kg zlata u polugama u podrumu
unutar neke banke ili 100 kg zlata rasporeenih po izlozima zlatarnica. Bitno je samo tono znati gdje
se masa zlata nalazi. Ali, zato nije svejedno dravi hoe li se radom stvoriti nova vrijednost i ista iskoristiti u poveanju bogatstva drave i cijele nacije.

Usmjerenje dobivenih vikova na razvoj ivota

Jedino preuzimanjem kontrole nad stvaranjem svojeg novca i usmjeravajui tu monopolnu poziciju
stvaratelja novca na dobit drave i nacije mogue je pokrenuti programe masovnih javnih radova i pokretanje sveukupne proizvodnje uz neophodan razvoj i modernizaciju. Istodobno se spreava odljev
nacionalnog bogatstva preko granice koji onemoguava ulaganje u vlastiti razvoj i sva ostala podruja
od nacionalnog interesa (posebno je vana vojska i policija zbog odvraanja nasilnog pokoravanja).
Dobit se mora zadrati unutar same drave i mudro iskoristiti ta jednostavna formula sutina je
mudrosti vladanja novcem i gospodarskim prosperitetom. Koliko je samo novca prebaeno van Hrvatske i koliko smo zbog toga zaostali u razvoju i kao nacija osiromaili naprosto je stravino. Radi se
o milijardama koje su doslovce otile tuincu u ruke umjesto da su ostale i izgradile se crkve i ostali
vjerski objekti, kulturne ustanove, vrtie, kole, sveuilita, znanstvene institute, ceste, stanove i kue,
industriju i poljoprivredu. Gubitak nije ogranien samom koliinom iznesenog novca nego i novom
vrijednou koju bi novac omoguio zadravi se u Hrvatskoj. Svi smo kao nacija osiromaeni za taj
neostvareni rad i bogatstva koja bi taj rad ostvario, ali prvenstveno smo oteeni za bogatstvo u ljudstvu koji je u alarmantnom demografskom unitenju emigriralo u inozemstvo (i to najproduktivniji i
254

Untitled-1.indd 254

10/23/06 8:10:29 AM

Organizacija Ministarstvo financija

najobrazovaniji dio) ili zbog antipopulacijske politike nije niti roeno. Hrvati kojih nema su najvei
nacionalni gubitak, i to nije uplja fraza kojom se demagoki slui dananja politika klika nego alosna injenica koja se mora najhitnije promijeniti.
Sveopa nacionalna bijeda koja se tako uspostavlja je upravo ono osiromaenje koje nad svima sprovodi judeo-masonska financijska internacionala elei tako zadobiti to vie bogatstva, odnosno apsolutne svjetske moi.

Novac se mora drati u stanju protonosti

Za punu realizaciju valutne suverenosti i ubiranja to veih plodova od iste mora se to bolje znati
koliko se novca moe stvarati. Za to su potrebni aktualni i precizni statistiki podaci i financijska evidencija koja nita ne zaobilazi. Drava mora biti sreena i sa pouzdanom upravom koja e moi zavesti
potreban red i disciplinu. Dravno raunovodstvo i statistika moraju biti integrirano u sklopu HNB-a
i ministarstva financija tako da se u svakom trenutku mogu dobiti na uvid dravni prihodi i rashodi te
sveukupno kretanje kapitala tako da se moe pravodobno reagirati na svaku anomaliju.
Putem dravne blagajne onemoguuje se svaki zastoj kapitala jer je novac stvoren za opticaj i svaki
zastoj pogubno utjee na nacionalno gospodarstvo, a samim time i na dravu. Ba zato i dobivamo
ekonomske upute da novac gomilamo na deviznim rezervama, a isti ti koji to savjetuju neprestano
dre taj novac u pokretu. To ide na nau tetu, a njihovu korist. Otuda i uporni zahtjevi za to irom
privatizacijom svega to vrijedi, sa zemljom kao konanim ciljem. Svjetski monopolisti svoje ogromne
akumulacije kapitala za koje nemaju realno materijalno pokrie ne dre u mirovanju nego ga materijaliziraju to veom cirkulacijom kroz gospodarstvo. Kroz isto ono gospodarstvo koje zbog umjetno
izazvanih nestaica kapitala vapi za istim.

Vrijednost povjerenja
Uvoenjem reda, principijelnosti i pravednosti u dravu moe se ostvariti najvia mogua razina povjerenja meu samim dravljanima. Povjerenje je jedan od najvanijih faktora za gospodarski razvoj i
smanjenje nepotrebnih trokova proizvodnje to dovodi do vee konkurentnosti na meunarodnom
tritu ili ratitu, ovisno o perspektivi iz koje se gleda. Nacionalna drava s nacionalno homogenim
stanovnitvom uvijek e imati puno veu razinu povjerenja ljudi koji u njoj ive od multietnikih modernih drava poput SAD i EU koji postaju nametnutim modelom buduega svijeta tzv. multietinosti
i multikulturalnosti.
Uvijek su razlike i podijeljenost prisutni (i to nimalo malene kako se prikazuje preko medija i tako
prikriva stvarna razina netrpeljivosti izmeu raznih skupina) i uvijek e biti prisutni. Samo unutar
jednog toliko nametnutom idealu demokracije i drave poput SAD-a postoji tolika podjela i nedovoljno povjerenje izmeu crnaca, bijelaca, azijata, Arapa, idova i autohtonih domorodaca. Ali ni to
nije sve, nego postoje dodatne podjele unutar samih osnovnih skupina pa se tako bijelci dijele na tzv.
WASP-ove, Irce, Talijane ili Poljake, a azijati na Kineze, Vijetnamce, Korejce, Japance. Kada se sve jo
dodatno zaplete kulturnim, civilizacijskim i vjerskim razlikama dobije se cijela kaa netrpeljivosti,
zavisti, okrivljavanja drugih za vlastite neuspjehe, povijesnih antagonizama, socijalnih razlika i svega ostaloga to dovodi razinu povjerenja na minimum i potreban je tromi, skupi i neuinkovit kontrolnorepresivni aparat koji je opet podloan politinim interesima i svakakvim kompromisima to
sve skupa drastino umanjuje gospodarsku djelotvornost i tako dodatno potie nepovjerenje. Time je
krug zatvoren i samo se poveava unutarnja drutvena napetost koja ima za posljedicu umnaanje svih
oblika zala unutar tog umnaajueg kruga nepovjerenja.
Kako povjerenje unutar drutva utjee na samu cijenu proizvoda najbolje je pokazati na primjeru restorana gdje u drutvu s povjerenjem vlasnik zna da mu gosti nee pobjei, a da ne plate raun. Tamo
gdje nema povjerenja zbog uestalih bjegova gostiju ili same sumnje da bi mogli to napraviti vlasnik
mora zaposliti zatitara da stoji na vratima i pazi na goste. U jo goroj varijanti nepovjerenja uz zatitara stoji i odvjetnik, a gosti dolaze sa svojim odvjetnikom i sva komunikacija se obavlja preko odvjetni255

Untitled-1.indd 255

10/23/06 8:10:30 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

ka: od najobinijeg naruivanja hrane do plaanja rauna. Sve se to, i zatitar i odvjetnici, odraava na
cijeni proizvoda i dovodi do toga da svi gube svoje bogatstvo potpuno nepotrebno i utroak drutvene
energije ide u jednu vreu bez dna. Jedini koji su u takvome kaosu na dobitku jesu odvjetnici kojima
nepovjerenje odgovara jer bi inae bili potpuno nepotrebni i morali bi raditi neto produktivno umjesto parazitskog uvlaenja u tui rad. Tako se na produkciji nepovjerenja stvara pravosudno-odvjetnika parazitska kasta koja je kao i u primjeru restorana potpuno nepotrebna i samoj je sebi svrha.
Nacionalna drava sa svojim nacionalnom ekonomijom stoga uvijek moe preko smanjenja trokova
zbog visoke razine povjerenja djelotvorno konkurirati multietnikim dravama s visokim udjelom
nepovjerenja. Naravno, pod uvjetom da je ta drava uzorno ureena s kvalitetnom razinom reda i
discipline. Japan je upravo na tome imao nedostinu prednost nad SAD-om jer je drava s izuzetno
visokom razinom povjerenja. U Japanu mali i veliki poduzetnici mogu suraivati bilo meusobno,
bilo s korporacijama, potpuno neformalno, samo preko usmenog telefonskog dogovora, znajui da
e svaka strana ispotovati dogovoreno. Tako se tedi na vremenu i svim ostalim trokovima, podie
se fleksibilnost cijele industrije, ostvaruje se bolja komunikacija i tako ubrzava razvoj cijelog drutva.
Amerikanci su mislili da su Japanci jeftiniji samo zbog visoke automatizacije proizvodnje, a kada su
sami podigli jo suvremeniji pogon krajnji proizvod bio je i dalje skuplji i loiji od japanskog. Kada
se ilo u detaljnu analizu kako bi se otkrilo kako je to mogue, otkriveno je da su trokovi postojanja
visoke razine nepovjerenja u drutvu bili preveliki teret u procesu proizvodnje.
Hrvatska ima nacionalnu homogenost, ali sreenost drave i cijelog drutva je slaba, praktiki nikakva. Nacionalna homogenost (internacionalisti to pogrdno i prezirno gledaju kao etniki oienu
zemlju alei za veim udjelom drugih nacija, rasa i vjera u stanovnitvu) koju posjedujemo puno je
tee ostvariti i rijetkost je u zapadnom drutvu, dok se djelotvorna drava koja e kvalitetno urediti
stanje u drutvu ipak moe izgraditi. Kada se dovede red u pravni i upravni poredak, gospodarstvo i
sveukupnu dravnu politiku brzo se uspostavlja i opedrutveno povjerenje upravo zbog toga to problem etnikih, kulturnih ili vjerskih razlika nije tu prisutan. Osnovno naelo za postizanje drutvenog
povjerenja mora biti u pravednosti koja dolazi iz samog dravnog vrha, iz same osobe vladara koji
zna to radi i koji se klanja jedino Bogu i Crkvi kao Bojoj tvorevini na Zemlji, a nacija to intuitivno
prepoznaje i ima povjerenje u vladara i samu dravu. S ovakvima liberalnodemokratskim pokvarenjacima na vlasti, bili oni bivi, sadanji ili budui sasvim je svejedno, u drutvu se ne moe uspostaviti
nikakvo povjerenje, a sa protokom vremena i demografskim izumiranjem Hrvata te dolaskom raznih
tuinskih etnikuma situacija e biti samo jo puno gora.

Otplata duga trai portvovnost svih

Ono to e biti strahoviti uteg gospodarskom razvoju Hrvatske je otplata dugova u koje je Hrvatska
dospjela izdajnikom i diletantskom politikom prijanjih i sadanjih struktura. Tako smo dospjeli u
situaciju da danas (2006.g.) moramo godinje na ime povrata inozemnih dugova izdvojiti otprilike
skoro 5 milijardi dolara s visokim trendom poveanja jer vrli ekonomski eksperti posuuju novac da
bi mogli platiti dospjele dugove i tako cijeloj naciji stavljaju jaram plaanja kamate na kamatu.
Otplata duga i skidanje tog jarma s lea nacije jedna je od glavnih zadaa vlade nacionalnog opstanka
u sklopu Programa nacionalnog opstanka. Dug se prvenstveno treba otplaivati prihodima od izvoza
jer je takva koncepcija gospodarski najzdravija. Izvoz se zato mora znatno poveati, a zbog toga postoji
realna vjerojatnost da se radi otplate zaduenja u prvim godinama programa nacionalnog opstanka
(1 3 god.) mora ii na radikalne mjere tednje kako bi se mogao ostvariti istovremeni gospodarski
razvitak. Konkretno, to znai da ako bude potrebno cijela nacija mora biti spremna ivjeti na javnoj
kuhinji, raspodjeli neophodnih namirnica prema normativima i svim ostalim potrebnim oblicima
nacionalne solidarnosti u svrhu dugoronog ouvanja nacije i drave. Postoji i mogunost da takve
drastine mjere nee biti potrebne, ali kako puno toga ovisi o unutarnjim i vanjskim nepoznanicama
mora se biti spreman na sve, a ovo je najdrastiniji razvoj dogaaja na poetku rada na Programu nacionalnog opstanka. Takvo stanje najvee neizvjesnosti trajalo bi od 1 do 3 godine jer to je razdoblje
potrebno za ozbiljnu i kvalitetnu (re)organizaciju drave i drutva. Nakon toga se ve moraju vidjeti
znatniji plodovi Programa nacionalnog opstanka i moe se bitnije normalizirati stanje u dravi. Mo256

Untitled-1.indd 256

10/23/06 8:10:30 AM

Organizacija Ministarstvo financija

gunosti normalizacije doprinijeti e i to to e se u tom razdoblju upravo zbog sveopeg odricanja otplatiti dobar dio glavnice inozemnog zaduenja i godinji pritisak otplate stranog duga time biva bitno
manji, a u skoroj budunosti u potpunosti nestaje to omoguuje konano postizanje svenacionalnog
gospodarskog blagostanja u kojemu nema socijalno obespravljenih i zanemarenih Hrvata. To nisu nikako obeanja o luksuznom ivotu s malo rada nego o jednom dostojanstvenom ivotnom standardu
koji svima omoguuje rad i ubiranje plodova tog rada. Nee se svi voziti u Mercedesima ili ivjeti u
velebnim vilama, nego e si to moi priutiti jedna mala manjina koja to i radom zasluuje, ali zato svi
moraju imati kvalitetno rijeeno stambeno pitanje i isti tako adekvatno omoguen potrebiti prijevoz.
Odnosno, socijalna pitanja moraju biti pravedno rijeena. Takvi e otprilike biti parametri socijalnog
maksimuma i minimuma, a u tom rasponu rasporediti e se cijelo drutvo, ve prema mogunostima
i sposobnostima.
U procesu tednje najvanija je principijelnost i zakidanje svima jednakomjerno, od vrha nadolje.
Razlika u primanjima e svakako biti i ne smiju se ukidati dokle god se isplauju primanja za rad, ali
u poetku te razlike morati biti svedene na jedan minimum. Kako se gospodarska situacija popravlja
mogu se na jednakom naelu svima primanja adekvatno poveavati.
Kao uzor moraju se isticati najvie politike strukture na vlasti sa samim vladarom na elu jer samo
tako nacija moe biti motivirana da odradi svoj dio onako kako bude bilo potrebno. Ne moe se od
naroda zahtijevati odricanje, a istovremeno dopustiti bilo kome, a posebno politikom vodstvu i gospodarskoj upravljakoj eliti neprimjereno ponaanje, nepotrebnu rasko, rasipnitvo, bogatunski elitizam, dekadenciju i sline pojave. Takve stvari gotovo trenutno dovode do podjela u narodnom tkivu
i smanjuju sveukupnu nacionalnu stvaralaku energiju, a koja nam je prijeko potrebna na najveem
moguem nivou.
U cilju likvidiranja inozemnog duga i olakavanja cijele situacije sprovode se temeljite i djelotvorne
istrage da bi se dolo do znaajnih novanih sredstava koja su nedopustivo iznesena u inozemstvo.
Ono to se uspije pronai i povratiti natrag treba biti usmjereno najprije na otplatu samog zaduenja.
Postoje realne mogunosti da se dobar dio novca i vrati pod uvjetom da se uspiju pohvatati najodgovorniji pojedinci koji su sudjelovali u prebacivanju kapitala. Kako je prljava rabota oko zaduenja
nacije i izvlaenja kapitala izvrena po direktivama izvana to ne treba oekivati stvarnu pomo iz inozemstva u razmrsivanju klupka, nego moemo oekivati samo zatakavanje i prikrivanje. Trag novca
moramo slijediti iz naeg dvorita i prema inozemstvu nastupiti ne sa upitima, nego sa spoznajama
gdje je pokradeni hrvatski novac. Bez domaih ljudi unutar bankarskog i financijskog sustava nije se
moglo raditi zlo naciji, a upravo ti ljudi trebaju posluiti dravi da se zlo koje su nanijeli barem donekle ublai. Spremnost na suradnju bila bi im u svakom sluaju preporuljiva jer za svoju pohlepu na
raun naroda svakako e odgovarati. No, tu se vie radi o pitanju represivnog i pravosudnog dravnog
aparata to izlazi iz okvira ovoga poglavlja.
Novac, odnosno brojevi, koji je davan za zaduivanje Hrvatske je najobinija apstrakcija bez materijalne podloge (kako je ve prije objanjavano). I upravo zato institucije u slubi financijske internacionale
(MMF, Svjetska banka, WTO) zahtijevaju rasprodaju nacionalne imovine kako bi za na rad, rad svih
minulih narataja koji su nam ostavili zemlju u nasljee, rad koji jeftino dajemo za otplatu prispjelih
dugova, onda mogli taj apstraktni i nerealan novac, te puste umnoene brojeve materijalizirati konkretnim bogatstvom. Svojim brojevima bez pokria daju pokrie u naem bogatstvu, a u prvom redu
u zadobivanju vlasnitva nad zemljom i imovinom. Kada se zagospodari zemljom i imovinom zagospodari se i ljudima koji joj pripadaju, ali na nain da se prema ljudima nema nikakve odgovornosti
ili obaveza. Ako e biti pokorni i pristajati na sve to se trai mogu ostati, a oni koji to nee biti e
demokratski i pravno (tzv. pravna drava i njezina tiranija beutnog prava lienog pravde) uklonjeni
kako ne bi ometali privatno vlasnitvo ili sluajno ugrozili interes kapitala. Za takav scenario teren je
ve dobrano pripremljen kroz sveope (kultura, mediji, odgojnoobrazovni sustav) ispiranje mozgova. Dobar primjer je izraz koji se namee koji kae kako je privatno vlasnitvo svetinja i ako elimo
ostvariti famozne euroatlantske integracije moramo to prihvatiti. Kada takovo svetogre ue u svijest,
kada se prihvati kao istina, onda kasnije nije problem da se ta svetinja primjereno i zatiti, a da se oni
koji tu i takvu svetinju ugroavaju ili ne potuju tretiraju kao najgori heretici. Ili e moda u govoru
257

Untitled-1.indd 257

10/23/06 8:10:30 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

Novog svjetskog poretka veu teinu imati optuba za terorizam protiv privatnog vlasnitva budui je
sada aktualan nesmiljeni rat protiv terorizma. Takvi detalji su nepoznanica, ali princip je neupitan.
elja za posjedovanjem svog materijalnog bogatstva nacije dodatni je razlog zato se odobrava zaduivanje dravama za koje je jasno da su toliko potonule u dug da ga ne mogu vratiti. Takva drava
obezvrjeuje sebe i svoje vrijednosti morajui poto poto doi do nunih deviza za otplatu duga, a
kada otplati dospjelu ratu onaj dio koji se ne vraa natrag kao novi dug i kamata na kamatu, vraa se
kroz formu tzv. investicija. Tako se gubi i u tue ruke (tonije ruke financjske oligarhije) predaje sve
ono to vrijedi u nekoj naciji, odnosno dravi.
Openito, cijela pria oko zaduivanje stranim novcima tragina je stranica ne samo Hrvatske, nego
i svjetske povijesti jer pokazuje kako su prodane due po cijelom svijetu izdale najosnovnije interese
vlastitih naroda, vlastite brae i sestara, vlastite krvi, a sve za raun tuih osvajakih planova, planova
iz pakla kojim se porobljavaju svi narodi da bi se iz ljudskog roblja zadobile ljudske due. Kolika mora
biti sebinost i pokvarenost onih koji tako rade i zato su takvi spada u spoznaje van ljudske pameti
jer je na dijelu misterij Zla.

Kreditiranje rada nasuprot potronji titi pojedinca od dunike porobljenosti

Promjena u unutarnjoj kreditnoj politici omoguuje oslobaanje kreativnih proizvodnih snaga pojedinaca i cijelog drutvenog kolektiva. Mora biti jasno da se krediti nee dijeliti masovno i bez kriterija,
a pogotovo u poetnoj fazi razvoja nacionalno samodostatnog gospodarstva. Najprije se trebaju skoro
iskljuivo davati jedino krediti namijenjeni proizvodnji, a tek sa pokretanjem i barem minimalnim
razvojem domae proizvodnje (i poljoprivredne i industrijske) mogu se poeti davati namjenski potroaki krediti koji strogo prate nacionalnu proizvodnju.
Kapitalistika praksa neprestanog poticanja potronje bez ikakvih kriterija osim interesa kapitala biva
okonanom unutar hrvatskog ekoonomskog modela kristocentrinosti. Takva politika kreditiranja
primjerena je kapitalistikoj potroakoj ekonomiji koja na taj nain od svih drutvenih slojeva, i onih
neto bogatijih i onih siromanijih, stvara robove kapitala. U potroakom kapitalizmu praktiki svatko tko ostvaruje nekakve prihode ili ima neto to moe dati kao hipoteku odmah dobiva priliku
zaduiti se s nimalo niskim kamatama i troiti na uglavnom nepotrebne i umjetno stvorene potrebe.
Te potrebe koje se stvaraju kroz kulturni i medijski monopol su u pravilu nametnute i postoje samo
unutar umova izmanipuliranih pojedinaca.
Pomou takvih metoda iznuivanja potronje, a kako bi mogli troiti iznad svojih trenutnih mogunosti, skoro su svi kroz individualno zaduivanje i lihvarske kamate dovedeni u stanje dobrovoljnog
ropstva gdje su sami sebi ujedno i gonii robova. Kapitalizam ima tu nedostinu prednost nad klasinim robovlasnikim sustavom u tome to nema trokove nadzora nad robljem. Kapitalizmu nisu
potrebni nadzornici nad robljem zato to se porobljeni ljudi osjeaju slobodnima, misle da su stvarno
slobodni, i sami sebe tjeraju u robovanje pristajui i na najtei mogui rad. Sve kako bi zadovoljtinu ostvarili u ispraznoj potronji kojom i ono to zarade predaju u ruke svojim gospodarima (u biti
modernim robovlasnicima). Demokratski cirkus u kojemu se stvara privid velikog izbora razliitih
mogunosti, a realno sve ponueno je vie manje isto, daje samo privid nekakve vlastite vanosti i
vlastitog upravljanja svojim ivotom. Kakva velianstvena prijevara. Demokratsko mediokritetstvo i
stabilnost u kapitalistikom ropstvu koje demokracija svojim iluzionizmom omoguuje daju uljuljkanim masama utjehu o vlastitoj slobodi, makar nitko niti ne zna to je to istinska sloboda.
Tako ljudi formalno imaju neto svojega, imaju nekakav formalni ivot, ali stvarnost kapitalizma je to
da su sve dali bankarima ili burzovnim meetarima (prvenstveno kroz nametnute mirovinske izdatke)
i strepe da ne ostanu bez iega, doslovce baeni na cestu. Ta Amerika (SAD) koja se agresivno namee
kao obeana zemlja sa bezbroj mogunosti, kao najbogatija drava s najjaim gospodarstvom, ima
vie od 5 milijuna beskunika, ljudi bez iega i ikoga. Drutvo koje se prikazuje i hvali kako je sinonim
uspjeha i ideal za cijeli svijet, a sadri toliku beutnost spram svojih blinjih nije bogato drutvo. To
je najjadnije i najsiromanije drutvo koje postoji, to je drutvo koje nema ljubavi i u kojemu vladaju
258

Untitled-1.indd 258

10/23/06 8:10:30 AM

Organizacija Ministarstvo financija

sva mogua zla, a koja na kraju prodiru to drutvo iznutra tako da neminovno propada u svojemu
grijehu i otuenou od Milosti.
Pokreta kapitalizma nije ljubav nego mrnja, nije mir nego strah. Mrnja i strah u kojima ljudi ive
zbog stalno prisutne egzistencijalne nesigurnosti jer ako sluajno ostanu bez dovoljno prihoda za otplatu kreditnog zaduenja ostali su bez cijelog svojeg svijeta budui da je sve usredotoeno na materijalne vrijednosti i ako se izgubi materija koja je bila znak sigurnosti, gubi se sve. Zato su ljudi
spremni podnijeti svata to se kapital-odnosom zahtjeva, svakakva odricanja od vlastitog ljudskog
dostojanstva, samo da zadre posao i primanja. Kao prvi na listi za odstrel u takvom mentalitetu, a
kako bi se ostalo u milosti kapitala, nalazi se obitelj i djeca. Imati obitelj i djecu u kapitalizmu postaje
najveim luksuzom koji si je skoro nemogue priutiti. Zato se djeca tako olako ubijaju jo dok su u
majinoj utrobi. Sve zato da se ne poremeti kreditnodunika kalkulacija, tzv. potroaki standard i
mogunost to boljeg sluenja kapitalistikom robovlasniku. Djeca su obaveza koja oduzima vrijeme
upregnutomu robu i umjesto da radi svoj ropski posao i da energija odlazi na stvaranje novog profita,
rob se nekorisno troi na svoju djecu.
U kapitalistikoj kreditnoj maniji takoer vlada nepisano pravilo da se ljudi redovito kreditno zaduuju do krajnje granice podnoljivosti kreditnog optereenja ostavljajui si minimalan prostor za
disanje. Izmanipulirana potroaka pohlepa tjera ljude na takvo ponaanje u eri racionalizma prema
vjeri i Bogu u jedno krajnje neracionalno djelovanje. To je stoga to to ponaanje potie demon koji se
krije iza pohlepe, a kada je vjera u Boga neprisutna, prisutan je sa svom silinom i upravlja ponaanjem
zavedenog ljudstva.
Idealizirani kapitalistiki Zapad ivi i radi u gru i napetosti zbog kreditne zarobljenosti skoro cijelog
zaposlenog ljudstva. Rijetki su oni koji nisu na neki nain uvueni u kreditno ivo blato u kojemu to
se vie mue i trgaju da se izvuku, sve dublje propadaju. Hrvatski puk je zasljepljen i obmanut prividnim bogatstvom Zapadnjaka koji se epure u svojim novim autima i raznim drugim potroakim
ludostima pokuavajui svoje latentno nezadovoljstvo ivotom i svoju pogansku ispraznost ispuniti
lanim osjeajem superiornosti nad zaostalim i primitivnim Balkancima, a i svim ostalim imigrantima
privuenih prvenstveno vlastitom nevoljom i nadom da e na Zapadu uhvatiti dio akumuliranog bogatstva. Laan je taj tzv. standard Zapadnjaka kada su u cijeloj aradi potroakog smea izgubili stvarni standard. Izgubili su obitelj, djecu, zemlju, vodu, ume, zrak, hranu, vrijeme, mir i kao najvanije:
izgubili su vjeru u Boga koja daje ono to je ljudima stvarno potrebno, a ne zasipa ih laima i lanim
prikazima bogatstva, mira i ljubavi.
Zato Zapadnjak duboko u sebi jo zavidi nama, zaostalim primitivcima koji jo donekle idemo u Crkvu na Sv. misu i koji upravo stoga jo imamo odreenu koliinu milosti pa nam se obitelj i nacija
jo donekle dre tradicionalnih vrijednosti, vrijednosti koje su nas i odrale na okrutnoj svjetskoj
pozornici. Zato nas napredni Zapad, koji je odricanjem od svojeg kranskog bitka prigrlio civilizaciju
smrti i mrnje, eli zavesti svojim nazovi standardom na jednako banalan nain kao to su ameriki
Indijanci bili prevareni ogledalcima, staklenim nakitom i vatrenom vodom. Kada se ita povijest o
takvim sluajevima prijevare kao to su tada prevareni lakovjerni domoroci ovjek pomisli kako li su
mogli biti tako naivni i pristati na tako nepovoljne uvijete? Prodali su svoju zemlju za triarije, a kada
su uvidjeli da su prevareni i da e ostati bez iega bilo je ve kasno. Jednostavno su bioloki istrijebljeni,
kao to se istrebljuju ivotinje i kukci.
Isto kao to se sada mi udimo nad naivnou Indijanaca, tako e se u budunosti neki povjesniar
uditi kako su Hrvati predali svoju predragocjenu zemlju za nekakvu iluziju o ivotnom standardu
koji se mjeri brojem automobila ili modnim krpama s etiketama. Ostati emo bez svoje zemlje, nacija
e bioloki izumrijeti, a od toliko uenog standarda nee biti nita nego e sve posjedovati probrana
elita, isto kao to je danas sluaj na kapitalistikom Zapadu. Najvei dio bogatstva kroz manipulaciju
brojevima preko banki i burzi posjeduje judeo-masonerijska financijska oligarhija, a iznad njih na hijerarhijskoj ljestvici stoji i upravlja najui krug prosvijetljenih magova koji neposredno tuju i slue
Sotonu i njegovi su visoki sveenici. Narodne mase su svega potpuno nesvjesne i kroz kulturu i medije
toliko omamljene da ne ele vidjeti ni ono to je oigledno. Ono to svjetina navodno ima kao mjerilo
259

Untitled-1.indd 259

10/23/06 8:10:31 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

ivotnog standarda u stvari samo posuuje od globalnih monopolista i za to plaa veliku rentu izdvajanjem iz svojeg obezvrijeenog rada.

Sutinska nepravednost bankarske privilegije u kapitalizmu

I kod nas je to zlo kreditnog zaduivanja pojedinca bez mjere uzelo maha i rairilo svoje pipke kroz
drutvo navodei ljude da svoju imovinu daju kao hipoteku i/ili (ovisno o sluaju) osiguraju druge
ljude kao jamce za povrat kapitala. To je u cijelom kapitalistikom tzv. slobodnom tritu u kojemu
svi imaju jednake anse (!!!) redovito pravilo. Banke su viestruko osigurane od sustava kada one
posuuju od centralne banke (itaj: cijelog drutva), a same se opet viestruko osiguravaju kada daju
novac na posudbu uz kamatu. Nitko nije tako zatien i privilegiran kao to su banke i to bi bilo u redu
da banke rade za javni interes, da rade za ope dobro, ali kako su banke u vlasnitvu privatnih lica s
imenom i prezimenom one rade samo za interese i pobude tih pojedinaca. Ono to upravlja tim pojedincima je samo Zlo, a sustav koji to sve servisira oito je stvoren zato da se mo Zla na svijet prenese
na najpogubniji mogui nain.
U sluaju unutarnjeg zaduivanja narodnih masa dogaa se da ti isti bankari koji kroz banke upravljaju gospodarstvom (izmeu ostaloga) obezvrijede rad i stvore nezaposlenost te onima koji vie ne
mogu otplaivati kredite preuzmu imovinu pod hipotekom. Istu tu imovinu poslije prodaju novim
nesretnicima koji ulaze u kredite da bi je kupili. Ako se ne plijeni imovina pod hipotekom uzima se
od velikog broja jamaca koji dolaze na jednog zaduenog, i to se uzima vrlo djelotvorno i brzo, bez
ikakvih pravnih natezanja kroz koja mora proi ovjek iz puka kada eli naplatiti neto to se oito
njemu duguje. I tu su banke sa svojim monopolistikim poloajem izuzetno privilegirane. One nemaju
problema sa tzv. pravnim dravama upravo zato to ta floskula radi za njih, za banke, a usmjerena je
protiv interesa ovjeka, anonimnog pojedinca u narodnoj masi.
Postoji i dodatni razlog zato je osiguravanje banaka preko jamaca loe za drutvo u cjelini. Naime,
ljudi jamce preteito dobivaju iz kruga obitelji i prijatelja, jer nitko nepoznat nee nekome biti jamac,
i kada se dogodi zakidanje od primanja zbog jamstva stvaraju se sukobi i razdor meu ljudima. Razaraju se zdrave osnove drutva, ljudi se otuuju, postaju si neprijatelji, ak poinju mrziti jedni druge
zbog takvog djelovanja banaka. Umjesto da se ljudi okrenu jedni drugima oni se izoliraju i okreu se
iskljuivo prema novcu i to veem zgrtanju uenog novca. Ulaze u iluzorno kolo iluzije o srei koju
e zadobiti novcem. Dolazi do apsurda u kojemu to kapital vie zla i siromatva donosi pojedincima
i cijelom drutvu to se kod svih upravo poveava glad i pouzdanje upravo u kapital. Sve se prikladno
imenuje benignom pojmom trine utakmice, ali koja stvara nunost da nekakvo mnotvo konkurenata mora biti poraeno kako bi jedan jedini nad svima njima uspio. Tu mira i ljubavi nema mjesta
po samoj naravi stvari, a to je ono to se eli promjeniti putem preobrazbe drutva i osmiljenog drutvenog sustava - drave.

Hrvatska kreditna strategija

U Hrvatskoj nacionalnoj ekonomiji kreditna politika smije biti iskljuivo nacionalno razvojna (proizvodna), a nipoto ne isprazna kapitalistikopotroaka. Odobravanjem kredita stvara se novi novac
koji pretpostavlja da e biti prikladno pokriven buduim radom, a stratekim opredjeljenjem kome i za
koju svrhu e se krediti odobravati odreuje se cijelo gospodarsko ustrojstvo. Kada u dravu koja ima
mizernu poljoprivrednu i industrijsku proizvodnju kao to ima Hrvatska pripadajue banke masovno
dijele potroake kredite kreditno sposobnima podstie se uvoz stranih proizvoda i dodatno unitavanje vlastite proizvodnje. Pogotovo je to pojaano kada iza masovnog unutranjeg kreditiranja ljudi
stoji dravno zaduivanje stranim novcem. Radi se o ubojitoj kombinaciji za suverenitet nacije opasnijoj od ratnog poraza i otvorene okupacije. U Hrvatskoj nacionalnoj ekonomiji mogu se kreditirati
iskljuivo proizvoai, a tek nakon pokretanja proizvodnje moi e se davati potroaki krediti koji e
opet biti strogo namjenski usmjereni jer e pratiti domau proizvodnju.
Sigurno je jedan od znaajnijih momenata hrvatske unutarnje kreditne politike ukinue kamate kao
krvopijske metode izvlaenja bogatstava od ljudi. Kamata kao takva biva potpuno ukinutom i nitko
260

Untitled-1.indd 260

10/23/06 8:10:31 AM

Organizacija Ministarstvo financija

ne smije posuivati novac naplaujui kamatu. Deurni duobrinici odmah e zavapiti da ukinue
kamate znai i nemogunost poslovanja bankama ili da se zato bankama oduzima stimulacija pa e
bez kriterija posuivati novac svakome ili ga uope nee posuivati. Nita od toga ne stoji. Banke sigurno nee postati sirotinjske, ali da e izgubiti svoju povlatenu i zatienu monopolistiku poziciju
privatnog interesa. To je sigurno, a tako treba i biti.
Monopol nad stvaranjem novca preuzima vladar i koristi ga za ope dobro, a ne za osobnu korist kao
to ine privatne banke i bankari. Banke imaju svoju ulogu u stvaranju i kontroli novca jer se po prirodi stvari nalaze se blie izvozu pa zato sigurno nee biti edni vode, ali nee se razbacivati vodom
dok je puk edan kao do sada. Od provizija na poslovanje novcem (provizije takoer moraju biti pod
kontrolom i ogranienjima), naplaivanja svojih strunih usluga i udjelima od dobiti investicija banke
e svakako ostvariti prihode i vie nego dovoljne za poslovni ivot i svoj daljnji razvitak.
Ukinue kamate znai da se novac nee neosnovano stvarati, da novac nee stvarati novac to je dovodilo do otimanja od svih koji se nalaze na podruju suverenosti nekog novca, a najvie od seljaka i
radnika na kojima se prelama glavnina nevolja uzrokovanih kamatarenjem.
Da bi se dodatno pojasnilo kako e funkcionirati beskamatni kreditni sustav najbolje je dati jednostavan primjer. Tako moemo zamisliti odnos gdje banka daje poduzetniku kredit od jedan milijun kuna
uz odgodu plaanja od jedne godine s rokom otplate od deset godina u jednakim obrocima. Ono gdje
se nalazi zarada banke nije kamatni izraun na posueni novac nego ugovorni izraun gdje je ugovoreno da e poduzetnik koji je posudio novac jo nadoplatiti 10% vrijednosti pozajmice iz svoje dobiti.
Moe na prvi pogled izgledati kako nema razlike izmeu ovoga naina i klasinog kamatarenja, no
tome nije tako i razlika je potpuna. Razlika je iz temelja drastina.
Stvar je u tome to poduzetnik koji je posudio novac ima obavezu vratiti posueno (1 milijun kuna)
i jo 10% (100.000 kuna) to je sve zajedno 1.100.000 kuna za razdoblje od deset godina. Kod kamate od 10% to bi nakon deset godina iznosilo 2.000.000 kuna. No nije samo razlika od 900.000 kuna
ta koja je ovdje znaajna nego je od primarne vanosti to to kod kamatnog sustava biva umjetno
stvorena novana masa od 1.000.000 kuna koja nema svoje materijalno pokrie u radu nego se
nelegitimno ubacuje u ukupnu emisiju novca. Kod beskamatnog sustava gdje se ugovorom regulira
otplata 100.000 kuna od dobiti poduzetnika kao koliina novca kojom i banka neto zarauje ta novana masa dolazi iz ostatka regularno stvorene ukupne emisije novca iza koje stoji realan rad.
Svota od 100.000 kuna nije stvorena pukim kamatnim raunom iz niega, tj. iz brojevnih apstrakcija,
nego je stvorena brojevnim mjerenjem rada negdje na podruju dravno-monetarnog suvereniteta.
Tih 100.000 kuna poduzetnik zarauje svojim radom u gospodarskom sustavu (starim rijenikom to
bi se reklo radom na tritu) i zbog toga tu nema stvaranja novog novca pukim umnaanjem brojeva
bez pokria u radu, a to dovodi do poremeaja i stvaranja naela nepravednosti koju onda trpe svi
osim banaka koji su ti koji tu kamatu prisvajaju za sebe na raun ostalih. Ovo je bitno sutinski shvatiti
u svjetlu bankarskog sektora koji je taj koji proizvodi novac koji se daje u opticaj u bilo kojem obliku
(agregatu), a dopustiti bankama da naplauju kamatu isto je kao i dopustiti krivotvoriteljima novca
da slobodno tiskaju novac i time obezvrijeuju rad svih onih koji se nalaze u podruju suvereniteta te
valute. Jedino sustavom bez kamate, a sa naplatom kredita iz dobiti ostvarene kroz poslovanje u tom
istom beskamatnom financijsko-gospodarskom sustavu ne dolazi do remeenja principa pravednosti.
Jedino se tako osigurava stanje gdje nema nepravednog osiromaivanja ljudi za raun bogaenja privilegiranih pojedinaca.
Stimulacija bankama da daju kredite je u poveanju rada (proizvodnje) pa se time poveava i koliina
novca od kojeg e banka onda moi uzimati proviziju za svoj rad. Bitno je da to nije stvaranje novog
novca iz novca nego se uzima od novca koji je pokriven realnim, a ne apstraktno-spekulativnim radom. Stimulacija je i u naplaivanju u dobiti onoga koji je posudio novac ukoliko taj eli uzeti dobit
od posla, a ne vratiti je u poslovne investicije. Time se, uz dravni porez na dobit, dodatno stimulira
investiranje u sve oblike proizvodnje ili potronju koja je povezana prvenstveno s domaom proizvodnjom. Banke e osim toga u sustavu bez kamate morati vie posuivati ali istovremeno i bolje paziti
kome posuuju jer nee biti tzv. ekstraprofita koji su im kamate donosile i koji im je omoguavao i da
261

Untitled-1.indd 261

10/23/06 8:10:31 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

preesto komotno posuuju za krive namjene, gospodarski kontraproduktivne za nacionalno gospodarstvo, za dravu, a u najmanju ruku niskorizine za banke.
Kamatno rastereenje posebno e ii u prilog proizvodnji i privatnom malom i srednjem poduzetnitvu uostalom i zato jer je svakako najpravednije i najsmislenije da se onome tko zna i umije proizvoditi
ostavi novac jer e ga sam znati i najbolje iskoristiti za daljnji razvoj svoje djelatnosti. Bilo u modernizaciju, proirivanje, istraivanje i razvoj i sl., bilo u neke nove poduzetnike poduhvate.
Zbog ukinua kamate doi e do poveane potranje za jeftinijim (kapitalisti e na to gledati ne kao
na jeftini nego kao na besplatni novac) novcem i banke e imati veliku mogunost biranja onoga to
izgleda najboljim zahtjevom za novcem od mnogih potraitelja kredita. Tu je klju za razvoj i usmjeravanje cjelokupnog gospodarstva. Moi e se provoditi selekcija najboljih programa proizvodnje i
usluga to bi sve skupa moralo podii kvalitetu i konkurentnost na domaem, ali i na vanjskom tritu
roba i usluga. Kredite trebaju dobivati prvenstveno oni koji imaju odreeno znanje, sposobnost, inovativnost, ugled, iskustvo, a sve prezentirano u konkretnim i razraenim programima i bez potrebe za
hipotekom ili jamcima. Svakako da nikako ne treba sitniariti i zahtijevati da sve bude idealno nego
treba ii i na odreeni rizik, ali sa rezonima.
Hipoteka otplate kredita je sam traioc kredita i sve ono to se kreditnim novcem kupilo, a da nije potroeno. Ako se dunik dovede u situaciju da ne moe otplaivati kredit putem proizvodnog programa
koji je pokrenut tim kreditom, to uvijek postoji kao mogunost jer je poslovni neuspjeh sastavni dio
gospodarstva, kredit dunik otplauje svojim radom na poslu koji e ve obavljati prema vlastitim
sposobnostima i potrebama gospodarstva, a otplaivati e onaj dio duga koji nije naplaen materijalnim vrijednostima. Budui da nee biti nezaposlenosti to je dovoljna sigurnost povratka barem dijela
sredstava. Ne radi se tu toliko o koliini koja e biti relativno simbolina (odbijanje od dijela plae za
povrat duga), nego radi se prvenstveno o principu koji e osigurati povjerenje drutva u takav novarski sustav. Znaajno je uvidjeti da je ovjek i njegova radna sposobnost odreena vrsta hipoteke na
kredit.

Moralni i poteni ljudi su najvee gospodarsko blago

Najvei problem za uspjenu provedbu unutarnjeg kreditiranja jesu kadrovi koji e to sve skupa sprovesti. Na ljudskom faktoru znaajnog broja pojedinaca koji e procjenjivati zahtjeve i odobravati kredite ovisi cijeli koncept, a to je vrlo sklizav teren. Nevolja lei u dokazanoj nekompetentnosti i moralnoj nepodobnosti trenutnih bankarskih kadrova. Nekompetentnost, apsolutno nekritini treberski
karakter koji gleda kako se najbolje okoristiti sustavom bez elje za najmanjim sagledavanjem nutrine,
same biti, i krajnjeg cilja toga sustava. ak niti motiv za ostvarivanje osobne koristi nije potaknuo
interes za spoznajom istine, jer ako se sustav kapitalistike ekonomije stvarno spozna onda se jo bolje
moe njime okoristiti onaj koji djeluje unutar njega. Ako je takav motiv i postojao ostalo se na najnioj
razini spoznaje, uzimajui ono to su nudili razni veliki gurui globalne ekonomije, svi odreda iritelji
tekih ekonomskih zabluda. Um ogranien svjetovnou, prvenstveno pohlepom, nije mogao razbiti
zaarani krug lai u koji se uhvatio. Bezboniki utjecaj (blago reeno) na sustav obrazovanja selektira
samo one koji se pokazuju kao najbolji treberi, beskarakterni i oholi egocentrici. Ti se onda kao vjerni
serviseri sustava nagrauju tzv. uspjehom, karijerom i ivotom u potroakoj raskoi i nezasitnoj poudi. To je mamac i motiv za nove generacije da krenu takvim stopama, za odabir takvih karijera. Oni
koji nisu tako uspjeni uenici lanih nauka moraju se zadovoljiti sa manjim primanjima, ali svejedno
bivaju ukljueni u sustav kao posluna i dobro dresirana kasta, samo na nioj razini privilegija.
Moralna nepodobnost proizlazi iz ve navedene negativne selekcije i naina na koji se moe napredovati, biti uspjean, kako se ta pokvarenost milo tepa novogovornim jezikom. Bankari kao poveznica
korupcije i pohlepe gospodarske i politike elite mogu imati samo jo goru moralnu svijest o dobru
i zlu te su zbog takve moralne izopaenosti i nepodobni. Biti e usporedbi ovdje istaknute potrebite
moralne podobnosti s nekadanjom moralnopolitikom podobnou komunizma i aludirati e se
na jednakost u zabludi i samom natranjatvu kad se sad najednom opet trai moralna podobnost. Ti
i takvi ne uviaju, a niti ne ele uvidjeti, da moral uvjetuje i politiku i gospodarstvo kao dio politike.
262

Untitled-1.indd 262

10/23/06 8:10:31 AM

Organizacija Ministarstvo financija

Zato je stari komunistiki izraz stvarno i preopiran jer dodatak politiki nije bio potreban. Takoer
ne uviaju da se moralna podobnost u svim bezbonikim ideologijama uvijek zahtjeva i pomno gradi
u slobodnozidarskim ili kakvim drugim srodnim podzemnim radionicama. Moral dolazi od Boga, a
ono to se danas kiti imenom nekakvog morala ili ga ak i otvoreno prezire dolazi od Sotone. Da bi
se stvorio Novi svjetski poredak judeo-masonerija iri i svugdje zahtjeva nemoralnu ili protumoralnu
podobnost, a takva se praksa bez kompleksa iz prolosti ne smije dalje provoditi.
Problem kadrova koji trebaju doi u bankarstvo rjeava se zadravanjem nunog dijela ve postojeeg
ljudstva kako ne bi dolo do zastoja i kako bi se odrao budui tehniki ustroj banaka, kako se ne bi
sve jednostavno raspalo. Oni koji dolaze kao nova krv imaju zadau nadgledanja, (samo)izobrazbe u
toku rada kroz neposredno iskustvo, spoznavanja i uobliavanja svih pojedinosti razotkrivene i laima
neoptereene kristocentrine ekonomije te svakako i neposredan rad i upravljanje svim dijelovima
bankarstva. Rad na potpunom znanstvenoteoretskom razobliavanju stvarne ekonomije ii e usporedno s preustrojem visokog kolstva (fakulteta) koji su u potpunosti zatrovani laima i nauavaju studente najobinijm glupostima i izmiljotinama koje su podmetnute kako bi se unitilo drave i nacije,
a svu mo dalo zakulisnim monicima. To se odnosi prvenstveno i skoro iskljuivo na tzv. drutvene
nauke, a ekonomija je zbog gospodarske vanosti prva na listi za preobrazbu. Ekonomski fakulteti u
Hrvatskoj stoga odmah moraju prestati s daljnjim radom jer ono to nauavaju samo dodatno teti
drutvu i moraju se preustrojiti tako da to prije poinju stvarati i dravi davati ljudstvo koje e biti
uporabljivo za politiko-ekonomski osustavljenu produkciju ivota.
U sustav prvog vala novog ljudstva u bankama ulaze najarolikije osobe zbog ve reenog nedostatka
pravilno izuenog kadra i potrebe za improvizacijom sa onim ime se raspolae. Tako se u tu svrhu aktivizira cijela lepeza pojedinaca koji e zadovoljiti kriterije, od umirovljenika do neposredno svrenih
studenata, nezaposlenih s diplomama ili zaposlenih na poslovima ispod razine njihove kvalifikacije.
Osnovni kriterij kadroviranja mora biti moralna podobnost, karakternost i intelektualna sposobnost.
Trebati e imati i hrabrosti preuzeti veliku odgovornost koja je na bankama i bankarskim slubenicima
u ostvarenju svega traenog. Sigurno nije jednostavno prepoznati i procijeniti kome i koliki kredit se
moe odobriti. Tu se treba dobro paziti da ne prevlada inovnika uskogrudnost i postane prepreka
vizionarima i ljudima koji su u svojem podruju spoznaja i znanja ispred ostalih pa doivljavaju odbijanje, nepovjerenje i ismijavanje, a sa druge strane vreba opasnost da se novac usmjeri na krupne
promaaje i to jo u velikom broju te tako olako rasipa i obezvrjeuje.
Najkritinije razdoblje je ono na samom poetku i za uspjeno savladavanje biti e traeni pravi ljudi,
a kada je najtee najbolje se i pokazuje tko vrijedi, a tko ne. Kako se i kae: Na muci se poznaju junaci. To je i prilika svima dovoljno hrabrima i ambicioznima da iskoriste ono to se nudi i dokau se
dostojnima zahtjevima vremena. Kada se uspjeno proe ova poetna neizvjesnost poslije sustav sam
sebe dalje izgrauje i razvija sa svojim prirodnim tokom onako kako je koncipiran.

Drava jami za kredite

Ulogu jamca na kredit preuzima drava koja svojim djelotvornim ustrojem i kontrolnim mehanizmima nadgleda namjensku upotrebu kredita i pravovremeno reagira na pojave bilo kakvih nedoputenih
radnji.
Kroz opisan ustroj bankarstva moe se onda i provoditi suverena politika i pravilno iskoristiti monopol nad stvaranjem novca to je prirodno dravno pravo, a kojim se dosad koristila iskvarena bankarska klika.
Kako bi to funkcioniralo u provoenju eljene gospodarske politike moe se u grubim crtama prikazati na primjeru poticanja pokretanja poljoprivrede, revitalizacije i obnove sela kao temeljnog i najvanijeg koraka gospodarskog razvoja.
Banke jednostavno preko HNB-a dobivaju nalog da najvea koliina odobrenih kredita bude nami263

Untitled-1.indd 263

10/23/06 8:10:32 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

jenjena poljoprivredi i onome to ulazi pod program razvoja poljoprivrede (detaljno u poglavlju o
poljoprivredi, ribarstvu i umarstvu) tako da i sva pratea industrija adekvatno prati i podrava seljaka
i poljoprivredu.
Poljoprivredni krediti moraju biti oni koji su najdostupniji na hrvatskom tritu kapitala. Svakako
da mora biti kredita i za sve vrste poduzetnitva u industrijskoj proizvodnji, ali u poetku u manjem
obimu od poljoprivrednih. Vei broj ljudi moi e izabrati rad i ivot na selu kao poljoprivrednici, a
posljedica e biti obnavljanje cjelokupne poljoprivredne proizvodnje koja e svaki uvoz hrane uiniti
potpuno nepotrebnim.

Porezna disciplina mogua jedino pravinou i strogou

Vana komponenta financijskog ustroja unutar Hrvatske je zavoenje reda i pdreivanje jasnih pravila
porezne i carinske politike koja onda vae za sve, bez povlatenih mangupa koji misle da za njih vae
neki drugi propisi.
Zbog pohlepne skupine utajivaa poreza i krijumara koji se kriju iza pojma trgovaca, uspjenih poduzetnika i slinih epiteta, cijelo drutvo je dovedeno u stanje financijske anarhije. Oko velikog novca
koji je u igri izgraena je paralelna gospodarska struktura o kojoj ovisi ivotna egzistencija znatnog
broja dravljana, ili tzv. siva ekonomija. To je praktiki jedna drava unutar drave u kojoj vladaju druga pravila i odluuju paravladajue strukture dobro isprepletene s korumpiranom vladajuom elitom.
Stoga se ni vlast, koja god da je, uope niti ne eli ozbiljno pozabaviti tom problematikom zato jer su i
sami dobrim dijelom upleteni u dobit koja se ostvaruje na ilegalnom tritu. ak i sluaju kada bi vlast
i htjela stati tome na kraj ne znaju oni kako to uiniti. Ono to znaju, to je najlake i najsigurnije, je
papagajski ponavljati fraze i ne initi nita, kako se kae: ne talasati. Kako veliki broj ljudi preivljava
kroz rad u toj sivoj ekonomiji, nerijeavanje i preutno doputanje da ista nesmetano opstaje jedan je
konformistiki oblik socijalne politike. Ako postoji politika volja i odlunost, najmanji je problem represivnim aparatom suzbiti najvei dio nezakonitosti. Pravi problem naim bezvrijednim politiarima
predstavlja veliki broj ljudi koji onda ostaju bez svoje ionako poniavajue bijedne egzistencije. Oni
(politiari) ne znaju kuda s tim ljudima, kako ih zaposliti tako da rade i djeluju unutar legalnog gospodarskog sustava. Strah ih je gladne i ljutite gomile koju oni koji najvie gube nestankom sive ekonomije
mogu lako nahukati na njih, stvoriti im neugodnosti, poremetiti im njihovu uljuljkanost u vlastitu
veliinu i znaenje. Zato je jednostavnije sve ostaviti na praznim rijeima i kozmetikim potezima
kojima se prikazuje narodu kako se neumoljivo bori naa vrla vlast protiv korupcije, krijumarenja,
ilegalnog rada, lanog knjigovodstva, utaje poreza, nepotivanja propisanih standarda, itd. Za tu svrhu
ispraznih marketikih poteza ispataju oni mali, sitni igrai koji su doslovce prisiljeni upasti u nezakonitosti kako bi mogli otrpjeti nelojalnu konkurenciju iz druge ekonomske dimenzije. Uvlaenje svih
u la i krau, kvarenje cijelog drutva od vrha do dna je onaj dublji, duhovni, motivator koji upravo
podstie takav nakaradni model gospodarstva, a i same drave.
Sve zajedno toliko osiromauje nacionalnu ekonomiju, cijepa drutvenu povezanost i slabi dravu
da ne moe biti tolerirano niti trena. Nema te raunice koja moe opravdati trpljenje nelegitimnog
gospodarskog sustava u podruju dravnog suvereniteta. Ljudi e morati spoznati da stare navade
moraju zaboraviti i da se u hrvatskoj dravi sa svojom nacionalnom kristocentrinom ekonomijom
stvari radikalno mijenjaju.
Ono to omoguuje unitenje sive ekonomije je puna zaposlenost cijele nacije, solidarna briga o svakom pojedincu i stroge mjere kazne za one koji kre zakon.
Nee ostati bez mogunosti ostvarivanja egzistencije oni koji su dosad radili izigravajui propise te
stvaranjem reda najednom ostaju bez svoje kompetitivne prednosti i propadaju u fer i potenom nadmetanju s ostalima, ali sada na poten i legitiman nain. Naprotiv, veini e biti poboljani radni i svaki
drugi uvjeti, a maloj manjini koja se tako neprimjereno bogatila i ivjela na raun drugih, takvo neto
vie nee biti mogue. Ne samo to, nego e ta visokoprofiterska banda osobno i imovinski primjereno
264

Untitled-1.indd 264

10/23/06 8:10:32 AM

Organizacija Ministarstvo financija

nadoknaditi ono to su nepravedno stekli.

Kada se konano djelotvorno obuhvati sav gospodarski ivot i tako kroz poreze, prireze, troarine,
carine i ostala davanja dravni prihodi podignu na primjerenu razinu omoguuje se da i famozni PDV
bude sputen na sasvim dostatnih 10%, stimulirajui na taj nain jo vie domau proizvodnju i posebice pogodujui poduzetnitvu. Siva ekonomija i korupcija je u Hrvatskoj toliko velika da gubici koje
drava danas ima zbog sveope nesreenosti su takvi da je bilo potrebno uvesti hara od 22% (skoro
1/4!) kako bi se koliko-toliko punila dravna blagajna.
Za djelotvorno ubiranje PDV-a bitno je da tih 10% bude odreeno za sve proizvode i usluge bez ijedne
iznimke. Nema poputanja ikome, a ako neto treba stimulirati onda se to treba subvencionirati prikupljenim sredstvima nakon zahtjeva i odobrenja subvencije. Drava mora znati tonu svrhu i namjenu
subvencije, a ne sama sebi buiti rupe na gospodarskom brodu kojim plovi kroz ionako opasne vode.
Tako je i cijeloj poreznoj slubi pojednostavljen rad to onemoguava sve vrste manipulacija i prijevara
koje dolaze sa vie poreznih razreda.
Posebna je stavka pitanje oporezivanja dobiti i tu treba razdvojiti oporezivanje rada kroz PDV od
oporezivanja vika vrijednosti, a to sada nije sluaj i sve se skupa zahvaa PDV-om. Prema tome,
kako se dobit ne moe oporezivati zbog toga to time nepotrebno zakidamo onoga koji taj viak stvara, onda i u ovdje planiranoj koncepciji nema poreza na dobit. Potpuna je zabluda, kao puno ostalih
stvari u ekonomiji dananjice, da se bez oporezivanja dobiti ne moe puniti dravni proraun. Svojom
povlasticom stvaranja novca putem bankarskog sektora i s njim spojenog knjigovodstvenog nadzora
nad cjelokupnim gospodarstvom drava financira svoj proraun u skladu sa stvarnom materijalnom
osnovom koju daje to isto gospodarstvo. Gospodarstvo koje je osloboeno poreza na dobit i time mu
omoguen najbolji mogui razvitak bez nekompetentnog upetljavanja. Sposobni poduzetnici nemaju
brige oko uplitanja u njihove razvojne planove ili vizije koje su veini nedokuive pa tako zadranu
dobit mogu najsvrhovitije usmjeriti.
S druge strane, porez na privatnu imovinu mora biti progresivan. To bi trebalo svakome biti jasno jer
se dravne potrebe moraju podmirivati od onih koji imaju vie, ima im se to uzeti i kojima to nije
preveliko optereenje. Bogati moraju biti svjesni da se moraju odrei dijela svoga vika u korist drave
jer im ta ista drava i omoguuje bogaenje, garantira im sigurnost posjedovanja imovine, a i sve ostale
zdravstvene, radne, socijalne i odgojne pogodnosti kao i svima ostalima.
Time se najbolje ostvaruje osjeaj drutvene solidarnosti izmeu siromanijih i bogatijih, a razvija se
opedrutveno povjerenje. Ne ukidaju se razlike u imovini i bogatstvu nastale potenim i zakonitim
radom nego se samo smanjuju na prema okolnostima podnoljivu mjeru koja i dalje stimulira zdravu
elju za bogaenjem kroz rad, a destimulira antagonizam i zavist siromanih prema bogatima. Drava
se tu istie kao organizator mira, blagostanja i ivotne stabilnosti. Poveava se sveopa klima meusobnog povjerenja meu ljudima, a o vanosti povjerenja na gospodarstvo ve je dovoljno reeno.
Cjelokupni ustroj financijskih, poreznih, carinskih i svih srodnih zakonskih propisa, a i samih pripadajuih slubi, mora biti koncipiran tako da drava radi sav raunovodstveni posao. Ljudi se ne smiju
zamarati i oteavati im njihov posao time da sami vode brigu oko voenja kompliciranog knjigovodstva, izraunavanja i plaanja svojih poreznih i ostalih obaveza, traenja povrata poreza, odbitaka i
sl. To je jednako smisleno kao kada bi cijene u duanu bile prikazane u parcijalnom obliku (nabavna
cijena, porez, prirez, carina, troarina, trokovi prijevoza, radne snage i sl.) i kupci bi morali sami raunati koliko to kota. Kada bi doli na blagajnu sami bi morali sve zbrojiti i platiti, a ako bi pogrijeili
bili bi kanjeni, ali samo ako su pogrijeili na tetu duana. Ako su preplatili i to ne otkriju uope ili na
vrijeme, onda nikome nita. Na takvom sumanutom principu postavljen je knjigovodstveni sustav u
Hrvatskoj, a koji je prepisana kopija iz kapitalistikog uzora. I nije sluajno tako izgraen sustav, nego
kao i sve u liberalnom kapitalizmu ima svoj skriveni razlog, a taj je lov u mutnom na korist bogatih.
Drava je ta koja mora osigurati djelotvoran i sveobuhvatan knjigovodstveni sustav i zaposliti sposobno ljudstvo koje e obavljati usluge voenja knjigovodstva cijelom drutvu. Drava jedino to i smije
265

Untitled-1.indd 265

10/23/06 8:10:32 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

raditi i ima neposredan interes da to radi to bolje i principijelnije. Svi su ravnopravni i nema povlatenih ili privilegiranih. Kapitalistiki model je izrazito nepravedan jer nema nikakve osnove oekivati od
jednog polupismenog seljaka koji cijeli ivot radi na svojoj zemlji da sada zna kako pravilno i u svojem
najboljem interesu ispuni sve postavljene birokratske prohtjeve. Ista je stvar i sa npr. mehaniarom,
ugostiteljem, taksistom pa sve do visokoobrazovanih ljudi poput profesora ili znanstvenika. Svi su ljudi u drutvenoj zajednici specijalizirani za svoje zanimanje i svako dodatno optereenje koje zahtjeva
savladavanje i uenje sasvim drugaijeg znanja od onog s kojim raspolae i kojim se bave nepotrebno
i nekorisno djeluje na sve zajedno. Ljude se mora pustiti da u miru rade svoj posao najbolje to umiju,
a ne im stvarati nepotrebna optereenja koja im odvraaju panju od potpunog posveenja njihovom
radu.
Nepravednost se stvara tako da oni koji imaju vea primanja i spadaju u bogatiju drutvenu skupinu
mogu si priutiti ljude koji su specijalizirani ba za to podruje knjigovodstva, a slabije obrazovani i
manje plaen dio drutva ostaje preputen sam sebi i svojem neznanju ili, bolje reeno, svojoj naivnosti
to vjeruje onima koji ga vode. alosno je da se onda ljudi smatraju i odgovornima za svoje gubljenje
u birokraciji i da se opet sve najvie prelama preko lea nezatiene sirotinje. Ista ta sirotinja ne moe
si priutiti knjigovoe, a kada odgovaraju zbog pogreaka nije u mogunosti platiti skupe odvjetnike
koji bi ih zatitili od odgovornosti. Dakle, dvostruko su zahvaeni drutvenom nepravdom zbog svojeg
socijalnog statusa.
Povlatena elita ima sva sredstva na raspolaganju za ostvarivanje njihovih osobnih interesa i zato im
savreno odgovara sustav u kojem elegantno izbjegavaju odgovornost i za najoitije lopovluke (zadnji
su primjeri Enron, AA, Worldcom, itd., gdje je bez odgovornosti mala skupina izvukla stotine mil. $
za sebe, a upropastila mnoge). U takvom sustavu razvila se i cijela gomila parazitske kaste ekonomista
(raunovoa) i odvjetnika koji se umnaaju poput ameba i posve nepotrebno optereuju gospodarstvo
svojim parazitizmom.
Hrvatski gospodarski ustroj mora biti oien od tih, ali i svih ostalih parazita, i ne smije robovati
tuim obmanama ili prohtjevima.

Jednostavnost je uvijek najdjelotvornija

Knjigovodstvo takoer mora biti maksimalno pojednostavljeno. Sve to oni koji neto rade moraju
znati je da vode urednu evidenciju koliko i od koga je novaca, sredstva ili usluga primljeno i koliko i
ega je prodano nekome drugome. Bitno je da se ukupni ulaz i izlaz poklapaju sa trenutnim stanjem
u blagajni ili skladitu, a za ostalo na osnovi predane evidencije brinu se dravne institucije. Takvim
nainom evidencije novca i roba vodi se sveukupna dravna bilanca i moe se odmah vidjeti ako se
brojke negdje ne poklapaju. U sluaju da netko izvlai novce u neprijavljene poslove, kriminalne djelatnosti, preko granice ili bilo to slinoga, tako neto se mora oitati na nain da se prikae negativan
(netko ilegalno izvlai sredstva) ili pozitivan (ilegalan unos) prikaz. Knjigovodstvena bilanca mora
teiti savrenstvu, odnosno morala bi prikazivati nulu, to bi znailo da je gospodarstvo pod nadzorom (ne apsolutnim upravljanjem nego ba pod nadzorom) nadlenih dravnih institucija i da su iz
sustava odstranjeni paraziti. Tada ne bi bilo mogue da jedna tvrtka poput INA-e uskrauje na stotine
milijuna kuna dobiti, a ako to moe initi jedna takva tvrtka moe se samo zamisliti kakvo je ukupno
stanje. Openito, problematika krivog knienja i iskrivljenog prikazivanja objektivnog ekonomskog
procesa u sebi krije veliki potencijal razvoja jednom kada se postavi na zdrave osnove. Tu je rije o
razini vanosti koja je u rangu sa preuzimanjem novanog monopola, a na neki je nain i simbiotski
povezana sa istim jer bez adekvatnog knjigovodstva bitno se reducira potencijal koji povlastica stvaranja novca u sebi ima. U biti je ta povlastica stvaranja novca samo jedna stavka u knjigovodstvenoj
evidenciji dravnog tijela, a druga je stvar to je to primarna stavka sama po sebi jer je novac samo po
sebi nadasve specifian.
Svi korisnici dravne brige o knjigovodstvu kao korisnici budueg Dravnog knjigovodstvenog servisa
ili ZAP-a, kako se god instituciju nazvalo, imaju svako pravo i mogunost za kontrolu ispostavljenih
knjigovodstvenih obrazaca te, naravno, kroz uvaavanje primjedbi i nadoknaivanje svih nepravilno266

Untitled-1.indd 266

10/23/06 8:10:33 AM

Organizacija Ministarstvo financija

sti. Ba kao to i kupac u duanu dobiva raun po kojem, ako eli, moe provjeriti trgovca i njegovu
kalkulaciju.
Realizacijom djelotvornog dravnog knjigovodstva koje radi poslove usluga za cijelu naciju omoguuje se da se ljudi maksimalno posvete svojemu radu i svojim obavezama bez nepotrebnog zabrinjavanja
o njima sporednim ili nedokuivim stvariima koje samo donosi frustracije i nervozu te uludo troi
korisnu radnu energiju na posve sporedne stvari. Seljak tako moe mirno voditi knjige i jednostavno
sakupljati raune o svojim prodanim usjevima ili stoci te kupljenim potreptinama, posvetiti se svojemu poslu najbolje to moe, usavravati se i unapreivati u onome ime se bavi i ime koristi cijelom
drutvu. Znanstvenik moe mozgati o novim spoznajama, problemima i rjeenjima koji ga se tiu i
kojima je kao ovjek profesionalno posveen. Svi bez bojazni da e odgovarati ili biti na gubitku zbog
loe ispunjenih birokratskih formulara na kojima su pitanja i razne rubrike koje im nisu jasne.
Isto tako, ukida se sustav koji bogatima omoguuje dodatno bogaenje izigravanjem pravde, a sirotinja
je takvim ureenjem osuena na jo vee siromatvo. To je u razvijenom kapitalizmu izuzetno izraeno i samo je dodatni dokaz da tu ne postoji nimalo toliko proklamirane jednakosti uvjeta za sve ljude.
Na sav glas se vie kako su svi jednaki, a to se glasnije vie jedni postaju jednakijim od ostalih. Jedna
izabrana i povlatena kasta koja za tu privilegiju prodaje svoje due, ali i tue navodi da propadnu u
pakao u koji su oni sami dobrovoljno pristupili.

Kako djelovati u svijetu

U kapitalizmu je sve savreno podeeno tako da oni koji imaju kapital (novac) neprestano mogu poveavati svoju prednost u odnosu na iroke mase koje pate od kroninog nedostatka kapitala i u stalnom
su nezadovoljstvu. Nema tu nikakvog fair play-a ili trunice morala, to su prie za malu djecu i naivne
Hrvate koji su uvjereni da blagostanje donosi Zapad sa svojim sekularistikim demokracijama, liberalizmom i kapitalizmom.
I ostalim narodima je podvaljena ista obmana, ali to je zasad njihov unutarnji problem jer ono ime se
zanimam je rijeavanje problema u vlastitom dvoritu. Svaki narod mora sam unutar sebe nai volju
za preobraenje i da si primjereno uredi dravu onako kako prema vlastitoj posebnosti smatra najprimjerenije, slobodno raspolaui punom suverenou nad sobom i svojom zemljom. Za razliku od
jako humanog demokratskog Zapada gdje SAD silom namee svoje bezbone sekularne svjetonazore
gradei na civilizaciji smrti Novi svjetski poredak, Hrvati nee nikoga siliti da prihvate Krista i Crkvu.
Hrvatska treba samo uspostaviti poredak koji e svojim primjerom biti na uzor svima, a za sve ostale
koje su drugaijih, antikrianskih nazora zauzimati emo se snagom ljubavi i molitve da se obrate.
Hrvatska ima obvezu svoje bitke van dravnih granica suvereniteta voditi na duhovnoj razini mijenjajui tako svoje nepovoljno svjetovno okruenje koje se nalazi pod kontrolom Sotonskih tovatelja u
samoj sri njihove pokretake sile. Ono to se nalazi unutar podruja dravne suverenosti braniti e se
sa svim snagama kojima se raspolae i nitko vie nee slobodno moi porobljivati ovaj narod. Ako to
eli postii morati e se dobro namuiti i pritom pokazati svoju pravu narav laova, lopova i silnika.
Hrvatska ne treba izvoziti nikakve univerzalne svjetovne ideologije i pasti u zamku da postane ak i
nekakvi ideoloki agresor. Ono to branimo je pravo na odabiranje vlastitog puta i vlastite sudbine svih
i svakoga. Nema nikakvih univerzalnih danas popularno zvanih globalnih obrazaca za politiko
i gospodarsko ureenje. Svaki narod ima svoje posebnosti, jednako kao to to ima i svaki ovjek. Ve
postojanje razliitih jezika uvjetuje sve ostale politike i gospodarske razlike meu narodima. Uz to
drugaije i u drugim uvjetima ive ljudi na dalekom sjeveru, u tropskom pojasu, u pustinji ili planinskim visoravnima i svi oni imaju svoju zasebnu povijest ve samo zbog zemljopisno-klimatskih uvjeta
i zato su drugaije izgraeni kao pojedinci i kao drutvo.
Kako onda moemo mi ili bilo tko drugi dolaziti drugome i umjesto da se pristojno ponaamo kao
gosti u tuem posjedu poeti nametati svoje standarde koji nama odgovaraju i koji dolaze iz naeg
domaeg okruenja? Zar znamo bolje od drugih to je njima samima dobro, a to je loe? Zapad sa
svojim kapitalizmom i demokracijom oito sve to zna. Na one koji nisu voljni prihvatiti njihovu do267

Untitled-1.indd 267

10/23/06 8:10:33 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

brotu gleda se kao na primitivce, maltene ivotinje, koji nisu dovoljno svjesni (prosvijetljeni) i zato
si uzimaju moralno pravo silom nametati razne vlastite interese koji se proglaavaju univerzalnim, a
stvarno su interesi zla koje ih goni. To navodno ovjekoljublje je veliko opravdanje lanim moralistima
koji sebe smatraju boljima i izabranima da grade novog ovjeka i novi svijet. Grade na temeljima od
lai i zato e im propasti njihov Novi svjetski poredak kao kula od karata. Lahor Istine biti e razarajui
uragan za njihovu nakaradnu graevinu, tu novu Babilonsku kulu.
Izabrani Sotonini sljedbenici doputaju si da preziru one neizabrane, one koji nisu u njihovom povlatenom magijskom krugu i da siju smrt i patnju na manje vrijedne. Ljude kao na bezvrijednu usputnu
prepreku koja im stoji na putu njihovih demo(n)kratskih planova i koja nije vrijedna obzira zbog
viih interesa koje oni definiraju po svojoj oholosti. Ti isti licemjeri onda tu istu svoju izopaenost vole lanim optubama baciti na one koji se protive njihovoj ideologiji. Tko nije za kapitalizam i
demokraciju postaje najgori rasist, antisemit, nacist, homofob, seksist i sva sila izraza kojima se slue
metodom drte lopova. Stvarno treba biti podao da onaj koji se slui mreom tajnih drutava u kojima se stvara ekskluzivitet, posebnosti i izabranosti jedne male grupe, lano optuuje onoga koji je
van svega toga organiziranog zla za mrnju prema ljudima. Ne samo to, nego se postavlja kao zatitnik
te si daje pravo da optuenoga i uniti svim moguim sredstvima. Zbog toliko izokrenutih naela
pravednosti (a izokretanje naglavake je simbol Sotone posebno izraeno u obredima crne mise kada
se izokree raspelo) uope nema svrhe i smisla obazirati se i ulaziti u opravdanja na takve i sve sline
optube koje e dolaziti iz usta iritelja lai. Sa zlom se ne ulazi u nikakve rasprave i uvjeravanja nego
se zlo molitvom i zagovorom Kristu i Mariji tjera na odstup.
Ono to je univerzalno za svijet i povezuje sve ljude je vjera i moral koji proizlazi iz vjere. Kranstvo je
kao vjera odreeno da bude ponueno svima na spasenje i sa prihvaanjem Krista i Crkve niti ovjek
niti narod ne gubi nita od svoje posebnosti ve je ba zadobiva tako da zna potivati i ljubiti sebe i
svakoga drugoga koji se razlikuje od njega.

Slobodno trite je fikcija i zamka

Pojam postojanja trine ekonomije isto je tako besmislen i prijetvoran kao i mnogo toga u kapitalizmu. Kakve uope apsolutno slobodne trine utakmice i preputenosti gospodarstva samome sebi
moe biti u sustavu u kojem netko uvijek raspolae monopolom nad stvaranjem novca i rasporeivanjem istoga prema vlastitim interesima? Ili tamo gdje je uspostavljena monopolna kontrola nad
trgovinom i sve stavljeno u kontroliranu spekulaciju koja donosi bogatstvo onima koji obavljaju tu
kontrolu? Ili tamo gdje drava sa svojim dravnim proraunima favorizira jedne, a zanemaruje druge?
Istinskim sustavom slobodnog trita ili tzv. trine ekonomije mogao bi se nazvati samo anarhini
poredak bez novca i bez drave gdje je svatko preputen samome sebi i ne postoji pojam drutvene
solidarnosti. To je jo jedna demonska komponenta kapitalistike duhovnosti u kojoj se ne potie ljubav spram blinjeg, nego se kroz tendenciju prema tzv. slobodama stvara mrnja i otuenost ovjeka
prema ovjeku. U kapitalizmu ljudi su nemilosrdni protivnici koji se bore u ringu za nagradu do koje
se moe doi samo zatiranjem svih ostalih. Sa ljubavlju u kapitalizmu ovjek se baca u skupinu tzv.
poraenih, gubitnika vrijednih svakog prezira.
To je jedno animalistiko preivljavanje jaeg bez vjere i morala, bez milosra nad slabijim. Judeomasonski politiko-ekonomski model liberalne demokracije u sklopu sekularizma postavljen je tako
da ogromna veina upravo u tome darvinistikom smislu doivi kontekst u kojem ivi. Da se pomiri
sa tim makar i priznali da je loe i nepravedno (to je mirenje i prihvaanje zla koje nije dopustivo) te
da poinje ivjeti na takav nain upropaujui sebe i druge.
Tako svjetina postaje uvuena u unutarnju rastuu lavinu zla u kojoj je svako protiv svakog. Mladi
protiv starih, djeca protiv roditelja, ene protiv mueva (feministika emancipacija), klasa protiv klase
(marksizam), grad protiv grada (npr. provocirani sukob Zagreb-Split), narod protiv naroda i u nedogled bi se mogle navesti sve mogue isprepletene kombinacije. Sutina je da se dovede do stanja mrnje
ovjeka i ovjeka i ljudi i Boga (u smislu da mrnja ide iskljuivo od ovjeka jer Bog beskrajno ljubi
sve i uvijek e ljubiti).
268

Untitled-1.indd 268

10/23/06 8:10:33 AM

Organizacija Ministarstvo financija

Dok se potie podjela i otuenost ti isti koji to iniciraju kao uska i sakrivena manjina meusobno se
bratski pomau i rade jedni drugima u korist, a sve opet sa jednim zajednikim konanim ciljem koji
je konstantan od samoga poetka djelovanja. Radi se o ve toliko puta spominjanom sotonski inspiriranim zavoenjima i kvarenju ljudi samo zato da bi se ugrabilo to vie ljudskih dua. Magija, kultura,
mediji, politika i ekonomija samo su sredstva koja slue tome cilju.
Prema tome, tamo gdje postoji novac i drava ekonomija je upravljana u veem ili manjem obimu i ne
moe biti govora o apsolutnoj slobodi gospodarstva ili nekakvom slobodnom tritu. Ta pria o nekakvoj spontanosti ekonomije i nedokuivoj vioj sili ili ak boici fortuni (ubaeni poganski element
kojemu se onda treba klanjati) kao odrednici gospodarskih kretanja slui da se umrtvi i skrene bunt
narodnih masa koje su pogoene nepravdom kapitalizma s onih koji stvarno upravljaju kapitalom, a
to znai i kapitalizmom. Stvaraju se izmiljeni iracionalni elementi koji su, vrlo prigodno, van ljudskih
dosega. Racionalizam je toliko otupio ljude da se ne uoavaju najoitija proturjeja pa tako u ekonomiji koja se smatra znanstvenom disciplinom na racionalnim principima kao i sva znanost, bez problema
ulazi vanracionalno podruje onda kada je to potrebno.
Stvorilo se uvjerenje koje se dokazuje kvaziznanstvenim ekonomskim teorijama da se globalni kapitalizam mora prihvatiti i da se nita ne moe napraviti u pogledu ispravljanja nedostataka kapitalizma
i svih njegovih najoitijih proturjeja. Navodno to nije mogue ispraviti zato jer je uzrok nevolja u
kaosu slobode trita i sve se dogaa samo po sebi.
Jedna od standardnih fraza je i da su trenutne potekoe kapitalizma opravdane zbog konanog blagostanja i idile u svijetu, a koja samo to nije ostvarena. I tako se govori praktiki kroz cijelo 20. stoljee
sa vrstim uvjeravanjima da je trei milenij vrijeme konanog trijumfa kapitala i demokracije.
Istina je upravo suprotna, a u novom mileniju od kapitalizma i demokracije nee doi nita dobroga.
Sav prividni kaos kapitalizma namjerno je isprogramiran tako da radi u korist vlasnika kapitala, odnosno u ostvarivanju ciljeva sotoninih magova iz vrha judeo-masonske piramide.

Sami odreujemo svoju sudbinu na nama je odgovornost

Za Hrvatsku je bitno da se shvati da ne moemo za vlastite nevolje kriviti nikog drugog do li sebe
same. Ako smo si mi dopustili da nas nadmudri judeo-masonerija ili bilo tko drugi, da nam zasjednu
na lea i postanu nam gospodari u vlastitom domu stvarajui od cijele nacije roblje koje nije ni svjesno
svojeg poloaja, onda oito snosimo odgovornost za svoju glupost. Sve se dogaa po pravdi Bojoj i
zato nesrea koju trpimo ima svoj uzrok i svoju svrhu.
Politika naivnost Hrvata ponajprije dolazi iz krivovjerja hrvatske intelektualne i poglavito politike
elite, a grijeh unutar naroda je ono to raa takvu nacionalno destruktivnu elitu. Grijeh zavisti (jala
hrvatskog), podjele, lane optube, pohlepe, oholosti, bluda, ubojstva i jo kojeega drugoga. Abortusa pogotovo jer dravnim zakonima ozakonjeno te tako institucionalizirano ubijanje neroenih
liava nas blagoslova ivota blagostanja tu nema i nikada nee biti. to je sav taj grijeh raireniji to
nam dolaze gori domai satrapi i izdajnici. Nisu Hrvati nita gori po tome od ostalih, naprotiv, jo se
vjera dobro i dri u odnosu na druge i Hrvatska je dobila puno milosti po svojim vjernim sinovima i
kerima. Zbog grijeha nije nas se Bog odrekao nego strpljivo eka nacionalnu katarzu, obraenje od
zlih navada i iskreno pokajanje. Nebesa ekaju na preobrazbu Hrvata i Hrvatske. Kada ili ako se to
dogodi, onda dolazi i bujica milosti koja ukljuuje i ono o emu dananji svijet materijalnih vrijednosti najvie promilja: svjetovnom bogatstvu. Reeno je: Traite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost
njegovu, a sve e vam se ostalo dodati. (Mt 6, 33).
Kada u narodu prevladaju takvi pojedinci koji su ljudi izgraene moralne vertikale: poteni, pametni,
vrijedni, hrabri; onda e i stablo koje je dalo ploda biti poteeno venua. Za to nisu potrebne izborne cirkusarije, izborne komisije i prebrojavanja nego e Bog znati koliko je srca uz Njega. To je tiha i
neujna demokratska procedura u kojoj lai nema mjesta i u kojoj se ostvaruje sve ono obeano u
predizbornoj kampanji. Kada se to postigne svi e hrvatski izrodi, paraziti koji sada gue narodno
269

Untitled-1.indd 269

10/23/06 8:10:33 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

stablo, odjednom nestati sa scene. Ili e se vratiti Bogu i svojoj domovini, jer svi su pozvani na obraenje i spasenje, ili e otpasti u gnjile.
Za oslobaanje Hrvatske od judeo-masonskog zagrljaja ovisimo samo o sebi i o svojoj volji i svojem
izboru da ivimo dostojno i da ivimo vjeru. Najlake je nekog drugog optuiti za vlastite pogreke,
gluposti i za nevjeru koja je osnovni uzrok svega toga. Judeo-masonerija je samo vjeto, demonski
iniciranim laima iskoristila ono to smo kao nacija i kao pojedinci omoguili da nam naprave. Da je
bilo vjere i pripadajue sposobnosti unutar nas samih sigurno im to ne bi bilo mogue. Ako nam je to
ikakva utjeha injenica je i da su se sve ostale nacije pokazale nesposobnima oduprijeti se judeo-masonskom zlu. ak su puno dublje potonule u ropstvo nevjere od nas pa nam pokuavaju nabiti komplekse nazivajui nas zaostalima, nazadnima, primitivnima i sl. Ne podnose demoni koji su ovladali
tim naprednim drutvima prisustvo ikoga imalo slobodnijih od njih, sve ele povui na dno. Sve rade
da bi u tome uspjeli i zato je Hrvatska u neprestanoj nemilosti, uvijek na optuenikoj klupi i uvijek
loa. Takva e i ostati sve dok ne postane kao i sav ostali neopoganski Zapad koji se odrekao svojih
kranskih korjena.
Svjetovna osamljenost Hrvatske, odbaenost od Zapada kojem se mnogi ele svidjeti, ono to doivljavamo kao vjeno nerazumijevanje i neshvaanje ima svoje razloge i nije sluajnost, nekakvo neznanje
ili neprosvijeenost Zapada. Situacija je analogna sluaju kad jedan pravednik ne ivi po svojemu miljenju, niti po miljenju ljudi, nego po svetoj Bojoj zapovjedi. Njega svijet ne voli. Svjetina mu se ruga
zato to sama njegova pojava prekorava njihova zla, jer on u njima ne sudjeluje. Isto je i s Hrvatskom.
Kada postane drava po mjeri zlog svijeta biti emo prihvaeni u njihove integracije kao ravnopravni
po grijehu.
Zato je dobro da u sveopoj agresiji kroz kulturu, medije i politiku koji zagauju duhovni prostor svojim liberalizmom jo nismo dostigli od Zapada postavljenu normu i jo nismo na njihovoj visokoj
razini. Dobro je da tradicija, domoljublje, vjera u Krista i pouzdanje u Crkvu egzistira na daleko veoj
razini u nas nego u veini tzv. naprednih nacija Zapada, ako se jo uope i same osjeaju nacijom.
Situacija je teka i opasna po cijeli narod, za cijelu domovinu, nau lijepu, ali je rjeiva i zadnje to
treba uiniti je oajavati ili naricati nad vlastitom sudbinom kao kakva baba narikaa. Izuzevi
vjeru, koja je van konkurencije i koja je temelj svega dobroga, najvanije je postati svjestan svoje suverenosti kao nacije i ne dopustiti ikome da nam preotme i najmanji djeli suvereniteta. Kada se uzme
jedan dio isto je kao da se uzelo sve, suverenitet onda vie ne postoji zato jer se ne ostvaruje u svojem
izvornom znaenju. Pritom se ne misli samo na suverenitet u smislu dravnosti, nego na suverenitet
na podruju vlastitog sjeanja i identiteta. Suvereno, a to nadasve znai slobodno i bez prisile, uvamo
svoje sjeanje i svoj nacionalni identitet. Piemo i pamtimo svoju povjest oslonjeni na istinu u Isusu
Kristu, pa po tome i najjae utvreni u svojem identitetu. Zakidatelji suverenosti idu na osporavanje
svake istine, na zabranu istine upravo nametanjem nasilja, ratom, unitenjem, ubijanjem svake opcije
koja je u istini.
Naina za nacionalni opstanak svakako ima, ali je samo pitanje vjere da li e nacija imati u sebi dovoljno ivotne vitalnosti da stvori volju za preivljavanjem. Ta volja za preivljavanjem moe se postii
samo ljubavlju jer Ljubav je ivot stvorila i davalac je ivota pa tako i htijenje za ivotom dolazi po
ljubavi. Preivljavanje, opstanak, bez ljubavi nemaju smisla i nisu vrijedni truda, a vjerom u Krista
pobjeujemo u svakom sluaju jer vjera daje blagoslov ivota, a bezvjerstvo je rodilo dananju civilizaciju smrti.
Na nama samima je odgovornost za neuspjeh i opet se nemamo pravo tuiti na ikoga sa strane zato jer
smo se eventualno pokazali nesposobnima, zato jer smo posustali u vjeri.

Zavrne rijei poglavlja o financijama

Cijela ova studija o politici i ekonomiji, o ulozi vladara, vlade, Ministarstva financija i ostalih dravnih
tijela u upravljanju gospodarstvom putem ovladavanja novcem ima za cilj omoguiti borbu protiv zla
270

Untitled-1.indd 270

10/23/06 8:10:34 AM

Organizacija Ministarstvo financija

koje nas napada i realizirati svjetovne uvjete za opstanak nacije i ostvarenje svojeg poslanja.
Sva sloenost ekonomije prikazana je to je mogue jednostavnije i krae. Najvanije smjernice su
zadane i najoitije obmane su prikazane. Koja god vlast bila u Hrvatskoj lako e se moi vidjeti kakva
je po tome hoe li slijediti tuinske lai ili e suvereno raditi u korist nacije. Prvi i sasvim dovoljan ispit
podobnosti za upravljanjem dravom je pitanje sekularnosti ili teokratskog modela. Svi koji ustraju na
sekularnoj dravi ire propast i zabludu, bez obzira kakva im je sva ostala retorika i praksa. Marginalizacija Boga i uzdanje u oholu ljudsku pamet dolazi do zla i zato moe donijeti nita drugo doli zlo.
* * *
Ipak, kada se podvue crta, ono to predstavlja najvei diferencijalni faktor izmeu kristocentrine i
kapitalistike ekonomske koncepcije je u pristupu prema ljubavi kao dubinski najvanijem ekonomskom subjektu. Bog je ljubav i ljubav je Bog te je ovjeku potrebno tu ljubav primati kako bi je mogao
dalje davati, ali istovremeno bez davanja nije mu mogue niti primati istu tu ljubav. Radi se o uzajamno ovisnom procesu neprestane cirkulacije ljubavi koja se odigrava na nadmaterijalnoj razini ali
istovremeno ima svoj presudni zahvat u svijetu materije. I to do takve razine da se cijeli svijet najprije
stvara, a potom i odrava ljubavlju Bojom koja je ona samostvarajua konstanta po kojoj se nadvladava sva entropija ovoga grijenoga svijeta.
Opisana posebnost meuodnosa ljubavi Boga i ovjeka, te ovjeka i ovjeka, objanjena je u Prvoj
Ivanovoj poslanici: Rekne li tko: Ljubim Boga, a mrzi brata svog, laac je. Jer tko ne ljubi svoga brata
kojega vidi, Boga kojega ne vidi ne moe ljubiti. I ovu zapovijed imamo od njega: Tko ljubi Boga, da
ljubi i brata svoga. (1Iv 4, 20-21). Iz ovoga je i izvedeno kristocentrino naelo nunosti prisustva meuljudske ljubavi unutar ekonomskih naela jer ekonomija predstavlja jedan dio onoga vidljivoga to
smo pozvani nadasve ljubiti. Istovremeno, da bi bili u mogunosti ljubiti moramo moi primati ljubav,
a to je ostvarivo kroz odnos prema Bojoj ljubavi koja nam se neizmjerno daje ukoliko joj se otvorimo. Primanje, davanje, ponovno primanje i ponovno davanje sve je to produktivni rad ljubavi koji
se potom jednako produktivno prebacuje na podruje vidljivoga i opipljivoga, a to je, izmeu svega
ostaloga to ulazi u te parametre, obuhvaeno i podrujem ekonomskog sustava.
Kako je Bog ljubav prekrasno je ispjevano u psalmima, pa je tako prikladno dati taj spjev kako bi se
itatelju ponudila mogunost da odmah pokua spojiti Boansku vrhunaravnost s ljudskim ovozemaljskim ivljenjem. Spojiti ono to je svijet prigrlio s onim to je svijet prezreo i smatra nepotrebnim.
Spojiti svijet s nebesima onako kako i stoji u molitvi Oe na. Ujedno se moe spoznati presudnost
onoga Boanskog po svim ljudskim pitanjima, pa tako i po pitanjima ekonomije. U psalmima tako,
za moguu spoznaju djelatne Boje ljubavi koja sutinski diferencira kristocentrizam od kapitalizma,
prikladno pie:
Bog je ljubav
Blagoslivljaj Jahvu, duo moja, i sve to je u meni, sveto ime njegovo!
Blagoslivljaj Jahvu, duo moja, i ne zaboravi dobroinstva njegova:
on ti otputa sve grijehe tvoje, on iscjeljuje sve slabosti tvoje;
on ti od propasti uva ivot, kruni te dobrotom i ljubavlju;
ivot ti ispunja dobrima, ko orlu ti se mladost obnavlja.
Jahve ini pravedna djela i potlaenima vraa pravicu,
Mojsiju objavi putove svoje, sinovima Izraelovim djela svoja.
Milosrdan i milostiv je Jahve,spor na srdbu i vrlo dobrostiv.
Jarostan nije za vjena vremena niti dovijeka plamti srdba njegova.
Ne postupa s nama po grijesima naim niti nam plaa po naim krivnjama.
Jer kako je nebo visoko nad zemljom, dobrota je njegova s onima koji ga se boje.
Kako je istok daleko od zapada, tako udaljuje od nas bezakonja naa.
271

Untitled-1.indd 271

10/23/06 8:10:34 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

Kako se otac smiluje djeici, tako se Jahve smiluje onima to ga se boje.

Jer dobro zna kako smo sazdani, spominje se da smo praina.
Dani su ovjekovi kao sijeno, cvate ko cvijetak na njivi;
jedva ga dotakne vjetar, i ve ga nema, ne pamti ga vie ni mjesto njegovo.
Al ljubav Jahvina vjena je nad onima to ga se boje i njegova pravda nad sinovima sinova,
nad onima to njegov Savez uvaju i pamte mu zapovijedi da ih izvre.
Jahve u nebu postavi prijestolje svoje, i kraljevska vlast svemir mu obuhvaa.
Blagoslivljajte Jahvu, svi aneli njegovi, vi jaki u sili,
to izvrujete naredbe njegove, posluni rijei njegovoj!
Blagoslivljajte Jahvu, sve vojske njegove, sluge njegove koje inite volju njegovu!
Blagoslivljajte Jahvu, sva djela njegova,
na svakome mjestu vlasti njegove: blagoslivljaj Jahvu, duo moja! (Ps 103, 1-22).
Imajui ovo saznanje nije mogue imati ekonomski sustav koji je lien ljubavi jer takav sustav je samounitavajui, samoga sebe unitava svojim ne-ljubljeim unutarnjim principom. Nema boljeg dokaza
za ovu tvrdnju od slike svijeta koju stvara kapital-odnos koji je nesakriveno odmaknut od ljubavi. I to
do te mjere da se ljubav u kapitalizmu smatra najveom slabou, a kao vrlina se ustoliuje iskljuivo
sebeljublje, interes ugaanja iskljuivo sebi i onome to se vidi kao uzimanje bez davanja. Tko vie
uzme, a manje daje taj je u kapitalizmu onaj koji napreduje u hijerarhiji moi. Tko je udaljeniji od
ljubavi blii je kapitalizmu i to je najgora posljedica kapitalizma, posebno ovoga razvijenoga neoliberalnoga kapitalizma u kojemu je svaka ljubav sustavno prognana iz drutveno-ekonomskih odnosa i
svemu to se po njima dalje modulira na osnovi tiranijskog upliva kapital-odnosa.
Uostalom, doktrina liberalizma je u tome da se osobni interesi pojedinaca stavljaju na (slobodno) trite bez ikakvih ogranienja, potpuno osloboeni (zato se to i zove liberalizmom jer se pretpostavlja
sloboda od svega to egocentrino usmjereni ovjek smatra da mu teti). Pretpostavka liberalizma
dalje govori da se stanje drutva koje nastaje kroz tako sukobljene osobne interese samo od sebe harmonizira na najpravedniji nain tako da ono to je dobro dominira, a ono to je loe nestaje. Pobornici liberalizma dre da ljudima treba omoguiti da slijede svoje vlastite interese i elje. Osloboene i
sukobljene osobne koristi svojim sukobom i dobivenim rezultatima sukoba trebale bi, po liberalnom
nauku, dati najbolji mogui drutveni poredak. Ljubavi tu nema i ne moe biti mjesta, pa zato ne treba
nikoga uditi zato je svijet kojim dominira liberalni kapitalizam koji je sada u fazi tzv. globalizma
takav kakav ve je: u stanju nepravde, rata i sveopeg unitenja. Najkrae: svijetom bez ljubavi pustoi
smrt koja je kroz globalizam ustoliena u jednu veliku (globalnu) civilizaciju smrti.
S druge strane, onaj ekonomski sustav koji u sebe ugrauje ljubav kao neiscrpnu produktivnu osnovu
ne moe a da ne uspije u promociji ivota. Kristocentrina ekonomija pretpostavlja svoju superiornu
produktivnost upravo na ljubavi kao vrhunaravnoj novostvorenoj vrijednosti po kojoj se stvaraju i sve
ostale nove vrijednosti ili, govorei ustaljenim ekonomskim terminima, tzv. vikovi vrijednosti drutveno-ekonomskih procesa. Naravno, taj je uspjeh istovremeno i siguran i nepostojan upravo onoliko
koliko je to i ovjek. Kako je ovjek pozvan svoju ljubav oitovati najprije na drugom ovjeku, na svojoj
brai, tako i ekonomski procesi kao jedan od segmenata meuljudskih odnosa ne mogu biti dobri
bez djelatne ljubavi unutar svih razina ljudskih zajednica: obitelji, roda, plemena, nacije i tek na kraju
cjelokupnog ljudskog drutva na globalnoj razini.
* * *
U hrvatskoj dravi Ministarstvo financija mora imati zadau u najkraem roku ostvariti opisani model
dravne kontrole nad novcem kroz nacionalno bankarstvo s HNB-om na elu i u suradnji s ostalim
ministarstvima upotrijebiti monopol suverenosti nad stvaranjem novca u korist cijele nacije. Ministarstvo financija mora svojim radom uspostaviti ovdje predoenu kristocentrinu ekonomiju i sve
vrijednosti koje se uz nju vezuju.
Kada bi se htjelo cijelu kristocentrinu ekonomsku misao najkrae opisati i kroz te definicije provjera272

Untitled-1.indd 272

10/23/06 8:10:34 AM

Organizacija Ministarstvo financija

vati koliko drava umjeno radi s kapitalom i radi li uope za korist nacije to bi se moglo izraziti trima
kljunim tvrdnjama (postavkama):
1. Lana povijest stvara lanu ekonomiju, la daje la (zato se mora samostalno analizirati povijest
i u zakljucima misliti svojom glavom).
2. Ne slui ovjek kapitalu nego kapital slui ovjeku, a ovjek Bogu.
3. Kapital ne stvara rad, nego rad stvara kapital.
Rijeima Sv. Benedikta to je opisano njegovom poznatom izrekom na kojoj je i stvorena moderna
Europa:
Ora et lavora.
Odnosno, u hrvatskom prijevodu:
Radi i moli.
Jo jednostavnije, puki bi to bilo izreeno:
Uzdaj se u se i u svoje kljuse.
Pametnome dosta. Tko je shvatio stvarnu sutinu kristocentrine ekonomije uvidjeti e svu ozbiljnost
reenog, ali i optimizam izraen jednostavnom duhovitou narodne izreke.
Optimizam vjere u cijeloj traginoj, ali zato jo vie trijumfa vrijednoj povijesnoj drami i Hrvatske, i
cijeloga svijeta.

273

Untitled-1.indd 273

10/23/06 8:10:34 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

2.2. Ministarstvo prehrane, poljoprivrede, ribarstva i umarstva

Neka zalihe slue za hranu u zemlji za sedam godina gladi to e snai zemlju egipatsku, tako da za gladi
zemlja ne propadne.
(Postanak 41, 36)
Budete li ivjeli prema mojim zakonima, odravali moje zapovijedi i u djelo ih provodili, davat u vam
kie u pravo vrijeme te e zemlja raati rodom a stabla po polju donositi plodove. Vridba e vam stizati
berbu, a berba stizati sjetvu. Jest ete kruh svoj do sitosti i u svojoj ete zemlji ivjeti u sigurnosti.
(Levitski zakonik 26, 3-5)
Tko obrauje svoju zemlju, sit je kruha,
a tko tri za nitavilom, nerazuman je.
(Mudre izreke 12, 11)
Tko obrauje svoju zemlju, nasitit e se kruha,
a tko tri za tlapnjama, nasitit e se siromatva.
(Mudre izreke 28, 19)
Korist zemlje je nada sve; i kralj ovisi o zemljitu.
(Propovijednik 5, 8)

Hrana je oruje
Razvoj poljoprivrede i svega to ulazi u ire znaenje poljoprivrede (ribarstvo, umarstvo, pelarstvo,
itd.) od presudnog je znaenja za uspjeh Programa nacionalnog opstanka te nije sluajno prvo u redoslijedu gospodarstvenih sektora. Odnosno, odmah se naslanja na Ministarstvo financija i predstavlja
prirodni nastavak tamo opisane koncepcije ovladavanja novcem i materijalne podloge novca na plodovima zemlje i mora. U biti je poljoprivreda jedini istinski stvaratelj novih vrijednosti zato jer jedino
u poljoprivredi imamo stvaranje novoga ivota ili produkciju ivota. Industrijska proizvodnja je premetanje mrtvim ili neorganskim stvarima i samo ima iskljuivo potinjenu ulogu pomagaa ivota, ali
novi ivot ne moe direktno producirati.
Takoer je poljoprivreda odmah na redu nakon financija i zato jer je prvi ovjekov nagon potreba za
hranom, a zatim dolazi utopljavanje (odjea) i udomljavanje (zaklon, nastamba, kua). Tek nakon
osnovnog zadovoljenja tih temeljnih potreba dolazi najrazliitija nadgradnja, ovisna o ovjeku i uvjetima u kojima se nalazi.
Poljoprivreda se ne moe smisleno razvijati ukoliko se najprije ne zna to je ono to nam je najpotrebnije, a ujedno i nakorisnije za prehranjivanje. Zato i je stavljeno prehranjivanje zajedno s poljoprivredom, kako bi jedno odredilo drugo i kako se ne bi dogodilo da se samosmislenom poljoprivredom
kao isto ekonomskoj raunici nanese vie tete nego koristi. Imati znanje i mogunost da se moe
dovoljno i dobro (kvantitativno i kvalitativno) prehraniti od osnovnog je znaaja da bi se imalo slobodu i neovisnost od bilo koga drugoga pa se po tome osnovu na hranu kao sredstvo kojim se omoguuje
sloboda, kako pojedinca tako i zajednice, mora gledati kao na oruje u ratu gdje jedna neista sila na
sve naine eli pokoriti cijelo ovjeanstvo. Kako je hrana jedna vrlo osjetljiva materija, a ujedno i
ovjeku neophodna na svakodnevnoj osnovi, tako i planeri ljudskog porobljavanja djeluju i putem
ovladavanja nad hranom. Nitko to nije bolje izrekao nego jedan od onih koji su dio tog protuljudskog/
antikristovskog klana Henry Kissinger, i to sljedeom izjavom: Kontroliraj naftu i kontrolirat e
zemlju. Kontroliraj hranu i kontrolirat e ljude.
eli se u potpunosti preuzeti monopol nad prehranjivanjem ljudi i to na globalnoj razini, jer kada se
ovjeka obezvlasti nad zemljom i ujedno ga se ostavi gladnim pogodan je za ucjenjivanje i nametanje
274

Untitled-1.indd 274

10/23/06 8:10:34 AM

Organizacija Ministarstvo prehrane, poljoprivrede, ribarstva i umarstva

volje onoga koji ga je do takvoga stanja i doveo. Tada je mogue ljude navesti i da se u svojoj potpunoj bijedi, a glad je krajnji stadij bijede, klanjaju onome koji im ponudi rijeenje njihovih problema,
njihove krajnje bijede. To je stanje u kojemu je mogue putem vjetih lai i manipulacija stvoriti u
ljudima takav dojam da u oivotvorenom upropastitelju vide dolazak spasitelja. Tada je mogue, bitno
je olakano, nametnuti nekog lanog proroka i lanog spasitelja. Drugim rijeima to je pogodno tlo
za nastup Antikrista u svoj njegovoj zavodljivosti i zemaljskom bljetavilu.
Jasno je dokazano koliko hrana utjee na ponaanje, raspoloenje, sreu i cjelokupnu kvalitetu ljudskih
ivota. Molekule hrane djeluju kao hormoni regulirajui tjelesne funkcije i potiui diobu stanica.
Molekule mogu prouzroiti mentalnu neravnoteu, od nedostatka panje i hiperaktivnog poremeaja
do tekih mentalnih bolesti. Hrana moe biti monijom od lijekova ukoliko se zna s njom koristiti.
Prehranjivanje zdravom hranom ne samo da produuje ivot, nego, to je daleko vanije, odrava visoku kvalitetu naih ivota dok starimo. U svakom sluaju, enorman je utjecaj koji hrana ima na ljudsko
mentalno i emocionalno stanje i upravo iz tih spoznaja treba shvatiti kako se planira kroz konrolu
hrane kontrolirati ljude. Nasilno nametanje industrijske (nezdrave, GMO) hrane koja izaziva nervozu,
manjak koncentracije, nemir, nesanicu, bijes, depresiju i kod djece zamjeenu hiperaktivnost upravo je
na tragu bezbonih sila koje planiraju ovladati svijetom po principu izgradnje nekakvog njihovog reda
iz kaosa. Ordo ab chao je na djelu u svijetu i svojevrsna javno izreena verbalna formula na osnovu koje
se stvara Novi svjetski poredak.
Zato je problematika hrane prehranjivanja i poljoprivrede toliko osjetljiva i znaajna te zato na
hranu treba uvijek gledati u jednom irem kontekstu duhovnog boja gdje je hrana potencijalno opasno oruje u rukama neprijatelja Boga i ovjeka. Zato i nadzor nad hranom ne moe biti isputen
van dosega suvereniteta drave i njenog vladara koji ima dunost i u tom segmentu brinuti o svojim
podanicima koji su mu dani na povjerenje. Hrana je oruje kojim se mora raspolagati i djelotvorno
upravljati da nas se ne bi s tim istim orujem u tuim rukama lagano pokorilo i upropastilo ne samo
u ovome prolaznome svijetu, nego i za vjenost u koju smo pozvani.

Sveta euharistija je najvrednija hrana

Prehranjivanje je posebno od svega ostaloga i zato jer je svakodnevno i permanentno za cijeli ivot. To
je ljudska potreba za kruhom svagdanjim i toliko je vana da je sadrana i u molitvi koju nam je Isus
ostavio posredstvom apostola i evanelja.
I ne samo da nam je ostavljen zaziv za kruhom svagdanjim u molitvi Nebeskom Ocu nego nam je
predano i samo tijelo Kristovo u Svetoj euharistiji da se moemo nahraniti nebeskom hranom. Tu
je vidljiv sav znaaj koji je dan ljudskom prehranjivanju pa se i pruanjem Krista u vidu zemaljskog
obroka pokazuje milosre Gospodinovo kada je time ovjeku dao najbolju hranu koju moe poeljeti. Sveta euharistija je toliko puna svega nama potrebnoga da kada mi sami doemo u stanje najvie
milosti moe se ivjeti samo se hranei svetim hostijama i niim drugim. Dobar primjer takve mogunosti dala je Terezija Neumann (1898.-1962.), katolika mistiarka iz Bavarske koja je dugi niz godina ivjela hranei se iskljuivo euharistijskim obrokom. Dakle, kada e se u daljem tekstu govoriti o
smjernicama na kojima treba poivati hrvatska strategija prehranjivanja i s tim nerazdvojno povezane
poljoprivrede, uvijek treba imati na znanju da je osnova strategije sadrana u utjecanju na hranjenje i
tijela i due koje u svoj punini jedino prua euharistijsko slavlje. Sve ostalo to se tie prehranjivanja
samo je jedna nadopuna na tu od Boga danu savrenu osnovu prehrane i sve se, i fiziki i metafiziki,
oslanja na Euharistiju.
Kada imamo takvo utemeljenje nae strategije prehranjivanja onda mora biti jasno da nam sve neiste
sile svijeta nita ne mogu, jer ako im i uspije na bilo koji nain ovladati obinom zemaljskom hranom,
nikada nee imati mo nad ivim Isusom prisutnim u Euharistijskom kruhu. Time smo i svi mi koji se
na tome nebeskom kruhu hranimo sigurni u svojoj slobodi i neovisnosti od monika i vladara ovoga
svijeta. Kao i narod idovski u pustinji koji je 40 godina preivljavao hranei se iskljuivo manom koja
je padala s neba, a koja je ujedno predskazanje predanja Kristovog u otajstvu Euharistije, tako i Hrvati,
ali i svaki drugi narod koji je vjeran Crkvi, ima osiguranu prehranu u modernoj globalnoj pustoi koja
275

Untitled-1.indd 275

10/23/06 8:10:35 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

se nagovjetava mnogim znacima dananjeg vremena.

uvati se kulta hrane

Na tome tragu je i pristup prema ostalom, tj. nesakramentalnom, prehranjivanju, te treba paziti to
se i koliko se uzima hrane za potrebe ivljenja. Bog nam je dao razum da ga koristimo pa se po tome
moemo i razumno prehranjivati tako da ne skrnavimo naa tijela koja su Boji hramovi i kao takvi se
trebaju prikladno uvati i potovati. Pri tome se ne treba dovesti u stanje kulta tijela i idolopoklonstva
tijelu, a to je sluaj u neopoganiziranom Zapadu, nego stvari treba staviti na svoje prikladno mjesto.
Tu nam je uvijek od pomoi nedvosmislena objava u evanelju gdje Isus kae da Ne oneiuje ovjeka
to ulazi u usta, nego to iz usta izlazi - to ovjeka oneiuje. (Mt 15, 11). Prema tome, vidi se emu je
dan prioritet i to je ono na to treba najvie paziti, a to moe postati zamka idolopoklonitva ako se
hrana i prehranjivanje uzme u jednoj iskljuivosti.
U tu svrhu svakako spada i pravilna spoznaja o postu kao jednom od obliku prehranjivanja koliko
god to izgledalo proturjenim. Post predstavlja jednu od vrijednosti koje je nekada kranski Zapad
prakticirao i po tome takoer i primao korisne darove, a jednako tako predstavlja dokaz kako je nestanak posta iz drutvene uobiajenosti doveo isto to drutvo do tjelesne i duevne propasti. Prisutna epidemija pretilosti (prekomjerne tjelesne teine), samo je vanjska manifestacija duhovne stvarnosti koja
je u drutvu prisutna. Kako se drutvenim ureenjem u biti glorificira egocentrizam, tako se formiraju
egocentrini ljudi, a sve se na kraju reflektira i na tjelesnim karakteristikama ljudi koji su najprije svoj
duh ugojili neogranienom sebinou, sebinou koja je propovijedana i poticana sustavom vrijednosti unutar kojih se ivi. Zato je ponovna revalorizacija posta kao onoga ime se hrani duh, jednako tako bitna za ono to obuhvaa tjelesnu prehranu i sve tjelesne posljedice koje iz nje proizlaze.
Ipak, to nikako ne znai da se nee paziti na prehranu stanovnitva, jer se i kroz hranu izvrava planirani proces ostvarenja Novog svjetskog poretka i pripadajue svjetske vlade. Zato hrvatska drava
nee tolerirati te e i zakonom zabraniti sve prehrambene obrasce (proizvode) koji slue tim podzemnim ciljevima. Konkretno to znai da u Hrvatskoj nee vie biti prisutni takvi trovai ljudskih tijela
poput silnih lanaca brze prehrane svih oblika i namjena (tu je McDonalds najprepoznatljivija globalna
kompanija). Ono to smije postojati u jednoj formi koja je najblia tom pojmu brze prehrane biti e
iskljuivo u domaem vlasnitvu i iskljuivo od domae hrane, a to podrazumijeva da bude u skladu s
tradicionalnim, prihvaenim i provjerenim prehrambenim navikama Hrvata. Isto tako ne smiju vie
biti prisutni i prodavai raznoraznih varijacija eernih vodica koje se potpomognute hipnotizerskim
marketinkim metodama nameu prepariranim masama. Jednostavno reeno nema vie Cocacole. I ovdje je mogua jedino domaa varijanta stranih napitaka s tom razlikom da e se kod domaih
napitaka dobro paziti na sastav tih napitaka i mogue nepoeljne posljedice istih.
Ipak, kao jedna od najdrastinijih prehrambeno-poljoprivrednih dogmi svakako se istie potpuna zabrana svega to ima bilo kakve veze s genetskim modifikacijama, tzv. genetskim ininjeringom. Hrvatska mora biti u potpunosti GMO zatieno podruje (eng: GMO free zone) i na tome graditi i svoj
meunarodni identitet jedanko kao i nacionalni suverenitet. Po pitanjima GMO-a nema bilo kakvog
poputanja i to je jedno od glavnih uporita nacionalnog opstanka jer opstanak nije kompatibilan sa
prihvaanjem GMO tehnologije u bilo kojem obliku.
Openito govorei, sektor ministarstva zaduen za prehranu mora paziti na sve mogue anomalije
i negativnosti u prehranjivanju stanovnitva i nametati one standarde koji tradicijski i kulturoloki
odgovaraju hrvatskom narodu. Pravilna prehrana stanovnitva i postavljanje primjerenih standarda
te njihovo nadziranje od velikog su znaenja za dobrobit naroda, a i za ljudsku sposobnost odupiranja
porobljavanju u svakom obliku. Kako emo se najbolje hraniti moemo najbolje znati samo mi sami
jer sami sebe i svoju zemlju sigurno bolje poznajemo od nekih dalekih inovnika raznih nadnacionalnih tvorevina, a koje sada polako nameu svoje univerzalne standarde svima i svakome, gledajui jedino i iskljuivo na korist kapitala. Takoer se kod prehrambenih standarda mora paziti i na ouvanje
lokalnih specifinosti i tradicija u pripremi i konzumiranju hrane, a to je opet zadaa koju jedino sami
i vlastitom pameu moemo odraditi i nitko je nee odraditi umjesto nas. Svatko kome prepustimo
276

Untitled-1.indd 276

10/23/06 8:10:35 AM

Organizacija Ministarstvo prehrane, poljoprivrede, ribarstva i umarstva

nae brige i probleme na rijeavanje, nae tegobe, da ih rijei umjesto nas samih, samo e gledati da se
okorosti nama i naom nesposobnou u svoju korist.

Unitavanje sela i seljaka

Da treba ovladati prehranjivanjem svjesni su i judeo-masonski zlotvori koji kroz irenje svojih monopola i cijele bankarsko-burzovne mree stoljeima vode jednu konstantnu destruktivnu politiku
naspram prehrane, odnosno sela, seljaka i poljoprivrede. Kroz djelovanje na selo i seljaka direktno se
omoguava i ovladavanje prehranom nad ljudima pa zato kroz povijest i imamo upravo prisutan takav
obrazac dogaanja.
Prvi veliki udar na selo bila je industrijalizacija u ranom razdoblju kapitalizma. Ogromne mase slijevaju se u industrijska sredita i kao ljudi bez iega, kao proleteri tjerani ivotnim nagonima, rade kao
jeftini nadniari. Glad ih sili da ute i budu sluge pokorne. Taj trend je ostao i dalje prisutan i kroz
svo razdoblje sve do danas selo polako ali sigurno odumire, a veina puka se proleterizira i stavlja u
potpunu ovisnost o kapitalu. I sama proizvodnja hrane se izobliuje te postaje skoro u potpunosti
industrijska, a znanstveni napredak daje nagovijestiti da e se genetikim metodama postii puna
industrijalizacija poljoprivrede. Tradicionalno obraivanje zemlje postat e turistika atrakcija i povlastica najbogatije elite, a za mase e izlaziti hrana iz tvornica, doslovno na pokretnoj traci.
Ta tvornika poljoprivreda se prigodno naziva agrobiznisom, a kako je u kapitalizmu biznis sveta
krava i daje svojim nazivom privid neega dobroga, onda je sve predodreeno da se razvije do svoje
krajnosti. Sa svoje zemlje se dosljedno istiskuju vlasnici obiteljskih farmi kako bi se oslobodio prostor
za kapital-interes uinkovite divovske kompanije specijalizirane za industrijsku poljoprivredu, poznate kao tvornike farme. Oni mali privatni poljoprivrednici koji su ostali, veinom su prisiljeni raditi
za velike agrokompanije kao njihovi kooperanti. Proizvodnja hrane iz ruku obiteljskih farmi prelazi
u ruke globalnih korporacija. Seljaci ili farmeri postupno postaju njihovim zaposlenicima zadueni
samo za hranjenje i odravanje tisua ivotinja u golemim oborima. Vie nisu vlasnici ni ivotinja ni
zemlje. Postali su moderniziranom verzijom kmetova gdje je feudalac neodreen pod institucijom
banke i kreditnim linijama dri kmeta u pokornitvu.
Drugi veliki udar selu i seljacima sproveden je komunistikim terorom koji pogaa upravo ona podruja koja su industrijski i kapitalistiki nedovoljno razvijena da bi se destrukcija dovoljno brzo odvijala sama po sebi. Komunizam svojom brutalnou provodi pogrom seljaka i tako usaglaava staleku
sliku Zapada i Istoka, kapitalizma i komunizma.
Nakon to je svojim nasilnim metodama posluio svrsi i unitio selo i seljaka te teko ranio Crkvu
(pravoslavnu najvie, ali i manjinski katolici trpe teke, ak jo i gore progone), komunizam je posluio
svojoj osnovnoj svrsi i moglo se odigrati teatralno transformiranje u demokratski kapitalizam. Komunizam je silom od seljaka stvorio mase proletera za koje se navodno zauzimao i onda ih jadne i bijedne,
s potpuno unitenom zdravom seljakom osnovicom, predao na milost i nemilost svojem fiktivnom
oponentu kapitalizmu.
Takvi postupci brutalnog unitenja seljatva i prisilnog stvaranja proletarijata naguranog u gradovima
nisu ogranieni samo na komunistiku djelatnost. I u nekim nekomunistikim, ali zato SAD-u potpuno podlonim reimima, poput onog u Indoneziji, koristi se otvorena sila u protjerivanju velikih ljudskih masa sa svojih malih i relativno samodostatnih seoskih zajednica u bijedu straara koje okruuju
tzv. zone slobodne trgovine. Od strane SAD-a naoruane i uvjebane vojne postrojbe vre doslovni
genocid nad nedunim ljudima kako bi, prema unaprijed osmiljenom obrascu, doveli prestraene
preivjele pojedince u situaciju da su prisiljeni za potpuno bijednu nadoknadu raditi u neljudskim
uvjetima za raun istih onih koji su sve i zakuhali u svojim podzemnim kuhinjama.
Da su ti ljudi ostavljeni na miru i da su u takvim okolnostima izgraene te famozne slobodne trgovinske zone ne bi se nalo dovoljno oajnika koji bi donekle bezbrian i ipak relativno ugodan ivot
od poljoprivrede zamijenili za rad u tvornicama. Tvornicama koje se nalaze u tim zonama sumraka
277

Untitled-1.indd 277

10/23/06 8:10:35 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

ljudske ljubavi, kako bi bilo puno prikladnije da se te zone nazivaju, jer ono to se i kako se radi u zonama slobodne trgovine predstavlja jednu od nepravda koje vape do neba. I zato, kada se uje da se u
Hrvatskoj propagiraju takve zone sumraka kao nekakvo rijeenje za nae probleme treba znati o emu
se tu stvarno radi i koga slue oni koji takve zone nama nameu.

Glad daje dodatnu mo kapitalu

Zato se provodila i provodi takva politika pustoenja sela i nasilnog stvaranja gradskog proletarijata
jasno je kada se spozna istina da upravo glad daje kapitalu svo pravo na radnika, bolje nego to je to
pravo davala carska vlast aristokraciji.
Namjernim izgladnjivanjem i slabljenjem radnika lako ga se potinjava volji kapitala i moe se radnitvom kao mobilnim sredstvom sluiti uklanjanju svih prepreka na putu judeo-masonskih gospodara. Seljak je nepogodan za takve svrhe jer je vezan za svoju zemlju i u normalnim okolnostima nije
podloan gladi jer moe prehraniti najmanje sebe i svoju obitelj. Kombinacijom revolucija, ratova i
zaduivanja kod bankara seljaka se dovodi i u stanje gladi i prisiljava ga se da u nadniarenju zaradi
za koricu kruha. U dananjoj fazi razvoja kapitalizma izgladnjivanje radnika primjenjuje se na nerazvijene zemlje svijeta (trei svijet) dok se na bogatijem Zapadu radi malo drugaije i vie suptilnije te
se radnika hrani loom i otrovnom hranom koja stvara sve mogue zdravstvene probleme na tijelu i
umu. Ista industrija koja truje ljude hranom poslije skupo prodaje ozdravljenje kroz svoj farmaceutsko-zdravstveni sektor, zatvarajui krug eksploatacije do kraja. ak i to ozdravljenje koje se prodaje je
jako upitno i u vie sluajeva jo dodatno pojaava krug upropatavanja tijela i uma dovodei ljude do
potpune potinjenosti, onemoalosti i podlonosti svakom vanjskom utjecaju.

Selo nije pogodno za manipulaciju kao grad

Osim pragmatinih politiko-gospodarskih razloga postoje i duhovni uzroci unitenja sela, seljaka
i poljoprivrede. Seljatvo je privreno tradiciji, obiajima, zatvoreno je za pridolice i kruto prema
novitetima. Seljak ima u sebi uvijek jednu dozu nepovjerenja i podozrivosti prema svakome koga ne
poznaje i zato se na selu ne moe djelotvorno provoditi judeo-masonska politika mijeanja nacija i rasa
te stvaranje jedne globalne nacije.
Na selu je obitelj sauvana u svojoj izvornoj i zdravoj formi, bez generacijskih podjela i bez ustanova
preko kojih judeo-masonski sociolozi, pedagozi i ostala svita provodi indoktrinaciju i zavaanje ljudstva od najranije mladosti. Vrti sam po sebi ne bi bio toliko lo (mada nita nije toliko dobro poput
obitelji) da se ne koristi kao sredstvo usaivanja vrijednosti koje su definirane judeo-masonskom liberalnom etikom i moralom. Staraki domovi su nepoznanica na selu ba zbog obiteljske meugeneracijske solidarnosti, a sama pojava i potreba za njima pokazatelj su propasti najelementarnijih vrijednosti u drutvu. Kada djeca ne ele skrbiti o svojim roditeljima u njihovoj starosti i ostavljaju ih samima,
bez ljubavi i bez ivota, i kada roditelji postanu obian teret na koji se gleda kao na dodatni financijski
troak, onda je u takvom moralnom posrnuu idui korak eliminacija troka. Kao to se ubijanje
djece prikladno naziva abortusom, tako e i eliminacija starih i nemonih biti nazvana eutanazijom.
Stvarno nema razloga da se to ne ostvari jer poredak koji ubija milijune djece upajui ih iz majinih
utroba zbog konformizma, bluda i svakakvih drugih opravdanja (ovjek je majstor u opravdavanju i
nema toga to nije sposoban sebi opravdati), taj i takav poredak ubijat e i starce. Da bude zadovoljena
pravednost takav razvoj i takva drutvena evolucija zahvatit e upravo one generacije koje su u svojoj
mladosti izvrile, dopustile i preutile masovno edomorstvo.
Opisani tijek dogaaja u drutvu i ostvarenje demonskih naela u meuljudskim odnosima sigurno
ne bi bio mogu bez programiranog pustoenja i raseljavanja sela, suprotstavljanja i otuivanja sela i
grada, stvaranja mase proletarijata i stavljanje svih u sluanstvo kapitala.
Selo je populacijski uvijek bilo progresivnije i imalo je vei demografski prirast te se iz sela uvijek nadopunjavao gradski demografski manjak. Zato je u dravi bitno ostvariti skladan populacijski omjer
gradskog i seoskog stanovnitva. Za Hrvatsku postotak seljaka ne bi smio biti ispod 50% ukupne po278

Untitled-1.indd 278

10/23/06 8:10:35 AM

Organizacija Ministarstvo prehrane, poljoprivrede, ribarstva i umarstva

pulacije. Taj omjer populacijske ravnotee izmeu sela i grada od 1 : 1 ima svoj smisao i u odnosu
izmeu Kajina i Abela, gdje je Kajin onaj koji podie grad i postaje po tome stanovnik grada, dok je
Abel ona druga polovica koja predstavlja poljoprivrednike, one koji ive od zemlje, makar to u Abelovom sluaju bilo posrednim putem preko uzgoja stoke. Isto je tako u prii o Kajinu i Abelu prisutno
obznanjenje vjenog ubijanja sela, poljoprivrednika, od strane sila koje dolaze iz grada. Tu gradski
ovjek ubija seljaka.
Takoer je bitno nauiti iz te prie da se ne smije brat okrenuti protiv brata, tj. ne smije se grad okrenuti protiv sela i opravdavati se neznanjem. Tonije onim Kajinovim: Zar sam ja uvar brata svoga?
(Post 4, 9). Da, mi smo svi uvari svoje brae i po tome je i grad sa svojim superiornijim intelektom,
veom scijentistikom moi i sveukupnom tehniko-tehnolokom sposobnou duan uvati selo kao
svojeg brata. Grad je i nositelj i stvaratelj povijesti te po tome i onaj na kome je odgovornost. Grad
ima sveto poslanje da uva selo, ali selo isto tako samim svojim postojanjem uva grad i na toj bratskoj ljubavi treba poivati i cijeli meuodnos izmeu ova dva drutvena subjekta. Iz tog meuodnosa
koji je na bazi ljubavi, a ne na bazi sukoba i na bazi osustavljenog nasilja, a to je sada na djelu u ovoj
civilizaciji liberalnog kapitalizma, odnosno sekularizma kao takvog, treba poivati snaga drave. Udio
od najmanje 50% seoskog stanovnitva ide upravo u tom pravcu postizanja odnosa bratske ljubavi
izmeu sela i grada, a po tome i unutar cijele drave koja kroz odnos ljubavi gradi svoju snagu.
Selo je uvijek bilo snano uporite vjere i Crkva je upravo meu seljacima imala najvei autoritet.
To e ohola i ateistika inteligencija, sva zaraena racionalizmom, doekati s podsmijehom govorei
kako slabija kolovanost ovjeka znai da u Boga, posebno u Isusa Krista kao Boga i Djevicu Mariju
kao bezgreno zaetu mogu vjerovati samo neuki, neprosvijetljeni, nazadni, primitivni itd. da ne
nabrajam sve iskonstruirane fraze. U svojoj samozaljubljenosti ne vide da upravo to potvruje Krista i
Crkvu kao autentine jer poniznost, pouzdanje u Boga, a ne u sebe same i svoju ljudsku ogranienost,
jednostavnost i najobinija vjera bez skepticizma mudrih ostvarit e to da se ispuni reeno: Tako e
posljednji biti prvi, a prvi posljednji. (Mt 20, 16).
Dananji svjetovni prvaci, politika i drutvena krema zamuena po judeo-masonskom receptu doi
e gdje joj je mjesto, a ponieni, progonjeni, varani i izopeni upravo e zato biti uzdignuti na vrh.

Verbalna diskriminacija seljaka

Izopenje sela vidljivo je ve na verbalnoj razini. U samom jeziku kojim govorimo i razmiljamo seljak
je diskriminiran pojmom graanstva. Pojmom kojim se slui u svrhu podsvijesnog zaborava na selo i
seljaka kao sastavnog dijela jednog organski cjelovitog naroda. Svugdje se spominju samo graani (s
dodatkom graanki, tako da se posije i spolni razdor tim namjernim naglaavanjem). Graani ovo,
graani ono, graansko drutvo, graanska prava, itd. Tko onda eli biti ili ostati seljak kada se uope
ne spominje? Ili, kada se spominje, onda je to preteno u izrugujuem i poniavajuem kontekstu.
Takvom verbalnom diskriminacijom seljaka na raun graana suptilno se dala svim ljudima jedna
podsvijesna poruka kako, ako se eli biti, onda to nije mogue kao seljak nego samo kao graanin
(graanin u smislu stanovnika grada). Kada se kae da se eli biti to znai tenju svakog ovjeka da
bude priznat i potovan od svoje okoline, a temeljno je priznanje to ako nas se uoava da uope postojimo. Ako nema tog temeljnog priznanja postojanja, a to je sluaj kada se nametnuo pojam graanina
koji direktno iskljuuje seljaka, ovjek se osjea nezamjeenim i misli da je zbog neega kriv to mu
nije dan ni najmanji znak koji bi mu se potvrdilo da je zamjeen. Zbog toga se u ljudskoj nutrini javlja
tenja da se ostvari to potvrivanje postojanja i eli se postati onim to ta rije, koja je prouzroila
osjeaj nezamjeenosti, i oznaava. eli se postati graaninom, a takva tenja je posebno dominantna
kod mladih ljudi dananjice koji se onda odluuju na dobrovoljan odlazak na mjesto gdje e i stei
eljeni status. To je jedna iracionalna elja i zbog toga e u tom procesu odricanja od svojeg identiteta
prihvatiti i racionalno tee i loije ivljenje nego ono od kojeg se dolo, a sve zbog zadovoljenja te duboke nutarnje tenje za priznanjem postojanja.
Iz tog razloga u Hrvatskoj dravi nee smjeti biti u javnoj uporabi pojam graanina nego se prelazi na
279

Untitled-1.indd 279

10/23/06 8:10:36 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

prikladniji i pravedniji pojam dravljanina kojim su svi obuhvaeni i nitko se ne diskriminira.

Odnos tri sekularna zla prema selu

Judeo-masonski rat protiv sela i seljaka vodi se svim sredstvima i uvijek s istim ciljem: unititi, zatrti,
ubiti, a sve polagano i suptilno u demokraciji, i brzo i okrutno u komunizmu. To je stara i provjerena
metoda dobar policajac - lo policajac gdje obje strane rade zajedno za isti cilj, a samo su prividno
u oprenosti.
Od tri demonska ureenja sekularizma: demokracije, komunizma i nacizma, samo je nacizam imao
afirmativan pristup prema selu i seljatvu. Razlog je u tome to je kod nacizma prepoznata duhovna i
nacionalna postojanost sela htjela biti iskoritena za prihvaanje, uvanje i razvijanje novopoganskog
vjerovanja u naciju, zemlju, starogermanske mitove s cijelim panteonom raznih bogova i polubogova. Tonije, nacizam je umjesto zatiranja vee duhovne usmjerenosti sela kroz eliminaciju sela iao na
zloporabu te karakteristike sela i seljaka.
Uzrok vee usmjerenosti seljaka prema duhovnosti i vjeri lei prvenstveno u radu. Nain na koji seljak
osjea svoj rad bitno je drugaiji od onoga koji osjea radnik. Radnik radi i stvara na podlozi napravljenoj od ovjeka, dok seljak radi na od ovjeka nepromijenjenoj podlozi iskoritavajui zemlju na
kojoj se odigrava uzvieni i tajni proces stvaranja ivota. Zato je seljatvo vie predodreeno vjeri u
Boga te bioloka i duhovna snaga i opstojnost neke nacije imaju vee uporite unutar seljakog stalea,
a nestankom sela nacija bitno slabi.

Nacionalizacija i preraspodjela zemlje

Nestankom ili samo smanjenjem seljakog stalea neke nacije ista postaje slaba i podlona vlasnicima
kapitala o ijoj milosti onda ovisi golo preivljavanje.
Sa zemljom ovjek je kralj, bez nje je nita. Isto vrijedi jo vie za jednu naciju. Bez zemlje nacija vie
nije ni prava nacija nego gomila slugu i robova.
Drava stoga mora imati stvarnu kontrolu nad svom zemljom, a seljaci koji e posjedovati i raditi na
svojoj zemlji najbolje e je paziti jer su neposredno vezani i ovise o njoj.
Drava Hrvatska zato mora provesti nacionalizaciju sve naputene i neobraene zemlje, prvenstveno
one iji vlasnik je odsutan, nije poznat ili je sporan, na nain da se brzom presudom i danim rijeenjem
prekine nepotrebno i skupo parnienje. Sva dosadanja prodaja ili preprodaja zemlje strancima zakonom se ponitava i stranac ne moe biti vlasnik ikakvog zemljita, poljoprivrednog ili nepoljoprivrednog. Ne moe se strancu prodavati niti pedalj zemlje jer nikako nije mogue odrediti pravinu cijenu
koju bi trebao platiti. Ne moe se platiti zemlja koja je natopljena krvlju naih predaka od najkasnije
7. st. do danas, ovog zadnjeg rata za nezavisnost Hrvatske. Rije je o kategorijama koje nadilaze bilo
kakvo materijalno vrednovanje.
Koliko je junaka i nejai (ena i djece) izginulo branei upravo samu zemlju, tlo po kojem hodamo,
more po kojem plovimo? Sve u cilju ostanka i opstanka na toj grudi zemlje koju nam je Bog u svojoj
milosti dao na koritenje. Nema te cijene i toga blaga koje moe netko, iji preci nisu ginuli i patili da
bi svojem potomstvu predali pravo na danu zemlju, sada ponuditi i kupiti si posjed bilo koje vrste. Svi
dobronamjerni stranci su dobrodoli i biti e im ponueno da se osjeaju ugodno kao gosti koji su tu
na naem posjedu i mi im iznajmljujemo koritenje posjeda, dobara i usluga.
Ne moge i nee aka najgorih hrvatskih hulja koji sada profitiraju rasprodajom zajednike oevine
raunati da e proi nekanjeno, a oni koji se koriste njihovim izdajstvom i kupuju ono to ne smiju
ostat e bez svega. Zemljom i svim zemljinim posjedima pravo imaju unutar sebe prodavati i kupovati
hrvatski dravljani i nitko drugi. Oko ovog pitanja nema raspravljanja ili poputanja jer to je pitanje
suvereniteta koji posjeduje drava.
280

Untitled-1.indd 280

10/23/06 8:10:36 AM

Organizacija Ministarstvo prehrane, poljoprivrede, ribarstva i umarstva

Ministarstvo poljoprivrede ima zadau provoditi besplatnu razdiobu zemlje svima koji e raditi i proizvoditi na toj zemlji. Nema koncesije i takvog oblika naplate nego jasnog vlasnitva koje je neupitno
sve dok se na danoj zemlji radi i proizvodi prema subvencijama i poticajima ministarstva. Drava se
naplauje kroz poreze na proizvodnju i imovinu seljaka, a ne naplatom rente ili prodajom zemljita.
Uostalom, ta zamisao nije nita novoga jer je u principu isto to prije vie od stotinu godina propovijedao genij Ante Starevia:
Zemlja je tu da ljude hrani; njeno vlasnitvo izvrava se obraivanjem.
Dakle svaki vlasnik onakova tla, ako ga u naznaeno vrijeme ne iskri, ne isui, uope ne stavi pod obraivanje, ili ga ne proda ili drugaije odstupi drugomu koji e ga obdjelavati, morao bi to tlo bez svake
naknade izgubiti, pa bi se ono imalo besplatno dati onima koji su vrijedni i voljni obraivati ga.
To bi bila vrsta izvlastbe za openito dobro, tu prvanji vlasnik ne bi kvarovao, a sav bi narod, cijela bi
zemlja dobila, prometnuv u korisnu gojitbu tlo koje danas zrak kvari ili divljoj zvjeradi za utoite slui,
dakle cijeloj okolici samo kodi na zdravlju i imetku.
Takav nain poticanja rada na zemlji privui e na selo vei broj ljudstva i moi e se planski naseliti
demografski prazna hrvatska podruja, a to ujedno predstavlja i rjeavanje znaajnog obrambeno-sigurnosnog problema. I tu je jednako prikladno citirati Antu Starevia:
Svijest o vlasnitvu zemlje daje ovjeku ponos i dostojanstvo; vlastelin drugaije e suditi o vlasniku zemlje negoli moe suditi o ovjeku koji uza sve zloe ne ima nepokretna, i nije na nita vezan; iz vlasnitva
zemlje najbre se raa ljubav domovine i pravice.
Ovome bi samo nadodao da se i ljubav prema Stvoritelju jednako tako uklapa u odnos vlasnitva nad
zemljom onoga tko zemlju obrauje i ubire plodove zemlje.

Selo osnova nacionalnog oporavka i opstanka

Zbog izuzetne vanosti poljoprivredne proizvodnje i svih oblika rada povezanih s poljoprivredom
na monetarni poredak u Hrvatskoj se najhitnije pokree provoenje programa i stvaranje poticaja
seljacima za proizvodnju. Valuta (kuna) i cijelo gospodarstvo ima vrstu podlogu u visokorazvijenoj
poljoprivredi s autentinim selom i seljakim staleom. Bez planiranog razvoja sela i poljoprivrede
cijeli program nacionalnog opstanka je neostvariv. I to ne bilo kakvog sela i poljoprivrede, nego samo
u potpunosti ostvaren seljaki preporod moe zadovoljiti potrebe cjelokupnog programa nacionalnog
opstanka.
Zato je potrebno djelovati brzo i djelotvorno jer je u poljoprivredi vrijeme ono ega istinski nedostaje.
Zateeni protudravni sustav banaka, trgovine, uvoza, birokracije i svih ostalih prepreka u samom
poetku mora improvizirati i snalaziti najbolje to se moe s onim ime se raspolae, a oni koji e u
tom razdoblju zlorabiti trenutnu nesreenost dravnih organa i cijelog sustava moraju se predvidjeti
kao nuno zlo koje e vrlo brzo biti otkriveno i primjereno kanjeno uvoenjem reda u dravu. Poljoprivredi, selu i seljacima, daju se sve mogue stimulacije i pogodnosti te e se sigurno dogaati da
e se nekolicina time htjeti okoristiti u poetnoj konfuziji jer takva je narav ljudi, neki jednostavno ne
mogu odoljeti iskuenjima da pohlepno uzimaju ono to im ne pripada. Hitnost razvoja poljoprivrede
zahtijeva da se i ta vjerojatnost stavi u poetnu kalkulaciju jer e ukupna konana korist biti znatno
vea. Razlog tolike hitnosti krije se u biolokoj ogranienosti razvoja poljoprivrede (npr. maslinarstvo
e rasti onoliko brzo koliko raste stablo masline) i kako ve stoga puni razvoj dolazi nakon vie godina,
ako ne i desetljea, onda s razvitkom, s radom, se mora poeti ne uskoro, ne sutra, nego sada i danas.
Bez odgaanja i ispraznog debatiranja jer vrijeme je dragocjeno i nemamo ga na bacanje.

Blagotvornost poljoprivrede na industriju

To je sve mogue pod prvotnom pretpostavkom da moramo konano kao nacija biti nezavisni od
ikoga drugoga u prehranjivanju i da niim ne ovisimo o tuoj milosti u ovom poganskom i nemilosrdnom svijetu, a pogotovo o tako delikatnoj stvari kao to je prehranjivanje. elimo li uivati sve
blagodati istinske nezavisnosti i suverenosti, da bismo to postigli, moramo s napornim radom poeti
281

Untitled-1.indd 281

10/23/06 8:10:36 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

najprije u poljoprivredi. Proizvodei svu hranu potrebnu da se prehrani radnitvo rjeava se jedno posve nepotrebno i neprirodno optereenje u trokovima industrijske proizvodnje. Kad se ostvari eljeno
i proizvodi sva traena hrana te tako smanji troak rada radnika bit e zatvoren unutarnji gospodarski
kota koji postie uinak da hrana za Hrvate postaje jeftinija (samim time jeftinija je i strancima, bilo
turistima, bilo potencijalnim uvoznicima), ali pojeftinjuje i sva domaa industrijska proizvodnja.
Konana posljedica je poveana kupovna mo zbog smanjenja udjela koji se izdvaja za hranu (danas
je to najvea stavka u trokovima prosjene hrvatske obitelji), a poveana kupovna mo ostavlja sredstva za ulaganje na ostale sektore proizvodnje. Mali i srednji poduzetnici imaju tako bogatije trite i
to im je prilika za pokretanje nove ili dodatni razvoj trenutne proizvodnje. Velika dravna poduzea
sa svojim upraviteljima isto tako imaju priliku razviti se na valu poveanja kupovne moi dravljana,
pogotovo u interakciji s prateim privatnim poduzetnitvom. Sveukupno poveanje industrijske proizvodnje omoguje i stvaranje kvalitetnih konkurentnih i traenih izvoznih proizvoda (tu se ne misli
na turistiku potronju kao izvoz nego na doslovan izvoz robe preko granice) priskrbljujui dravi, i
posredno proizvoau, devize nune za uvoz stranih sirovina, proizvoda ili usluga potrebnih u vlastitom procesu proizvodnje.

Hrana se ne smije uvoziti nego proizvoditi

Cijela filozofija razvoja poljoprivrede krajnje je jednostavna i sastoji se u principu da se sve to je
mogue proizvesti u Hrvatskoj mora tu i proizvoditi. Ne smije se uvoziti praktiki nita i nema te
subvencije koja je prevelika i koja je skuplja od uvoza. Uvoz hrane je najskuplji nain troenja novca,
pogotovo to se radi o skupim, i za otplatu zaduenja prijeko potrebnim devizama. Svaka subvencija za
poljoprivrednu proizvodnju se isplati u sustavu zatiene nacionalne ekonomije u kojoj e se nalaziti
Hrvatska.
To je stoga jer praktiki svaka kuna koja se daje seljaku kao subvencija za proizvodnju ostaje unutar
nacionalne ekonomije. Naravno, uz uvjet da se ostali sektori proizvodnje, posebno industrijski, razviju
tako da zadovoljavaju sve potrebe sela i seljaka za rad i ivot (cjelokupna poljoprivredna mehanizacija,
gnojiva, znanstvene i strune usluge, potrebe osobne potronje, itd.).
U samom poetku razvoja poljoprivrede, dok se industrija nije dovoljno razvila, uvoz hrane se ograniava samo na ono to trenutno nije mogue proizvoditi kao npr. kava, banane, zaini i sl. Kada se
razvije dovoljna industrijska i struna infrastruktura koja e ponuditi rjeenja da se i u Hrvatskoj
proizvodi dobar dio takvih proizvoda i takva, danas mnogima naizgled nemogua i neisplativa proizvodnja, biti e stimulirana i ostvarena. Nema nikakvog razloga da se na podruju june Dalmacije,
ili bilo gdje drugdje gdje je to mogue, ne uspostavi proizvodnja svakovrsnog junog voa, od banana,
narani i grejpa koji ve sada uspijevaju u privatnim eksperimentima (uvjetno tako nazvanim) pa sve
do najzahtjevnijih sorti. Ako je potrebno i ako se time omogui proizvodnja, u nacionalnoj, za razliku od globalne kapitalistike ekonomije, mogu se graditi i najzahtjevniji staklenici koji e simulirati
potrebnu klimu za uzgoj specifine biljke. Ne postoji nikakav gospodarski razlog koji sprijeava takvu
strategiju osim unutarnje nesposobnosti, nedostatka znanja potrebnog za ostvarenje traenog i industrijske nerazvijenosti potrebne da se znanje konkretizira na terenu. Na primjeru staklenika i proizvodnje junog voa ili ak kave to znai da hrvatska industrija mora moi visokokvalitetno proizvesti
skoro svu opremu, infrastrukturu, energiju, gnojiva, zatitna sredstva (sve na prirodnoj bazi) itd. Ako
to industrija nije u stanju pratiti onda se moe govoriti o promaenoj, preskupoj i stoga neisplativoj investiciji. Investiciji koja donosi vie tete nego koristi jer se vie novca (deviza) troi na uvoz potreban
za izradu i rad pogona nego to bi kotao direktan uvoz, uzimajui u obzir i pozitivan uinak stvoren
proizvodnjom i zapoljavanjem ljudi u industriji.

Kapitalizam je protivan selu i poljoprivredi

Na poljoprivrednoj proizvodnji vrlo se jasno moe uoiti kapitalistika devijacija od interesa ljudi, naroda i nacija, prema istom interesu samog kapitala. Kapitalu odgovara isprazna potronja u to veem
obimu gdje nije vano to se proizvodi nego koliko i to se prodaje. Primat prodaje znai i poveanje
282

Untitled-1.indd 282

10/23/06 8:10:36 AM

Organizacija Ministarstvo prehrane, poljoprivrede, ribarstva i umarstva

trgovine bez ogranienja, posebno ogranienja koja stvaraju dravne granice.

Trgovina donosi zaradu, donosi kapital neprimjereno uloenom radu, brzo vraa uloeni kapital, a
same investicije su relativno male u odnosu na npr. znanost ili proizvodnju. Kroz burze sva je trgovina
stavljena na razinu obine spekulacije te je ujedno i apsolutno monopolizirana.
Takav izoblieni gospodarski poredak oitava se kao neporecivo besmislen najvie na poljoprivredi
kod nas u Hrvatskoj. Pored plodnih njiva, pored istih voda i pored istog mora u Hrvatsku se uvozi
razno smee iz svih krajeva svijeta koje se onda prodaje narodu kao hrana, i to skupa hrana u odnosu
na platenu mo. Kako i kome se isplati uvoziti npr. jabuke iz Italije, krumpire iz Sirije ili janjce iz
Australije? Zar nismo kao nacija sposobni posaditi vonjake, vaditi krumpire ili napasati ovce? Zar se
samo na razlici u prijevozu robe ne uvia da tu neto nije normalno? Tako razmiljaju i neobrazovani,
priglupi seljaci i postavljaju ista pitanja, ali onda nastupaju izueni obmanjivai koji se kite velikim
znanjem koje je obinim smrtnicima tako daleko da kada stanu neto objanjavati nitko ih ne razumije. to je i bio cilj, jer tako od neega banalno jasnoga stvaraju misterije kojima navodno ovladavaju
samo malobrojni, a prvenstveno oni sami koji i obmanjuju.
Izmiljaju se kojekakve ekonomske nunosti i politiki razlozi poput lanstva u EU ili WTO-u. Globalni trendovi, globalizacijska nunost, kretanje kapitala, poticanje investicija (stranih, naravno zato
bi sami neto pokrenuli), integracije, regionalne suradnje, otvorenosti, demokratinosti, transparentnosti, sva sila raznih statistika s brojevima, postocima, krivuljama, dijagramima i sl., a sve u svrhu
uvjeravanja da ba tako mora biti i da e ba zato doi jedna nevjerojatno dobra budunost. Praktiki
e se ostvariti ulazak u kapitalistiki raj u kojem se uzorni Zapad skoro i nalazi, a mi se moramo rtvovati (itaj: prodati, poniziti, odrei se vjere, nacije) kako se vrata kapitalistikog raja sluajno ne bi
zatvorila. Naravno da je to la i naravno da se tako guramo to prije ostvariti zemaljski pakao Novog
svjetskog poretka. Problem je samo svjetinu otrgnuti iz opsjednua koju je izvrila la svojim mantrikim zavoenjem i obeanjima.
U zdravoj naciji to buenje izvrili bi oni koji se ubrajaju u tzv. intelektualnu elitu zajedno s mladim
snagama, buduim nosiocima narodnog stijega. Spoj mudrosti i mladosti prepoznao bi i uklonio nacionalnu pogibelj. Nezgoda je u tome da upravo ta intelektualna elita, a i mladi pod njihovim utjecajem,
najvie i provodi to obmanjivanje nacije zato jer je formirana i upravljana iz judeo-masonskih financijakih struktura pa je i sama najveim dijelom izmanipulirana.
Da nije tako naao bi se netko i neto napravio, ili barem pokuao napraviti da sprijei oigledne protunarodne, protuljudske djelatnosti. Naao bi se netko tko bi rekao da je uvoz i trgovina hranom po
cijelom globusu interes kapitala, a ne ljudi. Kapital koji posjeduje naftu (energiju), sirovine, brodove,
luke, ljude ima interes da prevozi ovce od Australije do Hrvatske i zaradi na svim moguim podrujima. Istovremeno nas se tako radi ovcama, pa emo kao ovce i zavrtiti na ianju i klanju jer pastiri
koji su nas stvorili ovcama su pastiri u slubi podzemlja.
Visoko plaene sluge kapitala imaju interes da to omogue svojim radom kao predsjednici, premijeri,
ministri, zastupnici, suci, bankari, burzovni meetari, trgovci, novinari i sva ostala pripadajua svita.
Financijska oligarhija se uz pomo svojeg kapitala pobrinula da se demokratske politike strukture mijenjaju, a da se nita sutinski ne mijenja, da se ne odstupa od globalistikog projekta Novog svjetskog
poretka. Mogli smo to dobro vidjeti u Hrvatskoj na sluaju ulaska u WTO i poljoprivredne politike.
Za vladavine HDZ-a poljoprivreda je sustavno unitavana krivom gospodarskom politikom. Ministri
poljoprivrede, svi odreda, kao da su imali zadau to vie upropastiti selo i seljaka. To su uspjeno i
provodili na takav nain da bi sigurno manje tete po hrvatsku poljoprivredu bilo da je ministar bio
neki osnovnokolac ili nepismeni seljak, pod uvjetom da se ne bi korumpirali, da su imali jaku moralnu komponentu u karakteru. Zdrav razum i intuicija zdrueni sa potenjem postigli bi bolje rezultate
od ministarske pameti. Uz samoubilaku poljoprivredu dravni vrh s Tumanom na elu uporno se
trudio pod svaku cijenu ui u WTO stvarajui kod ljudi uvjerenje da je WTO korisan za naciju. Tragikomino je izgledalo silno trsenje da se konano bude primljeno u lanstvo WTO-a. Neprestano su se
283

Untitled-1.indd 283

10/23/06 8:10:37 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

traili neki gospodarski ili politiki razlozi i uporno se odbijalo primiti Hrvatsku.
Tuman i HDZ svakako su htjeli, ali nikako nisu mogli ostvariti lanstvo, a vrla politika opozicija
glasno je likovala i obeavala da e san o WTO-u samo oni moi ostvariti. Pozicija i opozicija jednako
su teile jednoj, u najmanju ruku, gluposti, a realno protudravnoj i protunacionalnoj instituciji. Pitanje WTO-a postalo je pitanje prestia tko e bre omoguiti lanstvo Hrvatskoj umjesto da postane
pitanje to je to WTO i da li je koristan za naciju i dravu.

Hrvatska sloboda nespojiva s WTO

WTO je institucija koja slui uspostavi jednog razvijenijeg oblika komunistike (svjetske) planske proizvodnje, a najvea razvojna razlika nalazi se u kulturnom i medijskom sektoru (tzv. marketingu) koji
je na kapitalistikom Zapadu skoro u potpunosti preuzeo voenje ljudskim ivljenjem. Planirano i ciljano stvaraju se potroake potrebe koje su tako snane da ljudi mogu zanemariti esencijalne potrebe
s onim nametnutima i realno nepotrebnim. Sutina marketinga je razvijanje najobinije sebinosti,
egocentrinosti i ostvarenja osobnih (opet nametnutih, izmiljenih) ambicija. Ako se netko isprijei
tom cilju postaje smetnja koju valja odstraniti. Ako brak ili djeca onemoguuju karijeru ili sportski
auto, brzi motocikl i sl. onda se treba odrei braka ili pobiti djecu ako su sluajno na putu. Nita ne
smije sprijeiti osobnu sreu koja se prema svim sugestijama ostvaruje zgrtanjem i potronjom kapitala prema nesputanim afinitetima. Ogranienja ne postoje, odnosno sve je limitirano samo koliinom
kapitala koji se podjeduje. To je ona famozna tvrdnja da se sve i svakoga moe kupiti, ili da sve ima
svoju cijenu, potrebno je samo dovoljno ponuditi.
WTO ima ulogu uspostaviti carstvo kapitala na sveglobalnoj razini titei i proteirajui korporacije
na raun suverenih drava. Prihvaanjem WTO-a drava takoer na svoju tetu prihvaa i nekakav
WTO sud koji presuuje u sporovima i donosi globalne zakone. Doktrina WTO-a je vrlo jednostavna:
slobodna trgovina pod uvjetima koji idu na iskljuivu korist globalnim korporacijama, a jednu od
glavnih uloga imaju veliki konglomerati s podruja agrobiznisa. Ti interesi su uvijek iznad suverenih
drava i iznad brige za zdravlje i sigurnost ljudi i ostalog ivog svijeta.
WTO po jednom u svojoj sutini komunistikom obrascu odreuje kvote proizvodnje, a u sluaju
poljoprivrede to poprima nadasve nakaradne oblike. Drave su ograniene i odreeno im je koliko
ega smiju proizvesti i izvesti te koliko ega i od koga moraju uvesti. Kako je tako neto to odstupa od
svake zdrave pameti moglo proi jednostavno je nevjerovatno? To je jednako kao kada bi netko jednoj
obiteljskoj kui sa pripadajuim dvoritem u kojem se nalazi povrtnjak ili vonjak netko odjednom
doao i rekao da e odsada uzgajati ne prema svojim mogunostima, navikama i potrebama nego
onako kako im se odredi. Jednako tako da e ta obitelj onda od tono odreenih drugih uzgajivaa
kupovati njihove proizvode. Zar je mogue zamisliti glavu obitelji koja bi pristala na takve uvjete?
Nerezonski je pretpostaviti da jedna sposobna obitelj sa plodnom zemljom pristane na ograniavanje
i strogu kontrolu povrine i koliine hrane koju e za sebe ili za prodaju proizvoditi. Jo da taj netko
postane glavnim autoritetom po svim pitanjima koja bi se sutinski trebala ticati samo pojedine obitelji i njihovih unutarnjih odnosa. Na tako neto ne pristaje nitko pri zdravoj pameti i to nema veze sa
razinom obrazovanja, kako se uporno eli progurati i stalno se namee isprazna forma ispred sutine.
Ipak, sve je to na dravnoj razini progurano kao nekakav nezamjenjivi progres i velika korist bez koje
prijeti propast.
Nije samo WTO tako koncipiran nego i sama EU unutar sebe stvara takvu gospodarsku organizaciju
da se slobodno moe preimenovati u Sovjetsku europsku uniju. To je neosporna injenica (kapitalistika planska privreda skoro je identina s komunistikom), a pravo je pitanje zato je to tako? Odgovor je opet isti: interes kapitala je iznad ovjeka i njegove drave. Interes kapitala je trgovina pod svaku
cijenu i kvote slue upravo tome. Hrvatska u WTO-u ne smije sama zadovoljiti svoje prehrambene
potrebe nego mora na silu, ak ako i nema potranje to je navodni kapitalistiki spiritus-movens,
uvesti nametnute kvote. Ako nam nije potrebno moemo poslije baciti ili spaliti, ali uvesti moramo.
Jednako tako ne smijemo proizvoditi za svoje vlastite potrebe iznad odreenim nam kvotama! I
onda se za tako neto zalau vladajue i opzicione politike stranke mudrujui kako treba izboriti bolje
284

Untitled-1.indd 284

10/23/06 8:10:37 AM

Organizacija Ministarstvo prehrane, poljoprivrede, ribarstva i umarstva

kvote i kako su oni ti koji e u tome uspjeti. To je strahota hrvatske stvarnosti koja se, ukoliko se eli
ostvariti nacionalni opstanak, mora izmjeniti. I to ako je potrebno i na nain koji je doputen kada je
rije o tiranijskom odnosu prema ljudima nasilnim prevratom. Ovdje je rije o tiraniji nad hrvatskim narodom kojeg se planski planira duhovno deprivirati od kranskih osnova i svjetovnog blaga
izraenog rasprodajom lijepe nae. Tiranijom lai, nepravde i smrti nad istinom, pravdom i ivotom.
Tiranijom tuinskih slugu nad svojim (tj. svojim) narodom.
Takav odnos se izmeu ostalog manifestira i na nain da superdemokratska SDP&co. estorka/petorka koja je dola nepsredno nakon Tumanove smrti uspjeva ostvariti navodni interes Hrvatske i
ulaniti dravu u WTO. To im je jedna od glavnih perjanica velikog umijea i visokih postignua koja
su ostvarili. Uporno i papagajski se hvale time kada nabrajaju svoje uspjehe. Posebno su apsurdna
saborska prepucavanja s HDZ-om kao opozicijom kada im neki SDP-ovac, HNS-ovac, HSS-ovac ili
liberal replicira na kritiku time da se hvali kako su uspjeli ostvariti lanstvo u WTO-u i kako HDZ-u
to nije uspjelo. Jadan HDZ-ovac na to nema pravog protuodgovora jer je i sam stvarno tuan to on i
njegovi to nisu uspjeli ostvariti i time se epuriti.
Cijena lanstva nije mala, ali za takvu ast i takvu privilegiju kao to je WTO nita nije preskupo naim politiarima, tzv. dravnicima. Pogotovo stoga to oni osobno samo profitiraju, a narod je
ionako manje vrijedan od njihovih veliina i njihovih potreba koje su u skladu s tom umiljenom
veliinom. Pokazalo se da i od HDZ-a postoji gora poljoprivredna politika, a kao neposredni grobar
hrvatskog sela i seljaka istaknula se stranka koja u sebi nosi pridjeve seljaka i hrvatska. Stvarnost je
stvarno uvijek ea od mate jer takve apsurde i proturjeja nisu smislili ni Becket ni Orwell, a ak
niti popularni Monty Pythonovci u svojem televizijskom serijalu.

Kapital namee svoj interes

Stvarne razlike izmeu pozicije i opozicije, sve sile stranaka i stranica nema te svi zajedno navode
vodu na isti mlin: podlonitvo svjetskim monicima. Samo je stvar u tome koja e skupina zasjesti
na poziciju vlasti i zadovoljiti svoje osobne interese. Briga za narod, naciju, dravu, briga za ovjeka,
obine su fraze, glumljene i namjetene poze u slubi pridobivanja simpatija masa, glasakog tijela koje
e im dati demokratski blagoslov za zlodjela koja rade dok su na vlasti.
Zakulisnim upraviteljima i njihovom kapitalu sasvim je svejedno koja e garnitura iz ponuenih politikih klonova biti izabrana od prevrtljive svjetine. Ionako kroz monopolistiku kontrolu nad medijima manipuliraju masama na nain koji im odgovara, a svaka vlast koja se formira podlona je njima
i njihovom kapitalu. Ne postoji nikakva odgovornost prema biraima, prema narodu, kako se stalno
naglaava. To je puka obmana, obino ulizivanje puku i povlaivanje samozavaravanja ljudi o vlastitoj
vanosti i sudjelovanju u odluivanju i upravljanju svojim ivotom kroz uzveliani izborni proces.
Politiari u demokraciji odgovaraju jedino kapitalu, onom istome koji im je i omoguio dolazak na
vlast. U demokratskom cirkusu za uspjeno obmanjivanje i zavoenje ljudi potreban je znatan kapital
bez kojeg je kandidat osuen na marginalizaciju. Ulaskom u spregu s kapitalom politiar postaje njegov obveznik i duan ga je opravdati kao investiciju. Ako to znai da mora zanemariti ljude, a brinuti o
kapitalu, onda politiar tako i radi. Takva simbioza prisutna je kako i kod nas tako i u svijetu. Razlika
je samo u stupnju razvijenosti, odnosno, u umjenosti obmane.
Da nije tako zar bi se moglo s poljoprivredom, selom i seljakom dogaati to to se dogaa? Zar bi
mogli pored plodnih oranica uvoziti hranu upitne kvalitete? Zar bi se mogli uzimati strani zajmovi da
se pokrene poljoprivredna proizvodnja i tako direktno stavi optereenje na rad na zemlji? Zar bi bila
mogua orkestrirana protudravna, protunacionalna i protuljudska rabota svih vrsta i oblika?
Nema sluajnosti u dogaanjima, sve je dobro usmjereno i voeno iz tame u koju se zavila judeo-masonska svjetska vrhuka, a eksponirani domai poslunici potrona su roba na demokratskom tritu.
Zato demokracija i pripadajua joj politika klika ne mogu pozitivno rijeiti problem poljoprivrede,
sela i seljaka, sve kada bi to netko i htio pokuati. Ne moe se iskoiti iz vlastite koe ili preskoiti svoju
285

Untitled-1.indd 285

10/23/06 8:10:37 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

sjenu. Kapital je ta koa ili sjena i kapital u demokraciji diktira svoje uvjete ne obazirui se na neije
namjere.

Genetski modificirana hrana apsolutno nedopustiva

U tom kontekstu nalazi se i problem oko nametanja genetski modificirane (GM) hrane kao hrane za
ovjeanstvo i kojom se navodno treba rijeiti problem gladi u svijetu. Bez suvinog ispraznog polemiziranja sa zagovornicima i promotorima takve hrane treba zauzeti stav da je GM hrana apsolutno
neprihvatljiva.
Neka se hrane njome oni koji je zagovaraju ili prihvaaju, a Hrvatska i Hrvati jesti e svoju staromodnu
i provjerenu hranu. Problem je u tome da se kroz genetski modificiranu hranu tei uspostaviti monopol nad cjelokupnom svjetskom proizvodnjom hrane i takva odluna hrvatska politika predstavljat e
nezgodan presedan. U tu svrhu koriste se razne smicalice poput patentiranja sorti i sjemenki, putanja
istih u okoli i onda procesuiranja na raznim nadnacionalnim neovisnim sudovima traei enormne
odtete ili prihvaanje njihovih uvjeta.
Ideja da se sustavno unitavaju izvorne, autohtone sorte i sjemenke, a onda genetski konstruiraju i
patentiraju nove poboljane, svakako komercijalnije za vlasnike patenta i korporacije koje ih distribuiraju, neosporno je diabolina. Idui korak moe biti patentiranje vode i zraka pa da onda plaamo
korporacijama pravo na pie i disanje.
Posebna je opasnost za cijeli ljudski rod postignue objavljeno 2001. godine kada je izvjeteno o postojanju jedne posebne genetski modificirane kulture kontracepcijskog kukuruza. To je postignuto
uzimanjem antitijela ena s rijetkim stanjem poznatim kao imunosna neplodnost, izoliranjem gena
koji reguliraju stvaranje tih antitijela i, uz pomoe tehnika genetikog ininjeringa, ugraivanje tih
gena u stabljike kukuruza. Stvorene su stabljike kukuruza koje stvaraju antitijela za unitavanje sperme
kukuruz koji stvara sterilnost kod mukaraca.
Slina je pria i u ve provedenom ubacivanju genetiki modificiranog hormona koji zajedno sa nosaem tetanusnog oksina sprijeava odravanje trudnoe i dovodi do pobaaja. Sve je izvedeno kroz suradnju Zaklade Rockefeller i UN-ove Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) koja je izvela masovna
cijepljenja protiv tetanusa u Nikaragvi, Meksiku i Filipinima.
Dakle, ako ovo to se dogaa sa GM hranom, odnosno sa genetskim ininjeringom i hranom openito, nije diabolino onda se moe postaviti pitanje to se uope moe smatrati diabolikom? elja za
potpunom kontrolom nad ljudskom vrstom koje otvoreno promovira nakanu za eliminacijom veine
ovjeanstva. Monici svijeta osnivaju i potpomau organizacije koje su namjenjene smanjenju broja
stanovnika i kontroli raanja. Jedan od njih, osniva CNN-a Ted Tuner, daje izjavu kojom precizno
opisuje zamiljenu globalizacijsku idilu koja treba doi nakon intenzivnog djelovanja civilizacije smrti:
U ovome trenutku ima daleko previe ljudi na ovome planetu. Trebamo smanjiti svjetsko stanovnitvo
sa sadanjih pet milijarda na najvie 250 do 300 milijuna. Diabolino je nasilno naruavanje sutinskog identiteta ivih organizama GM metodama koje su dokazano opasne. Diabolino je izgladnjivanje ljudi kako bi im se onda ucjenjivanjem nametnulo neto to e od njih uiniti robove. Diabolino
je promiljeno irenje boletina i tjelesnih poremeaja kroz hranu. Diabolino je nasilno izmjenjivanje
samih osnova organskog ivota i oholo nametanje svoje egocentrine volje kao nekakvog dobroinstva
prema ljudskom rodu. Sve je to diabolino po svojoj nevjerovatnoj zlobi i pokvarenosti koju sadri.
Suverena i jaka drava Hrvatska nikada ne smije prihvatiti takve diaboline diktate nego mora u cijelom globalnom despotizmu kapitala i demonskim nasrtajima na naciju ostati vrsta i nepokolebljiva.
Najbolji nain da to moe ostvariti je biti sposoban nahraniti samog sebe, bez ikakve ovisnosti o vanjskom svijetu.

286

Untitled-1.indd 286

10/23/06 8:10:38 AM

Organizacija Ministarstvo prehrane, poljoprivrede, ribarstva i umarstva

Odstraniti moralnu zatrovanost sela dananjice

Spoznavajui svu vanost razvoja domae poljoprivrede i sve znaajke sela i seljaka kao neizostavne
komponente nacionalnog tijela, ne treba upasti u nekakvu idealiziranu ili romantiziranu predodbu o
svemu tome. Ljudi na selu jednako su ljudi kao i svugdje na svijetu te kao takvi skloni svakom grijehu.
To se posebno odnosi na selo i seljaka dananjice gdje se djelovanje civilizacije smrti i lai manifestira
propadanjem i zamiranjem svih pravih/kranskih vrijednosti.
Komunistiki i kapitalistiki (tj. sekularni) politiko-gospodarski inenjering doveo je do toga da grad
izgubi svoju uglaenost, a selo svoje potenje. Duh otuenosti i beutnosti promovira se putem kulture i medija svugdje i svima pa tako i na selu dolazi do prave poplave svih moguih devijacija. Potroaki mentalitet s cijelom pratnjom zala koju podstie (pomodarstvo, sebinost, oholost, pohlepa, blud,
lijenost itd.) razvio se i na selu, kod seljaka, a posebno je razgranat u mladih, nagovjeujui samo jo
goru budunost sela.
Demokratska propaganda kapitalizma postigla je usaivanje svjetonazora o mogunosti ostvarivanja
kruha bez motike to je kod prijanjih generacija poljoprivrednika bilo nezamislivo jer su intuitivno
znali da samo tekim i napornim radom mogu ivjeti i preivjeti. Danas je njihovim potomcima (ne
svima, ali svakako znatnom broju) rad na zemlji postao preteak i neomiljen usprkos pomoi silne
mehanizacije o kojoj se jo donedavno nije niti sanjalo, a isto tako mnogima je postalo ispod asti,
ispod nekakvog njihovog dostojanstva biti seljakom.
Nisu svjesni da takvim stavom neposredno vrijeaju svu silu svojih predaka koji su mukotrpno radili
i ivjeli u dostojanstvu svojega zvanja. Odricati se svojih asnih oeva koji su svoju oevinu ostavili u
nasljee znak je propasti i znak je da se takvo pogubno stanje mora promijeniti.
Dobar primjer takvog mentaliteta dobrano je prisutan na turistikim podrujima. Svi se orijentiraju
na ivot iskljuivo od turizma elei na brzaka zaraditi i lagano ivjeti iskljuivo od toga. Rad na polju
ili stoarstvo se naputa i biva preputen najstarijima ili se moraju unajmljivati npr. pastiri iz Rumunjske. Nitko nee uvati ovce i biti pastir, kao da je to zvanje ukleto ili nedostojno u drutvu. Ideal postaje graditi silne apartmane bez reda i plana, otvoriti kafi ili u neto ambicioznijem sluaju restoran.
Dogodio se potpuni poremeaj vrijednosti rada i usluga tako da se poljoprivredom uistinu ne isplati
baviti u odnosu na daleko lake i ugodnije poslove poput iznajmljivanja ili usluivanja.
Zamka je u tome da se otklanjanjem veine populacije od rada u poljoprivredi i stvarna zarada tako
preorijentirane populacije realno smanjila. Ono to se zaradi od turizma umjesto da ostane u nekom
nekada poljoprivrednom mjestu odlazi za potrebe uvoza hrane (i svega ostaloga takoer) i tako su svi
na gubitku i svi su nezadovoljni, osim uvijek prisutne politiko-lopovske klike kojoj su najvaniji samo
njihovi osobni interesi. Rjeenje je relativno jednostavno i sastoji se u tome da se pristojbama i porezima prema nepoljoprivrednim djelatnostima i subvencijama poljoprivrednoj proizvodnji izjednae
poremeene vrijednosti rada. Samo tako mogu se ljudi (posebno mladi) motivirati da se vrate radu
na zemlji, raskravanju zemljita i graenju gromaa koje predstavljaju vrijednost koju treba sauvati.
Samo tako moe se ukinuti praksa da npr. vlasnik kafia glumi nekakvu facu ubirui prihode i zapoljavajui druge da rade ono to bi trebao raditi on sam. Kada imati i voditi kafi postane naporno i
odgovorno u odnosu na zaradu prestat e i idealiziranje takvog poduzetnitva jednako brzo kako je i
nastalo. Slina je stvar s iznajmljivanjem apartmana koje treba biti samo dodatna zarada jednom poljoprivrednom domainstvu, zarada koja e poboljati ivotni standard, a ne osnovni izvor egzistencije
ili da je poljoprivreda ta koja se lepa uz iznajmljivanje.
Sutina svega je odravanje sklada u radnim vrijednostima, ne doputajui da se jedna aktivnost neprimjereno istakne na raun neke druge, jer kada se to dogodi u konanici gube svi.

Stvaranje stratekih zaliha zdrave hrane

Po procjenama strunjaka Hrvatska moe relativno komotno proizvoditi hrane za godinju potrebu
287

Untitled-1.indd 287

10/23/06 8:10:38 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

vie od 20 milijuna stanovnika i tolikom obimu proizvodnje treba teiti i to prije ga dostii, a ako se
nadmai tim bolje. Ako to sada izgleda nepotrebno i pretjerano u odnosu na broj stanovnika (oko 4,5
milijuna) treba gledati dugorone ciljeve. Ispravnom dravnom politikom koja je ovdje prezentirana
populacija e rasti masovnim povratkom iseljene Hrvatske svih generacija i natalitetom unutar same
drave to e stvoriti nove potroae poljoprivredne proizvodnje sa stalnim trendom rasta. Zato e oni
poetni poljoprivredni vikovi koji su se u poetku velikim dijelom uskladitavali s vremenom postajati sve manji, taman onoliki da se odravaju nakupljene strateke zalihe.
Prestankom uvoza poljoprivredne vikove konzumirati e i svi strani gosti, bili oni tranzitni ili turistiki, a sa svojom neiskvarenom hranom bez ikakvog GM udjela u sebi Hrvatska e sigurno nai mjesta
na svjetskom tritu.
Cijeli svijet nam stoji na raspolaganju za izvoz nae hrane, a na nama je da se izborimo za kupca. Za
ponudu hrane, a isto tako i svega ostalog to moemo ponuditi, nije nam potreban nikakav posrednik poput WTO-a koji e nam odreivati to, kako i kome, nego nam je potrebna samo kvaliteta,
dobar proizvod koji nudimo, i kada se posjeduje neto to stvarno vrijedi kupac uvijek postoji.
Gospodarska politika kapitalizma i njegovih servisa (MMF, Svjetska banka, WTO) koja gleda samo
kako bi oborila cijenu i obezvrijedila ljudski rad globalnim unificiranjem nama nee nita predstavljati
jer planiramo raditi prema vlastitim interesima i standardima. To znai da ako svi ili veina prihvate
proizvodnju genetski modificirane hrane, Hrvatska to nee prihvatiti i proizvoditi e klasinu hranu
kojoj e upravo zbog ekskluzivnosti biti jo vie olakana prodaja, a svi proizvoai genetski modificirane (GM) hrane nadmetat e se meusobnim obezvrjeivanjem rada, odnosno stvaranjem sirotinje
po cijelom svijetu.
Osnovni princip za poticanje poljoprivrede treba biti garancija otkupa cjelokupne proizvodnje po unaprijed znanoj cijeni, ali jednako tako i stabilno definiranje udjela pojedinih poljoprivrednih proizvoda.
Koliina proizvodnje nee biti ograniena ili limitirana ve se teite stavlja na kvalitetu proizvoda i
prema unaprijed odreenim standardima isplauje se sve to je proizvedeno.
Svi vikovi koji se ne mogu potroiti prehranom domaeg stanovnitva, turista ili izvozom uskladituju
se kao strateke zalihe i to je hrvatski pandan zlatnim i deviznim rezervama kako je to ve objanjeno
u prethodnom poglavlju o financijama i novcu. Tako se stvora ve prije spominjana tzv. prehrambena
poluga koja e biti materijalno pokrie za novac (papirnati i financijski), vrijednost koje e svaki donosilac hrvatske valute moi dobiti izraenu u kilogramu poluge. To znai da to se vie stratekih rezervi
uspije pohraniti to e se za vrijednost kune moi sigurno realizirati (naplatiti) vea protuvrijednost u
koliini zamiljene prehrambene poluge.
Spremita robnih rezervi imaju se tako graditi da budu strateki rasporeena po cijeloj Hrvatskoj i
svaka upanija i svaki grad, manji i vei, moraju imati svoje strateke prehrambene rezerve. Na razini sela grade se mikrospremita kod svakog proizvoaa (poljoprivrednog domainstva) ili skupine
proizvoaa, a veliina e varirati ovisno o obimu i vrsti proizvodnje, mjestu proizvodnje i ostalim
specifinim iniocima.
To e onemoguiti brzo i djelotvorno unitavanje rezervi hrane od strane agresora, a omoguuje daljnju upornu obranu teritorija u sluaju presijecanja Hrvatske i izdravanje borbe u okruenju. Koliko je
to bitno za obrambenu strategiju koju e Hrvatska provoditi biti e vidljivo u poglavlju o obrani.
Za razliku od u potpunosti iluzorne stabilnosti koju pruaju nagomilane rezerve zlata ili, jo gore, papira i brojeva, ovo su stvarne vrijednosti koje u najteim situacijama, a povijest nas ui da one redovito
dolaze, svima postaju brzo razvidne. Pojednostavljeno reeno, kad su djeca gladna, plau ili su od gladi
ve umrtvljena, ne moe ih se nahraniti zlatom ili papirom. U takvim situacijama vidi se sav znaaj
molitvenog zahtjeva za kruhom svagdanjim.
Najgora situacija u kojoj se svaki normalan roditelj moe nai je da nije u stanju nahraniti svoju djecu
i da mora gledati kako umiru od gladi. Takve strahote koje je muno samo zamiljati, dogaale su se
288

Untitled-1.indd 288

10/23/06 8:10:38 AM

Organizacija Ministarstvo prehrane, poljoprivrede, ribarstva i umarstva

kroz cijelu povijest, a nisu bili zaobieni ni ovi nai hrvatski prostori. To to sada iz lane sigurnosti iz
naslonjaa gledamo takve slike na TV-u i to se to dogaa daleko od nas ne znai da se nee ponoviti.
Demonska narav kapitalizma koji podstie masovnu glad, danas po Africi i Aziji, sutra se moe ispoljiti i pred naim kunim pragom. Stoga bi bilo pravedno da se oholi i beutni Zapad, a i svi oni koji
se u njega ugledavaju kao nekakvim velikim uzorom, i sami nau u situaciji koju su svojom pohlepom
i beutnosti stvorili drugima. Pustiti ljude, pustiti djecu da polagano skapavaju od gladi dok se bacaju i spaljuju vikovi hrane kako bi se uspostavila cijena na nekakvom tritu koje se jo kiti nazivom
slobodnim, nije nita drugo do li paklena rabota. to prije izaemo, osudimo i neposredno djelujemo
protiv takvog sustava to e nam biti bolje kao dravi, naciji i nadasve kao ljudima.
Pod pojmom boljitka najmanje se misli na materijalni boljitak, iako je i on prisutan i ima svoju ulogu,
nego se radi prvenstveno o duhovnom boljitku, onome to bi bilo sadrano u pojmu sree i/ili ljubavi.
Da je materijalno bogatstvo put do sree, ljubavi ili mira, svega onoga za ime ovjek ezne, onda se ne
bi brakovi bogataa redovito raspadali, obitelji i rodovi izumirali, ne bi se cijelo drutvo koje je bogato
(kao npr. vedska) raspadalo iznutra i imalo veliki udio samoubojica, depresivaca, neurotika i svih
ostalih modernih bolesti objesnih bogataa.

Poticanje manjih obiteljskih gospodarstava na naelu permakulture

Ono to e jo vie poveati stvarnu vrijednost i konkurentnost nae hrane bit e proizvodnja koja je
u najveoj moguoj mjeri orijentirana na proizvodnju tzv. zdrave hrane (Ministarstvo i banke jedino
potiu takav oblik proizvodnje). U svoj naoj nesrei koja nam je u sklopu cijelog gospodarstva upropastila i poljoprivredu dobro je to to nam je zemlja ostala relativno sauvana od svega onog to je
zadesilo razvijene zemlje (oneienja svih oblika, GMO hrana, smanjenje bioraznovrsnosti, hormoni,
herbicidi, pesticidi, antibiotici, kravlje ludilo, itd) i ta srea u nesrei mora se iskoristiti kao vrijedna
kompetitivna prednost.
Poljoprivredna proizvodnja i ouvanje samoga sela sa seljacima biti e poticana posvuda, od maloga
i izoliranog otoka na Jadranu pa do superplodne Baranje. U skladu s regijom, podnebljem i uvajui
tradicionalne vrednote napravit e se plan izrade malog i srednjeg seoskog obiteljskog gospodarstva
koje e biti uklopljeno u sveobuhvatni urbanistiki plan izgradnje sela, gradova, upanija, regija i drave. Planiranjem proizvodnje i urbanistikim osmiljavanjem posebno se treba paziti na ouvanje
okolia od zagaivanja i ouvanje zateene bioraznovrsnosti kojom smo jo uvijek izuzetno bogati.
Budui da se u naem uem i irem okruenju bioraznovrsnost smanjuje, ouvanjem iste bogatstvo i
sama vrijednost drave (to znai i dravnog monopola poput novca ija je podloga u zemlji) jo e vie
porasti. Na najvei kapital, poslije ljudi, naravno, predstavlja ouvano zemljite, rijeke, jezera, movare, ume, more, a iz te ouvane i predragocijene supstancije izvueni plodovi imaju isto tako svoju
visoku vrijednost. Iz tog kapitala izlazi temeljna osnova novca, naeg financijskog kapitala koji je samo
sredstvo, jedno pomagalo u transformaciji vrijednosti i to boljoj protonosti iste kroz gospodarski
sustav valutnog suvereniteta.
Temeljni nositelji poljoprivredne proizvodnje ima biti veliki broj i svugdje prisutna obiteljska gospodarstva, a nakaradne tvorevine poput poljoprivrednih kombinata vie nee moi postojati. Ali, isto
tako nema mjesta novoj zabludi i podvali u odnosu prema poljoprivredi, a to je moderni farmer zapadnog (amerikog) tipa. Posao preraivake industrije koji jednim dijelom, i to mahom neuspjeno,
rade ili su radili kombinati biti e postavljen na zdrave osnove poticanjem poduzetnitva (malog i
srednjeg) koje e najbolje znati djelotvorno organizirati proizvodnju. No, i ovdje e se ii na to da
se najvie potie preraivaka djelatnost samoga poljoprivrednog proizvoaa, jer je takav koncept
najvitalniji i daje najkvalitetnije proizvode. Dodatnu potporu poduzetnitvu, uz svoj interes za razvoj
trebaju pruati i velika dravna poduzea (npr. Podravka) koja e djelovati poput lokomotive koja vue
za sobom cijelu kompoziciju.
Svaki oblik masovne, industrijske i zbog toga loe i tetne hrane, biva za trajno ukinut. Osnovna logika
je protukapitalistika to znai da se umjesto jedne farme za proizvodnju jaja, pilia ili kokoi u kojoj
je sve podreeno smanjenju trokova i poveanju kvantitete uspostavlja potpuna suprotnost kroz velik
289

Untitled-1.indd 289

10/23/06 8:10:38 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

broj seoskih domainstava koja e svojom brojnou proizvoditi jednaku ili ak i veu koliinu, ali s
drastino boljom kvalitetom proizvoda. to je najbolje, manji su i trokovi ove vrste proizvodnje po
malim domainstvima umjesto industrijskim kompleksima. Interes kapitala po svojoj inerciji tjera da
se na to manjem prostoru uz to manje trokove nagura to vie peradi i to je vie mogue proizvodi.
Ako postoje metode koje e poveati proizvodnju ili smanjiti trokove one se primijenjuju makar bile
pogubne za krajnjeg potroaa. Kapitalistikog ulagaa zanima samo dobit i poveanje dobiti, a sva
moralna pitanja postaju suvina.
Zato se i dogaaju sluajevi poput trovanja dioksinom, kravlje ludilo te razne druge afere uzrokovane
pohlepom kapitala. Zato se forsira proizvodnja na industrijskim farmama gdje se ivotinje hrane vlastitim izmetom, stisnute jedna uz drugu tako da nikada ne vide danje svjetlo. Zato su tako dobivena
jaja blijeda i slabo hranjiva, meso se raspada i doslovce smrdi, a juha je tanka i blijeda.
Nasuprot kapitalizmu i njegovom poimanju poljoprivrede, bez veih problema u suprotstavljanju stoji
nacionalna kristocentrina ekonomija u kojoj ljudi i ljudski rad nisu troak nego bogatstvo. Drava
umjesto da investira u masovnu industrijsku proizvodnju hrane moe investirati u masovnost ljudi,
odnosno u masovnost obitelji kao osnovne ljudske zajednice te sa obitelji spojeno malo i srednje obiteljsko gospodarstvo kao osnovu poljoprivredne proizvodnje.
Pridravajui se tih osnovnih naela na dravnom teritoriju izgrauje se poljoprivredna proizvodnja
koja je najbolje obuhvaena pojmom permakulture gdje je ulaganje ponajprije ulaganje u ivot, a ne
u profit. Tako se i sve to je navedeno kao osnova poljoprivredne politike izgrauje prema principima
bliskima filozofiji permakulture. Tako i obiteljska gospodarstva koja e se stimulirati i poticati ljude
za rad u poljoprivredi imaju svoju osnovu u nekom prosjeku od ca. 3 do 6 hektara zemljita, a krajnji
je cilj od cijele drave napraviti jedno veliko premakulturno imanje. Svakako da u sklopu cijele ideje
nerazdvojivu ulogu ima i energetska proizvodnja i potronja te kada se u posebnom poglavlju o tome
govori podrazumijeva se usuglaenost sa poljoprivrednom strategijom masovno rasprostranjenih malih obiteljskih gospodarstava. Svako gospodarstvo je ujedno u potpunosti energetski samodostatno.
To nije nimalo problematino izvesti ako se svako gospodarstvo promiljeno izgradi kao energetski
uinkovito i istovremeno sa vlastitim energetskim izvorima (solarne elije, vjetrenjae, vodika, biomase, toplinske crpke, geotermalni izvori i sl.). Tako u planiranoj buduoj Hrvatskoj za najdue 40-tak
godina sa 15-tak milijuna stanovnika od kojih je najmanje polovica na selu ta polovica je energetski
samodovoljna i nije nikakvo optereenje energetskog sustava. Time se oslobaaju energetski potencijali za ostatak gradskog stanovnitva, potrebe prometnih komunikacija i cjelokupnu industriju i tako
se izgrauje drava koju nije mogue ucijenjivati po bilo kojoj osnovi.
Umjesto da imamo pustu zemlju na kojoj ponegdje postoji nekakav pogon za proizvodnju loe hrane
za proletarijat u gradovima, Hrvatska mora imati napuenu zemlju, iva sela sa ivim ljudima koji
proizvode hranu koja stvarno vrijedi i kojom e se hraniti cijela Hrvatska, ali i puno ire od uskih
dravnih granica.
Drava treba biti sposobna i umjena sve organizirati i samo ubrati plodove koje zemlja daje. Drava svakako mora sprovoditi nadzor i kontrolu nad proizvodnjom, ali je samim zdravim ustrojem
ve obavljen najvei dio posla i kontrola se odvija unutarnjom logikom. To je zato to kapitalist koji
zarauje na industrijskoj hrani tu hranu sam ne konzumira te sebi i svojima moe priutiti zdravu i
kvalitetnu hranu koja je zbog svoje ekskluzivnosti preskupa i nedostupna veini, a malo obiteljsko
seosko gospodarstvo hrani se onim to i sami proizvode pa na sebi i na svojoj djeci nee tako lako
eksperimentirati raznim otrovima zbog profita.
Drava preko ministarstva poljoprivrede i banaka mora planski poticati proizvodnju praktiki svega u
zemljoradnji, stoarstvu, voarstvu, konjuarstvu, peradarstvu, vinogradarstvu, pelarstvu, maslinarstvu, ribarstvu i ribogojstvu, akvakulturi, marikulturi, uzgoju industrijskih biljaka, krznarstvu i svemu
ostalome to potpada pod pojam sela i poljoprivrede. To poticanje ili subvencioniranje nema veze sa
ovim poticajima i subvencijama koje su prisutne na Zapadu i odvijaju se po kapitalistikim naelima
otuenja ovjeka od zemlje, a osnovni je trend sadran u stalnom smanjenju broja poljoprivrednika i
290

Untitled-1.indd 290

10/23/06 8:10:39 AM

Organizacija Ministarstvo prehrane, poljoprivrede, ribarstva i umarstva

okrupnjivanju poljoprivrednih povrina. Sve subvencije kapitalistikog tipa se svode na tehniko-tehnoloko poticanje nasuprot poticanja u ljude koji rade na zemlji. Potie se porast profita i smanjenje
trokova, a ne potie se porast vrijednosti proizvoda, zatita bioraznovrsnosti i ouvanje ivota u cijelosti. Za razliku od opisanog liberalno-kapitalistikog modela poljoprivrednih subvencija u Hrvatskoj
se ima primjenjivati suprotan model koji subvencionira obitelj, tonije, malo i srednje seosko obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo i rad te obitelji na svojoj zemlji. To je ono to je smisao subvencija u
nacionalnoj kristocentrinoj ekonomiji: poticanje ivota, njegove raznolikosti i njegove jedinstvenosti
po kojoj i dolaze sve istinske vrijednosti.
Kao jedan uzor i primjer kako i na kojim naelima bi trebala biti temeljena cjelokupna poljoprivredna
proizvodnja u Hrvatskoj moe se navesti primjer nekadanjeg boksaa eljka Mavrovia koji radi ono
to bi u svojoj osnovnoj ideji, prilagoeno podneblju i tradiciji, trebali raditi svi koji se bave poljoprivredom. Jedina razlika treba biti u tome da se ostvari to da obiteljska gospodarstva svako za sebe
proizvodi to je mogue veu raznolikost proizvoda na zemlji koja je u neposrednoj blizini same kue
u kojoj obitelj ivi i gdje je smjetena sva potrebna oprema i infrakstruktura.
Konani cilj poljoprivredne politike je od Hrvatske stvoriti jednu svjetsku oazu ekoloke poljoprivredne proizvodnje gdje e se masovno i teritorijalno sveobuhvatno raditi iskljuivo na prije opisanim
osnovama te tako postii ne samo diferencijaciju od ostatka svijeta na bazi superiorne kvalitete proizvedene hrane nego e ta ista hrana biti u najmanju ruku cijenom pristupana, ako ne i konkurentna.
Takvom dvostrukom prednou nad ostatkom svijeta dogoditi e se to da neemo moi udovoljiti
potranji za naim poljoprivrednim proizvodima do kakve e doi.
Kada se u inozemstvu, a to poglavito znai na Zapadu, stvori potrebna reputacija i navedena potranja,
onda niti administrativne mjere koje bi mogle sluiti kao pokuaj da se ogranii prodaja naih poljoprivrednih vikova nee biti djelotvorne jer onda kupci sa Zapada koji e biti uskraeni za ono to ele
sami dolaziti po svoje traene proizvode na isti nain kako smo mi prije ili u inozemstvo po prehrambene ili neke druge proizvode. Puke administrativne mjere zatite u takvim sluajevima nikada ne
mogu pruiti dobre rezultate. To onda biva ak jo i povoljnija situacija za Hrvatsku to se tie ostvarivanja novane dobiti jer se tako ostvaruje najjeftiniji oblik izvoza: izvoz kroz turizam. To je izvoz gdje
kupac sam snosi sve trokove od transporta do carinskih davanja. Da se ne spominje dodatna zarada
od onih kupaca koji istovremeno sa kupovinom prehrambenih proizvoda kupuju ostale ponuene
turistike i svake druge usluge (npr. zdravstvene, kulturne, zanatske, industrijske, sportske i sl.).

Voda u poljoprivredi
U koncipiranju ostvarenja djelotvorne i optimalne poljoprivredne proizvodnje jedna od kljunih stvari je znanje u koritenju vodnih potencijala. Hrvatska ima taj blagoslov da raspolae s izuzetno bogatim vodenim potencijalima no ukoliko postupamo nerazumno taj blagoslov bi mogao lako postati
prokletstvom. Upravo kako je to bilo na podrujima velikih civilizacija koje su se sve razvile oko velikih vodenih tokova (Eufrat i Tigris, Nil) te je zbog obilja koje je dobiveno koritenjem navodnjavanja
omogueno stvaranje znatnih poljoprivrednih vikova, a to je oslobodilo velike proizvodne snage za
ostale djelatnosti. Tako je i ovdje vidljivo da se svaki razvoj gospodarstva mora temeljiti na poljoprivredi kao osnovnoj djelatnosti koja daje slobodu ostaloj populaciji da svojim nepoljoprivrednim radom
pridonosi stvaranju novih vrijednosti koje onda obogauju cijelo drutvo.
U problematici gospodarenja vodnim bogatstvom u poljopivredi od kljune je vanosti, i zato i navodim ove primjere, da se zna kako je preveliko navodnjavanje poljoprivrednih povrina na koncu
dovelo do devastacije tla i bitnog reduciranja poljoprivredne proizvodnje, a to je prouzroilo i samo
uruavanje sustava koji se na njoj izgradio. Naime, dogodilo se to da se velikim navodnjavanjem, zbog
toga to svaka voda sadri odreenu koliinu soli, tlo nakon nekog vremena zagadilo (presolilo) i nije
vie moglo dati urode na prijanjoj razini.
Da se tako neto ne bi dogodilo i nama i da ne bi povueni velikim vodenim bogatstvom kojim raspolaemo nerazboritom gradnjom neprikladnih sustava napajanja upropastili svoja poljoprivredna
291

Untitled-1.indd 291

10/23/06 8:10:39 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

zemljita potrebno se preorijentirati iskljuivo na kapljini sustav napajanja.

Zbog toga razloga i iskoritavanje deviznih rezervi dio kojih e biti odvojen za razvoj poljoprivrede
biti e prvenstveno usmjeren na ostvarenje izgradnje sustava kapljinog napajanja na cjelokupnom
teritoriju drave Hrvatske, a isto e se tako potrebnim donacijama pomoi i Hrvatima u BiH da na
podrujima gdje obitavaju mogu razviti takav isti sustav.
Osim dugorone koristi od ouvanja tla za dugi niz buduih generacija ostvaruje se i taktika korist
utede udjela trokova vode u cijeni hrane. Takoer se omoguuje da je za zadovoljenje potreba za
vodom na cjelokupnom podruju otoka, obala i zalea posve dovoljno koristiti vodne potencijale
jadranskog sliva, a to bi u sluaju uobiajenih metoda navodnjavanja bilo nedovoljno za zadovoljenje
potreba svih potroaa vode poput stanovnitva i industrije. Na taj e se nain moi na najjednostavniji nain dovesti voda i do poslijednjeg otoka i najudaljenijeg sela u dalmatinskom zaleu, a da se ne
ugrozi opskrba vodom ostalim korisnicima. Takoer, umjesto velikih zahvata preusmjeravanja obilnijih vodnih kapaciteta crnomorskog sliva puno je jeftinije koristiti najbliu vodu iz jadranskog sliva.
U svakom sluaju bitno je za naglasiti da se ovakvim pristupom prema gospodarenju, ali istovremeno
i sa ne manje vanom zatitom vodnog blaga kojim se raspolae, pridaje znaaj koji ima najveu strateku vrijednost jer su vode ono to e biti zalog nacionalnog bogatstva budunosti. Kako je hrvatska
valuta i cijelo gospodarstvo najue povezano s samom zemljom (to znai i vodama na toj zemlji) tako
e i visokim rastom cijene vode koje sigurno dolazi u vrlo bliskoj budunosti porasti i cjelokupno
nacionalno bogatstvo. ak je i veliki rast bogatstva cijele nacije do kojeg e doi i odreeni teret zbog
postojanja bezobzirnih monika ovog svijeta, a koji tee posjedovanju cjelokupnog svjetskog bogatstva, te se moe oekivati da e nam to bogatstvo htjeti na svaki nain preoteti. I tu je, izmeu ostalih,
razlog zato je poglavlje koje se tie obrane, a koje je jedno od najopirnijih, toliko bitno za nas u svjetlu dogaaja koji e se na ovaj ili onaj nain na kraju odigrati prema svojem sutinskom stratekom
sudaranju dvaju nespojivih strategija. Jedna je strategija ivota, istine i ljubavi, i tu strategiju izabire
slobodna Hrvatska, a druga, ona koja danas drma svijetom, je strategija smrti, lai i mrnje.
Tko ima ui, neka uje. (Mt 11, 15). Zato neka Hrvati dobro sluaju ukoliko ele opstati, a ako im je
svejedno, mogu i gluhi i slijepi ii gdje hoe, jer se onda prije ili kasnije zavrava u provaliji. Mogu onda
ii i u EU, NATO, WTO, MMF i u svakakva druga velika slova koja sakrivaju i jednu veliku prijevaru.

Znaaj posjedovanja konja i magaraca (tovara)

Iz strateko-obrambenih razloga posebna se panja posveuje konjuarstvu, odnosno uzgoju svih vrsta
konja, od rasnih jahaih do tekih tegleih i malih planinskih, ukljuivo i dalmatinskih tovara. Razlog
lei u tome da zato to egzistiramo u svijetu takvom kakav jest i da se moe bilo kada dogoditi globalna katastrofa izazvana bilo od strane ovjeka (ratni sukobi, zagaivanje i sl.) ili prirode (potresi, sue,
poplave), a mogui su i svi oblici uzrono-posljedinih veza jednih s drugima. Isto tako uvijek postoji
mogunost agresije na Hrvatsku te odsijecanje od ostatka svijeta najbrutalnijom vojnom silom.
Da zbog toga ne bi dolo do opeg dravnog kolapsa i da bi se prometne komunikacije i proizvodnja
zadrale makar na minimalnoj razini treba imati pripravljenu strateku rezervu u vidu konja i magaraca. U kriznim situacijama takva pripremljenost viestruko poveava i obrambene sposobnosti
oruanih snaga to nije nita manje bitna stvar.
U normalnim, mirnodopskim uvjetima, konji i magarci nikako nee biti nepotreban troak s tek eventualnom potencijalnom koristi, nego se mogu iskoristiti kao stvaratelji novih vrijednosti. Od poljoprivrede i industrije do policije, vojske i turistike ponude, posebno stoga to se turizam bitnim dijelom
ima sastojati od ponude tzv. ekoloko-rekreaciono-tradicionalnog programa ponude (detaljnije u dijelu o turizmu u sklopu govora o gospodarskom ustroju).

292

Untitled-1.indd 292

10/23/06 8:10:39 AM

Organizacija Ministarstvo prehrane, poljoprivrede, ribarstva i umarstva

kolstvo prilagoeno potrebama sela

Obrazovno-odgojni sustav mora biti prilagoen uvjetima i potrebama ivota na selu. To ponajvie
znai da se mladost koja ivi na selu i dolazi iz seljake populacije prvenstveno treba odgajati i obrazovati tako da ih se naui biti boljim i uspjenijim seljacima. Imaju se nauavati ponajvie znanja potrebna za rad na poljoprivredi koja se eli razvijati, a kako je ve naglaeno, rije je o konceptu moderno
osmiljene ekoloke i tradicionalne poljoprivredne proizvodnje. Posebna panja u sustavu kolstvana
selu posveuje se njegovanju kulturne tradicije svakog podruja i ouvanju umijea svih, danas ve
skoro izumrlih, starih zanata. Uz posve prirodne bazine nauke iz pismenosti, matematike, povijesti i
vjeronauka te tjelesnog, higijenskog i predvojnikog odgoja u takvom se duhu trebaju oitovati specifinosti seoskog kolstva.
Sve to nikako ne znai da e seoska djeca biti na bilo koji nain diskriminirana ili sputavana u razvijanju svojih talenata, naprotiv. Kako Bog daje ljudima darovitost po nama nedokuivom obrascu tako e
i odgojno-obrazovne institucije morati omoguiti da svako seosko dijete koje ima darovitost i/ili volju
moe pristupiti i pohaati sve obrazovne strukture unutar drave pod ravnopravnim uvjetima kao i
ostatak populacije. Dananja politika i gospodarska elita Hrvatske dobrim je dijelom i sama dola iz
sirotinjskih seoskih obitelji, a njihovo kolovanje omoguio je rad cijele nacije bez obzira to je to bilo
u komunistikoj Jugoslaviji. Umjesto da to bude razlog vie da i drugima omogue isto, ta elita koja je
dobila priliku to isto ne eli pruiti novim naratajima nego polagano uvaa elitizam u kolstvo.
Dosljednim radom ministarstva poljoprivrede i cijele drave ostvaruje se nuan povratak seljaka zemlji i stvara se autentini seljaki stale koji e biti temelj cijele nacije i pripadajue joj drave. I kao to
su vrsti i zdravi temelji neke graevine i preduvjet svakoj daljnjoj nadgradnji, tako je seljaki stale
neophodna osnova za ostatak nacije.

Jo o podvali graantine
Iz potrebe uspostave to vreg nacionalnog jedinstva iz politikog jezika mora nestati namjerno
nametnuta fraza o graanima Hrvatske, hrvatskim graanima, o graanskim pravima ili dunostima,
o nekakvom graanskom drutvu i sl. Verbalna agresija graantine toliko je intenzivna i sustavno
se provodi nad cijelom nacijom da je to teko izdrati i ostati mentalno postojan. Izraavanje demokratskih politiara i pratee kulturne i medijske podrke prepuno je graana, sve sami graanin do
graanina. Seljaci ne postoje na primarnoj verbalnoj razini, nego se prema potrebi demokratskih demagogija samo tu i tamo spomenu i brzo vrate u pojmovno nitavilo. Na taj nain seljak, selo i pripadajua poljoprivreda nestaju i prije no to su stvarno do kraja istrebljeni. To je injenica u svijetu kojim
dominiraju masovni mediji te se za ono to se ne spominje moe rei da niti ne postoji. I opet je jedan
od najveih apsurda da politika stranka koja se naziva seljakom i deklarativno se zauzima za selo i
seljaka sasvim normalnim smatra takovo stanje te se njezino vodstvo i samo koristi diskriminacijskim
izrazom graantine. To samo dodatno pokazuje i dokazuje da razlike meu strankama nema i da je
politika elita u potpunosti otuena od naroda te okrenuta iskljuivo sama sebi, svojim ambicijama,
svojoj oholosti, pohlepi i tatini.
Verbalnom diverzijom od seljaka se suptilno stvaraju otueni i diskriminirani ljudi, ljudi koji nisu
sastavni dio drutva, ljudi koji nisu dovoljno vrijedni da budu u rangu s urbanim dijelom populacije i
koji onda moraju slijediti odluke koje donose oni navodno vrijedniji, a sve se dogaa na jednoj podsvjesnoj razini.
Drutveno-politiki uinak je viestruk. Potie se i prihvaa zatiranje sela i seljaka, bilo na kapitalistiki ili na komunistiki nain, svejedno je. Na taj nain stvorene urbane mase ovisne o milosti kapitala i
podlone masovnoj kulturi i masovnim medijima postaju lako voene ovce koje bleje i idu na ianje
onako kako zakulisni gospodar eli. Ljudi su doslovno kao ovce stjerani u jedan skueni i omeeni
tor tako da ih gospodar moe sve imati na oku i pod svojom kontrolom. Tako je stvoreno dananje
moderno globalno drutvo koje je kao jedna posebnost u odnosu na cijelu prijanju povijest po tome
to je zavretkom XX stoljea prvi put na planetu urbana populacija kvantitativno nadmaila ruralnu s
293

Untitled-1.indd 293

10/23/06 8:10:39 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

trendom stalnog rasta u korist grada nasuprot selu. Ista se stvar odigrava i kod nas u Hrvatskoj gdje se
u gradove, a posebno u Zagreb, poput ivotinja u peradarskim farmama ljudi naguravaju, a da se istovremeno za boravak prikladno zemljite ostavlja nenaseljenim. Takav apsurd, gdje u jednom Zagrebu
nema dovoljno prostora i cijena boravka neprimjereno raste, a istovremeno je svugdje unaokolo prava
pusto, posljedica je politike podinjenja kapital-odnosu gdje se sa ljudima upravlja na osnovu istih
profitnih probitaka kao i u sluaju peradi u industrijskim peradarnicama.
Nametanje pojma graanina kao univerzalnog i sveobuhvatnog za cijelo drutvo nije od juer nego
se stoljeima sustavno uvodi, a presudni trenutak je u potpunosti judeo-masonski voena francuska
revolucija. Od tada do danas pojam ovjeka kao graanina uao je u sve jezike zapadne civilizacije i u
potpunosti je izvrio svoju svrhu i planiranu destruktivnu namjenu. Svugdje je unio neprirodnu podjelu unutar nacionalnog tkiva otuivi grad od sela i radnika od seljaka. Otuivi prirodni poredak
stvoren od Boga od ljudskog poretka podlonog Bogu stvorivi time uvjete za Novi svjetski poredak.
Komunizam se i tu vjeto namee kao tobonji zatitnik interesa radnika i seljaka, a u stvarnosti isporujui kapitalu dodatne mase proletera i doslovno ubijajui seljake i ruei selo.
Hrvatska nema apsolutno nikakvog interesa u nasljeivanju i prihvaanju protunacionalnih i protudravnih tekovina Zapada (kapitalistikih i komunistikih), to svakako ukljuuje i lingvistike obrasce
namijenjene unoenju podjele u drutvo, odnosno u naem sluaju u hrvatsku naciju.
Prihvaanjem pojma graantine unosi se podjela u tkivo nacije i zbog toga se u stvarno suverenoj i
neovisnoj Hrvatskoj moe govoriti samo s pojmom dravljanina. Mogu postojati samo dravljani
drave Hrvatske, prava i dunosti dravljana, a floskula graanskog drutva nije niti smisleno prevodiva (dravljansko drutvo?) to samo pokazuje koliko je usmjerena protiv nacionalne drave i njezinih
dravljana. Tonije, usmjerena je protiv svake drave kao takve, te je po tome istovjetna proklamiranome komunistikom i/ili (anarho)liberalnom cilju odumiranja drave.
Svi oni koji toliko nameu ostvarivanje nekakvog idealiziranog graanskog ili civilnog drutva mogu
bez greke biti prepoznati kao provoditelji judeo-masonskog ideolokog programa s konanim ciljem
uspostave globalnog carstva zla to je skriveno iza pojma Novog svjetskog poretka.

Podvala civilnog drutva

Pojam civilnog drutva istoznaan je s graanskim drutvom, a u zadnjem povijesnom razdoblju sve
intenzivnije se koristi stoga to je selo ve uvelike marginalizirano te kapital po inerciji samo dovrava
proces unitenja. Ovdje se moe govoriti od razvoju pojma granantine u pojam civilizma s time da
je graantina bila usmjerena prema razaranju sela i seljaka, a civilizam je usmjeren prema rezultatima tog razaranja. Civilizmom se nasilno stvorena urbana populacija stavlja u djelotvorniji ideoloki
kavez istovremeno oduzimajui potrebne sposobnosti za bijeg iz tog zatvora. Civilno drutvo eli na
isti nain (ne samo da eli, ve to i postie) kao to je kroz novogovor graantine podsvjesno diskriminirano selo marginalizirati, otuiti i diskriminirati svaki oblik militarizma, budui je militarizam
suprotnost civilizmu. Odnosno, eli se vojsci i vojnoj slubi oduzeti vrijednost koju ona mora imati
kao branitelj nacionalnog i dravnog suvereniteta. Kroz idealiziranje pojma civilnog drutva u narodu
se eli umrtviti svaki obrambeni instinkt, tako da judeo-masonsko preuzimanje nacionalnog i dravnog suvereniteta naie na to slabiji otpor, a oni koji ga pokuaju pruiti bit e lake optueni, sueni i
kanjavani za svoje navodne grijehe militarizma protiv idealiziranog civilizma.
U sutini eli se onemoguiti i obeshrabriti borba i suprotstavljanje Zlu, a to je dunost svakoga, ali
posebno je dunost kranina kojemu su na raspolaganju sva sredstva za borbu i zato nema opravdanja
za dezerterstvo. Namee se krivo shvaanje Kristove misli koja se tumai tako da se ne treba opirati
Zlomu, dok u isto vrijeme on obilazi kao riui lav gledajui koga da prodre. Openito, nametnuta je
slika o Isusu kao o onome tko je blag i slatkorijeiv, dok je svakome tko proita evanelja jasno da o
tome nema ni govora. Jasno je da nije sluajno to stvaranje slike o Isusu kao o mlakome pacifisti gandijevskog profila te se tu mogu vidjeti i korijeni cijele te nakaradne ideje civilnog drutva.

294

Untitled-1.indd 294

10/23/06 8:10:40 AM

Organizacija Ministarstvo prehrane, poljoprivrede, ribarstva i umarstva

Kako je reeno, pojam civilnog drutva treba promatrati kao jedan prirodni nastavak, kao jedno sazrijevanje pojma graanskog drutva. Tako se graane u smislu stanovnika gradova, koji mogu biti i vojnici te tako ipak impliciraju i jednu militantnu komponentu unutar sebe, srozava na razinu pukih civila lienih prava i/ili sposobnosti, ali poglavito same volje za obranom od svake vrste agresije na svoju
slobodu. Jasno je kome to ide u prilog i odakle dolazi pomno orkestrirano nametanje tog novitetnog
pojma kakav je navedeno civilno drutvo ili civilizam kako je ta ideja ovdje prikladno imenovana.

Ribarstvo i umarstvo
Pod okrilje ministarstva poljoprivrede ulaze razni pojmovi koji se ne mogu doslovno smatrati poljoprivrednom djelatnou nego tu pripadaju po jednom irem smislu (npr. stoarstvo ili pelarstvo i
sl.). Ribarstvo i umarstvo su dva podruja djelatnosti koja su zbog svoje posebnosti i obima posebno
tretirana unutar ministarstva poljoprivrede.Uostalom, u sam naziv Ministarstva je iz tih razloga svoje
vanosti ukljueno i ribarstvo i umarstvo.

Vrijednosti mora, obale i otoka mnogi ih ele oteti

Jadransko more sa svojim podmorjem, otocima i obalom predstavlja jedno od najveih prirodnih bogatstava Hrvatske. Uostalom, povijesne pretenzije naih susjeda bile su usmjerene skoro iskljuivo na
ovladavanje morem i obalom. Od Venecije do Italije koja je samo preuzela tafetu posezanja za naom
obalom, otocima i morem. Osmanlijsko carstvo takoer je htjelo izbiti na more i postati gospodarom Jadrana, to bi im omoguilo ulazak u samo srce Europe i osvajanje Rima i Papinske drave kao
duhovnog sredita (bazilici Sv.Petra bila je predviena prenamjena u konjunicu sultanovih konja).
elei to postii prvo se htjelo osigurati desni bok i strateku dubinu pa je zato osvajanje Bea i ruenje
Habsburke Monarhije postala tolika opsesija osmanlija. Da su u tome uspjeli prodor i ovladavanje
Jadranom bila bi puka formalnost, a samim tim neposredno bi se ugrozio cijeli apeninski poluotok, i
s kopna i s mora. Tako bi bio omoguen metafiziki (duhovni) pokreta osmanlijskih osvajanja i njihov krajnji strateki cilj unitenje kranstva unitenjem papinstva. Jadranska istona obala je u toj
strategiji prirodno mjesto za okupljanje trupa i izvrenje invazije prema Rimu najkraim i najlakim
logistikim putem morem i pomorskim sredstvima. Treba imati na umu da je to vrijeme kada je
pomorski transport bio najdjelotvorniji transport po pitanju mogunosti ostvarenja brzine i koliine.
Jedino se pomorskom invazijom na sredinjicu apeninskog poluotoka moglo doprijeti do Rima.
Kada je turska opasnost prola, na izmuenu i iscrpljenu Hrvatsku svoje pretenzije pokazuje Maarska. I nita ne zanima Maare osim mora, izlaska na more i postajanja pomorskom nacijom, to se
posve otvoreno i bez imalo ustezanja i trai i provodi. Hrvatska i Hrvati stajali su na putu zamiljenom
izlasku pa se moralo ii do toga da se posve negiraju kao stvarnost (...gdje je ta Hrvatska i Hrvati? )
i iz tolike oholosti mogla ih je izbaviti samo Jelaieva pljuska koju nisu mogli ignorirati jer su Hrvati
za koje se nije znalo gdje su osvanuli usred Budima da ih vide oni koji pitaju. Vojna pobjeda poslije
postaje dobrim dijelom politiki poraz, a Maarska uporno dalje do zadnjeg dana Monarhije nastavlja
svoju politiku maarizacije Hrvatske s ciljem izbijanja na more.
Samo raspad Austro-ugarske zbog izgubljenog rata konano umrtvljuje maarske pomorske pretenzije, ali zato plijen grabi Srbija stvaranjem versajske Jugoslavije. Zbog kulturne i industrijske, openito
kulturno-civilizacijske nerazvijenosti naspram Hrvatske i pomanjkanja ikakve pomorske tradicije Srbija nikada nije znala djelotvorno iskoristiti zlatnu koku koja joj je pala u krilo. Na nau sreu, moglo
bi se rei da je zbog tih razloga Srbija bila manje zlo od Maarske, a posebno manje zlo od Italije koje bi
posao ovladavanja teritorijem puno djelotvornije izvrile na tetu Hrvata. Samo na primjeru Istre koju
je Italija ugrabila i vladala njome od 1918. do 1943. godine danas moemo vidjeti posljedice etnikog
i kulturnog inenjeringa u cilju potpune talijanizacije prostora. Srbima u dugakom razdoblju obiju
Jugoslavija nije uspjelo postii praktiki nita znaajnijega u posrbljavanju Hrvata, ak niti kroz formu
jugoslaventine kao prikrivenog velikosrpstva. Srbija nije uspjela osvojiti more i obalu ni bioloki ni
kulturno, ali je zato kroz vlast u federaciji eksploatirala velike koliine dobiti koju je to hrvatsko more
i obala ostvarivalo radom hrvatskog ovjeka. Sve devize priskrbljene obalom i otocima ile su u Beograd, a natrag se vraao jugo-dinar prema vrijednosti koja je titila antihrvatske interese. Ono deviza
295

Untitled-1.indd 295

10/23/06 8:10:40 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

to je ostalo u rukama Hrvata bilo je zbog nedovoljno djelotvorne financijske kontrole i nerazvijenosti
dravne uprave, ali je taj balkanski mentalitet koji je tada bio relativno koristan za Hrvate, danas tetan
zato jer se dobrim dijelom zadrao ili ak i uveao. Kulturno naslijee koje nam je ostalo ivljenjem u
zajednikoj dravi svakako je jedna najtee ili najsporije ispravljiva injenica dananjice. Da Hrvatska
i Hrvati imaju kulturno ozraje i dravnu upravu na razini one koja je bila u Austro-Ugarskoj do 1918.
sve dravne i drutvene reforme i planovi bili bi daleko lake provedivi nego to je to sluaj danas nakon usvajanja znaajnog obima balkanskog mentaliteta.
Srpska agresija na Hrvatsku 1991. imala je za cilj sauvati vlast primarno nad teritorijem mora i obale
jer im je on bio izvor lake zarade i nisu imali namjeru odrei se istoga bez borbe. Nije Srbija i njezina
elita koja je pokrenula rat (SANU jo 1985.g.) ciljala na pusti kamenjar oko Knina ili ume na Banovini, nego su more, obala i otoci bili ono to se htjelo prigrabiti, a hrvatski Srbi u zaleu bili su samo
paravan i dobrovoljci u provoenju tih planova. Planirali su umarirati u hrvatske gradove na obali i
ivjeti na tui raun kao oslobodioci od privilegija kao i njihovi oevi i djedovi.
Osvojiti hrvatsko more bio je konani cilj velikosrpske ideologije koja se pokuala realizirati u ovom
posljednjem ratnom sukobu od 91. do 95. Koliko je hrvatsko more bilo onaj jedini pravi ratni plijen
velikosrpstva vidljivo je i u samom mentalnom sklopu Srba koji se da lako oitati po javnim reakcijama. To to su velikoduno nagraeni za zloin i agresiju poklanjanjem polovice Bosne i Hercegovine
smatraju potpuno nevanim i velikim neuspjehom. Ne radi se o bizantinskim previjanjima kako bi
se glumilo rtvu ili oteenoga, ve je rije o stvarno iskrenom uvjerenju u Srba. Oni su kao narod
iskreno razoarani onim to objektivno nisu smjeli dobiti niti jedan kvadratni metar. I po sramotnim
diplomatskim normalizacijama i kulturnim re-bratimljenjima, po izjavama i razgovorima s tih susreta, pisanju srpskog tiska i govorenju na srpskim elektronskim medijima uvijek je prisutna nekakva
nostalgija i alopojka za mogunosti ponovnog dolaska na Jadran.
Ratni neuspjeh ne samo da ih je ostavio bez nadzora nad Jadranom, nego im je uvelike onemoguio i
dolazak kao najobinijih gostiju. Nedostaju Beogradu ljetni odmori po sunanim ostrvima za sitan
novac koji su ionako veinom dobili upravo haraem nad dobiti koju je more omoguavalo. Frustracija je tolika da nemaju strpljenja makar odglumiti nezainteresiranost nego preko diplomacije slubeno
rade na to broj mogunosti normalizacije (itaj: hrvatskog pristajanja na povijesne lai) i kao posljedici ponovnom dolasku turista iz Srbije. Nai dravnici su kao i uvijek spremni na sve to opet gradi
nesretno srueno bratstvo i jedinstvo. Ovaj put se sve obavija u demokraciji i kapitalizmu najvanijom motivacijom: navodnom velikom novanom dobitku od srpskih turista. Sve da i je tako, nezavisna
hrvatska vlast nikada ne smije pristati na preskakivanje ijedne stepenice u procesu stvarne normalizacije (itaj: srpska katarza i obraenje te isplata primjerene ratne odtete za agresiju), a meudravna
normalizacija u vidu omoguavanja kretanja ljudi i roba je jedna od posljednjih stepenica normalizacije. Tako bi se barem trebala ponaati jedna normalna drava sa jednom normalnom upravljakom
elitom sa istinskim dravnitvom. Dakle, ne trai se ak ni neka posebnost, samo jedna normalnost
u dravnim poslovima, ali oito je da je i to previe za hrvatsku stvarnost.
Uza svu fingiranu normalizaciju Zagreba i Beograda pretenzije za hrvatskim morem i obalom ne jenjavaju nego se pokuava barem neto uiariti u mutnom. Beograd je uspio nametnuti nekakvu problematiku oko pitanja Prevlake, a hrvatska biva i sadanja vlast krajnje diletantski to uope prihvaa
kao temu razgovora. Krajnji rezultat je nekakav privremeni sporazum u kojemu se Hrvatska odrie
mora koje dotie nau obalu. Stvarno je zapanjujue kakve se stvari mogu dogoditi.
Ista stvar dogaa se i na sasvim drugom kraju obale gdje se vode jalovi razgovori oko neega oko ega
razgovora nema. Upravo pokazivanje dobre volje i prihvaanje ustupaka koji Hrvatskoj ne trebaju, poput dozvola slovenskim ribarima da ribare duboko po naem moru, otvaraju apetite suprotnoj strani
koja sve to oitava kao slabost. Neka Slovenci love svoje ribe u svojem bazenu, a ako su ve toliko u
Europi neka idu kod Talijana proirivati svoje ribolovno podruje, a imaju i ostatak EU-a na raspolaganju ako im Italija nije dovoljna.
Protektoratu Bosne i Hercegovine ve je nerazumno preputena luka Ploe, a idui zahtjev za hrvat296

Untitled-1.indd 296

10/23/06 8:10:40 AM

Organizacija Ministarstvo prehrane, poljoprivrede, ribarstva i umarstva

skim ustupkom, znakom dobre volje ili europejstva ii e od izlaska na otvoreno more Neuma (po istoj
logici kao i Slovenci) pa do ustupanja Konavla tzv. Republici Srpskoj na bilo kakav zakukuljeni nain.
Nikakve ludosti u tome pravcu ne trebaju previe uditi, jer kada se jednom krene putem nacionalne
sumanutosti dalje se ide u sve tee stanje. To je logika razmiljanja pijanog bogataa koji je naslijedio
bogatstvo i nema osjeaj za trud koji stoji iza njega pa se tako i u Hrvatskoj misli da imamo puno mora,
obale i otoka pa moemo naokolo dijeliti koliko je kome potrebno.

Proglaenje gospodarskog pojasa

Sve prije je reeno i ugurano pod temu ribarstva naprosto zato jer se do problematike gospodarenja
morem dolo najprije ovdje, tj. na temi poljoprivrednog razvoja. Ono to je bitno jest da more mora
imati isti status kao i kopno i ne moe se gledati na more kao na nekakvu javnu (meunarodnu) priju kojom svatko ide kako mu se prohtije. Ribarstvo je primarna gospodarska grana koju je ovjek
uspostavio s morem. Hrvatska ima dunost i obvezu sauvati prehrambenu sposobnost svojeg mora i
sprijeiti druge da otimaju iz istog, kao to ne moe kombajn iz Vojvodine zalutati na slavonsku njivu i
poeti etvu penice, tako ne mogu tue brodice ribariti po ve ionako preizlovljenom Jadranu.
U prvom redu mora se istog trena, kada vlast preuzme Hrvatska dravnika opcija, proglasiti morski gospodarski pojas koji nam pripada po istim pravima koja su si i drugi osigurali. I tu je vidljiv
sav besmisao politike od Tumana do Mesi/Raan/Sanader razdoblja. Razlog neproglaenja pojasa i
omoguavanja vie ulova domaim ribarima ve samim onemoguavanjem lovljenju vee i modernije
talijanske ribarske flote bio je i ostao krajnje nevjerojatan: ulazak u nadnacionalne integracije (EU,
NATO, WTO i sl.). Briga oko vlastitog naroda, interesa vlastite drave, ouvanja vlastitog teritorija
gospodarski vrijednim; sve to nije bilo dovoljno da odbaci rezon o potrebi povlaivanja Italiji zbog
ulaska u Europu. Neka nam ribarstvo, ribari i preraivai, neka svi propadnu, samo neka se ue u
Europu, onda e svima biti bajno i krasno. Neka nam Talijani pokupuju propale i obezvrijeene tvornice za preradu ribe i morskih plodova pa umjesto da ubiremo svu vrijednost koja se izvlai iz mora
radnici e dobiti i biti sretni s redovitom mizerijom, jer ako nee oni raditi biti e dovoljno ribara koji
su propali i sada su bez posla pa da ih zamijene. Stvarno narod koji trpi takvu vlast koja izvodi tako
oite gluposti nije ni zasluio nego da postane sluga u vlastitoj kui.
Tako hladnokrvno prihvatiti odricanje od gospodarskog pojasa zbog fiktivnih povlaivanja svijetu
meu nacionalnom politikom i intelektualnom elitom znak je teke otuenosti mozga od tijela (elite
od naroda). Ono to zna svaki ribar nije od znaaja za visoku politiku u kojoj se vodi bilo sukob
civilizacija, bilo antiteroristika borba po cijelom svijetu za ouvanje demokracije, samo se ne vodi suverena nacionalna politika. Hrvati i Hrvatska nisu od vanosti kada su u pitanju veliki globalni dosezi
domaih malih divova ili velikih patuljaka koji nas vode ili su nas vodili.
Kada se proglasi gospodarski pojas na moru i uspostavi puni nadzor nad morskim akvatorijem moe
se voditi ista politika poticaja proizvodnje kao i na kopnu. S morem i prehrambenim potencijalom
mora gospodariti se racionalno i u skladu s mogunostima odrivog koritenja prirodnih resursa, a
prema strunim procjenama o ukupnom bogatstvu koje postoji na morskom akvatoriju. Ako bi se
htjelo kratko izraziti stanje u gospodarenju morem kojem se tei je da se od nae polovice Jadrana
uini jedno veliko ribogojilite u kojemu je princip prirodnog poretka ono to je osnovni usmjeriva
svakog pothvata.
I bez egzaktnih podataka o ribljem fondu unutar hrvatskog gospodarskog pojasa dovoljno je znati da
talijanska jadranska ribarska flota iskoritava upravo to podruje i na tome cijela talijanska ribarska,
prehrambena i turistika industrija ubire visoke zarade. Radi se o iznosima od minimalno jedne milijarde eura, a vjerojatno oko tri do etiri milijarde eura godinje kada se sve zavrti u unutarnjem
gospodarskom kotau. Nema niti jednog razloga zato Hrvatska ne bi preuzela taj prihod kada na to
ima svako pravo. Malena ribarska flota u odnosu na talijansku za poetak ak nije ni nedostatak nego
prednost zbog toga to se ve dolo do prekomjernog izlova i znaajnog smanjenja ribljeg fonda. Taman dok se hrvatska ribarska flota ne dovede do optimalne veliine u odnosu na kapacitet naeg dijela
mora daje se dovoljno vremena prirodi da se riblji fond obnovi.
297

Untitled-1.indd 297

10/23/06 8:10:40 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

Talijani, Slovenci ili bilo tko drugi koji su dosad ivjeli od naeg dijela mora neka se pomire s hrvatskim suverenitetom i pristojno stanu u red za kupnju nae ribe u naem duanu, a ne u stranome. Bilo
naim izvozom, bilo dolaskom u goste i konzumacijom u Hrvatskoj, a taj e nain biti preferiran pa e
se izvoziti samo oni krajnji vikovi koje hrvatsko trite ne moe konzumirati ili pohraniti.

ume se moraju uvati

Za kraj je ostalo obraditi jo umarstvo kao jedan od bitnijih segmenta Ministarstva. Osnovna stvar u
upravljanju umskim bogatstvom je zabrana izvoza bilo kakvog oblika (sirovina ili polusirovina) drvene grae. Upravo obrnuto, razvojem industrije i svih potreba industrije moe se samo uvoziti drvena
graa za vlastite potrebe. Drvo se moe izvoziti samo kao finalni proizvod domae drvno-preraivake industrije i nikako drukije.
Ono to treba postati izvoznim proizvodom ne smije biti sirovina ve to mora biti znanje. U sluaju
uma i drvne industrije to znai da je dizajnerski rad onaj izvozni proizvod koji je utemeljen na umskom bogatstvu koje posjeduje Hrvatska. Time se ostvaruje najoptimalnije stanje gospodarske ustrojenosti u kojemu je isti ljudski kapital ona vrijednost na kojoj se gradi uspjeh u svjetskom okruenju.
Ljudski kapital je izvor stvaranja stalno obnovljivih novih vikova vrijednosti koja nije ograniena
niim drugim nego ljudskom imaginacijom i/ili duhom. U sluaju poput dizajna i slinih oblika poput
ininjerskih ili tehnolokih inovacija to je osnova budueg hrvatskog gospodarskog ustroja i ostvarenja nacionalnog blagostanja i svjetovnog opstanka u surovim svjetskim uvjetima. Tako i umsko blago
samo predstavlja onu sirovinsku osnovu na koju se nadograuje etiki i estetski to djelotvornije osmiljen politiko-ekonomski sustav upravljan dravnim autoritetom i svim pripadajuim ovlastima.
Ovdje na primjeru gospodarenja umama vidi se i sva nunost cjelovitog pristupa organiziranog
ovlastima dravnog suvereniteta. Potrebno je tako imati sposobnost ovladavanja samim umskim povrinama, financijama, gospodarstvom, znanou i tehnologijom jer ukoliko neto od toga izostane
doazimo u ovo stanje u kojemu smo danas. Tako se ca. 80% hrvatske drvne grae izvozi na preradu i
istovremeno skupo plaa kao finalni proizvod u dravnim uredima, hotelima, privatnim domovima,
uredima, kolama, itd. Istovremeno domaa industrija prerade drva propada, industija alatnih strojeva
je ve odavno unitena, a iskusni zajedno sa mladim i sposobnim ininjerima, tehnolozima i dizajnerima nemaju mogunosti realizirati svoje sposobnosti. Ljudski kapital ostaje nerealiziran te se onda svi ti
koji su najvie odgovorni za takvo stanje isuavaju kako je to mogue i istovremeno obeavaju velike
uspjehe u budunosti. A sve poinje od jednostavnog zanemarivanja brige o vlastitim bogatstvima u
zemlji i ljudima te preputanja istih nekome drugome. Taj drugi je najgori grabeljivac i nita dobroga
nee napraviti niti sa zemljom, a jo manje sa ljudima koji mu se ovako neodgovorno preputaju od
strane dravnih vlasti koje su svojim zvanjem pozvane tititi i dravu i dravljane.
ume su previe vrijedne i nikad ih nema dovoljno da se mogu nemilice unitavati za potrebe kapitala.
Takoer, ume su toliko vane za ouvanje zdravlja zemlje i ljudi da se prema umama mora odnositi
s izuzetnom brigom u cilju dugoronih probitaka. Nedopustivo je nemarno i neodgovorno ponaanje
jer blagodati uma moraju naslijediti i budue generacije, a ne da se sve uniti za zadovoljenje sebinih
potreba dananjice. To je posebno izraeno u umama jer se za pojedina umska bogatstva treba ekati
i vie od stotinu godina, a da bi bila postignuta. Tu se ne moe sebino rezonirati i sve prigrabiti sebi,
a buduim naratajima ostaviti pusto.

Ulaganje u ume svima donosi visoke dividende

U tu svrhu radikalno se ima promijeniti odnos prema umama i umjesto da se umske povrine smanjuju
poet e se s masovnim planskim poumljavanjem svugdje gdje je to mogue. Poumljavat e se gradovi, otoci, obala i obalno zalee (ostvarivanjem tzv. programa oplemenjivanja kra) i cijeli kontinentalni
dio. Ukratko cijela Hrvatska. Poumljavanje e biti jedna od onih investicija koje su dugorone i koje u
poetku izgledaju kao bacanje novca u vjetar jer se na rezultate mora ekati godine i desetljea, ali kada
se posao izvri onda je to poput vjeno rastue dividende za sve dravljane. To je stoga to se kuna koja
je vezana uz vrijednost zemlje isto tako dodatno vrednuje kako se poveava umsko bogatstvo.
298

Untitled-1.indd 298

10/23/06 8:10:41 AM

Organizacija Ministarstvo prehrane, poljoprivrede, ribarstva i umarstva

Vrijednost pravilno odravanog umskog podruja raste eksponencijalno zato jer osim same drvene
grae ume se gospodarski mogu iskoristiti kroz veliki broj drugih oblika eksploatacije (lov, divlja, turizam, prehrana, farmaceutika i sl.). Ta dividenda moe se raspodijeliti na dva naina: da se poveava
vrijednost kune ili da se stvara novi novac u takvoj koliini da je kuna stalno stabilna. U prvom sluaju
najvei dio dividende uzimaju oni koji imaju vie novca, a u drugom drava kao monopolist stvaranja
novca rasporeuje novac prema opedrutvenoj koristi. Zbog toga je drutveno korisnije drati valutu
stabilnom i nove vrijednosti rasporeivati prema dravnim/nacionalnim interesima i potrebama.
U sklopu Ministarstva upravo iz zvih navedenih razloga ustrojava se djelotvorna lugarska sluba sa
irokim ovlastima u svrhu suzbijanja svakog oblika nedoputene eksploatacije i uvoenja reda u gospodarenje umama.

ume osnauju obrambenu sposobnost drave

Kao zadnje, ali nikako ne i najmanje vano, valja spomenuti da ume imaju znaajnu strateku vrijednost u obrambenom smislu. Pogotovo se to odnosi na ublaavanje tehnoloke inferiornosti u odnosu
na potencijalnog agresora jer nije mogue koristiti sve prednosti najsuvremenije tehnike (posebice
promatranja iz zraka) kada smo zatieni i skriveni ispod kronji stabala. Pokazalo se to i na primjeru
Zaljevskog rata, Kosova i Afganistana. Na ogoljenim podrujima Iraka i Afganistana preciznost je
bila viestruko vea nego u umovitim predjelima Kosova i Srbije gdje je uniteno tek simbolian broj
oklopa i tehnike (u tri mjeseca intenzivnog bombardiranja tek desetak) koje su Srbi izmjestili iz vojarni i posakrivali po umovitom terenu.
Da Amerikanci/NATO nije imao stalnu i neprestano rastuu pjeadijsku potporu OVK kao (za Zapad)
jeftinu potronu robu, Srbi ne bi imali nijedan vojni razlog za prihvaanje povlaenja s Kosova. Zrana
premo SAD/NATO onemoguila je manevar srpskoj tehnici i ljudstvu, a neprestani upadi i napadi
OVK prisiljavali su Srbe na pokret i izlaganje zranim udarima. Vojni i policijski vrh u Beogradu pravilno je procijenio da vrijeme nemilosrdno radi protiv njih i da je bolje prihvatiti strateki uzmak dok
gubici ne postanu preveliki jer OVK je brzo izrastala u regularnu vojsku i zato je postojala opasnost
da albanska pjeadija oslobodi Kosovo to bi vuklo i politiku posljedicu u lakem osamostaljenju
Kosova. Tako neto je bilo neminovno uz zranu podrku koju su borci OVK imali i takav razvoj
dogaaja definitivno bi znaio i formalni gubitak Kosova. Prihvaanjem NATO protektorata nad Kosovom sprijeena je ta, za Srbiju puno loija varijanta, i Kosovo je barem formalno ostalo u sastavu
Srbije/Jugoslavije te je predavanjem politikog nadzora nad Kosovom zapadnim silama bitno usporen
proces politikog osamostaljenja Kosova.
Da su Srbi ostali uporno braniti teritorij Kosova samo bi imali gubitke u ljudstvu, a prije ili kasnije
bili bi vojno poraeni s opasnou da se cijela Srbija/SR Jugoslavija doslovno raspadne iznutra pod
teretom i sramotom poraza. Srbi su bili najranjiviji u ljudskom faktoru jer nisu bili spremni na velike
rtve, za razliku od Albanaca koji su k tome bili i dodatno motivirani stogodinjim terorom nad njima.
Albanci su bili spremni dati vie mladosti za svoju slobodu od Srba, a demografska superiornost im
je dodatno odgovarala. Obitelji s petero do desetero djece mogu puno bolje emocionalno podnijeti
gubitak dijela svoje djece jer im ipak ostaje nekakvo potomstvo. Srbi sa svojim malim obiteljima puno
tee doivljavaju smrt svoje djece ili samu mogunost da bi mogli izgubiti svoju djecu.
Koliko su Srbi bili inferiorni u sposobnosti trpljenja gubitaka prema Albancima, jo su vie Amerikanci/NATO bili inferiorni prema Srbima. Zato je neosporna injenica da nije bilo OVK kao izvora
ljudskog faktora, Srbi su mirno mogli ostati pritajeni i skriveni u kosovskim umama, planinama i
gudurama te ekati da se suoe s amerikim/NATO pjeatvom. im bi u SAD poeli dolaziti vojnici
u vreama, makar i u relativno malom broju, cijela Amerika bi se raspucala iznutra i brzo bi se gledalo
kako se to elegantnije izvui da se skroz ne urui unutar sebe.
Ono to omoguuje navedenu pretpostavku su ume koje su postojale (postoje i dalje) na Kosovu i
anulirale su tehnoloku (prvenstveno zranu) superiornost u dovoljnoj mjeri da se moe pruiti djelotvoran otpor.
299

Untitled-1.indd 299

10/23/06 8:10:41 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

Zato je i od vitalnog znaenja za obrambenu sposobnost Hrvatske imati velike i svugdje prisutne umske povrine koje pruaju najbolju moguu vizualnu zatitu i unaprijed osujeuju ili barem bitno oteavaju napad od onoga koji nije spreman dobrano i sam pustiti krv.

O blagodatima poljoprivrede
Na kraju ovoga poglavlja, samo kada se napravi gruba raunica koliko se danas hrane uvozi (sasvim
nepotrebno) i koliko se gubi samo sa jednom stavkom kao npr. neproglaavanjem gospodarskog morskog pojasa dolazi se do zapanjujue visokih deviznih sredstava (minimalno dvije milijarde eura godinje). To znai da kada se ta nakaradnost ukine onda taj novac ostaje unutar Hrvatske i mogu se
iskoristiti za unutarnji razvitak i poljoprivrede i industrije, a razvoj ta dva sektora znai i sveukupno
dodatno poveavanje bogatstva nacije. Te dvije milijarde eura na taj nain se jo dodatno poveavaju
unutarnjim radom pokrenutim tim novcem jer nee se taj novac (devize) troiti na nepotrebnu potronju nego e se koristiti kao sredstvo za uvoz materijalnih ili intelektualnih potreptina neophodnih
za pokretanje vlastite proizvodnje i vlastiti razvitak prvenstveno ljudskog kapitala.
Ujedno, vano je za istaknuti da je vrijednost koja se raa na zemlji jedina uistinu obnovljiva vrijednost, i to obnovljiva u relativno predvidivim i sigurnim ciklusima. Sve ostalo, sva ostala proizvodnja,
temelji se prvenstveno na trajnom iskoritenju bogatstva izvuenog iz zemlje. Tako se eljezo jednom izvueno iz zemlje vie ne moe obnoviti i ponovno uzeti. Ono je jednom iscrpljeno, stavljeno
u gospodarski ciklus i kao takvo vie se ne obnavlja na mjestu svojeg izvora. S druge strane, penica,
kukuruz, stoka, riba, med, drvna graa itd., sve se obnavlja i ponovno je mogue to bogatstvo ukljuivati u proizvodni ciklus kao jedina istinska novostvorena vrijednost. Ukljuivati tu istinsku novu
vrijednost u gospodarstvo i u sveukupno bogatstvo naroda i drave. Prema tome, svaki rast ukupnog
nacionalnog bogatstva, ili kako se to popularno naziva BDP-a, svoju jedinu pouzdanu, trajnu i
vjeno obnovljivu osnovu moe imati samo na poljoprivredi, na plodovima zemlje i mora. Ili, jo
konkretnije reeno, svaki rast bogatstva i opega materijalnog blagostanja moe izlaziti iz uzgajanja i
poticanja ivota, a nikako ne na kanibalistikom industrijskom rastu koji je odvojen od svoje poljoprivredno utemeljene ivotne osnove. Pogotovo kada se u tu neivotnu koncepciju urauna i novarska
kamatno-spekulativna agresija prema svemu ivome i usmjerenost na nasilje i smrt.

Prehrambena samodovoljnost multiplicira bogatstvo nacije

Praktino na terenu lako se da dokazati sva nazadnost sadanjeg financijskog (novarskog) ustroja
gdje su devize (strani novac) pokrie za vrijednost nacionalne valute i gdje se zato moraju gomilati
devizne rezerve. Kada rad poinje stvarati novac, kako i je jedino smisleno i naravno, onda e se ispostaviti da novca ima dovoljno za pokretanje i odravanje gospodarstva drave. Naravno, pod uvjetom
da se najprije neto radi i stvori radom.
Tako devize sauvane novom poljoprivrednom politikom nee imati vrijednost pukog numerikog
preraunavanja u kune (npr. 2 milijarde eura 15 milijardi kuna, teaj 2006.g.), nego, ako je prosjeni
potrebni udio deviza za pokretanje nekog rada 25%, onda se na koncu sa sauvanih 2 milijarde eura
i istih uloenih u vlastiti rad, stvara ne pukih 15 ve 60 milijardi kuna, a sve s realnim materijalnim
pokriem, tj. pokriem u radu, ne u spekulativno-kamatnom iluzionizmu. K tome, treba rei da je
udio deviznih sredstava uglavnom daleko manji od ovdje navedenih 25% i realno se kree oko 10% u
prosjeku to daje i viestruko veu mogunost obogaivanja vlastitim radom.
Kako je ve reeno, vlastiti rad mjeri se u vlastitoj valuti i udio deviza u radu je samo manje ili vie parcijalan, ovisno o vrsti radne djelatnosti. Tako je u poljoprivredi zahtjev za devizama iznimno malen,
a u energetici ili informatici relativno velik (u dananjem stanju nerazvijenosti), sve ovisno o stupnju
razvijenosti gospodarske samodostatnosti. Zbog toga to je udio devizne komponente za poljoprivredni razvoj izuzetno mali tim je jo vea korist i konana vrijednost ulaganja u domau poljoprivrednu
proizvodnju.

300

Untitled-1.indd 300

10/23/06 8:10:42 AM

Organizacija Ministarstvo prehrane, poljoprivrede, ribarstva i umarstva

Svenacionalna jedinstvenost i solidarnost su nunost za boljitak

Razvoj poljoprivredne proizvodnje s pravilnom monetarnom politikom dovodi do velike ponude jeftine i zdrave hrane na hrvatskom tritu. Uinak e biti dvostruko koristan jer onda nema smisla i potrebe za prekograninim opingom puanstva i privlai se strance da dolaze kod nas kupovati ili konzumirati hranu. Konzumacija hrane pretpostavlja i uslugu pripreme pa se jo dodatno uveava opa
korist. Da bi se dolo do takvog stupnja razvijenosti poljoprivrede, a i cijelog prateeg gospodarstva,
mora se prekinuti s navikom kupnje u inozemstvu (Slovenija, Maarska, BiH) onda kada je tamo neto
jeftinije, a do takvih pokuaja sigurno e doi u poetku provedbe Programa nacionalnog opstanka.
U samom startu hrana e biti skuplja nego izvan drave, ali to je cijena razvoja i takvo stanje moraju
svi istrpiti kako bi se postiglo planirano. Za to e biti potrebno od tri do pet godina i u tom razdoblju
carinska i sanitarna sluba na granici moraju sprovoditi rigoroznu kontrolu te se ne smije doputati
niti minimalan uvoz hrane za osnovne potrebe. Kada se ne bi tako postupilo, raunica kojom se potie gospodarstvo bila bi upropatena i sav bi trud bio jalov. Devize potrebne za uee u pokretanju
proizvodnje na mala vrata bi otile van zemlje pa bi se smanjio i ukupan rad (proizvodnja) i pratea
emisija kuna. Cijelo gospodarstvo na koncu ostaje uskraeno za velike novane iznose te se ne uspjeva
pokrenuti i stagnira ili se razvija na kapaljku.
Tek kada se postigne razvijenost poljoprivrede i gospodarstva takve razine da se domaem ovjeku
ne isplati odlaziti negdje drugdje kupovati hranu onda i rigorozni granini nadzor uvoza hrane moe
popustiti jer nema vie svrhe. Ono to e uvijek ostati je sanitarni nadzor zato da se ne bi uvezlo neto
to moe predstavljati opasnost za zdravlje ili eko-sustav.
Na jednom naizgled sporednom pitanju poput ino-opinga i apsolutno represivnog ukidanja istog
oituje se znaenje potrebe za nacionalnim jedinstvom i drutvenom solidarnou. Nije jedinstvo potrebno tek kada doe do oite pogibeljne opasnosti nego i na naizgled malim stvarima poput ove.
Nacija mora spoznati i uvidjeti da se jedinstveno i slono provode zakoni koje donosi dravna vlast i
iji je cilj ope dobro svih ravnomjerno. Jedinstvo u prihvaanju potrebnih mjera za izlazak iz ponora
u koji smo propali jedini je nain da se neto postigne.
Mentalitet sebinosti i nespremnosti na osobna odricanja mora biti svladan od svih koji ele dobro
sebi i naciji. Ako se misli samo prigovarati, a nita ne poduzimati, ili jo gore, raditi suprotno od reenog, onda je bolje nita ne raditi i gubiti vrijeme i snagu uludo, ve prepustiti takve sebine ljude i
takav ogranieni narod svojem izboru.
Jedinstvena nacija mora se motivirati da se samodisciplinira u mjeri da represivne i preventivne mjere
ne trebaju poprimati nakaradne oblike jer se onda postie kontraefekt i opet se uruava cijela koncepcija nacionalnog preporoda. Samo jedna iskreno jedinstvena nacija moe na konkretnom primjeru
zabrane individualnog unosa hrane u dravu poloiti ispit i postii traeno.
Marginalni otpadnici, verceri i kriminalci nisu problem jer lako ih je ukloniti i kazniti. Problem je
ako se veina ponaa na taj nain doputajui si luksuz krenja dravnih pravila. To je skupi luksuz
koji onda dolazi na naplatu cijeloj naciji i to u obliku sveope nacionalne propasti i porobljavanja. Bez
jedinstva u djelovanju nema rezultata i jasno je da nema smisla forsirati neto za im ne postoji konzensualna volja, ne treba ibati mrtvog konja, a u krajnjoj liniji, nije mogue sveopom represijom
sve natjerati na pravilno ponaanje. Ne mogu se svi pohapsiti nego u narodu to mora doi iznutra,
spontano iz srca, bez sitnog kalkulantstva.
Princip vrijedi za sve napore koji e se morati izvriti. Jedinstvo koje dolazi i koje se osjea u srcu vano
je za postizanje rezultata, ak je i presudno. Devijantni elementi koji e uvijek biti prisutni na svim
podrujima su u sluaju nacionalnog jedinstva od sporednog znaenja. Nee biti problem dravnoj
vlasti u jedinstvenoj i solidarnoj naciji pronai i primjereno kazniti takve na nain da svima budu za
opomenu, ali ako to nije sluaj i ako nema jedinstva, onda sve postaje problematino.
Drutvena solidarnost nacije mora biti na takvoj razini da se nitko nema razloga aliti da je zanemaren
301

Untitled-1.indd 301

10/23/06 8:10:42 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

ili da ne moe zadovoljiti osnovne ljudske potrebe. Solidarnost znai da se onaj koji ima trenutno vie,
vie se mora i odrei kako bi svi kasnije mogli puno vie dobiti natrag zajednikim ivotom i radom.
Solidarnost konkretno znai da ako se dogodi nepovoljna, teka situacija (a na poetku kada se kree
s radom na Programu nacionalnog opstanka moe biti jako teko mnogima) i ljudima je ugroena egzistencija, onda se prema potrebi nacija solidarno stavlja na racionaliziranu potronju hrane ili drugih
namirnica. Osnovno je da se nitko ne ostavi gladnim, pothranjenim, golim, bosim, nezbrinutim ili
na bilo koji drugi nain zapostavljenim. Nitko ne smije biti odbaen kao nepotreban teret i koliko je
kanjavanje prijestupnika opomena toliko je ovo jo vaniji pozitivni nain principijelnog i dosljednog
voenja brige o narodu kao cjelini, brinuti o svakom pojedincu iz te cjeline.

Primjeri Tita, Drae Mihajlovia, Pavelia i Stepinca

Dobar primjer je postupak Tita za vrijeme II. svjetskog rata u tzv. bitki na Neretvi. To to je Tito bio
pravi izdanak judeo-masonske kuhinje i kroz komunizam vodio protuhrvatsku i protukatoliku politiku ne mijenja na injenici da je bio sposoban unutar svojeg pokreta gdje je on bio apsolutistiki vladar
i davao mu je svo obiljeje. Oito mu je bilo jasno da svoje sljedbenike moe pridobiti jednim potezom
kojim e se dokazati kao onaj koji brine o svojim ljudima onda kada je najgore i kada su mnogi skloni
zaboraviti na blinje i brinuti se samo o sebi. Upravo tada Tito inzistira na zatiti i skrbi za ranjenike,
slabe i bolesne te tako kod svojih sljedbenika dobiva golemi kredit koji kasnije vjeto koristi. Preivjeli
postaju iskreni glasnogovornici njega i njegovog pokreta stvarajui i prenosei legendu o ovjeku koji
se brine o svojim ljudima. Cijeli komunistiko-partizanski pokret postaje jedinstveniji i vri to mu
omoguuje da prema sebi privue vee i slonije narodne mase nego konkurencija (vlada u Londonu). Draa Mihajlovi sa svojim etnicima imao je samo reputaciju baziranu na strahu, na obinom
teroru, ali nita vie od toga. Stoga je Tito prevladao i uspio zadobiti prevlast i na podrujima koja su
bila izrazito etniki orijentirana, a to su u sutini i ostala, samo sada s jugo-komunistikom fasadom
i pod Titovim vodstvom. Poanta je u tome da je ljudima trebalo neto pozitivnoga i lijepoga za to e
se uhvatiti, a tu pozitivnu sliku o sebi uspio je izgraditi Tito. I tu ak nije ni bitno koliko je stvarno Tito
mario za ranjenike i koliko ima istine u tom mitu o brinom komadantu Titu koji jae na elu kolone
i brine za svakog svojeg sljedbenika. Bitno je da su Tito i njegovi komunisti uspjeli proiriti takav glas
i da je to bilo ono to je ljude privuklo i ujedinilo u takvoj mjeri da su se spremno rtvovali za sve to
im je reeno da treba uraditi.
Ustaki poglavnik Ante Paveli je poput Drae Mihajlovia takoer bio neuspjean u stvaranju pozitivnog aspekta svoje osobe i cijelog pokreta koji je vodio. ak je uspio ispustiti masovne simpatije i
odobravanje velike veine hrvatskog naroda uspostavi NDH te se u kratkom roku euforija izgubila i
prelo se u stanje tihog neodobravanja svega i svaega, bilo to dobro ili loe. Koliko god osobno imao
simpatije i odobravanje za legitimno oslobodilako djelovanje ustakog pokreta u razdoblju kraljevine
Jugoslavije, loim i nedovoljno sposobnim voenjem Hrvatske drave od 41. do 45. sami su sebe
ostavili u povijesti zapisanim kao velike gubitnike.
Posebno se to odnosi na traginu zavrnicu kada Paveli ostavlja svoje vojnike i ljude koji su bili s
tom vojskom na milost i nemilost sudbini, a sam se spaava zajedno sa svojom obitelji i ugrabljenim
blagom. Umjesto da osobno on i njegovi najblii suradnici preuzmu na sebe mrnju koju je neprijatelj osjeao prema Hrvatima i Hrvatskoj, te da tako barem donekle amortiziraju krvavi pir ratnih
pobjednika, Paveli netragom nestaje to dodatno raspiruje bijes progonitelja koji se onda zvjerski
iskaljuju na nezatienom narodu. Ponaanjem u porazu Paveli je pokazao da nije bio pravi ovjek za
nacionalnog vou, nije bio onaj koji stvara nacionalno jedinstvo i da s njim na elu NDH nikada nije
imala prave anse za opstanak, a bijegom na kraju dao je konanu sliku karaktera koji nije graditelj nacionalnog jedinstva. Hitler je po tom pitanju bio stvarno dosljedan i nije se iao igrati skrivaa kada je
Crvena armija dola do Berlina, a imao je sve mogunsti za tako neto. Ljudi su to vrlo brzo intuitivno
osjetili i postepeno se sve vie udaljavali od Poglavnika i NDH, to je toliko oslabilo dravu da se nije
mogla sauvati od jedinstvenog i jakog partizanskog pokreta.
Ono to nije bio Paveli, sve je to bio Stepinac koji svojom rtvom spaava duu hrvatstva i hrvatske
dravotvorne ideje ostavljajui je na ivotu za neka budua sretnija i povoljnija vremena. Stepinevo
302

Untitled-1.indd 302

10/23/06 8:10:42 AM

Organizacija Ministarstvo prehrane, poljoprivrede, ribarstva i umarstva

rtvovanje za vjeru i domovinu stvara duhovnu podlogu koja omoguuje ostvarivanje nacionalnog
jedinstva 1991.g. kada je jedinstvom Hrvata ostvarena hrvatska drava.

U ljubavi nema prisile

Moe izgledati prenategnuto ili pretjerano inzistirati na jedinstvu nacije za neto naizgled sporedno
poput individualnog uvoza malih koliina hrane za osobne potrebe, ali upravo na takvom i slinim detaljima u kojima je potrebna svenarodna provedba cijeli program se prelama. Ne moe se, a nema niti
svrhe i smisla, sve i svakoga kontrolirati i odreivati mu to treba raditi. U konanici, i kontrolore bi
trebalo kontrolirati po istom principu i tako u nedogled. Ako se u narodu ne dogodi spontani prevrat
kojim e ljudi plebiscitarno prihvatiti potinjavanje i pokornost dravnoj vlasti i vladaru na osnovi povjerenja nikakve metode represije i terora ne mogu to postii. Ljubav se ne moe stvoriti silom nego
samo milosrem, a nacionalno jedinstvo je proizvod ljubavi. Dravni represivni aparat zato ne slui
da stvori ljubav i jedinstvo, nego da zavede red i disciplinu u ve ostvareno jedinstvo kako malobrojni
pojedinci ne bi isto zlorabili za svoju osobnu korist.
Zato kada dravna vlast odredi da se hrana ne smije uvoziti onda se to mora i provesti zbog cijelog
niza razloga (vrijednost i stabilnost nacionalne valute, razvoj poljoprivrede i industrije s pripadajuim
radnim mjestima, obrambeni razlozi, zdravstveni razlozi, itd.), a bez jedinstva to nije mogue.
* * *
Iz svega zajedno to je izloeno o ovoj tematici razvidno je koliko voenje ispravne prehrambene i poljoprivredne politike ima znaenje te da mora biti osmiljeno i voeno u sklopu cjelokupne nacionalne
politike s jasnim konanim ciljem.
Zadatak uspostave prehrambene politike te s tim povezane obnove sela i poljoprivrede sigurno nije
lagan, ali plodovi koje e donijeti bit e viestruko korisni za cijelu naciju.

303

Untitled-1.indd 303

10/23/06 8:10:43 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

2.3. Ministarstvo unutarnjih poslova

Ljubavlju se i vjernou pomiruje krivnja,
i strahom se Gospodnjim uklanja zlo.
(Mudre izreke 16, 6)
Bi konju, uzda magarcu,
a iba leima bezumnika.
(Mudre izreke 26, 3)
Opet stadoh promatrati sva nasilja koja se ine pod suncem, i gle, suze potlaenih, i nikog nema da ih
utre; i nasilje iz tlaiteljske ruke, a zatitnika niotkuda.
(Propovjednik 4, 1)
Ti ne budi od onih koji, imajui svoju kuu u neredu, pokuavaju uvesti red u tue kue.
(Sv. Josemara Escriv: Brazda)

Grubi pregled stanja

Unutarnja vrstoa nuna za opstanak
U Programu nacionalnog opstanka nakon financija i poljoprivrede na ljestvici vanosti i prioriteta
po kojoj se organizira drava nalazi se resor unutarnjih poslova, odnosno nalazi se sigurnost drave i
dravljana.
Logika prioriteta je slijedea: financije hrane dravu, poljoprivreda hrani dravljane (ljude), a unutarnja sigurnost titi i dravu i ljude od samih sebe, ali i vanjskih ugroza koje djeluju unutar dravnog
tijela. To znai da je najopasniji neprijatelj prvenstveno unutar nas samih i da najprije treba pobijediti
samog sebe, a nakon toga dolazi na red vanjski neprijatelj. Upravo isto pravilo pobjede nad samim
sobom vai jednako za pojedinca kao i za dravu kao organizaciju pojedinaca. Zato i obrana (vojska)
dolazi tek nakon policije u redosljedu osmiljavanja i ustrojavanja drave.
Za obranu od neeg izvanjskoga najprije je potrebna unutarnja vrstina i zato vojska moe biti ne
znam kako razvijena, snana ili brojna, ali ako unutar drave nema snage, ali i mira, jedne unutarnje
smirenosti u snazi i sigurnosti, onda je sva ta vojna snaga namjenjena obrani od vanjskog napada u
stvari iluzorna i realno prilino slaba. Poput tehniki i tjelesno vrhunski pripremljenog boksaa koji
ima slabe kosti koje lako puknu, ili ima problema se srcem, bolesnu jetru i sl. Takav boksa nema dobre
izglede za uspjeh u ringu.
Bez straha od prigovaranja liberal-demokrata, bez kompleksa vjenog opravdavanja uvijek prisutnome domaem ili stranom mjeritelju slobode i demokracije i bez lanog moraliziranja treba se otvoreno
rei da djelotvorna drava zahtijeva uvoenje reda i discipline, potivanje zakona, uspostavu ope
sigurnosti u svim slojevima drutva i stvaranja prijeko potrebne doze samodiscipline unutar naroda.
Bez djelotvorne, visokoprofesionalne i unutar sebe disciplinirane policije od svega toga ne moe biti
nita. Naravno, kao i u svim ostalim ljudskim djelatnostima i ovdje se treba podrazumjevati moralni
imperativ koji je onaj imbenik koji omoguuje stvarnu realizaciju navedenih zahtijeva. Bez prisustva
moralne komponente nije ostvarivo i stvarno je nerealno ili sanjarsko htijenje da se policijskim djelovanjem unutar drave stvori red utemeljen na naelu pravednosti.

Bez povjerenja nema djelotvornosti

Isto tako, ako se ne oituje moralna snaga kod pripadnika policijskih postrojbi nije mogue ostvariti
304

Untitled-1.indd 304

10/23/06 8:10:43 AM

Organizacija Ministarstvo unutarnjih poslova

odnos povjerenja izmeu naroda i policije. Ukoliko policija nema povjerenje naroda moe se ona
organizirati i ustrojiti kako god to eli ali nikada nee postii eljenu djelotvornost, ili, u krajnjem sluaju, ako i postigne, trokovi policijskog aparata i takve represivne drave postaju preveliki materijalni
i psiholoki teret pod kojim se prije ili kasnije uruava cijeli sustav. ak je i materijalni troak ovdje
od sporednog znaenja, a puno je opasnije nezadovoljstvo do kojeg dolazi uslijed represivnosti koja se
oslanja na kroninu nepravdu. Ljude puno vie smeta sama nepravda nego to to su zakinuti za neka
materijalna dobra. Materijalno zakinue je samo povod za pobunu dok je odsutnost pravednosti onaj
stvarni motivator nezadovoljstva.
Povjerenje i neposredna suradnja sa pukom, tzv. obinim ljudima, je najjeftinije i najdjelotvornije
rijeenje u uspostavi reda i sigurnosti, a da bi se to moglo postii potrebno je uiniti dvije najosnovnije
stvari: vratiti povjerenje u samu dravu kroz pozivanje na odgovornost onih koji su i doveli do
ovakvog mizernog stanja, te rasistiti i uvesti red unutar same policije. Ukoliko se te dvije stvari
dosljedno i pravino ne naprave policija e ostati ono u to se polagano tijekom vremena i pretvorila
uvara privilegija reimskih struktura, a ne uvara drave i nacije. I vie od toga, policija bi morala
biti u svojoj nutrini tako pozicionirana da se kod puka osjeti da ona slui i djeluje tako da uva transcedentalne vrijednosti koje se vezuju uz dravu i naciju. To nikako ne treba doslovce shvatiti nego se radi
o opisu jednog osjeaja, jedne duboko podsvijesne asocijacije koju bi trebalo stvoriti unutar narodnog
bia kada se pomilja na policiju.
Danas, naalost, kod hrvatskog naroda nije prisutna niti naznaka takvog ideala i policija se sve vie
otuuje od svojeg naroda. No nije uvijek bilo tako i to je ono to daje jednu nadu u mogunost ponovnog postizanja jednog takvog, skoro idealnog stanja.
Koliko je sada policija otuena od puka vidljivo je ako se prisjetimo samih poetaka stvaranja hrvatske
drave, od 1990-te do kraja 1991. godine i onda usporedimo to razdoblje sa stanjem danas. Narod i
hrvatska policija bili su tada praktiki jedno jedinstveno tijelo i svaki hrvatski ovjek je u policajcu
vidio zatitu i pomo, ali i policajac je jednako tako osjeao naspram naroda. Ljudi su se policiji obraali s punim povjerenjem i upravo je to povjerenje bilo zasluno da se sa mladim i neiskusnim, slabo
obuenim, opremljenim i organiziranim policijskim snagama unutar same Hrvatske odri dravna
vlast. Uzrok visokome povjerenju je bio u idealiziranoj slici budue hrvatske drave i sigurno je da se
taj idealizam na tako visokom stupnju nije mogao vjeno odrati, ali trebalo je taj idealizam iskoristiti
da se uspostave vrsti temelji budue dravne sigurnosti.
Umjesto da se drava gradi u tome pravcu ini se upravo suprotno i openacionalni idealizam se
koristi za sveopi grabe nacionalnog dobra. Dok su ljudi bili uzneseni sanjanjem svojih ideala jedna
mala skupina promuurnih grabeljivaca iskoristila je prigodni trenutak i uinila teko razbojstvo nad
hrvatskim narodom. Kada su ljudi nakon nekog vremena, neki prije, neki poslije, polako doli k sebi
i uvidjeli to se ustvari dogodilo ve je bilo kasno. Sustav se uvrstio, takav kriminalni kakav je bio,
a to je imalo za posljedicu to da je policajac od zatitnika naroda postao zatitnikom reima. I to
najprije jednog nedjelotvornog i nedovoljno dobrog reima (vrijeme Tumana), a potom jednog jo
puno goreg i puno pogubnijeg izdajnikog reima (sve nakon Tumana).

Policija postala zatitnik lopova

Policajac od osobe koju je vlast postavila da se brine o sigurnosti naroda postaje osoba koja se brine o
sigurnosti povezanih klika pokvarenog reima. Tonije, brine se o sigurnosti njihovog plijena i njihovih privilegija koje su si nezaslueno priskrbili. Time ljudima policajac postaje osoba u koju nemaju
vie visoku raznu povjerenja, nego netko tko se izbjegava i s kim se surauje vie po dunosti nego po
vlastitoj tenji. Vie po strahu nego po ljubavi, a to nikako nije dobar temelj za bilo to jako i trajno.
Tu distanciranost ljudi osjeaju vie intuitivno nego po raciju, ali ono to hrani tu intuiciju jesu razne
sitnice poput djelotvornog i dosljednog kanjavanja prekraja poput krivog parkiranja ili nevezanja
pojasa, a potpunog izostanka ikakvih kazni za one koji su naciji oteli skoro cijelu imovinu. Zbog takvog konteksta sveope nepravde nije nikakvo udo da je kriminal u sveopem porastu i da stanje
305

Untitled-1.indd 305

10/23/06 8:10:43 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

sigurnosti u drutvu postaje krajnje mizernim. Po svakoj racionalnoj logici razvoja, iz policije u kaosu
stvaranja drave u ratu u policiju koja je ureena, a drava je u razdoblju mira, trebalo bi biti upravo
suprotno i policija bi sa vremenom trebala biti sve djelotvornija, a razina sigurnosti vea. No situacija
je potpuno suprotna razumu i to samo dodatno pokazuje koliko je povjerenje presudno za sigurnost
i unutarnji mir drave (poput unutarnje smirenosti ovjeka, pojedinca, koji je kroz mirnou jak), a to
je opet mogue postii samo pravednou i principijelnosti vlasti, odnosno samoga vladara kao apsolutistikog nosioca sve dravne vlasti.
Dok se policija bude doivljavala kao zatitnik visokopozicioniranim i povezanim lopovima nee biti
pomaka na bolje nego e se stanje sigurnosti sve vie srozavati. Pogotovo sa dodatnim udarom na
ivotni standard stanovnitva koji, kada je jo pojaan svopim moralnim padom, dovodi do sinergijskog umnaanja negativnosti, a kao posljedicu dobivamo stanje opeg rasula i anarhije.

Hrvatski narod je iznevjeren

Kada se sve zbroji i oduzme rezultat je taj da hrvatska policija nije iznevjerila dravu u stvaranju, ali je
naknadno u potpunosti iznevjerila hrvatski narod. Iznevjereni su oni za koje je drava i namjenjena.
Narod je raunao na zatitu drave od lopova i pokvarenjaka. Narod je takav, moe se rei da je naivan,
ali naivnost sadrava i odreenu dozu nevinosti, a to znai da je nevin nastradao od krivoga.
Hrvatski narod je nastradao od pokvarenih i korumpiranih politiara, od svih tih zastupnika, ministara, stranakih dunosnika, sudaca, tuitelja, tajkuna, gospodarstvenika, bankara pa sve do najobinijih
gangstera, svodnika, krijumara, dilera, itd, itd. Hrvatski narod je nastradao, a policija nije bila tu da ga
zatiti. Oni koji su imali tu dunost i zadau pali su na ispitu, a ponajvie, ako ne i iskljuivo, vladajua
elita. Nije se naao nitko meu tom elitom da se usudi izdignuti iznad pomirenja sa nepravdama, da se
otui od mentaliteta propusta i neinjenja. Od podreenih se ne moe oekivati nita ako to ne dobiju
kao primjer, kao uzor od svojih nadreenih, i ono to rade je da samo slijede primjer koji vide.
Dravno tolerirani kriminal dolazi iz samog dravnog vrha. Bilo bivih, bilo sadanjih reima, uglavnom manje-vie jednako. Stvorila se sprega izmeu kriminalaca, policije i sve sile tajnih slubi, a sve
pod patronatom hrvatske politike elite koja i snosi najveu odgovornost za takvo stanje. Ono to ih
sve zajedno dri na okupu je mo i novac koji je u igri i koji svi na taj nain sebi vie ili manje priskrbljuju.
Jasno je da problem tako diskreditirane policije nije u samim policajcima na terenu. Naprotiv, jo s
obzirom na cijeli kontekst ivotne stvarnosti u Hrvatskoj, policija na terenu djeluje i vie nego dobro.
Upravo kao to bi isto tako djelovao i boksa koji se bori sa jednom rukom zavezanom iza lea, a da
jo nije oboren na pod. Te najnie policijske strukture, kojima je i najtee raditi zbog cijelog stanja u
drutvu i dravi, onakvi su kakvo im je vodstvo i mogli su se samo najbolje uklopiti u zadane okvire.

Banalni primjeri nedjelotvornosti

Za dokazati potpunu policijsku (to posredno znai i dravnu) nedjelotvornost ne treba puno truda.
Samo je dovoljno otvoriti oglasne novine i vidjeti kako se posve otvoreno i bez imalo ustruavanja
masovno nude razne nezakonite usluge od muke i enske prostitucije u svim moguim oblicima, raznih gatara, proricatelja, iscjelitelja, nadrilijenika i sl., pa do masovnog zelenatva i preprodaje
ukradene i/ili krijumarene robe. Isto tako nije mogue proetati trnicom, a da se posve otvoreno ne
nude na prodaju krijumarene cigarete.
Oito je da ono to vidi svatko razuman ne mogu vidjeti i u skladu sa time djelovati nai policijski
djelatnici. Vjerovatno je za njih previe zahtijevno otvoriti novine, nazvati izloene brojeve, ugovoriti
uslugu i namjestiti jednu najobiniju i najjednostavniju zasjedu. Uhititi, te preko istih dalje odmotavati
klupko kriminala koje se ispreplelo u dravi Hrvatskoj. To napraviti sa svima koji se oglaavaju i barem
tu poistiti Hrvatsku od meunarodnog lanca prostitucije, domaih gangstera-zelenaa, razbojnika i
krijumara. Ako nita drugo, barem im onemoguiti takvo javno i otvoreno djelovanje i oglaavanje,
306

Untitled-1.indd 306

10/23/06 8:10:44 AM

Organizacija Ministarstvo unutarnjih poslova

jer kada bi im se suzbilo nesmetano oglaavanje donekle bi im se smanjili i prihodi, a samim time i
mo koju novcem ostvaruju u korumpiranom dravnom tijelu.
Sve je to previe zahtijevno, trai inicijativu, trai izlaganje pogibelji sukoba sa politikim strukturama
koje to sve i doputaju svojim djelovanjem (odn. nedjelovanjem). Tu se i krije razlog zato se nita ne
radi kada bi se pokrenule takve ili sline akcije brzo bi se dolo do vrha koji ujedno upravlja tom
istom policijom koja bi ga trebala odstraniti. Nee upregnuti kriminalci koji vladaju Hrvatskom sami
sebe uhiivati jer toliko ipak znaju, kad ve nisu u znanju koje bi im omoguilo da se odvrgnu od zla
kojem su podlegli.

Hrvatska vapi za hrabrima

Hrvatska je danas potrebita heroja koji e se iskazati na svojem podruju i koji e pokazati da se moe,
smije i mora drugaije raditi. Trebamo heroje koji e se izloiti pogibelji, danas ak i vie nego 91, zato
jer je tada heroja bilo puno. Svaki mladi koji je dobrovoljno krenuo u borbu je heroj na svoj osobni
nain, dok danas takvog herojskog zanosa nema. Nastupilo je razdoblje potpune rezignacije i razoaranosti. Svi junaci nikom polegoe. Nestalo je idealizma rtvovanja sebe za slobodu i boljitak drugih.
Zbog toga se sada tim vie trae hrabri pojedinci koji e svojim primjerom pokazati i tako pokrenuti
narod hrvatski iz letargije i apatije u idealizam. Iz smrti u ivot. Takvi ljudi potrebni su svugdje, ali posebna potreba postoji unutar policije upravo zbog prije navedenih razloga unutarnje snage i pobjede
nad samima sobom.
I ne samo zato, nego i stoga to policija ima ovlaenje za primjenu sile, a sila je jedino sredstvo to e
ukloniti ove strukture koje su zasjele na grbau hrvatskog naroda. Oni poznaju i priznaju jedino silu,
pa e po toj istoj sili jedino i biti odstranjeni. Ne mare ti za Boga ili ovjeka ve smatraju kako im je sve
dozvoljeno i na sve imaju pravo po svojoj uzvienosti.
No, kako priznaju samo grubu silu, tako time zazivaju i sredstvo kojim e biti uklonjeni sa svojih pozicija i tu je njihova velika slabost, jer sila kojom se sami slue lako se preokrene i usmjeri na njih same.
Ponajvie iz razloga to su oni (vladajua kasta) ponikli i rade na naelu nepravde i nema stvarne snage
unutar njih jer su podijeljeni unutar samih sebe. To je zorno opisano Isusovim rijeima kada odgovara
farizejima na njihov upit odakle njemu tolika snaga: Svako kraljevstvo u sebi razdijeljeno opustjet e i
svaki grad ili kua u sebi razdijeljena nee opstati. Ako Sotona Sotonu izgoni, u sebi je razdijeljen. Kako
e dakle opstati kraljevstvo njegovo? (Mt 12, 26).
Te Isusove rijei neka budu na umu svima, a posebno onima od kojih mjesto i vrijeme trai da hrabro
nastupe i pokau se dostojnim svoga poslanja u ivotu. Od onih koji misle da su premali i beznaajni
da bi bili sposobni promijeniti ono to treba mijenjati, a u stvarnosti su veliki, ali samo ako se predaju
sluenju pravdi i istini te time prionu uz Boga. Najednom sporedni i naizgled slabi postaju prvima i
nepobjedivima te tako svome ivotu daruju istinski znaaj, ne lanu fasadu od konformizma i karijerizma.
Kako je reeno, problem policijske nedjelotvornosti i korumpiranosti dolazi od dravne vlasti, od
same vlade i od samog ministra policije sa svim njegovim osobljem i drugim visoko pozicioniranim
pojedincima koji svi skupa snose praktiki svu odgovornost za sve to hrvatska policija je ili nije napravila. Stoji injenica da je morala napraviti puno vie i bolje, ili barem to pokuati napraviti. Barem
pokuati djelovati onako kako nalae barem minimalni osjeaj za pravdu i potenje. Za takvo djelovanje trai se velika hrabrost i odlunost u suprostavljanju monicima u politikom sustavu i praktiki
predstavlja sigurno progonstvo, podmetanja i izopenje, ali upravo tako se jedino i moe neto uiniti
boljim. Samo nepristajanjem na konformizam sustava moe se isti promijeniti.
Ima u hrvatskoj policiji na svim razinama dovoljno onih koji osjeaju nezadovoljstvo stanjem nepravde i zloinake dominacije u dravi te su samo zbog toga to ne vide nigdje izlaza iz tog stanja u poziciji
da se moraju povlaiti unutar sebe i mirno gledati na svo zlo to se dogaa. Neka njima ponajvie budu
na umu prije navedene rijei i neka sami sa sobom raiste za to e se oprijedijeliti kada doe trenutak
307

Untitled-1.indd 307

10/23/06 8:10:44 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

odluke. Stavljeno u cijeli kontekst nije nimalo sluajno da upravo u nastavku svoga odgovora farizejima Isus dodatno poruuje i daje jasno uputstvo, ali i opomenu: Tko nije sa mnom, protiv mene je, i tko
ne sabire sa mnom, rasipa. (Mt 12, 30).
Bezbonicima bez morala i savjesti govoriti o pravdi i potenju moe izgledati nerealno, sanjarski ili
idealistiki, te se na razne druge naine opravdavaju sebi i drugima za svoju uronjenost u la i obmanu. Upravo se i radi o tome da se bez idealizma unutar samog ovjeka, bez morala i etike, bez Boijeg
straha koji potire grijeh, bez svega toga nema mogunosti izgraivati mir meu ljudima. Unaprijed
odustati od morala, odustati od snivanja neega lijepoga, neega boljega, znai prihvatiti zlo i prihvatiti sve ono runo to dolazi uz prihvaanje zla.

Vladajuima odgovara loe stanje u policiji

U tom kontekstu nisu jadni policajci na terenu glavni krivci zato to zatvaraju oi pred oitim zlodjelima i to su upali u sitnu korupciju, nego su prvenstveno krivi oni koji su ih takvima napravili i
onemoguili im da djeluju onako kako bi bilo pravedno, a da ne natete vlastitoj karijeri i dovedu u
pitanje svoje zaposlenje. Krivnja se nalazi i u srozavanju radnih i ivotnih uvjeta policijskim djelatnicima, onemoguavanja rijeavanja osnovnih ivotnih problema poput stanovanja, kolovanja djece i sl.
Tako se ljude u policiji lagano, malo po malo, gura u kaljuu sitnog kriminala i sitne korupcije. Ovaj
detalj je vrlo bitan jer kada je politikoj eliti koja je ogrezla u velikim zloinima prema naciji uspjelo
kroz sitnice iskvariti ljude, na neki su nain takvo ljudstvo u policiji izjednaili sa sobom te podsvjesno
uinili identifikaciju interesa reimskih klika sa interesima cijele policije.
Ta sitna korupcija je stvarno sitna po individualnoj materijalnoj dobiti, ali je zato krupna po posljedicama u ugledu meu narodom, a i samom osjeaju krivnje kod policajaca koji tako nemaju moralne
snage da se suprostave silama koje manipuliraju sa svime time skupa. U toj se kaljui naoigled i neposredno najblie puku nalaze policajci kao najmanje krivi, dok su oni ponajvie odgovorni za takvo
stanje i daleko vie materijalno zbrinuti zahvaljujui svojem lopovluku diskretno sklonjeni od pogleda
javnosti. Oni su sebe promovirali u ljude od asti i ugleda, vjere i potenja, a da bi takvima i ostali i
kako se ne bi iskvarili druei se sa obinim smrtnicima, niim i manje vrijednima, preselili su se u
elitna naselja i podruja te dobro zatitili od svakog uznemiravanja.

Kako ima biti

Dosada je bilo uglavnom dan jedan uvid u zateeno stanje i u temeljne uzroke toga stanja. Takoer su
izneseni neki principijelni stavovi to treba uiniti i na emu bi se trebalo temeljiti budue djelovanje.
Nakon takvog, nazovimo ga uvoda, slijedi dio koji je vie usmjeren na konkretizaciju i detaljizaciju (do
jedne potrebne i realno mogue razine) budueg ustroja s obzirom na sve to treba napraviti i to se
moe predvidjeti kao problemi koje e trebati rijeavati.

Oekivati protudravni otpor poraenih struktura (domaih i stranih)

Zbog velikih, sutinskih, promjena u organizaciji same drave, u promjeni samog politikog sustava
koji od sekularistiko-liberalno-demokratskog postaje teokratsko-apsolutistiko-hijerarhijski. Zbog
promjene u svim dosadnanjim reimima loe usaenih drutvenih navika (to je posljedica jugo-komunistikog reima, a ak jo i vie od svih ovih demokratskih vlasti, i tzv. desnih i tzv. lijevih) jasno
je da treba oekivati otpor u sprovoenju Plana nacionalnog opstanka.
Najnezadovoljniji i najvei neprijatelji Programa nacionalnog opstanka biti e direktno pogoeni domai elementi koji su i imali najvie osobne koristi od izdaje nacionalnih interesa zbog svojih prizemnih probitaka. To je jedna arolika svita sastavljena od stranarskih partitokrata, anarho-liberala,
bankara i burzovnih meetara, kriminalaca sa maskom uglednih poduzetnika i gospodarstvenika,
pravih kriminalaca iz tzv. kriminalnog podzemlja, raznih lokalnih velmoa, jugo-komunista, homoseksualnog lobija (koji je povezaniji i rasprostranjeniji puno vie nego se to moe pretpostaviti), femi308

Untitled-1.indd 308

10/23/06 8:10:44 AM

Organizacija Ministarstvo unutarnjih poslova

nistikih ideologkinja, pravno-odvjetnika kasta i svi oni koji su koristili nesreenost drave. Ukratko,
svi koji su se nali u korumpiranosti demokratskog sustava i velikoj nesposobnosti (toliko velikoj da
se moe rei da se radi o totalnoj nevoljkosti za djelovanjem) dravnog vrha da se uvede red i zatiti
interese cijele nacije.
I njihovni inozemni nalogodavci e odmah uvidjeti svu opasnost po njihove ve dobrano ostvarene
planove porobljavanja Hrvatske i sveopeg unitenja hrvatskog naroda, a sve jo dodatno povezano
sa irim geostratekim interesima u cilju stvaranja Novog svjetskog poretka. Uz sve to postoji tajna i
nevidljiva sprega domaih i stranih judeo-masonskih (i svih ostalih tajnih i polutajnih drutava) elemenata koja e na svoj nain u loama blagosloviti svako protunacionalno i protudravno djelovanje.
Imajui bogatstvo i utjecaje koje su zadobili za proteklog razdoblja i komunizma i demokracije ti svi
mogui protudravni elementi mogu unijeti destabilizaciju u dravu i naciju, sve u cilju povratka na
stare odnose u kojima su bili povlateni i uivali na raun zanemarivanja naroda i nacije. Od njih samih kao takvih ne postoji neka realna opasnost jer su i relativno malobrojni i, to je znaajnije, previe
zaljubljeni u sami sebe i svoje materijalne blagodati, a da bi riskirali vlastitu glavu. Ono to e sigurno
pokuati, a tako su uvijek i radili kroz povijest, je da uz blagoslov i svu moguu podrku izvana izmanipuliraju svoje nie suradnike u puku kojima su bacali manje ili vee mrvice, a koji e im ostati vjerni
jer im nee biti po volji ostati i bez tih mrvica. To je njihova provjerena politika gdje se jedna polovica
sirotinje iznajmi da ukloni drugu polovicu sirotinje, a sve kako bi pozadinski monici ostali na
svojim steenim pozicijama.
Pomou takvih metoda htjeti e i u Hrvatskoj zadobiti i organizirati ire slojeve puanstva te tako
izvesti kroz noviju povijest toliko ponavljani i poznati spontani demokratski prevrat. Kada se radi o
uspostavi demokracije onda je nasilna metoda potpuno prihvatljiva i daje joj se puna legitimnost. Za
razliku od prevrata u demokraciji koji nije prihvatljiv ni u kakvoj formi, institucionalnoj ili vaninstitucionalnoj. Demokracija je naprosto nametnuta kao nepromjenjiva forma, apsolutna politika dogma,
a svatko onaj koji je dovodi u pitanje postaje legitimna lovina za progon u svakom pogledu, i tjelesnom
i duhovnom.
Demokracija je uspostavljena (odnosno sama je sebe uspostavila) krvavom revolucijom koja nije potivala nikakve ustave, zakone i dravne institucije. Nije se u francuskoj revoluciji obaziralo na proceduru, ali sada kada je demokracija uspostavila svoj sustav, kada je uspostavila svoju tiraniju u svilenim rukavicama, sada se odjednom mora koristiti tim istim tiranskim i totalitarnim demokratskim
sustavom kao nepovredivom svetinjom. ak i onda, u rijetkim sluajevima kada se i usprkos samog
sustava uspije dovesti demokratski poredak u pitanje, onda si ta toliko tolerantna demokracija daje za
pravo da se zatiti silom i nepotivanjem vlastitih naela na koja se toliko zaklinje. Opravdanje nalazi
u nekakvoj zatiti navodno najviih vrijednosti ovjeanstva, a demokracija je samu sebe proglasila
tom najviom vrijednou. Zato u pokuaj demokratskog prevrata kojim e se htjeti svrgnuti svaku
vlast u Hrvatskoj koja nije sluganska i izdajnika na treba uope sumnjati i oni koji to ne uviaju, a ele
opstanak hrvatske nacije, u najmanju su ruku neozbiljni.

Temeljna obnova policije

Da bi se to sprijeilo, a i da bi se konano uveo red u dravu, neophodna je djelotvorna policija. Policija
koja e zadobiti povjerenje naroda da se dosljedno i pravino brine o sigurnosti drave i svih dravljana i gostiju u njoj, a ne da se samo brine o sigurnosti povlatene manjine, to je do sada bio sluaj.
Policija moe zadobiti autoritet, potovanje i povjerenje samo ako se pod prvo sama unutar sebe sredi
i nesposobna i korupirana struktura (koja je u znaajnoj manjini) odstrani.
To je policija u kojoj e disciplina i odgovornost biti podignuti na daleko viu razinu stoga da bi sa
zadobivenim irokim ovlastima i privilegijama sama mogla izai na kraj, a da se ne kompromitira u
oima puka. Umjesto sramotnog otputanja najmanje odgovornih za lo rad i jo kao vrhunac apsurda integriranja u hrvatsku policiju onih koji su direktno radili na protudravnoj pobuni (sve je opet
izvedeno po napucima izvana MMF-a, OSCE-a, UN-a, EU-a i tko zna koga sve ne, a upravo zato da bi
309

Untitled-1.indd 309

10/23/06 8:10:44 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

drava bila to slabija i laka za destabilizaciju i pokoravanje) ponovno se mora dobro popuniti brojno
stanje ljudstva i to prvenstveno novim mladim kadrovima. Zapoljavanjem novog ljudstva obnavlja se
temeljna, kriminalistika, specijalna i granina policija, a uz ljudsku obnovu ii e paralelno i obnova i
presistematizacija cjelokupnih materijalno-tehnikih sredstava. Oprema se pod obavezno mora proizvoditi prvenstveno u samoj Hrvatskoj jer to je uslov da bi do kvalitetnog i potpunog opremanja uope
moglo i doi. Veliki dio mora biti komplementaran sa potrebama priozvodnje za Ministarstvo obrane,
odnnosno Hrvatske vojske i tu je zato prisutan visoki prioritet kod privrednog planiranja.
Svaki pokuaj opremanja policije sa opremom koja je prvenstveno uvozna, a to je praksa kroz cijelo
proteklo razdoblje demokracije, na kraju je zavravao neuspjehom i nedovoljnou jer su trokovi bili
preveliki za ekonomski model koji se primjenjivao. Oprema koja se proizvodi u Hrvatskoj nije niti
blizu toliki troak ili optereenje za privredu koliko je to isti i u konanici nepotrebni uvoz. U modelu
nacionalne ekonomije u kojemu se obrt sredstava dogaa unutar podruja suverenosti nacionalne valute, ono to se izdvoji za proizvodnju policijske opreme ostaje najveim dijelom unutar sustava i troi
se na druge proizvode za koje je opet nuno da su preteno domae djelo.

Djelotvorna policija nije troak nego dobit

to se tie trokova samoga ljudstva, u ovom sluaju policajaca, i tu se moe lako vidjeti koliko su lana
ili nerazumna opravdanja otputanja i smanjivanja policijskih snaga navodnim prevelikim optereenjem za dravu. Po toj sumanutoj logici policija predstavlja optereenje za dravu koje se treba ukloniti, a zato kriminal koji djeluje od samog vrha pa sve do drutvenog dna ne predstavlja optereenje
kojeg se treba osloboditi.
Koliko drava gubi od navedenog sveprisutnog kriminala moe se po prilici predpostaviti i radi se o
iznosima od vie desetaka milijardi kuna, pa kada djelotvoran policijski rad preusmjeri ta sredstva
koja su viestruki gubitak na korist dravnih, a to znai i nacionalnih interesa, onda se poetno ulaganje u policiju pokazuje kao jedna od najboljih i najbrih dravnih investicija. Dobit koju drava
ostvaruje uvoenjem visokog stupnja reda, sigurnosti i povjerenja je jasna i oita, a potrebna je samo
volja da se potrebno sprovede. Skupo je i destruktivno imati ovakvo stanje kakvo imamo danas, i to je
toliko izraajno da e se vrlo brzo osjetiti blagotvorni gospodarski uinak djelotvorne policije.
Ako e se neto u ustroju Ministarstva unutarnjih poslova smanjiti to je glomazan i neefikasan birokratski aparat, posebno onaj koji treba biti u slubi usluga dravljanima. Iz uanenosti u birokratske
urede mnogi e morati izai vani, na cestu i sprijeiti kriminal i sve nedoputene i protudravne aktivnosti prije nego to uope i doe do istih. Prevencija je uvijek najbolja, najjeftinija i najdjelotvornija.
Samom djelotvornom prevencijom automatski se smanjuje i potreba za radom tolike birokracije, pa e
istoj biti olakan i pojednostavljen rad.

Uvaanje kvartovskih postaja i policajaca

U tom smjeru policija treba biti tako organizirana da svaka gradska etvrt, svako naselje, ima svoje
domae policajce koji e danonono ivjeti sa ljudima meu koje su postavljeni da uvedu i uvaju
red i sigurnost. Ne mogu se uvati, paziti i maziti samo elitna stambena, radna i poslovna podruja,
a sirotinju prepustiti njima samima nemarom i nebrigom u takvoj mjeri da se kriminal razmae do
razine u kojoj na odreenim teritorijalnim depovima kriminalci preuzimaju suverenitet drave i
vladara na sebe. To je u potpunosti nedopustivo jer postupci kao npr. reketarenje, ali i svi drugi oblici
iznude, znae da vlast, da drava, nema autoriteta i sposobnosti da zatiti puk, pa se pojedinci osjete
dovoljno jakima i sigurnima da na sebe preuzmu ono to smije raditi samo drava, a to je suverenitet
nad zemljom i ljudima. Suverenitet je nedjeljiv jer ne mogu postojati dva gospodara, ne moe se sluiti
dvojici gospodara. I tu Isus je bio jasan kada govori: Nijedan sluga ne moe sluiti dvojici gospodara. Jer
ili e jednoga mrziti, a drugoga ljubiti, ili e uz jednoga pristajati, a drugoga prezirati. (Lk 16, 13).
I zato, ili e se priznati Boga za gospodara te putem teokratski ureene drave Hrvatske sa vladarom
na elu sluiti Njemu, Bogu Ocu i Sinu i Duhu Svetome, ili e se za gospodara priznati netko drugi koji
310

Untitled-1.indd 310

10/23/06 8:10:45 AM

Organizacija Ministarstvo unutarnjih poslova

nije od i za Boga, te time i oni koji mu slue idu u krivom smjeru. To je i razlog zato u ovom sluaju
na primjeru kriminala, kada netko neovlateno pokua uzeti suverenitet na sebe, drava mora reagirati
na najodluniji beskompromisni nain.
U cijeloj ovoj prii o redu i sigurnosti u dravi dobro je to to se tu dobri rezultati mogu postii relativno brzo. Jedan od razloga je i taj to su hrvatske obavjetajne slube, koje su nastale na osnovici od
obavjetajno-sigurnosnih slubi jugo-komunistikog reima, naslijedile i iskustvo i organiziranost na
obavjetajnom polju tako da je nastavljeno sveope praenje i evidentiranje svih imalo relevantnijih
ljudi i dogaaja. Naslijeena je i nastavljena stara praksa koritenja kriminalaca kao sastavnog dijela
obavjetajnog sustava i uzajamnog pomaganja, ve prema potrebama i mogunostima. To da se surauje i koriste kriminalni elementi nije nikakva ekskluziva bive udbe, SDS-a (odn. SDB-a) i KOS-a
ve je to ak i puno prisutnija praksa na Zapadu, a posebice u SAD-u. Razlozi takve sprege nadilaze
racionalna objanjenja i duhovne su prirode, jer u tome se i oitava sama narav takvih sustava dravnih ureenja i takvih reima. Ono to je za Hrvatsku vano je to da je trebalo to prije prekinuti sa
takvom praksom i takvim sustavom te tako okrenuti novi list povijesti i poeti stvari raditi onako kako
to i spada prema Bogu i ljudima.
Zato to nije uinjeno nije lako odgovoriti. Onaj tko je bio svakako najvie zaduen da to uredi bio
je predsjednik Tuman. Naalost, u njegovom odnosu prema ovoj problematici ima puno propusta
i nedosljednosti. Razlog za to moe leati upravo u tome da je on sam bio na ovaj ili onaj nain bio
povezan sa nekima u obavjetajnim krugovima i kako su oni njemu na poetku koristili i praktiki bili
nuni u projektu stvaranja hrvatske drave, poslije jednostavno nije imao dovoljno snage da se rijei
toga balasta. Na kraju su te strukture, i domae i strane, dovele do stanja podijeljenosti i nestabilnosti
u dravi, a sam Tuman pred kraj svoje vladavine i ivota praktiki gubi nadzor nad dogaajima,
doputa da se Hrvatska usmjeri u potpuno krivom smjeru i na kraju ostaje praktiki sam, ostavljen i
izigran od svojih najbliih suradnika.
Ono to je znaajno za stanje danas je to da onaj hrvatski vladar koji to stvarno i eli moe vrlo lako
napraviti istku svih imalo bitnijih kriminalnih elemenata. Da bi to bio u stanju vano je to da nema,
poput prije spomenutog Tumana, bilo kakve obaveze ili teke ivotne mrlje u biografiji koje omoguuju ucjenu i tako sprijeavaju potrebno djelovanje. Kako u obavjetajnim arhivama postoji zabiljeeno praktiki sve o svakome, pri preuzimanju vlasti potrebno je samo doi u posjed te grae i na osnovi
toga dalje primjereno djelovati.
Splet ivotnih okolnosti doveo me je u poziciju da osobno iitavam veliki broj povjerljivih obavjetajnih podataka o svim oblicima kriminalnog i neudorednog ponaanja osoba iz samog dravnog vrha
pa nanie, do samog dna u liku kriminalnog podzemlja. Tada u mladenakom neiskustvu, naivnosti
i nadobudnosti nisam shvaao da taj cijeli obavjetajni sustav slui skoro iskljuivo samo za dranje
cijele te strukture u meusobnoj ovisnosti jednih o drugima, a manjim (minornim) dijelom za samu
zatitu drave. Tonije, primarna mu je zadaa bila u ouvanju aktualne vlasti, a sekundarna ouvanje drave i nacije. U tome svjetlu treba razumjeti i sluaj sporenja oko kontroliranja obavjetajnih
struktura za vrijeme tzv. koalicije u neposrednom posttumanovskom razdoblju, jer nitko nije elio
prepustiti kontrolu nad obavjetajnim podacima nekome drugome, bio taj i njegov formalni koalicijski partner. Takoer to objanjava nekakve nestanke i pohranjivanja obavjetajnih podataka i raznih
dosjea u zatvorene i zapeaene arhive na vie godina. Politika kasta se meu sobom dogovorila o
uzajamnoj zatiti i ouvanju steenih dobara i pozicija moi.
Sve skupa je dovelo do takvoga apsurda da je na kraju napravljeno solomonsko rijeenje ija je rtva
bilo dalje srozavanje dravne obavjetajne sposobnosti. Partitokratskim strukturama niti u jednom
ovako vanom dravnom sustavu kao to je obavjetajni i protuobavjetajni dravni aparat nije bilo
mogue nadjaati sitne osobne i stranake interese i ako je iz toga ita dobro, to je upravo takav postupak stranaka i njihovih prvaka koji ih razobliava u njihovoj sebinosti. Nikome, niti poziciji ili opoziciji, niti lijevima ili desnima, ne odgovara stvarno sreivanje rauna. Ono to ih sve zajedno povezuje
i u emu se uspijevaju usuglasiti je rad na tome da se sve zataka i zaboravi. Svima im je bitno da se
nalaze unutar demokratskog sustava i da od njega ive poput parazita na tijelu naroda i drave. Ako
311

Untitled-1.indd 311

10/23/06 8:10:45 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

pri tome jo uspiju izboriti poziciju vlasti, tim bolje, a ako ne, onda udobno egzistiraju i u hladovini
tzv. opozicije.
Zato ona vlast koja ima moralnu jakost i volju da oslobodi ovu naciju od krvopija koje su joj zasjele na
vrat to moe i prilino brzo i temeljito uiniti. Bitna je samo stvarna politika volja.

Represija je kratkorona, ljubav je vjena

Uvoenjem elje(z)nog stupnja reda i sigurnosti ne samo da e biti osloboena, sauvana i iskoritena
izuzetno velika novana sredstva, i to u korist drave i nacije, nego e doi i do jednog sinergijskog
efekta koji e osloboditi potisnute kreativne i produktivne vrijednosti koji se nalaze zarobljenima unutar narodnog tijela. Kao to se uklanjanjem parazita-nametnika sa ivog organizma isti oslobaa i
moe se dalje normalno i zdravo razvijati, tako se i nacionalno bie brzo oporavlja i uzdie jednom
kada se rijei svojih parazita-nametnika.
Naravno, ne moe se unutarnji red i sigurnost bazirati na samoj represiji, nadzoru ili prevenciji u smislu izvanjskog uvanja. Te stvari e svakako biti najvie naglaene na samom poetku, ali dugorono
se mora ii na sami izvor problema, ne na poslijedicu. Ono to najbolje i najjeftinije smanjuje kriminal
i sve druge oblike nemorala, a kojima se treba baviti policija, je usaivanje straha Bojeg u mentalitet
ljudi. Ustvari, treba samo uraditi upravo suprotno od onoga to je sa uspjehom uradila bezbonika
klika, a to je da su kroz liberalizam i komunizam iz mentaliteta ljudi izbacili vjeru u Boga. Samim
time nema niti straha o odgovornosti pred svevideim sucem cijelog svijeta nego je ovjek dananjice
uvjeren da odgovara jedino samome sebi. Preputen samome sebi ovjek neminovno pada u ponor
samozavaravanja o vlastitoj boanstvenosti kojom postaje jedini mjerodavni presuditelj to je dobro,
a to je zlo.
Problem je u tome to ve ionako, jo od praroditeljskog pada, na ovome svijetu vlada sukob meusobno suprostavljenih volja od Boga odmetnutih ljudi, a sa usaenom ideologijom ateizma suprostavljene
ljudske volje proizvode multipliciranu svjetovnu borbu ovjeka protiv ovjeka. Sav nesklad svijeta do
kojeg je dolo proistie upravo iz ljudskih neusklaenih i od Boga odmetnutih volja. Umjesto jedinog
naina smirivanja situacije, a to je podinjavanje ovjekove odmetnute volje volji Bojoj (...budi volja
Tvoja, kako na nebu, tako i na zemlji), pakleni graditelji Novog svjetskog poretka stvaraju sustav posvemanjeg ljudskog propadanja u divljoj promociji egocentrinosti. Zato kranska kultura, pa ak
i veina ostalih religijskih kultura, grade drutvo i dravu tog drutva s bitno smanjenom razinom
zloinstava, nemorala i nezakonitosti openito. Samim time i policija i zadaa koju policija ima vriti
postaje lake ostvariva, i to uz manji utroak energije, onda kada se dravnim sustavom kroz odgoj,
obrazovanje i prihvaenu kulturu u ljude ugrauje svijest o Svemoguem Bogu, a time i strah Boji.
Uteda u potroenoj energiji moe se onda djelotvorno iskoristiti na nekom drugom potrebitom mjestu. Sve zajedno, jednom kada se napravi, dravu ini snanijom, sposobnijom za opstanak i izvrenje
svojeg povijesnog poslanja, a povijesno poslanje svakog prosvijetljenog i slobodnog ovjeka i njegove
drave kao izraza njegovog djelovanja je proslava i navjetanje Isusa Krista svom snagom (umnom i
tjelesnom) i svim srcem svojim. Koliko god u dananjem svijetu to izgledalo apstraktno ili jednostavno
neprimjereno, nemoderno, da ne kaem ludo ili sumanuto, to je naprosto tako i drugaije ne moe biti.
Ludost je to kojom kranin treba biti ispunjen, upravo onako kako i sv. Pavao nauava: Nitko neka
se ne vara. Ako tko misli da je mudar meu vama na ovome svijetu, neka bude lud da bude mudar. Jer
mudrost ovoga svijeta ludost je pred Bogom. Ta pisano je: On hvata mudre u njihovu lukavstvu. I opet:
Gospodin poznaje namisli mudrih, one su isprazne. (1Kor 3, 18-20).
To je istina, odnosno Istina, a to je ta Istina potisnuta obmanom i zavoenjem Lai, upravo je potvrda
same stvarnosti u koju je svijet doao. Stvarnosti u kojoj je svijet izgubio Istinu i prihvatio La. Zato
to je to tako kako je i imamo stanje u svijetu takvo kakvo imamo i zato se protiv takvog svijeta treba
hrabro i s vjerom boriti znajui da smo na putu pobjede vjene Ljubavi. Ljubav je ono to je vjeno i na
emu se treba temeljiti i jedan represivan aparat kakav je po svojem djelovanju policija, ma kako to na
prvi pogled izgledalo nemoguim ili protuslovnim.
312

Untitled-1.indd 312

10/23/06 8:10:45 AM

Organizacija Ministarstvo unutarnjih poslova

Policija dio sveukupnih oruanih snaga

Dugoroniji razvitak policije treba ii usporedo sa daljnim razvitkom gospodarstva, industrije i tehniko-tehnoloke razine drutva, a takoer mora biti usmjeren prvenstveno na kvalitetno obuavanje
i opremanje osoblja.
Ustroj policije koncipiran je tako da bude sastavni dio sveukupnih oruanih snaga sa glavnom zadaom u obrani (takoer, prema potrebi, i zauzimanju) urbanih (naseljenih) mjesta sa posebno prilagoenom opremom i obukom za voenje gradsko-gerilske borbe protiv bilo kojeg potencijalnog
agresora. To konkretnije znai da iz mirnodobskog policija brzo prelazi u ratni ustroj sa svim prije
odreenim zadacima. U tu svrhu osnovna organizacija temeljne policije biva popunjavana rezervnim
sastavom, koji veim dijelom treba biti sastavljen od ena, koji onda preuzima najvei dio standardnog
i statikog policijskog mirnodopskog posla upravo iz razloga da bi preteito muki dio policije bio na
raspolaganju za izvoenje zahtijevnijih borbenih djelovanja.
Osnovno naelo jedinstvenosti orunih snaga je da policija u sluaju agesije i proglaenja ratnog stanja potpada pod zapovijednitvo Glavnog stoera i stavljena je njemu na raspolaganje sa svim svojim
resursima kako bi se to djelotvornije izvravale ratne operacije. Sa druge strane, u vremenu mira,
oslale oruane snage su one koje se po potrebi stavljaju u podinjeni poloaj policiji kada zbog bilo
kojih razloga policija treba ispomo za izvrenje svojih zadaa unutarnje sigurnosti. To se prvenstveno
odnosi na profesionalne vojne postrojbe koje e biti one koje su uvijek u pripravnosti za ispomo, ali
prema potrebi to ukljuuje i sve ostale vojne formacije.

Osnovno o ulogama temeljne, kriminalistike i posebnih postrojbi policije

Ve spomenuta koncepcija kvartovskih policajaca biti e upravo onaj temelj/kostur obrane grada ili
naselja od agresora. Svaka etvrt mora imati malenu policijsku postaju kvartovskih poliajaca koja slui
kao sjedite za smjetaj policajaca i opreme, za nadzor nad pripadnim podrujem (putem postavljenih
kamera, senzora, osmatraa i sl.), povezanost sa centralom i ostalim postajama, prostorijama za pritvaranje privedenih, te prema potrebi za svaki drugi oblik korisne namjene. Na taj kostur kvartovskih
postaja prema obrambenim potrebama biva pridodavano ljudstvo iz ostatka temeljne policije koji nije
kvartovski rasporeen i predstavlja neku vrstu manevarskih i interventnih policijskih postrojbi u ratnim uvjetima.
Takoer, te kvartovske policijske postaje moraju biti u uskoj povezanosti ponajvie s postrojbama teritorijalne obrane (TO) i civilne zatite (CZ) u prvom redu zbog prostorno-teritorijalne komplementarnosti i iz toga proistekle potrebe za visokim stupnjem suradnje. Tako se i najveim dijelom lokacije
skladita oruja i opreme TO i CZ odreuju u suglasju upravo s navedenim kvartovskim postajama
omoguujui na taj nain bolju sigurnost samih skaldita, a da se ne stvaraju dodatni trokovi osiguranja istih.
Isto tako, u svrhu sveobuhvatne sigurnosti i obrane, i sama policijska vozila trebaju biti posebno konstruirana tako da mogu prema potrebi izvravati mirnodopske i ratne zadatke. To e biti omogueno
tzv. modularnim projektiranjem i izgradnjom modularne konstrukcije vozila. Tako konstruirano vozilo odbacivanjem jednog modula i stavljanjem na to isto mjesto ve prije napravljenog i pohranjenog
modula prelazi iz mirnodopskog vozila za ophodnju i transport policajaca i/ili uhienika u vozilo za
(prvenstveno gradsko) npr. minobacako, protuoklopno ili protuzrano djelovanje, a sve zajedno povezano i usklaeno sustavom veza, osmatranja i dojavljivanja sa ostatkom oruanih snaga.
Kao jedna od najveih novosti u opremanju temeljne policije predvia se opremanje svakog policajca
na dunosti, njihovih prostorija i vozila digitalnim video i audio ureajima za snimanje. Na taj nain
moe se rei da e se jednim udarcem ubiti (najmanje) dvije muhe. U ovom sluaju to je zatita ljudstva (civila) od policijske zlouporabe ovlasti i time poveanje odgovornosti samih policajaca, te olakavanje daljnjeg pravosudnog procesuiranja onih koji su privedeni ili osumljieni po nekoj zakonskoj
osnovi. Snimka e brzo i nepobitno pokazati kakav je eventualni prekraj ili prijestup poinitelja, kako
313

Untitled-1.indd 313

10/23/06 8:10:45 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

su naeni i uzeti dokazi, kakva je bila suradnja sa policijom (eventualno opiranje uhienju) i sve ostalo
to je potrebno u nekom sudskom procesu. Ovime se bitno smanjuje i nepotrebno pisanje policijskih
izvjetaja jer e najvei dio biti zabiljeen u izvornom zvunom i vizualnom obliku i kao takav svakako
najobjektivniji. Isto tako kolege i nadreeni tako mogu neposredno kontrolirati rad ljudstva te prema
potrebi pomagati policajcima u radu (koji nije bezopasan i sadri visoki ivotni rizik za djelatnika,
posebno u poetku kada e se kriminalne skupine htjeti suprostaviti silom) ili sprijeavati nerad i
nedoputene radnje koje tete ugledu cijele policije i same drave.
Dok temeljna policija treba biti vie statini element u koncepciji sigurnosti i obrane, dotle postrojbe
interventne policije (IP) i antiteroristikih jedinica (ATJ) moraju biti brza i visokovrijedna manevarska snaga policijskog aparata.
Osnovna raspodjela snaga interventne policije sukladna je podjeli Hrvatske na 21 upaniju i svaka
upanija mora imati svoj odred interventne policije koji bi svaki trebao imati najmanje oko 250 do
najvie 500 pripadnika ovisno o pojedinoj upaniji i gradovima. Ukupno za cijelu Hrvatsku to je ca.
od 5.000 do 7.000 ljudi u sastavu interventne policije.
Uz to jo svaki glavni regionalni centar, a to su Zagreb, Split, Osijek i Rijeka, mora imati svoju ATJ
brojnosti od oko 400 do 600 ljudi. Opremljenost, obuenost i motiviranost pripadnika IP i ATJ moraju
biti na najveem moguem stupnju to podrazumjeva ba sve to u to ulazi. Od obue i odjee, oruja
i sredstava veze, pa do voznog parka zemaljskog, vodenog i zranog. To ne znai da e temeljna policija biti u neemu zakinuta, da e hodati u dronjcima i izlizanoj obui, nego to znai da e IP i ATJ
dobiti ono to prema ustroju, zahtjevima i obuenosti potrebuju tako da se nadopunjuju i meusobno
potpomau sa pripadnicima temeljne policije koji isto tako imaju biti vrhunski opremljeni za svoje
potrebe.
Usporeujui sa sadanjim prilino mizernim stanjem moe se rei da e budua opremljenost temeljne policije uvelike nadilaziti ono ime danas raspolae jedina hrvatska ATJ u Lukome, a sukladno
tome budua IP i ATJ nalaziti e se na jednoj razini o kojoj dananji hrvatski politiari, koji bi trebali
biti zainteresirani za sigurnost nacije i drave, niti ne razmiljaju. Vrhunac njihovog promiljanja poveanja djelotvornosti policije je u poslunikom sluanju stranih savjeta i preputanju promiljanja
o tome to je to hrvatska nacionalna sigurnost nekome drugome. Tako je puno lake izbjei ikakvu
odgovornost, jer ako neto poe po zlu uvijek se moe opravdati upravo tom istom poslunou. To
je ona fraza o radu po europskim standardima koja slui kao jocker karta uvijek kada se hoe neto
oito loe prikazati kao neto nepobitno dobro. Na kraju odgovornost ne snosi nitko, jer isti onaj stranac koji je davao uputstva posve opravdano istie da je on samo davao savjete, a nije ih provodio, te da
nije on odgovoran za posljedice. Ceh na kraju plaa drava i sama nacija svojim slabljenjem i svojim
propadanjem, a to je upravo i krajnji cilj cijele te i takve politike.

Konjanika policija
Poseban i odvojeni dio policije su odredi konjanike policije (KP). Iz vie razloga nuno je imati konjanike policijske odrede, a ako nita drugo onda zato to to daje jedan poseban estetski izgled cijeloj
policiji i dravi u smislu poveanja plemenitosti. Radi se o posebnosti odnosa izmeu ovjeka i konja
te psiholokoj nunosti ouvanja tog odnosa bez obzira to nema racionalnih razloga za iste. Isto kao i
kod IP, i konjanika policija mora biti prisutna u svakoj od 21 upanije i gradskim regionalnim centrima i to od najmanje 50-tak do najvie 100-tinjak grla po upanijskom/gradskom konjanikom odredu. Konjanitvo se ima upotrebljavati prema potrebama odreene upanije i/ili grada; od upotrebe u
gradu, nadzora granice i teko prohodnog terena, pa do zatite prirode uma, nacionalnih parkova,
rijeka, jezera, movara i sl.

Granina policija
Granina policija treba biti posebno poveana u odnosu na sadanje stanje i za razliku od drugih dijelova policije doivjeti e i najvee sutinske promjene. Promjena je prvenstveno uvjetovana potrebom
314

Untitled-1.indd 314

10/23/06 8:10:46 AM

Organizacija Ministarstvo unutarnjih poslova

za djelotvornim i sveukupnim nadzorom dravne granice. Za spoznaju koliko je to zahtjevan zadatak

dovoljno je pogledati dananji oblik drave Hrvatske. Ne samo da imamo dugaku kopnenu granicu sa
malom prostornom dubinom, nego imamo i veliku morsku granicu koju je potrebno usto tako uinkovito pokriti. Zbog toga nadzor dravne granice na kopnu granina policija treba izvoditi u suradnji
sa postrojbama HV-a, prvenstveno sa ronicima, ali prema potrebi i sa profesionalnom i priuvnom
vojskom. Pri tome je kod mirnodopskog stanja nadzor dravne granice pod policijskom upravom i
vojska je u slubi policijskih potreba koje policija nije sama u stanju zadovoljiti. U ratnom stanju granina policija postaje sastavnicom oruanih snaga i podinjena je Glavnom stoeru HV-a u kojemu
ima svoje predstavnike radi to boljeg usklaivanja borbenog djelovanja. To je direktno prepisano iz
iskustva Domovinskog rata i kako se pokazalo izuzetno djelotvornim tako se isto treba nastaviti i jo
dodatno unaprijediti tamo gdje se moe.
Da bi se dugaka hrvatska granica mogla kontrolirati ljudstvo mora biti opremljeno svim moguim
tehnolokim pomagalima koji e omoguiti da se povea faktor djelotvorne kontrole ovjeka po kilometru i smanje trokovi s istovremno poveanom produktivnou. Granina policija mora se opremiti
i ustrojiti tako da uz upotrebu termalnih i standardnih kamera, senzora kretanja, radara, mikrofona,
bespilotnih letjelica i svih ostalih ureaja svojim nadzorom pokrije cijelu granicu po duini i potrebnoj
dubini. U tu svrhu du cijele kopnene granice biti e pravilno rasporeene izdvojene postaje granine
policije sa pripadajuim osmatrakim tornjevima. Koliko god nekome takva koncepcija moda izgledala nakaradno ili nepotrebnom treba znati da samo postojanje naprekinutog i meusobno povezanog
niza osmatranica ve sam po sebi radi svoj posao jer predstavlja jednu psiholoku prepreku za sve one
koji planiraju izvesti nelegalan ulaz ili izlaz iz Hrvatske. Koritenje visoke tehnologije e omoguiti da
gustoa, a samim time i trokovi izrade i brojnost ljudstva, ne budu nepotrebno veliki iako je i ovdje
na djelu vea dobit od postignute sigurnosne uinkovitosti nego potrebni trokovi.
Ono to svaka postaja za zatitu granice treba sadravati je vozni park prilagoen terenu koji se nadzire. Od terenskih vozila, motocikla i malenih sveterenskih vozila, pa do snijenih skutera za zimsku
djelotvornost. Isto tako, ako zbog terena postoji potreba, postaje e imati konje kojima se omoguuje
najvea mogua mobilnost pripadajuim graninim policajcima i na najteem terenu i u najteim
uvjetima. Isto tako, svaka postaja prema potrebi moe biti opskrbljena dresiranim psima tragaima
koji poput konja imaju biti nadopuna tehnolokoj opremljenosti i na taj nain zaokruiti cijelu sigurnosnu koncepciju nadzora dravne granice.
Prema ljudstvu koje se planira angairati u graninoj policiji voditi e se i tome poslu prilagoena
politika stimulacije. To se prvenstveno odnosi na naseljavanje ljudstva sa njihovim obiteljima to je
mogue blie mjestu rada, a da bi to bilo mogue mora se kao najvanija stvar kvalitetno rijeiti ponajprije stambena, ali i sva ostala socijalna pitanja graninih policajaca i njihovih obitelji u mjestima
u blizini dravne granice.

Pomorska policija
Nadzor dravne granice na moru ali i kontrola cijelog akvatorija predvia se staviti u ovlasti pomorske policije. Ista treba u suradnji sa HRM, HRZ i za tu svrhu posebno ustrojenoj obalnoj strai tititi
sigurnost, zakone i interese drave Hrvatske na moru.
Za djelotvoran nadzor morske granice i samog morskog akvatorija nije potrebno izmiljati puno nekih
posebnih noviteta nego je cijela stvar vrlo jednostavna. Hrvatska brodogradilita trebaju pod hitno
izgraditi policijske glisere i patrolne amce koji e svojim djelovanjem sa svojih baza i sidrita po cjelokupnom hrvatskom arhipelagu djelotvorno pokriti cijeli prostor. Sa jednom takvom bitno ojaanom
i time ujedno djelotvornijom pomorskom policijom moi e se nadzirati pomorsko dobro i paziti da
ne dolazi do bilo kakvih nezakonitosti, a to opet donosi koristi u vidu sigurnosti pomorskog prometa, turista, zatite od domaeg i stranog krivolova, arheolokih i ekolokih devastacija, itd. Sve skupa
onda daje i konkretne materijalne prihode kojima se uveava ukupno nacionalno bogatstvo i tako u
potpunosti opravdava potrebno ulaganje u ljude i opremu.

315

Untitled-1.indd 315

10/23/06 8:10:46 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

Obavjetajno-sigurnosne slube
to se tie obavjetajnih i protuobavjetajnih slubi u sastavu MUP-a normalno je da e postojati i
da e imati vanu ulogu u sigurnosti drave, ali bilo kakvo daljnje detaljiziranje o samoj organizaciji
nema smisla jer se time suzbija tajnost kao osnovno obiljeje obavjetajnog i protuobavjetajnog rada.
U svakom sluaju nee biti omoguena sadanja situacija da se o tajnim slubama vode nekakve velike
javne rasprave i detaljne medijske analize, to je jedan nonsens sam po sebi. O samom radu slubi,
koliko ih ima, kako su strukturirane i sa kakvim zadaama biti e upoznati samo oni koji to i trebaju
znati. Floskule da se tzv. javnom raspravom i blebetanjem kumica sa placa ili birtijakih zgubidana o
dravnim tajnama navodno sprijeava njihova zloupotreba su najobinija glupost. U hijerarhijskoj
nacionalnoj i teokratskoj dravi sa vladarom koji zna to su interesi nacije te ih, uzdajui se u Boga,
dosljedno i pravedno titi, do sustavnog zastranjenja ne moe doi, a da se istovremeno ne uniti nacionalno jedinstvo i razina povjerenja koji su temeljni nosioci dravne snage. Po pridravanju tog naela
jedinstva i povjerenja ono to je potrebno je da se od svih dravljane uini djelatnicima na sigurnosti
njihove drave, a to je mogue jedino ako je dravna vlast pravedna prema svojim podanicima, ali ako
uz tu pravednost zna raditi na korist naroda i po svim ostalim pitanjima. Tako i sigurnosni sustavi
trebaju biti samo vrh cijele strukture koja je oslonjena na bliskost sa cjelokupnom populacijom. U
tom pogledu za uzor treba uzeti Izraelski Mossad koji je od svih strunjaka po pitanjima obavjetajnih
poslova priznat kao najefikasnija sluba u svijetu. Razlog toj efikasnosti lei upravo u organskoj povezanosti Mossada sa Izraelcima, tj. da se bude posve jasnim, sa cjelokupnom idovskom populacijom
po svijetu. Svi idovi su od strane Mossada percipirani kao oni koji e dati potrebne informacije ili
odraditi neki posao za Mossad, ali jednako tako Mossad je sebi dao u zadatak brinuti i tititi svakog
idova na planetu. Koliko je krajnji cilj kojemu Mossad slui kome je na taj nain i svjetsko idovstvo
podinjeno, a da toga nije niti svjesno sasvim je drugo pitanje. Ovdje se ide samo u analizu sa ciljem
spoznaje kako ustrojiti to uinkovitiju obavjetajno-protuobavjetajnu slubu na korist Hrvatskoj i
Hrvatima.
Sa druge strane, treba samo pogledati tko nam to daje takve savjete, tovie takve odredbe, koje vode
slabljenju djelotvornosti dravnog obavjetajnog aparata, a samim time i slabljenju obrambene sposobnosti cijele drave. To je taj toliko idolizirani Zapad sa SAD na elu, a upravo SAD ima takav
obavjetajni sustav koji je namijenjen i izgraen u svrhu prekrivanja i pokoravanja cijelog svijeta. SAD
eli, a uvelike to i ostvaruje, preuzeti apsolutni nadzor nad svim svjetskim informacijama. Da bi si
olakali posao uz vlastito jaanje rade i na slabljenju svih ostalih koji nisu pod njihovom neposrednom
i potpunom (to u konanici znai judeo-masonskom) kontrolom. To su drave koje su institucionalno i organizaciono judeo-masonski izgraene i kontrolirane, a to otprilike ukljuuje veinu drava
NATO-a (sa posebnim mjestom Velike Britanije, Kanade i Francuske), Izrael, Junu Afriku (bjelaku
anglo-saksonsko protestantsku strukturu koja kroz bogatstvo ima stvarnu mo i predstavlja neformalnu dravu nad formalnom dravom), Australiju i Novi Zeland. Po svijetu dijele savjete kako oslabiti i
njima podrediti tuu obavjetajnu sposobnost, dok istovremeno sami neprestano i nesmiljeno pojaavaju vlastitu obavjetajnu snagu. Tako danas imamo situaciju da je Hrvatska u potpunosti, i iznutra
i izvana, premreena i umreena cijelom vojskom stranih i domaih pijuna, ali i puno gore od toga,
jer ti pijuni nisu toliko znaajni koliko injenica da se iz tih stranih centara za sakupljanje, obradu
i plasiranje informacija odreuje hrvatska politika. Praktiki nam dravu vode strane obavjetajne
slube kao krajnja i vidljiva instanca judeo-masonskih okultnih i tajnih drutava jer ne treba nikada
zaboraviti da je obavjetajni aparat samo u slubi jednog opskurnijeg aparata. Obavjetajne slube
su u stvari operativni i vidljivi segment tajnih judeo-masonskih struktura i slue provedbi njihovog
koncepta svjetskog ureenja u kojemu nema mjesta za Boga. U svakom su sluaju obavjetajne slube su od njihovih ljudi u potpunosti upravljane bilo posredno, bilo neposredno te su odreene tom
upravljakom strukturom.
Za spoznavanje ove istine potrebno je proniknuti u masonsku ideju, u njezinu sutinu, u njezin duh, a
sve se to moe proitati promatranjem i razmatranjem te iste masonerije. Konkretno to znai poznavati masonsku simboliku, rituale i cjelokupni izgled samih masona i njihove loe. Dakle, ako postoji
unutar loe posebno mjesto namjenjeno uvaru hramskih ulaznih vratiju, tzv. dvernik, ija je zadaa
uvati lou od upada nezvanika onda se to mora shvatiti u kontekstu irem od ogranienog prostora
316

Untitled-1.indd 316

10/23/06 8:10:46 AM

Organizacija Ministarstvo unutarnjih poslova

same loe. Slobodni zidari su prema svojim pravilima reda obavezni dati najbolje od sebe u izvrenju
svojih dunosti i zato jedan revni dvernik nee simbolino uvati lou samo za vrijeme njezina rada
nego e to raditi uvijek i svugdje. Moglo bi se rei da e djelovati i preventivno prema svakom moguem izvoru ugroze za koji ocijeni da moe predstavljati ugrozu, a moda je samo sluajnost da je upravo u ovom vremenu svijetu nametnuta doktrina preventivnog rata gdje silnik sam odreuje kada je
potrebna ta preventivnost. I sama simbolika dva ukrtena maa masonski dvernici nose kao znaku
objeenu na plavoj traci oko vrata ima znaenje u tome da se jednim maem hram uva iznutra, a
drugim izvana. Odnosno, da se hram uva i prema unutra i prema vani koliko je god to mogue. Dobar slobodnozidarski dvernik osigurati e loi najbolju zatitu na taj nain da preventivnom zatitom
sprijei ikakvo pribliavanje opasnosti po lou, a to je najdjelotvornije ostvarivo ovladavanjem i upravljanjem dravnim sigurnosnim strukturama. I to bilo posredno ili neposredno, ovisno o konkretnom
mjestu i vremenu. U tome svojemu radu svaki masonski brat zaduen za sigurnost loe ima svu pomo
svoje ostale masonske brae koja su mu duna u svemu pomoi, upravo kao i on njima u njihovom
radu i njihovim dunostima.
Ovako izloena, sama za sebe, ova ideja ili ovo objanjenje nema neku veliku snagu, nije dovoljno
uvjerljivo i ne moe se oekivati da prosjean itatelj koji nije upuen u cijelu problematiku, u cijeli
labirint javnog i tajnog u povijesti i politici uvidi cijelost. Ali ako se samo uvidi da se ta ideja ovladavanja svime, pa i sigurnou vlastitog djelovanja u to je ukljuen i obavjetajni segment konstantno
i marljivo razvija kroz stoljea, onda dobivamo situaciju u kojoj smo danas gdje je vrijednim i upornim djelovanjem ostvaren poredak koji radi po masonskim principima praktiki sam od sebe. Radi
kao po nekoj inerciji zla koja se kotrlja i usavrava samom svojom snagom i genijalnou. Ne treba
zaboraviti da je Sotona genijalan u svojem zlu i da tu svoju genijalnost prenosi i na svoje slubenike,
a u masoneriju sa ne prima bilo tko, nego se upravo biraju i privlae oni koji imaju vei dar intelekta
od ostatka ljudi, one koji imaju darovane talente u bilo kojem poeljnom obliku. avo se slui onima
koji su od Boga dobili dar uma, ali ne koriste ga za ope dobro, za dobro svojega blinjega, nego ele
ugoditi prvenstveno samima sebi i svojoj oholosti. To se prikladno dotie Prispodobe o mnama (lk 19,
11-27) jer je veliki zavodnik naveo one kojima su povjerena odreena dobra, odreeni darovi, darovi
poput intelektualnih sposobnosti, da te darove ne stave u slubu Bogu ve da ih okrenu na protuboju
djelatnost.
Uza svu potrebnu tajnost u radu tzv. tajnih slubi osnovno naelo koje se u Hrvatskoj treba primjeniti
je skoro potpuna unutarnja otvorenost prema razmjeni podataka. Potpuno je besmisleno i kontraproduktivno za ostvarenje svakog napretka prema boljemu stvarati barijere u unutarnjoj komunikaciji
kroz mistifikaciju i proglaavanjem tajnom svega i svaega. Pogotovo iz razloga to one slube i strukture koje danas djeluju do tih informacija ionako dolaze bez ikakvih problema. Puno vie vrijedi kroz
informacijsku otvorenost (ali i svaku drugu otvorenost- posebno otvorenost srca) sebe ojaavati pa
se kroz unutarnju snagu odupirati nasrtajima izvana nego stvoriti jedno paranoino i nepovjerljivo
drutvo koje time samo pokazuje da nema dovoljno vjere.
Isto tako i sam rad obavjetajno-sigurnosnih slubi nee biti okrenut primarno prema vani, prema
vanjskoj ugrozi, iako sigurno nee biti ni taj rad izostavljen, nego ima se prvenstveno okrenuti prema
unutra i raditi na otkrivanju i eliminiranju svih kriminalnih, koruptivnih, nastranih (npr. pedofilija),
krijumarskih i ostalih tome obrascu slinih djelatnosti. Operativne, organizacijske i tehnike mogunosti obavjetajno-sigurnosnih slubi stavljaju se u funkciju navedenog djelovanja. Razlog takve
nakane djelovanja je u prije objanjavanoj spoznaji da je najuinkovitija sigurnosna, obavjetajna i
protuobavjetajna politika ona koja kod to veeg dijela svojih dravljana (nacije u irem kontekstu
hrvatstva) postigne takvo zadovoljenje njihovih tenji da se oni sami pretvaraju u uvare drave i nacije. To je ponajprije ostvarivo putem pravinosti, putem pravde koju se toliko ne spoznaje koliko je se
osijea. Materijalno blagostanje tek je sporedna, ak potpuno marginalna stvar na ljestvici vrijednosti
koja motivira ljude da se emotivno solidariziraju i identificiraju sa dravom i nacijom. I to u tolikoj
mjeri da svo djelovanje i sve smicalice izvanjskih protudravnih sila postanu potpuno neuinkovite
kada se radi dobro i poteno te kada se odstranjuju oni uistinu zloinaki elementi u unutranjem
dravnom i nacionalnom tijelu.

317

Untitled-1.indd 317

10/23/06 8:10:47 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

Uiniti od naroda jedan veliki sigurnosni sustav je ono to se treba teiti postii, a djelovanje drave i
dravnih organa treba ii u smjeru postizanja toga cilja. Tada se izdajstva ili prodaja nee tako olako
moi izvriti i strani manipulatori nee imati dovoljno (Juda e uvijek biti, naalost) vrbovanih ljudi
da bi mogli ostvariti svoje ciljeve. Radi se o jednostavnom naelu ljubavi i kada je ljubav prisutna,
iskrena i prava ljubav, ne moe se ta ljubav prodati po ikojoj cijeni. Kada kroz naelo ope usmjernosti
k pravednosti u dravi usplamsa ljubav prema svemu to nacija i naa nacionalna drava Hrvatska
predstavljaju. Kada se sve potpm stavi u jo vru ljubav prema blinjemu, onda oni koji ele takvu
zajednicu podriti imaju veliki problem. Stvar je sukladna jednoj obitelji u kojoj je prisutna roditeljska
ljubav prema svojoj djeci i adekvatna ljubav djece prema roditeljima. I kako je onda mogue, kako je
uope zamislivo, da netko npr. podmiti jednog roditelja da bi ovaj izdao svoju obitelj? Kako bi npr.
prodao svoju djecu? To je neto nezamislivo i jednako tako je mogue postii nezamislivost takve vrste
na razini drave i nacije. Tamo gdje je ljubav prisutna nema tog bogatstva koje moe navesti na izdaju.
I suprotno, tamo gdje su vrijednosti poremeene, gdje nema ljubavi, tamo se za sitni dogaaju stvari
o kojima itamo u novinama kada neki roditelj prodaje svoju djecu, a da bi zadovoljio svoju bijednu
sebinost. Drava i nacija je samo jedna drugaija, neto proirenija obitelj, rod i pleme, ali sva naela
i svi principi ostaju u potpunosti vaeima.
Da je veliki i skupi obavjetajno-sigurnosni sustav potpuno promaen i u sutini besmislen pokazalo se
za vladavine Franje Tumana. Nikakvu korist taj sustav Hrvatskoj nije dao u smislu zatite od stranih
utjecaja i stranih obavjetajnih djelatnosti kada je u zemlji bilo takvo stanje naelne nepravde kakvo je
ve bilo. Poglavito u vidu pljake nacije kroz pretvorbu i privatizaciju, ali i drugih stvari, pa onda nije
bio problem destabilizirati vlast i na koncu samog Tumana. Cijeli hrvatski sigurnosno-obavjetajni
aparat bio je nemoan pred adutima koje su u rukama drale strani centri moi, a koje su onda medijski plasirali tako da istinu o lopovluku, istinu o nepravdi prema naciji za koju je svaki dravljanin znao
i jo je vie osjeao na svojoj koi kroz loe socijalno stanje, prikau na nain koji njima odgovara od
prigode do prigode. Umjesto to se toliko panje pridavalo samom dravnom sigurnosno-obavjetajnom aparatu trebalo je tu panju i trud vie usmjeriti na dravu kao takvu, na dravu u cjelini i na sam
bitak postojanja drave. To bi bila situacija u kojoj se ne dijele aduti protivnikoj strani nego se dre u
ruci i diktira igra kako nama odgovara pa je onda puno lake na kraju i pobijediti.
Najbolje u cijeloj prii je da prva varijanta puno kota, a ne donosi skoro nita, dok je druga bitno jeftinija, a donosi maksimalizirane rezultate na polju sigurnosti. Dodatno donosi i korist za cijelu dravu
jer je naelna utemeljenost na istini, pravdi i moralnosti openito ono to raa dobrim plodovima za
sve ljude i zato niti ne moe biti neke sutinske dileme kada se govori o tome to i kako e Hrvatska
raditi i kako e u tome biti pozicionirane i njene sigurnosno-obavjetajne slube.
Naalost, koliko je obavjetajni rad bio i ostao krivo usmjeren moe se dati jednim primjerom koji
udara u samu sr zastranjenja. Rije je o tome da obavjetajne slube ovoga to bi trebala biti hrvatska
drava kao obavjetajno interesantim i za sigurnost drave potencijalno opasnim smatra jednu crkvenu organizaciju kao to je to Opus Dei. Obavjetajne slube Opus Dei obrauju svojim radom i svojim
nadreenima (vladajui politiari), a to znai i onima kojima ti nadreeni slue i ije su pokorne sluge,
prenose sve to uspiju napraviti svojim radom (pijuniranjem). To je valjda dovoljan pokazatelj da
se i na represivno-pijunskom djelovanju nije nita sutinski promijenilo u odnosu na komunizam.
Sada u demokraciji nema vie grube represije, ali i dalje ima obavjetajno-pijunske djelatnosti protiv
Crkve. U ovom primjeru koji je javno razotkriven protiv Opusa Dei, ali to i pokazuje da je zakulisni
manipulator fokusirao svoju panju i djelatnost na onaj dio u Crkvi koji smatra potencijalno najopasnijim za svoje ciljeve. Hrvatske obavjetajne strukture samo vjerno slijede naputke svjetskih centrala i
u skladu sa promijenjenim okolnostima mijenjaju prijanju udbaku taktiku koja je praktiki u cijeloj
Crkvi vidjela opasnost za reim. Sada se panja usmjerava prema globalnoj strategiji, prema onima
koji predstavljaju prijetnju nad-vladi, nasuprot prijetnje nekadanjoj Jugoslaviji. To pokazuje i da su
suvereniteti drava ve neformalno izmaknuti iz formalnih dravnih okvira i diskretno predani skrivenim graditeljima Novog svjetskog poretka jer titi se i brani onaj koji je nositelj suvereniteta i onaj
koji stvarno vlada, a ne oni koji su samo jedan smokvin list. Tako se i priprema teren za to sigurniji i
bezbolniji formalni transfer vlasti i potpuno ukinue dravno-narodnih suvereniteta te prelazak istih
u ruke novodobnih vladara svijeta s njihovim velikim i svemonim mesijom kojeg namjeravaju usto318

Untitled-1.indd 318

10/23/06 8:10:47 AM

Organizacija Ministarstvo unutarnjih poslova

liiti. Tko je taj mesija valjda je ve jasno isto kao to je valjda jasno da se sve izvodi iz tajnog magijsko-sotonistikog upravljakog centra. Kome te istine nisu prihvatljive i tko tvrdoglavo ivi u magli
neznanja nema druge pomoi osim Boje i prosvijetljenja s nebesa pa da uspije progledati i konano
vidjeti istinu. Istinu o tome tko to upravlja ovim svijetom i tko (duboko vjerujem samo trenutno)
upravlja Hrvatskom, pa tako i naim obavjetajnim slubama.
U tom svjetlu istine moe jedino postati jasno zato je potrebno u potpunosti preuzeti nadzor nad
obavjetajnim slubama i u potpunosti preokrenuti njihovo djelovanje. Konkretno to znai da se nee
vie nadzirati Opus Dei jer on nije prijetnja nego blagoslov i svaka druga pomo ne samo dravi Hrvatskoj nego i cijelom svijetu, ve e se nadzirati ona suprotna strana, ona koja je i protiv Boga i protiv
ovjeka. Nadzirati se trebaju oni koji su protivni djelu Bojem ostvarenom po ovjeku. Tako nee biti
omogueno preuzimanje drave putem tuinski upravljanog obavjetajnog aparata nego e drava
sebe njime braniti na to ima svako legitimno pravo i dunost.
Da bi to preuzimanje stvarnog nadzora nad obavjetajnim strukturama moglo biti izvreno nije mogu nikakav kompromis sa svim starim, predhrvatskim kadrovima koji su ostali jednako tako vjerni
zlu i nepotenju, samo sada pod drugim imenom i vanjskom formom. I ovdje je Tumanovo razdoblje potpuno zakazalo jer je to bilo vrijeme kada se moralo s tim strukturama zauvijek rasistiti, a ne
tititi ih i jo im omoguavati djelovanje. Ako to Tumanu nije bilo mogue u poetnom razdoblju
od 90. do 92. sigurno je bilo mogue kasnije i iz razloga dravnog opstanka koji je ujedno i na korist
opeg dobra to se moralo napraviti. Umjesto toga dogaaju se nekakva igrokazna suenja kojema se
unaprijed zna ishod, a da bi nakon toga osoba koja svojim likom i djelom utjelovljuje sve ono to nije
valjalo u komunistikoj Jugoslaviji postala uglednim poduzetnikom te se kroz stranice medija smije u
lice cijeloj naciji. Taj lik nekadanjeg udbakog egzekutora je sporedni karakter, a pravi su zloinci oni
koji su mu i prije, i poslije, a i sada njegovi nalogodavci i koji se nalaze na pozicijama moi u Hrvatskoj. Sa takvim pojedincima koji svoju pokvarenost kroz meusobnu povezanost ine monom nema
mogunosti razgovora i oni su u svakom pogledu smetnja dravnoj sigurnosti koju nije mogue
tolerirati. Tuman je iz nedokuivog razloga sve ostavio netaknutim i sada anjemo gorke plodove te
i takve politike jer je samo on imao autoriteta i snage da provede prijeko potrebno veliko ienje.
Od svih koji nastupaju nakon Tumana na bilo kojoj poziciji vlasti iluzorno je ita oekivati jer je rije
o apsolutnim slabiima koji nemaju nikakve stvarne povijesne teine. Sve poslije Tumana je galerija
impotentnih likova, jedne poslunike klike odane jedino vlastitoj pohlepi za trenutnim ispraznostima. Ili, kako je jedan danas izgubljen, a nekad lucidan pjesnik prikladno ispjevao: Lutke od krvi bez
trunke ideje, ubice na cesti..
Stoga da se rezimira sve prije reeno o obavjetajnom aparatu preuzeti obavjetajnu kontrolu nad
nekom drugom dravom mogue je samo tamo gdje vladaju lokalne poslunike i prodane izdajnike
vlasti i zato je prvi i osnovni uvjet da se pobolja obavjetajna sigurnost upravo preuzimanje vlasti nad
dravom od samosvjesnih i jedino Bogu podlonih ljudi. Ljudi koji ljube Boga i svoje blinje kao sami
sebe. Na taj nain svjetskim silnicima oduzimamo jednu znaajnu i uinkovitu polugu kojom pokoravaju i dre u pokornosti nacije, a sebi priskrbljujemo vrijedno oruje.

Vatrogastvo
U sastavu MUP-a ostaju vatrogasne jedinice kao posebna organizacijska cjelina kao to je i do sada
bio sluaj. Takoer se javlja potreba poveanja brojnosti, a posebno poveanja razine tehnike opremljenosti. Posebnost, odnosno novitet je u tome da vatrogastvo dobva posebne mobilizacijske i organizacijske ovlasti u sluajevima borbe protiv poara na nain da preuzima na sebe upravljanje svim
resursima (ljudskim i materijalnim) za potrebe gaenja poara. U cilju to bolje borbe protiv poara
biti e i postrojbe HV-a na poseban nain subordinirane vatrogastvu tako da se maksimalno iskoristi
vojna organiziranost i uvjebanost, a nadasve brojnost. To znai da se u gaenju poara moe mobilizirati koliko je god to potrebno profesionalnih, djelatnih, ronih i priuvnih vojnih postrojbi (iste
e biti kroz program obuke i uvjebavanja ve osposobljene za gaenje poara od strane MORH-a) i
potom sa njima struno vodi gaenje poara. U zatiti od poara svoju ulogu ima preventivno i rano
otkrivanje poarita u kojoj e svoj posao odraditi svi organi drave, a posebno MORH (detaljnije o
319

Untitled-1.indd 319

10/23/06 8:10:47 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

tome u slijedeem poglavlju o organizaciji i ustroju obrane).

U vatrogastvu isto vrijedi zakon da se uloeni rad i sredstva viestruko isplate i ako se pravilno radi veliki poari kojih smo svako ljeto redovito svjedoci i imamo ih priliku gledati postati e stvar prolosti.
Opet je sve pitanje volje za rijeavanjem dravnih problema, jer ako ima volje ima i rezultata. Dananja
politika elita ima volju samo za ostvarenje svojih sitnih interesa i u tome se svi zajedno nalaze i meusobno posredno ili neposredno tite.

Kratki rezime
Rezime cijelog poglavlja o unutarnjoj dravnoj sigurnosti bi ukratko mogao glasiti da reda i sigurnosti
u nacionalnoj i teokratskoj dravi, kao i u svakoj drugoj dravi koja dri do sebe, mora biti, a da se
toga mogu plaiti samo oni kojima ta drava nije na srcu pa su ili nesvjesno zaraeni ili su i sami dio
judeo-masonskih podvala o internacionalizmu i fiktivnim slobodama. Hrvatska drava e u svakom
sluaju znati kako se najbolje zatititi i u tome smjeru e djelovati bez ikakvih ustupanja prema najviim principima koji dolaze usmjerenou prema ostvarivanju Kraljevstva Bojeg, a za ostvarenje toga
cilja ne treba slijediti svijet, nego upravo suprotno, treba se sa svijetom boriti.
To to netko misli da je svijet previe jak da bi se ilo protiv njega samo pokazuje da taj ne vidi veliinu
Boju i da ako se dobije samo mrvica te veliine svijet biva lakoom savladan.
To je i smisao Isusove poruke kada govori u Evanelju (Mt 17, 19-21): ...Zaista, kaem vam, ako
imadnete vjere koliko je zrno goruiino te reknete ovoj gori: Premjesti se odavde onamo!, premjestit e
se i nita vam nee biti nemogue.
Dakle, reeno nam je potpuno jasno da je dovoljno imati vjere i nita nam nee biti nemogue. Uradimo onda po tome naputku.

320

Untitled-1.indd 320

10/23/06 8:10:48 AM

Organizacija Ministarstvo obrane

2.4. Ministarstvo obrane

A David odgovori Filistejcu: Ti ide na me maem, kopljem i sulicom, a ja idem na te u ime
Jahve Sebaota, Boga Izraelovih eta koje si ti izazvao. Danas e te Jahve predati u moju ruku, ja u te
ubiti, skinut u tvoju glavu i jo u danas tvoje mrtvo tijelo i mrtva tjelesa filistejske vojske dati pticama
nebeskim i zvijerima zemaljskim. Sva e zemlja znati da ima Bog u Izraelu. I sav e ovaj zbor znati da
Jahve ne daje pobjedu maem ni kopljem, jer je Jahve gospodar bitke i on vas predaje u nae ruke.
(1 Sam 17, 45-47)
Konj se oprema za dan boja,
ali Jahve daje pobjedu.
(Mudre izreke 21, 31)
Kae mu tada Isus: Vrati ma na njegovo mjesto jer svi koji se maa laaju od maa i ginu.
(Mt 26, 52)
Ako je krvavo klanje straan prizor, neka to bude samo razlog da ratove ozbiljnije shvatimo a ne da maeve, kojima zamahujemo, malo-pomalo iz ljudskosti tupimo, dok se jednoga dana opet ne pojavi netko
s otrim maem, pa nam odsijee obje ruke.
(Karl von Clausewitz: O ratu)
U svakoj bitki pobjedu obino ne prua toliko mnotvo i neobuena borbenost koliko umijee i uvjebanost. Vidimo, naime, da rimski narod nije pokorio svijet niim drugim doli uvjebanou u oruju,
znanjem podizanja tabora i vinou vojevanja... Nadasve je koristilo umjeno odabrati novake, poduiti
ih da tako reknem zakonitostima oruja, ojaati ih svakodnevnim vjebanjem, poljskom ih obukom
unaprijed upoznati sa svime to se moe desiti u bojnom redu i u bitkama, te strogo kanjavati zabuante.
Poznavanje bojne vjetine, naime, pothranjuje borbenu odvanost. Nitko se ne boji initi ono za to se
uzda da je dobro nauio. U borbenom nadmetanju spremnije su za pobjedu uvjebane male snage: sirovo
i neobueno mnotvo uvijek je izloeno pokolju.
Preporuljivo je da (vojnici) to ee sijeku umu, nose terete, preskau grabe, plivaju u moru ili rijekama, stupaju punim korakom ili ak naoruani tre sa svojom prtljagom, da se prakticiranje svakodnevnog napora u miru na ini pretekim u ratu. Stoga, bilo da se radi o legiji, bilo o pomonim etama, neka
neprestano vjebaju. Kako dobro uvjeban vojnik udi za bitkom, tako je se neobuen boji. Konano,
treba znati da u bitki vie koristi vinost nego snaga. Ako, naime, izostane obuenost u oruju, seljaina
se ne razlikuje od vojnika.
Vojnik ne smije prestati vjebati s orujem bilo da je poetnik ili ve stari ratnik. Mora se boriti za vlastiti
spas i za opu slobodu, posebno jer stara i mudra izreka kae da se sva umijea sastoje u vjebanju.
Borbenost vie pomae negoli mnotvo.
Priroda raa malo snanih ljudi: vie ih stvara radinost dobrom obukom.
Vojska naporom postaje uinkovita, dokolicom malaksava.
(Publije Flavije Vegecije Renat: Saetak vojne vjetine)
- Gledaj na vojnike kao to bi gledao na dojenad i oni e s tobom voljno ii u duboke doline; gledaj na
vojnike kao na voljenu djecu, oni e voljno umrijeti s tobom.
- Iscrpi neprijatelje drei ih zaposlenim i ne doputajui im mirovanje. Ali prije nego to to moe uiniti,
treba obaviti svoj posao. Taj posao znai razvijanje jake milicije, bogatu naciju, skladno drutvo i uredan
nain ivota.
- Prilagodba znai ne drati se slijepo utabanih metoda, nego se, u skladu s dogaajima, odgovarajue
mijenjati, djelujui onako kako je pogodno.
- Dakle, vojna sila nema stalne postave; voda nema stalnog oblika: sposobnost da se ostvari pobjeda mijenjanjem i prilagoavanjem u skladu s prilikama kod protivnika, zove se genijalnou.
- On nee moi odmjeriti gdje e nae dvokolice izbiti, ni odakle e naa konjica zapravo naii, ni gdje
e naa pjeadija zapravo udariti, tako da e se on raspriti i razdijeliti, i morat e se na svim mjestima
uvati od nas. Tako e njegove postrojbe biti razbijene, a snaga mu podijeljena i izmrvljena i na mjestu na
321

Untitled-1.indd 321

10/23/06 8:10:48 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

kojem budemo napadali, moemo upotrijebiti veliku vojsku, protiv njegovih razdvojenih postrojbi.
- Ne raunaj na to da protivnici nee napasti; vodi brigu o svom vlastitom nedostatku pripreme. Kada
moe napasti gdje god eli i braniti se svugdje, tvoja vojna strategija je potpuna.
- Skrivaj svoj oblik, budi sreen unutar sebe, te vrebaj na pukotine i nemarnost.
- Stvori nepobjedivu vojsku i ekaj trenutak slabosti neprijatelja.
- Biti u stanju, znai biti u stanju motivirati druge da se bore do smrti. Ako zgrabi pobjedu prodorima i
zasjedama, to se zove superiornost u inteligenciji. To nije stvar sukoba armija.
- Procijeni vodstvo, uvjete okolia, disciplinu, postrojbe, asnike i sustav nagrada i kazni.
- Varka je u svrhu ostvarivanja pobjede nad neprijateljem; zapovijedanje grupom zahtijeva iskrenost.
- Bez varke ne moe provesti strategiju, bez strategije ne moe kontrolirati protivnika.
- Udari na njihove pukotine, napadni ih kada su oputeni, ne dopusti da neprijatelj sazna kako se (treba)
pripremiti. Zbog toga se i kae da je u vojnim operacijama nepostojanje forme najuinkovitije. Jedan od
velikih ratnih voa je rekao: Najuinkovitiji od svih pokreta je onaj koji je neoekivan; najbolji od planova je onaj koji je nepoznat.
(Sun Tzu: Umijee ratovanja)
- Putam obmanutog neprijatelja da napadne moj oblik, ali odmah stojim iza njega i obaram ga.
- Tehnika koja se zasniva samo na fizikoj snazi je slaba; tehnika koja se zasniva na duhovnoj snazi je
jaka.
(Morihej Ueiba: Misli i ideje)
Pie mi, a ja citiram: Moja radost i moj mir. Nikada se neu uzmoi pravo radovati ne budem li imao
mira. A to je mir?
Mir je usko povezan s ratom. Mir dolazi nakon pobjede. Mir od mene trai stalnu borbu. Bez borbe neu
nai mira.
(Sv. Josemara Escriv: Put)

Uvodno razmatrajne o osnovama rata i ratovanja

Ve na samom poetku ovog poglavlja koje se tie organiziranja obrane drave Hrvatske vidljiva je jedna posebnost koja nije prisutna na drugim podrujima dravne organizacije, tj. pripadajuim poglavljima. Rije je o relativno brojnim raznoraznim preduvodnim citatima koji se blisko dotiu tematike
rata i ratovanja. Ti navodi su probrani i poredani tako da je u principu dovoljno proitati samo njih
i onima koji imaju nekakvo osnovno znanje iz povijesti i koji su na bilo koji nain barem djelomino
upueni u vojno-obrambenu problematiku mogu zakljuiti kakva e se strateka, ali i taktika strana
obrambene koncepcije primjenjivati. Sve je tu navedeno. Od duhovnog poela na kojem se svako ratovanje dobija ili gubi, pa do posve praktinih savjeta u upravljanju vojskom i osnovnim principima
voenja vojske i sveobuhvatnog ratovanja.
Zato svakome koji ni inae nije bio previe zainteresiran za vojnitvo i ratovanje i svu pripadajuu
problematiku, preporuujem da slobodno preskoi cijelo ovo poglavlje koje e biti prepuno mnogima
nerazumljivih i dosadnih tehnikih i svakih drugih pojedinosti o tome kako hrvatske oruane snage
i obrambena doktrina trebaju izgledati. I ne samo kako trebaju izgledati, nego to je jo vanije, kako
s malo uloenih sredstava mogu izgledati, i tako dravi i naciji osigurati slobodu i neovisnost. Ovo je
bilo posebno vano za naglasiti jer je po obrambenoj doktrini koja se ovdje predlae za zanemarivo
mala sredstva omoguena djelotvorna obrana, a to je u opreci s toliko forsiranom srljanju u NATO
savez koji osim to predstavlja veliko materijalno optereenje nudi samo lai i obmane po pitanju
sigurnosti. Odnosno, taj NATO e, poput nekada JNA, postati okupatorskom vojskom od onoga trenutka kada mu se pridruimo, a u biti kada se podloimo bezbonim naelima koja stoje iza njega.

Molitva i krunica nae najjae oruje

Dovoljno je znati da je molitva nae najjae oruje i ve samo s time moe se ostvariti samostalno
koncipirana obrambena doktrina. U tom svjetlu jedna krunica je za neprijatelje razornija nego sva
322

Untitled-1.indd 322

10/23/06 8:10:48 AM

Organizacija Ministarstvo obrane

sila VBR-a (viecijevnih bacaa raketa). Post je djelotvorniji od svakog oblika modernog psiholokog
ratovanja putem kulture i medija. Euharistijsko slavljenje Gospodina je odgovor na svaki oblik ABK
(atomsko-bioloko-kemijsko) ratnog djelovanja. Ispovijedanje nadilazi sve obavjetajne smicalice i prljave rabote koje se planiraju u tajnim prostorijama svjetskih centara moi. To je nae temeljno oruje.
Radi se o ljubavi razorne snage vee od svog nuklearnog arsenala koji je nagomilan diljem svijeta. Tko
moe tako naoruan izgubiti?
O maloprije spomenutom duhovnom poelu na kojemu se svako ratovanje temelji dovoljno je rei da
je samo po sebi razumljivo da Hrvatska kao teokratska drava izgraena na kranstvu naukovanom
od strane Svete Crkve svoju obrambenu snagu crpi iz utjecanja Kristu i Mariji. Njihova Dva Presveta
Srca su temeljna obrambena snaga cijele drave i cijele nacije, a to je upravo omogueno zbog teokratskog dravnog ureenja gdje apsolutistiki vladar brine i svojim postupcima osigurava da tako bude
i da tako ostane. Takva drava, takav narod i svaki pojedinac koji je tako usmjeren, nepobjedivi su.
Nema te zemaljske sile koja moe nadvladati ljubav i milosre koji se na svijet izljevaju iz Dva presveta
nebeska Srca. Ustvari, svaka sila izgleda jadno i bespomono svakome koji milou biva prosvijetljen
te tako dobije spoznaju gdje je smjetena snaga koja pokree sve vidljivo i nevidljivo.

Borba pod znakom Dva Srca

Zato i zastava koja se ima vioriti iznad oruanih snaga drave Hrvatske je zastava na kojoj su prikazana
Dva presveta nebeska Srca. Pod tim barjakom treba se voditi borba koja e time biti prikazana Isusu
i Mariji. U Njihovu hvalu i slavu za sve vijeke vjekova. Tek iza te zastave i tog znaka doi e hrvatska
zastava pokazujui time da se ne borimo za uske zemaljske interese, koliko god oni bili i pravedni i
opravdani, nego svoju zemlju, koja nam je ionako od Bog povjerena, i svoju naciju stavljamo u princip podreenosti nebesima. Simbolino se odriemo zemaljskog, a teimo nebeskom. Osim zastave i
amblem sa istovrsnim znakom Dva Srca ima biti prisutan uiven na ramenu, tako da je na jednoj ruci
sadanja oznaka HV-a s hrvatskim grbom, a na drugoj navedeni amblem s Dva Srca.

Rat ide od duhovne prema svjetovnoj dimenziji

Imajui spoznaju o duhovnoj naravi i osnovi svakoga ratovanja vladar i pripadna dravna vlast nikako
ne treba zanemariti i svjetovnu razinu ratovanja, odnosno ono to se uobiajeno i smatra ratom i ratovanjem. Naprotiv, znajui i polazei od duhovnog treba graditi svjetovno. Pri tome se ne valja plaiti
nesavrenosti do kojih neminovno dolazi zbog nae ljudske ogranienosti. Ljudski je grijeiti. Konano, Isus je i doao da spasi grijenike, ne pravednike. Zato kada se pogrijei ne treba posustajati i/ili
odustajati nego ustati i krenuti dalje s radom. Ono to je u tome jedino vano je da smo stalno usmjereni prema Isusu Kristu u svojem kretanju, da se od te usmjerenosti ne odstupi nikada i ni pod kojim
okolnostima. Svakakve se tegobe i muke mogu isprijeiti na naem putu, ali sve treba prihvatiti kao
onaj kri koji je Gospodin nama namjenio na nau korist. I treba biti siguran da e nam biti dana snaga
da ga podnesemo samo ukoliko ostanemo u Njemu. Nee nas se opteretiti preko naih sposobnosti, jer
zna Gospodin svojom svevideom providnou koliko je to najbolje za nas bolje nego bi mi to ikada
mogli znati. Pouzdanje i pouzdanje, vjera i vjera, molitva i molitva. Uvijek i neprestano trebamo ustrajati i raditi po ovim naelima i neemo biti ostavljeni, a da li emo ostati vjerni onako kako bi trebali
ovisi samo o nama. O svakom pojedincu. I tu je dana sva sloboda izbora i u toj slobodi treba izabrati
Ljubav. Treba trpiti za, i iz ljubavi, jer ako nismo u stanju trpjeti, onda tu nije rije o pravoj ljubavi nego
o jednoj mlakosti koja nema s ljubavlju puno veze. Rije je o laganju i drugima i sebi samima te se po
tom ivljenju u lanoj, neiskrenoj ljubavi dolazi u stanje konane propasti.
No, ponavljam, na nama samima je sva sloboda izbora. To je pravi izborni proces, to je ono to je ista
nebeska demokracija u svojem potpuno pozitivnom kontekstu, a ne ova upravo avolski izokrenuta
ovozemaljska sekularizirana demokracija gdje se ljudi meu sobom biraju i trae spasitelja unutar
sebe. Nebeska demokracija je proces biranja koji je jedini poten i pravian, upravo onoliko koliko je
Svevinji poten i pravian. Tu nema mjesta izbornim prijevarama, zavoenjima ili bilo kakvim drugim manipulacijama. Punom osobnom slobodom biramo ili odbacujemo Boga i sve to je Boje. Vrlo
kratko i jasno. Upravo kako i treba biti tako da i najpriprostijem ovjeku bude jasno. Zato je i reeno:
323

Untitled-1.indd 323

10/23/06 8:10:48 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

Vaa rije neka bude: Da, da, - ne, ne! to je vie od toga, od Zloga je. (Mt 5, 37). Veliko mudrovanje
slui samo zbunjivanju puka, a pravedan vladar neka ga zadri za sebe, a podanicima treba govoriti to
je jasnije mogue. Tako se otklanja mogunost zabune i nerazumijevanja, a to je ono to se sada ini
s predumiljajem, jer se onda sve moe naknadno tumaiti kako je komu drago. Ova zemaljska demokracija gdje se bira ovjeka umjesto Boga i po tome kako je rijeima zakomplicirana i beskonano
obimnija od jednostavnih da, da i ne, ne, oito je od Zloga. Grijeni ljudi meu sobom izabiru grenika
koji bi ih trebao spasiti od tegoba ivota. Mogu samo izabrati one koji im ugaaju u njihovim grijesima
zato jer su (smo) i sami bogati istima. Birati se moe samo Boga na nebesima koji je savren, birati se
moe Isusa koji u milosru otkupljuje nae grijehe, birati se moe Duha Svetoga da nam pomogne u
naem neznanju, birati se moe Blaenu Djevicu Mariju jer je jedina bez grijeha. To je jedina izborna
lista koja je spasonosna, a sve drugo to se odabire prije ili kasnije, bre ili sporije, vodi u propast. Vezano uz obranu kao temu ovog poglavlja, izaberimo pobjedniku stranu u ratu koji nam je nametnut za
vjenost koja je pred nama. Izaberimo onu pobjedniku duhovnu dimenziju kako bi i svjetovne bitke
zaogrnuli eljenom pobjedom.

Potreba za detaljnim planiranjem

Na kraju ovog uvodnog razmatranja opet ponavljam da se slobodno moe preskoiti detaljiziranje
plana ostvarivanja strategije hrvatske obrane koje ovdje slijedi. Sav bitak i sutina dana je u navodima
te sve jo malo dodatno pojanjeno ovim uvodom u konkretno iznoenje plana nacionalne obrane.
Posve loginim namee se pitanje zato je uope to detaljiziranje izloeno, te emu uope slui? Razlog
je posve praktine naravi. Detaljno planiranje, odnosno detaljno koliko je to mogue, jer moda bi bilo
bolje govoriti da se radi o neto preciznijim smjernicama djelovanja, potrebno je stoga to se Program
nacionalnog opstanka ne moe izvoditi parcijalno nego samo i jedino sveobuhvatno i totalno. Zato je i
dravno ureenje iste naravi kakva je i potreba, tj. sveobuhvatna i apsolutistika vlast u rukama jednog
vladara. Vladar i vlast koja provodi Program nacionalnog opstanka ima teku i sloenu zadau ovladati financijama, pa potom pokrenuti gospodarstvo i poljoprivredu, urediti stanje u prosvjeti, pravosuu,
kulturi, znanosti, osigurati energetske potrebe i komunikacije svih oblika (promet, telekomunikacije)
i sve ostalo to je sainjava ono o emu vlast treba promiljati za korist svojih podanika, a na konanu
korist i slavu Boga na nebesima. Ova posljednja korist koja se navodi neophodna je zbog odreivanja
mjerila, etalona, to je stvarno korisno, a to nije. Uvijek je prisutna opasnost upadanja u zamku samoobmane da se neija osobna korist postavi kao mjerilo da li je neto dobro ili loe. Nikada se ne moe
niije osobno htijenje, osobna volja, staviti kao mjerilo po kome se odreuje to je dobro odnosno loe.
Zato nam je i dana jasna odredba u molitvi koju nam je u Evanelju ostavio sam Isus gdje se zaziva
iskljuivo i samo volja Boja na nebu i zemlji.
Vezano s obrazlaganjem potrebe za detaljnim smjernicama po kojima e se kroz Ministarstvo obrane
raditi obrambene pripreme, treba rei da je upravo zbog navedene sloenosti prisutna i ta potreba.
Mora se na poetku, kada e se krenuti skoro od niega, znati koliko je potrebno graditi i stvarati
odreene kapacitete proizvodnje ili bilo ega drugoga, tako da ne doe do nepotrebnih naknadnih
trokova proirivanja ili nadokrpavanja neega to je jednom ve izvedeno. Time se omoguuje da
jednom ostvaren zadatak poslije nije potrebno popravljati i sva se energija moe fokusirati na naredne
zadatke. Zbog tekog stanja u kojemu se Hrvatska nalazi takav luksuz rasipanja energije si ne moemo
priutiti i greke ili bilo kakve trokove koje je bilo mogue sprijeiti, a do kojih e sigurno doi, treba
svesti na minimum. Konkretnije se moe dati neki primjer takve povezanosti i komplementarnosti
izmeu brodogradnje, eljezara, raspoloivih energetskih kapaciteta, eljeznice, znanosti i sveuilita
(nije time iscrpljena povezanost, daje se jednostavniji primjer) te planiranih potreba i narudbi oruanih snaga za npr. ratnim brodovima, topovima, minobacaima i komunikacijskom opremom. Prema
danim procjenama i obrambenim planovima, i zbrajanjem s isto tako grubo planiranim postupcima
u ostalim segmentima, treba imati nekakvu sliku kakve su nam ukupne potrebe. To na hipotetskim
primjerima znai da bi se puno bolje moglo znati da li se i/ili kako se trebaju obnoviti eljezare u
Sisku i Splitu, za koji kapacitet i kojih vrsta proizvoda bi se trebale svaka specijalizirati, te da li je ak
potrebno izgraditi neku novu eljezaru jer se inae ne bi moglo zadovoljiti sve gospodarske zahtijeve.
Sveuilitima i znanstvenim institutima mogli bi se dati prioriteti i slika potreba za novim kadrovima.
324

Untitled-1.indd 324

10/23/06 8:10:48 AM

Organizacija Ministarstvo obrane

Preciziranjem se omoguuje i dugorono planiranje proizvodnje i osiguravanje dugotrajne potranje

za proizvodnjom. Npr. veliki kapaciteti koji e se u poetku koristiti za izradu odreenog oruja poslije
e biti iskoriteni za potrebe izrade rezervnih dijelova, odravanje i posebice za izradu streljiva koje e
se u poetku raditi u manjem obimu upravo zato da se moe producirati vie oruja.
Saeto reeno tehnikim rijenikom, detaljiziranje koje slijedi slui omoguavanju: tipiziranja, standardizaciji normi, proizvodnih postupaka, tednje i sirovina i energije, zabrane proizvodnje koja nanosi tetu prioritetima, usporeivanja postignutih rezultat proizvodnje, izmjeni iskustav, razvijanja
novih radnih postupak, odreivanje program standardizacije i programiranje poduze, koncentracije proizvodnje, ograniavanju i proirivanju kapacitet, osiguravanju radne snage, premjetanje
proizvodnje, kontrolu proizvodnje, nabavke, ujednjaavanju i iskoritavanju strojev itd.
Rije je o korporativnom pristupu voenja drave i o tome e detaljnije biti rijei u poglavlju o gospodarstvu. Ovdje je bilo potrebno objasniti zato se moralo ii u donekle preciznu sliku izgleda i potreba
oruanih snaga, no svakako da to nije iskljuivi razlog, ali je jedan od najvanijih. U tu skupinu spada
i potreba da se cijelom narodu, ali posebno onima koji e biti obuhvaeni sustavom oruanih snaga,
svakome objasni uloga koju ima te da na taj nain uvidi smislenost koja bi neupuenou u odreene
detalje mogue izostala. Time bi moglo doi do nevoljkosti za realizacijom danih zadataka, jer je teko
bilo kome motivirati se za neki napor ukoliko taj napor doivljava kao besmislen. Neznanje (neinformiranost) je pokreta miljenja da traeno naprezanje nema smisla, a postojanje izloenog koncepta
treba pruiti znanje (informacije) onima koji su zainteresirani. To je posebno vano zbog psiholokog
rata koji e se voditi medijskom propagandom i kulturnim djelovanjem nama neprijateljskih sila u
svjetskom okruenju. Htjeti e se posijati defetizam i otpor prema jedinstvenom djelovanju koje e
voditi dravni vrh na elu s vladarom, a to bi im bilo olakano bez izlaganja cjelovitosti i smislenosti
djelovanja dravne vlasti ime im se unaprijed uskrauje mogunost obmanjivanja. Barem u tome
segmentu, jer ne treba misliti da nee pokuati djelovati s namjerom da nas obeshrabre i razjedine gdje
god im je to mogue.

Tajne u dubinama srca

Pri tome nema opasnosti da su neprijateljima razotkrivene neke vojne tajne koje e mu omoguiti da
prema njima prilagodi svoje djelovanje u sluaju agresije i ratnog sukoba. Nita nije dano to ionako
nije posve dostupno i kao to mi znamo kakvu koncepciju ratovanja i svega povezanog s njime provode drugi, tako oni znaju i o nama. Ne treba troiti snagu na skrivanje neega to niti nije mogue sakriti, a niti ne predstavlja ono to je uistinu nuno, ali i uope mogue sakriti kao obrambenu tajnu.
Prvenstveno stoga to u konanici nedokuivost ratnog djelovanja nije prisutna u podacima bilo kojeg
oblika nego je skrivena u dubinama srca, pa nitko ne moe znati kako e se bilo koja organizacija ponaati u borbi. To je vjena neizvjesnost ratovanja i kao to je kod kockanja neizvjesnost u rezultatu do
zadnjeg trenutka ono to stvara kockarsku ovisnost, tako i rat jo vie sadri tu kockarsku privlanost
te su mnogi skloni ulasku u rat voeni upravo tom slabou.
Tu se Tumanu mora odati priznanje jer se nije ulovio u tu zamku koja dolazi s ratnim uspjesima.
Znao je stati na loptu i ii onako kako je zacrtao to je uvijek najbolje, makar ono to je planirano i nije
toliko dobro. Najgore je mijenjati strategiju i na kraju ostati nigdje. Sve zapoeti i nita ne dovriti. Tuman se drao svojega plana i nije se dao od njega odgovoriti, a znao je ekati kada je trebalo. Mnoge
loe posljedice tog nesavrenog ljudskog plana trpimo danas, ali mora se znati da je osnovni cilj bio
uspostava hrvatske drave te je to i ostvareno. Na nama je da sada ono to nije dobro ispravimo, a toga
naalost ima podosta, ak i previe, no to je tu je. Dravu imamo, pa prema tome moemo raditi na
ispravkama kako znamo i umijemo. Nitko nam drugi nije kriv ako smo nesposobni za dobro djelovanje, a najmanje Tuman. On je svoje odradio onako kako je znao i umio.

Sposobnost ekanja donosi pobjedu

Nesposobnou ekanja, ime je inae raspolagao Tuman u Domovinskom ratu, moe se objasniti
325

Untitled-1.indd 325

10/23/06 8:10:49 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

inae racionalno posve neshvatljivo srljanje u neprestano nove ratne pohode i onda kada je sve govorilo da je vrijeme za prestanak ratovanja. Vrijedno je za uoiti da ekanje implicira trpljenje, posebice
u ratu, pa je po toj osnovi veim prianjanjem i nasljedovanjem Krista i kranskog nauka omogueno
dulje ekanje u odnosu na neprijatelja koji to nije u stanju. Za moi ekati treba znati trpjeti, a znati
trpjeti moe najbolje onaj koji sav Kristov. To je objanjeno novozavjetnim rijeima: Jer vama je dana
milost: za Krista, ne samo u njega vjerovati nego za njega i trpjeti, isti boj bijui koji na meni vidjeste i
sada o meni ujete. (Fil 1, 29-30).
Oni povijesni likovi koji nisu bili krani, a posebice oni koji su manje ili vie otvoreno protukranski
nastupali, imali su izraenu karakteristiku velike nestrpljivosti i u trenucima kada su bili na vrhuncu
svoje moi te po takvom stanju realno nisu imali razloga za nestrpljivost.
Vidljivo je to upravo kroz povijest jer Aleksandar nije znao stati u svojim osvajakim pohodima takoer kao to i Napoleon, isto kao i Hitler, nije mogao podnijeti stanje mira i iskoristiti ga ojaanje
osvojenog podruja, te nakon tog strpljivog procesa ekanja nastaviti osvajanje, ako ve nije mogao
bez elje za svjetskom vlau i apsolutnom moi. To bi bio razuman potez jednog Aleksandra i Napoleona ili Hitlera, ali oni to nisu bili u stanju napraviti. Njih su vukli nerazumni i (samo)destruktivni
nagoni isto kao to kockara koji je osvojio odreeni dobitak na ruletu vue da ga cijelog opet stavi na
kocku. Vei dobitak, vee novo uzbuenje i uitak koji dolazi s tim uzbuenjem ono je to preokupira
svako razumsko promiljanje i tek se sa gubitkom deava otrijenjenje i dolazi se natrag k svijesti. Zato
i nije doputeno kockanje onome koji eli ostati pribran u duhu i tijelu te onaj koji ne eli izgubiti
imetak na kocki neka niti ne pristupa kockanju. Isto je i sa ratovanjem. Onaj koji ne eli izgubiti rat
neka ne ratuje, odnosno neka ne pokree rat i ne napada druge jer e biti poraen zbog gubitka vlasti
nad svojim duhom i tijelom. Tako vidimo kako sam sebi odreuje poraz onaj koji napada, tj. onaj koji
potee ma na drugoga.

Hrvatska ugovorom obvezana s Bogom

To da se ne ide u rat i da se ne napada drugoga je upravo na tragu istine kada Isus jasno kae da se ne
izvlai ma iz korica, jer tko se maa laa od maa i pogiba. Tko krene u ratno osvajane, izgubiti e
rat. Vano je uoiti da Isus kae da se ma ne izvlai iz korica, ali ne govori da se i ma i korice bace u
trnje, nego ostavlja pravo ovjeku da nosi ma upravo zato da bi ba maem mogao poraziti onoga koji
se tim maem nedopustivo razmee i ugroava druge. Tu je osnovni razlog zato se hrvatska strateka
koncepcija obrane ili ratna doktrina naziva totalnim obrambenim ratom.
Presudna je rije ovdje obrambeni jer Hrvatska svu svoju oruanu silu koju ima (svoj ma) smije
koristiti iskljuivo kao obranu od onoga koji vadi ma iz korica. Po Bojoj providnosti Hrvati su i
ugovorom sa Svetom stolicom formalizirali takav odnos jo 679. godine obvezujui se papi Agatonu da
nee napadati zemlje drugih i da e ivjeti u miru sa svima koji to budu eljeli, kako bi zadobili Gospodinov blagoslov i zatitu apostola Petra. Ovaj ugovor pape Agatona s Hrvatima o nenapadnom ratu je
ono ega smo se kroz povijest vjerno drali i po tome dobili kao narod poslanje stvaranja jedinstvene
kranske Europe nasuprot antikristovske Europske Unije i cijele globalne podzemne sile koja stoji u
pozadini. Nema mjesta strahu od razgoropaenih silnik koji e nas htjeti unititi pod svaku cijenu, a
to konstantno i ine. Samo je potrebno vjerno se drati sporazuma iz stoljea sedmog i nema trunke
sumnje da se druga strana na nebesima nee drati ugovora. Mi ljudi smo ti koji krimo ugovore, Bog
je vjena istina, pravednost i ljubav te nikada nije prevario ni jednog ovjeka.
U ovome kontekstu potrebno je vidjeti kolika je pokvarenost i opasnost prisutna kada se Hrvatsku eli
optuiti za nekakvu agresiju na BiH, a rije je o posve legitimnom i po ugovoru dozvoljenom obrambenom ratu. eli se lairanjem povijesti, a sud u Haagu je glavni slubeni falsifikator, Hrvate uvjeriti
da su izvrili agresiju, a time onda i krenje ugovora, to sve skupa ima za cilj da nas se to vie odvoji
od Boga i od Njegove Svete Crkve.
Ulazak u jednu imperijalistiku vojnu asocijaciju kakav je NATO takoer predstavlja zamku krenja
ugovora izmeu Hrvatske i Svete stolice, odnosno, krimo svoj nacionalni zavjet dan Bogu. NATO
326

Untitled-1.indd 326

10/23/06 8:10:49 AM

Organizacija Ministarstvo obrane

je savez koji ve vodi, i voditi e samo jo i vie, osvajake ratove pa e po tome osvajakom principu
na koncu i propasti kao to su propali svi silnici. Sile zla ele nas i na taj nain prevariti i poput zmije u
edenskom vrtu nudi nam se la za pristanak sudjelovanja u protubojoj djelatnosti kao to je potezanje
maa na drugoga. Znaju da ako prihvatimo njihove ponude postajemo lako pokorivi jer nas prema
ugovoru koji smo sklopili Boja zatita vie nee tititi. I neemo se imati pravo aliti, jer mi emo biti
ti koji ugovor krimo, a ne dragi Bog. On e ga samo provoditi onako kako je i dogovoreno. Zato je
ulazak u NATO nedopustiv i svatko tko je od Boga nee na NATO pristati, jer se ne moe pristati
na raskidanje ugovora sa Svevinjim.

Hrvatska vjernost Crkvi smetnja Novom svjetskom poretku

Ovako, dok smo jo donekle u vjeri kao narod, pogotovo ako se gleda sveope poganstvo koje je zahvatilo ostatak Europe i svijeta, i dok jo nismo nasjeli na zamke koje su pred nama (i to vrlo blizu, tako
da vie nema vremena za neodlunost) predstavljamo prijetnju i opasnost za planere Novog svjetskog
poretka. Ova mala i jadna Hrvatska predstavlja smetnju u povijesti dosad nevienom silniku. Sigurno
da nismo smetnja i opasnost zbog svoje svjetovne veliine ili moi, nego ono to upravljai ovog svijeta
vide kao opasnost i ega se boje je vjernost Kristu, Mariji i Crkvi. Strah je to toliko oit jer ne bi se oni
nama toliko bavili, ne bi nas pokuavali prevariti na sve mogue naine, ne bi nas toliko maltretirali
raznim licemjernim uvjetima i svim drugim destruktivnim metodama da nas se toliko ne boje.
A ja im poruujem neka se boje, jer imaju sve razloge za strah. Neka strahuju jer Bog je silni i jedini te
nee dovjeka doputati sve to po svojem milosru i ljubavi daje posrnulom ovjeanstvu.
Strahujte silnici jer ete po malima i posljednjima biti poraeni vi koji sada oholo uzimate prvenstvo,
bezobzirno se gurajui i gazei preko nevinih. Strahujte, jer blii se vrijeme vaeg pada i jauka vjenoga. Strahujte, jer vam je strah Boji posljednja prilika da se obratite od zal koja inite, i zla kojim ste
ispunjeni.

Osvrt na vojnitvo Hrvata kroz povijest i sadanje stanje

Hrvatska ratnika tradicija
Svi znamo da ivimo u nesavrenom svijetu (najblae reeno) u kojemu oni koji raspolau silom nameu svoju volju slabijima bilo upotrebom, bilo ve samom prijetnjom upotrebe te iste sile. U tom i
takvom svijetu hrvatsko ime je opstalo vie od 5.000 godina po emu smo uz idove jedinstven narod
sa fascinantnom povijeu. alosno je to da tu povijest makar i u najjednostavnijem obliku poznaje
sramotno mali broj Hrvata, posebno tzv. intelektualaca. Naa povijest moe biti i jedan od razloga
zato se iz judeo-masonskih krugova ta povijesna posebnost koja je dokazana (zadnji i konani dokaz
je genetika koja je dodatno potvrdila sve ostale povijesne dokaze i pretpostavke) i realna injenica sustavno negira, obezvreuje i gura u zaborav. Kada je hrvatska povijest barem djelomino poznata dolazi se do spoznaje da je ono to nam je omoguilo opstanak kroz povijest bila ratnika vjetina kojom
smo se uzdizali nad, ili bili najmanje na istoj ravni sa ostalim narodima i koja je bila jamac sigurnosti
na olujnom moru povijesti.
Hrvati su organizirano ratovali jo u perzijskom carstvu, borbom su se probijali kroz bespua srednje
azije, Kavkaza i preko velikih stepa, sve do dolaska u dananju domovinu. Viestoljetnom seobom u
neprestanom sukobu samo su najjai opstali da bi ih Boja Providnost nagradila ovom predivnom
hrvatskom zemljom. Dokle smo god bili dovoljno jaki da se odupremo stranim osvajaima, kojih je
uvijek bilo i uvijek e ih biti, bili smo svoji gospodari, svoji na svome, na od Boga povjerenoj zemlji.
Onoga trenutka kada bivamo vojno poraeni poinje viestoljetna golgota Hrvata pod vlau raznih
tuinaca koji su uvijek gledali samo kako bi nas to bolje iskoristili za svoje ciljeve. Time to je vojnim
porazom, a koji je uslijedio zbog prije stvorenog nejedinstva, dolo i do gubitka dravne suverenosti
i potrebe za ulazak u veze koje su nas potom skupo kotale trebalo bi biti dovoljno za spoznaju da se
vojnom snagom mora tititi sada ostvarena drava. I kada se onda, usprkos svih svjetskih sila, napokon
u jednom krvavom ratu na kraju 20-tog stoljea Hrvatska silom svoje vojske i milou Bojom izbori
327

Untitled-1.indd 327

10/23/06 8:10:49 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

za svoje mjesto pod suncem, dok je zemlja jo natopljena krvlju rtava, radi se sustavno na odricanju i
zaputanju naeg jedinog garanta dravne nezavisnosti, slobode i suverenosti hrvatske vojske.

Dananje opominjue stanje

Stanje u kojem se sada (2006.g.) nalaze Oruane snage RH je jednostavno reeno katastrofalno. To
stanje se neto vie odnosi na tehniku i logistiku dok je ljudski potencijal na neto boljoj poziciji, ali i tu
je prisutan trend pada vrijednosti, a posebno po pitanju malobrojnosti vojske koja se tako nerazumno
prihvatila. Takoer, i sama opremljenost nije adekvatna, sredstva i oprema su zastarjeli. To se posebno
odnosi na situaciju u HRM i HRZ i PZO gdje je manje od jedne treine tehnikih sredstava ispravno.
Znai i ono zastarjelo to se ima nije veinom niti uporabljivo. Zastraujue zvui podatak da HRM
ne moe adekvatno izvriti raketni udar, provoditi protupodmornike i protuminske borbe, ve samo
moe obavljati zadae prevoenja, polaganja mina i ophodnja. HRM je skoro srozana na razinu djelatnosti za koju nije niti potrebno imati ratnu mornaricu, jer da nema mogunosti polaganja mina, zadae prevoenja i ophodnji mogu izvoditi i civilni brodovi. Kod PZO sustava kojim se raspolae i ono
malo zastarjelog oruja to je uporabljivo ne moe djelovati iznad 3.000 metara visine. Nema opreme
za ABK zatitu, sredstva veze ne rade i veza je dovedena do toga da postoji dok radi GSM mrea jer je
mobilni telefon postao neformalno sredstvo veze. Zalihe ubojitih sredstava su na donjoj granici pouzdanosti, a to treba itati tako da e zbog toga netko nastradati kada se ta sredstva koriste ili u obuci ili
u eventualnom ratu. Skladita su skladita samo po imenu jer ne udovoljavaju niti najmanje standarde.
Nema niti stratekih zaliha goriva i po takvom stanju, ono malo voznog parka i druge tehnike to bi
se pokrenulo, ne bi nigdje dospjelo. Topnitvo je karakteristino po velikom broju kalibara (12) i jo
veem broju modela (32), to je jedna operativno vrlo nepovoljna injenica.
Izvoene su svakakve sulude reforme, a kao jedna od posljedica je da su iz sustava izili struni i iskusni majstori nositelji odravanja. Obuka je potpuno reducirana na jednu mizernu razinu kao jo jedna
posljedica tih reformi, i to je sluaj i kod profesionalnih i kod ronih postrojbi koje se ionako planiraju
uskoro potpuno raspustiti.
Sve je ovo navedeno o stanju u vojsci u biti je samo vrh ledenog brijega i prava se istina skriva od nacije jer bilo bi teko opravdati utroak znaajnih sredstava sa uinkom neprijateljskog djelovanja. Na
odreeni nain, ako bi se gledalo samo materijalno-tehnika sredstva, a ljudstvo iskljuilo iz raunica,
ispada da je razdoblje mira unitilo vie hrvatske oruane sile od razdoblja rata. Takav zloin nad
nacionalnom sigurnou nema opravdanja i bez odgovornosti onih koji su to skrivili ne moe biti ni
napretka.

Ne moe se bez jake vojske

Ako je narod ve takav da je podloan manipulaciji i brzom zaboravu, njegove intelektualne elite
morale bi znati uvati interese nacije. Morale bi, ali umjesto da vode i uvaju nacionalno tkivo upravo
najvea veina tih intelektualaca i sve te tzv. elite radi sve protiv nacionalnih interesa, a apsolutno je
protivno nacionalnim interesima ovakovo sramotno slabljenje HV-a i sveukupne obrambene sposobnosti. Uope, alosno je kako sva ta intelektualna svita toliko prezire i mrzi HV da se ne mogu niti
suspregnuti u lanom hinjenju brige za obranu domovine te ih nadvlauje nervoza to HV kao takva
jo uope postoji. Ne mogu doekati da HV nestane utapanjem u NATO ili nekakve druge obrambene saveze u kojima se naa sigurnost i nezavisnost pouzdaje u tuu dobru volju! Nije prolo puno
godina od vremena kada su ti isti, u koje bi se sada trebali s povjerenjem pouzdati da e nas braniti,
posve mirno i beutno stajali sa strane i jedino to su poduzeli bilo je da nam jo vie oteaju borbu
nameui nam embargo na oruje. Zar ima itko razuman tko ne vidi da je embargo na uvoz oruja
bio svjestan pokuaj ubijanja Hrvatske? Nije tu bilo nikakvog sluaja ili nepoznavanja situacije, znali su
vrlo dobro to rade i kome embargo ide na ruku, a kome ne. Usprkos toga i usprkos nekih diletantskih
poteza dravnog vodstva koje je jo dodatno otealo stanje slabim obrambenim pripremama i organizacijom drave za rat, a zahvaljujui prvenstveno samoorganizaciji na terenu i herojstvu nadahnutih
pojedinaca koje je obaralo sve standarde vojne zakonitosti, Hrvatska je ipak obranjena.

328

Untitled-1.indd 328

10/23/06 8:10:50 AM

Organizacija Ministarstvo obrane

Tuman je loe radio to se previe oslanjao i respektirao tzv. meunarodni faktor te je zbog toga
zapostavio razvoj hrvatskih obrambenih sposobnosti kao sporednog, a uspostavu meunarodnog legitimiteta, tzv. priznanja, kao glavnog cilja. Sama rije priznanje pokazuje o emu se radi i gdje je tu
zamka zablude. Priznanje. Od koga? Zato? Da li ja kao osoba trebam priznanje da bih postojao? Ako
me netko ne prizna da li ja onda ne postojim? Naravno da ne. Ako neto trai priznanje to su onda
sama naa djela s kojima nastupamo pred drugima. Djela kojima izraavamo sebe i komuniciramo
sa svijetom. Kada govorimo i rijeima upuujemo poruke elimo da budu primljene, a samim time i
shvaene. Na izgovorene rijei elimo dobiti znak da su primljene, da su shvaene i da je time priznat
smisao naeg izraaja. Pri-znanje, od pri-znati, upravo potvruje da je rije o znanju, znanju o samima
sebi kojemu je pridodano (pri-dodano) tue razumijevanje naeg izriaja, naeg djelovanja u svijetu.
Priznavanje naega djelovanja je priznavanje koje stvarno traimo. To je priznavanje koje i jedino
moemo traiti jer ona druga nemaju smisla, potpuno su nepotrebna. Ista stvar odnosi se i na dravu.
Traiti priznanje da jesi, nije smisleno. Jer, ili jesi, pa to i sam zna svojom svijeu, svojom pameu
(Mislim, dakle jesam!). Ili nisi, pa to niti ne zna jer te nema, i to onda tu znai priznanje nekoga
drugoga? Diplomacija kao govor drave je djelo koje je trailo odgovor o razumijevanju, ali ako onaj
kome je upuena rije ne odgovara to ne znai da drava ne postoji jer primatelj moe upueno uti i
isto razumijeti ali ne eli odgovoriti, ne eli priznati nae djelo govora. Ali to je ujedno i sve to moe
napraviti jer mi i dalje postojimo sve dok smo ivi, sve dok znamo da smo drava. Netko nas moe
ignorirati i praviti se da nas ne uje, ali ako smo postojani i, posebno, ako smo jaki i vrsti (kae se:
svoji i Boji) onda e prije ili poslije taj isti ignorant morati imati posla s nama i u tome trenu sva se ta
ignorancija okree protiv njega i dolazi na naplatu. Zato, zbog svega upravo izloenog, mora se raditi
na jakosti drave, a vojska predstavlja tu jakost prema van i podupire diplomaciju na najbolji mogui
nain u njenom komuniciranju s drugim dravama. Diplomacija bez jakosti drave i vojske predstavlja
praznu priu, rije bez odgovora, podlonitvo i sluganski vapaj za nekakvim priznanjem da bi sami
sebe uvjerili da smo ivi. Ovo bi trebalo biti dovoljno da se shvati da moramo biti jaki i da moramo
imati jaku vojsku. Bez toga u svijetu ovakvim kakav je kao da nas nema i nae postojanje postaje ovisno
o onome od koga molimo priznanje.

Gospodarstvo kao vojna logistika

Da bi vojska bila jaka mora se imati prvenstveno jaku logistiku, jer vojska nije nita drugo nego krajnji
potroa logistike osnove. I to jedan veliki potroa kojeg nije lako zadovoljiti. Logistika je opet nita
drugo nego gospodarstvo koje omoguuje postojanje vojske kao organizacije koja troi sredstva. Zato,
da bi se moglo imati dobru i jaku vojsku mora se imati jo bolje i jae gospodarstvo, a kako je uope
mogue ustrojiti takvo gospodarstvo izloeno je u poglavlju o financijama jer za uspostavu gospodarstva prvenstveno je potrebno ovladavanje novanim tokovima. Kako je to u potpunosti ostvarivo
i kako se time (ovladavanjem financijskim umijeem) moe izgraditi uspjeno gospodarstvo, tako je
mogue na istim tim temeljima, na toj logistici, utemeljiti i vojsku.
Naalost, niti Tuman, a pogotovo strukture oko i nakon njega, nisu radili po ovakvom stratekom
promiljanju, nego je bilo raeno iz potpuno krivih gospodarskih koncepata. Tuman je slijepo kopirao zapadnjaki gospodarski ustroj koji je dobar za svjetske zakulisne monike koji tako i ostvaruju
svoju svjetovnu mo istovremeno slabei sve ostale, ali koji nije mogao nikakvog dobra donjeti hrvatskoj dravotvornoj ideji koja pretpostavlja istinsku samostalnost i potpunu suverenost. Takav obrazac
napravio nas je slabim i ovisnim upravo o onima od kojih bi ponajvie trebali zazirati i koji su ti koji
ele potiniti cijeli svijet. Ono to je ostalo nakon Tumana i to samo sebe smatra dravnitvom nije
vrijedno previe rijei jer nisu nita drugo nego sitni slugani kojima nije niti najmanje stalo do Hrvatske. Tuman je, uza sve propuste koje je uinio, ipak bio ovjek sa srcem, emotivac koji je traio nekakav oblik jake i samostalne Hrvatske, samo to u tome nije u potpunosti uspio, i ostavio je Hrvatsku na
loim osnovama i u krivom usmjerenju, ali ju je ipak nekakvu ostavio. Ono to se dalje radilo dovodi
do toga da nee ostati niti malo h od Hrvatske. Bezlini aparatici samo sluganski slijede naputke koje
im dostavljaju i nevjerovatnom mirnoom izgovaraju lai obmanjujui narod niti ne trepnuvi.

329

Untitled-1.indd 329

10/23/06 8:10:50 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

Tumanov nain
Na sugestiju, i to u najmanju ruku na sugestiju, a vrlo je lako mogue i po neposrednom nalogu iz
inozemnih centara moi, Tuman ulazi u pregovore i neposredne razgovore s Miloeviem. To samo
po sebi i ne bi bilo loe jer se time eventualno barem teoretski mogao sprijeiti rat i postii mirno
rijeenje, a ako nita drugo, dobivalo se na vremenu koje je ilo na ruku prvenstveno Hrvatskoj. Mogunost mirnog rjeenja nekog problema nikada ne treba odbaciti i sve to nije sporno, ali ono to
je bilo izrazito krivo je to da se dobiveno vrijeme nije niti blizu primjereno iskoristilo za potrebnu
organizaciju obrane. Oslanjajui se previe na diplomatsko rjeenje i lana obeanja, te hrpu praznih
rijei i ofucalih fraza meunarodne diplomacije, nali smo se u situaciji da kada se rat u potpunosti
razbuktao nije bilo dovoljno oruja za obranu, a niti sama organizacija i koncepcija obrane nije bila
dobro organizirana i promiljena. Ako je uope ikada i bila dublje razmatrana? Sm tijek dogaaja
prisilio je Tumana da uvidi koja je stvarna nunost ako se eli imati dravu i da se okrene jaanju vojske. Silom dogaaja pokazalo se da se bez vojske ne moe i da se mora imati respektabilnu vojnu silu s
obzirom na geopolitiku poziciju Hrvatske ali i bogatstva kojima raspolaemo. U tome vojnom jaanju
i tenji da se bude vojno-obrambeno siguran Tuman je uletio u novu zabludu, a to je tenja ulaska
u nadnacionalne vojno-dravne saveze. Tonije, od samog Tumana je kao cilj postavljen ulazak u
NATO i to je postala sveta krava hrvatske politike. Ali ono to je kod Tumana u svoj njegovoj zabludi
prikljuenja NATO-u i EU-u bilo dobro je to da je barem imao elju da Hrvatska bude i regionalna
vojna sila u sveukupnoj cjelini takvog vojnog saveza. To je svakako daleko manje zlo od ovoga to
dananji poslunici planiraju i rade HV-u, a dobar dio posla slabljenja su ve itekako dobro odradili. I
nije bitno to je moda kod Tumana u toj tenji da Hrvatska bude lokalna vojna sila bilo motivirajue
njegovo samoljublje i elja za veliinom. Naprotiv, to su upravo pozitivne Tumanove karakteristike
kao dravnika i moemo aliti to nisu bile jo jae izraene, jer tako postoje barem neke anse da i
drava bude neto jaa, sa vie samopotovanja, pa je tako i vanjski faktori vie respektiraju. Tragedija
je dananje Hrvatske to je vode likovi bez ikakvih ideala, tenji, aspiracija prema velikome, nego su se
instalirale sitne due, ljudi bez srca, bezkimenjaci i mlakonje. Obina skupina poslunik i klimavac
koji niti ne sanjaju o tome da mogu biti slobodni od stranog nadzora. Jednostavno im je sluganstvo
u krvi i zadovoljavaju se ulogom visokopozicioniranog i privilegiranog sluge. Tuman je barem bio
ili vru ili studen, u svakom sluaju, uz sve njegove mane i promaaje nije bio mlakonja, vodio je
dravu autoritarno i onako kako je to sam htio i najbolje znao. To to neto nije znao ili umio bolje
napraviti manji je grijeh. Za razliku od vremena Tumanovog muevnog vodstva Hrvatska je danas u
potpunosti predvoena mlakonjama koji ne zasluuju nita drugo nego da ih ta ista Hrvatska ispljune
iz sebe jer su bljutavi i stoga u potpunosti nepodnoljivi.

NATO budua vojska Antikristova

Doli smo tako u situacije da po onome kako se HV danas razvija biti emo jedna siuna postrojba
u sklopu NATO vojske koja e voditi ratove za interese svjetske judeo-masonerije. Nau mladost e
slati da gine po cijelom svijetu, danas u sklopu nekakvog antiterorizma, a sutra ve za nekakvu drugu
obmanu. Moda za interese neke korporacije koja ima problema s domorodakim stanovnitvom u
otimanju njihove zemlje i njihove slobode te ih treba demokratizirati, odnosno pokoriti pod parolom
osloboenja. Cijeli NATO i ima svrhu postati globalna plaenika visokoprofesionalna vojska koja e
sluiti onoga koji tu vojsku plaa, a ne onoga s kime i gdje ivi.
U samom nazivu NATO naglaeno je sjeverno usmjerenje koje otkriva okultno duhovno znaenje
i namjenu toga saveza. Naime, ve je Marko Maruli to razotkrio u 15. stoljeu piui: Za Antikrista,
tu najgadniju i od svake grozote uasniju zvijer, dre da e doi iz sjevernih krajeva, prema ovim rijeima Jeremije:Sa sjevera e buknuti svako zlo po glavama stanovnika zemlje. (Jr 1,14). ak je pred
politikim sreditem NATO-a u Bruxellesu stilizirana etverokraka zvijezda kao znak saveza (u stvari
ta zvijezda predstavlja kri) prigodno jednim svojim krakom zabodena u zemlju i izraena tako da se
jasno raspoznaje izokrenuti kri sa svim prikladnim proporcijama. Da je to puka sluajnost moe vjerovati samo onaj koji nije upuen u znaenje simbolizma i simbola koji su poput jednog univerzalnog
tajnog pisma kojim se sporazumijevaju samo oni odabrani, inicirani u potrebne stupnjeve masonskih
i ostalih ezoterino-okultnih misterija.
330

Untitled-1.indd 330

10/23/06 8:10:50 AM

Organizacija Ministarstvo obrane

Ulazak u NATO predstavlja ulazak u antikristovu vojsku u stvaranju, i drava Hrvatska kao kranska
drava, kao drava posveena Djevici Mariji, sa svojom vojskom ne smije pristupiti u tu i takvu udrugu. Upravo suprotno, moramo se pod svaku cijenu oduprijeti i ostati nezavisni te ukoliko je potrebno
i braniti se od napada te vojske i onih koji njome upravljaju ili se njoj podinjavaju. Isto tako Hrvatska
treba pokrenuti i biti sjeme jednog drugaijeg saveza koji e biti vojska Kristova i Marijina te koja e se
suprostaviti antikristovoj vojsci. Ako Hrvatska ipak ostane sama ne treba se niega plaiti, jer Bog podaruje pobjedu svojim slugama i zatiuje ih od napadaja Zloga. Vanjska prividna snaga i mo samo su
obmana koja eli utjerati strah i potinavanje zemaljskoj sili, a prava snaga dolazi iz onostranosti, ona
transcedentira svijet i zato nije uvjetovana njime, nego upravo suprotno, svijet je taj koji je podinjen
duhovnome. Konano, Bog je stvorio svijet i sve to postoji, pa prema tome taj svijet je u potpunosti
podloan Njemu.

Opstanak usprkos protivljenja Zapada je pravo priznanje

Nije nimalo sluajno da je vojska izloena sustavnom obezvrjeivanju i to redom sve od strane manje
vrijednih individua koje se nikako ne mogu pomiriti s postojanem Hrvatske, a jako dobro znaju gdje
trebaju udariti. Znaju oni da je HV osigurao Hrvatskoj opstojnost. Ti isti se rae oduevljavaju meunarodnim priznanjem i uzdiu to priznanje kao najvaniji dogaaj novohrvatske povjesti. Ja znam
da u uvijek izabrati 10 ili 50 godina formalnog nepriznavanja nasuprot slabe i nesuverene drave
Hrvatske. Bez problema bih mogao ivjeti nepriznato, a da se odlunim, organiziranim i strunim
pripremama, to bi dovelo do manje rtava i razaranja, brzo suzbila pobuna Srba, porazila JNA i agresorskoj Srbiji odrala lekcija koju bi dugo pamtili. Ovako je sve ostalo nedoreeno i nedovreno te se
nije, ako ne zauvijek barem na jedno due vrijeme, suzbila svaka nada i htijenje za novim velikosrpskim poduhvatima. Srpski imperijalizam je ostao neporaen na svojem izvoritu i odatle e prvom
prilikom opet krenuti na nas.
Uvijek bih izabrao spas Vukovara i njegovih branitelja nad meunarodnim odobravanjem, ili izazivanjem saaljenja u meunarodnoj javnosti. Onaj koji tako ne misli neka ode i kae to obiteljima
poginulih branitelja i civila. Neka im kae da je trebalo sluati savjete i elje stranih probisvjeta (koji
su nam ionako eljeli i planirali propast) da bi dobili njihovu pohvalu. Neka se objasni invalidima da
se nije bolje organizirala obrana zato da Hrvati ne bi sluajno izgledali kao negativci. Nikada vie se
ne smije dospjeti u takvu situaciju da se hrvatski vojnik i hrvatski ovjek koristiti kao moneta za
podkusurivanje stranim interesima. Pa to ako bi i ispali izmiljeni agresori u rijeima meunarodnih licemjera? Mi bi znali da se branimo i da vodimo pravedan i potpuno legitiman obrambeni
rat protiv agresora i nacija bi jedinstveno slijedila takvu pravednu odlunost i u takvome jedinstvu
lako bi se preivjelo eventualno razdoblje diplomatskog prigovaranja i izolacije. Sve te silne sankcije
kojima nas se stalno grozi nisu problem jedinstvenom narodu i pravednim vladarima te ih se ne bi
niti osjetilo. Sigurno je jedno, a to je da je puno lake podnositi nekakve izolacije ili sankcije od onog
to moraju trpjeti poginuli i osakaeni i njihovi blinji, a upravo su oni danas potpuno obezvrijeeni,
zapostavljeni i ponieni. Uostalom, to to i znai diplomatska izolacija? Za iznutra jaku dravu ija
jakost poiva na kranskoj vjeri i nacionalnom jedinstvu diplomatska izolacija se svodi na izbivanje
sa uea na diplomatskim balovima i raznim ostalim domjencima, ija je sutina u iu i piu dodatno
oplemenjenom ceremonijalnim snobizmom i ispraznom protokolarnou. Vjerovatno upravo ba iz
ovog razloga naa politika elita toliko i uzdie to priznanje kojim su priputeni u taj uzvieni svijet
meunarodne diplomacije. Drugog rezona nema kod tolikog slavljenja diplomatskog priznanja osim
ovog prilino ispraznog razloga, ali samo onaj koji nije izbliza vidio nau politiku elitu, i to bez obzira
na stranaku pripadnost, moe misliti da njima ne upravlja nita osim sitnih osobnih htijenja, snobizma, hohaplerstva i raznih ostalih plitkih pobuda.
Jedino ega uvijek ima to su prigodniarska i kampanjska (posebno kada se odvija izborni cirkus)
obeanja akom i kapom, jer rijei dananje obmanjivae bez savjesti nita ne kotaju, oni ih mirno
mogu izbaciti prema potrebi i prilici. U svakom sluaju, u biranju izmeu odlune obrane nautrb
meunarodnih simpatija i poslunosti, bili bi mirne savjesti pred Bogom po tome pitanju, a to je ono
to je najvanije, iz toga proizlazi sva potrebna snaga.

331

Untitled-1.indd 331

10/23/06 8:10:50 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

Zato samo oni koji imaju mentalitet psa koji trai tapanje svojeg gospodara mogu biti ushieni tim
famoznim meunarodnim priznanjem. Priznali smo se sami time to smo se obranili od neprijatelja
koji nam je osporavao pravo na ikakvu egzistenciju. Da je Hrvatska kojim sluajem vojno poraena od
tog priznanja ne bi bilo nita, a okupatoru bi se brzo dala upravo ta toliko prenapuhana diplomatska
legitimnost. Ako se imamo ikome zahvaljivati i klanjati to je samo dragome Bogu koji nam je usliio
molitve, a nikako ne judeo-masonskim obmanjivaima u obliku tzv. uglednih meunarodnih diplomata i cijele te diplomatske kole.

Srpski imperijalizam nije suzbijen

Ovako, zbog svega toga, danas imamo situaciju da je srpska agresija odbaena iz Hrvatske, ali nije
odbaena imperijalistika tenja unutar same srpske elite, a njihovim utjecajem i u znatnom dijelu
srpskog naroda. Naprotiv, u Srbiji je stvorena frustracija zbog poraza i elja da se u iduoj rundi
ostvari ono to se u ovome ratu nije uspjelo. Treba biti svjestan da se ne moe ivjeti na staroj slavi i
na lovorikama zadnje pobjede bez obzira na svu njenu velianstvenost. Treba biti svjestan da poraena
strana nije neinteligentna i da ui iz svoga poraza i diplomatski, gospodarski i vojno se priprema da bi
bili djelotvorni prema hrvatskoj okamenjenoj i usnuloj obrambenoj koncepciji dananjice.
Kao to je ve prije reeno u poglavlju o unutarnjim poslovima, istinski nezavisnu i Kristu podlonu
dravu Hrvatsku, neprijatelji Boga i ovjeka najprije e pokuati unititi iznutra, a ako to ne bude
mogue, onda se ide na agresiju izvana. Za oekivati je da se za tu vanjsku agresiju ponovno upotrijebi
Srbija, bilo samostalno, bilo kao dio jedne ire agresorske sile. Na takvu surovu stvarnost se treba prilagoditi i organizirati tako da je se spremno doeka, a ako bi se dogodilo da Srbija i Srbi kao narod iz
nekog razloga doive odreenu katarzu i obrate se od pretenzija prema hrvatskim zemljama, tim bolje
za sve skupa. Kada bi se dogodilo da se unutar Srbije dogodi jedno otrenjenje te se odbije biti sredstvo
zakulisnim upravljaima, onda je to za Hrvatsku dobar razvoj dogaaja na koji se lako prilagoditi. Ako
se sve ipak odvija prema loijem scenariju gdje Srbija ili bilo tko drugi slui kao izvritelj agresije po
tuem nagovoru, Hrvatska mora biti spremna i za tu mogunost.
Ono to se nikako ne smije dopustiti je upravo ovo to se sada dogaa, a to je pouzdavanje u drugoga
da e nas tititi i braniti umjesto nas samih. Kada neki nazovi strunjaci (naalost, veliki ih je broj i
svugdje su prisutni u medijima) neprestance ponavljaju da je Hrvatskoj po NATO standardima i koncepciji dovoljno imati malu profesionalnu vojsku bez rone slube i rezervnog sastava koja e brojiti
mizernih desetak tisua ljudi, onda se radi o opasnoj obmani nacije. Naime, vojno-teoretski moe biti
ak i tono da je to dovoljno za obranu Hrvatske, ali samo i iskljuivo samo ako se obrana izvodi u
sklopu cjelokupnog saveza, odnosno samo ako cijeli NATO brani Hrvatsku. Dakle, tvrdnja da je Hrvatskoj dovoljna mala profesionalna vojska nije vojno-struno utemeljena, nego se bazira na politikoj
volji NATO saveza i negovih lanica da se angairaju u obrani Hrvatske. Obrambena sigurnost Hrvatske u sklopu NATO-a nije vojna ve politika kalkulacija i kao takva je nadasve opasna. Oni koji
ipak i dalje zagovaraju NATO raunaju s potenjem u meunarodnoj politici, a to je apsolutno kriva
raunica. Ako e NATO i eljeti braniti Hrvatsku, initi e to branei sami zemljopisni pojam koji e
biti praktiki u privatnom vlasnitvu financijske internacionale koja kontrolira i sam NATO. Ustvari,
ta financijska internacionala je i osmislila NATO kao svoju privatnu vojsku koja e braniti njihov
privatni posjed i njihove privatne interese. Taj sluaj je prema tome za Hrvate nedopustiv i, ako do
toga doe, a rasprodajom domovine i potpunim (formalnim) odricanjem od suvereniteta i nezavisnosti sve ide u tom pravcu, tada e Hrvatima biti vie u interesu da podravaju onoga koji ugroava interese i vlasnitvo (nelegitimno vlasnitvo, steeno prijevarom i izdajom) bezbonih svjetskih monika.
Za takav razvoj dogaaja, da opet prieljkujemo tuu pomo u oslobaanju od neijeg jarma, nee
trebati dugo ekati. Isto kako je i prva Jugoslavija brzo za Hrvate postala ugnjetavajua i nepravedna
sila, jedna sveopa tiranija koja je potirala sve to slobodarsko-hrvatski die, tako e i Novi svjetski
poredak u formi EU/NATO brzo postati opresivni i nepopularan unutar hrvatskog naroda. Kljuni e
trenutak biti kada se uvidi da smo postali na samo sluge, nego i nepoeljni uljezi na nekada naoj, a
sada tuinskoj zemlji. Isto kao u sluaju Jugoslavije, tako e i oslobaanje od ovoga novoga porobitelja
biti nemogue ostvariti bez krvavih rtava, a budui da se radi o puno jaem i podmuklijem neprijatelju, nije iskljueno da nas u tome postupku i nestane kao kompaktne nacije. Moe se dogoditi da
332

Untitled-1.indd 332

10/23/06 8:10:51 AM

Organizacija Ministarstvo obrane

Hrvata bude samo u tragovima, a na ovim prostorima, tada u vlasnitvu i pod potpunom kontrolom
tuinca, ivjeti e neki drugi ljudi. Kako je zemlja sama po sebi lijepa i visokovrijedna nee ih (razne
nehrvatske elemente) biti teko privoliti da dou tu raditi i ivjeti, a u globalnom svijetu postoji vie
milijardi potencijalnih kandidata koji e biti i vie nego voljni da se dou ovdje naseliti i raditi za stranog vlasnika nekada nae zemlje. Da se ne bi mislilo da se ovo odnosi na neku bliu ili dalju budunost
dovoljno je uoiti da je organizirani proces naseljavanja Hrvatske stranim, nehrvatskim i nekatolikim
elementima ve dobrano uzeo maha, a budui da Hrvati demografski nestaju, nee trebati puno pa
da se dogodi ono to nekima izgleda nemoguim da budemo manjina u Hrvatskoj. I to je dio rata
protiv Hrvatske i Hrvata, i to je nain na koji se izvodi okupacija i pokoravanje teritorija. O tome nai
aktualni vlastodrci ne ele razmiljati jer im je lake i probitanije biti tuinskim slugama, pa makar
nasljedovali Judu Ikariotskog.
Zbog svega toga, a i cijelog niza raznih drugih razloga, Hrvatska mora omiljavati, provoditi i neprestano razvijati svoju vlastitu obrambenu politiku koja e nam dati stvarnu i realnu zatitu uzdajui se
u Boga i u same sebe u svoje kljuse.

Odgovornost za sadanje stanje nacionalne obrane

Za porazno stanje u kojem se danas nalazi HV pred dravom Hrvatskom trebaju odgovarati svi koji
su do toga doveli. Od ratnih i poratnih profitera do dananjih rasprodavaa nacije. Optuba je jasna za
sve: podrivanje obrambenih sposobnosti nacije i veleizdaja.
Dananja obrambena politika je u potpunoj suprotnosti s najosnovnijim nacionalnim interesima. Jo
za vrijeme predsjednika Tumana i HDZ-a bilo je puno propusta strateke naravi. Ako netko misli
drugaije neka samo objasni kako to Tuman moe biti nepogreivi strateg, a da se Hrvatska nalazi u
ovakvomu stanju u kakvome se nalazi? To je jednostavno nespojivo i Tuman je nesumljivo bio dobar
strateg, ali samo do odreene razine. Tonije do razine stvaranja hrvatske drave, ma kakva ona bila,
no tu je upravo i problem Tumanove strategije, jer na problematiku kakvu dravu treba stvarati daje
potpuno krivo strateko usmjerenje. Zato je dolo do ovoga do ega je dolo, odnosno dolazi u pitanje
najprije sama opstojnost Hrvatske kao drave, a neto malo dugoronije i Hrvata kao naroda.
Vezano za tematiku obrane rije je u prvome redu o tome da se nije razvijala domaa vojna industrija,
a to je posve shvatljivo kada se i poljoprivreda i industrija u cijelosti srozavaju i potpuno se oslanjaju
na samorazarajui uvoz, pa se na potpuno devastiranoj proizvodnoj poljoprivredno-industrijskoj bazi
niti ne moe neto znaajnije napraviti. Isto tako, sredstva za obranu troila su se u znaajnoj mjeri
nenamjenski, rairila se nestrunost, nepotizam, kriminal, itd. Disciplina i autoritet su bili i ostali u
potpunosti nezadovoljavajui. Posebno se to odnosi na roni i priuvni sastav, dok u profesionalnim
jedinicama postoje neki svjetli primjeri dobre discipline i obuke npr. doasnika kola u epurinama kod Zadra, a koja je ukinuta valjda upravo zato to je radila na liniji na kojoj bi trebala biti cijela
vojska. Takoer je na djelu posvemanja nebriga za kvalitetno, primjereno i zaslueno zbrinjavanje i
zadovoljavanje ivotnih potreba pripadnicima profesionalnih sastava oruanih snaga. ak se namjerno radi tako da se to vie vojnika pod ugovorom dovede u stanje nezadovoljstva kako bi ih se to vie
dobrovoljno razvojailo i tako napustilo slubu.
Ve je tada, pod Tumanom, poela ideoloka indoktrinacija o potrebi za zadovoljavanje NATO standarda, a prema savjetima stranih (naravno NATO) strunjaka prvo se treba rijeiti vojnika s ratnim
iskustvom, smanjiti brojnost i ukinuti ronu slubu s jedne strane. Dok s druge strane treba ii u nabavu oruja kod nikog drugoga nego kod njih samih, odnosno kod njihovih nalogodavaca. Interesantno
je kako niti jedan savjet iz tog NATO miljea nije doao u vidu brige za razvoj hrvatske proizvodnje
vojne opreme ili oruja, nego se sustavno namee potpun oslonac na drugoga, tj. na njihove proizvode.
Mudro nam savjetuju kako je najbolje da od njih kupujemo oruje. I to po mogunosti ono najskuplje,
ali koje je njima ve zastarjelo i sami ne znaju kuda bi s njim.
Cijeli je niz takvih i slinih propusta ali, usprkos svemu, nekako je ostvaren i odravan barem jedan
obrambeni minimum minimuma i barem je bio sauvan institut vojne obaveze. Sve se nekako dralo
333

Untitled-1.indd 333

10/23/06 8:10:51 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

na okupu dok je Tuman jo bio iv, ali nakon njegove smrti i to malo dobroga to je postojalo sustavno se i nesmiljeno unitava. Promjenom vlasti 2001. i dolaskom koalicije poslunika na vlast ide se u
otvoreno unitenje HV-a popraeno usklaenom medijskom kampanjom koja treba naciji umrtviti
zdravi instinkt za samoouvanjem. Veliki broj profesionalnih vojnika sa ratnim iskustvom, a koje je
vrednije od bilo kakve simulacije na obuci, otvoreno se proglaava nepotrebnim vikom. Kada se ne
posjeduje bolje objanjenje takvog ponaanja jednostavno se koriste prigodne fraze kao npr. da ti ljudi
ne odgovaraju nekakvom NATO standardu po prosjeku godina ili ostale razno-razne sline izmiljotine.

Podvala civilnog sluenja vojske

Takoer, uvodi se civilno sluenje vojnog roka ime se rui princip jednakosti u obavezama za obranu
domovine te se time obrazovaniji i bogatiji socijalni slojevi izdvajaju iz ostatka narodnog tkiva preteitim biranjem civilne varijante sluenja vojne obaveze. Vojska mora u odgojnom smislu djelovati
upravo suprotno i dotada socijalno nepovezane, meusobno strane i otuene dijelove drutva na jedan
poseban nain spojiti, a to je prvenstveno mogue kroz proivljavanje zajednikog iskustva patnje
prisutne u svim tegobama dobre vojne obuke. Na obuci se moraju zajedno eliiti i patiti i siromaniji i
bogatiji mladii, slabije i bolje obrazovani, budui radnik u tvornici i seljak u polju i budui sveuilini
profesori i znanstvenici, upravitelji tvornica i dravni inovnici. Svi moraju zajedno proi obuku u
kojoj zajedno izdravaju svu teinu i zajedno prolaze kroz sve tegobe i postepeno izrastaju u mukarce
koji se ne predaju i ne posru pred ivotom i problemima na koje e naii. Vojska na taj nain uvruje vjeru u osobnost, vrijednost svakog pojedinca unutar nacionalnog kolektiva na njegov jedinstven
nain bez obzira na socijalno porijeklo i tako dugorono podie razinu povjerenja u cijeloj dravi. Ne
stvaraju se i ne odgajaju snobovski i elitistiki pomodari koji prezrivo gledaju na druge, nego se usauje potivanje i prihvaanje drutvene solidarnosti i prihvaa se hijerarhijsko ureenje cijele zajednice.
U takvoj odgojnoj vrijednosti vojne slube dobiva se bolje osvjeenje o meusobnoj meuovisnosti
svih o svima i da se ne moe jedna socijalna struktura gledati izdvojena od ostalih. Svi su meusobno
povezani i ovisni o svima drugima to mora biti odgojna pouka vojne obuke. Jedan lijenik mora biti
svjestan da zaslugom rada jednog smetlara ima privilegiju da ivi u istom prostoru, a za koji se ne treba sam truditi nego se moe u potpunosti posvetiti svojoj struci. Isto tako taj isti smetlar treba spoznati
da je lijenik onaj koji svoje zahtijevno umijee stavlja njemu i njegovim najbliim na raspolaganje, a
zbog visoke zahtijevnosti za ovladavanjem tim umijeem dobiva i zasluenu materijalnu naknadu koja
je stoga zaslueno vea od njegove smetlarske.

ene ukljuene u vojnu obvezu

Pod obavezom sluenja vojnog roka mora biti ne samo muka, nego i enska populacija. Razlozi zbog
ega i ene moraju sluiti vojsku u biti su isti kao i za mukarce, uz svakako najvaniji razlog koji je
i stvorio nunost da se mora i ene ukljuiti u vojsku, a to je malobrojnost Hrvata i potreba da se
maksimalno iskoristi sav ljudski potencijal. Sluenje vojnog roka kod ena ima i svoje posebnosti to
konkretno znai da se obuka i rona sluba koja ukupno traje tri mjeseca obavlja posve izdvojeno
i zasebno od muke vojne komponente. Vojarne enskih ronika trebaju biti izdvojene i skoro svu
obuku obavljaju same ene, osim nekih teoretskih predavanja i predmeta za koje eventualno nee biti
enskog nastavnog kadra. Zato je takvo strogo izdvajanje potrebno ne treba previe pojanjavati jer
iskuenja do kojih bi dolazilo omoguavanjem zapovijedanja mukaraca enskim ronicima bila bi
prevelika i neminovno bi dovela do obezvreivanja cijele ideje ukljuivanja ena u vojsku. enama
mogu zapovijedati samo druge ene za vrijeme obuke, dok se poslije, nakon zavrene obuke i ukljuivanja u priuvni sastav (poglavito u sastav TO, no o tome detaljno u poglavlju o TO-u) samostalne
enske priuvne formacije ukljuuju u vee formacije koje su preteno mukog sastava. Bitno je znati
da i sklopu te integracije u cjelinu oruanih snaga enske formacije (odijeljenja, vodovi) ostavljaju se
isto enskima sa enskim zapovijedanjem, koje je onda dalje podreeno ili pretpostavljeno unutar
vojne hijerarhije.

334

Untitled-1.indd 334

10/23/06 8:10:51 AM

Organizacija Ministarstvo obrane

Vojska kao odgajatelj

Ve je i prije neto govoreno kako vojska odgaja vrijednosti idealizma, odanosti domovini, formira
jedinstven narod smanjujui (ako je dobro ustrojena i potpuno briui) klasne podjele unutar nje (vojske) same, a barem dio toga onda se mora kasnije odraziti i na dravu u cjelini. U dananjoj globalnoj
poplavi sveukupnog mlitavljenja i feminiziranja (koje ima skrivenu okultno-sotonistiku pozadinu)
vojska odgaja mukarce. Od djearaca stvara vrste i samosvjesne ljude, a takve je uvijek najtee kontrolirati od strane zakulisnih manipulatora koji si ele olakati posao zatiranjem tih svih prije navedenih vrijednosti.
Vojska zato ima neprocjenjivu vrijednost u svakoj nacionalnoj dravi, jer je ona zavretak odgojnog
procesa koji zapoinje jo u predkolskom uzrastu. Sa odsluenim vojnim rokom postaje se punopravnim i odgovornim lanom drutva sa svim privilegijama i obavezama odabira svojeg osobnog
ivotnog puta. Od zaposlenja u javnim slubama do daljnjeg obrazovanja na visokim uilitima. Svaki
poslodavac e znati da odsluena vojska znai potvrdu visoke psiho-fizike spreme i da time dobiva
boljeg i produktivnijeg radnika. Isto tako u bodovanju osnovice za plau priuvni vojnik imati e odreenu stimulaciju u odnosu na jednako kvalificiranog civila bez odsluenog vojnog roka.
Status civila imati e oni koji odslue svojim odabirom tzv. civilno sluenje vojnog roka bilo zbog
prigovora savjesti ili bilo kojeg drugog razloga. Ta opcija e i dalje biti mogua, ali ne na ovakav nain
da razmaeni mamini i tatini sinovi rade nekakve lagane poslie i misle kako su pametniji od drugih
koji se mue sluei vrijeme kao vojnici. Jo je ak i vremensko trajanje otprilike jednako onome koje
njihovi vrnjaci odsluuju u vojsci. Da bi se postigla barem nekakva pravednost civilno sluenje mora
trajati najmanje tri godine i moraju se raditi iskljuivo nepopularni i naporni fiziki poslovi. Tako e
se stvarno razdijeliti oni kojima savijest uistinu prigovara od onih koji se ele lio izvui. Ni taj omjer
u odnosu 1:3 nije potpuno pravian jer odslueni ronik poslije sve do svoje starosti ima obaveze redovitog mirnodopskog vjebanja u sastavu priuvnih snaga, a nepravinost posebno dolazi do izraaja
eventualnim izbijanjem rata i sudjelovanjem u njemu. U ratu dolazi do izraaja injenica da tri godine
civilnog sluenja poslije kojeg taj koji je odradio civilnu slubu vie nema obaveza u vojnoj obrani
drave te je tako u manjoj ivotnoj pogibelji i nije tako puno. Zato se to civilno sluenje i treba uiniti
toliko tekim da se na njega odlue stvarno samo oni koji su iskreno uvjereni u moralnu ili vjersku
neprihvatljivost sluenja vojske.

Sami najbolje stvaramo svoju obranu

U hrvatskoj dravi obrambena strategija mora biti napravljena u skladu s naim potrebama i prilagoena naim povijesnim, zemljopisnim, gospodarskim i demografskim imbenicima i svim drugim
mogunostima. To ne moe nitko bolje (s)poznavati od nas samih i nikakvi se strani obrasci ne mogu
slijepo preuzimati od nekoga drugoga.
Zbog politikog opredjeljenja ouvana suvereniteta i koncepta nacionalne drave sa teokratskim poretkom te odupiranja judeo-masonskoj nadvladi koja eli vladati svijetom naa obrambena strategija
mora biti u skladu sa takvim opredjeljenjem i svim posljedicama koje iz toga proizlaze.
Ipak, glavni razlog zbog kojeg moemo oekivati mrnju monika ovoga svijeta prema Hrvatskoj i
Hrvatima je u usmjerenju prema Kristu i Njegovoj Crkvi i ivljenju u skladu sa tim usmjerenjem. Antikristovski koncipiran svijet dananjice nee moi istrpjeti bilo kakvo oitovanje istinske kranske
forme, u ovom sluaju forme drave i naroda koji je spreman nositi svoj kri.

to nas eka i to nam je initi

Priprema za totalni obrambeni rat
Sva sila tog i takvog svijeta krenuti e na unitenje forme koja se ne uklapa u njihov bezboni svijet i
zato se kao osnovna stvar podrazumijeva organizacija i priprema za totalni obrambeni rat. To znai da
335

Untitled-1.indd 335

10/23/06 8:10:51 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

moramo biti u mogunosti braniti i ljude i teritorij u najteoj moguoj situaciji koju moemo zamisliti, makar nas svi napali svom snagom i iz svih smjerova. Polazei iz takvog ishodita i na tome dalje
stvarajui obranu dolazimo do stanja gdje je uinjeno sve ljudsko to se moglo napraviti da se zatiti
drava i ljudi unutar drave te se sve skupa predaje u Boje ruke i Njegovu volju.
Otprilike isto kao to je i David vjebao bacanje kamena iz prake i tek na toj osnovi od rada, muke i
truda predao svoju borbu u Boje ruke. Nije David ljenario i besposliario mislei kako je silno pravedan i izabran te mu nije potrebno raditi sve to mu se ljudskim razumom objavljuje kao potrebno.
Na rad vjebanja bacanja kamena iz prake koji je bio prikazan Svevinjemu pridodala mu se pobjeda
nad Golijatom. Isto tako i Hrvatska ne moe biti pasivna mislei da je dovoljno sjediti i ekati pomo
Boju. Bez muke i samoportvovanja nema niti blagoslova Gospodnjeg. Zato isto kao to je David
za pobjedu nad Golijatom izabrao sebi primjerenu strategiju i uloio vrijedan rad, napor i trpljenje u
tu strategiju, tako i Hrvatska danas izabire svoju obrambenu strategiju i sa svojim dravljanima radi
ustrajno na toj osnovi.
Da bi to mogli ostvariti, a da to bude u skladu s trenutnim (odnosno planiranim buduim) mogunostima mora se razmiljati na nain ahovskog velemajstora. Moramo znati da sve to radimo, proizvodimo i razvijamo danas, sutra ima svoje mjesto i ulogu u obrani zemlje. To se posebno odnosi na
prometno, urbanistiko i arhitektonsko planiranje izgradnje u cijeloj dravi i imajui potrebe obrane
na umu treba tako i isitavati izloene zamisli kada se doe do poglavlja koja obrauju taj dio ureenja
drave Hrvatske. Uostalom, jedan dio cjelokupne ideje totalnog obrambenog rata ve je iznesen u dijelu o poljoprivredi i disperziranim stratekim zalihama hrane kao i u samoj prehrambenooj polugi kao
materijalnoj novanoj podlozi. Ipak, kao jedna osnovna misao vodilja, obrambena strategija Hrvatske
mogla bi se najkrae izraziti rijeima: Svaka kua bunker, svaki grad/naselje/selo Vukovar!.

Stvaranje podruja Nove vojne krajine

Planirano popunjavanje praznih hrvatskih podruja stanovnitvom samo je jedan dio, dok je organiziranje i obuavanje cjelokupne hrvatske populacije, svakog pojedinca, onaj nadgraujui dio koji
daje konani eljeni rezultat i to ne treba nikada smetnuti sa uma. Nikada postavke same po sebi ne
odrauju zadau isto kao to u sluaju pronalaska nebruenog dijamanta prava vrijednost dolazi tek
nakon sloenog i neizvjesnog procesa bruenja. Zbog toga mora postojati jedna vrsta i specijalizirana
jezgra koja e izvoditi upravo taj proces bruenja dijamanata na dravnoj i nacionalnoj razini. Mora
postojati jedan specijalizirani prostor gdje e vojnitvo biti nain ivota i gdje e vojni stale moi
ostvariti svoj puni potencijal, nesputan ogranienjima do kojih dolazi prisutnou u preteno civilno
ureenoj sferi. Postojanje jednog tako vojniki odreenog prostora omoguiti e upravo to da se izgradi jedan vrhunski vojni stale. Zato se u dugoronoj obrambenoj strategiji ide na odreivanje jednog
sredinjeg mjesta i njemu ire pripadajueg prostora gdje e sve biti podreeno vojnitvu. Time se
ujedno smanjuje mogunost stvaranja antagonizma izmeu civilno usmjerenog stanovnitva od profesionalnih ratnika do koje neminovno dolazi zbog izrazite posebnosti ratnikog mentaliteta. Ovime
se jasno daje razgranienje izmeu civilne i ratnike sfere, i oni koji odaberu zanimanje vojnika uvijek
e imati svoje utoite u kojemu posve razumljivo i ljudima svojstveno neshvaanje razliitosti jednih
i drugih biva bitno ogranieno.
Sredinje mjesto u kojemu e se deavati bruenje dijamanata u Hrvatskoj treba biti podruje koje
je najprimjerenije nazvati Novom vojnom krajinom sa glavnim urbanim centrom u Slunju. Podruje
Nove vojne krajine u najgrubljim obrisima bi ukljuivalo povrinu omeenu linijom Rakovica Plaki
Tounj Severin na Kupi na jugu i Marindol Barilovi Tuilovi Vrginmost Staro Selo Topusko
na sjeveru. NVK bi imalo poseban status unutar Hrvatske i bilo bi pod direktnom upravom Ministarstva
obrane. Da bi se shvatio barem jedan razlog zato je neizostavno potrebno ustrojiti jedno takvo podruje
na prije navedenim meama dovoljno je pogledati izgled Hrvatske i svakome je jasno da smo ranjivi
zbog dugake granice u odnosu na sveukupnu povrinu, ali se kao strateki obrambeni problem posebice istie hrvatsko usko grlo izmeu cazinske krajine i slovenske granice. Zato se kao prvi i temeljni
zahvat u planiranom totalnom obrambenom ratu i u obrani urbanistikim planiranjem kao jednim
dijelom te totalne obrane namee to bre i djelotvornije uspostavljanje navedene Nove vojne krajine.
336

Untitled-1.indd 336

10/23/06 8:10:52 AM

Organizacija Ministarstvo obrane

Slunj je prirodno sredite i u njega se iz Zagreba izmjeta cjelokupno Ministarstvo obrane sa svim pripadajuim odjelima, slubama, glavnim stoerom, prateim upravama i vojnim uilitima. Zagreb e
time dobiti veliki broj slobodnog stambenog, kulturnog i poslovnog prostora, a to je jo vanije, cjelokupni vojni i civilni kadar i njihove obitelji koji e biti premjeteni u Slunj dobivaju visokokvalitetno
rijeena sva stambena pitanja, a i sve ostale ivotne potrebe. Ujedno se time i sam Slunj izdie iz jednog
provincijskog gradia koji je sada veliko selo, u jedno urbano sjedite sa svim prateim sadrajima.
Dravu sve nee puno kotati jer e se raditi na nenaseljenom i praktiki neizgraenom podruju. to
je jo bolje, upravo zato to se grad Slunj i cijelo podruje poinju graditi praktiki od nule, moi e
se graditi i izgraditi to je najbolje mogue u svakom pogledu. Slunj, a i ostali gradovi i naselja koji e
se po slinom konceptu naseljavanja i izgradnje od nule stvarati u Hrvatskoj po Planu nacionalnog
opstanka, izgraditi e se kao prekrasni urbanistiki primjeri onoga to e teokratska drava Hrvatska
biti u mogunosti ostvariti kada se pokrene danas zarobljena i novarskim vampirizmom iscrpljena
hrvatska nacija koja je konano slobodna od okova povijesnih zabluda.
Cijelo podruje Slunja e biti na dobitku, jer naseljavanje djelatnika MO-a i pripadnika HV-a s obiteljima pokree svu prateu proizvodnju i usluge i na jednu sada umiruu povrinu donosi ivot.
Gradnja kvalitetnih i prostranih (o standardima gradnje biti e rijei u dijelu o prostornom i ivotnom
planiranju) stambenih jedinica u lijepom i sauvanom okoliu biti e popraena svime to zahtijeva
kultura urbanog ivljenja. Tako e Slunj dobiti sve: od vrtia, kola, sportskih dvorana i bazena do
kina, kazalita, knjinice, trgova i parkova svih oblika i namjena. Kako odreena vojna infrastruktura
(vojarne, poligoni) ve postoji to sve ini Slunj upravo idealnim za ovakav projekt. Na odreeni simbolini, ali i stvarni nain, podruje NVK tvoriti e spojnicu sjeverne i june Hrvatske i upravo tamo
gdje bi Hrvatska trebala biti strateki najosjetljivija zbog opasnosti da se brzo i lako rascijepi na dva
dijela, postati e najjaa i najtee osvojiva.
Upravo kao to vojska ima, izmeu ostalih, ulogu spajati i povezivati razne socijalne strukture, tako i
podruje NVK-a ima ulogu vrstog i neraskidivog spajanja kroz povijest deformiranog oblika drave
Hrvatske. Odnosno, budui da e tu biti prisutna vojna uprava to znai da HV, da hrvatski vojnik,
povezuje i spaja cjelu Hrvatsku u jaku i jedinstvenu dravu.

NVK budua hrvatska Sparta

Osnovna ideja Nove vojne krajine (NVK) je u tome da to podruje u konanici bude izgraeno i
naseljeno tako da tvori hrvatsku Spartu u najboljem smislu tog pojma. Tu se treba razvijati, odgajati
i usavravati hrvatska ratnika elita, a da bi se moglo iz ljudi najvie izvui treba im i pruiti najbolje
mogue uvjete. Taj prostor nee nikako biti razdvojen ili nepristupaan ostalim dravljanima i stranim
gostima, barem nita vie ili manje od ostatka Hrvatske. Razlika e biti prisutna u samom upravljanju
zemljitem i ingerencijom nad ostalim vidovima uprave (promet, poljoprivreda, energetika, odgoj i
obrazovanje, itd.). Kritiari bi mogli rei da e to biti neki oblik drave u dravi, samo bez uoljivih
granica, i biti e na neki nain u pravu, ali vojska je sama po sebi ve odreeni oblik drave u dravi.
Za vojsku vae posebna pravila, posebne dunosti i posebno pravo. To posebno dolazi do izraaja u
posebnom vojnom pravosuu s vojnim sudovima gdje se vidi posebnost vojske koju ak niti liberalizam ne moe ukinuti ukoliko eli imati djelotvornu vojsku. Ovdje, u sluaju NVK, e samo biti rijei
o razvijenijem i osmiljenijem vojnom sustavu koji slui omoguavanju ostvarenja zadanih ciljeva, a
u osobi apsolutistikog vladara vojni i civilni dijelovi su usaglaeni i ne dolaze u sukob koji bi mogao
ugroziti samu dravu.
Na podruju NVK posebna panja treba biti posveena stvaranju ratnikog stalea od potomstva naseljenog ljudstva, ali i od sve ostale mladei iz cijele domovinske i iseljene Hrvatske koja iskae takve
afinitete i pripadnu volju za razvoj u tom pravcu. U tome i je spartanski dio NVK, a ono to e biti
odluujua razlika u odnosu na antiku grku Spartu je kranska vjera koja e voditi ratnitvo u skladu sa voljom Bojom tako da ne doe do zastranjenja.

337

Untitled-1.indd 337

10/23/06 8:10:52 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

Slika 3
Podruje Nove vojne krajine

Uspostava i postojanje NVK nipoto ne znai da MORH i HV nee biti prisutni na ostatku teritorija,
naprotiv. Biti e prisutni, ali na nain da je to prilagoeno koncepciji totalnog obrambenog rata. Zato
e osim MORH-a i sve dananje gardijske brigade (koliko ih je god malo danas ostalo) i rone vojarne
biti izmjetene iz Zagreba i svih ostalih hrvatskih gradova i imaju biti stacionirane prema potrebama
prihvaene obrambene strategije. Pritom se isto tako drava mora pobrinuti da osigura prikladne ivotne uvjete za pripadnike oruanih snaga i njihove obitelji.

Gospodarstvo usklaeno s obrambenim potrebama

Gospodarstvo i znanstveno-tehnoloka istraivanja trebaju pratiti obrambene potrebe, a istovremeno
koristiti vojne kapacitete za civilnu upotrebu, ili obratno, ve prema potrebi i mogunostima. Npr.,
ulaganje u istraivanje, razvoj i proizvodnju sustava veze i elektronskog osmatranja povezano je s civilnom proizvodnjom telefonije, mobitela i drugih telekomunikacijskih ureaja. Nije to nita novoga
i taj recept je uvelike u uporabi, jedino se nitko nije potrudio da i Hrvatska uradi slinu stvar. Drave
sline Hrvatskoj po stanovnitvu i teritoriju to uspjeno primjenjuju. vicarska, Finska, vedska ili
Nizozemska imaju Nokiu, Ericson ili Philips.
I Hrvatska ima sposobne ljude da pokrenu i vode traene projekte. Ako tih ljudi trenutno i nema
pravilnom odgojno-obrazovno-znanstvenom politikom sigurno e se pojaviti, bitno je samo postaviti
si ciljeve i uporno raditi da se ostvare. Raditi sa vjerom u Boga i vlastite sposobnosti jer sa defetizmom i samopodcjenjivanjem tipa to mi nismo sposobni, premali smo ili nerealni zahtijevi, ne
namjeravam uope polemizirati budui je to gubitak dragocjenog vremena i nepotrebno rasipanje
energije u jednu vreu bez dna. Takvi defetisti sve procjenjuju po svojoj ogranienosti, nedarovitosti i
nesposobnosti. Nepostojanjem vlastitog vizionarstva i mogunosti spoznaje tue vizije znaju samo
kritizirati i omalovaavati. Unaprijed im je teko uloiti napor i rtvu za ostvarenje uzvienih ciljeva.
Imaju ipak toliko inteligencije da shvaaju da se treba pomuiti za bilo kakvo vrijedno postignue, pa
im je komfornije ostati u svojoj abokreini osrednjosti, a koja im jo donosi ugled i egzistenciju koju
ne zasluuju. Ukoliko neto i osjete ili vide da je dobro iz zavisti nastavljaju u svojemu odbacivanju i
podmetanju te likuju kada ovjek posrne. Niti bi stari Kosteli uspio sa svojom djecom, sa Janicom i
Ivicom, Bokovi i Tesla u svojim znanstvenim djelima, Juraj Dalmatinac u svojim graevinskim bra338

Untitled-1.indd 338

10/23/06 8:10:53 AM

Organizacija Ministarstvo obrane

vurama da nisu imali viziju i hrabrost slijediti je neraskrenim putevima u nepoznatu budunost.
I oni koji nisu uspjeli i doivjeli poraze poput Kvaternika ili Zrinski-Frankopana isto tako vrijede
mnogostruko vie od ziheraa koji su u trenucima njihovog neuspjeha samodopadno mislili da su
jako pametni govorei evo, vidite, znao sam da nee uspjeti, uzdiui se tako na tijelima posrnulih
heroja.
U razvoju naoruanja i opreme oruanih snaga najprije se poinje s istraivanjem, razvojem i proizvodnjom najbazinijih potreba vojske pa daljnjim razvojem prema najsloenijim moguim sustavima, a sve u simbiozi s civilnom proizvodnjom. Od vojnike izme koja se proizvodi u sklopu industrije
obue pa do borbenog aviona ili rakete nosaa satelita koji e predstavljati zbir za budunost planirane
sveukupne tehnoloko-znanstvene razvijenosti Hrvatske. Ne treba iskljuiti iz htijenja i jedne danas
tako nevjerovatne mogunosti proizvodnje poput upravo navedenih, jer tek ukoliko su ciljevi visoko
podignuti i krajnji rezultat moe biti visok. Tu takoer treba ukljuiti i kretanje u sasvim nepoznatom
i nepredvidivom smjeru kojim se moe promjeniti sama vojna doktrina bilo na taktikom, bilo na stratekom planu. Tko moe tono znati to nadahnuti pojedinci mogu stvoriti ili emu se mogu domisliti,
a pogotovo ako iza nadahnua stoji teokratski sustav koji je po svojoj biti podinjen Svevinjem i tako
voljno stavljen Njemu u slubu?

Hrvatska posljednji bedem kranstva

Dok je teokracija u svojem istinskom izdanju djelotvorna u dravnom sustavu nije mogua zlouporaba
blagoslova koju teokratska drava po svom poslanju sluenja Bogu dobiva, jer upravo koliko e blagoslova dobiti za dobro koje radi, toliko e jo vie biti uskraena ukoliko se izokrene na zlo. Pozivanjem
na put, istinu i ivot koja je u Kristu preuzima se i odgovornost za istinito ivljenje istoga jer u protivnom teokratska drava postaje jedna velika farsa koja svojim postojanjem blati Spasitelja. Upravo kao
i kod svakog pojedinca koji se naziva kraninom i koji svojim ivotom, svojim djelovanjem, svjedoi
koliko je stvarno Kristov, a koliko je u stvari samo moderni farizej. Svaki kranin ima i veu odgovornost pred Bogom upravo zbog blagoslova to je uope stavljen u stanje milosti da se takvim naziva i da
bude izabran od cijele mase ostalih ljudi koji nikada nisu imali tu milost da se spase poznavanjem Isusa Krista. Odgovornost, kako prati pojedinca, tako prati i dravu kao ureenu zajednicu pojedinaca.
Nema nam bijega od odgovornosti nikome na ovome svijetu, a pogotovo ne nama Hrvatima budui
da smo dobili najvee mogue milosti bivajui dijelom Katolike Crkve, tujui i predajui se zagovoru Blaene Djevice Marije, Majke Boje, prihvaajui je svojom Majkom i Kraljicom. To je posebno
lijepo izraeno marijanskom pjesmom Zdravo Djevo gdje se Blaena Djevica Marija izriito naziva
Kraljicom Hrvata. Uz Mariju kao nau Nebesku Kraljicu imamo i Sv. Josipa za zatitnika Hrvatske
to sainjava jedan odnos koji upuuje na najvei mogui blagoslov i zatitu jer Sveta Obitelj titi sve
obitelji, rodove i plemena kao proirene obitelji i narod/naciju kao daljnje uzdignue obitelji i svega
to obitelj treba znaiti. Uz takvu milost trai se i velika odgovornost, upuenost na opravdanje takve
izabranosti, u biti potpuno nezasluene, a samim time i spremnost na velike rtve i patnje koje smo
kroz povijest uvelike i podnosili, ali koje moramo do kraja odtrpjeti kako bi opravdali upravo tu nezasluenu izabranost.
Svaki pojedinac je vrijedan i ima svoj puni smisao u Bojem planu. Svaki narod, isto tako, ima svoj
puni smisao i poslanje koje mora izvriti. Poslanje hrvatskog naroda vidim upravo u proslavi Krista
i Majke i njihova Dva Srca u ovim apokaliptikim antikristovskim vremenima. Ne moe biti drugog
razloga dobivanja Marije Djevice i Sv. Josipa za nebeske vladare i zatitnike nego zato jer e Hrvatskoj
i Hrvatima taj dar biti prijeko potreban u ispunjenju svojeg povijesnog poslanja. Ako je Hrvatska nekada prije bila nazivana predziem kranstva onda se danas treba nazvati posljednjim bedemom
kranstva, odnosno, mora uistinu postati takvom da bi se mogla tako i nazvati. Tonije, to znai
upravo preuzimanje teokratskog dravnog modela koji bi najvjernije opravdao takav naziv jer predzie koje je branilo i krvarilo za ondanju kransku Europu ostaje na kraju vremena samo, ostavljeno
i prezreno od poganizirane Europe, a glavni neprijatelj sada se ne nalazi izvan zidina Europe nego s
unutarnje strane bedema.
339

Untitled-1.indd 339

10/23/06 8:10:53 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

Sama Europa je postala nekranski koncipirana i danas vie bezbona nego nekadanji islamski osvajai iji potomci imaju u svojem islamistikom krivovjerju vie pravovjerja u odnosu na sadanji masonski duh Europe. I sama Hrvatska kao nekadanji bedem (predzie) je sva izruena i ruinirana,
ali se nekim neobjanjivim udom ipak jo uvijek dri jer je upravo stalna borba i stalna patnja ona
nevidljiva poveznica koja sve koliko-toliko dri na okupu. I to dri taman toliko dosta da se na takvim
temeljima hrabro podigne jedna obnovljena utvrda Rijei koja je ivot postala. Utvrda usred neopoganske graevine dananje judeo-masonski koncipirane Europe. Utvrda oko koje e se oformiti ujedinjena kranska Europa suverenih nacij nakon pada kule babilonske koja se danas iz Bruxella gradi
bez zaglavnog kamena i koja zato neminovno tone u pijesak na kojemu stoji.

Koja oprema i kakvo ljudstvo?

Nakon ove digresije vratimo se konkretnoj koncepciji opremanja i naoruavanja hrvatskih oruanih
snaga. Osnovna ideja totalnog obrambenog rata je u tome da se onim to je trenutno na raspolaganju i
onim to je mogue najprije krene na vrhunsko uvjebavanje i opremanje vojnik-pjeak. To ukljuuje sva modrena pomagala koja mu poveavaju borbenu djelotvornost: sustav veze, dnevnog i nonog
osmatranja tako da je uporabljiv svih 24 sata u svim vremenskim uvjetima, zatite, osobnog naoruanja (npr. jurina puka mora biti vrhunske izrade i najvee mogue pouzdanosti bez obzira na moguu
neto veu cijenu izrade te puke), razliitih kompleta uniformi ovisno o godinjem dobu i terenu (nije
isto boraviti na krkom kamenjaru ili slavonskoj ravnici) i sve ostalo to je tu ukljueno.
Na tom temeljnom zahtijevu se pokree te se ide polako na dalje nadograivanje poevi od najjednostavnijeg prema sloenijem. Tako pod prvo dolaze na red runa (prijenosna) bestrzajna i raketna
protuoklopna i protupjeadijska borbena sredstva, minobacai (60 240 mm), artiljerijski sustavi protuzrane obrane (20 90 mm) i prijenosni raketni sustavi protuzrane obrane. Tek iza toga ide se na
eventualno (ako e uope biti potrebno ili mogue) daljnje nadogravanje i proizvodnja zahtjevnijih
sustava naoruanja i opreme. Bit je u tome da sve bude potpuno podinjeno i prilagoeno hrvatskoj
obrambenoj doktrini.
I najbolja oprema nije nikakva garancija upjeha ako se ljudstvo ne obui pravilnoj primjeni i uvjeba
na taktikoj razini, a prvenstveno ako nema sranosti kao borac i kao ovjek. To je izuzetno lijepo
izrazio Njego kada je u svojem Gorskom vijencu opjevao junatvo Vuka Manduia (koji je inae
Hrvat ija se sablja i danas uva kod franjevaca na otoku Visovcu) kojemu na njegovu tugu za unitenom pukom dolazi odgovor: Zdravo tebi tvoja glava na ramena, ti e drugu puku nabaviti, a u
ruke Manduia Vuka bie svaka puka ubojita. ovjek koji vrijedi, koji je osposobljen i motiviran
borac nadvladava materijalne probleme snagom svoga duha, stanjem svoga srca. Ukratko, osnovna
je spoznaja ta, kako je i reeno u poslovici, da boj ne bije svijetlo oruje, nego boj bije srce u junaka.
Time je izraena sva istina o onome to je presudno u bojevanju. Srce junaka, srce borca u vihoru rata,
to je ono to dobija ili gubi bitku, a da bi to srce bilo uzdignuto na to veu razinu junatva potrebno
ga je suobliiti sa Dva presveta nebeska Srca Isusovim i Marijinim Srcima. Snagu srca kroz koju se
pobjeuje u boju prepoznao je i opjevao jedan Njego da bi hrvatska sada crpla snagu iz Dva Srca za
sve budue bojeve koji nam predstoje.
Upravo zato je na zastavi oruanih snaga i na amblemima (oznakama) vojnika prisutan znak Dva Srca.
Nije taj znak tu zato da on na neki nain djeluje, to je zabluda koja je istovrsna magijskom principu
djelovanja na svijet kroz najrazliitije naine, nego je taj znak da podsjea da se nae srce treba promjeniti, podiniti i suobliiti po nebeskim principima. Ta promjena, to injenje i podinjavanje, dogaa
se u srcu, duboko unutra i nije povrinskog karaktera kao to je to sluaj sa svim ostalim oblicima
promjena.
Zboga toga, kao to e biti visoki standardi za proizvodnju i nabavu potrebnog oruja i opreme, tako
e jo vei standardi biti postavljeni u procesu obuke i kolovanja boraca, a za udovoljenje najveeg
standarda na duhovnoj razini pobrinula se posveenost na Dva Srca. To nee biti ogranieno samo
na profesionalne gardijske postrojbe nego na cjelokupne oruane snage. Ako se psihofizike sposobnosti ne mogu zahtijevati da budu na istoj razini kod pripadnika GBr (Gardijske brigade) i pripad340

Untitled-1.indd 340

10/23/06 8:10:53 AM

Organizacija Ministarstvo obrane

nika domobranskih postrojbi ili teritorijalne obrane koje e biti preteito sastavljene od neto starije
populacije, moe i mora se kod svih postii ista visoka razina discipline, samosvijesti, odgovornosti
i (samo)organiziranosti. Ista razina potivanja autoriteta zapovijednik ili same zapovijedi i spoznaje
odgovornosti koja proizlazi iz naruavanja discipline i vojnog poretka. Priuvni vojni sastav mora biti
svjestan da nije ni po emu manje podloan svojim dunostima i svim pripadajuim odgovornostima
jer upravo zajednitvo profesionalne i priuvne vojne komponente ini nerazdvojivu koncepciju totalnog i neprekidnog obrambenog rata. Sve to tim vie to e razlike u razini opremljenosti biti praktiki
minimalne, prvenstveno ovisne o mogunosti samih vojnika da koriste neko oruje ili opremu.
Samo kolstvo (to ukljuuje predkolske ustanove, osnovnu i srednju kolu, a donekle i vie i visoko
kolstvo) imaju biti sastavni i vrlo vani dio procesa odgajanja, izuavanja i stvaranja visokovrijednih
i visoko motiviranih ljudi spremnih da brane svoju domovinu od ugroze bilo kojeg potencijalnog
agresora. Ono temeljno u motiviranju ljudi da brane svoju slobodu, svoju slobodnu egzistenciju kao
nacija i prvenstveno kao kranski vjernici, upravo je prijanjanje uz samu mistiku vjere. Kao i u svemu
ostalome i ovdje, a moda ovdje i vie nego igdje drugdje, bez vjere u Gospodina nema niega.

Primjeri Staljina i Hitlera

ak je i jedan takav predhodnik antikristov poput Staljina u vremenu epohalnog sraza s Hitlerovom
Njemakom dopustio, i po neformalnom dekretu tolerirao, vjersko izraavanje svojih vojnika u Crvenoj armiji, to je do tada bilo najstroe zabranjeno. Prije poetka rata bilo kakvo isticanje vjere vodilo
je ravno u Sibir, a onda najednom, kada je dolo do stanja da je poraz postao vrlo mogua opcija, a to
je znailo i istrebljenje samog ruskog naroda, Bog je odjednom uskrsnuo u komunistikom SSSR-u.
Vjera je postala neophodna da se obeshrabrena i defetistika komunistika vojska sabere i nevienim
junatvom i rtvovanjem ogromnog broja mladosti porazi najbolju vojsku toga razdoblja, ako ne i
ikada u povijesti (koliko je to uope i mogue usporeivati). Staljin tada poinje oslovljavati svoje
podanike braom i sestrama, a u igranim filmovima tog razdoblja zazvonilo je crkveno zvono. Staljin,
bivi bogoslov, progonitelj i unitavatelj crkve, odluio je pozvati u pomo Boga kojeg je odbacio.
Jedan dogaaj posebno je znaajan i znakovit tako da moemo oitati vrijednu pouku. Nakon napada
Njemake na ondanji SSSR i velikih uspjeha Wermachta koji su prijetili potpunim porazom Crvene
armije, Ilija, mitropolit Livanskih planina, zatvorio se u kamenom podzemlju i bez spavanja i hrane
kleao je s molitvom Majci Bojoj za Rusiju. I objavilo mu se udotvorno vienje (o kojem je napisao
pismo poglavarima ruske crkve): treega dana u golemom ognjenom stupu javila mu se Bogorodica i
iskazala mu Boje odreenje: Moraju se otvoriti crkve i samostani u itavoj zemlji. Sveenici se moraju
vratiti iz zatvora. Lenjingrad ne predavati, ali oko grada pronijeti Svetu ikonu Kazanske Majke Boje.
Potom ikonu prevesti u Moskvu i tamo obaviti slubu Boju, dalje je otpremiti u Staljingrad....
Staljin koji je tek nedavno, 1938. godine, najavio bezbonu petoljetku na kraju koje (1943. godine)
je morala biti zatvorena i zadnja crkva i uniten i zadnji sveenik, odluuje ispuniti zahtijeve iz Ilijina
vienja. Tako je poeo Staljinov neobian i kratak povratak Bogu. Poelo je ono o emu nisu pisali
komunistiki, ali niti liberalno-demokratski povjesniari, a jednako su tako svi skupa nijemi i danas.
Prema Staljinovoj naredbi iz logora je puteno mnogo sveenika. U Lenjingradu, umiruem od gladi,
opkoljenom Nijemcima, stanovnici grada bili su iznenaeni i zadivljeni kad je iznesena udotvorna
ikona Kazanske Majke Boje i kad je zapoela procesija. Potom je ikona dopremljena u Moskvu, odatle
je upuena u opkoljeni Staljingrad. Ta tri grada tako postaju tri velika i odluujua poraza neprijateljske strane. Isto tako otvara se 20 tisua crkava, Trojice-Sergijeva i Kijevo-Peerska Lavra. I pozdrav s
Bogom prije bitke izgovaraju Staljin i njegovi vojni elnici. Prvi put Pravda objavljuje obavijest
o susretu elnika boljevika s uvarom Patrijarijskog prijestolja, mitropolitom Sergijem. Na tom susretu, prema Pravdi, Staljin je blagonaklono primio odluku o izboru Patrijarha i izjavio da od vlade
nee biti nikakvih zapreka.
Iz ovog se uvia koliko je obraenje nuno, ali i koliko je Bog milosrdan da podaruje pobjedu jednom
Staljinu i njegovom bezbonom sustavu kada su Boga prihvatili makar moda i neiskreno te pod jednom krajnje pragmatinom nunou. Za razliku od tvrdoglavog, oholog i u cijelosti antikranski
341

Untitled-1.indd 341

10/23/06 8:10:53 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

usmjerenog Hitlera. Koliko je Hitler u odnosu na Staljina bio udaljeniji od Boga vidljivo je kroz cijelu
njegovu vladavinu, ali posebice u zadnjim danima u opkoljenom Berlinu. U okultizam-sotonizam potpuno upuen i iniciran Hitler ni u zadnjim trenucima svojeg ivota i pred samo suoenje sa smru ne
pokazuje ni najmanju sklonost pokajanju i makar ikakvom obraenju prema Bogu. Hitler je potpuno
zatvorio svoje srce prema Milosti i bio je u potpunoj predanosti Velikom Napasniku bez obzira to
ga je taj isti Napasnik tako oigledno prevario. Po tome je bio vjeran i uzoran uenik svoga okultnog
mentora Dietricha Eckarta, neskrivenog tovatelja Lucifera i mrzitelja svega kranskoga.
U tom svjetlu treba i spoznati uzroke poraza Hitlera i opstanka jednog takvog zlikovca kakav je Staljin.
I nikada prije u povijesti nije zabiljeena toliko hladna zima kao 1941. godine kada je trebalo zaustaviti
(doslovce zalediti) njemake divizije u punom zaletu. Sve skupa stavljeno u prikladan kontekst ima
svoj vrhunaravni smisao i logiku.
Nema tu nikakvog sluaja, Otac Stvoritelj cijeli svijet dri u Svome dlanu i brine o svakoj travki i svakoj
kapljici vode u Rijeju stvorenom logosu. I zato obrana Hrvatske i sav rad na toj obrani mora biti posveen i utemeljen na Stvoritelju, mora biti predan na pouzdanje Mariji, Majci Spasitelja naega Isusa
Krista, jer drugaije i van toga nema nam spasa.

Ljubav pobjeuje
Samo po Milosti i Ljubavi moe u srca ljudstva ui ono to e omoguiti da domovinu brane srca
junaka. Upravo kao i 91 kada se nosila krunica, makar mnogi nisu znali nita o krunici. Po nekoj
intuiciji, a tonije po Milosti, prislonilo se uz vjeno Spasenje, a onda i uz trenutno zemaljsko spasenje
koje nam je tada dano u vidu pobjede nad agresorom. Naalost, nije to dovoljno istaknuto danas kada
se bezobrazno i nadasve drsko falsificira i blati Domovinski rat sa svih strana, i izvana i iznutra. Ne
istiu se detalji poput onog kada ispaljeni projektil tipa Orkan od strane JNA na Meugorje ostaje
neeksplodiran. Pakleni zvonii ostaju neraspreni po podruju hodoaa i molitve Djevici. Znajui
to znamo i vjerujemo da i sve ostalo isto tako zakazuje kada to Providnost odredi.
Pametne bombe, nevidljivi avioni i sve druge novotarije nemone su pred krunicom, molitvom, a
nadasve pred ivljenjem i nasljedovanjem Krista. Tako gledajui, bezboni i/ili protuboji zlikovac je
onaj koji je slabija strana, gubitnika strana. Tog i bilo kojeg drugog neprijatelja treba ljubiti i to nije u
proturjeju sa istovremenom ratnikom svjetovnom borbom protiv tog istog neprijatelja. Izvravajui
svoju svetu dunost obrane svojih blinjih i svoje domovine, svaki pojedinac ljubei neprijatelja zadobiva pobjedu. Mrnja je kratkog daha, ljubav je vjeno uznosea. Tako hrvatski vojnik-ratnik koji ljubi
neprijatelja ne iscrpljuje svoju snagu u mrnji, nego upravo suprotno, on raste u snazi to vie vremena
protie. Taj vojnik u svojoj mirnoi koju zadobiva ljubljei doslovce ima prednost u tome to e ako
je to potrebno moi mirnije, a time i preciznije, nianiti na neprijatelja i tako ga zaustaviti. Na prvi
pogled to bi moglo biti proturijeno, ljubiti da bi se moglo bolje ubiti, ali kada je ispunjen uvjet o pravednom ratu (vidi Dodatak 2), onda je dunost svakoga koji je sudionik tog rata da prui najbolje od
sebe. Da bude ispunjen ljubavlju i da, ako je potrebno, poloi svoj ivot ili nunou ratnog djelovanja
oduzima tui ivot da bi zatitio i spasio svoj kao i ivote drugih.
To se trai od svih ukljuenih u obranu (u ovom sluaju obranu Hrvatske), od vrha do dna drutvene
hijerarhije, ali jasno je da sam dravni vrh mora prednjaiti primjerom i uzorom jer drugaije jednostavno ne ide. Vladar te sveukupna vladajua garnitura ne mogu traiti od svojih podanika vie nego
sami iskazuju.
Sama koncepcija hrvatske obrane je u svojoj biti vrlo jednostavna, ali upravo ta jednostavnost zahtijeva veliku umjenost postizanja. Sve se na kraju svodi na samog ovjeka i na njegovu osposobljenost,
ali prvenstveno na njegovu motiviranost da se bori. Da bi ta motiviranost, koja se naziva i borbenim
moralom, bila velika i vrsta potrebno je duhovno osnaenje, a to za nas znai osnaenje u Isusu i
Mariji, u njihova Dva Srca.

342

Untitled-1.indd 342

10/23/06 8:10:54 AM

Organizacija Ministarstvo obrane

Kvaliteta nad kvantitetom

Vojnik-pjeadinac je osnova koncepcije totalnog i neprekidnog obrambenog rata koji se ima voditi i
stvari treba postaviti tako da onoliko koliko je dobar najloiji pripadnik HV-a, toliko je jaka obrambena snaga hrvatske drave. To podrazumijeva da se treba oformiti takav sustav da se onemogui
postojanje slabih vojnika na bilo kojem mjestu. Oni koji se nee pokazati dovoljno dobrim da budu
pripadnici oruanih snaga moraju biti iz njih uklonjeni. Vea je korist imati neku postrojbu od 50 ljudi
koji ispunjavaju traene kvalitete za tu postrojbu nego forsirati kvantitetu i imati 500 ljudi od kojih 450
ne valjaju. Tada ta veinska nevaljalost ugui i onih dobrih 50, a da se ne ide dalje u posebno detaljnu
analizu koliko su vei trokovi za tu veu postrojbu koja je jo i nedjelotvorna. Trokovi su to koji su
baena sredstva zato jer koristi od toga nema nitko osim potencijalnih neprijatelja. Bolje je za manje
novaca raditi sa onih dobrih 50 ljudi i od njih imati neto to je obrambeno djelotvorno nego za vie
novaca dobiti brojnu nedjelotvornost. Ili, jo je bolje za ista sredstva koliko bi kotala loa postrojba od
500 ljudi dodatno unaprijediti borbene mogunosti onih 50 kvalitetnih vojnika sa kojima se trenutno
raspolae.
Upravo zato e se i posvetiti toliko panje stvaranju velikog broja visokoosposobljenog profesionalnog
vojnog kadra, ali jo i vie isto tako osposobljenog priuvnog sastava koji e zajedno initi hrvatsku
vojnu silu koju nee moi nikakva strana sila pokoriti bez obzira na svoju prividnu snagu. Treba se
samo sjetiti kako je mala grka vojska porazila mnogostruko veu perzijsku silu. Bez obzira na protok
vremena od tada do danas i promjenu u ratovanju i ratnitvu koje je to vrijeme donjelo i bez obzira na
raskorak u najmodernijoj vojnoj tehnologiji kojom danas raspolae svjetski silnik, sutinski se nita
nije promijenilo i taj manjak u sofisticiranosti ratne tehnike i vie je nego nadoknadiv kroz prednost u
motiviranom ljudstvu koje je k tome dobro uvjebano i relativno pristojno opremljeno, a sve u sklopu
ope strategije voenja totalnog obrambenog rata.
Da bi se to moglo postii potrebno je raditi na osposobljavanju ljudstva u cijeloj raspoloivoj populaciji, a posebno treba poeti raditi sa najmlaima tako da se do maksimuma podigne broj jakih i
odlunih ljudi koji e svojom rasprostranjenou i sveprisutnou uspjeno voditi i zavriti totalni
obrambeni rat, ako uope i doe do toga da se bude prisiljeno braniti od agresije.

Oruane snage u strategiji totalnog obrambenog rata

Oruane snage sastavljene su od:
I.
Kopnene vojske (HV)
II.
Ratne mornarice (HRM)
III. Ratnog zrakoplovstva i protuzrane obrane (HRZ i PZO)
IV. Policije (MUP)
V.
Civilne zatite (CZ)
Svaka sastavnica oruanih snaga biti e prikazana vie ili manje opirno sa svim prateim detaljima
osim policije jer je ta komponenta sveukupnih oruanih snaga ve opisana u zasebnom poglavlju koje
se bavi ministarstvom unutarnjih poslova.
Takoer nema potrebe posebno objanjavati da je vladar kao apsolutista ujedno i vrhovni zapovjednik
svih oruanih snaga. To je posve prirodno i jedino smisleno jer kakav bi to apsolutista bio koji ne bi
ujedno zapovijedao vojskom i policijom, ali i sveukupnim oruanim snagama. Apsolutizam vladara se
i temelji na vojsci i policiji kao sigurnosnim polugama kojima se smije i mora posluiti u cilju zatite
drave i nacije. Ali, koliko se apsolutizam temelji na vojsci i policiji, tako se i jedan zatitni mehanizam protiv despocije vladara odmetnutog od Boga i nacije nalazi upravo u vojsci (manje u policiji)
po odabranoj koncepciji naoruanog naroda koji je onaj koji provodi totalni obrambeni rat (o tome
podrobnije u daljnjem tekstu).
Za svaku komponentu oruanih snaga biti e dan jedan okviran plan razvoja i osnovno usmjerenje
prema kojemu e se stvarati budua obrambena snaga hrvatske drave.
343

Untitled-1.indd 343

10/23/06 8:10:54 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

I. Kopnena vojska (HV)

Kopnena vojska ili u daljnjem tekstu HV najvea je i najbitnija komponenta oruanih snaga. HV je
namjenjena za voenje oruane borbe na kopnu, obali mora i otocima su-djelujui zajedno s ostalim
dijelovima oruanih snaga. HV je glavni i najbrojniji dio ukupnih oruanih snaga i osnovni nosilac
oruane borbe na kopnu. HV osigurava voenje dugotrajnog rata i upornu oruanu borbu ak i pri
nepovoljnom odnosu snaga i razlici u kvaliteti ratne tehnike. Mora biti sposobna voditi oruanu borbu
primjenom razliitih oblika borbenih djelovanja u uslovima oskudice u nekim sredstvima ratne tehnike i kada agresor uspije zauzeti dio naeg teritorija.
Na tome kako e se uspjeti u stvaranju djelotvorne kopnene vojske ovisi i uspjeh cijele zamisli totalnog obrambenog rata. To je i razumljivo budui da je rije o planiranju obrane svojeg teritorija i kako
raspolaemo ogranienim ljudskim i jo vie tehniko-tehnolokim (industrijskim) kapacitetima, a uz
to je narod i kompletna drava bitno osiromaena, mora se planirati obrana koja e se moi izvesti.
To je za sada jedino mogue upotrebom kopnene vojske zbog relativno lakeg i jeftinijeg ustrojavanja
borbenih postrojbi HV-a koje trebaju na sebe preuzeti skoro sav teret obrane u eventualnom ratnom
sukobu.
Pogotovo e to biti izraeno u poetnom razdoblju provoenja Programa nacionalnog opstanka kada
e trebati istovremeno pokretati i cjelokupno gospodarstvo, stenjati pod jarmom dunikih obaveza
koje e se morati poeti otplaivati, reorganizirati skoro cijelu dravu od vrha do dna, a istovremeno
e se morati nai dovoljno sredstava da se osigura djelotvorna obrana. Ne smije se zavaravati da emo
imati privilegiju zatienosti od svijeta takvog kakav on je, a takav je da nas nee podnositi i nema
sumnje da nam prije ili kasnije slijedi sukob. Moda do tog sukoba doe za 10, 50, 200 ili 1.000 godina,
ali ako vjerujemo objavi u Svetom pismu onda znamo s potpunom sigurnou da sukob slijedi. Sukob izmeu vojske antikristove i vojske Kristove, a smisao Otkrivenja nije u tome da previe mozgamo
na to se koji dio odnosi i to znai (iako se i to razmatranje nikako ne treba odbaciti), nego je smisao
Otkrivenja u jasnoi objave konanog ratnog obrauna, konanog sraza, zapoetog na nebesima aneoskom pobunom i zavrnim inom koji e se dogoditi na Zemlji i meu samim ljudima kao onima
na koje je taj rat prenesen. Neki, a prema Otkrivenju to je nedvojbeno reeno da e biti velika veina
ovjeanstva, biti e upregnuti na strani Antikrista, dok e jedan mali ostatak, jedno malo stado, ostati
vjerni Isusu Kristu.
Smisao cijelog ovog napora je upravo u pripremi hrvatskog naroda da bude to malo stado koje je
na Kristovoj strani. Ali, nije ovo iskljuivo rezervirano za Hrvate jer je svaki ovjek u biti pozvan da
nam se pridrui ma tko on bio i ma gdje on bio kako moe i umije, a zbog stanja koje e vladati u
tim poslijednjim vremenima praktiki jedini, ali zato i najbolji, nain kojim se netko moe prikljuiti
je molitvom. Hrvatska bi trebala biti onaj mali prostor i onaj mali broj koji e predstavljati jezgru ili
okosnicu oko koje bi bila okupljena sva braa po vjeri u Isusa Krista. Jedan znamen i jedan pokazatelj
nemoi cijelog svijeta u vlasti zloga kroz osobu Antikrista pred onima koji ostaju vjerni. Zato, i to opet
ponavljam zbog znaaja, ne smije se odstupiti od providencijalno sklopljenog ugovora s Petrovim namjesnikom iz VII. stoljea kojim se obvezujemo biti borci koji se brane, a branei sebe branimo i svoju
vjeru, jer je upravo ta vjera i razlog to emo biti napadnuti. No, vjera je i razlog to emo ostvariti pobjedu. I to ne pobjedu u tom buduem, bliem ili daljem, ali svakako sigurnom sukobu, nego pobjeda
dolazi odmah. Pobjeda se odmah moe prepoznati kroz svakodnevno bivstvovanje.
Preobraenjem naroda od svih protubojih sekularnih obmana na teokratski model ureenja meusobnih ljudskih odnosa i ukupnih odnosa prema nebesima svaki dan donosi jednu novu pobjedu.
Svaki dan htjeti e nas se na ovaj ili onaj nain poraziti, ali to nee biti ostvarivo onako kako bi oni i
njihovo podzemlje kojem se klanjaju to htjeli. Svaki dan i svaki put doivljavati e poraz za porazom, a
sama injenica da jo postojimo biti e stalni dokaz je da je pobjeivanje na djelu.
Neprestani porazi dovesti e do bijesa i jo vee mrnje i po tom konstantnom svakodnevnom pobjeivanju dogoditi e se stanje gdje e nas pokuati svom svojom silom unititi i preobratiti na njihovu
nevjeru. To e biti vrijeme zavrne bitke i za to vrijeme i slui sva ova sadanja priprema i odricanja,
344

Untitled-1.indd 344

10/23/06 8:10:54 AM

Organizacija Ministarstvo obrane

jer samo se prikazivanjem muke i trpljenja Bogu u slavu i ast na kraju i zasluuje dobiti plodove koji
su u konanici po Milosru daleko iznad naih najveih nadanja i uope svake mogunosti pojmanja.
Kada e to vrijeme biti ne moe se znati, ali zna se da e biti i zato se treba to je bolje mogue
pripremiti.
Taj zadatak pripreme za zavrni obraun, ali i za svakodnevne napore, nije lagan, ali je neizbjean i
nema druge nego prihvatiti se posla. Konkretno e se cijela ova teina i sloenost provoenja plana nacionalnog opstanka odraziti tako da e se neko relativno krae vrijeme morati prihvatiti stroge mjere
sveope tednje i racionalizacije kako bi se moglo premostiti ponor u koji se upalo i prei preko njega
na put istine i ivota.
* * *
HV po konceptu totalnog obrambenog rata sadri sedam vrsta operativnih postrojbi:
1.
Gardijske brigade (GBr) A (profesionalne) i B (priuvne) sastavnice
2.
Djelatno-priuvne brigade (DPBr)
3.
Djelatno-priuvne namjenske postrojbe (DPNP)
4.
Domobranske pukovnije (DPu)
5.
Teritorijalnu obranu (TO)
6.
kolsko-akademske i rone postrojbe (ARP)
7.
Postrojbe za specijalne operacije (PSO)

1. Gardijska brigada
Gardijska brigada (GBr) je sam vrh opremljnosti i obuenosti HV-a. U svom konanom ostvarenju
(treba znati da sam proces potpunog stvaranja i popunjavanja ljudstvom i tehnikom sigurno nee
trajati manje od nekih desetak godina) jedna gardijska brigada popunjena i zdruena sa svim svojim
dijelovima (A i B sastavnica zajedno) broji otprilike do 7 tisua ljudi, ovisno o specifinoj namjeni. To
je jednako broju od jedne NATO divizije, a odgovor zato je tome tako i kako e se to izvesti upravo
slijedi. Jasno je da GBr nee biti kruto unificirana nego e se uskladiti sa podrujem na kojemu je stacionirana i namjeni koja joj je dodijeljena u sveukupnoj strategiji obrane. Tako e se razvijati pjeadijske, teke i lake oklopno-mehanizirane, brdsko-planinske i zrano-desantne brigade, odnosno razne
kombinacije prema stratekim i taktikim planovima i potrebama. Na samom poetku ostvarivanja
obrambene koncepcije osnovne i praktiki jedine biti e formirane pjeadijske verzije GBr iz sasvim
oitog razloga: zato jer ju je najlake i najjeftinije ostvariti. Stoga prikaz koji slijedi tie se te isto pjeadijske GBr, ali to je i vie nego dovoljno jer e sve ostale vrste biti izvedene iz te isto pjeadijske osnove
i nee niti biti puno odstupanja od iste. Osnovni principi i osnovna zamisao biti e u svima prisutna,
samo poneto prilagoena traenoj namjeni.
Da bi se dolo do nekakve slike kako stvarno GBr izgleda potrebno je krenuti od samog poetka, od
same osnove i na tome polako graditi do konane slike. Poetak izgradnje GBr-a je isto pjeadijska
koncepcija koja je uzeta iz maloprije spomenutih posve praktikih razloga jer razvoj ostalih oblika
bitno poveava cijenu, a takoer je i neizvediv zbog hrvatske industrijske devastiranosti kao posljedice
znatne zaostalosti u industrijskoj proizvodnji. Posebno se to odnosi na proizvode tzv. visoke tehnologije, a upravo se znatan dio potreba proizvodnje naoruanja i opreme moe izraivati samo posjedujui visokotehnoloku proizvodnu sposobnost. Zato se ide redom, od najjednostavnijeg i najjeftinijeg
pa prema sve sloenijem i skupljem. Sve prema potrebama i mogunostima. Zbog istih razoga GBr
due vrijeme nee biti potpuno ostvarena i popunjena svim predvienim oruanim sustavima jer e
trebati ekati da se najprije razvije domaa industrija koja e moi proizvoditi npr. artiljerijske topnike i raketne sustave, PZO sustave, oklopne transportere, tenkove, naprednu elektroniku itd. Bez
obzira na poetnu nepopunjenost predvienim oruanim sustavima popunjenost ljudstvom trebala bi
biti potpuno izvrena u to je krae moguem vremenu neovisno od materijalne popune. Tonije, na
formacijska mjesta koja e ostati neostvarena u svojoj osnovnoj namjeni upravo zbog neposjedovanja
potrebnih oruanih sustava ljudstvo e biti postavljano kao da tih sustava ima. Ne samo to, nego e to
isto ljudstvo biti onoliko koliko je to mogue teoretski i praktiki obuavano i uvjebavano u speci345

Untitled-1.indd 345

10/23/06 8:10:54 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

jalnostima datih formacija. To e omoguiti da kada se predvieni borbeni sustavi osiguraju vrijeme
potrebno za ovladavanje njihovom uporabom bude to krae. Ogranienje u popunjavanju ljudstvom
biti e ne u posjedovanju potrebnih oruanih sustava, nego u visokim zahtijevima i, posebno, u tekoj
i strogoj osnovnoj poetnoj obuci te u cijeloj daljnjoj vojnoj profesionalnoj slubi. U tom pogledu, u
inzistiranju na navedenim standardima, ne smije biti poputanja bez obzira na eventualnu poetnu
malobrojnost ljudstva koje e htjeti i moi udovoljiti traenom. Nije bitno ako na samom poetku
bude oformljeno moda tek 10-20% punog formacijskog sastava, jer puno je vanije stvoriti potrebnu
kvalitetu i postepeno je popunjavati nego sniziti kriterije da bi se dobila brojnost. Oni koji ne udovolje
kriterijima GBr-a mogu biti rasporeeni u ostaje postrojbe i tu e se moi ostvarivati brojnost, dok
GBr mora biti pojam nepopustljive vojno-borbene vrijednosti kojoj brojnost sama po sebi nije vana
koliko je vana kvaliteta.
* * *
Po ve prije navedenom principu od malog i jednostavg prema veem i sloenijem daje se i prikaz
izgleda cjelovite gardijske brigade. Ono to je temelj koncepcije ne samo GBr nego i cijele HV, odnosno svih oruanih snaga Hrvatske i same strategije totalnog obrambenog rata, je sam vojnik kao
pojedinac koji je tako kvalitetno uvjeban i opremljen da ako je potrebno i potpuno samostalno zna,
moe i, to je najvanije, eli borbeno djelovati prema neprijatelju. Odnosno da bude u stanju i da bude
sposoban povezati se i udruiti sa ostalim pojedincima i tako poveati svoje izglede za preivljavanje
i sinergijski uveati svoju borbenu mo. To povezivanje najdjelotvornije je ako je unaprijed smiljeno,
uspostavljeno i uvjebavano. Zato i postoji pojam i koncepcija vojnih postrojbi raznih oblika, namjena
i specijalnosti. Kao prvo i osnovno organizacijsko ureenje sastavljeno od vojnika-pojedinaca je streljako odijeljenje (SO) i iz njega se dalje grade sve ostale formacije.
to se samog vojnika-pojedinca tie bitno je (to vai za sve, ne samo za GBr) da svaki borac zna da
nitko nema ovlasti potpisati ili na bilo koji drugi nain prihvatiti poraz i okupaciju od strane agresora
kao i da i posljednji vojnik koji ostane u borbenom djelovanju moe na sebe preuzeti dravni suverenitet. Borba nikada ne prestaje i po toj zamisli treba ne samo uvjebavati vojsku za borbeno djelovanje nego i za prihvaanje te puno razumijevanje takvog mentaliteta po kojemu se i bez funkcioniranja
zapovijednog lanca iz bilo kojeg razloga, prema hijerarhijskom ustroju preuzima odgovornost nad
podrujem gdje se pojedinac nalazi. To preuzimanje odgovornosti znai i preuzimanje suvereniteta,
jer ako bi se i dogodilo da se na cijelom ostalom podruju dogodi kapitulanstvo ili bilo koji drugi oblik
defetizma i izdaje, onda onaj sa najveim poloajem u vojnoj hijerarhiji koji i dalje ustrajava u borbi na
sebe preuzima sve ovlasti i dunosti vladara. On na sebe preuzima sav legitimni suverenitet hrvatske
drave i nitko nema prava ili ovlasti, bez obzira na visoki poloaj koji bi eventualno zauzimao, prihvatiti podlonitvo ili poraz. Ono to je u ovom konceptu najvanije je da se u cijelom narodu kroz kulturu, obrazovni i medijski sustav djeluje tako da neprihvaanje poraza bude jedino mogua i prihvatljiva
opcija i da se oni koji bi prihvatili opciju kapitulanstva od toga ustruavaju prvenstveno iz razloga
to bi u narodu bili ope prepoznati kao izdajice i kao takvi moralno, ali i tjelesno osueni i kanjeni.
Treba stvoriti takav mentalitet da pitanje osobne asti i potenja bude vrijednost koja se najvie cijeni.
Tada nee biti prisutan strah od eventualne likvidacije kao izdajnika (to takoer nije iskljueno, nego
je od sekundarne vrijednosti), nego treba preduhitriti sam in prihvaanja izdaje od straha od sramote
i suda povijesti i, to je moda i najzaajnije, od posljednjeg suda kada e se odluivati za vjenost. Nije
sluajnost da Dante u svojoj Boanskoj komediji izdajice smjeta na samo dno pakla. Samo tako kulturno izgraeni mentalitet, a to se posebno tie mladih narataja koji su odrasli u novostvorenoj dravi
Hrvatskoj, osigurava djelotvorno ostvarenje koncepcije totalnog obrambenog rata. Na toj spoznajnoj
osnovi moe se ii u daljnje preciziranje vojnih formacija sa svim potrebnim detaljima.
Streljako odijeljenje (SO) je najmanja organizacijsko-formacijska jedinica jaine 12 ljudi. Sastoji se
od zapovjednika odjeljenja i njemu subordiniranih 11 ljudi naoruanih i opremljenih za jedno zaokrueno i sveobuhvatno (u mogunosti jednog odjeljenja) borbeno djelovanje. SO je osnovna ciglica
sa kojom se dalje grade sve formacije, od voda (SV), satnije (PS), bojne (PB) pa do puka (DPu, PuTO)
ili brigade (DPBr, GBr).

346

Untitled-1.indd 346

10/23/06 8:10:55 AM

Organizacija Ministarstvo obrane

Osnovno naoruanje SO-a:

- jurina puka (JP) 7,6251 mm: 7 kom.
- poluautomatski runi baca granata (PARBG) 40 mm: 1 kom.
- pukomitraljez (PM) 7,6251 mm: 2 kom.
- snajperska puka (SnP) 7,9 mm: 2 kom.
Iz samog naoruanja, vrste i kalibra, izvodi se dalje taktika organizacija i formacija SO-a, ali takoer
moe se vidjeti i ira strateka zamisao. Prihvaanje kalibra 7,62 51 mm kao temelja SO-a dovodi do
veeg ubojitog dometa samog SO-a, ali i omoguuje veu rasprenost ljudstva to u konanici znai
pokrivanje vatrom veeg podruja sa manje ljudi, ali i oteava unitenje samog SO-a jednim zranim
ili artiljerijskim udarom. Isto tako kalibar 7,62 51 mm djelotvoran je protiv zatitnih prsluka koji
su u uporabi, to nikako nije beznaajno jer se tako bitno poveavaju gubici u ljudstvu neprijateljske
strane, a upravo su u ljudima potencijalni agresori najdeficitarniji. U tu svrhu izabran je i kalibar 7,9
mm na snajperskoj puki to omoguuje dodatnu preciznost i ubojitost SO-a na jo veoj daljini. Dva
pukomitraljeza doprinose poveanju ukupne vatrene moi, a isto takvu ulogu ima i poluautomatski
baca granata.
Na svakog opsluitelja PM-a dolazi jedan pomonik sa JP koji je i nositelj dodatne koliine streljiva za
PM. Isto tako za PARBG 40 mm dodatne granate nose ravnomjerno raspodijeljene (zbog svoje ukupne
mase) preostala etiri ovjeka sa JP. Na toj osnovi dalje se odreuje kako se SO rasporeuje u grupe
za borbu. Ovisno o taktikoj potrebi i situaciji, a zahvaljujui raznolikoj dijeljivosti broja dvanaest, SO
moe poprimiti najrazliitije oblike borbenog rasporeda. Moe se podijeliti u 4 grupe po tri ovjeka
to bi i bio neki osnovni ili standardni raspodjel po grupama za borbu. U tom sluaju I grupa za borbu sastoji se od zapovjednika, PARBG 40 mm i JP-a; II grupa od SnP, JP i PM-a; III grupa od PM-a i
dva JP-a i IV grupa od SnP i dva JP-a. Ako je raspodijel u obliku 3 grupe sa po etiri ovjeka I grupu
ini zapovjednik, PARBG 40 mm i dva JP-a te II i III grupu SnP, PM i dva JP-a. I tako se dalje mogu
kombinirati razne taktike varijante od 121, 62, ve navedeni 43 ili 34 kao najstandardniji, pa do
formacije 26 i kao krajnje 112 kada je SO nepodijeljeno i ini jednu jedinstvenu grupu za borbu.
Naravno, podrazumjevaju se i sve ostale mogue varijacije, sve ovisno o situaciji u SO-u i stanju na
bojinici, a o emu se odluka prvenstveno ostavlja odluci samoga zapovjednika SO-a. Samostalno
odluivanje i preputanje inicijative zapovjednicima na terenu, pa i samim vojnicima kada to trai
situacija, sastavni je dio strategije. Ustvari, ne samo sastavni, nego na odreeni nain i presudni imbenik cijele strategije. Upravo je zato i toliko vano i nuno da ljudstvo, vojnici, doasnici i asnici
budu proeti vjerom i nadahnuti Duhom Svetim koji tako postaje neprijatelju nedokuiv i neunitiv
oblik povezanosti ljudstva i samih postrojbi preko nadahnutih ljudi. Radio komunikaciju se moe lako
ometati ili potpuno prekinuti te tako potpuno suzbiti sustav zapovijedanja no na nebesko nadahnue
nije mogue djelovati. Na ovaj se nain ujedno o najbolje nadahnjuje ljude: dolazi hrabrost, mirnoa,
pouzdanost, ljubav, mudrost, itd. Pouzdanje u Gospodina i nadahnue Duhom Svetim nije nikako
ogranieno samo na borce nego treba uivjeti u cijelom nacionalnom biu jer se samo tako u punini i
ispoljava. Za mogunost voenja uspjenog totalnog obrambenog rata potreban je i jedan oblik, uvjetno reeno, totalnog nadahnua Duhom Svetim.
Vratimo se konkretnim stvarima. Tako uz osnovno naoruanje SO je opremljeno i osnovnom opremom, ali takoer i dopunskim sredstvima za borbu koja se nalaze u sklopu pozadinskih zaliha samog
SO-a i s kojima je svo ljudstvo u potpunosti obueno u uporabi.
Osnovnu borbenu opremu svakog vojnika SO-a ine:
- optika i optronika za nonu borbu; SO mora biti potpuno borbeno sposobno 24 sata u svim vremenskim uvjetima
- integrirani komunikacijski ureaj kratkog dometa za potrebe unutar SO-a (zapovjednik ima vezu sa
drugim odjeljenjima i viim zapovjednitvom, tj. vodom i satnijom)
- runi raketni baca (RRB), jednokratne upotrebe, dometa oko 300 m, probojnost od 400 mm navie,
od 3 do 9 kg teine (uzori: ruski RPG-26, RPG-27; njemaki Armbrust; srpska Zolja i sl.)
- zatitni prsluk i kaciga od kompozitnih materijala
- pitolj 9 mm
347

Untitled-1.indd 347

10/23/06 8:10:55 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

- komplet za ABK zatitu (zatitna maska, odijelo), intendantska i oprema za prvu pomo
- uniforma, izme koje tite od protupjeadijskih mina (tzv. pateta), borbeni ranac i borbeni prsluk
- vojnika rasklopivo-rastavljiva lopatica-sjekirica-pila za izvoenje potrebnih ininjerijskih radnji u
svakom trenutku i na svakom mjestu neovisno o pozadinskoj potpori
- zatitne naoale, zatitne rukavice, itd.
Dopunska sredstva i naoruanje SO-a ine:
- male (depne) bespilotne letjelice za blisko televizijsko osmatranje i (po mogunosti, ukoliko je
letjelica za to osposobljena) unitavanje neprijatelja u dodiru i/ili neposrednom okolnom terenu (uzor
ameriki Pointer, ali potrebno je razviti poseban vlastiti sustav depnih letjelica)
- protupjeadijske i protuoklopne mine, eksplozivi i upaljai specijalne namjene
- etiri minobacaa 60 mm sa borbenim kompletima pripadnih protupjeadijskih i protuoklopnnih
mina
- teki mitraljez 12,7 mm
- snajperske puke 12,7 ili 20 mm
- dodatni kompleti RRB-a jednokratne upotrebe
- sredstva za optiko i optroniko osmatranje veeg dometa i boljih karakteristika
- sredstva i oprema za maskiranje i zatitu od neprijateljskog optronikog osmatranja
- osnovna oprema za terenski boravak (atori, vree za spavanje)
- rezervni kompleti streljiva i osnovni rezervni djelovi za najnunije popravke opreme i naoruanja
Osnovna borbena oprema zajedno s osnovnim naoruanjem ine ono to ljudstvo SO-a uvijek nosi
na sebi (naravno, uz mogunosti sitnijih izmjena prema trenutnoj potrebi taktikog djelovanja). Dopunska sredstva i naoruanje sadrane su u pozadinskim zalihama SO-a, a koje su (pozadinske zalihe) uvijek prisutne u podruju stacioniranja SO-a i kreu se za i/ili ispred SO-a pomou prigodnih
sredstava za transport. U strukturi GBr osnovno i standardno sredstvo za transport je vojni kamion
Torpedo 110 44. Isti se nekada radio u tvornici traktora Torpedo u Rijeci, ali je destruktivnim voenjem drave taj proizvodni pogon, naravno, uniten, ali kako je proizvodnja unitena, tako e se
ponovno i pokrenuti. Na svako SO u GBr ide jedan kamion, a ukoliko je namjena drugaija dodijeliti
e se drugaije sredstvo prijevoza. Oklopni transporter za oklopno-mehanizirane jedinice, Pinzgauer
za brdsko-planinske jedinice i sl., ali sve mora biti domae proizvodnje. Dok se ne postigne sposobnost
domae proizvodnje postrojbe se nee niti opremati navedenom ili nekom drugom opremom, osim
u nekim malobrojnim iznimnim i prijeko potrebnim sluajevima. Npr. za razvoj raketnih sustava za
prijenosne PZO sustave potrebno je odreeno vrijeme, pa nije iskljueno da se jedan operativni minimum potreba zadovolji nunim uvozom.
Vojno-namjenski proizvedenim sredstvima za transport i borbu trebaju biti opremljene u potpunosti
sve GBr i DPBr, dok domobranstvo i TO zadovoljavaju svoje potrebe mobilizacijom civilnih vozila
prema prije utvrenom planu mobilizacije i modularnim izmjenama domae proizvedenog civilnog
voznog parka unutar drave Hrvatske.
U strukturi SO-a oitava se i cjelokupna koncepcija obuavanja i ratovanja. Borbena obuka mora biti
usmjerena u pravcu ovladavanja preciznog i djelotvornog otvaranja vatre, to je i dodatno omogueno
odabirom kalibra jurine i snajperske puke. Svaki vojnik i odjeljenje u cjelini moraju biti sposobni
precizno gaati, koordinirati i usklaivati meusobno djelovanje i poslije preciznog, jakog i brzog
vatrenog djelovanja premjetanjem ili maskiranjem biti nedohvatljivi neprijatelju koliko je god to mogue. Opredjeljenje za kalibar 7,62 mm koji omoguuje vei ubojiti domet od standardnog NATO
kalibra od 5,56 mm ima i svoje povijesno utemeljenje. Dva su primjera iz kojih je izvedeno opredjeljenje za ovakav koncept veih kalibara s veim dometom. Jedan je falanga Aleksandra Makedonskog
koja je sadravala zbijeno ljudstvo opremljeno dugakim kopljima kojima je izuzetno otean pristup
protivnike strane do prvih redova falange, a kada bi i uspjeli doi bili su ve razbijeni i bitno oslabljeni
nanesenim gubicima pa je prvom redu falange znatno olakano dokrajenje neprijateljskih snaga. Dakle, tu je dugo koplje bilo oruje koje je znailo razliku u odnosu na protivnike, a taktika falange je bila
samo prilagoena izabranom oruju. Drugi i jo bolji primjer uzet je iz stogodinjeg rata kada je u bici
kod Crecyja francusko teko oklopljeno vitetvo, koje je do tada bilo neprikosnoveno u svojoj domi348

Untitled-1.indd 348

10/23/06 8:10:55 AM

Organizacija Ministarstvo obrane

naciji na bojitu, posve uniteno engleskim strijelcima opremljenim dugim lukom. Od tada vie nikad
oklopljeni vitez nije povratio svoje povlateno mjesto i sve ostale privilegije koje je svojom dominacijom na bojitu imao. Dugi luk je ovdje bilo odluujue oruje, a nain na koji je strijelac rasporeen
i upotrebljen na bojitu bila je taktika odluka. U oba sluaja odabir oruja znaio je odabir strategije
kojom se eli pobijediti i sve ostalo bilo je podreeno toj strategiji. Posebno je u primjeru engleskog
dugog luka bilo rijei o jednoj dugoronoj stratekoj odluci jer bilo je odreeno da svaki feudalac prema veliini posjeda ima obavezu osigurati odreeni broj izvjebanih strijelaca iz dugog luka, to nije
bilo jednostavno izvesti jer za djelotvornu uporabu dugog luka trai se dugotrajna i stalna izobrazba.
Zato se umijee koritenja dugog luka preko turnira i pukih natjecanja populariziralo meu pukom i
omasovljuje se do te mjere da se za vojni pohod moglo probrati one najbolje. Upravo zbog masovnosti,
ali masovnosti koja ima potrebnu kvalitetu uporabe, francuski vitezovi bili su pometeni sa bojita jednom dotada nevienom umom strelica koja je zbog svoje konstrukcije (rekli bismo kalibra u sluaju
puke) bez problema probijala na vitezovima prisutan oklop. Kada se ta povijesna iskustva primjene
u hrvatskoj doktrini uinak e biti isti. Odnosno, sa naizgled posve obinim odabirom neega to
nije nedostupno protivnikoj strani dobiva se pobjednika strategija. Kao i u povijesnim primjerima,
naravno da sam odabir oruja sam po sebi ne znai nita ukoliko nije potkrijepljen pravilnom taktikom upotrebom. Na taj nain dolazi se do spoznaje da je strategija sadrana u odabiru taktike i makar
to izgledalo proturjenim ipak ima smisla. Odabir dugog luka od strane Engleza je gledano samo za
sebe taktika odluka odabira oruja za borbu, ali taj odabir taktike usklaen sa na to vezanim ostalim
taktikim odlukama strateke naravi ima za posljedicu ostvarenje osnovnog smisla svake strategije, a
to je na kraju rata biti pobjednikom.
Zbog svih tih razloga obuka ne samo u GBr, nego i u svim oruanim snagama treba sadravati taktiko
uvjebavanje kojim se sva komunikacija unutar SO-a u borbi, mirovanju/zasjedi, pokretu ili nekom
drugom zadatku moe odvijati samo putem uvjebanih i odreenih signala i/ili znakova rukama i
prstima. To e biti temelj komunikacije unutar SO-a, a sva tehnika nadogradnja raznim komunikacijskim ureajima samo je dodatno sredstvo koje se onda tako samo jo djelotvornije iskoritava.
tovie, uvijek je potrebno gledati dalje i traiti vie i zato SO mora biti jedno tijelo koje ima ljudstvo uigrano do razine da se ljudi meusobno razumiju i anticipiraju meusobno djelovanje ak i bez
formalne komunikacije. Poput dobro uigrane nogometne momadi iji se igrai toliko poznaju da
odigravaju akcije kojima protivnici ne mogu parirati. Upravo je to i cilj, da SO bude momad kojoj
suprotna strana nije dorasla. Ta razina uvjebanosti ljudstva traiti e se u svim postrojbama, a podrazumjeva se da u GBr mora biti najbolje izraena, iako, zbog meusobnog dugotrajnog poznavanja (i
privatno i unutar pripadajue postrojbe) i redovitog uvjebavanja, u postrojbama npr. domobranstva
ili TO-a isto je tako mogue postii jednu visoku razinu uvjebanosti SO-a. Razinu koja nije nita
znaajno loija od GBr nego ak moe biti i bolja zbog iskustva koje dolazi sa godinama, a ako i nije,
to je uvjetovano prvenstveno psihofizikim ogranienjem ljudstva.
SO je osnova daljnjeg graenja streljakog voda (SV), a SV je koncipiran kao nia taktika jedinica u
sastavu satnije, ali da istovremeno bude u potpunosti sposoban samostalno izvoditi borbene zadatke.
Osim SO-a u sastavu SV-a nalaze se odijeljenja ostalih namjena, vrsti i specijalnosti. Tako SV u GBr
sadri protuoklopno odijeljenje (POO), mitraljesko odijeljenje (MO), snajpersko odijeljenje snajperskih puaka 12,7 i 20 mm (SnO-12,7 i SnO-20), minobacako odijeljenje minobacaa 82 mm (MBO82), odijeljenje prijenosnih raketnih protuzranih sustava (PRPZO), sanitetsko-kirurko odijeljenje
(SKO) i odijeljenje za vezu, televizijsko osmatranje bespilotnim letjelicama i protuelektronsku borbu
(ViBLO). Tu je i zapovjednitvo voda (ZapV) koje se sastoji od zapovjednika, zamjenika zapovjednika
i etiri vojnika za vezu i osiguranje zapovjednitva.
Streljaki vod (SV); sastav, naoruanje i oprema drugih odijeljenja:
Protuoklopno odijeljenje (POO); 12 ljudi, zapovjednik niandija prvog RRB-a:
- runi raketni baca (RRB), viekratne upotrebe, kalibra 100 -120 mm, dometa do oko 1000 m, mase
od 10 do 13 kg (uzori: ruski RPG-29 i PRO-A melj; njemaki Panzerfaust 3-T6000): 6 komada odn.
349

Untitled-1.indd 349

10/23/06 8:10:56 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

vojnika koji ih due

- jurina puka (JP) 7,6251 mm: 6 komada koje due vojnici posluitelji RRB-a ujedno zadueni za
noenje dodatnog streljiva za RRB
- svi ostali standardni zahtjevi i oprema kao i kod SO-a, prilagoeni POO-u
Mitraljesko odijeljenje (MO); 6 ljudi, zapovjednik niandija prvog mitraljeza:
- mitraljez 7,9 mm, masa do 10 kg, modernizirana verzija starog arca: 3 kom.
- jurina puka (JP) 7,6251 mm: 3 komada koje due vojnici posluitelji mitraljeza
- mitraljesko postolje za protupjeadijsko i protuzrano djelovanje
- ostalo kao kod SO-a prilagoeno MO-u
Snajpersko odijeljenje 12,7 ili 20 mm (SnO-12,7 ili SnO-20); 8 ljudi, zapovjednik snajperista prvog
snajpera:
- snajperska puka 12,7 ili 20 mm, mase 12 do 20 kg, domet 1500-2000 m: 4 kom.
- jurina puka (JP) 7,6251 mm: 4 komada koje due vojnici pomonici snajperista koji u marevskom poretku nose dio rastavljene snajperske puke i dodatno streljivo za istu
- ostalo kao kod SO-a prilagoeno SnO-u
Minobacako odijeljenje minobacaa 82 mm (MBO-82); 12 ljudi, zapovjednik niandija prvog minobacaa:
- minobaca 82 mm: 4 kom.
- jurina puka (JP) 5,56 mm, skraena verzija, masa ca. 3 kg: 12 komada
- posadu minobacaa ine tri vojnika: niandija, punitelj i posluitelj koji ujedno nose rastavljeni
minobaca u marevskom poretku
- teite na uporabi voenih i samonavoenih mina za minobaca, posebno za djelovanje po oklopljenim ciljevima neprijatelja, odn. svim motornim vozilima openito
- ostalo kao kod SO-a prilagoeno MBO-82-u
Odijeljenje prijenosnih raketnih protuzranih sustava (PRPZO); 12 ljudi, zapovjednik niandija prvog raketnog sustava:
- prijenosni raketni sustav za protuzranu borbu (uzori ameriki Stinger i ruska Igla): 6 komada
- jurina puka (JP) 5,56 mm, skraena verzija: 12 kom.
- ostalo kao kod SO-a prilagoeno PRPZO-u
Sanitetsko-kirurko odijeljenje (SKO); 4 6 ljudi, zapovjednik glavni priueni ratni kirurg:
- jurina puka (JP) 5,56 mm, skraena verzija: komad po ovjeku
- osnovna namjena vjeto za prvu ruku zakrpati ranjeno ljudstvo i tako omoguiti otpremu na mjesto visokostrunog kirurko-medicinskog zahvata i poveati izglede za preivljavanje
- pripadnici odijeljenja prolaze osnovnu potrebnu kirurku i anestezijsku obuku dobivajui polaganjem potrebnih ispita status vojnog ratnog kirurga za prvu obradu
- sa pripadajuim kirurkim i anesteziolokim sredstvima koja nose sa sobom na licu mjesta obrauju
ranjenike
Odijeljenje za vezu, televizijsko osmatranje bespilotnim letjelicama i protuelektronsku borbu (ViBLO); 10 12 ljudi:
- jurina puka (JP) 5,56 mm, skraena verzija: komad po ovjeku
- sustavi veza, prislukivanja, ometanja
- 1 3 sustava bespilotnih letjelica veeg radijusa sa mogunou djelovanja po neprijateljskim ciljevima (uzori ameriki Ex-drone, Pioneer, Outrider, izraelski Mikro-V, Scout i, kao posebno
zanimljiv, izraelsko-vicarski sustav Ranger)
Zapovijednitvo voda (ZapV); 6 ljudi:
- zapovjednik voda i zamjenik zapovjednika voda
- etiri vojnika za vezu i osiguranje zapovjednitva

350

Untitled-1.indd 350

10/23/06 8:10:56 AM

Organizacija Ministarstvo obrane

Kada se na osnovu ovako formiranih odijeljenja ide na stvaranje SV-a dobije se raspon brojnosti SV-a
GBr-a od najmanje 82 do najvie 166 ovjeka. Pjeadijska GBr po koncepciji ima ovu najjau varijantu
SV-a, dok jedinice DPBr, DPu i TO imaju razne druge slabije varijante SV-a (od 48 do 104 ovjeka).
Sastav SV-a u GBr:
SO4 + POO2 + MO + SnO-12,7 + SnO-20 + MBO-823 + PRPZO + SKO + ViBLO + ZapV = 166
ljudi
Sveukupno to je 166 ljudi koji na taj nain svojom obuenou, brojnou i vatrenom moi i vie nego
pariraju satnijskim formacijama potencijalnih agresorskih postrojbi. Ono to je za koncept SV-a od
velikog znaenja je da se na ovoj razini osigurava ispunjavanje svih uvjeta za mogunost izvoenja
borbenih djelovanja po konceptu C4 (Command, Control, Communications, Computers & Inteligence). To znai da zapovjedanje, upravljanje (nadzor), veza, raunala i obavjetajni podaci ine jedinstveni sustav. Svakako da taj koncept C4 ide prema gore i idealno se sve treba ujediniti u jednu cjelinu na
razini cjelokupnih oruanih snaga, pa ak i ire jer se i gospodarstvo i ostali dravni organi ukljuuju u
informacijsku autocestu. Zato je SV odreen kao najnia razina ostvarenja C4 koncepta lei u razlogu
velike vjerovatnosti prekidanja tako iroko umreenog sustava od strane nadmonog agresora, ali u
stanju tog prekida svaki SV mora nastaviti sam cjelovito djelovati kao jedna vojska u malome. Ukoliko
se uspije informatiki povezati na to iroj osnovi, tim bolje, ali ukoliko se ostane informacijski izoliranim SV onda mora moi unutar sebe djelovati po konceptu C4 i tako bitno poveati vlastitu borbenu
i taktiku efikasnost.
Osim SV-a potrebno je jo opisati strukture protuoklopnog voda (POV), minobacakog voda (MBV),
artiljerijskog diviziona (LArDi) i drugih postrojbi da bi se moglo prijei na pjeadijsku satniju (PS) i
pjeaku bojnu (PB) kao iduih razina strukture GBr. Sve naelno reeno za SV jednako tako vrijedi za
sve navedene formacije koje su na razini SV-a te su one jednako tako svaka za sebe predviene u svim
okolnostima ostvarivati C4 koncept upravljanja.
Protuoklopni vod (POV) uz ve prije opisano POO sadri odijeljenja protuoklopnih raketnih sustava
(OPORS).
Odijeljenje protuoklopnih raketnih sustava (OPORS); 12 ljudi:
- protuoklopni raketni sustav (uzori: ruski Metis, Kornet, Kokon; ameriki Javelin; europski MS-Trigat), posada od tri ovjeka: 4 kom.
- jurina puka (JP) 5,56 mm: 12 kom.
- ostalo kao kod SO-a prilagoeno OPORS-u
Sastav POV-a u GBr je na kraju slijedei:
POO4 + OPORS3 + PRPZO + SKO + ViBLO + ZapV = 116 ljudi
Minobacaki vod (MBV) ima u naoruanju minobacae 120 mm grupirane po odijeljenjima (MBO120).
Odijeljenje minobacaa 120 mm (MBO-120); 12 ljudi, zapovjednik niandija prvog minobacaa:
- minobaca 120 mm: 3 kom.
- jurina puka (JP) 5,56 mm, skraena verzija, masa 3 kg: 12 komada
- posadu minobacaa ine etiri vojnika
Sastav MBV-a u GBr je slijedei:
MBO-1206 + PRPZO + SKO + ViBLO + ZapV = 108 ljudi
Laki artiljerijski divizion (LArDi) posjeduje slijedee artiljerijsko naoruanje:
Top-haubicu 105 mm, posada od pet ljudi: 8 orua
Viecijevni baca raketa (VBR) 122 mm Rak, posada od pet ljudi: 8 orua

351

Untitled-1.indd 351

10/23/06 8:10:56 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

Sastav LArDi-a u GBr je slijedei:

TH-1058 + VBR-122Rak8 + SKO + ViBLO + ZapDi = 106 ljudi
IngV = vod ininjerije; 50 ljudi. Sastoji se od tri odijeljenja ininjerije (IngO) koje svako broji 15 ljudi
i zapovjednitva voda. Opremljen i namjenjen izvoenju zapreavanja, miniranja, utvrivanja, maskiranja i osiguranja kretanja i manevriranja.
SanS = satnijski sanitet; 10-15 ljudi. Opremljen za prihvat i potpunu kirurku obradu ranjenika. 1-3
kirurga sa pomonim osobljem.
VVP = vod vojne policije; 20 ljudi.
DIG = diverzansko-izviaka grupa; 30 ljudi. Uvjebano i opremljeno ljudstvo za razne specijalne
namjene i za djelovanje i izvianje u neprijateljskoj pozadini.
ITTO = intendantsko-tranportno-tehniko osiguranje; za PS i ostale postrojbe u sastavu GBr brojnosti do 50 ljudi dok je brojnost ITTO-a u ostalim postrojbama manja s obzirom da je i brojno stanje
ljudstva i tehnike u tim postrojbama isto tako manje u odnosu na GBr. Tako je ITTO kod DPBr sastavljen od do 40 ljudi, u domobranskim postrojbama do 30 ljudi i u sastavu TO pod nazivom teritorijalna
stanica za logistiku podrku (TSLP) sa fleksibilnim i nedefiniranim brojnim stanjem s obzirom na
posebnost same TO kao statikih postrojbi (detaljnije u dijelu o samoj TO).
Inae, predvieno je da se gardijska satnija u borbi hrani kuhanom ili suhom hranom. Hrana se priprema u satniji i otprema na poloaje. Prema situaciji i potrebi za maskiranjem poloaja ne obavlja
se dostava hrane od satnije do poloaja nego se dijelovi satnije (vodovi, divizioni, baterija ili na razini odjeljenja) sami organiziraju oslanjanjem na oblinja domainstva ili ustanove, a ako je potrebno
ljudstvo samo prikuplja jestivo bilje ili lovi divlje ivotinje. Intendantskom opremom i drugim potronim materijalom satnija se snabdijeva iz intendantske stanice u sastavu ITTO-a. Tehniko osiguranje
obuhvaa snabdijevanje i odravanje materijalno tehnikih sredstava. Satniju osnovnim sredstvima,
streljivom, pogonskim gorivom, minsko-ekplozivnim sredstvima i svim ostalim sredstvima snabdijeva stanica za snabdijevanje u sastavu ITTO-a. Pri djelovanju u nepovoljnim uvjetima, eventualnom
okruenju ili u neprijateljskoj pozadini satnija i svi dijelovi satnije snabdijeva se u lokalnim spremitima domobranskih pukovnija i TO, te u seoskim, opinskim, privrednim, policijskim, gradskim,
upanijskim i svim ostalim prije izgraenim, improviziranim ili prenamijenjenim prostorima.
Sama ideja postojanja ITTO postrojbi sastoji se u opoj koncepciji u kojoj ne postoje zasebne i samostalne pozadinske postrojbe nego samo kao sastavni dio drugih formacija predvienih da mogu samostalno djelovati. Razlog tomu je posve jednostavan i uklapa se u opu zamisao totalnog obrambenog
rata. Naime, kada ne postoje velike pozadinske formacije koje bi bile zaduene za opskrbu odreenog
veeg podruja ili veeg broja drugih postrojbi, onda nije ni mogue s nekoliko preciznih, jakih i iznenadnih udara praktiki unititi ili bitno smanjiti logistiku sposobnost za uspjeno pruanje otpora.
Upravo kako stoji stvar i sa svim ostalim obrambenim zamislima gdje se uporno zastupa nepostojanje
velikih i koncentriranih ciljeva nego rasporeivanje velikog broja malih i rasprenih potencijalnih
ciljeva, tako i ITTO postrojbe slijede to pravilo.
BaPZO = baterija protuzrane obrane; Do 60 ljudi. Baterija je sastavljena od artiljerijskih sustava
protuzrane obrane (PZO) i od samohodno/kombiniranih raketnih sustava PZO (RSPZO). Artiljerijski sustavi umreeni su i koordinirani sustavima za dojavljivanje i upravljanje vatrom za djelotvornu
protuzrakoplovnu (PZ) borbu protiv aviona na visinama do 5000 m, helikoptera, krstareih raketa i
bespilotnih letjelica.
U jednoj bateriji u sastavu gardijske PS nalaze se slijedea samohodna (gusjeniari ili tokai) artiljerijska PZ orua: rotacioni estocijevni 20 mm PZ top (PZT-20/6), dvocijevni 40 mm PZ top (PZT40/2) i brzometni 76 mm PZ top (PZT-76). Raketni sustavi PZO (RSPZO) namjenjeni PZ borbi horizontalnog dometa do 20.000 m i visine do 10.000 m. Uzor su ruski sustavi tipa Pancir-S1, Tor-M1
i Tunguska, kanadsko-vicarski ADATS, i sl. Posebno je pogodan sustav Pancir-S1 pa e se uzeti i
kao prihvaeni i uvedeni sustav u sastavu PZ baterije PS-a. Treba istaknuti da kod formiranja PZO
baterije vrlo vjerovatno nee biti mogue istu neko vrijeme u potpunosti formirati i popuniti eljenim
352

Untitled-1.indd 352

10/23/06 8:10:57 AM

Organizacija Ministarstvo obrane

raketnim PZ naoruanjem, pogotovo stoga to e razvoj domae proizvodnje biti relativno dug, a uvoz
bitno ogranien zbog skupoe sustava. Zbog tog razloga u poetku e mjesto RSPZO u bateriji PZO
biti popunjeno bilo nekim od artiljerijskih PZ sustava ili prijenosnim raketnim PZ sustavima. To znai
da e u konanici cijela GBr u poetnom stadiju stvaranja biti u nemogunosti potpuno odbaciti ili
ometati neprijateljske zrane snage i zrani prostor e biti dobrim dijelom preputen neprijatelju. Ali
upravo iz tih razloga mora se vie panje posvetiti dobrom maskiranju i isticanju lanih ciljeva, odnosno svim moguim mjerama kojima se reducira ta zrana supremacija neprijatelja. Kada se poslije na
tu silom prilika nauenu i sprovedenu strategiju izbjegavanja i smanjenja djelotvornosti djelovanja iz
zraka pridoda stavljanje u funkciju djelotvornih raketnih PZ sustava onda e konani rezultat protuzrane obrane biti tim vie bolji i djelotvorniji.
Konani izgled BaPZO izgleda otprilike ovako:
- PZT-20/6 4 orua = 12 ljudi
- PZT-40/2 4 orua = 12 ljudi
- PZT-76 4 orua = 12 ljudi
- RSPZO 2 orua = 16 ljudi
Sveukupno do 60 ljudi u sastavu BaPZO.
ZapSat = zapovijednitvo satnije; 10 ljudi. Zapovjednik i zamjenik zapovjednika satnije i ljudstvo za
ispomo i osiguranje zapovijednitva.
Kako je ve napomenuto, iznad razine SV-a u strukturi GBr dolazi na red pjeaka satnija (PS).
Pjeaka satnija (PS) ukupno ima do ca. 840 ljudi. Satnija je tako postala po broju ljudstva brojna
poput prosjene NATO/SAD bojne sa razlikom da je u NATO/SAD sustavu znatno manji broj vojnika-boraca na prvoj liniji fronte, odnosno u neposrednom borbenom dodiru i djelovanju dok je ostalo
ljudstvo angairano u potpori iz blie ili dalje pozadine. Zbog tehniko-tehnoloke, a to prvenstveno
znai zrane i tenkovsko-oklopne supremacije NATO/SAD-a u odnosu na ostatak svijeta takvu koncepciju oni si i mogu priutiti, ali upravo zbog toga tome se treba suprostaviti inzistiranjem na jakom
i brojnom pjeatvu i svim sredstvima kojima se pjeak moe okoristiti. Na taj nain, kada ne postoje
krupne i lako uoljive mete poput tenkova, transportera i sl., te kada se borbene jedinice raspre u
dubinu i irinu te maskiraju ekajui prilazak neprijateljskih postrojbi, odjednom cijela masa borbene
tehnike postaje od sekundarne vanosti, dok odnos ovjeka na ovjeka postaje primaran. U kombinaciji sa ostalim obrambenim pripremama taj se odnos moe jo vie pomaknuti na tetu neprijatelja i uz
Boju pomo i utjecanju za pomoi i zatiti Blaenoj Djevici Mariji (na to nikada, ba nikada, ne treba
zaboraviti kao ratnu stvarnost, jer Bog je stvarnost ovoga svijeta pa je prema tome i stvarnost ratnog
sukoba koji se dogaa u tom istom svijetu) agresor, ma tko on bio, postaje od lovca i progonitelja sam
lovina i progonjeni.
Gardijska PS pune jaine sastoji se od:
SV2 + POV + MBV + LArDi + IngO + SanS + VVP + DIG + ITTO + ViBLO + PRPZO2 + ZapSat
= 836 ljudi
Osim PS postoje takoer i formacije protuoklopne satnije (POS), tekog artiljerijskog diviziona (TArDi) i drugih u sastavu pjeake bojne (PB) koja dolazi na red kao nova formacijska razina.
Protuoklopna satnija (POS) broji do 615 ljudi, ali to brojno stanje od manjeg je znaaja od injenice
da sadri izuzetno veliki broj protuoklopnog oruja i to od onoga za blisku borbu pa do sloenijih PO
sustava veeg dometa.
Protuoklopna satnija (POS) sastoji se od:
POV 3 + MBV + IngO + SanS + VVP + ITTO + PRPZO2 + ViBLO + ZapSat = 613 ljudi
Teki artiljerijski divizion (TArDi) posjeduje slijedee artiljerijsko naoruanje:
Top-haubicu 155 mm (samohodna ili vuna), posada od sedmero ljudi: 8 orua
353

Untitled-1.indd 353

10/23/06 8:10:57 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

Haubicu 205 mm (samohodna ili vuna), posada od sedmero ljudi: 4 orua

Samohodni VBR 122 mm (uzor Ruski sustav 9K59 Prima, u daljnjem spominjanju stoga e se tako i
oznaavati), posada od troje ljudi: 8 orua
Samohodni VBR 300 mm (uzor Ruski sustav Smer), posada od troje ljudi: 2 orua
Sastav TArDi-a u GBr je slijedei:
TH-1558 + H-2054 + VBR-122 Prima8 + VBR-3002 + ViBLO + ZapDi = 136 ljudi
Pjeaka bojna (PB) praktiki je zadnja razina u izgradnji gardijske brigade (GBr). To je iz razloga to
po samoj koncepciji GBr se sastoji od jedne pjeake bojne oznake A i druge oznake B i pripadajue brigadne artiljerije, ininjerije, PZO-a, vojne policije, zapovjednitva i ostalih nunih ili korisnih
formacija. Oznake A i B predstavljaju profesionalni (A) i priuvni (B) dio GBr-a. Teoretski, a koliko
je to mogue i praktiki, razlike izmeu A i B sastavnice GBr ne bi trebalo biti to se tie same borbene kvalitete ljudskog potencijala. Sastav A dijela GBr-a ine iskljuivo vojnici po pozivu, oni koji su
izabrali vojsku kao svoje zanimanje i koji od vojske ive, ostvaruju egzistenciju za sebe i svoje blinje.
Zahtijevi koji se stavljaju pred jednog profesionalnog vojnika vrlo su veliki i nikako nee biti lako ispuniti traene standarde da bi se moglo biti profesionalnim vojnikom, a posebno se to odnosi na sluenje
u gardijskim postrojbama. Tonije u gardijskim A postrojbama jer profesionalnih vojnika, doasnika i
asnika nee biti samo u gardijskim jedinicama nego e biti dijelom prisutni (istina, u znatno manjem
broju u odnosu na broj u GBr) i u ostalim operativnim postrojbama, a i samim oruanim snagama, tj.
ostalim vidovima i rodovima hrvatskih oruanih snaga (Ratno zrakoplovstvo i PZO, Ratna mornarica). Prema tome, sasvim je normalno za oekivati i bilo bi neprikladno kada ipak sastavnica A ne bi
bila bolje borbene kvalitete od B sastavnice.
to se tie te B sastavnice koja e biti sastavljena kao priuvna komponenta GBr u njen sastav treba biti
selektiran iz civilne, vojno neprofesionalne populacije, te od umirovljenih pripadnika vojske, poglavito samih GBr-a. Ti umirovljeni vojnici biti e prvenstveno postavljani na vie zapovijedne dunosti
(od voda navie) to e omoguiti bolju disciplinu, obuenost, uvjebanost i suradnju A i B sastavnica
unutar cjelovite GBr. S druge strane, od civilnog sektora koji daje priuvu uzima se ono najbolje to se
nudi i ugrauje u sustav GBr-a. Priuvni pripadnici GBr moraju takoer zadovoljiti izuzetno visoke
standarde i sve ostale zahtijeve koji e biti stavljeni pred njih, ali e zato imati i posebne civilne privilegije koje trebaju motivirati ljude da se maksimalno trude udovoljiti tim strogim mjerilima. Npr., dok
e inae ostala priuva (DPBr, DPu, TO) imati godinju obavezu od najmanje sedam dana i jo osam
do deset vikenda vojnih vjebi, pripadnici priuve GBr imaju obavezu od najmanje dva tjedna i dvanaest do etrnaest vikenda. Ali, upravo zbog veeg optereenja i privilegije su znatnije. Od prednosti
u zapoljavanju u dravnim slubama i prilikom napredovanja u slubi (na znatan broj radnih mjesta
u dravnoj slubi nee niti biti mogue dobiti zaposlenje i/ili napredovnje u slubi ukoliko se nije pripadnikom priuvnog sastava, a posebno gardijske priuve), mogunosti upisa na vie i visokokolske
ustanove, vei koeficjent plae, lake stambeno zbrinjavanje, prioritet u podjeli poljoprivrednog i drugog zemljita, privilegije za obitelj (suprugu, djecu i roditelje), itd.
Jedna od posebnosti koja e biti vezana uz pripadnike gardijskih postrojbi je ne toliko privilegij koliko obaveza i odgovornost dranja cijelog osobnog borbenog kompleta u vlastitom domu (ono to se
doslovce moe nositi na vlastitim leima i nogama uniforma, osobno naoruanje, komplet streljiva
i sl.). Naravno, za tako neto morati e se zadovoljiti strogi uvjeti i propisi skladitenja i uslovi pod
kojima se smije za naoruenjem i opremom uope posegnuti. Posebno se mora kod ljudstva izgraditi
svijest o odgovornosti koju imaju i posljedicama kada se to pravo i dunost dranja oruja zloupotrijebi. Sam rigorozni proces selekcije i obuke mora do neke mjere razluiti, ali i odgojiti disciplinu
i samodisciplinu kod ljudi, tako da se mogunost da oruje bude na raspolaganju neodgovornim i
slabim pojedincima svede na najmanju moguu mjeru. U cijelom drutvu koje je ve na neki nain
kocipirano dobrano militaristiki, a posebno kod pripadnika gardijskih postrojbi, razvija se kultura
posjedovanja oruja kao neeg normalnog i kao takvog na neki nain ponitenog kao ekskluzivnosti. Isto tako, u toj kulturi posjedovanja oruja naglasak je upravo u tome da se oruje potuje i uva
za namjenu zbog koje je i prisutno na dohvatu ruke. Taj mentalitet se posebice djelotvorno postie
vjebanjem borilakih vjetina pomou kojih, ukoliko se ispravno nauavaju, dolazi do potivanja i
354

Untitled-1.indd 354

10/23/06 8:10:57 AM

Organizacija Ministarstvo obrane

respektiranja protivnika, a posebno do spoznaje da sukob treba u prvom redu izbjegavati i prihvatiti
ga samo kao nunu obranu. Vjebanje borilakih vjetina, kao jedna korisna pedagoka metoda i stavljena u pravi kontekst (tj. kristoloki kontekst), pospjeuje kontrolu agresivnosti i uvruje moralnost.
U svakom sluaju nema potrebe strijepiti da e se u Hrvatskoj zbog toga to e probrani i temeljito
obueni ljudi posjedovati oruje to poveati broj ubojstava vatrenim orujem. Posebno ne ukoliko
policija odradi svoju zadau i iz drutva ukloni danas prisutni kriminalno-parazitski milje koji to
vatreno oruje zloupotrebljava bez obzira na zabranu posjedovanja i noenja oruja, a mladi ljudi bez
vodstva i perspektive onda u njima (kriminalcima) vide svoje uzore koje onda i oponaaju. Kada se da
lekcija iz pristojnog ponaanja i pokae se da nije mogue nekanjeno biti kriminalcem koji bez muke
i rada zadobiva materijalno bogatstvo i jo se nametati nekakvim uzorom mladim naratajima, onda
se i mentalitet prema potenom radu i odgovornosti mijenja, a napetosti i frustracije drutva nestaju ili
se bitno smanjuju. im se taj socioloki uzrok nasilja sredi i postavi poredak na naelu pravednosti u
Hrvatskoj se relativno brzo moe doi do smirivanja unutarnje napetosti meu ljudima ponajvie zbog
toga to nema etnikih razlika koje su stalne i nepromjenjive dokle god postoje razni etniciteti unutar
jednog drutvenog sustava. U SAD-u postoji totalni socijalni i etniki (rasni i vjerski) nered i princip
nepravednosti kroz cijelu povijest tog drutva i zato je tamo toliko ubojstava vatrenim orujem koji
nije mogue rijeiti bez rasformiranja samih SAD i stvaranja neeg potpuno novoga. Neega etnikim
razlikama i povijeu neoptereenoga, no onda niti ne bi bile SAD nego neto sasvim drugo. Kako do
toga samoukidanja nee doi (barem ne mirnim putem) tako je i problem velikog broja ubijanja vatrenim orujem u SAD nerjeiv. Hrvatska je kao nacionalno homogena drava upravo suprotna SAD-u
i stoga je potpuno ostvarivo naoruavanje cijelog naroda i postepenog unoenja kulture masovnog
posjedovanja ili lake dostupnosti vatrenog oruja, a bez opasnosti da doe do zlouporabe te velike
koliine lako dostupnog oruja te da se tako koncept naoruanog naroda pretvori u meusobno obraunavanje orujem unutar tog istog naroda. U svakom sluaju, pravilnim, to opet znai ponajprije
pravinim, postupcima drave bez veih problema mogue je ostvariti drutvo gdje e ubojstva vatrenim orujem biti na puno manjoj razini nego su to danas, a da istovremeno sama dostupnost oruja
bude dovedena skoro do maksimuma.
Razlog ovome sustavu pohranjivanja oruja i opreme u domovima pripadnika GBr je dvojaki. Prvi je
razlog isto vojniki i radi se o mobilizacijskoj brzini. Pohranjivanjem osobnog naoruanja i opreme
u vlastitom domu te razraenim putevima okupljanja u suglasju sa razvijenom brzom prometnom
eljeznikom i cestovnom mreom omoguava se puna mobilizacija i zauzimanje borbenih poloaja za
manje od 24 sata, u pogodnim okolnostima i za manje od 12 sati ili ak i do skoro trenutnog. Drugi je
razlog politiki koliko i vojni. Radi se o koncepciji naoruanog naroda koja je u samoj biti totalnog
obrambenog rata kao koncepcije obrane drave Hrvatske. Da bi se Hrvati mogli nazvati naoruanim
narodom moraju imati oruje na dohvat ruke, oruje mora doslovce biti u posjedu ljudi i zato oni koji
ine elitu i glavnu vojnu snagu moraju imati to oruje u najveoj moguoj blizini kako bi bili najbre
i u svoj punini uporabljivi kao ta najjaa i najvanija vojna sila. Ostale postrojbe, odnosno ostatak naroda isto je naoruan, ali to oruje se pohranjuje u teritorijalno bliskim zajednikim osiguranim spremitima i to od razine voda do najvie razine bojne zbog izbjegavanja velikih spremita i preferiranja
veeg broja malih spremita, to je dodatno osiguranje od mogunosti brzog i iznenadnog unitenja
naoruanja i opreme od strane neprijatelja. Time je neprijatelju jasno onemogueno jednostavno pokoravanje jednog naroda i mora unaprijed planirati sa dugim i krvavam ratom, a kada je neprijatelj
samo prisiljen razmiljati na takav nain ve se nalazimo na dobrom putu da ga se i odvrati od samog
ratovanja. To odvraanje neprijatelja od samog ratovanja najvea je i daleko najbolja mogua ratna
pobjeda koja se moe zamisliti. Kada se pobjedi prije nego se zarati ima se razloga najvie veseliti jer
neprolijevanje krvi razlog je za to i, iako nema ushita i triumfalizma koji dolazi kod pobjede u pravom
ratnom sukobu, u velikoj su zabludi oni koji zbog tenje za slavom i ratnim uspjehom s omalovaavanjem gledaju na tihu i veim dijelom nevidljivu ratnu pobjedu postignutu prije poetka samog rata.
Cijela svrha promiljanja i ustrojavanja obrane na opisani nain totalnog obrambenog rata i ima za cilj
prvenstveno odvraanje od agresije, a to je priprema obrane bolja to su vei izgledi za odvraanje.
U sklopu drugog razloga naoruavanja naroda na maloprije opisani nain dolazi ono to se moe
nazvati narodnom demokracijom, a da se to ne smatra neim negativnim, to je posljedica ovoga to
se danas naziva demokracijom. Relativna dostupnost oruja narodu i to na nain da je jednoj znatnoj
355

Untitled-1.indd 355

10/23/06 8:10:57 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

elitnoj (elitnoj, ali socijalno raznolikoj, nikako ne monolitnoj skupini) vojnoj strukturi data neto laka dostupnost oruju omoguava dravljanima jedan unutarnji osigura od vladara koji je zastranio
i svojom despotskom vladavinom doveo do tiranije te da ga je potrebno svrgnuti i silom ukloniti sa
vlasti. Kako apsolutistiko-autokratski sustav to onemoguava ikome osim samom vladaru svojevoljeno, onda se to svrgavanje moe izvesti jedino jednostavnim narodnim revoltom. Jasno je da se za
tako neto moraju stvoriti razni i istovremeno vrlo iznimni uvjeti (vidi Prilog 3), ali samo postojanje te
mogunosti mora biti vladaru na znanju kako bi ga na neki nain i prijetnja silom od strane podanika
drala u kreposti i potenju, pravednosti i skromnosti. Vladar mora biti svjestan da je sluga i na neki
nain zatoenik svoga naroda, a ne obratno, i da zato i treba dobro raditi svoj posao, ispunjavati svoje
dunosti prema Bogu i narodu i sa odgovornou prihvatiti svo breme privilegija koje dobiva kako bi
ispunio upravo te dunosti. Sve u slavu Boju i za dobro svojih blinjih, a u sluaju vladara to znai
za dobro svojih podanika. Upravo stoga ovo je jedini oblik u kojem se demokracija moe smatrati
pozitivnim pojmom jer je ovdje u nju ukljuena stvarna odgovornost, a u teokratskoj dravi to znai
odgovornost i prema nebesima i prema svijetu istovremeno jer se jedno sa drugim proima i nadopunjuje. Ispunjava se posveenim ljudskim djelima molitva Ocu naem gdje se kae kako na nebu,
tako i na zemlji. To je jedino mogue u formi teokratske drave i nikako drugaije i zato jedino tu
moe pojam demokracije biti jednim vrlo malenim, vie priuvnim, osiguravajuim, i po mogunosti
nikada potrebnim dijelom tog sustava. Jedino tako da se uspostavi osigura kroz naoruani narod,
time ostvari mogunost posezanja za aklamativnom narodnom demokracijom kojom se silom rui
tiranijski vladar, i demokracija moe sadravati pozitivnu premisu.
Ukratko: apsolutistiki vladar i naoruani narod u teokraciji initelji su istinske narodne demokracije, dok su sve ostale sekularno-liberalne demokracije zloinaki protuboji i protuljudski tiranijski
totalitarizmi najgore vrste. Gori su i od komunizma i od nacizma, jer su te dvije varijacije sekularizma
prvenstveno porobljavale tjelo svojih podanika, a tek zatim duh, dok liberalna demokracija porobljuje
primarno duh i daje iluziju slobode. Naziv fantom slobode vrlo je primjeren za liberalnu demokraciju
i govori o njoj vie nego bi to mogli cijeli eseji.
No, vratimo se konkretnim detaljima izgleda A i B postrojbi. Do razine vodova (SV, POV, MBV) nema
razlike u brojnosti ljudstva, opremljenosti naoruanjem, opremom i svim drugim materijalno tehnikim sredstvima. Na formacijskoj razini satnija i bojni dolazi do diferencijacije izmeu A i B postrojbi
gardijskih brigada. To se prvenstveno odnosi na sastav artiljerije i PZO postrojbi uz jo neke ostale
manje razlike.
Sastav PB(A) u GBr je sljedei:
PS3 + POS + TArDi + IngV + SanBo + VVP2 + DIG + ITTO + BaPZO + ViBLO + ZapBo = 3.537
odn. do 3.550 ljudi
SanBo = sanitet bojne; 20 ljudi. Isto kao kod saniteta satnije osim veeg broja ljudstva i dodatne opremljenosti za zahtijevnije zahvate.
ZapBo = zapovijednitvo bojne; 20 ljudi. Zapovjednik, zamjenik zapovjednika bojne i pratee osoblje.
Sastav PB(B) u GBr je slijedei:
PS(B)3 + POS(B) + TArBa + IngV + SanBo + VVP + ITTO + BaPZO(B) + ViBLO + ZapBo = 2.972
ljudi
Pjeaka satnija B (PS(B)), odnosno priuvno-mobilizacijska satnija unutar gardijske brigade, ima
ukupno do 750 ljudi to znai da je neto manja i time slabija od PS(A). Sastav i broj streljakih vodova i protuoklopnog voda je potpuno identian kod A i B postrojbi i tu nema reduciranja borbene
vrijednosti satnije. To je i logino budui da se u strategiji prvenstveno ide na forsiranje pjeadijske
borbe ovjek na ovjeka, tzv. borba prsa o prsa, gdje zbog blizine borbenog kontakta i uvijek prisutne
konfuzije prilikom borbe u dubini nije mogua toliko djelotvorna podrka zranim i artiljerijskim
snagama koliko je to mogue kada se neprijatelj nalazi izvuen izvan borbenog kontakta. Odnosno,
356

Untitled-1.indd 356

10/23/06 8:10:58 AM

Organizacija Ministarstvo obrane

ukoliko je zrana ili artiljerijska podrka i ostvarena, onda je bitno smanjena djelotvornost upravo
zbog navedenih razloga. Osnovna razlika izmeu PS(A) i PS(B) je u artiljerijskoj vatrenoj podrci koja
je dosta slabija od A formacije i u ininjerijskom odijeljenju kod B u odnosu na vod ininjerije kod A
postrojbi.
Sastav PS(B) je slijedom toga slijedei:
SV2 + POV + MBV + LArBa + IngO + SanS + VVP + ITTO + PRPZO2 + ViBLO + ZapSat = 750
ljudi
LArBa = laka artiljerijska baterija; 55 ljudi. Baterija je reducirana samo na artiljerijska orua sa posadama i zapovjednitvo baterije. Ulogu koju ima ViBLO u sastavu artiljerijskog diviziona (uoavanje
ciljeva, korekcija vatre, veza i sveukupno upravljanje vatrom) na sebe preuzima i ViBLO u sastavu
satnije. Ista se stvar odnosi i na sanitet kojeg u bateriji nema budui da je sanitet satnije uvijek dovoljno
blizu i stoga moe preuzeti na sebe i funkciju baterijskog saniteta.
ZapBa = zapovjednitvo baterije; 5 ljudi. Uz zapovjednu ima i ulogu odravanja veze sa viim zapovjednitvom, ali i sa svim jedinicama u podruju mogueg djelovanja i pruanja vatrene podrke te na
osnovu zapovijedi i/ili prikupljenih informacija upravlja vatrom baterije.
Sastav LArBa je slijedei:
TH-1054 + VBR-122Rak4 + ViBLO + ZapBa = 55 ljudi
BaPZO(B) odnosno baterija protuzrane obrane kod B formacije ima sastav praktiki isti kao kod A
formacije sa tom razlikom da je brojnost artiljerijskih i raketnih PZ sustava prepolovljena.
Konani izgled BaPZO(B) izgleda otprilike ovako:
- PZT-20/6 2 = 6 ljudi
- PZT-40/2 2 = 6 ljudi
- PZT-76 2 = 6 ljudi
- RSPZO 1 = 8 ljudi
Sveukupno do 30 ljudi u sastavu BaPZO(B).
Protuoklopna satnija B (POS(B)), ima sastav do ukupno 500 ljudi. Kod protuoklopne satnije glavna
je razlika u manjem broju protuoklopnih vodova.
Protuoklopna satnija B (POS (B)) sastoji se od:
POV2 + MBV + IngO + SanS + VVP + ITTO + PRPZO + ViBLO + ZapSat = 467 ljudi
TArBa = teka artiljerijska baterija; Do 55 ljudi. Posjeduje slijedee artiljerijsko naoruanje:
Top-haubicu 155 mm (samohodna ili vuna), posada od sedmero ljudi: 4 orua
Samohodni VBR 122 mm, posada od troje ljudi: 4 orua
Sastav TArBa je slijedei:
TH-1554 + VBR-1224 + ViBLO + ZapBa = 55
ZapBa = zapovjednitvo baterije; 5 ljudi. Uz zapovjednu ima i ulogu odravanja veze sa viim zapovjednitvom, ali i sa svim jedinicama u podruju mogueg djelovanja i pruanja vatrene podrke te na
osnovu zapovijedi i/ili prikupljenih informacija upravlja vatrom baterije.
Konano, sada se imaju svi elementi, moe se dati prikaz jedne pjeake gardijske brigade u punom
sastavu.
Sastav GBr je slijedei:
PB(A) + PB(B) + TArDi + IngV + SanBr + SatVP + DIG + ITTO + BaPZO + ViBLO + ZapBr = 6.985,
odn. ca. 7.000 ljudi
357

Untitled-1.indd 357

10/23/06 8:10:58 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

GBr sveukupno posjeduje slijedei zbir ljudstva, oruja, orua i borbenih sustava:
- ljudstvo za neposredno borbeno djelovanje (borci prve linije dodira): 3.728
- ljudstvo za borbenu podrku: 3.257
- snajper 7,9 mm (SnP-7,9): 96
- snajper 12,7 mm (Sn-12,7): 48
- snajper 20 mm (Sn-20): 48
- runi raketni baca za protuoklopnu borbu viekratne namjene (RRB): 368
- protuoklopni raketni sustav (PORS): 132
- prijenosni raketni sustavi za protuzrakoplovnu obranu (PRPZO): 276
- sustavi bespilotnih letjelica (BL): 65
- minobaca 82 mm (MB-82): 144
- minobaca 120 mm (MB-120): 144
- top-haubica 105 mm (TH-105): 36
- VBR 122 mm Rak: 36
- top-haubica 155 mm (TH-155): 20
- haubica 205 mm(H-205): 8
- VBR 122 mm Prima: 20
- VBR 300 mm: 4
- PZ top 20/6: 10
- PZ top 40/2: 10
- PZ top 76 mm: 10
- PZ raketni sustav: 5
- vojna policija (VP): 310 (tj. bojna vojne policije u sastavu GBr)
- diverzanti i izviai: 150
Iz ovako izloenog sastava cjelokupne GBr moe se vidjeti kako izgleda jedinica u svojoj cjelini. Prvo
i osnovno to upada u oi je omjer ljudstva u neposrednom borbenom djelovanju i ljudstva u njihovoj
pozadini, a koji su u sastavu GBr. Rije je o 3.728 naprema 3.257 ljudi, odnosno to je omjer od otprilike 1,2 : 1. Kada se to usporedi sa NATO/SAD omjerom od otprilike 1 : 7 sa trendom jo daljnjeg
poveanja tog velikog omjera na tetu borca na prvoj borbenoj liniji, onda je jo jasnije koliko je u
obrambenom ratu prednost na strani onoga koji umije dobro iskoristiti takvu slabost neprijatelja. GBr
kao potpuno samostalna formacija ima upravo tu namjeru i zato je od velike vrijednosti koncepcija
u kojoj je ljudska sila iskoritena na najdjelotvorniji nain, a to je ujedno i najjeftiniji nain na koji se
moe uope osmiljavati hrvatska obrambena doktrina. Omjer i broj ljudstva za neposrednu borbu
posebno e biti visok u samom poetku kada veine pozadinskih borbenih sustava (npr. teke artiljerije, PZ raketnih sustava i sl.) nee ni biti i kada e ljudstvo koje e popunjavati materijalno-tehniki
nepopunjene jedinice prema potrebi biti angairano kao standardno pjeatvo.

Ljudi najslabija komponenta Zapada

Koliko je nedostatak ljudstva za borbu problematian za SAD vidljivo je u borbama u Iraku gdje jedna
slabo organizirana, opremljena, obuena, nepovezana i dijelom ak meusobno suprostavljena skupina raznih gerilskih grupacija predstavlja nerjeiv problem za, barem na papiru, najmoniju vojnu
silu koja je ikada postojala u ljudskoj povijesti. Od angairanih 150 do 170 tisua vojnika koje imaju
u Iraku, Amerikanci su u tolikom nedostatku ljudi da, kako bi mogli pokriti teritorij Iraka barem u
nekom manjem dijelu (vei gradovi, naftna polja, glavne prometnice), moraju angairati pozadinsko
ljudstvo iz npr. artiljerijskih sustava samohodnih haubica 155 mm u obinoj ulino/cestovnoj borbi.
Silna tehnika i tehnologija koja prati cijeli taj artiljerijski sustav i koji ih je kotao golemih trokova,
ljudstvo koje je isto tako skupo uvjebavano za najdjelotvorniju uporabu istih, sve se to gura sa strane
i praktiki skuplja prainu (u ovom sluaju iraki pijesak), te se to isto ljudstvo mora angairati i troiti
u neemu za to se nisu pripremali. ak i sami ameriki asnici javno priznaju da je situacija izrazito
nepovoljna za njih i da je ono to je u svemu dobro to to je iraki otpor na izrazito niskoj razini organiziranosti i usklaenosti. Po njihovoj vlastitoj procjeni, da su iraani samo na razini organiziranosti
na kojoj je prije 40 godina bio Vietkong, trpili bi izrazito visoke gubitke koje su danas jo manje spo358

Untitled-1.indd 358

10/23/06 8:10:58 AM

Organizacija Ministarstvo obrane

sobni istrpjeti nego su to mogli u Vijetnamu. Drugim rijeima brzo bi podvili rep i pobjegli.
Znajui to potrebno je dakle udariti na tu izrazitu slabost neprijatelja koji nije spreman krvariti i koji
je dekadencijom izgubio ivotnu snagu, snagu koja je u rtvovanju za druge, za blinje, za naciju i
domovinu koje transcedenciraju materijalnu stvarnost zbog ideala ljubavi koja se predaje nekome
drugome i koja u tome nalazi vrhunac ivota. Zapad je potonuo u sebeljublje u kojem se velia i cijeni
obina sebinost te se i zato ne moe pronai dovoljno ljudi spremnih ii ginuti za nekoga ili neto
osim onoga to donosi plitki osobni probitak. Tako SAD/NATO ima vojsku koja je sastavljena od ljudi
koji time rijeavaju svoje socijalne probleme i ambicije. To moe biti i vrlo djelotvorna vojska s dobrim rezultatima u borbama, ali samo dotle dokle se sve odvija prema odreenim planovima i nekim
predvianjima zapovijednika, ali i osobnim predvianjima tako motiviranih vojnika. Kada se doe do
potekoa i kada se razvije neizvjesnost u svemu povezanom sa ratom koji je u tijeku, a pogotovo kada
se pone pogibati u broju veem od oekivanog, onda naglo i nepovratno nestaje borbenog morala i
gleda se samo kako preivjeti, odraditi ugovor sa vojskom i otii to dalje od mjesta sukoba. Sa spoznajom o relativno velikoj mogunosti pogibije relativno visoke novane naknade koje zarauju borei
se potpuno gube na vrijednosti i ne pruaju motivaciju za borbu, odnosno za eventualnu pogibiju. To
je i potpuno razumljivo, jer videi svoje mrtve drugove koji su zbog siromatva doli s istim motivima
zarade kao i oni, postaje im kristalno jasno da im mrtvima novci ne koriste, a kako je to vrijednost
koja ih je motivirala, tako ih jo vie demotivira nestajanje tog istog smisla, a time i smisla daljnje
borbe. Neprijatelj (u ovom sluaju ameriki okupator Iraka) time postaje nervozan i razdraljiv jer eli
okonati svoju agoniju u koju je upao nemajui nita to bi mu popunilo nastalu prazninu motiva za
borbu i suoenja sa smru. to vrijeme vie odmie, dolazi do veeg moralnog i motivacijskog raspada
u redovima agresora, a to opet samo pojaava nervozu i bijes, koji dovode do smanjenja prisebnosti i
suvislog razmiljanja. Ovaj krug je u stvari ivo blato koje neumoljivo guta svoju rtvu i koja sve bre
propada to vie pokuava izai van.
Zato, dobro organizirani i pripremljeni narod sa svojom vojskom, odnosno sa svojim cjelokupnim
oruanim snagama, a u koncepciji naoruanog naroda cijeli narod praktiki ini oruane snage, koristi
sve slabosti neprijatelja te na nervozu i nestrpljivost odgovara jo veom staloenou (jedinstvom) i
(s)trpljenjem. ekanje je tu od kljune vanosti i tu se treba ugledati na iskustvo Kutuzova koji je samim umijeem ekanja pobijedio Napoleonovu veliku armiju. To je vrlo iscrpno i nadasve nadahnuto
opisao Tolstoj u svom romanu Rat i mir gdje je govorio upravo o umijeu ekanja da se neprijatelj
sam porazi, ali i o svim potekoama sa kojima se onaj koji tu strategiju primjenjuje suoava. Kod stratekog ekanja potrebno je imati veliku razinu organiziranosti, odreenu minimalnu pripremljenost
i nadasve motiviranost koja omoguuje da moral opstane i onda kada je pozicija naizgled izgubljena.
Posebno se upravo te moralno-motivacijske vrline ne mogu dobiti po nikakvoj racionalistikoj formuli, nego je rije o nadnaravnim utjecajima koje pokreu najintimnije, najdublje i istovremeno najuzvienije pobude u ljudima i zato jo jednom dolazi do uloge stanje vjere u narodu koji eli zasluiti svoj
opstanak na ovome svijetu kao slobodan narod Boji.
U navedenom kontekstu omjer borbenog i pozadinskog ljudstva je daleko najznaajniji podatak koji
se moe isitati iz strukture GBr. Ostali podaci takoer imaju svoju vrijednost ali su u prvom redu vie
isto tehnike naravi i mogu puno vie znaiti neto samo onome koji ima barem neko minimalno
znanje iz podruja naoruanja i vojske openito.
Stoga, iz razloga da se previe ne izgubi na ulaenje u objanjavanje svih detalja samo e se ukratko
izloiti najbitnije napomene koji se odnose na priloene podatke.

Orijentacija na minobacae
U koncepciji stvaranja oruanih snaga nije se ilo na uvoenje teke borbene tehnike poput tenkova i
oklopnih transportera, ak niti kao teoretska mogunost. Tenkove i oklopne transportere staviti e se
kao mogunost tek onda kada se postigne pouzdano preuzimanje nadzora nad zranim prostorom, a
do tada takva borbena sredstva nemaju skoro nikakve svrhe. Naprotiv, u dananjoj zranoj superiornosti Zapada (SAD/NATO-a) i njihovoj vrlo djelotvornoj avijaciji koja je u stanju pronai i potpuno
359

Untitled-1.indd 359

10/23/06 8:10:58 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

unititi sav oklop koji se pojavi na bojinici stvaranje bilo kakvih oklopnih postrojbi predstavlja uludo
troenje vrijednih sredstava i isto tako nepotrebno izlaganje ljudstva jeftinoj pogibiji. U dananjem odnosu snaga ii na stvaranje ikakvih oklopnih jedinica znai svojoj vojsci raditi skupe metalne masovne
grobnice. Osim to su borbeno nekorisni i ak tetni zbog nepotrebnih gubitaka ljudstva, tenkovi i
oklopni transporteri skupa su orua za izradu, odravanje i izvoenje obuke.
Kada se usporedi jedan tenk s minobacaem od npr. 120 mm i kada se za cijenu jednog tenka moe
izraditi najmanje tisuu minobacaa jasno je kakva je tu razlika u korisnosti. Tenk se lako locira ukoliko ga se borbeno koristi ili ak samo namjerava koristiti, a minobaca je puno tee pronai, lako maskirati i obavljati svaku vrstu pokreta. I kada se vidi da tako moe umjesto jednog beskorisnog tenka
postojati nekih tisuu vrijednih minobacaa koje nije mogue tek tako ponititi unitenjem iz daljine,
onda je jasno da dilema niti ne postoji i da se ide na odabir obrambene koncepcije koja je smislena i
korisna. Uz to minobaca zahtijeva minimalno odravanje i pravilno konzerviran moe skoro u nedogled ekati da doe vrijeme da se upotrijebi, to je opet u potpunoj suprotnosti sa jednim tenkom.
Isto tako za pokret (manevar) minobacaa dovoljna je i obina ljudska snaga pripadajue posade i
nije ovisan o nafti kao to je to jedan tenk koji je prava vrea bez dna to se tie potronje goriva, a to
ujedno samo dodatno poveava sveukupnu skupou dranja tenka kao takvog. Zato GBr posjeduje
tolike minobacae (oko 144 komada 82 mm i 144 komada 120 mm) koji ine osnovnu i najpouzdaniju
vatrenu podrku na koju GBr u sluaju sukoba moe ozbiljno raunati.
U iroj strategiji obrane na postojeu koliinu minobacaa trebala bi doi odreena, i to ne nimalo
beznaajna, koliina minobacaa ostalih postrojbi hrvatskih oruanih snaga. To su prvenstveno lokalno-teritorijalne postrojbe domobranstva, TO i policije. Prema koncepciji obrane, ak i ako bude
barem dijelom provedena, nee se moi dogoditi takva situacija, a da se GBr ili DPBr nau na nekom
podruju Hrvatske bez podrke nekih lokalnih snaga. Te snage sa svojim prije planiranim i izgraenim skladitima tvore i logistiku potporu elitnim manevarskim jedinicama koje se tamo zateknu. Iz
toga razloga vatrenu mo jedne GBr treba vidjeti u tome potpunom kontekstu. Pogotovo se vatrena
i logistika podrka oekuje od jedinica TO koje su minimalno manevarske, ali koje su koncipirane
upravo na nain da tim minimalizmom udovolje svim obrambenim potrebama mjesta gdje se nalaze.
Detaljnije o postrojbama TO biti e rijei neto kasnije.
to se tie toliko spominjanih minobacaa treba jo jednom ukazati na usmjerenost prema nabavi
i razvoju minobacakih mina, odnosno na voene i samonavoene projektile raznih namjena (od
standardnih protupjeadijskih, preko kumulativnih protuoklopnih, pa sve do projektila namjenjenih
protuzranoj obrani). Ima jo jedna stvar koja se tie opredjeljenja prema masovnom koritenju minobacaa, a to je da su minobacai u percepciji vojnih stratega potpuno podcijenjeni jer razmiljaju
otprilike u stilu: Tko je jo dobio rat minobacaima?. Upravo se po takvom nainu razmiljanja moe
i nazrijeti kolika je tu praznina koja samo eka da bude ispunjena jednim iznenaenjem kada odjednom doive da se upravo i sa minobacaima dobiva rat.

Jeftino smanjenje zrane dominacije neprijatelja

Druga znaajna pojedinost u GBr je veliki broj prijenosnih raketnih sustava za protuzrakoplovnu
obranu (PRPZO) kojih ima 276 komada u formacijskom sastavu, ali treba naglasiti da e se teiti tome
da broj bude i vei tako da se postrojbe poput artiljerijskih, ininjerskih ili intendantsko-transportnih
opreme odreenom koliinom prijenosnih PZ sustava. Tako te postrojbe mogu dodatno doprinjeti
boljoj PZ zatiti od napada aviona sa manjih visina leta i, prvenstveno, borbenih i transportnih helikoptera. Na eventualnu primjedbu da se radi o neprimjereno velikoj koliini tog orua mora biti
jasno da je prisutna potpuna zrana inferiornost s nae strane i da je nebo praktiki u neprijateljskom
posjedu. Kada ve nije u neko skorije vrijeme realno ostvariva kontrola zranog prostora onda se kroz
veliki broj prijenosnih PZ sustava taj neprijatelj treba barem onemoguiti u neometanom djelovanju
na malim visinama, a to posebno pogaa njegove helikopterske potencijale. Sa PRPZO sustavima ista
je situacija kao i sa minobacaima. Relativo su jeftini i zbog male veliine i mase ne mogu se locirati
i mogu biti svugdje dopremljeni i upotrebljeni. Ostali sloeni raketni PZ sustavi veeg dometa biti e
tek naknadno uvaani u naoruanje i to tek kao vrijedna nadopuna brojnom malom i mobilnom PZ
360

Untitled-1.indd 360

10/23/06 8:10:59 AM

Organizacija Ministarstvo obrane

oruju. Dok se GBr ne opremi rakenim PZ sustavima veeg dometa na njihovim formacijskim mjestima biti e koriteni prijenosni raketni PZ sustavi.
S artiljerijskim PZ sustavima druga je pria i isti e zbog svoje relativne jednostavnosti izrade biti brzo
proizvodno svladani i producirani te kao takvi masovno distribuirani svim postrojbama u sastavu
oruanih snaga. U sastavu GBr predvieni su sustavi kalibra 20, 40 i 76 mm od kojih svaki ima svoje
prednosti i nedostatke, a upravo zato su svi ti kalibri i ravnomjerno prisutni. Isto kao i u sluaju kod
minobacaa, lokalne postrojbe TO imati e u svojem sastavu znatan broj artiljerijskih PZ orua i povezani sa sustavima u sastavu GBr-a zajedno tvoriti gustu vatrenu pokrivenost zranog prostora. Posebnost artiljerijskih PZ sustava u GBr u odnosu na ostale postrojbe je u neto veoj tehnolokoj sloenosti (uglavnom samohodni u GBr, u odnosu na uglavnom vune u ostalim postrojbama, esterocijevni
rotacioni 20 mm i dvocijevni 40 mm sa ugraenim radarima u odnosu na klasine 20 mm i 40 mm
topove, itd). Za razliku od GBr u teritorijalnim postrojbama nalaziti e se uz navedene i artiljerijski
sustavi kalibara 12,7 mm, 30 mm i 90 mm. Ovaj zadnji od 90 mm posebno je znaajan zato jer e to
ujedno biti i artiljerijsko orue najveeg kalibra u sastavu teritorijalnih postrojbi (domobranstvo, TO,
policija) i kao takovo ujedno uz PZ borbu biti namjenjeno i za protuoklopnu borbu kao i za vatrenu
podrku kopnenim i mornarikim snagama. Kalibar 90 mm kao PZ oruje odreena je sinteza ratnog
iskustva Njemake u II svjetskom ratu kada je to orue uspjeno koriteno u borbi protiv saveznikih
zranih napada i iskustva iz najnovijeg doba u Srbiji i oba zalijevska rata. Svjedoenja pilota koji su
iskusili let iznad Bagdada ili Beograda pokazuju da se uz male i ne skupe inovacije moglo tada unititi
znatno vie nego to je ostvareno, ali ono to nije uspjelo njima (Iraanima i Srbima) sa dobrom pripremom moe poi za rukom nama. Sa odreenim izmjenama i prilagodbama kalibar od 90 mm moe
se pokazati kao vrlo neugodan za avijaciju isto onako kao to je to bio iznad Njemakog neba prije 60
godina. Jedina razlika je ta da danas napadai nisu u stanju istrpjeti ni 1% ondanjih gubitaka. Velika
brojnost i rasprostranjenost svih kalibara u teritorijalnim postrojbama initi e jedan tit na cjelini
hrvatskog neba koji e, istina biti relativno niskog maksimalnog dosega izmeu 5.000 do najvie nekih
7.000 m, ali i to e biti dovoljno da se neprijatelja znaajno ogranii u iskoritavanju svoje apsolutne
zrane dominacije. Isto tako treba rei da artiljerijski PZ sustavi imaju zadau djelovati i tititi nebo od
slobodnog leta bespilotnih letjelica koje imaju veliku vanost u koncepciji ratovanja NATO/SAD. Za
unitavanje bespilotnih letjelica male veliine posebno e biti pogodni PZ sustavi manjih kalibara (20 i
30 mm) ali i informatiki umreeno automatizirano hidrauliko-mehaniko postolje malih dimenzija
i mase za mitraljeze 7,9 i 12,7 mm koje e omoguiti izuzetnu masovnost i gustou vatre do visine od
1.000 m. Ono to e biti od vanosti u cijelom zbiru artiljerijskih PZ sustava raznih postrojbi u oruanim snagama je koncepcija informatikog umreavanja i jedinstvenog upravljanja vatrom na manjem
ili veem podruju borbenog djelovanja, ali isto tako i posve samostalnog djelovanja pojedinih orua
ili grupacija orua ukoliko neprijatelju uspije prekinuti sveukupnu informacijsku povezanost.

Bespilotne letjelice kao depno zakoplovstvo

Tu odmah dolazimo i do naih vlastitih sustava bespilotnih letjelica kojih prema formacijskom sastavu
ima nekih 65 komada. Radi se o letjelicama malog (10 do 100 km) i srednjeg (do 300 km) radijusa leta
koje po potrebi mogu i borbeno djelovati na ciljeve na zemlji. Veliki broj bespilotnih letjelica nuan
je upravo zbog razloga to borbeno djelotvornih hrvatskih zranih snaga (avijacije) praktiki nema
i bespilotne letjelice svojom masovnou preuzimaju na sebe jedan dio posla to bi ga inae trebali
odraditi borbeni zrakoplovi i helikopteri. To je na neki nain i dobro jer se tako nee niti pomiljati
da se padne u iskuenje nabavke i uvoenja ikakvih novih borbenih zrakoplova. Ako se prije govorilo
o nepodobnosti i skupoi tenka u odnosu na minobaca, to je sve jo vie izraeno u odnosu izmeu
cijene modernog borbenog zrakoplova i cijene bespilotne letjelice.
Kako bespilotne letjelice imaju namjenu za osmatranje bojita, izvianje objekata na zemlji pomou tehnikih sredstava, ozraivanje ciljeva na zemlji kada se po njima djeluje voenim ubojitim sredstvima, borbeno djelovanje po ciljevima na kopnu, moru i zraku, voenje protuelektronske borbe, odravanje veze i
dr., onda se posjedovanjem velikog broja sustava bespilotnih letjelica mogu djelotvorno zadovoljiti cijeli
niz borbenih potreba na suvremenom bojitu. Svakako je najbolje od svega u vezi sa bespilotnim letjelicama to da se moe relativno lako i jeftino razviti domaa proizvodnja svih potrebnih tipova letjelica.
361

Untitled-1.indd 361

10/23/06 8:10:59 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

Tenkovi kao eljezni grobovi protuoklopna snaga GBr

U analizi protuoklopnih sredstava za borbu oito je da je jedna GBr opremljena izuzetno visokim
brojem najrazliitijih protuoklopnih sredstava. U cjelokupnu sliku PO moguenosti jedne GBr ne ulazi samo formacijskih 368 komada runih raketnih bacaa (RRB) viekratne namjene, 132 komada
protuoklopnih raketnih sustava (PORS) nego tu ulazi i vie tisua RRB-a jednokratne uporabe, protuoklopne mogunosti minobacaa sa samonavoenim ili upravljanim PO minama, a ista se stvar
odnosi i na artiljeriju, ininjerijsko miniranje zemljita, PO mogunostima bespilotnih letjelica i jo
dodatnoj snazi u odreenim PO mogunostima teritorijalnih jedinica koje su obuhvaene u podruju
djelovanja GBr.
Promatrajui GBr sa stajalita protuoklopne sposobnosti moglo bi se rei da je cijela GBr u neku ruku
protuoklopno koncipirana i ta konstatacija ne bi bila kriva. To je i razumljivo budui da je potencijalni agresor toliko oslonjen na svoju oklopnu snagu da ga se mora na bilo koji nain istjerati iz toga
silnog oklopa, odnosno mora se taj oklop unititi. Tu svima za uzor, a i po konkretnoj zamisli, treba
biti iskustvo Vukovara gdje se pokazalo da je silan oklop u stvari samo jedan veliki tigar od papira
kada se sueli makar i sa skromno opremljenim, ali zato odlunim i motiviranim pojedincima.
Vukovarsko iskustvo je pokazalo da sam oklop u urbanom ratovanju ne predstavlja veliku opasnost,
pogotovo ako ga se doeka spremno, ve je samim vukovarskim braniteljima puno vei problem od
oklopa predstavljalo isto pjeatvo zbog izrazito nepovoljnog odnosa snaga i jo vie zbog nedostatka borbenih sredstava i logistikih problema. I to najblae reeno, jer Vukovar je za njegove branitelje
bio logistika nona mora i da se dravni vrh malo potrudio moglo se sa skromnom ljudskom i materijalnom popunom spasiti Vukovar, ali, to je bilo bilo je, i iz cijele tragedije mora se barem izvui
pouka za budue bitke. U svakom sluaju, kada se sve zbroji, jedna GBr ima teoretsku sposobnost, da
kada bi borbeno djelovanje samo formacijskih PO sredstava (viekratni RRB i PORS, znai bez RRBa jednokratne namjene) bilo 50% djelotvorno, unititi vie od 250 tenkova, oklopnih transportera ili
bilo kojih drugih tee oklopljenih ciljeva. To predstavlja praktiki skoro polovicu teko oklopljenih
sredstva koja su amerikanci i njihova koalicija voljnih doveli u Irak. Prema tome, kada se uzme u
obzir da se planira formiranje deset GBr na teritoriju Hrvatske, to onda znai da samo tih deset GBr
sa 10% djelotvornosti (to je postotak u najgorem moguem sluaju i moe biti samo bolji) unitavaju
vie od 500 komada tekog oklopa to je praktiki skoro sva koliina koju su SAD angairali u Iraku.
Ova sposobnost unitenja oklopa vana je zbog odvraanja od agresije jer kada se na GBr pridodaju
sve ostale postrojbe u oruanim snagama Hrvatske, onda svim planerima agresije mora postati jasno
da bi im uputanje u rat predstavljalo veliku neizvjesnost ak i uza svu silnu materijalnu premo kojom
raspolau. Iz toga razloga se i proizvodnja PO sredstava nalaziti visoko na listi prioriteta, odmah uz
proizvodnju osobnog naoruanja (jurine puke, snajperi, mitraljezi) i streljiva. ak je znaaj posjedovanja znatnog broja suvremenih PO sredstava toliko vaan da se u tome segmentu na samom poetku
moe uiniti iznimka i odstupiti od ekanja da se potpuno razvije domaa proizvodnja i ii na nabavu
jednog minimalno potrebnog broja za prvu ruku. Kako e se poslije postepeno (ali to je mogue
bre i zato e i ulaganja u razvoj i proizvodnju biti znaajna) razvijati domaa PO sredstva koja e morati biti na traenoj razini kvalitete, tako e i ona na poetku zateena ili nabavljena PO sredstva biti iz
GBr premjetana u ostale postrojbe ime e se postii bolja unificiranost to opet olakava logistiku.
Sve u svemu, protuoklopna sposobnost hrvatskih oruanih snaga od izuzetnog je znaenja za uspjeno
voenje totalnog obrambenog rata, a samim time PO sposobnost GBr kao oruanog vrha, same hrvatske ratnike elite, onog najboljeg to se moe izvui iz naroda, predstavlja odsudnog initelja strategije
odvraanja agresora.

Snajpersko ratovanje
Odmah na prethodnu reenicu nadovezuje se komentar za broj od 96 snajperskih puaka od 7,9 mm
i po 48 snajpera 12,7 mm i isto toliko snajpera od 20 mm. To su brojke formacijskih snajperista i to
znai da se iza svake brojke nalazi za snajpersko djelovanje probran i obuen vojnik koji iz oruja koje
dui izvlai sve to mu ono moe pruiti. To je posebno vano naglasiti zato jer kada bi se broj snajperista raunao samo po broju snajperskih oruja onda bi taj broj bio viestruko vei iz razloga to je u
biti svaka jurina puka prihvaenog kalibra 7,6251 mm opremljena optikom i mora biti konstruira362

Untitled-1.indd 362

10/23/06 8:10:59 AM

Organizacija Ministarstvo obrane

na tako da posjeduje elemente snajperske preciznosti. To je stoga to, kako je ve prije i spominjano,
starteka koncepcija ratovanja predvia taktiku malog rasipanja streljiva u iznenadnim i preciznim
vatrenim udarima pjeakim orujem. Dakle, svo ljudstvo e biti obuavano i uvjebavano na neemu
to je prilino blisko snajperskom djelovanju irokih razmjera, a sami formacijski snajperisti na orujima kalibara 7,9, 12,7 i 20 mm biti e ono najbolje to se izdvoji u tome procesu.

Artiljerija nije prioritet

I kao zadnje ostaje analiza i komentar artiljerijskih oruanih sustava u sastavu GBr. Ono to je vano
istaknuti je da sam razvoj i uvoenje artiljerijskih sustava odreuje koja orua i u kojoj koliini e
biti zastupljena. Samim time jasno je da e se najprije i najlake razviti i uvesti sustav VBR 122 mm
Rak (kraeg dometa, do 12.000 m i manjih dimenzija) i VBR 122 mm Prima (domet do 20.000
m). Tada na red prema sloenosti izrade dolazi top-haubica 105 mm na osnovi koje se dalje razvija
top-haubica 155 mm i haubica 205 mm. Kao zadnji u nizu dolazi VBR 300 mm koji je poslijednji po
prioritetu razvoja i potreba u oruanim snagama. Isto tako znaajno je naglasiti da e jedino GBr imati
u svojem sastavu sve navedene sustave artiljerije. Od ostalih postrojbi artiljerijsko orue biti e dijelom
zastupljeno samo jo u PDBr i samo iznimno u nekim domobranskim postrojbama i to e se raditi
samo o sustavima VBR Rak i top-haubici od 105 mm. Jasno je da e i to popunjavanje biti izvreno
tek u dosta kasnijoj fazi organiziranja oruanih snaga i da e u poetku prioritet u popuni topnitvom
i VBR-ima imati GBr. Osnova artiljerijske podrke u svim ostalim postrojbama biti e ve istaknuto
oslanjanje na minobacae 82 i 120 mm upravo zbog prije obrazlaganog odnosa cijene i borbene korisnosti. Isto tako, opet vrijedi pravilo da dok se ne razviju i uvedu u postrojbe sloeniji artiljerijski
sustavi na njihovim formacijskim mjestima biti e uvedeni minobacai 120 mm.
Kada se to zna onda ispada da e u cjelokupnim oruanim snagama na kraju popunjavanja svo teko
topnitvo i VBR sustavi biti u rukama GBr-a. Radi se o ukupnoj koliini od oko nekih 360 top-haubica
105 mm i isto toliko VBR-a Rak (ovim brojevima treba pridodati i manji broj koji e biti prisutan
i u PDBr, ali koji pogotovu na poetku nee biti znaajnijeg obima), 200 top-haubica 155 mm, do 80
haubica 205 mm, oko 40 komada VBR-a 300 mm i 200 VBR-a Prima. Sva ta koliina artiljerijskih
orua i vie je nego dovoljna za potrebe hrvatske u koncepciji totalnog obrambenog rata i zato e se sa
samim razvojem i uvaanjem u uporabu moi komotno priekati bez ikakve nunosti za hitnou. Tek
kada se Hrvatska oporavi gospodarski, ali i na unutarnje-politikom planu, onda e se moi pristupiti
planiranoj proizvodnji navedenih artiljerijskih sustava. Ono to e se morati ubrzano razvijati i to je
nunost koja je neophodna je ovladavanje proizvodnjom naprednog artiljerijskog streljiva, ali to je vie
povezano sa razvojem takvih projektila (mina) za minobacae pa se radi samo o prirodnom nastavku
srodnih stvari. Time e se omoguiti djelotvornija uporaba artiljerijskih orua kojima Hrvatska sada
raspolae i koji e biti ti koji e privremeno popunjavati planirane artiljerijske sustave koji e doi tek
naknadno, kako je ve objanjeno.

Osigurati se od mogunosti brzog unitenja iz zraka

I, za kraj, ostalo je jo samo ustanoviti da se brojka od 310 pripadnika vojne policije u sastavu GBr
odnosi na bojnu vojne policije koja je pridruena svakoj GBr, ali na nain da je ljudstvo manje-vie
ravnomjerno rasporeeno u svim jedinicama iz razloga da se omogui vea samostalnost manjih formacijskih postrojbi. Po toj podjeli vod vojne policije ima 20, satnija 90 i bojna (tri satnije i zapovjednitvo sa vojno-sigurnosnim odjelom) navedenih 310 pripadnika.
Ista se stvar odnosi i na 150 pripadnika diverzanat i izvia koji e biti probrani i osposobljeni
izvravati i najzahtijevnije zadatke koji se mogu postaviti pred ve ionako samom po sebi zahtijevan
posao diverzanta ili izviaa. Posebnost koja dolazi do izraaja u odnosu na ostale pripadnike GBr je
prvenstveno u ljudskim psihofizikim sposobnostima izdvojenih selekcijom kroz GBr i u opremanju
raznom opremom specijalne namjene i zbog toga odreene logistike izdvojenosti od ostatka GBr.
Na kraju cijelog poglavlja u kojem se prikazuje i objanava cijela ideja koncepcije GBr dovoljno je jo
pojasniti kako bi formiranje samih GBr postrojbi izgledalo na terenu. Prema toj zamisli Hrvatska bi
363

Untitled-1.indd 363

10/23/06 8:11:00 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

trebala oformiti deset GBr koje bi bile rasporeene po cijeloj zemlji i to na nain da se pet od tih deset
brigada nalazi na podruju sjeverne Hrvatske (podruje iznad podruja NVK), a preostalih etiri na
podruju juno od podruja NVK. Preostala jedna GBr bila bi rasporeena na teritoriju NVK i posebno specijalizirana upravo za obranu toga podruja.
Zbog stalne opasnosti od iznenadnog masovnog zranog udara i zbog visoke preciznosti oruanih sustava potencijalnog agresora dolazi do problema unitenja vojarni kao mjesta boravka pripadnika ne
samo GBr, ve i ostatka oruanih snaga. Zato se ima provoditi naelo potpune razmrvljenosti i usitnjenosti vojarni za boravak i skladitenje oruja, opreme i svih ostalih materijalno-tehnikih sredstava. To
konkretno znai da se nee ii na stvaranje vojarni veih od potreba jednog streljakog voda, a to znai
za boravak najvie do 200 ljudi. Na taj nain jedna GBr biti e ve svojim mirnodopsko-stacionarnim
rasporedom rairena na planiranom podruju djelovanja, a ako je potrebno izvriti manevar i izmjestiti se na bilo koje drugo podruje ili ostvariti koncentraciju snaga po bilo kojoj osnovi i to e se moi
djelotvorno i brzo uiniti. Bitno je osigurati se od toga da se ne bude lakom i krupnom metom koju
je mogue (makar samo i teoretski) bitno onesposobiti zranim blitzkriegom. Time se onemoguuje
da potencijalni agresor sam sebe uvjeri da mu je mogue izvesti brzo i djelotvorno unitenje naih
najvrednijih snaga i time ga se dovodi u stanje u kojem je znatno poveano odvraanje agresora i od
samog zapoinjanja rata, odnosno od lakog pada u iskuenje da nas se napadne, a da se proe bez tekih poslijedica za napadaa. Svaka GBr ima i svoju glavnu, veliku vojarnu u kojoj se nalazi smjeteno
zapovjednitvo i u kojoj e se moi odravati potrebne smotre, obuavanje, kolovanje, kulturni i sav
ostali sadraj koji ulazi u podruje vojnikog ivota, ali te vojarne nee biti vojarne boravka i skladitenja glavnine ljudstva i opreme u sastavu GBr. Glavni centar GBr ujedno je i centar pripadajueg
zbornog poruja tako da se prikazom gardijskih sredita ujedno daju i centri zbornih podruja.
Osim glavne vojarne dotine GBr, postojati e jo i po jedna priuvna vojarna za potrebe svake od
pripadajuih bojni (dakle dvije). Reeno jezikom brojki to znai da jedna GBr na podruju na kojem
je stacionirana posjeduje nekih od najmanje 30-tak do najvie 50 objekata za potrebe boravka ljudstva
i skladitenje naoruanja i opreme. U tu cifru se ne rauna broj tajnih i/ili improvizranih prostora za,
u prvom redu, skladitenje naoruanja i opreme, a manjim dijelom za potrebe ljudstva, a koje e svaka
GBr kontiunirano stvarati na cijelom podruju svojeg stacioniranja kao sastavnog dijela redovne obuke koja je stalna i neprekidna.
to se tie prije spominjane raspodijele GBr na teritoriju Hrvatske po naelu pet na sjeveru, etiri na
jugu i jedna na teritoriju NVK, trebalo bi jo malo poblie dati sliku kako e te postrojbe biti rasporeene. Tonije, govoriti e se o lokaciji one centralne, glavne, vojarne (koja je ujedno i centar zbornog
podruja), dok se podrazumjeva da se ostatak manjih vojarni nalazi rasporeeno na podruju koje
okruuje brigadni (tj. zborni) centar.
Po tome principu raspored centara GBr-a navodi se prema gradovima u kojima su smjeteni. Na sjeveru sredita su u Petrinji, Varadinu, Poegi, Osijeku i Vinkovcima. Na jugu sredita su u Puli, Gospiu,
Kninu i Imotskom. Brigada u NVK smjetena je u Slunju. Iz svega se moe vidjeti kakva je uloga GBr
u cjelokupnoj koncepciji obrane Hrvatske. Sa sveukupnim sastavom od otprilike nekih 70.000 ljudi, i
to 40.000 profesionalnog i 30.000 priuvnog sastava, gardijske brigade u svojem punom sastavu predstavljaju snagu koju niti jedan potencijalni agresor dananjice nije u stanju savladati. I to se odnosi
samo na GBr-e same po sebi, bez uzimanja u obzir ostalih dijelova hrvatskih oruanih snaga.
Upravo iz razloga to potpuno popunjene i opremljene GBr predstavljaju svojim znaenjem za obrambenu sigurnost drave nuno je dovrenje stvaranja GBr to bre izvesti. Ono to e tu biti najvei problem i gdje se mora imati najvie strpljenja je problematika popune ljudstvom. Zbog visokih kriterija
i velike zahtijevnosti koju trai pripadnitvo u GBr nee se moi neko vrijeme u potpunosti dovriti
formiranje postrojbi. Tek sa dolaskom novih narataja koji e u odgojno-obrazovnom sustavu ve
na neki nain biti pripremani i usmjeravani za vojnitvo moi e doi do pune realizacije zamiljene
koncepcije. Dok se to ne desi morati e se zadovoljiti onim ime se raspolae, a jedina eventualna dopuna ljudskom fondu na koji se moe raunati biti e dijaspora i to one generacije koje su veinom ili
roene ili od najranije mladosti ive u inozemstvu. Tu se rauna i potomstvo druge ili tree generacije
364

Untitled-1.indd 364

10/23/06 8:11:00 AM

Organizacija Ministarstvo obrane

koje je uspjelo sauvati osjeaj pripadnosti ili barem svjesnosti porijekla koje imaju po svojim precima.
Detaljnije o samom programu povratka iseljene Hrvatske natrag u domovinu biti e rijei u poglavlju
o Ministarstvu iseljenitva.
No, vratimo se na problematiku GBr. Upravo zbog navedene hitne potrebe to breg formiranja GBr,
a i cijelih oruanih snaga i svih problema koji e to pratiti, bilo je potrebno ulaziti u ovakvo relativno detaljno obrazloeno i izneseno vienje rijeenja za zadovoljenje hrvatskih obrambenih potreba.
Primjedbe i kritike onih koji e sve ovo detaljiziranje i planiranje smatrati besmislenim imale bi neku
vrijednost kada ne bi bilo stanje u Hrvatskoj i u cijelom svijetu takvo da se moe, ili gurati glavu u
pijesak i slijediti svijet u propast, a u koji ide krupnim koracima, ili odluiti preuzeti odgovornost pred
Bogom i pred vlastitom savijeu pa povesti Hrvatsku putem opstanka i spasenja kao Bojeg naroda
koji je vjeran svojemu Stvoritelju i svojemu dobroinitelju po ijoj milosti smo i dobili svako dobro
koje imamo.

2. Djelatno priuvna brigada

Djelatno priuvna brigada (DPBr) na ljestvici borbene vrijednosti dolazi nakon GBr, ali ima i svoje posebnosti koje e se upravo izloiti i sa kojima je ta formacija, iako formalno manje borbene vrijednosti,
ipak od jednako presudne vanosti, a posebice je u poetnom razdoblju nezamjenjiva u planiranoj
koncepciji obrane drave Hrvatske.
U samom nazivu nalazi se i objanjenje naravi ovih postrojbi, a rije je o pojmovima djelatna i priuvna. Djelatna komponenta u nazivu odnosi se na ljudsku sastavnicu koja je profesionalno angairana u
vojsci, ali koja zbog odreenih razloga ne moe udovoljiti visokim standardima za uee u GBr. Poglavito se tu radi o starijim kadrovima ostalim iz razdoblja stvaranja hrvatske vojske u Domovinskom
ratu, a koji jo imaju dostatnu psihofiziku sposobnost za vojnu profesiju, ali iz posve objektivnih
razloga ne mogu ispuniti zahtjeve koje trai jedna GBr. Time to e DPBr imati znatan udio takve
ljudske sastavnice nimalo ne znai da je time ta vrsta postrojbi podcijenjena ili na bilo koji drugi nain
omalovaavana. Upravo naprotiv, to predstavlja jednu neponovljivu vrijednost ako se umiju prepoznati te vrijednosti koje u sebi nosi ljudstvo sa neposrednim ratnim iskustvom i kao takve iskoristiti na
dobro domovine. Zbog u ratu potvrenog i borbom iskovanog domoljublja koje ti ljudi u sebi sadre,
posebno e vrijednost djelatno-priuvnih postrojbi doi do izraaja na samom poetku stvaranja hrvatske vojske i cijelih oruanih snaga.
Naime, radi se o tome da u kritinom trenutku samog nacionalnog prevrata i pokretanja Hrvatske u
pravcu stvaranja teokratske drave koja preuzima na sebe sav suverenitet koji svaka drava mora imati
u potpunoj i niti za mrvicu okrnjenoj cjelosti, te kada Hrvatska krene tim putem, treba oekivati samo
napade i pokuaje unitenja takve preobraene Hrvatske. Ako neprijatelji osjete ili vide da smo slabi i
neorganizirani, ako samo pomisle da bi mogli brzo i jednostavno izvriti agresiju u bilo kakvom obliku, to e i uiniti i ne treba se samozavaravati da je stvarnost drugaija i treba uvijek imati na umu da
imamo posla sa beutnim unitavateljima svega to im se nae na putu, ako su to u stanju. Priznaju
i potuju samo silu i snagu, a sve drugo preziru i ne pruaju milosti. Tko to ne zna ne poznaje najosnovnije povijesne injenice, i nije potrebno znati daleku povijest, dovoljno je samo malo promotriti
20. stoljee i sve je kristalno jasno.

Zablude sekularizma
Radi se o ve prije iznesenom konceptu stvaranja samodovoljne i neovisne drave koja se klanja i trai
milost samo od Boga, a ne o bilo kojoj verziji idolopoklonike drave pod nazivom sekularizma gdje
se kroz ostvarenu distancu od vjere u Boga, poglavito od vjere u Isusa Krista kao spasitelja ljudskog
roda, stvara drutvo nesvjesnih robova. Sekularizam je podvala gdje je drava potpuno svjesno, sa oitom i neskrivenom namjerom, odijeljena od Crkve, a kada se drava kao ljudska tvorba tako svijesno
odvoji od Crkve onda se ovjek koji je podanik te i takve drave takoer odvaja od Boga. Tonije, tu
imamo na koncu poslijedice koje su u dananjem razvijenom sekuliziranom svijetu toliko jasno vidljive da je razlog zato na takve oito pogibeljne posljedice izostaje makar i jedna najobinija intuitivna
365

Untitled-1.indd 365

10/23/06 8:11:00 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

reakcija ugroenog ovjeka koji se bori za svoje preivljavanje i opstanak upravo u tome to je kroz
godinama (stoljeima) diskretno podmetnutu i nametnutu antikransku kulturu stvoren mentalitet
koji prihvaa smrt i ne prepoznaje ivot. Prihvaa se trenutak, a negira se vjenost. Potpuno se gubi
osjeaj za vie vrijednosti kao posljedica zadovoljenja sebinih i trenutno ugodnih impulsa, a prezire
se i ismijava svaki idealizam, tenja prema plemenitosti i bilo emu to nadilazi to trenutno-materijalistiko zadovoljavanje. U taj prezir i ismijavanje, doslovce negiranje ikakve vrijednosti ideala, kao
posve prirodni nastavak takvog svjetonazora dolazi prezir i odbacivanje ljubavi, jer ljubav nije nita
drugo nego najvii ili najuzvieniji ideal. Kako je Isus Krist sama Ljubav, savrena Ljubav, onda se na
taj nain kroz sekularno-demokratsko srozavanje ljudi odvraaju od Njega, od tog savrenog ideala.
Isus je sekulariziranim ljudima dananjice potpuno neshvatljiv, odnosno, prihvaaju ga kao nekakvu
priicu u cijelom nizu manje ili vie slinih, bez osnove mjerei povijesnu stvarnost, mjerei ono to je
jedino pravi put, istina i ivot, svojim srozanim i ogranienim mentalitetom. Ono to ovjeka dananjice jedino moe vratiti natrag na pravi put samo je teka nevolja i zato na sve nevolje koje pogaaju
hrvatski narod treba gledati sa aspekta Boanskog milosra, jer samo kroz nevolje i patnju moi e se
neto i promjeniti u mentalitetu hrvatskog ovjeka koji je trenutno uhvaen u klopku tekih zabluda.
Samo dodatnim nevoljama koje se bez sumnje sruuju na Hrvatsku, htio to netko ili ne, u naciji moe
doi, i doi e, do preokreta koji e po Milosti biti spasonosan.

Borbu odraditi do kraja

Kada se spominju teke nevolje dolazimo natrag do same teme ovog poglavlja, a to je djelatno-priuvna brigada (DPBr), odnosno djelatna komponenta u njoj, gdje sam i stao prije ove male tematske
digresije. Zbog tekog razdoblja u kojem se ve danas nalazimo i koje ide samo prema jo puno gorem,
upravo spominjano angairanje iskusnih hrvatskih ratnika u stvaranju uistinu slobodne i suverene
Hrvatske ima svu svoju vrijednost. Na kraju krajeva, moe se i isto racionalno razmiljati i pitanje na
koga se Hrvatska uope moe pouzdati kada danas ili sutra doe do teke pogibelji i kada e trebati
djelovati prema suzbijanju i nadvladavanju opasnosti i svih potekoa koje e se na nas sruiti. Nudi
se samo jedan odgovor: Hrvatska trenutno nema nikoga drugog da joj pomogne osim dragoga Boga i
ljudi koji su ve jednom ili nesebino dati svoje ivote da bi se ona ostvarila.
Neki su svoje ivote i predali za ivot Hrvatske, a svi oni koji su ostali ivi, makar i emotivno ili tjelesno ranjeni, imaju dunost odraditi rat do kraja. I to kako prema Bogu koji im je po providnosti
odredio nastavak borbe, tako i prema poginulima koji sa nebesa promatraju to se dogaa. Nema
odustajanja i povlaenja sada kada je dolo do toga da se rtva Bogu i domovini prikazuje uzaludnom
ili se obezvrijeuje, ak se kriminalizira, postaje zloinom braniti svoj dom. Nije to nikakva sluajnost,
nije to neznanje onih koji tako rade. To je uvreda upravo samog Boga i to je uvreda onih koji su poloili svoje ivote, i to ne samo u ovom poslijednjem ratu, nego time vrijeamo svu svoju prolost i sve
hrvatske rtve kroz cijelu povijest, jer povijest je neprekinuta cjelina koja ono to se izraava danas kao
trenutak sadanjosti sadri u sebi cijeli ljudski niz sve do samog stvaranja prvih ljudi. Dakle, kada se
sve dotie samog poetka povijesti i kada se kree prema zavretku, onda se tim vie ne smije zaboraviti barem ono to se dogodilo u nedavnoj prolosti i prema toj prolosti imati potovanje koje jedino
moe biti zalog za dostojanstvenu i mirnu budunost.
Zato nema i nikada ne smije biti poputanja po pitanju odnosa prema ovom poslijednjem domovinskom ratu i nema naputanja borbe. Ono to je zapoeto i za to su ljudi ginuli mora biti odraeno
do kraja i to dosljedno do najmanjeg detalja, inae nam poginuli na oltaru domovine nee izai iz
savijesti koliko god se svatko samozavaravanjem pokuao osloboditi tog tereta savijesti. Tu se dobrim
dijelom i krije uzrok tolikih suicida branitelja. Kroz potpuno nepotrebne i tetne lijekove pokualo se
ugasiti unutarnji nemir koji je kod nekih izraeniji vie, a kod nekih manje, i manifestira se na razliite naine. Svjetski zlotvori koji kroz slugansku domau kliku u Hrvatskoj potajno djeluju, upravo su
iskoristili taj posve jasan i neunitiv zov savjesti koji je glas mrvih koji trae pravdu, i upravo su svojim metodama ozdravljivanja, a u stvari programiranim i planiranim djelovanjem prema poticanju
osjeaja krivnje i depresije tih najosjetljivijih i u biti najosjeajnijih ljudskih bia iji je zov savjesti bio
najjai, te su tako izvrili odstrijel jednog dijela preivjelih hrvatskih branitelja. To to su oni (neki
branitelji) formalno digli ruku na sebe, svoje blinje ili su si na neki drugi nain ugrozili zdravlje, ne
366

Untitled-1.indd 366

10/23/06 8:11:01 AM

Organizacija Ministarstvo obrane

spaava te zlotvore od odgovornosti i nee im pomoi da uteknu pravednoj kazni koja ih slijedi, i to
nekima ve na ovome svijetu, a ostalima koji se izmaknu nesavrenoj ljudskoj zemaljskoj pravdi posve
sigurno nema bijega od suda Bojeg.
Zbog svih tih razloga, a i zbog jo beskrajnog niza drugih, mi preivjeli i barem donekle zdravi i
sposobni moramo odraditi svoju dunost prema domovini Hrvatskoj i svim rtvama ugraenim u
nju. To je dakle dananja i vrlo skoro budua zadaa preivjelih hrvatskih branitelja: do kraja odraditi
zapoeto tako da naa djeca, djeca nae djece i djeca djece nae djece da cjelokupno nae potomstvo
ne bude optereeno naim neizvrenim obavezama. Tako da oni koji dolaze mogu raditi i stvarati
slobodni od nae neodgovornosti i naeg izbjegavanja odraivanja dunosti prema Bogu i blinjima.
I posve sam uvjeren da odaziv branitelja takvom jasnom i iskrenom pozivu da se ponovno stave na
puno raspolaganje svome narodu nee izostati. U to nema sumnje, makar se dosta njih danas osjeaju
izigranima i prevarenima, pa u time uzrokovanoj ogorenosti esto govore kako sa dananjim iskustvom nikada ne bi ili u obranu domovine i druge u tom smislu sline stvari. To je samo izraz tekog
ogorenja koji nije sutinski iskren i upravo se na to ljudstvo moe jedino s pouzdanjem i raunati
jer imaju sauvane emocije, nisu ohladnjeli, srce im je jo uvijek neokamenjeno, kao to je to sluaj s
mnogima, a posebno onima koji su zasjeli na pozicije dravnog i gospodarskog vodstva i pretvaraju
se nekakvom nacionalnom elitom. I upravo je na dravnom vodstvu, na osobi vladara, sva obaveza da
svojom iskrenou, principjelnou i pravednou te emocije preokrene u stvaralakom smjeru, i to
stvaralakom za korist cijele nacije. U tome usmjeravanju je i smisao formiranja DPBr koje e iskoristiti domoljubno htijenje i ratno iskustvo na najbolji mogui nain. I to tako da budu ukljueni svi koji
su bili angairani od 91 do 95 od kojih su neki nastavili raditi u vojsci (da bi dobar dio njih bio poslije
doslovce najuren), a ostali su se vratili natrag u civilni ivot. Ili pokuali vratiti, jer ono to su nali bilo
je kriminalno otimanje nacionalnog bogatstva koje je mnogima uskratilo dostojanstvenu egzistenciju.
Djelatno-priuvna brigada najveim dijelom ponovno spaja te danas razdvojene i razmrvljene komponente, a koje su u najteim trenucima za Hrvatsku bile u jednom velianstvenom jedinstvu tako da
se kroz samo oformljivanje navedenih postrojbi ujedno odrauje i jedna socijalna funkcija spajanja
pokidanih djelova nekad jedinstvene cjeline.
Dodatna je pogodnost braniteljske populacije koja e sainjavati sr DPBr ta da je na to ljudstvo mogue raunati na isti nain kako je bilo i 91., a to znai da se nee postavljati pitanje materijalne naknade
koja kao ni tada, ni sada, ali i nikada nee moi biti ni blizu primjerena stvarnim zaslugama. Zbog
potpunog materijalnog osiromaenja drave Hrvatske, na samom poetku nee se moi adekvadno
materijalno stimulirati angairano ljudstvo, ali tu mora prestati svaka slinost sa 91., a i svim daljim
godinama mlade drave, jer tragino loe voenje zemlje po socijalnim pitanjima dovodi do tekih
nepravdi koje sada sa mukom moramo ispravljati. Za takav zahtijev potrebno je ponovno uspostaviti visoko povjerenje ljudi prema dravi i dravnom vodstvu, ali posebice treba povratiti povjerenje
razoaranih branitelja. Samo uspostava neupitnog povjerenja moe ostvariti situaciju da se od ljudi
trai da za skromna sredstva odrauju sloen i zahtijevan posao, sa obeanjem da e im biti naknadno
nadoknaeno. Razlog zato e se morati tako raditi, tj. da e se moi plaati skromne poetne naknade,
je u tome da se tako stimulira angairanje mladih kadrova u GBr koje su zalog za obranu u daljoj budunosti. Budui je situacija na svim podrujima u dravi krajnje jadna, i kako na mnogim drugim podrujima postoje izuzetne potrebe koje moraju biti namirene, jednostavno se mora ljudima rei istina
da se nema i da se ne moe ii iznad onoga koliko se ima. Ono to bi tome zakinutom ljudstvu trebala
biti posredna stimulacija (to se ne odnosi samo na djelatne pripadnike DPBr nego na praktiki cijelu
hrvatsku radnu populaciju, ali zbog posebnosti vojnog zvanja ovdje je taj problem naglaen vie nego
u drugih) je to to e moi brzo i jasno vidjeti da ta zakinutost ima smisla jer je namjenjena ivotu, a
to znai primarno mladima, naoj djeci i svim naim potomcima kojima predajemo naih ruku djelo,
i da si sa tako asnim i vrijednim djelom rtvovanja za potomstvo gradimo najbolji mogui spomenik
u povijesnom sjeanju koje ostaje za nama.
Nema sumnje da kada ljudi vide da se grade i stvaraju npr. vrtii, kole, sveuilita, kulturne ustanove,
kue i stanovi, ceste i eljeznice; kada se vidi da lopovluk ne ostaje nekanjen i kada se ispravljaju oite
nepravde iz nedavne prolosti; kada se vidi da se obnavlja i potie hrvatska poljoprivreda i industrija i
ostvaruje se puna zaposlenost, i jo druge stvari od znaaja i vrijednosti; ali nadasve kada se vidi da se
367

Untitled-1.indd 367

10/23/06 8:11:01 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

provodi naelo stvarne i iskrene pravednosti koja je svjesna svoje ljudske nesavrenosti, ali koja potuje i ljubi ovjeka i njegovo dostojanstvo to je mogue jedino podsredsvom ljubavi prema Bogu. Tada i
samo tada, kada se sve navedeno moe vidjeti i osjetiti, mogue je ostvariti openacionalno pomirenje
i stvoriti povjerenje toliko potrebno u ovim odsudnim vremenima ne samo za Hrvatsku kao dravu
i naciju, nego za samog ovjeka kao jedinstvene i neponovljive jedinke. Dakle, kada se pokae da su
vlast i vladar svojim djelima na naelu pravednosti, ljubavi i istine onda vie nita nije nemogue, pa se
tako i danas nemogui zahtijevi koji bi kod naroda izazvali bunt, revolt i neposluh zbog posvemanje
otuenosti i kompromitiranosti vladajuih struktura, praktiki preko noi prihvaaju i ljudi se mogu
motivirati za rtvovanje u tekom i neizvjesnom radu. Moe se od ljudi traiti da se predano i hrabro bore samo kada vide (bilo bi puno bolje rei kada u srcima osjete) uzvieni smisao koji nadilazi
zemaljski jad i patnju. ak dolazi do odreenog proturjeja gdje se upravo zbog nakupljenog oaja i
ogorenja nepravdom cijelog sustava beznaa koje vlada danas Hrvastkom, upravo zbog svega toga,
ljudi jo vie u svojoj nutrini trae neto to bi vratilo smisao njihovom postojanju. Zato ne treba zbog,
trenutno potpuno objektivno gledano, desperatne situacije u drutvu iz toga zakljuivati da nema
mogunosti rijeenja. Ono se u stvari i nalazi upravo u toj dovedenosti do krajnje granice pogibelji,
oaja i desperatnosti i iz tog stanja crpi svoju snagu koja nekom prostorom ili vremenom udaljenom
promatrau moe izgledati potpuno neshvatljivom. Zato i vidim nadu i vrsto vjerujem da hrvatski
narod moe izai iz zamke osobnih sebinosti u stanje opeg sebedarja. A koje (to sebedarje) je jedino koje na kraju ovjeku vraa i vie i bolje nego to on sam zna i eli. Upravo suprotno od onoga to
ostaje iza sebeljublja i ogranienog koristoljublja. Iza sebe ostavlja samo pusto i bijedu, a da je tome
tako moemo vidjeti kako nam je sada kada i ivimo po tome bezbonom principu sebinosti.
Toliko o openitim, ali bitnim stvarima koje se dotiu same sutine ideje DPBr, a to se tie konkretnog
prikaza postrojbe to e se u daljnjem tekstu izloiti na slian nain kao i kod GBr.

Primanje prvog udara i psiholoki borbeni gubici

Takoer je znaajno za naglasiti da se planira postojanje samo jednog i to pjeadijskog oblika DPBr-a
s naglaenom upravo tom pjeadijskom komponentom. Isto tako je vano rei da je na neki nain, i to
se ne smije preutjeti ve s ponosom naglasiti, DPBr postrojba odreena da sama podnese najvei teret
prvog udara eventualne agresije. Odnosno, ima ulogu biti neka vrsta lukobrana koji svojom pozicijom
razbija silinu prvog vala i omoguuje da se tako oslabljen potpuno ugasi bez pogubnih posljedica za
usidreno brodovlje, samu obalu i objekte na obali, a to je upravo izvorna namjena lukobrana. Razlog
u takvom konceptu je upravo u iskoritavanju ljudstva sa proivljenim ratnim iskustvom kao najvee
vrijednosti DPBr.
Treba znati da je u modernom ratu dananjice najvei adut tehnoloki superiornijeg neprijatelja iskoritavanje te superiornosti u takvoj silini i intenzitetu, to je jo dodatno osnaeno sve veom preciznou pogaanja tono odreenih ciljeva, da se kod napadnutog ljudstvo dovede u takvo psihiko
stanje da potpuno izgubi volju za borbom. Dolazi do potpunog unitenja borbenog morala i gubitka
volje za pruanjem otpora.
Openito, zbog tolikog napretka u ubojitosti oruja psiholoki gubici predstavljaju apsolutno najvei
udio u ukupnim gubicima uzrokovanih borbenim djelovanjima. Ratni sukob dananjice treba u prvom redu shvatiti kao sukob na propagandno-informativno-psiholokoj razini gdje se najprije eli
djelovati na ljudske umove i psihu, a tek potom kapitalizirati to djelovanje ostvarenjem ratne pobjede.
eli se postii potpuno obeshrabrenje, defetizam, predaja, jednom rijeju eli se unititi svaka volja za
otporom i na takvom bezvoljnom stanju ostvariti vojne ciljeve. Isto tako odnos borbenih udara prema
propagandno-psiholokom djelovanju je doao do toke gdje propaganda vie ne slijedi borbeno djelovanje, nego se borbeno djeluje u skladu sa propagandno-psiholokim ciljevima i postavkama.
To nije nikakva nepoznanica i ta koncepcija se niti ne skriva, to je posebno bilo izraeno u drugom
zaljevskom ratu prilikom operacije okupiranja Iraka 2003. godine. Tada je poetni naziv za cijelu akciju bio okiranje i obezglavljivanje i to je upravo bila sutina strategije pokoravanja jedne drave koja
nije bila dovoljno posluna i nije se kao takva uklapala u zamiljeni tempo stvaranja Novog svjetskog
368

Untitled-1.indd 368

10/23/06 8:11:01 AM

Organizacija Ministarstvo obrane

poretka. Iraki vojnik je dotad nevienim dvadeset i etverosatnim bombardiranjem u kratkom vremenskom intervalu bio doveden u stanje tekog oka, a koritenjem visoke tehnologije zapovjedni
centri su bili ili uniteni, ili im je prekinuta svaka komunikacija s postrojbama na terenu. Takvoj strategiji treba pribrojiti i najvaniji razlog zato je bila toliko uspjena, a to je iraka unutarnja slabost
proizala iz dva glavna razloga. Prvi je taj da je Irak umjetna tvorevina sastavljena od razliitih etnikih
i vjerskih komponenti koje su meusobno bile u dugotrajnom sukobu i vjenom nezadovoljstvu. Neto nalik Jugoslaviji gdje se jednako tako nije moglo oekivati da e populacija biti imalo jedinstvena
i uope voljna braniti takvu tvorevinu. Drugi je razlog u loem i pretjerano tiranskom, a istovremeno
u znatnoj mjeri pokvarenom i korumpiranom reimu koji nije uspio na borbu mobilizirati niti onu
povlatenu etniku komponentu da bi se borila za opstanak tog reima. To bi bilo slino situaciji da je
uspjelo NATO-u u napadu na tzv. SR Jugoslaviju (Srbija i Crna Gora) postii stanje da Srbi ne budu
motivirani i jedinstveni u pruanju otpora i pokuaju da zadre nadzor nad Kosovom i da ele poraz te
SRJ u istoj mjeri kao i Albanci. Uope ne ulazim u pitanje da li Kosovo treba biti nezavisno ili u sastavu
Srbije, ovdje nije rije o tome. Radi se o pitanju motivacije naroda za borbu za ono to smatraju svojim
i emu pridaju vrijednost dovoljno veliku da riskiraju svoje ivote pruanjem otpora agresoru. Srbi su
se u sluaju NATO napada pokazali solidno jedinstvenima u pruanju otpora bez obzira to su mnogi bili nezadovoljni vladajuim reimom Slobodana Miloevia i njegove ene i suvladarice Mirjane
Markovi. Iz takvog srpskog jedinstva u borbi za Kosovo treba i Hrvatska izvui opomenu da se treba
uvijek biti na oprezu jer tu jedinstvenost mogu sutra ponovno usmjeriti prema nama ukoliko pomisle
da im se prua prava prilika, a osnovni razlog za to da pomisle da im se ta prava prilika prua moe
biti samo naa slabost. Naravno, u kombinaciji sa inozemnim poticanjem Srbije na novu agresiju kao
to je to ve jednom i uinjeno.
Vratimo se ipak na starategiju okiranja i obezglavljivanja koja je uspjeno primjenjena u Iraku. Irakim postrojbama se dogodilo da su u kratkom vremenu posve unitene i prestale su postojati kao
ikakve borbene cjeline upravo kroz iskoritavanje stanja psiholokog oka. Brzo i praktiki posve neometano prodiranje amerikih postrojbi koristilo je upravo to stanje potpune nevoljnosti za borbom
ujedinjenom sa prekidom zapovijednih linija. Nije se nalo na niim zapovjednim razinama dovoljno
motiviranih i sposobnih manjih postrojbi, ili ak pojedinaca, koje bi zaustavile potpuno izloene i
ranjive amerike kolone koje su bile toliko razvuene i tako logistiki preoptereene brzim napredovanjem da je ono to ih je usporavalo bilo ne vojni otpor, nego logistiki problem opskrbe elnih jedinica
gorivom, svladavanje terena, vremenske prilike i sl.
Da se takva strategija ne bi mogla uspjeno primijeniti na nama slue upravo postrojbe DPBr. Svojom ratnom prekaljenou angairanog ljudstva i drugaijem odnosu ratnih veterana prema smrtnosti
moe se neutralizirati poetno stanje oka na koje agresor rauna, a koje ne treba zanemariti. Za vrijeme koje svojom izloenou i primanjem prvog udara kupuju DPBr jedinice, ostale neiskusne i od
dodira sa tekom ratnom stvarnou, objektivno predviajui, psiholoki uzdrmane postrojbe mogu
prebroditi tu poetnu posve prirodnu i svakome sa ranim iskustvom shvatljivu krizu, te se uspjeno
ukljuiti u borbu i iskazati svu svoju vrijednost. Naime, okiranje je uspjeno na kratke staze i mora se
brzo eksploatirati te ako se u tome ne uspije zauvijek je izgubljeno. ovjek je u tom pogledu neobino
stvorenje jer se kroz neko vrijeme na sve privikne i kada poput djejih bolesti preboli stanje oka od
poetnog intenzivnog bombardiranja postaje imun na takve metode i uspjeva posve djelotvorno fukcionirati ak i u posve ekstremnim i naizgled neizdrivim uslovima. Opet je Vukovar ovdje najbolja
potvrda jednog ljudskog djelovanja koje nadilazi svake racionalne procjene i pokazuje koliko je nenadoknadiva vrijednost motiviranog ovjeka.
Takvom obrambenom strategijom uspijeva se od ljudstva koje je na raspolaganju izvui ono najvie
to se moe i istovremeno izbiti neprijatelju brzinu kao njegovog najjaeg aduta. Kada potroi tu kartu
i kada se uvue u dugotrajnost i upornost koji moraju biti nai aduti, onda se moe prijei iz stanja
podreenosti u stanje onoga koji odreuje pravila igre onako kako mu to najvie odgovara. U te adute
svakako treba raunati na ovaj nain sauvane, u borbi oeliene i relativno odmorene postrojbe GBr
koje tada mogu biti glavni initelj strateke prevage u planiranom dugotrajnom ratu.

369

Untitled-1.indd 369

10/23/06 8:11:01 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

* * *
Za spomenutu ulogu amortizera prvog udara DPBr e biti namjenjenoj ulozi prigodno sastavljena
tako da taj posao moe najbolje odraditi. To konkretno znai da se struktura jedinica razine odijeljenja
ne mijenja, ali se sve iznad toga slae na drugaiji nain nego u postrojbama GBr.
Zato se moe odmah i dati prikaz jedinica na razini voda.
Sastav SV(DP)-a u DPBr:
SO3 + POO3 + SnO-12,7 + MBO-82 + ViBLO + SKO + ZapV = 112 ljudi
Sastav POV(DP)-a u DPBr:
POO4 + OPORS + MBO-82 + ViBLO + SKO + ZapV = 92 ljudi
Sastav MBV(DP)-a u DPBr:
MBO-1204 + ViBLO + SKO + ZapV = 68 ljudi
Iz ovih sastava moe se isitati da u vodovima za razliku od vodova u GBr nema odijeljenja prijenosnih
raketnih PZ sustava. To je iz razloga to se ti sustavi nalaze u sastavu zasebne postrojbe koja se nalazi
u DPBr. Radi se o vodu za podrku (VzP).
Vod za podrku (VzP) slui kao postrojba koja svojim raznolikim sastavom i naoruanjem koje posjeduje prua podrku pripadajuim satnijskim jedinicama na nain kako to zahtijevaju borbene okolnosti i prema procjeni zapovjednika.
Sastav VzP-a je slijedei:
PRPZO2 + SnO-202 + MO + ViBLO + ZapV = 62 ljudi
Vod protuzrane artiljerije (VPZArt), do 20 ljudi; sastoji se od artiljerijskog orua za PZ borbu i
prema potrebi moe pruati i vatrenu podrku za pjeadijske potrebe. Sustavi sa topovima od 40 i
posebice od 76 mm mogu koristei potkalibarska zrna djelovati i protiv srednje oklopljenih ciljeva,
nadopunjujui tako sveukupnu protuoklopnu sposobnost.
Konani izgled VPZArt izgleda otprilike ovako:
- PZT-20/6 2 = 6 ljudi
- PZT-40/2 2 = 6 ljudi
- PZT-76 2 = 6 ljudi
Idua formacijska razina je satnija i tu imamo tri postrojbe sa svojim posebnostima koje imaju kao
sastavnice DPBr: pjeaka satnija (PS(DP)), protuoklopna satnija (POS(DP)) i minobacaki vod
(MBV(DP)).
Pjeaka satnija (djelatno-priuvna) (PS(DP)) ima u svom sastavu ukupno do nekih 670 ljudi i osposobljena je za potpuno samostalno borbeno djelovanje. Po svojim karakteristikama vrlo je bliska gardijskoj B pjeakoj satniji s glavnom razlikom da nema topnitva i raketnih PZ sustava. Prvenstveno je
koncipirana da djeluje kao isto pjeadijska postrojba u bliskom borbenom kontaktu i tu pokae svoje
najbolje osobine, upravo one zbog kojih i postoji kao takva.
Pjeaka satnija (djelatno-priuvna) (PS(DP)) sastoji se od:
SV(DP)3 + POV(DP) + MBV(DP) + VzP + VPZArt + IngO + ITTO(DP) + SanS + ViBLO + ZapSat
= 670 ljudi
Protuoklopna satnija (djelatno-priuvna) (POS(DP)) sastoji se od 520 ljudi i prvenstveno je namijenjena za intenzivnu protuoklopnu borbu i kao takva ima borbenu sposobnost za suprostavljanje i
unitavanje velikog broja tekih oklopnih ciljeva.
370

Untitled-1.indd 370

10/23/06 8:11:02 AM

Organizacija Ministarstvo obrane

Protuoklopna satnija (djelatno-priuvna) (POS(DP)) sastoji se od:

POV(DP)3 + MBV(DP) + VzP + VPZArt + IngO + ITTO(DP) + SanS + ViBLO + ZapSat = 520 ljudi
Pjeaka bojna (djelatno-priuvna) (PB(DP)) slijedea je formacija u nizu prema brigadi. Sastoji
se od nekih 1.610 ljudi i iz sastava bojne vidi se da je izrazito pjeaki koncipirana i svojim sastavom
namee se kao postrojba posebice pogodna za urbanu borbu gdje je zbog pjeake karakteristike sposobna izvoditi brze manevre, a da pri tom ostvari i visoki stupanj maskiranosti. Ve po samoj toj karakteristici proizlazi i strateko opredjeljenje da se jedinice razine bojne, a samim time i cijela brigada,
mobilizacijski i lokacijski okupljaju na podrujima unutar gradova.
Pjeaka bojna (djelatno-priuvna) (PB(DP)) sastoji se od:
PS(DP)2 + MBV(DP)2 + VPZArt + IngO + ITTO(DP) + SanB + PRPZO2 + ZapB = 1.610
Sa razine bojne moe se sada dati prikaz izgleda cjelovite djelatno-priuvne brigade.
Sastav DPBr je slijedei:
PB(DP)2 + POS(DP) + LArDi(DP) + IngV + SanBr + SatVP + ITTO(DP) + VPZArt + ViBLO + ZapBr
= 4.070 ljudi
Laki artiljerijski divizion (djelatno-priuvni) (LArDi(DP)) posjeduje slijedee artiljerijsko naoruanje:
Top-haubicu 105 mm, posada od pet ljudi: 8 orua
Viecijevni baca raketa (VBR) 122 mm Rak, posada od pet ljudi: 8 orua
Sastav LArDi(DP)-a u DPBr je slijedei:
TH-1058 + VBR-122Rak8 + SKO + ViBLO + ZapDi = 110 ljudi
DPBr sveukupno posjeduje slijedei zbir ljudstva, oruja, orua i borbenih sustava:
- ljudstvo za neposredno borbeno djelovanje (borci prve linije dodira): 3.070
- ljudstvo za borbenu podrku: 1.000
- snajper 7,9 mm (SnP-7,9): 72
- snajper 12,7 mm (Sn-12,7): 48
- snajper 20 mm (Sn-20): 32
- runi raketni baca za protuoklopnu borbu viekratne namjene (RRB): 384
- protuoklopni raketni sustav (PORS): 28
- prijenosni raketni sustavi za protuzrakoplovnu obranu (PRPZO): 36
- sustavi bespilotnih letjelica (BL): 64
- minobaca 82 mm (MB-82): 76
- minobaca 120 mm (MB-120): 108
- top-haubica 105 mm (TH-105): 8
- VBR 122 mm Rak: 8
- PZ top 20/6: 16
- PZ top 40/2: 16
- PZ top 76 mm: 16
- vojna policija (VP): 50
Iz ovoga prikaza cjelovite DPBr prva injenica koja se istie je omjer ljudstva za neposredno borbeno
djelovanje sa ljudstvom za pozadinsku podrku. Taj omjer iznosi visokih tri naprema jedan (3 : 1) i po
tome je djelatno-priuvna brigada jo izrazitije orijentirana za pjeadijsku borbu ovjek na ovjeka
od gardijske brigade i to upravo iz razloga to je i namijenjena prihvaanju prvog udara agresora u njegovom planiranom brzom napredovanju prema urbanim podrujima i htijenjem njihovog zauzimanja
u to kraem vremenu.
DPBr je predviena da izvodi borbena djelovanja ponajprije u uslovima gradsko-ulinih borbi i da u
371

Untitled-1.indd 371

10/23/06 8:11:02 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

tim borbama bude postrojba koja stoji na pozicijama prvog ealona obrane, sa GBr u pozadini ili razmjetenom po dubini teritorija, ve prema planovima, okolnostima i mogunostima.

Razmjetaj i brojnost
DPBr ima veliku manevarsku sposobnost i bez koritenja transportnih sredstava to posebice dolazi
do izraaja upravo u ulinim borbama kada se trai upravo mobilnost samog ljudstva, a zbog uvjeta borbe nije mogue ili je bitno oteano koristiti sredstva za transport. Ova strategija odnosi se na
napad agresora koji je izrazito superiorniji u borbenoj tehnici poput NATO-a i/ili SAD, a u drugim
prilikama gdje je odnos manje ili vie ravnopravan, sve se postrojbe drugaije postavljaju i primjenjuje
se potpuno drugaija strategija u kojoj se i DPBr koristi na posve drugi nain. Ali, kako se strategija
prvenstveno postavlja za najteu moguu varijantu, tako i razmjetaj DPBr ide prema tome da se udovolji tim zahtijevima. Zato se i obavlja smjetaj DPBr postrojbi unutar vojarni koje se nalaze u samim
gradovima koje se i planira braniti.
to se tie samog broja DPBr postrojbi to je upravo povezano s brojem gradova koji imaju populacijsku sposobnost da oforme barem jednu DPBr, a ako ne u samom poetku cijelu brigadu onda
barem jednu djelatno-priuvnu bojnu ili satniju. Rije je o gradovima s populacijom brojnijom od
ca. 20.000 stanovnika to onda ini brojku od najmanje 25 djelatno-priuvnih brigada s tim da bi ta
brojka s planiranim porastom populacije idealno bila do nekih 35 do 40 DPBr. Za poetak rauna se
na predvienih 25 brigada i ide se sa formiranjem istih. Isto kao i kod GBr u samom poetku nee biti
mogue popuniti i formirati cjelovite postrojbe, ali to je od sporedne vanosti i bitnije je da se pone
sa pravilnim ustrojem. Nije presudno da se odmah postigne brojnost i zato e negdje umjesto operativne brigade biti oformljene tek bojne ili ak samo satnije. Puno je vanije inzistirati na dosljednosti
u disciplini i pravilnom uvjebavanju onoga to se moe dobiti od ljudstva i na toj razini postepeno
ii prema dovrenju postrojbi. U tom formiranju, bilo cjelovite brigade ili samo neke nie formacijske jedinice, najvea zapreka za brzo dovrenje prema predvienoj koncepciji ne smije biti ljudstvo
nego naoruanje i oprema. Stoga e popunjavanje ljudstvom ipak biti relativno brzo organizirano, a
naoruanje kojim e biti opremljeni privremeno je ono kojim se trenutno raspolae i, kako se poinje
proizvoditi i jednim manjim dijelom dobavljati ono predvieno naoruanje i oprema, tako se isto
postepeno uvoditi u postrojbe.
Kako je reeno da se planira formiranje oko 25 DPBr, a to znai da e u tim postrojbama biti angairano do nekih ca. 100.000 ljudi od kojih je najvie 20% djelatne komponente. to e rei da e DPBr imati
u angamanu najvie do ca. 20.000 profesionalnih vojnika. Ostatak u DPBr je priuvna komponenta i
po mobilizacijskim planovima trebaju biti na razini brzine kao kod GBr to znai da postrojba mora
biti borbeno spremna za manje od 24 sata. Situacija da su DPBr stacionirane u gradovima i da se okupljaju na gradskom podruju omoguuje taj visoki zahtijev i nadoknauje nedostatak brzine koju ima
GBr, ali je vie disperzirana i time neto tee okupljiva kao cjelovita postrojba u odnosu na DPBr.

Protuoklopno usmjerenje
Od ostalih karakteristika DPBr vrijedi istaknuti da je vidljiva injenica da je artiljerijska podrka zasnovana skoro iskljuivo na minobacaima i to ponajvie onih kalibra 120 mm ija velika brojnost u
odnosu na ukupno ljudstvo nadoknauje vie simboliku prisutnost topnitva (top-haubica 105 mm
i VBR Rak 122mm). To topnitvo ionako je tu prisutno prvenstveno za sluaj kada DPBr djeluje u
ravnopravnijim borbenim uvjetima i kada se moe koristiti kao standardna manevarska postrojba na
otvorenom frontu. Isto tako i u protuoklopnoj snazi najvie se oslanja na male i lako mobilne RRB,
a neto kompliciraniji i tei PORS zastupljeni su u bitno manjem broju. Isto kao i kod GBr, a tako je
i u svim ostalim postrojbama, toj protuoklopnoj vatrenoj sili treba pridodati i protuoklopna raketna
orua jednokratne upotrebe, a koje posjeduje svaki pjeadinac u postrojbi, a takoer i protuoklopne
mogunosti samih minobacaa 82 i 120 mm. Na taj nain DPBr izrazito je ubojita protiv oklopnih postrojbi i kada bi se primjenio kriterij koji je primjenjen za GBr tada jedna DPBr sa 50% djelotvornosti
samo formacijskih protuoklopnih sredstava (RRB, PORS) ima sposobnost unitenja vie od dvije stotine tekih oklopnih ciljeva. Kada se to prenese na svih 25 DPBr i uzme najgore zamisliva djelotvornost
372

Untitled-1.indd 372

10/23/06 8:11:02 AM

Organizacija Ministarstvo obrane

od samo 10%, onda ukupna sposobnost unitenja oklopa iznosi vie od tisuu potencijalnih ciljeva.
Kada bi se samo uzele u obzir najslabije protuoklopne mogunosti GBr i DPBr i zbrojile ispalo bi da
nam nita drugoga nije niti potrebno jer zbir nadmauje sav teki oklop koji posjeduje NATO (ukljuujui i SAD). Ali, naravno da se u koncepciji totalnog obrambenog rata koji se provodi kroz naoruan
i organiziran narod ne oslanja samo na te postrojbe, nego upravo suprotno, snaga se crpi iz masovnosti
koja neprijatelju ne prua niti teoretske mogunosti za pobjedu na vojnom polju. To je iz razloga to
kada se pribroje mogunosti domobranskih i postrojbi teritorijalne obrane, cijena koju se treba platiti
da bi se pokorila jedna takva nacija daleko je previsoka ak i za najvee silnike u povijesti ljudskog
roda poput ovih koji su sada na djelu. Tada dolazi do sluaja kada David prakom pobjeuje Golijata,
i da je Golijat imao neto pameti ne bi se niti uputao u borbu protiv Davida. Borba je bila odluena
i prije nego to je poela, kao to je to sluaj kod svake borbe jer Svaka je bitka unaprijed odluena
(Lao Ce). I to je uvijek jasno naknadno, nakon bitke, a u tako malo sluajeva prije borbe. Jer da nije
tako onda onaj koji uvia da je gubitnik ne bi trebao prihvatiti borbu i izbjegavao bi je sve dok si ne
omogui uvjete koji mu donose pobjedu.
to se tie Hrvatske i navedenog primjera gdje se uzima u analizu samo jedan segment borbe kao to je
to protuoklopna sposobnost treba jo rei da kada bi se uzela u raunicu teoretska sposobnost unitenja neprijateljske ive sile onda ukupni rezultat jo vie pretee u korist Hrvatske i njezine obrambene
sposobnosti. U ovoj koncepciji Hrvatska moe biti poraena jedino ako se sama preda i popusti, ako
sami nemamo dovoljno volje za rtvovanjem i prihvaanjem gubitaka kao sastavnog dijela ivota.
Samo unutarnje nejedinstvo i podvojenost moe nas poraziti i zato treba raunati da e neprijatelj,
kada uvidi da drugaije ne moe, ii na pokoravanje nas samih kroz nas same, upravo igrajui na tu
kartu razbijanja jedinstva i sloge, a temelj svega je vjera koja omoguuje ostvarenje i onoga to nam
moe izgledati nemogue. Ali, ako vjerujemo i molimo, Bog e nam dati sve to je u skladu sa Njegovom voljom, a ta volja Boja zna bolje i od nas samih to je uistinu najbolje.

Vrijeme radi protiv liberalizma

Neprijatelj sam nije sposoban krvariti i zato e pokuati pod svaku cijenu izbjei mogunost da se
dovede u situaciju da mora trpjeti gubitke. Radi se o ve nekoliko puta spominjanoj nesposobnosti dananjih svjetskih nasilnika te ujedno najveih i najgorih terorista koje predvode SAD, odnosno
NATO kao njihov prirepak, da podnesu imalo znaajnije ljudske gubitke. Razlog lei u diskreditaciji
sekularne demokratsko-liberalne ideje na kojoj su zasnovani kao drava i koja je istinski proela ljude
(odnosno zavela ih je) i jedno vrijeme ih uspjeno (uspjeno za ostvarivanje tajnih antikristovskih
ciljeva) motivirala za rtvovanje ako treba i vlastitog ivota za tu ideju. Korumpiranost i dekadencija
vladajuih elita, a i samo ostvarivanje liberalizma unutar podruja Zapada, doveo je do posvemanje
unutarnje slabosti koja samo eka da se ispolji u svojoj punini, a kada se to dogodi cijela sila sruiti e
se kao kula od karata. Moglo bi se rei da e se sruiti poput Golijata kada je bio pogoen jednim preciznim i snanim pogotkom na ranjivo mjesto. Upravo je i prisutna doza jedne povijesne ironije gdje
je Zapad bio u usponu samo dok je jo bio pod utjecajem tradicionalnih vrijednosti prolih epoha, a
koje su sve bile na ovaj ili onaj nain kranske, te manje ili vie oslonjene na kranstvo, ak makar to
bilo povrno ili prijetvorno. Narodi Zapada, a prvenstveno anglosaksonski element toga Zapada, bio
je u mogunosti ostvariti idealistiku ideju liberalizma samo kroz vrijednost idealizma rtvovanja za
druge i za neto to transcedentira materijalnu stvarnost. Kada je taj naboj vrijednosti ispucan i kada
je liberalna sebinost otuenog i u svojoj samozaljubljenosti osamljenog ovjeka konano ostvarena,
i to samo djelomino, jer jo ima prostora za daljnje propadanje ovjeka u ponor liberalizma, tada
vie nema niti snage koja je tu nakaradnu ideju silom ostvarivala i nametala cijelom svijetu. Tada se ta
protuboja konstrukcija raspada praktiki sama od sebe.
Stvar je vrlo analogna danas prilino rairenom kultu i oboavanju zdravlja i izbjegavanja boli i bolesti
kao neeg stranog, najgore zamislivog modernom ovjeku. Oboavanje zdravlja, opsjednutost zdravljem i intenzivna i preovladavajua elja za zdravljem ve je sama po sebi bolesna. Dakle, iskljuivo
htjeti biti zdrav je bolesno stanje i ujedno krah same te tenje ve kod samog njenog formiranja. to
je i razumljivo jer je u potpunosti nekranska, a sve to nije kransko nema ivota u sebi. Nije Krist
373

Untitled-1.indd 373

10/23/06 8:11:03 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

doao da izlijei ovjeanstvo i da ukine patnju i bol, nego je doao da je podnese i istrpi upravo za sve
nas, da bi po tome bili otkupljeni i spaeni u vjenosti. Krist je patnji i boli dao uzvieni smisao te zato
nema potrebe niti ima smisla teiti ivotu lienom patnje i bola.
Liberalizam je u sukobu s tim naelima i upravo kao i u sluaju prianjanja iskljuivo kultu zdravlja, i
liberalizam u sebi kao ideji nosi bolest. Odnosno propast jr ve u samoj nutrini liberalne ideje. Vrijeme
kraha i propasti liberalizma, ispoljenog u demokratsko-kapitalistikim dravnim sustavima je upravo
ovo nae dananje.
To je bilo posebice jasno vidljivo onome koji je gledao farsino, ali uvijek znakovito tzv. predizborno
sueljavanje dvojice prividno suprostavljenih, a u biti od istih zakulisnih sila produciranih pretendenta
za poziciju predsjednika SAD u izborima 2004. godine. Znakovito je zbog toga to se kroz govornitvo i rijei koje izlaze iz ustiju moe uvidjeti stanje nutrine i srca odakle rijei dolaze, moe se oitati
stanje duha. Tako je bilo vidljivo jedno izrazito uzbuenje obojice, u inae dosadnom i monotonom
recitiranju napamet nauenih odgovora na unaprijed poznata pitanja, kada se spomenulo pitanje mogunosti ponovnog uvoenja mobilizacije za vojnu slubu. Odnosno mobilizacije dravljana SAD za
sudjelovanje u ratu, budui da je stalno aktualan problem manjka ljudstva za ratovanje u okupiranom
Iraku. I jedan i drugi natjecatelj doslovce su se zaklinjali i vie puta jasno ponavljali da mobilizacije
i prisilnog novaenja nee biti i da vojnu silu namjeravaju i dalje graditi iskljuivo na dobrovoljnoprofesionalnoj osnovi, tj. na plaenikoj vojsci. Koliko je tu bila oitost straha u glasu, licu, oima i
gestama kod obojice kada se govorilo o novaenju i koliko je tu bila ispoljena oita spoznaja da nema
vie sposobnosti motiviranja ljudstva nego mu se moraju dodvoravati. Jasno im je da kada bi neko od
njih dvojice spomenuo da postoji i najmanja mogunost da se uvede novaenje, to bi kod razmaene
birake svjetine izazvalo paniku masovnih razmjera koja bi mogla dovesti do uruavanja cijele, na
pijesku lai i obmana izgraene konstrukcije. Oni koji to nisu uvidjeli gledajui taj duel i koji o tome
prvi put uju neka se potrude nabaviti snimku tog dogaaja i moda e im naknadno promatranje
otvoriti oi. Neka pogledaju koliki se strah krije u tim najmonijim ljudima svijeta koji su kao nekakvi
lideri, barem formalni vladari, najjae svjetske sile kojoj nitko nije ni blizu po teoretskoj snazi. Strah
je to koji je pokazatelj istine, strah je to koji im izlazi iz savjesti u kojoj se kod svakog ovjeka susree
ovjek s boanskim i gdje se izraava jedna nepobitna istina. Moe se savijest potisnuti, moe se unaprijed pripremati cijela predstava, ali potisnuta i negdje sabijena savijest samo eka trenutak kada zbog
nekog razloga snaga potiskivanja negdje popusti i onda se ispoljava na najrazliitije naine, a jedan od
tih naina je i strah koji dolazi kada se dotakne dio neke istine. Tako je i kod tih toliko programiranih i
pripremljenih demokratskih obmanjivaa za trajajnja izborne predstave u trenutku kada su se dotakli
za njih pogubne istine o slabosti i smrtnosti njihovog poretka odjednom savjest producirala nevieni
strah koji je probio sve fasade demokratske puke predstave. Pripremljenost i uvjebanost nije im bila
od koristi kad su se suoili sa po njih toliko opasnom istinom.
Koliko je taj strah velik vidljivo je kroz podatak da bi eventualno novaenje u SAD za ukupne ratne
potrebe amerike vojske za okupaciju Iraka (prema amerikim procjenama) od ca 260.000 do 300.000
ljudi, to je dvostruko vie od sadanjeg broja ljudstva u Iraku koje varira od nekih 130.000 do 150.000
vojnika, iznosilo manje od 0,1% ukupne populacije SAD (ak blizu 0,05% od ukupne populacije). Isto
tako i sami potencijalni vei gubici koji bi doli sa poveanjem broja vojnika na ratitu isto su tako u
potpunosti vojno i demografski potpuno beznaajni za jednu tako veliku dravu poput SAD. Jednako
kao to su bili potpuno vojno nebitni i u razdoblju od prve godine okupacije i iznosili oko 1.000 ljudi i
prema istom postotku proporcionalno bi iznosili najvie do oko 3.000 ljudi, a jo k tome vrlo je vjerovatno da bi bili puno manji. Pogotovo u kasnijem razdoblju kada ojaana vojna sila uspije unititi slabe
i neorganizirane gerilce popunjavanjem praznina u prostoru do kojih sada dolazi zbog nedovoljne
brojnosti, ali i samim fizikim istrebljenjem protivnika.
Inae, kada se ve spominju sami postupci na terenu, na rijeima i u teoriji toliko humana i pravedna,
prema medijskoj prezentaciji skoro pa svetaka vojska SAD-a, izrazito je sklona nemilosrdnom ubijanju svega ivoga to im se nae na nianu. Svi su, po izvjetajima kontroliranih medija, opravdano i
posve legitimno ubijeni i po pravilu radi se uvijek o protivnikim snagama koje su to i zasluile. Nema
veze ako su to djeca, ene, starci, bolesnici, zarobljenici, sluajni prolaznici i promatrai, jer ako se i
374

Untitled-1.indd 374

10/23/06 8:11:03 AM

Organizacija Ministarstvo obrane

prizna da su stradali civili onda je to uvijek opravdano kao tzv. kolateralna teta (prevedeno: usputna
teta). Jedan izraz koji sakriva injenicu da se ubijaju nevini.
Osvrui se jo na sam broj poginulih amerikih vojnika i eventualno neto vee amerike gubitke u
sluaju da se izvri novaenje i uputi dodatno ljudstvo u iraku bojinicu, vrijedi istaknuti da samo u
automobilskim nesreama u SAD-u godinje pogine oko 50.000 ljudi, ali na tu brojku amerika psiha
ne reagira, jer je to posljedica upravo upranjavanja ivotnog stila stvorenog liberalizmom koji kod
ljudi izaziva egocentrizam. Nema u automobilskim nesreama rtvovanja za druge, nego se radi o usputnom produktu prihvaenog mentaliteta i prihvaenog naina hedonistikog ivota modernog egocentrika. Kod pogibije u ratu negdje daleko u svijetu i za isto tako daleke ciljeve treba se odrei samog
sebe za drugoga i biti spreman u tome dati i svoj ivot. To je toliko strano, tovie, to je posve odbojno
Amerikancu, ali i Zapadnjaku openito, jer nije mu na kraj pameti da bi mogao izgubiti ivot koji je
toliko prigrlio, za nekakvu imaginarnu korist blinjeg svoga. Tonije, ovjek liberalnog mentaliteta
nema svojeg blinjeg osim samog sebe, svi ostali su mu daljnji i ne vidi razloga zato bi im on sam, kao
sam sebi najvea vrijednost, bilo to dao. Ako ve treba davati to se naplauje, a ivot im je skupa roba.
Tonije, njihov, svakog pojedinca, ivot im je vrijedan i skup, dok su im tui ivoti posve bezvrijedni.
Spomenuti nevjerovatno niski postotak populacije koji bi bio zahvaen novaenjem i koji bi vie nego
zadovoljio potrebe koje SAD imaju da poprave svoju slabu poziciju u koju su upali ulaskom u Irak,
ipak je toliko straan za prosjenog Amerikanca da predstavlja nepodnoljiv teret za njegovu psihu.
Toliki da oba predsjednika pretendenta iz sveg glasa viu i zaklinju se: Nema novaenja, nema novaenja! Obeajem, tvrdim, garantiram da nee biti novaenja jer se naa vojna koncepcija zasniva iskljuivo na plaenikoj vojsci i takva e i ostati!. ak je i u navedenom verbalnom sueljavanju izaziva
za predsjedniki iznio optubu da aktualni branitelj predsjednike pozicije koristi formacije amerike
Nacionale garde (to je amerika varijanta priuvne vojske koja je neto izmeu teritorijalne obrane i
klasinih priuvnih postrojbi) i zakonsku poziciju te Nacionalne garde u smislu uvoenja novaenja
na zadnja vrata. Neki oblik neobjavljenog i neformalnog novaenja kroz mobilizaciju tih postrojbi i
njihovog slanja u Irak. Naravno da je ta optuba, taj teki krimen, sa svom odresitou pobijena i odbaena kao posve netona od strane optuenog protukandidata. Vladar najjae svjetske sile ne moe
svojim podanicima ispostaviti zahtijev za i najmanju rtvu, a da mu svjetina simboliki ne odrubi
glavu izbornim izjanjavanjem.
Iz svega je oito da se radi o jasnoj slabosti koja kada se jednom iskoristi i tako neprijatelj porazi, a
poraz je ve i to ako ne uspije ostvariti svoje ciljeve i ako bude uvuen u dugotrajnu krvavu borbu,
onda mu ne preostaje nita drugo nego da prizna poraz i povue se ili da nastavi tvrdoglavo dalje i sam
propadne unutarnjim uruavanjem. Hrvatska mora biti spremna za sve opcije koje neprijatelj izabere
i samo se tako sa punom spremnou na najbolji nain i odvraa od svake agresije.
Zakljuak koji bi se odnosio na DPBr formaciju mogao bi se saeti u spoznaji da se sr tih postrojbi, i
djelatni i priuvni dio, sastoji od braniterljske generacije od 91 do 95 te da se na duhu toga herojskog
razdoblja nastavlja gdje se stalo i ispravlja ondje gdje se zastranilo. Generacija koja je svojom krvlju
omoguila da se drava Hrvatska uope oformi, makar kao i sjena onoga kakva bi trebala biti, ta generacija ima prema mrtvima, prema ivuima i prema onima koji e tek ivjeti u domovini nam naoj
jedinoj svetu dunost da svoju zadau odradi do kraja. Zadau koliko teku toliko jo vie asniju.
U tome moe se uspjeti jedino uzdajui se u Providnost, u Rije koja je tijelom postala i uzdajui se u
presveti zagovor Blaene Djevice Marije, nae Kraljice.

3. Djelatno-priuvne namjenske postrojbe

Djelatno-priuvne namjenske postrojbe (DPNP) su postrojbe koje su po svim svojim osnovnim karakteristikama bliske i svojevrsna su nadopuna djelatno-priuvnoj brigadi.
Rije je o postrojbama koje su namijenjene (specijalizirane) za odreenu djelatnost koju izvravaju
prema odredbama vieg zapovijednitva ili samoinicijativno u skladu sa situacijom na terenu.

375

Untitled-1.indd 375

10/23/06 8:11:03 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

Rije je o postrojbama koje namjenjene i opremljene za:

- transportne i tehnike usluge
- ininjerijske i graevinske djelatnosti
- atomsko-bioloko-kemijsku obranu (ABKO)
- vezu, informatiku, elektronsko izvianje i protuelektronsko djelovanje
Uglavnom e DPNP biti locirane unutar sredita zbornih podruja i veih gradova, a po svojoj ukupnosti nee predstavljati posebno brojnu komponentu HV-a. Osnovna je ideja i namjena ovih postrojbi da predstavljaju eventualno potrebnu nadopunu svim ostalim segmentima oruanih snaga.
To se ponajvie odnosi na transportno-tehniku i ininjerijsku namjenu DPNP ime se omoguuje
laka nadopuna manevarskih i ininjerijskih zahtjeva koji se mogu pojaviti u tijeku ratnih operacija.
ABK obrana i veza/informatika imati e, s druge strane, namjenu da najbolje iskoriste visokostruno
priuvno ljudstvo na nain da se najdjelotvornije iskoristi njihovo civilno zanimanje.
Nije prisutna neka posebno unificirana forma samih jedinica te e se formirati prema potrebama i
mogunostima svakog zbornog podruja zasebice. Na taj nain nee se upasti u zamku normiranja
neega za to nije unaprijed mogue utvrditi stvarnu potrebu ili mogunost. Moglo bi se rei da e
formiranje biti obavljeno u hodu, onako kako e se oruane snage razvijati u svojoj ukupnosti.

4. Domobranska pukovnija
Domobranska pukovnija (DPu) postrojba je koja po borbenoj kvaliteti dolazi u nizu iza DPBr i predstavlja poveznicu ili neku vrstu prijelaza iz visokomanevarske postrojbe poput GBr i manje manevarske DPBr prema skoro potpuno statinim i manevarski bitno ogranienim postrojbama teritorijalne
obrane (TO). Domobranska pukovnija ima veu manevarsku sposobnost i barem teoretski veu borbenu vrijednost od TO. Vie je koncipirana na naelu posjedovanja lakog pjeakog naoruanja od
bilo kojih drugih postrojbi, a to je ujedno i initelj lake manevaribilnosti kojoj je i svrha da svojim
pokretom slui kao nadopuna u prvom redu prostorno bliskijim jedinicama TO-a. Na neki nain DPu
predstavljaju najie pjeatvo koje se moe oformiti, a da ipak postoji i odreena pozadinska vatrena
i svaka druga standardna logistika potpora. U tom pogledu ima dosta slinosti sa DPBr i glavni initelj kojim se DPu diferencira od iste je ljudstvo koje ulazi u sastav navedenih postrojbi.
Domobransku pukovniju popunjavaju ponajvie ljudi neto slabijih psihofizikih mogunosti od ljudi
u DPBr, a uzrok je prvenstveno u neto veem prosjeku godina starosti. Sukladno tome postavljaju
se i zadaci pred DPu prema onome to je mogue i izvui od pripadajueg ljudstva. Takoer je vano
napomenuti da taj princip veeg starosnog prosijeka nije izriito pravilo i znatan broj DPu biti e u biti
popunjen istom populacijskom skupinom koja bi inae bila ukljuena u DPBr, ali zbog mjesta stanovanja nisu u prilici da ih se u iste uvrsti. Zato e to ljudstvo biti angairano u DPu i tu e tvoriti znaajan
faktor u karakteru istih. Prema tome, koliko je diferencijacija izmeu dviju srodnih postrojbi u ljudstvu (uglavnom po prosjeku starosti), toliko je i jedna od glavnih slinosti u karakteru koji proizlazi iz
oslonjenosti na znaajan udio braniteljske populacije. To isto kao i kod DPBr i ini jednu od najveih
vrijednosti DPu. Zbog toga ukupna uloga DPu nipoto nije beznaajna ve se pravilnom pripremom i
koritenjem u borbi od DPu mogu traiti i dobiti visoki rezultati.
Izgled jedinica u sastavu DPu na razini vodova:
Sastav SV(Dom)-a u DPu:
SO2 + POO + MBO-82 + SKO + ZapV = 58 ljudi
Sastav POV(Dom)-a u DPu:
POO + OPORS + MBO-82 + SKO + ZapV = 46 ljudi

376

Untitled-1.indd 376

10/23/06 8:11:03 AM

Organizacija Ministarstvo obrane

Sastav MBV(Dom)-a u DPu:

MBO-1202 + ViBLO + ZapV = 40 ljudi
Sastav VzP(Dom)-a u DPu:
PRPZO2 + ViBLO + ZapV = 42 ljudi
Domobranska pjeaka satnija (DomPS) sastoji se od 304 ljudi i kao kod DPBr koncipirana je kao
laka pjeadijska postrojba s tom razlikom da je jo dodatno kvantitetivno oslabljena. Usprkos toga
potpuno je sposobna samostalno djelovati i izvravati sve borbene zadae.
Sastav DomPS-e u DPu:
SV(Dom)2 + POV(Dom) + MBV(Dom) + VzP(Dom) + ITTO(Dom) + SanS + ViBLO + ZapSat = 304
ljudi
Domobranska protuoklopna satnija (DomPOS) sastoji se od 234 ljudi i bazirana je na istom principu kao i domobranska pjeaka satnija. Glavna joj je karakteristika velika pokretljivost i sposobnost
lakeg maskiranja zbog odsutnosti tekog naoruanja.
Domobranska protuoklopna satnija (DomPOS) sastoji se od:
POV(Dom)2 + MBV(Dom) + VzP(Dom) + ITTO(Dom) + SanS + ViBLO + ZapSat = 234 ljudi
Domobranska pjeaka bojna (DomPB) idua je razina domobranske pukovnije. Sastoji se od 794
ljudi u dvije satnije i postrojbama za pozadinsko-logistiku i vatrenu podrku.
Domobranska pjeaka bojna (DomPB) sastoji se od:
DomPS2 + MBV(Dom)2 + IngO + ITTO(Dom) + SanB + PRPZO2 + ViBLO + ZapB = 794 ljudi
Domobransku pukovniju (DPu) mogue je sada prikazati u svom konanom obliku. Sastoji se od
nekih 2.000 ljudi u dvije bojne i prateim pozadinskim jedinicama.
Sastav DPu je slijedei:
DomPB2 + DomPOS + MBV(Dom) + IngV + SanPu + ITTO(Dom) + PRPZO + ViBLO + ZapPu =
1.994 ljudi
DPu sveukupno posjeduje slijedei zbir ljudstva, oruja, orua i borbenih sustava:
- ljudstvo za neposredno borbeno djelovanje (borci prve linije dodira): 1.010
- ljudstvo za borbenu podrku: 986
- snajper 7,9 mm (SnP-7,9): 32
- runi raketni baca za protuoklopnu borbu viekratne namjene (RRB): 84
- protuoklopni raketni sustav (PORS): 24
- prijenosni raketni sustavi za protuzrakoplovnu obranu (PRPZO): 90
- sustavi bespilotnih letjelica (BL): 22
- minobaca 82 mm (MB-82): 56
- minobaca 120 mm (MB-120): 60
Odnos ljudstva za neposredna borbena djelovanja i ljudstva za borbenu podrku iz pozadine je otprilike jedan naprema jedan. Glavni razlog takve strukture je u primarno statinom i relativno slabo
pokretljivom konceptu na kome se zasniva DPu. Isto tako zbog samog ukupnog brojnog stanja DPu-a
koje iznosi do 2.000 ljudi, kada se popune najosnovnije pozadinske jedinice ne preostaje previe ljudstva za potrebe borbenih postrojbi. No, to se ionako ne trai od domobranstva jer njegova uloga mora
biti takva da uspije izvriti manevar u svojoj blioj okolini bez prevelikog udaljavanja od mjesta svojeg
stacioniranja.
Konkretno, to znai da ako je jedna DPu stacionirana npr. u Krievcima ili u Sinju, onda je operativno
377

Untitled-1.indd 377

10/23/06 8:11:04 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

podruje tih pukovnija prvenstveno u bliem radijusu tih naselja i usklaivanju djelovanja sa skoro
potpuno statinom TO koja je praktiki svugdje prisutna na cijelom pripadajuem terenu, te suradnja
sa eventualno prisutnim postrojbama GBr ili DPBr. Sve ovisi o razvoju situacije na terenu i o odluci
vieg zapovijednitva ili samostalno samih zapovjednika na terenu jer postoji znatna mogunost da
neprijatelj uspije prekinuti cjeloviti sustav zapovijedanja. Principjelno, samo bi u iznimnim sluajevima dolazilo do premjetaja DPu iz svojeg predvienog podruja djelovanja. Svojom prisutnou DPu
ima i ulogu ispomoi GBr-u tako da te postrojbe ne budu previe optereene i da tako mogu dulje
opstati u stanju visoke borbene sposobnosti.
Brojnost samih DPu postrojbi trebala bi iznositi nekih 50 pukovnija ili oko 100 tisua ljudi. Otprilike
svako naselje iznad deset tisua ljudi moralo bi imati svoju domobransku pukovniju koja bi bila popunjavana ljudima upravo iz ireg podruja djelovanja DPu, a svakako da vei gradovi daju i manje ili
vie proporcionalno vei broj pukovnija. Kao i u sluaju DPBr ukupni broj domobranskih pukovnija
rasti e i pratiti sveukupni porast stanovnitva u Hrvatskoj. Tako ovdje predvienih 50-ak pukovnija
nikako nije i konana brojka nego je samo jedna poetna osnova koja se razmatra kao ona koju je
mogue planirati u trenutnom demografskom stanju nacije.
to se tie samog smjetaja DPu e se stacionirati po naseljima prema prije navedenom principu i to
na nain da se svaka pukovnija smjeta i okuplja u mirnodopskom razdoblju u jednom objektu koji
zadovoljava sve potrebe za smjetaj ljudstva, naoruanja i opreme. Tu je potrebno i naglasiti da je sami
smjetaj i zadovoljenje smjetaja od posve malog znaenja i u tom pogledu objekt koji pripada DPuu treba pruiti minimalne uvjete za smjetaj samog ljudstva. Bitno je osigurati smjetaj pripadajue
opreme i naoruanja te mogunost smotre same postrojbe i izvoenje prikladne obuke te eventualno
koritenje prostora kao zbornog mjesta.
Kod analize naoruanja i opreme koje je u sastvu DPu vano je naglasiti da za razliku od GBr i DPBr
gdje je osnovno pjeadijsko oruje jurina automatska puka kalibra 7,6251 mm, kod DPu ta puka,
odnosno taj kalibar, biva zamijenjen kalibrom 5,5645 mm. Time se postie olakanje samim vojnicima koji tako nose manji teret i mogu se lake kretati, a zbog svoje openito prosjeno slabije psihofizike spreme i razine obuenosti od ljudstva u GBr i DPBr sam gubitak prednosti koju donosi vei
kalibar nije znaajnije prisutan. Vea bi teta bila zahtijevati isti kalibar i tako zbog tjelesnog optereenja koje je tee nadvladati i zbog slabije sposobnosti preciznog djelovanja na veoj udaljenosti (to
moraju biti u stanju pripadnici GBr i DPBr) na kraju stvoriti vie tete nego koristi. Za namjenu koja je
predviena za DPu i za ope sposobnosti ljudstva koje je popunjava kalibar 5,56 mm je upravo idealan
i zadovoljava sve potrebe. Osim jurine puke na kalibar 5,56 mm biti e na isti kalibar prevedeni u
streljakom odijeljenju prisutni pukomitraljezi. Ostalo naoruanje koje je formacijski predvieno da
bude prisutno u postrojbama ostaje isto. Tako DPu ima u svom sastavu 32 snajpera 7,9 mm, ali zato
formacijski nema snajpera veeg kalibra upravo iz razloga neto vee mase i potrebom za viom razinom psihofizikih sposobnosti i same obuenosti u uporabi tih orua.
Protuoklopne sposobnosti DPu izraene su stanjem od 84 RRB-a viekratne namjene i 24 komada
orua protuoklopnog raketnog sustava. Samo uporabom tog pripadajueg oruja jedna DPu moe
voditi respektabilnu protuoklopnu borbu i za bilo kojeg agresora predstavljati znaajnog imbenika
kojeg ne smije ignorirati. Po principu analize PO sposobnosti koji je primjenjen kod GBr i DPBr ispada da sve planirane pukovnije kod razine PO djelotvornosti od 10% unitavaju vie od pet stotina
oklopnih ciljeva, a to je otprilike broj tenkova i tekih oklopnih transportera koje su SAD angairale u
Iraku. Naravno, kao i kod ostalih postrojbi, i DPu ima u svom sastavu veliki broj RRB-a za jednokratnu
namjenu koji jo dodatno pojaavaju sveukupne PO sposobnosti.
Kada se ve spominju dodatne PO sposobnosti onda treba raunati i na artiljerijska sredstva u sastavu
DPu. Radi se iskljuivo o minobacaima 82 i 120 mm koji uporabom naprednih mina mogu i te kako
znaajno pridonjeti unitenju neprijateljskog oklopa. Koliina od 56 minobacaa 82 mm i 60 minobacaa 120 mm posve zadovoljava potrebe i namjenu DPu-a, a isto tako bitno smanjuje ukupne trokove
stvaranja cjelokupne postrojbe. DPu ne posjeduje nikakve sloenije sustave i tako ne zahtijeva velike
trokove koji sa njima dolaze u samoj cijeni izrade, odravanja i obuke. Po tome gleditu DPu je u
378

Untitled-1.indd 378

10/23/06 8:11:04 AM

Organizacija Ministarstvo obrane

odnosu cijene i dobivenih mogunosti najrentabilnija postrojba to je od velikog znaaja u samom

poetku ostvarivanja Programa nacionalnog opstanka, a time i koncepcije totalnog obrambenog rata
kao njegovog sastavnog dijela.
Iz razloga upravo tih niskih trokova i visokih borbenih mogunosti po tom istom principu i skoro sa
istim naoruanjem (uz razlike u kalibrima jurinih puaka, tekih snajpera i sl.) biti e izgraivani i
GBr i DPBr, a tek sa pokretanjem gospodarstva i opim razvojem drave uvaati e se skuplji i sloeniji
oruani sustavi. Na neki nain, u poetnom razdoblju sve postrojbe biti e samo razni oblici DPu, a
tek daljnim usponom drave moi e se sve navedene postrojbe stvarno i izdvojiti te formirati onako
kako je to planirano.
Ostalo je jo spomenuti brojku od 90 komada prijenosnih PZ raketnih sustava koji su prisutni u relativno visokom broju upravo iz razloga to je to jedino sredstvo za PZ obranu kojom DPu raspolae.
Kao dodatna PZ sredstva mogu se raunati jedino PZ raketni ili artiljerijski sustavi kojima raspolau
postrojbe TO koje su prisutne na podruju djelovanja DPu.
Sustava bespilotnih letjelica ima 22 to je dovoljno za potrebe DPu-a. Isto kao i kod svih ostalih postrojbi i ove bepilotne letjelice imaju vienamjensku ulogu i kao takve bitno pridonose ukupnoj borbenoj sposobnosti.
Rezime kojim bi se moglo saeti koncepciju domobranskih pukovnija bio bi masovnost i rasprostranjenost sa niskim trokovima. To je upravo i bit cijele koncepcije totalnog obrambenog rata, samo to
je DPu trajno odreena da ostane jednostavna, jeftina i jo masovnija kako raste broj stanovnitva, dok
su GBr i DPBr (manje od GBr) predviene za odreenu stalnost u samom kvantitetu (broju postrojbi,
odn. ukupnom broju ljudstva) i porast je usmjeren prvenstveno samo u kvalitetu postrojbi (uvaanje
sloenijih oruanih sustava). Koliko god DPu bile podreene u borbenoj vrijednosti, po svojoj koncepciji ipak su sastavni i nezaobilazni dio jedne cjeline gdje i onaj, koji je uvijetno reeno sam po sebi
borbeno vredniji, ipak ne moe izraziti svoju punu vrijednost bez djelovanja cijelog sustava. Spoznaja
da svatko ima svoju jedinstvenu i nenadoknadivu vrijednost i da su svi ovisni o jedinstvenom izvravanju svojih dunosti cjelokupne populacije bitna je za uspjeno ostvarenje obrambene koncepcije
totalnog ratovanja bez prestanka. To je opet u vezi sa toliko bitnim i uenim nacionalnim jedinstvom
koje se ogleda na svim podrujima, a pogotovo u jednom toliko sloenom i tekom stanju kao to je
to rat za svoju slobodu.

5. Teritorijalna obrana
Teritorijalna obrana konani je i po svojim karakteristikama u mnogome poseban dio postrojbi koje
sainjavaju sveukupne oruane snage drave Hrvatske.
Osnovna je karakteristika TO-a masovnost i sveprisutnost, ali bez ikakve vrste i unaprijed strogo
definirane forme. Izgled neke TO postrojbe prvenstveno je uvjetovan samim podrujem gdje je prisutna. Ako se radi o nekom zaselku od 50 stanovnika od kojih je za TO sposobno npr. 15 ljudi, onda
e ta TO postrojba imati u najmanju ruku oblik jednog streljakog odijeljenja dodatno ojaanog sa jo
tri borca. To bi i bio jedan minimalni osnov te TO jedinice jer je u koncepciji TO-a predvieno da ta
postrojba od 15-ero ljudi na svojem podruju posjeduje npr. barem jedan minobaca 82 mm ili, to
bi bilo jo bolje, od 120 mm, barem jedan artiljerijski PZ sustav od 20 pa sve do 90 mm, barem jedan
PO raketni sustav ili bestrzajne topove. Isto tako da tom odjeljenju od 15 ljudi budu na raspolaganju
RRB-i jednokratne i viekratne namjene, itd. Ukratko, ta mala postrojba u nekom zaselku predstavlja
vojsku u malom i prema potrebi opsluuje pripadajue naoruanje i djeluje prema razvoju dogaaja ili
ako je informacijski povezana sa viim zapovjednitvom prema primljenim naredbama. Djelovanje je
prvenstveno pasivno i zasniva se na dranju pozicije i spremnosti u oekivanju neprijatelja. Takoer
sa svojom irokom lepezom naoruanja potpomae pridole postrojbe tako da im se stavlja logistiki
na raspolaganje. To konkretno znai da kada neka postrojba, npr. jedan SV(Dom) odnosno streljaki vod iz domobranske pukovnije biva rasporeen u taj fiktivni zaselak sa svojih 15 pripadnika
TO-a, onda se naoruanje, streljivo i oprema kojim TO raspolae daje na raspolaganje domobranstvu.
379

Untitled-1.indd 379

10/23/06 8:11:04 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

Tonije, onaj viak koji TO nije u stanju opsluivati, a u primjeru zaselka TO odjeljenje ima vie naoruanja nego moe odjednom opsluiti, jer kada je dio ljudi npr. kod minobaaa (3-5 ljudi), dio kod
protuzrakoplovnog topa (3-7 ljudi) i dio rasporeen negdje na poloajima (9-3 ljudi, tj. ono to je
preostalo) tada su odreeni viak bestrzajni topovi, protuoklopni raketni sustavi, teki snajperi (12,7
ili 20 mm), mitraljezi 7,9 mm, itd. Takoer se taj vod domobrana opskrbljuje dodatnim streljivom kod
lokalnog TO spremita, odnosno iz zaliha TO-a. Naravno, to se sve dogaa tek u sluaju kada se nije u
mogunosti snabdijeti redovnim logistikim putem iz svoje pukovnijske logistike.
Iz istog razloga po stratekoj koncepciji totalnog obrambenog rata sve TO postrojbe imati e relativno
velike zalihe streljiva i druge opreme u odnosu na svoju veliinu i stvarno realne potrebe. Na taj nain
omoguava se neovisnije manevriranje ostalim postrojbama budui da e postojati odreena razina
logistikog osiguranja koje postrojbama u manevru daju svugdje prisutna spremita TO-a. Ista stvar
se odnosi i na intendantsko zbrinjavanje manevarskih postrojbi u situaciji kada se zateknu bez povezanosti sa svojom logistikom. TO postrojbe prema potrebi intendantski osiguravaju na njihovom podruju prisutne ostale vojne postrojbe omoguujui tako dodatnu sigurnost u preivljavanju u borbi
te odravanje vojnih formacija operativnima i u sluajevima prekida komunikacija i linija opskrbe, a
posebice u neprijateljskom okruenju.
Za razliku od primjera malenog zaselka sa svojom minimalistikom TO jedinicom, na suprotnom
kraju TO spektra bio bi primjer TO postrojbi u npr. Zagrebu kao najveem hrvatskom gradu, ali u u
svim drugim veim gradovima jednako. Tu bi se slijedilo princip zaokruivanja TO jedinica na razini
nekadanjih mjesnih zajednica i tako bi teoretska brojnost mogla iznositi i do vie tisua ljudi. Sve bi
zavisilo od brojnosti populacije i postotnog udjela za TO sposobnog ljudstva. Iako bi brojnost mogla
biti i relativno velika, sutinski ne bi bilo puno razlike u samom ustroju. Proporcionalno svojoj veliini
bilo bi prisutno i svo naoruanje navedeno u prvom primjeru te bi se isto tako stvarale zalihe tzv. vika
naoruanja kojim bi se prema potrebi mogle koristiti prisutne manevarske postrojbe, ali sa kojim je
ljudstvo TO u potpunosti osposobljeno djelovati tako da nita nije nepotrebno ili neiskoriteno u sluaju kada TO djeluje potpuno samostalno.
Sama struktura jedne vee TO postrojbe krajnje je jednostavna i zasniva se na jednostavnom principu
pravilne piramidalne strukture. To znai da se ide od odijeljenja (do 20 ljudi) koja su sva formacijski
istovrsna, odnosno nema stroge podjele po specijalnosti nego se prema naoruanju koje je prisutno
odreuje vrsta ili namjena odjeljenja prema potrebi situacije na terenu. Tako se moe dogoditi da u
jednom vodu ne postoje dva identina odijeljenja, a samim time niti nema identinih vodova, satnija,
bojni i pukovnija kao najvee TO postrojbe. Okvirno bi se moglo govoriti o vodovima veliine od 50
do 100 ljudi, satnijama od 150 do 200 ljudi, bojnama od 400 do 600 ljudi i pukovnijama od 1.000 do
najvie nekih 2.000 ljudi. Sama svrha formiranja veih TO formacija je u ovladavanju upravljanjem
obrane na podruju gdje se ljudstvo nalazi i TO postrojba kao takva moe nastati samo na jednom vrlo
uskom podrunom principu. Ne moe, recimo, ono TO odjeljenje iz zaselka koji je dat kao primjer,
biti dio voda ili neke druge formacije TO ukoliko nije teritorijalno blizak sa ostalim dijelovima (odn.
odijeljenima). Ukoliko je izolirana i izdvojena ta je formacija tada samostalna bez obzira na svoju
veliinu. Jasno je da e takvi sluajevi biti relativno rijetki i da e se uglavnom moi formirati barem
formacije razine vodova koje e i pokrivati vee podruje, ali radi se o principjelnom konceptu koji
se zasniva na strogoj obrani teritorija. Zato postojanje zapovjedne strukture ima smisla samo ako je
u mogunosti upravljati ljudima na pripadajuem podruju kao jednom kompaktnom cjelinom. Sa
izdvojenim formacijama ne bi se moglo dovoljno uspjeno zapovijedati i zato je bolje prepustiti ih samima sebi da se snalaze najbolje to mogu na podruju na kojemu su prisutne i koji najbolje poznaju
pa tako mogu izvui maksimum iz pripadajueg im obrambenog prostora.
Iz toga razloga nije mogue dati precizniju sliku naoruanja i opreme kojom raspolae TO, no dovoljno je znati da se radi o velikim koliinama najrazliitijeg naoruanja i pripadajue opreme. Ono to
je sigurno je da je rije o krajnje jednostavnim oruanim sustavima koji ne ukljuuju ikakve skupe i
sloene sustave.
Najsloeniji i najzahtjevniji oruani sustav kojim e TO raspolagati je univerzalni/vienamjenski 90
380

Untitled-1.indd 380

10/23/06 8:11:05 AM

Organizacija Ministarstvo obrane

mm protuzrakoplovni/protuoklopni brzometni top-haubica koji je po svojoj ideji i izvedbi u biti vrlo

jednostavno orue. Sve ostalo su standardni artiljerijski PZ sustavi od 12,7, 20, 30, 40 i 76 mm (ovaj
zadnji od 76 mm takoer posjeduje i protuoklopnu namjenu).
Svakako su prisutni, i to u izuzetno velikom broju, minobacai 82 i 120 mm (ukupno bi u konanici
trebalo biti vie od 10.000 cijevi!). Isto tako masovno su prisutni jednokratno i viekratno uporabljivi
RRB-i, protuoklopni raketni sustavi (PORS) i bestrzajni topovi kao protuoklopna komponenta naoruanja TO-a. I to bi bilo sve od onog malo sloenijeg naoruanja, a sve ostalo je lako pjeako naoruanje (jurine puke 5,56 i 7,6251 mm; snajperi 7,9, 12,7 i 20 mm; bacai granata 40 mm, i sl.).
Naravno, ono to toj naizgled jednostavnoj i sirovoj zamisli daje snagu je brojnost TO postrojbi. Kako
u svim ostalim postrojbama oruanih snaga ima sveukupno do oko 300 tisua ljudi i ako je maksimum
postotka koji se moe dobiti za borbeno djelovanje iz populacije negdje oko 25%, onda je ono to
preostaje TO-u oko 500 do 700 tisua ljudi. Sve zavisi od toga kolika je razina organizacije, discipline,
motiviranosti i, svakako, koliina samog naoruanja kojim se raspolae tako da se moe stvoriti naoruani narod.

Uloga ena u TO-u

Jedna specifina posebnost TO-a je u tome da u svom sastavu, za razliku od drugih postrojbi, sadri
enske borbene i ostale vojne formacije. Preciznije reeno, sva enska populacija koja odslui obavezni
vojni rok biva nakon zavretka osnovne obuke prikljuivana u sastav TO-a. Ve prema samom sastavu
odreene TO postrojbe, odnosno prema postotnom udjelu ena i kvalitativnog sastava unutar toga
istoga udjela, biti e odreeno kako e ene biti iskoritene unutar svake konkretne TO postrojbe.
Principijelno e se sa enama u TO-u koristiti na nain da one koje su psihofiziki sposobne, kroz obuku osposobljene i na koncu dobrovoljno ukljuene u TO formacije (od odijeljenja do vodova) za izvoenje zahtjevnijih borbenih zadataka, dok e se ostatak ena u TO-u nalaziti u poglavito pozadinskim
jedinicama koje su namijenjene intendantskom i sanitetskom osiguranju pripadajue TO postrojbe i
podruja koje dotina TO postrojba pokriva. To nikako ne znai da ta pozadinska usmjerenost glavnine enske vojne populacije iskljuuje borbeno djelovanje i za to potrebnu osposobljenost. Razlog
takvoj koncepciji lei u najboljem iskoritavanju cjelokupnog ljudstva i u tom smislu treba iskoristiti
svakoga na nain da moe pruiti najvie. Tako treba, poznavajui psihologiju ene, iskoristiti njene
majinsko-zatitne instinkte i postavljanjem ena u krajnju pozadinu uiniti ih istovremeno zadnjom
linijom obrane. Tonije zadnjom linijom obrane koja se nalazi ispred malodobne djece koja su u ratu
predviena za sklanjanje u najbolja sklonita kojima se raspolae. to se tie navedenih sklonita o
tome e biti detaljnije reeno u poglavlju o civilnoj zatiti.
Kao najvee nacionalno blago i kao ivua budunost djeca e se uvijek najbolje zbrinjavati u najboljim i najsigurnijim sklonitima, a zadnju liniju obrane ispred tih sklonita drati e ene. Kada
neprijatelj, tko god on bio, dospije do te linije znai da je svaka obrana ispred unitena i onima koji su
tu postavljeni mora biti jasno da djeca postaju ugroena mogunou da ih doslovce zarobe i kasnije
na sveki mogui nain zlouporabe neprijateljske snage. Mora biti jasno svima da dananji neprijatelji
Hrvata i kranstva sigurno nemaju plemenite namjere prema naoj djeci koju bi eventualno zarobili,
a da je tome tako vidljivo je iz dananje stvarnosti kada se hrvatsku mladost kroz kontrolirano kultuloroko formiranje i medijsko manipuliranje eli upropastiti na najgore mogue naine. Istu stvar
treba oekivati, i jo samo puno gore, kada bi u ratnom sukobu djeca postala neprijateljski ratni plijen.
Ovaj neprijatelj koji nam radi o glavi, a pogotovo o dui, sve e svoje umijenosti upotrijebiti kako bi
nau djecu pridobio na svoju stranu. To prvenstveno znai da bi ih antikristovski odgajao i time htio
potpuno udaljiti od kranske vjere jer time bi sebi na najbolji nain osigurao drutvo pokornika i
robova. Zato i tolika panja samoj zatiti djece od strahota ratnih djelovanja, ali i njihovo postavljanje na mjesto koje je ono koje neprijatelj moe zadnje osvojiti. Povijesno gledano ene su uvijek bile
zadnja linija obrane ispred djece, ali su se u tom srazu sa nadiruim napadaem uglavnom sluile
jedinim sredstvom kojim su raspolagale vlastitim tijelom, odnosno predavanjem sebe osvajau i na
taj su nain titili svoju djecu nadajui se da e to omoguiti preivljavanje njihove nejai. Neki put
381

Untitled-1.indd 381

10/23/06 8:11:05 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

to je uspjevalo, neki put nije, ovisno o mjestu, vremenu i vrsti sukoba i takvo ponaanje ne treba niti
najmanje osuivati ili prezirati jer se radi o spaavanju svoje djece i tu je ena inila ono to je mogla
i ime je raspolagala, a to je bilo njezino tijelo i njezina ljepota. Jedina druga opcija koja je bila na
raspolaganju bilo je samoubojstvo sebe i djece i bio je esti sluaj da se pribjegavalo tome oajnikom
rijeenju, koliko se to moe uope i zvati rijeenjem. Isto tako, u rijetkim prilikama koje su joj se pruale, ena je uvijek spremno prihvaala i preuzimanje vojne obrane u svoje ruke, naravno, u skladu sa
svojim psihofizikim sposobnostima.
Naravno da ene nee biti ograniene samo na tu obranu posljednje linije nego e enska sastavnica
TO-a biti angairana i na zatiti raznih drugih vanih objekata, kontroli promentnih punktova, vojnopolicijskom nadzoru dijelova teritirija ili cijelih gradova, naselja i sl. Time se omoguuje da se vojno
sposobna muka populacija maksimalno moe iskoristiti u borbenom djelovanju, a da se ne rasipa i
nepotrebno zamara na sporednijim i neborbenim (ili manje borbenim) poslovima.
U obrambenoj koncepciji hrvatske ena se naoruava i obuava za obranu te joj se omoguuje da zatiti sebe i sve svoje. Poglavito joj se omoguuje i namjerno se enu stavlja u poziciju da bude zadnja
zapreka izmeu napadaa i onoga emu je ena kao majka najvie privrena, a to su djeca. Motivirana
tim iskonskim majinskim zatitnikim instinktima ena kao borac moe pruiti puno u koncepciji
totalnog obrambenog rata. Bitno je enu pravilno pozicionirati i psiholoki pripremiti tako da jasno
uvidi neprihvatljivost predaje i podvrgavanja napadau, jer na taj nain nee moi spasiti djecu budui
da se radi srazu kristovske i antikristovske opcije. Podvrgavanjem agresoru svojevoljno i svjesno se
predaje djecu u ruke antikristovih slugu i tako ih se upropatava na najgori mogui nain. Ukoliko
ena bude u stanju prihvaanja ove istine onda nee biti te sile koja e je moi natjerati da joj se podvrgne i tom pogledu ene su ak psiholoki stabilnije od mukaraca. Tu se ve nalazimo u podruju
psiholokog ratovanja jer isti je sluaj i sa spoznajom o zloinstvu pobaaja i kada je ena u stanju
spoznaje istine, a vjera u Krista je puna istina, onda je nikakva zavoenja ne mogu navesti da uniti
ivot koji nosi u sebi. Tako i imamo prilike vidjeti da su najvee i najee zagovornice prava zaetog
ploda na ivot upravo ene. Ali jednako tako i najee zagovornice edomorstva isto su tako ene.
Sve je pitanje vrijednosti koju ena prihvati, a kada je neemu privrena ena se toga jako tvrdoglavo
pridrava. Uostalom, onome tko ide u crkvu vidljivo je da je enski element daleko prisutniji od mukog i takvo stanje je upravo dodatna potvrda da je ena postojanija od mukarca koji zna daleko vie
oscilirati u odnosu na vrijednote bilo koje vrste.
Zato se od strane zakulisnih sila podzemlja i radi toliko na suzbijanju vjere kod ena i, posebice, suzbijanju pokornosti ene prema crkvenom autoritetu i to je prastara pria o zmijinom poticanju Evinog
buntovnitva i prkoenja. Sutina feminizma koji je i izmiljen kako bi se ene na istom principu ravastog jezika, ali pod drugom krinkom, ponovno navelo na isti put propasti, upravo se nalazi u jednom
prkosnom buntovnitvu. Zato se i navedeni pojam psiholokog ratovanja u prvom redu odnosi na
borbu duhova tj. pokuava se unititi vjera, a posebice je na udaru katolika vjera budui je ona jedina
pravovjerna i sa Petrovim nasljednikom na elu. Tako u kontekstu motiviranosti i osvjetenosti ene za
borbom i zatitom svoje djece, bilo roene ili neroene, radi se prvenstveno o tome da se kroz vjeru,
katoliku vjeru nauavanu Crkvom, ene moralno uvrste na neunitivom temelju. Nakon tog uvrenja, a kako je reeno, ena je ak i mnogo postojanija od mukaraca i tee ju je slomiti jer ima veu
sposobnost od mukarac u kontinuiranom i ravnomjernom naprezanju. Mukarci imaju ampitudne
uspone i padove koji po svojoj visini nadilaze snagu ene, ali nisu u mogunsti dugo drati tu visoku
razinu jakosti te moraju popustiti i akumulirati snagu za novi uspon. ene nemaju mogunost ostvarenja tako velike amplitudne snage poput mukaraca, ali zato onu svoju razinu koju postignu mogu
skoro beskonano odravati praktiki nepromijenjenom. U ratnoj psihologiji to znai da se na enu
koja je u vjeri, i na toj osnovi se uzdie tee se djeluje nego na mukarce koji su u trenucima amplitudnih padova podloniji (ranjiviji su) psiholokom djelovanju neprijateljske strane. Odnosno, ovdje
kod razmatranja uloge ene u obrambenoj doktrini, jo je ljepe vidljivo koliko je sakrament braka
oko kojeg se formira obitelj potreban i mukarcima i enama budui da jedni druge komplementiraju
i zajedno se sinergijski uveava snaga potrebna za odupiranje svim silama koje se trude povui ljude
na dno i tamo ih zadrati.

382

Untitled-1.indd 382

10/23/06 8:11:05 AM

Organizacija Ministarstvo obrane

Kako je ve reeno, vidljiva je ovdje opisana karakteristika ene i na pitanju abortusa gdje su i najei
pobornici i najei osporavatelji edomorstva upravo ene. Na dvjema suprotnim stranama upregle
su svoju postojanost u snazi dvama razliitim silama. Na strani edomorki zmija ih je zavela i iskoristila ensku ustrajnost za svoju protuboju volju, a na strani pobornica ouvanja ivota Isusu je podinjena i predana enska sposobnost ustrajnosti.
itava ova ideja o eni kao sastavnici oruanih snaga ima puno ire kontacije od usko vojno-obrambenih. ak je i glavni smisao upravo sadran izvan tog militaristikog podruja i kroz vojsku kao
dravnu instituciju radi se na jednom drugaijem osvjeivanju ena u odnosu na ono to se radilo
posljednjih desetljea, a i dalje se nesmiljeno radi putem popularne kulture i monopoliziranih medija.
ena je nositelj obiteljskog ivota i uvar obiteljskih vrijednosti. Tek tako svjetonazorno osvijeena
moe u potpunosti imati svu potrebnu motivaciju da to neprocijenjivo blago koje kao stvaraoc (stvaraoc zato jer raa i time gradi obitelj, to mukarac nije u stanju) ima kroz svoju obitelj, svim silama
eli i zatititi. Naravno, to svjetonazorsko osvjeivanje nije jednosmjerno i rezervirano samo za ene.
Daleko od toga. Zapravo, hrvatski mukarci su ti koji su podbacili te se moraju prvi osvjestiti i iznutra
preobraziti da bi ih ene uope mogle slijediti, kako i spada jer je jasno napisano: Jer mu je glava ene
kao i Krist Glava Crkve - On, Spasitelj Tijela. Pa kao to se Crkva podlae Kristu, tako i ene muevima
u svemu! (Ef 5, 23-24).
Koliko je moralno potonue, i samim time i karakterna mlakost, danas prisutno kod hrvatske muke
populacije vidljivo je u injenici kolike mlade djevojke odvode razni strani strvinari koji su uz to nezasitni u svojem presezanju prema Hrvaticama. To i nije za uditi jer nije nikakva novost da je hrvatska
ena pravo blago, ali zato tim vie hrvatski mukarci ispadaju maloumnim mlakonjama kada to blago
kakvo nee nai nigdje drugdje na svijetu putaju drugima da im ga otimaju. Taj sindrom putanja hrvatskih ena koje su stvarno Bogom dana ljepota, a i sva ostala vrijednost, posebice postaje intenzivno
zabrinjavajuim u posljednjim desetljeima liberalne demokracije. Kolika je to podvala i koliko je to
paklenski poticano, ali i koliko tu ima neshvatljive gluposti, vidi se u izuzetno agresivnom nametanju
i irenju homoseksualnosti meu Hrvatima dok se mlade ene odvlae da bi u inozemstvu nerijetko
sluile kao prostitutke raznim svjetskim prevarantima. Da ima u Hrvata imalo samosvjesti, da ista nije
sustavno razorena upravo odvraanjem od vjere i tradicije (sada je to prikazano kao neto primitivno
i nazadno), takvo neto bilo bi nezamislivo. I za ovaj primjer muke gluposti postoji jasno napisana
odredba u Svetom pismu, a koje se Hrvati ne pridravaju: Muevi, ljubite svoje ene kao to je Krist
ljubio Crkvu te sebe predao za nju da je posveti, oistivi je kupelji vode uz rije te sebi predvede Crkvu
slavnu, bez ljage i nabora ili ega takva, nego da bude sveta i bez mane. (Ef 5, 25-27). Da se ostalo i vjeri
nikada se ne bi moglo dogoditi ovakvo zastranjenje gdje se hrvatske ene od raznih tuinaca i domaih bezumnika koriste kao to to nije dolino ljudskog dostojanstva. ak se dolo do takvog stupnja
izgubljenosti da se hrvatske ene koriste kao pozivnica i nude se strancima na probu kako bi se ti
isti stranci impresionirali i udobrovoljili. Kakav pad, kakva sramota! Dosegli smo nekadanju razinu
pacifikih poganskih plemena koji su bijelim mornarima predavali svoje ene smatrajui to au i
privilegijom. Ta plemena su ukinula taj obiaj prilino brzo jer su uvidjeli svu pogubnost koja im je po
tome dola, a da bi sada Hrvati preuzeli taj obiaj.
Zbog svega skupa, odnos prema enama mora se pod hitno promijeniti onako kako to dolii, a kao
najbolje uputstvo mukarcima kako to treba biti navesti u slijedei svetopisamski citat: Dakle, neka
svaki od vas ljubi svoju enu kao samog sebe, a ena neka potuje svog mua. (Ef 5, 33).
Druga strana takoer koristi ene u svojim oruanim snagama, ali ta ena je potpuno zavedena i
zlouporabljena da bi se popunilo kritino malo brojno stanje. Nain na koji su ene uporabljene u
vojskama NATO-a, a prvenstveno SAD-a, je tetan za njih kao ene. to znai da je koristan za nas i
to do punog izraaja dolazi u stanju intenzivnog ratnog sukoba i ve spominjane nesposobnosti da se
due vrijeme trpe i minimalni gubici u ljudstvu. Isforsirano amazonstvo koje je sada na djelu u vojsci
SAD kao posljedica feministikog ludila i tzv. politike korektnosti kratkog je daha i brzo se ispuhuje
nakon ega im slijedi bolno otrijenjivanje. Nain na koji su ene integrirane u vojsku SAD najbolja je
garancija jednog unutarnjeg rasapa iznutra im se doe do prvih ozbiljnijih potekoa.

383

Untitled-1.indd 383

10/23/06 8:11:05 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

Razvrat i dekadencija slabe obrambenu sposobnost

Ista stvar odnosi se i na pitanje homoseksualnosti, u ovom sluaju u vojsci, ali isto se odnosi na cijelo
drutvo, jer prihvaanje homoseksualnosti kao nekakve normalnosti neminovno dovodi do opadanja ivotne snage u tom istom drutvu. Reeno teolokim rijenikom prihvaanje grijeha kakav je
homoseksualnost znai odbijanje Bojeg blagoslova, a bez Boga nema ivota. Da je tome tako govori
i injenica da se i same vojne snage Zapada pokuavaju iznutra oduprijeti legitimizaciji homoseksualizma u vojsci jer su savreno svjesni povijesne injenice da razvrat i dekadencija oduzimaju snagu.
Ali imaju tu jedan nerjeiv problem zato jer se ne moe vojska izdvojiti od drutva iz kojeg se formira.
Tako se malo pomalo dananje stanje zapadnjake Sodome i Gomore neminovno preslikava i u njihovim oruanim snagama, htjeli to oni ili ne. To je takoer dobro sa stanovita hrvatske drave jer je
tako potencijalni neprijatelj svakim danom sve slabiji i slabiji, i to bez obzira prihvatio on formalno
homoseksualnost u vojsci ili ne. Ve samo stanje prihvaanja homoseksualnosti u drutvu dovoljno je
da oslabi vojni potencijal toga drutva ak kada bi, hipotetski govorei, bilo mogue u vojsku selektirati samo ljudstvo normalnih spolnih sklonosti. Razlog tome je vrlo jednostavan jer homoseksualizam
je skoro najgore stanje propasti u koje ovjek moe dospijeti. Naime, homoseksualna sklonost je plod
grijeha. Ona je skoro najdublji bludnikov pad. Nie od toga samo je openje sa ivotinjama i na kraju
sa samim Sotonom, to je i prirodni kraj bezdana u koji se upalo. Na tome kraju, kada grijeh potpuno
preuzme vlast nad ovjekovim srcem, razotkriva se tko je i bio zloduh svih prethodnih razna propasti
i kada je ovjek potpuno predan vlasti podzemlja otvoreno se razotkriva i sam Sotona jer ovjek je
toliko upropaten da se nee odvratiti od same slike zla, to bi inae uinio, nego ulazi u odnos sa
njim. Zato sekularistiki poredak, a posebice liberalno-demokratska varijanta sekularizma, koji je i
sam koncipiran u tami podzemlja, potie sve to upropatava ovjeka, a kako homoseksualnost to radi
izrazito djelotvorno, tako je prisutna prava poast takvih sklonosti. Sklonosti koja se u od Boga odijeljenom sekularnom ureenju iri progresivno poput najopakije zarazne bolesti.
Na samom povijesnom poetku sekularistikog pohoda, koji je otvoreno krenuo francuskom revolucijom i traje do danas, nije bilo toliko izraeno stanje propasti koje se upravo najbolje moe oitati
odnosom prema razvratnosti i prihvaanjem dekadencije kao normalnog stanja. Danas je tome tako i
samim uzajamnim odnosom izmeu poretka i pada u grijeh gdje se jedno s drugim uzajamno hrani i
podstie dovodei do eksponencijalne krivulje stanja upropatenosti. Nalazimo se u vremenu kada se
ta krivulja naglo die prema beskonanosti to znai da nije ostalo puno prostora (to istovremeno znai da je ostalo vrlo malo vremena) za daljnje odranje takvog poretka te da e kao takav propasti kao
to je to uvijek i bilo u povijesti. Zapad sa svojim sekularnim poretkom izabire vlastitu smrt, a dananje
nasilno nametanje svjetonazora da je homoseksualnost normalna, ak poeljna stvar garantira vrlo
brzu propast. Suptilno se putem monopoliziranih medija sugerira ak i takva mentalna konstrukcija
da su homoseksualci bolji ljudi od ostalih, onih normalnih i neizopaenih, koji su sada nosioci nazadnih, ogranienih, primitivnih, i sl. shvaanja.
O tome kakva je pogubnost prihvaanje homoseksualizma jasno je dano na vie mjesta u Bibliji. Po
samoj Bojoj rijei muko i muko nije ovjek, ve neplodna demonska tvorevina, neovjek. Muko
nije u sebi plodno, iako iz njega potjee sjeme ovjee, niti je ena bez mua svoga plodna, ve je muko plodno u eni i ena s muem. Tek u takvom zajednitvu naravi, to je zaista ambijent raanja
i ivota, njih dvoje su ovjek. Takvi su zaista na sliku i priliku svoga Stvoritelja. Jedino za takav vid
ovjetva ree Bog da je dobro. To znai, blagoslovi ih; na njih izli svoju dobrotu. Dakle, jedino oni
posjeduju ljubav. Ni za muko s mukim, niti za enu sa enom ne ree Bog da je dobro. ak ih ne
spomenu. To znai da oni ne postoje u Njegovim oima i da, kada bi se pojavili, moraju pred Njim biti
uniteni. Vjenost ih ne prima; zato i jesu prolazne utvare. Takvim parovima nita nije dao. Kako im
nije dao potomstvo, tako im nije dao ni Zemlju niti ita to je na njoj. Ne pripada im nita, a kamo li
Boji lik; odraz istinske Ljubavi. La je to takvi nazivaju ljubavlju jer je to sebinost, a ne dobrota.
Ako to zajednitvo muka s mukim, ili ene sa enom, ne dolazi od Boga, a postoji, onda je zasigurno
od Sotone. Ta odvratna smrtnika nakaza koja nam se hoe nametnuti pod neim dobrim i lijepim je
tvorevina bludnosti. Takav par, ali i takva zajednica, ima samo ono to mu njegov zaetnik moe dati,
a to je vjeni Boji prezir, vjeno prokletstvo. Nema ivota, nema blagoslova takvu drutvu i takvu
poretku i zato niti njihova vojna snaga nema vie onakve potencijale kakve bi trebala imati prema
384

Untitled-1.indd 384

10/23/06 8:11:06 AM

Organizacija Ministarstvo obrane

statinom povijesnom shvaanju i usporedbi suhih povijesnih obrazaca bez sagledavanja duha stvari
koje su na djelu. Kristov apostol Pavao to jasno navodi kada kae:
Zato ih je Bog po pohotama srdaca njihovih predao neistoi te sami obeauju svoja tijela, oni to su
Istinu - Boga zamijenili laju, astili i tovali stvorenje umjesto Stvoritelja, koji je blagoslovljen u vjekove.
Amen.
Stoga ih je Bog predao sramotnim strastima: njihove ene zamijenie naravno openje protunaravnim, a
tako su i mukarci napustili naravno openje sa enom i raspalili se pohotom jedni za drugima te mukarci s mukarcima sramotno ine i sami na sebi primaju zasluenu plau svoga zastranjenja. I kako nisu
smatrali vrijednim drati se spoznaje Boga, predade ih Bog nevaljanu umu te ine to ne dolikuje, puni
svake nepravde, pakosti, lakomosti, zloe; puni zavisti, ubojstva, svae, prijevare, zlonamjernosti; doaptavai, klevetnici, mrzitelji Boga, drznici, oholice, preuzetnici, izmiljai zala, roditeljima neposluni,
nerazumni, nevjerni, beutni, nemilosrdni. Znaju za odredbu Boju - da smrt zasluuju koji takvo to
ine - a oni ne samo da to ine nego i povlauju onima koji ine. (Rim 1, 24-32).
Naime, propast ljudi prihvaanjem grijeha dovodi upravo do navedenog stanja kada se zbog odsustva
svake plemenitosti i prevladavanja zakona sebinog udovoljavanja vlastitim sebinostima u bilo kojem obliku gubi svako dobro. Vojne snage takvog poretka ne mogu vie niti priblino odraditi zadau
koju su mogle prije ezdesetak godina (II. svjetski rat), ili ak niti prije samo tridesetak godina (Vijetnamski rat), te ono to bi danas trebali s lakoom odraditi s viestruko veom snagom koju imaju
tehnologijom primjenjenom u ratovanju odjednom sve postaje velika muka i tegoba. Uzrok je u tome
to je prisutna vea progresija ivotnog pada nego to je progresija tehnolokog napretka. Neka
oni samo dalje rade po svome i neka se odvedu u propast, mi moramo ostati vrsti i postojani u vjeri
i time pobjeujemo.
U tom kontekstu, kada je za obrambenu sposobnost nuno biti duhovno utemeljen na pravovjernom
kranstvu, vladar koji je ujedno i vrhovni zapovijednik ne moe dopustiti potkapanje duhovnih
temelja svojeg naroda na bilo koji nain i u bilo kojem obliku. To isto tako znai da se zabranjuje
slobodno djelovanje raznih sekti sa svojim lanim prorocima i lanim mesijama koji su sada preplavili
Hrvatsku upravo iz razloga kako bi kao narod bili upropateni i obrambeno nesposobni. Ista stvar
vrijedi i za stvari poput vraanja, astrologije, proricanja na bilo koji nain, tzv. iscjelitelje, duhovne
uitelje i sve ostale sline zavodnike. Naravno, u tu skupinu kao vrhunac sekte/organizacije koja antikristovski djeluje ulazi masonerija. Drava koja eli biti slobodna i suverena ne moe dopustiti da
se unutar nje organizira rad neprijatelja svake drave i svakog naroda, neprijatelja svakog ovjeka.
Isto vai i za razne druge paramasonske organizacije poput Rotary ili Lions klubova i slinih udruga
koje sve rade pod razliitim imenima i na razliite naine, ali s istim ciljem i pod istom zakulisnom
kontrolom. Razne tzv. nevladine udruge koje su pod kontrolom inozemnih nadzornih elemenata i
agentura isto tako gube pravo djelovanja i stavljaju se izvan zakona. Svima je cilj u konanici isti i onaj
vladar koji ima namjeru zatititi svoj narod mora sve ove navedene protudravne elemente eliminirati
iz drutva koliko je god to mogue. Ono to je najmanje mogue je da se stave van zakona i zabrani im
se djelovanje. Ve i to bi bio za poetak veliki napredak, jer sada je stanje takvo da drava, a to znai
sam narod, financiraju te iste strukture koji im rade o glavi. To to su neki od njih upregnuti u takvo
djelovanje iz neznanja, a imaju stvarno dobre nakane, jo vie pojaava razlog za prekid zloupotrebljavanja neukih ljudi. Isto tako, ne treba oekivati da e stavljanjem van zakona te grupe i ta djelovanja
biti u potpunosti zaustavljena, ali sigurno je da sa daljnjim pravilnim dravnim djelovanjem i to tajno
i nezakonito djelovanje protiv Boga i ovjeka biti dobrim dijelom suzbijeno.
Zato, da bi mi kao narod bili to jai dovoljno je samo drati se onoga to je objavljeno po Milosti koja
eli svima omoguiti spasenje, ali oni koji po darovanoj slobodi to ne ele sami si biraju smrt. Zato
i na ovom mjestu koje govori o obrani od agresora ima toliko govora o ovim istinama jer treba biti
savreno jasno da za pobjedu treba imati ivot i ljubav nasuprot smrti i prokletstva i po tome osnovu
temeljiti svaku strategiju kojoj je cilj pobjeda. Da bi se uope i znalo to je to stvarna pobjeda i prema
tome se usmjeriti dana nam je objava u Bibliji i tumaenje (nauk) kroz Crkvu, pa po tome jedina i
prava pobjeda je prisutnost u vjenom ivotu kod vjene ljubavi.
Tu nema nikakve sumnje i zato u ovom dijelu koje obrauje TO kao kvalitativno najslabiji, ali zato
385

Untitled-1.indd 385

10/23/06 8:11:06 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

najmasovniji dio oruanih snaga, ukoliko je uronjen u naelo ivota i ljubavi, te jo pogotovo ukoliko
je i ira zajednica po tom naelu koncipirana, onda i jedna u odnosu na neprijatelja naizgled vojno
slaba komponenta moe istoga poraziti i kada bi se borila sama po sebi, bez ostalih dijelova oruanih
snaga. Vano je znati koje su slabosti neprijatelja, posebice one koje su duhovnog odreenja i
utjeu na formiranje morala, te prema tome prigrliti ono to e dati nedostinu prednost nad tim
i takvim slabim neprijateljem. Mi moramo, a ne samo da moramo nego jedino tu i moemo, biti jai
od protivnika koji koji nas napada upravo na onome podruju koje mu je najslabije i koje ga odreuje
kao vjenog gubitika, a nas ako smo vjerni do kraja kao pobjednike u vjenosti.
* * *
U zavrnom dijelu daje se okvirni pregled koliko TO sveukupno posjeduje slijedei zbir osnovnog
oruja, orua i ostalih borbenih sustava na ukupnu brojnost od min. 500 tisua ljudi na populacijsku
brojnost do ca. 5 miliona Hrvata:
- snajper 7,9 mm (SnP-7,9): ca. 50.000
- snajper 12,7 mm (Sn-12,7): ca. 5.000
- snajper 20 mm (Sn-20): ca. 5.000
- mitraljez 7,9 mm: ca. 50.000
- teki mitraljez 12,7 mm: ca. 10.000
- automatski baca granata 40 mm: ca. 5.000
- runi raketni baca za protuoklopnu borbu viekratne namjene (RRB): ca. 50.000
- protuoklopni raketni sustav (PORS): ca. 5.000
- bestrzajni top: ca. 1.000
- prijenosni raketni sustavi za protuzrakoplovnu obranu (PRPZO): ca. 5.000
- sustavi bespilotnih letjelica (BL): ca. 500
- minobaca 82 mm (MB-82): ca. 5.000
- minobaca 120 mm (MB-120): ca. 5.000
- PZ top 20/3 mm: ca. 1.000
- PZ top 30/2 mm: ca. 1.000
- PZ top 40 mm: ca. 1.000
- PZ top 76 mm: ca. 1.000
- vienamjenski top 90 mm: ca. 2.500
- vojna policija (VP): ca. 5.000
Gledajui ove pribline i manje ili vie varijabilne brojke u svakom sluaju istie se injenica da se
radi o ogromnim koliinama naoruanja i to sve bez oruja ostalih komponenti oruanih snaga koje
sveukupni broj potrebnog oruja ini jo veim. No upravo ta izuzetna brojnost i ini osnovnu ideju
totalnog obrambenog rata koji moe voditi samo dobro naoruan narod koji je jo bolje duhovno
naoruan tako da ima volju braniti svoju slobodu pred nastrajima protubojeg svijeta. Ne treba se
bojati upravo se tako izraziti i ako je potrebno postaviti se nasuprot cijelog svijeta ukoliko je cijeli antikristovski voen i nije ovdje vana naa malenost naspram golemosti svijeta jer osnovno je uvrenje
u vjeri koje obara velike i ohole te uzdie malene i pokorne. I to te velike rui upravo preko malenih
ba zato da im se pokae sva bezvrijednost njihovih vjerovanja u lai te sluenje toj istoj lai. Jedan
lahor, jedan mali povjetarac istine, dovoljan je da obori cijelu konstrukciju lai i obmane. Taj lahor
istine je pravi uragan za strukturu od lai dananjeg globalistikog imperija u svojem nadimanju nad
svijetom. Neka se zna da e oni vjerni Bogu biti ti koji e izgovarati rijei iz Svetog pisma koje lijepo
opisuju poraz oholosti:
Gospod je sruio prijestolja silnika i potlaene posadio na mjesto njihovo.
Gospod je iskorijenio oholice i posadio ponizne na mjesto njihovo.
Gospod je porazio zemlje poganske i razorio ih do samog temelja.
Neke je od njih odveo i unitioi zbrisao njihov spomen s lica zemlje. (Sir 10, 14-17).
Jedna od znaajki koja e biti posebnost strategije totalnog obrambenog rata, a prvenstveno je poveza386

Untitled-1.indd 386

10/23/06 8:11:06 AM

Organizacija Ministarstvo obrane

no sa TO postojbama, je pripravljenost na ratni ustroj cijele drave i kroz prethodno planiranje izraeno koncepcijom modularnih konstrukcija civilnih i gospodarskih vozila. Rije je o istom konceptu
koji je spomenut kod policije i konstruiranja policijskih vozila. Ovdje se to isto naelo proiruje na
razini cijele drave te sva civilna (osobna) i gospodarska vozila (mala dostavna vozila, kombiji, kamioni od male do velike tonae, autobusi za javni gradski prijevoz, taksi vozila, itd.) biti e konstruirana
i proizvedena na nain da se jednostavnim izmjenama predvienih modula iz mirnodopske stave u
vojnu slubu. Kao primjer kako bi to trebalo izgledati moe se navesti konstrukcijsko planiranje da se
autobusi javnog gradskog prijevoza predvide za modularnu prilagodbu za prihvat PZ/PO 90 mm brzometnih topova. Time se postie mobilnost tih topnikih sustava, a da se ne mora stvarati nepotreban
troak izrade namjenskih vojnih vozila za tu namjenu. To je posebno vano zbog masovnosti koja je
prisutna u TO i jedino sa na taj nain moe ostvariti potrebna mobilnost borbenih sustava prisutnih u
TO-u, ali i u ostatku oruanih snaga.
Trebalo bi se podrazumjevati samo po sebi da je za i najmanje ostvarenje ovakve zamisli najprije potrebno pokrenuti domau proizvodnju gospodarskih i osobnih vozila svih namjena. Jedino se vlastitim proizvodnim sposobnostima koje zadovoljavaju potrebe gospodarstva i javne namjene moe u
tu proizvodnju uklopiti i vlastite obrambene strateke planove. Tu je i vidljivo koliko je bitno imati
visoku razinu gospodarske samodovoljnosti i neovisnosti jer ako nismo u stanju sami stvarati za vlastite potrebe i za udovoljenje naim posebnostima nitko drugi nee to uiniti umjesto nas. Ako i ima
nekog tko bi umjesto nas proizvodio to e nas skupo kotati, a da i to to je skupo plaeno ne zadovolji
obrambene zahtijeve jer smo tada uvijek ovisni o tome drugome i samo po tome odnosu ovisnosti ve
slabiji i podloniji agresoru, tko god on bio.
to se tie ovih konkretnih brojki predvienog naoruanja za TO, ali i za sveukupne oruane snage,
to moe danas izgledati (pre)puno i nedostino zbog trokova izrade, no tome nije ni priblino tako.
Zbog posvemanje gospodarske ruiniranosti hrvatske drave danas je tako neto nemogue i preskupo, no treba znati da je cijela drava financijski i gospodarski naopako voena i zato i imamo stanje
kakvo imamo. Kada se preuzme puni suverenitet nad novcem i tako ovlada financijskom polugom
kojom se onda pokrene gospodarska sputanost tada vie nee biti problem udovoljiti sveukupnim
zahtijevima obrane po koncepciji totalnog obrambenog rata i naoruanog naroda. Posebice jo i stoga
to e se proizvodnja naoruanja u poetku prvenstveno usmjeriti na najjednostavnije i najosnovnije
oruane sustave. Nee se bacati novci na posve nepotrebne (sigurno na poetku i jo podosta dugo
vremena u budunosti) stvari poput tenkova, oklopnih transportera, zrakoplova, sloenih raketnih
sustava i sl. koji su jedna konstantna vrea bez dna, a opet bez neke (ako i ikakve) borbene vrijednosti
jer su lako unitivi. Ako ih ne uniti materijalna sila te skupe sustave brzo untava vrijeme i tehnoloka
zastarijelost i tako su posve upitni kao borbeno djelotvorni.
Znajui sve navedeno i da je stoga osnovna zamisao naoruavanja naroda realno ostvariva, onda nije
niti ova na prvi pogled nedostino velika koliina predvienog oruja nerealna. Ono to je u ovoj
zamisli vanije i tee ostvarivo od ovog isto materijalnog aspekta je organiziranje, obuavanje i discipliniranje samog ljudstva da bude na potrebnoj razini. To je ve reena izreka da boj ne bije svijetlo
oruje, nego boj bije srce u junaka. Za zadovoljenje takvog zahtijeva da prosijena razina obuenosti
bude primjerena nakani totalnog obrambenog rata trebaju biti djelotvorni svi dijelovi drave. Tonije,
cijela drava sa vladarom na elu mora biti dobra, a to znai nadasve pravedna. Primjereni izraz bio
bi da drava mora biti pravednika po svojoj naravi, a da bi bila maksimalno mogue pravednika
jedino je mogue u teokratskom ureenju koje je podinjeno nebeskoj vlasti Dva presveta nebeska
Srca Srcu Isusovu i Srcu Marijinu, te pokorno crkvenom uiteljstvu. Iz tog principa dalje se izvlai
svako dobro i svo blagostanje. Iz toga proizlazi i ono to je u ratu potrebno najvie od svega volja i
motivacija za borbom bez paralizirajueg straha od gubitka ivota.

Gospodarska ranjivost Zapada

Kada se sve posloi kako je predvieno, ak makar i samo djelomino, ali vano je da bude principijelno, onda potencijalni agresor, tko god on bio, zna da ne moe postii svoje ciljeve. Kada se ostvari
jedna traena razina onda e npr. navedenih 50.000 RRB-a u sastavu TO-a znaiti da sa samo 2 %
387

Untitled-1.indd 387

10/23/06 8:11:06 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

iskoritenosti orua neprijatelj mora raunati na 1.000 unitenih oklopnih sredstava (tu se misli na
tee oklopljene ciljeve poput tenkova i oklopnih transportera). Namjerno je kod TO-a dana minimalna iskoristivost borbenih sredstava od 2 % u odnosu na 10 % kod ostalih formacija jer se rauna na
viestruko manju borbenu vrijednost TO-a od domobranskih pukovnija kao po vrijednosti najblie
formacije. I sa tom malom iskorienou brojka od ca. 1.000 unitenog oklopa predstavlja brojku
koju cijeli Zapad, i kada bi bio jedinstven te kroz formu NATO-a izvrio agresiju, ne moe ni priblino
podnjeti. Jednostavno su sami proizvodni kapaciteti i gospodarske mogunosti preslabe da se nadoknadi takav gubitak na bojitu. Svaki, i najjeftiniji teko oklopljeni cilj kojim raspolae Zapad, toliko je
skup zbog silne primjene skupe tehnologije da bi uputanje u produkciju zamjenskih oklopnih sredstava potpuno slomilo sadanji gospodarski ustroj Zapada. Radi se o jednostavnoj raunici gdje jedan
projektil koji nas kota oko 10.000 kuna unitava neto to njih kota i do 50 milijuna kuna. Slom se
ne bi dogodio zbog samih privrednih nemogunosti Zapada da se postigne industrijska produkcija
potrebnih ratnih sredstava, nego zbog toga to bi to preusmjeravanje proizvodnje znailo uskraivanje
na masovnom potroakom dijelu proizvodnje i opem padu potroakih mogunosti zapadnjaka.
Tako neto njegov mentalitet (modernog zapadnjaka) ne bi mogao istrpjeti i nije spreman odrei se i
najmanjeg luksuza zbog bilo kojeg razloga, a kamo li zbog potreba ratovanja.
Zapadnjak danas trpi i preutno odobrava ratove koji se vode upravo i s ciljem da se odri trenutno
stanje svjetske nepravde gdje se potroaki raj jednog dijela zapadnjakog srednjeg stalea odrava
paklenom bijedom ostatka svijeta. Sve dok ratovanje ne utjee na takvo stanje svetske nepravde zapadnjaci e trpjeti svoje reime i davati e im podrku. Deklarativno mirotvorstvo je samo jedno javno
farizestvo koje slui zavaravanju vlastite savijesti. Sve u stilu: Malo u protestirati protiv rata, gladi i
bolesti u svijetu, a onda u otii kod frizera na novu frizuru koja je u trendu, kupiti novi album neke
pjevake ikone i pouriti kui da bi se moglo spremiti po modnim zahtijevima za cjelononi izlazak
po raznim okupljalitima potroaa slobodnog vremena.. Ovo se ak odnosi na jednu manjinu, dok
veina svoju savijest umiruje samim gledanjem besmislenih proturatnih protesta par sekundi na TVu i prebacivanjem programa na neto drugo to u potpunosti odvraa um od ikakve dokoliarenju i
konzumizmu suprotne stvarnosti.
Zapad, ovakav kakav je danas, niti najmanje ne brine o ikakvim ljudskim pravima ili stvarno eli mir
i pravednost u svijetu, nego jedino brine o samome sebi i svojoj ugodi, pa tek kada na sebi osjeti posljedice poinje iskreno teiti promjeni. Tek kada osjeti gubitak svoje udobnosti zapadnjak e poeti
iskreno protestirati i stvarati pritisak koji e dovesti do zaustavljanja agresije koju zapoinje iz sustava
koji on sam svojim radom opsluuje.
Jo je jedan razlog zbog kojeg Zapad vie nije u stanju nadoknaditi materijalne gubitke koje bi pretrpio na ratitu, a radi se o tome da se sva proizvodnja postupno prelocirala na podruja jeftine radne
snage koja za bijednu naknadu izrauje cijeli spektar proizvoda. No to nije sluaj sa proizvodnjom
naoruanja i opreme jer se ta proizvodnja zbog svoje strateke naravi nije mogla dislocirati. Barem ne
u cjelosti, jer se neki djelovi dobavljaju s podruja dislocirane proizvodnje, ali se glavnina ipak proizvodi na domaem terenu. Upravo ta proizvodnja na vlastitom tlu predstavlja neizdriv troak jer
se ne uklapa u sustav dananje globalne ekonomije i dovodi breg do kolapsa cijelog gospodarastva.
Jedini nain na koji bi se kolaps mogao izbjei bio bi da zapadnjaci uposleni u privredi, a posebno oni
na proizvodnji za vojne potrebe, pristanu raditi za minimalnu nadnicu, za plau koja odgovara onoj
koju dobiva radnik iz podruja treeg svijeta. Tako neto nije mogue oekivati od zapadnjaka i zbog
toga se ili nee moi nadoknaditi materijalni gubitak na bojitu ili e doi do gospodarskog kolapsa i
svega to bi on prouzroio.
Ova analiza odnosi se samo na isto materijalni aspekt ratnih gubitaka gdje je hipotetski pretpostavljeno da nema nikakvih ljudskih gubitaka na strani Zapada. Kada se u to uraunaju neizbjeni ljudski
gubici i psiholoka nemogunost da se oni istrpe, o emu je ve dovoljno reeno, vojna sposobnost
Zapada, odn. SAD kao glavnog silnika, predstavlja jednog tigra od papira.
Ista je stvar i s ostalim koliinama koje su navedene. Sveukupno se radi o velikom potencijalu i sigurno
je da se preko noi nee moi sve ostvariti, ali ii e se odreenim redom prema prioritetima. Kada
388

Untitled-1.indd 388

10/23/06 8:11:07 AM

Organizacija Ministarstvo obrane

se ve spominju prioriteti jasno je da je TO na dnu prioriteta i da e se najprije svo zateeno staro naoruanje koje se razdui od ostalih formacija slijevati u TO. Tek kada se popune sve ostale formacije
koje su ispred TO-a moi e se primjereno i sam TO popunjavati naoruanjem koje e se proizvoditi.
Upravo i zbog velikih poteba koje dolaze od masovnosti TO-a i produkcija naoruanja e morati biti
na masivnoj razini. Rije je o proizvodnji od najmanje 100 tisua godinje samo za jurine puke, a i
to e morati biti napravljeno tako da se prvih godina ta brojka i povea. Razlog je jednostavan treba
osnovnim pjeadijskim sredstvima potpuno naoruati predvienih milion, a po mogunosti i vie,
ljudi koji ine ukupne oruane snage u manje od deset godina.
Visoka serijska proizvodnja znaiti e i smanjenje cijene proizvedenog po jedinici proizvoda, a to e
znaiti i mogunost konkuriranja na tritu oruja tako da e se dio ulaganja u proizvodnju moi pokrivati i iz izvoza. Taj segment nikako ne treba podcijeniti ili odustati od toga jer potencijalno trite
je veliko te ukoliko se uspije postii kvaliteta koju e traiti sami poetni kriteriji Ministarstva obrane,
onda se sa sigurnou moe raunati i na unosne izvozne poslove. Pogotovo je tu vaan faktor politika
koja stoji iza samog proizvoaa oruja jer se hrvatska neutralnost i nemjeanje u suverenost drugih
mora raunati kao vaan udio koji se dobiva sa kupnjom naeg oruja. To moe doi do izraaja ako se
i ostatku drava u svijetu koje se ele osigurati od dananjeg imperijalizma uspjeno predstavi hrvatska
koncepcija obrambenog rata koji se ne oslanja na skupe oruane sustave (koje neemo proizvoditi)
nego na masovnu upotrebu jeftinog ali djelotvornog oruja, a upravo to oruje emo i proizvoditi.
Dobar dio svijeta, a posebice onaj dio koji se naziva tzv. treim svijetom, naprosto vapi za nekim koji
im moe ponuditi djelotvorno, jeftino i, kao najvanije, politiki neuvjetovano oruje za obranu. I ne
radi se samo o oruju nego se u ponudu ukljuuju i usluge obuke i kolovanja koje su jednako bitne
kao i samo oruje, a usto su za Hrvatsku jo unosnije jer je uvijek isplativije prodavati znanje. Tonije,
kad se kae da se prodaje znanje misli se na prodaju odreenih informacija, a s informacijom je ekonomska prednost u tome to kada je prodamo ne ostajemo bez nje nego se moe u nedogled prodavati,
sve dokle ima vrijednost. Kada se proda proizvod kao npr. jurina puka mora se proizvesti nova da bi
se mogla prodati i opet zaraditi na njoj. S druge strane, kada se proda obuka i izobrazba u hrvatskim
centrima za vojnu obuku onda ne moramo ponovno proizvesti sposobnost obuavanja nego ona je
uvijek trajno prisutna i samo raste u svojoj vrijednosti. Sve u svemu, zaradu na prodaji oruja i vojne
ekspertize nikako ne treba potcijeniti ili zanemariti jer je ak i SFRJ u svoj svojoj komunistikoj retardiranosti na prodaji oruja i usluga uspjela ostvariti relativno pristojne rezultate u pravilnom pristupu
prema zemljama tzv. treeg svijeta.
Pametnom vanjskom politikom moemo preuzeti dobar dio velikog svjetskog trita oruja. Pogotovo
ako se dokaemo kao iskreni partneri koji nee ucijenjivati svoje kupce ideolokim doktrinama i imperijalistikim tenjama. Mnogima je dosta oholosti i bahatosti SAD i njihovih saveznika-poslunika
te su potpuno spremni za partnerstva u kojima im se ne oduzima sloboda. Radi se o najveem dijelu
islamskih zemalja, Afrike, Latinske Amerike i Azije koja su istovremeno podruja bogata s nama potrebnim sirovinama, a ono to mi moemo ponuditi zauzvrat je znanje koje te zemlje nemaju (tu se
dotiemo podruja razvoja znanja i znanosti to je posebno poglavlje). Na nama je da se potrudimo
da imamo proizvode koje moemo ponuditi, a to da imamo takve proizvode mora se ostvariti po zahtjevima domaih obrambenih planova. to se tie same konkurentnosti u pogledu cijena tu nee biti
problema i sigurno e hrvatski proizvod biti povoljniji za kupnju od zapadnjakih. Razlog lei u ve
prije spomenutoj injenici da se proizvodnja naoruanja kao strateka stvar ne moe izmjestiti na lokacije gdje je iskoritena bijedno plaena radna snaga, odnosno na teritorij izvan SAD i EU. Zato cijena
zapadnjakog oruja ne moe biti konkurentna hrvatskom, kao to e to biti sluaj sa ostalim proizvodima koji se danas proizvode po tzv. zonama slobodne trgovine, to je samo eufemizam koji stvarno
znai zonu slobodnog robovlasnitva. Da ne bi bilo sumnje, sa svojom kristocentrinom ekonomijom
hrvatska e moi konkurirati i parirati i takvoj novodobnoj robovskoj proizvodnji (kako i zato dano
je u poglavljima o financijama i gospodarstvu), tako da e onome to se proizvodi na podruju samog
Zapada poput oruja to nadmetanje biti tim lake. Nema niti jednog razloga osim poslunitva stranim interesima da ne preuzmemo dio koji moemo i koji nam se nudi praktiki kao na tanjuru.
Jedna je stvar sigurna. U suverenoj Hrvatskoj sigurno se nee moi dogoditi sluaj koji je mogu samo
389

Untitled-1.indd 389

10/23/06 8:11:07 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

u sluganskom reimu stranih poslunika, kao kada je Hrvatska otkazala posao s Iranom kako bi bili
podobniji za prijem u NATO ili EU, moda i za oboje, nije to ni vano. Hrvatska je posao s Iranom
odbacila iz nekakvih globalno-sigurnosnih razloga (potpuna izmiljotina koju su naveli nai domai
slugani), a da bi odmah taj isti posao s Iranom preuzela francuska poduzea. Takve su stvari dio one
cjeline kada se misli na izdaju Hrvatske i varanje naroda, te je to ono to e se kad-tad sankcionirati i
odgovornost e se ipak doivjeti.
* * *
Na zavretku poglavlja koje obrauje TO, ali koje ujedno zaokruuje praktiki cijelu kopnenu vojsku i
po tome je dio jedne cjeline, bilo bi bitno istaknuti da nije smisao obrambene koncepcije u tome da se
besmisleno gomila oruje nego je sav smisao upravo u samoj suprotnosti tome i u sakupljanu duhovnog bogatstva koje je ono odluujue. Oruje je ovdje tek ono to omoguuje legitimnu obranu vlastite
slobode i integriteta, ali i puno vie od toga, obranu blinjih koji su nemoni braniti se, a ugroeni su
od strane bilo kojeg agresora. Dunost je svakog sposobnog da uini sve to moe kako bi zatitio one
blinje koji su u opasnosti, a dati ili samo staviti u opasnost svoj ivot za blinjeg nadasve je kranski.
Zato svi oni koji se takvima osjeaju trebaju biti osvjeteni o takvom odnosu prava i dunosti koji
nadilaze svjetovne zakone i ulaze u sferu onih viih, moralnih, a koji kao takvi proizlaze iz vjerskog
odreenja. Krani, a i vjernici drugih religija, biti e ti kojima je portvovnost za drugoga smislena i
takav postupak transcedentira suhu stvarnost, dok e sebeljubni ateistiki mentalitet, koji dolazi prvenstveno iz liberalne ideologije izraene sekularistikim kapitalizmom, takvo rtvovanje za dobrobit
drugoga prezirati i odbaciti.
Hrvatska i Hrvati biraju Krista i Njegovu svetu Crkvu i time se izabire sigurna i vjena pobjeda bez
obzira koliko se ostvarili svjetovni obrambeni planovi koji mogu biti i najpametniji na svijetu, a da se
ne realiziraju ili da ne ispune oekivanja.
Da bi se bilo to moglo uspjeno napraviti potrebna je molitva jer bez molitve nema uspjeha. Molitva
je time postavljena kao nae prvo i najjae naoruanje kojim raspolaemo i sve to je dosada izloeno,
a i to e jo doi na red, temelji se na molitvi. Bez molitve nema uspjeha u ovome svijetu, s molitvom
dobiva se sve.

6. kolsko-akademske i rone postrojbe

kolsko-akademske i rone postrojbe (ARP) koje se obrauju o ovome poglavlju odnose se na postrojbe u sastavu HV-a, odnosno kopnene vojske, i razmatraju se odvojeno od istih postrojbi u sastavima HRZ i PZO (Hrvatsko ratno zrakoplovstvo i Protuzrana obrana) i HRM (Hrvatska ratna
mornarica). Ono to je posebno u ARP iz sastava HV-a je da se poetni i najtemeljniji dio pjeadijske
obuke ili kolovanja za sve pripadnike oruanih snaga mora najprije odraditi u istima, a tek se nakon
toga prelazi na daljnu obuku ili kolovanje u ostalim dijelovima oruanih snaga.
Koliko je sposobnost kvalitetnog kolovanja i obuavanja bitna za samu obrambenu sposobnost oruanih snaga i cijele nacije istaknuto je ve prije kada je odreeno formiranje tzv. Nove vojne krajine
koja ima kao jednu od primarnih zadaa upravo omoguiti najbolje mogue kolovanje i obuavanje
svih pripadnika oruanih snaga. Istovremeno se to ostvaruje uz najmanje trokove jer specijaliziranost
cijelog teritorija i stanovnitva na tom teritoriju za svrhu stvaranja najbolje osposobljenih vojnika,
doasnika i asnika kao i svaka druga specijalizacija u proizvodnji (odn. stvaranju) dovodi do pada
trokova i porasta produktivnosti sa mogunosti relativno preciznog odreivanja standarda kvalitete.
Cijela NVK je jedan veliki obuni centar i jedan veliki poligon za izvoenje kolovanja i obuke. Tu se
nalaze centri za obuku koji zadovoljavaju sve potrebe ronika i pitomaca za sve specijalnosti koje je
potrebno svladati, a isto tako nalaze se i svi kolsko-akademski centri za izobrazbu profesionalnih i
priuvnih vojnika, doasnika i asnika, ali takoer i srednjokolska vojna akademija za one djevojke
i mladie koji su i u predvojnoobveznikom ivotnom dobu odluili pripremati se za ivot profesionalnog vojnika. Po ovoj podjeli e se i ii u detaljnije opisivanje svake pojedine ARP skupine da390

Untitled-1.indd 390

10/23/06 8:11:07 AM

Organizacija Ministarstvo obrane

jui najosnovnije smjernice djelovanja, da bi sve bilo u suglasju sa izabranom koncepcijom totalnog
obrambenog rata, a i da bi ta koncepcija to bolje i to bre bila djelotvorno provedena.
(1) SREDNJOKOLSKA VOJNA AKADEMIJA (SVA) je obrazovno-odgojna institucija koja za one
mladie i djevojke koji nakon zavrene osnovne kole odlue, ili barem pretpostave, da e kao punoljetni dravljani raditi kao vojnici od zanata. Osnovna ideja bi trebala biti jasna oni koji jo kao mladi
osjete poziv ili kakav drugi interes za vojsku dobiti e na raspolaganje najbolju moguu pripremu za
takvo opredijeljenje. Treba naglasiti da je u cijeloj dravi upravo prema obrambenoj strategiji na djelu
odreeno militaristiko (ili spartansko) odgajanje ve od predkolskih institucija i taj odgojno-obrazovni proces ne zaobilazi niti jednog sposobnog dravljanina.
To to se ovdje smatra militaristikim ili spartanskim nije u samoj realizaciji toliko istaknuto i u stvari
se skoro u potpunosti radi o brizi za pruanje najboljeg znanog i mogueg odgoja i obrazovanja kojim
se od najmlaih dana brine o pravilnoj psihofizikoj spremi koja poslije daje najspremnije ljude za
cjelokupni ivot, a obrambena pripremljenost samo je dio ivota koji je ve sam po sebi jedna vjena
borba (detaljnije o samom odgojno-obrazovnom sustavu u poglavlju koje se istim bavi). Npr. time se
kasnije dobije vea proizvodna produktivnost, drastino se smanjuju trokovi zdavstva jer se preventivno sprijeilo razvijanje cijele gomile zdravstvenih tegoba (samo jednom vrlo jeftinom brigom za
zdrava stopala i pravilno dranje koja kree od predkolskog uzrasta ostvaruju se utede koje se poslije
mjere u milijardama kuna), otkrivaju se i selektiraju se nadareni pojedinci koji mogunou ostvarenja
svojih darova doprinose boljitku cijelog drutva, itd. Prema tome, u tom sustavu sasvim prirodno dolazi i do poveanja obrambenih sposobnosti zbog poveanja ope razine brige za razvoj, odgoj i obrazovanje mladih i tu je neko specijalistiko obrazovanje iz same obrane zastupljeno u jednom malom i
posve sporednom obimu. Moglo bi se rei da je najmilitarniji dio tog predkolskog i kasnijeg kolskog
odgoja i obrazovanja naglaena nastava iz tjelesnog odgoja (tonije sa naglaskom na borilakim vjetinama kao jednim dijelom tog tjelesnog odgoja, a posebice kroz streljatvo, tj. uenjem gaanja iz
zrane puke i pitolja, malokalibarske puke i pitolja te streliarstvo sa lukom i samostrelom) i znatan
udio terenske nastave to znai boravak i uenje velikog broja predmeta na otvorenom u prirodi. Koliko e to biti mogue nastava e se izvlaiti iz uionica vani na otvoreni prostor, ali i tu je militaristiki
cilj sasvim sporedan, dok je u prvom redu zdravstveni, edukativni i odgojni. Jer tako se po pitanju npr.
zdravlja mladim biima omoguuje postizanje najboljeg mogueg prirodnog imuniteta, to e imati za
posljedicu da kasnije u ivotu nee biti gutai farmaceutika nego jaki i na bolesti otporni ljudi.
Srednjokolska vojna akademija ima namjenu one koji to odaberu kroz jednu stvarno spartansku izobrazbu vie usmjeriti u militaristikom pravcu, ali time nee niti najmanje zakinuti svoje polaznike
u obrazovnom dijelu i po svemu e biti u najmanju ruku u istoj ravni sa ostalim srednjokolskim
ustanovama. Koliki e biti kapacitet i koliko e takvih srednjokolskih centara biti ovisiti e o interesu
meu mladima za takvim odabirom, ali i potrebama samih oruanih snaga ukoliko interes preraste
potranju. Sigurno je jedno, a to je da e ta kola biti na glasu kao izuzetno zahtijevna i samo najsposobniji e biti u mogunosti zadovoljiti upisne kriterije, ali i kriterije koji e se postavljati kroz samo
kolovanje.
Takoer je vano za istaknuti da odabir i zavretak te kole ne znai istovremeno i obvezu za daljnjim
upisom u visoku vojnu kolu (vojnu akademiju) ve je maturant posve slobodan izabrati svoj daljnji
ivotni put prema nahoenju. Naravno, sve nakon odsluenog vojnog roka koji mora odsluiti u svakom sluaju, ma kako izabrao. Zavrena srednja kola omoguuje lake podnoenje vojnog roka samo
po tome to je novak etiri godine prije pripreman na slian nain kako se ivi i radi u pravoj vojsci
i nita vie od toga. Nakon odraenog vojnog roka i eventualnog odabira upisa na vojnu akademiju
prethodno obrazovanje u SVA trebalo bi biti nekakvo olakanje u svladavanju iste, no isto tako ne
mora znaiti nita. U sluaju odabira zanimanja profesionalnog vojnika odmah po zavretku rone
slube bez daljnjeg kolovanja dobiva se status doasnika i to je praktiki jedina prednost ili privilegij
koji se dobije zavretkom SVA u odnosu na ostale srednje kole.
Ako se izabere daljnja civilna karijera ide se u priuvni sastav i kao takav prirodno bi trebalo biti najei sluaj da se bude u priuvnom (B) sastavu GBr jer sam zavretak SVA pretpostavlja sposobnost
391

Untitled-1.indd 391

10/23/06 8:11:08 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

na razini GBr(B) sastavnice i to kao priuvni asnik, ali za sam in priuvnog asnika prolaziti e se
standardna procedura kao i za ostale priuvne asnike iz GBr(B).
Kao obrazovno-odgojni centar SVA sa svojim postrojbama pitomaca nije ukljuena u borbeni sastav
oruanih snaga, ali je zato ukljuen u skoro sve aktivnosti koje se tiu same obuke, a koje su povezane
sa suradnjom u obuci sa ostalim kolskim i obunim centrima i njihovim postrojbama. Konkretno to
znai sudjelovanje u zdruenim vojnim vjebama gdje se podie taktika operativna razina osposobljenosti za sve namjene. Tako se npr. moe uvjebavati urbano ratovanje, maskiranje i zasjede, borba
u okruenju, traenje ubaenih diverzantskih grupa, itd. Kakve e veliine i prema tome kojeg naziva
biti postrojba SVA ovisi o veliini i brojnosti same SVA. U svakom sluaju, kako je ve i naglaeno,
nee imati borbenu namjenu nego samo kolsko-obunu i kao takva e biti i koritena.
(2) CENTRI ZA OBUKU RONIKA su sa svojim ronim postrojbama ujedno i najbrojniji i najznaajniji u procesu osposobljavanja hrvatskog ovjeka za djelotvornu vojniku osposobljenost. Govorei
o centrima za obuku ronika poglavito se govori o samoj koncepciji obuke pa se prema toj koncepciji
prilagoava organizacija i izgradnja samih objekata.
Obuka ronika mora biti sprovoena s najveom dosljednou i s najveom odlunou. Tu se utemeljuje odnos vojnika prema vojnoj obvezi, a i prema daljnjoj priuvnoj slubi u razdoblju civilnog ivota. Situacija koja je danas postignuta radi upravo protiv interesa poveanja obrambene sposobnosti
hrvatskog naroda. U prvom redu rije je o posvemanjem nedostatku osnovne discipline i odgovornosti bez ega vojska niti ne moe funkcionirati. Problem je u nemogunosti sankcioniranja neposluha
i odbijanja izvrenja nareenja od strane ronika tako da se dolo u situaciju da osoblje zadueno za
obuku nema ili ima vrlo slabi autoritet nad vojskom. Uzroci toga stanja seu i prije i dalje od kruga
vojarne te se bjesomunom protudravnom propagandom raznih tzv. nevladinih organizacija vri,
a od sluganskih vlasti tolerira, nedopustivo uplitanje u rad vojske. Namee se nekakav nadzor nad
vojskom od strane raznih grupa za pritisak koje od vojske onda stvaraju jednu anarhistiku rulju koja
nema smisla niti svrhe. To je i bio krajnji cilj takvih uplitanja tako da hrvatska drava bude potpuno
obrambeno oslabljena. Tako se dolo do stanja gdje ovakva kakva je danas rona sluba stvarno nema
puno smisla niti svrhe. Vojnici se dosauju i izleavaju ne znajui to bi sami sa sobom, to je garancija
problema jer nezaposlena vojska moe raditi samo ono to ne bi smjela i to je ope poznata stvar tako
da se i tu postavlja pitanje odgovornosti. Nadreeni ne znaju to bi uinili da sprijee nevolje koje
dolaze od dokone vojske pa su se dosjetili toga da ih poalju njihovim kuama ili im daju slobodan
izlazak praktiki cijeli dan. Time se misli kako je to velika mudrost jer tako trokove vojske poput
prehrane ili pranja odjee preuzimaju najee roditelji ronika. I tu je postignut vrhunac mudrosti,
jer se gleda kako utedjeti na npr. hrani tako da se vojsku puta kui. Gdje je tu smisao vojske nije mi
jasno, jer onda se moglo roditeljima poslati prirunik o osnovnoj vojnoj obuci pa da onda preuzmu i
ostatak trokova obrane, a da oni koji bi to trebali raditi mogu u miru uivati zatvoreni u svojim vojarnama sa minimalnim trokovima jer onda uope ne bi imali ronike. Bila bi to virtualna vojna obuka i
u ovoj dravi apsurda moda do toga uskoro i doe jer se stvarno svata moe oekivati, ali da se neto
poduzme i radi onako kako bi to trebalo sigurno ne.
Moglo bi se ispisati stranice i stranice primjera o tome kakve se gluposti rade u sustavu rone slube,
ali da bi se skratilo, jednostavnije je izloiti stvari onako kako bi one trebale izgledati pa neka oni koji
imaju volju to onda usporeuju sa ovim kakvo je stanje sada.
Rona sluba mora trajati dvanaest mjeseci i kada se to kae onda se doslovce misli na svaki dan i svaki
sat koji ulazi u to razdoblje. Ronik ne moe imati nikakve dopuste i odlaske iz postrojbe osim u najekstremnijim potrebama koje mogu ukljuivati situacije poput smrti ili teke bolesti u najuoj obitelji,
roenje djeteta i eventualno neke sline dogaaje. Inae, ukoliko toga nema, ronici nikada ne odlaze
iz kruga vojarne, a pogotovo ne sa terenskog boravka bez odobrenja i dozvole. Najvie to moe biti
doputeno je posjet rodbine i prijatelja na dan polaganja prisege (i taj dogaaj ogranien na nekoliko
sati toga dana) i za vrijeme boravka u vojarni posjet nedjeljom popodne u krugu vojarne u trajanju
od najvie sat vremena za uu obitelj (suprunik, roditelji, braa, sestre). Ronik mora znati da kada
je stupio u krug vojarne, a posebno od polaganja prisege, nema vie mogunosti osjetiti civilni ivot
392

Untitled-1.indd 392

10/23/06 8:11:08 AM

Organizacija Ministarstvo obrane

sve dok ne odslui vojni rok do kraja, makar i u vojnom zatvoru. Ne moe postojati nikakav sustav
nagradnih dana nego mora biti prisutna spoznaja da je nagrada ve u tome da se uspjelo zavriti rok
bez kaznenih dana jer se svaki kazneni dan mora odraditi i znai produenje vojnog roka. Sasvim je
prirodno i prijeko potrebno imati i sustav nagraivanja, ali on e biti usmjeren na vojniki ivot unutar vojarne tako da e stimulacija biti npr. izuzee od strae ili poarstva, bonovi za vojniku kantinu,
napredak u inu, ordenje i novana stimulacija za neka izvanredna djela, itd.
Vojni rok biti e podijeljen na dva odvojena dijela, oba u trajanju od est mjeseci. Prvi dio biti e
osnovna pjeadijska i u kasnijem razdoblju specijalistika obuka koja ukljuuje sve to jedna cjelovita
vojna obuka treba imati. Nakon odraenih prvih est mjeseci, koji e biti uglavnom ogranieni na
boravak u vojarni iz koje se ide na poligone za vjebu sa manjim udjelom viednevnog terenskog boravka, biva se rasporeeno u aktivne rone postrojbe. Te rone postrojbe mogu biti veliine od satnije
do pukovnije i biti e koncipirane sukladno principima koji su prisutni u ostalim postrojbama.
Ono to e biti specifino za drugih est mjeseci je to da se tu dogaa ukidanje i onih prava na posjete
koji su do tada bili prisutni, a i ostalih pogodnosti boravka u vojarni, te ronici u biti imaju do krajnjih moguih granica simulirano ratno stanje. To konkretno znai da e ronici pola godine provesti
na terenu na otvorenom i imati e smjetaj upravo onakav kakav bi vojnik imao kada bi se nalazio u
ratu negdje na crti bojinice ili bilo gdje drugdje na bojitu. Na taj nain moi e se najbolje provjeriti
koliko je dobro i uspjeno odraena priprema i svaka druga obuka u prvih pola godine, a sama vojska
e u mirnodopskim uvjetima dobiti najbolju sliku to znai biti u ratnom stanju i koliko rat od ljudi
trai. Nema bolje obuke, elienja i uvjebavanja taktikih zadataka od razine odijeljenja navie, od
dugotrajnog terenskog boravka dopunjenog redovitim (neprestanim) taktikim uvjebavanjem.
Ako to nekome izgleda preteko ili presurovo treba znati da je krajnja svrha u tome da se u eventualnom ratnom sukobu ostvare minimalno mogui gubici s maksimalnim udarom po napadau. Ako
se i dogodi da se tako strogi sustav vojne obuke nikada ne provjeri u praksi, tim jo bolje, jer je upravo njegovo dosljedno provoenje jedan od glavnih razloga zato je potencijalni agresor odustao.
Ako pak ipak doe do rata i ako se cijelim naporom uloenim u obuku spasi makar i jedan ivot vie
nego to bi to bilo po sadanjem ustroju (to je u stvarnosti nemogue, ali nudi se kao jedna najgora
hipotetska mogunost) i u tom sluaju opet se isplatilo i vrijedilo je svog truda i muke. To je zato to
taj samo jedan sauvani ivot je ivot neijeg djeteta, roditelja, suprunika, brata, sestre ili bilo kojeg
drugog blinjega. Zato to nije nikakva jeftina demagogija, jer kada se rtvama da lik i ivot koji taj lik
ivi, onda se mora drugaije gledati na inae samo suhoparne statistike podatke. Osobno znam da se
mora uiniti sve to se zna i moe da bi svojoj djeci ili unucima makar malo poveali izglede za preivljavanje u moguem ratu koji ih moe zahvatiti. Kada se zna ono to se zna da je potrebno napraviti
da se sauvaju ivoti, onda je grijeh to ne napraviti. Podrazumijeva se da to bude asno, nikako onako
kako to radi otuena elita koja svoju djecu sklanja u inozemstvo dok tuu alje u smrt. Na taj nain i
u toj spoznaji treba promatrati predvienu stegu i surovost obuke. Ukratko, a to je ve prije i reeno,
znoj tedi krv.
Taj kontinuirani trenski boravak nee biti lien i svojeg smisla koji prelazi samu obunu svrhu i rone
postrojbe bivaju istovremeno angairane prvenstveno na jo dvama konkretnim zadaama. Prva je ispomo policijskim snagama za kontrolu dravne granice, a druga je uloga koju e dobiti za prevenciju
u protupoarnoj borbi. Problem ljetnih poara je jedan dobar primjer potpune nesposobnosti svih
vlasti da rijee ono to im je u opisu radnog mjesta. Najlake je kukati kako se nema novca za skupe
protupoarne zrakoplove i kako se praktiki moramo pomiriti sa time da nam naa zemlja izgori u
prah i pepeo. Da ima imalo ozbiljne tenje za rijeavanjem problema ne bi bilo teko doi do tako
jednostavnog i nadasve isplativog rijeenja kakvo je angairanje ronih postrojbi u protupoarnoj prevenciji i samom gaenju ukoliko ve negdje izbije.
Jednostavno zato to je samo potrebno organizirati sustav obuke tako da se u njega uklopi i zatita od
poara. Kako je ve reeno, terenski boravak je najbolja mogua simulacija tekoe ratnih uvjeta i u
sklopu zadae boravka na terenu ronicima se zada i obaveza nadgledanja, tj. osmatranja i patroliranja
na prostoru gdje je odreena postrojba izmjetena, te time bitnog onemoguavanja podmetaima po393

Untitled-1.indd 393

10/23/06 8:11:08 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

ara u njihovom djelovanju i brza reakcija na svaku pojavu poara. Tu je svakako prisutna i povezanost
sa ostalim postrojbama HV-a koje se takoer ukljuuju u gaenje poara sa ljudima i sredstvima koji
su u tu svrhu predvieni, a posebice povezanost sa vatrogasnim postrojbama kao najopremljenijima i
najosposobljenijima za gaenje poara. Rone postrojbe po tome principu mogu biti disperzirane po
cijeloj obali i zaleu, a poglavito na najugroenijim i najtee dostupnim mjestima. Kada se jo na sve
navedeno javno obznani da ronici imaju stimulaciju kroz nagraivanje za hvatanje podmetaa poara
onda se prljavi rat protiv Hrvatske koji se izvodi i kroz podmetanje poara bitno onemoguava jer e
svaki podmeta dobro razmisliti da li e uspjeti proi nekanjen u svojoj raboti.
Cijela zamisao je viestruko isplativa zbog toga jer, osim obuke koju bi ionako trebalo provoditi, istovremeno se sprijeava i/ili brzo uoava, dojavlja i neposredno prirunim sredstvima gasi svaki poar.
Kada bi se samo zbrojili trokovi boravka ronih postrojbi na terenu, a koji su relativno mali i prvenstveno su trokovi prehranjivanja ljudstva i neto veeg troenja odjee i obue, i trokovi koji su svake
godine prouzroeni poarima, onda se i najgrubljom raunicom moe vidjeti da se kroz uporabu
ronika u biti ostvaruje dobit koja nije nimalo beznaajna. To je ak neto to nadilazi puki novani
dobitak koji je suha brojana raunica, jer se tako uvaju prvenstveno ume i cijeli ekosustav koji ima
takve iroke i dugorone implikacije na dobrobit ljudi da je stvarna dobit koja se time ostvaruje ona
koja je iznad mogunosti novanog izraavanja. Ovdje je novana raunica dana samo kao jedan oit
dokaz kako je puno toga mogue napraviti i da se to i u uslovima kakvi su u naoj zemlji moe ostvariti
te tako utedjeti i zaraditi na puno razina.
Ostale mogue mirnodopske zadae na kojima e biti pripremljene rone, ali i sve ostale postrojbe,
su zadaci poput pomaganja u elementarnim nepogodama (poplave, sue, potresi) ili raznim drugim
humanitarnim zadaama koje mogu iskrsnuti, a ove postrojbe su pogodne da pomognu dravi i cijeloj
zajednici kroz dravu (npr. potraga za izgubljenim ljudima, traenje tijela rtava zloina i sl.). Na svim
ovim primjerima ujedno je vidljivo koliko je postojanje vojske potrebno ak kada bi netko i mogao
garantirati da nee doi do vanjske agresije, jer uvijek mora postojati spremna jedna organizirana skupina ljudi koja je sposobna djelovati u najteim uslovima, a ne nekakvo uspavano, tzv. civilno drutvo
koje nam se eli nametnuti. Razmaeno i anarhino civilno drutvo hedonistikih mekuaca u koje
se srlja doivilo bi potpuni slom pred jednom elementarnom nepogodom poput jednog malo teeg
potresa.
Kao sastavni, ali poseban dio ronih postrojbi bila bi kola za priuvne asnike. U kolu za priuvne
asnike novaili bi se u prvom redu oni koji na testiranjima i osalim karakteristikama udovolje traenim kriterijima. U koli e vaiti svi osnovni principi koji su prisutni i u redovitim ronim postrojbama s glavnom razlikom u veoj zahtijevnosti za pitomce koja i proizlazi iz odgovornosti koju imaju
kao budui priuvni asnici. Znaaj dobrog voenja od strane asnike strukture posebno je izraen u
hrvatskoj koncepciji totalnog obrambenog rata gdje je predvieno upravo izrazito oslanjanje na samostalnu inicijativu asnika i doasnika.
Kada se ve spominju i doasnici treba naglasiti da je njihovo osposobljavanje jednako, ako ne i vanije, od samih asnika, ali oni e se selektirati i specijalistiki obuavati iz redovitog ronog sastava.
Razlozi vanosti kvalitetno osposobljenih doasnika su isti kao i kod asnika, a zbog naravi odabrane
strategije, bez doasnika koji su krajnja donja razina zapovijednog lanca nema uspjene realizacije
planirane obrambene koncepcije.
Razlika u profilu traenog ljudstva koje bi bilo idealno za asnike i doasnike mogu se opisati kroz
primjere javnih osoba, odnosno istaknutih sportaa jer spost i nije drugo nego ratni sukob prenesen u
drugi oblik. U traeni profil asnika uklapaju se jedan Ivica Kosteli ili Zvonimir Boban jer obojica posjeduju vrline jake volje, upornosti, uzornosti, hrabrosti, ali i jedne zdrave intelektualne nadogradnje.
Za traeni profil doasnika dobar je primjer jedan Goran Ivanievi. Tu je vie istaknuta karakteristika
velika sranost i hrabrost, ak do te mjere da ide u jednu pozitivnu ludost, a to je upravo ono to se
trai jer iz toga proizlazi totalna nepredvidljivost koja na koncu protivnika potpuno dezorijentira.
Svakako da je tu prisutna i visoka inteligencija bez koje ni ne bi mogli biti uspjeni u svome fahu, ali
ta inteligencija nije optereena nepotrebnom intelektualnou koja dolazi kao posljedica isprazne izo394

Untitled-1.indd 394

10/23/06 8:11:08 AM

Organizacija Ministarstvo obrane

braenosti. Upravo je to i imbenik koji omoguuje da doasnik bude bliskiji s podreenim vojnicima,
a svojom sranou i svim ostalim primjerima koje prua namee se kao neosporni lider svojih ljudi
koji su ga onda spremni doslovce svugdje slijediti. Nisu oni jedini javno poznati koje se moglo navesti
za primjere uzora, ali su svakako meu najpoznatijima i zato su ovdje i navedeni. U toj interakciji
izmeu doasnika i asnika bitno je ljude pravilno rasporediti tako da se svaije nadarenosti najbolje
iskoriste. Sve bi se moda moglo najkrae opisati tako da se kae da asnik mora biti mozak sa srcem,
a doasnik srce s mozgom.
Sve to je dosad navedeno i vailo je za muke ronike jednako e vaiti i za ene s tom razlikom da e
obuka biti njima (enama) posebno prilagoena i da e vojni rok za ene biti u ukupnom trajanju od
etiri mjeseca s posljednjim mjesecom kao onim koji predstavlja terenski boravak. I taj sam terenski
boravak nee biti toliko zahtijevan koliko e biti za mukarce, no i takav e u potpunosti ispuniti svoju
svrhu.
Sve zajedno, koliko e ih ve biti, rone postrojbe biti e ukljuene kao sastavni dio ukupnih operativnih borbenih postrojbi i u sluaju izbijanja rata oni ronici koji se zateknu u vojnoj slubi biti e
adekvatno svojem statusu i angairani u borbi.
(3) VOJNA AKADEMIJA za izobrazbu djelatnog asnikog kadra sa svojom postrojbom pitomaca
ima zadau stvoriti vrhunski kolovane asnike i od njih uiniti ne samo ratnike nego i mislioce svojeg
zanimanja. Tu e se kao jedan uzor dati dualistiki (ne religiozno dualistiki, da ne bi bilo zabune)
pristup izgradnje ratnika kod samuraja. Samuraj je osim vjetine borbe, a to znai ponajprije maa,
razvijao vjetine lijepih umjetnosti poput kaligrafije (vjetina pera) ili pjesnitva. Nikako to ne treba
doslovno preslikati, ali osnovni princip i neka pravila sigurno bi bilo korisno primjeniti. Jo kada se
na sve nadogradi kransko utemeljenje dobijaju se idealni rezultati u stvaranju buduih hrvatskih
asnika.
Samo se po sebi razumije da u tom procesu stvaranja novih narataja asnika glavnu rije imaju voditi
hrvatski asnici koji su se potvrdili u domovinskom ratu. Tu se nalazi predragocijeno vrelo znanja i
sposobnosti kakvog nema nigdje u svijetu i to mogu s punom odgovornou tvrditi. Hrvatski asnici koji su vodili hrvatsku vojsku moraju upravo zbog dragocijenosti praktinog ratnog iskustva biti
iskoriteni tako da do maksimuma prenesu sve to znaju novim generacijama tako da hrvatska vojska
moe imati osiguranu budunost. Tragedija koja se sada dogaa je izuzetna jer su mladi i iskusni
asnici najureni u mirovinu i time se dogaa nenadoknadivi gubitak kontinuiteta, i to je jo gore,
steeno znanje gubi se u zaboravu vremena.
Kako se ovdje dotiemo prvenstveno samih postrojbi kao takvih tu se nema puno toga za rei. Akademija e kao i svaka akademija imati svoje postrojbe, a kolike e one biti ovisiti e o tome koliko e se
asnika uope i kolovati na vojnoj akademiji. Sama uporaba postrojbi u cjelovitom sklopu uporabe
ostalih postrojbi biti e slina rijeenjima za ronike sa odreenim razlikama koje proizlaze iz same
injenice da se tu radi o obuci i kolovanju buduih asnika. Tako e biti u mirnodobskom razdoblju,
dok se u sluaju izbijanja rata postrojbe rasformiravaju i pitomci se rasporeuju na primjerene zapovjedne dunosti diljem oruanih snaga, ve prema potrebi ili mogunosti rasporeivanja. Jasno je i
zato - ostavljanje postrojbi pitomaca vojne akademije u ratnom stanju predstavljalo bi opasnost zbog
mogunosti brzog unitenja velikog broja manje ili vie osposobljenih buduih asnika. Da se to ne
bi dogodilo pitomci se rasporeuju diljem zemlje, ali postoji jo jedan razlog zato se piromake postrojbe u ratu rasputaju. Radi se o pruanju mogunosti dokazivanja i potvrivanja u zapovijedanju
ljudima koji su zapovijedanje vojskom ionako izabrali kao svoje zanimanje. Osim toga, naalost kada
je ve tu, rat je najbolja kola koju budui asnici mogu izuiti i nakon zavretka rata Hrvatska ima
novu generaciju pobednikih ratnih asnika.
* * *
S opisom postrojbi sa vojne akademije zavrava iznoenje izgleda ARP postrojbi. Rekapitulirajui cijelo poglavlje moglo bi se rei da je osnovna ideja upotrebe ARP postrojbi kao jednog dijela ukupnih
395

Untitled-1.indd 395

10/23/06 8:11:09 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

postrojbi u oruanim snagama u tome da se iste koriste tako da uz obuku i kolovanje istovremeno
bude prisutna i praktina korist od cijelog procesa. Odnosno, to je jo bolje, da se stvari postave tako
da ono to ima neku praktinu neposrednu korist za cijelu zajednicu (poput uloge u protupoarnoj
zatiti) istovremeno bude i najbolje sredstvo za izvoenje odreenog dijela obuavanja i kolovanja
vojnika i pitomaca. Jo saetije reeno bilo bi u izrazu kada se kae da je neto ostvareno tako da je
spojeno ugodno s korisnim. Ugodna je, recimo, uteda do koje dolazi zbog sprijeavanja velikih teta
od poara, a korisna je obuka koja se istovremeno dobije. Taj princip se ne primjenjuje samo ovdje
nego je svugdje prisutan gdje ga je i najmanje mogue ostvariti, ali ovdje je najoitiji primjer kako se
to treba raditi i kako se isplati tako raditi.
Taj princip je sadran i u samoj koncepciji totalnog obrambenog rata koja slui u prvom redu kao odvraajua strategija i svi trokovi koji se moraju podnositi uvijek su manji od trokova do kojih dolazi
samim ratom, a pogotovo od trokova koji su posljedica poraza i gubitka slobode i suverenosti. Na vlastitoj povijesti znamo koliko je skupa bila viestoljetna hrvatska nesuverenost. Umjesto da postanemo
nacija veliine, odnosno brojnosti od najmanje 15 milijuna ljudi (to je demografska projekcija broja
Hrvata da se nije dogodila nesretna teritorijalna i populacijska redukcija na hrvatsku tetu u prostoru
dananje RH i BiH) imamo jedan neprirodni perec oblik drave sa jedva preko 4 milijuna Hrvata, sa
ak i neto vie Hrvata izvan drave jo uvijek razasutih po cijelom svijetu. Sa sadanjom pameu znamo da kada bi se mogli vratiti u prolost, kada je jo postojala suverena i slobodna Hrvatska sa vladarom narodne krvi, nitko imalo dravotvoran i razuman ne bi alio ulaganja sredstava i svakog drugog
napora u ouvanje te slobode i suvereniteta. To je iz razloga to bi svaki takav troak i napor izgledao
beznaajnim kada bi ga se usporedilo sa navedenim trokom gubitka populacije, a koji je doao kao
posljedica gubitka slobode i tuinskog odluivanja nad naom sudbinom.
Sada opet imamo svoju dravu i barem formalnu suverenost (iako, kako stvari stoje sa suludim srljanjem u tzv. euro-atlantske integracije brzo emo i tu formalnost predati tuincima) te bi povijeu
poueni trebali investirati u ouvanje svoje slobode jer sloboda donosi najvei profit. Za to je dokaz i
Dubrovnik koji je upravo zato to je bio slobodan mogao i plaanjem Otomanskom carstvu sauvati
tu svoju slobodu. Nije Dubrovnik bio slobodan zato to je bio bogat, nego je Dubrovnik bio bogat
zato to je bio slobodan. Hrvatima to mora biti jasno i danas moda vie nego ikada. Pogotovo stoga
to su ovo izuzetna povijesna vremena za cijeli svijet koji je postao jedno jedinstveno bojite i nije tu u
pitanju dobit koja se odnosi na novac (iako ima i tu komponentu) nego se radi o dobiti (ili profitu) koja
se sagledava za vjenost, o dobiti koja transcedentira stvarnost. To je dobit koja dolazi samo i jedino
po Kristu, u Kristu i sa Kristom.

7. Postrojbe za specijalne operacije (PSO)

Kao posliednje postrojbe koje se razmatraju u ovome nizu borbenih postrojbi u sastavu kopnene vojske dolaze postrojbe za specijalne operacije (PSO). PSO su ovdje dane kao dio kopnene vojske ali one
u sebi objedinjavaju sve rodove oruanih snaga. Njihova namjena je u izvoenju nekonvencionalnih
borbenih zadataka i kao takve imaju neuniformirani izgled i ustroj. Usko su povezane i surauju sa
vojnim obavjetajnim i protuobavjetajnim slubama. Na neki nain one su i dio tih slubi, ili su te
slube dio njih, svjedno, no kako god bilo u konanici to nije presuujui faktor.
Da bi se dobile neka otprilike gruba slika o emu se radi dovoljno je navesti osnovne karakteristike
koje su specifine za PSO. Tjelesna sprema nije presudni imbenik jer u nekim ograncima PSO kao to
je odjel za informatiko (hakersko) djelovanje mogu posve djelotvorno raditi i osobe sa npr. nekim tjelesnim hendikepom poput oduzetosti ekstremiteta, gluhonijemosti ili sljepoe. Takoer nije presudan
ni spol ni godine starosti i sve ovisi o tome o kakvoj specijalnoj operaciji je konkretno rije.
Svakako da e postojati i ono to bi se moglo nazvati standardnim PSO jedinicama ili bolje reeno
grupama, jer e u pravilu biti u pitanju male specijalizirane grupe. Svaka sa svojom posebnom karakteristikom. Nekih grupa e biti vie, nekih manje, to e opet ovisiti o tome koliko se ljudi uspije
primjereno osposobiti, a i kakve e biti trenutne i ukupne potrebe.

396

Untitled-1.indd 396

10/23/06 8:11:09 AM

Organizacija Ministarstvo obrane

Jedna od posebnosti PSO koju je potrebno istaknuti i dodatno obrazloiti biti e povezana sa odnosom
prema smrtnoj kazni. Takva odredba na neki nain postoji i danas te e se tu raditi o kontinuitetu
takve politike, no ono to e biti drugaije je nadopuna kojom se izvrenje smrtne kazne uvodi u
stanju ratnog sukoba. To moe biti jedino i pravo jer ratni sukob i nije nita drugo nego omasovljeno
i organizirano doputenje ubijanja, ali to ubijanje je opravdano kao dio legitimnog prava svih ljudi i
svakog naroda na obranu.
Tu se dolazi do smisla uvoenja smrtne kazne u stanju ratnog sukoba jer tu na neke postupke koji zahtijevaju smrtnu kaznu treba gledati kao na oblik borbe protiv neprijateljskog djelovanja. Prvenstveno
se radi o svemu to bi se moglo obuhvatiti pod zajedniki nazivnik kao izdajstvo i podrivanje obrambenih sposobnosti drave. Ukoliko do toga doe drava koja eli opstati mora takve stvari sprijeiti, a
u ratu se neprijatelja i njegovo sprijeavanje u djelovanju izvodi oruanom silom koja ima legitimitet
izvriti ono to smatra da je najbolje kako bi odradila svoju dunost najbolje to se moe. Kada netko
npr. izvede odreenu sabotau ili surauje sa agresorom takvim inima postaje neprijateljskim pripadnikom te time i moguom rtvom legitimnog izvrenja smrtne kazne. Ta smrtna kazna moi e se
provoditi samo u strogo propisanim uvjetima koji e, koliko je to ljudski mogue, sprijeiti zlouporabu
takve mogunosti. To na navedenom primjeru znai da se sa uhvaenim suradnicima agresora postupa kao sa ratnim zarobljenicima i predaje ih se sudskim presudama, ali ukoliko zbog ratnih uvjeta ne
postoji mogunost dranja u zatoenitvu i normalnog sudskog procesa prema potrebi pribjegava se i
izvrenju smrtne kazne.
Moda je jo bolji primjer kada u samoj borbi neki pojedinac odbije nareenje, a zbog borbene situacije nije mogue odvoenje u vojni zatvor i suenje. Tada svaki asnik, doasnik ili ak i svaki vojnik
ima puno pravo, ukoliko procijeni da je to bilo jedino mogue u toj situaciji, na licu mjesta izvriti
smrtnu kaznu nad takvim pojedincem. Tu se radi o gledanju opeg dobra i ukoliko je odbijanje nareenja ugrozilo ope dobro, a u ovom primjeru ope dobro je ono koje koristi vojnoj postrojbi u izvrenju svoje zadae, a koja je opet dio jednog veeg opeg dobra za cijelu dravu, onda se takav potez
mora smjeti i mora moi izvriti. Bez postojanja jedne takve jasne i objavljene mogunosti izgubila bi
se potrebna doza autoriteta kojom vojska mora raspolagati. Inae bi si vojska oduzela ono emu je i
namjenjena, a to je da bude djelotvorna u sprijeavanju agresije i oduzimanja slobode. Oduzimanjem
mogunosti izvrenja smrtne kazne u stanju rata vojska izgleda neozbiljno i nedoreeno. Vojnik bi
izgubio osjeaj naela pravednosti koje mora vaiti za sve jer moe s punim pravom misliti da on koji
izvrava nareenja i ispunjava povjerene zadatke te tako izlae svoj ivot nije ravnopravan s nekim koji
to odbije, a zbog nepostojanja mogunosti izvrenja smrtne kazne na licu mjesta zna da mu time ivot
nije ugroen.
Kada je mogunost izvrenja smrtne kazne prisutna onaj koji se koleba odabrati e rizik koji donosi
izvrenje zapovijedi jer tu ipak postoji mogunost preivljavanja. Dok, ako odbije nareenje, mora
znati da postoje dobri izgledi da e izgubiti ivot. To je okrutna realnost vojnitva i tako vojska radi i
tako djeluje od kada i postoji kao ljudska tvorevina te se ne moe izmjeniti ta stvarnost isto kao to se
ne moe izmjeniti stvarnost da vojnici nose oruje da bi njime ubijali. Bilo bi ljepe da nose cvijee,
ali time bi onaj vladar (odnosno ona vlast) koji bi to uradio poinio grijeh propusta brige o zatiti
povjerenih mu podanika.
Vladar mora raditi tako da ne provodi ikakvu nepravednu politiku kojoj je cilj porobljavanje drugih
ljudi, tueg vlasnitva ili bilo to drugoga te treba biti iskreni mirotvorac. Ali takav mirotvorac koji ne
zapostavlja sigurnost drugoga, a u sluaju vladara ti drugi to su njegovi podanici, te na tome gradi
svoje mirotvorstvo. Isto kao to je mu kao glava svoje obitelji duan brinuti o svim aspektima sigurnosti te svoje obitelji. Ne moe otac biti neaktivan ako vidi da mu netko napada npr. djecu. Duan
je uiniti sve koliko je to mogue da bi ih zatitio. Ukoliko je potpuno posveen ili zavjetovan nenasilju, to je posve legitiman, dapae, vrlo plemenit stav, i u tom sluaju duan je djelovati koliko mu
je doputeno. Karikirano, ali u cilju pojanjenja, u sluaju da netko uperi puku na dijete negov otac
(ili majka, ovo vai za sve) kao ovjek zavjetovan na nenasilje ne moe napasti, ali moe stati izmeu
puke i djeteta bez obzira to moe odmah poginuti, a napada slijedeom metkom ipak izvriti svoj
poetni naum.
397

Untitled-1.indd 397

10/23/06 8:11:09 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

Ako se vratimo na osobu vladara on isto tako ne moe biti pasivan nego mora ak i preventivno misliti
o zatiti svojih podanika. I ne samo zatiti nego o svakom drugom dobru. Mora raditi najbolje to
moe da stvori silu koja e moi zatititi dijete na koje je uperena puana cijev, a kao vladar nema
taj privilegij da se odrekne djelovanja silom na napadaa jer to je ono to njegovo vladarsko mjesto
zahtijeva. Ljudi se i pokoravaju vlasti drugoga kroz formu dravnog ureenja zato da bi se osjeali
zatienijima i sigurnijima te vladar to mora znati. Ako se prihvatio odgovornosti vladanja prihvatio
se i odgovornosti pruanja najbolje zatite svojim podanicima, a nije najbolja zatita to da se pasivno
stane izmeu metka i djeteta. Onaj koji se posveuje i zavjetuje apsolutnom nenasilju i po cijenu najveih iskuenja to moe raditi na svojoj koi, nikako ne na raun drugih, a to bi se dogodilo da neki
vladar tako djeluje i pod izgovorom zagovaranja potpunog nenasilja zapostavi ili ukine obranu svojim
podanicima.
PSO u takvom stanju stvari, kada je mogunost izvrenja smrtne kazne stavljena kao mogunost u
ratu, ima ulogu organiziranog izvravanja jednog dijela smrtnih kazni nad podanicima koji su to i
zasluili prema prije odreenim kriterijima. Prvenstveno se tu radi o principu da se prema koncepciji
totalnog obrambenog rata ne moe prihvatiti nikakav vid okupacije. Pod tim se podrazumijeva da
nitko nikada ne moe imati ovlatenje da se makar i na nekom ogranienom prostoru i u ogranienom vremenu potini bilo kakvom stranom suverenitetu osim onoga koji hijerarhijski proizlazi
od osobe vladara. Oni koji bi to ipak uinili, a uvijek i svugdje ima Juda, kako ih nee biti u Hrvatskoj,
moraju u najkraem roku biti onemogueni u takvom djelovanju, a u sluaju okupacije to je najee
mogue jedino likvidacijom.
Taj princip mora biti potpuno dosljedan i izuzetno strog. Nitko ne smije za okupatora nita raditi,
niti najmanji posao ili ustupak, jer time postaje kolaboracionist te ga se moe legitimno likvidirati. To
uostalom nije obveza okupiranog puanstva ak niti po u ovom vremenu prihvaenih ratnih konvencija. Okupator je duan sam brinuti brigu o okupiranom teritoriju kako god to moe i nema nikakvo
pravo prisiljavati stanovnitvo da mu se u tome asistira. Naravno da e on to htjeti napraviti jer si eli
to vie rasteretiti svoje snage, ali upravo zbog toga e i biti uspostavljen tako strogi sustav koji e one
koji pristanu na bilo kakvu suradnju s agresorom eliminirati iz mogunosti izvoenja te suradnje na
nain koji je u datim okolnostima izvediv. Negdje e ti suradnici biti uhapeni, sueni i sprovoeni na
mjesta zatoenitva, a negdje i nekad e biti likvidirani jer tako nalau okolnosti. Za postojanje takvog
planiranja moraju svi znati da se ne bi izvlaili na neznanje.
Primjere nedoputene suradnje moglo bi se navoditi u nedogled, ali dati e se neki ogledni hipotetski
sluajevi. Tako recimo u skupinu nedoputenosti spada neki prevodilac koji pomae okupatoru u komunikaciji. Neka si okupator kako god to zna i umije sam osigura prevoditelje koji e mu pomoi u
komuniciranju sa stanovnitvom na okupiranom teritoriju, nitko ne moe biti po bilo kojem osnovu
meunarodnih ratnih konvencija obavezan pomoi mu u tome.
ak se uope ne smije komunicirati sa okupatorom na njegovom jeziku ukoliko se taj jezik i poznaje,
ve je svaki dravljanin pod obavezom komuniciranja (i to onog minimalnog komuniciranja koje je
konvencijama doputeno) sa okupatorom samo na hrvatskom jeziku, a neka se oni onda snalaze kako
znaju i umiju. I to samo komuniciranje je ogranieno ratnim konvencijama i zna se to okupator smije
pitati i to su bilo zarobljenici, bilo civilno stanovnitvo, duni odgovarati. Vie od okvira tih konvencija nitko ne smije progovoriti niti slova ni na hrvatskom ili u bilo kojoj drugoj formi komunikacije.
Takve e stvari biti nauavane jo od najranijeg stupnja obrazovanja tako da se u konanici s vremenom dobije populacija koja dobro zna to se smije, a to je zabranjeno. Da se zna kakve su dunosti i
kakva su prava u svim okolnostima u kojima se mogu zatei.
Ovo je bio primjer jednog naizgled banalnog sluaja kao to je to prevoenje i najnunija komunikacija, a i sama doputena razina ope komunikacije. Iz ovoga razumljivo je samo po sebi da onda sluajevi
poput nekakvog veeg stupnja kolaboriranja sa okupatorom kao npr. postojanje nekog oblika vlasti
podlonog okupatoru ili makar i trunku u suradnji sa okupatorom ne dolaze u obzir. Ti koji se toga
usude prihvatiti moraju jasno znati to ih oekuje, a ukoliko se odjel PSO-a za likvidacije kolaboracionista uspije organizirati makar i dijelom od onog zamiljeno idealnog, ti kolaboratori sigurno nee
398

Untitled-1.indd 398

10/23/06 8:11:10 AM

Organizacija Ministarstvo obrane

mirno spavati. Tu, u sluaju suradnje sa agresorom i okupatorom, radi se o podrivanju obrambenih
sposobnosti drave jer nedozvoljena suradnja omoguuje neprijatelju da lake djeluje po preostalim
oruanim snagama i time je posve legitimno obraniti se od takve situacije i neprijatelju do kraja oteati
posao.
Upravo zbog takve naravi PSO-a da zbog raznih zadataka moraju djelovati u tajnosti, a i zbog povezanosti s vojnim obavjetajnim strukturama, nikada se nee smjeti znati koji sve tono odjeli za djelovanje postoje, koliko ih ima, koliko je ljudi uope angairano i koji su to ljudi. Cijeli PSO, skoro od
samog vrha, a i to e se pokuati zatajiti koliko je god to mogue, biti e obavijen tajnou. Tu opet za
uzor treba uzeti Izrael i tajnost koju su oni uspjeli postii u svojim strukturama sa slinom namjenom
koju imaju i PSO. To je i glavno oruje PSO-a, jer iz tajnosti proizlazi i sam uspjeh bilo koje specijalne
operacije.
Zbog svih ovih razloga da se djeluje najbolje mogue u opu korist vidljiva je vanost obuke i kolovanja. Posebno asnika i doasnika, jer na njima e biti teret donoenja odluka. Iz neega tako odgovornoga kao to je odluivanje o ivotu i smrti u uvjetima rata i cijelog kaosa koji dolazi s ratom vidi
se koliko je bitno dobro osposobiti sve ljude, a posebno one koji e ponajvie donositi odluke. Zato
se i ovdje vidi znaaj uspostavljanja djelotvornog sustava obuke i kolovanja o emu je bilo rijei u
prethodnom poglavlju, te je istovremeno vidljivo koliko je sve povezano jedno s drugim i kako je nemogue raditi parcijalno, nego iskljuivo sveobuhvatno i totalno. Da bi sve to bilo mogue raditi kako
spada potrebna je sveobuhvatna i totalna vlast, a ne rascijepkanost demokracije koja nije nita u stanju
dobroga napraviti, nego sve to radi vue u smjeru ope propasti i jedne drutvene anarhije.
Planeri i upravljai svjetskih kriza i raunaju na sveopu anarhiju kao posljedicu demokracije te kada
postignu eljenu razinu kaosa namjeravaju ponuditi rjeenje i mir u vidu uvoenja reda i sigurnog
poretka, ali to onda nee biti na naelima demokracije nego upravo na naelu totalitarnog svjetskog
vladara. Taj svjetski vladar biti e nitko drugi doli lani mesija, Antikrist, koji e izvoditi razna udesa i
zavoenja za takvo djelovanje prethodno modificirane ljude. Da se neto takvoga ne bi nama dogodilo
pribjeglo se upravo ve toliko puta spominjanoj koncepciji totalnog obrambenog rata koji je ostvariv
samo u totalno slobodnoj (suverenoj) dravi.
Postrojbe za specijalne operacije imaju ulogu odraditi jedan dio toga totalnog rata. Jedan teak i naizgled prljav zadatak, ali rat je sam po sebi prljav kakav god bio. Kad se ve mora ratovati onda se to
treba odraditi najbolje to se moe, a da bi to bilo najbolje u svakom pogledu, mora se sve podiniti
Bogu kao vrhovnom moralnom principu i po toj smjernici djelovati te tako biti siguran da se ne moe
zastraniti, a niti izgubiti sve dok se Bogu, jedino i samo Njemu, utjeemo.

II. Hrvatska ratna mornarica (HRM)

Nakon postrojbi kopnene vojske (HV-a) kao glavnog dijela oruanih snaga na red dolazi prikaz osnovne koncepcije Hrvatske ratne mornarice (HRM).
HRM namjenjena je za izvoenje borbenih djelovanja na pomorskom dijelu Jadranskog pomorskog
vojita, radi obrane suvereniteta i teritorijalne cjelovitosti Hrvatske i na tom dijelu nae teritorije, tj.
naeg akvatorija.
Zadaci koji su postavljeni pred HRM su: borba protiv agresorskih pomorskih snaga i slabljenje njegove udarne moi te sprjeavanje uspostavljanja prevlasti na Jadranu; obrana otoka, obale, obalnog
mora i unutarnjih plovnih puteva; obrana od pomorskih i zranih desanata na moru, otocima i obali;
odravanje prevlasti u naem obalnom moru; osiguravanje pomorskog saobraaja i podrka ostalim
dijelovima oruanih snaga koje djeluju u podruju zahvata HRM.
U ustrojavanju HRM koristiti e se isti principi kao i kod HV-a to znai da se gleda na to bolji odnos
uloenog i dobivenog prema krajnjem zadanom cilju, a taj bi trebao biti potpuna kontrola i prevlast na
moru u ratnom sukobu sa bilo kojim odnosom neprijateljskih snaga. Zbog puno vee tehniko-tehno399

Untitled-1.indd 399

10/23/06 8:11:10 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

loke razine koja je potrebna i za minimum potreba HRM-a takav zahtijev moda nikada nee ni biti
mogue ostvariti zbog izuzetno velikih trokova koje bi stvorio, ali bez obzira na to ii e se prema toj
stratekoj odrednici onoliko koliko je to u datom trenutku ostvarivo.
Ako ve nije mogue kao u sluaju kod kopnene vojske relativno brzo stvoriti respektabilnu i za agresora teko savladivu vojnu silu, onda se treba barem bitno oteati preuzimanje prevlasti na moru. Tako
potencijalni agresor, kada su stvorene barem neke pomorske snage, ne moe raunati na laku pobjedu
na moru, pa da onda ponesen takvim ostvarenjem dalje planira i kopneni segment invazije.
I kod ustroja HRM-a biti e prihvaen koncept totalnog obrambenog rata samo to e biti prilagoen
zahtijevima pomorskog ratovanja. U prvom redu zbog naprednog i zato skupoga oruja koje je potrebno nee biti niti blizu toliko omasovljen koliko je to sluaj u kopnenoj komponenti oruanih snaga, ali,
u usporedbi sa ostalim vojskama (ratnim mornaricama), brojnost i odreena masovnost biti e jasno
vidljivi.
Da bi sve bilo malo jasnije daje se podjela HRM-a na slijedee segmente:
1. Povrinsko ratno brodovlje
2. Podmornice
3. Obalna obrana
4. Mornarika pjeadija
Za cijelu zamisao ustroja HRM-a znaajno je za istaknuti da se brodograditeljski i remontni dio nalaze kao sastavni dio ratne mornarice, ali se isto tako i svi ostali kapaciteti stavljaju u slubu stvaranja
ili odravanja naoruanja i opreme za potrebe HRM. Ostali proizvodni kapaciteti, oni koji nisu usko
specijalizirani za svrhu HRM-a, komplementrani su i u suglasju sa potrebama ratne mornarice. Prema
tome, kako e se razvijati tehniko-tehnoloka razina cijelog gospodarstva i sa tim povezana proizvodnja oruja za cjelokupne oruane snage, tako e se razvijati i sposobnost izgradnje traenog rouja i
opreme za HRM. U tome svjetlu treba i spoznavati sve navode koji se tiu proizvodnje naoruanja i
opreme u svim segmentima HRM-a o kojima e biti neto poblie reeno.

1. Povrinsko ratno brodovlje

Sagledavajui sadanje stanje i brodovlje kojim se raspolae program izgradnje povrinskih ratnih
brodova za potrebe HRM-a biti e ostvaren u tri koraka.
Korak prvi ukljuuje samo koritenje onog naoruanja i opreme koje je zateeno te se sva ulaganja
tiu samo obnove svega to je zaputeno i stavljeno u stanje u kojemu HRM niti nije smislena. Jer zato
imati uope ratnu mornaricu ako nije uporabljiva? Za paradiranje u bijelim uniformama?
Ima ih koji i misle tako, ili najvei dio odgovornih uope nita niti ne misli osim o tome kako e za sebe
izvui neku sitnu korist, a brigu o ratnoj mornarici ne ele niti blizu svojeg zanimanja. Najlake im je
brigu prpustiti drugome i, kao u svemu ostalome, predati (predavanje je ujedno i prodavanje u kojem
uzimaju proviziju) naciju i domovinu u potpuno vlasnitvo stranim gospodarima.
Znai, u tom prvom koraku radi se sa onim ime se trenutno raspolae te se to je najhitnije mogue
ispravlja stanje gdje je sada samo jedna treina tehnikih sredstava ispravna, a i sve ostale anomalije.
Isto se tako ponovno u sastav HRM-a vraaju svi remontni zavodi, a kada se to ve radi onda se u tim
zavodima stvara jedna budua osnova za dalje irenje HRM-a tako da poslije bude olakano dugoronije planirano djelovanje.
Ovime je uraen jedan minimalni napor da se svori kakav-takav nadzor nad morskim akvatorijem te
da se bude dominantan barem nad neposrednim junim i sjevernim susjedima koji su iskazali jednu
krajnje drsku i nepristojnu aspiraciju za oduzimanjem hrvatskog dijela Jadranskog mora.

400

Untitled-1.indd 400

10/23/06 8:11:10 AM

Organizacija Ministarstvo obrane

Obnovljeno zateeno stanje u potpunosti zadovoljava te prve nune potrebe za kontrolom svojega
pomorskog dobra (u to se bez ikakve rezerve odmah ukljuuje i pomorski gospodarski pojas na koji
Hrvatska ima puno pravo bez ikakvih ogranienja) i zatitom istoga od pretenzija onih koji koriste
sluganstvo i slabost nae vladajue garniture.
Korak drugi je daljnji razvoj na osnovi ve postojeih i moguih proizvodnih sposobnosti koje se
sada viestruko umnoavaju.
To konkretno znai da se ide u izgradnju novih ratnih brodova tipa moderniziranije raketne topovnjae Kralj Petar Kreimir, a broj koji e se moi izgraditi ovisiti e prvenstveno o gospodarskoj dinamici
razvoja. U svakom sluaju, prema najloijim predvianjima, moralo bi se moi izgraditi od 15 do 20
novih brodova toga tipa u razdoblju od 5 do 10 godina. Bitno je za napomenuti da se prilikom izgradnje te nove serije raketnih topovnjaa za potrebe HRM-a prethodno urade minimalne modifikacije na
samim brodovima tako da se u budunosti, prema planiranom dosegu razvoja, moe lake izvrititi
dodatna modernizacija cijele serije.
Isto je tako tu prisutna i gradnja odreenog broja brzih patrolnih amaca hidrokrilne konstrukcije i
desantnog brodovlja. to se tie upravo spomenutog desantnog brodovlja vano je istaknuti da se i tu
primjenjuje naelo da se vojni kapaciteti koriste u civilnom podruju, a za korist drave. Izgradnjom
nekoliko veih desantnih brodova (poboljana verzija dananjeg tipa Cetina) te obnovom i izgradnjom manjih desantnih amaca mogu se i jedni i drugi koristiti kao korisna sredstva za rastereivanje
linijskih trajekata u vrijeme najvee turistike guve. Sva ili barem dobar dio komercijalnih vozila za
opskrbu otoka mogu se ukrcavati na desantne brodove i tako ostaviti vie prostora za privatna osobna
vozila turista ili samih otoana. To je posebno korisno u vrijeme najveih guvi i priliva silnog broja
vozila u kratkom vremenu kada se postojeim prijevoznim kapacitetima nikako ne mogu izbjei guve. Ako to ve nije nikako mogue u potpunosti ostvariti, barem je mogue donekle ublaiti ekanja
i smanjiti zaepljenja jednostavnom organizacijom raspoloivih sredstava.
Ovaj drugi korak poinje odmah nakon jednog relativno kratkog razdoblja prvobitnog doba neizvjesnosti i uvijek prisutnih tegoba u svakome poduhvatu koji prema procijenama moe trajati od najmanje jedne do najvie pet godina u kojima e se postii sposobnost prelaska na drugi korak tako da to
nee biti ni najmanje optereujue iznad granica izdrljivosti za hrvatsku dravu.
Korak trei zavrni i u konanici neprekinuti razvoj i izgradnja HRM-a prema planiranome stratekome cilju. U koje vrijeme e doi do realizacije ovog treeg razvojnog koraka nije lagano prognozirati
jer se za razliku od prelaska s prvog na drugi korak, gdje se radi o uglavnom samo isto organizacijskim i voljnim sposobnostima (jer sa skoro svime potrebnim za realizaciju se raspolae od prije), ovdje
u iskoraku broj tri nema druge osnove osim planiranog ulaganja u znanost i tehnologiju, tj. razvoj
vlastite pameti i sposobnosti rada.
To je uvijek neizvjesno to se tonog preciziranja vremena tie, ali jedno je sigurno, a to je da se prije
ili kasnije viestruko isplati te je potrebno imati upornost i strpljenje da bi se doekalo sazrijevanje
plodova. Kao i kod plodova prirode gdje sazrijevanje ovisi o imbenicima kojima se ne moe upravljati
poput npr. dana sunanih sati, koliine oborina i tome slino (moe se ak i u znatnoj mjeri kontrolirati odreene parametre, ali uvijek ostaje neizvjesnost vanjskog utjecaja) i u razvoju vlastite pameti i s
tom pameu povezane proizvodnje nema mogunosti egzaktnog previanja. Previe je toga ostavljeno
na podruju posve iracionalnom i jedino to se moe initi je ono to se provlai kroz cijelu ovu knjigu, a to je utjecanje molitvi i nebeskom prosvijetljenju i mudrosti Bojoj, pa da se po toj milosti skrati
vrijeme potrebno za ostvarenje planiranog razvoja. Naravno, taj naum e i biti uslian jedino ako je
utemeljen na dobrim nakanama i potvren dobrim djelima te se uklapa u volju Boju. Ako ne, onda
nita od toga, te se treba toj volji i podloiti i prihvatiti je znajui da je tako za nae dobro.
Ako bi se ipak htjelo ljudskom prosudbom procijeniti koliko bi trebalo proi vremena za prelazak u
poetak ostvarivanja tog treeg koraka moglo bi se dati jedan okvir od najmanje pet godina (ukoliko
se poklopi poetni preustroj sa nadgradnjom, tj. ukoliko onaj prvi korak bude jako kratak) pa do naj401

Untitled-1.indd 401

10/23/06 8:11:10 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

vie nekih deset do petnaest godina. Pri ovome je vano naglasiti da se ovdje rauna na sami poetak
realizacije treeg koraka u kojemu (u tom poetku) nee niti blizu biti dovedena u ralizaciju sama
konana nakana tog poetka. Radi se samo o jednoj novoj, sveobuhvatnijom i daleko naprednijom
sposobnou proizvodnje, u ovom sluaju za potrebe HRM-a, kojom se poinje stvarati ono to sada
izgleda potpuno nedostinim. Taj poetak e biti relativno skroman u poreenju sa industrijski najrazvijeninima, ali u odnosu na nas same biti e to jedan jako znaajan iskorak iz jedne abokreine iza
kojeg tek s daljnjim vremenom slijedi prikljuenje na razinu koja je potrebna za realizaciju djelotvorne
HRM. Svakako e to biti i trenutak kada e i cijela drava postati potpuno djelotvorna u svim svojim
dijelovima, a ne samo parcijalno i neusklaeno, tako da se moe ostvariti to je vie mogua samodostatnost gospodarstva. Sa tom dravnom samodostatnou (u gospodarskom, ne u socijalnom, kulturnom i duhovnom pogledu) dolazi i praktiki potpuna obrambena sposobnost, a upravo u jednom
tako zahtijevnom obrambenom segmentu kakva je moderna ratna mornarica moe se vidjeti kolika
je razina i gospodarske i s njom povezane obrambene samostalnosti. Danas je po stanju u HRM jasno
i neosporno vidljivo da samostalnosti ili samodostatnosti nema niti u tragovima, odnosno, svodi se
na puki deklarativni formalizam koji svaki strani silnik, i to ak i neki vrlo ogranieni silnik, moe po
svojem nahoenju osporiti i silom ponititi kada mu se to prohtije.
Da bi suverenost bila stvarna, a stvarna je onoliko koliko smo je sposobni i voljni obraniti, mora se
izgraditi jedna respektabilna ratna flota koja garantira mogunost obrane od napada i najjaeg silnika. Ostvariti tako neto mogue je ako se primjene slina naela kao i kod kopnene komponente to
znai da se u visokom stupnju ovog treeg koraka ide na izgradnju velikog broja malih, ali ubojitih
plovnih jedinica (deplasman do 500 tona) koji samim svojim brojem ve predstavljaju teku zadau
za svladavanje. Prema tome, graditi e se ve spominjane raketne topovnjae kao idealan tip plovila za
postavljenu strategiju pomorskog ratovanja. Kao uzor tipa plovila koje bi bilo idealno spomenuo bih
Izraelske raketne topovnjae tipa Hetz koje se od ostalih razlikuju po tome to uz rakete brod-brod
imaju i raketne sustave brod-zrak te time ostvaruju i odreenu protuzranu borbu. Na takve izmjene
i modernizaciju se mislilo kada se spominjala izgradnja novih serija raketnih topovnjaa tipa Kralj
Petar Kreimir. Za potrebe HRM-a brojka tih plovnih jedinica kretala bi se od najmanje stotinjak pa
do jednog viestrukog umnoka toga broja. Pri tome radilo bi se i vie specijalistikih tipova raketnih
topovnjaa ili raketnih amaca to znai da bi bili posebno opremljeni za protuzranu/proturaketnu,
protupodmorniku ili protuelektronsku borbu tako da se kombiniranjem plovnih jedinica stvaraju
taktike grupe koje imaju mogunost univerzalnog djelovanja, poput najmodernijih razaraa ili krstarica, a da su istovremeno disperzirani u prostoru tako da nisu lako unitivi.
Da tako brojna flota za jednu malu zemlju poput Hrvatske ne bi bila nepodnoljiv troak koji bi doveo
do posve nepotrebnog iscrpljivanja pribjegava se priuvnoj koncepciji ratne flote. To znai da se do
najvie 10% brodovlja operativno koristi u djelatnom sastavu HRM-a, dok je ostatak izvuen i konzerviran na suhim dokovima rasporeenima po cijeloj obali. Svaki brod u priuvi ima i svoju priuvnu
posadu koja je sastavljena od ljudi iz lokalnog stanovnitva te se samo u sluaju agresije ili neposredne ratne opasnosti brod sa svojom posadom stavlja u bojnu spremnost. U meuvremenu, dok je na
snazi mirnodopski reim, priuvne se posade redovito izmjenjuju na simulatorima i na jednom dijelu
djelatnog brodovlja koje i slui da bi se priuva neprekidno drala na visokoj razini osposobljenosti.
Tu e vaiti isti principi stimulacije i kazni kao i kod priuve u kopnenoj vojsci te e se s vremenom
cijeli sustav posve prirodno uklopiti u normalni i svakodnevni ivot svih dravljana. Isto kao to je to
sluaj sa vicarskom gdje je isto tako na snazi strogi vojnoobvezniki sustav, ali koji je toliko uklopljen
u mentalitet vicaraca da se obaveze koje iz njega proizlaze prihvaaju kao nunost upravo iz razloga
to je prisutna i svijest da se za dugo razdoblje bez rata moe dobrim dijelom zahvaliti upravo toj spremnosti na napore i odricanja u svrhu stalnog poveanja vlastitih obrambenih sposobnosti.
Jasno je da je pokretanje i uope uputanje u takav poduhvat kakav je ovaj uvjetno nazvan trei korak
razvoja povrinskih ratnih brodova u sastavu HRM-a mogu tek onda kada se ostvari barem osnovna
ravnotea u kontroli zranog prostora. Odnosno, to znai da nema nikakve svrhe, makar to gospodarski i tehniki-tehnoloko bilo mogue, ii u ikakvu dalju izgradnju dok se istovremeno na istu razinu
ne dovedu mogunosti protuzrane obrane. Tek se oduzimanjem potencijalnim agresorima potpune
dominacije u zraku kojom danas raspolau moe kretati u pravcu izgradnje jedne takve brojne flote
402

Untitled-1.indd 402

10/23/06 8:11:11 AM

Organizacija Ministarstvo obrane

malih povrinskih ratnih brodova. Dok dominacija ovakva kakva je danas postoji nema smisla i svrhe
graditi puno lakih meta neprijateljskom zrakoplovstvu. Troila bi se sredstva i vrijeme, a uinak bi bio
gubitak materijalnog i ljudskog potencijala koji je stoga bolje iskoristiti na nekom drugom, svrhovitijem i pametnijem mjestu.
Takoer, kada bi dolo do mogunosti poetka izgradnje znaajne borbene flote ilo bi se i na izgradnju jednog manjeg broja neto veih plovnih jedinica u klasi korveta deplasmana 1.000 do 1.300 tona.
Pri tome bi broj tih plovila uvijek ostao na jednoj simbolinoj koliini i sva bi se snaga zadrala na razini raketnih topovnjaa i amaca. Tih nekoliko korveta bile bi prisutne vie radi jednog prestia nego
zbog vojne nunosti. Takoer, zbog svoje vee autonomnosti djelovanja korvete bi puno korisnije bile
u obavljanju mirnodopskih zadaa poput kontrole granica i akvatorija od manjih, te time i u radijusu
djelovanja ogranienijih, raketnih topovnjaa i amaca.
Sve u svemu, kada bi se samo poeo izvoditi ovaj tzv. trei korak to bi znailo da se ve dolo do toga da
je Hrvatska kao drava sposobna proizvoditi visokozahtijevnu i sofisticifiranu borbenu opremu. Ve
sami takav status predstavlja jednu dodatnu snagu na ve prije postojeu ljudsku i duhovnu snagu, a
ako u tome nije bilo podreenosti ili ikakve druge inferiornosti prema ikome onda se sa materijalnom
nadogradnjom samo dodatno uvruje obrambena sposobnost.

2. Podmornice
Kod razvoja podmornikih snaga vrijediti e skoro ista pravila kao i kod povrinskih ratnih brodova
samo sa odreenim posebnostima koje dolaze sa podmornicama kao takvima.
Kod podmorniarstva treba znati da je ono na teritoriju Hrvatske prisutno koliko i podmorniarstvo
u svijetu. Najprije u sastavu austrougarske ratne mornarice u ijem je sastavu preteiti dio posada i
znatan dio asnika bio Hrvatske narodnosti. Zatim u sastavu obje Jugoslavije gdje je i u tim za Hrvate
izrazito neprijateljskim dravama ipak ostao dodir s podmorniarstvom te je tradicija tako ostala prisutna. U novostvorenoj hrvatskoj dravi ta je tradicija dovedena u pitanje i postoji realna opasnost da
se izgubi tanka nit na kojoj jo uvijek stoji.
U tu svrhu, ali i ne samo zato nego prvenstveno zbog vanosti posjedovanja podmorniarske borbene
sposobnosti u koncepciji izgradnje djelotvorne HRM podmornice imaju glavnu ulogu.
Ukoliko je kroz prikaz plana razvoja povrinskog brodovlja izgledalo da se sve ulae u tu komponentu
ratne mornarice nije tako. Podmorniarsko djelovanje biti e ono koje ima biti glavna zatitna snaga u
obrani pomorskog dijela ratita. Kako zbog izuzetne sloenosti i zahtijevnosti izgradnje podmornica
koje e biti traene to e i mogunost ostvarenja planiranog podmorniarskog rata biti vremenski daleko najudaljenija, no to ne treba niti najmanje otkloniti takvo strateko opredjeljenje.
Osnovna ideja je u tome da kada se uspije ovladati proizvodnjom podmornica koje e udovoljiti traenim zahtijevima ide se u realizaciju kroz masovnu izgradnju sa istim principima kao i kod raketnih
topovnjaa i amaca. Podmornice koje e se traiti biti e malenog deplasmana (od 50 do najvie 300
tona) koje uglavnom ulaze u kategoriju tzv. depnih podmornica, ali koje e biti drugaije od svih dananjih po tome to e se staviti uvijet da budu izgraene od kompozitnih materijala tipa kelvara i sl.,
sastavljana od prstenastih elemenata, sa usavrenim zatvorenim pogonskim sistemima, karakteristikama visoke beumnosti i nevidljivosti, itd. Pri tome jedan od glavnih uvjeta treba biti sposobnost da
se posjeduje mogunost zaronjavanja do ca. 1.300 metara iz razloga to je najvea dubina Jadranskog
akvatorija upravo iznad te granice. Tu se i otkriva dio namjere koja je u tome da se potpuno ovlada
morskim dnom i da jadransko dno bude za HRM pristupano i pod kontrolom kao to je to i kopno
za HV. Takva futuristika vizija ne mora nikada ni biti ostvarena, ak niti priblino u svojoj cjelini,
ali ono to je bitno je da se znastveni i stvaralaki napori usmjere u tom pravcu. Tu se ne radi samo
o vojnom razlogu. Naprotiv, vojni je razlog ovdje sporedan dok je gospodarski primaran i radi se o
ovladavanju iskoritavanja podmorja za gospodarske svrhe na sve naine koji nisu pogubni za okoli
ili predstavljaju prijetnju morskom ekosustavu. Zbog teritorijalne i sirovinske ogranienosti Hrvatske
403

Untitled-1.indd 403

10/23/06 8:11:11 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

mora se moi iskoristiti sve ono to nam je povjereno, ali se u tome iskoritavanju mora uvijek paziti
da se poklonjeno ne uniti bezobzirnou, a to smijemo i moemo samo mi sami napraviti najbolje
kako treba. Nitko sa strane se ne moe bolje brinuti o onome to je nae, a ako se i brine to ini iz razloga to je ve u elji prisvojio i otuio nau imovinu za svoju korist. Kako je svijet posloen tako da
se ne mogu nai oni koji bi iz iskrene ljubavi ili nama pomagati nego se sve radi na raunici koristi i
interesa, a sa svrhom poveanja svjetovne moi prema apsolutu, tako i nema alternative nego se sam
brinuti o svojemu i nikome ne dopustiti uplitanje.
U kontekstu ovladavanjem nad Jadranskim podmorjem tu je jasno da se samo posjedovanjem sposobnosti kretanja i rada u podmorju moe to podmorje djelotvorno i zatititi. Zato se u prvom redu ide
na gospodarsku i ekoloku komponentu razvoja podmorskih (to znai prvenstveno podmorniarskih
u raznim oblicima) sposobnosti kretanja, boravka i rada.
Krajnja vizija bi bila ostvarenje mogunosti stvaranja pravih podmorskih gradova koji e biti gospodarski (izmeu ostalog i turistiki), znanstveno i ekoloki isplativi, a kada se sve stavi u jedan iri
kontekst u kojem e se to dogaati jasno je da ta isplativost nee biti vei problem. Za uvid u taj iri
kontekst potrebno je proitati sve ostale smjernice razvoja u Programu nacionalnog opstanka i po
tome shvatiti kako je jedan danas tako naunofantastini koncept poput ovog iskoraka u podmorje u
stvari sasvim prirodni dio jedne cjeline. Da bi bilo sve na neki nain zaokrueno i u jednoj duhovnoj
komponenti treba rei da se ne misli raditi nekakvu bezdunu koncepciju drutva budunosti, a ta
asocijacija je uvijek prisutna kada se neto tako zamilja to je zasluga nametnute vizije budunosti
(kroz popularnu literaturu, filmove i TV) u kojoj nema Krista i nema Njegove svete Crkve i ta drutva
budunosti su posve dekristjanizirana. Sve vizije budunosti u popularnoj kulturi posve ignoriraju
Isusa i ponaaju se kao da ga nikada nije ni bilo i ta slika je toliko intenzivno nametnuta praktiki svima koji su odrasli u ovom modernom svijetu to je dovelo do toga da se ve automatski iz podsvijesti
kod najvee veine ljudi kod vizioniranja budunosti polazi od takve bezkristovske matrice.
Ovdje je rije o budunosti koja ima u sebi ivot, pa kada se npr. govori o stvaranju neega to odgovara nekakvim podvodnim gradovima to podrazumijeva da je crkva kao graevina u samoj osnovi tih
gradova i daje im temeljni identitet i svaku daljnju odrednicu. Makar ti gradovi pod morem bili samo
mjesta za privremeni boravak radnika koji su tu uposleni i tada se mora graditi tako da postoji mjesto
duhovne okrijepe, a crkva kao objekt Crkve kao institucije tu su da tim ljudima daju najbolju moguu
okrijepu i sve drugo to dolazi kroz mogunost pristupa molitvi i euharistijskom slavlju. Samo na
takvim osnovama je mogue ita novoga graditi i uope uputati se u ikakve poduhvate koji su inae
osueni na propast. Na neki nain ovdje je, za sada samo na papiru kao jedna ideja, dan nalog da se
krene prema izgradnji jedinstvenog objekta u povijesti sakralne gradnje, a to je da se izgradi crkva
ispod mora, na morskom dnu, kao dio jednog ireg ivotnog prostora namjenjenog ljudima.
Moe nekome izgledati besmisleno, ali u kontekstu podmorskog obrambenog ratovanja i uspjene
ostvarivosti istoga potrebno je najprije postaviti duhovnu osnovu, a izgradnja crkvi pod morem koje
imaju svoju namjenu (nisu crkve tu zbog sebe samih nego zbog ljudi) predstavlja onaj temelj koji daje
garanciju za svako bojevanje. Za uspjenu izgradnju podmornike flote u sastavu HRM-a silom prilika
biti e potrebno prije postii navedenu viziju iskoraka u podmorje u civilnoj varijanti, ali upravo ta
sila prilika je dana po Providnosti, jer je zbog toga dana nunost duhovnog utemeljenja onih koji e u
tom podmorju i boraviti.
Isto tako, kada se realizira neto od predviene vizije, onda se i podmornice HRM-a mogu koristiti na
posve drugaijim taktikim osnovama, a to opet omoguuje borbenu strategiju koja je ispunjena sa
toliko posebnosti i nepoznanica za agresora da se ve samo tim novitetima dobiva jedna prednost koju
onda treba znati umjeno iskoristiti ako doe do potrebe za tim.
Sva ova futuristika vizija u suglasju je sa onim to je uvrteno pod pojmom tzv. treeg koraka kod opisa povrinskih ratnih brodova i u stvari predstavlja konanu strateku odrednicu. Dok drava ne doe
u mogunost da se ta strategija poinje provoditi ii e se na jednu minimalistiku podmorniarsku
varijablu ouvanja tradicije podmorniarstva u kojoj e se u samom poetku podrati izgradnja jedne
404

Untitled-1.indd 404

10/23/06 8:11:11 AM

Organizacija Ministarstvo obrane

do dviju podmornica koje e biti u klasi podmornica Sava i Heroj iz bive SFRJ. Uz te i odreeni
broj malih diverzantskih podmornica biti e u tom osnovnom ili najmanjem sastavu podmorniarskih
snaga HRM-a. Time e se postii odranje kontinuiteta ne samo u vojnoj nego i u civilnoj sferi, a to
e poslije biti poetna osnova za daljnju nadogradnju prema iznesenoj zamisli.

3. Obalna obrana
U sastavu HRM Obalna obrana je ekvivalent onoga to je TO kod HV-a. U osnovi to bi se bez problema i moglo uvrstiti u sastav TO-a, ali zbog odreenih posebnosti koje zahtijeva djelotvorna obalna
obrana potrebno je izvriti diferencijaciju i ukljuenje u sastav HRM-a.
Osnovna razlika namee se zbog sustava naoruanja koje e biti u sastavu Obalne obrane, a rije je
u prvom redu o mobilnim protubrodskim raketnim sustavima zemlja-more i sa time povezanom
cijelom strukturom osmatranja i dojavljivanja.
Velika razvedenost obale sa velikim brojem otoka ine pogodno tlo za uspostavu jedne guste mree
koja je sposobna protubrodski djelovati i tako bitno ograniiti agresorsko preuzimanje kontrole nad
znatnim dijelom vanjskog i cijelim unutarnjim morem. Sve druge djelatnosti Obalne obrane imati e
sve druge karakteristike koje su prisutne i u TO. Posebno se to odnosi na visoki udio priuvne sastavnice u odnosu na skoro zanemarivi djelatni dio u sastavu Obalne obrane. Takav ustroj ima svoj glavni
nedostatak u tome to prema stanju kakvo je danas na otocima pronalaenje ljudstva praktiki da nije
mogue zbog velike demografske pustoi koja je na otocima prisutna. Tek sa ponovnim oivljavanjem
otoka i njihovo naseljavanje brojnom populacijom (detalji u poglavljima o gospodarstvu, prometu, urbanizmu i obitelji) moi e se djelotvorno ustrojiti i jednu Obalnu obranu koja e ak sama za sebe, bez
ratnog brodovlja i borbenih podmornica, predstavljati respektabilnu vojnu snagu od koje se nee moi
nesmetano i bez pogibelji ulaziti na pomorsku komponentu hrvatskog teritorijalnog suvereniteta.

4. Mornarika pjeadija
Mornarika pjeadija nalazi se u sastavu HRM i slui za izvoenje borbenog djelovanja na kopnenom
dijelu jadransko-pomorskog bojita, na obali i na otocima. Namjena mornarike pjeadije je voenje
borbe protiv pomorskih i zranih desanata na obalama i otocima, za desantiranje i izvravanje zadataka na zaposjednutoj obali i otocima. Borbeno djelovanje izvodi samostalno i u suradnji sa pomorskim
snagama, ali i svim ostalim jedinicama.
Mornarika pjeadija nalazi se u istoj ravni kao i GBr postrojbe to se tie stasusa postrobi i standarda
koji e se traiti od vojnika, a i same postrojbe. Ono to e biti razliito od ustroja GBr je ogranienost
mornarike pjeadije na jedinice veliine pjeake satnije (do 900 ljudi) koje su posve samostalne.
Takoer, nee biti priuvne komponente nego samo isto profesionalni sastav. Onaj dio koji je u GBr
priuvni ovdje je pokriven sa jedinicama obalne obrane, a mornarika pjeadija predstavlja manevarsku komponentu sveukupne cjeline.
U sastavu HRM-a biti e najmanje etiri samostalne satnije sa svojim sjeditima u glavnim pomorskim
centrima (Rijeka, ibenik, Split i Dubrovnik). Sveukupno u sastavu mornarike pjeadije bilo bi do
4.000 ljudi to je u poetku posve dovoljno za namjenu koja je postavljena. Tek naknadno, sa razvojem drave i stanovnitva, snage mornarike pjeadije bile bi poveane prema novim mogunostima
i potrebama.

III. Ratno zrakoplovstvo i Protuzrana obrana (HRZ i PZO)

Ratno zrakoplovstvo i protuzrana obrana najskuplji su i najzahtjevniji dio oruanih snaga. Istovremeno, potencijalni agresori upravo su ovdje apsolutno dominantni i premoni do te mjere da potpuno
preovladavaju zranim prostorom. Sve to znai da je ovdje najtee i vremenski najdue potrebno da bi
se moglo postii makar najmanji pomak u smjeru stjecanja kontrole nad zranim prostorom.

405

Untitled-1.indd 405

10/23/06 8:11:12 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

Zbog takve situacije nee se jedno due vrijeme ii na ikakvo formiranje modernih zranih snaga jer bi
to trailo previe sredstava, a koristi ne bi bilo jer bi se sve to i nabavilo bilo bi inferiorno u odnosu na
one koji predstavljaju pravu prijetnju te bi bilo potpuno neupotrebljivo. Zato se ide jednom potpuno
drugom logikom i ono ratnog zrakoplovsta to e se ima biti e namjenjeno za zatitu zranog prostora
u mirnodopskom razdoblju. Odnosno, koristiti e se za presretanje letjelica koje naruavaju Hrvatski
zrani prostor te u suradnji sa pomorskom policijom i obalnom straom u lovljenju plovila koje nedoputeno borave u prostoru pomorskog suvereniteta. Za takvu namjenu posve su zadovoljavajui i ovi
skoro muzejski modeli borbenih zrakopova kakvi su Mig-21 kojima Hrvatska danas raspolae.
Iz tog razloga prva stvar, a dugo vremena i jedina, koja e se napraviti je da se postojei zrakopovi
Mig-21 potpuno osposobe za najosnovniju upotrebu, ali bez ikakvih skupih zahvata tzv. modernizacije jer takvo to trenutno nije potrebno. Tek se neto kasnije, kada se i ako se nau sredstva, moe ii u
nabavu najvie do dvanaest zrakoplova (jedna borbena eskadrila) koji bi bili neto novije proizvodnje,
ali isto tako ne bi se traila neka pretjerana modernost jer bi to samo povisilo cijenu, nego je potrebna
samo osnovna funkcionalnost za namjenu koja je i prije navedena. U tu kategoriju spadali bi (zbog
jeftinosti) zrakoplovi tipa Mig-29 (mogu biti stariji i ve rabljeni) ili neki u slinoj kategoriji od istih ili
nekih drugih proizvoaa. Tom novom nabavom za due vrijeme bi se ispunile sve potrebe HRZ-a jer
stvaranje jedne jake flote ratnih zrakoplova moe doi u obzir jedino ako smo sami sposobni proizvoditi zrakoplove koji se trae za djelotvornu kontrolu zranog prostora u sluaju rata. U tome neka nam
kao uzor poslui vedska koja je kao drava u potpunosti zaokruila svoju obrambenu proizvodnju
do razine najmodernijih zrakoplova. Tako neto sigurno nee biti skoro ostvarivo, ali to nije razlog
da se ne vre barem neka bazina ulaganja u razvoj modernog zrakoplovstva jer se sva znanstvena
ostvarenja skoro uvijek mogu iskoristiti na civilnom podruju djelovanja pa se kroz taj sektor isplati i
ulaganje u vojni sektor.
Ista stvar vrijedi i za transportne mogunosti HRZ-a. Prijeko je potrebno imati jedan minimalan broj
transportnih helikoptera (30 do 40) i malih transportnih zrakoplova (5 do 10). Sve vie od toga mora
ekati bolja vremena sa boljim materijalnim i proizvodnim mogunostima.
Ono to e biti novitet i gdje e se HRZ moi relativno brzo razvijati biti e podruje bespilotnih letjelica koje e postati glavna sastavnica HRZ-a. Bespilotne letjelice ve su u planu koritenja izloene
kod opisa HV-a i radi se o taktikim letjelicama koje su dometa do najvie 100 kilometara. HRZ ima
u svojem sastavu druge dvije kategorije bespilotnih letjelica: operativne (do 1.000 km) i strategijske
(iznad 1.000 km, ak i do 10.000 km).
Koritenjem bespilotnih letjelica moi e se donekle nadoknaditi nepostojanje klasinog ratnog zrakoplovstva, a posve je mogue da daljnjim razvojem bespilotne letjelice postignu to da se ukine potreba
za konvencionalnim ratnim zrakoplovstvom.
Kod razvoja PZO-a vrijede isti principi kao i kod zrakoplovstva jer isto se radi o skupoj i sloenoj
opremi koja moe imati smisla jedino kada je dovoljno dobra da ne bude laka meta za potencijalnog
agresora. Kod PZO-a povoljnije u odnosu na zrakoplovstvo je to da su ti sustavi ipak lake ostvarivi za
samostalnu proizvodnju, a isto tako ima na tritu sustava koji bi mogli doi u obzir za nabavu ukoliko
bi se u dravnoj blagajni nalo dovoljno sredstava kojima bi ih se moglo kupiti. U svakom sluaju, nita
se ne bi forsiralo i sililo pod svaku cijenu jer ta komponenta oruanih snaga ionako nije ona koja je
osnova strateke obrambene koncepcije nego je samo jedna korisna nadogradnja.

V. Civilna zatita (CZ)

Civilna zatita je dio oruanih snaga koji predstavlja jedan od glavnih dijelova budui da se koncepcija
totalnog obrambenog rata moe puno bolje provoditi ukoliko je civilna zatita podignuta na to veu
razinu. Mogunost voenja totalnog obrambenog rata i razina civilne zatite su u takvoj meuovisnosti da je to i razlog zato je uope civilna zatita stavljena kao dio oruanih snaga iako nema apsolutno nikakvu vojnu namjenu u sebi, nego se iskljuivo bavi zatitom civilnog stanovnitva od strahota
rata.
406

Untitled-1.indd 406

10/23/06 8:11:12 AM

Organizacija Ministarstvo obrane

Zato je uope i dolo do toga da je civilna zatita toliko vana za mogunost uspjenog ratovanja?
Razlog lei u tunoj stvarnosti gdje globalni svjetski silnik u obliju SAD-a ne pokazuje nikakve obzire u svojem pohodu na svjetsku vladavinu i uspostavu Novog svjetskog poretka. Kroz dva zaljevska
rata, a posebno kroz napad na Srbiju i Crnu Goru (ondanju tzv. SRJ), jasno se vidjelo da su glavne
mete postali oni ciljevi koji omoguavaju normalan civilni ivot. Metom su postale elektroopskrba,
vodoopskrba, prehrambene zalihe, komunikacijske mogunosti, sredstva javnog priopavanja i sl., a
isto tako nema susprezanja od neposrednog ubijanja civila kada se napadau tako prohtije. Time se
kroz unitenje mogunosti makar i minimalne egzistencije civilnom stanovnitvu postiu posve vojni
ciljevi. Meta je postalo sve ono to utjee na borbeni moral cjelokupne populacije, a kako je civile lake
slomiti od vojnika, tako su se nali na nianu bezobzirnih silnika. Istovremeno, uz jedno takvo prljavo
ratovanje koje je daleko ispod razine ak i srednjovjekovnih opsada kada se izgladnjivanjem postizala
predaja gradova i utvrda, stvara se jedna licemjerna i posve lana slika o velikoj humanosti i svakoj
drugoj obzirnosti njihove vojske i cijelog sustava. I to je dio ratne strategije: falsificiranjem stvarnosti,
laima i obmanama, navesti rtvu da podlegne i prihvati poraz. Takoer, time se kontrolira i vlastito
stanovnitvo i budue rtve koje ostaju u stanju pasiviziranosti ili tzv. zombinizacije.
Zato, da se ne bi doveli u stanje gdje je civilno stanovnitvo ugroeno do te mjere da mu prijeti neposredna pogibelj, ali i da ne bi izgubili volju za otporom, mora se do te mjere razviti sustav civilne zatite
da se ivot uvijek moe odravati na jednoj podnoljivoj razini. Glavni uzor u tome kako se to temeljito
i dosljedno treba napraviti prua nam vicarski model civilne zatite te ga treba u mnogim postavkama
skoro doslovce kopirati, a samo neke stvari prilagoditi, osuvremeniti i dodatno unaprijediti budui da
je vicarska svoj sustav CZ koncipirala 60-ih godina prolog stoljea i mogunosti modernog ratovanja nameu poboljanja u tu svrhu.
Civilna zatita ne iscrpljuje se samo u zatiti stanovnitva u ratu nego je namijenjena za sve zamislive
oblike nepogoda koje mogu pogoditi dravni teritorij. Tu se CZ izdie iznad vojne strukture i u sluaju
svih neratnih ugroza postaje tijelo koje vodi ostale strukture u svrhu to uinkovitijeg djelovanja. Tako
npr. u sluaju poplave CZ koristi raspoloive jedinice oruanih snaga kao svoje ruke na terenu prema
planovima, okolnostima i u suradnji sa Glavnim stoerom.
Civilna zatita, odnosno njeno vrhovno operativno vodstvo, mora osmisliti i isplanirati sve scenarije
ugroze stanovnitva koji su ostvarivi te poduzeti odgovarajue pripreme da se spremno i organizirano
reagira u svakoj situaciji. U tu svrhu i znatan dio ostalih dravnih struktura mora biti podloan propisima i kontroli koja e se provoditi upravo zato da se poduzmu sve mogue pripreme za eventualne
nepogode. Bile one ratne, ljudske/tehnike (poput npr. industrijskih havarija) ili elementarne.
Kako je za uzor uzet vicarski model tako i ostvarenje nee biti lagano i brzo, nego e isto kao i kod
vicaraca biti dosljedno i uporno, pa se tek nakon vie desetljea moe doi u poeljno stanje civilne
zatite. Najvanije je da se propisani standardi stvarno i primjenjuju i da se ne dogodi jedno veliko simuliranje i eskiviranje od propisa, a to je realna opasnost, budui da standardi civilne zatite direkno
utjeu na cijene izgradnje svih novih objekata, ali i adaptacije ve postojeih. Takoer to optereuje
i ostale gospodarske grane, ali onoliko koliko optereuje, najmanje i vraa natrag, samo to se to ne
uoava pa i ne biljei kao dobit. Tako, kada je sustav civilne zatite razvijen i uinkovit te doe do npr.
zemljotresa, ali nema veih tetnih posljedica, tada se ne rauna kolika bi teta bila da se nije ulagalo
u civilnu zatitu i sve traene standarde koji su po njoj postavljeni. Upravo ta neostvarena teta je u
stvari profit koji CZ ostvaruje, ali se ne biljei kao takav. Taj nezabiljeeni profit je ono to opravdava
optereenje koje stvara dosljedno pridravanje svih standarda CZ-a. Gledajui na CZ u takvom svjetlu vidi se da je poetno optereenje u stvari investiranje u jedinu pravu osiguravajuu kompaniju te
ako se ta ista privreda rastereti upravo od toga nepotrebnog papirnatog osiguravanja ljudi i dobara,
onda niti nema prevelikog novog optereenja. Sredstva su se uglavnom samo preusmjerila iz podruja
apstraktnih spekulacija koja se prikazivala kao sigurnost na teren stvarne (u ljudskom domenu) sigurnosne izgradnje.
Neutralna vicarska ima najkompletniji sustav civilne zatite u svijetu. vicarskom civilnom obranom
(tako vicarci nazivaju civilnu zatitu, to je isto nadasve znakovito) rukovodi Federalna uprava za
407

Untitled-1.indd 407

10/23/06 8:11:12 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

civilnu obranu (FOCD) i obuhvaa irok spektar opasnosti, ukljuujui nuklearni napad, invaziju uz
upotrebu konvencionalnog oruja i mirnodopske katastrofe. Njihov cilj je da imaju od vlade odobren
prostor za sklonita za zatitu od nuklearnog udarnog vala u kui ili blizu kue svakog od priblino 7
milijuna stanovnika vicarske. Pored kunih sklonita za stanovnitvo, vicarski sustav osigurava skoro 100.000 leaja u zatienim podzemnim bolnicama i posebna sklonita za one koji rade u vanim
industrijskim granama, koje moraju nastaviti sa proizvodnjom i za vrijeme rata.
Intelektualno sredite vicarske civilne obrane je Koncepcija iz 1971, obvezujui dokument koji je
osnova za postojanje programa civilne obrane u vicarskoj. Ona prihvaa federalnu odgovornost za
organizaciju neposredne zatite stanovnitva, ali priznaje da najvei broj mjera civilne obrane treba
sprovesti na nivou kantona ili zajednice. Dokument opravdava vicarsku koncepciju civilne zatite
potrebom humanitarnog osiguranja, odvraanja, kontroliranja krize i opstanka drave.
Mada formalno nije pod jurisdikcijom oruanih snaga, civilna obrana i vicarska vojska vrsto su
povezane, a sluenje vojnog roka bitno je za odravanju jedinstva civilne obrane isto kao i za odranje
jedinstva vicarske drave. Zato se u vicarskoj ne gleda na civilnu obranu kao na alternativu za oruane snage ve kao na njihovu dopunu. Upravo kako je predodreeno da bude i u hrvatskoj obrambenoj
koncepciji. Znaajno je to to za obuavanje i vjebe vicarska vojska redovito koristi velika sklonita
civilne obrane kao barake i privremene tabove. Na taj nain veliki dio stanovnitva postaje svjesno
postojanja javnih sklonita, zapaa kako ona djeluju, i ui da ih smatra stalnim i korisnim dijelom
prirodne okoline. vicarska vojska daje programu civilne obrane vidljivost i legitimnost tako to ga integrira sa razliitim drugim oblicima obrane i obrambene obuke. Uspostavljena je vrsta veza izmeu
civilne obrane i sluenja vojnog roka te je civilna obrana vaan aspekt regrutacije i ukazuje na jedno
ire shvaanje obrambenog otpora.
Sa stajalita OFPC, vicarka civilna obrana ukljuuje vie od osiguranja fizike zatite za stanovnitvo:
ona nastoji da mu osigura psiholoko blagostanje. To je jedna komponenta ope obrane (dfense
gnrale) nasuprot raznovrsnim aspektima suvremenog rata. Retorika Civilne obrane (Dfense Civile),
prirunika vicarske civilne obrane distribuiranog svim domainstvima 1969, naglaava to vie puta:
Rat danas nikoga ne tedi. On je totalan. Od sada pa nadalje, zatitne mjere koje je neka zemlja prisiljena poduzeti ukoliko eli opstati takoer moraju biti totalne.
To iziskuje prvenstveno nacionalnu vojnu obranu: ali ona mora biti praena i zatitom stanovnitva, uz
provoenje politike koja odgovara naoj privredi i naem duhovnom ivotu. Otpor je prvenstveno stvar
volje svake osobe, svjesne vrijednosti svoje slobode.
Ovome se nema to nadodati i sve je u potpunosti primjenjivo za Hrvatsku isto kao i za vicarsku.
Osnovna primjedba deurnih kritizera odmah e biti tvrdnja da mi nismo vicarska, odnosno da smo
slabi i siromani, pa prema tome i nesposobni izvoditi jednu takvu koncepciju. To je samo djelomina
istina, jer ta tvrdnja stoji u sadanjem politikom sustavu koji je sluganski, nekritiki prekopiran i posve destruktivan za naciju u svakom pogledu duhovno, bioloki i materijalno. Suverena i slobodna
drava Hrvatska o kojoj je ovdje pruena vizija nije podlona zakonitostima koji sada vladaju i obnovom na duhovnom, biolokom i materijalnom podruju biti e u mogunosti provoditi ono to danas
izgleda potpuno nemogue. tovie, kada se krene u realizaciju i uvidi koliko je ostvareno ve u jednom relativno kratkom vremenu, postati e razvidno koliko smo u prolosti bili zakinuti i osiromaeni
zbog prianjanja uz protudravne i protuljudske sustave. Brzo e doi do toga da se i jedna vicarska
sustigne na materijalnom planu pa e i ostvarenje svih planova biti olakano. Ali glavni prioritet uvijek
mora biti prvenstveno duhovno uzdignue po kojem se omoguuje bioloko uzdignue (demografski
oporavak) jer se tek po tim varijablama dolazi do materijalnog blagostanja. Sve ostalo su zablude i
obmane koje vode u konanu propast na svim podrujima.
Za vicarske zvaninike koji su napisali Civilnu obranu, civilna obrana ukljuuje mnogo vie od zatite: ona nije samo sredstvo pasivne obrane ve i orue za oblikovanje politike volje. Planira se otpor
protiv svih oblika koji su prisutni u modernom ratovanju: propaganda, defetizam, iscrpljujui i subverzivnim ratom, pijunaom, terorizmom, prijetnjama i ucjenjivanjem, otporom, itd. Stoga Civilna
obrana opisuje itav spektar obrana. Civilna zatita je neodvojiva od vojne obrane, politike obrane,
408

Untitled-1.indd 408

10/23/06 8:11:13 AM

Organizacija Ministarstvo obrane

ekonomske obrane, drutvene obrane i duhovne obrane. U vicarskom proraunu postoji i stavka
za psiholoku obranu i obranu drave. Oblik napada ne moe se unaprijed odrediti i zato je neophodno pripremiti se za svaku eventualnost.
U Civilnoj obrani sklonite je prikazano kao vojno utvrenje: Sklonita za stanovnitvo su kopije vojnih
utvrenja. Zahvaljujui njima stanovnitvo e izbjei smrtne opasnosti koje im prijete... Civilna sklonita
su stoga isto tako vana za nezavisnost nae zemlje kao i utvreni gradovi, oklopne jedinice i avioni.
Koncepcija iz 1971 opisuje pak prvi cilj civilne obrane na sljedei nain: Civilna obrana je sastavni
dio nacionalne obrane. U sudjelovanju sa vojskom prvenstveno, njen zadatak, zahvaljujui dobroj pripremi, je da doprinese tome da mogunost napada ili pokuaj ucjenjivanja nae zemlje budu to manje
vjerovatni. Izdanje Civilne zatite u vicarskoj (La Protection Civile en Suisse) iz 1984. u centar panje
stavlja odvraanje kao funkciju civilne obrane: Pripremajui se ozbiljno za izvrenje svog zadatka,
civilna obrana daje odluujui doprinos odvraanju.
Kao i za vrijeme drugog svjetskog rata, vicarci jo uvijek svojom obrambenom doktrinom svakom
potencijalnom agresoru prijete da e dii u zrak strategijske pravce za transportiranje koji bi za neprijatelja bili prvenstveni cilj invazije. U cijeloj vicarskoj postoji vie od 6.000 toaka odreenih za
unitenje, to u svakom trenutku osigurava da se onemogui koritenje mostova, tunela, autoputeva i
eljeznikih pruga. Planirani su detalji poput toga da tamo gdje nadvonjak ide preko pruge, predvieno je da segment nadvonjaka padne na prugu. Detonirajue punjenje ugraeno je u nadvonjak.
Skrivena artiljerija smjetena je s obje strane da bi sprijeila neprijatelja u rasiavanju pruge ili popravak tete. U blizini granice svi eljezniki tuneli i tuneli za cestovni promet spremni su da se zatvore
eksplozijom. Tamo gdje vicarski autoputevi prolaze kroz uski teren izmeu obala jezera i podnoja
litica, sve je spremno da se izazove odron kamenja. Sve je ovo taktika spaljene zemlje i slui odvraanju invazije. vicarska civilna obrana pridonosi odvraanju tako da vie utie na procjenu neprijatelja
o vjerovatnoi postizanja svog cilja nego to utie na procjenu o vjerovatnim trokovima (vlastitim
gubicima). Program civilne obrane dodatno potvruje rijeenost vicaraca da se bore. Kao takav, on
je dio njihove prijetnje da e prije dopustiti da im zemlja bude unitena nego to e se pokoriti, a
to je upravo ono to hrvatska CZ ima postii. I u Hrvatskoj civilna zatita svojom uvjerljivou treba
dati odluujui doprinos odvraanju od svakog oblika agresije.
Svrha civilne zatite je i osiguranje opstanka drave. To ukljuuje specijalnu zatitu manjeg broja lica
to ukljuuje odabir kljunih radnika ili osnovnog ljudstva u vladi, industriji i hijerarhiji civilne zatite.
Da bi ta specjalna zatita bila moralno opravdana bitna je ustrajnost na istovremenoj zatiti svih dravljana na jednoj razini koja nudi visoki stupanj mogunosti preivljavanja u ratnim uvjetima. Opstanak
drave podrazumjeva da civilna zatita poduzima sve potrebne mjere da se zatiti osoblje i osnovna
dobra i materijal u poduzeima, tvornicama, postrojenjima, industrijskim objektima, kolama, bolnicama, javnim administrativnim slubama i tome slino, i da odri funkcioniranje navedenih institucija
i ustanova. Ukratko: civilna zatita stvara jedan bitni preduvjet za opstanak drave.
Primjer vicarske i tu je potpuno prihvatljiv kao glavni uzor. vicarska industrija je prisiljena zakonom
imati znaajnu ulogu u programu civilne obrane. Od organizacija od sto i vie zaposlenih trai se da
neposredno planiraju i razvijaju plan samozatite. Isto tako, kao znaajan doprinos pitanju obrane,
vojna i civilna obrana dobijaju subvencije od industrije na razliite naine. Ono to je vano, mukarci
koji izostaju sa posla da bi otili na obaveznu periodiku obuku u vojsku ili u okviru civilne obrane
za to vrijeme i dalje dobijaju svoju civilnu plau. vicarska vlada refudira samo 70% tih sredstava industriji i ne ini nita da bi kompenzirala izgubljeni rad. U cjelini gledano, odnos izmeu industrije
i organizacije vojno-civilne obrane ostaje vrlo bizak. vicarska je moda jedina zemlja u kojoj postoji
dobro uspostavljena korelacija izmeu vojnih asnika i privrednog rukovodstva; mnogi privrednici
napreduju u poslu poslije napredovanja u okviru oruanih snaga.
Hrvatska civilna zatita mora isto kao i vicarska civilna obrana biti dio ope obrane, odnosno totalnog
obrambenog rata i sveukupnog nacionalnog otpora. Isto tako, a po mogunosti ak i vie, mora se
postii veza izmeu vojske i privrede kako je to i u vicarskoj.
409

Untitled-1.indd 409

10/23/06 8:11:13 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

Civilna zatita, integrirana u svaki dom i u svako drugo mjesto boravka ljudi, najbolji je primjer otpora
iji je cilj da do rata ne doe. Sklonita civilne zatite moraju biti glavni simbol oruane neutralnosti,
neovisnosti i dravno-nacionalne suverenosti te trebaju doprinjeti otporu invaziji ukoliko do toga ipak
doe.
Na kraju, za civilnu zatitu bitno je jo rei da se ona logistiki-prostorno bitno podudara sa postrojbama TO-a. Tako neto je i razumljivo budui da je CZ statika i teritorijalno ustrojena isto kao i TO,
pa su prirodno upueni jedni na druge.

Zavrno razmatranje o obrani

Ono to bi ovdje bilo bitno ponovno za naglasiti je da se ovdje iznesenom obrambenom doktrinom
Hrvatskoj omoguava na najjeftiniji nain sebi osigurati slobodu i suverenost. To moda moe izgledati nevjerovatnim, ali i cjelokupna realizacija prezentiranog naoruavanja trai manja sredstva od
trokova nabavke, obuke i odravanja jedne lovako-bombarderske eskadrile zrakoplova tipa F-16 ili
nekih drugih sline kategorije. Posebno je sve gospodarski povoljnije zbog injenice da se oslanjanjem
na vlastite snage te pripadnom proizvodnjom naoruanja u samoj Hrvatskoj sredstva potroena na
obranu ostaju unutar nacionalnog gospodarskog sustava te prikladno razvijaju sve to je povezano sa
procesima proizvodnje. Potpuna suprotnost kupnji skupih zrakoplova kojom ogromna koliina nacionalnog bogatstva nepovratno odlazi izvan dravnih granica. Samo po ovome trebalo bi biti oito
koliko je nerazumno prihvatiti politiku ulaska u NATO ili neke sline aranmane, a da se ne govori o
svim politikim i duhovnim negativnostima povezanim s svjetskim hegemonistima.
Iz svega izloenoga vidljivo je da zadatak Ministarstva obrane zahtijeva veliku razinu sposobnosti i
umjenosti u svakom pogledu. Simolikim jezikom govorei Ministarstvo obrane izrauje i koristi
ma kojim treba raspolagati da bi se moglo obraniti od onih koji ma poteu na svoje blinje.
Kada se ve spominje simbolika maa postoji jo jedna simbolina parabola koja se odnosi na tematiku cijelog ovog poglavlja o obrani Hrvatske. Rije je o poznatom mitu o mau u kamenu koji je tamo
zaboden te eka odabranu ruku koja e ga moi izvui. Time to e biti privilegiran da moe izvui
ma iz kamena onaj koji to uini je ujedno i taj koji je izbran da posjeduje zemaljsku vlast, a to to je
ma mogao izvui znamen je koji ga potvruje kao Bojeg (odn. nekog drugog nadnaravnog autoriteta
u poganskom svjetonazoru) izabranika za tu dunost.
Taj mit je izuzetno populariziran kroz u prolosti, ali i kroz razne vidove moderne kulture, no tu
je svugdje prisutno gledite koje je oslonjeno na gnostiko-pogansku osnovu, a kransko-crkveno
upuenje u taj mit je suptilno posve zanemareno. No, udesni su putevi Boji, i jedna poganizirana i u
protukranske svrhe popularizirana legenda ipak u sebi sadri jednu temeljnu istinu koja, kada se kao
takova iznese, u konanici preokree cijeli zli naum na dobro.
Naime, moe se prihvatiti kao ispravnom po(r)uka u mitu o tome da se onome kome je dano da izvue
ma prida nebesko (onostrano) izabranje da obnaa svjetovnu vlast kao izabranik Boji. No ono to
nije nikako prihvatljivo je cijela magijsko-arobnjaka pria izvuena iz poganstva koja se vrti oko
toga tko e biti onaj kome je dano da izvue ma, to je taj ma, odakle je doao i tko ga je napravio.
Isto tako i sami kamen u koji je ma zaboden nije prihvatljivo protumaen jer se smiljeno dvoznano
prikazuje kao poganski oltar i/ili alkemiarski kamen mudraca koji je i po tome odrednica nakane
koja je u pozadini, a koja eli nametnuti mitoloku istinu da e vlast na svijetu biti data po nekakvom
poganskom odobrenju/odreenju.
Sve je to posve krivo i potpuno lano, da ne se kae i antikristovski, a istina je posve drugaija i u svojoj
sutini jednostavna. Kamen to je Petar stijena na kojoj je izgraena Sveta Crkva. Po toj vezi kamen
predstavlja, odnosno, mogao bi se tumaiti kao Crkva. Ma je isto tako povezan s Petrom jer on je bio
taj koji je svo vrijeme dok je sljedio Isusa kao uenik nosio ma, da bi ga i potegao odsjecajui uho jednome od onih koji su doli uhititi Isusa u Getsemanskome vrtu. Tada je Petar bio prekoren zbog svoje
prevelike revnosti, ali taj mu je ma ostavljen na posjedovanje. Nije reeno da se ma baci, nego da se
410

Untitled-1.indd 410

10/23/06 8:11:13 AM

Organizacija Ministarstvo obrane

ne potee, tj. da se ne napada, ali ostavljajui mogunost da se maem brani. Taj ma koji je ostao kod
Petra u koricama, koji mu je povjeren te dodatno potvren znaenjem koje ima odabir Petra za poglavara Crkve. Taj ma koji je od tada zaboden u stijeni, to je upravo onaj ma koji se daje kao odobrenje
da ga se koristi u obrani od napadaa, a kojim upravlja Petar i ima ovlasti da ga daje onome kome on
to odobri. Odnosno, to nije ma u profanom smislu nego se radi o svojevrsnom mau istine gdje je po
Petru stijeni tj. Crkvi dano moralno odreenje da li je neki rat pravedan ili nije.
Jo jednostavnije govorei, cijeli mit oko maa u kamenu u stvari progovara istinu da jedino Crkva
moe dati pravo odobrenje za vrenje svjetovne vlasti i jedino se po crkvenom pomazanju moe ustoliavati onaj koji e ma smjeti nositi i po potrebi koristiti. Onaj kome kamen dopusti da uzme ma
je onaj koji je ovlaten i koristiti ga. Crkva je ta koja moe dati vladaru potreban blagoslov kako bi on
mogao po tom blagoslovu na najbolji nain koristiti silu kojom upravlja dostojno i pravedno, u slavu
i hvalu Boju.
U dravi Hrvatskoj tog naela dostojanstva i pravednosti se mora pridravati svaki vladar i svaka vlast
kako bi ma koji kao narod imamo za svoju obranu bio ma koji je pravovaljan i od nebesa odobren za
djelovanje u skladu sa pravdom i voljom Bojom. Ma koji nee biti u slubi lai i mrnje nego istine
i ljubavi. To je ono to Hrvatskoj daje pobjedu, po tome e se, kada sve bitke okonaju i kada jednom
svemu doe kraj moi s ushitom pobjednika u vjenosti iz srca zapjevati:
Pobjednika pjesma
U onaj dan pjevat u ovu pjesmu u zemlji Judinoj:
Tvrd grad mi imamo: za obranu nam On podie zidove i predzia. Otvorite vrata! Nek ue narod pravedni koji uva vjernost, iji je znaaj vrst, koji uva mir jer se u te uzda.
Uzdajte se u Jahvu dovijeka, jer Jahve je Stijena vjena; on obara one koji obitavahu visoko, razvaljuje
tvru visoku, rui u prah, sravnjuje sa zemljom te je gaze noge, noge ubogih i koraci nevoljnih.
(Izaija 26, 1-6).

411

Untitled-1.indd 411

10/23/06 8:11:13 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

2.5. Ministarstvo odgoja i obrazovanja

Tko tedi ibu, mrzi na sina svog,
a tko ga ljubi, na vrijeme ga opominje.
(Mudre izreke 13, 24)
Upuuj dijete prema njegovu putu,
pa kad i ostari, nee odstupiti od njega.
(Mudre izreke 22, 6)
Ludost prianja uza srce djetinje:
iba pouke otklanja je od njega.
(Mudre izreke 22, 15)
Ne uskrauj djetetu opomene,
jer, udari li ga ibom, nee umrijeti:
bije ga ibom, ali mu duu iz Podzemlja izbavlja.
(Mudre izreke 23, 13-14)
Ti, naprotiv, ostani u onome u emu si pouen i emu si vjeru dao, svjestan od koga si sve pouen i da
od malena poznaje Sveta pisma koja su vrsna uiniti te mudrim tebi na spasenje po vjeri, vjeri u Kristu
Isusu.

Sve Pismo, bogoduho, korisno je za pouavanje, uvjeravanje, popravljanje, odgajanje u pravednosti, da ovjek Boji bude vrstan, za svako dobro djelo podoban.
(Druga poslanica Timoteju 3, 14-17)
Temelji jakosti
Ta jo se do krvi ne oduprijeste u borbi protiv grijeha. Pa zar ste zaboravili opomenu koja vam je kao
sinovima upravljena:

Sine moj, ne omalovaavaj stege Gospodnje


i ne kloni kad te on ukori.

Jer koga Gospodin ljubi,


onoga i stegom odgaja,


iba sina koga voli.
Poradi vaega odgajanja trpite. Bog s vama postupa kao sa sinovima: a ima li koji sin kojega otac stegom
ne odgaja? Pa ako niste pod stegom, na kojoj su svi imali udjela, onda ste kopilad, a ne djeca. Zatim,
tjelesne smo oce imali odgojiteljima i potovali ih. Pa neemo li se kudikamo vie podlagati Ocu duhova
te ivjeti? Oni su nas doista neto malo dana stegom odgajali kako se njima inilo, a On - nama na korist,
da postanemo sudionici njegove svetosti.
Isprva se dodue ini da nijedno odgajanje nije radost, nego alost, ali onima koji su njime uvjebani
poslije donosi mironosni plod pravednosti. Zato uspravite ruke klonule i koljena klecava, poravnite staze
za noge svoje da se hromo ne iai, nego, tovie, da ozdravi.
(Poslanica Hebrejima 12, 4-13)
Ne moemo stajati skrtenih ruku dok potajno proganjanje osuuje Crkvu na umiranje od nedjelovanja,
stavljajui je izvan sfere javnog ivota, a naroito spreavajui njezino sudjelovanje u odgoju, u kulturi i
u obiteljskom ivotu.
To nisu naa prava, ve Boja, i On ih je povjerio nama katolicima...da ih izvravamo.
(Sv. Josemara Escriv: Brazda)

412

Untitled-1.indd 412

10/23/06 8:11:13 AM

Organizacija Ministarstvo odgoja i obrazovanja

Znaaj odgoja i obrazovanja

Koncipiranje i usmjeravanje politike odgoja i obrazovanja na red dolazi nakon esencijalnih stvari za
funkcioniranje i osnovnu odrivost drave kao to su financije, koje poput krvi i krvotoka omoguuju
objedinjavanje cijele drave pod jedan suverenitet; poljoprivrede koja je osnovna podloga financijske
nadgradnje i daje temelj svakom drugom gospodarskom razvitku; te policije i vojske koji su oni koji
osiguravaju mir, red i pruaju osnovnu sigurnost od unutarnjih i vanjskih remetilakih elemenata kojih je u svim sustavima uvijek bilo i uvijek e biti, htjeli mi to ili ne. Odgoj i obrazovanje je odmah iza
tih primarnih i neizostavnih dijelova dravne strukture upravo stoga jer se tu udaraju najdugoroniji i,
ako se dobro uradi, najvri temelji budue dravne opstojnosti, ali i nacije kao takve.
Koliko je vaan odgoj i obrazovanje i koliko su tu puno dobroga moe uraditi smatram bitnim pitanjem koje treba na najbolji mogui nain takvim i prikazati jer mnogi ne uviaju sve zamke, opasnosti,
zablude, ali i izuzetne potencijale koji se tu kriju. Znati dobro i u samoj sri ispravno postaviti i provoditi politiku odgoja i obrazovanja velika je zadaa i odgovornost. No, za onoga tko nije zihera tu se
istovremeno moe vidjeti veliki izazov za postignuem neega nadasve vrijednog i znaajnog.

Hipotetski dokaz o vanosti i nunosti odgoja i obrazovanja za dravu

Za jedno bolje i moda lake spoznatljivo uoavanje vrijednosti, odgovornosti, ali posebice i mogunosti koje su sadrane u politici odgoja i obrazovanja posluimo se jednom misaonom igrom kao
posrednikom u prezentaciji jedne ideje.
Zamislimo da se nekim udom naemo prebaenima u prolost nekih 500 godina. Moe to biti i samo
50-tak godina pa do vie tisua godina u prolost, u sutini se nita ne mijenja na stvari. Jo k tome, u
zamiljenom transferu u prolost bivamo stavljeni na poloaj vladara neke zemlje i recimo da je ta zemlja jedna prosjena ili neto ispodprosjena po veliini i razvijenosti, da stvar bude jo zanimljivija.
Razlog zato je potrebno da se zamiljeno prebacivanje u prolost nadogradi postavljanjem na poloaj
vladara vrlo je jednostavan. Naime, cijeli je smisao ove misaone igre da se tako zamiljeno putovanje u
prolost upotrijebi kao poticaj za promiljanje to bi mi sa svojim znanjem iz sadanjeg vremena mogli
uiniti u prolosti? Kada bi bili samo prebaeni kao iznenada postavljeni stranci koji nemaju nikakvu
ili sporednu drutvenu mo dogodilo bi se to da, ukoliko bi eljeli bilo to uiniti, moramo doi na
poziciju moi bilo kojeg oblika. Pozicija od moi ili nekog drugog naina poput utjecaja, autoriteta ili
ugleda potrebna je da bi bili u stanju samo pokuati nametnuti i ostvariti neke zamisli koje bi imali
budui da raspolaemo superiornijim spoznajama iz budunosti. Ukoliko bi pokuali djelovati kao
nekakvi nepoznati nadobudni pojedinci s neshvatljivim vizionarskim prijedlozima ondanjim monicima u najboljem sluaju bili bi proglaeni luacima i ostali bi potpuno neshvaeni u izolaciji od
mogunosti djelovanja.
Poanta je u tome da bi brzo svaki tako u prolost prebaen pojedinac doao do spoznaje da ukoliko
eli bilo to od svojeg znanja primijeniti u bilo kojem obliku mora raspolagati nekom minimalnom
drutvenom moi i/ili ugledom. Sve ostale varijante su jurii na vjetrenjae i nemaju nikakvog smisla
osim to se uludo troi energija, a istovremeno samo se nepotrebno riskira i vlastiti ivot jer netko od
monika moe doljaka iz budunosti prepoznati kao prijetnju svojoj poziciji. Taj bi doljak, ukoliko bi
ipak htio neto uiniti sa svojim znanjem, bio bi primarno zaokupljen borbom za vlast ili neku drugu
poziciju svjetovne moi, te bi tek s ostvarenjem tog cilja mogao dalje poduzimati radnje kojima bi se
iskoristilo njegovo nadmono znanje koje nosi iz budunosti.
Da ne bi smisao misaone igre bio izgubljen u opisivanju naina napredovanja u osvajanju moi/vlasti
daje se ona idealna varijanta u kojoj putnik u prolost odmah biva stavljen na poziciju vladara koji je
istovremeno i posve slobodan apsolutistiki djelovati, tako da nije sputan u onome to namjerava napraviti. Time se istovremeno pokazuje i to da za djelovanje u svjetovnom sustavu treba zadobiti i odreenu poziciju moi ili ugleda jer bez toga nije mogue postii skoro nita znaajnijega u oblikovanju
svijeta prema eljenom obliku, tj. u eljenoj etikoj i estetikoj formi. Ovime je neizravno dokazano,
413

Untitled-1.indd 413

10/23/06 8:11:14 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

iako to nije bila namjera ove hipotetske prie, da je pod odreenim uvjetima pojedincima ne samo
doputeno, nego i da imaju dunost doi u poziciju svjetovne moi kako bi kroz istu pomagali svojim
blinjima u ostvarivanju Kraljevstva Bojeg. Odnosno, imaju dunost staviti se na raspolaganje svim
svojim sposobnostima kako bi bili drugima na korist. Prema tome, pojedinac iz ove prie bi, ukoliko
nije na poziciji vladara ili nekoj drugoj poziciji moi kojom bi se djelotvorno sluio u pomaganju drugima, imao obavezu truditi se svim svojim silama i to bez obzira na pogibelj za vlastiti ivot i ugled,
dosegnuti poziciju kroz koju bi mogao najdjelotvornije djelovati za ope dobro.
Dakle, prebaeni u prolost i postavljeni na mjesto vladara, sada se nalazimo u suoenju s odgovornou svojeg novog poloaja i u skladu s tim moramo raditi to je mogue bolje za dobrobit drave
kojom vladamo. Moe se uzeti i pretpostavka da raspolaemo jednim prosjenim obrazovanjem koje
smo dobili u odgojno-obrazovnom sustavu vremena iz kojeg dolazimo, a ak moemo imati i zavrenu
akademsku naobrazbu, no to sve nema neku bitniju ulogu. Puno je znaajnije da se raspolae jednom
temeljnom inteligencijom koja nije unitena trebersko-poslunikim duhom dananjeg kolstva ve
je ostala na onome to se moe nazvati zdravorazumskim promiljanjem.
Ve s pretpostavljenim potpuno prosjenim nivoom obrazovanja bili bi puno ispred najveih umova
onoga vremena u spoznajama svih vrsta i oblika. No, upravo bi zbog toga i uvidjeli da je to ujedno i
najvei problem koji imamo pred sobom jer bi nam svo to znanje kojim raspolaemo bilo od relativno
male ili ak i nikakve konkretne pomoi. Upravo zbog tolike razlike u znanim spoznajama ne bi bili u
mogunosti objasniti to hoemo i to treba napraviti jer nikome ne bi bilo jasno to mi to uope govorimo. Bili bi nerazumljivi ljudima onoga doba i morali bi se spustiti stepenicu iznad razine njihovog
znanja da bi im mogli bilo to zadati, a da bi se to moglo i izvesti.
Na taj nain dravni napredak koji bi ostvarivali svojim vlastitim naprednim znanjem, kojega smo u
opisanome sluaju prepuni u odnosu na ostale, bio bi vrlo spor u odnosu na ono to bi htjeli, iako bi
ak i takav u odnosu na ostale drave u svakom sluaju bio primjetan u nekom veem ili manjem opsegu. Kako smo mi doli iz dananjeg brzog vremena i nismo navikli na tako sitne korake, a pogotovo
stoga to znamo koliko je jo toga mogue ostvariti i koliko je jo mogunosti nerealizirano, osnovni
problem koji se namee je kako ostvariti maksimalno mogui napredak (kada se spominje napredak
misli se iskljuivo na uz znanost vezani tehniko-tehnoloki scientoloki napredak) drave koja nam
je povjerena na upravljanje? Kako najbolje ubrzati prenoenje svojeg naprednog znanja iz budunosti
na scientoloko-tehnoloki zaostale podanike?
Odgovor na ovo pitanje je i smisao cijele ove misaone igre vraanja u prolost. Jedini odgovor koji se
moe dati na zahtijev za to brim ostvarenjem napretka u znanju i tehnologiji, te s tim povezanim
usponom same drave kojom se upravlja, je da se uspostavi djelotvorni odgojno-obrazovni sustav koji
polazi od zahvaanja cijele populacije od najranije dobi prikladne za institucionalni odgoj i obrazovanje. Samo kroz masovno i ubrzano podizanje ope razine znanja u cijeloj dravi i cjelokupnoj populaciji mogue je u to kraem vremenu premostiti procijep od, u ovom sluaju, 500 godina standardnog
povijesnog tijeka. Vladar iz budunosti koji bi to osmiljavao morao bi najprije prve generacije nastavnika (jednako kao i pripadnih im uenika koje oni zaprimaju pod svoju skrb) nastavnim planom
samo grubo strateki usmjeriti prema krajnjem cilju koji je samo njemu poznat, a ostalima potpuno
nedokuiv. Nakon nekoliko generacija iz tog grubog usmjerenja iz cijelog obrazovnog sustava bi se
kroz selekciju najboljih i najdarovitijih, te uz istovremenu primjenu u gospodarstvu nekih noviteta,
polako ali sigurno podizala sveukupna tehniko-tehnoloka razvijenost. U poetku bi se sve polako i
relativno naporno kretalo, ali kako bi se generacije smjenjivale te jedna prenosila svoje znanje drugoj,
a uz istovremenu izdanu potporu gospodarstva cijelom tom sustavu, privredna mogunost te drave
i opa razina znanja i tehnologije ila bi eksponencijalnom krivuljom prema gore.
Tu je posebno vaan upravo ovaj naglasak na velikom povratu prvobitno zaraenih sredstava ostvarenih u gospodarstvu kroz poetnu fazu cijele strategije razvoja natrag u odgojno-obrazovni sustav.
Tadanjim gospodarstvenicima takav ukaz vladara iz budunosti inio bi se posve neopravdanim i po
svojem ljudskom htijenju davali bi veliki otpor takvoj politici. Tvrdili bi da je neprimjereno od njihovog rada uzimati tolika sredstva i troiti ih na po njima nepotrebno veliko posveivanje nekoj tamo
414

Untitled-1.indd 414

10/23/06 8:11:14 AM

Organizacija Ministarstvo odgoja i obrazovanja

djeurliji. Tu upravo dolazi do izraaja vanost mogunosti tog vladara za neometanim apsolutistikim djelovanjem bez uplitanja sa strane, jer ono to bi svima izgledalo nerazumno brzo bi se pokazalo
vizionarskim. Sredstva koja su uloena u daljnji razvitak odgojno-obrazovnog sustava i koja su se na
poetku inila kao neprimjereni troak i neizdrivo optereenje gospodarstvu, vrlo bi se brzo viestruko vratila natrag dodatnom tehniko-tehnolokom razvijenou i poveanom opom razinom znanja.
Kada se kae da bi to bilo brzo misli se na to da bi se ono to se prije trebalo ostvariti za 100 godina
sada moglo za moda 10 ili 20 godina. To razdoblje od 10 ili 20 godina (ili 5 do 30 godina, svejedno)
bilo bi ono kritino razdoblje za tog vladara iz budunosti koje bi morao izdrati, a da bi tek s rezultatima svojih, svima drugima neshvatljivih usmjeravanja, konano bio u mogunosti smiriti nezadovoljstva onih koji misle da su nepravedno zakinuti zbog oduzimanja znatnih sredstava u ostvarenje
njima nedokuivih ciljeva. Tada bi se dogodilo da bi ta prosijena ili ispodprosijena drava postigla
takav odskok od svojeg okruenja da bi postala toliko politiko-ekonomski monom i dominantnom
nad ostalima da bi vrlo lako ovladala i itavim svijetom, ako bi to htjela. Tu dolazimo do posve druge
tematike i nije ovdje cilj prikazati kako pokoriti svijet nego kako je vano maksimalno ulagati u odgoj
i obrazovanje od samog roenja svakog dravljanina, a pitanje kako da korist od takvog ulaganja
ne bude zlouporabljena odnosi se na pitanje smisla postojanja same drave, ali i postojanja i ivljenja
svakog pojedinca. Da ne zastrani ni drava ni pojedinac, treba sve to se ini prikazati Bogu na ast
i slavu te se pokoravati Svetoj Crkvi i Petrovu nasljedniku, tj. rije je o ve iznesenom konceptu teokratske drave iji je vladar samo jedan bijedni sluga Boji pa se po tome podinjavanju odstranjuju i
protuboja djelovanja.
Vrijedno je jo jednom naglasiti da je za vladara i dravu najbolje to je vie mogue ulagati u odgojnoobrazovni sustav i to na nain da taj sustav na najbolji mogui nain obuhvaa cjelokupnu populaciju
od najranije ivotne dobi. Praktiki od samoga zaea, preko roenja, predkolskog, kolskog i visokokolskog sustava koji svi skupa slue tome da stvore osposobljenu i produktivnu jedinku koja onda
svojim djelovanjem stvara nove vrijednosti kojima viestruko nadoknauje uloeni rad i istovremeno
stvara dodatnu vrijednost koja se koristi za njegovu korist, ali i ponovno nesebino ulae za korist
novih narataja.
to se tie same zamisli o promiljanju djelovanja vladara iz budunosti u nekoj dravi u prolosti,
moe se ii korak dalje i hipotetski oduzeti tome vladaru sve one spoznaje koje ima iz svojeg vremena i (p)ostaviti ga samo s osnovnom spoznajom da je prijeko potrebno ulagati u masovno (ope)
odgajanje i obrazovanje svih stanovnika drave kojom vlada jer jedino tako moe svojim podanicima
pruiti najveu moguu razinu blagostanja, zatite slobode i neovisnosti od pretenzija ostalih drava,
i kao najvanije, najveu proslavu imena Bojeg, Isusa i Marije.
Dakle, ak nije niti potrebno imati neko znanje iz budunosti, ali ako se sve raspoloive snage usmjere
u sticanje znanja, i u to putem sustava odgoja i obrazovanja od to mlaeg uzrasta to vie ulagati, to e
se sigurno i viestruko vratiti natrag toj dravi i tome drutvu koje se svjesno odluilo na odricanje u
vlastitim ugodama kako bi se to vie moglo pruiti svojoj mladosti, tj. svojoj djeci. Ulaganje u djecu
od najranije dobi je ono to se natrag vraa s najveom dividendom, tj. najveom dobiti. I to dobiti
ne u usko materijalnom smislu, a i tu je dobit visoka, da ne bi bilo sumnje, nego poglavito u onom
duhovnom smislu, jer osnovno ulaganje koje moemo unijeti u svoje potomstvo je da se dre zakona
Bojih, nae vjere i nae nacije sa svim ostalim tradicionalnim vrijednostima koje e oni sami onda na
najbolji mogui nain nadopuniti svojim djelima.
Sasvim je logino, i po ovome se jo dodatno potvruje, da je prije nego to se uope moe ulagati u
mlade narataje i njihovo odgajanje i obrazovanje prije svega nuno ulagati i poticati u samo raanje
velikog broja novog narataja. Bez brojnosti novoroene djece nema visokog uinka (ako uope ikakvog) niti od najboljeg odgojno-obrazovnog sustava. Bez ivota koji dolazi od sluanja naputka: A
vi, plodite se, i mnoite i zemlju napunite, i podloite je sebi! (Post 9, 7), gdje je vidljiva povezanost
izmeu brojnog potomstva i podlaganja zemlje ovjeku u korist. Samo ploenjem i mnoenjem dolazi
i potrebni blagoslov Boji za sva ostala djela koja radimo, a ako nema blagoslova nema niti uspjeha i
sav je takav rad u propast.

415

Untitled-1.indd 415

10/23/06 8:11:14 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

Po pricipima prije iznesene prie o vladaru koji je doao iz budunosti, a kojom se dokazuje da je
nuno ulagati u odgoj i obrazovanje da bi drava bila uspjena i djelotvornija od drugih, vano je doi
i do jo jedne vane spoznaje. Kako nije ljudima mogue po svojem nahoenju ii u prolost ili vidjeti
budunost, tako nije nikada po ljudskom znanju mogue najbolje znati gdje se treba u obrazovnom
programu staviti najvei naglasak. Zbog tog razloga vidljivo je da se mora uzdati u Boju providnost,
jer jedino je Bog gospodar nad vremenom i jedino po toj milosti moemo dobiti najbolje impulse (nadahnua) za nama najkorisnija usmjeravanja u obrazovanju. Po Milosti dobivamo najbolja uputstva
gdje i to trebamo nauavati i spoznavati i Milost ovdje ima ono mjesto koje u prii ima putnik u prolost koji zauzima mjesto apsolutistikog vladara neke zemlje i koji po svojim spoznajama iz budunosti
usmjerava svoje podanike u najkorisnijem pravcu, a da ne lutaju nepotrebno u svome neznanju. Ustvari, milosrdni Stvoritelj moe davati samo puno bolja usmjerenja (tj. savrena usmjerenja) od bilo kojeg
smrtnika, pa doao on s ne znam kakvim znanjem iz bilo koje budunosti. Svi putevi vode u Rim, a
po ovom dokaznom primjeru vidi se kako svi putevi spasenja vode k Gospodinu, a put je samo jedan
Isus Krist i Majka Marija kao glavni smjerokaz koji stoji na tom spasonosnom putu.

Kostelii aktualni primjer iz ivota kako treba ulagati u djecu; uzor cijeloj naciji
Jedan dobar primjer kako treba ulagati i rtvovati se za svoju djecu kako bi se po njihovim ostvarenjima moglo ubrati viestruke plodove za sve, za cijelu obitelj, i stare i mlade, tj. za cijelu naciju koja radi
na takvim principima, imamo u pothvatu koji je ostvario Ante Kosteli sa svojom djecom Ivicom
i Janicom. Krenuo je od samog poetka, od najranijeg uzrasta, i pazio da radi sve onako kako mu je
razumom objavljeno najboljim za ostvarenje cilja. Mukotrpno je odvajao sebi od usta, radio i muio
se i iznad normalnih ljudskih mogunosti, ali sve s ljubavlju prema djeci i s osloncem na Boju pomo
(prema vlastitom oitovanju u TV-intervjuu). Nakon velikih patnji i jo vee upornosti i strpljivosti
rezultati nisu izostali, a rezultati su takvi da je jedan ovjek pokazao i dokazao kako je sam samcat, uz
pouzdanje u Boga i Njegovu pomo, porazio itav svijet. Svo bogatstvo i materijalna mo ovoga svijeta
dananjice biva poraena s malim i posljednjim, ali hrabrim, upornim i u vjeri utvrenim ljudima. Taj
primjer moe biti uzor cijeloj naciji kako je jedino mogue ostvariti ikakvo blagostanje i omoguiti si
slobodu u ovom svijetu koji eli sve ljude porobiti.
Ono to vrijedi za jednu obitelj vrijedi i za jednu naciju kao veliku obitelj ili veliku zajednicu obitelji.
Koliko se je spremno ulagati u svoju djecu i koliko se spremno muiti i odricati niz godina (jer nema
niega preko noi, nema niega dobroga bez muke i odricanja) toliko e se i viestruko vratiti natrag.
Upravo kao i na navedenom primjeru Kostelia gdje se dugotrajno ulaganje i naprezanje vratilo natrag
kao viestruko zadovoljstvo kroz ostvarene rezultate. Kada su doli rezultati dolo je i priznanje od tog
tzv. svijeta koji jedino tako i funkcionira, te dok se sam ne uspije nametnuti nee te nitko priznati niti
ti nee priznati nikakva prava. Dok se Hrvatska kao drava ne nametne kao stvarno jaka i sposobna
nitko nam nee nita priznati ili pokloniti na lijepe oi, ve upravo suprotno, gaziti e nas i gurati
u stranu elei nas potpuno potiniti i staviti nas u poziciju njihovog sluge. Tko god da trenutno bio
svjetski monik budui da se kroz povijest razni akteri stalno izmjenjuju na toj poziciji.
Vratimo se jo jednom natrag na samu priu oko hipotetskog vladara koji zna da mora ulagati u odgoj
i obrazovanje na najveoj moguoj razini, ali istovremeno to moe i izvesti usprkos svih protivljenja
kratkovidnih kritizera koji su poglavito voeni vlastitom nesposobnou (nehtijenjem) da se rtvuju
za druge, pa makar to bila i njihova vlastita djeca. To ne treba niti najmanje uditi, jer kada se dolo
do toga da je zbog ugaanja vlastitoj komociji pod uobiajenim i posve legitimnim postalo utrobno
edomorstvo, kako onda od tih istih oekivati da su u stanju predati se trpljenju za one koji su nekako
preivjeli utrobni genocid? Rezonira se da je dovoljna rtva to to su ih uope potedjeli od umorstva
u majinoj utrobi i rijetki su oni koji se ele upustiti u neko daljnje odricanje.
Poanta cijele ove prie je da, bez obzira to nema udom dovedenih vladara iz budunosti koji bi znali
tajne budueg vremena i utedili nam time odreeno vrijeme lutanja stazama ivotnih neizvjesnosti,
princip ostaje potpuno isti. Vladar sa svojom dravom mora osmisliti i ostvariti to je mogue bolji
sustav odgoja i obrazovanja, pravilno ga usmjeriti u samoj nutrini svojeg smisla i svrhe, te kroz solidarno odricanje cijelog drutva strpljivo doekati plodove takve politike. Kada ti plodovi konno dou
416

Untitled-1.indd 416

10/23/06 8:11:14 AM

Organizacija Ministarstvo odgoja i obrazovanja

onda se dalje ide puno lake i u odnosu na ostatak svijeta koji nije u stanju (ili ne eli) slijediti takvu
koncepciju nezadrivo se napreduje u svim segmentima drave i drutva.
Hrvatska drava i cijela nacija mora moi ponuditi najbolje mogue uvijete razvoja svojih potencijala
cjelokupnom pomlatku, a da bi se moglo pronai i dodatno potaknuti one najdarovitije i one najbolje
koji e onda na sebe preuzeti daljnji napredak. Jedan je od najveih dravnih interesa zagrabiti iz cjelokupne narodne kace sve to se nudi te svakome pruiti ansu za ostvarenje svojih potencijala. Mora
se najdjelotvornije stvoriti i iskoristiti ljudski faktor s kojim se raspolae te zbog toga svako ulaganje
u potomstvo nije troak nego najosnovnija nunost opstanka.
Ulaganje u nau djecu je najbolja investicija za nau mirnu i sigurnu starost te mnogobrojna i najbolje
mogue osposobljena mladost je jedini mirovinski fond koji ne moe propasti, a sve ostalo su obine
trice i kuine. Obmane financijskih manipulatora koji obeavaju mirnu i dostojanstvenu starost bez
ulaganja u raanje i najbolju skrb za one roene obina su la koju e svi koji joj vjeruju skupo platiti.
Eutanazija kao odstrijel nepotrebne starosti samo je krajnji stadij te obmane, a kada la doe na naplatu biti e jednako masovno i jednako leerno izvoena kao to je to danas sluaj s abortusom.

Ulaganje u mladost kao najbolja dugorona investicija

Nema troka koji je prevelik kada se radi o ulaganju u razvoj novog ivota od zaea pa do privredne samodostatnosti ljudske jedinke. Nema ekonomske raunice koja opravdava tednju u segmentu
ivota, jer u kristocentrinoj ekonomiji koja je utemeljena na vjenoj i nepromjenjivoj istini, ivot je
smisao same ekonomije. Ekonomija je tu da slui ivotu i da ga podstie, da mu omoguava to je
bolji razvoj i procvat. To je u potpunoj suprotnosti s ovom lanom ekonomijom dananjice koja je
utemeljena na lai, a kako je la dovela do smrti tako ne treba uditi to je smrt stalni pratitelj iste.
tovie, smrt je ono to ovu dananju ekonomiju hrani i na emu ona temelji svoju mo i bez stalnog
umnaanja smrti ne bi bila u mogunosti ostvariti ovakvu svjetovnu mo kakvu je danas ekonomija u
vidu kapitalizma i ostvarila. Nakaradna ekonomija dananjice je podinila ivot sebi i ivot je stavljen
u slubu ekonomiji, tj. kapitalu kao bitku te ekonomije.
Hrvatska je u situaciji da, kao u zamiljenoj prii, ako vladar dobro pritegne cijelu dravu tako da se
to bolje uspije pokrenuti odgojno-obrazovni proces, plodovi toga odricanja svima se relativno brzo
viestruko vraaju. Ako se nismo spremni rtvovati za svoju djecu, pa za to smo se onda spremni
rtvovati i za koga smo se spremni odricati? Zar onda uope zasluujemo ikakvu milost od Oca na
nebesima ako mi kao zemaljski oevi i majke nismo spremni odricati se za svoju djecu? On koji je
poslao svojeg jedinoroenog Sina da se rtvuje za nas ljude kao djecu Boju ne moe oekivati i nije
pristojno od nas odraslih da ne dajemo i sami rtvu za svoju djecu. Tu je potrebna sutinska promjena
mentaliteta hedonistikog ugaanja vlastitim ugodama prema odricanju i rtvi za blinje. I to za one
blinje koji najvie odricanja trae, ali za koje je i najmanje teko odricati se. Tu je potrebno temeljno
obraenje u vjeri te potpuno naslijedovanje Krista, jer jedino tako moemo dobiti potrebne snage i
milosti koje su nam potrebne za uspjeh.
Ovime se htjelo pokazati kolike su mogunosti skrivene unutar ljudi (tj. unutar naroda) ukoliko se
pravilno vode i ukoliko se zna gdje ih treba voditi. Pravilan odgoj i obrazovanje mogu dati iznimne
rezultate. Rezultate kakve nismo u stanju niti zamisliti, upravo kako ni prije pet stotina godina ondanjim ljudima nije bilo mogue zamisliti oblik stvari koje dolaze. Ovim prikazom je pokazano kako je
neophodno da se veliki napori moraju uloiti i svaka se vlast mora u velikom obimu posvetiti odgoju
i obrazovanju novih narataja i to poevi od najranije dobi. Veliki je naglasak upravo na usaivanju
istinskih vrijednosti u to ranijem ivotnom uzrastu jer ako se ne daju temeljne vrijednote ostavlja se
prostor za ulazak svih oblika antivrijednosti. To je posebno vano zbog karakteristike mladih umova
da su po prijemivosti kojom upijaju informacije slini suhoj spuvi. Isto kao to suha spuva upija
vodu, tako i umovi mladih upijaju informacije. Kada se spuva jednom natopi tada i voda polako i
puno tee biva u tu spuvu dalje apsorbirana. Ista je stavar i s umovima ljudi. Dok su mladi sve lako i
brzo ulazi, dok se kasnije nove informacije, u odnosu na razdoblje rane mladosti, bitno tee primaju.
Tu i prestaje slinost spuve i ljudskog mozga te je prisutna kljuna diferencijacija: spuvu se moe is417

Untitled-1.indd 417

10/23/06 8:11:15 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

cijediti, upijenu vodu odstraniti i spuvu ponovno uiniti sposobnom za veliko upijanje. Ljudski se um
ne moe tako iscijediti i ono to se u vrijeme rane mladosti tako brzo upija neponovljivo je i sa svakim
ljudskim biem ima se prilika za jedno i neponovljivo upijanje informacija te ono to ue to najveim
dijelom i ostaje. Zato u odabiru onoga to e se dati kao najvanije i najobimnije informacije treba biti
nadasve mudar. Nema prostora za pogreku, za eksperimentiranje i za nepromiljenosti svake vrste.
Odgoj i obrazovanje moraju biti svjesni takve stvarnosti.

Kakav odgoj i obrazovanje

Vanost odgoja i obrazovanja je, dakle, neprijeporna. Ono oko ega se vodi bitka je po kojem e se naelu i u kojem cilju izvoditi taj toliko vani proces odgoja i obrazovanja. Odgajati i obrazovati je nuno
u svakom pogledu, ostaje odgovoriti kako to najbolje initi.
Izazov je prvenstveno u tome da se u onome kako e se odgajati i nauavati mladi taj odgovorni rad
svidi Gospodinu i da se ne dovede u situaciju gdje bi se kroz odgoj i obrazovanje mlade na bilo koji
nain udaljavalo od Isusa Krista i od Njegovog spasiteljskog ostvarenja koje je dao ljudskom rodu. Tu,
kod odgajanja i obrazovanja mladih, tj. onih najmanjih, ali istovremeno i najnevinijih meu ljudima,
treba vjeno biti na umu upozorenje koje se tie upravo odnosa velikih, odraslih, prema mladima:
Onomu naprotiv tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih to vjeruju, daleko bi bolje bilo da s mlinskim kamenom o vratu bude baen u more. (Mk 9, 42). Naglasak je na velikoj odgovornosti pred
Gospodinom za nain na koji je Sin predstavljen najmanjima od strane velikih i na koji je nain time
pruena mogunost spasenja tim buduim odraslim osobama. Ne samo njihovog spasenja, nego i spasenja svih onih ostalih na koje e opet djelovati te odrasle osobe, a koji su, kao i svi, jednom bili djeca
koja u sebe upijaju sve ono to ih se nauava i to vide. Oni koji kod najmanjih ire sablazan i time
upropauju njih i s njima povezan cijeli niz drugih, toliko su se udaljili od Milosti i toliko su zla uinili
da im je to teak teret na njihovom putu spasenja. Toliko teak da se prikazuje boljim imati mlinski
kamen oko vrata i baciti se u more nego se takvom tekom sablazni opteretiti. Zato odgoj i obrazovnje
treba u svojim temeljima biti prvenstveno usaglaeno s crkvenim nauavanjem da bi se tako izbjegla
mogunost krivog usmjeravanja i stvaranja ikakve sablazni kod najmanjih.
To bi bio onaj temeljni, duhovni, izazov i osnovna svrha svakog odgoja i obrazovanja. Iz takvog se polazita mora krenuti prema daljem smislu odgojno obrazovnog procesa. Dalji smisao je da se mladima
nakon duhovnog prui i puni svjetovni smisao i svrha odgoja i obrazovanja. I to utemeljenima na
upravo navedenim i jedino ispravnim duhovnim principima. Jedino ispravnim stoga to je to iskljuivo spasenjsko kretanje k Bogu Ocu, kako je i reeno: Ja sam Put i Istina i ivot: nitko ne dolazi Ocu
osim po meni. (Iv 14, 6).
Dakle, dano je jasno upozorenje, no dan je istovremeno i izriit naputak kako treba raditi da se ne
zastrani. Uz prijetnju tekom kaznom pruen je siguran nain da se kazna izbjegne. Tu je vidljivo
prisutna Boja ljubav po tom principijelnom pruanju milosti ovjeku koji nije preputen sam sebi da
se domisli kako postii spasenje, ve su sva rijeenja dana i ponuena na slobodni odabir. Na taj nain
sva je odgovornost u koritenju tom slobodom izbora ponuenih opcija na samom ovjeku i ne moe
se prebacivati krivnja na nekog drugoga kada je samo trebalo slijediti onako kako je od Boga jasno
prueno i odreeno. Tu je i sva nada i svo pouzdanje da se, ako se tih nebeskih naputaka pridravamo,
ne trebamo plaiti eventualnog neuspjeha i kanjavanja zbog tog neuspjeha, jer nam u naim ljudskim
slabostima i zastranjivanjima dolazi i sva potrebna pomo. Time je i odreena aktivnost u nasljedovanju Krista jer po tome nikome nema opravdanja za pasivnost, komotnost, mlakost ili neinjenje. Kroz
Milost koja svakog prati u njegovom poslanju nestaje opravdanja i trai se molitva i rad da bi uinili
zemlju Njegovim Kraljevstvom.

Osnova idovske intelektualne nadmoi sadrana u itanju Svetog pisma

Koliko je Bog milosrdan i koliko udjeluje darova onima koji mu se makar i malo utjeu najbolje je vidljivo na samome izabranom izraelskomu narodu i na njihovom uzdignuu nad ostalim narodima ovoga svijeta i de facto vladanjem cijelim svijetom. Danas je biti idovom jedna privilegija par exellance
418

Untitled-1.indd 418

10/23/06 8:11:15 AM

Organizacija Ministarstvo odgoja i obrazovanja

u svjetovno-materijalnom vidu jer je na idove skoro doslovce svugdje i u svim aspektima djelovanja
na djelu jedan kriterij kojim su oni privilegirani i povlateni u odnosu na ostale. Tu injenicu zorno
zakljuuje francuski filozof Alain Finkielkraut, i sam idov: Ah, divno li je biti idov pri svretku XX.
stoljea! Nismo vie optuenici Povijesti, sada smo njezina mezimad. Duh svijeta nas ljubi, asti, brani,
prihvaa se obrane naih interesa. ak postoji i potreba da se za sve trai nae doputenje. Novinari
podiu nemilosrdne optube protiv svega onoga to Europa jo ubraja u kolaboracioniste i nostalgiare
nacistikog razdoblja. Crkve se kaju, drave ine pokoru, vicarska vie ne zna kamo bi sa sobom,...
Postavlja se pitanje kako je to mogue i to su to idovi napravili da su si u dananjem svijetu izgradili tako privilegiranu poziciju? Odakle im umijee da kao narod tako neto postignu? Kako im je to
uspijelo? Nije ovdje sada pitanje da li je to to se ostvarila ovakva idovska svjetska dominacija dobro
ili loe. Ne. Radi se o tome da se dobije odgovor na to kako je mogue da idovi imaju unutar svoje
populacije izuzetno visoki broj intelektualno superiornijih ljudi pomou kojih je ostvarena ta dominacija? I to superiorinijih i od najobrazovanijih umova neidovskih naroda. Namjerno je ovdje dan
izraz najobrazovanijim, a ne najmudrijim, jer to se tie mudrosti, meu silnom intelektualnom elitom
unutar neidovskih naroda mudrih skoro da i nema. Potpuno su odsutni, a i oni koji se pojave bivaju
zagueni i sakriveni u galami mnogih tzv. umnika, ali ti umnici su potpuno lieni dubinske mudrosti.
Kod idova to nije sluaj i formalno obrazovno ispodprosjeni idov ima vie mudrosti i umnih sposobnosti, koje posebno dolaze do izraaja u retorikim raspravama, od nositelja najviih akademskih
titula kod neidova, tzv. goja kako idovi nazivaju neidove. Takoer je ope poznata injenica da je
kod idova i sam udio akademski obrazovanih ljudi znatno vei nego kod ostalih naroda, to ne treba
uditi jer mudro je imati obrazovanje (znanje) pa tako i idovi kao inteligentan narod imaju visoki
postotak visokoobrazovanih unutar sebe. Kod idova je takoer prisutna izuzetno visoka razina opeg znanja. Posebno se ta intelektualno-mudrosna razvijenost zrcali u sportu gdje je ah jedini sport
u kojemu su idovi osjetno prisutni kao nacija. Naravno koliko je uope primjereno ah stavljati u
kategoriju sporta. I ne da su u ahu idovi jedino prisutni, nego su tu i izrazito uspjeni i dali su dobar
dio najveih igraa aha u povijesti te igre, ako ne i dvojicu najboljih ikada: Bobbya Fishera i Gari
Kasparova. U drugim sportovima jedva da se ponegdje pojavi kakav predstavnik idovskog naroda,
dok je to apstiniranje jo izraenije u tzv. kolektivnim sportovima, to je takoer vrlo indikativno. To
govori da idovi zbog neega imaju razvijenije intelektualno-umne sposobnosti, dok su u tjelesnim (u
smislu sportsko-natjecateljskog ranga) sposobnostima poprilino inferiorni. Mogue je zakljuiti da
je rije o pridravanju jednostavnog naela da um caruje, a snaga klade valja, pa je tako jedan narod
unutar sebe izgradio sustav vrijednosti koji je primarno usmjeren prema umnosti, i tjelesnosti pridaje
sporedno znaenje jer ga je povijesno iskustvo nauilo da se moe opstati jedino na taj nain, a idovi
su viekratno bili izloeni pogibeljima kao narod. Od bijega iz Egipatskog ropstva do 1948. godine i
stvaranja Izraela kao cionistikog projekta kojim je postignuto stanje da progonjeni postane progoniteljem. idovi su od lovine svih naroda svijeta, od te nepravde po bilo kojoj osnovi jer ni jedan narod
ne treba proganjati, sada postali lovcima naroda po svijetu. Stvaranjem Izraela dogodio se taj preokret
u nanoenju nepravde, ali nepravda je u svakom sluaju ostala i to je ono to se ne moe ostaviti preuenim.
Navedena neusaglaenost u razvijenosti uma i tijela u odnosu na ostale narode daje naslutiti da se ne
radi o nikakvoj nasljednoj osobini nego je odgovor negdje u procesu odgoja i obrazovanja koji idovi
na sebi primjenjuju. Pri svemu ovome o emu se sada govori ne treba izvlaiti zakljuke da su zbog
toga idovi bolji ili loiji, dobri ili zli, ve je rije o tome da su kao narod naprosto takvi, da je njihova
pozicija u svijetu sada takva kakva je, i iz toga treba neto nauiti: to je sve. Svi oni koji jedno puko
razmatranje o idovima stavljaju u neke kontekste koji nemaju veze sa zdravim razumom rade to iz
posve malicioznih razloga i ne treba se niti osvrtati na njih jer toga nisu vrijedni. Uostalom, ti koji se
nameu kao deurni cenzori svaijeg promiljanja upravo ele skrenuti panju od usmjerenosti na
bitak problematike i sve usmjeriti u ispraznu raspravu kojoj ovdje nema mjesta jer se sa zlobnicima i
provokatorima ne raspravlja jednako kako i Gospodin jednom Herodu nije pruio zadovoljstvo komunikacije po onoj da se ne bacaju biseri pred svinje (Postavljao mu je mnoga pitanja, ali mu Isus uope nije odgovarao. (Lk 23, 9)). Posebno bi mi Hrvati trebali biti ti koji imaju to za nauiti od idova jer
je naa situacija sada takva da iako smo uspjeli obnoviti svoju drevnu dravnost, nismo uspjeli u tome
419

Untitled-1.indd 419

10/23/06 8:11:15 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

da ta drava postane garancijom nacionalnog opstanka i prosperiteta ve je izvedena jedna apsurdna

inverzija da se kroz dugo eljenu hrvatsku dravu radi na unitenju hrvatske nacije. Postignuto je stanje u kojemu naa vlastita drava ini vie zla za nacionalnu opstojnost nego je to bio sluaj dok drave
nije bilo i to je ono to upuuje na hitnu promjenu takve ne-drave u dravu za narod.
Vratimo se pitanju odakle tolika umnost kod idova? Davane su razne hipoteze i razliiti odgovori.
Genetske predispozicije, socijalne nunosti, rasne posebnosti, i sl. Nigdje nije bilo zadovoljavajueg
objanjenja, jer idovi nisu nikakva kompaktna rasa ili nacija. ak ni lingvistiki nema niti pribline
ujednaenosti, jer veina idova niti ne govori hebrejski ve se uglavnom slue jezikom naroda domaina. Tek je poslijednjih desetljea dolo do obnove hebrejskog jezika meu idovima i to onima koji
ive u Izraelu, a tek jednim manjim dijelom u idovskoj dijaspori, tako da i sada vie idova govori
engleski nego hebrejski.
Za idove bi se moglo rei da rasno i jezino predstavljaju skoro cijeli svijet u malom. Dakle, potpuno
su razliiti unutar sebe, a ipak svi zajedno kao narod idovske vjere i nacije izdiu se nad ostalim, neidovskim narodima. Kada se tako pogleda na toliko rasno neujednaen idovski narod moe se uoiti
to je sastavnica i poveznica te umnosti. To je od najranijeg djetinjstva usaeno sjeme idovske vjere
kroz naukovanje Starog zavjeta, tj. idovske Tore, iz koje dalje klijaju bujni plodovi. Uostalom i samo
Sveto pismo daje odgovor: Jer nijedan narod ne posjeduje mudrosti: Bog je onaj koji udjeljuje svako
dobro, poniava kako hoe, sve do dna carstva mrtvih. (Tob 4, 19). ak i kod onih koji poslije posve
napuste bilo kakav vjerski ivot ta klica objavljene Boje rijei toliko je vrijedna da stvara rezultate koji
nadmauju sve one koji su lieni takve boanske osnovice kod svojeg razvitka iz djeteta u ovjeka. I
vie od toga, vrijednost zapisane, itane i sluane Rijei Boje je tolika da se prenosi s jedne generacije
na drugu i kada ova nije neposredno nauavana, nego se samo posredno upija ono to roditelji ili djedovi i bake prenose od svojeg primljenog boanskog nauka. Nauavanje najmlaih osnovama starozavijetnih spisa daje idovima kasnije toliku prednost da poslije tim blagom oplemenjeni ljudi mogu te
talente koristiti prema svojoj slobodi. Mogu se ti talenti koristiti za dobro ili za zlo, za Krista ili protiv
Njega, pa tako i idovi svojom slobodnom voljom imaju svako pravo i slobodu odabrati ono to ele i
za to snositi odgovornost pred Stvoriteljem kao i svi ostali ljudi. Ni vie, ni manje. Upravo po rijeima:
Tko nije sa mnom, protiv mene je, i tko ne sabire sa mnom, rasipa. (Mt 12, 30).
Iz svih objektivnih statistiko-analitikih pokazatelja je posve razvidno da postoji jedna jasno izraena
intelektualno-obrazovna prednost koju idovi posjeduju pred ostalim narodima. Tonije, to svojstvo
umne superiornosti je izgraeno i ostvareno ponajvie u posljednjih 300-tinjak godina, dok je prije tog
razdoblja idovstvo bilo u najmanju ruku na istoj ravni u odnosu na ostale kranske narode, ako ne
i potpuno inferiorno u nekim granama znanja i mudrosti. U svakom sluaju nije se idovstvo moglo
staviti u dominantnu poziciju nad ostalim (kranskim) narodima, nego su idovi bili ti koji su bili
intelektualno podreeni kranskim narodima. To su ti narodi poneki put znali i zloporabiti za neopravdano ugnjetavanje nedunih zbog grijeha ili zloina pojedinaca, i to jo iz davnih vremena, ali to
nita ne mijenja na stvari o kojoj je sada rije. Nije tada bilo ikakvih izgleda da bi idovstvo u svojem
negativnom sadraju koji je sadran u upornom odbacivanju Isusa Krista kao Mesije, uspjelo i mali dio
takvog svjetonazora nametnuti kranskoj veini. Tada je to bilo neostvarivo, ali se vremenom u svijetu stvorila takva (nova) pozicija moi da je sada situacija postala upravo obrnuta. Kranstvo i Crkva
su u situaciji podreenosti u svjetovnoj moi u kakvoj su prije bili idovi, dok je istovremeno preovladao mentalitet u kojemu se ne oitava Krist kao neosporni Mesija naroda Zapada. U svijetu dananjice
Isus je sveden na jednu od opcija koje su ponuene na tritu (slobodno trite svega i svaega, pa tako
i vjerskih istina) i postavljen je kao samo jedna od mogunosti u beskonanosti konzumizma. Time je
ostvaren tijumf idovstva i svih ostalih koji Isusa ne priznaju Bogom jer nama, kranima katolicima,
nametnut je sustav koji to boanstvo ne priznaje. I to je nametnut na vrlo suptilan nain tako da je
to izvedeno kao neto to smo mi krani sami traili i htjeli oduvijek postii, kao neto to nas same
najprimjerenije ispunjava. tovie, uspostavljen je jedan sustav koje poniava i vrijea Gospodina, jer
je pristajanjem na stavljanje Isusa na trite raznih ponuenih istina, koje su sve jednako vrijedne, istina Isusova Boanstva posve relativizirana. Relativiziranjem Isusa Krista sve je postalo upitnim i nita
vie nije sigurno. To na koncu otvara vrata samopostavljanju ovjeka kao Boga, jer u posvemanjem
relativizmu jedina sigurna istina moe se nai jedino unutar vlastitog poboanstvenja, odnosno jedino
420

Untitled-1.indd 420

10/23/06 8:11:16 AM

Organizacija Ministarstvo odgoja i obrazovanja

se vlastitom mjerom moe smiriti uznemirenost nastala nepostojanjem utvrene istine. Postavi sam
sebi bogom ovjek si je stvorio i sigurnost u svojem djelovanju. Jer za sigurnou i istinom ovjek udi
svim svojim biem, i tu udnju iskoritava napast grijeha da bi nas krivo usmjerila i osobnom samoboanstvenou posve odvojila od Gospodina. To je sve posljedica relativizma kojem je doputeno da
se ostvari kao dominantni kulturni mentalitet modernog doba.
U vrijeme zajednitva Crkve i drave, tj. prije krvavog revolucionarnog pohoda sekularizma, idovstvo
se nije moglo nametnuti kao dominantno nad podrujem unutar kojeg je obitavalo te se samim time
nije mogao ostvariti relativistiki mentalitet. Znalo se vrlo jasno odrediti najbanalnije stvari kao npr.
to je lijepo, a to je runo. Posebno je to izraeno u umjetnosti kojoj je bio nepojmljiv stav da se kao
legitimnim umjetnikim djelom priznaje ono to sadri runu ili odbojnu estetiku. Danas je upravo po
relativizmu gdje je sve jednako vrijedno poremeen odnos prema istini, pa tako i runoa dolazi u istu
ravan s ljepotom. Sve je mogue proglasiti estetski ili etiki prihvatljivim, ve prema trenutnoj potrebi
na tritu vrijednosti. Znajui da je u umjetnosti, a i u cijelom univerzumu, ljepota suoblienost s Isusom, a runoa proizlazi iz neboanskog, iz obacivanja Spasitelja, jasno je da kada se ta dva principa
relativizacijom izjednae, istovremeno se izjednauju nebesa i podzemlje.
U razdoblju prije poetka svojeg naglog uspona, a koji znakovito poinje otprilike sa stvaranjem masonerije 1717. godine u Londonu, jedino mjesto gdje je idovstvo ostvarivalo svoju dominaciju bilo je
na podruju vladavine Islama. S Islamom idovi nisu nikada imali stvarnih problema i kroz povijest
su prilino lako na bilo koji nain uspijevali suptilno sebi podvri i pokoriti islamsku silu, jednako kao
to je to uinjeno s kranstvom kasnije. Bilo kroz infiltraciju i neformalnu vladavinu kao u maurskoj
panjolskoj i Osmanlijskom carstvu ili, kada je to bilo potrebno, neposrednim pokoravanjem kao to
je to uinjeno stvaranjem novodobnog Izraela. Naravno, ova druga opcija postala je ostvarivom tek
kada je sekularizam odradio svoju zadau u potiranju kranskog na Zapadu i to na najbrutalniji nain
kroz svoja dva ekstremna oblika: komunizam i nacifaizam. Oba su bili sredstvo za destrukciju u rukama protukranskih klika svih provinijencija, a tu svoje mjesto ima i protukranski element prisutan
u idovstvu, posebno onaj pseudojudejsko-farizejski dio koji se nametnuo idovskom narodu jednako
suptilno kao to se idovstvo (idovstvo u smislu relativiziranja Isusa Krista) nametnulo svijetu.
Kao to je istaknuto, u vremenu bliskosti Crkve i drave, tonije Crkve i vladara, idovstvo se nije
uspjelo nametnuti i nije posjedovalo skoro nikakavu javnu mo, a da ne spominjem odsustvo ikakvih
privilegija. Upravo suprotno, bilo je potisnuto i tolerirano kao jedna manjina koja nije bila omiljena i
koja je bila ta koja je trpjela i progone i nepravde. Kranski element je bio taj koji je vladao i odluivao,
a idovstvo se tu moralo prilagoavati i snalaziti kako je umjelo i znalo. Posve suprotno od dananje
situacije. Postavljeni u takav poloaj pseudojudejsko-farizejski upravljai zavedenog i prevarenog idovskog naroda su uvidjeli da, ukoliko ele imati imalo izgleda za preuzimanje vladajue pozicije,
moraju unititi kransku utemeljenost europske dominacije koja je istovremeno ostvarila i svjetsku
ekspanziju pokoravajui sve i svakoga tko bi im stao na put, a sve prvenstveno zahvaljujui darovima
odgoja i obrazovanja primarno utemeljenog na kranstvu. Pseudojudjeski-farizejski elementi meu
idovima svoju nakanu uspijevaju provoditi prvenstveno na nain da uz Toru istovremeno i Talmud
zadobiva jednakopravan tretman u odgojnom formiranju ljudi. ak se dogaa da je Talmud pretpostavljen Tori pa tako i dolazi do sadanjeg stanja da idovstvom dominira talmudski duh. Ono to je
u svemu bitno je da je opisani proces dekristijaniziranja Europe bio dug i uporan, ali je naposljetku
zahvaljujui u prvom redu nedosljednom ivljenju kranstva kod europske vladajue elite (aristokracije), antikranskim klikama uspjelo ovladati pozicijama moi nunim za omoguavanje politikog
ininjeringa da se kroz ratove i revolucije potpuno odvoji (otui) europske narode od svojih kranskih korijena.
Luonono prosvjetiteljstvo sa svojom francuskom revolucijom poetak je konstantnog uspona u moi
nekranskih elemenata svih provinijencija i svojim agresivnim sekularizmom koji ukljuuje nametanje agnostiko-ateistikog odgojno-obrazovnog sustava postupno dovodi do potpunog slabljenja intelektualno-obrazovnih potencijala unutar europskih naroda. Jo uvijek prisutnu dominaciju Zapada
nad ostatkom svijeta (ne raunajui tu idove koji slue u upravljanju Zapadom, a pseudojudejci su ti
koji kroz cionizam upravljaju idovima) treba zahvaliti inerciji ili jo donekle prisutnim kranskim
421

Untitled-1.indd 421

10/23/06 8:11:16 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

elementima u formiranju mentaliteta modernog Zapadnjaka. Tu se i vidi koliko je kranstvo uistinu

dominantno nad svime ostalim jednako kako je i trojedini Bog gospodar svega vidljivoga i nevidljivoga pa i sami tragovi kranskoga unutar Zapada i ostaci ostataka prisutnosti kranske vjere u ivotima
Zapadnjaka daju ono to se danas manifestira kao bolji ivotni standard ili openito komforniji uvjeti
ivljenja nego na preteno nekranskim podrujima.
Tu se nalazi i odgovor na pitanje to je ono zbog ega idovi kao narod danas potpuno dominiraju
svijetom. Razlog se nalazi u dvostrukom diferenciranju izmeu idova i nekadanjih kranskih (katolikih) naroda. idovi se uspinju na od propalih krana osloboenom terenu jer ih vie nitko nije
mogao obuzdavati i parirati im u intelektualno-umnom djelovanju. Razlog zato idovi nisu u istom
stanju propasti kao i Europljani, tj. Zapadnjaci openito, lei u idovskoj vjernosti Tori, tj. idovskoj
Bibliji (24 knjige sastavljena od tri dijela: zakona, proroka i spisa) i milosti Bojeg prosvijetljenja koje
dolazi i od jednog u odnosu na svu puninu kranske Biblije posve ogranienog i reduciranog izvora
mudrosti, ali i svega ostalog znanja. Zapadnjaci su izbacili vjeru iz svojeg odgoja i obrazovanja, te su
tako izgubili komparativnu prednost nad idovima koji se svojeg starozavjetnog nasljea nisu odrekli.
Zapad po inerciji i dalje ima odreenu dominaciju nad svijetom, ali je nesposoban oduprijeti se idovskoj stalnosti u svojoj vjeri i umne prednosti koju po tome imaju, pa je sam Zapad postao sredstvo
idova koji su sredstvo pseudojudejaca u ostvarenju antikristovskog plana. Naravno, Sotona je onaj
glavni manipulator koji se raznim skupinama ljudi, a i svakim ovjekom pojedinano, slui kao svojim
sredstvima u protubojem i protuljudskom djelovanju.
Zapadnjaci su kroz otpad od kranske vjere svoje umove suobliili ivotinjskima jer vie nemaju
prave analitike i razmatrajue sposobnosti, a jo manje ima sposobnosti za predvianje onoga buduega na osnovu prolosti i trenutnog stanja. Dok su se europski narodi drali svoje kranske vjere
i potinjavali se crkvenom nauavanju nitko ih nije mogao porobiti ili staviti u potinjeni poloaj na
bilo koji nain. Kada i nije bilo ljudske pameti da zatiti, bilo je Providnosti da ispolji svoju nebesku
zatitu. Svega se toga odrekao moderni Zapadni ovjek, te se stavio u stanje potpune zaglupljenosti
i zaluenosti od strane onih/onoga kojima je osnovni cilj unititi sve ljude, bez obzira na porijeklo,
vjeru i rasu. U te koji su uhvaeni u tu mreu prijevare i obmane treba svrstati i same idove koji su
samo jedno vrijedno orue u rukama oca svih lai.
Vama je otac avao i hoe vam se vriti prohtjeve oca svoga. On bijae ovjekoubojica od poetka i ne
stajae u istini jer nema istine u njemu: kad govori la, od svojega govori jer je laac i otac lai. (Iv 8,
44). Kroz ove evaneoske rijei gdje Isus direktno govori svojem idovskom narodu vidimo kako taj
genij zla zna zloupotrijebiti Boansko Milosre te tako od izabranog naroda stvoriti svoje oruje kojim
onda razara cijeli svijet upravo kroz idovsku vjernost svojim starozavjetnim zakonima i na utemeljenju idovskog odgoja i obrazovanja na tim svetim spisima. Do tolike dananje dominacije idova nad
gojima dolazi zbog kod idova neprestano prisutnog tradicionalnog pristupa u odgajanju najveeg
dijela svoje mladosti. To to je to upravljano i izvedeno sa zakulisnim i antikristovskim ciljevima ne
mijenja nita na osnovnoj pouci iznesenih misli, a to je da se Boja rije i crkveni nauk mora staviti u
sr i temelj svakog odgoja i obrazovanja ukoliko se eli oduprijeti tolikoj sili lai i zavoenja.
Pouka cijelog ovog razmatranja o idovima i odgoju i obrazovanju je ta da se uvidi jednostavno naelo djelotvornog odgoja: rije Boja. idovi tako kroz pridravanje svoje tradicije uporno prakticiraju
itanje, sluanje, raspravljanje i razmiljanje o objavljenoj Bojoj rijei. Ista nam je najcjelovitije
dana kroz kransku Bibliju. Tonije, kroz od Crkve odobrenu katoliku Bibliju jer protestantske denominacije i razne ostale sekte ili lani proroci imaju manje ili vee, ali u svakom sluaju nedopustive
promjene. Posve jasno stoji zapisano: Tko ovomu to doda, Bog e njemu dodati zla napisana u ovoj
knjizi. I tko oduzme od rijei prorotva u ovoj knjizi, Bog e mu oduzeti udio na stablu ivota i na svetom
gradu - na svemu to je napisano u ovoj knjizi. (Otk 22, 18-19).
Upravo se i kroz priklanjanje objavljenoj Rijei kroz Sveto pismo istovremeno samo po sebi namee
redosljed i prioritet kod odgoja i obrazovanja. Zato je i bilo masnim slovima u gornjem tekstu maloprije istaknuto ono to se dogaa kada se Knjiga otvori i nauava/prouava, jer je to jedan sveproimajui
proces. Nauavatelj je ujedno i prouavatelj, a prouavatelj je nauavatelj te se tako dogaa jednako
422

Untitled-1.indd 422

10/23/06 8:11:16 AM

Organizacija Ministarstvo odgoja i obrazovanja

u ovjeku samome kao i u meugeneracijskom odnosu. Stariji nauavajui mlae i sami ue, a mlai
uei od starijih i sami svojim pitanjima nauavaju starije, jer mladost postavlja najtea pitanja i trai
najbolje odgovore.
Ako se eli Rije itati mora se nauiti itati, mora se opismenjavati. Dakle pismenost je primarni vid
obrazovanja ili onaj koji je poelo svega ostaloga. Tko se naui itati na svetim rijeima taj onda ima
najbolju kolu itanja, a isto se odnosi i na pisanje i pismenost koja se iz toga dalje raa. Pismenou
se ide prema svemu ostalome jer je prava pismenost lijepa i tei lijepome, pa tako iz pismenosti nastaje
i lijepa knjievnost kao umjetost rijei, a samim ovladavanjem procesom pisanja daje se osnova za
lijepo oblikovanje prostora kroz ostale umjetnike izraze. Uostalom, nije sluajno u razliitim kulturama roena kaligrafija ili umjetnost pisanja na posebno izraajan nain. I Zapad, tj. kranstvo, je
imao svoje kaligrafe i prisutna je podudarnost sa zamiranjem kaligrafije nakon koje slijedi i postupno
gubljenje kranske dominacije na Zapadu i preovladavanje materijalistikog idovstva koje se svojeg
krasopisanja ipak nije odreklo. Zapadni se duh previe potinio stroju koji je u potpunosti preovladao
nad pisanjem to baca jedno sasvim drugo svjetlo na znaenje pronalaska tiskarskog stroja. Svakako da je tiskarski postupak koristan, ali samo ako se i dalje zadri doticaj s bitkom pismenosti kroz
kaligrafsko-krasopisamsko usredotoenje na vizualnu estetiku spojenu s tjelesnom tehnikom. Kina i
Japan su primjeri suprotnog ekstrema gdje je previe uloeno u samo umijee, a zanemarena je opa
praktinost. idovstvo je i ovdje najdjelotvornije usuglasilo obje vrijednosti, a kranstvo kroz svoju
kristocentrinost vrlo lako moe i mora nadmaiti idovstvo ogranieno njegovom starozavjetnou,
ali jednako je tako ogranieno i svojom pretjeranom materijalistinou.
Ako se eli Rije sluati i o njoj raspravljati potrebno je imati za to prikladan odgoj jer se tu ne moe
pristupiti bez jednog urednog i pristojnog odnosa prema sluanju i govorenju. To je ujedno i najbolja
osnova za, kako unutarosobnu, tako i unutardrutvenu ili unutarnarodnu disciplinu i poredak stvari.
Tako se stvari postavljaju na svoje mjesto naizgled same po sebi, ali je tu na djelu milosna ruka nebeskog Oca koji nam pomae uvijek kada Ga se eli prihvatiti u svojim ivotima. Retorika je isto tako
nekada predstavljala ono to se smatralo neizostavnim iz svakog odgoja i obrazovanja, dok je sada nestala i postala zamijenjenom vulgarnom galamom koju ponajvie ire mediji ija je to (galama) temeljna retorika. To kao i sve ostalo nije sluajnost ve korespondira s demokracijom gdje je galamdijstvo
i svaalatvo uzdignuto na masovnost cjelokupnog sustava i u tome se kakafonijskom kaosu vie ne
moe nita uti. Tamo gdje nema mogunosti sluanja nema niti prosperiteta, nema mira, nema dobra,
ve vlada duh raskolnitva i tuilatva. Jednog tuilatva gdje je prisutan duh o kojem se govori kada se
kae: Jer zbaen je tuitelj brae nae koji ih je dan i no optuivao pred Bogom naim. (Otk 12, 10).
Ako se, na kraju, eli o Rijei razmiljati ui se kako razmiljati i kako uiti. Ui se razmiljanje i ui
se uenje te se neprestano usavrava u svemu kada se uvidi koliko smo mali i koliko smo udaljeni od
Izvora. Tako se istinski usavrava znanje znanja ili kako najbolje poboljati svoje obrazovanje, ali jednako tako i kako usavriti odgoj jer jedno ide uz drugo. Neemo dobiti od Svevinjeg znanje (obrazovanje, mudrost) ako Mu neodgojeno prilazimo, a tko je pristojan s Bogom takav je i sa svime od Njega
stvorenim, a onda posebice s ovjekom kojeg je On napravio po svojoj slici. Naravno da je ljubav ona
punina koje je pristojnost samo jedan dio i to vie jedan formalni dio, dok se trai iskreno djelovanje
ljubavi iz srca. Tu se na koncu razmiljanja, koje je svojim usavrenjem prelo u kontemplaciju, dolazi
do uvida u to da je ovjek predodreen od Stvoritelja za cijeloivotno uenje i (samo)spoznavanje.
Razmiljanje je neprestani rad i rad je neprestano razmiljanje kojima se suobliujemo i nasljedujemo
dani nam primjer Spasiteljev. Tu se nalazi i rjeenje za problematiku motiviranja na samoobrazovanje
koje je ono to predstavlja jedino pravo oprijedijeljenje kod pitanja odgoja i obrazovanja. Sav trud
treba imati smisao u tome da prui potporu i najbolje omogui svaije samoobrazovanje koje mu kao
posebnoj individui treba. Ne moe se temeljiti nita dobroga na abloni po kojoj se svatko mora oblikovati, nego otvoriti prostor za kreativnost svakoga jer svatko njome raspolae makar i u najmanjem
obliku.
Budui da se novoobnovljena kranska osnova budueg hrvatskog odgojno-obrazovnog sustava temelji na cjelokupnoj objavi sadranoj u nerazdvojivoj cjelini Starog i Novog zavjeta nauavanih Svetom
Crkvom, to e i rezultati koji e se postii na takvim temeljima biti od ostatka svijeta nedostini. Niti
423

Untitled-1.indd 423

10/23/06 8:11:17 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

dekristijanizirani svijet, a niti izmanipulirani idovski narod koji svoju sadanju supremaciju temelji
samo na jednoj Talmudom pomuenoj vjernosti Starom zavjetu (Tori), nee moi parirati narodu (ili
narodima, jer ako se i drugi prikljue tim bolje) koji se otvorio svim Boanskim darovima poslanim od
Spasitelja. Kreativne mogunosti koje se mogu ostvariti nadmauju ono to i najoptimistiniji mogu
predvidjeti jer je Stvoritelj nepredvidiv, a kreativnost dolazi od Njega.
Stoga, na pitanje zato odgojno-obrazovni sustav ne osposobljava za kreativni odnos prema ivotnim
potekoama odgovor se nalazi upravo u svemu prije navedenom. Osnovni je uzrok u oholom odbacivanju svega boanskog danog upravo zato da bi nam bilo lake, bolje i ljepe u zemaljskom, a nadasve naknadnom nadzemaljskom ivotu. Zato i svi izneseni planovi prisutni u Programu nacionalnog
opstanka u biti predstavljaju minimum onoga potencijalno moguega i kao takvi su pisani s velikom
rezervom u sebi koliko god to izgledalo nevjerovatnim.
Da ne bi bilo nekih eventualnih sumnji da se na Bojoj rijei treba temeljiti odgoj i obrazovanje imamo
upravo u Svetom pismu danu jasnu uputu zemaljskim vladarima to i kako im je pravilno initi da
bude dobro i njima i njihovim podanicima:
Vama su dakle, vladari upravljene rijei moje
da se nauite mudrosti i ne grijeite.
Jer oni koji sveto uvaju svetinje sami se posveuju,
i koji su u tom poueni nalaze obranu.
udite stoga za rijeima mojim,
eznite za njima: one e vas pouiti.
(Knjiga mudrosti 6, 9-11).

Uzroci nedjelotvornog kolstva u zlu sekularizma

Ovdje smo, dakle, dotakli sutinu problema odgojno-obrazovnog sustava dananjice, ali tu je istovremeno dano i rjeenje te problematike. Kakva je dananja situacija u (pred)kolstvu, ali i na veleuilitima i sveuilitima, posljedica je dugotrajne i sistematske uklonjenosti Boanskog nauka iz sustava
kolstva i pedagogije. Pohodom sekularistikih principa kroz institucije uspjelo se posve izbaciti i najmanji udio kranskog nauka. Sve je postalo utemeljeno na humanistiko-znanstvenim principima
koji su nita drugo do li pamet odmetnuta od Boga. Iao je taj proces polako, ali je uspio u svojoj
krajnjoj nakani. Najprije se uspjelo znanstveni humanizam koji ne ukljuuje Boga nametnuti kao ravnopravnu opciju, da bi se potom komunistikm terorom zabranilo ikakvo spominjanje Stvoritelja, i
kada se potom u postkomunistikom razdoblju nekako ugura sat vjeronauka to se pretvara u jednu suprotnost svojoj izvornoj nakani. Vjeronauk se predstavlja kao samo jedan predmet koji dodatno optereuje uenike ve ionako izluene masom nekorisnih i potpuno besmislenih nastavnih predmeta. Jo
kada se sve stavi u kontekst pove degradiranog autoriteta same institucije kolstva i nastavnika, postaje
vidljivo koliko je vjeronauk u ovakvom obliku i u ovim uvjetima kontraproduktivan. Posebice kada se
medijski i kulturni manipulatori pobrinu da ga takvim naprave u oima djece i njihovih roditelja.
O kakvoj je to sustavnoj orkestraciji u obezvrijeivanju kolstva rije? Na djelu je istovremeno naruavanje autoriteta i odgojnog poslanja roditelja s isto takvim djelovanjem na podruju kolstva. Uspjelo
se ulogu uitelja srozati na najnie grane kroz demokratizaciju samih kola. Programi koji se nauavaju izraz su tog pokvarenog i suptilnog duha demokracije gdje se sugerira da svi imaju jednako pravo na
miljenje te je to odvojeno od potrebe imanja znanja i pameti. Time se postie uinak gdje svatko misli
da smije neodgovorno misliti i time u poplavi miljenja istina biva potopljena. Nije vana kvaliteta
miljenja nego se forsira kvantitet, vano je diskutirati, debatirati, brbljati i svi su za sve mjerodavni po
svojem svetom demokratskom pravu. aci i studenti sami uvelike odluuju o nastavnom programu,
o sadraju satova, ocjenjuju uitelje i profesore, a i sami sebe. Tu jo dodatno razaranje stvaraju sami
roditelji koji se takoer petljaju u odgojno-obrazovnu djelatnost po demokratskom naelu da svi o
svemu odluuju.
kola je polako pretvorena u ustanovu koja slui samo pukom prenoenju znanja, dakle nastavnoj, a ne
odgojnoj svrsi. Kad barem to znanje ne bi bilo kontaminirano laima iz podzemnih radionica, onda bi
424

Untitled-1.indd 424

10/23/06 8:11:17 AM

Organizacija Ministarstvo odgoja i obrazovanja

se i ukinue odgojne komponente lake podnijelo. No na djelu je prenoenje posve lanih i krivih, ili u
najmanju ruku, dogaa se prenoenje tendencioznih, selektivnih, dobrim dijelom suvinih, pogreno
rastumaenih i iskrivljenih znanja. Stvaraju se narataji indoktrinirani na liberalizam, demokraciju,
jednakosti, ravnoduja spram velikih pitanja Boga i ovjeka, u duhu pacifizma, feminizma, dokidanja
drava, nacija, granica i slinih obmana. Nisu usaeni i navjetani nikakvi ciljevi i vrednote, svatko je
preputen samome sebi i postavljanju samoga sebe kao mjerilu svih vrijednosti.
Umjesto da kole imaju odgojnu ulogu, kako je i bilo od samih poetaka, nadovezujui se tako na
roditeljstvo, kole se reduciraju na prenositelje krivovjernog znanja kako je ve i istaknuto. Umjesto
da slui odgajanju karaktera i razvijanju linosti, kole to jo dodatno kvare ugaajui svim niskim pobudama i putajui da se uvruju tetne naravne sklonosti. I takva loa nastavna politika neprestano
se dodatno pogorava stalnim izmjenama kroz koje se postavljaju takve norme da normalan rad vie
nije mogu. Osnovno je naelo svih tih izmjena u tome da se povlauje uenicima tako da e na kraju
nastavnici morati pisati testove i odgovarati umjesto samih uenika. Jednako je tako i u primjeni naelo da se sve odreuje prema onima koji su problematini i ispoljavaju najslabije rezultate, tako da svi
ostali moraju zbog toga stagnirati u svojem razvoju. Posebno se to odnosi na pravu epidemiju tzv. hiperaktivnosti kojom se opravdava neiji roditeljski i svaki drugi propust u odgoju, ali ti koji se nazivaju
hiperaktivcima svojom samom prisutnou potpuno unitavaju nastavni rad i tako unazauju cijelo
drutvo. Ako se ve i prihvati da ta hiperaktivnost stvarno postoji kao simptom, onda se imaju formirati hiperaktivna razredna odijeljenja s hipreaktivnom djecom i s njima prikladno raditi, a one koji su
u stanju normalno pratiti nastavu pustiti na miru od terora (hiperaktivne kao i svake druge) manjine.
Uope, svi ti moderni nastavni i pedagoki programi koji se nekritiki preuzimaju nemaju druge svrhe
nego da se cijelo drutvo izgradi u jednu amorfnu masu koja se stvara kroz spomenuto povlaenje onih
naprednih na dno kroz odreivanje nastave mogunostima onih najloijih unutar razrednog odijeljenja. To i ima svojeg smisla kada se zna to su krajnji ciljevi graditelja Novog svjetskog poretka, pa tako
totalitarno drutvo u kojem vlada tiranija kapitala i pripadajua kapitalistika antikristovska elita ne
moe eljeti drutvo vrsnosti nego umjetno stvorenu to veu jednakost svih sa svima. Ta se jednakost
ne stvara tako da se podie razina znanja i vrijednost odgoja nego upravo suprotno, onim lakim
putem, srozavanjem vrijednosti i istinskog znanja i stvaranjem jednolinosti u opoj zaglupljenosti.
Rije je doslovce o zombizaciji drutva u kojemu se eli producirati jedno bezvoljno bie koje je poput
zombija bezvoljni rob sposoban za obavljanje najosnovnijih poslova koje mu odredi njegov vlasnik.
Tako i moderno zombizirano drutvo postaje jednim robom koje bez slobode vlastite volje izvrava
onu zadau koju je odredio pritajeni vlastodrac budueg Novog svjetskog poretka.
Veliki je pad u tom smislu uinjen i zakonskom zabranom uporabe kaznenih mjera, od tradicionalne
ibe pa sve do najobinijeg ukoravanja, opominjanja ili prijetnji. S druge strane, poticanjem raznih
djejih prava, acima je sve doputeno. Danas se moe svaki ak mirno upustiti u otvoreno vrijeanje
i poniavanje, ak i fiziko zlostavljanje uitelja, a da ne snosi ikakve ozbiljnije posljedice. Ista se stvar
odnosi i na roditelje koji imaju doputenje da se upliu u rad nastavnika to dovodi do toga da su uz
uenike, nastavnici izloeni i roditeljskim prijetnjama, pa sve do neposrednih napada. Zbog nefunkcionalne policije i pravosua takvi ispadi prolaze potpuno nekanjeno, pa ugled nastavnika dodatno
biva degradiran ne samo u krugu kole nego i kao zanimanje koje se onda ne potuje na razini cijelog
drutva. Sve je to skupa dovelo do toga da dananji aci ne dobivaju ni etiki niti estetski odgoj, ne
ue to je dobro i lijepo, nego samo ogoljene i za manipulatorsku svrhu izabrane injenice. Time se uz
dobrotu i ljepotu u konanici uskrauje i sama istina.
Jedna od posljedica takve politike uskraivanja mogunosti kazne je gubitak svakog autoriteta, a to
znai i autoriteta drave. Time imamo, izmeu ostalog, stvorenu problematiku neprestanog porasta
kriminala bez obzira na to to se poveavaju i kroz tehnologiju ojaavaju policijske snage. Kako drugaije objasniti da je nekada, ne tako davno, bilo potrebno viestruko manje policajaca na broj stanovnika nego to je to potrebno danas? Zbog ega je prisutna vea sklonost kriminalnim radnjama i
svakom ostalom nezakonju sada nego to je to bio sluaj prije? Odgovor se nalazi u razliitom pristupu
u kolskom odgoju, odnosnu odgoju ljudi u svakom obliku. Autoritet drave se prije strogo nametao i
uio od najranijeg uzrasta, a osnovna je pouka bila da se za djela snosi i odgovornost. Uitelj je bio onaj
dravni reprezent koji je pokazivao i usaivao svjesnost za odgovornost i onda ne treba uditi da tako
425

Untitled-1.indd 425

10/23/06 8:11:17 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

odgojena osoba tee pada pred iskuenjem krenja dravnih zakona. Od malena se nauilo lekciju da
se snosi bolna odgovornost za svoje postupke. Danas je pojam odgovornosti za svoje postupke nestao
iz odgojne pedagogije. Ne samo da je nestao ve se namee sekularna pedagogija ija je bit sadrana u
tome da se u svemu odgovornost prebacuje na druge. Djeca su nauena da odgovornost za postupke
prebace na druge, a zbog toga im je sve unaprijed dozvoljeno i za nita ne snose posljedice. Kasnije,
kao odrasli ljudi samo ponavljaju takav obrazac i naueni da nisu odgovorni ni za ta i da imaju pravo
ugaati svojim eljama puno lake izabiru put kriminaliteta i protuzakonitosti, a da ne govorimo o nemoralnosti. Ne treba uditi da je tako formirana populacija tee kontrolirana i od drave obuzdavana
putem represivnog policijskog aparata. Policija u vrijeme Franje-Josipa nije imala problema s autoritetom drave pa se lako nosila s uvijek prisutnim kriminalnim elementima, dok dananja policija
koja djeluje u dravi lienoj svakog autoriteta unato svojoj viestruko veoj brojnosti i jo poveanoj
materijalno-tehnikoj djelotvornosti, muku mui s kriminalom. I to u tolikoj mjeri da je kriminalna
struktura postala monijom i od same policije jer je i ta policija sastavljena od ljudstva koje je prolo
isti odgoj kao i kriminalci pa se lake meusobno jedni drugima suobliuju. ak u tolikoj mjeri da je
nekad teko povui liniju izmeu kriminala i policije, odnosno izmeu kriminala i drave. Sve to nije
direkto vezano s ukidanjem kanjavanja u kolama i ne moe se sve tako pojednostaviti, ali sigurno je
da porast svih oblika kriminalnosti ima znaajnog udjela u takvom pedagokom pristupu. To je vano
znati stoga da se ne bi pomislilo da e se uvoenjem primjene kaznenih mjera sve najednom rijeiti.
Rije je o samo jednom vanom i djelotvornom (ujedno i najjeftinijem) nainu kojim se kroz pravilno
odgajanje utjee na odnose u cijelom drutvu. Ono to je najbitnije je da se odgojem da jasno odreenje u stimuliranju dobroga i kanjavanju loega, bez relativiziranja i samoobmanjivanja. Pohvala mora
biti nagrada za neto vrijedno; pohvala mora biti povezana sa stvarnou, a ne s neijim eljama. Djeca
jako dobro znaju, i kada im se ne namee drugaije to spremno i prihvaaju, da se od pravog nastavnika oekuje da djecu pouava i da to ne obuhvaa samo potporu, nego i stegu, zahtjevnost i ukor.
Vrlo je indikativan primjer kakve obrazovne dosege postie sekularistiki odgojno-obrazovni model
vidljiv u jednoj studiji iz 1989. godine gdje je usporeeno znanje matematike kod uenika iz osam
zemalja. Ameriki uenici pokazali su najslabije, a korejski uenici najsolidnije znanje iz matematike.
Kada su istraivai zamolili uenike da sami ocijene svoje znanje iz matematike ameriki uenici dali
su sebi najviu ocjenu, dok su Korejci sebe ocijenili najniom ocjenom. Upravo obrnuto proporcionalno s njihovim rezultatima, ali potpuno u skladu s razinom kontaminiranosti odgoja i obrazovanja
modernim izmiljotinama sekularne pedagogije.

Primjeri destruktivnih odgojno-obrazovnih naela

Kao destruktivni metod ubaen u cijeli nakaradni odgojno-obrazovni sustav posebno se istie princip
sustavnog falsificiranja povijesti koji onda postaje kavez iz kojega nije mogue izii van jer se odgovori
na ivotne probleme s kojima se susreu tako modelirani umovi vade iz iskrivljenih unosnih podataka. Rijeenja zadobivena tim modelom nikada nisu potpuna i neprestance se dogaa samo jedno
umnaanje problema, bez izgleda za rijeenjem. Taj princip upada u zamku lairane povijesti iznesen
je ve kod objanjenja uzroka mogunosti postojanja lane ekonomije, a isto je tako primjenjiv i na
sve ostalo to se tie ljudskih odnosa. I to odnosa meu ljudima (ovjeka i ovjeka), ali i izmeu ljudi
i Boga (ovjeka i Boga). Nauavanje lai i prihvaanje lai dovodi do poremeaja svih tih odnosa, a
prvenstveno odnosa s Nebeskim Ocem. Tonije, ti se odnosi prekidaju i namee se prihvaanje mogunosti ivljenja bez odnosa ovjek-Bog, a sve se usmjerava na odnos ovjek-ovjek, koji se onda
nikako ne moe primjereno i na zadovoljstvo svih urediti. Svatko misli da mora biti po njegovom, jer
sebe postavlja kao izvorite svih mjerenja, ali tako se upravo i dogaa opi sukob svakoga sa svakim,
jedan globalni bratoubilaki rat kojemu nema kraja. Otac lai naprosto uiva gledajui svoju rije na
djelu meu ljudima koji su je prihvatili.
Najbolji primjer takvoga falsificiranja temeljne povijesti, a koji ima posljedice da se stvaraju samoporobljeni i dezorijentirani ljudi, je nauavanje tzv. evolucijske teorije. Stvaraju se slijepci da bi na koncu
bilo ostvareno ono na to nas je Isus upozorio: Slijepi su, voe slijepaca! A ako slijepac slijepca vodi,
obojica e u jamu pasti. (Mt 15, 14).

426

Untitled-1.indd 426

10/23/06 8:11:17 AM

Organizacija Ministarstvo odgoja i obrazovanja

Nametanjem teorije evolucije ili darvinizma kao onog znanja koje se mladima prenosi kao istinito
postiglo se obezvreivanje i potpuno degradiranje Svetog Pisma kao Boanske objave sa svom propadajuom i nepromjenjivom istinom. Postiglo se sveope zasljepljenje masa te vie nema onoga koji bi
ih izveo iz puta u provaliju, a to ponajprije zbog demokratske povratne sprege tako stvorenog slijepila
jer se slijepci meu sobom natjeu da bi ih slijepci birali. Sustav se tako sam od sebe odrava i jo k
tome tijekom vremena samo dodatno pojaava u opoj zabludi.
Teorija evolucije, koja je uistinu samo jedna teorija, i to prenategnuta i s jednog stvarno objektivnog
znanstvenog stajalita posve nekonzistentna teorija, postala je istinom ljudskog roda i svijeta. Nije nimalo sluajno da je to tako, jer time je postignut uinak nauavanja bezbonitva i davanja legitimiteta
poboanstvenju svakog pojedinca. Kada se kao potpuno dokazana i od institucija odobrena teorija
evolucije nauava od najmlaeg uzrasta, pa jo tako iz generacije u generaciju, dobije se drutvo u
kojemu se Bog ne priznaje i jednostavno se ne smatra potrebnim podvrgavati se objavljenim Bojim
zakonima. Rije je o prvenstveno moralnom pitanju, o pitanju morala koji se usauje u ljudski um.
Kada je evolucija ono to je stvorilo i svijet i ovjeka, onda to u potpunosti iskljuuje Stvoritelja i
iskljuuje moralnost koju On svojom objavom odreuje. Evolucijski moral je moral po mjeri samog
ovjeka, to je moral razine supermarketa i ugaanja vlastitim eljama. To je moral gdje se ne podlijee
odgovornosti pred Stvoriteljem za uinjene postupke. Tu je mogue raditi ono to sam ovjek smatra
najprimjerenijim prema vlastitim prosudbama. To je direktno povezano sa sotonistikim principom
ini to ti je volja i to neka ti bude sav Zakon. koji je svojoj Knjizi Zakona objavio najpoznatiji sotonist modernog vremena Aleister Crowley. Kroz nauk evolucije taj izravni zakon dobiven iz podzemlja
je zamaskiran i suptilno nametnut u odgojno-obrazovnim ustanovama dananjice.
Osim toga darvinistiki nauk koji se sada namee mladim naratajima i na kojemu su ve odgojene
brojne generacije ima u sebi kao osnovnu premisu izjednaavanje ovjeka sa ivotinjom. Taj princip
uope nije novi i od Darwina izmiljen nego se on protee otkada se zna za povijesnog ovjeka. Ista je
stvar na djelu i kod egipatskih boanstava u raznim ivotinjskim oblicima (zmija, agalj, krokodil, sokol, itd) to je od ljudi na koncu i uinilo zvjeri, a i cijelo je drutvo bilo zvjerski ureeno: bez milosra
i bez ljubavi. Darwin je samo malo preuredio i za oholog zapadnjaka prilagodio te iste egipatske (ili
bilo koje druge poganske) principe te ih lukavo nametnuo kao navodnu znanstvenu istinu po kojoj se
onda moe dalje stvarati prigodna moralno-etiko-estetska nadgradnja.
Ne treba onda uditi da judeo-masonski upravljano zapadno drutvo i pripadajue drave u svojim
odgojno-obrazovnim institucijama Darwinovu teoriju evolucije stavljaju na pijedestal apsolutne i provjerene istine. Tu se ak ne doputa ni eventualno propitivanje ispravnosti te teorije evolucije, nego
je ista postala dogmom liberalne demokracije. Ta dogma je u potpunom neslaganju s katoliko-kranskim vjerskim dogmama i stoga je neizvedivo i neodrivo opstajanje te dvije opcije kao jednako
legitimnih, a kamoli da se teorija evolucije uzdigne kao istinita na raun kreacije, kako je sada sluaj.
Nije mogue sluiti dva gospodara jer: Nitko ne moe sluiti dvojici gospodara. Ili e jednoga mrziti, a
drugoga ljubiti; ili e uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. (Mt 6, 24), te je ista stvar s evolucijom i
kreacijom (Bojim stvaranjem svega vidljivoga i nevidljivoga).
Konzekvence takvog nauavanja evolucije kao istine vidljive su u potpunom moralnom potonuu svijeta dananjice i gubljenja svake mjere u razmjerima pada u grijeh. Kako ne bi i bilo tako kada je grijeh
kao takav odbaen, jer kako moe biti ispravna crkvena (kranska) dogma o grijehu kada nema stvoritelja svijeta i ovjeka, ve je sve samostvoreno, pa se po tom principu i ovjek ima samoostvariti u
nekoj zamiljenoj punini svojeg htijenja i svojih elja. Grijeh je u takvom kontekstu smetnja evolucijski
moduliranom ovjeku i da mu ne bi smetao u njegovom usponu na tron vlastitog poboanstvenja odbacuje se pojam grijeha, a usput na smetlite leti i cijelo kranstvo koje je ono koje taj grijeh i nauava.
Kroz ovakav odgojno-obrazovni ininjering zakulisni upravljai postigli su stanje svijeta u kojemu je
nekada kranski Zapad sada od sebe u potpunosti odbacio Isusa, Mariju i Svetu Crkvu kao nepotrebno optereenje svojim, kroz evolucijsku znanost opravdanim, htijenjima i eljama.
Jo je jedan vrlo indikativan i vrlo konkretan primjer potpunog zastranjenja odgojno-obrazovnog sustava od svake pameti, a ponajprije od istine kojoj bi trebao barem teiti. Nedostatak najosnovnijeg
427

Untitled-1.indd 427

10/23/06 8:11:18 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

potenja prisutan je u nastavnom gradivu, i to poglavito u odnosu na injenice iz kojih se kasnije

stvara slika povijesti. Rije je o principu povijesnih lai, o sustavnom i smiljenom krivotvorenju povijesti, a o emu je govoreno u prvom dijelu. Naravno da je nastavno gradivo od najveeg utjecaja na
stvaranje povijesne percepcije nekog naroda, ak je vanije od medijskog sektora. To je zbog toga to
se nastavno gradivo i kod uenika i kod nastavnika (naravno, i kod glavnine roditelja) percipira kao
apsolutno provjerenim i istinitim, jer iza odabranog nastavnog plana i programa stoji autoritet drave
i svih pripadajuih institucija. Narodne mase, i to s punim pravom, oekuju od uenih glava s diplomama i visokim titulama, a kojih su prepune nadlene dravne institucije, da daju takvo gradivo koje
je provjereno i koje je temeljeno na tenji k istini. Naalost, tome nije tako, i cijela armija magistara i
doktora znanosti napravila je neto to ima zadau da ljude dri u neznanju i zabludi, a time su ujedno i pokazali kolika je stvarna vrijednost svih tih titula kojima se kite. U stvari, te akademske titule
niti nemaju drugu svrhu nego da daju dodatno pokrie laima, poluistinama i podmetanjima koja se
serviraju puku.
Vratimo se onome to je spomenuto maloprije, jednom indikativnom i neoborivom primjeru koji
pokazuje koliko je la drska kada se potpomogne sustavnom moi, kada la postane dravna vlast,
kada dravnici uu u slubu lai. Radi se o primjeru koji je posebno vrijedan jer nije ogranien samo
na Hrvatsku nego vrijedi za sve sekularne sustave (danas je to skoro cijeli svijet), a to ujedno dodatno
dokazuje da potiu od istog principa.
Naime, rije je o sluaju poznatog knjievnog klasika Emila Zole. Zola je dio svih lektira svake imalo
ozbiljnije kole, a pri tome se kao i sa svakim drugim knjievnikom koga se obrauje nauavaju barem
najosnovniji biografski podaci. Tu, kod biografskog priloga koji se prua uz Emila Zolu, vidi se koliko
je la sustavno utemeljena i koliko su mone judeo-masonske strukture kada im uspijeva raditi to to
rade. Kod onoga tko poznaje ivot i djelo Emila Zole i koji bi iao poteno raditi njegov kratki ivotopis namjenjen uenicima, ali i bilo kakav drugi ivotopis, ne bi bilo mogue kao najvaniji podatak
izbaciti dogaaj Zolinog obraenja na katolicizam u kojem je sakramentalno potvren u mladosti kao
i svi ondanji mladi ljudi. I to ne bilo kakvog obraenja, nego obraenja u kojem veliki pisac pokajniki
i pokorniki pie pismo Papi u kojemu priznaje svoje dugogodinje masonstvo na visokom stupnju
inicijacije tijekom kojega je svjesno radio protiv Crkve i protiv Krista s ciljem zavoenja masa.
Do samog obraenja je dolo udesnim nizom dogaaja: najprije je Zola podrugljivo doao kod seoske
crkve da bi ismijao glupi narod, a da bi se iste veeri poskliznuo to je za posljedicu imalo trostruki
prijelom noge. Stanje noge nije se popravilo niti nakon vie mjeseci pa su se lijenici bavili milju da
nogu amputiraju. Problemi s nogom su se nasavili sve do Badnjaka kada je Zola morao ostati u krevetu i nije se mogao sastati sa prijateljima koji su ga posjetili. Iste je noi usnuo san u kojemu je imao
vienje ija je osnovna poruka bila u tome da mu se u snu obratila lijepa ena s djetetom u naruju
i koja mu je prijekorno rekla: Zar stvarno nema elje koju bih ti mogla ispuniti? Baci take i kreni!.
San i pojava ene u snu nije sablaznila Zolu ve mu se ena u snu uinila poput majke koja zna voljeti.
Kada se probudio sljedeeg jutra rekao je svojoj zabrinutoj eni da jo veeras moraju zapaliti svijeu
ispred slike Majke Boje. Tada je Zola osjetio trnce u nozi i kao da ga neto vue. Pokuao je ustati i to
je uinio bez napora. Najednom nije vie osjeao nikakvu bol u nozi, a oteklina se potpuno povukla.
Nakon tog dogaaja Zola posjeuje mjesnog upnika i pismeno ga izvjeuje o svom udnovatom
ozdravljenju. Ubrzo se ispovijeda kod kaledonskog nadbiskupa monsinjora Salloisa i predaje mu sljedei dokument koji osobno potpisuje:
Ja, dolje potpisani, lan Velike loe i ujedno vii sveenik i najvii majstor (nositelj vieg reda asti),
osniva reda slobodnih zidara i njegovih loa u Egiptu, pojanjavam ovim dopisom da sam bio lan
sekte slobodnih zidara 30 godina i 20 godina majstor toga reda i na taj nain imao dovoljno vremena za
temeljno sagledavanje njegovih nazora i planova:
- Slobodni zidari smatraju sebe potpuno istim filozofskim i liberalnim redom kojem je stalo do istine i
napretka morala i koji tei znanosti, umjetnosti i dobroinstvu.
- On lano prikazuje sigurnost i tolerantnost prema ostalim religijama te da se na sastancima ne raspravlja o politici i religiji.
- Osim toga red obmanjuje javnost da slobodno zidarstvo nije religiozna sekta ve hram pravde, milosra
428

Untitled-1.indd 428

10/23/06 8:11:18 AM

Organizacija Ministarstvo odgoja i obrazovanja

i dobroinstva prema blinjemu.

Posve suprotno tvrdim da slobodno zidarstvo nije ono za to se izdaje. Sve navedeno kao dobro u njihovim zakonima i ritualima lano je. Sve su to same drske lai. Sve to pusto pretvaranje oko vrlina kao
to su pravednost, dobroinstvo, milosre i ljubav jesu obmana kako u loama tako i u srcima slobodnih
zidara, ak su one njima potpuno strane ast iznimkama i ne prakticiraju ih. Istina nema mjesta u
slobodnom zidarstvu; ona je brai loe potpuno strana. U redu slobodnih zidara caruje la koja pred niim ne preza. Pod prividnim platom istine gospodare tamo la i zloba koje su lakomisleni i povrni narod
potpuno zarobile. Stojim iza toga da je slobodno zidarstvo vjerska sekta iji je cilj razoriti sve postojee
religije i sebe postaviti na njihovo mjesto te svijet uvjeriti u idolopoklonstvo.
Danas se iskreno kajem zbog toga to sam 30 godina ivio u zabludi, ali priznajem u emu sistem slobodnog zidarstva poiva i da sam irei tu nauku zavodio ljude koji su me masovno slijedili.
Nakon to me Bog prosvijetlio svjestan sam svega loeg to sam poinio.
Zbog toga se odriem slobodnog zidarstva priznajui pred Crkvom kajanje za moje stranputice. Molim
Boga za oprotenje za sve loe to sam uradio za mog pripadanja redu slobodnih zidara i molim nadpastira njegovu svetost papu Lava XIII. da mi oprosti i sve one koje sam na neki nain zaveo. Rim, 18.
travnja 1896.
Jo je vrlo znakovito za istaknuti da Zola godine 1902. vrlo prigodno umire nesretnim sluajem
zbog kvara na plinskim instalacijama u njegovoj kui. I to upravo kada je bio u procesu pisanja ciklusa
romana etiri evanelja koji tako ostaju nedovrenima. Masonerija mu oigledno nije oprostila i pokazala je to slijedi svima koji prekre njima dane zavjete. Dodatni motiv za likvidaciju bio je svakako
i u bojazni da bi pisac mogao napisati uspjeno knjievno djelo, ali sada kao obraenik na kranstvo i
masonski otpadnik, pa po tome kroz svoj literarni rad ugroziti masonsku djelatnost.
Tako neto kao to je ovdje opisano obraenje jednostavno nije mogue izbaciti niti iz najturijeg ivotopisa Emila Zole, jer time se mijenja i baca sasvim drugo svjetlo na sav njegov rad, a pogotovo se mijenja percepcija onoga to masonstvo stvarno jest u odnosu na ono kakvim se hoe prikazati. ak ako
se i cijelo obraenje tumai kao senilne sanjarije jednog starca, nije mogue izostaviti taj dogaaj, jer bi
uenicima koji sluaju i ue o Zoli onda bilo prikladno rei da je slavni pisac potkraj ivota izgubio razum i poeo fantazirati. injenice svakako potvruju da je Zola bio pri punoj svijesti i razumu, ustvari,
Milou je tek potkraj ivota stvarno progledao i uvidio svoju prijanju glupost, a to je i razlog zato je
ta krucijalna ivotna epizoda izbrisana iz svih povijesnih udbenika, ali i skoro svih biografija.
Drugi primjer koji moe samo jo dodatno potvrditi kako se selektivno i neistinito prikazuje povijest
takoer se odnosi na Francusku, ali onu iz razdoblja graanske revolucije. Francuska revolucija se
nadasve afirmativno prikazuje u medijima i kulturnome stvaralatvu koje se promovira jednako kao
i u kolskom gradivu na sekulariziranom Zapadu i njegovim svjetskim podlonicima. Francuska je
revolucija uvijek prikazana potpuno afirmativnom, legitimnom i dobrom te se uope ne propituje to
je stajalo u motivaciji kod njene realizacije.
Istina je potpuno suprotna od one napisane u kolskom gradivu i namjera revolucije bila je subverzijom i fizikim nasiljem unititi Katoliku crkvu, a zatim upropastiti ovjeka kao onda nezatienu
lovinu ribara iz pakla.
Kako je uistinu bilo pokazuje prikaz jednog dijela koje navodi Nikola Batisti u svome djelu Sotona i
sotonski egrti izdanoga 1912. u Senju, ali prikladno nepostojeega za odreditelje dananjeg nastavnog
tiva:
U tu svrhu dne 12 srpnja 1790. skalupie i proglasie zakon o tako zvanom civilnom ustavu klera, koji
je pobudio ne samo kod sveenstva ve i kod boljeg graanstva estoko negodovanje i protivnost. Ali sve
bijae utaman, jer se je volja naroda morala vriti i svatko raditi to ona zahtijevae osobito glede naela
vjere. Strano se je bjenjelo proti svima, kako sveenicima, tako svjetovnjacima, koji bi izjavili da je taj
zakon proti njihovoj savjesti. Isti bezvjerac Taine pie gnjevom i prezirom o tom sotonskom postupku, te
izmeu ostaloga kae: Novi lov se je zapoeo a lovina je bila vanredno mnogobrojna. . . I to se je zbivalo
u prisustvu i po nalogu framasona i demokrata, koji su uvijek imali na ustima liberalne fraze: sloboda
duha i sloboda savjesti, kao to ih imaju i dananji slobodni mislioci, najprevejaniji farizeji. No, nije se na
429

Untitled-1.indd 429

10/23/06 8:11:18 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

tomu ostalo. Kao novi okrutni Neroni, ti tobonji usreitelji naroda, htjedoe izbrisati iz puke savjesti i
sam pojam Boga, te u Parizu Konvent u javnoj sjednici proglasi, da se kranstvo ukida. Odmah poslije
tog sramotnog zakljuka, barun Anacharsis Cloots, koji se je sam ostentantivno prozvao osobnim neprijateljem Bojim izvede pred francuski narod po nalogu Konventa novo boanstvo, koje se je u budue
jedino moralo tovati: naime ljudski razum u spodobi neke besramne enetine. Ovu su okruenu od drugih enskih glava iste bagre vozili po gradu do stare katedrale Notre Dame, i tu joj najvii dostojanstvenici
konventa dadoe bratski, t.j. framasonski poljubac. Zatim je postavie na oskvrnuti veliki oltar, gdje je
gazei Raspelo stajala u oblaku tamjana i primala na klanjanje svojih sveenika; predsjednika konventa
i njegovih tajnika. Ostale katolike crkve u Parizu i u cijeloj Francuskoj bile su koje zatvorene, a koje
opet pretvorene u hramove novog boanstva ljudskog razuma. Poslije malo bio je proglaen ateizam dravnom religijom, a time postavljen zadnji kamen demagokoj zgradi podignutoj od slobodnih mislilaca
nadahnutih od sotone, tog prvog slobodnog mislioca.
Tako uei bez istinitog prikaza Francuska i skoro cijeli svijet slavi poetak te revolucije na dan 14.
srpnja kada je pala Bastilja, a i taj je dogaaj posve izokrenuto prikazan te se takvim i nauava. Ono to
je injenica je da u toj Bastilji kada je rulja prodrla u nju zatekla samo sedam zatvorenika i to: etvoricu falsifikatora, dvojicu luaka i jednog grofa (Conte de Solanges) koji je bio utamnien na zahtijev
njegove obitelji zbog monstruoznih zloina protiv ovjenosti. Osim toga francuska revolucija nije
bila pobuna francuskog naroda. Od 800.000 tadanjih stanovnika Pariza svega je oko 1.000 ljudi sudjelovalo u napadu na Bastilju. U neredima u Francuskoj, koji su bili neposredno umijeani i u osvajanje
Bastilje bili su unajmljeni banditi i plaenici koji su prema zakulisnim voama revolucije trebali biti
dokaz da se radi o narodnom ustanku.
I moglo bi se nizati slinih primjera izokrenutog nastavnog tiva koje se predaje u kolama, ali jednako
tako i po sveuilitima to predstavlja sramotu za sve koji imaju akademske titule u drutvenim znanostima, a povijesno znanje im je potpuno iskrivljeno. Samo iz primjera francuske revolucije odmah se
kroz novu i istinitu povijesnu sliku mogu dohvatiti posve praktine spoznaje koje koritste pravilnom
djelovanju. Tako je npr. oita konstanta uporabe kriminalnog svijeta kod izvravanja dravnih prevrata te se drava koje hoe biti otpornom na napade iznutra mora istih rijeiti, a pogotovo ne sa njima
sukoalirati u raznim djelatnostima. Isto se odnosi i na teoretska znanja iz podruja ekonomije ili prava
te se jedino spoznajom onoga to se stvarno desilo mogu donositi primjereni zakljuci.
Koliko odgoj i obrazovanje moe proizveti pogubnih posljedica uvia se i kada se zna kako se Rusiji
dogodilo da zapadne u sadanje stanje. Sve vue korijenje od naizgled vremenski dalekog razdoblja
kada su ruski pravoslavni plemii svoju djecu dali u ruke uenih ljudi, azilanata nadolih pred biem
inkvizicije, koji su ih pretvorili u anarhiste, boljevike, alkoholiare i svjetske teroriste. Na kraju rezultat je bijedna ruska zemlja iz koje izgladnjeli pojedinci bjee u redove zloinakih skupina, a unesreene keri, kao bijelo roblje, popunjavaju prve redove svjetske prostitucije. Teka je to alost i prebolna
rana jednog neko tako produhovljenog i svetog naroda u ijim se srcima i danas nazire evaneoska
irina, takozvana irokaja slavjanskaja dua! Upravo zato, najprije nakon boljevike pustoi i potom
kapitalistike otimaine onoga to je ostalo, ta je zemlja, vie od kruha gladna Bojeg evanelja. No
nije toga gladna samo Rusija nego i svijet u cijelosti no u Rusiji je prisutna jedna posebnost koju istie
i Fatimska poruka o potrebi obraenja Rusije kako bi se porazilo Zlo.
Kako se i nama ne bi dogodila slina tragedija kao u Rusiji i da bi mladi narataj od samog poetka
svojeg procesa odrastanja i razvitka umnih sposobnosti bio to bolje postavljen, sve ono lano se mora
izbaciti, razobliiti i nauavati Istinu i samo Istinu jer ona jedino daje pravu slobodu.

Hrvatska mora initi suprotno od dekristijaniziranog Zapada

No to to je uradio Zapad i na primjeru Zole i francuske revolucije, a pogotovo na primjeru nametanja darvinizma, i to se na taj nain udaljio od Milosti, nama je upravo razlog vie i prilika vie da jo
jae, jo radikalnije i jo fundamentalnije nego ikada prionemo uz vjeru u Isusa, Mariju i pokornost
Svetoj Majci Crkvi. Kako je odabirom moralnog nauka koji proizlazi od evolucijske teorije Zapad izabrao i doivio posvemanji moralni pad i ope rasulo, time Hrvatska ima prigodu upravo odabirom
430

Untitled-1.indd 430

10/23/06 8:11:18 AM

Organizacija Ministarstvo odgoja i obrazovanja

moralnosti koja proizlazi iz spoznaje da imamo svojeg Nebeskog Stvoritelja postati suprotnost dananjega Zapada, a praktiki i cijelog svijeta. Ako se ograniimo samo na ekonomsku dobit koja dolazi
nasljedovnjem Boanskih normi i objava, dobit koju primamo je tolika da od obilja koja po tome
dolaze treba unaprijed stvoriti jednu ogradu iz razloga da nas to materijalno obilje ne pokvari. Moralni kapital je ona vrijednost koja je najdeficitarnija u modernom svijetu, a to je ujedno i najvredniji
kapital koji postoji. to je najbolje, neiscrpan je i potpuno besplatan. Iza moralnog kapitala dolazi puna
afirmacija svih potencijala ljudskog kapitala. Fiziki kapital i kapital sam po sebi, onaj izraen kroz
novac, sporedne su i manje bitne vrijednosti. Moglo bi se rei da te vrijednosti imaju i destruktivni
karakter po ljude kada su postavljeni ispred njih (ljudi), a to je upravo sluaj u kapitalizmu gdje samo
ima otkriva to je primarno. Po tom naelu sustav koji e Hrvatska primjenjivati mogao bi se nazvati
moralizam (moral kao antipod kapitalu), ali to nije prikladno zbog toga to moral ne proizlazi sam od
sebe, iz nekog vakuuma ili, ne daj Boe, od samog ovjeka. Nazivom moralizam tako neto moglo
bi se sugerirati, makar na podsvjesnoj razini, pa je ve prije utvreni naziv/sloenica kristocentrina
ekonomija ili kristocentrizam jedini prikladan zbog isticanja Isusa Krista kao izvora svega dobroga,
pa tako i morala kao kljune vrijednosti ljudskog kapitala.
Hrvatska se kroz uspon moralnih vrijednosti temeljenih na Stvoritelju, suprotno od evolucije koja se
temelji na umiljenom samorazvoju ovjeka, obogauje i uspinje u svim segmentima ljudskoga, pa
time i materijalnom bogatstvu kao jednom vidljivom podruju ljudskih potreba i legitimnih htijenja.
Da bi to bilo mogue ostvariti potrebno je puno toga promijeniti u sustavu odgoja i obrazovanja, a
navedeni primjer dananje zablude i lukave zamke u vidu prihvaanja i nametanja evolucijske teorije
samo je ono to se posebice istie i slui kao jedan dobar primjer zmijske lukavtine. Isto tako slui i
kao svojevrsni lakmus papir drave i drutva koje upravlja odgojno-obrazovnim institucijama, jer sve
dok je darvinizam, u biti jedna posve nedokazana teorija, prisutan kao istinit i nametan kao dogma,
jasno je da to drutvo i ta drava nisu slobodni nego su pod vlau sila iz podzemlja u kojem god
obliku i na koji god nain.
Opcije djelovanja su iskljuive i nema sjedenja na dvije stolice. Ili se u potpunosti predajemo Isusu i
Mariji, ili propadamo. Nasljedovanje svega drugoga osim onoga temeljenoga na kristolokim i marijanskim principima dovodi u situaciju kakvu imamo danas i u nas, a jo vie izraenu u svijetu kojem
se posve sumanuto i autodestruktivno elimo suobliiti. Sustav liberalne demokracije kroz kapitalistiko ureenje odgaja nevrijednosti i antivrijednosti u odnosu na kranske vrednote. Ukinuem
svakog odgoja u kolama i ostalim institucijama drave pomaklo se, neprimjetno i diskretno, odgojna
mjesta na tzv. estradu, film i sve druge oblike popularne kulture, a koja je modulirana i definirana u
magijskom krugu visokoiniciranih posveenika Kneza Tame. Odgoj naoj mladosti dolazi kroz areni svijet tatine i snobizma, mode, unda i kia, produciranim lanim zvijezdama i zvjezdicama,
ispraznim i slavnim sportaima, pjevaima, glumcima i glumicama, manekenkama, najavljivaicama,
fiktivnim veliinama i lanim autoritetima. Tragino je da se svim tim oholim, narcisoidnim, razmaenim, ispraznim idolima iji se kult namee, a koji sami veinom nesvjesno pronose stavove i poruke
iz najdubljeg podzemlja, isprani i isprazni svjetovno odgojeni i obrazovani mozgovi nekritino dive.
Prihvaaju ih kao svoje uzore, ivotne obrasce i ideale. Umjesto da se postane zrelim, cjelovitim, odgovornim osobnostima masovno se postaje povrnim ispljuvcima duha vremena, bolesnim animalnim
kreaturama bez ukorjenjenosti u vrednotama i bez ivotnog smisla. Spodobama koje bi tek da ugodno
i tupo, sebino vegetiraju, pokuavajui drsko izazivati i okirati svoju okolicu jeftinim ekstravagantnostima, umiljeno prezirui itav svijet, a navlastito ono to je u njemu vrijedno zalaganja, uzvieno,
plemenito i otmjeno.
Ima danas na vlasti u Hrvatskoj koji se brinu za budunost djece, ali iskljuivo svoje i to po svojim
ogranienim rezonima, ne uviajui da vlastitom potomstvu moda kratkorono pomau, ali ga sigurno dugorono upropatavaju. Isto kao to je to nekada i aristokratski ili imuniji graanski stale
gledao samo svoje najue interese te veui interese samo sa svojom djecom. ire od tog uskog aspekta
nisu sagledavali, pa su shodno tome i propali tako da im ni rodoslovlje nije ostalo sauvano. U prvom
su se redu odrekli sluenja Bogu i Crkvi te se shodno tome upustili i u protuboje udruivanje i svaku
drugu takvu djelatnost. To ih je sve kotalo i opstanka same muke linije rodoslovlja, a da je tome
tako dovoljno je pogledati koliko je danas prisutno nasljednika po mukoj lozi nekadanjeg visokog
431

Untitled-1.indd 431

10/23/06 8:11:19 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

plemstva samo unutar Hrvatske. Skoro da nikoga niti nema, a i ono to je prisutno ili nije hrvatske
krvi ili je i samo na umoru, uz posve rijetke i krajnje izuzetne primjere. Da e se tako zbiti dano je u
upozorenju kod prve zapovijedi Boje kada je reeno: Kanjavam grijeh otaca - onih koji me mrze - na
djeci do treeg i etvrtog koljena, a iskazujem milosre tisuama koji me ljube i vre moje zapovijedi.
(Izlazak 20, 5-6).
Ista se stvar odnosi i na ove dananje vlastodrce i na njihovu djecu. Ako su imalo mudri shvatiti e da
je initi dobro svim blinjima jedina garancija za njihovo potomstvo. Ovo kako se sada radi, da se brine samo o sebi i svojima, a sve to na raun uskraivnja budunosti ostatku nacije, nije dobro za nikoga.
Da nisu ogranieni svojom pohlepom i poudom uvidjeli bi da time dugorono zakidaju i svoj rod.
Ukoliko im i dalje ostane bitno da se sada i ovdje osjeaju velikima i monima pod svaku cijenu, snai
e ih pravednost kada to Gospodin odredi. Neke prije, neke kasnije, ali bijega od pravde im nema.
Veina ljudi ipak u sebi ima elju za pomaganjem i rtvovanjem za svoje blinje, odnosno djecu kao
najblie i ljudima najmilija stvorenja. Ta elja za rvovanjem se izraava htijenjem da se potomstvu na
neki nain omogui bolja budunost, odreeni boljitak usmjeren buduem vremenu. Jo bolje reeno,
eli se za sobom ostaviti neto na emu e potomstvo moi dalje nastaviti nadograivati zapoeto
djelo, samo se vie ne zna to je to pa po tome niti kako to ostvariti. Koristei tu elju, a zlorabei neznanje, judeo-masonski zakulisni upravljai vjeto manipuliraju ljudima. Stvorio se takav sustav da se
meusobno otueni i razdijeljeni ljudi sve vie meusobno bore, a kako bi u toj bjesomunoj borbi do
istrebljenja oni koji tim sustavom upravljaju izveli svoju krajnju namjeru.
Samo jedan dio i samo jedan u nizu moguih primjera koji mogu pribliiti o emu je tu rije moe se
dati kroz model nametnutog sustava tzv. mirovinske reforme, a to je eufemizam za trijumf ljudske
lakovjernosti laima. Ta mirovinska reforma po zapadnom (kapitalistikom) modelu nedavno je izvedena i u nas te se takvim potezom uspjelo ostvariti model u kojem je zagarantirana propast i drave i
nacije zajedno. Modelom mirovinske reforme prihvaeno je da se omogui dodatan bijeg i ono malo
kapitala to ostane u Hrvatskoj na spekulativnim poslovima po cijelom globusu, na tzv. globalnom
tritu kapitala. Time je omogueno da se i taj ostatak ostatak umjesto na povratak u investicije unutar granica Hrvatske izvue u investiranje svega onoga to se nalazi van Hrvatske. To je sva sutina i
sva pamet vezana uz principe mirovinskog sustava koji je sada prihvaen. Sve ostalo su samo obina
zamuljavanja i verbalna petljanja koja i imaju namjeru zakomplicirati tu jasnu istinu kako ne bi bila
tako oito protuhrvatska. Umjesto da bogatstvo koje neki narod stvara zadri za razvoj vlastitog ivota,
za vlastito ploenje i mnoenje, to se bogatstvo izmie od te najosnovnije i najbitnije namjene te se
koristi u svrhe upravo suprotne tome cilju. Ta mirovinska reforma postie uinak koji pouzdano radi
protiv koristi naeg potomstva, a osnovni smisao svakog mirovinskog sustava je da se osigura mirna
i barem donekle sigurna starost u kojoj se vie ne moe privreivati nego ivjeti od onoga to je uloeno za vrijeme produktivnog razdoblja. Kako je pokazano, a nadam se i jasno dokazano, da je jedino
intenzivno ulaganje u sami ivot, samo raanje, ali i naknadno ulaganje u to bolje osposobljavanje
tog novodobivenog ivota, jedina opcija koja je uistinu progresivna u najboljem smislu te rijei, onda
i mirovinsko ulaganje jedino ima smisla ukoliko slui toj svrsi. Na kraju krajeva, uvijek se primanja
umirovljenika i sve bogatstvo koje oni mogu primanjima sebi priutiti izdvajaju iz onoga to se trenutno privreuje. U kontekstu ovog poglavlja koje se tie odgoja i obrazovanja mirovinska reforma
je dodatno onemoguila da se u tom segmentu dananjim produktivcima osigura osnova za njihovu
starost. Onemogueno je dobivanje (raanje) i osposobljavanje novih produktivaca koji onda svojim
radom uzdravaju one koji su im i omoguili da postanu i opstanu. Lai koje su pratile ovu mirovinsku
prijevaru sugeriraju da nije potrebno ulagati u novi ivot, a posebice podmuklo sugeriraju da nema
potrebe za rtvovanjem za svoje potomstvo, nego e im se budua starost osigurati kroz rad samog
kapitala, posve lienog ljudske dimenzije postojanja. Kao da kapital ita moe sam od sebe stvoriti i da
se bez nove mladosti ita moe novoga produktivnoga napraviti? Oni u iji e rad taj od mirovinske
reforme preuzeti kapital investirati nee imati ikakvih sentimentalnih ili bilo kakvih drugih obzira
prema onima koji su u njih investirali, posebice stoga to e i to globalno investiranje pratiti (kao to
je to ve navelike na djelu) velike nepravde i zloinstva.

432

Untitled-1.indd 432

10/23/06 8:11:19 AM

Organizacija Ministarstvo odgoja i obrazovanja

Demografski progres kao osnovica svakog ulaganja u odgoj i obrazovanje

Ove istine moraju biti ljudima jasno obznanjene i ne smije se podlei propagandnoj maineriji koja
tvrdi drugaije. Stvaraju se takvi politiko-ekonomski (u stvari ve su stvoreni) odnosi koji su u potpunoj opreci s poticanjem raanja i htijenju za prirodnim prirastom stanovnitva, a isto tako i s daljnjim
ulaganjem i u ono malo to je nekim udom ipak roeno. Nacija se posve svjesno i ciljano demografski unitava kako bi bila to slabija i podlonija kasnijim diktatima globalnih centara moi. Najkrae
reeno: financijskoj internacionali s njezinim kapitalom nije u interesu ulaganje u nau djecu, u
nae potomstvo, i oni to nee initi. Zato bi oni ulagali u nau djecu kada imaju vie koristi u svojem
planiranom postizanju apsolutne svjetske moi ako novu radnu snagu izvlae iz ostalih podruja po
cijelom planetu koji im stoji na raspolaganju? Prema tome, to ulaganje u vlastito potomstvo ili mi sami
imamo uraditi, ili neka nas nestane i neka nas uine slugama u vlastitoj zemlji, jer ako nije bilo volje
za rvovanjem za svoje potomstvo, onda stvarno nema nikakvog razloga zato bi imali pravo traiti da
budemo slobodni i svoji na svome.
Taj antipopulacijski drutveni ininjenring je potpuno zavladao cijelim Zapadom i time je unesen
nemir i nesloga u sve pripadajue nacije. Imigranti koji su preplavili Europu zalog su budue propasti i svih oblika sukoba unutar same Europe. Trenutno vei sandard koji zapadnjaci imaju dobrim
se dijelom zasniva na tednji kod vlastitog demografskog samoodranja. Isto tako i cifre kojima
se prikazuje koliko Zapad ulae u vlastite odgojno-obrazovne sustave daju jednu krivu sliku ako se
ne umiju pravilno sagledati. Kao prvo, rije je o sramotno malim sredstvima u odnosu na ukupnu
produktivnost privrede. Kao drugo, i ono to se ulae ini se prilino selektivno ili se ulae u krive i
samorazorne odgojno-obrazovne programe. Najvei dio sredstava ulae se u obrazovanje samog vrha
obrazovne piramide, dok se na dno, na bazu, odvaja u najmanju ruku nedovoljno stvarnim potrebama.
U sam proces raanja, odgoja i obrazovanja od samog poetka, od one najnie i najosnovnije stepenice
ne ulae se skoro nita. Posebice SAD imaju izraena ta dva ekstrema, ali i ostatak Zapada nije puno
bolji, a i oni koji su u tome prednjaili pomalo se pribliavaju modelu SAD-a. To se izvodi po istim
principima obmanjivanja kao i kod nas pa se provode razne reforme i miroviskih i obrazovnih sustava
pod frazom prilagoavanja uvjetima globalnog trita. Time se i ono malo to je obiljeavalo neke
zemlje Zapada (poglavito Europe) kao prosperitetne i bogate, sa dobrim zbrinjavanjem umirovljenika
i investiranjem u kolstvo, neminovno gubi u novim pravilima koja dolaze.
Hrvatska je posebno pogoena ovakvim sustavom gdje Zapad probire i k sebi uzima sve ono to ostatak svijeta producira kao vrijedno. Koliko je samo gotovih i formiranih mladih umova otilo iz Hrvatske na rad u inozemstvo. Istina je da su tamo uloena i odreena ne mala sredstva za njihovo daljnje
usavravanje, ali tu se radi o igri na sigurno, jer su se ve oitovale osnovne vrijednosti i sposobnosti
pojedine osobe, a onaj koji je uloio i vrijeme i trud u selekciju od malih nogu nema na kraju nita od
svega toga. Ne samo da nema, nego je i taj od Hrvatske oteti produktivac u sustavu ekonomskog rata
stavljen u slubu onih sila koje rade protiv nas.
Prikladno je znakovit primjer kada je relativno nedavno, prije par godina, na tisue mladih informatiara otilo na rad u Njemaku na poziv i ponudu od same njemake vlade. Time Hrvatska trpi takve
gospodarske gubitke kakve ni viestruke srpske agresije nisu u stanju napraviti, a da bi sve bilo jo
traginije i apsurdnije, naa vlast ne samo da nije pokuala sprijeiti taj odlazak sposobne mladosti,
nego ga je jo i poticala i odobravala. U tome su nai vrli vlastodrci vidjeli rijeenje za smanjenje
broja nezaposlenih u Hrvatskoj, i iznad te nadasve stupidne raunice nisu niti pokuavali razmiljati.
Da SAD, Njemaka ili bilo tko drugi na Zapadu imaju imalo djelotvorni vlastiti pogon iz kojeg se
razvijaju i dobivaju svoju produktivnu radnu snagu ne bi morali upijati toliki broj nove radne snage iz
cijelog svijeta. I to radne snage u rasponu od najobinije nekvalificirane do vrhunskih znanstvenika.
Kapital ne zanima interes nacije ili ovjeka, gleda se samo to bre oploditi pod bilo koju cijenu. Zato i
gleda maksimalno iskoristiti svakoga uposlenika kojemu svjesno ne prua priliku za osnutak obitelji i
daljnjeg biolokog ouvanja znajui da bi to samo smanjilo upregnutost istih u jaram kapitala. Pojedinac se koristi dok se ne potroi, a onda biva odbaen i na njegovo mjesto dolazi zamjena, bilo domaa,
bilo uvozna. Takvo ponaanje prema ovjeku je posve u skladu s potroakom osnovom ekonomije
koja je na djelu te se i ovjeka brzo potroi i nadomjesti novim poput obine stvari. Isto kao to se po
433

Untitled-1.indd 433

10/23/06 8:11:19 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

potroakom obrascu proizvodnje ide prvenstveno na koliinu u odnosu na kvalitetu te se ne ulae u

podizanje kvalitete, ve se upravo suprotno kvaliteta namjerno srozava kako bi se izazvala nova potranja. Tako se i kvaliteta ljudstva koje je upregnuto u tu potroaku ekonomiju sustavno srozava i nadomjetava novim supstitutima koji su sve slabije osposobljeni. Kako postoji nepresuni izvor sirotinje
odakle se ljudi mogu jeftino uzimati kapital nema potrebe brinuti se o tome da ulae u neki kvalitetniji
odgojno-obrazovni sustav. To je posebice omogueno time to nema pravog oponenta tome kapitalistikom sustavu, nema prave konkurencije budui da je ostvarena monopolizacija na globalnoj razini.
No od svih monopola koji su stvoreni presudan je monopol na miljenje kojim se niti ne osmiljava
alternativa i ne nudi se prava konkurencija ovom sekularistiko-kapitalistikom modelu. Naruavanje
i osporavanje ovog monopola na model miljenja i ivljenja, na mentalitet i svjetonazor, je upravo ono
to je slobodni prostor za djelovanje Hrvatskoj kao dravi i gdje se ima mogunost ostvariti veliki potencijal koji samo eka da ga se oslobodi od porobljenosti.
Hrvatska prilika je upravo iskoristiti taj monopol, to sekularistiko jednoumlje koje je ovladalo zapadnom civilizacijom, i ope rasulo koje je time stvoreno u nekada uspinjuim kranskim narodima. Na
nama je da iskoristimo propast europskih nacija i otpad od vjere, i da to u prvom redu iskoristimo ne
za svoje ciljeve, nego za slavu Boju, za proslavu imena Isusova, za ostvarenje Kraljevstva Kristovoga.

Dravne odgojno - obrazovne institucije

Kod stvaranja prigodnog odgojno-obrazovnog sustava vano je naelo da se iz svakog pojedinca izvue najvie to se moe u skladu s nadarenou koju posjeduje i da se u tome nipoto unaprijed ne postavljaju ogranienja kod mogunosti onih najdarovitijih. To je bitno zato jer je upravo pronalaenje
i izdvajanje onih najdarovitijih kruna cijelog sustava, te kada se ti dragulji pronau, onda se ne treba
aliti truda i sredstava da se i izbruse na najbolji nain. Kakvo to bruenje treba biti u svojoj sutini najlake je pojmiti ako se kae da ti dragulji trebaju biti ugraeni u krunu Krista Kralja, tj. da se takvom
cilju treba teiti kada se sa njima kroz dravne institucije radi. Time se nikako ne obespravljuju ili
zanemaruju oni ostali, oni koji ne pokazuju izuzetnu nadarenost. Tako neto bilo bi velika greka, ako
ni zbog ega onda iz posve praktinog razloga usaglaavnja ostatka populacije s mogunostima koje
e pruati oni najnapredniji. To konkretno znai da nema koristi za dravu ako ima par genijalaca, ako
nema solidne obrazovne baze koja e moi raditi po zamislima tih genijalaca. Ukoliko postoji preveliki
ponor izmeu vrha i dna, onda nema mogunosti da se impulsi potaknuti s vrha sprovedu u djelo i
time od cijelog posla nema nita, ili u najboljem sluaju vrlo malo od eljenoga. Uz posebnu usmjerenost na pojedince koji vidno odskau od sredine mora postojati i usmjerenost na podizanju ope
razine znanja, na podizanju onoga to se moe nazvati jednim prosjekom znanja. Niti su svi genijalci,
niti e tako ikada biti, ali svatko mora imati mogunost, ali i odreenu obavezu, ostvarivanja svojih
najboljih potencijala i isto takvu mogunost i obavezu da nae prikladno mjesto u drutvu.

Predkolske ustanove
Odgojno-obrazovni proces mora se poeti sustavno provoditi ve od najranije dobi, a to znai kroz
onaj segment koji se naziva predkolskim odgojem. Tu prema dananjem ustroju postoje dvije glavne
skupine: jaslice (do tri godine) i vrti (od tree do sedme godine).
to se jaslica tie tu se ne ide na ikakvo poticanje ili bitnije poboljavanje uvjeta rada boravka u jaslicama jer e sve poticajne mjere biti usmjerene na to da se djeca te dobi odgajaju u roditeljskom domu,
odnosno da majka bude ta koja je glavni odgajatelj i uitelj, a otac onaj koji to sve pomae svojim
radom jer i uloga oinstva je jednako tako neophodna. Ipak, majka je ona koja u tom razdoblju praktiki nezamjenjiva i zato je najbolje za pravilan razvoj djece da budu s majkom. Iz tog razloga e se i
ii u smjeru da ukoliko majka pod svaku cijenu eli ostaviti dijete na skrbi u jaslicama, to e morati
biti i primjereno plaeno u punoj, od drave nesubvencioniranoj cijeni. Ono to e biti uraeno od
strane drave, a da bi se taj rad majki olakao i poboljao, biti e obilasci od strane patronanih sestri
i obavezni dolasci s djetetom na redovite lijenike (pedijatrijske) preglede. Posredni nain omoguavanja najboljeg odgoja i sve ostale skrbi o djeci biti e rijeitije pojanjen u poglavljima o prostornom
i ivotnom planiranju (urbanizmu) i obitelji, radu i socijalnoj skrbi.
434

Untitled-1.indd 434

10/23/06 8:11:20 AM

Organizacija Ministarstvo odgoja i obrazovanja

Jedina mjera koja e biti donekle stimulirana, i to samo u poetku iz nunosti zbog nedostatka radne
snage, biti e ponekad iznimno omoguavana jaslika skrb za djecu u vremenu koje e majka provoditi
na poslu, ali u skraenom radnom vremenu (najvie do 4 sata). Kako je potreba drave za radnom
snagom velika, tako e zbog te nunosti biti omogueno i za neka radna mjesta donekle stimulirano
polovino radno vrijeme majkama s malom djecom, ali to e biti vie iznimka nego pravilo, te se s vremenom ta opcija mora sama od sebe ugasiti. Jaslice tako trebaju pruati uslugu uvanja djece onim
enama koje zbog odreenih razloga ipak moraju ii na rad, ali i to samo u reduciranom vremenu.
* * *
Dok e razvoj jaslike skrbi biti relativno skroman i skoro neprimjetan s konanom nakanom da se
potpuno ukine, ulaganje, razvoj i promjene koje se imaju dogoditi u vrtikom sustavu prilino su obimne. Najkrae bi se moglo rei da se razina kvalitete usluga i skrbi koju pruaju vrtii podie na jednu
visoku normu, a kao neku sliku o emu se radi dovoljno je znati da ono to se danas smatra najboljim
vrtiem u Europi nee biti dovoljno dobro da bi bilo prihvatljivo u Hrvatskoj. Prosjeni vrti kod nas
mora biti, a i biti e, bolji od najboljeg u Europi. Tu se misli iskljuivo na materijalno-tehniku razinu
kvalitete koje je jedino i mogue objektivno komparirati. Pedagoke metode koje e se primjenjivati
su neusporedive jer u Hrvatskoj, za razliku od EU i ire, osnova pedagokog nauka se ima crpsti iz
kranske vjere i biti e u skladu s istinama koje vjera nauava. No oba ta imbenika u konanici bivaju
ovisnima o ljudskom faktoru te se i najbolji materijalni uvjeti i najbolja pedagoka teoretska osnova
ne mogu smatrati odlunima ukoliko nema osoblja koje e znati raditi onako kako je to potrebno.
To je i na kraju onaj glavni initelj koji e odluiti da li je svo to ulaganje imalo svrhe te nee zgrade i
programi sami za sebe biti ti koji e hrvatske vrtie uiniti stvarno boljima od onih u EU-u ili bilo gdje
drugdje na svijetu, nego je to odgojiteljsko osoblje koje s djecom mora znati raditi.
Da bi to osoblje bilo na razini zadae i odgovornosti koja e se od njih traiti, a da bi bili i privueni da
se tim zanimanjem uope bave, mora se osigurati i primjerena materijalna stimulacija. No, nije rije
samo o toj stimulaciji, nego se cijela percepcija onih koji u toj struci rade mora izmjeniti te se kroz
medije i kulturu promovirati to zvanje. Ono to drava moe odmah napraviti zbog izuzetne vanosti
ovog zvanja za budunost nacije i drave te za samu mogunost opstanka u ovom podivljalom svijetu
je da se zvanje odgajateljica (i odgajatelja, ali najveom veinom u vrtiima trebaju raditi ene), a sukladno tome i zvanja nastavnika u osnovnim i srednjim kolama, stave po razini privilegija i stimulacija na istu ravan kao i policija i vojska (uz jo poneke iznimke poput zaslunih umjetnika, vrhunskih
glazbenika, balerina i sl.). Jedina je razlika u tome to ovdje nee biti benificiranog radnog staa, ve
standardno vrijeme umirovljenja kao i kod ostataka zaposlenih.
Osnovni principi na kojima se treba temeljiti izgled samih vrtia i pripadajuih pedagokih programa
bili bi odreeni smanjenjem brojnosti djece u grupama (razredima). Sukladno tom principu i sama
prostorija ima biti neto vea, prostranija i sadrajnija. Openito, cijeli vanjski i unutarnji izgled mora
odraavati jednu estetiku i funkcionalnu harmoniju kojoj je svrha pobuditi i dalje razviti sve potencijale koji su u djeci. Arhitektura i unutarnje ureenje prostora moraju sadravati tenju suobliavanja s
Kristom kao davateljem svega lijepoga i skladnoga. Ve samim tim vizualnim i prostornim kristolokim naelima utiskuje se u djecu jedna dobra osnova za svako drugo suobliavanje. I to biva utisnuto u
najdublju nutrinu djece, tako da im to ostaje prisutno za cijeli ivot te e im se, htjeli to oni ili ne, cijeli
ivot oitovati u jednoj nadogradnji na tim sublimiranim temeljima. To nikako ne znai da je time
ikoliko ukinuta slobodna volja nego je samo postavljeno jedno polje, jedan prostor, na kome se ta slobodna volja uistinu oituje slobodnom na najbolji mogui nain. Nije mogue da se nema izgraeno
barem neko podruje unutar kojeg sa svojom slobodnom voljom odabiremo nae djelovanje, a ako je
tome tako, onda je svakako bolje da to podruje bude bliskije boanskom, jer se tako samo poveava
koliina slobode koju imamo. Upravo je suprotno sa situacijom koju imamo danas kada se slobodna
volja mora oitavati u od Boga jako udaljenom prostoru, ime je i razina slobode koju stvarno imamo
bitnije reducirana. To je iz razloga to je udaljenost od boanskog, od Bojih zakona, prouzrokovana
djelovanjem velikog napasnika, oca lai, avla ili Sotone, pa po tome i nae oitovanje biva pod njegovim veim utjecajem i lake smo skloni povjerovati laima kao istini, kada je tome sluaj.

435

Untitled-1.indd 435

10/23/06 8:11:20 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

Sadraj koji je obavezan unutar vrtia ukljuuje manju sportsku dvoranu, za djecu posebno prilagoenih gimnastikih i drugih naprava za razvoj motorikih sposobnosti; dvoranu za glazbene, kazaline
i lutkarske predstave; zimski vrt; tekua voda (fontane i vodoskoci); osvjetljenost primarno danjim
svjetlom; igrake koje pruaju najbolji emocionalni i intelektualni razvitak; zatvoreno/otvoreni mali
bazen; ureeno, ograeno i prostrano dvorite sa stablima, livadom, napravama, povrtnjakom i cvijetnjakom; kuhinja i praonica te i razne ostale mogunosti koje ovise i o samoj lokaciji vrtia, ali i
podrunoj tradiciji jer nije isto biti iteljom otoka ili slavonske ravnice.
U sklopu, i kao sastavni dio svih prije navedenih materijalnih sadraja, dolaze primjereno osposobljeni
ljudi koji e osigurati da se svi ti obavezni sadraji najdjelotvornije koriste. To ukljuuje i one koji i nisu
direktno ukljueni u proces odgajanja, ali posredno ipak imaju bitnog utjecaja poput kuhinjskog osoblja koje putem naina pripreme i serviranja hrane pridonose pravilnom razvoju djece. Isto tako svaki
vrti pod obavezno mora imati djelatnika osiguranja koji danonono nadzire cijeli vrtini prostor koji
je i fiziki ogradom odijeljen od okoline te nije mogue neovlateno ui i izii iz vrtikog kruga.
Posebna se briga mora voditi oko samog sadraja odgoja i osnovnog nauavanja djece. Potrebno je
pruiti adekvatnu strunu pomo prilikom opaanja problema u razvoju djeteta, a isto se tako moraju
uoeni talenti i svaka nadarenost dodatno poticati i stimulirati posebnim programima rada. Dati e
se mogunost odabira glazbenog nauavanja i/ili uenja stranih jezika, a kao dodatna poticajna mjera
za to bolji intelektualno-emocionalni razvitak je svakodnevno putanje klasine i prikladne duhovne
glazbe kroz vrtiki razglas za vrijeme igre i drugog neobaveznog slobodnog vremena djece. Posebno
se tu misli na djela baroknih majstora (od Bacha do Mozarta), a i istraivanja su dokazala blagotvorni
utjecaj klasine glazbe na ivi svijet: od biljaka i ivotinja pa sve do ovjeka. Glazbena kultura ima
izuzetno veliku vanost kod postavljana dobrih intelektualno-duhovnih osnova kod mladei koju se
eli to ispravnije izgraditi u ljude. Takoer nije sluajno ovoliko zanemarivanje naukovanja glazbene
kulture kada se zna kako je glazba neto to predstavlja najizravniji pristup prema transcedentalnom,
a ovo moderno drutvo pozemljarski je usmjereno protiv svih viih vrijednosti. ovjek svojim umijeem glazbenog izraavanja postie snaan uinak na sluatelje, a pogotovo je taj uinak izraen kod
onih najmlaih. Sv. Augustin nam o ovoj posebnoj vrijednosti glazbe govori rijeima: Tko pjeva dvostruko moli.
No, iznad i prije svega mora postojati za svaki uzrast prilagoeno uenje barem najosnovnijeg sadraja
Svetog Pisma, itanje nekih odlomaka ili preprianih biblijskih pria, te svako ostalo naukovanje od
strane vjerouitelja o svim socijalnim, etikim i estetikim pitanjima koja djecu zanimaju. U svakom
sluaju vjerska istina, tj. istina sadrana i dana po Isusu i Mariji je ono to je bit cijelog tolikog truda
koji se uope ulae u predkolski odgoj. Bez ovog sadraja sav je posao isprazan i nepotreban jer je
lien svake svrhe, ak je i kontraproduktivan jer navodi na ljudsku svemogunost i samoostvarenje, a
to je upravo ono protiv ega se i borimo.
Jo su dvije nimalo nevane stvari predviene u promiljanju predkolskog odgoja. Jedna je obavezno
uvoenje uniformiranosti i djece i odgajatelja. Podrazumijeva se da se mora raditi o najkvalitetnijoj
odjei i obui koju tono prema svakom djetetu davati drava kroz svoju obnovljenu industrijsku proizvodnju. I to se mora osigurati odjea i obua za sva godinja doba, tako da se djeca i roditelji oslobode
trokova, ali i navezanosti na pomodarstvo i s tim blisko isticanje socijalnih i svakih drugih razlika.
Isto tako s uvaanjem uniformiranosti ve se unaprijed na podsvijesnoj razini postie odreena razine stege koja onda ostaje i kasnije prisutna kada dijete odraste, ali i u odraslijoj dobi. Ta uniformiranost ne iskljuuje odreene posebnosti pa svaki vrti moe izabrati svoj vizualni identitet, a unutar
tog vrtikog identiteta opet svaka vrtika grupa svoju dizajnersku prepoznatljivost. Takoer se osim
vizualno-psiholokih efekata uniformiranosti kroz pravilno izabranu obuu djeluje zdravstveno-prevencijski budui da svako dijete mora dobiti obuu prema svojem stopalu. Tu e se posebice iskazati
povezanost privrede i znanosti budui da se primjenom napredne tehnologije kao to je kompjutorsko
skeniranje i lijenikim pregledom kraljenice dobiju potrebni podaci te se isti kroz sveopu umreenost na razini drave proslijeuju domaim proizvoaima obue.
Druga su redoviti i esti izleti npr. u zooloke i botanike vrtove, odlasci u prirodu poput nacionalnih
436

Untitled-1.indd 436

10/23/06 8:11:20 AM

Organizacija Ministarstvo odgoja i obrazovanja

parkova, mora, planina, ili na neke druge sadraje poput nekih znamenitosti, drugih gradova i regija,
a to e sve biti relativno lako ostvarivo zbog nove prometne koncepcije koja se ima ostvariti (vidjeti
promet i veze). U to se predviaju i jednodnevi, ali i organizirani viednevni izleti u djeja odmaralita
koja e biti obnovljena i/ili izgraena diljem Hrvatske. Unutar ovoga spada i rad djece u vrtikom
povrtnjaku i cvijetnjaku kako bi to bolje dijete uvidjelo kako je priroda unutar sebe koncipirana te se
izletima u prirodu to nauavanje samo jo dodatno nadopunjuje, ali isto tako se te koristi odnose i na
tjelesni razvoj koji dolazi samim kretanjem kroz prirodu i radom (igranjem) u prirodi.
Priroda je sama po sebi nastavnik sa svojom nepogreivo ispravnom pedagogijom koja je u neposrednom dodiru sa Stvoriteljem jer ovjeku nije u mogunosti negirati je. ovjek je moe vrijeati, a time
istovremeno vrijea i Stvoritelja, ali ne moe se iz prirode umaknuti koliko god se trudio to postii.
Prema tome, kako je priroda stvorena od Boga koji je savren, tako je samo po sebi logino da se djeca
od najranije dobi upute na nastavu u prirodu, neposredno i bez distanciranja toliko omiljenog ovjeku
moderne. Vrtii, a jednako tako kole kao i knjige ili neka druga nastavna sredstva, su ipak umjetne
ustanove (predmeti) te time vie ili manje udaljene od plana i namjera koje su prisutne u prirodi. Zato
je sasvim prirodno da se posjeuje prirodni zavod za odgoj i obrazovanje i to tim redovitije to je uenik mlai jer tada ovjek ima vie toga za nauiti. Jasno je da ovo uiteljstvo koje e se obavljati u prirodi i po prirodi ne staje na vrtikom (predkolskom) odgoju nego se kontinuirano produuje do svoje
kulminacije u odsluenju vojne slube. Nakon toga smanjuje se intenzivnost i ide se na odravanje te
prikladno nadopunjavanje onoga to je u razdoblju mladenakog upijanja primljeno.
Ova usmjerenost na prirodu kao jednog od odgojitelja povezana je i s htijenjem da se dobije odrasle
ljude koji nee biti potpuni ovisnici institucija i organizacija nego ljudi sposobni opstati i u uvjetima
kada su preputeni samima sebi. ak je bitnije samo postii potrebnu dozu samopouzdanja gdje se
strahovi o deprivaciji od modernih pomagala svode na to manju razinu jer se time postie ostvarenje
jednog drutva koje je svjesnije svoje sposobnosti samostalnog preivljavanja ukoliko se dospije u
nepovoljno okruenje po bilo kojoj osnovi. U biti jedna od svrha ovog dananjeg koncepta odgoja i
obrazovanja po naelima nekakvog civilnog drutva i ostalih nebuloznih liberalnih doktrina je upravo
u tome da se stvori ovjeka potpuno ovisnim o svemu to proizlazi iz visokotehnolokog supermarketa
i pripadnog udaljavanja od izvorne prirodne utemeljenosti. Takav ovjek je slabi ovjek, ovjek kojeg
je lako prestraiti i pokoriti prema htijenjima onih sila koje su u monopolnoj kontroli nad minulom,
sadanjom i buduom ljudskom produkcijom, tj. imaju ekonomski monopol. U suprotnosti sa takvim
slabim i prestraenim ovjekom je jak i neovisan ovjek koji ima potrebne sposobnosti najosnovnijeg
opstanka u prirodi i s prirodom pa tako ve podsvjesno nije podloan manipulativnim opsjenama
novodobnih porobljivaa. I na razini nacije vrijedi isto naelo i kada jednu naciju tvore jaki pojedinci
bez egzistencijalne bojazni zbog eventualnog odbacivanja od strane okoline onda se nee htjeti pod
svaku cijenu dopasti tome svijetu kako nas ne bi od sebe odbacio. To je danas izraeno kroz namjerno potencirano uvjetovanje euro-atlantskih integracija kao navodne ivotne nunosti, jer ako nas ne
prime u svoje drutvo onda smo propali sami smo nesposobni opstati. Da nije individualnog straha
uzrokovanog nepoznavanjem samoga sebe kao i nepoznavanjem prirode ne bi bilo ni nacionalnog
strahovanja od odbacivanja nesklonog nam svijeta, tj. svijeta upravljanog onim silama koje porobljuju
sve narode pa tako porobljuju i sve ljude.
Naravno, sve to je prije navedeno kao koncept predkolskog odgoja i obrazovanja je potpuno besplatno za sve zaposlene roditelje, a budui da nezaposlenosti kao mogueg stanja uope ne moe biti to
znai da svi dravljani imaju tu mogunost za svoju djecu. Roditelji e imati i moguu alternativu u
odgojnoj skrbi u tome da nipoto nisu prinueni poslati svoju djecu u dravne vrtie ve ih mogu ili
sami odgajati ili slobodno sami organizirati svoje odgojne ustanove. Tu imaju svaku slobodu, te ukoliko se sa sadrajem i nainom odgajanja u dravnim ustanovama ne slau mogu se snalaziti kako god
to umiju, ali ono to ne mogu je da se petljaju i nameu neka svoja pravila ili demokratska miljenja
u ono to odreuje, zahtijeva i prua drava. Isto tako od drave se nee niti najmanje financirati ili
subvencionirati bilo kakve alternative jer drava zna to je za korist nacije, a pruajui slobodu (do
odreene razine definirane ustavom i zakonima, to bi se trebalo podrazumijevati) svojim dravljanima u odgoju svoje djece. Drava ne moe prihvatiti ogranienje ili reduciranje svoje slobode da radi
ono to ne smatra jedino ispravnim. Roditeljima se prua jasna opcija: ili prihvatite ono to vam se
437

Untitled-1.indd 437

10/23/06 8:11:20 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

nudi ili radite bolje ako mislite da to umijete i moete, ali ne ometajte svojim upetljavanjem dravu u
svojemu radu na nacionalnu korist.

Osnovna i srednja kola

Nakon predkolskog odgoja i dobre pripreme koja se tu treba izvriti dolazi osnovnokolsko odgajanje
i obrazovanje. Dok je u predkolskom razdoblju naglasak bio vie izraen na odgojnoj djelatnosti, a
obrazovanje je bilo sporedno, u osnovnoj koli znaajno se poveava obrazovni udio, a odgojni se i
dalje nastavlja na temeljima koji su otprije zadani.
Promjena u odnosu na sadanju situaciju, to se tie nastavnog programa, biti e u tome da e doi do
osloboenja od jedne nepotrebne i posve kontraproduktivne nagomilanosti predmetima i sadrajima
samih predmeta koji ne daju nikakvu korist. Ne samo to, nego potiu posve krivo usmjeravanje djece
na trebersko-beskarakterni model ponaanja, a posve je zanemareno poticanje i nauavanje samog
razmiljanja i koritenja vlastite pameti kod donoenja zakljuaka. Sve se svelo na to da se uenike
nauava kako treba ono to je zadano na najbolji mogui nain izmemorirati, i onaj koji je u tome
najbolji taj je ujedno najbolji i najuzorniji uenik. Svakako da treba imati, pa i razvijati, sposobnost
pamenja, ali ukoliko se ne da svrha i pokae kako se podacima treba znati koristiti u produktivnom
vidu, sve je potpuno beskorisno. Da je tome tako ne treba uditi jer upravo to i je u duhu demokracije
i sekularizma da se sve svede na ukalupljene jedinke koje sve imaju istu vrijednost, a bez isticanja
jedinstvenosti svakog ovjeka i jedinstvenosti od Boga danog poslanja svakom pojedinom ovjeku.
Svaiji ivot je dio Bojega plana i uz svaki ivot ide pripadajue i jedinstveno ivotno poslanje
koje se ne moe svesti na brojku u demokratskoj proceduri.
Odbacivanjem sekularizma i demokracije, komunizma i nacizma/faizma kao sekularistikih izraaja,
i prihvaanjem teokratsko-nacionalne drave bitno se izmjenjuje i pristup u odgajanju i nauavanju
mladih. Uz navedeno i pojanjeno uenje i poticanje uenika u razmiljanju imaju se provoditi i sve
ostale korisne i stimulativne djelatnosti.
Nastava u osnovnim kolama treba biti odravna u jednom turnusu koji je cjelodnevni u rasponu od 8
do 16 ili 17 sati. Nije sluajno da se odredilo vrijeme od 8 kao poetak nastave jer je to u sinhronizaciji
s bioritmom uenike populacije za koju je utvreno da je kontraproduktivno ulaziti u psihofizike
napore prije izlaska sunca, a sa kojim se aktiviraju odreene tjelesne funkcije. Osim same nastave
vrijeme je ispunjeno odmorima za doruak, uinu, ruak i marendu, vremenom za uenje, itanje
ili pisanje zadae, a takoer je kao znatni dio nastavnog vremena svakodnevno u veem ili manjem
obimu prisutna tjelovjeba i sport. Na taj nain tih ca. osam do devet sati dnevno nee biti ispunjeno
suhoparnim nastavnim predmetima, nego upravo suprotno, sadrajima koji osim znanja grade i
karakter. Ono to je najbitnije u ispunjenju vremena uenika provedenoga u koli je to da se ne smije
pruiti prilike za dosaivanje ili bilo kakvo drugo dangubljenje, nego se kroz intenzivno ispunjen i
strogo kontroliran boravak i rad mora oduzeti svaka mogunost smiljanja ili poduzimanja nepodoptina, a koje su posljedica prenstveno dosade i osjeaja neodgovornosti.
Iz razloga koje nije potrebno posebno u detalje dodatno objanjavati, znaajnost novog sustava kolstva je i u odvojenosti mukih od enskih uenika. Da se, posebno u nastupu puberteta, ne bi uenicima odvlaila panja od nastave, potebno je izvriti spolno razdvajanje, a isto tako nije mogue
pruiti valjani odgojno-obrazovni program kod koedukacije spolova. Naime, tada se nuno ulazi u
razne kompromise da bi se udovoljilo posebnostima jednih i drugih, tj. muke i enske djece, pa su na
kraju svi na gubitku. Jedino kroz spolno razdvojenu edukaciju moe se svima dati ono to je svakome
spolu najprimjerenije da bi se najbolje razvio u svakom pogledu. Spolna segregacija u kolstvu biti e
popraena i primjerenom gradnjom samih kolskih objekata, pa e se tako i kole posebno izgraditi
za muki i enski spol, odvojene jedne od drugih, dok e se pritom objekti poput sportskih dvorana,
bazena i sl., postaviti na razmei izmeu istih te koristiti od obje kole (muke i enske), ali i tu bez
meusobnog doticaja u sklopu nastave.
Osnovna kola u biti zadrava sve ostale sadraje koji su ve navedeni kod predkolskog odgoja poput
438

Untitled-1.indd 438

10/23/06 8:11:21 AM

Organizacija Ministarstvo odgoja i obrazovanja

stvari kao to je sami arhitektonski izgled kolske zgrade; veliko kolsko dvorite s ureenim parkom,
nasadima i vrtovima; sportska dvorana, bazen, sportska borilita na otvorenom; kazalina/kino dvorana za prijem profesionalnih kazalinih trupa ili postavljanje predstava od strane samih uenika;
kuhinja s kantinom gdje je svakom pojedinom ueniku ponuena primjerena prehrana; knjinica s
itaonicom, itd.
Ono to je ovdje od velike vanosti je potpuna zatvorenost i zatienost cijelog kolskog prostora, tako
da vie jednostavno nee biti dopustivo i mogue gledati tragine slike poput dananjih kada su ve
osnovnokolska dvorita, a i same kole, postale mjesta gdje uenici slobodno i masovno pue cigarete,
ali i konzumiraju alkohol ili razne narkotike, a da se nita po tome ne poduzima. Naravno, ako se ne
raunaju pozerske i nimalo djelotvorne medijske kampanje kojima je stvarna svrha nije htijenje da se
promjeni porazno stanje, nego samopromocija politiara i drugih aktivista ili tzv. sponzora.
U tom smislu je razobiavajui i neobjanjiv podatak da, usprkos tome to je prodaja duhana i alkohola
maloljetnicima zakonom zabranjena, nije zabiljeen niti jedan sluaj da je itko zbog toga odgovarao, a
djeca se mogu vidjeti u masovnom broju kako pue ili se opijaju na javnim mjestima bez straha od organa zaduenih za sigurnost i provedbu zakona. To opet samo dodatno potvruje kako je cijela drava
sa svim svojim institucijama posve zakazala, da je drava po tom pogledu postala potpuno besmislena.
Jer ako nije u stanju pravosue, sudstvo, policija i kolstvo sprovesti zatitu djece samo na pitanjima
najosnovnijih zakonskih normami poput cigareta ili alkohola, onda se postavlja pitanje smisla postojanja takve drave? Da li je smisao drave u tome da bi se jedna klika mogla njome okoristiti za vlastite
probitke, to je sada sluaj, ili je smisao drave u opem dobru svih ljudi koji u njoj ive? Kako svatko
normalan zna da je smisao drave u koritenju opem dobru svih, onda drava mora tako i djelovati.
Ako kojim sluajem tako ne djeluje, to je neoboriva injenica jer drava Hrvatska ne ispunjava svoju
namjenu, onda se mora i onda je dunost tu anomaliju pod svaku cijenu i bez obzira na rtvu ispraviti.
To je dunost initi svakome, a posebno onome koji se smatra vjernikom jer time se sprijeava (ili barem smanjuje) djelovanje zla na ljude, a u ovom sluaju djelovanje nedjelotvornog kolstva, djelovanje
na djecu koju je posebno vano uvati i pravilno odgajati i nauavati.
U svrhu zatite djece od loe prehrane, kao jedna od prvih mjera imaju se ukloniti ve dobrano proireni automati sa slatkiima, gaziranim piima i ostalim slinim proizvodima industrije hrane. Koliko
je tako neto doslovce opasno i pogubno za zdravlje djece i za njihov pravilan razvoj pokazuje primjer
u kolskom sustavu SAD-a gdje je praksa postavljanja aparata s hranom prisutna ve due vrijeme,
a posljedice koje su proizale iz takve prakse imaju razmjere epidemije. U SAD je pretilost djece postala nacionalna poast i jedan od najveih problema koji sada pokuavaju donekle ublaiti raznim
vatrogasnim mjerama. No te mjere nemaju nikakvog uinka zbog utjecaja amerike prehrambene
industrije kojoj je u interesu zadrati postojee stanje, a ta industrija je jedna ogromna zvjer. Tvrtke za
proizvodnju hrane se estoko bore za kupce i izbacuju mase proizvoda koje se prvenstveno oslanjaju
na marketing, cijene, ukus i pogodnosti a ne na nutricionistike vrijednosti kao osnovnu prodajnu
strategiju. Industrija hrane troi i vie od 35 milijardi dolara na reklame, od ega najvei dio otpada na
pripremljenu hranu, bombone i grickalice, bezalkoholna i alkoholna pia i deserte. Samo ca. 2% trokova za reklame odlazi na voe i povre, itarice i grahorice. Veina reklama odnosi se na stvari koje
ljudi najmanje trebaju i nezdrave su: masti, ulja, eer. Ponuda daleko nadmauje potranju, odnosno
ljudsku potrebu, pa tvrtke proizvoai hrane ine sve to je u njihovoj moi da pridobiju kupce za svoje proizvode. To je dovelo do navedene situacije da npr. Coca-Cola ili Taco Bell uu u amerike javne
osnovne i srednje kole, prodaju nehranljiva, visokokalorina bezalkoholna pia uenicima, odnosno
nudei im svoje rukove brze hrane s visokim postotkom masnoe. Reklame preplavljuju televiziju, ibajui svoje masne i eerom zasiene proizvode za vrijeme djejih serija i u drugim udarnim terminima. U svrhu nametanja potronje i istovremene politike potpore industiji hrane, a da bi se nesmetano
nastavilo sa tovljenjem djece u kolama, prikazuje se idealizirana slika radine farmerske obitelji kao
izvora hrane, iako proizvodi koji se prodaju dolaze s divovskih tvornikih farmi koje nemaju nikakve
veze s tradicionalnim obiteljskim farmama.
Ova amerika epidemija preobilnog hranjenja nezdravom hranom i doslovnog tovljenja bila bi manje
vrijedna panje da se ne iri i na druge zemlje po globusu u zastraujuem ritmu. Kanada, zemlja koja
439

Untitled-1.indd 439

10/23/06 8:11:21 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

je po nainu ishrane najslinija SAD, nala se takoer na udaru epidemije djeje pretilosti i samo potvruje koliko je takva praksa opasna.
Za nas je posebno znakovit primjer Francuske, poznate po navici svojih stanovnika da konzumiraju
velike koliine tijesta i sira, a da se ne udebljaju, koja je takoer pretrpjela udar sline epidemije poslije
dolaska amerikih lanaca brze prehrane u 1980-tim. Istraivai su za porast tjelesne teine okrivili
poveanu konzumaciju ivotinjskih masti i smanjenje koliina zdrave hrane koja se slui u francuskoj
tradicionalnoj kuhinji.
Svakako da postoje i iznimke od tog terora industrije hrane i kapital-interesnog moduliranja svega, pa
tako i djeje prehrane u kolama. Primjer koji vrijedi spomenuti dolazi iz SAD-a gdje je jedan entuzijastiki brani par, po struci biokemiari, jednoj koli ponudio program kvalitetne prehrane s ciljem
poboljanja uenikog ponaanja. Imali su sreu da je uprava kole prihvatila njihovu velikodunu
ponudu kojom su uklonjeni automati za prodaju sokova i preraenu hranu te se uenike poelo hraniti svjeom, cjelovitom hranom. Rezultati su bili revolucionarni. kola je prije imala tinejdere koji
su bili nepristojni, odbojni i bez manira do te mjere da im je bio potreban policajac koji bi se bavio
disciplinom i oduzimanjem oruja. Nakon promjene prehrane kola je postala mirna, djeca su se dobro ponaala, neopravdani ostanci vie nisu problem, a svae su rijetkost. Djeca su postala paljivija i
bolje usredotoena, mirnija i lake se s njima moglo razgovarati. Ocijene su se popravile, a uitelji su se
mogli vie posvetiti poduavanju umjesto da neprestano discipliniraju uenike. Prestala su ometanja
i potekoe s ponaanjem uenika kakva su bila prije. ak su i problematini uenici zahvaeni ovom
revolucijom. U pet godina provedbe programa nije bilo unoenja oruja, odustajanja od kole, izbacivanja, samoubojstava, pa ak niti droga. Sve bi trebalo biti dovoljnim dodatnim dokazom o potrebi
posveivanja cjelovite brige o svim ljudima a to je posao drave i onih koji se smatraju istinskim
dravnicima.
Kao predmet dunosti dravnikog promiljanja i debljinu se moe sa sigurnou identificirati kao
meunarodnu epidemiju koja se prenosi globalizacijom, odnosno kroz sve to donosi i namee tzv.
slobodna trgovina i tzv. trina ekonomija. Za Hrvatsku je od velikog znaaja oduprijeti se ovome vidu
unitenja nacionalne snage, a navedena pojava velikog broja aparata za industijsku hranu u kolama
je znak da procesa tovljenja u tijeku i da ga se mora pod hitno obustaviti. Posebno zato jer su djeca
izloena tom podmuklom procesu putem iznuivanja potronje istovremeno povezanim s ukidanjem
dobre alternative. Zato u hrvatskom kolskom sustavu nee biti dozvoljena prisutnost onoga to ne
odgovara najviim nutricionistikim standardima, a Hrvatska tradicionalna kuhinja zajedno s domae
proizvedenom hranom je ono to prua najkvalitetniju prehranu naoj mladosti.
Openito, pogubnosti globalizacije i nesmiljenog irenja tzv. slobodnog trita i slobodne trgovine
ne dotiu se samo problematike prehrane u kolama i s tom prehranom povezane uenike pretilosti,
nego se odnosi i na svu ostalu problematiku vezanu uz kolstvo. Korporacije, koje su samo izvritelji globalizacijske ideje, uspijevaju u eliminiranju barijere izmeu reklama i obrazovanja koliko god
tako neto izgledalo nemoguim zbog temeljne suprostavljenosti reklame (tj. propagande kojoj je la
i prevara osnova rada) i obrazovanja (koje bi trebalo poivati na spoznanim istinama i teiti daljnjem
spoznavanju istih). kolstvo se neprestano obezvrijeuje i zakidaju mu se sredstva koja ono trai da
bi moglo dostojno egzistirati kroz mehanizme prisile poput diktata MMF-a, Svjetske banke i WTO-a
koje nameu najgoru kapitalistiku doktrinu nerazvijenim zemljama. Istovremeno i one bogate, tzv.
razvijene zemlje, trpe sutinski iste principe vladavine kapitala, ali nametnute iznutra, od strane njihove vlastite vladajue strukture koja je samo puki izvritelj korporacijskih interesa. kolstvo suoeno sa
sve veim kresanjima prorauna nalo se u velikoj neprilici zbog istovremenog naglog rasta trokova
odravanja modernog obrazovanja, prisiljavajui mnoge da trae alternativne izvore financiranja. Zasute razvitkom raunalne tehnologije, kole koje si nisu mogle priutiti niti nove udbenike iznenada
su suoene s oekivanjima da opreme uionice audio-vizualnom tehnikom, video kamerama, kolskim raunalima, desktopima s najmodernijim obrazovnim software programima, pristupom internetu, itd.
Iako mnogi obrazovni eksperti s punim pravom istiu da su pedagoke koristi koje donosi tehnologija
440

Untitled-1.indd 440

10/23/06 8:11:21 AM

Organizacija Ministarstvo odgoja i obrazovanja

u uionicama u najboljem sluaju upitne, ostaje injenica da moderna privreda vapi za tehniki potkovanim ljudstvom, pa se po toj potrebi oblikuje i partnerstvo izmeu kola i korporacijskih sponzora.
Globalizirano drutvo ne treba mislee ljude, ne treba slobodne ljude, nego je tu prisutna potreba za
proizvodno-potroakim zombijima koji su tu da bi sluili Zvijeri koja se krije iza svega i koja raste
u snazi po usavrenju tog globalizacijskog modela do krajnjih granica. Globalizacija treba, pa prema
tome i kroz kolstvo tako i formira, ljude koji su robovi, a istovremeno su sami sebi i gonii i uvari.
U ovom kontekstu, korporacijsko partnerstvo i sponzorski ugovori mnogim su se javnim kolama na
Zapadu (posebice onima u siromanijim etvrtima) inili kao jedino mogui izlaz iz zamke.
injenica da se sve vie kola okree privatnom sektoru za financiranje tehnologije ne znai da su se
vlade odrekle svoje uloge opremanja javnih kola raunalima. Upravo suprotno. Politiari tzv. razvijene demokracije na Zapadu masovno upotrebljavaju parolu kompjutor na svakom stolu to znai
da e se sredstva od kolstva velikim dijelom potroiti na skupu tehnologiju, dok istovremeno nema
porasta dravnog financiranja kolstva. To znai da se mora negdje zakinuti, a to redovito biva na
ostalim edukativnim programima poput glazbenog ili tjelesnog odgoja i sl. Ta sredstva se politiarima
otplauju financiranjem njihovih kampanja od strane onih koji u svemu tome ubiru zaradu, pa se tako
zatvara krug oko unazaenog kolstva. Tako i kod nas toliko promovirano i medijski forsirano kao
navodno ivotno nunim opremanje kola raunalima treba gledati kroz spoznaju da se radi samo o
obinom kopiranju ve utvrenog obrasca sluenja interesima kapitala, a ne interesima ljudi.
Kad su sve te kompanije brze hrane, sportske opreme i raunala uskoile da popune namjerno izazvane praznine u proraunima, donijele su sa sobom i svoje vlastite obrazovne planove. Postie se,
i to sustavno u sve veem obimu, da korporacijske marke nisu samo jedan dodatak, nego subjekt
obrazovanja, ne samo fakultativni nego osnovni obrazovni plan. Jasno je da kompanije koje tako izopauju kolstvo nemaju nita protiv obrazovanja. Uenici svakako trebaju uiti, kau oni, no zato ne
bi itali o naoj kompaniji, pisali o naoj marki, istraivali svoje vlastite afinitete prema markama ili
crtali neto za nau iduu reklamnu kampanju? Pouavati uenike i graditi svijest o markama (to u biti
znai nagoniti na bezumno potroako ponaanje) prema korporacijama mogu biti dvije strane iste
medalje. Korporacije vrlo suptilno i na mala vrata prodaju ideju da je njihov program od neprocijenjive vanosti za obrazovanje, da modernizira suhoparne zastarijele obrazovne izvore kao to su knjiga
i uitelji. Prema modelu koji se promovira, proces uenja je puki prijenos grae u uenike mozgove.
Postaje nevano da li je ta graa sluajno Disneyev filmski hit ili Pitagorin pouak. Prema tom naelu
efekt je isti: vie pohranjene grae, to je ono to se trai. Mozgovi isprani korporacijskom propagandom posljedica su sekularizma, demokracije i kapitalizma, odnosno, na Zapadu, kao najrazvijenijim
sekularnim dravama kojima u potpunosti vlada kapital, kole su postale masovne praonice mladih
mozgova. Nama u Hrvatskoj, kao i svima ostalima, ukoliko nastavimo ovako bezumno putem sekularistikog bezbonitva slijedi isto takvo oblikovanje kolstva po modelu demokracije i kapitalizma.
Naalost, puno je toga ve prisutno, no nikada nije prekasno da bi se odustalo od ispravljanja zabluda
u koje smo upali.
To da nam slijepo slijeenje Zapadnog modela dovodi do potpunog unitenja svake ivotne osnove
trebalo bi ve biti jasno svakome tko je makar i manjim dijelom u istini. Zapad je svojim prihvaanjem
relativizma, odnosno odstupanja od istine koju je prije nasljedovao kroz kranstvo, sebe osudio na
porobljenost i smrt. Samo istina oslobaa i samo je Isus Put, Istina i ivot (Iv 14, 6), a sve to odstupa
od tog naela vodi u propast.
Bez utemeljenosti u Kristu kao izvoru istine i negiranjem Istine davanjem legitimiteta relativizmu nije
bilo snage da bi se oduprijelo izopaenjima kolstva kakva su sada na djelu. Naime, nekadanji tzv. radikali iz vremena revolucije i nemira od 1968. sada su zaposleni kao akademici na sveuilitima iz kojih i dolazi ideja da je i sama istina podlona razliitim tumaenjima, odnosno relativna. Ova spoznaja
uinila je za mnoge akademike intelektualno neodrivim angairanje u politikom argumentiranju
koje bi privilegiralo bilo koji model uenja (javni) nad nekim drugim (tj. korporativni). A kako je istina postala relativna, tko sada moe rei da su Platonovi dijalozi iole vei autoritet od (anti)filozofije
dijaloga prisutne u npr. TV seriji Prijatelji, a da sam sebi ne upadne u usta?

441

Untitled-1.indd 441

10/23/06 8:11:22 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

Kao i kod vrtia, i u kolama uenici moraju biti u potpunosti uniformirani, od glave do pete, i to tako
da se po kolskoj uniformi i po pripadajuim obiljejima svaki uenik na cesti ili bilo gdje van kolskog prostora lako i jednostavno moe identificirati. Time e se dodatno oteati izbivanje s nastave,
ali i svako drugo huliganstvo, zato jer se po uniformi koju je obavezan nositi na putu u, i iz kole, lako
moe pronai izgrednika. Osim toga, noenje uniforme ima i psiholoke uinke u smislu prihvaanja
stege i autoriteta, ali i nauavanju uenika podvrgavanju pravilima putem propisa koji prate noenje
uniforme.
I izvoenje nastave na otvorenom, na terenu, u prirodi ili na prigodnim lokacijama irom Hrvatske
isto je tako odreeni nastavak prije opisivane prakse vrtia. U procesu uenja i pokazivanja nadarenosti od strane uenika, oni uenici koji pokazuju zanimanje ili nadarenost za odreene predmete
trebaju biti i dodatno izuavani u specijalistikim grupama za posebno darovite. Bez obzira na taj
dio, u samom pohaanju predmetnih satova nee se ii na unaprijed zadani razred (grupu) nego se
formiraju razredi prema pokazanim rezultatima iz pojedinog predmeta. To konkretno znai da kada
je na rasporedu sat matematike, onda se oni koji su u svojoj generaciji najbolji matematiari okupljaju
u jednom razredu, oni malo slabiji u drugom, i tako redom do onih koji su pokazali najslabije znanje
iz matematike. Isto e vaiti i za sve druge predmete. Ondje gdje e postojati razredi u obliku kakav
danas poznajemo biti e u tome da imaju svojeg razrednog uitelja (razrednika) i da kao razred grade
svoj identitet kroz sportske i razne druge radne aktivnosti (rad u dvoritu, ienje kruga, snijega, i
sl.). Tako se na najmanju moguu mjeru svodi sputavanje onih naprednijih ogranienou onih manje
naprednih, a istovremeno se ne doputa izgradnja nekakvog pretjeranog elitizma onih najdarovitijih,
ve se svi na jednoj razini meusobno socijaliziraju kao jedan kolektiv.
Ve je i u prethodnim poglavljima govoreno o viestrukoj vanosti koju ima sport kao jedno vrijedno i
korisno pedagoko sredstvo za odgajanje mladih. Zbog cijelog niza raznolikih razloga sport mora imati
veoma istaknutu ulogu u odgojno-obrazovnom sustavu. Ve u predkolskom odgoju biti e dan jedan
kvalitetni temelj, a u kolskom odgoju i obrazovanju na tu osnovu se jo dodatno nadograuje. Tjelovjeba i sport moraju biti svakodnevni i za sve u tom smislu obavezni kao jedan zadani minimum. Po
ve navedenom modelu odreeni predmeti poput borilakih vjetina, streljatva, maevanja, streliarstva, atletike i gimnastike biti e ono to ulaziti u to potrebno najmanje obavezno znanje koje
treba savladati i zadovoljiti odreene standarde, a sve pod strunim planiranjem i nadzorom. Upravo
onako kako to nalau pravila sportske struke. Sve je dio ope pripreme za prije opisivanu hrvatsku
doktrinu totalnog obrambenog rata, pa tako kroz intenzivan rad na neemu kao to je vjetina streljatva Hrvatska gradi buduu vojsku visoke preciznosti gaanja. Pogotovo kada se jednako tako osim
same vjetine preciznog gaanja kroz sreljatvo istovremeno izgradi i visoka psihofizika sprema.
U tom smislu potpune cjelovitosti s Programom nacionalnog opstanka i cijeli sportski odgojno-obrazovni program mora ispuniti sve svoje specifine zahtijeve. Poput onih da, ukoliko se eli postii najbolje s mladim tijelima s kojima radi, treba znati odreene zadanosti. Poput onih da se na koordinaciji
treba raditi u dobi od 7 do 10 godina, eksplozivnoj snazi od 10 do 12 godina, te agilnosti od 11 do 13
godina. Ono to se ostvari u tome razdoblju ostaje dalje za cijeli ivot, pa se stoga ne smije s radom
na djeci i s djecom zakasniti da se ne izgubi aktiviranje tih sposobnosti. Sukladno tome, ali i ostalim
slinim zahtijevima, postavlja se nain na koji se osmiljava sport u kolama, ali i ire od toga, s tim
zakonitostima se usaglaava samo kolstvo u svojoj cjelosti. To bi se odnosilo na onaj obvezatni sadraj, dok je svakako znaajno prisutan i dodatni sportski program pristupaan za sve zainteresirane.
Oni koji e pokazati i najmanje htijenje i volju za dodatnim sportskim aktivnostima imati e i priliku
da to ostvare. Kroz ponovno uspostavljanje sustava sportskih natjecanja u pojedinanim i kolektivnim
sportovima na samoj kolskoj, gradskoj, upanijskoj i dravnoj razini dodatno e se popularizirati
htijenje meu mladima da se to masovnije i aktivnije ukljue u ponuene aktivnosti. Koliko je to
korisno samo na razini upoljavanja mladih, posebno u razdoblju puberteta, i kroz tjelesnu aktivnost
troenja velikog vika energije kojom raspolau, znano je skoro svakome imalo razumnome. Mlade se
mora neim zaposliti, inae e se sami zaposliti neim drugim, a to je vrlo esto loe za njih same, a i
za njihove blinje.
Posebno e mjesto, i to kao jedna aktivnost koja na poseban nain spaja intelektualnu gimnastiku i
442

Untitled-1.indd 442

10/23/06 8:11:22 AM

Organizacija Ministarstvo odgoja i obrazovanja

tjelesnu spremu, imati ponovna popularizacija igranja aha. ah se ima izvui iz ladice zaborava u koju
je gurnut, a na njegovo mjesto su uskoile isprazne i za tijelo i um mladih tetne kompjutorske igrice.
I ovdje je vidljiv utjecaj korporacijskog formiranja trita u kojem nije profitabilno mlade nauavati
igranje aha jer je za to dovoljna obina drvena ploa i figurice te nema masovne potronje na uvijek
izbacivane novitete kod kompjutorskih igara. ah nije potroaka igra, nema tu mogunosti neprestanog izbacivanja na trite i ubiranja profita i posve je neprimjeren za gramzivi kapitalizam.
Svakako da e postojati i informatiko obrazovanje, ali nee se dopustiti da se obrazuju (formiraju) generacije koje e biti u potpunosti ovisne o kompjutorima te bez njih nee biti u stanju djelovati. Kompjutori i informatika kao takva ima biti korisno sredstvo i djelotvorna nadgradnja temeljnih ljudskih
vrijednosti i sposobnosti koje u svojoj biti uvijek ostaju nepromjenjive. Klasini nauk je ono to treba
biti osnovica obrazovnog programa, kada se izuzme Sveto pismo i nauavanje koje ga prati na temelju
crkvenog nauka kao odreena armatura tih temelja. Klasini nauk je osnovica koja e omoguiti da se
kroz informatiko opismenjavanje to umjenije iskoriste sve dobrobiti koje se kroz razvoj informatike
mogu dobiti, a da se sprijei danas prisutno zaglupljivanje tehnologijom. Danas je prisutno preveliko
uzdizanje same informatizacije, kao da ona sama po sebi rijeava stvari. Ne uvia se da samim postavljanjem kompjutera u uionice ne dolazi do stvarno neke vee koristi, ak je mogue da to donosi
i veu tetu od koristi, zato jer nema primjerenog rada sa samim uenicima i oni nemaju ono to je
potrebno, a da bi kroz pomo koju daje informatika (to je poglavito brzina obrade podataka i pristup
podacima) mogli izvui najvie iz sebe. Ako nema potrebne spoznaje o tome koji podaci su vrijedni,
koje podatke treba traiti, a koje odbaciti kao nepotrebne, onda poveana koliina podataka kojima
imamo pristup kroz kompjutere ne donosi neko olakanje, nego samo jednu prezatrpanost gomilom
podataka s kojima ne znamo to bi napravili.
Kako e se promiljati nastavni plan moe se dodatno pribliiti kroz to to e i irilica biti sastavni i
obavezni dio opismenjavanja mladih u hrvatskoj dravi. Kroz poznavanje irilice osim obogaivanja
pismenosti i proirenja dostupnih podataka dodatno se ojaava obrambena sposobnost jer potencijalnog protivnika treba to bolje poznavati. Doslovce ga treba znati proitati. Srbija uvijek, naalost, ali to
je tako, predstavlja potencijalnog agresora i treba raunati da e svjetski monici uvijek najprije igrati
na kartu srpskih pretenzija prema Hrvatskoj. Moda upravo saznanje da smo temeljito obrambeno
pripremljeni bude onaj initelj koji doprinese jednom udu i odvrati Srbiju od neprijateljstva prema
Hrvatskoj te neposlunosti prema istim onima koji ih, kada im to odgovara, s lakoom bombardiraju.
Kada sve skupa bude izvreno kako je i izloeno, doi e do bitnog pomaka u samoj percepciji i doivljaju nastavnika i nastavnikog zanimanja. Vratiti e se i ponovno e biti uspostavljeno potovanje
i autoritet nastavnika, upravo suprotno sada prisutnom potpunom rasulu svih vrijednosti i respekta, a
to je vidljivo ve samim pogledom na kole izvana i na to kako izgledaju. Ne moe se oekivati da uenici, ali i roditelji, cijene instituciju po kojoj se moe slobodno i nekanjeno arati ili razbijati. Takoer,
i nastavnike nije mogue respektirati kada su doivljeni kao nekakvi jadnici koji nemaju bolji ivotni
put, pa moraju ivotariti sa mizernom plaom i bez ikakve perspektive da se ivotno srede i osiguraju
minimum dostojanstvenog ivljenja. Da bi takvo stanje bilo poniteno od nastavnikog zanimanja
uiniti e se cijenjenim i uglednim poslom sa svim pripadajuim privilegijama koje i zasluuje.
Vrijeme kolskih praznika ne smije znaiti da uenici nee imati mogunost za organizirane aktivnosti
svake vrste i svih oblika. U tu svrhu ponovno e se ustanoviti institucija akih odmaralita koji imaju
biti rasporeeni po cijeloj Hrvatskoj i ispunjeni edukativnim i sportskim sadrajima tako da bude
korisno ispunjen cijeli dan. To je opet na tragu navedenog pravila da se sa djecom i omladinom mora
neprestance raditi i nikako ih se ne smije prepustiti njima samima da besposleno lutaju ulicama. Drutvene posljedice zaputanja mladih dobrano su vidljive. Ovakva nebriga za odgoj i obrazovanje mladih
jednaka je veleizdaja nacionalnih interesa kao to je to slugansko pokoravanje stranim nalozima ili
ratno profiterstvo. Veleizdaja je posebice stoga to se na primjeru privatne kole izgraene na obroncima Medvednice vidi da Hrvatska gospodarsko-politika elita ipak zna neto o tome kakve bi kole
trebale biti, ali potpuno bezobzirno ono to je kao prostor dobro omoguavaju samo svojoj djeci, dok
ih za ostatak nacije nije briga. Beutno ostavljaju narod neka bude preputen uvjetima koje namee
globalizacija i koji su upropaujui za dravu i samu nacionalnu egzistenciju.
443

Untitled-1.indd 443

10/23/06 8:11:22 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

to se tie samog trajanja osnovne kole tu se nee mijenjati razdoblje od osam godina, a nakon toga
dolazi etverogodinja srednja kola. Dok osnovna kola treba svugdje biti manje ili vie ista, s tim da
e glavna razlika kod osnovnih kola biti u tome da li koluju gradsku ili seosku djecu, pa e prema
tome i modificirati svoje nastavne i odgojne sadraje.
U samom konceptu izgleda, standarda, komfora, stege, i ostalih pojedinosti nee biti bitne razlike
izmeu osnovnih i srednjih kola. U biti, srednja kola e samo nastaviti sa onim to je bilo ostvareno
u osnovnim kolama, samo to e sve biti primjereno prilagoeno starijem srednjokolskom uzrastu.
Glavna razlika prisutna je u obrazovnom programu, u nastavnim predmetima, nainu predavanja i
kriteriju ocijenjivanja.
Postojati e dva osovna srednjokolska usmjerenja: gimnazijski i privredni, a selekcija e se obavljati
kombinacijom klasifikacijskog ispita i prosjeka uspjeha u osnovnoj koli. U sreenoj i odgovornoj dravi nee biti mogue vercanje kroz sustav za ikoga, jer takve pojave bivaju brzo uoene od naroda
i onda dolazi do posve opravdanog opeg nezadovoljstva zbog nepravinosti sustava, a po tome i do
cijepanja nacionalnog jedinstva. Tko na bilo koji nain zlouporabi svoj polaaj snositi e tako teke
posljedice da e svatko jako dobro razmisliti prije nego to se upusti u takve poduhvate.
Gimnazije trebaju imati programe obrazovanja kakvi su gimnazijama primjereni, odnosno kakve su
oduvijek imale, samo malo nadopunjen najosnovnijim informatizacijskim potrebama. S druge strane,
privredno usmjerene srednje kole imaju osnovnu zadau da povezanou s gospodarstvom produciraju visokokvalitetno educiranu radnu snagu koja e potom podii cjelokupnu kvalitetu i produktivnost gospodarstva. To nikako ne znai da uenici koji zavre privredno usmjerenje bivaju na bilo koji
nain uskraeni za mogunost daljnje fakultetske naobrazbe. Visoko kolstvo biti e jednako otvoreno
za sve koji zavre srednju kolu bez obzira koja je to kola, a jedina razlika je u odreenom predznanju
s kojim se dolazi na fakultete. Tu bi uglavnom prednost po primljenom znanju trebali imati oni koji
imaju zavrenu gimnaziju, jer je gimnazija i zamiljena kao odreena predpriprema za fakultete, ali
ipak na kraju sve ovisi o samim uenicima i njihovom pristupu u radu na studiju koje su si odabrali,
a to je posve individualna stvar, neovisna o prethodnoj naobrazbi. ak e i neki fakulteti biti zbog
svoje naravi na odreeni nain laki za svladavanje onima koji dou na studij iz privredno usmjerenih
srednjih kola.
Najvaniji initelj koji e osiguravati da e fakultetima bez veih potekoa biti omoguen pristup i
onima koji nisu pohaali gimnazije je to da gimnazija treba biti relativno malo u odnosu na broj privredno usmjerenih srednjih kola. To e osigurati da se gimnazijski obrazuju stvarno samo oni koji za
to pokau i najbolje predispozicije kroz osnovnu kolu i kvalifikacijski ispit. Za upisati se u gimnaziju
biti e potrebno ostvariti visoke rezultate i takvom selekcijom i kvantitativnim ogranienjem gimnazijalaca kole privrednog usmjerenja nee biti liene velikog broja onih koji su takoer intelektualno
daroviti, ali ipak nisu uspjeli (ili nisu htjeli) upisati gimnaziju. Time se postiu dvije za drutvo i dravu
znaajne stvari.
Pod prvo, veina se obrazuje za rad u gospodarstvu, a jedna manjina je usmjerena na preteno intelektualni rad, to treba biti prikladno popraeno promjenom dananjeg mentaliteta u kojem je fiziki rad
nedovoljno cijenjen i vrednovan. Zbog cijelog niza razloga stvorena je takva klima da se svi odgajaju
u percipiranju fizikog rada kao manje vrijednog i nedostojnog pametnog ovjeka. U hrvatskoj dravi
koja hoe ostvariti nacionalni opstanak tako neto mora biti poniteno pod svaku cijenu i rad e upravo kroz kolski sustav biti primjereno cijenjen i potovan. To se ponajprije postie time da ljudi mogu
dostojno ivjeti i stjecati ugled radei bilo koji zakonit posao i u tom smislu mora biti prisutna drutvena solidarnost. Naravno da e visokokvalificirani djelatnik, npr. lijenik ili sveuilini profesor, imati
vee prihode, veu kuu ili stan i sline pogodnosti, jer mora se stimulirati i motivirati nagraivanjem
ono to zahtijeva svladavanje veih vjetina ili znanja i ono to je ostvarivo ipak jednom manjem dijelu
populacije. Mora se poticati hijerarhijsko ustrojstvo, pa tako i hijerarhija po kolskoj osposobljenosti te to podrazumijeva da jedan graevinac (radnik, ne poduzetnik) ili voza tramvaja imaju manje
prihode, manji stan ili kuu, ali on to sve mora moi ostvariti svojim radom bez zakidanja u jednom
minimumu koji se smatra dostojnim ivljenjem. U svakoj pravinoj dravi koja ima iole pametno
444

Untitled-1.indd 444

10/23/06 8:11:22 AM

Organizacija Ministarstvo odgoja i obrazovanja

vodstvo moraju se ostvariti takva naela ukoliko se ne eli oslabiti nacionalno tkivo, a time i samu
obrambenu sposobnost. Treba dati svima na spoznaju da je naciji jednako potreban i kirurg i smetlar,
te da se bez oba zanimanja ne moe djelotvorno ivjeti. Ako nema kirurga svi su zakinuti u sluaju da
se nau u potrebi za kirurkim zahvatom i spaavanju ivota, a ako nema smetlara svi su zakinuti za
istou ivotnog prostora i praktiki se ivi na velikom smetlitu. U oba sluaja dolazi do problema i u
sreenoj i dobro ustrojenoj dravi svi su svjesni ove meusobne ovisnosti svakoga o svakome i drutvena solidarnost je postavljena na zdrave noge. U takvoj dravi zavist i osjeaj nepravedne zakinutosti
svedeni su na najmanju mjeru, a da e ih uvijek ipak biti posljedica je ovjekove nesavrenosti i sklonosti grijehu, te na to treba i raunati i ne ivjeti u utopistikim sanjarenjima o bezgrijenom ovjeku.
Teokratska i nacionalna drava je najbolje sredstvo odreenog ponitavanja i usaglaavanja ljudskih
nesavrenosti, ali ne treba u toj i takvoj dravi gledati nekakvo savrenstvo koje je stvaratelj raja na
zemlji. Kao i svaka ljudska tvorevina ima svoje nesavrenosti, ali je definitivno najbolje ureenje koje,
takvo kakvo je, treba tititi ljude od upadanja u vee zlo i pomagati svim pojedincima u postizanju
njihove individualne posveenosti, a ne sustavno stvarati uvjete za poticanje i irenje zla, to je sada
sluaj u sekularnom ambijentu.
Pod drugo, pravilnim omjerom izmeu gimnazija i privrednih srednjih kola gdje su gimnazije bitno malobrojnije i ine jednu posebnost srednjokolskog sustava, spreava se dekadentnost, lijenost
i neborbenost (kapitulanstvo pred izazovima i tekoama ivota) novih narataja. Takva koncepcija
temelji se na tome da je ideja da je nastava kadra bitno promijeniti ljude i da je njezin rezultat da ih
poboljava ili, to je jo gore, izjednauje. To je ista masonski izniknula i rairena ideja prosvjetiteljstva po kojoj je samo potrebno ljude obrazovati, pa e se izgraditi nekakav raj na zemlji. Demokracija
kao prosvjetiteljsko edo pukim ponavljanjem takvih sumanutih tvrdnji stvorila je od istih jednu od
svojih najnepokolebljivijih dogmi.
No, kao i na mnogim drugim stvarima, demokratske su se ideje nale u dubokom nesuglasju s injenicama iskustva. Ne treba se puno pomuiti da bi se dokazalo da nastava ne ini ovjeka ni moralnijim
ni sretnijim, da ona ne moe ukinuti grijeh prisutan u ljudima, te da kada je loa vie teti nego koristi,
a to je dananja stvarnost.
Ve je napomenuto da je sada u nastavi prisutno odgojno naelo po kojemu se eli razvijati inteligenciju uenjem naizust zadanog gradiva. Sav se trud uenika onda svodi da samo to vie naue, i od
osnovne kole pa do doktorata nema niega drugoga osim uenja napamet cijelih knjiga, a inicijativa
i suenje o onome to se ui nimalo se ne uvjebava. Nastava je poprimila znaenje recitiranja i pokoravanja bez promiljanja. Takav odgoj predstavlja pravu pogibelj jer dovodi do toga da puni onoga koji
ga prima ljutim nezadovoljstvom s uvjetima u kojima je roen i eljom da iz njih izae. Radnik ne eli
vie ostati radnik, seljak ne eli vie biti seljak, svi tee tome da se dokopaju javnog namjetenja koje
je plaeno od strane drave. Umjesto da pripravlja ljude za ivot, kola ih pripravlja za javne slube u
kojima se moe uspjeti bez ikakve ili vrlo slabe potrebe za samostalnosti i vlastite inicijative.
Drava koja proizvodi preveliki broj uenih ljudi, ljudi s diplomama, stvarno ima potrebu za samo
malenim brojem tako obrazovno osposobljenog ljudstva, a svi ostali bivaju ostavljeni bez posla. Time
se hrani i osigurava one prve - zaposlene, ali i ima za nezadovoljnike i neprijatelje one druge - nezaposlene. S vrha do dna socijalne piramide, od mjesta obinog pripravnika do profesora ili ravnatelja
nekog dravnog zavoda, jagmi se danas golema masa s diplomama u ruci i s karijerom na umu. Istovremeno nije mogue nai dovoljan broj radnika u graevinarstvu, zdravstvu ili kolstvu koje je izvan
veih gradova. Akvizicija znanja koje nikome nee trebati sigurno je sredstvo da od ovjeka napravi
buntovnika, a pogotovo stoga to zakulisni manipulatori dobro znaju navedene principe i ponajvie
kotrolom nad medijima, ali i ostalim polugama moi kojima raspolau, potiu na bunt onako kako im
najvie odgovara u njihovim opskurnim ciljevima.
U privredno usmjerenim srednjim kolama nepotrebne i besmislene koliine sirovih informacija zamjenjuju se s profesionalnom nastavom koja e biti kadra vratiti mlade na polja, u radionice, u sve
vrste pothvata od kojih danas svi uporno bjee. Zdravo prosuivanje, iskustvo, inicijativnost, to su
uvjeti uspjeha u ivotu, a ne trebersko pamenje nastavnog sadraja. Knjige su korisni rijenici koji
445

Untitled-1.indd 445

10/23/06 8:11:23 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

daju savjet, no zato je sasvim beskorisno drati u glavi njihova duga poglavlja. Ideje se obrazuju samo
u svojoj prirodnoj i normalnoj sredini; ono to ini da njihove klice prokliju jesu nebrojeni osjetilni dojmovi koje mladi ili djevojka danomice primaju u radionici, brodogradilitu, na suditu, kod
naukovanja, u bolnici, gledajui orue, materijal i posao s kupcima, radnicima, rad, dobro ili loe
obavljen posao, skup ili lukrativan; to su evo sitna posebna opaanja za oi, ui, ruke, pa i sam miris,
koja se, nehotice primljena i neopazice izdjelana, organiziraju u dui da prije ili kasnije sugeriraju ovu
ili onu novu kombinaciju, pojednostavljanje, utedu, dotjeranost ili pronalazak. Posve neprimjerenim
odgojno-obrazovnim sustavom mladi je ovjek lien svih tih dragocijenih dodira i svih tih prijemivih potrebnih elemenata, i to ba u najplodnije doba. Veina uenika, i to velika veina, nepotrebno
su izgubili i vrijeme i trud, vie godina svojeg ivota, i to djelotvornih godina, vanih i ak odlunih.
Nakon dobivenih svjedodbi i diploma pretvaraju se da su ljudi spremni za ivot, a kad tamo: oni su
ve gotovi s ivotom. Povuku se u svoje zvanje, eventualno ga i korektno vre, ali nita vie. Radi se o
osustavljenom multipliciranju mediokritetstva, a to nije za uditi jer je demokracija ono to potie
dolazak mediokriteta na pozicije dravnika, onih koji imaju vlast, pa onda takvi nisu ni sposobni uiniti nita drugoga doli izraziti sebe kroz sustav koji ih je iznijedrio. Energiju i djelatnost zamjenjuju
kod tih nazovidravnika rasprave koje su strahovito prazne; kod masa zanos ili srdba od jednog dana;
kod knjievnika neka vrsta suznog, nemonog i ispraznog sentimentalizma i beskrvne rasprave o ivotnim nevoljama. Bezgranini se egoizam iri posvuda egocentrizam je nain miljenja moderne.
Pojedinac se konano ne zanima ni za to do li za sama sebe. Savjest polae oruje, openita se moralnost snizuje i postupno nestaje ustupajui mjesto raskalaenoj dekadenciji, jednoj orgiji hedonizma
unutar cijelog drutva. ovjek gubi svu vlast nad samim sobom. On vie ne zna gospodariti sobom; a
tko ne zna biti sam svoj gospodar, bit e mu doskora drugi gospodarom i tu se krije odgovor zato su
zakulisne sile nametnule ovakvo stanje: eli se zagospodariti nad cijelim svijetom i to treba shvatiti te
se ne bojati te istine. Strah prihvaanja izvire od toga to ako se prihvati istina da nas se eli porobiti
mora se tome i suprostaviti, a toliko je lake ostati u lai i komociji nedjelovanja.
U kolama privrednog usmjerenja znanje se nee crpiti iz knjige, ve iz same stvari. Ininjer e se obrazovati u laboratoriju ili radionici, a ne u koli, to e svakome omoguiti da doe do onog stupnja koji
odgovara njegovoj inteligenciji, da bude radnik i nadglednik, ako ne moe dalje, a ininjer tek onda
ako ga njegove sposobnosti do toga dovedu. To je apsolutno korisnije za cijelo drutvo, nego da se kroz
masovnu produkciju putem velikih brojeva dobiva vie ininjera nego to je to potrebno, ali i sama
razina korisnog znanja tako stvorenih ininjera je alosno mala. to je najgore, ovdje je bio naveden
primjer ininjera, ali je daleko destruktivnija enormna produkcija ekonomista i pravnika, a i ostalih
slinih zanimanja, koji su potpuno nepotrebni u ovakvom broju koliko ih sada ima. Tonije, koliko ih
ima, u Hrvatskoj se ne bi trebalo dati diplomu nijednom novom ekonomistu ili pravniku u iduih nekoliko stotina godina. Pod uvjetom da uope posjeduju neko korisno znanje, a to nikako nije sluaj.
U bolnici, u tvornici, kod graditelja, kod ovjeka od zakona, uenik, doveden vrlo mlad, ima tu prvu
obuku i naukovanje. Prethodno ili prije nego to stupi na posao on je mogao polaziti kakav openiti
i skupni teaj da stekne okvir u koji e porazmjestiti kasnija opaanja. Daje se mogunost odabiranja
polaenja tehnikih teajeva u slobodnim trenucima da se po mogunosti srede i usporede svakidanja
iskustva to ih se stjee radom. Pod takvim vodstvom raste praktina vjetina, te se sama razvija tono
do stupnja to ga podnose uenikove sposobnosti i u pravcu potrebnom za njegov posao, specijalnim
radom kojemu se eli posvetiti. Tim nainom mladi ljudi najbolje dolaze do toga da izvuku iz sebe sve
to se u njima nalazi. Do otprilike najvie dvadeset i pete ili este godine, a i ranije, ako mu ne manjka
temelja i sposobnosti, dobiva se ne samo koristan radnik ve i samonikli poduzetnik, ne samo stroj ve
i pokreta. Jo kada se u sve urauna i sposobnost daljnjeg samoobrazovanja kao ono najvrednije
gradivo koje bi se trebalo uenike nauiti, dobivamo jednu zaokruenu odgojno-obrazovnu cjelinu. Dobivaju se mladi ljudi kojima se bez bojazni moe povjeriti daljnja sudbina drave i nacije. Takvi
e znati ostati i opstati u ovome svijetu koji je prepun zamki.
Upravo suprotno od dananjeg stanja gdje se mehanikim bubanjem i preoptereivanjem apstrahira
od zbiljskog ivota u koji e mladi doskora upasti, od drutva koje ga okruuje i kojemu se odmah
mora prilagoditi ili ga ve od poetka izbjegavati, od ljudskih sporova u kojima bi se odrao i obranio,
gdje mora vrsto stajati, spreman, oboruan, izvjeban, oelien. Ovu prijeko potrebnu spremu, ovu
446

Untitled-1.indd 446

10/23/06 8:11:23 AM

Organizacija Ministarstvo odgoja i obrazovanja

solidnost zdravog razuma, volje i ivaca, ne daje nae kolstvo mladima, ve ba obratno: daleko od
toga da ga uine sposobnim, ono ih liava sposobnosti za neposredno i konano zvanje. Mlade se
postupno odrie zvanja koji zahtijevaju zdrav sud, inicijativu, energiju, osobno naprezanje i volju. I
najmanja ih odgovornost plai. Horizint prosjenosti koji se nudi zadovoljavajui joj je i samo se gleda
kako upasti unutar tog sustava prosjenosti, tog ve vie puta objanjenog sustava mediokritetstva.
Srednja kola po ovdje izloenoj koncepciji odgoja i obrazovanja postaje jednako obavezujuom kao i
osnovna, a oni koji pokau bilo nezainteresiranost, bilo nesposobnost za najosnovnijim uenjem imati
e obavezu odraditi barem odgojnu funkciju kole s minimalnim traenim dodatnim obrazovanjem.
Tu e prvenstveno biti naglaeno praktino naukovanje nekog zanimanja, a od manjeg e znaaja biti
koje je to zanimanje. U najgorim sluajevima, tj. onima koji e htjeti potpuno zanemariti kolovanje,
skoro sva nastava biti e sam rad u kombinaciji sa sportskim i kulturnim aktivnostima, a za taj rad e i
dobivati odreenu naknadu. Ipak, i tu e se raditi o kolovanju i postojati e odreene kolske obaveze
ak i takvih uenika, a ako je potrebno raditi e se i po specijalnim programima za one koji imaju bilo
kakvih potekoa u svladavanju gradiva, ili bilo ega drugoga. Tako e mladim ljudima makar i kroz
odreeni oblik prisile biti osigurano razdoblje tzv. akog doba, a nakon zavretka kole i odsluenja
vojnog roka, postati e potpuno ivotno i radno sposobni, ali ujedno ivotno i radno obavezni.
Ukoliko pojedinci ipak nee prihvatiti podvrgavanje obaveznom kolskom reimu i ukoliko se na
bilo kojem mjestu dogodi delikventno ponaanje moraju postojati i primjerene ustanove koje e znati
obuzdati one koje to treba. Popravni domovi su sastavni dio odgojno-obrazovnog sustava, a njihov rad
u svojoj biti nije razliit od rada kola, samo sa pojaanom represivnom prijetnjom i ovlastima.

Zavrna rekapitulacija
to se tie samih trokova izgradnje i odravanja ovako izloene koncepcije odgojno-obrazovnog sustava sve osim informatike opreme u stanju smo sami proizvesti tako da nas kota samo na vlastiti
rad i trud. Takoer, moe izgledati da nee biti mogue realizirati navedene visoke norme predkolskih i kolskih ustanova zbog prostornog ogranienja u kojemu se nalaze dananje kolske zgrade i
dvorita, ali kada se vidi kako je dana koncepcija urbanistikog planiranja biti e jasnije da nee biti
problem uklopiti povrinu kola i vrtia u postojeim podrujima. Prvenstveno e taj problem biti rijeen strategijom gospodarskog razvoja koja e preferirati gospodarska ulaganja u manjim gradovima
Hrvatske, pa e kao jedan prirodni slijed izgradnje gospodarstva doi i izgradnja odgojno-obrazovnih
objekata najprije u tim istim manjim gradovima. Pogodnost takvog pristupa je viestruka jer manja
mjesta imaju dovoljno praznog prostora za bitno slobodnije urbanistiko djelovanje od napuenih
gradova, a i cijena terena je bitno nia. Takvim pristupom svjesno e se ii na migraciju stanovnitva
iz velikih gradova prema manjima, pa kada sada prenagurani gradovi malo opuste, biti e lake preurediti i njih prema novim urbanistikim standardima koji ukljuuju predkolske i kolske ustanove (o
svemu detaljnije u poglavlju o urbanom planiranju Hrvatske).
Zato nema niti jednog stvarnog razloga da se ne bi moglo realizirati ostvarenje navedenog programa
odgoja i obrazovanja. Nebriga i zapostavljanje naeg pomlatka zbog vlastitog komfora ne moe biti
opravdano nikakvim razlozima i to svako mora imati na umu. Nemar prema djeci je nemar prema
Bogu, prema naciji i prema samome ovjeku kao pojedincu.
* * *
Kao to je ve vie puta naglaeno, cijeli odgojno-obrazovni sustav, od predkolskog do kraja srednjokolskog, biti e proet vjerskim odgojem. Tonije, osnovno nauavanje koje e biti prisutno je sluanje
i itanje Rijei Boje dane u Svetom Pismu, dodatno pojanjeno i protumaeno na osnovama crkvenog
uiteljstva. Tako e biti usaena pravilna moralna, etika, estetska i svaka druga vrijednost kao klica
ije je klijanje ovisno o slobodnoj volji svake idividue. Odgovornost vladara pred Bogom zahtijeva
da se sjeme objavljene Rijei zasije svima, a kako e se dalje razviti nije vie na odgovornositi nikoga
doli svakoga pojedinca zasebno. Bitno je da nitko ne ostane uskraen ili, jo gore, da bude pouavan u
protubojim naelima, a to je sada sluaj.
447

Untitled-1.indd 447

10/23/06 8:11:23 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

Ono to se danas promovira putem medija, a u kolama potvruje kroz nastavne programe, sramotno
je i nedopustivo. Tako se i dolo do takve izpaenosti da se djeci koja su tek poela otkrivati i spoznavati svoju spolnost na najvugarniji nain namee bludniki svjetonazor kao onaj koji je posve legitiman
i normalan. Sve se jo dodatno potvruje raznim (kvazi)znanstvenim dokazima, a koji nisu nita vie
od obinog miljenja i oitovanja politike volje koja to odobrava. Kakva je politika, takvi su i priloeni
znanstveni dokazi, prema dnevnoj potrebi, a ne prema istinitosti.
U kombinaciji s oboavanjem novca, a koje je sveprisutno, smiljeno se guraju oni najmlai na ivotne
stranputice kojima e biti i doslovce i simboliki zaraeni. Takav poremeaj svih vrijednosti, sa sustavnim razbijanjem obitelji, koja bi inae sluila kao djelotvorna barijera, kroz alkoholizam, maleni ivotni prostor, nezaposlenost ili zaposlenost kojom su roditelji prenapregnuti i odvojeni od svoje djece,
obezvreivanje roditelja nametanjem raznih idola, itd., djeca doslovce postaju lovina. Sva sila raznih
predatora okomila se na nau djecu od kojih su daleko najgori perverznjaci koji imaju razraene metode kojima si pribavljaju mlado meso za svoju pohotu najgore vrste. Cijela lepeza poslova cvjeta i
neprestano dobiva sve vei opseg. Poslovi u kojemu su mladi postali obina roba na kojoj se zarauje
ili kojom se zarauje, a poesto i jedno i drugo.
I tko je kriv za takovo stanje? Sigurno je da su krivi sami roditelji zbog osobnog nemara prema vlastitoj djeci i tranjem za lanim idolima i prihvaanjem krivih vrijednosti, ali ne moe se slabima i
neukima zamjeriti to su nadmudreni od lukavih i prepredenih, nego glavna zamjerka ide na raun
onih koji su po svojem poslu koji su preuzeli kao dravnici potpuno zanemarili dunost zatite svojih
podanika. Zato najveu krivnju za sadanje porazno stanje u Hrvatskoj snosi intelektualno-politika
elita koja ima potrebne talente, ali ih koristi na krivi, ili ak i na potpuno zli nain. Narod uvijek biva
voen, ne moe ni jedan dan biti bez nekakvog oblika vodstva, i oni koji na sebe preuzimaju to vodstvo
preuzimaju i odgovornost za taj narod kojim ele upravljati. To vodstvo je politika elita i potpuno je
svejedno na koji nain je vlast zadobivena, u svakom sluaju preuzima se i odgovornost. Nije bitno da
li je vlast osvojena grubim dravnim udarom ili fingiranom voljom naroda koja se naziva demokracijom u svim sluajevima vlast uvijek obnaa jedna uska i meusobno povezana manjina. Manjina
povezana svim moguim interesima i sporazumima ovdje nije ni bitno tono kojima. Zato od krivnje odgovornosti ne mogu pobjei niti ove nae politike elite koje su krive za sramotni nemar prema
cijeloj naciji. U ovom konkretnom sluaju prema djeci i cijelom potomstvu hrvatske nacije.
Zbog vlastite pohlepe politika elita je ostavila djecu da ih samo Zlo proguta, onako nevine, nejake i
neuke kakva djeca ve jesu. U Evanelju jasno pie: Nato e im Isus: Pustite djeicu i ne prijeite im
k meni jer takvih je kraljevstvo nebesko! (Mt 19, 14). To nepobitno znai da i pred Bogom snosimo
odgovornost kako emo podizati svoju djecu i zato ih se ne moe prepustiti u podzemlju kreiranim
svjetonazorima prepunih lai i obmana.
U tom se duhu i zavrava ovo poglavlje jednim odreitim navodom iz Svetog Pisma kojim je dano na
uvid ljudima kako trebaju razmiljati kada se radi o odgoju djece:
Odgoj djece
Tko ljubi sina svog, esto ga
bije ibom, da se na koncu u njemu obraduje.
Tko valjano odgaja svog sina, imat e od njega koristi
i ponosit e se njime meu znancima svojim.
Tko poui sina svoga, ini zavidnim neprijatelja svoga
i raduje se pred prijateljima svojim.
Pa i umre li otac, kao da i nije umro,
jer ostavlja sina sebi slina.
Za svojeg se ivota radovao gledajui ga
i na samrti se svojoj ne alosti.
Jer za neprijatelje ostavlja osvetnika,
a prijateljima sina koji e im znati milost uzvraati. (Knjiga Sirahova 30, 1-6)
448

Untitled-1.indd 448

10/23/06 8:11:23 AM

Organizacija Ministarstvo znanosti i tehnologije

2.6. Ministarstvo znanosti i tehnologije

Naui me razumu i znanju,
jer u zapovijedi tvoje vjerujem.
(Psalmi 119, 66)
Izdaleka u svoje iznijet znanje
da Stvoritelja svojega opravdam.
Zaista, za la ne znaju mi rijei,
uza te je ovjek znanjem savren.
(Job 36, 3-4)
Jer Jahve daje mudrost,
iz njegovih usta dolazi znanje i razboritost.
(Mudre izreke 2, 6)
Razumno srce trai znanje,
a bezumnika se usta bave ludou.
(Mudre izreke 15, 14)
Razumno srce stjee znanje
i uho mudrih trai znanje.
(Mudre izreke 18, 15)
Mudrou se zida kua
i razborom utvruje,
i po znanju se pune klijeti
svakim blagom dragocjenim i ljupkim.
(Mudre izreke 24, 3-4)
Mudrost mudraca veu mo daje gradu nego deset mogunika.
(Propovijednik 7, 19)
Ljudima je dao znanost
da uzmognu slaviti snagu djela njegovih.
(Knjiga Sirahova 38, 6)
A vi imate Pomazanje od Svetoga,
i znanje svi imate.
(Prva Ivanova poslanica 2, 20)

Uloga znanja u proslavi Gospodina

Kao to je u gore navedenim izvatcima iz Svetog pisma na savreni nain izreeno, znanje ima jednu
uzvienu misiju u proslavi Stvoritelja. Ono to je tu takoer jasno vidljivo je da znanje moe dolaziti
samo iz jednog izvora, od izvora svega vidljivoga i nevidljivoga, pa tako i svega znanja, a ljudima se
ono znanja to ga imaju daje po ljubavi kojom nas Otac ljubi. Takoer, znanje je odreeni vid istine,
a znanost je ovjekov trud da doe do istine. Znanje i znanost koji nisu u objavljenoj istini, koji ne
sadre Istinu, nisu nita doli puka tlapnja bez obzira na sve domete koje dosegnu. Znanost liena transcedentalne spoznaje nema punine, prazna je i vodi u ponor.
Ivan Pavao II. iznosi svjedoenje o stanju u znanosti dananjice u enciklici Vjera i razum koje potvruje prije iznesenu tvrdnju:
449

Untitled-1.indd 449

10/23/06 8:11:24 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

U podruju znanstvenog istraivanja ojaao je pozitivistiki duh koji ne samo da se udaljio od svakog
znaenja kranske vizije svijeta, nego je takoer, i u prvom redu, pustio da se srue svi pokazatelji metafizikoga i moralnoga razmiljanja. Tako se dogodilo da su se neki, upueni u znanost a uope nemajui etike svijesti, nali u opasnosti da im u sreditu zanimanja vie ne bude osoba i njezin cijeli ivot.
Dapae, ini se da su neki od njih, sasvim svjesni snage tehnikoga napretka, osim logici trita popustili
takoer napasti demijurgijske moi nad prirodom i nad samim ovjekom.
Ministarstvo znanosti i tehnologije ima tu osnovnu zadau da bude pomo onima koji su najvie
napredovali u znanju, a da bi im bilo mogue u tom svome osobnom poslanju ostvariti najvie i najbolje to mogu. Sve je, naravno, podlono osnovnom cilju teokratske drave, a to je sluenje i proslava
Gospodina, priprava kraljevstva Krista Kralja, pa tako i sve ono to e biti kroz sustav dobiveno ima
koristiti tome cilju. To je ujedno i jedini nain da se znanje ne bi zloupotrijebilo i stavilo u slubu napasniku, velikom zavodniku i ocu lai. Inae, a to je vrlo interesantno, Sotona ili avao kao osoba nema
znanstvene mogunosti koje su dane ovjeku. tovie, nema uope nikakvog interesa u znanstvenom
podruju upravo iz razloga to bi time bio u opreci sa svojim od Boga odijeljenim karakterom, pa po
tome i od istine koja je sva u Bogu. Zato se avao slui ljudskim slabostima i podlonostima njegovom
napastvovanju da bi ono znanja i ono znanosti koje je ovjek dobio preokrenuo u slubu suprotnu
Bogu, od kojega je to znanje i ta znanost i dola. To je jedna upozoravajua spoznaja, jer ako je tome
tako, onda je na onima koji su znanje po milosti i dobili istovremeno i jedna velika odgovornost da te
istine koje su dole s izvora ne upropaste na nain da ih se uspije upregnuti protivno tom izvoritu. To
je nuno ve po najtemeljnijoj pristojnosti, jer ako od nekoga dobijemo vrijedan dar, tada je stvarno
krajnje bezobrazno taj vrijedan dar koristiti protiv darovatelja. Bolje je onda dar ne primiti. Tako se
ini manje zlo. To je reeno i u Evanelju: Kome je god mnogo dano, od njega e se mnogo iskati. Kome
je mnogo povjereno, vie e se od njega iskati. (Lk 12, 48).
Dananje moderno vrijeme je razdoblje upravo jedne takve nepristojnosti i bezobratine prema Bogu,
prema naem Stvoritelju, jer silno znanje kojim je ovjek ovladao skoro je u potpunosti upregnuto u
protuboju djelatnost. I ono malo koristi od znanja to slui u dobre svrhe, biva u svijetu dananjice
zasjenjeno koliinom znanja koje je u slubi zla. Tako je npr. znanje iz medicinskih znanosti korisno
u pomoi novoroenoj djeci, trudnicama i sl., ali je to isto znanje ostvarilo najvei i najgori zloin
u povijesti ovjeanstva utrobno edomorstvo, masovna ubojstva neroenih, onih najnevinijih i
najbespomonijih. Primjera poput ovih ima svugdje, na svim podrujima znanosti, i nije za uditi da
je tome tako jer znanost je u slubi sustava koji je magijski utemeljen i posveen je antikristovskom
djelovanju u svojoj najintimnijoj biti. Znanost je postala slubenica sustava koji po svojoj naravi nije,
ne eli i ne moe biti dobar. Kako je drugaije i mogue nego da kapitalizam koji oznaava oboavanje
Mamona, boga novca, i od novca je stvoreno jedno boanstvo, novca u kojem je postavljena apsolutna
zemaljska mo, i da sada taj kapitalizam koji vlada svijetom koristi znanost, nego za sebe, a protiv
Boga? Bez sustavne promjene od kapitalizma prema kristocentrizmu nema mogunosti da se znanost,
koja je uvijek na kraju samo jedno sredstvo dano ljudima, upotrijebi kao sredstvo ija je svrha u Kristu,
s Kristom i po Kristu.
Tu je dano i odreenje po kojemu ima djelovati i hrvatska znanost te kako se ista ima koristiti. to
se tie samog Ministarstva znanosti i tehnologije, ono nije tu samo po sebi i nije izdvojeno iz cijelog
dravnog sustava, nego se radi o prirodnom nastavku procesa zapoetog odgojno-obrazovnim procesom. Oni koji se potvrde i pokau kao najbolji u sticanju znanja i idealnog samoobrazovanja biti e ti
kojima e se pruiti mogunost dodatnog usavravanja.
U kontekstu koji povezuje prethodno poglavlje o odgoju i obrazovanju sa znanosti i tehnologijom, rije je o krajnjem i najvrednijem produktu one prie o hipotetskom prebacivanju u prolost i temeljenju
dravnitva i dravne snage na ulaganju u ovjeka i poveanje znanja kod ljudi. Dakle, to ulaganje u
ovjeka u svojoj sutini se svodi na ulaganje u znanje i tim se znanjem koristi drava kao zajednica ljudi u slubi Bogu i opem ljudskom dobru. Znanstveni napredak koji omoguuje veu mo gradu nego
deset mogunika (Prop 7, 19) i na kojemu se ima temeljiti i snaga Hrvatske dolazi upravo od ulaganja
u ovjeka i njegovo znanje.

450

Untitled-1.indd 450

10/23/06 8:11:24 AM

Organizacija Ministarstvo znanosti i tehnologije

Posebice se to odnosi na znanost koja se dotie tehnolokog razvoja iz razloga to je razvijenost tehnologije postala onim imbenikom koji omoguuje diferencijaciju izmeu uspjenih i neuspjenih
drava, izmeu jakih i slabih, bogatih i siromanih. Pri tome ne treba biti u zabludi da je tehnologija
sama po sebi dobra ve time to je nova ili to predstavlja vee umijee, jer pod tehnologijom ne treba
gledati samo materiju i energiju, nego u tehnoloki paket dolazi i rije, a rije je presudna, rijeju se
ovladava tehnologijom. Tonije, pravom rijeju se ovladava tehnologijom, a krivorijejem tehnologija
ovladava ovjekom. I tu se treba citirati Ivana Pavla II. koji je na ovu injenicu upozorio u svojoj prvoj
enciklici Redemptor hominis gdje je napisao:
ini se da je suvremeni ovjek stalno ugroen od onoga to proizvodi, to znai: od proizvoda rada svojih
ruku, i jo vie od rada svoga razuma, od tenji svoje volje. Plodovi te mnogolike ljudske djelatnosti postaju vrlo brzo i esto na nepredvidljiv nain ne samo predmeti otuenja to znai da bivaju naprosto
oduzeti od onoga koji ih je proizveo nego se, barem jednim dijelom, izravno i neizravno, ti plodovi
okreu protiv samoga ovjeka. Oni su zaista upereni i mogu biti upereni protiv njega. Izgleda da je u tome
sr drame suvremenog ljudskog ivljenja u njegovoj najiroj i opoj protenosti. ovjek zaista sve vie ivi
u strahu. Boji se da njegovi proizvodi naravno ne svi niti veinom, nego neki, i to ba oni u kojima je
osobito sadrana njegova genijalnost i poduzetnost mogu vrlo otro biti okrenuti protiv njega.
Rije je u domeni ovjeka i to znai da kako e tehnologija biti iskoritena ovisi o ovjeku kojemu je
dano da se rijeju koristi. Ako se vratimo na poetak ove misli, dolazi se do spoznaje da se po rijei
ostvaruje snaga ili slabost, opstanak ili propast. Kao konana spoznaja svakom kranskom vjerniku
jasno je kao dan da je najvea snaga stoga sadrana u Rijei koja tijelom postade (Iv 1, 14) i da se po toj
rijei daje svako dobro, pa onda i tehnoloko dobro. Stoga oni koji su u suglasju s utjelovljenom Rijei
istovremeno imaju sve mogunosti za najbolju spoznaju svijeta koji je rijeju i stvoren. Jer U poetku
bijae rije (Iv 1, 1) i Sve postade po njoj (Iv 1, 3). I u Starom zavjetu imamo upuenost na to da se s
pouzdanjem oslonimo na Boju rije kada elimo dosegnuti znanje: Zato crpite nauku iz rijei mojih
i bit e vam na probitak. (Mudr 6, 25). Ne samo da se ovdje ovjeka upuuje na to da znanje izvire iz
Bojeg izvora, nego se naglaava da je to ovjeku garancija da e njemu to znanje biti istinski korisno,
a ne da se znanje okrene protiv ovjeka, protiv njegove slobode i ivota openito, jer su sloboda i ivot
nerazdvojive kategorije.
Kao to je za ovladavanje tehnologijom od vanosti imati brojnu visoko osposobljenu radnu snagu
kao jednu vrstu proizvodnu osnovicu ili bazu, tako i svoju posebnu vanost za dravu ima relativno
malobrojna znanstvena elita. Znanstvena elita ostvaruje dravi onaj dodatni korak kojim se jedna nacija moe odrati u dananjim surovim i nemilosrdnim politiko-ekonomskim (svjetovnim) uvjetima
koji vladaju svijetom. Znanstvenici svojim radom omoguuju ostvarenje tzv. faktora X ili one trajne
nepoznanice u jednadbi gospodarskog uspjeha, a drava svojim pravednim i pravilnim (tj. kristocentrinim, teokratskim) ustrojem omoguuje znanstvenicima punu afirmaciju u svojem radu, ali uvijek
pazei da ne bi dolo do zastranjenja i da se ne podlegne znanstvenoj moi kao onome koje vodi
umjesto da bude voeno. Na najkonkretnijoj, pragmatinoj sferi razmiljanja, jasno je da znanstvenici
svojim radom i rezultatima dravi i drutvu otvaraju nove puteve razvoja, a istovremeno neke prijanje
ine zastarijelima ili promaenima.

Znaaj sveuilita kao rasadnika znanja

Najosnovnija i najbitnija institucija stvaranja znanstvenika, ali i znanstvenog stvaranja, imaju biti sveuilita i znanstveni instituti koji trebaju biti meusobno povezani tako da jedni druge potpomau u
uzajamnom ostvarivanju. Sveuilite je oduvijek bilo jedno posebno tijelo unutar drave i drutva gdje
je zbog same prirode onih koji sveuilite sainjavaju bilo posebice orijentirano na slobodu i slobodoumnost. Sloboda mora biti sastavni dio sveuiline atmosfere, ozraja u kojemu se djeluje, jer sloboda
je u potpunosti povezana s istinom, a to je i naglaeno kada je reeno upoznat ete istinu i istina e vas
osloboditi (Iv 8, 32). Istina oslobaa, ali proces jednako tako ide i u suprotnom smjeru, pa je takoer
tono tvrditi da sloboda otkriva (prua) istinu. Zato svako znanstveno djelovanje moe biti jedino
uspjeno ukoliko je ovjek koji se bavi znanou slobodan. Odnosno, to je vie istinski slobodan, to
je i vei zahvat u vrelo istine.

451

Untitled-1.indd 451

10/23/06 8:11:24 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

Orijentiranost na slobodu nikako nije nita loe samo po sebi, ali je procesom sekularizacije i odvajanjem drave od Crkve to, uvijek manje ili vie uokvireno slobodoljublje, prelo u svoju suprotnost
i postalo egocentrino samoljublje ljudskog poboanstvenja. To je vidljivo uspostavom raznih vrsta
ateistikih humanizama, filozofijski utemeljenih, koji se ne ustruavaju da se same pokau kao nove
religije. Taj proces nije se dogodio preko noi nego je iao polako i u etapama, a osnovno mu je obiljeje u odvajanju teologije od drugih oblika istraivanja i znanstvene spoznaje. To odvajanje teologije
paralelno je s povijesnim procesom sekularizacije kojim se odvaja drava od Crkve, to je sasvim logino jer kako bi drugaije taj proces i mogao biti izvren?
Izmeu teologije i filozofije postoji organska povezanost ali to nije razlog da se ne prizna nuna autonomija koja je potrebna filozofiji i znanosti da bi se one, svaka u svojem podruju, prihvatile vlastitog
istraivanja. Doputena i potrebna autonomija izopaila se uslijed pretjerane racionalistike tenje
duha pa se dolo do filozofije koja je posve odijeljena od vjerske istine i potpuno samodostatna. Postupno se dalje razvijajui na ovim pogrenim naelima koji su udaljeni od kranske objave dolo se
do same opreke kranstva.
Tako je i uloga filozofije potpuno promijenjena. Iz mudrosti i sveope znanosti svedena je na jedno
od mnogih podruja znanja, a i gore od toga, pa je filozofiji dodijeljena posve sporedna uloga. Tako se
dolo u jednu slijepu ulicu gdje nije mogue vidjeti krajnji cilj. Zato, da bi se moglo uzdignuti u svim
vidovima ljudskih misli, bile one teoloke ili filozofske, vjera i filozofija moraju obnoviti onu tijesnu
povezanost koja ini da budu u skladu sa svojom naravi, a da istodobno sauvaju svoju samostalnost.
Ponovna uspostava ravnotee izmeu autonomije i odreenja podruja unutar kojeg djeluje ta autonomija mogua je samo u teokraciji. Ovo to se danas naziva autonomijom sveuilita nije nita drugo
nego obina (samo)obmana jer u povijesti nikada nije bilo vee represije unutar akademske zajednice
i nikada nije bilo veeg ukinua autonomije nego to je sluaj danas u liberalnom kapitalizmu, tj. u
demokraciji. Niti u vrijeme Staljina ili Hitlera nije se toliko ukinula slobodna misao i misao slobode,
barem unutar akademske zajednice, i to upravo iz razloga to je sada prevladalo miljenje da je sloboda dosegnuta demokracijom, tj. slobodnim tritem, slobodnim kretanjem kapitala, slobodnim (tzv.
neovisnim) sudstvom, slobodnim medijima, slobodom govora, itd. Sve te slobode nisu nita doli iluzija, fantazmagorija ili fantom slobode kako je i jedan nekranski orijentirani Bunuel dobro izrekao
naslovom svojeg filma. I u najgorim sekularistikim terorima u vidu komunizma i faizma ostavljena
je odreena autonomija sveuilita koja su bila pod strogom paskom, ali se znanstvenoj eliti puno toga
toleriralo i gledalo kroz prste to se ostatku populacije nikako ne bi. Makar to bilo iz isto pragmatinih potreba tih reima za produktima znanstvenog rada, ipak je bilo odreenog odmaka i posebnosti,
nekih neformalnih pravila koja su pruala makar minimalnu slobodu djelovanja ondanjoj znanstvenoj eliti. Ako nita drugoga, a to je ono to je presudno kada se tvrdi da je u tim totalitaizmima bilo vie
slobode, ljudi su bili svjesni represije i terora u kojemu se nalaze i nisu bili toliko obmanuti iluzijom
slobode koliko su to ljudi (tj. znanstvenici) dananjice. Nema goreg ukinua slobode od toga da se ne
spozna vlastita porobljenost. Ili, jo gore, da se od te spoznaje okree glava, da se dogaa ono to je
Orwell u romanu 1984 nazvao dvomisao ili to se popularno naziva autocenzura slobodnog miljenja i miljenja slobode.
U zbilji dananjice, slobodu u svim sferama drutva je preoteo kapital/novac i sveo ju je na potronu
i kvarljivu robu za koju se kao na aukciji natjeu oni koji novcem raspolau. Bez novca nije mogue
dobiti niti tu iluziju od slobode tako da je ovjeanstvo prinueno udjeti za novcem kako bi moglo
ostvariti konzumaciju ograniene slobode (ograniene stoga to kada je postala potronim proizvodom, sloboda je izgubila svoju esenciju i zadrala samo vanjski privid). Sloboda se posve vulgarno nudi
poput jo jednog proizvoda u supermarketu slobodnog trita koje je od svega stvorilo konzumaciju
mjerljivu novcem. Sloboda se plaa, ljubav se isto tako mora platiti, a i sve ostale temeljne vrijednosti
ovjeka su stavljene na trite (slobodno trite, osloboeno trite, i slini eufemizmi). Naravno, rije
je o lanoj slobodi jer prava se sloboda ne moe tako tretirati jer njezin bitak to ne trpi, a ista je stvar s
ljubavi koja se samo takvom naziva dok je rije o obinoj prostituciji ili pornografiji, o bludu koji s ljubavlju nema veze. Opsjenarska mainerija, tzv. marketing, samo je u jedan tako plemenit i prekrasan
pojam kao to je to ljubav upakirala bludnienje i u pojam slobode umetnula robovanje kao ono to se
452

Untitled-1.indd 452

10/23/06 8:11:25 AM

Organizacija Ministarstvo znanosti i tehnologije

ovjeku podlonom svakome grijehu najlake moe podmetnuti pod tim imenima.
Tako je i na tom toliko idoliziranom Zapadu u sluaju sveuilita i njegove autonomije sve svedeno na
ovisnost o kapitalu i potpunu podlonost diktatu tog kapitala, a to ima za posljedicu apsurde o kojima
je neto detaljnije govoreno u prethodnom poglavlju (poglavlje 2.05.: Ministarstvo odgoja i obrazovanja). Po istim naelima obmane izokrenuta su stvarna znaenja pojmova i na njihovo mjesto stavljeni
pogubni supstituti koji, ako ih se ovjek vjerno dri, vode ravno u provaliju.
Ono to je za samu Hrvatsku pogubno je da se i ovdje potpuno nekritiki preslikavaju obrasci koji su
formirani na tom kapital-odnosu podloenom Zapadu. Trenutno je aktualan tzv. Bolonjski proces
koji je kao i veina ostalih slinih besmislica potpuno destruktivan za ljudsku slobodu, ali i svaku
tenju prema istini. Glavnu rije kod nametanja tog Bolonjskog procesa imaju mediji koji nasilnim
metodama iznuivanja pristanka kod neukih masa stvaraju afirmativnu sliku o neemu to je za naciju
pogubno. Nije to nita novoga i cijela ova kakofonija oko Bolonjskog procesa je u suglasju s jednako
tako medijski propagiranim euro-atlantskim integracijama, globalizacijom i ostalim procesima dekristijanizacije i anacionalizacije. Svemu je zajedniki nazivnik u sluganstvu kapitalu, pa je tako i ovaj
Bolonjski proces o kome je ovdje rije u kontekstu poglavlja o znanosti i tehnologiji samo jedan od
naina da se dodatno povea tiranija kapitala nad ovjekom.
Teokracija nije podlona kapitalu ili bilo kojem drugom lanom idolu i zato je jedina u mogunosti
ostvariti istinsku ljudsku slobodu i autonomiju, pa po tome i stvarne autonomije sveuilita kao jedne
institucije unutar svojeg tkiva. U Hrvatskoj kao teokratskoj dravi sveuilite e, kao i sve ostalo, biti
uklopljeno u dravnu hijerarhiju i to e samo dodatno pomoi sveuilitu da profunkcionira onako
kako zasluuje i kako trai potreba nacionalnog opstanka u dananjem poganiziranom svijetu.
Na odreeni nain vraamo se na sami poetak, u vrijeme kada su prvi krani ondanjim poganima
navjetali Krista. Pritom su se morali, da bi ih pogani pravilno shvatili, oslanjati na naravnu spoznaju
Boga i glas moralne svijesti svakog ovjeka. Tako e i Hrvatska kroz na novi/stari nain obnovljenu
znanost i znanstvenu (filozofsku) misao morati iznai oblik djelovanja kojim e na najbolji nain modernim poganima (prvenstveno Zapadu) otvoriti put poruci i spoznaji Boga Isusa Krista. To je jedan
od glavnih apostolata znanosti koju ona ima raditi i koji joj daje osnovni ton. Nije smisao u znanstvenom ovladavanju u tome da bi se stekla i uzdignula svjetovna mo drave, pa bila ona i teokratska,
nego je smisao u navjetanju evanelja svijetu, irenju poruke spasenja svim ljudima, da se svatko
spasi. Poveanje i stjecanje svjetovne moi ili snage je samo usputni dobitak koji dolazi po Providnosti
i onako kako je to u skladu s Bojom voljom i svaki taj dobitak treba znati koristiti u skladu s ovim
sazananjem. Dakle, ako Providnost i da neku svjetovnu mo ili bogatstvo, u ovom sluaju putem znanstvenih spoznaja i tehnolokog umijea, onda je to u svrhu ostvarenja konanog cilja, u svrhu savrenstva, a svo savrenstvo i sav cilj sadrani su u Isusu Kristu. O tome se govori kada je reeno: Ako se, vi
vladari nad pucima, radujete prijestoljima i ezlima, tad mudrost tujte da dovijeka kraljujete. (Mudr 6,
21). Takoer: Ako je bogatstvo blago poeljno u ovom ivotu, to je onda bogatije od mudrosti koja sve
stvara? (Mudr 8, 5). Mudrost je dravnitva u tome da se ne podlegne obogaivanju, tj. materijalnom
ili svjetovnom, kao svojem vrhunskom smislu nego da duhovno savrenstvo predstavlja kao ono gdje
se svojim radom tei. Odnosno, gdje se svojim ljudskim jednako kao i narodnim (nacionalnim) poslanjem eli na koncu dospijeti.
U tom smislu treba gledati suivot i supomo sveuilita i gospodarstva u Hrvatskoj. Raditi e se o
jednoj uskoj suradnji i jedno e drugome davati potrebne stimulanse. U tu e suradnju biti ukljueni
i znanstveni instituti i sve ostale znanstvene ustanove. Znanost daje gospodarstvu potrebita rijeenja,
daje znanje (to i samo ime govori), a gospodarstvo iz toga ostvaruje dobit. to je znanost unapreenija
i znanstvena rijeenja bolja, vea je i dobit koju gospodarstvo ostvaruje, a putem pravine raspodjele
od strane vladara u teokraciji i narod time ostvaruje primjereno materijalno blagostanje. To e biti
omogueno zato to dobit vie nee uzimati globalno umreeni paraziti putem banaka i burzi (tzv.
financijska internacionala), odnosno kroz cijelu lanu ekonomiju dananjice (kako je ve objanjeno
u poglavlju o financijama), te e sve dobrobiti od znanstvenog napretka ii na korist cijeloj naciji, ali
i ire, svim ljudima u svijetu bez razlike po bilo kojoj osnovi jer svi smo braa po Kristu i ako to nije
453

Untitled-1.indd 453

10/23/06 8:11:25 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

prazna fraza onda e se u skaldu s tim biti i odnos prema svakom ovjeku.
Zato, kada se jednom proe najtee razdoblje potekoa promjene cjelokupnog drutveno-dravnog
ureenja, svi e dravljani moi osjetiti blagodati teokratsko-nacionalne drave. Ta blagodat, viak
vrijednosti ili ivotni standard kako se openito naziva zavisi od toga koliko se brzo, djelotvorno
i umjeno uspije iskoristiti ljudski potencijal, a kao posebno znaajan, ak i presudan za dravu u suvremenom svijetu, je ljudski potencijal znanstvenika. S tim neiskoritenim znanstvenim potencijalom
Hrvatska jo uvijek raspolae usprkos katastrofalne politike koja je dopustila odlazak velikog broja
znanstvenika u inozemstvo ili one koji su jo uvijek tu ne koristi prikladno njihovim mogunostima.
Nunost koritenja postojeeg znanstvenog kadra, vraanje izgubljenog i stvaranje novog znanstvenog
osoblja namee posebnu brigu i panju koju e drava morati ostvariti pod svaku cijenu, ukoliko eli
opstati kao prosperitetna i slobodna. Odnosno, gledano u irem kontekstu, ukoliko ima stvarnu volju
ispuniti svoje poslanje na ovome svijetu. Ljudi su svakako najvaniji i u odnosu na njih materijalna
sredstva kojima se raspolae za znanstveni rad posve su nebitna te su zaludu svi planovi razvoja znanosti ako nema ljudi koji e svojim znanjem znati stvarati.
Kako su planovi koje izlaem na ovim stranicama zahtijevni, ali istovremeno u potpunosti ostvarivi,
tako se i pred hrvatske znanstvenike postavljaju ciljevi koje e svaki istinski znanstvenik prihvatiti kao
izazov koji trai najbolje od svakoga. Izazov mora kod pravog znanstvenika pobuditi sve kreativne
snage u spoznavanju (znanstvene) istine, u procesu rijeavanja zadanih problema, te u odgovoru na
sam izazov treba probuditi pozitivan natjecateljski duh, znanstveni prkos, i da se svaki znanstvenik
istovremeno suoi s problematikom na osobnom nivou. Radi se o karakteru koji se ne miri s porazom
i uvijek trai nain na koji bi dobio bitku. Takoer, rije je o jednostavnom naputku: Doista, tko god
ite, prima; i tko trai, nalazi; i onomu koji kuca otvorit e se. (Mt 7, 8). Dakle, mora se uporno traiti i
nikada ne odustati. To je ivot borba bez odustajanja. Da bi ta borba bila smislena, a ne da bude ono
to je samome sebi cilj te po tome postane samo jedan novi kumir, imamo i krajnji cilj borbe predoen
u Gospodinu, naem Spasitelju. U takvom saznanju ne moe se ne uspijeti osim ako se odustane. Ista
je tu stvar sa znanstvenicima kao i sa vrhunskim sportaima, jer ta je skupina ljudima bliskija pa zato i
vuem ovu paralelu, te oni najbolji suoeni s jakim protivnikom postaju jo bolji, odgovaraju izazovu
i trae nove koji bi ih motivirali i u kojima se potvruju.

Stvaranje sveuilino - znanstvenog distrikta

Koliko e ulaganje u znanost biti stvarno, a ne samo deklarativno, vidjeti e se ostvarivanjem predvienog projekta koji je koncipiran na slinoj osnovi kao i projekt Nove Vojne Krajine (NVK) za obrambene potrebe (vidi poglavlje 2.04.: Ministarstvo obrane). Rije je o konceptu izgradnje jednog podruja
s jednim glavnim gradskim centrom u kojemu bi se ostvarila sveuilina i znanstvena koncentracija.
Taj koncept se uvjetno moe nazvati Projekt Korenica iz razloga to bi Korenica bio budui gradski
centar te zamiljene sveuilino-znanstvene regije.
U Korenici bi se morala ostvariti hrvatska verzija Harvarda, Yalea ili Camebridgea, samo to bi sve bilo
bolje i dosljednije napravljeno nego to je to tamo sluaj. Bolje u prvom redu stoga to Korenica kao
hrvatsko sveuilino-znanstveno sredite nee biti elitistiko mjesto u kojima uz stipendirane i malobrojne neimune talente prolaze djeca onih imunijih i grade svoju daljnju karijeru samo na imenu
sveuilita koje su zavrili. Posebno je interesantno da ta povlatena elita zavrava gotovo iskljuivo
drutvene nauke iz kojih onda nikada nije mogue precizno odrediti nivo izobrazbe jer tu nema egzaktnih mjerila u znanstvenim doprinosima do li povijesti same, a kako je povijest krivotvorena tako i sve
neznalice i prevaranti imaju svu slobodu djelovanja bez opasnosti da ostanu otkriveni. U drutvenim
znanostima svatko uz malo priuenog sofizma moe prodavati pamet nadaleko i nairoko, pogotovo
ako mu ugled diu tzv. neovisni mediji, a ima i ideoloko-logistiku podrku cijelog sustava. U prirodnim znanostima to nije mogue jer se svaki arlatan prije ili kasnije provali kao takav. Tu povijest
nije mjerilo tonosti nego je sve mogue matematiki odrediti, pa tako i jednostavno provjeriti.
Da ne bi bilo pogrenog tumaenja maloprije reenog o glavnom nedostatku zapadnjakog koncepta
454

Untitled-1.indd 454

10/23/06 8:11:25 AM

Organizacija Ministarstvo znanosti i tehnologije

sveuilinog organiziranja (tj. SAD/Velika Britanija) svakako da na navedenim mjestima kao Harvard,
Yale ili Camebridge ima puno vrijednosti koje ne treba nipoto previdjeti. Tako neto bilo bi nadasve
neinteligentno jer nije mogue biti konstruktivan i kreativan ako se moe na svijet gledati s unutarnjom
iskrenou kojom spreavamo samozasljepljenje uslijed nekritike orijentacije na oite negativnosti.
U stvari, radi se o tome da ne podlegnemo mrnji koja je ta koja stvara zaslijepljenje kojom ne vidimo
i onu ljudsku, onu dobru stranu kod svakoga ovjeka, ma koliko on bio otuen od dobra i priklonjen
zlu. Pogotovo zato jer je i sam zaveden u svojem neznanju i kao onaj koji je u tome mraku na nama je
da tu tminu rastjeramo donosei svjetlost svojim radom i svojim cjelokupnim ivljenjem. Na nama je
da budemo istinski sinovi svjetla. Tako i navedene sveuiline institucije Zapada imaju svoje vrijednosti koje treba mudro spoznati i razluiti od nedostataka, pa onda na toj spoznaji napraviti sveuilini
koncept koji nadmauje svojom plodnou (znanstvenom produktivnou). Upravo je visoki stupanj
neproduktivnosti u odnosu na uloeno posljedica krive sutinske koncepcije temeljene iskljuivo na
kapital-odnosu bez duhovne nadgradnje. Ono to i koliko dolazi iz sveuilinih centara Zapada nije
dovoljno da prekrije razarajuu silu koju unosi kapital u cijelo podruje svoje dominacije pa tako i sve
ono vrijednoga to se stvori biva mjereno samo s time koliko slui svome gospodaru: novcu. Spoznaja
tuih i openito povijesnih iskustava ne ograniava se samo na Zapad dananjice nego obuhvaa to
iri i to dublji horizont u prostoru i vremenu te se prikladno primjenjuju u izgradnji onoga to je
najprimjerenije za ostvarivanje eljenih rezultata.
Zato, kada bi se htjelo slikovito opisati ono to se hoe postii, prikladno bi bilo ustvrditi da bi Korenica trebala biti Hrvatskoj neto kao to je to bila Atena u staroj Grkoj, upravo kao to je i Slunj kao
centar NVK usporeen/suoblien sa Spartom. Isto kao i u sluaju Slunja, i Korenica kao univerzitetski
centar uzima samo ono dobroga iz grke predkranske kulture i isto oplemenjuje, usavruje svojim
kranskim svjetonazorom i kranskim usmjerenjem.
Korenica i jedno neveliko podruje u blioj okolici stoga zadobiva poseban status distrikta koji je
izdvojen iz sastava upanije u kojoj se nalazi i u tom je pogledu kao teritorijalna jedinica autonomna i
u posebnom statusu unutar dravne strukture. I time se sveuilitu omoguuje ostvarivanje potrebne
autonomije i s time povezane slobode i pronalaenja istine. Prostorno bi povrina tog distrikta bila
na sjeveru odreena granicom nacionalnog parka Plitvika jezera, na istoku granicom s BiH, na jugu
Krbavskim poljem i na zapadu podrujem unutar radijusa od ca. 10 kilometara. Cijeli budui grad
treba planirano graditi tako da idealno udovoljava potrebama od ca. 50.000 u blioj (ca. 20 godina),
do 100.000 ljudi u neto daljoj budunosti, a koji ga imaju trajno naseljavati.

Slika 4
Podruje Sveuilino-znanstvenog
distrikta Korenica

455

Untitled-1.indd 455

10/23/06 8:11:26 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

Od Korenice se ima napraviti jedan sveuilini grad sa sadrajem koji e i vie nego to je to dovoljno
ispunjavati sve potrebe populacije. Kada bi se htjelo najjednostavnije doarati kako bi grad trebao
izgledati moglo bi se rei da bi se radilo o jednom velikom botanikom vrtu ili usporediti s velikim
parkom unutar kojeg je utkan/utisnut/integriran cijeli grad.
Predivni prirodni okoli je najbolji mogui ambijent u kojemu e studenti, profesori i svi drugi znanstvenici biti potpuno rastereeni svih nepotrebnih briga i problema. Sve e biti projektirano i graeno
u skladu s ispunjenjem idealnih uvjeta boravka i rada. Studentski domovi i kue, prostrane kue za
profesore i znanstvenike, knjinice, laboratoriji, sveuiline prostorije svih namjena, gradski parkovi i
druge javne povrine, zabavni i kulturni sadraj, itd. Paziti e se na sve detalje koji neki mogu smatrati
nebitnima, ali tako to e na podruju distrikta biti ukinut svaki promet vozila na motore s unutarnjim sagorijevanjem te uspostavljen sustav javnog prijevoza i prometovanja iskljuivo tihih vozila na
elektrini ili neki drugi prikladni alternatvni pogon stvoriti e se ozraje mira, istoe i zelenila. Tiinom (odnosnom zvukom prirode), istim zrakom i vizualnom smirenou cijelog gradskog krajolika
postii e se sveobuhvatno stimuliranje osnovnih ljudskih osjetila, i to na najbolji nain u skladu sa
Stvoriteljevim naelima.
Valjda je svakome jasno da kreativnoj, a i svakoj drugoj radnoj stimulaciji, vie koristi kisikom bogati
zrak ispunjen mirisom ume i cvijea, pjev ptica i paleta boja prirode, nono nebo na kojemu su vidljive zvijezde i Mlijeni put, u odnosu na jednu gradsku histeriju i sveope zvuno, zrano, svjetlosno
i vizualno zagaenje koje je sada na djelu. Dananje stanje nastalo svim navedenim zagaenjima kao
da ima funkciju sakriti pred ovjekom svu ljepotu koju je Stvoritelj svega vidljivoga i nevidljivoga
kreirao i po toj estetskoj redukciji ujedno reducirati i ovjekov senzibilitet prema slobodi, istini, pravdi
i naravno samoj ljepoti svega stvorenoga. To je jedno zakulisno-podzemno potaknuto stanje gdje se
kulturom, politikom i ekonomijom izopauje etika i estetika istovremeno, a sve sa ciljem ovjekovog
porobljenja.
U stvari sva proklamirana naela koja su izneena i kod opisa predkolskog i kolskog odgoja i obrazovanja (prethodno poglavlje) gdje je veliki naglasak stavljen na to veem broju nastavnih sati provedenih izvan uionice u prirodi i poticanju kreativnog razmiljanja odnose se i na sveuilite. Jasno, sa
jednako tako za sveuilinu populaciju loginim izmjenama i prilagodbama koje slijede predmet studija i nije mogue dati unaprijed definirana vrsta pravila ve samo temeljna naela. Realizacija ovisi
na kraju o ljudskom imbeniku i svaki profesor je onaj koji treba sam pronai idealnu mjeru za svoj
kolegij. Po tome se i prepoznaje kao onaj koji zna i umije od onoga koji je obian akademski pozer s
titulom i funkcijom te koji nije umjean u vlastitom samoobrazovanju. Nauiti kako znati postavljati
prava pitanja i nauiti kako uiti je ono ime kroz sveuilite treba to bolje ovladavati. Sveuilite
ima zadau uputiti darovite mlade ljude kako da najbolje poveaju svoju kreativnu, analitiku i praktinu inteligenciju, a to je mogue samo onima koji i sami znaju znanje, kako se to popularno kae.
Oni koji ne mogu sami sebe obrazovati nisu u stanju niti drugima pruiti vie od pukog prijenosa
zabiljeenog znanja, a tu funkciju sada puno jeftinije i bre moe ispuniti moderna komunikacijska
tehnologija. Jedna od visokih neiskoritenih vrijednosti tehnolokog napretka je upravo u tome da
prua mogunost razbijanja okotale i birokratizirane akademske zajednice koja je debelo degradirala
u svojoj unutarnjoj vrijednosti i nema dovoljno kreacionog zamaha u sebi koliko bi trebalo barem u
jednom osnovnom mimimumu. ak je postala sama suprotnost kreativnom iskazu i predstavlja prepreku svemu onome to smatra ugrozom vlastitog statusa.
Da ne bi bilo nesporazuma to se tie htijenja da se Korenica uredi na jedan ovako specifian nain
kako je to maloprije opisano, isto se tako planira u cijeloj Hrvatskoj promijeniti takvo neprirodno i
nezdravo stanje kakvo u gradovima vlada danas (vidjeti poglavlje 2.11.: Ministarstvo zatite okolia,
arhitekture i prostornog ureenja), ali distrikt Korenice biti e daleko najnapredniji i najrigorozniji u
tom pogledu. U svakom sluaju ti se standardi u distriktu moraju najprije ostvariti u odnosu na ostatak
Hrvatske i tako dati i prikladni usmjerujui primjer kakva se Hrvatska eli urbanistiki izgraditi.
Naravno da je Korenica odabrana ne samo zbog prirodnih ljepota nego i zbog obrambeno-sigurnosnih
razloga strateke naravi, a koje su skoro u potpunosti iste kao i u sluaju Slunja i NVK-a. Prazni prostor
456

Untitled-1.indd 456

10/23/06 8:11:26 AM

Organizacija Ministarstvo znanosti i tehnologije

u blizini hrvatskog uskog grla i sadanji etniki sastav koji je potencijalni izvor novih manipulacija i
nestabilnosti isto e tako biti otklonjeni sveuilino-znanstvenim distriktom i svime to on donosi. I to
ne samo na uskom podruju distrikta nego puno ire jer e jedan ovakav grad potpuno revitalizirati i
privui na doseljavanje i rad cijelu lokalnu mikroregiju u pravcima prema Plakom, Udbini i Donjem
Lapcu, a koji su takoer svi redom od iznimne vanosti za Hrvatsku. Taj prosperitet bliskih podruja
dolazi ve samo kroz poljoprivredni razvoj i poticaje, a nadopunjavanjem s privrednim razvojem cijelo
podruje koje je sada sirotinjsko, pusto i depresivno nepoduzetno lako se preobraava u podruje s
visokim prosperitetom.
Studenti nee kao danas biti u brizi i optereenju oko posve banalnih i nepotrebnih stvari kao to
su smjetaj ili prehrana nego e svu svoju energiju moi posvetiti svladavanju studija i nauavanju
onoga zbog ega su i doli. Treba paziti i ne dopustiti da se to ne izrodi u preveliko paenje i maenje
studenata i tako postizanja suprotnog uinka. To se ne moe dogoditi ako se razumije kranski nauk
i prihvaanje tegoba, ivljenje i suoenje s njima, a ne bjeanje od njih. Po tome principu studentima
nee biti omogueno da studij doive kao nekakav odmor nego to treba biti suoavanje s potekoama,
ali potekoama znanstvenog rada i naukovanja onoga to su odabrali. Patnja se nikako ne smije niti
htjeti ukinuti jer sve to vrijedi, sve to ovijek uspije dobroga i uzvienoga napraviti, dolazi kroz patnju i samo kroz patnju. Bez patnje, bez muke, nema vrijednosti i nema dobrih plodova, a kroz uknue
patnje ili samo ve kroz jedno takvo htijenje dolazi do zlih plodova. I u narodnoj poslovici je to reeno
izrazom: Bez muke nema nauke, a i engleski jezik ima slinu poslovicu: No pain, no gain.. Te su
izreke nastale kao posljedica neposrednog promatranja ljudskih ina i plodova koji ih slijede pa kao
takve imaju svu potrebnu vjerodostojnost ivotnog iskustva vie narataja. Ono to Zapad anje danas,
a to je prije posijao unutar sebe, je htijenje da se ljudstvo (ovjek) oslobodi svih ovozemaljskih patnji
i potekoa. Zapad je odbacio i prezreo kri kada je (s)krenuo putem kojim se eli osloboditi svjetovnih patnji elei skoro iskljuivo zadovoljiti svoj nagon za tjelesnim uicima. Zapad je time odstupio
od Isusa i od nasljedovanja Njegovog djela na kriu i jasno je da mu je posve nerazumljivo Isusovo
otkupljenje grijeha i Njegova ljubav prema ovjeku. Isus je postao nerazumljiv stranac modernom zapadnjaku i samo jedna egzotina pria iz davnine, nekakva bajka bez temelja u stvarnosti. Rezultat je
moralna i svaka druga propast, dekadencija, sebinost, samounitenje na sve smislive naine ukratko
imamo civilizaciju smrti koja se odvojila od ivota, koja ivot prezire.
Takoer, studenti i njihov pristup, ali sukladno tome i profesorski rad sa studentima, mora se transformirati iz studija kojemu je cilj diploma u studij kojemu je cilj znanje. I ne samo sirovo znanje, koje
se samo po sebi moe relativno lako pohraniti preuzimanjem naslijeenog predanja, nego treba podstaknuti istraivaki pristup prema primljenom znanju i tenju da se ulazi u meritum stvari. Studenti
trebaju svojim studiranjem ulaziti u dubinu, otkrivati i shvaati bitak stvari, ne ostajati na povrini i
to ponajvie zbog nevoljnosti za angairanjem. Nema spoznaje bitka, pa je posve razumljivo da nije
spoznat ni bitak studiranja, tj. da studirati znai fokusirati svoje umne sposobnosti na spoznavanje
odabranog predmeta. Gotovanstvo je postalo glavnim principom studija i studenata to je samo odraz
cjelokupnog drutvenog stanja te zato ovo kakva je situacija i nije neto iznenaujue. Iznenaenje i
odstupanje od onoga to se trenutno moe oekivati od studenata bilo bi to da nije ovako kako je nego
da se nekim udom radi dobro i na korist naciji kao i ovjeku zasebice. ak je dolo do toga da nema
niti one prirodne i po svojoj prirodnosti posve zdrave mladenake averzije prema starijim autoritetima
i buntovnitva protiv istih, a da se kroz to buntovnitvo eli svojom nadogradnjom primljene predaje
dati i svoj povijesni udio. Jasno je da, kada se spominje buntovnitvo i averzija mladosti naspram starosti, onda se tu podrazumijeva jedna minimalna pristojnost u skladu s primjerenim odnosima koji se
temelje na etvrtoj Bojoj zapovijedi kojom se trai potivanje roditelja. No jednako je tako jasno da
je i mladenaki karakter takoer dio Boanske providnosti i ne smije se mladost bezrazlono guiti do
te mjere da joj se oduzme njeno mjesto u svijetu. I mladost i starost, ukoliko su obije strane okrenute
Svevinjem, svojim oprenostima ustvari potpomau jedno drugome i tako treba gledati na njih te u
toj spoznaji urediti i sveuilite kao mjesto u kojemu se one nadopunjavaju i potiu u konstruktivnosti za zajedniko dobro i slavu Gospodinovu. Sa druge strane, ovakav sadanji neproduktivni i malo
korisni pristup studiranju i takva naela koja su u tom pristupu sadrana nee vie biti prihvatljiva
hrvatskoj dravi i po tom pitanju okrenuti e se jedna nova stranica, a studentima e se omoguiti da
se u potpunosti i na najbolji nain realiziraju onoliko koliko doista vrijede.
457

Untitled-1.indd 457

10/23/06 8:11:27 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

Ista se stvar odnosi i na profesorsku i ostalu znanstveno-istraivaku populaciju kojoj e zbog praktiki besplatnog zemljita biti omogueno da svoje stambene potrebe zadovolje na visokokvalitetan
nain, a to e posebno doi do izraaja kada se sve stavi u kontekst cijelog gradskog distrikta tako
da e to biti jedna od glavnih stimulacija za privlaenje istih za rad. Kod dovoenja profesorskog i
znanstvenog kadra ta stimulacija posebnog distrikta sa svim to je navedeno biti e takoer i jedan od
motivatora za privlaenje svih potencijalnih inozemnih kadrova za dolazak i rad u Hrvatskoj. Time e
se i ostvariti fundamentalni pomak Hrvatske i cijelog hrvatskog naroda od jednog izvoznika mozgova
u onoga koji privlai tue vrijedne mozgove k sebi, a glavna ciljana skupina biti e upravo zapadnjaci,
a pod kojima se ubrajaju i oni koji pripadaju nekadanjem istonom bloku. Ono to e Hrvatska moi
ponuditi da bi ih privukla nee biti primarno materijalnog (pri tome se misli prvenstveno na novce)
karaktera, nego to e biti kvaliteta ivljenja koja e vrijediti vie od svih novaca koji se mogu ponuditi.
Prvenstvena kvaliteta ivljenja dolazi iz moralnosti drutva, a to znai od kranskog utemeljenja i
prianjanja uz pripadajue vrijednosti. Samo kao jedan ilustrativni primjer moe se pretpstaviti da je
mnogim vrijednim, dobrim i sposobnim ljudima diljem Zapada ve dosta mentalnog teroriziranja
raznim feministikim ili homoseksualnim izopaenostima, ali i cijelog kapitalistikog sustava. Ono to
u cijelom svijetu nedostaje je jedna alternativa tome sustavu koji je usmjeren i protiv Boga i protiv ovjeka. Kada ti isti vide da bilo samostalno, bilo sa svojom obitelji, u Hrvatskoj imaju jednu alternativu
za slobodan i neoptereen rad, a da se istovremeno nude i vie nego solidni materijalni uvjeti, uvjeti
u skladu sa njihovim staleom, ne treba sumnjati da e mnogi jedva doekati da iskoriste priliku koja
se nudi. Poslije prvih dobrih iskustava ve samo usmenom predajom izmeu ljudi diljem svijeta, jer
ipak ivimo u vremenu masovnih komunikacija, doi e do takve potranje za radom u Hrvatskoj od
strane mnogih zapadnjakih profesora i znanstvenika tako da e relativno brzo ponuda biti vea od
potraanje pa e se ak moi odabirati samo one najbolje. Mogunost neposredne usmene potvrde o
onome to i kakvo je stanje u Hrvatskoj vano je zbog propagandnog rata za koji ne treba sumnjati da
e biti provoen protiv jedne suverene i od sila zla slobodne Hrvatske te e se tako ljudi eljni istinske
slobode poticati za dolazak. Da se ne govori o pogodnostima koje e Hrvatska nuditi u zatiti obiteljskih vrijednosti i same djece od svih modernih zala (sekte, narkotici, kriminal, otuenje, zagaenje
okolia, terorizam i sl.) pa e samo po tome i sigurnosti ivota Hrvatska biti poeljnija od Zapadnog
potroakog i zato lanog raja.

Institut za prouavanje ljudskih djela

Kao jedna dodatna posebnost koju vrijedi istaknuti u sklopu Korenice kao jednog svuilino-znanstvenog centra istie se osnivanje znanstvenog instituta za prouavanje ljudskih djela po cijelom svijetu. Tu
e se ne samo doslovce prouavati cijeli svijet, nego e se istovremeno obuhvatiti i sama Hrvatska tako
da se povee znanje (informacije) svih ministarstava, upanija, gradova, opina, poduzea i sl. Rije je
o sutinskoj zamisli i ideji Stevana Dedijera te se sve njegove radnje i nauavanja koja se odnose na tu
zamisao trebaju doslovce prekopirati i realizirati. Tako neto je on godinama bezuspjeno predlagao
hrvatskim vlastima da se osnuje, ali njegov prijedlog je bio da se to ostvari u Dubrovniku, dok je ovdje
sve u naelu isto samo to je premjeteno u Korenicu te jo vie proireno po obujmu i sredstvima koja
trebaju biti u to uloena.
Ne samo da bi taj centralni institut za prouavanje ljudskih djela te selekciju i obradu svih korisnih
informacija bio tu sam za sebe nego bi svaki dravni resor (svako ministarstvo), a posebno sama osoba
vladara/dravnika imala svoje specijalizirane istraivako-analitiko-deduktivne timove koji bi sluili
sveukupnim politiko-gospodarskim interesima drave Hrvatske. Kao to se svaki kreativan ovjek
uvijek pita o bilo emu to mu ulazi u predmet interesa i kroz to samoispitivanje, akumulaciju i sistematizaciju pitanja ujedno dolazi i do nekakvih odgovora, tako i timovi sa svojim poljem djelatnosti
imaju osnovnu zadau postavljati si pitanja i traiti odgovore, a da bi odgovori bili pravi, istina i sloboda su ono to je nadasve potrebno.
Centralni institut za prouavanje ljudskih djela bio bi ona sredinja i integrirajua institucija u kojoj
bi se sve informacije, sve ideje, sva pitanja ubacila i meusobno prokuhala na nain da se dobije
korisna (jestiva) smjesa. Takva integracija na nacionalnoj razini bila bi ono to omoguuje kreativni
458

Untitled-1.indd 458

10/23/06 8:11:27 AM

Organizacija Ministarstvo znanosti i tehnologije

sinergizam i, inae ka samoizolaciji sklone kreativce, iste povezala na jednu veu korist za sve koji se
nalaze unutar dravnog suvereniteta jer bi se omoguilo stanje permanentne prednosti nad ostalima
u svjetskom okruenju. I to bliem i daljem jednako. To je ujedno i najbolji nain za djelotvornu protuobavjetajnu sposobnost uvijek biti korak ispred i dok drugi tek sa vremenskim zaostatkom prouava stare informacije, staro znanje, mi to isto znanje ve koristimo i dolazimo do novih, a ostalima
neprouenih informacija. To nikako ne znai da nema tajnosti potrebnih podataka i da se ne treba to
bolje zatititi od curenja tajnih informacija, nego to znai da se ne smije upasti u klopku unutarnjeg
uguenja protoka informacija, makar i po cijenu teeg odranja tajnosti. Sve iz ve spominjane vee
vrijednosti (koristi) od otvorenosti u odnosu na paranoinu zatvorenost.
Inae, Stevana Dedijera se openito smatra ocem ili tvorcem industrijske pijunae iako je on sam s
punim razlogom osporavao sam naziv te titule objanjavajui da je samo rije o jednom sustavnom
prikupljanju i obradi dostupnih informacija. Dobro je uoio da velikih tajni nema, ali se treba malo
potruditi da se doe do eljenih podataka budui da moderno doba obiluje cijelim mnotvom dostupnih informacija. Kao jo vaniji dio u toj Dedijerovoj koncepciji zastupljeno je uenje i ovladavanje
kreativnou. Sposobnost izluivanja kreativnog iz sirovog znanja je onaj segment koji je najvrijedniji
i koji predstavlja istinski vrhunac znanstvenog djelovanja. Hrvatske vlasti iz posve nerazumljivih razloga i van svake pameti, a to je jedna trajna i neprekinuta konstanta hrvatske politike, potpuno se
ogluuju i ignoriraju ono to im se htjelo pokloniti. To je doslovce bio poklon i, to je najbolje, imao
je vrijednost veu od svih tzv. financijskih oblika pomoi koji nisu nita drugoga doli klopke za glupe
lakoumnike i pohlepnike. Oito je naoj politikoj eliti bilo nedokuivo spoznati vrijednost koju znanje moe imati za naciju, a glavni razlog takvog slijepila lei u nepotenju, moralnoj iskvarenosti, tj.
prizemnoj pohlepi za novcem koja je u kapitalizmu dominantni nain posrnua u idolopoklonstvo.
Materijalistika gramzivost, suzila im je vidik iskljuivo na torbe s novcima koje su im pokazane od
strane meunarodnih financijaa, a pogotovo ih je impresioniralo to to e oni sami ugrabiti dio pokazanog im novca. Jedino je tako mogue objasniti potpuni nedostatak vizionarstva, ali i najosnovnije
pameti, jer ope je poznata kineska poslovica koja kae da ako se gladnome pokloni riba nahranjen je
za jedan dan, a ako ga se naui loviti ribu nahranjen je za cijeli ivot. Ista se stvar odnosi i na sticanje
znanja i s tim pripadajuim ovladavanjem tehnologijama, te je samo na takav nain mogue rijeti
problematiku opstanka suvremene drave Hrvatske u modernom svijetu.
Stvarno je tragino da se nije barem minimalnim sredstvima krenulo u osnivanje jednog odjela za
prikupljanje i prouavanje ljudskih djela jer bi iz toga sada imali barem jednu dobru jezgru iz koje bi
se puno lake moglo proiriti zapoeto te izgraditi planirani institut u Korenici u zajednitvu sa sveuilitem, ali to je tu je, i kao u veini ostalih stvari, morati e se krenuti od niega. Sve samo pokazuje
koliko je politika svih protagonista prethodnih vlasti bila u mnogoemu pogrena i strateki promaena, a to ukljuuje i samoga Tumana bez obzira to on odskae po svojim dravnikim vrijednostima.
Od strateke je vanosti bilo pitanje da li je Hrvatska zemlja koja se temelji na znanju, na sticanju
znanja, ili koja slijepo slijedi i ovisi o tuem znanju. Odnosno, onoliko koliko nam tuinac dopusti da
znamo. Opredijeljenjem u kojemu se primaju informacije od drugoga praktiki se usmjerilo Hrvatsku
na sluganski put prema doslovnom porobljenju jer taj drugi, koji jo k tome radi protiv Boga i ovjeka
po svojoj biti, kroz selekciju znanja (informacija) koja nam dostavlja istovremeno upravlja sa svima
nama i odreuje nam budunost onako kako je on eli ostvariti.

Zavrna misao poglavlja o znanosti i tehnologiji

Ukratko, podruje Korenice ima postati oazom znanstvenog rada i stvaranja unutar Hrvatske koja je
takoer zamiljena kao svojevrsna oaza unutar Europe, odnosno Zapada. I to prvenstveno kao kranska oaza unutar poganske pustinje koja po tome i dobiva svoj izvor ive vode tako da moe zabljesnuti
svojim darovima usred te poganske pustoi dananjega svijeta. Korenica je pak oaza unutar oaze, neto
poput ruskih babuki koje su harmonino sloene jedna unutar druge. Jedan posebno ureen i njegovan vrt unutar oaze. Vrt koji je dodatno osmiljen kako bi jo vie ukrasio i oplemenio istu tu oazu.
Za samu realizaciju cijelog projekta u najveem dijelu je, isto kao u uglavnom svugdje, potreban samo
rad unutar nacije. Jedan manji dio potreban je za opremanje sloenijom opremom i taj e se morati u
459

Untitled-1.indd 459

10/23/06 8:11:27 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

prvoj fazi uvesti i za to e biti izdvojena sredstva iz deviznih rezervi koje e se cjelokupne iskoristiti,
to je ve i obrazloeno. No, i to se iz razloga svoje vanosti mora ponoviti, najpresudnije je pitanje
uspjeno rijeavanje ljudskog faktora koji je glavni inilac brzine i kvalitete kojom e cjelokupni sveuilino-znanstveni pogon profunkcionirati. Kao i u svim ostalim sluajevima jaka politika volja i
nacionalno jedinstvo imaju sve mogunosti da zajedno sa upornou prije ili kasnije rijee potekoe
i svladaju sve prepreke.
Na samom kraju, kao zavrni, ali ujedno i presudni initelj je Boji blagoslov, pa elei se utjecati tome
istinskome i jedinome dobru kao zavrna misao moe se izabrati upravo objavljena rije Gospodnja
koja je uvijek vrijednija od svih ljudskih umovanja:

Priziv za boanskim nadahnuem

Zato neka mi dade Bog govoriti kako me svjetova
i misliti misli dostojne darova njegovih,
jer on je voa mudrosti i upravlja mudracima.
U njegovoj smo ruci mi i rijei nae,
sa svim naim razborom i umijeem.
On mi je podario istinsku znanost o svemu to jest,
nauio me sustavu svijeta i svojstvima prapoela;
poetku, svretku i sredini vremena,
izmjeni suncovrata i slijedu godinjih doba,
tijeku godina i poloaju zvijezda;
naravi ivotinja i nagonima divljih zvijeri,
moi duhova i mislima ljudskim,
razlinosti biljaka i ljekovitosti korijenja.
I spoznadoh sve to god je tajno i javno,
jer me pouavae mudrost, umjetnica u svemu.
(Knjiga mudrosti 7, 15-21)

460

Untitled-1.indd 460

10/23/06 8:11:27 AM

Organizacija Ministarstvo gospodarstva

2.7. Ministarstvo gospodarstva (malo, srednje i nacionalno)

Budite jaki, i na posao! Jahve e biti s onim tko je dobar.
(Druga knjiga ljetopisa 19, 11)
Jesi li vidio ovjeka vina poslu svom:
takav ima pristup kraljevima i ne slui prostacima.
(Mudre izreke 22, 29)
Odvie ne mudruj radei svoj posao
i ne hvastaj se kad si u stisci.
Bolji je koji radi i ivi u izobilju
nego tko se hvasta a nema od ega ivjeti.
(Knjiga Sirahova 10, 26-27)
Tko mene slua taj se ne stidi,
i tko sa mnom radi taj ne grijei.
(Knjiga Sirahova 24, 22)
Na posao! Jer, ja sam s vama! rije je Jahve nad Vojskama!
(Hagaj 2, 4)
Pred Bogom nijedno zanimanje nije samo po sebi ni malo ni veliko. Sve dobiva vrijednost po Ljubavi
kojom se ostvaruje.
(Sv. Josemara Escriv: Brazda)

Obitelj kao osnovna elija gospodarstva

Jedna od bitnijih distinkcija koja je karakteristina za teokratsko-kristocentrini drutveno-politiki
ustroj je organizacija podreena blagodati obitelji kao one osnovne ljudske zajednice oko koje se sve
nadograuje. Ukoliko je obitelj na koristi od onoga to se i kako se radi onda je po automatizmu na
koristi i cijela zajednica kojoj su interesi sukladni obiteljskim interesima. Naravno da je to u opoziciji
sa sekularno-liberalnim modelom i pripadnoj kapitalistikoj gospodarstvenoj koncepciji gdje nema
podlonosti interesa obitelji jednako kako nema niti prema ovjeku kao jedinki. Upravo suprotno,
interes kapitala sastoji se u destrukciji obitelji koja predstavlja zadnju zatitu ljudske individue pred
svemonosti kapital-odnosa, jer izoliranog i osamljenog ovjeka je daleko lake porobiti u svakom
zamislivom obliku. Svjesno se izgrauje jedno drutvo u kojemu je ovjek lien obiteljske zajednice
kao svojeg zadnjeg utoita pred svijetom u kojemu vladaju neljudski odnosi proizali iz tzv. trinog
natjecanja koje je samo jedan drugaiji naziv za meuljudski kanibalizam najbolje definiran izrekom
koja kae da je ovjek ovjeku vuk. Logika kapital-odnosa namee takav tijek razvoja budui da je
investiranje u obitelj slabo profitna djelatnost te je do krajnosti otueni individualac najkorisniji kapitalu kao egocentrini konzument, ali jednako tako kao i iskljuivo proizvodnji usmjeren radnik. Tako
se u jednoj osobi spajaju te dvije krajnosti koje istovremeno hrane jedna drugu: potroa koji uvijek
tei veem konzumizmu te sukladno tome samome sebi namee potrebu za to veom produkcijom
uz koju je vezano stjecanje kapitala potrebnog za potronju. Jo kada se na sve nadoda spekulativnost
i kamatna multiplikacija tog istog kapitala koji sudjeluje u tome procesu simbiotski povezanog neprestanog rasta potronje i proizvodnje, onda se dobiva potpuna porobljenost ovjeka koji nema kuda
otii iz takvoga stanja u koje je dospio.
S druge strane, kako je ovdje sve opisano izokrenuto te se ovjek njegova obitelj uzimaju kao najvee
vrednote onda i gospodarstvo jednako tako prihvaa obitelj kao ono neto to tome gospodarstvu koristi. Tako se naelno na samu obitelj mora gledati kao na onu najosnovniju gospodarsku eliju iz koje
461

Untitled-1.indd 461

10/23/06 8:11:27 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

poslije proizlaze i po kojoj se oblikuje sve ono to se uzima za standardne gospodarske subjekte.
Pokuati e se ova distinkcija u odnosu na obitelj rasvijetliti primjerima iz ivota. Kapitalizam gubi
ukoliko se prerada, priprema i konzumacija hrane u to veem obimu zadre unutar obiteljskog kruga
zato jer se time suzbija nepotrebna potronja na kojoj se kapital najvie oplouje. Kristocentrizam
svoju dobit zasniva upravo na tome da potronju koja je u slubi kapitala reducira na to manju mjeru
te se time kroz opisani pristup prema hrani u obitelji omoguava viestruko poveana produktivnost
na drugim podrujima ljudskih interesa, a to onda poglavito znai na onima koja su u funkciji cjelovitog ivota. Konkretno to znai da kada se prerada, priprema i konzumacija hrane veim dijelom
zadri unutar obiteljskog kruga onda se oslobaaju produktivne mogunosti koje su u kapitalizmu
inae angairane na tim djelatnostima te se iste aktiviraju na neemu to koristi toj istoj obitelji umjesto da je iskoritava. Tako se osloboena kreativna energija usmjerava prema tome da se u funkciju
ovjeka i obitelji upregnu oni klasini gospodarski subjekti koje se inae klasificira na malo, srednje i
nacionalno poduzetnitvo.
Ipak, budui da se ovdje bavimo upravo tom klasinom ili standardnom gospodarskom subjektivnou, tako se i ovdje izloena koncepcija gospodarstva temelji na planovima vezanim uz upravo navedene gospodarske imbenike koji se nalaze izvan obitelji gledane kao jednog neovisnog gospodarskog
subjekta. U biti obitelj i predstavlja jedino istinski neovisan gospodarski subjekt i takvim on mora i
ostati jer se time istovremeno osigurava i osobna sloboda svakog pojedinog ovjeka koji je obiteljskom
nezavisnou najprimjerenije zatien u svojem ljudskom integritetu.
Zato se ovdje opisano planiranje gospodarskog razvoja treba gledati samo kao na ono to obitelj nadilazi i to je u naelnoj slubi obiteljskog gospodarstva, pa tako na sve navedeno uvijek dolazi i taj
moment jedinstvene gospodarske percepcije kojim se vladar i dravna vlast treba znati primjereno
posluiti. Jer na vladaru i dravnoj vlasti je da svojim djelovanjem i ovlastima koji su im povjerene
paze na to da uvijek imaju u vidu jedinstvenu sliku ili ono to se naziva opim dobrom te u skladu s
tim moraju odreivati pravila igre za dravljane kojima se mora omoguiti neoptereenost upravo
od promiljanja te ope koristi te usredotoenje na svoje specijalnosti bez bojazni od negativnih posljedica ukoliko se pridravaju propisanih pravila.

Gospodarska samodostatnost osnovni zadatak

Ministarstvo gospodarstva ima zadau operacionalizirati ili materijalizirati svu prethodnu teoriju u
praksu. Odnosno treba provesti u djelo naela kristocentrine nacionalne ekonomije koja su postavljena i zadana kroz pripadajui financijski ustroj. Odreenou financijskog ureenja gospodarstvu
je omogueno da unutar toga okvira, posve osloboeno od kapitalistikog jarma, ostvari uzlet kojim
kroz svoje rezultate na najkonkretniji nain dokazuje svoju nadmo. Time e se ujedno pokazati i sva
nadmo istine nad lai, ljubavi nad mrnjom, kulturom ivota nad civilizacijom smrti.
Ministarstvo gospodarstva mora uspostaviti maksimalno samodostatno gospodarstvo i tu je na djelu
posve isti princip koji vai i za poljoprivrednu proizvodnju sve to se moe proizvesti u Hrvatskoj
mora tu i biti proizvedeno. Taj princip je jo dodatno popunjen obavezom da se ono to se nije u
mogunosti proizvoditi, a za ime postoji primjerena potreba, u najmanju ruku proui i proanalizira
na nain da se ili pokrene cijeli proces koji je potreban za ovladavanje proizvodnjom, ili da se pronae
prihvatljiva alternativa.
Vrlo je vano obratiti panju na navedenu zadau ostvarenja spomenute maksimalne gospodarske
samodostatnosti jer tako neto je u potpunoj oprenosti s nakanom zakulisnih upravljaa svjetskih
kriza koji rade na tome da tako neto nipoto ne dopuste. Cijeli je niz primjera kada su oni dravnici
ili istaknuti gospodarstvenici svojom djelatnou naruili to naelo i usprotivili se navedenom obrascu
potinjavanja drava i naroda kroz ovisnost o milosti financijske internacionale i njihovih korporacija.
Svi su odreda uklonjeni iz pozicije s koje mogu djelovati, a oni koji su iskazali moralnu vrstinu i nisu
se pokorili ucjenama ili prijetnjama bivaju nemilosrdno likvidirani. Ta likvidacija odnosi se na dvije
razine ili dvije dimenzije: najprije se dogaala fizika likvidacija, a zatim virtualna kroz falsificirani
462

Untitled-1.indd 462

10/23/06 8:11:28 AM

Organizacija Ministarstvo gospodarstva

povijesno-medijski prikaz ubijenih i njihovih djela. Bez obzira na te injenice, Hrvatska se nikako ne
smije zaplaiti i oni koji se smatraju dunim da je vode moraju prihvatiti mogunost likvidacije kao
posve realnu, i to sve izgledniju to e rad na postizanju samodostatnosti biti uspjeniji. Ovdje se dolazi i u domenu Boje intervencije, odnosno nebeske zatite koja je ujedno i ona najvanija, te koliko e
vladar i cijeli dravniki vrh biti u skladu s voljom Bojom i koliko je to u nakani Providnosti, toliko
e isti biti i zatieni od svih oblika napada. Bitno je imati spremnost i volju rtvovanja i izlaganja pogibelji svoj ivot za svoje blinje, za svoj narod i za svo ovjeanstvo, ali prvenstveno u cilju proslave
Krista i uspostave Njegovog kraljevstva.

Poveanje (obnova) industrijske proizvodnje

Kako nam je industrijska proizvodnja mizerna i po kvaliteti i po kvantiteti nee biti ni lako ni brzo mogue ostvariti sve traene zahtjeve. Poseban problem predstavlja pronalaenje i angairanje kvalitetnog
ljudskog kadra, ali svi su ti problemi rijeivi i drava je tu da se za to rijeavanje i pobrine.
Pokretanje gospodarstva ponajprije podrazumijeva ponovnu industrijalizaciju zemlje, a izraava se
tzv. indeksom industrijske proizvodnje koji ujedno treba biti i glavna sastavnica sveukupnog poveanja BDP-a (bruto domaeg proizvoda). Kada se ve i spominje taj inae toliko esto imenovani BDP
zgodno je i ovdje pokazati i dokazati svu la i odmak od svake zdrave pameti svih silnih uglednih
ekonomista, ekonomskih analitiara ili eksperata, kako si vole povlaivati. U stvari oni samo papagajski i treberski ponavljaju nauene citate i fraze iz naputaka koji se poglavito dijele iz MMF-a i
Svjetske banke kao glavnih eksponenata i nametatelja lanih ekonomskih doktrina u modernom vremenu. Ekonomskih doktrina koje imaju cilj ostvarenje Novog svjetskog poretka s jednom svjetskom
vladom.
Tako se kroz primjenu tih promaenih doktrina uporno tvrdi kako nije mogue ostvariti rast BDP-a
vei od npr. 6 do 8% ili 10 do 12% kao jedan neostvarivi maksimum. Te se brojke sipaju posve neosnovano iz rukava, ve prema prigodi, a vanjski privid nekakvog ugleda podranog titulama i funkcijama
daje lanu vjerodostojnost neupuenim masama. ak se tvrdi da je rast od recimo 4% ili 6% mogue
odravati samo jedno kratko vrijeme i da brzo mora doi do bitnog smanjenja i ak do negativnog
rasta (tj. pada BDP-a). Takve se tvrdnje nameu kao apsolutno istinite i potpuno primjenjive za cijeli
svijet, pa se tako nameu i Hrvatskoj kao navodno tonima.
Svakome tko imalo pozna privrednu situaciju u Hrvatskoj jasno je da je naa proizvodnja na jednom
niskom, krajnje malenom nivou, pogotovo u usporedbi s razdobljem najvie stope industrijske proizvodnje s kraja 80-tih. Dakle, prije se puno vie proizvodilo i gospodarstvo je bilo u boljem stanju to
se tie proizvodnje i samodostatnosti. Sada je samo potrebno barem obnoviti i modernizirati samo
ono to je prije postojalo i ve se na tom ogranienom djelovanju dobiva brz porast BDP-a i indeksa industrijske proizvodnje koji potpuno opovrgava tvrdnje MMF-a i Svjetske banke o ogranienosti
gospodarskog uzleta. Pogotovo se to odnosi na sami poetak pokretanja upropatene, a nekad barem
donekle obimne proizvodnje u Hrvatskoj, jer tada se kree skoro od niega i posve je jasno da se onda i
porast mjeren procentualno mora izraziti u visokim brojevima. Tek se nakon nekog vremena taj visoki
postotni rast smanjuje i usporava, ali i tada ne vai ogranienje na nekih 2 ili 3% kako se sada nudi kao
najvie mogue i jo sa planiranjem negativnih ciklusa kao gospodarske neminovnosti. Tako neto se
onemoguava pravilnim monetarno-financijskim ustrojem bez kamatarenja, burzovnih spekulacija i
neulaganjem u istraivanje i razvoj. Odnosno, osnovni je problem neulaganje u samog ovjeka, a posebice neulaganje u novi ivot u obitelj i raanje. Dapae, prisutno je ulaganje u sve ono to razara
obitelj i to zatire raanje te se u tom smjeru posebice promovira i svim sredstvima podstie hedonizam,
kontracepcija i edomorstvo sve ono to je izrazito antiivotno usmjereno. Stoga ne treba uditi da
u takvom politikom i gospodarskom poretku koji zatiru ivot dolazi do recesija, padova i kolapsa. Da
ne govorim o svim ostalim zlima poput kriminala, nemorala, nepovjerenja, nasilja u obitelji i u cijelom
drutvu koja mahom dolaze posrednim putem, ali je jedan od glavnih podsticaja upravo to ozakonjeno
ubijanje neroenih. Svima e biti vidljivo kako je mogue dobro raditi upravo na primjeru Hrvatske
koja e imati i u najslabijem sluaju neprestani rast BDP-a bez mogunosti recesija i bilo kakvih drugih
stagnacija, a sve e se prvenstveno temeljiti na podstcanju i slavljenju ivota i istinske ljubavi.
463

Untitled-1.indd 463

10/23/06 8:11:28 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

Situacija, to se tie BDP-a, je usporediva s jednim pogonom za proizvodnju npr. avala koji je proizvodio 100.000 tona avala godinje i onda najednom pao na mizernih 100 tona godinje. Naravno da
nije teko i ne treba predstavljati vei problem opet raditi ono to je ve jednom ostvareno, a nekim
preinakama i/ili modernizacijom ak i puno vie od prijanje brojke. Tako se, ako se tvornica avala
poistovjeti sa situacijom u nekoj dravi, BDP u jednoj godini bez veih problema, samo jednom reorganizacijom i aktiviranjem zaustavljenih snaga, poveava za naizgled nemoguih 1.000% ili i vie
od toga. ak i viestruko vie ukoliko se dobro radi i pokretanjem onoga to je bilo prije istovremeno
isprave i prijanje greke i propusti, a takoer i unaprijede neki ili svi segmenti proizvodnje i organizacije.
Ili, da bi slikovitost primjera bila jo jednostavnija, ovjek koji tri pa onda stane, i ako se na to ubrzanje u tranju gleda kao na paralelu s BDP-om, oito je da ponovnim tranjem iz stanja mirovanja
u poetku brzo raste taj srozani i niski BDP. Takva je i situacija s Hrvatskom i iz sadanjeg stanja
mirovanja treba samo krenuti u pokret i BDP e udom porasti. udo e to biti samo za dananje
ekonomske eksperte, ali ne za ljude koji misle svojom zdravom, laima nezagaenom i od Boga im
danom pameti.
Rije je o istoj sugestiji i obmani da nije mogue pokrenuti se, upravo kao da bi netko zdravom ovjeku aptao na uho i uvjerio ga da je nesposoban ustati i pokrenuti se naprijed te da mu jedino preostaje puzanje po zemlji onako kako tom zlonamjernom aptau i odgovara. U ovoj poredbi puzanja
po zemlji ima i dobrog dijela primjerene simbolike jer mi smo, zajedno s cijelim svijetom, obinom
sugestijom navedeni na to da puemo po zemlji i da se nalazimo u neprirodnom poloaju od onoga kako nas je Stvoritelj napravio i kako nam je dano da se kreemo. Takoer, tim postavljanjem u
puzajui poloaj simbolino smo suoblieni sa zmijom, onim stvorenjem koje je upravo na Stvoritelj
osudio na vjeno puzanje zbog prijevare i lai koju je ona dala prvim ljudima. Ta zmija, avo ili Sotona,
taj otac svih lai koji toliko mrzi ovjeka ima tu pokvarenost da jo jednom prevari i ponizi ovjeka
tako da ga suoblii sa stanjem na koje je sam osuen. I to osuen na vjenost. Zato je dananje ovjeanstvo kroz djelovanje slugu te edenske zmije dovedeno u stanje puzanja pred novcem kao njenom
osnovnom polugom moi na ovome prevarenom svijetu. Zmija se narugala ovjeku dovevi ga u sebi
suoblieno stanje puzanja. I to puzanja pred njom, zmijom koja na ovjeku primjenjuje kaznu koju je
ona dobila od Svevinjeg.
Mi ljudi nismo osueni za puzanje poput zmije i ne smijemo se dati prevariti i dalje dopustiti da se
pue po zemlji kada imamo sposobnost za hodanje, za uspravan i ovjeku jedino dostojan stav. Hrvatska ima zadau pokazati da se iz stanja puzanja u stanje uspravljenosti i hodanja moe i mora
doi. Takoer se mora pokazati i to da se u tom ovjeku primjerenom stanju hodanja nasuprot puzanja
i njegov suodnos sa svijetom u kojem ivi i radi bitno mijenja, i to da se mijenja na bolje. Taj odnos sa
svijetom (materijom) koji je dijelom izraen i kroz BDP postaje ovjeku olakan i u prvom redu pravedan i dostojanstven, kako odnosom izmeu ljudi samih, tako i odnosom ovjeka prema Bogu. Sve
se mijenja samo jednim jednostavnim potezom odbacivanjem lai i prihvaanjem istine, ustajanjem
i kretanjem prema Spasitelju koji nas eka sa svom ljubavi svijeta u sebi sadranom. Isus nas tono
tako i poziva kada kae: to spavate? Ustanite! (Lk 22, 46), ili: Ustanite, hajdemo! (Mk 14, 42). Jasno
nam se daje odredba to treba uiniti, bilo na osobnom, bilo na kolektivnom (nacionalnom) planu.
Hrvatska i Hrvati moraju se probuditi iz sna u koji smo zapali. Hrvatska kao nacija mora skupiti
hrabrosti, ustati i krenuti. Druge nam nema, jer ako se to ne uradi, (p)ostaje se robom Novog svjetskog poretka i one duhovnosti koja ga inspirira. Da emo uspjeti govori nam i starozavjetni prorok
Nehemija: Nebeski e nam Bog dati da uspijemo. Mi, sluge njegove, ustasmo da gradimo. (Neh 2, 20).

Korporativna gospodarska ureenost drave

U tom procesu podizanja Hrvatske, odnosno, u ovom kontekstu podizanja hrvatskog gospodarstva
i nanovog industrijaliziranja zemlje, treba biti visoko svjestan stanja u svijetu dananjice. Za temu
koja se sada obrauje to znai da su internacionalne (dobar ili jo i bolji izraz bio bi i nadnacionalne)
korporacije ona gospodarska silnica koja je operator i kreator globalne gospodarske politike, a koja
se odreuje i upravlja putem novca. Novac je krv i krvotok globalistike nemani, a korporacije su
464

Untitled-1.indd 464

10/23/06 8:11:28 AM

Organizacija Ministarstvo gospodarstva

tijelo, miii koji djeluju u svijetu, ubiru bogatstvo i nameu obrasce ponaanja i djelovanja.
Korporativno globalno djelovanje ima svoje razloge i svoj smisao u tome to je korporativna ureenost najprofitabilniji i najbolji nain to boljeg koritenja radne snage (ljudi) i sredstava za rad. Ta je
injenica dobro poznata zakulisnim monicima i koriste je za svoju korist i za poveanje svoje moi, a
kojoj tee u apsolutu. Ne postoji ono to mi kao pojedinci i kao nacije posjedujemo, a da se to ne eli
preuzeti. Sve se oduzima i nita se ne ostavlja ovjeka, cijelo ovjeanstvo je odreeno da postane
robljem globalnih monika. ovjek je odreen da izgubi slobodu, a da tijekom cijelog procesa oduzimanja slobode toga niti ne bude svjestan.
Korporacije imaju zadau kroz svoju sposobnost djelovanja u svijetu odraditi tu zadau na ekonomsko-politikoj razini i polako i neprimjetno, zaklonjeni metodama kojima se ljudima odvlai panja od
sutinskih stvari, dekonstruirati sve drave i prebaciti odluivanje, prebaciti suverenitet koji bi trebao
biti u iskljuivosti drave, na razliite nadnacionalne institucije. To su razne podrunice i ogranci UNa, a i sam UN, ali u bitno manjoj mjeri, dok su glavni prijemnici te dislocirane suverenosti organizacije
tipa WTO (Svjetska trgovinska organizacija), MMF, Svjetska banka, razna meunarodna sudita i sve
tome slino.
Koliko je taj proces uznapredovao vidljivo je kroz to da je na taj nain korporacijama uspjelo u dobroj
mjeri uzeti (ukrasti) suverenitet dravama i pridrati ga za sebe i svoje organizacije, kako su i navedene samo neke najistaknutije od njih. Dakle, dogodio se, a jo je u procesu konanog dovrenja, prelazak suvereniteta s drave na korporacije. Istovremeno, korporacije preuzimaju i sve ostale dunosti i
prava drave. Korporaciije postaju nove drave, samo to nema iscrtanih granica meu korporativnim
teritorijem jer i nije predvieno da granice postoje u Novom svjetskom poretku i pripadajuoj svjetskoj vladi.
Korporacije preuzimaju dravu i tu injenicu treba dobro shvatiti kako bi se moglo znati obraniti od
nasrtaja na Hrvatsku, a koji je ve dobrano odraen i preostalo je jo samo malo za kompletiranje internacionalnog korporativnog preuzimanja nae domovine. Uostalom taj pojam corporate takeover
ve je due vrijeme prisutan u svijetu financija pa je posve prikladno proiriti ga i na ovu operaciju
preuzimanja drave. Postojea politika struktura i formalna suverenost, a koja e biti potpuno liena
ikakvih stvarnih poluga odluivanja na dananjem teritoriju Republike Hrvatske, ostati e odreeno
vrijeme netaknutom i fingirati e odluivanje u upravljanju, isto kao to to i sada ine. Kada doe
trenutak, a koji e biti izvren na globalnoj razini, korporacije i sve to stoji iza njih, pomesti e i te lokalne sluge kao nepotreban viak koji im stvara nepotrebne trokove, a to e i imati puno pravo uraditi.
Zato bi, kada se steknu povoljni uvjeti, globalni monici podravali postojanje te vlasti koja ionako
o niemu ne odluuje i niemu ne slui, doli obmanjivanju ljudi? Te posluniko-sluganske strukture
nisu ak niti podobne (barem u najveoj veini) preuzeti upravljanje u tom novom poretku jer su i
izabrane i profilirane prvenstveno po sposobnosti u poslunosti, a ne po sposobnosti u upravljanju.
Hrvatska, suverena i slobodna Hrvatska, sa suverenim i slobodnim vladarom i pripadajuom vlasti,
teokratska i nacionalna drava Hrvatska, mora se i moe se, s Bojom pomoi, oduprijeti tome korporativnom preuzimanju drave. Da bi u tome bili uspjeni i da bi mogli opstati i razvijati se i u gospodarskom (industrijskom) pogledu, Hrvatska treba principjelno preokrenuti cijeli proces i umjesto da
nam naa domovina, naa Hrvatska drava, nestane preuzeta od strane korporacija, moramo se sami
kao drava ustrojiti kao jedna korporacija.
Korporacije postaju drave, a Hrvatska postaje korporacija to je najkrai saetak cijele ideje gospodarskog oporavka i daljnjeg hrvatskog razvitka. U toj korporativnoj Hrvatskoj svaki dravljanin je
ujedno i dioniar te nacionalne korporacije. Svatko ve od roenja postaje vlasnikom osnovne dravne
dionice: rodnim listom, tj. dravljanstvom. Kasnije, nakon odrastanja i ukljuivanja u proces rada
unutar drave, tj. korporacije, prikladno svojem radu raste i udjelnitvo u ukupnosti korporativne
emisije dionica. Tako oni koji su postigli, napravili, zaradili ili nasljedili vie imaju i vee dividende
koje korporacija ostvaruje te nakon zavretka radnog vijeka te dividende postaju ono to je ope poznato kao mirovine. Umjesto da se isplauju, dividende ulaze u cjeloviti mirovinski fond i tako se sa
465

Untitled-1.indd 465

10/23/06 8:11:29 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

dividendom koju neka korporacija ima ini ono to je uvijek najbolje ulaganje natrag u daljnji razvoj.
Sve ovo je kratko objanjenje budue koncepcije mirovinskog sustava, a opirnije e se govoriti u poglavlju o radu, obitelji i socijalnoj skrbi.
Kada se Hrvatska korporativno uredi do punog e izraaja doi sve prednosti teokratskog dravnog
ureenja, kristocentrine ekonomije i cijelog niza pripadajuih rijeenja koja su prije iznesena, ili e
tek biti iznesena u narednim poglavljima. Kao jedan primjer, a o tome je ve i bilo rijei u dijelu o
financijama, vrijedi znati da se samo na raun uspostave povjerenja i kapitaliziranjem na vrijednosti neiskoritenog moralnog i ljudskog kapitala, a koji je sada u potpunosti neiskoriten i stavljen u
svoju suprotnost, moe po produktivnosti, kvaliteti i cijeni nadmaiti sve meunarodne korporacije.
Samo na nacionalnoj homogenosti, po kojoj je onda puno lake ostvariti rast razine povjerenja nego
u multietnikim, multireligijskim i vierasnim koncepcijama dananjih korporativnih tijela, Hrvatska
ostvaruje jednu veliku produktivnu, ali i kreativnu prednost.
Znaju da je tome tako i zakulisni upravljai globalnih procesa, ali iz razloga pokoravanja ljudi i oduzimanja njihove slobode moraju pribjei socijalnom ininjeringu u kojemu se dogaa mijeanje rasa,
nacija, vjera, kultura, a sve iz razloga lakeg porobljavanja i suzbijanja opozicije i revolta protiv globalizacije i izgradnje Novog svjetskog poretka. Metoda je jako stara i provjerena, izvodili su je jo stari
rimljani koji su zarobljenike koje su koristili kao svoje roblje namjerno mijeali po etnikoj osnovi
tako da nikada nije bilo jedinstvenog i homogenog (etniki istog) robovskog stalea. To se radilo
potpuno svjesno i znajui da se time gubi produktivnost robovske snage i komplicira upravljanje, ali
se zato poveava sigurnost robovlasnika i cijelog rimskog imperija od pobune robova. Ista naela, iste
zakonitosti, vrijede i danas, a primjenjuju se i iste metode osiguravanja robovlasnikog poretka: nasilno se mijeaju razliiti etnikumi.
Osnova korporativnog naela je ve vie puta naglaena, a rije je o principu da se sve to je mogue i
proizvodi unutar korporacije, odnosno, u ovom sluaju hrvatske drave. Time se postie da dobit jednog segmenta korporacije ostaje sauvana unutar sustava i usmjerava se prema stratekim planovima
korporativnog vodstva. Isto tako moe se tolerirati i podravati i one segmente unutar korporacije koji
sami za sebe ne stvaraju dobit, ali ukljueni u ukupnu korporativnu raunicu taj njihov parcijalni gubitak je ipak manji nego da se isti proizvod ili usluga mora dobavljati izvan korporativnog tijela. Tada
je troak vei zato jer se ukupna dobit korpracije ipak smanjuje kada se mora izvesti kapital izvan takve
zaokruene cjeline kakva je korporacija.
Moe se i dati jedan primjer i pretpostaviti da jedna automobilska korporacija ima gubitak na odjelu
koji proizvodi automobilske gume i da taj gubitak iznosi npr. 10 n/j (novanih jedinica) po gumi koja
ukupno kota 100 n/j. Gubitak je 10 n/j, ali 90 n/j ostaje unutar korporacije i nije gubitak. Kada bi
se ilo kupovati gume izvan korporacije i kada bi cijena bila i niskih 50 n/j po gumi, ipak bi to predstavljalo gubitak od svih tih 50 n/j po gumi i time bi to bio u biti vei ukupni gubitak za korporaciju
makar bi na prvi pogled izgledalo da je rije o utedi. Jedini nain na koji je mogue, odnosno na koji
je isplativo korporaciji kupovati izvan svojeg tijela, je kada bi se naao neki izvanjski proizvoa koji
bi prodavao gume po cijeni nioj od 10 n/j. Cijela je hipoteza iznesena pod pretpostavkom da je rije
o proizvodima (auto gumama) iste kakvoe i istih svih ostalih parametara odluivanja (garancije isporuke, fleksibilnosti proizvodnje prema narudbama i sl.), a sve zbog pojednostavljenja i jasnoe same
sutine principa korporativnosti i isplativosti iste.

Iskoritavanje deviznih rezervi za prvi poticaj razvitka

Odreivanjem korporativno ureenog hrvatskog gospodarstva i prethodnim objanjenjem sutine korisnosti takvog opredjeljenja moe se prijei na konkretne poteze i zadatke koji predstoje strukturama
na vlasti koje provode Plan nacionalnog opstanka.
Na samom poetku djelovanja na obnovi gospodarstva treba krenuti na nain da se sredstva deviznih
rezervi, a koja e se u potpunosti iskoristiti za potrebe drave u provedbi Plana nacionalnog opstanka,
preuzmu i iskoriste u tu svrhu.
466

Untitled-1.indd 466

10/23/06 8:11:29 AM

Organizacija Ministarstvo gospodarstva

Za neophodan uvoz prvih sredstava za rad, a kojih Hrvatska vie nema, ili su vie ili manje neupotrebljiva, po zahtjevima modernizacije i osnovnog pokretanja proizvodnje moe se slobodno iskoristiti
otprilike polovicu sveukupnih deviznih rezervi (ca. 4 milijarde dolara, 2006.g.). U ta prva, osnovna
i najnunija sredstva za rad spadaju u prvom redu ona sredstva koja e dalje omoguiti daljnju proizvodnju vlastitih sredstava za rad. To e biti pogoni za preradu najosnovnijih sirovina (kao to su
eljezare, rafinerije, proizvodnja polimera i plastinih masa, guma, kemijska industrija i sl.). Zatim na
red dolaze specijalni alatni strojevi i sva informatika i druga oprema neophodna za poveanje industrijske produktivnosti.
Na taj nain uvesti e se i sve ono to nam je hitno potrebno, a ne isplati se ekati da se razvije vlastita
proizvodnja. To e vaiti iskljuivo u samom poetku te kasnije nee biti tog poetnog vremenskog
pritiska i urbe u pokretanju proizvodnje koji e nametati uvoz gotovih proizvoda, nego e u temeljima postavljen sustav kristocentrine ekonomije i korporativno ureene drave podnositi i tolerirati
pritisak vremena, tzv. vremenski faktor, kod razvoja i uvoenja vlastitih proizvoda. Ono to je od
presudnog znaaja je da se dobro pazi i da se tono odredi to je to to je nuno i potrebno za razvitak
vlastite industrijske proizvodnje, pa da se mora uvoziti u prvoj etapi industrijalizacije. Treba odrediti
kakvi e se modeli i standardi preuzeti s tim uvozom jer e se na tu baznu osnovicu nastaviti sva kasnija domaa proizvodnja i zasnivati sam razvoj industrije.
U prvom krugu hitnosti razvoja i pokretanja (ili poveavanja) proizvodnje dolazi i razvoj cjelokupne
prehrambeno-preraivake industrije i proizvodnja svih sredstava za rad koja su potrebna poljoprivrednoj proizvodnji, a ije su smjernice i odrednice navedene u poglavlju o poljoprivredi. Radi se o
pokretanju proizvodnje doslovce svega: od motike i tihae pa do traktora i kombajna. To je nadasve
nuno iz razloga da se adekvatno moe pratiti i maksimalno iskoristiti planirana obnova sela i cijele
poljoprivredne proizvodnje, jer plodove zemlje i rad seljaka mora se to je vie mogue zadrati unutar dravnih granica, odnosno unutar podruja valutnog konsenzusa. Sve to se u taj odnos unosi sa
strane, a neto je za sada neizbjeno poput nafte ili plina izvlai dobit koju raa zemlja van granica
valutne suverenosti i odnosi je u tue ruke.
Nakon te poljoprivredne prioritetnosti dolazi sve ono to je jo preostalo od devastirane hrvatske
privrede, a i pokretanje nekih potpuno novih industrijskih proizvoda. U svakom sluaju svreno je sa
razdobljem pretvaranja Hrvatske u jedan veliki supermarket u kojemu se samo trguje, a proizvodnja je
sustavno i planirano destimulirana i onemoguavana. K tome, da bi sve bilo jo gore, osnovni predmet
koji biva stavljen u veliku rasprodaju unutar tog velikog supermarketa je naa zemlja, naa prirodna
bogatstva, a i sami ljudi koji na njoj ive, a jedna manjina domaih izdajica na toj trgovini dobro profitira, sebe zbrinjava i narod tuincu ostavlja.

Velika javna poduzea pokretai srednjih i malih poduzea

Glavni predvodnici reindustrijaizacije i ponovnog obnavljanja hrvatskog gospodarstva koji bi trebali
biti poput matica u pelinjaku i koji e vui i okupljati cijeli pratei privredni razvoj biti e velika dravna javna poduzea. To su nekad bila, a neki jo donekle i jesu, relativno uspjena poduzea poput
npr. INA-e, Podravke, uro akovia, Konara, Torpeda, Plive, cjelokupna brodogradnja, cementare,
drvno-preraivaka industrija, Bagat, SAS, Riz, Tesla, Borovo, Varteks, itd. Isto tako oformiti e se i
novi veliki proizvoai na nacionalnoj razini, ve prema potrebama i mogunostima.
Ono to je vano, i bez ega je stvaranje velikih dravnih (javnih) poduzea besmisleno, je velika i po
cijeloj Hrvatskoj rasporeena mrea malog i srednjeg poduzetnitva koje se unutar sebe nadopunjuje, ali i meusobno natjee u praenju i podravanju nacionalnih giganata. Takoer, malo i srednje
poduzetnitvo istovremeno opsluuje nezavisne potrebe (nezavisne od potreba dravnih poduzea)
na dravnoj i lokalnoj razini. Ideja je da se kroz koritenje informatike tehnologije u potpunosti
umrei cjelokupna dravna, srednja i mala privreda ta na taj nain u svakom trenutku znati svoju
proizvodnu sposobnost, iskoritenost kapaciteta, produktivnost, kvalitetu i sve ostalo to prua moderna informatika. Tako se moe vidjeti i gdje se nalaze eventualne rupe koje spreavaju finaliziranje
nekog proizvoda, gdje je ogranienost u kapacitetu, gdje je poveana i gdje je smanjena potranja, gdje
467

Untitled-1.indd 467

10/23/06 8:11:29 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

se ne uspijeva ostvariti traena kvaliteta proizvoda, itd. Mogunosti koje umreavanje cjelokupne privredne proizvodnje otvara praktiki su nepregledne i samo je potrebno znati te mogunosti umjeno
iskoristiti. Zato i ovdje moe biti vidljivo kako je od strateke vanosti imati potpunu kontrolu nad
linijama telekomunikacijsko-informatikih veza. tovie, u ovom konceptu umreenja cijele drave, a
posebno svih privrednih subjekata od onih najmanjih do najveih ide se na jedan presedan koji je
usmjeren upravo na to veem iskoritenju potencijala informatike tehnologije. Radi se o tome da je
priguena snaga koja se moe otvoriti visokim stupnjem umreenosti toliko velika da je u cilju poticanja umreavanja isplativo cijenu telekomunikacijskih veza smanjiti na apsolutni minimum. Konkretno, to bi iz sadanjeg stanja skupog naplaivanja impulsa izgledalo kao da se prua skoro besplatna
usluga. Ono to je najbolje je da to uope nije neto to je previe zahtjevno za ostvariti i na to treba
gledati kao na jednu investiciju kojom se osigurava budua gospodarska razvijenost na osnovama koje
svjetsko okruenje nema i po tome se ve osigurava bitno uveana konkurentnost.
Odreeni pomaci u tom smjeru prema umreavanju i povezivanju kompatibilnih privrednih subjekata
postoje i vrijedi ih pohvaliti. Rije je o projektu stvaranja proizvodnih klastera koji su i u ovdje iznesenom konceptu predvieni kao nositelji privrednog razvoja, samo to je sve jo daleko vie proireno,
pa tako i poboljano u svojoj izvornoj ideji. Osim toga, u dravi ovakvoj kakva je danas nije prisutna
dovoljno odluna potpora koju ideja klastera zahtijeva, a nedostaje i cjelovitost koju odreuje nepostojanje vlastitog bankarskog sektora kao i niz ostalih zakonskih i socijalnih mjera kojima bi se stvorili
klasteri visokih gospodarskih mogunosti.
Veliki broj malih i srednjih poduzea garantira potrebnu fleksibilnost tekue proizvodnje i daje potrebnu brzinu pokretanja novih proizvoda, a ta dva segmenta prednjae i u inovacijama pomou kojih
najbolje ostvaruju prednost u odnosu na konkurenciju. Openito, u sektoru male i srednje privrede
poduzetnitvo dolazi do svojeg punog izraaja i tu se ujedno trebaju i selektirati budui kadrovi koji
e kroz dokazanu sposobnost preuzimati i upravljanje nad velikim dravnim poduzeima. Dravna
poduzea e isto tako od malog i srednjeg poduzetnitva preuzimati i inovacije i sve dobre inovativne
metode upravljanja i proizvodnje te ih primjenjivati na sebi. Tako e se i velika dravna poduzea
izbaciti iz letargije i inertnosti u koje po svojoj naravi imaju sklonost upadati. Neprestanom interakcijom sa malim i srednjim sektorom i veliki dravni dinosauri e bolje i djelotvornije funkcionirati, a
samim time je na dobitku i cijela drava.

Prioritetnost na vrhunskoj proizvodnoj kvaliteti

Izuzetna panja biti e posveena podizanju standarda kvalitete i trajnosti proizvoda, i to od najmanjeg dijela nekog stroja poput obinog vijka pa do najkompleksnijih cjelina. Kvaliteta i trajnost proizvoda mora postati zatitni znak i sinonim za sve hrvatske proizvode. Osim toga, na svjetskom tritu
je upravo u sektoru kvalitetnih proizvoda i najvea zarada i najbolja potraanja svi Ferariji i Rols
Rojsi su unaprijed rasprodani dok je to problem s Fiatom i Roverom.
Time se ostvaruje odluna diferencijacija hrvatskih proizvoda od sve siline dananjih proizvoda potroakog kapitalizma. Sasvim je i prirodno da potroaka ekonomija daje proizvode koji su potroni
a to u prijevodu znai da je s razvojem potroakog drutva i cijelog sustava prisutan neprekidan
pad kvalitete. Istovremeno, i to upravo iz razloga potroake usmjerenosti, sve to ima ikoliko veu
razinu kvalitete nudi se po potpuno neprimjereno visokim cjenama, tako da si to moe priutiti samo
ona najbogatija elita. Ostatak je osuen na odabir izmeu velike, jedne enormne i potpuno pretjerane
ponude na povrini razliitih proizvoda, ali svima je zajednika niska razina kvalitete i to ih ini istovrsnima u njihovoj biti. Tako se polako i neprimjetno formiralo trite prepakiranog jeftinog unda te
precijenjene i veini nedostupne kvalitete. Upravo ovaj neprirodni rascjep je ono to je glavna prilika
Hrvatske u borbi na globalnom tritu i po svojoj nezavisnosti i suverenosti, po svojoj stvarnoj slobodi,
moi emo se ubaciti u taj procijep te tako poremetiti nametnutu nenormalnost.
Kako je takvo stanje nametnuto i neprirodno te se stoga nalazi u stanju labilne ravnotee, to e tim lake biti i jednoj naizgled beznaajnoj Hrvatskoj svojim djelovanjem na takvom globalnom tritu cijeli
sustav poremetiti i izbaciti ga iz stabilnosti. Kada se to poinje vidno deavati kroz burzovne panike
468

Untitled-1.indd 468

10/23/06 8:11:30 AM

Organizacija Ministarstvo gospodarstva

dolazi do potpunog trijumfa naela kristocentrine ekonomije i korporativnog dravnog privrednog

ureenja. Istovremeno, Hrvatska ostaje imunom na sve te burzovne histerije jer je od svega toga iskljuena i nije podlona burzovnom slomu kada ni nije u svjetskom sustavu burzi.
Kristocentrina nacionalna ekonomija drave Hrvatske zbog svojih naela oprenih potroakoj kapitalistikoj globalnoj ekonomiji moe si bez problema priutiti luksuz traenja visoke kvalitete u masovnoj proizvodnji, ali i u svakoj drugoj proizvodnji openito. Kristocentrina ekonomija nije samoj
sebi svrha i nema samoispunjenja/samoostvarenja kao to je to sluaj kod potroakog ureenja u
kapitalizmu. Svar je ista kao i kod ljudi gdje je u sekularizmu ovjek isto tako na putu samoostvarenja
pa nije za uditi da je i ekonomski sustav suoblien takvom ovjeku. Jedino to je diskutabilno je da li
je ovjek po sebi izgradio sustav, ili je sustav stvorio takvog ovjeka, i na to je pitanje jednako mogue
odgovoriti kao i na poznato pitanje o kokoi i jajetu. Na kraju je posve svejedno to je bilo prije, a to
poslije, nego je bitno uoiti sutinu nekorisnosti takvih odnosa za ovjeka i sukladno tome to promijeniti.
ovjeku je teko pojmiti koliko je u potroakoj ekonomiji ljudskog rada i energije utroeno apsolutno
besmisleno, doslovce baeno u vjetar. Koliko se samo stvarno korisnih stvari moglo stvoriti da je ta
energija preusmjerena u korist ovjeka, u korist cijelog drutva po naelu tenje za ope dobro, a ne
da slui ostvarenju opskurnih ciljeva malobrojnih i kroz pakao povezanih pojedinaca. Ali, u tome i je
sutina stvari, jer bi onda ta manjina izgubila ono to neutaivo uzima za sebe mo, boansku mo
nad ljudima i nad cijelim svijetom. Nije nita sluajno u procesu kapitalistike potroake ekonomije
i unutar cijelog sekularizma jer judeo-masonerija u svojem iluminiranom vrhu tono zna to radi, za
koga radi i sa kojim krajnjim ciljem to radi.
Bilo kako bilo, kvalitetom Hrvatska odreuje svoj put u gospodarstvu, a s vremenom i ire od uskih
dravnih granica. Dok e se kapitalistika ekonomija temeljiti na neobuzdanoj i potpuno besmislenoj
potronji pod svaku cijenu koja postaje sastavni dio njihove kalkulacije, Hrvatska e raditi po svojim
naelima i po svojim od zla neovisnim kalkulacijama.
Kako bi to otprilike trebalo funkcionirati moe se dati na primjeru auto industrije iako bi puno bolji
bio primjer prihvaanja i primjene tzv. free energy tehnologije (tehnologija koja daje praktiki besplatnu energiju), ali zbog nepoznavanja te tematike iroj javnosti, ali i odreene neizgraenosti istih
u praktinoj primjeni, bolje je govoriti u poznatim parametrima. Kada je ve spomenuta koncepcija
besplatne energije dovoljno je samo jo rei da upravo kapitalistiki sustav ne moe i nee nikada, ak
kada bi to bilo potpuno provjereno i ostvarivo, prihvatiti tako neto upravo iz razloga nespojivosti sa
svojom naravi koja ide u pravcu uzimanja, a nikada ne moe neto davati. Kada kapitalizam neto
pone davati, onda to vie ni nije kapitalizam i odmah ga nestaje, uruava se unutar sebe poput kule
od karata, a s njim i njegovi upravitelji.
Tehnologija odavno omoguuje takvu kvalitetu finalnog proizvoda da bi se bez veeg problema mogao
masovno proizvoditi jeftin, a ujedno kvalitetan i dugotrajan automobil. Razlog zato se to ne ini je u
tome to bi trie brzo bilo zasieno i veliki proizvodni pogoni koje su podigli veliki bankarsko-naftni
monopolisti ne bi vie donosili ekstraprofite kroz neprestanu proizvodnju novih automobila, ali isto
tako kroz proizvodnju i prodaju dijelova koji se brzo troe ili kvare. Izraunali su da e tako, koristei
svoju povlatenu i zatienu monopolistiku poziciju, puno vie i puno bre zaraditi. Zato su nestali
s trita svi imalo kvalitetniji automobili poput poznate VW Bube i proizvode se iskljuivo vie ili
manje brzopotroni modeli.
Osim poznate Bube vrijedi kao dobar primjer spomenuti pokuaj jednog nezavisnog entuzijaste da
pokrene proizvodnju automobila koji je napravljen upravo po principu kvalitete, trajnosti i moderne
tehnologije. Rije je o stanovitom Tuckeru iz SAD-a koji je samo zdravorazumski razmiljao i doao
do spoznaje da bi takav automobil trebalo proizvoditi kada ga je ve mogue proizvoditi. Nije imao
spoznaju o neprihvatljivosti takvog poduhvata za sustav u kojemu je djelovao, pa zato i sve to mu se
dogodilo nije njemu, ali i svima koji su upoznati s tim sluajem, imalo smisla. Korporacije i s njima
povezane banke su ga doslovce i namjerno stopirale, a drava, koja navodno zbog svoje uzviene de469

Untitled-1.indd 469

10/23/06 8:11:30 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

mokracije brine o interesu ljudi, nije uinila nita da bi ga zatitila. Upravo suprotno, sve dravne institucije djelovale su prema interesima kapitala i protiv interesa ovjeka. U ovom primjeru iz nedavne
povijesti tog gospodina Tuckera kao jednog inovatora i nezavisnog konstruktora automobila. Ista se
stvar desila i jednom geniju kakav je bio Tesla koji je Weatinhouseu ponudio svoj sustav besplatne i
neiscrpive energije za cijelo ovjeanstvo i bio pritom glatko odbijen, ali ujedno i obiljeen kao ovjek
koji je opasan za svjetske monike. Sve samo dodatno dokazuje tu nespojivost kapitalizma s mogunou davanja i izgraenost istoga samo za zakidanje drugim rijeima kapitalizam je sposoban samo
za smrt.
U svakom sluaju, nema vie trajnih i dobrih automobila, ima samo puno bljetavila i razne preskupe
dodatne opreme (koja je uglavnom ista podvala). Nema vie stare Bube koja je inae nastala na naelima Hitlerovog reima i koji je u tom pogledu bio praviniji prema svojim podanicima nego to je
to danas ovaj demokratski kapitalizam. Ovo treba gledati iskljuivo u svjetlu ekonomije i razluiti je
od politike koja je bila nedopustiva i antikranska u svojoj cjelosti. Hitlerizam je brinuo iskljuivo o
svojem izabranom arijevskom narodu i sve je druge vidio kao one koji mu moraju sluiti. U tu svrhu
je i koristio neka dobra ekonomska i gospodarska naela, a kako bi time najbolje realizirao svoju sveukupnu politiku. Tako je i Buba bila dio tog programa u kojemu germanska rasa dobija jeftine, dobre
i kvalitetne proizvode, a kako bi se tako zadobivenom potporom tu istu germansku rasu, taj zavedeni
njemaki narod, navelo da slui krajnje mranim ciljevima.
Te ekonomske i gospodarske principe, koji su k tome jo i pragmatino provjereni unutar ondanjeg
Treeg rajha, moe se slobodno uzeti i primijeniti ih u drugom kontekstu bez opasnosti od zastranjenja. Isto kao to je pokrenuta proizvodnja Bube prije skoro 70 godina, ili kao to je jedan nezavisni
entuzijast u SAD-u konstruirao i izgradio svoj auto, tako i Hrvatska moe pokrenuti svoju proizvodnju
automobila kojom e doslovce proizvesti uzbunu u auto industriji u cijelom svijetu. U ostvarenju tog
gospodarskog cilja, ovdje u kontekstu proizvodnje automobila, ali odnosi se i na sve ostalo, vrijedno je
ponoviti onu tvrdnju Henry Forda koji je rekao da bi rado platio radnicima najvee nadnice, prodavao
najjeftiniji auto na svijetu i na taj nain postao najbogatiji ovjek na svijetu, a sve uz pomo najmodrenije tehnologije. U ovu Fordovu tvrdnju treba dodati samo to da se pod pomoi najmodernije tehnologije, odnosno pod produktom te tehnologije, moe smatrati samo najbolja kvaliteta, jer tehnologija
mora podrazumjevati i sadravati porast kvalitete, kako u proizvodnji tako i u proizvodu.
Potroaka ekonomija ne prihvaa takve zamisli o ustrajnosti u kvaliteti. Kristocentrina nacionalna
ekonomija, naprotiv, samo takve zamisli i takva naela moe prihvatiti i samo se tako i moe realizirati. Opet je u igri odnos prema ivotu i smrti jer mogunost prianjanja uz kvalitetu treba shvatiti kao
mogunost podrke ivota. to je uostalom ivot nego najvea kvaliteta i to je to smrt nego suprotnost
svega vrijednoga. Takoer, potroaka ekonomija gleda iskljuivo interes kapitala i tu je kapital stavljen
ispred ovjeka i to u tolikoj mjeri da postaje boanstvom. ovjek je tu stavljen u slubu kapitala, odnosno vlasnicima kapitala. Kod kristocentrine nacionalne ekonomije nema toga i zato je u mogunosti
da svojim subjektima (ljudima) osigura stjecanje plodova svojega rada na najdjelotvorniji nain. Dvije
ekonomije su jedna sa drugom po svim prametrima u potpunoj suprotnosti te nije mogue pomirenje
izmeu te dvije oprenosti. To je stvar odabira izmeu nepomirljivih krajnosti, upravo onako kako je i
Isus jasno rekao: Tko nije sa mnom, protiv mene je. I tko sa mnom ne sabire, rasipa. (Lk 11, 23).
Znajui sve prije navedeno treba samo zasukati rukave i prihvatiti se posla. Svjetsko trite automobila
naprosto vapi za jeftinim i kvalitetnim proizvodom, za jednom novom Bubom u raznim vrstama i
oblicima. Hrvatska ima sve mogunosti iskoristiti ovu priliku koja se nudi i koja doslovce doziva da
se ugrabi. Koliko takvih praznina i nadosljednosti u kapitalizmu ima dobro je pokazano i na primjeru
jednog Ryanaira, zrakoplovne kompanije koja je prilino jednostavno ula u inae, po ekonomskim
znalcima prezagueno i zatvoreno trite avionskih letova. Ponudila se jeftina, kvalitetna i od nepotrebnih optereenja osloboena usluga i desilo se nemogue, a u stvari potpuno normalno. Jo je sve
izvedeno u sustavu kaptalizma to samo pokazuje kako bi u nekapitalistikom sustavu cijela stvar bila
jo djelotvornija jer bi bila osloboena i od kamatnog i od burzovnog optereenja.
Dakle, da se utvrdi gradivo, treba ponoviti da se Hrvatska privreda mora temeljiti na kvaliteti, trajno470

Untitled-1.indd 470

10/23/06 8:11:30 AM

Organizacija Ministarstvo gospodarstva

sti, pouzdanosti, ali i cijenovnoj pristupanosti. Posebnost je i u tome da ba u ovakvom svijetu koji se
nalazi pod terorom potroake ekonomije jedna nepotroaka i nekapitalistika ekonomija jo bolje
profitira od toga i takvoga svijeta. Tu vai pravilo gdje ono ega ima u malim koliinama i ono to ima
svoju posebnost upravo jo dodatno dobiva na svojoj vrijednosti. U moru globalistike osrednjosti
koja ima trend ka jo gorem stanju, ogranienost i posebnost uz zajednitvo sa makar i najosnovnijom
kvalitetom postaje ekskluzivitet, presti, a to je jo izraenije kada je taj ekskluzivitet cijenom nizak,
a koliinom ogranien. Tako e se desiti da e zapadnjaci od nas jeftino kupovati proizvode, a onda
ih unutar sebe skupo, ili barem sa dobrom marom, preprodavati iz razloga to Hrvatska produkcija
nee moi zadovoljiti potranju koja e se stvoriti. Iz principjelnih, moralnih i promidbenih razloga
namjerno se nee podizati cijena proizvodu u samoj Hrvatskoj i nee se lakomiti za ekstraprofitom,
ve e se ii na poveanje proizvodnje koliko je god to mogue.
Iz svih tih razloga Hrvatska mora uloiti sva svoja sredstva, sve svoje napore i svoje znanje u proizvodnju kvalitete i eksluzivnosti u paketu sa cjenovnom pristupanou. To sigurno nee biti ostvareno
preko noi, ali upornou, voljom i znanim usmjerenjem ostvariti e se prije ili kasnije.
Krenuti e se od onoga najpreeg i najnunijeg, ali ujedno i najjednostavnijeg. Tako e se npr. obnoviti
proizvodnja traktora u Rijekom Torpedu, kombajna u uri akoviu, motokultivatora u Osijeku.
Zatim e se dalje nastaviti s pokretanjem proizvodnje gospodarskih i vojnih vozila, graevinske operative, autobusa za javni i cestovni saobraaj i sl. Na kraju toga stupnjevitog procesa dolazi do proizvodnje osobnih automobila i motocikala kao krune cijelog pothvata.
Ovdje treba napomenitu dvije stvari. Prvo je bitno za znati da je u ovoj koncepciji predvieno i sudjelovanje brodogradnje kao jednog nenadoknadivog gospodarskog pokretaa i u tom pogledu treba donekle preslikati junokorejsko iskustvo u njihovom stvaranju automobilske industrije. Juna Koreja je
svoju automobilsku industriju razvila kao odreeni nusprodukt svoje izuzetno uspjene brodogradnje.
Taj nusprodukt nije razvijen sluajno nego u potpunosti promiljeno i svjesno, ali poanta je u tome da
je brodogradnja, a kojom jo donekle raspolaemo, bila osnovica iz koje se dalje krenulo. Dalje bi se
samo ilo sustavnim irenjem i upotpunjavanjem prije formirane proizvodne mree.
Druga stvar vrijedna za isticanje je unaprijed predviena i konstrukcijski izvedena inovativna primjena proizvodnje dijelova i cjelina kao to su npr. modularne i kompatabilne mogunosti. Tako se
omoguuje da se brzim i predvianjem unaprijed omoguenim adaptacijama i zamjenama, moe od
jednog oblika proizvodnje prijei na neki drugi. Ili, od jednog gotovog proizvoda sa svojom namjenom napraviti neki drugi gotovi proizvod za posve drugu namjenu. Ve je ta koncepcija spomenuta
kada se govorilo o oruanim snagama i po tome e biti mogue od npr. jednog autobusa za javni gradski prijevoz stvoriti vojno vozilo za potrebe protuzrane obrane, artiljerije ili bilo ega drugoga to je
potrebno i predvieno po ratnim planovima. U ovu industrijsku interdisciplinarnost ulazi ona nuno
traena informatika umreenost koja ovdje opisanu gospodarsku pojedinost jedino i moe realizirati. Bez potpune umreenosti od vrha do dna i po svoj irini u svim razinama horizontalnih stunjeva
nema planiranog gospodarskog ostvarenja.
Mogunosti su irom otvorene, prilika postoji i ne treba se unaprijed ograniavati. Neka poduzetnici,
menaderi, ininjeri i projektanti sami stvaraju ono u to su kao strunjaci najbolje upueni, a drava
sa svojim gospodarskim ustrojem i cjelokupnim sposobnostima treba dati mogunost stvaranja.

Prometna orijentacija koja smanjuje trokove

U cijeli gospodarski sustav kao dodatna kompetitivna prednost ulazi i unutarnja prometna orijentacija
primarno oslonjena na eljezniki prijevoz ljudi i roba, a takoer, tamo gdje e to biti mogue ii e
se na brodski prijevoz (vidi detalje na prometu i vezama). Time se racionalizira cijena transporta na
najmanju moguu mjeru unutar nacionalne industrijske mree, odnosno unutar korporativno ureene drave. Razlog zato je eljeznica viestruko isplativija u prijevozu ljudi i roba je u samom odnosu
kotanja transporta kilograma tereta izmeu ceste i eljeznice koji iznosi ca. 1 : 20. Naravno, u korist
eljeznice i na tetu ceste. Posve je nerazumno inzistirati i ustrajavati na cestovnoj transportnoj ori471

Untitled-1.indd 471

10/23/06 8:11:30 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

jentaciji jer ta stavka prijevoza samo nepotrebno poskupljuje trokove cijelom gospodarstvu, a jednim
eljeznikim usmjerenjem taj se troak viestruko smanjuje (20 puta!). Da se ne govori o potpunoj
ovisnosti o nafti koja dolazi do punog izraaja kod cestovne orijentacije i potpune suprotnosti kod eljeznica gdje je i bez kapi nafte mogue djelotvorno odravati transportno-komunikacijsku sposobnost
oslanjanjem na energiju dobivenu iz hidroloki pokretanih elekrtinih centrala, ali i ostalih alternativnih izvora energije (vjetar, solarne elije, itd). Ceste znae veliku gospodarsku ovisnost i podlonost
ucjenama dok eljeznica uz bolju konkurentnost stvara i veu neovisnost gospodarstva, a samim time
i cijele drave.

Brodogradnja nezamjenjivi dio hrvatskog gospodarstva

Brodogradnja se ve spominjala u kontekstu pokretanja cijelog gospodarstva i navoenjem primjera
June Koreje i u tome, ali i svakom drugom smislu, brodogradnja je od strateke vanosti za razvoj
hrvatskog gospodarstva. U ovoj lanoj ekonomiji i cjelokupno krivo postavljenom dravnom ureenju
neprestano se pronose i nameu miljenja koja tvrde da Hrvatska mora odustati od svoje brodogradnje
zbog nemogunosti suprostavljanja globalnoj konkurenciji i cijeloj toj globalizaciji, a posebno da nije
mogue oduprijeti se korejskoj i japanskoj brodogradnji te da takvo stanje treba prihvatiti kao neizmjenjivo. Tu je u prvom redu rije o tome da to govore oni koji sve gledaju oima vlastite ogranienosti
i nesposobnosti, pa po tom obrascu dalje ire i svoje uvjerenje.
Brodogradnja u Hrvatskoj ima svoje nezamjenjivo mjesto i kao takva se ne moe prepustiti propasti, a
da je u potpunosti odriva i nadasve isplativa kao gospodarska grana biti e omogueno upravo kroz
korporativnu ureenost gospodarstva. U kristocentrinoj nacionalnoj ekonomiji s korporativnim gospodarstvom isplativost gradnje brodova ne poiva na ogranienoj raunici samog kvera koji i moe
biti u eventualnom (ne i nunom naprotiv) gubitku gledan sam za sebe, nego se rauna korist koju
ima cijela drava i sveukupno gospodarstvo unutar valutne suverenosti te drave. U tu raunicu, to se
tie brodogradnje, posebno je bitno gledati na korist koju trgovaka flota s pripadajuim pomorcima
donosi svojim radom. Ne moe se usko gledati samo brodogradilite, a da se ne vidi trgovina kojoj ti
brodovi slue i za koju su svrhu u konanici i napravljeni. Kada se dobit iz te trgovine vraa natrag u
brodogradnju umjesto da se gubi u kamatama ili skree u pekulantske poslove inducirane burzama
onda i brodogradnja moe djelotvorno raditi i kroz povrat kapitala neprestano napredovati, osuvremenjavati i rasti u produktivnosti, kvaliteti i inovativnosti.
Isto tako, kada se brodovima koji se u velikoj produkciji rade prvenstveno za potrebe nove i obnovljene hrvatske brodske flote pridodaju i strane narudbe, tim e se jo vie postii profitabilnost hrvatske
brodogradnje. To je zato jer na veliki broj domaih narudbi dolazi manji broj stranih i tako se kroz
priljev deviza kroz izvoz pojaava ukupna dobit nacionalnog gospodarstva. Domaa brodogradnja biti
e ta koja e zadovoljiti potrebe planirane pomorske orijentacije, a koja nee ostati samo na praznim
rijeima, kako je bio sluaj dosada. Tako e se izgraditi i oformiti nova i moderna hrvatska trgovaka
mornarica, ali ne samo taj segment brodovlja nego i gradnja luksuznih turistikih krstarica svih veliina, arter flota glisera i jedrilica, ribarsko brodovlje, trajekti i ostali brodovi za unutarnji pomorski
promet, potrebe policije i ratne mornarice, itd. Brodogradnja i mora biti usmjerena na to da svojom
proizvodnjom veim dijelom zadovoljava potrebe naeg gospodarstva i cijele drave, a tek jednim manjim dijelom orijentirana na izvoz. Time se postie ono traeno idealno stanje gdje se gubitak vlastitog
stvaranja vika vrijednosti svodi na jedan traeni minimum.
Upravo zbog tako velikih potreba za priozvodnjom brodova, a jo k tome u to kraem vremenskom
roku, u brodogradnji e se trebati primijeniti naelo proizvodnje na tvornikoj traci, ali prilagoeno
na gradnju brodova. Onako kako je Ford izmjenio automobilsku industriju primjenom trake, tako se i
brodogradnja treba izmjeniti i hrvatska privreda i hrvatska brodogradnja dobiti e zadau da postigne
sposobnost proizvodnje brodova kao na tekuoj traci uz maksimalno koritenje najmodernije tehnologije kojom se zamjenjuje i multiplicira ljudski rad. Upravo kako je i u modernoj auto industriji robotika i automatizacija ve masovno primjenjena. Sintezom jednog starog rijeenja kakva je pokretna
traka, robotike i informatizacije u podruju brodogradnje postii e se i uspjeno pariranje navodno
nedodirljivim Koreancima i Japancima. Sve je ostvarivo ukoliko se potrudi rijeiti probleme na koje
472

Untitled-1.indd 472

10/23/06 8:11:31 AM

Organizacija Ministarstvo gospodarstva

se nailazi, a najlake je govoriti kako nema druge nego se unaprijed predati i, u ovom sluaju, cijelo
svjetsko brodograditeljsko trite prepustiti Koreji i Japanu.

O trgovini u gospodarstvu
U korporativno ureenom gospodarstvu na naelima kristocentrine nacionalne ekonomije postoji
jo jedna vana posebnost, a to je specifian odnos prema unutarnjoj trgovini, ali jednako tako i prema
trgovini openito. Za to imamo osnove i u Svetom pismu gdje je lijepo dan bitak svake trgovine:
Trgovina
Trgovac teko odolijeva napasti, i prodava nije bez grijeha.
Radi probitka mnogi grijee, i tko trai bogatstvo biva nemilosrdan.
Kolac se zabija izmeu dva kamena, a grijeh se utiskuje izmeu kupnje i prodaje.
Tko se vrsto ne dri straha Gospodnjeg kua e mu brzo propasti.
(Sir 26, 29; 27, 1-3).
Trgovina novcem kao vrhunac moderne trgovine je toliko iznimna da je stvoren cijeli zasebni sustav
sa svojim posebnostima (tj. burze), a koji je opisan i razoblien u dijelu o financijama. Za trgovinu kao
takvu u ostalom dijelu sveukupne (robno-novane) ekonomske strukture vrijede isti naelni principi
kao i za trgovinu novcem, s tom razlikom da je ovdje rije o svojevrsnom sustavu unutar sustava.
Trgovina robom i uslugama utisnuta je u trgovinu novcem i po tome ve dobrim dijelom odreena.
Utisnutost je zbog injenice da se novcem mjeri sva trgovina te se ve po tome trgovina u svakom obliku podlae novanoj uvjetovanosti. Unutar te zadanosti trgovina robom i uslugama ima zajedniku
osnovu s novcem u tome da je se ne moe prepustiti samoj sebi, odnosno da je isto kao u sluaju novca
nedopustivo predati monopol trgovanja u ruke privatnog interesa na tetu opeg dobra.
Zato drava preuzima na sebe u potpunosti monopol nad trgovinom robama i uslugama, ali s tom
iznimkom u odnosu na novac da e taj monopol biti ogranien iskljuivo na podruje veletrgovine, tj.
trgovine na veliko, dok e srednja i mala trgovina biti preputena privatnoj inicijativi.
Monopol nad veletrgovinom svih roba te nad svim uvozom i izvozom nuan je zbog onemoguavanja
privatnih parcijalnih interesa nad opima. Kao i u sluaju industrijske proizvodnje i u trgovini se srednje i malo poduzetnitvo preputa onome to se openito naziva slobodnim tritem ili tzv. trinoj
utakmici. Bitno je za naglasiti da se ta trina utakmica odvija unutar zatvorenog korporativnog sustava matine drave i time je omoguena stvarna, a ne deklarativna ravnopravnost u tom natjecanju
i istovremeno se sve sudionike upravo kroz dravni monopol nad veletrgovinom titi od nelojalne
konkurencije izvan dravom definiranog polja natjecanja.
U stvarnosti trine utakmice i slobodne trine ekonomije nema, niti je ikada moe biti im postoji
barem jedna od sljedee dvije stavke: dravni proraun i bankarski sustav. To je stoga to je uvijek ili
na donositeljima prorauna ili samim bankarima konana rije odluke i oni bilo posredno, bilo neposredno, odreuju stanje na tritu prema svojem djelovanju iz njihove privilegirane pozicije. I to ak
kada to i ne bi htjeli initi te ostati neutralnim. Ne treba biti naivan i misliti da uope i postoji takva
nakana za nedjelovanjem na tom tzv. tritu, nego je situacija upravo suprotna i donositelji odluka
rade sve kako bi sebi i svojoj koristi potinili trite i sve one koji su tim tritem obuhvaeni.
Nema nikakve istine u tvrdnjama danas dominantne ekonomske misli i njezinih promicatelja da je
otvorenost trita i omoguavanje nekakvog slobodnog trita, slobodne trgovine i svih ostalih pripadajuih izvedenica dobrobit za ljude i dravu. Nerazumnim otvaranjem trita i drava i ljudi u
konanici su veliki gubitnici i jedini koji u tom procesu izvlae korist su nadnacionalne i internacionalne financijske oligarhije sa svojim pripadajuim korporacijama i podinjenim im necionalnim
(dravnim) gospodarstvima.
Za doaravanje koliko je to istinito, a ovo to se sada nauava la, dovoljno je uzeti primjer jedne Ve473

Untitled-1.indd 473

10/23/06 8:11:31 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

necije gdje je cijena kruha bila stabilna i niska, svima pristupana, tijekom cijelih pet stotina godina
da bi odmah po dolasku slobodne trgovine bila unitena ta viestoljetna tradicija. Venecija je odlian
primjer kako uspjena moe biti dravno upravljana ekonomija i kako naela koja podravaju slobodu
djelovanja egoistinih partikularnih interesa pojedinaca u konanici osiromauju i u bijedu tjeraju
cijelu zajednicu za raun nevienog uzdizanja nekolicine pojedinaca eljnih apsolutne svjetske moi.
U tom smislu unutar Hrvatske treba djelovati dravna kontrola i regulacija trita (onog unutarnjeg,
tj. korporacijskog trita) kao to to postoji i sada, samo to e se ta kontrola i regulacija voditi prema
dravnim interesima, a to znai prema interesu Gospodina, naroda i svakog pojedinog ovjeka kao
dijela narodnog tijela.
Tako banke izabirom i kreditiranjem ponuenih programa malog i srednjeg poduzetnitva istom omoguuje razvoj prema svojim interesima, a drava kroz zakone ili eventualnim davanjem poticaja (subvencija) usmjerava prema svojoj interesnoj strategiji. Tako se u predvienom monopolnom modelu
nad veletrgovinom, dravnom kontrolom nad trgovakom marom u veletrgovini tite mali kupci i
omoguuje se da egzistira pravinost u trgovini, a istovremeno sprijeava neumjereno uzimanje dobiti
kod kupoprodaje. Time se onemoguava nezaslueno i neumjereno bogaenje trgovaca, odnosno da
razmjenom robe sebi ne uzimaju previe, tako podiu cijene ne tritu i zloporabe svoj specifini poloaj posrednika roba ili usluga (vidjeti Dodatak 5).
Svi znamo kakve su naizgled neobjanjive razlike u cijeni koje su sramotno niske za npr. seljaka koji
proizvodi i za svoj rad dobiva mizeriju u odnosu na cijenu njegovog proizvoda koja je formirana u prodaji kod istog tog trgovca koji je kupio jeftino. Najvei dio uzimaju trgovci na svojoj trgovakoj mari
pohlepno se bogatei na raun ostalih. Istina je da je ta mara dobrim dijelom uzrokovana i kamatnim
pritiskom koji osjeaju i trgovci, ali kako u kristocentrinoj nacionalnoj ekonomiji kamate vie nee
biti tako i taj razlog za nepravinost pri kupoprodaji vie nije prisutan. Takoer nee biti prisutna niti
ostala optereenja dananje protuljudske i protuboje ekonomije poput spekulativnog burzovnog uea, neadekvatne emisije novca, zastoja u opticaju novca, umjetno izazvanih kriza, nepovjerenja, i sl.
Zato je jedino drava sposobna inzistirati na naelu pravinosti i opem dobru svih dravnih podanika
i jedino drava smije imati trgovaki monopol u veletrgovini dok e na irokoj potroakoj razini mali
i srednji trgovci meusobnom konkurentnou paziti i omoguavati odreenu kvalitetu usluge kako
bi sebi privukli to vei broj muterija. Drava dobit ostvarenu kroz veletrgovinski monopol poslije
usmjerava onako kako je to najkorisnije cijeloj naciji, upravo kako to radi i sa svim ostalim prihodima.
Barem bi morala tako raditi ako su drava i dravnici dostojni svojeg poslanja.

Primjeri naela korporativnosti u dravnom gospodarskom poretku

Kolika je razlika izmeu korporativno ureenog gospodarstva u odnosu na aktualnu globalistiku
ekonomiju mogue je vjerno doarati na primjeru jedne Podravke kao vrijednog hrvatskog gospodarskog imbenika. Podravka je sama unutar sebe djelomino korporacija, barem u hrvatskim mjerilima
i sveukupnim gospodarskim dosezima ostalih. Podravka unutar hrvatskog gospodarstva mora imati
primarnu svrhu zadovoljiti hrvatsko trite preradom i plasiranjem iskljuivo hrvatskih namirnica
u kooperaciji s hrvatskim srednjim i malim poduzeima. Tek nakon zadovoljenja svih hrvatskih potreba, ako je to uope ostvarivo, Podravka smije izvoziti svoje proizvode po cijelom svijetu. Vano je
da se ne inzistira potpuno nepotrebno na izvoznoj orijentaciji nego da izvoz bude samo dodatak koji
dolazi kao posljedica odreenog vika koji se stvorio i koji je na raspolaganju za prodaju. Nikada se
ne smije izvoz pretpostaviti zadovoljenju domaih potreba jer se izvoznom utemeljenou malo pomalo dovodi do situacije gdje se na kraju stvaraju veliki manjkovi za domae trite i sva se vrijedna
produkcija izmie van granica dravnog suvereniteta. Na kraju to dovodi do deprivacije domaeg
trita od veine proizvedenih vikova vrijednosti, a to stvara i poveanu razinu opeg osiromaenja.
Da ne bi bilo nesporazuma treba rei da izvoz nije lo i treba izvoziti, ali ne raditi iskljuivo da bi se
izvozilo. Najkrae reeno: izvoz - da, iskljuivo izvozna orijentacija - ne. Tako i uzeti primjer Podravke
trai najkvalitetnije zadovoljenje unutarnjih potreba, a ono to preostane ili ono to se kroz dodatnu
produkciju moe proizvesti svakako da treba izvoziti i tako stjecati sredstva za uvoz onih potreptina
474

Untitled-1.indd 474

10/23/06 8:11:31 AM

Organizacija Ministarstvo gospodarstva

koja su Hrvatskoj neophodna ili na bilo koji nain od koristi.

Otvaranje domaeg trita koje se meudravnim sporazumima dogovorilo i svim ostalim slinim
prihvaanjima koja postiu takav uinak dovodi do toga da Podravka poveava svoj izvoz i na taj
nain ostvaruje sebi veu dobit. To je za Podravku kao poduzee u jednom zrakopraznom prostoru,
izdvojeno od konteksta drave i nacije u kojoj se nalazi, jako dobro. No Podravka nije sama sebi svrha
i nije mjerilo ope korisnosti nego se nalazi u dravi Hrvatskoj, na podruju hrvatske nacije koja je
svojom vjekovnom borbom i radom uope omoguila da se ta Podravka izgradi. Ako se tako ne promatra onda se gubi iz vida sveukupnost drave kao jednog velikog nacionalnog poduzea, kao jednog
nacionalnog gospodarstvenika koji mora gledati dobrobit svih svojih dravljana. Generalni direktor
(Podravke) gleda iskljuivo dobit i interese svojeg poduzea i to je apsolutno u redu i samo tako i
moe raditi elni ovjek bilo kojeg poduzea. Ne treba se upravljaka (tzv. menaderi) elita zamarati
i nepotrebno optereivati irim interesima od one odgovornosti koja im je povjerena na voenje na
najbolji mogui nain. To je zadaa dravnika, tj. vladara, kao onoga koji gleda kako najbolje upravljati
dravom i cijelim narodom. Vladar je taj koji gleda dobit i interes drave i kao takav usaglaava sve
parcijalne interese za cilj jedne ope koristi. Zato se njemu i sveopoj nacionalnoj dobiti mora prilagoditi svaka proizvodna jedinica nacionalnog gospodarstva, a da se to ostvari na raspolaganju ima
cijeli dravni aparat i pripadajui suverenitet. Zato drava i ima zakone kojima odreuje pravila igre i
titi interese nacije. Ne moe parcijalni interes neke manje jedinice odreivati politiku drave na tetu
ostalih, tetu koja je na kraju vea od parcijalne dobiti.
Drava (vladar) djeluje prema upravitelju Podravke po istom naelu kako bi taj isti generalni direktor
onemoguio razvoj i rast dobiti jednog dijela svojeg poduzea ako bi zbog toga pala sveukupna dobit
cijelog poduzea jer mu se to jednostavno ne bi isplatilo zarada bi bila manja, a u novano utemeljenoj ekonomiji (koja se slui novanom razmjenom) time se mjeri uspjenost upravljanja.
Zato sve silne prie kako nadnacionalne integracije i ruenje nacionalnih barijera donose opu korist i
navodni sveukupni progres nikako ne stoje, a nikako ne stoji te tvrdnje potkrepljivati davanjem raznih
primjera partikularnih probitaka zadobivenih tim globalistikim procesima. To je est sluaj kod nas
u Hrvatskoj kada se istiu primjeri poput upravo Podravke ili posebice Plive, a ne sagledava se koliko
je ta privremena dobit tih iz dravnog tkiva odijeljenih sustava ostvarena na gomili nezaposlenih i
unitenom domaem gospodarstvu i poljoprivredi. Samo jedna manjina doivljava korist, a u sabirnoj
raunici na razini nacionalnog gospodarstva velika veina je u gubitku. K tome jo s trendom daljnjeg
osiromaenja koji i veini one partikularne manjine koja je trenutno profitirala na koncu oduzima tu
dobit i steeno bogatstvo.
Dakle, na kraju svi gube, cijeli narod je gubitnik, osim ake bezdunika koji su zadovoljni samo svojim
osobnim probicima na raun blinjih, a sve po odredbama (naelima) stranih oligarha modernog
svijeta. Da je tome tako vidljivo je upravo na primjerima koji se istiu kao navodno pozitivnima, jer
i Podravka i Pliva izvoze svoj kapital u tzv. ulaganja na strana trita to je lijepa sroenost za gaenje
domae proizvodnje i dislokacije proizvodnih pogona na podruja jeftinije radne snage, a takoer i
odljeva sredstava irom globusa (globalnog trita). Umjesto da se dobit vraa natrag i ulae u ljude,
istraivanje, razvoj i potrebna proizvodna sredstva. Tako je i Pliva i Podravka otpustila ljude i prekinula ulaganje unutar same Hrvatske za raun svjetskih (globalistikih) profita.
To se na primjeru Podravke da lako dokazati. Ruenjem carinskih i svakih drugih prepreka mogu se
uvoziti, a tako se i dogaa, sve potrebtine za Podravku i to samo gledajui da su iste to jeftinije jer
se time podie profit poduzea. Tako se uvozi hrana (sirovinska osnova), preraevine, ambalaa ili
materijal za izradu istih, razne kemikalije i sve ono to e Podravku kotati manje od istoga domaeg
proizvoda. Naravno da e Podravka gledati kako e biti to konkurentnija na tome otvorenom tritu
kako bi mogla uope opstati i zato je prisiljena tedjeti na svakoj stavci, zanemarivati kvalitetu i dobavljati uvijek samo to jeftinije mogue.
Koje su posljedice ovako postavljenog gospodarskog modela i ovakve politike na hrvatsko gospodarstvo, ali i cijelu dravu i naciju? Ne samo da Podravka vie ne uzima od domaih proizvoaa nego je,
475

Untitled-1.indd 475

10/23/06 8:11:32 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

da bi stvar bila jo gora, otvoren dotok proizvoda svih ostalih stranih proizvoaa hrane i prehrambenih preraevina koji Podravci oduzimaju i onaj dosada sigurni segment domaeg trita i time posve
oslabljuju mogunost opstanka na tom slobodnom tritu. To pogotovo stoga to je rije o potpuno
neravnopravnoj borbi iz cijelog niza razloga i Podravka je time predodreena za utapanje u neku od
nadnacionalnih korporacija, a onda e tek biti kukanja i plakanja otputenih radnika zbog zatvaranja
nerentabilnih, neprofitabilnih ili nekonkurentnih pogona kako se uvijek opravdavaju takvi postupci. Ti pogoni i ta proizvodnja e i biti nerentabilni u svjetlu raunice nadnacionalne korporacije
koja e progutati Podravku i tom istinom e mahati svima onima koji e naivno traiti smilovanje i
odravanje proizvodnje u Hrvatskoj. Ako e neka proizvodnja i opstati i to e biti po naelima slobode ovoga i onoga. Tj., uz slobodnu trgovinu u paketu dolazi i sloboda kretanja radne snage, pa e u
Koprivnicu biti dovedena svjetska sirotinja da za jednu desetinu cijene hrvatskog radnika omogui
profitabilnost pogona koji e eventualno opstati. Kada do toga doe biti e kasno i ponjeti emo
plodove izdaje koja je sustavno sijana od strane hrvatske politike i gospodarske elite, a sami smo
si krivi ako to nismo sprijeili. Drugi nee odraditi poslove umjesto nas, niti e netko drugi misliti
umjesto nas.
Kroz ovakvu politiku kakva se sada vodi i pojanjena je na primjeru jedne Podravke propada selo i
seljatvo, propada domaa industrijska proizvodnja, nestaje unutarnja trgovina na raun nesmiljenog
uvoza nekvalitetne robe, a jedino to se stvara je nezaposlenost i mase izgladnjelih proletera. Ta masa,
jo ako se pridoda i strana sirotinja treega svijeta koja je jadnija i od domae, opet dovodi do obaranja
cijene rada i onima koji imaju zaposlenje i onome koji misli da je relativno zbrinut i stabilan na svojem radnom mjestu. Manja cijena rada podie dobit poduzea, ali na koncu svu dobit i korist izvuku
banke i burze koji su oni koji odreuju globalna pravila igre svojim povlatenim monopolistikim
poloajem.
U nacionalnoj korporativnoj i kristocentrinoj ekonomiji sa vladarom koji zna to radi banke i burze
sa svojim globalnim korporacijama ne mogu niti pomisliti da bi mogle nametnuti svoje uvjete. Drava
i vladar s brigom o sveukupnim nacionalnim interesima brinu o stvarima kao to je ouvanje obitelji,
poticanje raanja, sela i poljoprivrede, domae industrije i trgovine. dakle, u pravoj se dravi uva
vlastita preraivaka i sva ostala industrija, nadzire se i pravilno usmjerava dobit od proizvodnje i svih
oblika trgovine.
Na ovome primjeru Podravke, kada bi se pravilno radilo, uvalo bi se vrijednost rada radnika i same
Podravke od stranih lihvara i spekulanata. Trite Hrvatske je itekako dovoljno za Podravku i ima jo
i mjesta za ostale hrvatske proizvoae, samo je potrebno osloboditi se nepotrebnog uvoza i cijele
koncepcije tzv. slobodne trgovine. Pogotovo kada se urauna koliki je potencijal za dobit kroz preuzimanje kompletne turistike potronje koja je najjeftiniji mogui izvoz umjesto da se roba optereuje
trokom prijevoza i carina transportiranjem prema stranom kupcu, on sam snosi troak prijevoza
dolaskom u Hrvatsku i kupuje nau robu. Turizmom se vie nego obimno nadoknauje marginalni
dio neophodnog uvoza odreenih stavki nunih za proizvodnju, a koji se nalaze u konanoj cijeni
proizvoda. Npr. u jednoj mesnoj konzervi to je uvoz sirovine potreban za izradu konzerve u Hrvatskoj
i energenata (nafte) za potrebe energije potrebne za cijeli proizvodni proces, a i ta energija mora biti
proizvedena u nekoj hrvatskoj elektrani, nikako ne uvezena kao gotovi proizvod. Sve ostalo mora biti
u potpunosti domae hrana, industrijski pogoni, radnici, znanje, dizajn, itd. Turizam isto tako viestruko nadoknauje eventualno izgubljeno strano trite koje se moe zatititi istim mjerama kao i mi,
ali tu je prisutan daleko manji gubitak od dobitka korporacijskog ureenja i zatite svojeg trita. Isto
tako, ako se radi kako je predvieno i proizvodi iskljuivo ekoloka hrana nee biti dovoljni svi sadanji proizvodni kapaciteti da se zadovolji potranja na svjetskim tritima za nepatvorenom i izvorno
zdravom nezagaenom hranom, a koja opet ima takvu cijenu da donosti viestruko veu dobit. Samo
treba poeti raditi i znati braniti svoje pravo na slobodu i suverenost odabiranja vlastitog puta
razvitka, a nikako slijediti strane obrasce koji su napravljeni da bi se nas, i sve druge koji ih primjenjuju u svojoj gluposti, stavilo u sluganski poloaj u kojem smo ovisni o tuoj milostinji. O
otpacima koji e nam se kao psima baciti i za koje emo se jo meusobno potui, na radost globalnih
zlikavaca.

476

Untitled-1.indd 476

10/23/06 8:11:32 AM

Organizacija Ministarstvo gospodarstva

Globalizacija, integracije, EU i NATO imaju alternativu nisu neminovnost

Globana ekonomija je promiljeno nametnuta kao jedna nepobitnost i apsolutna nunost kojoj navodno nema alternative, to je jedna najobinija izmiljotina. Da nema alternative globalizaciji, tzv.
euro-atlantskim integracijama i svemu pripadajuem, jednostavno nije istina. Svaki slobodan ovjek,
ovjek slobodnih obzora s imalo razuma morao bi uvidjeti kakva je apsurdnost tvrditi za bilo to da
nema alternative jer je ovjeku dana sloboda i slobodna volja upravo zato da moe odabrati izmeu
cijelog beskraja mogunosti. Upravo zato da ne bude rob jednog odreenja nego da moe izabrati ono
to sam hoe, a ne ono to me je nametnuto kao jedina opcija. Kazati da nema alternative osim jednog
odreenja, i jednog to antikranskog odreenja, to je mogue niknuti samo u podzemnim radionicama mrzitelja ovjeka i njegove slobode. Ne moe od onoga koji ljubi ovjeka doi ikakvo nametanje i
ukidanje dane nam slobode. To dolazi od avla, zmije koja laima, obmanama i prijevarama namee
samo jednu opciju onu svoju istovremeno nam oduzimajui danu nam slobodu na najgori mogui
nain: da je se sami odreknemo. Prevareni ovjek svojom slobodom, a zaveden i prevaren, odrie se
upravo te svoje slobode. To je stvarno pakleno smiljeno i to je pozadina svih onih koji kroz medije
uporno proglaavaju samo jedan put bez mogunosti alternative, bez mogunosti izbora. I to ba oni
koji se toliko zaklinju u demokraciju i demokratske izbore. Demokracija daje na biranje samo sebe
samu, to znai da nema istinskog izbora unutar svoje ponude jer sve to nudi je u biti isto, samo s
razliitim nazivima, a upravo kroz nametanje globalizma kao jedine opcije vidi se da je demokratski
izbor sutinski neslobodan i izvorno laan.
Isto tako, namee se miljenje da je jedino globalizmom mogue najbolje rijeiti probleme suvremenog svijeta i ostvariti ekonomske interese svih ljudi, doslovce cijelog ovjeanstva. I to je najobinija
obmana i la te je i tu istina potpuno suprotna od navedenih tvrdnji. Globalna ekonomija je sredstvo
Novog svjetskog poretka koji je namee u cilju svojeg ostvarenja, te slui unitenju nacija, drava i
ovjeka samoga, ovjeka kao pojedinca i u iskljuivoj je slubi posjednicima meunarodnog kapitala:
judeo-masonskoj financijskoj internacionali ija je duhovnost u potpunosti predana Sotoni.
Globalna ekonomija samo dodatno grabi sve vee koliine bogatstava, poglavito kroz novac, i tako zadobiva sve veu svjetovnu mo, a istovremeno ostatak ljudskog roda gura u sve veu bijedu. Ta bijeda
je ponajprije duhovna, a to i je bio glavni cilj kroz ovladavanje materijom u stvorenom materijalistikom (kapitalistiko-potroakom) mentalitetu ovjeka duhovno upropastiti. Tonije, odvojiti ljude od
Spasitelja i staviti ih u bezizlaznu situaciju gdje se tako hendikepirani sve vie utapaju u glibu grijeha
to se jae trude sami sebe izvui van iz tog ivog blata.
Na kraju ovog sada aktualnog procesa globalizacije sve e biti u potpunosti iznivelirano, sve e se razlike izmeu ljudi svesti na najmanju moguu mjeru, ali to nee biti postignuto kroz Krista Spasitelja,
nego e to biti jednakost po dubokom ogreznuu u grijeh. Nestati e razlika meu ljudima u vidljivoj
sferi svjetovnih pojavnosti pa e tako ovjeanstvo biti lieno i svojeg bogatstva koje ima upravo po
meusobnoj razliitosti i posebnosti. Posebnosti kako svakog pojedinca, tako i ras, kultur, nacij,
jezik, itd. Brisanjem razliitosti brie se i sloboda pojedinca i kolektiva jer nema vie mogunosti
izbora doli iskljuivo i samo onoga to je ostalo.
To e posebno dramatino biti za gledati upravo na podruju dananjeg Zapada gdje e nestati starih
europskih naroda kao preteitog ivlja i ono to e preostati biti e jedna po ivotnoj dobi stara manjina dok e neprestani dolazak svjetske sirotinje stvoriti jednu novu i nekoherentnu dominantnu masu.
Sve e to nepovratno spustiti i ovaj sada visoki ivotni standard zapadnjaka koji se ionako temelji
upravo na zlorabljenju svojih dobivenih talenata i eksploataciji upravo onih podruja odakle najvei
broj migranata dolazi. Dolaskom nebrojene mase stanovnitva iz tzv. treeg svijeta na mjesto svoje
eksploatacije vaga nepravde e se izravnati, ali ne tako da se oduzme nepravda na preteitoj strani,
nego tako da se pridoda nova nepravda na onoj manje optereenoj strani. Istovremeno, svo ono novo
bogatsvo koje e se pri tom reduciranju trokova na Zapadu dodatno stvarati biti e usmjeravano u
ruke financijske aristokracije. Novi aristokrati ve su prisutni i veim dijelom odreeni svojim pozicijama moi, ali jo ne raspolau s dovoljnom moi i jo nije stanje ovjeanstva dovedeno do onog
od njih eljenog u kojemu e se mo otvoreno koristiti. Novi aristokrati postaju vladarima svijeta i sa477

Untitled-1.indd 477

10/23/06 8:11:32 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

danje drave im trenutano slue u cilju ostvarenja njihovih interesa, ali na koncu sve drave postaju
nepotrebnom formalnou kada izgube i zadnji privid suvereniteta, te bivaju ukinute. Novo plemstvo
Novog svjetskog poretka biti e apsolutni gospodari svijeta i meu sobom e na koncu i izabrati ili
proglasiti svojeg velikog cara i/ili patrijarha cijelog svijeta iz razloga to e im apsolutizam kapitala
kojim e raspolagati davati ovlasti koje nadmauju i najdespotskije mogunosti stare aristokracije.
Taj izabrani car svijeta je toliko ueni i dugooekivani mesija koji e ostvariti sva materijalistika, tj.
svjetovna, htijenja i koji e ostvariti upravo ono to pravi Mesija nije uinio i time izazvao odbacivanje,
prezir, mrnju i na kraju raspinjanje na kriu.
Ono to Hrvatska mora napraviti je da se odupre ovom procesu globalizacije koji nije nita drugo nego
jedan velianstveni, jedan po svojem obimu stvarno grandiozni pakleni plan i koji nam svima donosi
samo propast, jad i emer. Hrvatska treba biti svoja na svome. Hrvati moraju biti svoji na svome. Smijemo se klanjati jedino pravomu Bogu od pravoga Boga i po tom odreenju cijeloj ovoj konstrukciji iz
podzemlja jasno rei: Odlazi, Sotono! Ta pisano je: Gospodinu, Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom
slui! (Mt 4, 10).
Stoljeima smo bili predzie kranstva, preputeni sami sebi na milost i nemilost turskom osvajau,
ali tvrdoglavo vjerni Isusu Kristu kao pravom i jedinom Mesiji, te u skladu s tim podloni Crkvi i
Petrovu nasljedniku. U spomen i na slavu naim precima koji su se borili, patili i ginuli da bi nam
sauvali vjeru, domovinu i nae hrvatsko ime. Po tome imamo obavezu, ali i imamo povijesnu pouku
to je to bilo to nae stare spasilo prije, pa e tako i nas sada spasiti samo vjera u Krista i nauk Crkve
kojoj je On dao snagu da se odupre svim navalama iz podzemlja.
Uspostavom korporacijski organiziranog nacionalnog gospodarstva na temeljima kristocentrine ekonomije stvoriti e se jedan uzorni model ivljenja svojim ivljenjem svjedoiti emo svoju vjeru. Svojom samodostatnou i neovisnou od globalnih monika biti emo jedna iznimka i smetnja Novom
svjetskom poretku u stvaranju. Dunost je postati oazom u pustinji ljudskog duha, jedan otok u moru
zla koji nas okruuje i eli nas preplaviti tako da se udavimo u tome zlu. Dunost je oduprjeti se Novom svjetskom poretku i bez obzira to smo mali i slabi. Zapravo, upravo se iz tog razloga moramo se
pouzdati u obeanje da e mali i slabi sruiti velike i jake, kako je i reeno: Nego lude svijeta izabra Bog
da posrami mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake; i neplemenite svijeta i prezrene izabra Bog,
i ono to nije, da uniti ono to jest, da se nijedan smrtnik ne bi hvalio pred Bogom. (1 Kor 1, 27-29).
Tako Hrvatska sada predstavlja jedan mali i beznaajni kameni koji graditelji Novog Babilona preziru i smatraju lako obradivim po njihovom htijenju, a da bi nas onda uzidali u svoju avolsku graevinu. Taj isti kameni, ukoliko se podloimo Bogu, postaje tvrdim i neobradivim, nedokuivim i
nedohvatljivim tim globalnim graditeljima. Hrvatska tako postaje jedan kameni u izmi judeo-masonerije koja hoe pregaziti cijeli svijet, ali zbog svoje neobradivosti taj kameni stvara i otvara krvave
rane unutar te izme koja oholo gazi sve ljude, a iz tih rana e izii van sva gnjile njihovog demonskog
bia kojim su ispunjeni.
Pokazati e se da vjera u Krista rui sva lana boanstva, sve one demone koji su ve jednom bili istjerani vjerom prvih krana, ali su se vratili natrag u ureenu kuu u jo veem broju. Onako kako je
i opisano: Kad neisti duh izie iz ovjeka, luta bezvodnim mjestima traei spokoja. Kad ga ne nae,
rekne: Vratit u se u kuu odakle izioh. Doavi, nae je pometenu i ureenu. Tada ode i uzme sa sobom
sedam drugih duhova, gorih od sebe, te uu i nastane se ondje. Na kraju bude onomu ovjeku gore nego
na poetku. (Lk 11, 24-26).
Tako su danas na mjesto nekada starih poganskih boanstav doli novi novopoganski bogovi, bogovi
tzv. Novog doba ili New agea koji izvravaju jo veu, teu i opasniju obmanu ljudi. Osnovno sredstvo
kojim se slue u ovoj novodobnoj prevari nad ovjekom je manipulacija materijalnim dobrima unutar
sekularnog sustava koji je udaljio ovjeka od Boga i oduzeo mu mo odupiranja zlu. Sustavno se udomaila la putem svih vrsta i oblika lanih nauka, a jedna od najznaajnijih je ova globalna ekonomija
koja uzdie Mamona kao oboavanje novca.

478

Untitled-1.indd 478

10/23/06 8:11:32 AM

Organizacija Ministarstvo gospodarstva

Rjeenje za sve ove zmijske prijevare i zamke iz pakla je vrlo jednostavno: Podloite se dakle Bogu!
Oduprite se avlu i pobjei e od vas! (Jak 4, 7).

Za kraj
Na zavretku prikaza osnovnih smjernica gospodarskog ustroja i cijelog ovog poglavlja o hrvatskom
gospodarstvu treba jo znati da ministarstvo gospodarstva uz prije opisani razvoj industrije i cjelokupne proizvodnje, mora voditi i posebnu brigu o poticanju bavljenjem zanatima i obrtima sa posebnim
naglaskom na ouvanju tradicionalnih manuelnih poslova.
Tako e uz razvijanje najmodernije tehnologije i napredne industrije ostati sauvana ili obnovljena
(revitalizirana) ona stara i unikatna znanja proizvodnje na najprimitivniji nain. To ima ne samo kulturoloko i komercijalno znaenje jer se takvom proizvodnjom moe dobro i zaraditi, pogotovo kao
proirenje turistike ponude nego se time poveava obrambena i openita opstojnost nacije. Rije je
o svojevrsnoj vonji na dva kolosijeka: jedan je moderan i brz, ali ima slabost u lakom onesposobljavanju po raznim osnovama, dok je drugi kolosjek zastario i spor, ali je praktiki neunitiv sve dok je
ovjek sposoban svojim rukama raditi. Nikad se ne moe znati kada se mogu zbiti dogaaji u svijetu,
bilo bliem ili daljem, i u kojem smjeru mogu krenuti ta zbivanja te treba imati u pripravi sve opcije
prijerenih odgovora na aktualne dogaaje.
Barem bi tako trebalo razmiljati i djelovati svako odgovorno dravnitvo, a ne prepustiti povjereni
mu narod samome sebi brinui se samo za svoje osiguranje. Dravniku, vladaru, vlastitost mora biti
podreena podanicima kojima upravlja i sve svoje napore, sav svoj komfor i svu svoju bezbrinost
mora ostaviti pred vratima svoje palae.
I u cijelom tome poslu sluenja svome narodu, sluenja svojim podanicima, mora se biti uvijek svjestan da je ono dobro uinjeno, ako je uope i uinjeno, dano po milosti Gospodinovoj.
Da se ne bi vladar uzoholio neka ima uvijek to na umu, a to je tako i reeno i dano nam na znanje i
ravnanje u Evanelju:
Tako i vi: kad izvrite sve to vam je nareeno, recite: Sluge smo beskorisne! Uinismo to smo bili duni
uiniti! (Lk 17, 10).

479

Untitled-1.indd 479

10/23/06 8:11:33 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

2.8. Ministarstvo energetike

U pe treba puhati da se dobije toplina,
a sunce saie planine tri puta snanije;
riga pare plamene i zrakama svojim zasljepljuje oi.
(Knjiga Sirahova 43, 4)
Po zapovijedi njegovoj pue junjak,
vijavica sjeverna i vihor olujni.
(Knjiga Sirahova 43, 17)

Uvodno razmatranje o energetici

Ministarstvo energetike je poglavlje koje se direktno naslanja na prethodna dva poglavlja: znanost i
tehnologiju te gospodarstvo. U tom kontekstu treba gledati i sve to e o u rijeavanju zadovoljenja
hrvatskih energetskih potreba biti reeno i uvidjeti koliko je potrebno biti otvoren iznutra, unutar sebe,
kako bi se najbolje moglo rijeiti probleme i usuglasiti razna htijenja.
Energetika je problem broj jedan u cijelom svijetu i praktiki cijeli svijet je zarobljen u veliko energetsko
reketarenje, a zbog velike ovisnosti i velike moi koju daje raspolaganje energetskim izvorima (to su
sada nafta i plin) tu se vode i glavne bitke na samom terenu. Hrvatska tu nema puno opcija i jednostvano mora zadovoljavajue rijeiti svoje energetske potrebe i to na nain da na kraju budemo u potpunosti
energetski samodostatni. Ono to je najbolje od svega je to to Hrvatska ima sve uvjete za postizanje
potpune energetske samodostatnosti. ak i daleko vie od toga, izvoz struje moe relativno brzo postati jednim od glavnih hrvatskih izvoznih industrijskih proizvoda na stalno rastuem svjetskom tritu
energije.
Zbog simbiotske povezanosti i ovisnosti industrije o energiji jedan znatniji dio deviznih rezervi mora se
iskoristiti u smjeru to hitnije rekonstrukcije hrvatskog energetskog sektora. Razvitkom gospodarstva
postaje mogue samostalno stvaranje i izgradanja energetskih postrojenja vlastitim znanjem i vlastitom
proizvodnjom, no u samom poetku postoji nunost koja namee da se uvozi znatna koliina energetskih proizvoaa.
Stanje u hrvatskoj energetici je takvo da se mora ispraviti postojea situacija koja je posljedica zdravom
razumu neshvatljive strategije pouzdavanja na dobavljanje tuih energetskih vikova. Radi se o najobinijem uvozu struje od ostalih i to sve vie postaje glavni posao hrvatske elektroprivrede. To je posebno
neshvatljivo iz razloga to je u cijelom svijetu prisutan problem kroninog nedostatka energije za adekvatno zadovoljenje vlastitih potreba te nema u naem okruenju nikoga tko je energetski tako bogat da
se moemo pouzdati u to da emo uvijek imati mogunost uvoza energije. Uvoziti moemo samo dok se
pojavljuju odreeni vikovi, ali ve prilikom prve krize i manjka energije desiti e nam se to da neemo
dobiti nita jer u okruenju nee biti vika energije za ponuditi i svi e gledati kako prvenstveno namiriti
sebe. Takvo stanje je nedopustivo i iz isto ekonomskih razloga jer najskuplje je uvoziti tui proizvod
i kroz taj uvoz ostvarivati isti gubitak i nepotreban odljev sredstava. Jednako je tako sav taj energetski
uvoz nedopustiv i iz obrambeno-stratekih razloga, jer ovisnost o jednom tako bitnom segmentu modernoga drutva kakav je energetika ima direktne politike konotacije na dravnu samostalnost. Biti
ovisan o uvozu energije znai biti ovisan o tuoj milosti, a budui da je svijet pod vlau nemilosrdnih
struktura to znai da nita dobroga nee biti uvjetovano jednom kada se dogodi energetska ucjena.
Hrvatska energetska slika nije najbolja ako se gleda na nain da se ograniavamo na energetsku proizvodnju koja je nametnuta u aktualnoj globalnoj ekonomiji. Kao drava imamo relativno visoko iskoritenje naih hidrolokih potencijala i tu su mogui jo samo neki manji, ali ne i beznaajni pomaci i
dobitak jo neke dodatne energije iz tih izvora, a koji su ujedno i najmanje loe rijeenje od svih trenutno prisutnih.
480

Untitled-1.indd 480

10/23/06 8:11:33 AM

Organizacija Ministarstvo energetike

U svakom sluaju princip koji se treba primjenjivati, i to barem na poetku, je da kada se ve ne raspolae s dovoljnom koliinom vlastitih energetskih izvora za zadovoljenje energetskih potreba (posebice
to e te potrebe brzo rasti s predvienim rastom industrije) onda se za prvu ruku uvoz mora barem
svesti na najmanju potrebnu mjeru. U tom smislu uvijek je bolje uvesti naftu, koja je jedan od glavnih
energenata i za sada najmanje zlo kojim se imaju krpati energetske rupe, te proizvoditi struju u vlastitim elektranama, nego uvoziti struju izvana. Taj koji nam prodaje tu struju i sam je kupio naftu, iskoristio je za svoje potrebe i sada svoje proizvodne vikove izvozi nama, barem malo kompenzirajui svoj
troak uvoza nafte. Uvozom tue struje mi direktno subvencioniramo tuu energetsku proizvodnju, a
istovremeno unitavamo vlastitu proizvodnju, ali i svaku inicijativu za proizvodnjom. S druge strane,
kada se primat stavi na vlastitu energetsku proizvodnju i odredi zadaa da se potpuno ukine ovisnost o
uvozu bilo kojeg oblika energije, otvara se slobodan prostor za svaku vrstu kreativnosti i poduzetnitva
koje e znati prikladno iskorisiti pruenu priliku.

Politika energetske nezavisnosti

Hrvatski strateki cilj je stvaranje energetske neovisnosti i potpune energetske samodovoljnosti, a ako
to trenutno nije u potpunosti ostvarivo mora se iskoristiti svu postojeu tehnologiju za najvee mogue smanjenje ovisnosti o uvozu energenata, a posebice o uvozu same energije (struje) kao gotovog
proizvoda.
Dva su glavna smjera u planiranju uspostave samodostatne energetske politke: pasivni i aktivni smjer
energetske politike. Odnosno, pasivnim smjerom ide se u realizaciju utede na svim oblicima nepotrebnog i neracionalnog troenja energije, te aktivnim smjerom na modernizaciju postojeih i gradnju
novih energetskih izvora. Ta dva pravca idu jedan prema drugome i potpomau ostvarenje eljenog
cilja pa sa dosljednim potivanjem zadanih odrednica konani uspjeh ne moe izostati.

Racionalizacija energetske potronje (pasivna energetska djelatnost)

Uteda ili smanjenje neracionalne energetske potronje obuhvaa sve dravne sektore i praktiki sve
dravljane. U tu svrhu energetska uinkovitost je standardizirana i jasno odreena u skladu s tehnolokim mogunostima vremena. Tako se uvijek mora planirati energetska djelotvornost na svim
razinama drutvenog poretka: poevi od opeg dravnog urbanistikog plana pa sve do svakog pojedinanog energetskog potroaa. Na taj nain mogue je ostvariti prilino velike rezultate, zaustaviti nepotrebno visok utroak energije i dobiveno preusmjeriti na novonastale industrijske zahtjeve
i potrebe iroke potronje stvorene planiranim porastom stanovnitva. Naravno da se najprije treba
to naelo primjeniti na samu elektrodistribuciju pa je obnova i modernizacija cijele elektrodisributivne mree po principu najvee mogue utede i to manje prisutnosti gubitka prilikom distribucije
temeljna stvar koja se mora uraditi. Tek poslije se moe radikalno ii na sve ostale mjere reduciranja
nepotrebnih energetskih gubitaka.
To u praktikim terminima znai da e se npr. odobravati gradnja samo onih objekata za stanovanje
i poslovanje koji u svim vidovima najbolje zadovoljavaju racionalnu potronju energije. Jednako tako
i svi postojei objekti maksimaliziraju svoju energetsku uinkovitost. Radi se o tome da se postigne
ostvarenje onoga to se u struci naziva niskoenergetskim kuama (eng. low energy house) istovremeno
s energetski uinkovitom kuom ili objektom (eng. energy efficient house). O energetski uinkovitoj
kui i/ili ostalim objektima biti e rijei kod opisa aktivne energetske politike i svega s tim povezanim.
Kroz niskoenergetsku kuu postie se smanjenje energenata i energije za grijanje, hlaenje i pripremu
PTV (potrone tople vode) od 2 do 3 puta manje nego to je to sluaj sada, u energetski zanemarenoj
gradnji, ali i energetski zanemarenom urbanizmu openito. Takav objekt u istim omjerima smanjuje
emisiju CO2 i drugih staklenikih plinova, uz istodobno veu udobnost i zdravije stanovanje. To se
sve odnosi na stvari poput dnevne osvijetljenosti prostorija, toplinsku izolaciju, izolaciju i kvalitetu
toplinskih instalacija, zimsko-ljetne prilagodljivosti objekata, proizvodnju i montau kuanskih aparata (hladnjaci, perilice, tednjaci, elektrina rasvijeta, itd.) koji ostvaruju najracionalniju energetsku
481

Untitled-1.indd 481

10/23/06 8:11:33 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

potronju bez obzira na to ako im je time proizvodna cijena neto vea, itd. Osim samo na objektima,
pasivne energetske mjere ukljuuju i sva ostala podruja energetske potronje. Tako je obavezna zamjena stare neracionalne javne rasvijete modernom i viestruko tedljivijom, prometna orijentacija
na javni prijevoz (tramvaji, podzemne eljeznice, autobusi, taksiji i sl.) i eljezniki unutarnji prijevoz
(vidi promet i veze) te sve ostalo to e znanstveni i prikladno struni projekti pokazati kao energetski
korisnim.
Kao posebno indikatinvni primjer kako se mora raditi moe se spomenuti visoka potronja energije u
ljetnim mjesecima zbog sve veeg koritenja klima ureaja za hlaenje prostorija. Da se uporaba klima
ureaja to je mogue vie smanji mora se graditi i prostorno planirati tako da su stambeni, poslovni
i radni prostori to je vie mogue ouvani od vruina kroz izolacijska i konstrukcijska svojstva, ali i
koritenjem prirodnih izvora za hlaenje. Od sadnje drvea za stvaranje hlada pa do koritenja hladnih zranih struja iz podzemnih struktura. Nekoritenjem ili to manjim koritenjem klima ureaja ne
samo da se direktno tedi potronja energije nego se dogaa i uteda u utedi ako se zna da je uporaba
klima ureaja odgovorna za smanjenje imuniteta i porast oboljenja kod ljudi pa se dodatna energija i
doslovce troi na njihovo lijeenje.
Kod primjene svih ovih pasivnih mjera bitno je shvatiti da one u sadanjem politiko-ekenomskom
ustroju nikada ne bi bile ostvarive, ali, kao i kod svega ostaloga, na naelima nepatvorene i jedino
ispravne politike i ekonomske koncepcije kristocentrine ekonomije i korporativnog gospodarstva
tako neto na neki se nain namee samo od sebe. Potroaka ekonomija podnosi jedino neracionalnu
potronju svega to je uope mogue potroiti kao objekt ekonomije, dok kristocentrina ekonomija
i korporativno gospodarstvo podnosi jedino ono to tei svojoj uravnoteenosti i trajnosti, tj. istini i
vjenosti kao idealistikim vrijednostima. Tako i svi neto vei trokovi koji prate ostvarenje jednog
nepotroakog sustava u biti nisu trokovi nego investicija koja nije uvijek brzopovratna ali na koncu,
s malo potrebnog strpljenja, s malo trpljenja i podnoenja tegoba, donosi veliku dividendu u obliku
stjecanja raznih drugih predmeta od vrijednosti. Naravno da je najvea i jedina prava vrijednost sadrana u stjecanju vjenog ivota i to nikada nije sporno ili jo manje zaboravljeno. Prava suprotnost
u odnosu na kapitalistiko ulaganje u samu potronju koje dividendu koju daje temelji na to veem
unitenju umjesto na to veem ostvarenju i istovremenoj potpunoj nebrizi za bliu budunost, a kamoli za neku vjenost. Uope, kod kapitalizma se radi o potpunom poricanju ikakve onostranosti i
iskljuivom prianjanju uz ovozemaljski ivot kao jedinu vrijednost koja nadmauje sve u tolikoj mjeri
da ivot i uivanje ivota postaju apsolutna vrijednost po kojoj se mjeri sve ostalo.
Pojednostavljeno reeno: ono to je uloeno u gradnju niskoenergetske kue s npr. visokodjelotvornom izolacijom donosi dobit na nain da ostavlja sredstva koja bi inae bila potroena na grijanje ili
hlaenje i to vrijeme vie odmie to ta dobit biva veom. U kapitalizmu dobit se sagledava u tome
da se utedi na izgradnji zanemarivanjem izolacije i tu je vlasnik kue (korisnik) u vjenom visokom
optereenju plaanja viih energetskih trokova i s vremenom ovjek kao pojedinac i potroa sve vie
gubi, dok je potroaki kapital u stalnoj i rastuoj dobiti jer je kroz vee trokove grijanja i hlaenja
poveana ukupna potronja kojoj cilj nije u ovjeku nego u profitu. U prvom sluaju ulaganja u
energetsku uinkovitost ovjek je na dobitku, dok je u drugom sluaju ovjek gubitnik, a na dobitku je
kapital koji se multipliciranjem trokova i sam multiplicira, ali na nain da je sam sebi svrha. U prvom
sluaju viak koji se zadobije rastereenjem energetskih trokova investira se ili troi na druge (po
mogunosti isto tako vrijedne i korisne) ljudske potrebe, dok je u drugom sluaju ovjekovo bogatstvo
stvoreno nekim njegovim produktivnim radom zarobljeno u jedno te istom zaaranom krugu i ovjek
nije u mogunosti prebaciti svoje vikove rada na neto drugo te biva lien slobode opcija i zadovoljenja svojih drugih potreba.
Dio od posebne vanosti u eljenim energetskim utedama kojima se eli ostvariti najvea mogua
energetska racionalizacija potronje je gospodarenje otpadom. Za ostvarenje najbolje mogueg gospodarenja otpadom od drave se postavljaju sve potrebne standardizacije i ostali propisi i zakonske mjere
u tu svrhu. Tako se svaki proizvod koji se nalazi u prodaji ili bilo gdje u gospodarskom ciklusu mora
jasno oznaiti kroz svoju sortirnu grupu tako da svatko zna gdje ga se moe (mora) odloiti. Ovdje se
moe primjeniti slian ili isti model sortirnih grupa koji je ve prisutan u Njemakoj i nekim drugim
482

Untitled-1.indd 482

10/23/06 8:11:33 AM

Organizacija Ministarstvo energetike

dravama i na osnovu kojega se najosnovnija sortaa otpada obavlja ve na prvom koraku otpadnog
zbrinjavanja kod samih dravljana u njihovim domovima, javnim prostorima, proizvodnim i radnim
mjestima. Tako se na najbolji nain smanjuju trokovi gospodarenja otpadom i omoguuje usmjeravanje tako uteenih sredstava u izgradnju najmodernijih i najboljih otpadnih pogona. Isto tako, u
suglasju s urbanistiko-arhitektonskim planiranjem i konstruiranjem, sortiranje otpada mora se najprije odvijati unutar svakog domainstva, ureda ili proizvodnog pogona i to e biti strogo obvezujua
dunost svakog dravljanina i pravnog subjekta. Da bi se tako neto moglo to bolje provesti moraju se
ispuniti uvjeti da je to uope realno ostvarivo, a to e se postii upravo masovnom izgradnjom novih
ili adaptacijom starih stambenih i poslovnih objekata (vidjeti graditeljstvo i urbanizam).
Svaka stambena i poslovna jedinica mora biti dio cjelovitog sustava zbrinjavanja i gospodarenja otpadom. Sav otpad mora biti kvalitetno obraen, ako je mogue recikliran, te e se ponovnom uporabom otpada u nekom daljnjem procesu proizvodnje teiti to veem udjelu tako zbrinutog otpada.
Onaj otpad koji se iz bilo kojeg razloga ne moe reciklirati mora biti uklonjen ili uskladiten tako da
se okoli ouva istim i zdravim, bez ikakvih tetnih posljedica na osjetljivi ekosustav i ovjeka kao
njegovog sastavnog dijela. Kod problematike gospodarenja otpadom potrebno je takoer stvoriti to
je vie mogue usitnjeni i disperzirani sustav reciklanih i otpadnih postrojenja. Time se istovremeno
postie stanje u kojemu se najvea veina otpada zbrinjava i prerauje tamo gdje i nastaje pa tako uz
smanjene trokove transporta imamo i najpravednije mogue lociranje otpadnih postrojenja, a koja
su redovito nepoeljna od strane lokalnih itelja. Naime, svatko smatra da tui otpad nije pravedno
dovoziti upravo njemu, a ne nekome drugome, iako je to pitanje potpuno neosnovano kod hermetiki zatvorenih otpadnih postrojenja koja u okoli ne isputaju nikakve neeljene tvari. Budui da se
upravo takva postrojenja za gospodarenjem otpadom imaju izgraivati onda se s vremenom mijenja i
trenutno loa reputacija poslovanja s otpadom.
Ovakav sustav nebrige o otpadu kakav sada vlada kod nas ne moe biti nikako prihvatljiv jer je samorazarajui i po tome je sastavni dio prisutne i prihvaene civilizacije smrti i unitavanja koja je sutina
liberalizma i globalistike ekonomije. Treba naglasiti da i u svijetu sustav gospodarenja otpadom nije
dovoljno dosljedno razvijen do kraja i nisu iskoritene sve tehnoloke pogodnosti koje se nude. Glavna
je prepreka upravo u diktaturi kapitala pa tako Hrvatska koja je ovdje ponuenom koncepcijom djelovanja osloboena od te kapital-tiranije ima priliku postaviti novu razinu standarda kod gospodarenja
otpadom. To to je sekularno-liberalni sustav nesposoban oduprijeti se ak i tako oitim pogibeljnostima kakvo je nedosljedno gospodarenje otpadom ne treba uditi. Na djelu je egocentrizam i samozaljubljenost ovjeka koji ivi liberalnu doktrinu i gdje je svakome ovjeku sugerirano miljenje o sebi
kao boanstvu te nije vie prisutna briga o svojim blinjima pa ih se onda moe i zatrpati smeem, a
sve kako bi sami sebi ugodili. Nema tu vie neke ozbiljne brige o potomstvu kojem bi trebalo ouvanim
ostaviti u nasljee ono to smo i sami primili, ako ne i bolje od toga.
Tako se deava bacanje otpada na deponije, ili jo gore, divlje i nekontrolirano bacanje otpada i to
pogotvo onog najopasnijeg iz razloga to je najskuplji za obradu i kvalitetno zbrinjavanje. U kapitalitalizmu je to posve legitimno ponaanje i narav kapitala navodi da se sve ono to se pokazuje kao
gubitak profita, a to je na bilo koji nain mogue izbjei, i sve to se nepovoljno odraava u bankarskim bilancama ili smanjuje brzi povrat investicija odbacuje kao nepotrebno. Kapital ak ima tako
destruktivno djelovanje po ljudski rod da se s proraunatom namjerom ide u zagaivanje bacanjem
otpada (i to onog opasnog) po principu zbrinjavanja sukladnom bacanju smea kroz prozor ili guranjem ispod tepiha, a sve kako bi se ljude trovalo i naruilo im se zdravlje. Kako kapital istodobno vodi
cijelu farmaceutsku i zdravstvenu industriju tako se kroz opisani model trovanja proiruje trite, poveava potronja i stvara dodatni profit. Jednostavno se stvaranjem novih bolesnika podie potranja
za farmaceutskim proizvodima i zdravstvenim uslugama te ujedno podie i ukupna dobit. Utedilo se
na troku zbrinjavanja otpada i tu utedu investiralo u zbrinjavanje (naravno, s skupom naplatom)
oboljelih ljudi. Normalno da kada se tim prebacivanjem sa sektora otpada na industriju zdravlja toliko
zarauje da tu vie nema politike snage i politike volje za suzbijanjem takvog stanja jer demokratski
politiki sustav brine prvenstveno o nedodirljivosti kapital-interesa. Isto tako, u kapitalistikoj raunici razboljele ljude se ne vidi kao gubitak jer se ovjeka ionako smatra potronom robom koja kada
prui svoj produktivni maksimum postaje smetnja te se zamjenjuje novim ljudstvom kojeg na zaliha483

Untitled-1.indd 483

10/23/06 8:11:34 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

ma (tj. danas u treem svijetu) ima u vie nego dovoljnim koliinama.

Kristocentrina (nacionalno-korporativna) ekonomija ima sasvim drugaiju kalkulaciju. Tu je na prvome mjestu ovjek potinjen Stvoritelju i zato se vodi briga o dugoronim interesima cijele zajednice,
a u ovom kontekstu dugoroni je interes svih svakako ouvanje ljudskog ivota i ovjekovog okolia
jer uostalom, jedno ide sa drugim. Pravilnim i djelotvornim sustavom zbrinjavanja otpada sav uvoz
sirovina takoer e biti odreen prema stvarnim potrebama jer se nee uvoziti nita to se ne moe
dobiti natrag iz zbrinjavanja i reciklae otpada pa je time ostvareno i eljeno reduciranje nepotrebne
potronje koja bi inae bila prisutna. I to bilo u vidu eksploatacije i obrade sirovina unutar Hrvatske
ili u vidu gubitka kroz odljev kapitala, a svaki odljev kapitala izvan podruja suvereniteta treba smatrati svojevrsnim energetskim gubitkom koji je nenadoknadiv. Tako se naposlijetku smanjuje i cijena
proizvoda jer je dosljednim gospodarenjem otpadom do kraja reduciran svaki uvoz to opet podie
unutarnju akumulaciju bogatstva kao i razinu proizvodne konkurentnosti.

Energetska produkcija (aktivna energetska djelatnost)

Istovremeno s energetskom racionalizacijom mora se dogaati gradnja novih energetskih postrojenja
i obnova/modernizacija/prenamjena onih starih. Sve zajedno mora dovesti do toga da se u potpunosti
zadovolje rastue potrebe industrije i stanovnitva.
Osnovna orijentacija u zadovoljenju hrvatskih energetskih potreba dananjice i blie budunosti je u
tome da se u potpunosti raskine s navezanou na naftu. To je posve ostvarivo ve sa sadanjim tehnolokim rijeenjima, a investiranjem u istraivanje, razvoj i proizvodnju alternativnih energetskih rijeenja samo se ta sada prisutna tehnoloka razina moe uiniti boljom te tako sve sadanje kalkulacije
treba smatrati najniom razinom ostvarivosti koja konstantno ide prema sve veoj vrijednosti.
Posve je logino da se kod tako postavljenih parametara rjeenje energetske proizvodnje trai kod
onoga to se naziva obnovljivim izvorima energije.
Obnovljivi izvori energije jesu:
- energija vodenih tokova
- energija vjetra
- energija sunca/svjetla
- energija vodika
- energija iz biomase (alkohol, biodizel)
- energija iz okolia (geotermalni izvori, toplinske crpke)
Ovako kako su navedeni, razni energetski izvori dalje se opisuju onako kako se predvia njihova primjena u cjelokupnom energetskom proizvodnom sustavu. Kao jedna svima zajednika norma buduoj energetskoj proizvodnji namee se to je vie mogua disperziranost po cijelom dravnom teritoriju. Taj uvjet je istovremeno komplementaran sa samim izvorima i nainima njihove primjene, ali i
obvezatan u jednom minimumu ak i tamo gdje nema trenutne potrebe za energetskom proizvodnjom
jer je ista zadovoljena prijemom s drugih lokacija, tj. onih izvora koji su veliki energetski proizvoai.
Taj zahtijev dolazi iz koncepcije minimalne lokalne samodostatnosti sve do razine najmanjih upravnih
ili nekih drugih podrunih cjelina poput opina, mjesnih zajednica, naselja, stambenih blokova, pa
sve do zasebnih objekata. To proizlazi iz potrebe zadovoljenja potreba koje namee koncepcija totalnog obrambenog rata ime se postie visoka razina sposobnosti pruanja upornog otpora u uvjetima
okruenja. Jednako se tako potencijalnom agresoru oduzimaju krupni pojedinani ciljevi kojima bi
mogao energetski iskljuiti cijelu dravu i tako ostvariti pritisak na energiju nauenu populaciju, ali i
cjelokupno funkcioniranje drave u svim svojim segmentima.
* * *
Na poetku najvei udio energetskog snabdijevanja trebaju podnijeti hidroelektrane kojima trenutno
raspolaemo, ali kasnije e taj oblik proizvodnje zauzimati jedan manji segment jer primat preuzimaju
484

Untitled-1.indd 484

10/23/06 8:11:34 AM

Organizacija Ministarstvo energetike

ostali obnovljivi izvori, a koji su sada potpuno neiskoriteni. Hrvatski energetski hidropotencijali su
uglavnom iskoriteni, kako je ve i spomenuto, a ono to je jo preostalo treba dobro procijeniti da li
se isplati remetiti ekoloku ravnoteu i prirodne ljepote gradnjom nekih novih akumulacionih hidrocentrala. Trenutno je stanje (podaci iz 1999. g.) da se iz hrvatskih hidroelektrana proizvodi ca. 2.076
MW, ime se pokriva ca. 46% ukupnih energetskih potreba sadanjice. Ono to se provjereno zna jest
da postoji mogunost izgradnje protonih hidroelektrana na Kupi, Dravi i Savi koje mogu proizvodnju
poveati za jo ca. 342 MW (ca. 17%), a o ijoj gradnji treba uzeti u obzir sve to se time dobiva, a to se
gubi. Pogotovo ako se zna da e se dobrim radom ubrzo uspjeti iz ostalih obnovljivih izvora proizvoditi i vie nego dovoljno. Ono to je sigurno mogue je da se iskoristi mogunost gradnje velikog broja
malih hidrocentrala gdje je god to mogue koje neznatno ili uope ne unitavaju okoli i ne remete
bitno prirodnu ravnoteu. Nije vano ako se kroz male hidrocentrale ostvari skroman rezultat od npr.
1 ili 3 ili 7% (ili manje, moda i vie, nije od ekonomsko presuujueg znaenja) ukupnih potreba jer i
najmanji postotni udio je znaajna koliina novca u sveukupnoj potronji energije koji bi inae otiao
van dravnih granica. Bolje je ta sredstva zadrati i korisno iskoristiti nego ih izgubiti zbog niega
drugoga doli lijenosti.
Kao posve ostvarivi i relativno visokoproduktivni energetski proizvoai moe se smatrati projekte
izgradnje niza protonih hidrocentrala na rijeci Savi. Istovremeno tu je najmanja teta po pitanju devastacije okolia, a kakav je sluaj kod Kupe i Drave gdje postoje utemeljene ekoloke primjedbe. Tu se,
na pitanju Save, i vidi sutinska razlika dvije ekonomske koncepcije kapitalistike i kristocentrine.
Naime, kao glavni razlog zato se do sada nije ilo u izgradnju protonih hidrocentrala na Savi navodi
se neisplativost investicije zbog trenutnih cijena na tritu struje. Protone centrale imaju manju produkciju od akumulacionih, a trokovi izgradnje su im neto vei od termoelektrana na mazut (naftu),
pa je struja koju proizvode neto skuplja. Tek kada se cijene nafte poveaju do potrebne razine postati
e isplativim ii u gradnju. Takav pristup je sve ono to se ne smije raditi jer nama je uvijek najskuplje
uvoziti, a posebno se to odnosi na tako delikatno pitanje kakvo je energetska produkcija. U nacionalnoj kristocentrinoj ekonomiji gdje je gospodarstvo korporativno ureeno ne moe se dogoditi da je
neisplativo graditi elektranu koja osigurava veu ili potpunu energetsku neovisnost i iji je energent
besplatan, odnosno prirodno obnovljiv. Ta se elektrana ne otplauje time to se gleda koliko ona sama
zarauje naplatom na hrvatskom energetskom tritu nego tako da se rauna koliko je manje nafte
potrebno sada uvoziti kada se jednom ta hidrocentrala stavi u pogon.
Prema tome, pitanje izgradnje svih novih energetskih postrojenja koja rade na obnovljivim izvorima
energije nije vie upitno i nije problematina cijena izgradnje i cijena dobivenog KW (kilovata) energije nego je upitno jedino to da li je taj energetski pogon onaj koji ostvaruje samodostatnost ili ne.
Nije tu bitno ako je na poetku cijena dobivene energije i deset puta vea od energije koja bi se dobila
gradnjom nekih od ovisnikih sustava. To je iz razloga to primjenjena ekonomska naela kristocentriosti i korporativnosti omoguuju ekanje na dobit u dugakim vremenskim razdobljima. No, kada
se jednom, nekada prije, nekada neto kasnije, investicija svojim radom unutar valutnog suvereniteta
otplati, sve ono to se nakon toga proizvodi predstavlja stalni dobitak. Taj dobitak onda uiva cjelokupna populacija jer je ona i bila ona koja je to za svoju korist izgradila i sada moe nesmetano ubirati
plodove.
Dakle, da opet naglasimo zbog izuzetne vanosti, nije bitno ako neki energetski pogon odradi svoju
amortizaciju za 10, 15 ili tek 20 godina, jer kada doe do tog momenta onda je sve iza toga isti profit
za dravu i naciju. Pogotovo stoga to e se sve raditi tako da bude kvalitetno i dugotrajno te uz redovito odravanje i pravilno servisiranje jednom izgraeni pogoni mogu raditi stotinu ili vie godina bez
veih problema. Na primjeru jedne HE Ozalj to moemo najbolje provjeriti, jer nakon to se jednom,
i to vrlo brzo, isplatila, sada ve otprilike stotinu godina donosi istu dobit nacionalnom bogatstvu.
Za vrijeme tog svojeg dugotrajnog rada predvieno investiranje u energetsku proizvodnju neovisnu o
ikakvom uvozu energenata ostvaruje takve utede i donosi toliku dobit dravi da je prava ludost raditi
bilo kako drugaije. Tonije, raditi ovako kako se sada radi, jer jedna termoelektrana na mazut nikada
ne ostvaruje istu dobit zbog neprestane potrebe uvoenja nafte. Pogotovo je vremenski faktor nesklon
takvim pogonima jer e s vremenom i smanjenjem svjetskih zaliha nafte cijena samo neprestance rasti
nabijajui trokove proizvodnje energije, a isto tako dovoditi do politike ovisnosti o onima koji e
485

Untitled-1.indd 485

10/23/06 8:11:34 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

raspolagati tim ogranienim energentom. Da se ne spominje teta koja se nanosi kroz zagaenje koje
takve elektrane produciraju.
Prema tome, nema nikakve druge opcije osim intenzivnog i to hitnijeg rada ne ostvarenju potpune
energetske neovisnosti. Sve drugo od toga je potpuno promaena politika i jedna kriva strategija koja
vodi u porobljenje.
Ono to Hrvatska ima uiniti s termoelektranama kojima raspolae je da ih se u poetku koristi kao
nuno zlo, ali s daljnjim razvojem prvom e se prilikom ti pogoni preusmjeriti na koritenje prirodnim
plinom. Odnosno, ako se to zbog uspjenog rada na izgradnji koncepcije obnovljivih izvora pokae
nepotrebnim, ide se odmah na prenamjenu u elektrane na gorive elije, tj. na vodik. Najbolja je varijanta da se te velike elektrane to prije zatvore i prenamjene u bilo to drugoga korisnoga. U svakom
sluaju vrijeme velikih termoelektrana za Hrvatsku predstavlja prolost i slijedi im sudbina dinosaura.
To je iz razloga za Hrvatsku pozitivnih svjetskih trendova koji su tu jasni i plin je onaj energent koji
e biti supstitut nafti kada se ista pone iscrpljivati i cjenovno rasti. Takoer je svjetska orijentacija na
plin ona koja je Hrvatskoj isplativa zbog postojanja bogatih plinskih nalazita u jadranskom podmorju
i ta nalazita moramo koristiti najprije iskljuivo za svoje potrebe, a nikako njihovu eksploataciju ii
dijeliti sa bilo kim. Tek kada se postigne zadovoljenje hrvatskih energetskih potreba iz obnovljivih
izvora moe se slobodno ii u prodaju naeg plina na gladno svjetsko trite i tu je jo jedan visokovrijedni hrvatski izvozni proizvod. U svrhu to boljeg iskoritenja plina prisutnog u jadranskom
podmorju potrebno je otvoriti nova crpilita, a da bi to bilo mogue mora se investirati u potragu za
novim plinskim nalazitima. I ovdje je svaki troak potpuno opravdan jer eksploatacijom vlastitih nalazita plina tedimo velike iznose koje sada odvajamo za uvoz, a posebna se prilika otvara u ve skoroj
budunosti kada cijene na svjetskim tritima energenata porastu zbog neprestanog rasta potranje i
smanjenja ponude. To je ujedno i razlog da se sa cijelim procesom ne treba pretjerano uriti jer cijene
plina u svijetu samo e rasti, pa tako to se uspije vie ekati vie se na koncu uspije zaraditi.
to se tie nuklearne energije ta mogunost za Hrvatsku ni pod kojim uvjetima nije prihvatljiva. To
nije zbog eventualne nesigurnosti samih nuklearnih elektrana jer tehnologija koja je prisutna u nuklearkama poslijednje generacije u potpunosti onemoguuje mogunosti havarija tipa ernobil ili bilo
kakvu drugu slinog karaktera. Jednostvano tehnoloki proces je doveden do te razine da se sam po
svojem ustroju gasi kada doe do bilo kakvog poremeaja i to je toliko sigurno da i kada bi se namjerno htjelo stvoriti efekt otapanja jezgre to ne bi bilo ostvarivo. Razlog zato nuklearke nisu prihvatljive
lei iskljuivo u nerijeenom problemu zbrinjavanja visokoradioaktivnog nuklearnog otpada, a kako
Hrvatska kao teokratska drava djeluje u skladu s tim usmjerenjem prema Svevinjemu onda nije
mogue pristupiti problemu nuklearnog otpada ovako kako se to radi u tom sada toliko diviniziranom
demokratskom svijetu, posebice Zapadu. Hrvatska nee i ne moe initi stvari poput onih kakve
su viene kada je Boini tsunami iz 2004. razobliio licemjerje Zapada i cijelog liberalnog poretka
izbacivi na povrinu kontejnere s nuklearnim otpadom na Somalijsku obalu. Takav nain nikome ne
donosi nita dobroga jer svi mi dijelimo isti ivotni prostor, svi ivimo na istome planetu pod istim nebeskim svodom i sve se na kraju obija o glavu onima koji misle da su uspjeli prevariti druge, a najvie
su sami od sebe obmanuti.
Tako Hrvatskoj za djelotvorno izvrenje energetske samodostatnosti preostaje orijentacija na jedina
dva preostala obnovljiva izvora energije sunce i vjetar. Tu je isto posve neprimjenjivo pitanje navodne isplativosti onako kako se danas sagledava kroz kapitalistiku optiku u globalistikoj ekonomiji jer
Hrvatskoj se isplati svaka vlastita proizvodnja, a posebno ona koja je potpuno neovisna o uvozu.
Hrvatska zato mora planirati rijeavanje svojeg energetskog problema (razmatrajui ovdje samo provjerenu energetsku tehnologiju) iskoritenjem energetskog potencijala vjetra i sunca (svjetla). Taj se
proces odvija u dva stupnja. Prvo se grade manje vjetroelektrane na kopnenim povrinama po cijeloj
Hrvatskoj s tim da iste trebaju najvie biti postavljane na otocima, obali i zaleu, ali i po kontinentalnom dijelu bez obzira to taj dio Hrvatske ima manju razinu ukupne koliine vjetra. Bitno je da e tu
biti rije o manjim vjetrenjaama i da e osnovni cilj biti uspostaviti veliku energetsku mreu koju e
taj veliki broj manjih vjetroelektrana samo nadopunjavati, ali istovremeno i osiguravati visoku disper486

Untitled-1.indd 486

10/23/06 8:11:35 AM

Organizacija Ministarstvo energetike

ziranost i razmrvljenost proizvodnih pogona.

Glavno mjesto iskoritenja energetskog potencijala vjetra je na moru, na otvorenoj puini, i po toj
osnovi planira se glavninu energetske produkcije tamo i smjestiti. Na otvorenom moru nalazi se rijeenje cjelokupnih hrvatskih energetskih potreba kako sada, toliko jo vie u blioj i daljoj budunosti
kada zbog industrijskog razvoja i populacijskog rasta jednako tako porastu ukupne hrvatske energetske potrebe. To to je otvorena puina mjesto koje daje Hrvatskoj trajno energetsko rijeenje jo
jednom pokazuje kolika je hitnost proglaenja gospodarskog pojasa, jer se upravo na podruju koje
ulazi u gospodarski pojas ima izgraditi dobar dio od planiranih vjetroelektrana. Posebno u kasnijoj
fazi kada njihov broj naraste u jednu znatniju koliinu. Te vjetroelektrane koje se planiraju graditi na
morskoj puini su sasvim neto drugo i rije je o pravim divovima koji daju velike iznose kilovat sati
(kw/h) elektrine energije, tj. svaka vjetroelektrana trebala bi proizvoditi ca. 5 MW. Na ovim vjetrelektranama, na njihovoj veliini i na njihovom velikom broju Hrvatska mora temeljiti svoju energetsku
samostalnost te se nakon nekog vremena potrebnog da se izgradi sve ovo to je predvieno, od dananjeg velikog uvoznika struje moemo staviti u velikog izvoznika struje koje e svi nai susjedi biti
itekako potrebiti kada nastupi kronina naftna i pripadajua energetska kriza. Ne samo da se moe
izvoziti struja nego je i sama proizvodnja vjetroelektrana i cijelog sustava energetske proizvodnje te
stavljanjem istih u serijsku proizvodnju omogueno svijetu ponuditi konkurentan proizvod koji je
istovremeno nasuno potreban.
Osnovna je ideja vjetroelektrana u sljedeoj kalkulaciji. Kako je reeno radi se o vjetroelektrani snage
od ca. 5 MW. Visina bi iznosila oko 180 metara, a promjer rotora 125 metara. Takva vjetroelektrana
zadovoljava potrebe otprilike 2.500 kuanstava po sadanjem stanju energetske osmiljenosti kua i
drugih zdanja. Kada bi se dogodile makar minimalne preinake u cilju postizanja niskoenergetskih
i energetski uinkovitih kua i objekata tada jedna ovakva vjetrenjaa uspijeva zadovoljiti najmanje
7.000 kuanstava, a s kvalitetnijim postignuima na kuama to je lako mogue dovesti i do brojke od
15.000 kuanstava ili vie. Ipak uzmimo parametre od 2.500 do 7.000 kao one granine i najloije u
obje varijante. Pomnoene sa sto to znai zadovoljenje od 250.000 do 700.000 kuanstava. Odnosno,
ako je prosjek etiri lana kuanstva, to je zadovoljenje za od 1.000.000 do 2.800.000 hrvatskih dravljan.
Samo ove brojke dovoljno govore same za sebe, ali ima jo dobrih vijesti po tom pitanju. I to jo
puno boljih nego ove do sada navedene. Velike vjetroelektrane postavljaju se na otvorenoj puini i
time se ponitavaju sve negativnosti koje velike vjetroelektrane proizvode, a istovremeno se nalaze na
mjestima najbogatijima vjetrom. Za poetak mjesto postavljanja je koncentrirano na podruju sjevernog Jadrana koje je ujedno i dovoljno plitko tako da se mogu te predviene vjetroelektrane mogu
utemeljiti metodama kesona, potopljenim armiranobetonskim blokovima koji se potom ispunjavaju,
pilotima i bunarima ili elinoj trononoj konstrukciji. Ve prema tonoj lokaciji i vrsti podloge, ali i
prema strunim ekpertizama. Ono to je puno vanije od ovih tehnikalija je da se planira postavljanje
najmanje stotinu takvih velikih vjetroelektrana tako da se ostvari planirana kalkulacija za proizvodnju
energije za najmanje ca. 250.000 kuanstava. Prema najgrubljoj raunici za investiciju toga obima, za
nuni uvoz tehnologije za proizvodnju potrebnih dijelova ili nekih gotovih dijelova tih vjetroelektrana
potrebno je izdvojiti oko milijun eura po jedinici, a ostatak cijene pratiti vlastitim kreditnim linijama.
Kada se to umnoi sa stotinu predvienih jedinica dobije se brojka od 100 milijuna eura. Ako se uzme
u obzir sve ostale pratee trokove, posredne i neposredne, i najgore mogue potekoe i tako sve
umnoi pet puta imamo cifru od 500 milijuna eura. To je viestruko maksimalizirana koliina koju
je za taj projekt potrebno uzeti iz raspoloivih deviznih rezervi koje trenutno iznose nekih 9 milijardi
eura, pa je to potpuno dostupan novac. Ono to je ovdje vanije od tih pukih brojeva je ono to se dobiva ostvarenjem projekta. Rije je o najmanje 500 MW to je ca. 12% ukupnih hrvatskih energetskih
potreba dananjice.
Sve se ovo treba shvatiti kao aktivni i prilagodljivi model koji realno ima u sebi jo puno potencijala
pa tako na podruju cijeloga Jadrana u zoni hrvatske gospodarske eksploatacije ima mjesta za postavljanje jo nekih najmanje 2.000 velikih vjetroelektrana. To bi ukupno proizvodilo vie od 10.000
MW energije. Dakle, za energetske potrebe vie od dvije Hrvatske ovakve kakva je sada. Naravno da
487

Untitled-1.indd 487

10/23/06 8:11:35 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

se ovdje sada govori o dugoronijem razdoblju razvitka, ali treba imati na umu kolike su tu zapravo
mogunosti za ostvarivanje dobiti. I to dobiti koja je u najboljoj funkciji onoga to se smatra opim
dobrom.
Kada se jednom uspije probiti led i izgraditi prvih stotinu velikih vjetroelektrana na morskoj puini
moe se dalje jo intenzivnije ii prema jednoj serijskoj proizvodnji i postavljanju istih, a to radikalno
smanjuje trokove sustava. Pogotovo kada se uspije postii vlastita proizvodnja cjelokupnog vjetroelektranskog sustava s minimalnim udjelom uvoza u gotovom proizvodu. Takoer je sve navedeno
mogue postii i puno ranije te domau serijsku proizvodnju i postavljanje razviti i nakon desetak
konstruiranih, postavljenih i u distribucijsku mreu ukljuenih vjetroelektrana. Time se i raunica
potrebnih izdvajanja iz deviznih rezervi bitno smanjuje, odnosno za istu se vrijednost mogu izgraditi nove stotine velikih vjetroelektrana na morskoj puini. Tako se posve realnim moe pretpostaviti
izgradnja pet stotina ili i vie vjetroelektrana. Ako se uzme brojka 500 i pomnoi sa 5 MW dobije se
ukupna snaga od 2.500 MW ili vie od 50% ukupnih dananjih Hrvatskih potreba. Ako se samo to
zbroji sa 46% koje sada pokrivaju hidroelektrane i budue iskoritene hidropotencijale koji taj udio
podiu do najmanje 50%, onda se dobije najmanje 100% zadovoljenih energetskih potreba samo iz ta
dva izvora. Tu se ne raunaju one mnogobrojne male i srednje vjetroelektrane koje su disperzirane irom kopnenog teritorija. To su vjetroelektrane snage od 50 kW do nekih 500 kW. Ako se uzme prosjek
tih vjetroelektrana od 100 kW i pretpostavi se da ih ima najmanje 5.000 onda se tu dobije zbroj od 500
MW godinje snage. Sada sve to dovodi do najmanje 110% energetskih potreba dananje Hrvatske.
Dakle, ovdje je jasno govorom brojki dokazano da samo sa ulaganjem u hidroelektrane i vjetroelektrane, a to bi trailo u najgorem sluaju uporabu jedne milijarde raspoloivih deviznih rezervi za jedno
pristojno vrijeme od najvie deset godina mogue potpuno rijeiti hrvatsku energetsku problematiku iskljuivo s obnovljivim izvorima energije. No, ono najbolje je da to nije niti blizu ukupnim
potencijalima koji nam se kao na tanjuru nude, nego imamo sve uvjete daleko nadmaiti nae vlastite
potrebe i ponuditi energiju gladnom svjetskom tritu.
Sve vjetroelektrane povezuju se u jedinstveni energetski sustav koji e se bazirati na regionalnim glavnim distributivnim centrima i na jednom centralnom upravljakom mjestu koji e sve usuglaavati i
nadopunjavati u skladu s ukupnim potrebama. Isto se tako unaprijed planira i mogunost parcelizacije
sustava te samostalnog rada i neovisnog energetskog planiranja proizvodnje i potronje na lokalnim
razinama: od regija i upanija pa sve do opina. Do takvih sluajeva u kojima je potrebno samostalno
djelovati u zadovoljenju energetskih potreba uvijek moe doi iz razliitih razloga, a posebno je to
vano za vrijeme elementarnih nepogoda i ratnih uslova, a kako je prije ve objanjeno.
Iza vjetra dolazi na red Sunce (odnosno samo Sunevo svjetlo) kao jedno za Hrvatsku nadasve prihvatljivo rijeenje. Ne samo prihvatljivo nego i spasonosno rjeenje koje daje visoki udio u ukupnoj
proizvodnji energije. Sunce moe biti jako dobar izvor energije koji nadopunjuje energetsku potranju, a isto je tako potpuno besplatano kao vjetar i vodeni tokovi.
Prirodni potencijal Suneve energije izrazito je vidljiv ako se zna da na povrinu Hrvatske Sunce dozrauje prosjeno oko 200 TWh dnevno. To je dvostruko vie od sveukupne potronje primarne energije (ugljena, drva, tekuih goriva, prirodnog plina, vodnih snaga i uvezene elektrine energije) koja
iznosi 100 TWh. Samo je 1,37% ukupne povrine Hrvatske dovoljno za pokrivanje sadanje cjelokupne godinje potronje energije. Tehniki potencijal je jednako tako privlaan za rijeavanje Hrvatske
energetske problematike i daje realnu osnovu utemeljenu na tehnolokim dosezima na osnovu kojih
se najsuzdranijom procjenom predvia da je tih 1,37% povrine dovoljno za ukupno zadovoljenje
potronje. Realnija procjena predvia da je dovoljno samo nekih 0,5% povrine! Sve je jo povoljnije
kada se u raunicu ukalkulira injenica kako je Hrvatska u odnosu na razvijene i gusto naseljene zemlje srednje i sjeverne Europe u mnogo boljem poloaju ne samo zbog veeg raspoloivog prostora
nego i zbog 2 do 3 puta vee insolacije i znaajno povoljnije klime u hladnijem dijelu godine.
Tehnoloka razina iskoristivosti svjetla je dola do prilino zadovoljavajueg stupnja i kroz jo neka
manja dodatna ulaganja u istraivanja i razvoj jo bi se mogla i poboljati. Ono to je za sada potpuno
ostvarivo i ve je postojee kao proizvod, samo to se ne primjenjuje iz razloga interesa kapitala, je
488

Untitled-1.indd 488

10/23/06 8:11:35 AM

Organizacija Ministarstvo energetike

jedan sustav koji kroz fotonaponske elije koristi svjetlo za proizvodnju elektrine energije za potrebe
kuanstva, obrta ili ureda. Rije je o tome da postoji operativni sustav crijepova koji su ujedno svaki
za sebe jedna elektrina elija te time krovna konstrukcija prekrivena tim crijepovima proizvodi elektrinu struju. Tako cijela krovna povrina postaje jedna fotonaponska elija. Sustav ima takvu iskoristivost da jedna srednja obiteljska kua koja ima krov od takvih crijepova-fotonaponskih elija uspijeva
proizvesti struje dovoljno za zadovoljenje najmanje od oko 50% ukupnih potreba jednog domainstva.
U principu taj solarni fotonaponski sustav moe ak i proizvoditi vie od potronje i taj viak dalje
distributirati u elektroenergetsku mreu. To je ponajprije sluaj kada se radi o cjelovitom energetskom
sustavu koji ukljuuje sve elemente energetskog promiljanja na cjelovitoj razini.
Taj sustav iskoritenja sunevog svjetla biti e ono to mora postati obavezom za skoro sve krovne
povrine u cijeloj zemlji. Izuzee e biti povijesni i kulturni spomenici kojima bi izmjena krovnih
konstrukcija oduzela izvornost i predstavljalo bi kulturnu devastaciju povijesnih objekata, ali zato svi
novi, a takoer i svi ve postojei objekti, moraju postati nositeljima takvih fotonaponskih krovova
koji proizvode struju. Dakako, i ovaj koncept iskoritenja sunevog svjetla ulazi u sastav prije opisane
jedinstvene distribucijske mree i samo je dio jedne vee cjeline.
Osim pokrivanja svih postojeih i buduih krovnih povrina kao prirodan prostor koji vrijedi iskoristiti i koji zauzima veliku zemljinu povrinu namee se kompletna mrea auto-cesta koju vrijedi
iskoristiti. To je mogue jednostavnom izgradnjom laganih mrenih konstrukcija koje nadsvouju
cijelu povrinu ionako preiroke auto-ceste koja je potpuno nepotrebno pojela previe vrijednog zemljita. Takoer je tu mogue postaviti i onaj najuinkovitiviji elektronaponski sustav, tj. onaj koji ima
opciju zakretanja prema poloaju sunca. Time se od silnih hektara auto-ceste, istovremeno od jedne
promaene i potpuno nerentabilne investicije stvara neto to ima neku svoju vrijednost. I to izuzeztno
visoku vrijednost jer je to onda najvei proizvoa elektrine energije, a takoer je i nadasve praktina
dosjetka jer je cesta sama po sebi lako dostupna najprije za izgradnju i montau, a zatim i za odravanje. Pogotovo ako se izrauna ukupna povrina solarnih fotonaponskih modula koja bi onda iznosila
nekih ca. 50 do 100 km, a samo to je dovoljno za najmanje 10% pa sve do 20% ili vie zadovoljenja
sadanjih ukupnih potreba. Kada se u tu povrinu uraunaju sve predviene krovne konstrukcije onda
se sve najmanje udvostruuje pa tako najmanje uee elektrine energije dobivene fotonaponskim
modulima iznosi 20%, a realno je pretpostaviti da je taj udio i iznad 50%. Znai, radi se o proizvodnji
od najmanje 800 MW, pa do posve realistikih 2.500 MW ili i vie od toga. To je vie od sadanje proizvodnje u hrvatskim hidroelektranama (2.076 MW ili 46% potreba).
Kada se uspostavi traena i prije opisana prenamjena krovnih konstrukcija ve samo na tome segmentu Hrvatska ima sve energetske adute u svojim rukama i za jedno relativno kratko vrijeme moemo
ovisnost o nafti svesti na jednu posve malu stavku, ako ne i u potpunosti ukinuti onda kada se promijeni sustav pogon vozila s uvozne nafte na biodizel, alkohol, vodik ili plin.
Kada se ve spominje nafta i potreba za naftnim derivatima tu ostaje uvijek prisutan problem zadovoljenja potreba koje proizlaze od vozila s pogonom na unutarnje sagorijevanje. Bez obzira to e se kroz
pasivne metode uiniti sve da se na najmanju moguu mjeru smanji upotreba osobnih automobila u
gradovima i cestovnog prijevoza tereta te tako smanji sveukupna potronja motornih goriva, ipak e
jedno vrijeme postojati znatna potronja pa onda i potreba za uvozom nafte. Ono to je eventualno
mogue napraviti je da se proizvodi odreena koliina biodizela i/ili alkohola, ali tu treba biti oprezan
i dobro procijeniti da li se to isplati budui da time trpi proizvodnja hrane. Ono to se moe napraviti
je da se predvidi i unaprijed pripremi za eventualnost u kojoj bi dolo do prekida u dotoku nafte te,
ako bi se to dogodilo, preorijentirati poljoprivrednu proizvodnju za proizvodnju biodizela i/ili alkohola. Ovdje je takoer vidljiva sva vrijednost pohranjivanja stratekih rezervi hrane i uvoenju tzv.
prehrambene poluge jer to omoguuje veu slobodu djelovanja u kriznim vremenima, tj. proiruje
manevarski prostor dravi i narodu u borbi za opstanak u najkritinijim vremenima ne samo za nas
nego i za svijet u cijelosti.
Osim biodizela i druga prikladna zamjenska goriva mogu biti ono to e omoguiti neporemeeno
odvijanje cestovnog saobraaja ili ak i potpuni prestanak potrebe za naftom. Posebno je taj scenarij
489

Untitled-1.indd 489

10/23/06 8:11:35 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

mogu u trenutku ostvarenja vika energetske produkcije iz samodostatnih proizvodnih pogona poput vjetroelektrana i fotonaponskih elija, a to prua mogunost proizvodnje vodika koji je jedna od
potencijalnih zamjena za fosilna goriva.
Dok se na bilo koji nain ne postigne nepotrebnost nafte kao energenta aktualnu naftnu ovisnost
moramo pokuati ublaiti zaobilaenjem kupovine od naftnih monopolista. Najbolje je sa zemljama
koje su bogate naftom poslovati neposredno, a taj princip vai i za nabavu svih ostalih sirovina koje
su nam potrebne. U zamjenu i kao za nas najbolju opciju moemo ponuditi nae sposobnosti i znanje,
produkte tih sposobnosti i znanja, jer sirovinama nismo previe bogati, a sve opet pokazuje znaaj
ulaganja u razvoj znanosti i tehnologije.
Kako je neto ve i spomenuto, na energiju vjetra i sunca direktno se nadovezuje primjena energije
vodika. Osnovna je zamisao u tome da se preko vodika akumulira energija kroz elektrolizu vode u vrijeme kada je rad vjeroelektrana i solarnih elija iznad ukupne hrvatske potronje. Tako akumulirana
energija, u obliku vodika, poslije se koristi onda kada vjetar i sunce ne mogu dati dovoljno energije u
sustav. Gorive elije na vodik su izuzetno pogodne za ono to Hrvatska upravo eli postii: decentraliziranu proizvodnju na razini cijele drave. To je posebno prikladno u velikim gradovima i gusto naseljenim podrujima gdje je gotovo nemogue graditi neke druge elektrane, a ponajvie nema prostorne
mogunosti za vjetroelektrane. Prednost ovih postrojenja na vodik je i u neujnom radu i gotovo
neznatnoj emisiji tetnih plinova, tako da se bez problema mogu ugraivati u postojee ili nove zgrade.
Postrojenja mogu biti razliitih snaga, od 4 do 10 kW za pojedinane stambene zgrade i od 200 do 250
kW za velike potroae razliitih namjena. S vremenom e se doi do stanja da svako kuanstvo, stambeni, poslovni i radni objekt ima prikladno postrojenje na vodik kojim moe samostalno energetski
opstati u sluajevima potpunog prekida umreenosti u dravni distribucijsko-proizvodni sustav.
Posebno je vrijedno kada se u sklopu vodikovih energetskih postrojenja ugradi iskoritenje stvaranja
toplinske energije na nain da se osigura grijanje protone tople vode. Time se osim proizvodnje elektrine energije istodobno iskoritava stvorena toplina pa su takva postrojenja istovremeno i kotlovi ili
su kotlovi istovremeno postrojenja, svejedno i ovisno o kutu gledanja. U svakom se sluaju radi o velikom broju malih decentraliziranih kogeneracijskih elektrana to je samo jo jedna dodatna vrijednost
cijelom sustavu koji se planira izgraditi.
Osim samih objekata na energiju vodika prikladno e se pogoniti i motorna vozila, a posebno e za
tu svrhu postojati prikladne stimulacije kada je rije o javnim gradskim i prigradskim prijevozima i
dostavnim ili drugim gospodarskim vozilima svih veliina. Osnovno je da se kroz ovaj nimalo beznaajan dio potroaa naftnih derivata potronja istih to vie smanji.
U sustav energetske samodostatnosti ulazi i primjereno iskoritavanje biomase tako da se sve ono to
nije mogue vratiti u proizvodni ciklus i prikladno iskoristi. Biomasom u pojam se uzima ono gorivo
koje se dobiva od biljaka ili dijelova biljaka kao to su drvo, slama, stabljike itarica, ljuture, itd.
Dva su glavna procesa dobivanja energije iz biomase: biokemijskim procesima kojima se dobivaju
biogoriva kao alkohol, biodizel i bioplin, te termokemijskim procesima kao to je to izgaranje koje
izravno proizvodi energiju.
Svakako je za Hrvatsku najzanimljivija proizvodnja alkohola, tj. etanola, i biodizela kojima se mogu
pogoniti vozila. Posebno se to odnosi na biodizel koji se moe, osim iz razliitih biljnih ulja, dobivati i
od goveeg loja i starog jestivog ulja ime se rijeava zbrinjavanje otpada iz restorana i kuanstava.
Idui je obnovljivi energetski izvor koritenje energije iz okolia. Pod tim se pojmom obuhvaaju sve
mogunosti dobivanja energije iz neposrednog fizikog okolia: tla (podzemlja), vode i zraka. Sustavi
za iskoritavanje energije iz okolia naelno se dijele u dvije osnovne skupine: sustave koji koriste
geotermalnu energiju iz dubina Zemlje i sustave toplinskih crpki u kojima se toplina iz neposredne
okolice uz dodatnu energiju i prikladan medij dovodi na viu temperaturnu razinu.

490

Untitled-1.indd 490

10/23/06 8:11:36 AM

Organizacija Ministarstvo energetike

Ukupni se geotermalni energetski potencijal u Hrvatskoj procjenjuje na 812 MW toplinskog uinka i

45,8 MW elektrine snage. U sluaju Hrvatske, podruja Sredinje Hrvatske i panonsko podruje su
ona koja imaju velike geotermalne potencijale, dok je podruje Jadrana i Dinarida ono s razmjerno
malim vrijednostima geotermalnih izvora. U skladu s tim i ulaganja u iskoritavanje se usredotouju
tamo gdje postoje najvei potencijali. Budui da je dosadanja iskoritenost na posve niskoj razini tako
tu postoji velika koliina energije koja se moe ukljuiti u ukupnost hrvatskog energetskog sustava.
Toplinske crpke takoer predstavljaju jednu komponentu cjelovitog energetskog sustava koji je usmjeren prema potpunoj samodostatnosti. Toplinske crpke koriste se prvenstveno za razne oblike grijanja.
Budui da se predvia izgradnja cijelog niza energetskih postrojenja na vodik, a koji istovremeno
predstavljaju konstantan izvor topline, tako se planirano uvrtavanje toplinskih crpki najvie predvia
u toj kombinaciji. Svakako da se i svaki ostali nain uinkovitog koritenja toplinskih crpki jednako
tako treba iskoristiti, a sve iz razloga to je osnovni uinak toplinskih crpki u tome da one svojim radom smanjuju potrebnu koliinu energije potrebnu za grijanje.
Uope, dugorono rijeenje Hrvatskih energetskih potreba je u intenzivnom ulaganju u energetiku
bez koje drava u moderno doba ne moe opstati, a da se ne dovede u stanje slabosti i tako potpadne
pod tuu dominaciju. Sadanji proces i nije nita drugo nego jedno konstantno potpadanje pod tuu
dominaciju na svim sektorima pa tako i u sektoru energetike koji je jedan od najodlunijih metoda
kontrole nad dravama. Energetika po svojoj vanosti po dravnu opstojnost, odnosno ouvanje suvereniteta, spada u istu ravan s financijama i poljoprivredom (hranom), a da je tome tako vidljivo je
iz intenziviteta po kojemu se to oituje kroz nametanje ovisnosti i ostvarenje globalnog monopola na
energente. Zato ulaganja koja su potrebna za energetsku samodostatnost idu u svim s time povezanim
djelatnostima. Idu jednako u ulaganju u proizvodnju, ali za dalju budunost najvie se mora ulagati
u znanstvena istraivanja unaprijeenja postojeih i pronalazak novih oblika proizvodnje i potronje
energije. Tu se moramo osloniti prvenstveno na sebe (kao i u svemu drugome) jer je nama u interesu
rijeiti se ovisnosti o uvozu nafte, plina i bilo ega drugoga. Naftnim monopolistima to nipoto nije u
interesu i oni ele da energetska ovisnost vjeno traje. Kako e se to ostvariti ovisi o ljudskom initelju
koji emo uspjeti stvoriti (pronai) i iskoristiti, a to sve ljudski genij moe kreirati tek ostaje da se
vidi.

Politika cijene naftnih derivata

Posebno se ima pristupiti formiranju cijena naftnim derivatima koji e biti raspoloivi na hrvatskom
tritu. Svakako da e se ii na to da hrvatske rafinerije nafte budu to rentabilnije i da se to vie smanji
teta zbog nunosti uvoza nafte koja e jedno razdoblje od najmanje pet do deset godina biti stvarnost.
U tom cilju potrebno je to vie nafte, koja je jedan isti uvoz i prema tome trajni troak unutar korporativnog gospodarstva, nakon prerade u rafinerijama prodati stranim dravljanima jer se tako najbolje
vraaju izgubljena devizna sredstva. Da bi to bilo to obimnije politika cijena treba biti takva da cijena
svakog naftnog derivata na hrvatskim benzinskim postajama bude najmanje 5% do 10% jeftinija od
cijene kod nekog od naih neposrednih susjeda. Ono to inae predstavlja hrvatsku slabost, a to je
oblik kifle, tj. velika duljina granice u odnosu na teritorijalnu povrinu, sada postaje glavnim adutom
jer svi stanovnici susjednih drava koji ive uz granicu natakavati e svoja vozila kod nas i tako imamo
zagarantirano trite veliine od najmanje jo jedne Hrvatske kada se sve skupa zbroji. Kao jo dodatne
kupce hrvatskih naftnih preraevina treba uraunati sve one koji tranzitno putuju kroz Hrvatsku, a tu
su i turisti koji predstavljaju jednako tako znaajne potencijalne potroae. Najbolje od svega je da ne
predstavlja nikakav problem spustiti sadanje cijene derivata iz razloga to su te cijene sada otprilike
dvostruko vee nego to je njihova izlazna cijena iz rafinerije zbog optereenja raznih dravnih nameta. I tu je vidljiva neinventivnost hrvatskih gospodarstvenika kao i politiara jer se veom prodajom ti
prinosi, koji su sada ostvareni visokim nametima, ne samo nadoknauju nego i premauju. Najvanije
je da se tako postie to je mogue vei povrat izgubljenih deviza koje se onda opet mogu iskoristiti za
potrebe uvoza nafte. Isto tako ne treba samo kroz derivate plaati npr. cestarine, kako je sada sluaj,
nego je to jednako tako mogue putem obraunavanja naknade na prijeenu kilometrau kod redovite
obnove registracije vozila ili kroz neki drugaiji obraun.

491

Untitled-1.indd 491

10/23/06 8:11:36 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

* * *
Na samom kraju ovog poglavlja o energetici, a takoer i kao odreenu nadopunu razmatranja o rijeavanju energetskog problema znanstvenim novitetima treba spomenuti koncept tzv. besplatne energije (eng. free energy). Rije je o tome da postoji velika graa i ak cijeli jedan sub-pokret koji se bavi
tom problematikom. Najjednostvnije reeno radi se o navodno ve potpuno dokazanim i operativnim
konceptima (i to na vie razliitih naina) koje samo treba primjeniti, ali nikako da se to negdje i
uini. Ono to zagovaratelji, a i sami konstruktori, besplatne energije tvrde je da se radi o namjernom
zatakavanju i sprjeavanju te realizacije upravo iz razloga ouvanja kontrole nad svijetom i steenih
pozicija moi. Znajui kako te strukture djeluju na ostalim podrujima tako neto je posve realno
i daje odreeni kredibilitet konceptu besplatne energije. Zato u znanstvena i tehnoloka ulaganja i
istraivanja treba ui i to podruje besplatne energije, a dodatna je pogodnost takoer i to to nije rije
o nikakvim skupim i pretjerano zahtijevnim ulaganjima. Tako se moe s vrlo malim naporom doi
do vrlo vrijednog rezultata to predstavlja dovoljan razlog za mirno riskiranje bez optereenja da li je
moda ovdje ipak rije o najobinijim znanstveno-inovatorskim zabludama.
Kada se spominje koncept besplatne energije nije mogue zaobii najveeg genija po pitanjima energije Nikolu Teslu, ije je ivotno poslanje bilo u tome da ovjeanstvu omogui praktiki neiscrpne
energetske mogunosti. Nikola Tesla je onaj koji se s pravom moe nazvati zaetnikom ideje slobodnobesplatne energije (free energy) kao i same ideje uzimanja energije iz tzv. nulte toke. Teslin genije i
njegovo ivotno djelo je takve razine da u svakom sluaju zasluuje da se na njemu osnuje i poseban
specijalistiki znanstveno-istraivaki zavod sa pripadajuom sveuilinom katedrom. Nikolu Teslu i
njegov rad nepobitno trai adekvatnu reviziju i pokuaj da se nastavi sa svime onime to je sam Tesla
htio ostvariti, ali su mu upravo ondanji financijski monopolisti otvoreno rekli da njegove nakane
ugroavaju njihove pozicije moi. Od trenutka kada je njima predoio svoje nakane za davanjem ovjeanstvu besplatne energije Tesla je pao u nemilost i poinje njegov pad u smislu gubitka najprije
medijske potpore, a zatim i financijske oskudice kojom je postao osiromaeni i osamljeni starac koji
hrani golubove u parku. Upravo iz razloga povijesne pravinosti kako prema samome Tesli, tako i
prema zakinutom ovjeanstvu, potrebno je krenuti opisanim putem revizije i uskrsavanja Tesline
ostavtine.
U svakom sluaju, rezultati ispitivanja koncepta besplatne energije biti e vrlo brzo oiti i ako se pokau pozitivnim naravno da se odustaje od cijelog prije navedenog koncepta ostvarivanja energetske
samodostatnosti i da se sve preorijentira na iskoritavanje te novootkrivene i provjereno primjenjive
besplatne energije. To je mogue, a ujedno se vremenski i preklapaju razdoblja poetka ostvarivanja i
ulaenja u izgradnju konvencionalnih alternativnih energetskih izvora (vjetar, sunce) u koordinaciji
sa svim pasivnim energetsko korisnim metodama sa pokazivanjem teoretske istinitosti i neposredne praktinosti koncepta besplatne energije. Ukoliko od besplatne energije u oblicima koji su sada
izloeni (predloeni, neki navodno i operativno dokazani) nema nita ide se dalje onako kako je to
odreeno u konvencionalnom dijelu, a isto se tako ide dalje sa svim drugim znanstveno-tehnolokim
istraivanjima i poticanjima inovatorstva.
* * *
Prvo pitanje koje postavlja mentalitet kapitalizma je koliko kota jedna takva orijentacija na energetsku racionalizaciju i orijentaciju na obnovljive izvore energije kao to su hidropotencijali, sunce,
vjetar, vodik, biodizel i sl.? Postavlja se pitanje trokova te orijentacije koja je sadrana u konceptu
energetske samodostatnosti i to je posve legitimno pitanje. Pogotovo to u kapitalizmu u kojemu se
sada nalazimo samo profitabilnost daje legitimitet i samo profit daje blagoslov odreenom djelovanju.
Isto tako, kada bi se ostalo zarobljenim u kapitalistikom sustavu vrijednosti, nema nikakvog razloga
da se prije iznesena politika energetske samodostatnosti prihvati i provodi. S druge strane, ako se izie
izvan te potinjenosti kapitalu, a to je postignuto primjenom kristocentrinog ekonomskog modela,
onda se na pitanje o trokovima poput ovoga o trokovima politike energetske samodostatnosti moe
s lakoom ponuditi odgovor. Tako se dolazi do odgovora da su trokovi, ovdje trokovi energetske samodostatnosti, sigurno veliki ili vei od sadanjih trokova usko usporeivanih unutar istog segmenta
492

Untitled-1.indd 492

10/23/06 8:11:36 AM

Organizacija Ministarstvo energetike

trokovnog razreda, ali stavljeni u sveukupnost svih trokova postaju beznaajno mali. Tj., trokovi su
trenutno poveani, ali su manji od trokova koje imamo ustrajanjem na staroj energetskoj politici.
Sigurno da vie kota izgraditi neki objekt s visokodjelotvornom toplinskom izolacijom, sa sustavom
solarno-elektrinih fotonaponskih elija, umreenog u vjetroelektrane i cijelokupnu elektrodistributivnu mreu, gospodarenje otpadom, proiavanje otpadnih voda i kanalizacije, itd. Sve to zajedno
zbrojeno kota, treba u sve uloiti velike koliine ljudskog rada, ali ni blizu koliko kota devastacija
ivota koja je posljedica kapital-pristupa koji radi upravo suprotno od svega navedenog. Kako to konkretno izgleda vidimo na primjeru izgradnje modernih poslovnih objekata gdje je toplinska izolacija
zanemarena jer je kapitalu profitabilnije jo dodatno zaraivati na kupoprodaji energije za grijanje
zimi ili hlaenje ljeti, kako je prije ve i opisano.
Ovdje, na ovom primjeru trokova energetske politike, bila ona samodostatna ili kapital-ovisna, vidljivo je kakvi su konkretni uinci kristocentrinog naela kada je kapital podreen ovjeku, a ne ovjek
kapitalu. U kapitalizmu gdje je ovjek onaj koji je objekt kojim se kapital slui on onda ima svoju
cijenu i time je i ivot openito dobio svoju cijenu. Ili svoj broj, ako se podsjetimo da je novac samo
broj s imenom i da je unutar zapadnjake matematike sve stavljeno u matematiku funkciju kojom se
ovladava svim brojevima sve do beskonane veliine prema velikom ili malom, svejedno. Tako nije
nikakav problem platiti (matematiki izraziti) bilo koji iznos kapitala za ivot, bitno je da je ivot postao dijelom matematike funkcije i da je u takvom odnosu mogue potpuno ovladati svim ivotom,
a u konanici ga i unititi, to je htijenje onoga koji je donio smrt ljudima i mrzi Boga i ovjeka. Boga
kao davatelja ivota i ovjeka kao onoga kojemu je ivot dan i povjeren u jednom privilegiranom poloaju.
Nasuprot takvom ureenju odnosa meu ljudima, kristocentrizam ivot slavi kao nepovredivu vrijednost i ne stavlja ivot na raspolaganje bilo kojem drugome naelu osim samome Stvoritelju i Njegovim
odredbama. Kada se tako urede vrijednosti koje se stavljaju u odreenu raunicu onda nije troak sve
ono to slui ouvanju i slavljenju ivota, pa tako nije troak niti ostvarivati politiku energetske samodostatnosti. Upravo suprotno, to je nemjerljivi dobitak koji je svima na korist i svi koji se nalaze unutar
sustava kristocentrizma uivaju sve blagodati koje od njega dolaze. Svi e imati koristi od toga kada se
postane neovisnim o uvozu nafte. I ljudi, ali isto tako i zemlja tlo, voda, zrak, biljke, ivotinje sva
Boja kreacija ima se paziti sa svim dunim potovanjem prema onome koji je sve stvorio.
Na kraju, odgovor bi najkrae glasio da je troak dobrog djelovanja koje titi ivot u poetku naizgled
vei, ali se upravo kroz bogatstvo ivotne raznolikosti i ouvanosti jako brzo opravdava. Suprotni je
sluaj kada je ivot (ovjek) u slubi kapitalu. Taj se ivot onda gasi besmislenim i namjerno izazvanim
troenjem (potroaka ekonomija). Kada je kapital u slubi ivota (ovjeka) onda se omoguuje daljnji
razvoj ivota ekonomskim valoriziranjem ulaganja u ivot (kristocentrina ekonomija).
Koncepcija politike energetske samodostatnosti je samo jo jedan segment ulaganja u ivot i ouvanja
ivota u svim oblicima i kao takva predstavlja jedan od kamenia u mozaiku teokratskog poretka i
pripadajue kristocentrine ekonomije sa svojim korporativno ureenim gospodarstvom.

493

Untitled-1.indd 493

10/23/06 8:11:36 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

2.9. Ministarstvo graditeljstva

Svri svoj posao vani i uredi svoje polje,
potom i kuu svoju zidaj.
(Mudre izreke 24, 27)
Ako Jahve kuu ne gradi,
uzalud se mue graditelji.
(Psalmi 127, 1)

Stanje u graditeljstvu
Ministarstvo graditeljstva ima jednu od kljunih uloga u ostvarenju plana nacionalnog opstanka i
po tome je na odreeni nain presudno djelotvorno izvrenje svih zadaa koje su pred Ministarstvo
graditeljstva postavljene.
Kroz Ministarstvo graditeljstva prvenstveno trebaju biti provedeni javni projekti masovnih proporcija
i to e biti jedan od glavnih, a ujedno i najbri privredni zamanjak koji onda poslije za sobom pokree
cjelokupno gospodarstvo.
Toliko oslanjanje na graditeljstvo ima i svoju posve praktinu stranu budui da Hrvatska raspolae
brojnom strunom i u graditeljstvu iskusnom ljudskom komponentom, posebno onom visokokvalificiranom, a trenutni nedostatak nie kvalificirane radne snage moe se relativno brzo otkloniti kroz
osposobljavanje koje ne zahtjeva previe vremena.
Iz razloga takve usmjerenosti prema graditeljstvu dobar dio deviznih rezervi iskoristiti e se na kupnju
velike i moderne graevinske operative jer nema vremena za ekanje da se privreda razvije do stupnja kada emo sami moi proizvoditi sve strojeve i opremu za graditeljstvo. Zato, kada se uvozi treba
paziti na budui domai razvoj vlastite proizvodnje svega potrebnog u graditeljstvu i da se ne dogodi
praznina izmeu ovog nunog uvoza za poetak rada i djelotvorne domae proizvodnje. To je stoga to
nakon ovog iznimnog uvoza vie nee biti dozvoljeno uvaanje praktiki niega, upravo iz razloga da
se stimulira domae stvaralatvo, poduzetnitvo i inovativnost u izradi svih graditeljskih potreptina,
odnosno da se potie vlastita industrijska proizvodnja.
Dananje stanje u graditeljstvu ima takoer jednu posebnost u odnosu na ostale privredne grane, ali ta
posebnost nas sve jako skupo kota. Rije je o doslovce institucionaliziranom i krajnje drskom naelu
korupcije i lopovluka na svim razinama djelovanja u Hrvatskoj, a koja se dotiu gradnje. To ne samo
da dovodi do nevjerovatno visokih trokva gradnje, nego je i kriminal koji doslovce ugroava ljudske
ivote, jer zbog neije pohlepe zanemaruju se propisi i norme koje su tu zbog najosnovnijih sigurnosnoh razloga. Tu je rije o tolikom optereenju i tolikom lopovluku prisutnome na sektoru graditeljstva da kada se stanje dovede u red odjednom e se pokazati da je mogue izgraditi i obnoviti cijelu
Hrvatsku i to brzinom i cijenom koje e izgledati nestvarne gledane iz dananje perspektive. I to sve
samo na temelju odstranjenja kriminala u graditeljstvu, a ne raunajui na novi organizacijski i tehnoloki pristup koji e jo dodatno poboljati sveukupne mogunosti. Uvoenje reda u graditeljstvo je
ono to je jo i najlake sprovesti, a k tome je i posve besplatno, tako da je van svake pameti dopustiti
da se dogaa ovo to se dogaa, a i sve to se dogaalo u prolosti. Koliko su prijanje strukture vlasti
bile kratkovidne vidljivo je upravo u ovome segmentu, jer da su se imalo potrudile i da nije bilo takve
korumpiranosti svima bi bilo puno bolje, pa bi ak i ti pohlepni lopovi na, i pri vlasti mogli krasti, a da
to ne bi toliko upadalo u oi osiromaenom narodu.
Druga sramotna pojava u graditeljstvu, a povezana je i proistie iz ove prve, je situacija da se izvoenje i financiranje velikih javnih radova preputa strancima putem tzv. koncesija. Sve takve djelatnosti
odmah moraju biti prekinute i svi ugovori raskinuti, a za nekakvo obeteenje neka se ti stranci obrate
494

Untitled-1.indd 494

10/23/06 8:11:37 AM

Organizacija Ministarstvo graditeljstva

istim onima koje su podmitili da bi bili priputeni u nae dvorite. Za takvu destruktivnu praksu oni
koji su odgovorni moraju snositi i posljedice jer su time upropastili domaa poduzea, uvukli zemlju u
inozemna zaduenja, te jo kao krunu svega dali koritenje izgraenoga strancima, a sve zbog vlastite
ogranienosti i pohlepe. To to je uraeno u graditeljstvu je najobiniji zloin protiv naroda i grdno se
varaju oni koji misle da e se uspjeti izvui nekanjeno zbog svojih zlodjela.

Graditeljska organizacijsko-tehnoloka revolucija

Iznimne situacije zahtijevaju i iznimne poduhvate, a graevinarstvo e to upravo imati dunost i napraviti. Najznaajniji novitet koji e se dogoditi u graevinarstvu je u organizaciji cjelokupne izvedbe
graenja na terenu. Tri su glavne stvari koje danas usporavaju brzinu, ali i kvalitetu izvoenja radova: organizacijski prazni hodovi specijalistikih ekipa, nepotpuna iskoritenost operative i proizvodnih kapaciteta, te neiskoritenost informatikih mogunosti. Ustvari, izostanak informatizacije je na
odreeni nain uzrok i prva dva nedostatka, iako se moe puno toga napraviti po tim pitanjima i u
sadanjem, konvencionalno ureenom nainu gradnje. Svakako da kada se spominje neiskoritenost
informatikim mogunosti da se kod toga misli na one potencijale koji se otvaraju informatikim
umreenjem i o emu je bilo govora kod poglavlja o gospodarstvu kada je iznesena obaeza za umreavanjem cjelokupnog hrvatskog gospodarstva u jednu informacijsku cjelinu. Ovdje graditeljstvo kao
jedan posebni dio gospodarske djelatnosti ima prioritet, ali jednako tako i obavezu, u postizanju traenog informatikog umreavanja.
Najkrae i najjednostavnije objasniti to i kako bi se graditeljstvo trebalo izmijeniti u cilju poveanja
sveukupne produktivnosti i kvalitete bilo bi gledanjem na graditeljstvo kao na vojsku u ratu. Takvim
pristupom graditeljskoj problematici otvaraju se nove vizure iz jednostavnog razloga to se moe bolje
spoznati koliko je slobodnog prostora prisutno pri unapreenju graditeljstva.
Danas je stanje u graditeljstvu otprilike na razini vojne doktrine iz predinformatikog tehnolokog
razvoja. To znai da kada bi se graditeljstvo osuvremenilo i prihvatilo isti koncept koji je prisutan u
najmodernijim vojnim ustrojima (tj. SAD) postalo bi superiorno onom strarom graditeljstvu isto onoliko koliko je i moderna vojska u doktrini informatikog ratovanja superiorna onoj staroj. Konkretno
govorei graditeljstvo treba preustrojiti tako da usvoji naelo ratovanja u realnom vremenu gdje je po
horizontali i vertikali cijelog sustava prisutna informacijska povezanost, a koja omoguava trenutno
reagiranje prema situaciji na terenu i potrebama koje iz toga proizlaze. Takoer se kroz koncept djelovanja (ratovanja) u realnom vremenu najdjelotvornije mogu izvriti planirana djelovanja to znai da
je prisutan najracionalnije uloen napor za ostvarenje bilo taktikih bilo stratekih ciljeva, a kako je i
reeno, na sve ono to izlazi van planiranih okvira moe se isto tako najdjelotvornije reagirati.
Konceptom ratovanja u realnom vremenu i cjelokupnom informatizacijom bojita postignuto je maksimaliziranje uinka iz prisutnih snaga pa tako za isti poduhvat vie nije potrebno raspolagati sa istim
brojem ljudstva ili istom koliinom naoruanja jer se manjak viestruko nadoknauje uinkovitou
i brzinom djelovanja.
Moe se postaviti pitanje zato se to naelo sada eli primjeniti u graditeljstvu, a nije se ilo na primjenu u koncipiranju obrambene doktrine? Razlog zato se nije ilo na realizaciju ratovanja u realnom
vremenu u obrambenoj politici je praktine naravi i lei u injenici da potencijalni agresor zbog svoje
tehnoloke nadmonosti ima sve mogunosti za potpuno onesposobljavanje jednog takvog sustava
koji bi mi mogli razviti i time bi preko noi pao u vodu sav trud i sredstva bi bila uludo utroena.
Upravo iz razloga to se princip djelovanja u realnom vremenu u graditeljstvu planira izvoditi u mirnodopskim okolnostima i za mirnodopske namjene tako neto ima smisla jer e se stvoreni sustav
moi i iskoristiti u svojoj namjeni. Moi e odraditi ulaganje u svoj razvoj i po tome je smisleno i
korisno isti ugraditi u graditeljstvo, a nije vrijedno truda i sredstava na tom sustavu temeljiti obranu.
Mi svoju obranu, kako je i vie nego detaljno opisano, temeljimo na spoznaji da je potencijalni agresor
nadmoan u tehnologiji i da ima visokodjelotvorno razvijenu doktrinu ratovanja u realnom vremenu
koja se temelji na informatikom umreenju svih vidova i rodova oruanih snaga. Mi smo svjesni
koliko to poveava njegovu djelotvornu snagu i koliko je zahtijevno boriti se protiv tako dominantnog
495

Untitled-1.indd 495

10/23/06 8:11:37 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

neprijatelja, ali upravo iz te svijesti je i razvijen cijeli koncept totalnog obrambenog rata, naoruanog
naroda i sve ostaloga to je ve opisano. To ne znai da se neke mogunosti koje emo moi koristiti,
a koje djeluju na tom principu informatizacije bojita, nee biti i primjenjene, naprotiv. Pogotovo se to
odnosi na eventualne ratne sukobe sa protivnikom koji je na bliskoj tehnolokoj razvijenosti i upravo
na tom tragu treba predvidjeti i mogunost iskoritenja postojee (odnosno planirane) informatike
povezanosti u gospodarstvu, a posebno u sektoru graditeljstva, kao jedne informatike mree koja se
moe transformirati iz mirnodopske u ratnu namjenu.
No vratimo se samom graditeljstvu i planiranoj informatizaciji cjelokupnog graditeljskog sektora na
isti nain kako je to uinjeno u modernim vojskama dananjice, tj. po onome to se naziva konceptom C4 (Command, Control, Communications, Computers & Inteligence). To znai da zapovijedanje,
upravljanje (nadzor), veza, raunala i obavjetajni podaci ine jedinstveni sustav, ali umjesto u sklopu
vojne, u sastavu graditeljske funkcije. I u graditeljstvu stoga treba postojati jedan pandan glavnog stoera za cijeli sektor i ratnih operativnih stoera za pojedine operacije, odnosno graevinske zadatke.
Isto tako postojati e i sve ostale podudarnosti u organizacionom smislu i cijela graevinska djelatnost
postati e jedna jedinstvena vojska, ali vojska koja umjesto puaka, tenkova, topova i ostalog naoruanja svoje bitke vodi sa pneumatskim ekiima, builicama, mjealicama, kranovima, itd. Kao i u
dananjoj modernoj vojnoj doktrini i u graditeljstvu e biti posao podijeljen izmeu dravnih (javnih)
zaposlenika velikih graevinskih poduzea raznih temeljnih specijalnosti (visokogradnja, niskogradnja, mostogradnja, tunelogradnja, itd) i privatnih podugovornih tvrtki koje imaju potrebnu fleksibilnost ili neku drugu posebnost, a koja je neisplativa velikim poduzeima. Upravo kako je sada sluaj
te s profesionalnom vojskom u sastavu oruanih snaga neke drave (tonije, SAD jedine imaju takvu
doktrinu) dolaze i privatne zatitarske tvrtke koje odrauju poslove koje vojska nije u mogunosti
preuzeti. Slinosti su prisutne i u podjeli zarade i rizika: vojska dobiva manju zaradu, ali trpi i manji
rizik, a plaenici su vie plaeni, ali su zato izloeni i znatno veem riziku.
Takoer e postojati i podudarnost u podjeli ljudstva na brojne regularne snage koje djeluju na irokom frontu i interventne postrojbe za specijalne namjene raznih specijalnosti i veliina. Postojanjem
usko specijaliziranih timova biti e od iznimne vanosti isplanirati i izraditi njihovu koordinaciju na
nain da istog trenutka kada je na bilo kojem dijelu zavrena jedna faza gradnje i moe se poeti raditi
sa novom, da se onda sa radom odmah i krene tako da nema zastoja odnosno da vie nema danas
toliko prisutnog praznog hoda.
Za doaravanje slike kako bi to trebalo izgledati mora se imati neko osnovno znanje o tome kako
uope ide proces gradnje danas, na klasian nain, i imati spoznaje o trenutnim sposobnostima informatikih sustava. Znajui ta dva parametra treba ih jednostavno spojiti u jednu cjelinu i uiniti ih
djelotvornima. Tako se samo na primjeru izgradnje nekog stambenog objekta na novi, informatizirani
nain, a koji je dobro operativno izgraen, moe uvidjeti koliko je dobiveno kada se nacrt objekta
digitalizira i pomou sondiranja, prostornih skenera i laserskih oznaivaa na licu mjesta proicira
izvoaima radova. Odmah je mogue provjeriti sve to je izvedeno i to znai da sustav kontrole radova djeluje trenutno, a isto tako se tim istim izvoaima pokazuje to i kako moraju dalje raditi. Na
samo to, nego se omoguuje najdjelotvornija sinhronizacija svih radova na objektu budui da se zna
kako radovi napreduju i koji se mogu odmah nastaviti idui maksimalnom brzinom prema dovrenju
posla. Logistika podrka je tu isto tako olakana, a isto su tako i optimalno maksimalizirani proizvodni i transportni kapaciteti tako da se ne dogaaju danas potpuno uobiajeni sluajevi da se transport
materijala obavlja na nain da je prijevozno sredstvo iskoriteno sa 10% ili i manje od toga, sve ovisno
vie o pukom sluaju, a ne toliko o planiranju.
Ista se stvar odnosi i na iskoristivost graevinske operative koja zna biti tako malo iskoritena da je ak
i posve upitno posjedovanje iste i to je jedan od razloga zato se jo uvijek puno toga kod nas radi na
potpuno zastarijeli i staromodan nain te se koriste veinom ljudi umjesto da se uposle strojevi. Tako
imamo sliku da kao to nama izgledaju jadno neki graevinci iz zemalja treeg svijeta koji jo koriste
ljudsku radnu snagu umjesto obine mjealice za poslove poput mjeanja betona. Gledajui te slike
pitamo se zato je ne nabave i primjene (mjealicu za beton), pa si tako poveaju produktivnost. Ali mi
isto tako izgledamo onim razvijenijima od nas koji nas gledaju i nije im jasno zato si ne pomognemo
496

Untitled-1.indd 496

10/23/06 8:11:37 AM

Organizacija Ministarstvo graditeljstva

tehnologijom i poveamo vlastitu produktivnost. U oba sluajeva, i kod najrazvijenih zemalja, kod
zemalja treeg svijeta, a i kod nas, rije je o pomanjkanju organizacijskog znanja koje umije iskoristiti
tehnologiju tako da donosi korist, da radi svoj posao, a ne da sakuplja prainu, jer kada nema iskoritenosti tehnologije u maksimalno moguem omjeru dolazi do paradoksa da je isplativije ostati na nioj
tehnolokoj razini jer nije opravdano ulagati u neto to se nee isplatiti svojim radom.
Zbog tog razloga upravo informatikim umreavanjem u sustav djelovanja u realnom vremenu omoguava se najvea mogua iskoritenost moderne tehnologije te se stajanje strojeva svodi na najmanju
moguu mjeru. U gospodarstvu najvei je troak radno sposoban ovjek koji nije zaposlen, a budui
da jedan rovokopa ili jedna velika mjealica odrauje posao tisue radno sposobnih ljudi, time je nerad ili mirovanje strojeva jo mnogostruko vei gubitak za gospodarstvo. U tom smislu treba uvidjeti
da zastoj stroja izuzetno skupo kota onoga koji ga je nabavio jer odjednom kao da imamo na tisue
novonezaposlenih.
Cijeli je sustav posebno koristan u najdjelotvornijem iskoritavanju pameti i poveanju produktivnosti znanstvenika u graditeljstvu koji e biti okupljeni na jednom mjestu (institutima, sveuilitima,
pokretnim laboratorijima) i primati informacije o svim problemima, a i obavljati kontrolnu funkciju kojom e paziti na projekt, parametre zadane kvalitete i sl. Prijemom informacija i neposrednom
komunikacijom omoguava se rjeavanje problematike u najkraem roku bez gubitka dragocijenog
vremena na sam dolazak na teren. Ako je i u nekim sluajevima nuno poslati ljudstvo na lokaciju i
tada se moe utedjeti vrijeme barem kroz transfer informacija u znanstveni centar odmah po dolasku
strune ekipe i snimanja cijele situacije. Iz operativnih centara (ili jednog centra na razini drave) alju
se sva potrebna uputstva ljudima na terenu (ininjerima i radnicima) ili se prema potrebi aktiviraju i
alju na rijeavanje posebni timovi za specijalne zahvate, tj. one koje standardno ljudstvo na terenu nije
osposobljeno ili opremljeno za izvoenje.
Naravno, za ostvarivanje tako zahtijevnih normi i tako visokog tempa rada i sveukupne aktivnosti
doi e i do posebnih radnih uvjeta koji e tako neto uiniti moguim. Budui da se ide na 24-vero
satnu radnu aktivnost i ljudski rad doivljava prilagodbu, i u graditeljstvu sukladno tome moraju biti
organizirane radne smjene od 4 6 radnih sati, s potpunom brigom oko smjetaja, prehrane, radne
odjee i obue, higijenskih, kulturnih i duhovnih potreba. Upravo sukladno onome kako je to i u vojsci
koja takoer prua kompletnu logistiku i emocionalnu potporu svakom svojem vojniku. To e i biti
jedan od razloga zato e graevinski sektor zaposliti izuzetno veliki broj radne snage i upravo e vie
puta spominjan deficit u radno sposobnom ljudstvu biti najvie izraen u graditeljstvu. Hrvatskoj e
nedostajati radnika i to posebno u graditeljstvu koje e postati glavna gospodarska djelatnost i mjesto
masovnog zapoljavanja. Barem u samom poetku, ali i u budunosti e graditeljstvo biti na visokom
mjestu po vanosti budui da su planovi izgradnje drave orijentirani na dugi vremenski period, kako
e biti izloeno kasnije u poglavlju o prometu i urbanizmu. Upravo zbog navedenog nedostatka radne
snage trebati e jo vie podii uporabu tehnologije u graditeljstvu i time zamijeniti to vie ljudi, ali
niti to nee biti dovoljno i zato e se privlaenje i zapoljavanje Hrvata koji su zaposleni u inozemstvu
i cijele iseljene Hrvatske svih generacija poticati i generirati upravo nuenjem zaposlenja u graevinarskom sektoru. Ono to dodatno pogoduje takvoj zamisli je injenica da je relativno visok udio ljudi
na radu u inozemstvu ili iseljenika u dijaspori upravo i zaposlen u graditeljstvu pa tako mogu svoje
znanje, a posebice radne navike, prenijeti natrag u domovinu.
U cijelu graditeljsku jednadbu ulazi jo i uporaba najnovijih (najboljih) tehnolokih dostignua na
podruju graevinskih materijala koji su doli do takve razine da praktiki vie nema graevinske
problematike koja se ne moe brzo i kvalitetno rijeiti. To poglavito znai da e hrvatska industrija
graevinskih materijala imati pred sobom zadatak da se ponovno uspostavi i jo dodatno unaprijedi
na nain da se bude na razini svjetskih dostignua. Moda to nekome izgleda prezahtijevno, ali ovdje
je rije o posve realnim zahtijevima jer ne radi se o tehnologiji koja je teko dostina i visokosofisticirana poput mikroprocesora, nego je tu rije o htijenju, o politikoj volji i organiziranosti, a potrebnog
znanstvenog kadra imamo u posve dovoljnoj mjeri.
Zato danas ve propala i ugaena poduzea ili ona koja su prela na obinu trgovinu i uvoz stranih pro497

Untitled-1.indd 497

10/23/06 8:11:38 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

izvoda prestaju sa takvom praksom i u suradnji s ministarstvima znanosti, gospodarstva i graditeljstva

kree se odmah na pokretanje proizvodnje tehnoloki najrazvijenijih graevinskih materijala.

Naelo kvalitete u graditeljstvu

Konano, jedan posebni zahtijev stavlja se i pred same projektante, a na graevinarima e biti da
samo ostvare izraene projekte. Radi se o projektiranju na nain da se uz ve prije odreeno naelo
kvalitete koje vrijedi za cijelo gospodarstvo, pa tako i za graditeljstvo, ovdje da i vrlo tona specifikacija
garancije kvalitete za sve izraene objekte u visokogradnji i niskogradnji koja jami najmanje 100 godinju uporabljivost bez ikakvih nunih popravaka, a koji su uzrokovani samom gradnjom. Svi objekti
moraju biti u takvom stanju solidnosti da se samo zbog vanjskih izvanrednih utjecaja mogu dogoditi
strukturalna oteenja.
Konkretno, kada se izgradi neka stambena jedinica (zgrada), nipoto nee smjeti niti u tragovima biti
sluajeva kakvi su danas postali standardnom normom hrvatskog graditeljstva, a koji su pravi odraz
stanja u cijeloj dravi i dravnog vodstva. Kako inae objasniti takve stvari poput stambenih zgrada
koje su tako loe napravljene da nisu useljive, za to nitko nikada ne odgovara, novci se podijele, a ti stanovi jo predaju na koritenje braniteljima ili drugoj domaoj sirotinji? I tako se konstantno ponavlja
i bez izgleda za poteno izgraenom zgradom radi se ve godinama i nikome nita, nego se jo svaka
trenutno vladajua struktura hvali i naslikava pred tim nacionalnim sramotama. Po takvim pitanjima
i takvim radnjama srozani smo na razinu onih najgorih tiranijskih banana-drava Afrike ili Latinske
Amerike u kojima nema nikakve odgovornosti, ak jo gore nego u demokracijama zapadnog tipa
gdje do odreene razine postoji odreena ureenost i zakonska principijelnost pa tako nije mogue
na jedan primitivan i oigledan nain izvoditi prijevaru nego se to radi pametnije i masama puno
neprimjetnije.
Takva praksa katastrofalne izvedbe ne samo da ugroava ljudske ivote zbog moguih opasnosti povezanih s neodogovornou u izvedbi, nego naknadno daleko preskupo kota jer zahtijeva velika sredstva
i energiju za popravak svega onoga to je loe izvedeno. To se sinergijski umnoava i na kraju sve skupa
postaje jedna vrea bez dna i ulazi se u zaarani krug vjenog krpanja i dokrpavanja ve popravljenog
iz kojega je mogue izai jedino na nain kako je Aleksandar Makedonski rijeio problem gordijskog
vora otricom maa. Kriminalna praksa loe gradnje koja se ispravlja jo loijim popravcima, a sve
na radost podmazanih politiara na vlasti i izvoaa radova koji podmiivanjem i drugim vezama
dobivaju unosne poslove, moe i mora se prekinuti jednim udarcem maa koji e ih sve skupa sasjei
i baciti u prolost, gdje i pripadaju.
Dosizanje i ostvarivost kvalitete koja e se traiti tehnoloki je lako ostvariva, a to to e trokovi biti
malo vei viestruko je kompenzirano oslobaanjem od trokova korumpiranosti i od cijene koja se
plaa zbog neprestanih sanacija loih graditeljskih izvedbi.
Isto tako treba znati da se kroz kvalitetu poveava i opa vrjednost nekretnina i pripadajue infrastrukture, a samim time raste vrijednost cijeloj dravi kao jednoj korporaciji (korporativno ureenje!).
I povjerenje u nacionalnu valutu i njena stabilnost isto je tako poveana izgradnjom visokovrijednih i
trajnih objekata jer je trajnost ljudskih djela direktno povezana s novcem koji je utemeljen na radu, a
ne na zlatnim ili, jo gore, deviznim rezervama.

Uloga estetike u graditeljstvu

To poveanje vrijednosti nekretnina i infrastrukture, pa tako i drave i njezine valute, poveati e se s
jo jednim detaljom. Rije je o isto emotivnom djelovanju to nikako ne znai da je manje znaajno u
djelovanju na ljudsku percepciju vrijednosti. U graevinarstvu posebno mjesto mora imati angairanje na estetici, a za to e biti potican angaman zanatlija/umjetnika koji e svakoj graevini dati jedan
osobni peat i prepoznatljivost. Istovremeno se estetiki djeluje i ukrauje cijeli okoli i tako svakom
dravljaninu daje jedan makar i potpuno nesvjesni emotivni i intelektualni poticaj. Sve to je lijepo
pozitivno utjee na cjelokupno ljudsko bie, na svakog pojedinca, a na taj nain kada se izgrauje ono
498

Untitled-1.indd 498

10/23/06 8:11:38 AM

Organizacija Ministarstvo graditeljstva

to ima u sebi ljepotu utjee se na naciju kao jednu cjelinu.

to i kako e se raditi preputa se onima kojima je to struka i koji to najbolje trebaju znati: arhitektima,
umjetnicima, zanatlijama i ostalima. Svatko e imati priliku pokazati koliko je sposoban i nadaren
te e se ostvarivati svojevrsna trajna izloba na otvorenom. Jasno je da sve to ima i znatan turistiki
znaaj i da estetsko oplemenjivanje prostora nekomercijalnim i naizgled nepotrebnim umjetnikim
detaljima daje ono neto to se urezuje u ovjeka kao poseban doivljaj koji nije mogue objasniti nego
ga se moe samo osjeati. Tako tom posjetitelju nee biti ao potroenih sredstava za ono to duboko
u sebi doivljava lijepim, plemenitim i ugodnim. Ovdje je dan samo jedan nagovjetaj, a o svemu je
detaljnije razmatrano u poglavlju o urbanizmu, arhitekturi i prostornom planiranju.

Zavrni komentar
Uspjeh cijelog Programa nacionalnog opstanka uvelike ovisi o ostvarenju graevinskih planova. To je
iz razloga to ljudima u samom poetku nee biti mogue davati velika novana primanja nego e glavni nain stimuliranja i motiviranja biti u brzom, trajnom, kvalitativnom i kvantitativnom zadovoljenju
stambenih potreba. To je temeljno programatsko obeanje ovoga cijeloga Programa nacionalnog opstanka koje e svi s punim pravom najbre oekivati da bude rijeeno, a isto tako biti e neposredno
vidljivo i opipljivo ispunjenje istoga. Relativno brzim ostvarenjem obeanih rezultata, a to je u potpunosti mogue, ostvaruje se eljeni psiholoki uinak na cijeli narod to onda omoguuje ustrajnost i
volju za daljnje rtvovanje u cilju podizanja Hrvatske iz ponora u kojem se sada nalazi.
Zbog prije navedenih razloga jednaku vanost ima gradnja infrastrukture (eljeznice, ceste, mostovi,
vodovodi, kanalizacije, itd.) i poslovno.privrednih objekata s jedne strane te gradnja stambenih objekata s druge strane. U tom cilju i graevinske snage biti e podijeljne na nain da se otprilike jednakim
snagama ravnomjerno pristupi sveukupnoj izgradnji.
to se prije postigne ostvarenje visokog razvojnog nivoa moi e se dio graevinskog sektora staviti
i na svjetsko trite i svojom visokom produktivnou raditi na unosnim poslovima irom svijeta.
Graditeljsko znanje, umijee i sposobnost postaju onim to Hrvatska moe ponuditi svijetu i to predstavlja izvozni proizvod koji donosi potrebna sredstva za uvoz. Ali i vie od samog poslovanja koje
donosi dobit, graditeljstvo predstavlja i izvoz svjetonazora pretoenog u umijee kojim ovjek ovladava tijekom cijele povijesti. Graditeljstvo je bilo istovremeno i poticaj i pomo u ovladavanju silama
svijeta poremeenog nakon praroditeljskog pada. Graditeljstvo je ono to predstavlja prvu potrebu
nakon zadovoljenja bazinih tjelesnih potreba za hranom (prehrana) i utopljavanjem (odjea, obua)
te izgradnja ima znaenje koje transcedentira sirovu ljudsku prirodu te navodi prema veem, ljepem
i boljem. Navodi prema vjenosti. Ono to je u graditeljstvu toliko posebno istovremeno je i opasno
ukoliko nije podlono naelu potinjenosti volji Bojoj nego joj je suprostavljeno. Onda imamo ostvarenje svega suprotnoga, svega to i dalje ide prema vjenosti, samo to je vjenost kojom se ide u pe
ognjenu, gdje e biti pla i krgut zubi. (Mt 13, 50).
Ciljevi postavljeni u graditeljstvu visoki su i s kratkim vremenskim rokom za realizaciju to dodatno
oteava cijeli poduhvat. Cijela koncepcija, novi pristup i nova organizacija u graditeljstvu stvarati i
razvijati e se u hodu, od jednostavnijeg poetka prema daljnjem (i neprestanom) usavrenju. Upravo
zato u graditeljstvu se prua jedinstvena prilika svakome da se dokae i pokae koliko vrijedi i kakve
su mu sposobnosti.
Ima tu i neke neobine simbolike da opstanak i razvoj Hrvatske u jednu slobodnu i suverenu zemlju
koja je u slubi ostvarenja vladavine Krista Kralja te je po tome u sukobu sa judeo-masonskim (masoni
= zidari) graenjem bezbone i protuboje konstrukcije Novoga svjetskog poretka.
Graditelji nekakvog hrama ovjeanstva, a u stvari ovjekovog (samo)poboanstvenja, odjednom sa
Hrvatskom onakvom kakva bi trebala biti imaju svojevrsnu graditeljsku opoziciju koja u njihovom
svijetu, svijetu u kojem su postigli skoro totalitarnu mo, gradi Kristovu graevinu i kvari im njihovu
antikristovsku idilu u kojoj se trenutno nalaze.
499

Untitled-1.indd 499

10/23/06 8:11:38 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

U tom graditeljskom nadmetnju vidjeti e se tko je vrijedan pobjednikog vijenca. Vidjeti e se tko je
bolji graditelj.
Mi koji gradimo kako je od Gospodina odreeno: Tko god dolazi k meni te slua moje rijei i vri ih,
pokazat u vam kome je slian: slian je ovjeku koji gradi kuu pa iskopa u dubinu i postavi temelj na
kamen. A kad bude poplava, nahrupi bujica na tu kuu, ali je ne moe uzdrmati jer je dobro sagraena.
A koji uje i ne izvri, slian je ovjeku koji sagradi kuu na tlu bez temelja; nahrupi na nju bujica i umah
se srui te bude od te kue razvalina velika. (Lk 6, 47-49).
Ili oni za koje vrijedi slijedee: Kamen to ga odbacie graditelji postade kamen zaglavni. (Ps 118, 22), i
koji su odbacivanjem Spasitelja izgubili vrstou svoje gradnje te e im se kao takva uruiti.
Jer pisano je: Naprotiv, tko god slua ove moje rijei, a ne vri ih, bit e kao lud ovjek koji sagradi kuu
na pijesku. Zapljuti kia, navale bujice, duhnu vjetrovi i srue se na tu kuu i ona se srui. I bijae to
ruevina velika. (Mt 7, 26-27).

500

Untitled-1.indd 500

10/23/06 8:11:38 AM

Organizacija Ministarstvo prometa i veza

2.10. Ministarstvo prometa i veza

Vjeran je glasnik onomu tko ga alje
kao ledena studen u doba etve:
on krijepi duu svoga gospodara
(Mudre izreke 25, 13)
I ti e gradit na starim razvalinama,
dii e temelje buduih koljena.
Zvat e te popravljaem pukotina
i obnoviteljem cesta do naselja.
(Izaija 58, 12)
Ministarstvo prometa i veza ima vrlo jasnu zadau: omoguiti kretanje ljudi, roba i informacija kroz
cijelu Hrvatsku na najdjelotvorniji i najkorisniji nain.
Tu se odmah namee osnovno pitanje: za koga najdjelotvornije i za koga najkorisnije? Posve bi normalno bilo da je jedini mogui odgovor za Hrvatsku i Hrvate. No, sada u Hrvatskoj to nije tako. Nerazumnim odricanjem od suverenosti, podilaenjem strancu i jednim sluganskim mentalitetom nema
normalnosti ni u emu, pa tako se ni ceste, mostovi, pruge, luke, a kao posebno tragian sluaj, i telekomunikacije, podlau protuhrvatskim interesima. Podlae se interesu globalnog (nadnacionalnog)
kapitala koji ujedno radi na unitenju svega religijskoga, tradicionalnoga, nacionalnoga, moralnoga,
etikoga i estetskoga (lijepoga). Takvom principu je potinjeno osmiljavanje u izgraivanju hrvatskih prometnica i veza svih vrsta i oblika. Sve je to mogue prvenstveno zbog idolopoklonikog kulta
bezbonikim euro-atlantskim integracijama ili navodne neizbjenosti globalizacijskog modeliranja
ivota, globalizacije takve kakva ve je. Ako nita drugoga onda se ta podlonost opravdava injenicom da globalizacija predstavlja neprikosnovenu silu (silu svakako predstavlja) i da se toj sili moramo
pokloniti da ne bi bili uniteni. Nije im jasno da se pokoravanjem isto ide u sigurno unitenje, a da
bi bilo gore, to je vjeno unitenje jer smo time prekrili prvu Boju zapovijed i postali obini bijedni
idolopoklonici. Nema sile do Boga na nebesima i na tome stajalitu mora se ostati makar bili uistinu
uniteni od bezbone zemaljske sile jer imamo sigurni pobjedniki vijenac za vjenost.
Ipak, usprkos sve istine u Gospodinu, i dalje se uporno ispire mozak narodu da je to jednostavno tako
i da se tu nita ne moe uiniti osim da pokorno spustimo gae i prihvatimo tu neizbjenost globalizatorskog silovanja. Naravno da tako ponajprije govore oni koji i inae kroz ivot idu radosno i bludnosno sputajui gae na sve strane, ali ako ih njihova okorijelost u grijehu i ini nepromijenjivima to
nikako ne znai da ostali nemaju mogunost za drugaijim djelovanjem. Oni svojom porobljenou, u
kojoj god da bili, vjerovatno i istinski misle da nema druge mogunosti injenja, ali sputani su svojim
ogranienjem, svojim odricanjem od istinske slobode, pa onda misle da se drugaije ne moe i u tu
zabludu uporno uvjeravaju sve oko sebe.
Sigurno je da se moe drugaije, da se moe slobodno, da se moe istinom i da se moe pravdom. Tako
i u suverenoj i slobodnoj Hrvatskoj svoje prometnice i svoje komunikacije imamo ne samo pravo, nego
i dunost koristiti na korist naroda, nacije i drave, a sve skupa u slavu Boju. U tom principijelnom
stavu treba gledati sve to e u daljnjem tekstu biti manje ili vie detaljno izreeno o tome kakve nam
trebaju biti nae komunikacije, naa povezanost, bila ona tjelesna ili informacijska.
Takoer je vrijedno za objasniti i da se ovdje, u osmiljavanju koncepcije prometa i veza, u biti tek
poinje ispunjavati sav smisao prethodnih postupaka u financijama i gospodarstvu. Kroz ispravno
ureene financije ovladava se stvaranjem, distribucijom i protokom novca to opet omoguuje poljoprivrednu i industrijsko-gospodarsku politiku prema vlastitim interesima. Poljoprivreda i industrija
(cjelokupno gospodarstvo) daje onu osnovnu produktivnu proizvodnju koja se svojom samodostatnou i unutarnjom povezanou meusobno potpomae i doprinosi ukupnom uzdignuu u bogatstvu,
501

Untitled-1.indd 501

10/23/06 8:11:38 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

snazi i moi drave i nacije. No tek sa graditeljstvom se ide u stvaranje neeg to nadilazi puke bazine
potrebe ljudi i graditeljstvo ima to uzvieno poslanje, kako je ve i reeno. Promet i veze, a takoer i
odmah idue poglavlje koje se bavi urbanizmom i arhitekturom, je ono to govori to e se s tim graditeljstvom konkretno raditi, kada je ve tu i kada je osposobljeno za djelovanje u prostoru, a u ovom
sluaju to je prostor hrvatskog dravnog suvereniteta.
Na taj nain gledano vidljiva je veza od novca, poljoprivrede, gospodarstva prema graditeljstvu. Tu se
pokualo dati odgovor s ime (novac, poljoprivreda, industrija ovladavanje materijom, stvaralakom
energijom); zato (graditeljstvo gradnja za dolazak Spasiteljev) i na kraju gdje i to to treba raditi i/ili
graditi (promet i veze te urbanizam i arhitektura).
Sve bi se moglo prikazati i kao postupak jednog ovjeka koji ponajprije ovlada umijeima prehranjivanja, vatre i izrade najosnovnijih alata orua i oruja, a kada je to uspio u tolikoj mjeri da ima mogunosti za dodatan rad ide na ureenje svojeg ivotnog prostora na nain da to bude to bolje za njega
samoga i njegove blinje poput obitelji. Tu je odmah vidljiva i najvea zamka takve nakane ukoliko
ovjek sam sebe stavi na prvo mjesto i ugaa iskljuivo samome sebi kao jedinom mjerilu vrijednosti.
Tako orijentiran ovjek sam je sebi najvei neprijatelj i vodi se u teki jad i bijedu, u nesreu i alost.
Jedino ako se ovjek podloi Bojoj volji i sve ini u skladu s Njom imati e blagoslov s nebesa i nee
propasti po danom mu Boanskome milosru. Tako i u ovome primjeru kada se ovjek koji je krenuo
u ureenje svojeg ivotnog prostora u tome postavi na nain da je za njega samoga najbolje ono to mu
je od Svevinjeg putem objava sugerirano onda je to uistinu put kojim se rad u prostoru ini dobrim i
korisnim. Onda se radu moe pristupiti s pouzdanjem znajui da smo voeni od onoga koji je savren
i koji naa nesavrena djela ispravlja onako kako je to na vjenu korist.

Prijevoz putnika i tereta

Prvo i osnovno je rijeiti prijevoz putnika i tereta ili ljudi i roba. To je od vitalnog znaenja za cijelu
dravu i to ne samo iz uskih gospodarskih razloga nego i zbog opeg poveanja kvalitete ivota u dravi, a to se ne da izraziti brojkama u nekim gospodarskim pokazateljima. Ali to to se ne moe tono
prstom pokazati i izmjeriti ne znai da isto ne donosi i pozitivan gospodarski uinak, upravo suprotno.
Povezanost postie uinak porasta povjerenja, identifikacije sa svima s kojima smo povezani u neku
mreu, makar ta mrea bila i cestovna i makar nikada ne ili tom cestom, nego samim time to cesta
postoji ve je prisutno podsvjesno povezivanje s onim ili onima koji su na drugom kraju te ceste.
Ne treba zaboraviti da je Rimsko carstvo svoju homogenost imalo zahvaliti prvenstveno sustavu cestovnih puteva koji su izgradili. Nije tu bila toliko, ako i uope, prisutna sama materijalna manifestacija ili uinak od te ceste, koliko se radilo o povezivanju individualiteta onih koji su bili obuhvaeni
tom cestovnom mreom. Sama izreka, sama istina, da svi putevi vode u Rim uinila je vie na ouvanju
Rimskog imperija nego sve legije zajedno. Rijei (tj. pero) su i ovdje pokazale svoju nadmo nad maem. To je bila ona prava sila koja je drala razne narode i teritorije pokorenima, ta jednostavna sponaja da su u cestovnoj mrei Rimskog imperija ulovljeni poput riba u mrei ribara. Ve sama spoznaja
da postoji cesta kojom kao stalno postoji jedna virtualna mogunost dolaska legija bila je uglavnom
dovoljna da dri osvojena podruja u pokornosti. Cestovna mrea je samim svojim postojanjem davala puku mogunost prisutnosti vojne sile Rimskog carstva, a kada je neto virtualno odmah je i sveprisutno, i ne podinjava se materijalnim ogranienjima. Tako je s realno malim vojnim snagama Rim
drao svoj imperij u potrebnom jedinstvu. I tu, kada se opisuje cestovna mrea staroga Rima, vidljiva
je providencijalnost u Isusovim djelima kada je apostole novaio meu ribarima i dao im poslanje da
postanu ribarima ljudi. Od Rimskog imperija koji kroz svoje ovladavanje materijom stvara cestovnu
mreu kojom potom ovladava ljudima koje obuhvaa tom svojom cestovnom mreom, jedna mala
grupica istinskih ribara putujui cestama na istima nadograuje jednu duhovnu mreu u koju na koncu biva uhvaeno cijelo to Rimsko carstvo. Kakav velianstveni obrat, jedan razumu onoga doba nevjerovatni (udesni) obrat, obrat za koji je trebalo biti u kranskom ludilu. Tono kako je i napisano:
Doista, kad svijet u mudrosti Bojoj Boga ne upozna mudrou, svidjelo se Bogu ludou propovijedanja
spasiti vjernike. (1Kor 1, 21).

502

Untitled-1.indd 502

10/23/06 8:11:39 AM

Organizacija Ministarstvo prometa i veza

Znajui sada ovu istinu o cestama i povezanou koja nadilazi samu cestu kao samo neko novo ljudsko
djelo, onda moramo po tim spoznajama raditi na povezivanju koje je u prvom redu podlono Boanskome, a tek potom onome ljudskom. Treba znati da je i ovo kako se sada radi na povezivanju i kako se
baca prometna mrea promiljeno djelovanje jednog novoga imperija na ljude, ali tako se isto kao i u
sluaju Rimskog imperija i ova novovodobna prometna mrea i ovaj novodobni imperij mogu sruiti
i preobratiti kao i stari.
Sutina je ostala ista, promijenio se kontekst imperij i apostoli. Rimski imperij je sada u liku SAD-a,
pax romana je zamijenjena s pax americana, i rije je o puno veim proporcijama i veoj sveukupnoj
moi novodobnoga u odnosu na starodobni imperij. No i apostoli vie nisu oni stari, pogotovo u smislu
da nema vie one prvotne intenzivnosti ranokranskog apostolata. Ugasnuo je poetni ar, smanjila
se budnost i u oienu se kuu vratilo mnotvo novih demona, jaih od onih starih. Zbog navedene
slabosti ljudskog faktora u apostolatu za obraenje novog imperija potrebno je donekle drugaije se
postaviti u cijeloj toj novonastaloj ili novodobnoj situaciji. Sutinski sve je isto i opet e pojedinci biti
ti koji vre apostolat, ali zbog promijenjenih okolnosti organizacija apostolata biti e prilagoena potrebama i mogunostima vremena. Najosnovnija je razlika u poslanju koju sada ima odraditi ne jedna
marginalna skupina ljudi koju niti njihov vlastiti narod u velikoj veini nije prihvatio, ve jedan mali
i marginalni narod koji je jednako tako neprihvaen i prezren od svijeta. Drava kao organizacioni
izraz naroda ima u tom smislu svoju apostolsku ulogu i to je jedna od temeljnih razlika u odnosu na
prve apostole. Prije su apostoli bili pronositelji vijesti, sada to ima biti jedna drava. To ima smisla
i u injenici da se sada ne poinje od niega nego od nasljea sakupljanog upravo na temelju prvoga
apostolata i po tome i sadanje mjesto drave ima svoj novi smisao. Pogotovo to postoji izgraena
cijela crkvena organizacija koja je tu da po svojem odreenju bude svim ljudima za spasenje. U ovome,
u apostolatu vjere, vidim i smisao uspostave moderne hrvatske drave na kraju postojanja drava, u
vremenu njihovog umiranja. Mali smo i posljednji smo, te po tome imamo upravo ono to je potrebno
da posramimo velike i mone.
Sve ovo pomalo se udaljilo od osnovne teme ovoga poglavlja, a to su promet i veze. Jo konkretnije,
bilo je zapoeto govorenje o putnikom i teretnom prometu i kako bi on trebao biti ureen u Hrvatskoj. Osnovna je stvar da prometna koncepcija bude u najboljoj koristi za ostvarenje gospodarske
samodostatnosti, politike slobode i suverenosti, a isto tako i da se promilja obrambena iskoristivost
prometne mree koja e se stvoriti.
Po svim ovim smjernicama praktiki sve to se radilo u posljednjih 15 godina demokratske Hrvatske
jedna je ogromna greka. Sve je loe napravljeno i nije nikakva primjerena strategija bila osmiljena
u razvoju komunikacijske mree koja je baena na Hrvatsku. Kada kaem da nije bilo strategije to
znai da je nije bilo od strane naih vlasti, a itekako je bila prisutna strategija, samo od strane nekoga
drugoga.
U tom pogledu ak je i komunistika Jugoslavija sa svom svojom nehrvatskom koncepcijom radila vie
i bolje za ostvarenje hrvatskih interesa nego sama Hrvatska kada je dobila (dobila svojom viestoljetnom borbom, a na poklon zbog vjernosti Crkvi) svoju nezavisnost. Nije to Jugoslavija radila iz htijenja
nego iz neznanja, jer da su znali da bi, recimo, s gradnjom jednog autoputa od Splita do Kralovca kakav je sada izgraen, i ondje gdje je izgraen, Hrvatska bila puno lake pokoriva i bilo bi pravo pitanje
da li bi se uspjeli obraniti od napada ondanje JNA. Sigurno bi s takvom spoznajom i ona Jugoslavija
gradila ovakve ceste i ovakvu bi mreu bacila na nas. Slina je stvar i s prisilnim sluenjem vojnog
roka u bivoj SFRJ. Da su kojim sluajem pruili opciju biranja izmeu civilne i vojne slube Hrvati bi
masovno odabirali civilnu, pa bi u ratu 91. bilo puno vojno potpuno neobuenih ljudi. Ovako je prisilno sluenje JNA dalo osnovna vojna znanja na koja su se nadogradila znanja Hrvata iz inozemstva
(prvenstveno Legije stranaca) i nije se moralo kretati od same nule.
Gradnja ovakvih autocesta kakve se sada grade zalog je buduih potekoa i ove ceste nisu nita drugo
nego poziv potencijalnom agresoru koji raspolae jakim oklopno-mehaniziranim postrojbama da se
svojim snagama u sluaju napada komotno provoza uzdu i poprijeko Hrvatske. Sama trasa autoputa
ide upravo kroz najvrednija podruja vrlo bliske budunosti izvora pitke vode. Znajui da je voda
503

Untitled-1.indd 503

10/23/06 8:11:39 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

budui, i to vrlo skoro budui, predmet od globalne strateke vrijednosti jasno je da isto kako je danas putem vojne sile preuzeta eksploatacija nafte, tako e se uskoro preuzimati i pitka voda. Strateki
planeri koji su nam nametnuli ovakve trase, naravno samo zahvaljujui poslunikim vladajuim
strukturama koje su prisutne u Hrvatskoj, osigurali su svojoj vojnoj sili lako dosezanje i okupaciju
izvora pitke vode u sreditu Europe, a opet blizu morskih luka. Tako je sve dovedeno do optimuma za
budue preotimanje nadzora nad naim najvrednijim resursima, a mreu u koju smo se dali uloviti jo
smo i sami skupo platili.
Da je to jedina stvar bilo bi donekle i podnoljivo, ali nain kako je sve financirano putem uzimanja
stranih kredita optereenih lihvom, sa stranim izvoaima i sa stranim koncesijama daje cijeloj stvari
jo dodatnu teinu. No, ipak je ono najgore od svega i gdje svaka pamet staje injenica da gradnja
cestovne mree autoputeva ovih profila nikako ne moe biti koncepcija razvoja. Uope, oslanjanje
na cestovni saobraaj, na dominantno cestovni prijevoz ljudi i roba kao onaj osnovni u potpunosti je
promaen.
Koncepcija prijevoza koja se temelji na cestovnom prijevozu koji koristi motorna vozila i potpuno je
ovisan o nafti promaena je u svemu. Gradnjom cesta i poticanjem kupovine automobila i kamiona
kao onih koji izvode skoro sav prijevoz dovodi dravu do opeg prometnog kolapsa, ekolokog zagaenja i ranjivosti zbog tako stvorene naftne ovisnosti. To je sve u potpunoj suprotnosti s naelima
ostvarenja gospodarske samodostatnosti i s tim povezane racionalizacije/optimalizacije energetske
potronje. Cestovna mrea kao rjeenje prometnog povezivanja toliko je loa da je ve samo na primjeru sezonskih turistikih guvi vidljivo koliko je sve to promaeno.
Navodna vea brzina dolaska iz jednog grada u drugi, s jednog mjesta na drugo, potpuno je ponitena velikim zaguenjima do kojih dolazi na vie mjesta i iz vie razloga. Prvi je taj da vea prometna
protonost u broju vozila nita korisnoga ne donosi jer se zbog poveanog broja vozila dogaa i vei
kolaps unutar gradova do kojih autoput dolazi. Kapacitet dovoenja do grada je povean, ali je unutar
gradova sve ostalo jednako neprotono, odnosno, ak je svake godine jo i gore zbog neprestanog doseljavanja u gradove i poveanja broja motornih vozila i bez dolaska turista sa strane. Drugi je razlog
u velikim navalama za vrhunaca turistike sezone gdje je protonost na naplatnim kuicama jednostavno nedovoljna i nastaju viesatne guve koje posve dokidaju smisao gradnje autoputeva. Bre se
proveze od toke A do taman ispred toke B, a da bi se onda toliko ekalo dolazak do te toke B da je
vrijeme potrebno za konani dolazak u B vee nego to je to bio sluaj prije dok je u funkciji bila stara
i navodno sporija cesta. I za sve to, veu brzinu i vei kapacitet prometovanja koja donosi vremenski
dulje putovanje, putnik jo mora i masno platiti. Plaati zato da bi se sporije dolo vrhunac je gluposti
i zato je koncepcija autoputeva ovako kako je u Hrvatskoj izvedena jedna velika katastrofa koju emo
skupo plaati desetljeima. Kada bi to bilo nekim udom ostvarivo najvie bi se isplatilo cijeli taj autoput preorati i zasaditi ume ili panjake za krave i ovce. Treba se samo sjetiti koliko se izrugivalo, i jo
se izruguje, i sve s punim pravom, tvornici glinice u Obrovcu kao primjeru komunistike gluposti, ali
to nije niti blizu ovome promaaju od autoputeva to su se izgradili u demokraciji. I skuplji su, i tetniji
su, a i opasniji u sigurnosno-politikom smislu. Od one tvornice barem se moe uiniti neto drugo
kroz matovitu prenamjenu: muzej bilo ega, hotel, zabavni ili tematski park, itd. Kod autoputa nije
mogua tako jednostavna prenamjena funkcije.
Na ovo odbacivanje prometnog povezivanja na temelju auto-puteva, tj. cesta irokih profila, odmah
e reagirati njihovi zagovornici i to prvenstveno na nain da se onoga tko ukazuje na promaenost te
koncepcije priljepi etiketa nekakvog nazadnjaka koji ne spoznaje moderno vrijeme i moderne trendove. U biti, o tome se i radi, jer slijepo slijeenje zadanih trendova od strane drugih i jest ono to je
dovelo do situacije u kojoj se nalazimo. Mi moramo sebi odrediti svoje nacionalne trendove i biti im
dosljedni, a ne kaskati za tuim zamislima, jer dok mi slijedimo ono to nam je izvana zadano poput
domae zadae u koli, ti koji nam daju zadau ve smiljaju i planiraju to e biti u budunosti, pa u
skladu s tim i djeluju. Na taj nain ostajemo vjeno u zaostatku te samo jo i vie padamo u potinjenost. Tako i odbacivanje cestovne orijentacije nipoto ne znai odbacivanje napretka u prometnom
povezivanju, u ukupnom unapreenju prijevoza putnika i tereta. Upravo suprotno, zbog toga to e
se samostalno i u vlastitom interesu promiljati ono najbolje za cijelu zajednicu biti e dana i nama
504

Untitled-1.indd 504

10/23/06 8:11:39 AM

Organizacija Ministarstvo prometa i veza

najprimjerenija rjeenja. U svakom sluaju mogu biti samo bolja od ovih sadanjih, jer bi ve odstupanjem od ovih globalizacijom nametnutih rjeenja, makar i po metodi sluajnosti, bilo uinjeno bolje
nego to je to uineno sada.
Svaka drava zahtijeva to bolju prometnu mreu kako bi bila politiki i gospodarski uvrenija pa
je svako istinsko dravnitvo obvezatno ostvariti najbolja mogua rijeenja. Pogotovo ona drava koja
proklamira kao svoj osnovni cilj postii najviu moguu gospodarsku samodostatnost mora po tom
cilju isplanirati i svoju unutarnju komunikaciju.
To to je osnovna usmjerenost u planiranju komunikacijske (prometne) povezanosti primarno orijentirana prema unutra, ne znai da se ne uzima u obzir i povezivanje u skladu s okruenjem i da se
ponaa autistino prema svijetskim komunikacijama. To nikako nije sluaj i unutarnje osmiljavanje
se potpuno oslanja i na vanjske prometne zadanosti, samo te zadanosti su nama podloene, a ne odreujue. Najbanalniji primjeri jesu granini prijelazi i po njima se izvode i unutarnja planiranja, ali tu
se jo podrazumijeva i usklaivanje s prihvaenom standardizacijom, normama, propisima, itd. Nije
cilj biti izoliran od svijeta, a time se konstantno plai nacija kada god se netko usudi misliti suvereno
Hrvatski, nego je cilj biti slobodan i suveren u svojoj dravi, ne biti poslunik protubojih i protuljudskih monika ovoga svijeta. Upravo nezavisnost i slobodu ele svima zakinuti ti svjetski monici, a domae sluge koje im slue koriste se metodama lai i obmanjivanja kada se netko usudi samo predloiti
put samostalnosti pa se odmah osjete ugroenima i optuuju da to vodi u nekakvu izolaciju i da onaj
tko tako misli eli biti nekakav udak koji se zatvara u svoju kuu i ne eli komunicirati sa svijetom.
Koliko tu ima neistina i koliko tu ima podlosti kada se elja za istinskom slobodom proglaava neim
nazadnim i izolacionistikim od strane onih koji su svoju osobnu i nau nacionalnu slobodu prodali
inozemnim nalogodavcima. Posebno je to prljavo kada se spozna istina da biti istinski slobodan neizostavno ukljuuje i otvorenost prema svima jer sloboda je ostvariva jedino u istini, istina u ljubavi,
a ljubav je ponuena i okrenuta prema svakom ovjeku bez obzira na njegovu grenost. Ljubav je
okrenuta i prema neprijateljima, prema onima koji ele i ine zlo, a jedino tako ih je i mogue poraziti.
Ljubav prihvaa grenika no iskljuuje prihvaanje grijeha, a sile koje vladaju svijetom upravo nameu
prihvat grijeha kao uslov za navodno sveljudsko (globalno) pomirenje.
Kod prometnog osmiljavanja Hrvatske radi se o tome da se gleda primarno vlastita politika i gospodarska raunica. Po tome se, recimo, odustajanjem od gradnje cestovnih koridora gleda to time
dobivamo, a to gubimo, sve se zbroji, prokalkulira i donese primjerena odluka. U procesu donoenja
odluke ono to osnovno je da se odbacuje interes globalne ekonomije i gleda interes nacionalne kristocentrine ekonomije sa svojim korporativnim gospodarskim ureenjem. Tako bi se odustajanjem od
cestovnih trasa globalnog odreenja izgubilo na dobiti koju donosi tranzit motornih vozila, potronja
u tranzitu, a neto bi se dobilo poveanjem broja turista opim unutarnjim povezivanjem koje je ipak
donekle korisno, ali ni blizu toliko koliko se prikazuje, i to je u biti sve. S druge strane, negativnosti
cestovnih koridora koji su dio globalnih ekonomskih interesa su osim navedenog vojno-stratekog
nedostatka i u tome to je troak gradnje preskup u odnosu na dobit, ali ponajvie je tete od ekolokog
zagaenja koje veliki tranzit (isto tako i poveani turistiki dolazak) stvara na na okoli. Zagaenje
direktno unitava osnovne prednosti koje sada jo uvijek posjedujemo, poput unitenja relativno iste
zemlje za proizvodnju zdrave hrane na kojoj se ostvaruje i najvea zarada, zagaivanja izvora pitke
vode kojima obilujemo u odnosu na veliinu i broj stanovnika, sveukupnu korist koju imamo zbog
ouvane prirode i visokog stupnja bioraznolikosti u vidu turistike atraktivnosti i mogunosti vee
naplate onima koji kao turisti dolaze. Samo na osnovi ove jednostavne i ture poredbe samo nekih
razloga za i protiv, grubo ali jasno je vidljivo koliko je samo na gospodarskoj osnovici sagledavanja
korisnije za Hrvatsku izii izvan sustava globalne ekonomije, a u ovom sluaju to se dotie globalne
prometne povezanosti. Budimo svoji na svome sa svojim prometom na svome politikom i gospodarskom poretku.

eljeznika mrea osnovni kostur

Ono to je trebalo biti raeno ne po sluajnosti nego po pameti, a to e suverena Hrvatska sigurno
raditi i to jedino ostaje za raditi ukoliko eli biti i ostati slobodna zemlja slobodnih ljudi, je uteme505

Untitled-1.indd 505

10/23/06 8:11:40 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

ljenje prijevoza putnika i tereta na eljeznikoj prometnoj mrei. Ta eljeznika mrea nije sastavljena
sama za sebe nego je isprepletena i na taj nain dodatno unaprijeena suplementarnom cestovnom
mreom.
Isto tako smatram bitnim istaknuti da je planirano raznim mjerama od strane drave u to kraem
roku poveati broj stanovnika te tako izvesti populacijsku obnovu ispranjene domovine. Kako e se
to ostvariti bilo je poneto reeno, a jo e se u drugim poglavljima popuniti sve praznine koje tu jo
nedostaju. Za potrebe ove tematike bitno je znati da se planira, a da je to i u potpunosti realno, udvostruiti stanovnitvo Hrvatske u razdoblju od iduih 10 do najdue 15 godina, a nakon toga idue podvostruenje moe biti ostvareno i u kraem razdoblju iz isto biolokih razloga budui da e biti visoki
udio mlade populacije sposobne za daljnje reproduciranje, to nikako nije danas sluaj. Ukratko, za
najvie 30 do 35 godina Hrvatska mora brojiti najmanje ca. 15.000.000 stanovnika. Sa ovim saznanjem
treba promatrati i sve to se iznosi kao planove za prometno povezivanje, ali i shvatiti da tako nagli
populacijski oporavak prometna povezanost istovremeno i podstie, a ne samo da ga pasivno isekuje.
Ustvari, demografski uspon i prometno povezivanje, u ovom sluaju na eljeznici kao temelju, jedno s
drugim suivljuje i podstie u svakom dobru. Niti je uope potrebno prometno povezivanje ako ljudi
vie nee biti, a niti nema mogunosti za povezivanje i upoznavanje meu ljudima ako nisu razvijene
prometnice (veze) u bilo kojem obliku.
Cijeli je niz razloga zato je eljeznica onaj prijevoz na kojem e biti temeljena hrvatska prometna
strategija:
- Viestruko vea racionalnost prijevoza po kilogramu tereta - omjer je otprilike 1:20 u korist eljeznice - to znai da se onaj teret koji preveze jedan leper za isti troak moe prevesti dvadeset lepera.
- Viestruko jeftinija i mnogostruko bra izgradnja pruge u odnosu na cestu, a posebice u odnosu na
irokoprofilne ceste kakve su ovi nametnuti i od strane svjetskih monika preferirani auto-putevi. Za
ovu koliinu kilometara to se izgradilo auto-puteva mogla se izgraditi kompletna najmodernija eljeznika mrea preko cijele Hrvatske.
- Elektrifikacijom povezanom sa samodostatnom proizvodnjom energije (struje) postie se potpuna
neovisnost o nafti u pogledu prijevoza i time drava ulazi u stanje neosjetljivosti na naftne ucjene
svjetskih monopolista. Isto tako i u sluaju, a koji se ima dogoditi prije ili kasnije, iscrpljivanja zaliha
nafte i plina ipak se moe odrati jedan pristojni nivo prometne povezanosti bez obzira to se cestovni
saobraaj koji je jo uvijek ovisan o nafti nadograuje na eljezniki. Jedan minimum cestovnog saobraaja koji moe podrati osnovni eljezniki kostur moe se odravati bilo koritenjem alternativnih
goriva poput vodika, bilo proizvodnjom alkohola i biodizela, ili na neki drugi nain (elektrine elije
i sl.). Mogue je sve kombinirati prema potrebama i mogunostima. Isto tako je u ovu opciju zadravanja u funkciji cestovne mree koja se nadopunjuje na eljezniku i u poglavlju o poljoprivredi navedena obaveza svim seoskim poljoprivrednim i poljoprivredno-turistikim domainstvima da dre
propisan (ovisno o veliini domainstva i poticaja koja dobivaju) broj grla konja i/ili magaraca (tovara). U trenucima velikih kriza koje tek imaju nastupiti i uprezanje teglee marve ima svoju prometnu
ulogu u planiranju dravne opstojnosti.
- Onda su tu prisutni ekoloki razlozi koji su ve spomenuti i koji nisu nimalo sporednog znaenja jer
ouvanje okolia ujedno predstavlja i svukupno poveanje ivotnog standarda svim dravljanima, ali
to je mogue samo ukoliko smo u potpunosti suverena drava i sami gospodarimo svojom zemljom.
Ukoliko upravljanje zemljom i njeno iskoritavanje prepustimo bilo kome drugome i na bilo koji nain, postajemo sirotinja na vlastitoj djedovini. Ekoloki razlozi su primarni u tome da se ne dopusti
ikakav tranzitni ili dostavni kamionski prijevoz kroz ili u Hrvatsku. Tako neto nee biti doputeno i
po uzoru na jednu vicarsku svi kamioni/leperi koji ele prijei preko hrvatskog teritorija mogu to
uiniti samo ukrcavanjem na eljeznike vagone. Nee se to odnositi samo na vanjske prijevoznike
nego e i unutarnji prijevoz biti obavezan ii primarno eljeznikim putem. Kamionski prijevoz e
imati svoje mjesto na skoro iskljuivo lokalnoj razini gdje nema eljeznike povezanosti.

506

Untitled-1.indd 506

10/23/06 8:11:40 AM

Organizacija Ministarstvo prometa i veza

- Vea pouzdanost u pogledu osjetljivosti na vremenske prilike npr. puno se rijee dogaa da zbog
snijega ili jakog vjetra vlakovi ne mogu voziti, a ako se i dogodi da napadaju snijeni nanosi koji onemoguuju prometovanje prugom puno se lake, bre i jeftinije uklanjaju. Takoer problemi poput poledica na cestama na prugama ne postoje, isto tako i obilne kie ne predstavljaju nikakvu veu smetnju
koja usporava kretanje, itd.
- eljeznica postie veu brzinu prijevoza i moe fleksibilno podeavati svoj prijevozni kapacitet bez
vidljivijih poremeaja.
- eljeznicom se upravo zahvaljujui prije spometutoj brzini te veem i prilagodljivom kapacitetu
uklanjaju prometna zaguenja kod svakodnevnog dolaska na i odlaska sa posla, ali i sezonska zaguenja nastala turistikom navalom. Orijentacijom Hrvatske i Hrvata na prijevoz eljeznicom oslobaaju
se prometnice za dolazak gostiju, ukoliko dolaze vlastitim automobilima, ali i goste e se putem cestarina, tunelarina i mostarina poticati da svoja vozila ostave ili doma ili prilikom prelaska granice da se
koriste eljeznicom.
- Vojno-strateki (obrambeni) razlozi o kojima je upravo zbog njihove vanosti vie puta govoreno.
eljeznika mrea s prikladnom cestovnom mreom koja ukljuuje samo ceste malog profila (standardne dvije trake s uskim pjeako/biciklistikim stazama sa strane) problematina je za one vojne snage
koje se temelje na tehniko-tehnolokoj superiornosti (posebno za oklopno-mehanizirane jedinice) i
samom takvom koncepcijom mi agresora unaprijed sputavamo, poveavamo mu materijalne i ljudske
gubitke koje mora planirati, a da nismo ispalili niti metka. Samim time se ostvaruje strategija odvraanja i poveavaju se izgledi da rata ne bude, a to je svakako uvijek ono najbolje. U vojno-obrambenom
pogledu razvijena mrea super brzih vlakova korisna je takoer i u ostvarenju brzog mobilizacijskog
okupljanja i rasporeivanja prema obrambenim planovima.
Samo po ovim razlozima, a moglo bi se jo podosta toga navoditi u prilog eljeznica, a na raun autoputeva, vidljivo je da ukoliko se eli imati dravu istinskog prosperiteta i blagostanja jedino se moe
ii na prometovanje eljeznicom. Kada je to tako sasvim je prirodno da se ovjek pita zato onda eljeznica biva toliko zapostavljana i u svijetu, ali pogotovo kod nas u Hrvatskoj? Odgovor je jednostavan
zato jer je one koji bi se trebali brinuti za interese povjerenih im podanika ba briga za ljude, za ovjeka kao takvoga, i na razne su naine podloni naputcima koji dolaze doslovce iz samoga podzemlja.
Neki su u direktnom odnosu sa podzemljem, neki samo posredno i nesvjesno, ali kako god bilo uinak
na narode je isti ljudi diljem svijeta su izdani i prevareni.
Uvijek i svugdje je prisutna nevidljiva ruka stranih, nadnacionalnih i protunarodnih interesa. To je
nevidljiva ruka judeo-masonerije koja svoje interese ima na sasvim drugim mjestima od onih kojima veina ljudi tee. Interesi su u bankama, burzama, naftnim i ostalim globalnim korporacijama i
cijeloj pripadajuoj globalnoj potroakoj ekonomiji odnosno u kapitalizmu i njegovoj tiraniji nad
ovjekom. Eto, zato je to ovako kako je u sluaju nametanja naftne komunikacijske ovisnosti i s prigrabljenom medijskom kontrolom i politiarima-marionetama narodima svijeta moe se sve po njihovoj
volji prikazati u odgovarajuem svjetlu, onako kako to trenutak zahtijeva. Nema postojane i vrste
istine i sve je postalo podlono medijskoj manipulaciji kada se postiglo ostvarenje mentaliteta koji je
baziran na relativizmu.
Osloboena takvog tutorstva i uistinu slobodna, podlona jedino Stvoritelju, Hrvatska e svoje produktivne snage, sada osloboene kroz primjenu nacionalne kristocentrine ekonomije i korporativnog gospodarstva, usmjeriti na izgradnju eljeznike mree preko cijelog teritorija i uiniti je sastavnim dijelom svojeg cjelovitog dravnog i gospodarskog sustava.
U tom smislu zbog zadovoljenja cjelovitosti koja stoji iza osmiljavanja prometa u dravi pruge e biti
raene na nain da mogu nositi teretne kompozicije (za namjenu prijevoza tereta) i da po njima mogu
prometovati super brzi putniki vlakovi koji s lakoom postiu brzine i do 400 km/h.

507

Untitled-1.indd 507

10/23/06 8:11:40 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

Prikaz hrvatske eljeznike mree

Da bi se to ostvarilo na najdjelotvorniji nain, mora postojati jedan okvirni plan razvoja gdje je zadan
nain i tempo gradnje. Najprije se zato ide u izgradnju temeljnog eljeznikog kostura, hrvatske eljeznike kraljenice iz koje se poslije razvija daljnja eljeznika i cestovna mrea.
Ta hrvatska kraljenica povezuje jedan Vukovar na krajnjem sjeveroistoku s Dubrovnikom (ukljuujui i Konavle) na krajnjem jugoistoku Hrvatske. Ta trasa ide, dakle, od Vukovara prema Vinkovcima
gdje se spaja s krakom Beli Manastir Osijek Vinkovci i dalje prema Beogradu, te iz Vinkovaca
produuje dalje ravno prema Zagrebu s tim da se tu redom prikljuuje i Slavonski Brod, Nova Gradika, Novska, Kutina i Sisak. Iz Zagreba se dalje nastavlja na zapad prema Ljubljani. To je osnovni eljezniki pravac istok zapad u sjevernoj Hrvatskoj. Jasno je da se cijela mrea ima odmah upotpuniti i
to pravcem od smjera iz Subotice na Osijek Naice Virovitica urevac Koprivnica Varadin
i dalje prema Mariboru. Oba ova pravca su u stvari dvije paralele poloene u smjeru istok zapad i na
to se dalje vuku okomice sjever jug.
Glavna (prioritetna) pruga je i ona koja bi ila trasom od Lendave preko akovca i Varadina direktno
prema Zagrebu, a isto tako i trasa od Peuha preko Koprivnice, Krievaca i Dugog Sela na Zagreb. Tu
je ukljuen i smjer od Maribora preko Krapine i Zaboka prema Zagrebu.
Kako je vidljivo Zagreb je glavna toka gdje se presjeca veina pravaca i dalje se iz Zagreba izvode trase
prema jugu, odnosno prema cijeloj obali.
Prvi pravac je onaj prema najveoj i najprometnijoj luci, a to je prema Rijeci i ide linijom Zagreb
Karlovac Vrbovsko Delnice Rijeka, ali se tu ne zaustavlja nego od Rijeke se ide ve postojeim
izlazom prema Ljubljani i, kao jedna bitna novost od gospodarskog i politikog znaenja, od Rijeke se
ide u Istru. Ta trasa je na potezu Rijeka Pazin Pula. Ovim je ostvaren cilj da se od Vukovara ili Osijeka u Pulu stie direktnom vezom za manje od dva sata. Ili ako se gleda na povezanost dva regionalna
centra kao to su to Zagreb i Rijeka to iznosi nevjerovatnih tridesetak minuta!
Slika 5
Hrvatska eljeznika mrea (kopno)

508

Untitled-1.indd 508

10/23/06 8:11:41 AM

Organizacija Ministarstvo prometa i veza

Postii stanje da se iz Rijeke u Zagreb stie za ca. 30 minuta znai izmjeniti cjelokupnu gospodarsku
i politiku stvarnost jednom relativno jednostavnom i ve dugo vremena prisutnom i provjerenom
koncepcijom prijevoza brzim vlakovima. Onda e nekome tko ivi u Rijeci biti relativno jednostavno
prihvatiti i posao u Zagrebu (ili obratno), a da se ne govori o cijelom prostoru izmeu te dvije toke. Sve to toliko poveava gospodarsku vrijednost (produktivnost, dostupnost radne snage, transport
roba, itd.) da se odjednom iz jedne u vremenu zaostale drave ubacujemo u podruje svjetskih prvoligaa. I to samo na osnovi jedne stvari kakva je velika brzina putnikog prijevoza, ali i ubrzaniji teretni
prijevoz je isto tako tu vrlo bitan i obje komponente eljeznikog povezivanja podupiru jedna drugoj
i gospodarski i politiki uinak.
Drugi pravac iz Zagreba prema jugu ide jednom posve novom trasom (puni smisao dobija se itanjem
poglavlja o urbanizmu i arhitekturi) koja ide pravocrtno trasom Zagreb Vrginmost Slunj Korenica Udbina Graac. Kada se ve spominje regija juno od Zagreba i Karlovca treba onda i do
kraja razraditi i zadati prune trase koje se tu imaju izgraditi. Rije je o trasi Sisak Petrinja Glina
Vrginmost Vojni Ogulin Vrbovsko kojom se direktno i zaobilazei Zagreb spaja sjeveroistok
s jugom, odnosno jadranskom obalom. Takoer je spajanje Vrginmosta s Karlovcem ukljueno u tu
svrhu, samo to se radi o daljnjem povezivanju prema Sloveniji preko Ozlja.
Osim skraenja transportne rute za prijevoz ljudi i tereta koji idu od sjeveroistone Hrvatske direktno
na obalu ovime se omoguuje lake ostvarenje budueg Zagreba koji u budunosti ima biti jedan velegrad od 4 5 milijuna stanovnika i koji se ima prostirati u jednom eliptinom radijusu koji na svojim
krajnjim rubovima zahvaa/dodiruje Samoborsko gorje, Vukomereke gorice i dio Lonjskoga polja. U
toj eliptinoj strukturi izgaivati e se i sustav gradske podzemno-nadzemne eljeznice kao izabranog
oblika javnog gradskog prijevoza. Te eliptine i krune prometne veze raditi e se od ueg prema irem
radijusu, upravo onim tempom kako raste i grad i gradsko stanovnitvo. No, sve ovo navedeno dolazi
na red za ostvarenje tek nakon dovretka ove temeljne prometne mree.
Na skoro isti nain biti e raeno i u Osijeku kao regionalnom centru za sjeveroistonu Hrvatsku,
samo to je Osijek manji u odnosu prema Zagrebu, a otprilike u istim proporcijama bi se trebao i dalje
razvijati. Osim toga Osijek, ali to vrijedi za sve gradove istone Slavonije i Baranje, ne smije se previe
iriti po teritoriju zbog zemlje koja je prevrijedna u poljoprivrednom smislu i kao takva se treba sauvati, te je tu preferirano poticanje razvoja sela sa svojim obiteljskim poljoprivredno-turistikim gospodarstvima. Sa Rijekom i Splitom je drugaija situacija zbog smjetaja na bitno drugaijem podruju
sa svojom specifinom urbanizacijom i arhitekturom. O tome e biti rijei neto kasnije i to na vie
mjesta upravo zbog dvije komponente koje odreuju te gradove: more i zalee. Posebno se to odnosi
na more koje sa svojim otocima odreuje jedan posebno sloen, ali na kraju s realizacijom i posebno
vrijedan pristup cijeloj ovoj problematici.
Kada se vratimo na pravac od Zagreba prema jugu koji ide preko Graaca treba rei da tu dolazi i
pravac koji ide iz Rijeke preko Crikvenice, Senja, Otoca i Gospia te se tako kod Graaca povezuje u
jednu, nazovimo je Jadransku trasu, koja ide sve do krajnjeg juga i granice s Crnom Gorom.
U Graacu se pruga dijeli u dva glavna smjera: prema Zadru i prema Kninu. Pravac prema Zadru ide
linijom Graac Obrovac Zadar. Pravac prema Kninu, kada doe u Knin, opet se dalje dijeli u pravce prema ibeniku preko Drnia i prema Splitu preko Sinja.
Iz Sinja se osim prema Splitu pruga odvaja dalje prema Makarskoj gdje se ujedno i spaja s trasom Split
Omi Makarska. Tu se ujedno i odmah gradi trasa Makarska Zagvozd Imotski s dalje planiranim povezivanjem prema Hercegovini, a u skladu s planovima ouvanja i poveanja hrvatske komponente u cijeloj BiH, o emu je detaljnije rije u poglavlju o autohtonim Hrvatima izvan dravnih
granica. Makarska ima i jo jedno dodatno znaenje kao novo eljezniko vorite o emu e biti vie
reeno neto kasnije kada se detaljnije pozabavimo s otocima i njihovim ukljuenjem u prometnicama
integriranu Hrvatsku.
Svakako da je i trasa Split ibenik Vodice Biograd Zadar isto predviena kao priorotetna. Jo
509

Untitled-1.indd 509

10/23/06 8:11:41 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

se tu nadodaje i povezivanje od Sinja preko Drnia i Benkovca i prikljuenje na trasu Obrovac Zadar
kod Zemunika Donjeg. Kada se iscrta ovo podruje srednje Dalmacije uokvireno tokama Graac,
Knin, Makarska, otoci i Zadar, sa Splitom u sreditu, vidljiva je namjera da se cijela ta regija koja je
jedna velika neiskoritena i trenutno umirua zlatna koka, revitalizira i uzdigne na razinu da bude ne
samo protutea Zagrebu, nego i cijeloj tzv. sredinjoj Hrvatskoj (ire podruje oko Zagreba, od Karlovca do Varadina). Na ovo podruje sredinje Dalmacije vratiti emo se kasnije kada e biti rijei o
daljnjem zgunjavanju eljeznike mree, a koje slijedi nakon ove primarne mree. Cijeli ovaj bazen je
isto tako i povijesno toliko znaajan u dravotvornim vrijednostima da se ne smije prepustiti ovakvoj
polaganoj smrti u koju je zapao, a tu je prisutna i kulturna batina koja zahvaa sve do ranoantikog
razdoblja. Razlog zato se, na prvi pogled moda neprimjereno, na jednom malom i slabo naseljenom
prostoru predvia prioritetna izgradnja relativno guste eljeznike mree lei u planiranoj brzoj populacijskoj obnovi politikom poticanja raanja i povratka dijaspore tako da e brojnost cijelog podruja
pokazati svu opravdanost investiranja. Od sadanjeg broja od ca. 600.000 do 700.000 ljudi predvieno
je poticanje to breg rasta na vie od 2.000.000 ljudi, a dugorono jo i puno vie. Kako to ostvariti i
kako planirati urbanizaciju za taj broj ljudi biti e prikazano u iduim poglavljima. Za ovu tematiku
bitno je da se gradnjom planirane mree radi na prvom i osnovnom koraku kojim se omoguuju svi
daljnji postupci u predvienom socijalnom ininjeringu.
eljeznica ide dalje od Makarske prema svojem krajnjem cilju u Konavlima trasom Makarska Ploe
preko Malostonskog kanala na Peljeac zbog zaobilaska nedravnog teritorija i dalje na liniju Ston
Slano Dubrovnik Cavtat i sve do Vitaljine iz razloga planiranog socijalnog ininjeringa krajnjeg
hrvatskog juga. Naime, cijelo podruje Konavala, zajedno sa Konavoskim brdima u zaleu, moraju se
to prije populacijski revitalizirati, a gradnjom pruge kroz cijelo podruje daju se sve mogunosti za
procvat svih oblika poduzetnitva od poljoprivrede, malog poduzetnitva, zanata pa do ugostiteljstva i turizma. Takoer je prisutno i otvaranje mogue komunikacijske povezanosti Crnoj Gori putem
eljeznice, ukoliko s druge strane granice shvate mogunost koja im se prua ako se prikljue.
Sve zajedno zbrojeno, ukupna duljina prioritetne ili one osnovne eljeznike mree iznosi skoro 2.500
km! Ono to je tu bitno je da se ta mrea mora izgraditi za najvie pet godina. Takav zahtijev izgleda
nemoguim kada se gleda u svjetlu dananjeg stanja stvari, ali upravo zato i slui cijela reorganizacija
drave, odnosno financijskog i gospodarskog poretka u njoj. Posebno je tu vano sagledati ono to je
reeno u poglavlju o graditeljstvu i novim produktivnim mogunostima koja se time stvaraju. Tih danas neostvarivih 2.500 km u biti iznosi 500 km godinje (u prosjeku) to i nije neto neostvarivo i ako
se kockice dobro posloe i nema nekih veih problema, sve se moe i prije izvesti.
Daljnji komentar ovog osnovnog eljeznikog kostura bio bi sutinski istovjetan onome to je reeno
kod komentiranja povezanosti Zagreba i Rijeke. Zato je najbolje dati neke procjene vremena potrebnog za prijevoz putnika u ovako predvienoj mrei. Od Zagreba do Zadra dolazi se za manje od sat
vremena (oko 45-55 min., ovisno o broju stajanja na putu). Od Zagreba do Splita dolazi se oko jednog
sata (60-70 min.). Koliko je samo podatak za Split u suprotnosti s danas dobivenim i sa krovova izvikanim manje od etiri sata vonje. Osobnim automobilom, i to bez raunanja na guve prilikom izlaska
iz grada i ulaska u grad, postie se navodno velianstvenih manje od etiri sata vonje koji ujedno
kotaju visokih ca. 500 ili ak i vie kuna kada se zbroji cestarina, gorivo i amortizacija vozila, a kotati
e jo i vie sa svakim poskupljenjem goriva, rastom kamatnih stopa i sveukupnim dugovnim optereenjem. Kada se takvom otimanju bogatstva pojedincu koji eli putovati suprotstavi mogunost da se
za viestruko manju cijenu doe etiri do pet puta bre onda je valjda i zadnjem potenom skeptiku
jasno to je bolje. Pogotovo ako se zna da e cijena prijevoza samo jo dodatno padati sa populacijskim
rastom i ostvarenjem gospodarsko-energetske samodostatnosti, a o emu je ve govoreno, ali pogotovo e doi do jednog naglog sveopeg cjenovnog rastereenja kada se rijeimo jarma stranog duga koji
nam je natovaren veleizdajom odgovornih struktura.
Posebno je lijepo za izraunati da se po predvienoj eljeznikoj mrei od Vukovara do Dubrovika
stie za neto malo vie od dva i pol sata (150-160 min.) i to kada se ide preko Zagreba, a ako se put
krati skretanjem kod Siska i prikljuenju na trasu od Zagreba prema Vrginmostu i dalje na jug onda je
vrijeme jo krae (130-150 min.). Spajanje Vukovara i Dubrovnika u prometnu vezu trajanja od oko
510

Untitled-1.indd 510

10/23/06 8:11:41 AM

Organizacija Ministarstvo prometa i veza

dva i pol sata putovanja predstavlja puno vie od politike i gospodarstva, to je najbolji nain da se sve
ljudske rtve, ali i rtve samih gradova kao onih koji su materijalno unitavani, naim zemaljskim djelima prikau smislenima, a ne da ispada da je sve bilo uzaludno. Nije Vukovar herojski branjen zato da
bi Hrvatska bila poharana najprije od domaih, a zatim od meunarodnih kriminalaca. Nije Dubrovnik trpio devastaciju svoje kulturne batine koju nosi na svakom kvadratnom metru svoje povrine, a
da bi se ispraznio od Hrvata, od Dubrovana, koji zbog opeg osiromaenja, ali i zbog neodgovornog
dravnog vodstva koje je jedna obina sluganska druina, prodaju u bescijenje svoj grad. Nije se ilo
u rat za nepravdu i la nego za narodne pravice, potenje i iskrenost od strane vladajuih prema
povjerenom mu narodu. Ideali su bili s punim pravom visoko postavljeni, a dobilo se sve suprotno
od eljenih ideala. Sve osim hrvatskog imena drave, hrvatskog grba i hrvatskog barjaka, ali ako nema
pravde, ako nema istine, onda ime i simboli postaju smokvin list kojim se prekriva nacionalna sramota, postaju suprotnost onomu to predstavljaju u sebi i u srcima ljudi. Oni kojima je Hrvatska na srcu
ne mogu podnijeti ove izopaenosti i srce otrovano ovakvom pokvarenom Hrvatskom kakva je sada
na djelu povlai na novo djelovanje i na nove borbe. Drugoga puta za izljeenje bola koje se trpi nema,
a jo je vanije od naeg bola dug prema onima kojih vie nema. Dug prema poginulima za Hrvatsku
kroz svo ovo vrijeme otkad su Hrvati ovdje, jo od stoljea sedmog.
Povezati Vukovar s Dubrovnikom na prije opisani nain materijalni je dokaz prvenstveno nama samima da smo uistinu nadili isprazna i patetina naricanja i da smo dostojni nasljedovati ovu od Boga
nam povjerenu zemlju. Ljepota poklona trai samo najvie napore, najvea odricanja, ali i daje najvee
zadovoljstvo ispuniti obavezu, sauvati dostojanstvo i ast, biti djelima dostojan ne samo ovozemaljskih blagodati nego ponajprije same vjenosti.

Prometna mrea - nadogradnja

Nakon izloenog plana onoga to se smatra osnovnim kosturom eljeznike mree dolazi na red odreenje kako e potom se na tu osnovicu nadograivati. Tu e se raditi o dva vida nadogradnje: o lokalnoj eljeznikoj mrei i o cestama za promet motornih vozila.
Kod gradnje lokalnih eljeznikih veza treba se gledati kako na najbolji nain na pripadajuoj lokalnoj razini iskoristiti prisutnost ili blizinu temeljnog eljeznikog povezanja. Ista se stvar odnosi i kod
izgradnje cestovne mree koja je po svojoj ukupnoj kilometrai izuzetno velika i na poetku e se
koristiti zateeno stanje i tek sa ispunjenjem svih primarnih zadataka moe se krenuti na ono to bi
se moglo nazvati pravom izgradnjom. Rije je o tome da se cjelokupna cestovna mrea u Hrvatskoj
mora doslovce iznova izgraditi po novim standardima kvalitete koji e omoguiti da ono to se izgradi
ne mora nakon kratkog vremena popravljati. Ceste su posebno zahvalne za ulaganje u kvalititetu izrade jer se kod oteenja na cestama i popravaka koji su onda nuni nepotrebno stvaraju trokovi nastali
poveanim troenjem vozila, odvlaenjem graditeljskih kapaciteta s gradilita na popravke i trokovi
koji nastaju zbog zastoja uzrokovanih neprestanim popravcima. Sve to zajedno pomae u utedi energije koja se onda ne troi nepotrebno nego ju je mogue usmjeriti na stvaranje novih vrijednosti. To je
poput situacije da se zbog rupa na trupu broda dio pogona koristi za ispumpavanje vode umjesto da se
sav potencijal pogona koristi tako da se brod to bre kree prema svome odreditu.
Raditi e se skoro iskljuivo ceste uskog profila, odnosno to su standardne ceste s dva prometna traka.
Jedino to e biti pod obavezno prilikom gradnje tih cesta je da se sa svake strane ceste pridoda pola
metra vidljvo obiljeenog ili poput trotoara uzdignutog pjeakog prostora. Sve ovo to je izreeno o
cestama odnosi se na prometnice izvan gradova, odnosno na one ceste koje povezuju manje ili vie
naseljena mjesta, dok se prometnice unutar gradova grade prema sasvim drugim naelima i ne ulaze
u ovo izlaganje.

Brodski prijevoz kao dio ukupne prometne strategije

Nakon izlaganja o koncepciji eljeznikog i cestovnog prometa moe se prijei na objanjenje kako je u
Hrvatskoj koncipirano rijeno i pomorsko prometovanje. Kada je rije o brodskom prijevozu tu vrijedi
isto ono to je vrijedilo i za eljeznicu, a to se ticalo trokova prijevoza po kilogramu tereta. Gledajui
511

Untitled-1.indd 511

10/23/06 8:11:42 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

isplativost po odnosu utroka energije po jedinici mase nita ne moe po tome faktoru konkurirati
brodovima. Jedino ime brodski prijevoz nije u stanju parirati eljeznici ili cestama je brzina, i zbog
toga se sve to e biti reeno o brodskom prijevozu odnosi skoro iskljuivo na prijevoz tereta. Isto tako,
zbog to bolje racionalizacije potronje energije i utede iste zbog ostvarenja to vee samodostatnosti
brodski prijevoz tereta biti e maksimalno potican i koriten. Hrvatska time unapreuje i ini konkurentnijim svoje cijelo gospodarstvo i u unutarnjem prijevozu e se tako sigurno i raditi, a ako se i
netko drugi eli koristiti uslugama nae plovne prometne infrastrukture dobro je doao i rado emo ga
posluiti svime ime raspolaemo. Da e zainteresiranih sigurno biti ne treba sumnjati, posebno kada
se u raunicu ubaci i predviena eljeznika mrea. Na nama je da stvorimo neto to vrijedi i to se
onda nudi samo od sebe, svojom vrijednou i koristi koju donosi. Kada se nita ne radi i nita ne nudi
osim poslunitva i sluganstva koje promie mentalitet da e nam netko drugi stvarati, misliti i raditi
umjesto nas samih onda se nita dobro niti ne moe oekivati.
Kao jedna od vrijednosti s kojom Hrvatska raspolae je injenica koja je tako oigledna kada se pogleda karta Europe i vidi da se more usijeca duboko u nutrinu same sredine kontinenta. Kada se na
taj blagoslov nadoda i Dunav na koji se naslanjamo svojim sjeveroistokom, onda imamo jednu sjajnu
mogunost koju je pravi grijeh lijenosti ne iskoristiti. Jedna od najvanijih stvari koju Hrvatska ima
napraviti u svojemu unutarnjem prometnom koncipiranju je da se nakon eljeznice visoki prioritet da
svim oblicima brodskog prijevoza, tj. rijenom i pomorskom. U toj je namjeri i planirano povezivanje
Vukovara i Osijeka preko eljeznice s cijelom jadranskom obalom, tj. sa svim pomorskim lukama, ali
i direktnim povezivanjem sa svim destinacijama prema kojima vode eljezniki pravci. Posebno je u
najskorijoj budunosti vano ostvariti ve projektiranu izgradnju kanala od Vukovara do upanje,
odnosno spajanje Dunava sa Savom. U to boljoj valorizaciji tog projekta potrebno je i Savu uiniti
plovnom do Siska i jo dalje sve do skoro pred Zagrebom, to je Sava nekada i bila, ali je zaputena i zanemarena na raun forsiranog cestovnog prometa. Kod Siska se isto tako nudi mogunost iskoritenja
Kupe za rijeni prijevoz sve do Karlovca. Dalje od Karlovca pa do Rijeke koristi se eljezniki transport
koji povezuje tih 80-tak kilometera koliko treba da bi se dolo do rijeke luke i time na otvoreno more
kojim je dalje dostupan cijeli svijet. Prema staroj dubrovakoj izreci da kada ovjek umoi prst u more
biva povezan s cijelim svijetom.
Na taj nain, tj. uspjenim spajanjem na Dunav kod Vukovara i omoguavanjem plovnosti sve do
Karlovca stvara se nova plovna ruta za prijevoz tereta koja je i po cijeni i po brzini povoljnija od sada
postojeeg nastavka koji od Vukovara ide kroz Srbiju, Rumunjsku i Bugarsku u Crno more. Nije glavna prednost mogue hrvatske rute u kraem putu, nego najvie u tome to je prolaz kroz Bosporski
tjesnac onaj initelj koji poskupljuje i usporava sada aktualni prijevoz. Zato onaj prijevoz koji nije namjenjen za daljnji put van Crnog mora niti nee biti preusmjeravan nego e to biti sav onaj ostali teret
koji bilo dolazi, bilo odlazi kroz Bosporski tjesnac. Tom teretu e alternativa kroz Hrvatsku biti ono za
ime sada sanja kako bi bio osloboen svih problema koji su vezani s rutom koja ide u, ili van Crnog
mora. Koliko je takav jedan projekt isplativ za Hrvatsku i koliko koristi gospodarstvo iz jednog takvog
projekta moe izvui teko je objasniti budui se sada nalazimo u stanju kada nita ne ide kako treba
u smislu da gubimo kontrolu nad svojom zemljom. Umjesto da se svom snagom prione na realizaciju
jedne takve prilike koja se nudi, i da se na taj nain osigura jedan konstantno visoki priljev sredstava
koja bi se zaradila prijevozom velikih koliina tereta kroz Hrvatsku, ne radi se nita. eka se da stranci
preuzmu kompletnu Hrvatsku pod svoje vlasnitvo, pa e onda biti realiziran i navedeni plan, ali tada
e svu dobit izvlaiti ti strani vlasnici, a nama e ostati samo mrvice, ako i to. Umjesto da se radi na
stvarima koje donose opu korist cijelom drutvu, poveavaju ivotni standard i sveukupno bogatstvo drave, jedino ime se vlast bavi je pusto blebetanje praznih pria u kojima se govori o potrebi
odranja procesa demokratizacije, graanskog drutva, civilnog drutva, euro-atlantskih integracija,
ukljuivanja u proces globalizacije, privlaenja stranih ulaganja, itd, itd. Kao da e nam to samo po sebi
dati kruha. Nee nas nita od toga nahraniti ili na bilo koji nain zbrinuti nego e nas samo baciti u
jo goru bijedu. Oni koji e jedini biti izuzeti od siromatva i bijede su upravo ove strukture koje toliko
nagovaraju na sve te zablude.
Ono to u ovom planu posebno dolazi do izraaja je jedna od najveih pogreaka Franje Tumana, a
tie se potpisivanja i pristajanja na daytonsko rijeenje unutar BiH. U ovom nadasve korisnom pro512

Untitled-1.indd 512

10/23/06 8:11:42 AM

Organizacija Ministarstvo prometa i veza

metnom konceptu koji bi preuzeo na sebe veliki udio robnog prometa Hrvatska je prinuena na odreena ogranienja zbog nunosti suradnje s tzv. Republikom Srpskom i njezinom pokroviteljicom u
vidu Velike Britanije i SAD, a koji u cijeloj BiH vre protektorat kojim prvenstveno teroriziraju Hrvate.
Tumanovo odricanje od Bosanske Posavine tako ima i u ovom segmentu prometa i plovnosti Savom
jako loe dugorone implikacije na hrvatski nacionalni korpus. Pogotovo iz razloga to se sa Srbima
u BiH na kraju i moe postii dogovor jer je i njima samima u interesu da privuku zaradu prema sebi,
ali bolje i svakako pravednije bi bilo da korist od Save, kao nositeljice s Dunava skrenutog i preusmjerenog brodskog prijevoza, izvuku Hrvati koji su tu ivjeli prije nego su protjerani. To ipak ne moe
zaustaviti cijeli projekt i on e se svakako odraditi, a ujedno moe posluiti kao gospodarska osnovica
za poticanje prognanih Hrvata za povrat na svoje posjede na naelima kibuca, a o emu e biti vie
reeno u poglavlju o strategiji pomoi autohtonim Hrvatima izvan dravnih granica.
Kod spominjanja povezivanja putem rijenih i pomorskih veza treba naglasiti da je upravo zbog politike samodostatnosti i suverenosti trgovaka strategija okrenuta prvenstveno na meunarodnu trgovinu koja e ii preko morskih i rijenih luka. eljeznika mrea ima ulogu prvenstveno na najbolji
nain rijeiti unutarnje prijevozne potrebe (putnika i tereta), dok je uloga brodsko-pomorskih veza i
pripadajuih luka u prvom redu orijentirana na meunarodnu trgovinu. U tom smislu i ostvarivanje
to bolje povezanosti s cijelim svijetom ukljuuje izgradnju jedne respektabilne trgovake flote kojom
emo ne samo zadovoljiti sve nae potrebe za uvoz ili izvoz, nego emo i ponuditi uslugu prijevoza svakome tko je zainteresiran. O tome kako se trgovaka flota ima graditi i koliki je to gospodarski prioritet
bilo je reeno u dijelu o gospodarstvu te nema potrebe ponavljati reeno. Dovoljno je istaknuti da e
ono to se danas samo na rijeima opisuje kao nekakva pomorska orijentacija, a koje nema nigdje za
vidjeti ve 15 godina, u stvarno suverenoj dravi Hrvatskoj biti odraeno kako je i primjereno zemlji
s takvim morem, obalom, lukama i postojeom pomorskom tradicijom.
Sve potrebne osnovice imamo: pomorsku i brodograditeljsku tradiciju i s tim pripadajue znanje koje
se mora na najbolji nain iskoristiti za sve planirane poduhvate na uzdizanju Hrvatske kao jedne jake
pomorske nacije. Kao i u veini ostalih sluajeva gdje sve ve egzistira i samo je potrebno prihvatiti se
posla, tako je i ovdje sluaj samo stvarne volje za djelovanjem, radom i mukom koja ide uz rad. Ili se
eli izabrati nerad i plakanje nad vlastitom sudbinom, oekujui da e netko drugi raditi umjesto nas.
Taj drugi i namjerno plasira takve defetistike sugestije i stvara uvjerenje meu ljudima da nam on
nudi rijeenje za sve probleme, ali treba prozrijeti tu la kao onu kojoj je namjera navesti nas same da
se sami porobimo i postanemo sluge na vlastitoj zemlji.

Prometna problematika otoka i obale

Kao jednu posebnu cjelinu treba obraditi problematiku prometnog povezivanja otoka s obalom. Otoci
predstavljaju jedno neprocjenjivo blago koje stoji skoro u potpunosti neiskoriteno, a kao jedan od
osnovnih preduvjeta da bi ih se najbolje mogue iskoristilo stoji uspjeno integriranje u hrvatsku prometnu mreu.
U tom pogledu moe se rei da e biti dvije osnovne faze u strategiji prometnog povezivanja otoka s
kopnom.
Najprije se ide na dogradnju i temeljnu obnovu trajektne flote kojom se imaju povezati svi otoci i
to bez obzira na navodnu rentabilnost trajektnih linija. Rentabilnosti nema niti je moe biti sve dok
otoci doivljavaju demografsko propadanje. Isto tako nije mogua demografska obnova na otocima i
doseljavanje stanovnitva sve dok nema dobrih prometnih veza. Da bi se ovaj zaarani krug sveope
smrti ljudi i otoka (emu otoci, emu more, ako nema ljudi?) razbio mora se svjesno investirati u
odravanje trajektnih veza, i to za jedno relativno due vrijeme, sve dok se otoci ponovno ne nasele
ljudima. Kada se to dogodi onda e trpljenje cijelog troka biti viestruko vraeno natrag, ali e se ve
i prije zadovoljavajue demografske obnove otoka zbog drugih osnova isplatiti poticanje odravanja
navodno nerentabilnih trajektnih i brodskih veza otoka s kopnom. Rije je o indirektnim povratima
ulaganja u prometno povezivanje kroz turizam, poljoprivredu (maslinarstvo, stoarstvo, ribarstvo) i
gospodarstvo (svi oblici privatnog poduzetnitva).
513

Untitled-1.indd 513

10/23/06 8:11:42 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

Istovremeno s ulagajem u izgradnju trajektne i brodske flote za to bolje povezivanje otoka i kopna ii
e se u velike graevinske projekte kojima se imaju ostvariti planovi o otocima kojima ih se dovodi u
istu prometnu ravan s kopnom. To se prvenstveno dotie onih veih i kopnu bliih otoka i u prvoj fazi
se sva kreativno-produktivna energija usmjerava u tom smjeru. I kod investiranja u jedne tako zahtijevne projekte kakvi su podmorski tuneli (i to tuneli pristojnih duljina) i mostovi vrijedi isti princip
isplativosti kao i kod ulaganja u trajektnu i brodsku flotu ono to izgleda kao promaena investicija
prvenstveno zbog manjka puanstva koji na otocima sada ive, viestruko se vraa natrag jednom
kada otoci oive (i to doslovce znai da oive, tj. da se vrati ljudski ivot na njih).
Bez ulaganja nema niti ubiranja dobiti, isto kako nema etve ako se polje najprije ne posije. Nita nee
doi samo od sebe, bez naeg truda, muke i zalaganja. Ako za sve to nema volje, ako se kroz ivot ide
bez shvaanja odgovornosti i dunosti koje su dane s poklonjenim ivotom, onda se ne moe shvatiti
ni sve ono to je bilo prije u knjizi govoreno isto kao ni sve to e se govoriti u nastavku. Sve onda
ostaje potpuno strano onome tko ita jer za prihvatiti ponueno treba shvatiti zato se to uope i nudi.
Mentalitet koji ne eli uiniti nita to naruava postojeu uljuljkanost u uski konfor tipa ne elim djelovati jer bi mi moglo biti naporno ili meni je jo uvijek koliko-toliko dobro, a za ostale me ba briga
(radi se o obinom egocentrizmu), ali se na sve tui i protiv svega se buni, je mentalitet u potpunosti
nespojiv sa svime to se ovdje iznosilo i to e se dalje iznositi.
Cijelo se vrijeme u ovom spisu hrvatski narod i hrvatski ovjek poziva na jako djelovanje. Na djelovanje dostojno ovjeka, dostojno mukarca i ene, svakoga u svojem po spolu predodreenom poslanju.
Djelovanje kojim se proslavlja Otac i Sin i Duh Sveti. To djelovanje trai da se uputamo u ovakve stvari o kojima je ovdje rije i koje su teke, zahtijevne, naporne, opasne, ali upravo zato i jesu vie dostojne
asnoga ovjeka i svih onih koji su Boji odabranici, onih koji slijede teak i naporan put Spasitelja i
koji mu se predaju s punim pouzdanjem.
Nema nam druge nego prionuti na posao, a kako e nam biti neka bude po volji Bojoj. Nema nam
druge nego u ovom sluaju o kojem je sada rije o prometnom povezivanju otoka, revitalizaciji i
potpunoj valorizaciji tog blaga koje nam je povjereno krenuti u jedno izuzetno snano djelovanje.
Konkretno to znai da se imaju relativno brzo poeti raditi podmorski tuneli ili mostovi kojima e se
otoci spojiti s kopnom ili meusobno unutar sebe, a tako putem drugih otoka direktno s kopnom.
Glavna e panja biti usmjerena na ve prije spominjano i time izdvojeno podruje srednje Dalmacije
od Zadra do Makarske. Tu se ujedno nalaze i oni vei i oni kopnu relativno bliski otoci. Radi se o
maloprije navedenom planiranom graditeljskom poduhvatu u vidu izgradnje podmorskih tunela i/ili
mostova. Kao prvi, a ujedno i najlaki, ima se izgraditi most koji e povezati Korulu s Peljecom i o
tome ne treba biti nikakvog spora osim konstatacije da je ve odavno taj most morao biti izgraen.
Trebalo bi ve biti jasno da se ovdje kao i svugdje drugdje radi o eljeznikom povezivanju i da se to
premotenje spaja s prugom koja ide na trasi Ploe Dubrovnik.
Nakon ovog jednostavnog zadatka na red dolazi relativno zahtjevnija i neto tea realizacija ostalih
projekata. Tu je openito rije najprije o gradnji cijelog niza podmorskih tunela kojima se imaju spajati
kako otoci meusobno, tako i otoci s kopnom. Rije nije o tunelima u klasinom pojmu nego se radi o
na morskome dnu poloenim tunelskim cijevima. Tehnologija za takvu gradnju je posve dostupna, a
budui da se radi o polaganju tunelskih cijevi te nema potrebe za kopanjem tunela ak je i sama cijena
relativno niska. Osim metode polaganja tunelskih cijevi na morsko dno koja bez problema moe ii do
dubine od 100 ili ak i vie metara, primjenjiva je metoda tunelskih cijevi koje su poput podmornice
postavljene na odreenoj dubini i sustavom kabelskih usidrenja uvrene na dno. Ovom drugom
metodom potopljenih cijevi omoguava se prelazak podmorskih tunela i preko nadubljih morskih
razina.
Tako se kroz polaganje podmorskih tunela najprije spaja Hvar s kopnom, odnosno Suuraj sa Drvenikom. Radi se o tunelu duljine ca. 5 km i po tome je potpuno izvediv i u jednom relativno kraem roku.
Istovremeno sa gradnjom tunela izgradila bi se i eljeznika pruga Suuraj Jelsa Stari Grad Hvar
514

Untitled-1.indd 514

10/23/06 8:11:42 AM

Organizacija Ministarstvo prometa i veza

ime se omoguuje prikljuenje na trasu pruge od Makarske do Ploa. Naravno da to podrazumjeva

da je tunel namijenjen za eljezniki promet i kao takav se ima i graditi.
Kada se to realizira ide se odmah na izgradnju podmorskog tunela ispod Hvarskog kanala koji je duljine ca. 4 km i kojim se Bra spaja s Hvarom, a to istovremeno znai i spajanje Braa s kopnom. Kao
i u sluaju kod Hvara, i na Brau se istovremeno s gradnjom tunela gradi prigodna eljeznika mrea
koja ima spojiti glavna otoka mjesta (Bol, Supetar, Selca), ali uz sve to radi se istovremeno i na tunelu
koji treba spojiti Bra i oltu preko Splitskih vrata.

Slika 6
eljezniko umreenje Junog
Jadrana

Kada sve bude dovreno postie se stanje u kojemu su Korula, Hvar, Bra i olta postali u potpunosti
integrirani s kopnom i nema vie nikakve razlike u cijeni ivljenja na kopnu ili tim otocima. ak se
dogaa takvo stanje da je ivot na otocima postao jeftiniji i isplativiji nego na kopnu budui da sve
znaajke i vrijednosti otoka i dalje ostaju, a pridodaje im se kopnena povezanost kao jedna nova vrijednost.
Nakon ispunjenja ove osnovne zadae na podruju spomenutih otoka u Splitskom akvatoriju, a i kada
se odrade slini prioritetni zadaci na ostalim lokacijama (Zadar, Rijeka), dolazi na red prometno odreenje cijelog okolnog podruja grada Splita na nain da to bude po istim principima dugoronog razvoja grada i cijelog podruja kako je dano i za Zagreb. Detaljnije o naelima urbanistikog djelovanja
biti e reeno u dijelu o urbanizmu i arhitekturi, no ovdje se daje osnovno prometno odreenje koje
je u uskoj vezi s urbanistikim planiranjem. Pogotovo stoga to se i u sluaju Zagreba i u sluaju Splita
uvijek promilja na nain da se visokokvalitetno rijei ivljenje i rad u planiranom (planiranom, ali od
Boga moljenom kao duhovnoj osnovici toga plana) demografskom uzdignuu.
U svjetlu maloprije reenog podruje Splita prometno se osmiljava na nain da se krene na stvaranje
jednog objedinjenja podruja Splita s podrujem Trogira preko iova i sa svim Katelima Katelanskog zaljeva. Osnovna stvar za tako neto je da se od podruja Marjana (od Rta Marjan do Uvale
Zvonac) izgradi cijela jedna multiprometna mrea podvodnih tunela s iovom. Mutiprometna mrea
je izraz za povezivanje podvodnim tunelima kojih ima vie (najmanje tri) i od kojih je svaki namijenjen drugom obliku prijevoza. Tako tu za uinkovito povezivanje moraju biti izgraeni tuneli za
motorna vozila, podzemnu eljeznicu koja je ujedno i rijeenje javnog prijevoza, i obinu eljeznicu.
Svakako da se sa svakim poveanjem stanovnitva u tom podruju stvara potreba za izgradnjom dodatnih tunela za motorna vozila i/ili javni prijevoz (tj. podzemnu eljeznicu). U tom istom naelu ide
i izgradnja prometnica na samom iovu, s iova u Trogir i pored Trogira, preko ili ispod Trogirskog
kanala dalje prema Divuljama. Od Divulja ide ta veza javnog prijevoza u vidu podzemno-nadzemne
eljeznice dalje kroz cijela Katela u Solin i natrag u Split, zatvarajui tako puni krug. Pri tome se trasa
te elipsoidne eljeznike trase podie u vis prema Kozjaku omoguujui time da se cijela planirana
izgradnja obavi po dubini, na odmaku od same obale. To istovremeno rastereuje sadanje preoptereenje napravljeno na obali, a tako i osigurava najbolju buduu prezervaciju spomenike batine na
515

Untitled-1.indd 515

10/23/06 8:11:43 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

cijelom podruju. Umjesto sadanjeg stanja divljanja i prenapuivanja samo jednog uskog prostora uz
obalu ide se na jedno konstruktivno rairenje, a ovdje navedeno prometno rijeenje osnovni je preduvjet za tako neto.
S iovom je sasvim druga pria i tu se omoguuje relativno jednostvno djelovanje u izgradnji. Praktiki je na iovu mogue stvoriti jedan novi grad, jedan do krajnosti isplaniran grad koji uzima ono
najbolje iz lokalne urbane tradicije i spaja s modernim tehniko-tehnolokim dostignuima. Po povrini koja je na raspolaganju mogue je napraviti neto to bi bilo kao da se Split gleda u ogledalu (i po
veliini, a jo vie naglaeno u svojoj arhitektonskoj vrijednosti).
Ono to ovako koncipirana izgradnja ireg splitskog podruja otvara kao jednu ostvarivu perspektivu
je urbanistiki ulazak u sami Katelanski zaljev koji ovdje predstavlja svojevrsno unutarnje jezero oko
kojeg je izgraen cijeli jedan velegrad. Ne treba ovo nikako shvatiti doslovno, ali ono to se misli pod
urbanistikim ulaskom u Katelanski zaljev je da se venecijalizira jedan dio zaljeva po ideji sukladnoj
ideji kojom je izgraena Venecija, ali i Petrograd pod Petrom Velikim. Posebna je pogodnost ovdje
prisutna zbog toga to se upravo na osnovu iskustva Venecije moe raditi tako da se izbjegnu problemi
koji su sada tamo prisutni, ali da se istovremeno preuzmu one pozitivne vrijednosti. Takoer je prednost i u razvijenijoj tehnologiji koja omoguava da se jedan dio urbanog prostora djelotvorno iskoristi
i na podmorskoj razini, a o emu je neto bilo pripomenuto kada se kod razmatranja obrambene koncepcije govorilo o podmorniarstvu. Ne bi trebalo uope biti sporno da se kod ove koncepcije uvijek
uzima u obzir zatita okolia po svim aspektima te nije ovime nakana betonizirati Katelanski zaljev
tako da on izgubi onu svoju osnovnu vrijednost.
Toliko za sada o planovima za podruje Splita. Bitno je bilo uoiti da se radi o jednom vieslojnom
promiljanju u pristupanju rjeavanja prometne problematike. U ovom sluaju najprije se ide na izgradnju ire osnovice, ili osnovice koja obuhvaa ire podruje: olta Bra Hvar kopno, a u to
treba nadodati i povezivanje Sinja, Makarske i Imotskog, te dalje prema Hercegovini. Zatim se iz te
krunice veeg radijusa ide na krunicu ueg radijusa, tj. na mjesto urbane koncentracije s pokuajima
iznoenja vizionarskog rijeenja koje je okrenuto u korist ljudi, a ne ubiranju profita i opstanku na
vlasti pod svaku cijenu.
Kao krajnja i u planu kao posljednja (tek kada sve drugo bude ostvareno) faza na cijelom tom pripadajuem podruju ide se u spajanje olte s Velim Drvenikom te s Velog Drvenika na kopno. Tu se radi
o valorizaciji Trogirskog zaljeva slinoj onoj opisanoj s Katelanskim zaljevom. Ovdje je Trogir onaj
centar koji je u prijanjem primjeru bio Split i na slian se nain radi lokalna mrea za javni gradski
prijevoz i za motorna vozila koja iz Trogira preko istone iovske izboine ide u pravcu Vinia, zatim
u Marinu i natrag preko Segeta Donjeg u Trogir. Ovakvim konanim (konanim u svojim stratekim
odreenjima) dovrenjem cijele ire i ue prometne mree omoguuje se cijeloj regiji sa Splitom kao
centrom vrsto unutarnje povezivanje koje daje najbolju mogunost svima da na jednoj ravnopravnoj
osnovici rade svoje poslove, ubiru plodove toga rada prema svojim sposobnostima i isto tako pravedne
distribucije tih plodova za korist cijele lokalne i svedravne zajednice.
Nakon ovog i vie nego detaljnog izlaganja o Splitu i njegovom najirem zahvatu ide se malo sjevernije i dolazi do Zadarske regije koja je isto kao i ona Splitska planirana za prometni razvoj na nain
da se prikljuuju gravitirajui otoci na postojeu (tj. sada jo samo u planovima) prometnu mreu u
zaleu.
Dakle, principijelno ista se stvar ima napraviti i na podruju Zadra s tim da je ovdje prioritetno povezivanje izmeu Pamana i kopna kod Biograda (na moru). Zatim dolazi na red spajanje Ugljana sa
Zadrom, da se dobije eliptini oblik krunog toka koji cijelo podruje razvija na isti nain kako je to
opisano kod Splita.
Tek e se u kasnijoj fazi ii na daljnje povezivanje otoka u zadarskom arhipelagu na nain da se postigne povezivanje tunelima ili mostovima sve do Dugog Otoka. Ta trasa ide putem Ugljan Rivanj Sestrunj Molat Ist, a takoer i s Molata na Dugi Otok kao onom eljenom krajnjom destinacijom.
516

Untitled-1.indd 516

10/23/06 8:11:43 AM

Organizacija Ministarstvo prometa i veza

Poslije se ostvaruje ono to se moe smatrati konanim dugoronim ostvarenjem te se spajaju I na

Ravu, a Rava s Dugim Otokom. Tako su u prometnu mreu ukljueni svi znaajniji otoci zadarskog
arhipelaga i tako se cijela regija sa Zadrom u sreditu, otocima na jednoj i Ravnim kotarima, ali i dublje u kontinentu, na drugoj strani, povezuje u jednu smislenu cjelinu koja se ima primjereno i razviti.
Kako e se jo dodatno razvijati prometna povezanost, a koja se tie ba ovog zadarskog podruja, biti
e reeno malo kasnije.

Slika 7
eljezniko umreenje Srednjeg i
Sjevernog Jadrana

Iza Zadra i njegovog podruja utjecaja ide se dalje na sjever prema Kvarneru i Rijeci kao etvrtom
velikom regionalnom sreditu u Hrvatskoj. I Rijeka je predodreena da bude jedan hrvatski velegrad,
i u skladu sa tim se najprije gradi prometna mrea u blioj i iroj okolici.
I ovdje se paralelno s ostalim projektima u istom rangu prioritetnosti u prvoj turi imaju povezati sa
kopnom otoci Rab i Cres. U sluaju Cresa osim to se eljeznicom i cestama stvara povezanost na njemu samom i bliskom mu Loinju biti e kao dugoroni projekt planirano povezivanje izmeu Cresa i
Krka kroz Srednja vrata (otprilike na trasi Beli Milohnii) s krajnjim ciljem da se spoji Krk sa Senjom
tunelom ispod Velebitskog kanala. Time se postie jedna zaokruena povezanost, spaja se i stvara jedna ira zajednica regija oko cijele Rijeke kao regionalnog centra, sa mogunou velikog sveukupnog
prosperiteta, a sve po naelima kakvi su predvieni i na ostalim podrujima.
Prosperitet je to i za lokalnu zajednicu i za cijelu dravu, a i naciju u cijelosti. Svi su na dobitku, a ponajprije ovjek i obitelj, jer je dravna politika okrenuta zatiti ljudskosti u svim vidovima izraavanja,
ali ako se eli napraviti neto to je dosljedno i vrijedno mora se dobrim uiniti osnova. ovjek i njegova obitelj su osnova drutva, drave, nacije i na njih se mora usmjeriti panja ako se eli imati prema
dobru usmjerenu zajednicu bila ona neka mala lokalna zajednica, selo, naselje, grad, opina, upanija ili drava svejedno je. To je kao kad se zida kua i ako se koriste loe cigle kua ne moe biti dobra, i
suprotno, ako se koriste dobre, kvalitetne cigle, kua ima temeljne preduslove biti dobro izgraena.
Udaljivi se od osnovne teme poglavlja ovom digresijom htjelo se istaknuti koja je jedna od misli
vodilja u osmiljavanju prometne povezanosti u Hrvatskoj, i na koji nain treba gledati ne samo ovu
zamisao o prometnom povezivanju na podruju Rijeke, nego se to odnosi i na sve ostalo to je ovdje
reeno o prometu i vezama.
Vratimo se ipak samoj Rijeci i konstatirajmo da se Rijeka na gore opisani nain stavlja u sredite njoj
gravitirajuih regija Istre, Gorskog kotara, Like i Kvarnerskih otoka. Cijeli navedeni prostor povezuje
se na jedan ope koristan nain, a takoer se ljudi meusobno bolje zbliavaju i surauju. U stvari,
rije je o ve nekoliko puta spominjanom rastu povjerenja unutar ljudi i svim koristima; politikim,
gospodarskim, kulturnim, itd., koja se putem uzdignua meuljudskog povjerenja potom batine.
Pri kraju ovog dijela koji se bavi otocima treba rei da u trenutku kada se postigne makar i djelomino
517

Untitled-1.indd 517

10/23/06 8:11:44 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

povezivanje navedenih otoka s kopnom biti e osloboen veliki dio trajekta i brodova te e ih se moi
sve zajedno preusmjeriti na one udaljenije, manje i zato prometno neumreene otoke i time omoguiti
jo bolju povezanost i jo veu mogunost prosperiteta istih.
No, u ovom cijelom planiranju velike mostogradnje i tunelogradnje koja se ima odraditi ima jedan
poseban zadatak na kraju, u vremenu kada ve sve to se tie i otoka i cijelog kopnenog teritorija bude
dovreno ili pri samom dovretku. Rije je o jednom unutarnjem i jednom meunarodnom projektu
veih razmjera.
Ovaj unutarnji projekt tie se spajanja iz, ve od prije na prometnu mreu ulovljenih zadarskih otoka, odnosno o izgradnji podmorskog tunela koji spaja otok Ist sa Silbom (ca. 6,5 km tunela) i dalje
Silbu s Loinjom (ca. 8,5 km tunela) preko otoia Ilovika, Sv. Petra i Kozjaka. Takvim povezivanjem
stvara se jedna posebna povezanost koja ide praktiki kroz cijeli sjeverni Jadran i neprekinuto sve do
polovice srednjeg Jadrana. To dovodi do takvih pogodnosti za sve zahvaene otoke poput brze dostupnosti skoro cijeloj Europi svih brodova i jedrilica namjenjenih iznajmljivanju ili onih koji su usidreni
u naim marinama, pa tako i do poveanja kvalitetnog turistikog prometa. Sve ovo vrijedi i za sve one
manje otoke koji se sada nalaze u neposrednoj blizini i koji nisu direktno spojeni na prometnu mreu,
ali su zato pomorskim putem dobro povezani sa svojim susjedima. Ista se stvar odnosi i na mogunost
svih ostalih oblika turistikog dolaska na otoke i kvalitetne usluge kojom se taj turizam najbolje i privlai i iskoritava. Tu je i dodatno olakavanje i izjednaavanje komunikacijskih mogunosti izmeu
kopna i otoka jer otoanima se na ovaj nain daje vie smjerova, vie opcija biranja i to je jedna ne
samo isto materijalna (gospodarska), nego i psiholoka dobit za sve itelje. Sve skupa takoer treba
vidjeti u pretpostavci (oekivanju) da su svi ti otoci postali ponovno napueni i to znatno vie nego
ikada u prolosti i da postoji veliki broj ljudi koji se ele to slobodnije kretati, budui da je kretanje
ljudi i roba osnovica svake funkcionalne ekonomije, ali i drave u cjelini, izvan uskih ekonomskih
okvira. Osim toga, kada se spominju ekonomski okviri treba znati da se u relativnoj blizini, na puini
teritorijalnog mora, ali i u cijeloj dubini gospodarskog pojasa nalaze prije opisane vjetrenjae velikih
dimenzija namjenjene energetskoj samodostatnosti koje treba odravati, a koje takoer i za izgradnju
i za servisiranje trebaju dobru dostupnost ljudi i materijala iz industrijskih pogona koji se nalaze po
cijeloj Hrvatskoj. S jednom ovako razgranatom mreom to se postie te ujedno omoguuje sveopi
prosperitet na temelju rada vlastitih ruku i vlastite pameti.
Drugi veliki projekt, a koji je ujedno i meunarodnog karaktera, je povezivanje izmeu Italije i Hrvatske i to na liniji Ancona Zadar. Ve postoji stanoviti projekt mosta koji bi se imao napraviti i povezati
ta dva grada, ali u hrvatskom je interesu iz vie razloga bolje napraviti podvodni tunel koji treba premostiti daljinu od ca. 105 km i to s polazitem od Dugog Otoka, a koji je prema izloenim planovima
ve potpuno integriran u jedinstvenu hrvatsku prometnu mreu. Italija ima tu svoje interese jer je ona
u jednoj prometno nepovoljnoj situaciji i predstavlja europsku slijepu ulicu te bi se ovakvim povezivanjem izbavila iz tog neugodnog poloaja. Nama svakako odgovara da se Talijanima omogui to laki
dolazak ili prolaz kroz Hrvatsku jer i mi time zaraujemo u svakom pogledu. Velika koliina teretnog
prometa bila bi predodreena da ide tom rutom u, ili iz Italije, a time je jo i vie vidljivo koliko je bitno razviti eljezniki i brodarski prijevoz kroz cijelu Hrvatsku kao osnovu unutarnjeg prometa. To je
alosno, ali je istinito u svijetu dananjice: kada si lijep, jak i bogat jo ti se vie dodvoravaju, potuju te
i omoguena ti je jo vea zarada. Ista je stvar i s dravom, te kada naa drava postane kakva bi trebala
biti, ali po svemu i mogla, onda e svi lijepo i uljudno s nama i suraivati. Kada mi ve ostvarimo svoju
prometnu koncepciju i svi oni koji su u naoj okolini uvidjeti e da e i sami imati koristi ako se s nama
poveu. Mi kao drava i nacija uvijek ostajemo otvoreni i susretljivi za svaku iskrenu i ravnopravnu
suradnju koja je u funkciji mira i prosperiteta za sve ljude.
Dvostruki je razlog zato se uope ide u planiranje tako sloenih pa prema tome i skupih izgradnji
kada je ve veliki rad i troak uloen u ostvarenje svega onoga to dolazi prije. Prvo je tu prisutna
jednostavna potreba da se postojei i ve uhodani ljudi i strojevi, ustvari cijelo gospodarstvo, odri u
daljnjem pogonu, da svi ti ljudi imaju neto za raditi i da se nakon velike izgradnje odjednom ne kae
sada smo gotovi i sve se zaustavi. Samo investiranje u svu opremu potrebnu za dubinsku (podvodnu) tunelogradnju zove da se ista iskoristi na to veem broju poloenih kilometara, a da bi se to vie
518

Untitled-1.indd 518

10/23/06 8:11:44 AM

Organizacija Ministarstvo prometa i veza

otplatila svojim radom. Uvijek se moe novoga raditi, korisno raditi i ulagati svoj rad unutar sebe:
najvie u ljude, a zatim i u zemlju, tj. more. Takoer, tu je rije o naelu stvaranja novca na osnovi
istog uvjerenja/vjerovanja u novac, drutveni konsenzus koji je tu prisutan i povjerenje koje se daje
onima koji taj novac imaju pravo dijeliti (to je ono to je sada zlouporabljeno). Principijelno se radi o
tome da se svo stvaranje novca kroz sustav tzv. dvostrukog knjigovodstva izvodi na nain da se vjeruje
u ostvarenje buduih radnji, tj. poslova ili poduzetnitva svakakvih oblika. Sve je utemeljeno na istoj
pretpostavci i uvjerenju da e se planirani poslovi ostvariti i na osnovu toga se stvaraju i posuuju novci u vidu kredita. Kakve sad to veze ima sa svime ovim o emu se ovdje govori? Ima u tom pogledu da
kada se pokae kako uspjeno bivaju odraeni oni osnovni planovi i kada se postigne potreban stupanj
povjerenja u rad, u ovom sluaju u upravljanje dravom i u djelotvorno dravno ustrojstvo, onda se
dalje moe slobodno ii i u takve radnje kakve su ove koje se navode jer je rije o ope korisnim i vrijednim radnjama koje imaju puni gospodasko-socijalni smisao i isplativost pa se tako moe unaprijed
stvarati sva potrebna koliina novca koja e omoguiti rad, ali koja e tijekom vremena taj rad kroz
sebe i isplatiti. Tako nema bojazni da se sustav urui i da se ostane besposlen jer uvijek ima neega to
se moe napraviti. U tom smislu nije nimalo iskljueno i nekim iduim generacijama se moe ostaviti
na odluku da se ide i u takve unutarnje projekte, poput povezivanja Visa s Hvarom, Lastova s Korulom i tome slino, ali to je ipak jo predaleka budunost da bi se sada time pretjerano optereivalo i
radi se samo o jo jednom pokuaju pojanjenja sutine novarstva i suodnosa sa gospodarstvom. Tj.
rada koji je u temelju stvaranja novca. Ili jo odreenije: budueg rada za iju realizaciju postoji ope
uvjerenje/povjerenje da e se izvriti i na tome miljenju stvorenog novca koji taj isti rad omoguava
pokrenuti unutar postojeeg gospodarsko-politikog sustava.
Kao zavrna misao o izloenoj strategiji rijeavanja prometne problematike otoka i obale moe se replicirati moguoj zamjerci da se neprimjereno velika panja i s tim povezani trokovi posveuju cijeloj
tematici. To bi moglo biti tono kada ne bi postojali upravo nebrojeni politiki i ekonomski razlozi
za takvo usmjerenje, a koje proizlazi upravo iz stava da se Hrvatska uini neovisnom, suverenom,
jakom i bogatom dravom u isto vrijeme. Otoci, obala, more sve to predstavlja najvei potencijal
kojim Hrvatska raspolae, a budui da je potpuno neprimjereno i kontraproduktivno stanje prisutno
danas onda je s promjenom na bolje upravo na otocima mogue ostvariti jedan veliki rast sveukupnog
nacionalnog bogatstva. Otoci su jedna od onih stvari kojima Hrvatska raspolae kao jednim ekskluzivitetom u europskoj dubini i sredini. Otoci, obala i more su ekskluzivitet koji drugima nije mogue
postii ni na koji nain i koji Hrvatskoj daju priliku da se postavi na svoje noge kako to jedna drava
i treba biti.

Zrani prijevoz
Uspostavom superbrzih eljeznikih veza kroz cijelu Hrvatsku istovremeno nestaje svake praktine
potrebe za unutarnjim zranim prijevozom.
To je dobro iz razloga to prestaje potreba za financiranjem zranog prijevoza za potrebe unutarnjeg
transporta, a zrani prijevoz je onaj koji je daleko najskuplji po odnosu utroene energije po jedinici
prevezene mase. Ne samo da je najskuplji nego je i najnepouzdaniji i najosjetljiviji na vremenske prilike.
Takoer je dobro i to to se eliminacijom unutarnjeg zranog prometa oslobaaju svi raspoloivi ljudski i materijalni kapaciteti za iskljuivu orijentaciju na meunarodni zrani promet. U tu svrhu nakon
to se uspije ostvariti prve dobre politike i ekonomske rezultate i kada se donekle stabilizira stanje u
cijeloj dravi nakon velikih promjena koje e se odigrati, ide se na uspostavu velikog domaeg avio-prijevoznika koji e nas povezati s cijelim svijetom onako kako je to nama na najbolju korist. To ukljuuje
i nabavku novih zrakoplova koji mogu zadovoljiti sve potrebe jednog ambicioznog htijenja da se osjeti
prisutnost na globalnom tritu zranog prijevoza. Imamo sve pretpostavke da linije koje e se uspostaviti budu u potpunosti isplative i to ne gledajui ih kao dio korporativnog gospodarstva, nego ak i
kao zasebne jedinke na meunarodnom tritu zranog prijevoza. Potencijalni putnici su svi hrvatski
iseljenici koje treba na svaki nain dovoditi makar kao posjetitelje, ako ih se nee moi privoliti na trajni dolazak, a osim iseljenitva tu je prisutan i turizam kao onaj koji ima napuniti sjedita zrakoplova.
519

Untitled-1.indd 519

10/23/06 8:11:44 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

Osim ulaganja u same zrakoplove, a ak i prije toga, mora se ulagati u potpunu obnovu i modernizaciju
hrvatskih zranih luka. Izgradnja novih i obnova starih zranih luka prioritetna je i iz posve praktinih
razloga jer za taj posao potrebno je prvenstveno uloiti vlastiti rad, dok je nabava zrakoplova mogua
jedino putem uvoza, to znai da je to uvoz tueg rada i za istu protuvrijednost je potrebno otkinuti
negdje od prinosa vlastitog rada. Isto je tako bitno i to da se otvaranjem modernih zranih luka daje
mogunost preusmjeravanja ve prezaguenih i preoptereenih zranih luka u blioj srednjeeuropskoj
regiji. Posebna se prilika prua zbog uvoenja u komercijalnu uporabu novog Airbusovog zrakoplova
koji po svojim dimenzijama trai i prilagodbu svih svjetskih zranih luka. U tu prazninu, koja nee
predugo trajati, mora se umjeno ubaciti i iskoristiti ponuenu priliku.
U skladu s prije reenim ide i planiranje koje se zrane luke treba obnoviti za meunarodni prijevoz,
koje nove izgraditi, a koje postaju nepotrebne u civilne svrhe.
Kao nova ima se izgraditi zrana luka pored Zagreba (ali onoga planiranoga viemilijunskog Zagreba)
koja e ujedno biti i osposobljena za prihvat velikih zrakoplova.
Jo e jedino Splitska zrana luka biti ta koja e kao novoizgraena moi primati nove velike zrakoplove, dok e ostale zrane luke biti manjih kapaciteta. I u splitskom sluaju biti e mjesto nove zrane
luke odreeno izgledom Splita kao grada s vie od milijun stanovnika.
Osim ovih dviju novih i velikih (u svjetskim razmjerima) zranih luka obaviti e se primjerena modernizacija zranih luka u Osijeku, Rijeci (Krku), Dubrovniku i Puli. Sve preostale zrane luke ili pomone zrane luke nee biti namjenjene meunarodnom povezivanju i prijei e pod preteiti nadzor
oruanih snaga (vojske, policije, vatrogastva) i samo e jednim manjim dijelom imati i svoju sportskorekreativno-turistiku funkciju. To ne znai da te zrane luke nee biti u sluaju nude osposobljene
primiti i civilne zrane prijevoznike i da se isto tako u budunosti, ukoliko doe do takve potrebe,
mogu prenamijeniti i na civilni promet. Takve e stvari ovisiti o tijeku buduih dogaaja i u tom smislu
treba ostaviti otvorenim sve potencijalne opcije koje donose korist dravi i naciji.

Problematika gradskog i prigradskog prijevoza

Sve prije navedeno moglo bi se nazvati programom prometa na dravnoj razini, ali isto se tako djelotvorno i najkorisnije za cijelu zajednicu mora rijeiti gradski i prigradski promet.
Kvalitetno, a to jedino moe znaiti djelotvorno, rjeenje gradskog i prigradskog prometa od velikog je
gospodarskog znaenja i direktno se odraava na sveukupnu razinu nacionalne produktivnosti. Jedna
oita korist od kvalitetno rijeenoga gradsko/prigradskog prijevoza je u tome da radnici i openito svi
zaposlenici brzim, lagodnim i neoptereujuim dolaskom na svoje radno mjesto uvaju svoju radnu
energiju za posao umjesto da su ve od samog poetka rada nepotrebno iscrpljeni samim dolaskom na
posao. Ovdje ulazi i korist zbog olakanog snabdijevanja i kretanja ljudi i roba unutar samoga grada
to opet sniava trokove transporta i na taj nain cijene u cjelini na dravnoj razini. Snienju trokova
(cijena) pogoduje i potreba za manjim utrokom energije za unutargradski promet isto kao i potrebnog vremena za ulazak ili izlazak iz grada.
Drugi vid koristi od kvalitetno rijeenog gradskog i prigradskog prometa nije toliko ekonomski opipljiv i nije trenutan iz razloga to je rije o oslobaanju potisnute kreativnosti i ljudskog stvaralatva na
razini duha. O emu se radi najbolje je objasniti primjerom gdje zbog loeg prometnog stanja u gradu
jedan profesor na fakultetu ili jedan nastavnik u koli nije u stanju svoj posao odraditi dobro ne na
tehnikoj razini nastavnog programa, nego na razini zadovoljstva i nadahnua unutar svoga radnog
mjesta, a to nije i ne moe biti opisano u opisu rada. Radi se o unutarljudskom raspoloenju koje se
prenosi na meuljudske odnose i u tom multiplicirajuem lancu na podruju konanog ostvarenja
donosi dobre ili loe plodove. Osim na izabranim primjerima profesora ili nastavnika ista se stvar
odnosi i na sve ostale ljudske djelatnosti, s time da je ipak vea teta uinjena na podruju gdje je prisutna vea struna naobrazba iz jednostavnog razloga to je tu prisutna potreba za veim koritenjem
kreativnog razmiljanja. Tako neki ininjer koji treba rijeiti odreene probleme zbog optereenja i
520

Untitled-1.indd 520

10/23/06 8:11:44 AM

Organizacija Ministarstvo prometa i veza

stresa nastalog izmeu ostalog i prometom (nije promet uzrok svih problema) ne moe izroditi dobro,
dovoljno dobro ili genijalno rijeenje nego sve ostaje na razini prosjenosti ili ak i ispodprosjenosti.
ovjek koji je iscrpljen nepotrebnim problemom prijevoza nema vie snage i volje za posveivanje
u vlastitom usavravanju, za uenjem i novim spoznajama korisnim za posao, tj. barem nema vie u
dovoljnoj mjeri da bi nadiao prosjenost i umalost. Ili, da se cijela stvar posve banalizira, moe se
rei da ljudi svoju kreativnu energiju troe na probleme poput probijanja kroz gradsku guvu, traenja
parkiranja i tome slinim djelatnostima umjesto da itaju, istrauju, razmiljaju, postavljaju pitanja,
trae odgovore. Umjesto da postavljaju pitanja sebi samima o tome kako neto napraviti bolje, kako
najbolje rijetiti probleme na koje nailaze ili koje uoavaju, itd., svakodnevno si postavljaju banalno
frustrirajua pitanja o problemu prijevoza.
Da bi se problem gradskog i prigradskog prometa to bolje rijeio ne treba previe mudrosti nego
je potrebno samo dobro i dosljedno primijeniti veinu od ve postojeih rjeenja. Svakako da i u
prethodnom dijelu iznesena koncepcija eljeznike mree ima svoje mjesto i ulogu u gradskom i prigradskom prijevozu, ali ovdje je rije o nadogradnji tog osnovnog transportnog rijeenja. Osim toga,
eljeznikom mreom se omoguuje vee kretenje roba i usluga u, ili van grada, a ovdje se radi o tome
da se ponudi rjeenje za sve to to e se tako nai unutar ili nadomak grada. Ako nema tog rijeenja
uzalud je bio sav prethodan trud jer e se sada samo vea koliina ljudi i roba nai u jo veoj guvi.
Da do toga ne bi dolo mora se temeljito osmisliti sustav javnog gradskog prijevoza na opim naelima za cijelu dravu, a onda je na samim gradovima i gravitirajuim naseljima i selima da samostalno
primjene ta naela onako kako ve kome najprimjerenije odgovara.
Osnovno naelo u osmiljavanju gradskog prijevoza mora biti isto kao i kod odabira na dravnoj
razini, a to znai da se prvenstveno ide na prijevoz tramvajem i podzemnom/nadzemnom gradskom
eljeznicom. Tek kao nadopuna koriste se autobusi i taksi sluba.
Taksi koji je predvien kao jedno pomono sredstvo javnog gradskog prijevoza nee biti skoro ni po
emu slian ovome to je taksi sluba danas osim po svome imenu. Na neki nain dolazi do hibridnog
sustava koji ima u sebi karakteristike gradskih autobusa i taksija istovremeno. Osnovna je zamisao u
tome da se informatikim umreenjem i centralnim nadzorom i upravljanjem postigne najracionalnija uporaba taksi potencijala, da se ostvari optimalizacija kapaciteta, a da se pritom i cijene svedu na
jednu potpuno prihvatljivu mjeru. ak do te mjere da se postigne stanje u kojemu je u najmanju ruku
jednaki troak pojedincu voziti se taksijem ili koristiti osobno vozilo, a malo dugoroniji cilj je da taksi
bude i osjetno jeftiniji od osobnog automobila kao prijevoznog sredstva.
U tom smislu i sami oblik i veliina taksija mora biti definiran i donekle unificiran te e hrvatska privreda kao jedan od prvih zadataka imati izradu hrvatskog univerzalnog taksija. Po izgledu bi to trebalo
biti vozilo u klasi modrenih monovolumena sa brojem od najmanje pet pa do najvie deset sjedita za
putnike. Ta najvea verzija je na granici da bude minibus, ali ipak ostaje kao jedno vee taksi vozilo.
Tako izgraen vozni park taksi vozila moi e kroz umreenje i obradu podataka izabirati optimalnu veliinu vozila kroz primljene narudbe za prijevoz koje e biti mogue naruiti kroz sve oblike
modrenih tehnolokih pomagala: telefonom, SMS-porukama, internetom i sl. Odnosno, to e se ve
novoga stvoriti budui da je na ovom polju veliki broj noviteta. Naruitelj taksi prijevoza daje podatke
o tome da li eli vonju samo za sebe ili je voljan dijeliti je sa putnicima koji se poklapaju sa njegovom
voznom rutom, a o tome ujedno ovisi i cijena koja se plaa kao i vozilo koje po njega dolazi. Isto tako
daje podatke gdje se nalazi (odnosno gdje taksi treba doi preuzeti ga), gdje ide i koliko jo putnika sa
sobom ima. Ukoliko ima i vee koliine prtljage i taj podatak se daje centralnom dispeeru, a iz centrale se onda pripadnim algoritmima izraunava i odreuje koji taksi i po kojoj voznoj ruti e isti voziti.
Takoer e biti mogue i viednevne, tjedne, mjesene ili godinje rezervacije za neku odreenu rutu
po naelu da naruitelj ima svoj ustaljeni radni i prijevozni ritam. Za takve rezervacije isto e vrijediti
popusti u cijeni i drugi vidovi stimuliranja zajednikog prijevoza.
Kada se u tako osmiljenu organizaciju taksi prijevoza ugradi i element subvencije taksi vozila putem
kreditiranja, domae proizvodnje, koritenjem biodizela, plina ili vodika kao goriva, odnosno eventu521

Untitled-1.indd 521

10/23/06 8:11:45 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

alno nekog drugog za Hrvatsku isplativijeg pogonskog koncepta, onda moe biti malo jasnije kako e
tako osmiljena taksi sluba biti jeftinijom od osobnog prijevoza.
Dravnim mjerama i tako sustavno destimulirano biti e prijevoz i koritenje osobnog automobila.
Nain na koji e to biti izveden nije kroz cijenu goriva, upravo suprotno. Kako je reeno, cijena goriva
biti e uvijek najmanje 5-10% jeftinija od one kod najbliih susjeda (od Grke do Njemake i od Italije
do Maarske). Na taj nain sav e se tranzit kod nas tankati gorivom, a isto e tako i svo stanovnitvo
susjednih drava koje je dovoljno blizu granice dolaziti na nae benzinske crpke upravo onako kako
bi i nai ljudi znali raditi kada je to bio sluaj sa suprotne strane granice. Ne treba spominjati da e svi
turisti koji dolaze osobnim vozilima isto tako biti veliki potroai naeg goriva (naeg po tome to e
biti preraeno u naim rafinerijama i distribuirano naim kanalima distribcije).
Nain na koji e biti destimulirano koritenje osobnih automobila od strane hrvatskih dravljana je
kroz registraciju automobila i takse na prijeenu kilometrau koja e se paualno plaati u mjesenim
obrocima, otprilike onako kako se danas plaa struja.
Sa takvim dvosmjernim djelovnjem: jednim koje stimulira koritenje svih pogodnosti javnog prijevoza i drugim koje destimulira pretjerano koritenje osobnih automobila postii e se cilj koji je postavljen brzi i djelotvorni gradski prijevoz koji je osloboen guvi, zaepljenja, oneienja svih oblika i
svojom protonou podie sveukupnu nacionalnu produktivnost.
to se tie samog prigradskog prijevoza tu e vaiti u naelu isti principi kao i kod gradskog prijevoza
osim to nee biti gradnje tramvajskih ili eljeznikih veza nego e se koristiti autobusi, taksiji ili osobna vozila za prijevoz do najblie eljeznike trase na koju se presjeda i koja onda dalje prevozi u grad
do eljenog mjesta dolaska.

Telekomunikacijsko povezivanje
Osim kretanja (povezivanja) ljudi i roba ministarstvo prometa i veza ima zadau i osigurati najdjelotvornije kretanje informacija kroz cijelu Hrvatsku. Djelotvorno kretanje informacija ima jednako
vanu ulogu unutar drave kao i kretanje fizikih tijela ili materije u vidu ljudi i roba. U stvari, danas je
nemogue jedno izolirati od drugoga i, ako se eli imati sveukupnu povezanost i materije i informacije,
mora se jedno s drugim jednakomjerno razvijati. Posebno je to vano u spoznaji dominacije znanja
nad grubom silom u svjetlu narodne poslovice: Um caruje, a snaga klade valja.
Telekomunikacijsko povezivanje koje slui to boljoj razmjeni informacija ima ulogu to boljeg upravljanja snagom od strane uma tako da jedno s drugim nije u sukobu nego u suradnji. Samo tako se i
njihova namjena najbolje ispunjava: materijalno povezivanje se optimalizira, a informacijsko se materijalizira.
Sve to samo dodatno dokazuje koliko je telekomunikacijski sektor strateki znaajan za razvoj i uspjenost neke zemlje, ali dodatno pokazuje hrvatsku katastrofu koja se dogodila poklanjanjem naih telekomunikacija stranim monicima u vidu korporacije. Nikakva nije sluajnost da se kao jedna od
prvih velikih prijevara i velikih pljaki nae imovine, naega blaga, sa ciljem ovladavanja Hrvatskom
pod uljepanim nazivom tzv. stranih ulaganja u Hrvatsku dogodila sa preuzimanjem telekomunikacijskog sektora. Uz telekomunikacije su se skoro istovremeno i umjeno sinhronizirano dogodila
preuzimanja bankarskog i medijskog sektora to nas je praktiki preko noi uinilo potpuno nemonima u kreiranju nae ivotne (politiko-gospodarske) stvarnosti. Sve to je poslije slijedilo i
to se jo sada dovrava kretanjem prema zavrnici u potpunom preuzimanju cijele Hrvatske samo je
prirodna posljedica preputanja bankarstva, medija i telekomunikacija inozemnim centrima moi.
Takoer je injenica da poetak te rasprodaje telekomunikacijskih kapaciteta poinje za vrijeme Tumana, a samo je dalje finaliziran prema svojem neminovnom kraju kada su dole sve ove postumanovske strukture. Koliku je i ovdje strateku greku uinio Tuman jasno je svakome tko zna da
nema nikakvog rezona prodavati ikoliki udio u vlasnitvu nad telekomunikacijama u vremenu kada
se dogaa informatizacija koja potpuno izmjenjuje sliku svijeta i preuzima dominantno mjesto u svim
522

Untitled-1.indd 522

10/23/06 8:11:45 AM

Organizacija Ministarstvo prometa i veza

podrujima ljuskih djelatnosti. Ii prodavati telekomunikacije u razdoblju informatiko-telekomunikacijske dominacije pokazuje sutinsko lou koncipiranost izabranog dravnog poretka. Opet
se postavlja nerazrijeivo pitanje zato je to Tuman uradio, a samo lani tovatelji njegovog lika i
djela mogu mu pripisati neznanje jer mu time, htjeli-ne htjeli, impliciraju da je bio u najmanju ruku
neinteligentan. Budui da smatram da je Tuman u svakom sluaju imao i pameti i inteligencije daleko iznad prosijeka, tako je i odgovor na pitanje ovog, ali i ostalih slinih postupaka uvijek na razini
spekulacije. Tj. bez nekih novih povijesnih injenica ili svjedoanstava iz toga razdoblja nije mogue
nita sa sigurnou dokazati, nego samo pretpostavljati. Tako neka i itatelj pokua sam pretpostaviti
to bi moglo biti ono to je Tumana navelo da u ovom sluaju preda telekomunikacije, a jednako je
tako i sa bankarskim sektorom i medijima.
Ovdje se dotiemo telekomunikacija i zato je na redu raslamba cijelog tog postupka koji je odigran
nadasve prljavo i, to je od velike vanosti, nepoteno i nezakonito. Prvenstveno se radi o tome da je
telekomunikacijska mrea koju su hrvatski dravljani godinama gradili i u nju ulagali bila relativno
dobro razvijena i imala je sve preduvjete da se daljnjim ulaganjem u ljude i imovinu podigne na jo
veu razinu, u cijelom sektoru dodatno zaposli jo ljudi i da cijeli sustav pridonosi boljoj produktivnosti cijele drave kao jedne organski izgraene nacionalne korporacije.
Umjesto svega toga jedna mala grupica politiko-gospodarskih domaih monika koji po niemu
nisu imali pravo tako neto uraditi bez prikladnog obeteenja dravljana kao ulagaa, a uz odobrenje
predsjednika Franje Tumana, to mu jedna od veih stratekih greki u voenju Hrvatske, na telekomunikacijski sustav u bescijenje prodaju stranom vlasniku. Istovremeno sa tom prodajom (itaj:
izdajom naroda) ti isti sami sebe nesmiljeno hvale kako su veliku i za naciju dobru stvar uinili i kako
je ovo jedna nunost koja svima donosi boljitak u vidu manjih cijena, bolje usluge, odranja radnih
mjesta, daljnih ulaganja u istraivanje i razvoj i sve ostale prigodne izmiljotine koje su imale zadau
prikriti istinu. Bila je na djelu prava bujica frazeologije, slatkorijeivosti, patroniziranja, demagogije,
licemjerja, ali najvie od svega bilo je mudrinievanja onih nadasve nemudrih i nepotenih.
Istinu smo svi vrlo brzo osjetili, a sa protokom vremena samo se dogaalo i nastavlja se dogaati neviena pljaka svih dravljana, otputanja radnika, zapostavljanje ulaganja unutar Hrvatske i izvlaenje
cjelokupne dobiti izvan granica drave.
Dovoljno je samo pogledati svoje telefonske raune danas i prisjetiti se kakvi su bili prije, a tu je onda
prisutna jedna nevjerovatna doza bezobraznosti i drskosti kojom nas sve uvjeravaju da usluge nisu
poskupjele i da smo svi prema tome blesavi kada uviamo ono to je oito i prigovaramo na nepravdu. Vjerovatno i jesmo svi blesani kada se uope tako neto doputa da se dogaa, a da se ne dogodi
masovni revolt dravljana i da se sva ta banda ne pomete iz pozicija koje je okupirala. No zato to
vlada takvo pokorniko, takvo dudekovsko ponaanje, ima se dobrim dijelom zahvaliti medijskom
djelovanju na eutanaziranju i hipnotiziranju masa i tu je vidljivo zato je sve i izvedeno na nain kako
je izvedeno.
Mediji su tu sa zadaom da skrenu pozornost sa ovakvih i slinih zloina nad narodom (banke, sami
mediji) i da omogue korporaciji i njihovim visoko plaenim domaim slugama, njihovim domaim
suuesnicima u pljaki, da neometano nastave pljakati dravljane i iskoritavati radnike.
Ako netko ve ima to raditi to sigurno ne moe biti stranac niti neki domai pojedinac, nego drava
koja e dobit ostvarenu monopolskim poloajem zadrati u zemlji i skoristiti za opu korist ulaganjem
u ljude i materijalna sredstva. Meunarodna korporacija gleda na na dio svojih ukupnih telekomunikacija kao na dio svoje korporacije i radi ono to bi hrvatska drava trebala raditi u svome korporativno ureenom gospodarskom modelu. Tako imamo situaciju da DT ili T-kom (kako se ve zove) u
nekadanjem Hrvatskom telekomu (HT-u) prikazuje navodne velike trokove nabave opreme i intelektualnih usluga, ali ne govori se nigdje da su ti trokovi lano prikazani jer su ostvareni poslovanjem
HT-a sa ostalim dijelovima korporacije i da su namjerno neprimjereno visoki upravo iz razloga da
se izvue dobit van granica Hrvatske. Ono to je prije bio HT sada ostvaruje viestruko vei novani
promet nego prije privatizacije i to prvenstveno povienjem cijena, ali i oekivanim razvojem fiksne
523

Untitled-1.indd 523

10/23/06 8:11:45 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

i mobilne telefonije koja bi se ionako razvila bez prodaje strancima, a vjerovatno i puno kvalitetnije
nego to je to sada uinjeno. Dakle, viestruko poveani promet prati skoro nikakva dobit, to je opet u
odnosu na prijanje stanje dobiti HT-a jednostavno nemogue, ali je ipak sve prolo pod normalinim.
Tako se iz HT-a, ali i iz cijele Hrvatske, od svih dravljana izvlai bogatstvo i prebacuje u drugi dio
korporacije koji nam je naravno nedostupan, a nama se serviraju prie o trokovima ulaganja zajedno
sa visokim raunima, ali i padom u kvaliteti razvoja u odnosu na ono kako se prije ulagalo i u ljude i u
materijalna sredstva. Jednako tako se kao posljedica korporativnog razmiljanja tih novih vlasnika otputaju radnici u Hrvatskoj jer njihove poslove preuzimaju radnici negdje drugdje unutar korporacije
i tako dodatno poveavaju profit, a ve samim najavama novih otputanja raste vrijednost dionica na
burzama to je opet jedan fenomen sam za sebe.
Da se ova nedopustivost vie ne bi mogla odigravati suverena dravna vlast ima pravo i dunost ponititi nelegalnu i kriminalnu privatizaciju i proglasiti nacionalizaciju cijelog telekomunikacijskog
sektora. Strane korporacije ne da nemaju nikakvo pravo traiti nekakvu odtetu, nego imaju i platiti
kompenzaciju hrvatskim potroaima zbog oitog kriminala u kojemu su sudjelovale. Da bi taj kriminal bio i sudski dokazan i regularno prikazan svu domau lopovsku ekipu i cijeli posao treba procesuirati i otvoreno pokazati istinu i razobliiti kriminal.
Nema tog pravnog izvrtanja koje moe legalizirati transfer vlasnitva koji je izvren pod stanjem korumpiranosti, tajnih ugovora i ostalih oblika nemorala i nezakonitosti. Jedna veina je osiromaena za
raun jedne umreene manjine i to je nedopustivo i nema te zastare kojom se moe pravdati nepravda.
Sve ono to je privatizirano uz davanje provizija, pozicija moi ili bilo kojih drugih oblika korumpiranja, a telekomunikacije su bile meu prvima u tom procesu politikog lopovluka, sve to nema legitimiteta i ponitava se svaki legalitet. Takvi kriminalni transferi vlasnitva nad sredstvima za proizvodnju
su u potpunosti nevaei.
Analogija je ista kada kradljivac automobila pokradeno vozilo proda nekoj treoj osobi i kada se utvrdi
da je rije o prodaji ukradene robe onda se ista vraa vlasniku, a kupac je obeteen onoliko koliko
se moe namiriti od kradljivca od kojega je kupio vozilo. Nije mogue traiti da se ukradeno vozilo
ostavi novome vlasniku i da oteeni, a ujedno i pravi vlasnik, ostane bez svojeg vlasnitva zato jer su
lopov i onaj koji je od njega kupio tako dogovorili meu sobom. Tu je stvar vrlo jasna i svi ugovori
i dogovori izmeu lopova i kupca nemaju nikakvo pravo iznad prava okradenog vlasnika. To to je
kupac eventualno ostao oteen drugo je pitanje i to ulazi u odnos izmeu njega i lopova, ali ne moe i
ne smije se izvornog vlasnika time optereivati jer bi se tako inila vea nepravda i vee zlo. Pogotovo
je sve nelegitimno i nelegalno ako je kupac bio u dogovoru sa lopovom na nain da ga je angairao da
mu ukrade tono odreeni automobil i ponudio mu naknadu za takav kriminalni rad. Tada ne samo
da kupac ne moe potraivati povrat svojih sredstava od opljaakanog (ime se sada nama prijeti kada
se spominje mogunost revizije pretvorbe i privatizacije) nego taj kupac nije nita drugo nego kriminalac kao onaj koji je i izvrio krau. Taj kupac se onda tako treba tretirati i za svu tetu ili korist koja
je izvuena iz otuenog dobra i jednako ga se kao i lopova tereti za povrat iste.
Ista stvar vrijedi i u sluaju prodaje naih telekomunikacija i to to ih je jedna skupina kriminalaca
preotela cijelom narodu i prodala dalje nekome treem nije problem naeg legitimnog i jedino pravednog postupka povratka pokradenog u vidu nacionalizacije. Ne samo da smo duni povratiti u svoje
vlasnitvo opljakanu imovinu nego imamo i obavezu potraivati sve ono to je koritenjem otuene
imovine privreeno ukoliko se pokae da je bila rije o dogovornom (naruenom) otimanju. Ukoliko
se na sudskim procesima pokae i dokae da je rije o podmiivanju onih koji su izvrili otimanje i
prodaju od strane kupaca (korporacije), onda se ta korporacija stavila izvan zakona i ima snositi odgovornost za takvo djelovanje.
Ovi principi vrijede ne samo za telekomunikacije nego i za sve ostale transakcije u kojima je bilo rijei
o otimanju i preprodaji otetog, odnosno za banke (o emu je i govoreno), ostala javna poduzea i svu
imovinu koja je nepoteno (nepoteno je ujedno i nelegitimno) promijenila vlasnitvo.
Na tim naelima Hrvatska e nacionalizirati i povratiti ne samo telekomunikacije nego i sve to je na
524

Untitled-1.indd 524

10/23/06 8:11:46 AM

Organizacija Ministarstvo prometa i veza

principima krae, lai i prijevare od naroda oteto i preprodano. Kada se to izvri, a to je praktiki odmah po preuzimanju vlasti iz ruku izdajnika i poslunika u ruke slobodne vlade nacionalnog opstanka
i suverenog vladara, onda se sa telekomunikacijama kao jednim od svojih dravnih (javnih) poduzea
radi tako da se tite vlastiti interesi. To u prvom redu znai ulaganje u ljude, u zaposlenike, i ulaganje u
samu telekomunikacijsku mreu, ali isto tako i u razvoj svoje pripadajue (pratee) telekomunikacijske
industrije.

Zavrni komentar o prometu i vezama

Ostvarivanjem izloenih planova uspostave nacionalne prometne i telekomunikacijske mree stvara
se jaki i zdravi krvotok koji moe nositi svu potrebnu koliinu fizike materije kao i netjelesnih informacija. Oba su vida protonosti jednako vana i oba imaju sluiti naciji i dravi na nain da se ostvari
sveopi boljitak.
Ministarstvo prometa i veza ima tu teku i odgovornu zadau za odraditi, ali kao i u svim ostalim sluajevima, to je neto tee to je i radost uspjeha vea.

525

Untitled-1.indd 525

10/23/06 8:11:46 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

2.11. Ministarstvo zatite okolia, urbanizma i arhitekture

Blagoslovljen Jahve jer me obasu
udesnom dobrotom u gradu tvrdom.
(Psalmi 31, 22)
Blagoslovom pravednika grad se die,
a ustima opakih razara se.
(Mudre izreke 11, 11)
Ezekija utvrdi grad svoj
i dovede vodu sred njega,
eljezom prokopa peine
i sagradi spremita vodena.
(Knjiga Sirahova 48, 17)
Kako li su divna sva djela njegova,
kao sjajna iskra njihov je prizor.
Sve to ivi i traje dovijeka,
i u svakoj prilici sve je posluno.
Sve je dvostruko, jedno prema drugome,
i nita nije stvorio nepotpuno.
Jedno drugo izvrsnou nadmauje,
i tko se moe nasititi njegove krasote?
(Knjiga Sirahova 42, 22-25)
Jer ako Bog ne potedje prirodnih grana, ni tebe nee potedjeti.
(Poslanica Rimljanima 11, 21)
Ministarstvo zatite okolia i urbanizma ima u svojoj tvorbenoj koncepciji ve naznaku onoga o emu
je u biti rije. Ouvanje prirode, Boje tvorevine dane ljudima, u neposrednoj je vezi sa planiranjem/
promiljanjem prostornog oblika koji e ovjek svojim rukama preobliiti. Ta preobrazba, ta transformacija stvorenoga i savrenoga je neizbjena samim ovjekovim postojanjem u stanju kakvom
se sada nalazi, tj. u stanju podlonosti grijehu. Izgonom iz rajskog vrta do koga je dolo zbog ovjekovog suprostavljanja volji Bojoj dolazi do poremeaja skladnosti svijeta upravo po odmetnutoj i sa
Stvoriteljem vie neusuglaenoj ljudskoj volji. Svijet iz stanja harmonije i mira prelazi u stanje kaosa i
rata. ovjek je izgonom takoer postao prinuen raditi da bi preivio, a svojim radom mijenja svijet,
preobliava ga, i samo je pitanje po ijoj slici to radi: svojoj, svoga samouzdignua, ili po istini i ljepoti
Gospodinovoj.
Svojom slobodom ovjek je izabrao ivljenje u vjenom nesuglasju sa nebeskim izvorom te se sa daljnjim protokom vremena to nesuglasje sve vie produbljuje. ovjek ak ne prihvaa i one pruene
opcije za sanaciju takvog stanja nego ide jo dalje u pravcu potpunog unitenja svake organske veze
sa stvorenom prirodom. Taj proces se odvijao polako, ali su ovladavanjem racionalistikom znanou
lienoj moralnosti i etike snage razuma stavljene u slubu unitavanja ivota. To i je potpuno principijelno sa smru koja je ubiranjem ploda sa stabla priputena u svijet i koju je ovjeku kroz la uveo
veliki napasnik.
Genetiki ininjering samo je konana i po mnogo emu izravno prkosea ljudska radnja kojom se ide
u pravcu potpunog samounitenja. Genetski ininjering je prirodni kraj puta koji je jednom krenuo
jedenjem ploda spoznaje dobra i zla. Stvoreni ego proizveo je egocentrizam kao princip, i kao odrednicu volje trajno je zarobivi. ovjek je naposlijetku ovladao spoznajama kako mijenjati ono to je u
temelju odreenosti ivotne raznovrsnosti i samoga ivota koji po toj raznovrsnosti buja, ali nije te
526

Untitled-1.indd 526

10/23/06 8:11:46 AM

Organizacija Ministarstvo zatite okolia, urbanizma i arhitekture

spoznaje podredio svome Spasitelju.

Redukcijom i kretanjem prema jednoobraznosti, prema nasilnom sabijanju ivoga svijeta u istost (u
jednu vrstu hermafroditizam) ujedno se odvija i redukcija ljudske istinske slobode. Kod spominjanja hermafroditizma u kontekstu biolokog djelovanja u tom pravcu, svakako je puno shvatljivije i
agresivno promoviranje i nametanje takvog mentalnog svjetonazora putem kulture i medija, a kojeg
imamo priliku svjedoiti. Promjena nije samo na razini tijela, nego prvenstveno na razini duha, a tek
po tako oblikovanom duhu i je mogue djelovati na svijet kako se djeluje. U tom smislu je upravo
indikativno stanje irenja poasti homoseksualizma kao prirodnog slijeda hermafroditizma, svoenja
svega na isto, a ne na prihvaanje Bogom odreene razliitosti. Uz egocentrinu samozaljubljenost
sve poprima svoje utjelovljenje kroz udovoljavanje nagonima i tenji uitku u sebi samome u verziji
tjelesnog odnosa sa istim spolom. Takav trend homoseksualiziranja cijelog drutva kroz ozakonjenje
takvog poremeenog mentalnog stanja, a sa istovremenim progonom onih koji to ne prihvaaju, pravi
je lakmus papir kojim se oituje skoro pribliavanje sveukupne propasti dotinog drutva i potpune
devastacije ivota u obliku koji je bioloki progresivan. To je bilo na djelu u svim prijanjim kulturama
i po njima izraslim civilizacijama. Kada se dolo u stanje gdje niti najosnovniji reproduktivni odnos
meu ljudima nije bio onaj koji je dominirao u sferi prihvatljivosti, tj. kao onaj koji je bio jedino prihvatljiv, onda je i na svim ostalim razinama meuljudskih odnosa i odnosa ovjeka sa prirodom dolo
do tektonskih poremeaja i kompletnog uruavanja. Danas je dodatna okolnost toj ivotnoj destrukciji u vidu promocije dekadentnog homoseksualnog i sveg ostalog razvratnog ponaanja ta da se sve
podiglo na svjetsku razinu i multipliciralo scientoloko-tehniko-tehnolokim znanjem stavljenim u
slubu takvog svjetonazora to cijeli svijet vodi u unitenje.
Genetiki ininjering je takoer sam u sebi ultimativna la koju je ovjek kroz prijanjanje uz la oformio. to je genetska manipulacija koja mijea razliite vrste nego jedna obina la? La je to u vrhunskom izdanju jer se suprostavlja istini Stvoriteljeve savrenosti i Njegovog savrenog djela koje je
stvorio: svijet sa biljkama, ivotinjama i ovjeka u njemu. Genetske manipulacije izravno progovaraju
jezikom bunta. Jezikom oholog bundije koji je nezadovoljan poklonjenim (stvorenim) i ide podeavati svijet po svojem htijenju. Govor je to onoga koji mrzi ivot i ne eli ivot ve sve usmjerava prema
vjenoj smrti, upravo suprotno vjenom ivotu na koji smo pozvani. Nema drugog odgovora doli
spoznaje da iza svega stoji zmija, avao, koji mrzi Boga i ovjeka, mrzi dar ivota i gura u smrt.
* * *
emu ovaj openiti uvod u problematiku ouvanja okolia, zatiti prirode? Iz vrlo jednostavnog razloga da se uvidi nepomirljivost ovoga svjetskog poretka koji je na djelu sa onim to se kroz teokratsku
dravu Hrvatsku eli stvoriti te tako evangelizirati svijet. Tu naprosto nema mogunosti pomirenja jer
se dekonstrukcija ivoga svijeta ne moe usuglasiti sa kraljevstvom Kristovim koje je krajnji i jedini cilj
teokracije.
Katastrofa, jedan bioloki kolaps sa svim posljedicama koji iz toga dolaze sigurna je stvar u ovim uvjetima
odosa izmeu ovjeka i ovjeka te ovjeka i prirode. Tono odrediti trenutak toga kolapsa nije mogue i
predstavljalo bi nita vie od obinog gatanja, ali to nije ni ono presudno, jer znajui kuda se ide moe se
barem donekle pripremiti.
Situacija je jednaka pretpostavci da se u vidu jedne vielane obitelji nalazimo na Titaniku, i to u onom
sirotinjskom dijelu, najnioj klasi, i znamo da e do sudara sa ledenjakom doi. Naravno da nemamo
nikakve izglede u moguem utejcaju na kapetana broda da izmjeni kurs i brzinu i jedino to nam ostaje je
da se dobro pripremimo za katastrofu tako da kada doe do sudara sa santom leda i potapanja broda imamo spremnost koja nam daje vee izglede za preivljavanje. Ako nita drugo, najmanje za omoguavanje
preivljavanja djeci. U svojoj kabini trebalo bi po ovoj hipotezi pripremiti pojase za spaavanje, uad za
sputanje niz bok broda, alat i oruje za probijanje do mjesta sa kojega se brod moe napustiti, improvizirana sklopiva splav koja moe nositi barem najmanje osobe (tj. prisutnu djecu), itd. Ovo je samo improvizirano hipotetsko planiranje spaavanja sa Titanika, ali sutina je u tome da odgovorni roditelji ukoliko
imaju spoznaju da su u opasnosti imaju dunost poduzeti sve da zatite ivote svojeg potomstva.
527

Untitled-1.indd 527

10/23/06 8:11:46 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

Ista se stvar odnosi na odgovorne dravnike, tj. na vlast, jer ovo to Hrvatska sada ima ne moe se nazivati dravnicima i dravnitvom, nego samo suhom vlau koja je samoj sebi svrha. Jednoj zajednici
ljudi koji ne gledaju dalje od vlastite sebinosti, od samih sebe u trenutnoj egzistenciji, a to je vrlo uski
horizont. Ipak, da imamo dravnitvo u pravom smislu te rijei, onda bi se sve poduzelo da se povjereni mu puk zatiti u najveoj moguoj mjeri od katastrofa koje dolaze, a koje su posve oigledne. U
tom svjetlu odgovornog dravnitva treba gledati i sve to je dosada izneseno, posebice o oruanim
snagama, stratekim rezervama hrane, sustavima energije i prometa. To je iz razloga da kada do krize
doe budemo dovoljno jaki obraniti se od onih koji e htjeti preivjeti i opstati na nain da nas unite
i pokradu nae vrijednosti. Ta jakost je zadaa cijele drave, a Ministarstvo zatite okolia i prostornog
planiranja je ovdje da se brine o tome kako to bolje sauvati i poveati bioloku raznolikost i ekoloku
ravnoteu openito.

Zatita okolia
Ministarstvo ima zadau osigurati da se sauvaju prirodne ljepote, prirodu sa svim svojim ivotom
kojeg sadri u sebi i koji je onaj na emu se temelji istinsko bogatstvo za razliku od lanog bogatstva
kapitalom tjerane potroake ekonomije. Podravanje i opstanak ivoga je posao Ministarstva kao odgovornog dravnog tijela. Ono to je prisutno mora se zatititi, a obnoviti i oistiti ono to je devastirano, zagaeno ili jednostavno zaputeno nemarnim odnosom. Glavna opasnost, ili glavni unitavatelj
prirode, okolia i svega ivoga danas je podivljali kapitalistiki sustav koji po svojoj naravi ne moe
initi nita drugo nego unitavati. I sam naziv potroakog drutva ili potroake ekonomije govori
da se radi iskljuivo o troenju, o potronji koja je iskljuiva i odvojena od stvaralatva, odvojena od
kreacije. Odvojenost potroake ekonomije od stvaralatva podrazumijeva da se ljudsko stvaralatvo
ne usmjerava ka novom stvaranju, ka poticanju ivota, nego je u potpunosti u funkciji razaranja (potronje).
Iz toga razloga nije mogua nikakva istinska zatita okolia bez potpunog odbacivanja liberalizma i
pripadajueg kapitalizma, tj. sekularizma openito. Sve ove fingirane mjere koje se sada izvode imaju
samo za cilj bacanje praine u oi svjetini i osigurati nesmetan rad na postizanju profita pod svaku cijenu te kroz profitno umnaanje kapitala poveanju svjetovne moi prema apsolutu. Navodno zalaganje
za okoli jedna je marketinka manipulacija koja kao i sav marketig slui ostvarivanju profita, pa tako
i ekoloko djelovanje ne prelazi razinu virtualnog svijeta reklame. ak je posve istinita i znanstveno
ispravna spoznaja da to je vee zatiranje ivota, to je vea devastacija i unitenje, to je i profit vei i
po toj sprezi dananji svijet ide u sigurnu ekoloku katastrofu. Odnosno, rije je o zakonitosti koja se
nauava ak i na sveilitima kada se govori i studente nauava da je potronja donositelj dobiti. Ono
to se ne nauava je istina o tome da to dovodi do zatiranja svega ivoga. Profitni ideal dananjeg
globalistikog procesa je jamac sveope ekoloke katastrofe i nema mogunosti ovu tvrdnju opovrgnuti.
Upravo zbog naela kristocentrine ekonomije koja je osloboena profita kao svojeg glavnog smisla
Hrvatska je u mogunosti ostvariti sustav koji nije u sukobu sa ivotom, nego taj ivot podrava u potpunosti, a na korist svima. Teokracijom i kristocentrinom ekonomijom na najbolji se nain ostvaruje
naelo djelovanja za ope dobro.
O samom znaaju ouvnja okolia, o sauvanoj prirodi, istom zraku, pitkim vodama, moru i svemu
to ulazi u taj pojam moglo bi se govoriti u nedogled. Nita ne bi pritom bilo suvino jer ako ne sauvamo ovaj mali, a predivan komadi zemlje, ovu malu parcelu koju smo dobili na brigu, ne znam to nam
drugo ostaje? Kuda drugdje moemo otii ivjeti i od ega emo ivjeti? Ova hrvatska zemlja nas hrani, oblai i udomljuje. Ako se nemarno i oholo odnosimo prema daru koji smo dobili sa svim pravom
imamo biti i uskraeni za blagodati koje bi inae imali. Unitavajui okoli sami sebi radimo najveu
tetu. Sebi, ali i svojemu potomstvu kojem moramo ostaviti mogunost uivanja u ljepoti Svoriteljevog
djela, a kojeg smo jedan dio batinili. Ne moe se oekivati od novih narataja, ali isto tako i od starih,
da cijene i vole svoju domovinu ako ne osjete njenu estetsku vrijednost koja transcedentira prolaznost
vremena, a ljepota prirode, ljepota svijeta, to je Boja estetska prisutnost u svoj najveoj punini.

528

Untitled-1.indd 528

10/23/06 8:11:46 AM

Organizacija Ministarstvo zatite okolia, urbanizma i arhitekture

Svi ljudi vole ono to sadri ljepotu u sebi i prema tome se odnose sa panjom i potovanjem. Ako Hrvatska postane jedno zaputeno smetlite, prljava i devastirana, prepuna otrova u svih vrsta, ne moe
se oekivati da e pobuditi u ljudima uzviene osjeaje, spremnost prema rtvi i odricanju, meusobni
zajedniki identitet i ponos. Porunjivanje Hrvatske njezinom ekolokom devastacijom slabi svenacionalno jedinstvo i smanjuje se sveopa drutvena solidarnost. Tko e se okupiti oko npr. nekakvog
prljavog i smrdljivog kanalizacijskog ispusta kojim ide otrovna tekuina bez ivota u sebi i biti spreman svojim ivotom braniti takav prostor? Nitko to nee smatrati vijednim iega osim zaborava na
neugodan vizualni i svaki drugi osjetilni doivljaj. ak ako i postoji povijesna vrijednost tog prostora
koji je nekada bio lijep i ta povjesna memorija gubi svoju puninu, svoju snagu, jer je diskreditirana sadanjou, makar u drugaijem i naizgled nespojivom kontekstu. Sa druge strane, oko jednog bistrog i
pitkog potoka sa svim prateim biljnim i ivotinjskim ivotom ve se intuitivno osijea potreba zatite
takve estetske istine. Ljudi se spremno i voljno okupljaju i vide (jo vie osjeaju) u svemu tome onu
vrijednost koja se uzdie iznad prolaznosti zemaljskoga ivota.
Zato nije sluajna ni opa globalna devastacija okolia jer osim pragmatinih profitnih razloga tu
je prisutna i jedna dublja metafizika uzrokovanost. Unitenjem okolia unitava se Boja kreacija i
razbijaju se podsvijesne niti koje nas sa Stvoriteljem povezuju. Unitava se i ljudska plemenitost i na
takvim ljudskim ljuturama ide se u olakano kreiranje svojeg novog svijeta i novog ovjeka (ili tzv.
nadovjeka). Unitenjem prirode i ovjeka misli se istisnuti i sama Boja prisutnost u svijetu. Misli se
na taj nain ustoliiti svoje boanstvo, svoju zvijer koju e stvoriti njihov novi, savreni ovjek. ovjek
osloboen grijeha i moralno nesputan u mogunostima djelovanja. U potpunosti samoostvareni ovjek novoga doba, pravi ovjek Novog svjetskog poretka. U stvarnosti to je samo demonski zaveden
ovjek koji je opet prevaren od istog obmanjivaa. Kao i kod praroditelja, i konano obeanje ljudskog
samoostvarenja samo je jedna la i nita vie od toga.
Ouvanje okolia oteano je ponajvie zbog prisutnog prihvaanja lai kao pogonskog principa moderne kulture. La je ope prisutna i samo se prihvaanjem istine moe uistinu sauvati okoli. Samo
istinom nadvladava se lana briga za zatitu stvorenog svijeta, sve prirode i ovjeka u njoj.
Zbog ekonomskog osloboenja od lane ekonomije (ili ekonomije lai) kroz kristocentrizam i mogunosti djelovanja u istinskoj zatiti okolia biti e u potpunosti ostvarivo sve to se odredi kao ekoloki
dobro sa okoli. Iz razloga to je briga za ouvanje okolia najue povezana u prvom redu sa opim planiranjem cijelog oblija prostora i pripadajue Ministarstvo sadri u sebi dvostruku funkciju: ouvanja
okolia i ostvarivanje urbanistikog planiranja. Princip djelovanja ide od opeg prema pojedinanom
iz jednostavnog razloga to je tako mogue ostvariti najbolju moguu zatitu okolia.
Ministarstvo kao dravna institucija ima prvenstvenu brigu o principjelnom odreivanju i u sveukupnom nadzoru izvravanja obaveze zatite okolia u ostalim ministarstvima i dravnim tijelima.
Tako je kao jedan primjer kako e se brinuti o zatiti okolia mogue odabrati domenu Ministarstva
prehrane, poljoprivrede, ribarstva i umarstva. To Ministarstvo biva zadueno i opremljeno za nadzor
svih ekolokih pitanja povezanih sa svojom domenom. Tako e kontrolirati sve to se odnosi na proces
proizvodnje hrane, koliko on utjee na zemljite, vode, zrak, ljude, ivotinje, biljke i sl. Kontrolirati e i
same gotove proizvode na tritu i to domae, a posebice one malobrojne i iznimne uvozne prehrambene proizvode. Isto se odnosi i na more i ribarstvo, ume i gospodarenje umama, itd. To sve podrazumijeva i ovlasti kontrole i tehniko-tehnoloku opremljenost koja moe zadovoljiti visoke zahtijeve
modernog doba kod zatite od svakakvih ovjekom stvorenih otrova, a koji su u upotrebi. Posebno se
to odnosi na zatitu od genetski modificiranih proizvoda svih vrsta i oblika.
Ministarstvo gospodarstva brinuti e na istim naelima o tome da je sva privreda, a posebno pripadajua joj industrija, u potpunosti ekoloki osmiljena. Zbog kristocentrine ekonomije i korporativnog
gospodarskog ustroja taj na prvi pogled prividno nepotrebni i neisplativi troak vrlo brzo postaje
jedna od najisplativijih investicija. Osim ulaganja u ivot u smislu demografskog rasta (raanja djece,
obitelji kao temeljne ciglice dravne zgrade) nema boljeg investiranja doli u zatitu okolia. Uostalom,
to dvoje ni nije mogue precizno razdvojiti i jedno je utkano u drugo vezom slavljenja svetosti ivota.
529

Untitled-1.indd 529

10/23/06 8:11:47 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

Tako, recimo, obavezno je ukljuivanje u svaku industrijsku izgradnju strogih normi za proiavanje
industrijske vode na nain da na izlazu bude jednaka razina kvalitete kao i na ulazu i da bez toga nema
pogona koji smije raditi. Ili isto tako stroge norme u vezi sa zvunim oneienjem ili ispustom ispunih plinova koji se smiju emitirati u prostor. Svugdje je apsolutna zatita, naravno u granicama ljudskih mogunosti, prioritet koji je na prvom mjestu. Vrlo je vano da se ti propisi dosljedno provode
nad svim privrednim subjektima iz razloga onemoguavanja nelojalne konkurencije na unutarnjem
privrednom planu, a do koje moe doi ukoliko netko svoju konkurentnost temelji na tome da se ne
pridrava ekolokih normi. Na vanjskom planu upravo se o tome i radi, jer se nedosljedno i cinino
titi jedno podruje (uglavnom bogati Zapad) dok je ostatak osloboen tih propisa (koji su ionako
nedovoljni) i sva prljava industrija se jednostavno preseli na ta podruja, tamo ostvaruje vei profit na
zadovoljstvo investitora istovremeno unitavajui sve oko sebe. I to na lokalnom planu u ekolokom
smislu, a na globalnom planu u gospodarskom smislu potpuno unitava svaku mogunost poslovanja
onima koji bi se htjeli pridravati ekolokih normi zato jer nisu u stanju izdrati pritisak tzv. slobodnog trita. Hrvatska svojim zatitnim mjerama stvorenim svojim zatienim ekonomskim sustavom
nema taj problem pritiska do strane tzv. slobodnog trita koje gleda samo profit i zato nam je mogue
raditi onako kako je za ouvanje i daljnje poticanje ivota najbolje.
Takoer je ve u poglavlju o energetici dobrim djelom objanjeno kako se kroz sveobuhvatne mjere
energetske politike ima ujedno osim energetske samodostatnosti zatititi i okoli. Kod pitanja energetike najvie se pribliavamo konanim i najveim odrediteljem razine i djelotvornosti po pitanju
ouvanja okolia prostornog planiranja, tj. urbanizma i arhitekture.
Prije nego to se krene u to podruje treba odrediti neke od osnovnih ekolokih odredbi, ili stratekih
zahtijeva koji se imaju u osmiljavanju prostornog planiranja ugraditi. Rije je nadasve o zahtijevima
poput postizanja takvog stanja na podruju Hrvatske da se sve rijeke i cijelo more dovedu u stanje
prve kategorije. To doslovce znai zadau i obvazu da se iz svih rijeka moe mirno, sa pouzdanjem i
sigurnou piti voda kao za ovjeka potpuno zdravi proizvod. To onda znai da se doslovce svi stambeni, poslovni, privredni, obrambeni i svaki drugi objekti usuglase sa tim zahtijevom. Svi prije navoeni planovi obnove industrije, poljoprivrede, izgradnje prometnica i ostalih objekata bivaju potpuno
podinjeni zahtijevu za potpuno pitkim vodama i istim tlom. Moe nekome tako neto izgledati
nemoguim jer samo jednim takvim zahtijevom trai se izgradnja jedne ogromne infrastrukture zbrinjavanja svih vrsta otpadnih voda i ostalih oblika oneienja koja mogu zadesiti rijeke (vode openito
nadzemne i podzemne zalihe) ili more. To definitivno nije mogue u dananjem pojmanju mogue
izgradnje, ali kroz kristocentrini ekonomski model, korporativno gospodarstvo i graditeljstvo koje
je na sasvim drugoj produktivnoj razini od ove koju sada poznajemo i takvi strogi zahtijevi mogu se
relativno brzo i nadasve kvalitetno izvriti. Kada se to na koncu i ostvari onda do punog zamaha dolazi
povrat investiranog samo kroz posjedovanje velikih koliina pitkih voda za koje onda vie nije
potrebno naknadno proiavanje nego se one uzimaju kao ve od same prirode na najbolji nain
stvoren proizvod. Onda je to jeftina proizvodnja proizvoda koji je ve sada vredniji od toliko napuhane vrijednosti nafte, a svakom minutom samo mu se poveava vrijednost. Visoki troak ulaganja u
izgradnju takve infrastrukture i takvog gospodarstva koje unutar sebe ima istu vodu kao nepreraeni
proizvod prirode unutar koje obitavamo brzo se vraa natrag kroz upravo tu utedu do koje dolazi
zbog nepostojanja potrebe za proiavanjem ili dodatnim traenjem (ak i uvozom to se danas u
Hrvatskoj dogaa!) pitkih izvora. To je u potpunoj surotnosti sa dananjim principom jer se umjesto
proiavanja zagaene vode prije upotrebe, u ovome modelu voda isti nakon uporabe i tako oiena vraa u svoje mjesto unutar biosfere. Dakle, pristup kapitalizma je da sve vode zagade i onda iz
zagaenog derivira ono to se ljudskim normama odredi prihvatljivim za konzumaciju, dok je kristocentristiki pristup da se sve vode sauvaju, a one koje se uzimaju na uporabu moraju se vratiti natrag
nezagaenima. Dok e bogati Zapad troiti silnu energiju na stvaranje pitke vode iz one prljave,
otrovane, i kroz taj proces podii trokove praktiki svemu ostalome u proizvodnom ciklusu iz razloga
to je voda svugdje prisutna i nuna, dotle e Hrvatska svakim novim danom svoje trokove smanjivati
i cijenu ivljenja (tj. ivotni standard) poboljavati kroz pametno ulaganje u preventivnu zatitu svojih
voda (pitkih izvora), a isto tako i svojeg mora. Amortizacijom investicije u sustav koji u potpunosti zatiuje istou voda i mora isti postaje stvarateljem dodatne vrijednosti koja se reflektira ponajprije na
smanjenju ukupnih trokova u gospodarstvu, a to onda omoguuje i bolju konkurentnost u odnosu
530

Untitled-1.indd 530

10/23/06 8:11:47 AM

Organizacija Ministarstvo zatite okolia, urbanizma i arhitekture

na kapitalistiki sustav u naem okruenju. Tu treba vidjeti i mono oruje u propagandnoj borbi jer
injenica posjedovanja jednog takvog luksuza da svi dravljani na raspolaganju imaju jeftinu pitku
vodu vrhunske kvalitete u velikim koliinama predstavlja pravi amar lanim vrijednostima globalistikog potroakog ludila u kojemu je podmetnut lani ivotni standard kao navodna vrijednost, a u
tom svom lanom bogatstvu moraju pitku vodu kupovati u supermarketima. Svim posjetiteljima koji
dolaze iz razvijenog Zapada u Hrvatsku jedna od senzacija koju e prepriavati svojim poznanicima
ili prijateljima na veerama biti e kako je u Hrvatskoj pitka voda dostupna putem javnog vodovoda, a
to e izgledati poput naune fantastike pa time jo efektnije u propagandistikom smislu.
Sve reeno za zatitu voda i mora vrijedi i za ostale vrijednosti koje su dio zatite okolia poput istoe
zraka, tla, bioraznolikosti, uma, flore, faune i svega ostalog to predstavlja zatitu ivota. Sve je jedna
invensticija koja je realno jedino i mogua ukoliko se eli imati ivljenje dostojno ljudskog dostojanstva, a najbolje od svega je da se upravo takvim radom natrag vraaju i najvrijedniji plodovi u svim
oblicima i vremenom se samo sve obogauje u ljudima vrijednim darovima. U potpunoj suprotnosti
sa kapitalistikim kratkoronim i samo iluzornim koristima koje se vrlo brzo transformiraju u veliki
troak i nevolju po ovjeka koja se kroz ustrajanje u zabludi kapitalizma vremenom samo jo vie pogorava i ovjeka baca u bezdan oaja i besmisla.
U svemu ovome najvei problem nije kako da se sami kao drava i drutvo organiziramo nego problem
potpunog ouvanja okolia dolazi iz naeg blieg i daljeg okruenja. To ima i svoju pozitivnu stranu jer
smo time predodreeni za to bolju suradnju ponajprije sa svojim susjedima i jedna od glavnih zadaa
Ministarstva vanjskih poslova lei u dogovaranju kojemu je cilj zatita okolia. Da nije tako postojala
bi realna opasnost od samozadovoljstva svojim sauvanim blagom i samoizolacijom od ostatka svijeta
budui da ne bi imali potrebe sami poticati, forsirati i ak nametati ekoloke standarde koji su cijelom
svijetu na korist. Ovako smo zbog vlastitog dobra prisiljeni kroz pitanje zatite okolia vriti evangelizaciju svijeta, a u prvom redu naih susjeda, budui da je pitanje ekologije pitanje dominacije ivota
i ljubavi nad smru i mrnjom pa time postaje pitanjem priznanja i nasljedovanja Isusa Krista. Prema
tome, ekologija i promicanje ekolokih vrijednota po svijetu je jedan oblik evangelizacije upravo iz
prije objanjavanih razloga o povezanosti kristocentrizma sa uvanjem ivotnih vrijednosti.
Prisutna je tu i odreena providecijalna odreenost budui da je pitanje zatite okolia prilino zlouporabljeno i na vrlo suptilan nain usmjereno u potpuno krivom smjeru, a dok je zanimanje za
rijeavanje ekolokih problema vrlo visoko ak i kod ateizirane i poganizirane zapadne javnosti po
samoj naravi cijele materije. Kao dobar primjer kako se cijela ideja skree na stranputicu i odvlai od
puta istine i puta spasenja je nametanje hinduistikog svjetonazora nejedenja mesa (vegetarijanstvo)
i neubijanja ivotinja kao onih postupaka koji e dovesti do ouvanja okolia. To je toliko apsurdno i
neistinito, ali ipak zbog medijskog ispiranja mozga ima uinak dovoljno dobar da osigura nesmetano
razaranje svijeta i unitavanje ivota kapitalistikim razaranjem svijeta. Kao posebno banalan i lako
razobliiv trik moe se spomenuti medijsko nametanje nenoenja prirodne koe i krzna kao i supstituiranje istih sa industrijskim nusproizvodima. Rije je o najobinijem proirivanju trita za jeftinije
proizvode na kojima se ostvaruje vei profit i marketinkim trikovima nametanja potranje. Umjesto
prirodnih materijala koji su nusproizvod poljoprivrede (ovdje se misli na oblik poljoprivrede kakav
ima biti u Hrvatskoj, ne na industrijsku poljoprivredu kakva je na Zapadu) namee se jedan nusproizvod industrijske proizvodnje, a prvenstveno petrokemijske industrije. Jedna koa koja se dobije od
krave nema nikakvog ekoloki tetnog djelovanja na okoli dok zamjenski umjetni proizvod samim
svojim procesom proizvodnje unitava okoli. Dakle, svi oni aktivisti koji zagovaraju umjetna krzna
i koe naivno su upregnuti u slubu profita i time unitavanja okolia te rade upravo ono protiv ega
nastupaju. Oni svojom aktivnou potpomau prljavu i profitu podreenu industriju koja svojom aktivnou pobije vie ivoga svijeta nego to se kroz potronju umjetnih odjevnih predmeta smanjuje
ubijanje ivotinja u uzgajivakim faramama.
Prema tome, da rekapituliramo sve prije navedeno, Ministarstvo zatite okolia i prostornog ureenja
treba donositi i kontrolom pratiti provoenje ekolokih standarda kroz sve dravne resore. Svi oblici
proizvodnje i organizacije drutvenog ivota stavljaju se u slubu ouvanja okolia. Vanost promiljanja ljudske organiziranosti koja je usmjerena prema uzvienju ivota naznaio je i jedan skolastiki
531

Untitled-1.indd 531

10/23/06 8:11:47 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

mislilac poput sv. Tome Akvinskoga koji je uz svoje filozofske spoznaje jednako tako ostavio i spoznaje
do kojih je doao po pitanjima poput onih gdje i kako izgraditi grad i ostalim slinim i naizgled banalnim i sa filozofskom openitou teko spojivim konkretnim naputcima. Ali upravo taj spoj filozofske
teorije sa ivotnom praksom i je ono to je potrebno kako bi se uspjelo u izgradnji drave kao jedne
ljudske tvorevine namijenjene ovjeku, ali istovremeno i u slubi Bogu. Tako i najvei od svih filozofa,
Sv. Toma Akvinski, daje u svojim djelima konkretne naputke kako se drava i vladar onoga vremena
trebaju odnositi prema ovjeku i prirodi. Osnovna je misao u harmoniji, a harmonija je mogua samo
sa Bogom kao osnovnim poelom. Sve to se pokuava harmonizirati bez Boga, a to vidimo na djelu
danas, dovodi na koncu do opeg kaosa u kojemu su svi u sukobu sa svakim. ovjek sa ovjekom,
ovjek sa prirodom i priroda se ovjekom, a ponajprije je ovjek u sukobu sa samim sobom jer svako
zlo koje se ini prema van najvie teti samome initelju. Stvaranjem kaosa sile podzemlja ire zlo po
svijetu i ovjeka dre u nevidljivom ropstvu. Time je ujedno i jasnija masonska inicijacijska izreka
Ordo ab chao (Red iz kaosa) jer se iz stvorenog i namjerno poticanog kaosa eli unititi svako Boje
odreenje svijeta i na tako unitenoj kreaciji, kreaciji Stvoriteljevoj koja je bila dobra, izgraditi svoj
svijet zla. U kaosu se ima unititi ovaj, navodno stari, zastarjeli, poredak, uvesti rad na protubojim
naelima i tako izgraditi Novi svjetski poredak.

Prostorno planiranje
Dio ministarstva koje je zadueno za prostorno planiranje je ono od kojega sve u biti poinje, a to se
na koncu tie cijelog rada na izgradnji kraljevstva Krista Kralja. Znajui to je konani cilj, koje je to
konano dovrenje, znamo da su u skladu sa takvim zahtijevom mora raditi dostojno Gospodinovom
imenu na koje se oslanjamo. Osmiljenje prostornog ureenja ili planiranja, tj. urbanizma i pripadajue mu arhitekture, u stvari predstavlja identifikacijsku kartu nae nutrine, naeg duha, sadrinu naeg
srca.
To je u skladu sa evaneoskim rijeima: Ta iz srca izviru opake namisli, ubojstva, preljubi, bludnitva,
krae, lana svjedoanstva, psovke. (Mt 15, 19), kao i Ta svako se stablo po svom plodu poznaje. S trnja
se ne beru smokve niti se s gloga groe trga. Dobar ovjek iz dobra blaga srca svojega iznosi dobro, a zao
iz zla iznosi zlo. Ta iz obilja srca usta mu govore. (Lk 6, 44-45).
Tako se iz samog vizuelnog izgleda jednog grada, a i cijele drave, moe odmah oitovati stanje srca i
koji je duh bio u ovjeku prisutan prilikom stvaranja. To je mogue sagledavati i gledajui povijesnu
dimenziju, odnosno moe se osim u prostoru (odreenom podruju) oitati i kakvo je stanje srca i
duha bilo u odreenom povijesnom razdoblju. Urbanizam i arhitektura su oni najoitiji, a ujedno i u
vremenu najtrajniji izraaji ljudskog stanja i tu se jako lijepo moe vidjeti koliko je ovjek kroz povijest
iao od ili prema Bogu. Arhitektura predstavlja vrhunac svake kulture, ona predstavlja sutinu i poetnu osnovu svakog daljnjeg kulturnog izriaja koji se moe sagledavati kao svojevrsna arhitektonska
post-produkcija.
Cijeli urbanizam i arhitektura, te dvije glavne odrednice prostornog izgleda, imaju posebno mjesto u
oitovanju stanja ljudskih srca i duha zbog toga to su na neki nain najbolji prikaz jednog opeg prosijeka. Nema te statistiko-analitike metode koja bi bolje mogla isitavati znakove nekog vremena nego
to je to urbanizam i arhitektura. Sama umjetnost nije toliko precizna jer po svojem obimu, a i samoj
nudi egzistencijalne naravi ljudskog djelovanja, nije ona primarna. Odnosno, potrebu umjetnikog
izriaja ovjek je uvijek mogao, a to je redovito i inio, izraziti u svim onim radnjama koje su bile neophodne za puko preivljavanje poput prehrane, odijevanja i stanovanja. Tek boljom produktivnou
odreene zajednice mogli su se izdvajati ljudi koji su se bavili umjetnou kao stvaralatvom koje je
svjesno svoje namjene, koje nije samo usputan produkt nekog drugog, nadreenog stvaralatva.
Zato to je kod urbanizma i ahitekture rije o onim primarnim i nad osamostaljnom umjetnou
nadreenim djelovanjima mogue je u istima oitavati najiskreniji izraz, najbolje definirajui rukopis
jedne manje ili vee skupine ljudi na nekom prostoru unutar nekog vremena. U urbanizmu i arhitekturi sve je vidljivo, nita se ne moe sakriti i nita nije nevano te se sve objedinjuje u jednu cjelinu
poput slike koju onda gledamo u njenoj sveukupnosti te dojam koji na nas ta slika ostavlja rezultat
532

Untitled-1.indd 532

10/23/06 8:11:48 AM

Organizacija Ministarstvo zatite okolia, urbanizma i arhitekture

je nje cijele. To je taj prosjek slike, ako se moe tako govoriti, ta njezina cijelost koja ujedno oituje i
slikara, a isto tako i urbanizam kao oblikovanje prostora predstavlja prosjek cijele zajednice kao stvaraoca. Naravno da je slikar jedan ovjek-pojedinac koji je distanciran od ljudi-zajednice, ali ovdje se
gleda na slikara sa svojim prstima, rukama, nogama, oima i umom i izjednaava ga se sa ljudima u
zajednici koji neki predstavljaju ruke, drugi noge, trei oi, a oni koji su upravljaka elita ili dravnitvo predstavljaju um koji svime upravlja. I kao to je kod samog slikara u njegovom izriaju um onaj
koji upravlja tijelom, ipak je i samo tjelo na svoj nain utjecalo na taj sami um. Nije svejedno da li
slikar ima ruke, ake ili ak i oi ili je tjelesno hendikepiran na bilo koji nain. Nije svejedno da li mu
je tijelo mlado i zdravo ili staro i bolesno. To se sve odraava na samo djelo, htio to slikar ili ne, bio on
toga svjestan ili ne, a ista se stvar odnosi na ljude kao odreenu organiziranu zajednicu i ovisno o tome
kakvi su pojedini dijelovi te zajednice koji svi skupa, ali i svaki na svoj nain, istovremeno sudjeluju
u djelovanju. Na kraju se oituje sveukupnost, ili prosjek stanja cjeline koja djeluje na nain kako je
djelovala i kako se time izrazila.
U tome nipoto nije bitno, a to mnogi smatraju presudnim, materijalno ili svjetovno bogatstvo odreenog drutva koje stvara i to sa ljepotom nema nikakve veze. Pa nije li danas ovjeanstvo po materijalnom bogatstvu, po mogunosti stvaranja i mogunosti produkcije kroz tehnoloki uzlet na najveem povijesnom nivou od kada imamo sauvane povijesne zapise, bilo u pismu, bilo u nekoj drugoj
formi? I nije li izraaj prostornog ureenja upravo danas najvie udaljen od ljepote i harmonije nego
to je to ikada bio u povijesti? ak i u usporedbi sa predkranskim vremenima i civilizacijama. Poganska Grka i poganski Rim imali su, po onome to moemo usporediti sa dananjicom, puno bolje
razvijeno stanje duha. Ili, moglo bi se rei da su u antici onodobni pogani koji nisu imali prigodu/milost uti navjetenje Spasiteljevo, manje pali u bezdan otuenja od boanskog i ljudskog u ovjeku
od (post)modernog ovjeka koji je radosnu vijest uo i potom je u potpunosti zanemario/zaboravio.
Ako nita drugo, barem po nudi scientoloko-tehniko-tehnoloke inferiornosti antiki pogani nisu
se mogli uhvatiti u zamku modernog (postmodernog) ovjeka. Jedini zakljuak koji bi se po pitanju
odnosa urbanizma i bogatstva mogao dati je da upravo silno bogatstvo i robovanje tom bogatstvu
sputava i sniava etiki pa po tome i estetski izriaj.
Bitna je spoznaja utjecaja strukture na prostor, tj. da struktura svojim oblikom oblikuje i prostor u
kojem se nalazi. Ne samo da oblikuje nego kroz to oblikovanje i ovladava cijelim prostorom vrei
utjecaj na cijeli proces ivota koji se u prostoru deava. Ovisno o tome kakva je forma te strukture
ovisi i kakav e biti sveukupni izraajni dojam prostora. Sama forma je direktno ovisna i predstavlja
neposredni odraz onoga to je sadraj srca. Forma je Kristova i Marijina i Njihova Dva Presveta Srca
su izvorite forme ako smo mi kao oblikovatelji te forme u slubi ta Dva Srca i Njima u korist i slavu
ovladavamo prostorom kroz strukturu. No, ako je prisutna udaljenost ili, jo gore, potpuna oprenost
od kristolokog i marijanskog izvora, onda se ovladavanje prostorom ini u neije tue ime, za neiju
tuu slavu i mo.
Iz tih razloga od presudne je vanosti prilikom promiljanja prostornog planiranja imati izvorite u
Isusu i Mariji. Ta utemeljenost daje nam sposobnost oitovanja svih minulih i trenutno postojeih
prostornih izraaja, ali isto nam tako daje i mogunost novog stvaranja koje je usmjereno u pravcu
nebeskog odreenja.
Kod spoznavanja dananjeg stanja u prostoru, kako Hrvatske, Zapada ili cijelog svijeta samo je jedna
rije dovoljna da se opie situacija: anarhija. Nije to bilo kakva anarhija, nego je rije o onome stvaranju kaosa iz kojeg se eli stvoriti novi red, tj. Novi svjetski poredak, tako da je to anarhija koju stvara
kapital svojom bezobzirnom tenjom ka poveavanju prema apsolutu na najbri mogui nain. Kapitalu pogoduje unitavanje bez odgovornosti prema posljedicama unitavanja i kojim se sam najbolje
multiplicira iz razloga to bi odgovornost u ovom smislu predstavljala trokove i obuzdavanje kapitala.
Kako je kapital onaj kojem se ovjek dananjice poklonio i podinio tako su i sve posljedice tog idolopoklonstva vidljive i na prostornom oblikovanju putem urbanizma i arhitekture.
Urbanizam i arhitekturu dananjice do u najmanjeg detalja diktira profit i nema odstupanja od ove
dogme modernog kapitalizma. Iz tog razloga moglo bi se govoriti i o polaganom umiranju urbanizma
533

Untitled-1.indd 533

10/23/06 8:11:48 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

jer kada nema mogunosti ikakvog predvianja koje je iznad profitnog odreenja nema niti mogunosti ozbiljnog urbanizma. Kako moderna dinamika profitnog diktata ide u ciklusima od najvie tri
(3) mjeseca tako nije mogue nita realno ozbiljnije planirati, a to bi nadilazilo ta tri mjeseca profitnih
oitovanja u tzv. kvartalnim izvjeima. Ono to se ipak nude kao nekakve urbanistike odrednice
treba gledati kao na obinu naunu fantastiku i nema nikakve stvarne snage unutar sebe, a da je tome
tako posve je lako dokazljivo kroz toliko radikalna odstupanja ili korekcije od prostornih planova
tako da ono to se na kraju izgradi ima vrlo malo ili ak i nita sa izvornom zamisli. Naravno da je
glavni i uope neosporivi razlog tim korekcijama diktat kapitala koji ide za time da izbacuje sve one
stavke koje se pokazuju kao nedovoljno profitne i na njihovo mjesto stavlja sve to je isplativije, za to
postoje zainteresirani tzv. investitori i sve u istom stilu metajezika kojem je svrha okrutnu istinu prikazati nunom, ali ujedno i kao drutveno korisnom. Praktiki je postignuto preutno konzensualno
stanje u kojemu se makar i nerado, ali ipak prihvaa injenica da kada kapital nije zainteresiran za
izgradnju, odnosno u ovom sluaju za oblikovanje prostora po makar minimalnom interesu ili koristi
za ovjeka, te se to prihvaa kao neminovnost jer je kapital postavljen na pijedestal neoborivog autoriteta. Kapitalu se dao boanski autoritet i po tome se autoritetu ovjek spustio na razinu obitavanja
u potpuno dehumaniziranim prostorima koji ovjeka tlae obostrano: i psiholoki (tj. duhovno) i
tjelesno (svjetovno). Podinjavajui se kapitalu ovjeanstvo se stavilo u slubu izgradnje strukture sa
takvom formom koja ide u pravcu globalnog oblikovanja takvog prostora gdje ovjek ostaje prevladan
neovjenim i protubojim izriajem.
Da je tome tako ne treba ii nigdje dalje od Hrvatke danas, a posebno u veim gradovima poput
Zagreba ili Splita. Tu je na djelu potpuna anarhija, omoguena naravno opim stanjem korumpiranih zloinakih struktura vlasti na svim razinama: od najnie lokalne do najvie dravne. Ne postoji
nikakva briga o nacionalnom, regionalnom i lokalnom urbanistikom ureenju. Pravila u potpunosti
odreuje kapital i interesi pohlepnih pojedinaca udruenih u skupine poput hijena koje samo gledaju
na podruje Hrvatske kao na leinu u savani i kako na njoj to bre zgrnuti bogatstvo. Interes nacije
i ovjeka je potpuno nebitan u ovom odnosu snaga kakav je prisutan i sve to se radi je u potpunoj
suprotnosti od nacionalnih interesa. Dovoljno je pogledati to je napravljeno i to se radi. Selo se
unitava i intenzivno raseljava u gradove, a o emu je detaljnije obrazlagano na poglavlju o poljoprivredi. U samim gradovima u koje se to stanovnitvo nasiljem kapital-odnosa prema ovjeku prisilno
nagurava sve se opet radi u suprotnosti ostvarenja razvoja ivota dostojnog ovjeka, odnosno ivota
uope. Nema nikakve zainteresiranosti za razvoj ivota, a i ljubavi, jer bez ljubavi niti ivot se ne moe
primjereno razvijati, ako uope ikako.
Svi koji ivimo u Zagrebu ili Splitu, a i u ostalim veim mjestima, pogledavi kroz prozor moemo
vidjeti na to lii prostor u kojemu ivimo. Samo se gleda kako na svakoj slobodnoj i imalo atraktivnijoj povrini izgraditi to vie, to bre i to jeftinije. Za posljedicu imamo ekstremno skupe siune
stanove u kojima ovjek nakon nekog boravka mora makar podsvjesno trpiti teke psihike posljedice.
Ako se ne rade mali i skupi stanovi rade se kao jedna znakovita suprotnost veliki i na principu hangara
instant izgraeni trgovaki prostori ili opet s druge strane stakleno-elini monstrumi koji predstavljaju poslovne prostore modrenog vremena. Ne postoji apsolutno nikakva briga o prateim objektima,
infrastrukturi i utjecaju tako baenih i izgraenih objekata na socijalni i ekonomski ivot u uem i
irem prostoru. Nema promiljanja o tome gdje se djeca mogu igrati, gdje e djeca ii u vrti ili kolu
i kako e ii. Ne razmilja se postoji li dovoljno metara kvadratnih po itelju primjerenih i ureenih
zelenih povrina sa parkovima i nasadima, igralita, rekreacione povrine gdje ljudi koji u blizini ive
ili rade mogu provoditi vrijeme u odmoru. Ne samo vrijeme odmora ili slobodnog vremena, nego
je tu i pitanje to ovjek vidi gledajui kroz prozore ili izlazei na balkone i terase svojih stanova ili
mjesta rada. O zanemarivanju kulturnih potreba da se ne govori, jer i ono to se kao kultura servira
nije kultura nego opet samo novo mjesto za stvaranje profita kroz stvaranje mentaliteta podlonosti
kapitalu, a kulturom se samopretenciozno naziva. Najobinija i ono to bi trebalo biti jedna najbanalnija (najosnovnija, samorazumljiva svakome sa mrvicom zdrave pameti) stvar poput parkirnih mjesta
novih vozila koja sa novostvorenim objektom ulaze u ovladavanje prostorom, sa cijelim posljedicama
za odvijanje prometa, preoptereenja postojeih komunalnih i infrastrukturnih kapaciteta, sve navedeno se potpuno zanemaruje i preputa samome sebi. To drugim rijeima znai ono to je na poetku
reeno kada se htjelo izraziti ope stanje: anarhija koja stvara stanje kaosa. Ljudi su preputeni da se
534

Untitled-1.indd 534

10/23/06 8:11:48 AM

Organizacija Ministarstvo zatite okolia, urbanizma i arhitekture

snalaze kako god znaju i umiju, a kao jedino rijeenje rastereenja i bijega od cijelog kaosa koji pritie ovjeka nudi se ovadavanje novcem, jedno intenzivno zgrtanje kapitala. Novac je potreban, i to
u velikim koliinama, da bi se uspjelo platiti velike iznose za prostore koji su koliko-toliko manje devastirani kapitalom i svojim prostornim izriajem nude barem neto od onoga za im ovjek u svojoj
nutrini ezne. No, taj poriv za spasenjem koje se sugerira u stjecanju to vee koliine kapitala upravo
proizvodi jo veu tiraniju kapital-odnosa na cijelo drutvo i po tako pokrenutom zaaranom krugu
(doslovce je zaaran, doslovce je magijski, okultni) samo se ope stanje jo dodatno pogorava za sve
sudionike te paklenske igre.
Ljudi se velikom veinom, po zakonu ogranienih velikih koliina kapitala za malobrojne i jo vee
grabljenje za ono malo preostalog kapitala od preostale velike veine, pokuavaju snalaziti kako znaju
i umiju troei potpuno neproduktivno (nekorisno za ovjeka, ali korisno za kapital) energiju u pravnim sporovima i svakodnevnim problemima do kojih je dolo zbog nebrige pastira nad povjerenim im
ovcama. Nedostatak ljubavi i brige prema blinjemu omoguuje daljnju egzistenciju i dodatni napredak takvog pogubnog stanja za iroke narodne mase, ali to je posebno tragikomino, i ovi koji sada
trenutno profitiraju jednako nee biti izuzezeti od ope propasti. Zbog svoje kratkorone pohlepe na
koncu i sebi samima stvaraju zlo i nevolju.
U ljudima se tako stvara napetost, bolesti, stres, netrpeljivost i svakavi drugi po ljude tetni i nezdravi odnosi i stanja. Kada se samo pogleda kako ljudi ive, u kojim uvjetima, zatvoreni u svoje male
stanie poput mieva u kutijama za cipele i tako natiskani jedni uz druge i jedni na drugima. Stari
ili nekvalitetni stanovi u bezlinim i zaputenim zgradama i gradskim i prigradskim naseljima nabacanima bez plana i reda. Nije udo da kriminal onda raste, da se nasilje unutar obitelji razbuktava jer
je skoro neminovno kada su ljudi, toliko stisnuti jedni uz druge da ne mogu ni disati kako bi trebali,
postavljani u jednu besperspektivnu situaciju kojoj se ne vidi izlaza. Uz alkohol i narkotike sve se jo
dodatno pogorava, obitelji se lome i raspadaju, mladi nemaju nadzor nad sobom i autoritet koji bi ih
vodio, prostitucija se pojavljuje kao nekakva normalna stvar, a sve to skupa nigdje ne vodi do li u jo
poveano drutveno rasulo.
I kako sve to rijeiti, i kako je ta problematika planiranog i po kapitalu determiniranog stvaranja anarhije i kaosa stavljena upravo unutar poglavlja o prostornom ureenju (izmeu ostalih poglavlja koja se
time direktno bave: odgoj i obrazovanje i unutarnjih poslova)? Naela djelovanja ostaju ista i za rad na
pravcu dobra i protiv zla nije potrebno initi drugo doli ovladavati prostorom na nain da taj prostor
pokoravamo za slavu Boju.
Da se ipak spustimo sa openitosti na konkretne ivotne primjere koji teoriju potvruju kroz praktinu primjenu, a na taj nain, iako to nije bila namjera protagonista primjera koji slijedi, ujedno pokazuje koliko je ovjek podatan utjecajima unutar kojih se nalazi, posebice ako nije duhovno uvren
na Petru-Stijeni.
Radi se o primjeru iz New Yorka sa kraja 70-tih godina dvadesetog stoljea. Grad je imao problem sa
svojim sustavom podzemne eljeznice, odnosno, u podzemne galerije i hodnike uvukle su se razne
uline bande i postupno preuzele nadzor nad tim prostorom. Bande su terorizirale putnike, pljakale, silovale, ubijale i to je bilo dovedeno do takve mjere da je policija potpuno odustala od pokuaja
uvoenja reda i zakona. ak je i ogorenje graana dovelo do glasovitog sluaja gdje je putnik koji je
viestruko puta opljakan odluio preuzeti zakon u svoje ruke. Naoruao se, ekao da doe do ponovnog razbojnitva nad njim i hladnokrvno poubijao sve napadae (trojicu ili etvoricu). Na suenju ga
je porota sastavljena od istih graana koji su i sami svakodnevno trpili nasilje u podzemnoj eljeznici
oslobodila svake krivnje, a to uope nije za uditi jer je dolje u podzemnoj eljeznici dolo do potpunog bezakonja i anarhije u kojoj ovjek onda pokuava preivjeti kako zna i umije.
Ovime se samo htjelo opisati koliko je stanje u podzemnoj eljeznici grada New Yorka bilo kritino i
prijetilo je ope krvoprolie budui da su uzavrijeli rasni i socijalni antagonizmi cijele lepeze etnikuma
prisutnog na prostoru New Yorka. Podzemna eljeznica je postala pojam potpunog bezvlaa i nemoi
organiziranog drutva u suoenju sa kriminalom masovnih razmjera. ak je i sama svrha postojanja
535

Untitled-1.indd 535

10/23/06 8:11:48 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

podzemne eljeznice bila dovedena u pitanje budui da su svi koji su mogli izbjegavali sluiti se istom,
a posebice izvan radnog vremena kada je skoro u potpunosti opustjela i prela pod puni suverenitet
bandi. Bande su suvereno zavladale podzemnim prostorom New Yorka i inilo se da nije mogue rijeiti taj problem. Policija je svim oblicima represivno-preventivnog tipa pokuavala istjerati bande van,
ali rezultate nije nikako postizala, nego se nakon svake akcije snaga bandi samo dodatno poveavala
jer su zadobivale u autoritetu na svojoj lokaciji, a policija ga je rapidno gubila.
U takvoj desperatnoj i gradskim vlastima oito nerijeivoj situaciji nala su se dvojica entuzijasta koji
su doli do zakljuka koji se tog trenutka svima inio potpuno apsurdan i nerazuman. Oni su tvrdili
da je problematiku kriminalnih bandi u podzemnoj eljeznici New Yorka mogue rijeiti promjenom
konteksta u kojem se banditizam odigrava. Tonije, glavna ili primarna meta mora postati izgled prostora podzemne eljeznice, a osnovni davatelj izgleda i identifikacije moi bili su grafiti koje su bande
oslikavale svaka na svojem podruju. Orijentirali su se na same grafite jer su smatrali da se pripadnici
bandi sa njima najvie identificiraju i oni predstavljaju legitimaciju njihove vlasti nad prostorom u kojem se nalaze. Zato i policijske akcije nisu imale uinka jer je policija privremeno potisnula pripadnike
bandi sa njihovog podruja, ali kada je akcija bila gotova i kada se opet ostavilo policijske pozornike da
povremeno nadziru prostor, bande su se odmah vraale na svoj teren koji nikada nije ni bio osporen
budui da su grafiti ostajali netaknutima. Opstanak grafita govorio je svojim metafizikim jezikom
slike da je ovdje vlast nad prostorom kod kreatora slike, ili da je mo kod onoga iji je i grafit.
Policijskim i gradskim strukturama nije bilo mogue objasniti i dokazati istinitost ovih tvrdnji pa su
se dvojica neshvaenih vizionara dali sami samcati na posao brisanja grafita iz prostora podzemne
eljeznice. Krenuli su u jedan teki, sizifovski posao brisanja grafita iz postaja podzemnih eljeznica
i time su se svakodnevno bavili, bivajui istovremeno izvrgnuti nerazumijevanju i ruglu. Nisu se dali
pokolebati i uporno su radili po svojemu. Po danu, za radnog vremena na odabranim lokacijama
sputali su se u podzemlje i uporno brisali grafite. Oni su odmah preko noi bili ponovno iscrtani, ali
i naredni dan su isti bili ponovno brisani. Radilo se o doslovnom sukobu volje i portvovnosti i onaj
koji je imao viak istih vrlina na kraju je i pobijedio.
Malo po malo, nakon odreenog vremena, na lokacijama na kojima su se uporno izmjenjivala pisanja
i brisanja ona strana koja je grafite ispisivala poela je poputati. Grafiti su se smanjivali po obimu i samom intenzitetu poruka koje su poiljali. Prostor je polako bivao sve osloboeniji od dominacije grafita. Neke postaje poele su ostajati oienima i po nekoliko dana, a istovremeno su i ostale uzmicale u
ovome ratu izriaja i ovladavanja prostorom preko strukture. Najbolje od svega je to da je istovremeno
sa oienou prostora od grafita prostor bio oien i od bandi koje su djelovale unutar toga prostora. Na postajama osloboenim od grafita, pa tako i od bandi, vie nije bilo svih onih dotada nesuzbivih
kriminalno-razbojnikih djelatnosti. Polagano se zakon i red iz nadzemnog prostora vraao u prostor
podzemne eljeznice, a bande su kao nekim udom uzmicale i bivale potpuno demoralizirane to se
tie voljnosti za djelovanjem u prostoru koji vie nisu osjeale svojim.
Nakon nekih pet godina upornog rada na brisanju grafita u podzemnoj eljeznici grada New Yorka
dolo je do toga da su bande jednostavno isezle kao to i snijeg nestane kada doe proljee. Bande
su napustile postaje podzemnih eljeznica i jednostavno su, ili potpuno nestajale, ili su se preselile na
povrinu u raznorazne zaputene i devastirane objekte koje su obiljeili svojim grafitima i time samo
prelocirale podruje svojeg suvereniteta. newyorka podzemna eljeznica postala je potpuno sigurnom u smislu svakodnevne ope sigurnosti i proglaena je gang free zonom (podruje osloboeno
od bandi). Zidovi su bili isti, rasvjeta je radila, stolice su bile cijele i uporabljive, zahodi ureeni po
sanitarnim standardima, itd. Dvojica fanatinih entuzijasta dokazali su ispravnost svoje vizije i osobnim sporovoenjem iste uinili su neto to su svi smatrali nemoguim i jednim doslovce suludim
pothvatom.
Ovaj primjer newyorke podzemne eljezice vaan je zato jer se tako jasno moe vidjeti da ako se
mijenja kontekst ili sadraj prostora, ako se prostor preoblikuje, i ovjek koji se nalazi u tom prostoru
mijenja svoje ponaanje u skladu sa istim. U negativnoj estetici prostora kakav je bio prisutan kroz
nacrtane grafite, zatamnjenost zbog unitene rasvijete, smrad iz zahoda i sveopu nefunkcionalnost
536

Untitled-1.indd 536

10/23/06 8:11:49 AM

Organizacija Ministarstvo zatite okolia, urbanizma i arhitekture

pripadajueg inventara dominirali su i ljudi koji su kao kreatori bili ujedno i vlasnici te estetike. Tek
sa izmjenom estetske forme bilo je mogue promijeniti stanje kriminala i razbojnitva koje je dominiralo.
Ista stvar vrijedi i na sveopoj razini bivstvovanja i sada smo svi pritisnuti i tlaeni jednom estetikom koja je nadahnuta samim zlom, a sprovedena kroz tiraniju kapitala. Kada se oslobodimo
te tiranije, odnosno kada se odreknemo idolopoklonstva i kleanja pred novcem, onda je mogue i
izgraivati estetsku formu prostora koji je u nebeskoj slubi, koja je na slavu Boju.
U Hrvatskoj se to ima i ostvariti kroz kristocentrinu ekonomiju i sve mogunosti djelovanja koje se
otvaraju izgraivati e se estetika temeljena na liku Isusa Krista. Isto kao i u sluaju podzemne eljeznice i bandi koje su svoju vlast potvrivale, identificirale i temeljile na ovladavanju prostora putem
forme, a da toga nisu bili niti svjesni, i globalistika banda djeluje na istim principima, samo to su oni
puno svjesniji svojih postupaka i svih principa koji su povezani sa estetikom prostora.
Najbanalniji primjer kako je globalizatorsko osvajanje prostora slino onome ulinih bandi je ako
pogledamo moderne gradove, ali i cijeli vangradski prostor, i vidimo to je prisutno. Moemo vidjeti
velike poruke, ogromne bljetee panoe sa rijeima, simbolima, slikama, porukama svih oblika. Korporacije su svijetu uinile isto to i uline bande New Yorku: identificirale su i obiljeile prostor
svoje dominacije i svoje vlasti kroz ispisivanje i oslikavanje svojih identifikacijskih oznaka. Stoga, ako se elimo osloboditi te globalizacijske bande koja vri jo gore razbojnitvo nego uline
bande moramo najprije iz naeg prostora izbrisati sve njihove oznake. Njihova antiestetika mora
se ukloniti iz prostora da bi i njihovo djelovanje moglo biti poniteno. Te oznake su ne samo tetne u
smislu objavljivanja svoje vlasti nad prostorom nego imaju i agresivnu ulogu iznuditelja potroakokozumenristikog ponaanja kojim se jo jae uvruje stanje porobljenosti ljudi u prostoru. Dobra stvar u svemu je da je ova zadaa uklanjanja korporacijskih oznaka iz hrvatskog prostora jedna
vrlo jednostavna i nadasve jeftina zadaa. Naime, prvo djelovanje na sveobuhvatnom kristolokom
i marijanskom prostornom ureenju je da se iz cijele Hrvatske jednostavno maknu svi marketinko-promotorsko-iznuivaki objekti i zamjene svjetlosnim ureenjem, hortikulturnim ureenjem ili
sakralno-kulturnim ureenjem. Naravno, posve je legitimna i prihvatljiva opcija da se na uklonjenom
mjestu ne ini nita ako je prostor sam po sebi ili uz minimalne korekcije dovoljno estetian, a takvih
sluajeva biti e ponajvie. To konkretno znai da u Hrvatskoj prestaje teroriziranje svim moguim
oblicima modernih i primarno vizualnih likova i oblika kojima je cilj iskljuivo u slubi profita. Hrvatski prostor u gradovima, naseljima, uz ceste i svugdje gdje je to ve prisutno, oslobaa se od siline
jumbo-plakata, svijetleih reklama na krovovima ili proeljima zgrada, oslobaa se od sveope agresije
na ljudske umove i htijenja da se ovjeka podini zakulisnim ispisateljima istih.
Povoljno je u ovome osloboenju od konteksta konzumeristike mainerije nametnute vizualnim terorom ne samo to to e Hrvatska i svi dravljani doivjeti/osjetiti osloboenje od jedne podsvjesne
presije za podinjavanje tim porukama, nego e svatko tko prijee dravnu granicu odmah moi uvidjeti kolika je razlika izmeu obitavanja u vizualno zagaenom Zapadu i hrvatskom osloboenom podruju. Samo ovo osloboenje, a koje ne trai velika sredstva i veliki rad zbog toga to se radi primarno
o dekosntrukciji nametnutih poruka, njihovom jednostavnom fizikom uklanjanju. Dakle, samo to
je jedna velika promocija drave i pozivnica svima koji ude za vizualnim mirom i osloboenjem od
vizualnog nasilja da dou u nau zemlju kao gosti, kao turisti. Da se ne govori o, po izloenom zadatku
uklanjanja vizualne agresije kapital-interesa, nestanku glavnih simbola globalizacije poput Coca-cole
i McDonalds-a koji su svojim ne samo reklamnim porukama nego i samim prodajnim prostorima
toliko zagadili prostor i unitili unikatnost razliitih kultura i nacija da kada zapadnjaci doznaju da u
sreditu Europe postoji prostor osloboen od tih gadarija, a posebno kada iskuse blagotvornost tako
oienog prostrora, Hrvatskoj e samo po toj osnovi biti teko udovoljiti svima elju za to duim boravakom kod nas koliko e takav prostor biti dragocijen. Inae, kad se spominju navedeni globalistiki
simboli, navedena imena ve po napucima koji se tiu prehrane i poljoprivrede nemaju to traiti u
Hrvatskoj, ali bilo je dragocijeno kroz dominantne simbole globalizma pokuati oslikati koliko je bitno osloboditi sada zarobljeni prostor.

537

Untitled-1.indd 537

10/23/06 8:11:49 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

Vizualno-akustino zagovaranje prodaje i svih slinih oblika prenoenja poruka nee biti ukinut samo
za inozemne agresore nego e i domai, hrvatski potencijalni i zaiteresirani oglaivai biti radikalno
ogranieni i svedeni na jednu potpunu diskreciju. To se posebno tie domaih velikih tvrtki koje bi
mogle poeljeti uskoiti u sada odjednom osloboeni prostor. To nikako nema smisla i jednu agresiju
zamjeniti drugom, makar bila u slubi poveavanja ukupne domae industrijske dobiti. To je iz razloga to bi domaa industrija privremeno i poveala dobit na taj nain, ali bi vrlo brzo zbog njihovog
(domae-industrijskog) nametanja svojih uskih interesa stanje bilo vraeno na staro te bi se izgubila
sva blagodat osloboenog prostora. Ljudi bi opet postali potinjeni i podsvjesno zamarani i izmuivani agresivnim iznuivakim porukama. Posebice bi to pogubno djelovalo na privuene goste/turiste
koji bi bili lieni onoga to ih je prije privlailo i to je bilo dobro. Sve bi na kraju, kada bi se napravio
zavrni raun za dravu i cijeli narod, donijelo vie tete nego koristi i zato e biti uvedena stroga ogranienja i odreenosti po kojima se smije prostorno oglaavati.
Za bilo kakvo isticanje poruka, identiteta i sl. morati e se dobiti odobrenje Ministarstva, a u tu svrhu moraju se napraviti i javno obznaniti propisi o svim oblicima oglaavanja. Osnovna ideja je ta da
se npr. jedan restoran ili konoba svojim identetom apsolutno smije prikazivati prema vani kako bi
privukla goste, ali to mora biti u skladu sa lokalnom kulturom i tradicijom i na nain da je jasno, ali
ne i agresivno. Moglo bi se rei da mora biti napravljeno sa puno dobrog ukusa, ali to je opet toliko
neodreeno koliko je i pokuaj raspravljanja o ukusima. Bitno je da se shvati da je cilj propisa i traenja
odobrenja koje je u skladu sa zahtijevima prostornog ureenja cijele drave u tome da se u oblikovanju
identifikacijsko-oglaivakih poruka angairaju arhitekti, umjetnici, dizajneri, etnolozi, povijesniari,
zanatlije ili svatko tko ima darovitost za lijepim i to od strane investitora, onih koji objekt posjeduju ili
ga ele izgraditi. Time se u dobroj mjeri osigurava bolji sveukupni sklad i harmonija bez bojazni da se
cijela stvar otme kontroli i poprimi nakaradno zavrno oblikovnje.
Isto tako moe se za primjer uzeti neka vea hrvatska tvrtka poput INA-e i naznaiti da e njezina
sloboda vizualnog ili prostornog oglaavanja (identificiranja) biti bitno reduciranija u odnosu na slobodu ve uzetih primjera restorana ili konobe. Razlog je u tome to bi zbog svoje financijske premoi
postojala realna opasnost da INA ili bilo koja druga velika hrvatska tvrtka neprimjereno zagospodari
prostorom. Zbog toga ogranienja idu na strogo reduciranje identifikacijskih oznaka iskljuivo na
njihovim vlastitim objektima, a i tu primjenjujui sve one propise koji su bili navedeni i kod malih
privatnih poduzetnika. U odreenoj mjeri e velike tvrtke ovdje biti podvrgnute i stroim kriterijima
te se vie ima paziti na njih nego na male i srednje poduzetnike. U krajnjem sluaju, neka to ponuka
velike tvrtke na vee angairanje i prikladno financiranje umjetnosti u svim oblicima koji e im dati
primjereni prostor u svijesti ljudi, a da to bude na korist svima. Moda to dovede do procvata lijepih
umjetnosti na nain kako je to bilo prisutno u doba velikih mecena renesanse, jer onda nije bilo prisutna profitno orijentirana mainerija i bogati su svoje vikove usmjeravali u lijepo jer nisu znali da
ih mogu negdje drugdje bolje usmjeravati u suptilne metode poveanja vlastite moi. Pod miljenjem
da postoji dobra mogunost procvata lijepih umjetnosti misli se na sveobuhvatno polje umjetnikog
izraavanja: od arhitekture pa do slikarstva i kiparstva, ali i svih ostalih mogunosti. Bino je da se uvidi
opa norma koju je vrlo teko rijeima ili bilo kako dugaije unaprijed propisati ili odrediti. Lake bi
bilo rei da kada se neto napravi, kada se u ovom sluaju na bilo koji nain djeluje u prostoru, nije
mogue odrediti propisima kako lijepo i dobro treba izgledati, ali je zato po ostvarenju mogue isto
naknadno prepoznati i primjereno kvalificirati.
* * *
Nakon ovog jednog jednostavnog i jeftinog zadatka uklanjanja vizualnog nasilja i globalizacijske agresije u vidu osvajanja prostora ide se na one zadatke koji su po svojoj sloenosti i nadasve po potrebnom
uloenom radu bitno tee i sporije, te po tome i znaajno skuplje. Rije je o odreenju sveobuhvatnog
plana prostornog ureenja za cijelu Hrvatsku. Ono to je osnovni temelj svakog urbanistikog i arhitektonskog planiranja mora biti ovjek u slubi Bogu. ovjek u suodnosu sa Svevinjim je onaj kojemu
je prostorno planiranje namjenjeno i po tome odreenju se mora krenuti u svakom promiljanju.
Kada je to sluaj, tj. kada je ovjek na taj nain pozicioniran, onda se svakako mora uzeti u obzir mje538

Untitled-1.indd 538

10/23/06 8:11:50 AM

Organizacija Ministarstvo zatite okolia, urbanizma i arhitekture

sto/prostor u kojemu se ovjek nalazi. To se onda svodi na dvije veliine koje treba znati: prostornu
povrinu i brojnost ljudi. Ova prva veliina prostora je kostantna dok je populacijska brojnost ona
promjenjiva varijabla. Danas na podruju Hrvatske ivi nekih 4,5 milijuna ljudi i po tome smo prilino
nenaseljena zemlja, posebno u odnosu na blisko podruje razvijenih europskih drava koje imaju veu
gustou naseljenosti od nae. To je loe u demografskom i po tome u politikom i ekonomskom pogledu, ali slaba naseljenost je ujedno i prilika da se slobodni i trenutno nenaseljeni prostor na najbolji
mogui nain iskoristi za dobro ljudi.
Bitno je u svemu ovome znati da je cijelim nizom mjera koje e se poduzimati, a kojih je znaajan dio
i ovo planiranje prostornog ureenja cijele drave, predvieno da se ukupni broj stanovnika Hrvatske
za nekih 35 do najvie 40-tak godina dovede do brojke od najmanje 15 milijuna ljudi. Tako neto je u
potpunosti ostvarivo i detaljnije o tome e biti govora u poglavlju o radu, obitelji i socijalnoj skrbi te
poglavlju o iseljenitvu (dijaspori). to se tie prostornog planiranja bitno je da se po tim planovima
demografske obnove predvia da se u prvih deset godina iz iseljene Hrvatske na povratak cijelim nizom mjera privoli najmanje 50% dijaspore svih generacija iseljenih Hrvata, a posebno ona mlaa i radno sposobna populacija. To bi odgovaralo brojci od najmanje 2 milijuna ljudi, ako je procijenjeno da
po cijelom svijetu ima nekih 4 do 5 milijuna iseljenih Hrvata. Kada se toj brojci pridrui i predviena
demografska eksplozija koja se ima dogoditi dobije se brojka od nekih najmanje 8 milijuna dravljana
Hrvatske za najvie deset do petnaest godina. Iza toga, po jednom visokom demografskom trendu koji
se ima nastaviti, a posebno zato jer e nove generacije mladih biti sposobni bolje demografski rasti od
dananje starake Hrvatske, nakon iduih 20-tak godina od tih 8 milijuna stanovnitvo se skoro udvostruuje na 15-tak milijuna ljudi (u tu kalkulaciju je ukljuen i daljnji rad na povratku ostatka hrvatskih iseljenika). To su tih planiranih 15 milijuna za nekih 35 do 40 godina hrvatske drave zasnovane
na teokratskom ureenju. Po ovim brojkama, ovako kako su navedene, dalje se planira urbanistiko i
arhitektonsko djelovanje na cijelom hrvatskom teritoriju.
* * *
Prije nego to se krene u odreene posebnosti treba dati izvjesnu sintezu i pregled osnovnih postulata
koji su se doticali urbanizma i arhitekture, a bili su na neki nain spominjani u prethodnim poglavljima te stoga postoji potreba za njihovim uvidom u sklopu ovog poglavlja i pripadajue tematike.
u U poglavlju o prehrani i poljoprivredi je obznanjeno da e se hrvatska sela obnavljati i izgraivati
u skladu s naelom poljoprivredne politike koja potie veliki broj malih i srednjih poljoprivrednih gospodarstava i to na cijelom dravnom podruju. Za svaku regiju i na jo nioj razini lokalnih zajednica
morati e se dobro paziti na potivanje tradicionalnih oblika gradnje i ureenja cijele zajednice i na
temelju tih postavki dalje raditi, a u odreenoj mjeri i nadograivati. Sveukupna forma i prepoznatljivost svakog podruja mora ostati netaknutom, a ukoliko je negdje nagrena ili na bilo koji nain
devastirana treba se uiniti sve da se uoeni propusti isprave.
v Kod govora o gospodarstvu bilo je reeno da e se najprije poticati otvaranje malog i srednjeg
poduzetnitva u gradovima i naseljima koji spadaju u skupinu onih relativno malih tj. do oko 15-tak
tisua stanovnika. Osnovni je razlog u tome to se time omoguuje rastereivanje ove sada nenormalne i potpuno destruktivne koncentracije u samo par gradova, tonije ponajprije u Zagrebu, onda uz
njega u Splitu i jo neto malo u ostalim veim gradovima (Zadar, Rijeka, Osijek). Jako je bitno uspjeti
realizirati taj eljeni socijalno-demografski ininjering i izvui dobar broj stanovnitva kroz gospodarsku politiku na novootvorena radna mjesta po cijeloj Hrvatskoj. Time bi se omoguilo jedno znaajno
jeftinije rijeavanje svih stambeno-poslovnih pitanja na najbolji mogui nain jer se na lokacijama tipa
npr. Benkovac, Udbina, Krievci, upanja, Glina, Drni i sl., a koje su male i nenaseljene, moe krenuti
praktiki od nule u smislu vee slobode djelotvornog arhitektonsko-urbanistikog djelovanja. Tu je
ponajprije puno lake ostvariti sve odgojno-obrazovne norme koje su postavljene onako kako je ve
opisano, ali i sve stambene i kulturne standarde ivljenja mogue je izvesti na nain da ta danas mala
i zaputena mjesta postanu mjesta gdje je poeljno doi ivjeti i raditi. I to toliko poeljno da postanu
atraktivnijim mjestima boravka od velikih gradova ovakvima kakvi su danas.

539

Untitled-1.indd 539

10/23/06 8:11:50 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

Planiranjem urbanistikog izgleda tih manjih mjesta na nain da se sada pone promiljati kako e
situacija izgledati u budunosti kada budu napueni prema nekim okvirnim predvianjima moe se
izbjei sve ono to je zadesilo gradove i mjesta koja su se stihijski i potpuno neplanski razvijala, odnosno irila u prostoru po visini i povrini.
Ideja je, dakle, u tome da se u prvoj fazi krene s urbanizacijom na selu (gradnjom primjerenih malih
i srednjih seoskih gospodarstava), manjim naseljima i gradovima. Jedina iznimka od pravila veliine
i prioritetnosti urbaniziranja i sveobuhvatne izgradnje je Vukovar koji je zbog svoje povijesne uloge i
praktiki mitskog znaenja za modernu hrvatsku dravu predodreen za obnovu na samom poetku
djelovanja. Osim toga, Vukovar je toliko devastiran i poruen da je ve samo po tome i pogodan da
ga se kod obnavljanja dodatno izgradi na najbolji mogui nain, a koji ukljuuje sve normative koji su
izneseni za odreena podruja djelatnosti (odgoj i obrazovanje, zatita okolia, obrana, promet i veze,
energetika, itd.).
Dakle, osim primjerene stanogradnje, urbanizacija manjih mjesta prve faze djelovanja ukljuuje izgradnju svega potrebnoga za kvaliteno i produktivno ivljenje, za ivot dostojan ovjeka u miru i ljubavi sa samim sobom i sa svojim blinjima. Tako se imaju izgraivati onako kako je to ve predvieno:
vrtii, kole, parkovi, igralita, sportske dvorane, stadioni, bazeni, sva komunalna i druga infrastruktura, kazalita, kina, trgovine, organizacija javnog prijevoza, spalionice i reciklane otpada, muzejski
prostori, arheoloki i drugi tematski parkovi ukoliko postoji prigodna batina, obnavljati (restaurirati)
svi spomenici kulture, itd.
w Kod planiranja obrambene koncepcije naoruanog naroda koji vodi totalni obrambeni rat urbanistiko planiranje ima jednu od kljunih uloga u cijeloj doktrini obrane. Da se ostvari temeljna
obrambena koncepcija najbolje opisana reenicom Svaka kua bunker, svaki grad Vukovar, potrebno
je raditi sa u tome smjeru promiljenim planiranjem urbanistikog i arhitektonskog izgleda. Na razini
drave je u urbanistikom smislu tu vana nakana da se izgradnjom i naseljavanjem velikog broja sada
malih gradia i njihovim pretvaranjem u gradove s brojnijim stanovnitvom i veim opsegom urbane
zone istovremeno uini i svojevrsnim otpornim tokama eventualnom agresorskom nadiranju. Kada
imamo jedan kompaktan i smislen urbanistiki koncept koji istovremeno svojim izgledom omoguuje
efikasno pruanje otpora u vidu urbanog ratovanja i kada je takva mrea otpornih toaka rairena i
relativno brojna onda se i planovi agresora da nas lako pokori vojnom silom unaprijed bitno osujeuju.
Urbanistikim i arhitektonskim planiranjem i realizacijom tih planova postie se vie u cilju prevencije
agresije nego to je to mogue pukim gomilanjem naoruanja i zbog te svoje mogunosti odvraanja
od rata prostorno planiranje zbog vrijednosti ljudskog ivota sadri u sebi jednu nemjerljivu korist.
Ve opisani planovi stvaranja Nove vojne krajine sa Slunjom kao vojnim sreditem i distrikta Korenice
kao sveuilinog grada imaju, izmeu ostalog, upravo tu obrambenu ulogu u svojoj zamisli.
Kada se u sve jo ukljue i arhitektonski normativi koji e istovremeno sluiti rjeavanju praktikih
i svakodnevnih urbanih potreba poput podzemnih garaa kojima se rastereuje prostor na povrini
ili podzemne eljeznice koja je u slubi to optimalnijeg i racionalnijeg prijevoza ljudi, onda se dobije
istovremeno i prostor za sklonita za obrambene potrebe, odnosno za potrebe civilne zatite. Arhitektonski normativi nee biti ogranieni samo na urbane (gradske) zone nego e se morati primjenjivati
na cijelom teritoriju. Tako i na selu i pripadajuim seoskim gospodarstvima ujedno dolaze i potrebe izgradnje prikladnih podzemnih sklonita za svako domainstvo, a uz sklonita za ljude isto tako
spremita za pohranjivanje zaliha hrane. O tome je bilo rijei u objanjavanju povezanosti nacionalne
valute s prehrabenim rezervama i materijalnim pokriem iste u vidu prehrambene poluge.
Sve to se tie arhitektonskih normativa povezanih s obrambenim planovima proizlazi ponajprije od zahtijeva da svaki dravljanin ima predvieno mjesto u sklonitima koja osiguravaju djelotvornu zatitu od
posljedica atomskog, biolokog ili kemijskog ratovanja. Osim za zatitu ljudi (stanovnitva) isti se zahtijevi stavljaju i za zatitu stratekih robnih rezervi to ukljuuje ponajprije ono to ulazi pod pojam tzv. prehrambene poluge. Jedno je prirodno povezano s drugim, jer sam opstanak ljudi u sklonitima odreen
je prvenstveno mogunou prehranjivanja neovisno o vanjskim uvjetima. Tu se za uzor uzima primjer
vicarske i iskustvo izgradnje djelotvornih atomsko-bioloko-kemijskih sklonita za cijelu populaciju.
540

Untitled-1.indd 540

10/23/06 8:11:50 AM

Organizacija Ministarstvo zatite okolia, urbanizma i arhitekture

Osim arhitektonskih normativa koji se dotiu svakog pojednog objekta biti e prisutni i urbanistiki
normativi povezani s obrambenim planiranjem, a koji e se doticati manjih i/ili veih urbanih cjelina.
Strategija oslonca na urbano ratovanje izmeu ostalog se ostvaruje i urbanistikim planiranjem naselja, gradova i cijele drave. Nije to nikakva novina te se u biti ini isto kao to je npr. Pariz krajem 19.
stoljea planski izmjenjen za vladavine Napoleona III. tako da je irokim ulicama i avenijama ostvarena nakana da se bitno otea postavljanje ulinih barikada i borba pobunjenog graanstva protiv
reimske regularne vojske. Sutina je u tome da se zna to se hoe postii urbanizmom i kome se eli
ii na ruku: branitelju ili napadau, tehnoloki superiornijem ili inferiornijem, i sl. Zato i svi hrvatski
gradovi imaju biti urbanistiki planirani tako da se ne ide na iroke i velike ulice nego u prvom redu
na jedan grubi standard koji bi bio najlake opisan ako se zagrebaki donji grad uzme kao jedan grubi
uzorak. Svakako da je sve podlono prilagodbama uvjetovanim regijom i nasljeem tako da se npr. za
cijelo obalno i otono podruje ide u jo vee suavanje ulica i zbliavanje objekata to je u obrambenom pogledu jo povoljnije za branitelje. Isto tako ne treba robovati nikakvoj uniformiranosti i svaki
grad, gradi ili naselja (kvartovi) unutar istih imaju ak i obavezu teiti svojoj posebnosti i jedinstvenosti prilikom gradnje. Posebno je to uvjetovano ve zateenim stanjem iz kojeg e se polaziti od
poetka same gradnje te od toga ne treba nipoto bjeati nego na najbolji mogui nain nadograditi
na sve to je vrijedno nadogradnje.
x Urbanizam i arhitektura imaju svoju ulogu i u preventivnoj zdravstvenoj zatiti i to osim djelovanja na psiholokom planu i sa tim povezanim zdravstvenim problemima takoer i najdirektnijim
djelovanjem svojim uporabnim karakteristikama. Tako u arhitektonske normative ulaze i parametri
poput osvijetljenosti prostora dnevnim svjetlom i na to se mora misliti i kod stambenih i kod radnoposlovnih objekata. Prozranost i dnevna svjetlost korisni su u prevenciji od cijelog niza bolesti, a isto
je tako i sa problemima kao to su vlani stanovi ili radne prostorije koje takoer uzrokuju u biti posve
nepotrebna i lako sprijeiva poboljevanja ljudi. Posebno se to tie djece i uvjeta u kojima odrastaju jer
su ona i najosjetljivija te su mogua kronina zdravstvena oteenja ukoliko borave u neprimjerenim
ivotnim uvjetima, a vlaga je jedan od glavnih uzronika bolesti uzrokovanih loim stanovanjem.
* * *
Kada se navedenim planom prve faze koja je usmjerena na selo i manja mjesta po cijeloj Hrvatskoj
postigne eljeno rastereenje velikih gradova (posebno Zagreba) moe se krenuti u drugu fazu kojom se ti gradovi imaju doslovce preoblikovati. Ii e se u doslovno ruenje svih objekata koji svojim
karakteristikama naruavaju budue planove za svaki grad koji se preoblikuje. Tako e se u ponekim
sluajevima i cijela naselja morati sruiti, a da bi na njihovom mjestu izniknula nova i ovjekovom dostojanstvu primjerena. Vano je pri tome raditi po principu da se pojedini dijelovi grada obrauju brzo
i cjelovito tako da kada se krene u ruenje istovremeno se pokree i izgradnja na istom tom prostoru
tako da se ne dogodi da se stvaraju nenaseljeni ili opustoeni prostori.
Ovom idejom da se vei gradovi najprije donekle znaajnije depopuliraju i na taj nain se omogui
njihovo preoblikovanje nipoto se ne namjerava te velike gradove ostaviti takvima, tj. depopuliranima.
Upravo suprotno od toga ideja je u tome da se jedino na opisani nain od veih hrvatskih gradova
mogu napraviti veliki gradovi ili ak i velegradovi, a da budu prostori koji slave ivot, a ne koji ga
svojim ustrojem obezvreuju, kako je to sada sluaj. Jedino na ovaj nain moe se postii da gradovi
budu funkcionalni i produktivni u svakom pogledu, tj. da svojim postojanjem stvaraju vie koristi
nego tete.
Takoer, gradovi moraju biti korisni u smislu svoje egzistencije unutar korporativnog gospodarskog
ustroja i pripadajueg gospodarstva. Zato i optimalizacija i racionalizacija gradskih funkcija poput
prometa/transporta ljudi i dobara, zbrinjavanja otpada, energetske potronje, kulturnog identiteta i
stvaralatva i sl., mora imati svoje uporite u sveukupnoj jednadbi drave kao korporacije kojoj je cilj
Kraljevstvo Kristovo. To onda znai da se na stvari kao to su gospodarenje otpadom ili proiavanje
svih otpadnih voda ne gleda kao na trokove jer u jednadbi svukupne nacionalne dobiti ekologija
je jedan od apsolutnih preduvjeta za ostvarivanje dobiti. Zatita okolia je jedna od onih stvari to je
u funkciji matematike jednadbe u kojoj se nalazi upregnuta nacionalna valuta pa stoga bilo kojim
541

Untitled-1.indd 541

10/23/06 8:11:51 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

djelovanjem koje obezvrijeuje novac, tako i ekoloka devastacija svima unutar podruja valutnog
suvereniteta donosi materijalnu tetu. ak i onima kojima bi se inilo da imaju trenutne koristi, na
koncu, kada se funkcija vremenom razvije, teta dugorono nadmauje kratkoronu raunicu. To jednostavno proizlazi iz naravi kristocentrine ekonomije i pripadajueg monetarnog ustrojstva i zato je
jedino isplativo dosljedno se drati osnovnih principa kojima se ekonomija unaprijeuje.
Tako i jedan velegrad poput budueg Zagreba od 4 ili 5 milijuna stanovnika ne moe biti na korist
Hrvatskoj ako e svojim postojanjem stvarati takve trokove (sigurnosne zbog kriminala, energetske,
prometne, i sl.) ili tete (gomilanje otpada, zagaenje zraka, voda, svjetla, itd.) zbog kojih ostale koristi
ne bi bile od vanosti. Zbog toga mora se sada, kada je jo mogue, isplanirati budue djelovanje grada
kao jednog velikog organizma koji je dio jednog veeg organizma drave te koji sukladno tome mora
biti produktivan u smislu da podrava civilizaciju ivota i da je u suprotnosti s dananjom civilizacijom smrti, a koja je utjelovljena u modernim gradovima dananjice.
* * *
Ovdje je od najvee vanosti znati jednu stvar vezanu uz urbanistiko planiranje, a to je da duhovno
utemeljenje predstavlja onu osnovu iz koje se izvodi cijeli projekt. To je vezano uz prethodno nabrajanje gdje namjerno nije spomenuta gradnja crkvi zbog svojeg izdvojenog znaaja crkve kao graevine,
a koje se imaju izgraditi ili obnoviti u planiranom svedravnom urbaniziranju i socijalno-demografskom ininjeringu velikih (nacionalnih) razmjera.
Crkva kao objekt u prostoru predstavlja sredinje mjesto svakog urbanistikog plana i naprosto je
nezamisliva svaka daljnja izgradnja bez te ishodine toke. Tako e se i u prvoj fazi, kada se radi prvenstveno u prostornom planiranju sela i manjih gradova, crkve stavljati kao sredinje graevine iz kojih
se dalje razvija svaka pripadajua razvojna koncepcija. Pri tome svakako i sam arhitektonski izgled
crkve ima svoju iznimno vanu ulogu jer se iz izgleda crkve dalje nastavlja po nekom rijeima teko
opisivom vezu izgled cijelog mjesta, bilo ono selo ili grad. Izgled crkve opet je u uskoj vezi sa samom
lokacijom i svime to je s tom lokacijom povezano tako da novoizgraena crkva na dalmatinskoj obali
ili na nekom od otoka svakako ne moe biti izgledom suobliena crkvi u Slavoniji, Lici ili Kordunu.
Dotiui se samog izgleda crkvenih zdanja mora se rei da je u tom pogledu, to se tie praktiki skoro
do u jedne novoizgraene crkve, situacija jednako alosna kakva je i po pitanju izgleda (urbanistikog
i arhitektonskog) veine ostalih novoizgraenih hrvatskih objekata. ak je izgled, tj. arhitektura crkvenih zdanja u prosjeku jo i gora od prosjeka svjetovnih modernih zdanja jer se ovdje, valjda ipak zbog
veeg broja, ponegdje mogu zatei i neki svijetliji primjeri koji taj prosijek diu ak na tetu ahitektonskog izgleda modernih crkvi. Tako od nekih tri stotine izgraenih crkvenih zdanja moda nekih desetak zasluuju prolaznu ocijenu te zadovoljavaju traene estetske kriterije prikladne sakralnosti crkvi.
Bilo kako bilo, u osloboenoj i preobraenoj Hrvatskoj se upravo kroz arhitektonsku protumodernu
kao jednom pandanu nekadanje protureformacije ide prema ostvarenju posvemanje urbanistike
protumoderne, a kakvi e konkretni oblici biti uoblieni po duhu protumoderne ostaje da se vidi.

Pojam i ideja protumoderne

Uvoenjem u opticaj pojma protumoderne dunost je i neto detaljnije protumaiti o emu se tu
radi. Protumoderna ve po samom svojem nazivu govori dosta: okrenuta je u suprotnost s modernom, predstavlja njenu negaciju i odricanje od svih njenih zabluda. Reeno je da se na jedan odreeni
nain moe usporediti s protureformacijom koja je bila odgovor Katolike Crkve na reformaciju te
i protumoderna ima isto takav odnos prema moderni. Protureformacija je bila jedan pokret, jedno
sveobuhvatno djelovanje utemeljeno prvenstveno na teolokom planu, ali koji je iz sebe izveo i cijeli
niz kulturnih i socijalno-politikih posljedica. Isto tako i protumoderna predstavlja prvenstveno ideju
jednog teoloki utemeljenog djelovanja na svijet u svim njegovim pojavnostima te e tako i kulturno
oblikovanje izraslo na protumodernistikoj osnovi biti jednom sastavnicom vee cjeline. Protureformacija sa svojim kulturnim nasljeem, koje je ponajvie izraeno kroz barok i rokoko, imala je ipak
542

Untitled-1.indd 542

10/23/06 8:11:51 AM

Organizacija Ministarstvo zatite okolia, urbanizma i arhitekture

puno laku mogunost djelovanja budui da je reformacija usprkos svoje duhovne utemeljenosti na
protestanskoj herezi bila barem deklarativno-povrinski kristoloki postavljena. Reformacija je nasljedovala vjerovanje u Isusa Krista kao Boga i Spasitelja, rije Boju danu u Svetom pismu i Crkvu (protestanti/reformisti su sebe smatrali pravom Kristovom crkvom) kao izvoritima nadahnua. tovie,
sebe je identificirala kao onog pravovjernog tumaa vjere i navjestitelja radosne vijesti. Po toj osnovi i
kulturni izraz reformacije ima izuzetnu vrijednost i sadri obilnu estetsku i etiku kvalitetu. Posebno
u ranim danima reformacije, dok se s vremenom i ta kristoloka nadahnutost polako gubi i prelazi u
svoju suprotnost, a razlozi toga gubljenja od kristolokog usmjerenja lee upravo u heretikoj osnovi
cijele reformacije.
Dakle, posve je druga stvar to je cijeli taj protestantski plod bio osuen na neminovno uvenue i to
je i dananja moderna (postmoderna) upravo izraz tog krivog (krivovjernog, heretikog) teolokog
osnova protestantsko-reformacijskih dogmi. Protureformacija je u tom smislu imala olakanu poziciju upravo po kontinuitetu kristolokog oslona u umjetnosti i kulturi uope, a koju poetno razdoblje
reformacije nije prekinulo. Tek moderna u potpunosti prekida svaku povrinsku, makar i deklaracijsku, utemeljenost na liku i djelu Isusa Krista i po tome je pravi predstavnik nadolazeeg tzv. novoga
doba i ovjeka koji odbacuje potrebu za obraenje/suoblienje Bogu i time sam sebe poboanstvenjuje.
ovjek je postao samome sebi najvee boanstvo, postao je individualizirani egocentrik, i po tome je
izgubio svaki kriterij, svaku normu etike i estetike, a to se posebice izrazilo kroz modernu kao pravac
u umjetnosti.
Protestantizam i cijela reformacija bivaju prvotno poraenima kroz protureformaciju, ali to nije primjereno valorizirano na razini drutvenih odnosa, posebno po pitanjima promiljanja drave i dravnitva, te se situacija potpuno mijenja kroz organizaciju revolucija koje rue stare teokratske poretke
s katolikim monarhijama i nemilosrdnom silom nameu sekularizaciju kroz koju se utjecaj crkve
na ljude stupnjevito marginalizira, a istovremeno se nameu i promoviraju one vrijednosti koje su u
svojoj biti protuboje. Reformacija je i bila ta koja je kumovala revolurionarnom duhu te da nije bilo
reformacije ne vidim kako bi uope bilo mogue pokrenuti revolucije. Ovladavanjem strukturama
svjetovnih vlasti putem graanskih revolucija i postrevolucijskih gibanja postepeno se ovladava odgojno-obrazovnim institucijama kao i pripadnom kulturom i medijima, te djelujui na opim principima
sekularizma, nestaje svakog oblika naukovanja i poduavanja o kranskoj mistici. To ukidanje nauka
o kranskoj mistici posebno je izraeno u institucijama tipa dananjih likovnih, glazbenih ili nekih
drugih umjetnikih akademija koje tako programski koncipirane daju veliku produkciju antikranskih umjetnika. Moderna je upravo to: protuboji izraz ateiziranog i gnostikog ljudskog duha i u
potpunosti odbacuje kranstvo u bilo kojem obliku, bio on reformiran ili ne. To je i posve prirodna
posljedica protestantizma i njegovog svjetovnog uspjeha u vidu prevladavanja na svjetskoj geopolitikoj sceni onih sila koje su prigrlile protestantizam. Ali, kroz stjecanje svjetske moi i s time povezanog
materijalnog bogatstva dolo je do potpunog zamiranja tog protestansko-reformacijskog kranstva
unutar tih samih, sada materijalno obogaenih protestantskih naroda. To ujedno predstavlja i njihovo
predodreenje za potpuno uruavanje jer su izgubili svaku ivotnu vitalnost i ovo to je sada na djelu
samo je divljanje jedne bezbone sile koja osjea, koja ak i zna, da joj dolazi neizbjeni kraj, ali koja
eli pod svaku cijenu uspjeti u svojem planiranom formiranju svijeta bez Boga. Svijeta po volji i eljama ovjeka samoga i otuenoga od svega dobroga, pa po tome i taj svijet koji se gradi poprima ovakve
groteskne i bezline oblike kakve imamo prilike vidjeti na djelu. Kultura reformacijskog nasilja prema
katolikom pravovjerju prelazi u civilizaciju smrti i po tome je u svim pogledima okrenuta i protiv
samoga ovjeka, a na kojega se toliko poziva i za ije dobro se, navodno, svim silama bori.
Moderna u potpunosti ide i razvija se sukladno s cijelim opisanim procesom, te je svoje plodove dala
najprije kroz apstraktnu umjetnost koja je potpuno dekonstruirala formu, nametnula joj samodostatne boje i oblike te je preslagivala (formu) po svojem vlastitom htijenju, ne podvrgavajui se prirodnim
zadanostima danima nam po Stvoritelju. To je upravo ono spominjano nasilje zatiranjem ivota i unitenjem cijelog svijeta, programirano stvaranje anarhije i kaosa, a da bi se zatim taj razoreni poredak
od Boga stvoren preobliio u Novi svjetski poredak u slavu ovjeka-boga ili nadovjeka koji je Boga
proglasio mrtvim.

543

Untitled-1.indd 543

10/23/06 8:11:51 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

Cijeli je niz raznih pravaca iznikao u moderni: futurizam, kubizam, dadaizam, konstruktivizam, nadrealizam i ostale tendencije u umjetnosti koje nije niti mogue sve odrediti i posve precizno klasificirati osim pod sveukupnost moderne. Sama moderna, koliko god bila odmaknuta od kristoloke
osnove, ipak u sebi raa nekim vrijednostima i to nije mogue osporiti, ali to se moe gledati kao na
posljednje trzaje jednog umirueg tijela koje zbog organske povezanosti na svoje kranske korijene
ipak daje neke znakove ivota. Tako i moderna ipak stoji na dubokim kranskim osnovama i identitetu koji se oituje ak i onda kada ga se namjerno eli unititi, a uzrok je i u tome da je u razdoblju
moderne (prva polovica XX. stoljea) sam prostor, samo okruenje u kojem je umjetnost djelovala,
ipak bio preteito kranski moralno odreen. Jednostavno nije bilo mogue tako lako izii iz vlastite
koe ili preskoiti vlastitu sjenu. Tek kada djelovanje na prostor upravo tih modernistikih formi poinje donositi i svoje plodove na nain da su se ljudi poeli ponaati u skladu s umjetnou kojoj su bili
izloeni, dolazi do konane smrti, odnosno do ugasnua svake kranske naznake i to onda postaje
razdoblje dananje postmoderne.
Svakako je indikativno da je postmoderna nastupila nakon II. svjetskog rata koji je ujedno svojim
razaranjima golemih razmjera dao priliku da se u na ratnim razaranjima dekonstruirani prostor ubaci
iskljuivo ona nekranska ideja ve umirue moderne i ista preuzme dominaciju, ili barem znaajan
udio. Oba svjetska rata (prvi i drugi) nisu drugo nego jedan veliki rad na prenoenju apstrakcije u
svijet i to na jedini mogui nain: nasiljem ovjeka nad ovjekom i ovjeka nad prirodom i prostorom u cjelini kroz rat masovnih razmjera. Postmoderna koja dolazi na takvo, svjetskim ratovima dekonstruirano, tlo je jedno veliko nitavilo, jedna posvemanja sterilnost i beivotnost. Jedini smisao
postmoderne je u tome da se kroz izraavanje prikazuje otpor ustanovljenim autoritetima moderne,
ali to treba oitavati prvenstveno kao otpor prema onome to je unutar moderne posredno ili neposredno odavalo ikakvo kransko utemeljenje. To je onaj odreujui otpor postmoderne prema
svakom autoritetu jer je autoritativnost ono to svoje izvorite ima u Stvoritelju bez kojega za ovjeka
uope nema smisla prihvaati ikakav autoritet van njega (ovjeka) samoga. Tako gledajui uviamo
zatajeno lice postmodernistike vjene ili apsolutne pobune protiv Gospodina. Apsolutna pobuna je
mogua samo protiv najveeg apsoluta, odnosno protiv Boga, i po tome se konano i oitava koji je
djelatnik bio prisutan u nadahnjivnaju cijelog procesa. Otpor protiv autoriteta moderne koji je prisutan kod postmodernista je otpor upravo protiv onih jedva preostalih, ali i tako malim ipak znaajno
plodotvornim, kranskim tragovima jo donekle prisutnim u mentalitetu modernistikih autoriteta.
Postmoderna se eklektiki koristi ili citira ranije umjetnike pravce, ime ih se eli obezvrijediti i
uiniti estetski izopaenima, te tako i ono kransko prisutno u njima izokrenuti u ruglo i prezir. U
postmoderni je prisutan i posve je razvidan jedan neskriveni sotonizam koji se oholo odnosi i prema
najveim svetinjama kranstva. Sve je doputeno i nema nikakvih granica ljudske slobode, tzv. slobode izraavanja koja se ujedno promovira kao najvea svetinja (post)modernog Zapada. Nije sluajno
da se namee sloboda izraavanja ili sloboda govora kao postmodernistika svetinja jer je u toj frazi
implicitno sadrano ljudsko poboanstvenje. I ne samo sadrano nego i legitimizirano kroz drutveno
ureenje: sekularnu dravu sa svojim zakonodavstvom koje doputa blasfemiju, ali kanjava ugrozu te
slobode govora koja je uskoila na upranjeno mjesto nastalo sekularnim progonom Boga iz dravno
reguliranih drutvenih odnosa. Bog je tu ve odavno mrtav i postmoderna to eli svojim inima dokazati briui onaj jedan, ipak donekle, vie ili manje, prisutan strah Boji kod modrenista, ili barem
prisutan strah pred reakcijom okoline, pred reakcijom drutva, ako bi se otvoreno u javnosti izrazili
nekim blasfeminim ili izrazito protunaravnim djelima.
Postmodernisti nemaju te probleme modernista. Oni djeluju u zombiniziranom drutvu u kojemu je
kapital preuzeo potpunu vlast i nemaju nikakvog straha pred zemaljskom odgovornou za svoja djela
jer im nema tko nametnuti odgovornost budui da je relativiziranjem svega sve i doputeno, a to se ne
protivi ili ugroava tiranijski kapital-odnos prema ovjeku. Sve ono to moe istinski osloboditi ovjeka, a to je jedino po Kristu Spasitelju, u postmoderni kojom upravlja kapital nema mjesta i doivljava
progon iz javnog svijeta. Kranska etika i estetika nemaju pravo javnog izraavnja u sekularistikom i
kapitalom upravljanom svijetu upravo iz razloga to svojim djelovanjem jedino kristologinost ovjeka moe uiniti slobodnim. U tom svjetlu treba oitovati i polagano, doslovce puzee i neprimjetno,
ozakonjenje progona onih koji se usude dovesti u pitanje nametnute antikranske moralne i estetske
stavove, a to se posebno dotie stava prema nekakvim enskim pravima i seksualnim slobodama koje
544

Untitled-1.indd 544

10/23/06 8:11:51 AM

Organizacija Ministarstvo zatite okolia, urbanizma i arhitekture

se na kraju svode na promoviranje i nametanje homoseksualnosti i masovnog utrobnog edomorstva.

Ve su danas na podruju Zapada prisutni zakoni i zabiljeeni sluajevi kanjavanja zatvorom onih
koji samo izraavaju moralnu neprihvatljivost homoseksualnog ponaanja te se pod firmom nekakvog
govora mrnje ljude progoni te ujedno ostalima daje na znanje da nije doputeno osporavati vrijednosti sekularizma, liberalne demokracije i kapitalizma sa svojim slobodnim tritem te postmoderne
kao reimske umjetnosti globalizma.
Povijesno je ovdje simbolian i znakovit jedan jo od protestantizma prisutan duh pobune, izraen
u samom nazivu: protestantizam protestiranje. Protest i pobuna protiv autoriteta papa i Katolike
Crkve bio je onaj pogonski agregat protestantizma i cijele reformacije i tu nije bilo niega uistinu
kreativnog ili konstruktivnog, neega to eli po svojoj biti raditi ili stvarati (davati) ivot, nego se prvenstveno ilo za ruenjem, nepriznavanjem, unitavanjem neega to je bilo ivo (i ostalo, naravno)
kao to je to Crkva. Na kraju, kada se povijesnim procesom protestantizam istroio u svojem jalovom
i neivotno orijentiranom protestiranju i sam je ugasnuo. Vie nije niti potreban zakulisnim silama
koje su ga i pokrenule te ga se kao takvog ostavlja u skladitu povijesti. Ono to od protestantizma i
reformacije ostaje nije vjera u Isusa Krista, Bibliju i Crkvu (makar i protestantsku), nego je ostao samo
taj protest kao takav, a protest je ono to je prije opisivano kao sutina posmodernistikog antiautoritativnog izraaja. Protest i pobuna kao jedino odreenje djelovanja, a u postmoderni to je osnovni
uobliitelj djelovanja.
Tako, kroz ideju postmoderne, vrlo prikladno nestaje i zadnji trag onoga reformacijskog protestantizma koje jo donekle bio prisutan u ideji prosvjetiteljstva, idealizma, ak i marksizma. Sve te ideje nestaju i zajedno s njima i pokuaji davanja jedinstvenog tumaenja stvarnosti i provoenja ope
emancipacije ovjeka. Postmoderna je raskinula s tim pokuajima i sa svakim, makar i fingiranim,
radom na neemu vrijednom za zajednicu, za blinje, i postmoderna je potpuni izraz samodovoljnosti
novodobnog ovjeka-boga kojeg interesira samo vlastita ugoda i sluenje samo osobnim htijenjima.
To je ta nedokuivost, besmisao i potpuna nerazumljivost koja je dominantno prisutna u postmodernim djelima i koja je odraz potpunog nezanimanja za drugog ovjeka te prikazuje krajnji egocentrizam
umjetnika koji ne eli nita pruiti drugom ovjeku. Postmodernistii umjetnik sve zadrava samo za
sebe te potpuna egoistinost ide dotle da se i sama ideja, samo tumaenje umjetnikog djela, ne eli
drugome dati (pokloniti, darovati), jer bi time bilo vlastitom egu neto oduzeto. Kada bi se oduzelo
od vlastitog ega to vie ne bi bio egocentrizam, pa tako ni postmoderno po svojoj biti. Nema nikakvog
davanja, nema darivanja sebe drugome u postmodernoj umjetnosti. Tako neto bilo bi previe kransko i zato je iskljueno, a posljedica takvog mentaliteta na formu koju postmoderna stvara je potpuna
dehumanizacija cijelog prostora koji je postmodernistiki ureen.
Cijeli ovaj traktat o reformaciji, protureformaciji, moderni i postmoderni bio je potreban da bi se
moglo objasniti znaenje protumoderne kao one ideje i onoga pokreta koji ima zadatak da iz doslovce
niega izraste u jedan izriaj i jednu djelatnost po kojoj e se proslavljati boanstvo Isusa Krista i bezgrenost Djevice Marije. Kako je reeno, protureformacija je djelovala na od reformacije neugaslom
i kontinuiranom kristolokom usmjerenju, ma kakvo ono bilo, i zato je upravo po toj datosti protumoderna u bitno drugaijoj poziciji od protureformacije. No ovo postmodernistiko stanje smrti
boje, stanje gdje se na Krista gleda kao na (jo) jednog mrtvaca na kriu, ovo stanje gdje je Krist,
kao i Njegova Majka Marija, ponien i prognan iz svijeta kao Onaj po kojemu ovjek ima svijet i sebe
u tom svijetu suobliavati, to stanje daje i veu mogunost proslave Gospodinove. Upravo zato jer se
sada ima raditi od niega, od te nule, te potpune nitavnosti ivota i ljepote koju je prihvatila postmoderna, i zato sve ono to e po protumodernizmu biti stvoreno i kako e se protumodernom djelovati
u prostoru biti e konani dokaz boanskog stvaranja iz niega, ex nihilo. Svemogui Bog Otac je
onaj koji je iz niega, svojom izgovorenom rijeju stvorio cijeli svijet i jedino On je taj po kojemu e i
protumoderna moi iz nitavila postmoderne ipak stvarati ivot i ljepotu te tako slaviti svijet i ivot u
njemu. Svijet i ivot koji su potinjeni volji Bojoj i koji su po tome u poslanju ovjekovom da pripravi
kraljevstvo Krista Kralja.
Protumoderna ujedno i svojim uzdignuem ljudskog stvaralatva iz puta civilizacije nasilja i smrti na
put ljubavi i ivota premouje pokidane spone sa svojim povijesnim identitetom izgraenim na kr545

Untitled-1.indd 545

10/23/06 8:11:52 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

anskim temeljima, razvaljenima i zaboravljenima modernom te prezrenima i izokrenutima postmodernom. Protumoderna se moe slikovno opisati kao most koji je izgraen preko pustinje ljudskog
duha, a koja je stvorena erozivnim djelovanjem moderne i postmoderne. Moderna je najprije zagadila
rijeke, a potom je postmoderna rastjerala i oblake na nebu i isuila korita tako da vie nije bilo vode
koja bi davala ivot. Tako je nastala ova pustinja ljudskog duha dananjeg postmodernog ovjeka.
Virtualni most protumoderne premouje tu pustinju i povezuje nas s vremenima u kojima je jo bilo
darova ivota, kada su rijeke bile iste i kie natapale zemlju. Tim premoenjem dolazi se i do onog
najbitnijeg u prolosti na koju se protumoderna oslanja: otkupljenja na kriu. Sav smisao premoenja
je u povezivanju sa svime onime to ima kontinuitet Bogoovjekove rtve na kriu. Dakako da tim
virtualnim mostom u protumodernu dolazi i sva tradicijska, sakralna i ostala umjetnika djela blie
i dalje prolosti te ih se koristi prema nadahnuu i u skladu s odreenjima sadanjosti i svega to ona
moe dati, ali sve je to sekundarni produkt onoga izvornoga emu se tei. Protumoderna to sve sintetizira i obrauje po milosti nebeskoj tako da producira novitete koje je nemogue precizno odrediti
kao to je to sa svakom umjetnou koja po svojoj naravi mora izmicati predvidljivosti i najvie to se
tu moe uiniti je prepustiti se sa vjerom volji Bojoj. Vjerovati u svako dobro koje nam dolazi kada se
otvorimo Kristu i svim darovima koja po Njemu dolaze.
Na taj nain moe se preko izgraenog mosta dopremati sva kulturna blaga koja je ovjek u prolosti
ostvario, te se koristei to blago ide dalje u budunost, ne kao goli siromah, nego kao ovjek prepun
darova Bojih. Darova koje je taj isti ovjek pozvan nadasve dijeliti svojim blinjima, dijeliti s drugim
ovjekom i tako se uistinu osjeati dubinski sretnim, jer se jedino darivanjem drugima, darivanjem
sebe drugome, ovjek ispunjava sreom jer tada uistinu nasljeduje Krista koji se bezuvjetno darovao
cijelom ovjeanstvu. Darivanje je istinski susret s Isusom i po tome je darivanje boanska srea u
ovjeku i samo se kroz darivanje ostvaruje ljubav i mir meu ljudima jer kada je ovjek istinski sretan
onda ima potrebitog mira i ljubavi za sve. Upravo kao i Spasitelj po kojemu se sve to dobro i odvija.
Protumoderna je, dakle, onaj izriaj koji e biti prisutan kod urbanizacije i arhitekture prilikom ovladavanja prostorom kroz izraajnu formu. Kranska orijentacija dati e protumoderni takve kreativne
snage, dati e nadahnua po Duhu Svetom, da e ve samim poetnim, i makar po obimu skromnom
djelovanju, zasjeniti ovu postmodernu nitavnost koja je sada na djelu.
Protumoderna nije nipoto nekakvo nekontrolirano ili slijepo vraanje u prolost, puko preslikavanje
prolosti, nego predstavlja povezivanje, spajanje sa, kroz tiraniju kapitala nasilno pokidanih, inae
prirodnih, spona. Zadaa produmoderne je da svojim izrazom ne ide za tim da bude odraz duha
vremena nego da Duhom Svetim taj duh vremena preoblikuje svojom snagom sadranoj u ljepoti,
istini i skladu. Protumoderna ne ide nasilno prema prolosti, jer bi to bilo neto potpuno besmisleno,
nego se kroz premotenje beivotne pustinje (post)moderne ide u budunost i vjenost. Protumodernom se ide prema budunosti kao i s bilo im drugim, jer se i s postmodernom ide u budunost, ali
protumodernom u onu budunost koja na kraju vremena biva uobliena u liku Nebeskog Jeruzalema
koji predstavlja savrenost Stvoriteljevog urbanizma i arhitekture kojem trebamo teiti bez obzira to
nikada neemo moi tu savrenost dostii.
Protumoderna u biti i okonava dolaskom Nebeskog Jeruzalema i to treba biti jedini nain ukinua protumoderne kao pokreta jer jedino tada vie nema potrebe za protumodernistikim naelima
budui e sva biti savreno ostvarena u boanskoj punini. Svi ostali pokuaji, a kojih e svakako biti
od antikristovskih sila, od pozemljara, za ponitenjem/unitenjem protumodernistikog pokreta nee
uspjeti ukoliko e se protumoderna dosljedno drati vlastitih principa. Jednostavno nije mogue laima poraziti istinu kao to runoa ne moe zasjeniti ljepotu.
Isto tako, moglo bi se prigovoriti da nije mogue povlaiti slinosti izmeu reformacije i protureformacije s jedne, i moderne i protumoderne s druge strane, jer bi reformaciji bio blii globalizam kao
jedan sveopi pokret pa bi po tome i protureformaciji bio sukladan protuglobalizam ili antiglobalizam.
Ta tvrdnja moe naelno biti i tona, ali iz razloga to je dananja stvarnost informatikog doba podigla razinu djelovanja s materije na informaciju, na sami pojam, tako po tome i (post)moderna nadilazi
u vanosti djelovanja na svijet globalizam kao takav. Globalizam je upravljan (post)modernistikim
546

Untitled-1.indd 546

10/23/06 8:11:52 AM

Organizacija Ministarstvo zatite okolia, urbanizma i arhitekture

djelovanjem pa po tome naelu i protumoderna ima zadau upravljati protuglobalizmom. Protumoderna kao kulturno odreenje ima jae djelovanje nego kada bi se uzelo protuglobalizam kao jedno
preteno socijalno-politiko-ekonomsko odreenje za identifikacijsku oznaku tog pokreta.
Takoer je prisutna, a to samo pojaava odluku o protumoderni kao odabranom identifikacijskom
pojmu, velika kompromitiranost antiglobalistikog pojma i cijelog egzistirajueg antiglobalistikog
pokreta koji je svojim anarhistikim i/ili nacifaistikim usmjerenjem na samom poetku sebe osudio
na neuspjeh.
Antiglobalizam koji je na djelu nema nikakve kranske osnove unutar sebe ve je ak i otvoreno antikranski odreen po nekim svojim htijenjima, te kao takav samo je na korist globalizmu u njegovom
pohodu na ovjekovu slobodu i integritet. Zbog toga bi se, u sluaju da se uzme pojam protuglobalizma, uz taj pojam odmah nadovezala sva sila dananjih antiglobalistikih zabluda te bi to bilo posve
nepotrebno optereivanje jednim pretekim bremenom koji bi zbunjivao i samo sputavao u efikasnom
djelovanju protiv djelujuih globalistikih zala. Cijela ideja protuglobalizma bila bi ve na samom poetku kompromitirana dananjim antiglobalizmom, to je samo jo dodatna potvrda da ideja i pojam
protumoderne imaju biti na snazi. Ako nita drugoga, onda dok netko ne osmisli neki bolji identifikacijski pojam nego to je to protumoderna.
Jo jedna napomena uz protumodernu vrijedi biti izreenom. Radi se o tome da se naglasi kako protumoderna percipira svoju kreativnost prvenstveno kao igru jer igra je ono kako je Bog stvorio svijet
i ovjeka, ali ne ovjeka kao igraku bogova (kako je mislio Platon), nego ovjeka kao Bojeg igraa.
Ako se tako postave stvari, onda je protumoderna zamiljena kao izraaj Bojih igraa na polju velike kreativne igre. Uostalom, svaka umjetnost koja nije svojevrsni produkt ovjekove igre nije prava
umjetnost. Tako i kod percipiranja umjetnosti, ukoliko nema prisustva tog osjeaja Boanske igre kao
one stvaralake kreativnosti, onda ta umjetnost nije dotakla ono na to je upuena.
* * *
Nakon ove neto opirnije digresije o pojmu i ideji protumoderne vraamo se na mjesto gdje smo stali
s odreivanjem smjernica urbnistikog i arhitektonskog djelovanja u Hrvatskoj. Tonije, bilo je spomena o crkvama kao osnovnoj uporinoj toki svake urbanistike cjeline te se sada moe malo bolje
pojmiti o kakvoj se koncepciji kod gradnje crkava u protumodernistikom stilu radi.
Kako e protumoderna sebe izraziti kod gradnje crkava ali i svega ostaloga to se razvija uokolo crkvi
kao urbanistikih sredinjih toaka, nije mogue opisati jer bi to bilo u domeni prorokovanja, a ne
vizionarstva (moe netko slobodno rei i utopistikog vizionarstva ne mijenja nita na stvari). Isto
kao i to ne moe biti nareivanja da neto mora biti lijepo jer ljepota je povezana s ljubavlju, ljubav
sa slobodom i samo po tim zakonitostima moe doi do istinske ljepote u stvaralatvu. Ono to se sa
sigurnou moe tvrditi je da e plodovi protumoderne svojim estetskim dometom, svojom ljepotom i
skladom kojom e isijavati, toliko zasjeniti i poniziti ovu antiestetiku dananjice da e samo taj initelj
biti dovoljan da cijelu ideju teokratske drave s pripadajuom kristocentrinom ekonomijom i korporativnim gospodarstvom prezentira apsolutno superiornom. Ve samim svojim izgledom i opim
kulturnim dometom potrebno je privui promatraa i na taj nain otvoriti nevidljiva vrata duha za
evangelizaiciju sada dekristjaniziranog/poganiziranog svijeta, a arhitektura i urbanizam su najjai i
najprezentniji iskazi kulture i po njima se moe djelotvorno djelovati.

Zagreb kao velegrad u budunosti

Za jedan primjer kako bi u najosnovnijim grubim crtama trebalo izgledati budue planiranje velikih
gradova dati e se primjer Zagreba, iako se i od Splita, Osijeka i Rijeke isto tako namjerava napraviti
velike gradove i regionalne centre. Dobrim je dijelom puno toga ve i odreeno u poglavlju o prometu
i vezama te se iz toga dade isitati kakva je polazna osnovica svih tih buduih velikih hrvatskih gradova. Posebno je to, to se detaljnosti tie, bilo dano kod sluaja budueg izgleda Splita koji se praktiki
spaja sa Trogirom i od cijelog Katelanskog zaljeva ini jednu veliku urbanu cjelinu i stvara jedan
547

Untitled-1.indd 547

10/23/06 8:11:52 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

prostor u kojem bi ivjelo oko milijun stanovnika.

Zagreb je u tom planiranju odreen za svojevrsnu posebnost i ima se razviti u jedan velegrad od ca.
4 do 5 milijuna, ali mogue i vie, stanovnika. Osnovna je ideja u oblikovanju takvog jednog velegrada prije nego to uope postoje naznake da bi grad mogao kao takav postojati. Samom zamisli o
postojanju tako velikog glavnog grada Hrvatske i svih Hrvata dogaa se prvotno ostvarenje kasnije
ostvarenog grada.
Da bi ta ideja od puke apstrakcije bila i ostvarena zamisao mora biti koncizna i barem donekle odreena u temeljnim parametrima koji nisu strogo dogmatini nego prvenstveno naelni. Tako i sve ovdje
izloeno treba i promatrati. Osnovno je polazite brojka od ca. 4 do 5 milijuna stanovnika i po toj
veliini ide se u planiranje izgleda grada. Kao i svaki grad i Zagreb mora imati svoju jezgru, svoj centar
koji i danas postoji u smislu da se to podruje smatra istinskim gradom tako da i u govoru izraz u gradu podrazumjeva onaj najui centar oko glavnog gradskog trga. Za Zagreb ove veliine to jo moe
donekle i funkcionirati, ali za peterostruko vei Zagreb i taj centar, taj pojam grada treba prikladno
proiriti. To znai da se praktiki cijelo donjogradsko podruje sve do glavnog kolodvora, a isto tako
na zapad do Frankopanske i na istok do Drakovieve ulice pretvara u jednu veliku pjeaku zonu koja
time cijela postaje pojmom samog gradskog centra.
Taj novi centar, ta proirena pjeaka zona, nije nipoto prevelika ili pretjerana kako bi moglo izgledati
na prvi pogled jer je prostor unutar sebe povezan javnim prijevozom unutar cijele mree gradskog
javnog prijevoza. Poput svojevrsne drave u dravi. Osim toga, ispod prostora proirenog centra nalazi
se cijeli niz tunela od podzemne eljeznice koji tu tvore veliko vorite, ali prolaze i tuneli koji omoguavaju svojevrsni tranzit, ali i dolazak kroz mogunost parkiranja u podzemnim garaama, osobnim
vozilima tako da proireni centar ne stvara prometno zaepljenje. Tako se taj prostor moe sagledavati
kao jedno veliko etalite ispod kojeg se na vie razina odvija promet i to je sve skupa poput sante leda
gdje je vidljivi vrh samo onaj manji dio u odnosu na ostatak pod morem. Tako ispod podruja proirenog centra egzistira cijeli jedan podzemni grad koji je u jednoj cjelini sa svojim vidljivim nadzemnim
dijelom. Taj povrinski, vidljivi dio, osloboenjem od automobilskog prometa i s time povezanim parkirnim prostorom pretvara se u jednu kompaktnu ponajprije kulturno-povijesnu, a zatim i trgovakoposlovno-ugostiteljsko-zanatsku zonu koja je jedna funkcionalna cjelina. Posebno do izraaja moe
doi urbanistiki i arhitektonski izgled tog podruja, a koji je sada u potpunosti suzbijen i u procesu
nestajanja. Temeljitom obnovom i restauracijom svih objekata, ulica i trgova na nain da poprime svoj
izvorni izgled i sjaj Zagreb postaje gradom sa sauvanom duom. Pogotovo kada se na ovu donjogradsku zamisao nadopuni gornjogradska obnova na istim strogim naelima.
Od tog novoga centra budueg velikog Zagreba ide se dalje prema jugu, istoku i zapadu s tim da je
osnovno naelo kojeg se ima pridravati to da se kao osnovna urbanistika proporcija uzme Lenuccijeva zelena potkova i u skladu sa irenjem ista dalje nadopunjuje. I sam kompleks objekata koji se imaju
graditi, a koji nisu tu otprije i imaju svoju vrijednost tako da po tome preivljavaju uklanjanje, gradi
se proporcionalno sa svojom osnovom u donjogradskoj jezgri. Dakle, dogaa se poveanje volumena
objekata i njihovo urbanistiko poveanje, ali je sve usklaeno sa svojim izvoritem tako da izgleda
kao grad da prirodno raste od svojeg roenja i ranog djetinjstva prema zrelosti. Glavni model gradnje,
iako nipoto ne iskljuivi, trebaju biti zatvoreni stambeni blokovi koji unutar sebe imaju svoje vlastito
unutarnje dvorite namjenjeno potrebama stanara u bloku, a to je ve poznata stvar donjogradskog
prostora s tim da e ti novi blokovi biti prostorno neto vee povrine. To naelo gradnje zatvorenih
stambenih blokova biti e ono dominirajue na cijelom podruju grada Zagreba i ono e ujedno imati
i svoju socijalnu ulogu budui da e ujedno predstavljati jedan socijalni standard ispod kojega se nipoto nee ii u kvalitativnom zadovoljenju stambenih potreba ljudi.
Jasno je da e biti jako puno posla na uklanjanju svih rugoba koje su se nametnule na tome prostoru
i kojima ne moe biti mjesta u Zagrebu koji eli biti lijep, ali i poseban u svjetskim razmjerima. Tako
nee biti doputena gradnja nikakvih stakleno-elinih nakaza, ali i nebodera openito. Ii e se za
time da se ravnina krovnih povrina iznivelira tako da nita ne skrnavi pogled svojim prisustvom.
Radi se o principu ouvanja autohtonih i prihvaenih gradskih vizura. Na taj nain Zagreb se iri u sva
548

Untitled-1.indd 548

10/23/06 8:11:53 AM

Organizacija Ministarstvo zatite okolia, urbanizma i arhitekture

tri navedena smjera dok se u pravcu sjevera, tj. u pravcu Medvednice i tzv. podsljemenske zone, radi na
nain koji je prilagoen tome posebno atraktivnom dijelu grada Zagreba. Dovoljno je znati da je najvanije u potpunosti zatititi bogatstvo Medvednice koje Zagreb ima i sve ono to je krivo napravljeno
dovesti u red tako da se cijelo podruje na primjereni nain najbolje iskoristi za sve graane.
Prema istoku se na taj nain radi sve do Dubrave koja je onda prva prava primarno rezidencijalna zona
dok je na zapadu to omeeno otprilike zavretkom Ilice kod Gajnica. Vano je ta dva kraka (istoni i
zapadni) spustiti na jug i sve dovesti do Save i uspjeno izbiti na rijenu obalu. Odreeni i po svojoj koliini znaajni dijelovi na lijevoj i desnoj obali Save doslovce se dovode do iznad same rijeke na nain
da rijeka bude poput cjelovite urbane sastavnice grada, dok se pojedini dijelovi ostavljaju netaknutima
od strane gradskih objekata i imaju svoju parkovno-rekreacijsko-sportsku funkciju.
Tu dolazimo i do samog sredita budueg viemilijunskog Zagreba i osnovne uporine toke za kompletnu urbanistiku koncepciju grada: do crkve iznad Save na lokaciji blizu sadanjeg mosta Slobode.
To je ono mjesto koje je budua ishodina toka velikog grada i zato je tu potrebno napraviti neto to
e samim svojim izgledom definirati i izgled cijelog grada i po emu e se sve odreivati. Rije je o zamisli izgradnje Crkve Dva Presveta Srca koja bi stajala na platou iznad rijeke Save i svojim dimenzijama i samim izgledom dominirala cijelim velegradskim prostorom u svim pravcima. Mora biti vidljiva
od krajnjeg juga, istoka i zapada grada i zbog toga je nuna odreena monumentalnost u visinu, ali i u
tlocrtu, kako ne bi bila izgubljena u Medvednikoj pozadini. Takoer se postavlja u tome pravcu glavna gradska vertikala koji polazi od Jelaievog trga, preko nove pjeake zone i Glavnog kolodvora sve
do pored navedene crkve Dva Presveta Srca. Sa svake strane crkve postavljaju se mostovi koji vertikalu
produuju dalje prema podruju juno od Save i preko vladinog kompleksa vue okomicu grada
dalje prema jugu tempom gradskog rasta.
Uza sve to ipak je najvanija sama ideja da crkva Dva Presveta Srca stoji na platou iznad Save jer se
time osim lokalno-gradske urbanistike funkcije dogaa i jedna svjetska, univerzalna urbanistika
funkcija. Radi se o arhitektonskom oivotvorenju rijei Ivana-Pavla II. koje je izrekao 1994. godine u
Zagrebu prilikom svojeg prvoga posjeta Hrvatskoj. Sveti Otac je tada govorio o rijeci Savi koja izvire
u Sloveniji, prolazi kroz Hrvatsku dotiui se jednom svojom stranom i Bosne i Hercegovine te tee
dalje u Srbiju i tu utie u Dunav. Dunav je opet onaj koji od zapada ide prema istoku Europe i izlazi
na Crno more. Time se htjelo pokazati na povijesno poslanje naroda na ovim prostorima da svojom
meusobnom uvjetovanou do koje dolazi zbog susjedstva jednih s drugima imamo doprinjeti jednoj
veoj nakani i jednom veem poslanju od nas samih, a rije je o ekumenizmu i ponovnom povezivanju
dva europska pluna krila u jednu skladnu cjelinu. Svojim postojanjem iznad rijeke Save, zamiljena
crkva Dva Presveta Srca ima na odreeni nain ulogu slanja ljubavi i pomirenja Savom prema njezinom nizvodnom toku onakvom kakav ve ima. Sava na neki nain pomae tu teku i sloenu zadau
odraditi lake kroz jednu metaforu poput slanja pisama dobre volje na nain da ih se rijenim tokom
alje tamo gdje redovna pota inae ne funkcionira. Rijeni tok simboliki nadoknauje nau slabost
i svojom odreenou, svojom prirodnom zadatou, nosi prema istoku plodove naih nastojanja u
bratskoj ljubavi i miru meu ljudima i narodima. Posebno stoga to je rije o dvije polovice jedne
kranske cjeline.
Prema tome, radi se o stvarima koje su iznad pitanja odnosa izmeu dvaju naroda jer se kroz ovo
podruje direktno utjee na odnose izmeu kranskog Istoka i Zapada te odgovornost nadilazi samo
brigu o osobnome (nacionalnome) i tie se sudbine cijeloga ovjeanstva. Imajui te i takve spoznaje
treba promatrati i toliku brigu o naoko nebitnim detaljima kakav je izgled i pozicija sredinje crkve u
buduem Zagrebu koju se planira izgraditi.
U lokalno-gradskom smislu crkva iznad Save slui premotenju rijeke i povezivanju Zagreba u sveobuhvatnu cjelinu. Zagreb se konano centrira uz Savu i izbija na rijeku u pravom smislu te tako prekida
viestoljetnu poloenost iskljuivo u smjeru istok zapad i otvara pravac sjever jug. Grad se tako
spaja na Savi, a sredinja toka toga spoja je u crkvi iznad rijeke. Tako Zagreb od grada kojeg Sava dijeli
postaje gradom koji je svoju rijeku stavio duboko unutar sebe. Sava postaje sastavnim urbanim dijelom grada i na obije strane rijeke grad izbija sa svojim graevinama. Svakako da se to ne ini nepromi549

Untitled-1.indd 549

10/23/06 8:11:53 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

ljeno i devastirajue na neke od dobrobiti koje proizlaze od slobodnog prostora na rijenim obalama,
ali to ulazi u ope usuglaavanje zelenih povrina s izgraenim prostorom. Onoliko koliko je prisutan
udio parkova, etalita i ostalih rekreacijsko-relaksacijskih gradskih prostora, a svakako e biti bitno
prisutan u koncepciji Zagreba kao velegrada, toliko e istih povrina biti i uz rijene obale.
Prostor neposredno juno od crkve, uz samu obalu i plato na kojoj crkva stoji zapoinje mauzolejom
prvom predsjedniku obnovljene hrvatske drave, dr. Franji Tumanu, koji je tako neto zasluio bez
obzira na sve propuste koje je uinio. Moda ba upravo zbog svih greaka i nepravilnosti koje je
stvorio tim mauzolejom njemu u slavu treba jednostavno sve skupa nadvladati inom izmirenja koji
je u tome sadran. Isto tako time se pokazuje da hrvatski narod svoje velikane potuje kako je to primjereno jednom kranskom narodu koji je u stanju izmiriti se sam sa sobom i sa svojom prolou, a
istovremeno i oprostiti grijehe svakom ovjeku, pa tako i dr. Franji Tumanu. Tumanov mauzolej je
nunost narodnog dostojanstva i samosvjesti o vlastitoj slobodi, jer slobodni smo sami svoju povijest
valorizirati onako kako osjeamo pravednim, a ne kako mrzitelji svega hrvatskog i kranskog to ele
odrediti.
Takoer je sama lokacija Tumanovog mauzoleja ona koja puno govori sama po sebi. Mauzolej je
lociran u simetrinoj opoziciji spomeniku Tomislavu, prvom hrvatskom kralju koji se nalazi u starom
dijelu Zagreba. Tumanov mauzolej je u novom dijelu Zagreba i po tome ujedno reprezentira i novu
hrvatsku dravu koju je nakon Tomislava sada obnovio Tuman. Stari dio Zagreba ima spomenik
osnivau stare Hrvatske, a novi dio Zagreba spomenik osnivau nove, obnovljene Hrvatske. U ovoj
kompoziciji svakako sudjeluje i crkva Dva Presveta Srca koja je prikaz kranskog kontinuiteta koji
traje od dolaska Hrvata (dakle i prije Tomislavove dravotvornosti), pa sve do sadanjeg razdoblja i
moderne hrvatske drave uspostavljene po Franji Tumanu. I sama dominacija crkve iznad Save po
svojoj veliini u odnosu na spomenik Tomislavu i budui Tumanov mauzolej pokazuje koliko je
vjera u Isusa Krista znaajnija i od najveih povijesnih linosti hrvatske povijesti. Obojica, i Tomislav
i Tuman, i njihove zemaljske tvorevine u poredbi sa Gospodinom moraju izgledati sitnima, a isto
tako i sami nacionalni princip se tako simboliki potinjava kranskome principu te mu se jednom
arhitektonsko-urbanistikom simbolikom stavlja u slubu.
Neposredno ispod mauzoleja, prema jugu i na podruju dananjeg velesajma, zapadno od jezera Bundek, nalazi se prostor predvien za gradnju zatvorenog kompleksa hrvatske vlade i ministarstava, a
koji ukljuuje i zgradu novoga hrvatskog sabora koji e prema potrebama moi okupljati predstavnike
iz drave i dijaspore na prigodnim nacionalnim sjednicama. Cijeli kompleks mora svakome posjetitelju, ali i izvanjskome promatrau, doaravati snagu i usklaenost drave i nacije u cjelini. Pri tome nije
uope nuno graditi nekakve moumentalne graevine unutar kompleksa vlade i sabora nego naglasak
treba biti prvenstveno na estetici samog prostora, s time da unutar komleksa dominantna zgrada svakako ima biti novi sabor koji unutar sebe mora imati dovoljno mjesta za prijem vie tisua ljudi.
Gradnja vladinog kompleksa u skromnijim volumenskim gabaritima, a s izraenijim estetskim naglaskom, ima svoj smisao i u principjelnom antibirokratskom pristupu vladanju, pa po tome nije niti
potrebno previe prostora za ljude koji e raditi u administraciji. Time se djeluje i preventivno jer za
dravnu djelotvornost vrijedi pravilo da to je birokratska aparatura manja, to je upravljanje djelotvornije (vidjeti poglavlje o pravosuu i upravi). Poznati je princip da ukoliko neko dravno tijelo
ima upranjeni prostor u koji moe useliti birokracija taj prostor neizbjeno biva popunjavan. Zato je
jedan od naina spreavanja rasta birokratskog aparata i taj da objekti u kojima su vlada i njena ministarstva smjeteni budu to skromnijih veliina. Time se jednostavno samim fizikim ogranienjem
spreava uvijek nepotrebno umnoavanje birokracije. Ne smije se uope pruiti mogunost smjetaja
novih zaposlenika na poslovima dravne administracije tako da ako se novi ljudi i zaposle, oni onda
i doslovce moraju raditi pod vedrim nebom. Kako to birokracija nikako nee prihvatiti tako se i broj
slubenika i na taj nain dri na uzici. Tako e prostor vlade i ministarstava biti ispunjen na nain da
je fiziki odvojen od vanjskog svijeta poput neke tvrave ili zatvora, ali unutar zidina i cijelog prostora
koji je relativno velik nee biti previe zgrada, a jo e manje ti objekti biti zapaeni po svojoj veliini.
Vie e na tome prostoru prevladavati parkovno-hortikulturalno ureenje s pripadajuim kulturnim
i umjetnikim postavcima.
550

Untitled-1.indd 550

10/23/06 8:11:53 AM

Organizacija Ministarstvo zatite okolia, urbanizma i arhitekture

to se tie industrijske zone buduega Zagreba kao velegrada ista e biti postavljena na prostoru istono od Velike Gorice, a glavni razlog za odabir nalazi se u plovnosti Save koja na tome podruju prestaje. Tako industrijska zona grada Zagreba ima povezanost rijenim putem s ostatkom svijeta budui da
je ta povezanost nadograena izlaskom na otvoreno more, a posebice na Rijeku kao glavnu pomorsku
luku.
Daljnji opis planiranog razvoja Zagreba nije potreban jer je ovo ona temeljna osnovica iz koje se grad
postupno iri u eliptinim krunicama sve do svojih krajnjih granica, a koje su grubo odreene eljeznikom mreom koja Zagreb okruuje. Svakako da se unutar grada imaju nalaziti svi prigodni
gradski sadraji koji gradove i stvaraju takvima. Moda najbolji primjer onoga to Zagreb nuno potrebuje govori podatak da od kraja XIX. stoljea u Zagrebu nije namjenski izgraen kazalini prostor.
Takoer i ono kazalita to je improvizacijom prostora otvoreno nije uinjen pomak otvaranja novih
od vremena kada je Zagreb imao 250.000 stanovnika, a u vrijeme pisanja ovog teksta Zagreb je milijunski grad. Svakako da je prirodno za oekivati da se sve ovakve i ostale sline anomalije korigiraju
na najkvalitetniji nain.
Kao jo spomena vrijedno urbanistiko odreenje odnosi se na planiranu gradnju jedne vrste modernog gradskog centra s kompleksom gusto postavljenih visokih graevina na podruju koje se dotie
prostora Vukomerikih gorica. Visoke moderne zgrade imaju tvoriti protuteu i alternativu prostoru
starog Zagreba tako da se na kraju izmeu dva opozitna centra nalazi uglavnom rezidencijalni prostor za ivot i boravak stanovnitva. Tako cijeli Zagreb kao velegrad od vie milijuna stanovnika biva
smjeten izmeu Medvednice na sjeveru i Vukomerikih gorica na jugu. Ta dva prirodna meaa
ujedno imaju i svoju urbanistiku ulogu kojom postavljaju suodnos izmeu staroga i novoga, veega i
manjega u svojevrsnomu kontrapunktu, jer se na obroncima velike Medvednice gradi tradicionalno i
nisko prema nasljeenomu povijesnome arhitektonsko-urbanistikom obrascu, dok se na obroncima
bitno manjih Vukomerikih gorica grade velike i visoke moderne zgrade gusto zbijene na jednom
uem podruju. Unutar te svojevrsne posude nalazi se smjetena glavnina itelja koji onda i svojim
dnevnim migracijama prema radnim mjestima idu od preteno rezidencijalne sredine prema rubovima ime se postie i ujednaenije optereenje prometnica i cijelog prijevoznog sustava. Pogodnije
je takvo naelno kretanje itelja prema poslu iz razloga to je to u suprotnosti sa sadanjim stanjem
u kojemu se iz svih okolnih pravaca svi tokovi sabijaju u jednom sredinjem prostoru, to na koncu
dovodi do neizbjenog preoptereenja i zaguenja komunikacija. Sve u svemu, budua slika Zagreba
i sama gradska funkcionalnost u gospodarskom, energetskom, ali i socijalnom pogledu predstavljaju
ono ime se Hrvatska ima pokazati i dokazati pred svijetom i kada se na taj nain stvari dovedu u
svoju zbilju, onda i odnos svijeta biva drastino promijenjen te iako i dalje ostaje u odnosu prema
nama neprijateljski orijentiran, prisiljen je ponaati se pristojno i sa potovanjem, a ne kao dosada
kolonizatorski i nadasve uvredljivo.

Zavrni komentar
Primjerenom zatitom okolia i nadasve provedbom nacionalnog urbanistikog plana dogoditit e se
to da e ve samim pokretanjem prema realizaciji istoga doi do naglog porasta vrijednosti cijeloj Hrvatskoj, a zbog povezanosti valute neposredno sa zemljom na taj nain raste i sveukupno nacionalno
bogatstvo i bogatstvo svakog pojedinca.
Sam vanjski izgled cijele zemlje ima veu snagu od svih marketinkih manipulacija kojima se goste
moe jedan put moda i privui na dolazak, ali ukoliko nema istine u pozivu nema ni trajnog uinka.
S druge strane, ukoliko je prisutna istina izraena vanjskim izgledom koji privlai i podstie uzviene
osjeaje u ljudima i najgora propaganda usmjerena protiv Hrvatske nema uinka jer nemona je pred
neposrednim doivljajem i htijenjem za ponavljanjem istoga. Tako se zadobivaju vjerne muterije koje
su ujedno i najbolji proositelji istine o nama u svijetu, jer kada se sam hvali to nema nikakve vrijednosti u odnosu na pohvale koje dolaze iz ustiju drugoga.
Takoer je bitna uloga prostornog ureenja Hrvatske u privlaenju iseljene Hrvatske svih generacija, ali posebno onih mlaih i radno sposobnih, da se u to veem broju odlue za ivot u Hrvatskoj.
551

Untitled-1.indd 551

10/23/06 8:11:54 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

Povratak iseljenitva natrag u domovinu je od presudne vanosti za hrvatsku dravu, a primjereno

izgraen prostor je ono to na najbolji mogui nain daje poticaj za jednu krupnu odluku kakva je
preseljenje iz jedne u drugu dravu. Ne samo da e to dati poticaj iseljenitvu za povratak nego e
opravdati i cijenu kotanja kod kupnje od strane povratnika, ali i potaknuti na bre doseljavanje spoznajom da e ta cijena vremenom samo rasti i da je najbolje odluiti se za povratak to je mogue bre
jer e se tako jeftinije proi. To je ujedno na korist i samoj dravi jer e upravo na samome poetku biti
i najvie potrebe za radnom snagom kojom je Hrvatska sada deficitarna tako da je svima na korist da
se kompletna iseljena Hrvatska vrati u to veem broju i to je bre mogue.
* * *
Kao svojevrsni zavrni testament planova prostornog ureenja Hrvatske dolazi opis onoga to po
svojoj zamisli predstavlja izraaj poslanja hrvatskog naroda i njegove drave. Rije je o gradnji koja
svojom izvedbom predstavlja materijalni dokaz superiornosti teokracije nad sekularizmom, odnosno
kristocentrine ekonomije nad kapitalistikom ekonomijom.
Osnovna karakteristika postmodernistike arhitekture je da se zbog potinjenosti kapitalu radi skoro
iskljuivo na osnovu profitabilnosti graevine. Zbog toga postmoderna nema niti jednu znamenitost
koja bi bila tu zbog same potrebe da se neto znamenito ili velikoga stvori, nego su one graevine koje
predstavljaju postmodernu arihekturu poput visokih nebodera prvenstveno tu u funkciji zarade, a
tek kao sporedna stvar dolazi estetski presti. Ukoliko se i ide na presti neke graevine i taj se presti
stavlja u profitnu kalkulaciju tako da se rauna koliko e profita po toj prestinosti biti ostvareno.
Hrvatska ima priliku sa svojom grednjom popuniti tu prazninu koja sputava svaku kreativnost jer
kada se ve prije samog promiljanja o gradnji bilo ega mora misliti o zaradi onda je to blokada
stvaralakoj slobodi koja je ona potrebna komponenta kroz koju i dolazi sva ljepota izraavanja. To
ne znai da se ne trebaju uzimati u obzir i trokovi gradnje, nego to znai da se mora raditi neoptereen profitnim diktatom. Velika je razlika izmeu trokova gradnje i profita te graevine. Trokovi su
problem sadanjosti i po tome se moe s njima posve drugaije suoavati od profita koji je problem
neizvjesne budunosti pa po tome realno potuno nerijeiv za kreatora u svojemu vremenu. Zato vie
u dananjem sekularnom poretku nije mogue uope niti predloiti gradnju neega to bi bilo u rangu
Sfinge i piramida u Egiptu, grke hramove, gotike katedrale u Chartresu ili Velikog kineskog zida. To
su prije svega bili objekti kojima je izricana vjera i koji pokazuju uzvienost odreene epohe. Kako je
ovo vrijeme bezvjerstva tako i pothvati gradnje koji zahtijevaju odricanja i velike neizvjesnosti nisu
vie mogui. Ogranieni svojim ljudskim vidicima, a liivi se svake nebeske pomoi, nema niti najosnovnijeg pouzdanja u mogunost ostvarenja neega to nadilazi pozemljarstvo. Od majestetine
arhitekture dolo se bijedne razine najobinijeg trivijalnog graevinarstva. Sada je svakome koji se
smatra slobodnim ovjekom, a po tome i svakoj slobodnoj naciji, postavljena dunost rada na ponovnoj afirmaciji arhitekurnog izriaja koji trai obnovu junatva stvaralakog duha.
Da bi se Hrvatska mogla svojim graevinskim izriajem staviti na kartu svjetske povijesti potrebno je
stoga upravo krenuti u poduhvat koji svijetu dananjice izgleda nadasve besmislen, nemogu i ponajprije neprofitabilnim. Ono to je potrebno shvatiti, prije nego to se izloi konkretna zamisao, je da
je bitna razlika izmeu velikih graevinskih poduhvata iz prolosti i graevina dananjice u tome to
se prije ilo do krajnjih granica tehniko-tehnolokih mogunosti dok se danas radi duboko ispod tih
granica. Glavni je razlog toj suzdranosti u podreenosti kapitalu i kleanju ovjeka pred tim lanim
boanstvom i taj je odnos ve dovoljno objanjavan na stranicama ove knjige.
Projekt koji Hrvatska ima zadatak izvesti je upravo ove vrste koja ide dalje od granica odreenih kapitalom i njegovim profitom. Najjednostavnije reeno, ono to hrvatska drava, a po tome i hrvatski
narod, imaju napraviti je izgradnja najvee svjetske graevine. Tonije, radi se o tornju visokom tono
tisuu metara na ijem vrhu stoji upranjeno zlatno prijestolje. Sve skupa to u svojoj simbolici predstavlja vie toga. Visina od tisuu metara predstavlja tisuugodinje kraljevstvo Boje. Upranjeno
prijestolje na vrhu predstavlja sadanjost u kojoj je Isus na nebu, ali vjernici imaju potpunu sigurnost
da e se vratiti kako je i obeao te kraljevati cijelim svijetom. Upranjeno prijestolje predstavlja svima
552

Untitled-1.indd 552

10/23/06 8:11:54 AM

Organizacija Ministarstvo zatite okolia, urbanizma i arhitekture

poruku da budu svjesni te istine o Kristovom ponovnom dolasku i da se sukladno toj istini i ponaaju
u svojem ivotu.
Posebno je znaajno odrediti samu lokaciju gdje se ima izgraditi tisumetarski toranj s upranjenim
prijestoljem na vrhu koje eka da u njega zasjedne Krist Kralj. To nipoto ne smije biti lako dostupna
lokacija jer bi po tome u svojoj intenciji postala previe komercijalna poput Eiffelovog tornja koji se
komercijalno viestruko isplatio Parizu i Francuskoj samo po posjetima turista, a da se ne spominje
komercijalna korist od vizualnog identiteta koji je s njim povezan. Kada bi se i ovaj toranj, nazovimo
ga Prijestoljem Krista Kralja, postavio na slinu lokaciju imao bi previe komercijalno-turistike sadrine u sebi, a tako neto nije primjereno cijeloj ideji. Upravo suprotno, ideja je u tome da se do kraja
odstupi od olakavanja budue komercijalizacije. Zato se kao jedina prihvatljiva lokacija izgradnje
Prijestolja Krista Kralja namee Jadransko more, odnosno izolirana hrid pored otoia Jabuke na krajnjem zapadu naeg dijela Jadrana. Time se postie jo i jedna dodatna simbolika cijelog projekta, jer
sada se na cijeli taj toranj moe gledati kao na svjetionik, ali to vie nije svjetionik kojemu je namjena
upozoravati brodove, nego je to svjetionik koji upozorava svijet na pogibelj otpadnitva od vjere u
Isusa Krista. Prigodno toj ulozi svjetionika na vrhu tisumetarskog tornja, neposredno ispod zlatnog
prijestolja, predvia se postojanje svjetionikih farova koji trebaju rotirati i u svojoj opoziciji odailjati
dva svjetla: bijelo i crveno. To su dva svjetlosna zraka koja predstavljaju Boansko milosre koje isijava
iz Milosrdnoga Srca Isusova onako kako je to opisano po objavi sestri Faustini Kowalski. Tako predvieni svjetionik treba cijelom svijetu isijavati ta dva svjetlosna zraka kojima asociraju na Milosre koje
nas zove k sebi.
Samom svojom egzistencijom navedeni toranj/svijetionik ima vriti i opominjuu, ali i evangelizatorsku misiju prema svijetu. Posebno se to odnosi na samu Europu i svojim postojanjem, sa svojom
impresivnom veliinom toranj/svijetionik ima pokazati nekranskoj Europi svu njezinu jalovost.
to se tie same izvedivosti cijelog projekta to uope nije upitno i graevinarstvo ve podosta dugo
vremena ima tehniko-tehnoloku mogunost gradnje visokih graevina. Bili su raeni porijekti nebodera ak i od jedne milje (ca. 1.800 m), ali se dolo do krajnje granice od ca. 500 metara preko koje
nije isplativo graditi. Jednostavno su zbog zadovoljavajueg vertikalnog kretanja korisnika nebodera i
prevelikog prostora i energetske potronje koju bi potrebna dizala zauzimala i stvarala visoke graevine dole do plafona od nekih 500 metara i iznad toga im trenutno nema pomaka.
Zamiljeni toranj/svjetionik nije zgrada koja ima svoje stanare i po tome nema niti problem vertikalnog prometa i slobodno se moe iznutra raditi prema potrebnim konstrukcionim zahtijevima to jo
dodatno olakava izgradnju. Bitan je sam objekt kao takav, tj. on ispunjava svoju svrhu svojim dovrenjem i svojom vidljivou te se prema tom naelu ima i projektirati. Kako je to u potpunosti ostvarivo
tehniko-tehnolokim graditeljskim mogunostima tako i izgradnju objekta nema to zadravati doli
ne-htijenja za radom.
to se tie same cijene kotanja gradnje koju bi bilo potrebno platiti, ni tu se ne radi o pretjeranom
iznosu koliko bi se moglo oekivati kada se spomene veliina samog objekta i lokacija izgradnje objekta. Dosta je rei da su trokovi korupcije u graditeljstvu vei od trokova izgradnje jednog ovakvog
tornja/svijetionika i samo po tome je dovoljno razloga da se u izgradnju krene bez straha od nekakvog
sveopeg nacionalnog osiromaenja zbog toga. Ako smo izdrali godine nesmiljenih lopovluka i otimaine onda bi u jednoj dravi koja je tu praksu dokinula trebalo biti mogue podnjeti jedan napor
u slavu Boju. Pogotovo zato to se od trpljenja lopovluka ne dobija nita dobroga zauzvrat, ali se trpljenjem za Gospodina dobija nemjerljivo blago. Zato sama cijena gradnje ne predstavlja iole ozbiljniji
problem ukoliko postoji stvarna volja za djelovanjem. U biti, toranj Prijestolja Krista Kralja predstavlja
i svojevrsno oitovanje volje i jedinstva hrvatskog naroda te ukoliko unutar sebe imamo potrebne
vrijednosti onda nema mjesta za bojazni.
U cijenu gradnje se ne rauna vrijednost planiranog prijestolja na vrhu koji bi trebalo biti napravljeno
od zlata, a to zlato bilo bi ono koje Hrvatska potrauje kao imovinu bive federacije (SFRJ). Kako za
kristocentrini monetarni sustav zlato nema nikakvu vrijednost i kako onda s tim zlatom moemo bez
553

Untitled-1.indd 553

10/23/06 8:11:54 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

problema raspolagati kako god to hoemo, onda je najprimjerenije to zlato osloboeno od navezanosti
na novac pokloniti u slavu onome po kojemu je ta sloboda i dola: Isusu Kristu.
Naravno da izgradnja jednog takvog objekta nije nimalo lagana i jednostavna, no to je i poanta cijeloga
poduhvata. Poanta je u tome da jedna mala Hrvatska sa svim svojim problemima i sa svim neprijateljstvima kojima je izloena, ipak ide u jedan napor koji nema nikakve racionalne ili neke gospodarske
osnove nego je iskljuivo sakralno-spomenike namijene. Uza sve muke i probleme ovime se iskazuje
vjernost Kristu i Crkvi te se unato svemu ide hrabro u ostvarenje jednog potpuno neizvjesnog projekta.
Neizvjestan je ne zbog svoje graditeljske zahtjevnosti nego zbog cijelog geopolitikog konteksta u
kojemu se nalazimo i mogunosti da budemo na sve mogue naine napadani, a to ne iskljuuje i
mogunost otvorene agresije. Upravo zbog cijelog konteksta povijesti i geopolitike treba biti ispunjen
jednom kranskom ludosti i krenuti u ostvarenje nemoguega ljudima samima, ali ljudima u suradnji
sa Svevinjim sve je ostvarivo.

554

Untitled-1.indd 554

10/23/06 8:11:54 AM

Organizacija Ministarstvo kulture i sporta

2.12. Ministarstvo kulture i sporta

Tlae narod tvoj, Jahve,
i batinu tvoju pritiu.
(Psalmi 94, 5)
Po naravi su glupi svi ljudi
koji ne upoznae Boga,
oni koji iz vidljivih ljepota ne
mogu spoznati onoga koji jest nisu kadri prepoznati umjetnika
po djelima njegovim
(Knjiga mudrosti 13, 1)
Ne znate li: trkai u trkalitu svi dodue tre, ali jedan prima nagradu? Tako trite da dobijete. Svaki
natjecatelj sve mogue izdrava; oni da dobiju raspadljiv vijenac, mi neraspadljiv. Ja dakle tako trim - ne
kao besciljno, tako udaram akom - ne kao da mlatim vjetar, nego krotim svoje tijelo i zarobljavam da
sam ne budem iskljuen poto sam drugima propovijedao.
(Prva poslanica Korinanima 9, 25)
Trebalo bi povesti sveti rat za muevnost i istou, da bi se zaustavilo i zaprijeilo pustoenje onih koji
ovjeka smatraju ivotinjom.
To je vaa vojna zadaa.
(Sv. Josemara Escriv: Put)
Kultura je ono to formira mentalitet ljudi i po tome je kulturno odreenje ono koje prethodi svakom
drugom, ponajprije politikom svjetonazoru, kao i samom nainu ivljenja. To se prvenstveno odnosi
na problematiku potinjavanja kapital-odnosu prema ovjeku koji je sada na djelu i gdje je kultura
prividno potinjena kapitalu, ali istina je ta da je samo kroz promjenu mentaliteta kroz kulturu omogueno kapitalu da postane boanskim imbenikom u Novom svjetskom poretku.
To je lako objanjivo na primjeru profitabilnosti porno industrije. Porno produkcija je najprofitabilniji
sektor filmske industrije Zapada i to u deseterostrukim razmjerima u odnosu na ostale, nepornografske filmske proizvode. Da je dolo do ovakvog stanja gdje je pornografija najisplativiji proizvod moralo
se najprije izmjeniti mentalitet ovjeka jer da nema u ljudima stvorenog moralnog pada ne bi bilo niti
zarade. Praktiki cijela grana od vie stotina milijardi dolara zarade teorijski je preko noi unitiva, jer
dovoljno je u ovjeku podii moralnu vertikalu, i od konzumenta pornografije napraviti nepotroaa
tog proizvoda. Stvar je samo u samome ovjeku, u njegovom mentalitetu koji ili eli kupovati pornografske filmove, ili se od toga u najmanju ruku uspijeva suzdrati. Da nema kulturne predodreenosti
koja navodi ljude da masovno konzumiraju pornografiju, industrija pornografske produkcije bi preko
noi propala. Moglo bi se i dalje proizvoditi pornografski proizvodi, ali ne bi ih bilo mogue plasirati
na trite i na njima zaraivati velike profite. Naravno da stvaranje porno-konzumenta nije bilo sprovedeno preko noi i da se radilo o viegeneracijskom procesu, ali poanta je u tome da bez upravo tog
polaganog kulturnog djelovanja na ovjeka preko kojega je polako izgraen jedan potroa jednog
proizvoda, ne bi bilo mogue kapitalu da se umnaa na neemu poput pornografije. Tek kada je mentalitet kulturom formiran, mogao se kapital najdjelotvornije umnaati na porongrafiji i naizgled biti
ovisan o toj industriji, dok je u stvarnosti ovisan o tome da ovjek ostane porobljen unutar samoga
sebe, unutar svoje vlastite glave. Bez te unutarnje porobljenosti nema kapital nikakve stvarne moi za
svojim usponom prema nebeskom prijestolju, kao to nema niti moi za porobljavanje itavog svijeta.
Glavna prepreka djelotvornom kulturnom indoktriniranju kroz koje se ljude modulira za robovanje
kapitalu je vjera u Boga, a to poglavito znai u Isusa Krista kroz crkveni nauk, ali i ostale monoteistike
vjere u sebi imaju barem neke od vrijednosti koje su u svoj punini sadrane jedino u kranstvu. Zato i
sva kulturna manipulacija ide prvenstveno s ciljem unitenja kranske vjere i nametanja/podmetanja
555

Untitled-1.indd 555

10/23/06 8:11:54 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

svih moguih drugih alternativnih miljenja. Sve se to radi s ciljem pretvaranja ljudi i ovjeanstva u
gomilu roblja koje je u otpadnitvu od Svevinjeg te se ponaa opreno Njegovim naputcima danima
pisanim i prenesenim objavama.
To to je ovim primjerom vailo za pornografiju vrijedi i za sve ostale navike modernog ovjeka-potroaa koji je kulturom formiran tako da to bolje (po)slui kapitalu. Cijelo XX. stoljee bilo je proeto
sustavnim unitavanjem umjetnosti i kulture openito. Umrtvljenjem umjetnosti ubija se u ljudima
i sama volja, osjeaj i svijest za estetiku. Tako se ostaje lienim ljepote, a to ujedno znai da se ljude
liava utjehe i nade, ali i mogunosti uzleta i tenje prema viim vrijednostima, plemenitosti i idealizmu, svega onoga to sa sobom donosi ljepota. Kroz ovladavanje polugama svjetovne moi sustavno se
radilo na ponitavanju umjetnosti i estetskih ljepota te da kroz takvu umjetnost ogadimo o samu ideju
umjetnosti. Istovremeno se iz drugog pravca kao umjetnost, kao kulturna vrednota, namee svakoliko
smee i kroz medijski monopol protura pod nekakvom (post)modernom umjetnou.
Umjetnost i kulturno stvaralatvo je oduvijek bila stvar duha i pripadajue duhovnosti. Umjetnost
i kultura je neto iznimno, ono to odskae od mediokritetskog prosjeka (posebno prisutnog u, po
demokraciji izopaenom, drutvenom ureenju) i ima u sebi iskonsko aristokratsko naelo. Zbog toga
i prihvaanje i procijenjivanje umjetnosti zahtijeva isto tako odreenu aristokratsku prirodu duha,
ali to nikako ne znai da je od blagotvornog djelovanja umjetnosti iskljueno sveukupno puanstvo.
Naprotiv, od istinske umjetnosti i kulture cijela populacija ima koristi, svaka osoba na svoj jedinstveni
nain.
S druge strane, kada se uspjelo uiniti da umjetnost izgubi svoje uzvieno mjesto duhovne discipline,
uspjela je i degradacija ovjeka unutar njega samoga; ovjek je izgubio samopotovanje, a time i htijenje za jednim dostojanstvenijim ivljenjem. To je ponajprije postignuto sekularistikim marom kroz
povijest koji je odvajanjem Crkve od drave odvojio ovjeka od Boga i tako ga istovremeno odvojio
od najvie/najbogatije duhovne sfere. Umjetnost je postala nerazumljiva i odbojna irokim narodnim
masama jer je uinjena banalnom, vulgarno-pornografskom, bez ikakvog dostojanstva unutar sebe.
Kroz monopolistiko djelovanje medija koji se kroz razvoj tehnologije nameu kao oni koji su glavni
promotori u formiranju kulturnog mentaliteta postiglo se stanje u kojemu je hedonistiki poriv za
besmislenim i egocentrinim traenjem nekakve iskljuive sree i uitka postalo stanje ljudskog roda
modernog doba. Poglavito se to odnosi na Zapad i zapadnjake, dok je ostatak svijeta u manjoj mjeri
podloen tome tretmanu, ali se svesrdno radi na svesvjetskom, globalnom kulturnom formiranju i u
tome je sama bit globalizatorskog procesa dananjice.
Zato je i naizgled stroga odredba kojom se predvia da u Hrvatskoj ne smije biti prisutna ak niti
simbolika u vidu oglaavanja Coca-cole ili McDonalds-a u biti jedino i mogua, jer to je prvi ealon
kulturnog zagaenja nekog naroda. To je tako oito vidljivo jer su to dominantni simboli kulturnog
preoblikovanja svijeta i ponitenja svakog izvornog identiteta s predodreenim globalistikim identitetima u vidu nekulture. Najprije nekulture u prehranjivanju, jer prehrana je bazina (svakodnevna)
ljudska potreba, i po tome bazinom kulturnom srozavanju dolaze kasnije cijele horde antikulturnih
i antiumjetnikih otrova za ljudsku duu. Takoer je prigodno u navali Coca-cola i McDonalds antikulture da se tu ide istovremeno na trovanje i tijela i due, pa se na tako oslabljeni organizam poslije
puno lake djeluje u jednoj sveopoj sintezi globalistike antikulture. Svakako da protukulturno djelovanje ne biva ogranieno, nego se prostire kroz odgojno-obrazovne ustanove, sveuilita, akademije,
institute, itd. Svugdje se srozavanje estetskog ukusa i umjetnike razine postie irenjem kia i unda.
Umjetniki rang se uporno sniava da bi na kraju preostala puka nerazumljivost bez vrijednosti. Sve
se to, takva nedjela i grozote koje nemaju veze sa umjetnou i kulturom, hvale i uzdiu na sav glas, a
oslabljena i iskvarena intelektualna masa snobova to poput bezumnika prihvaa i jo dodatno promovira svojim neznanjem i nekompetencijom. Istovremeno se oni koji se tome odupiru i suprostavljaju
nesmiljeno napadaju, izruguju i sramote proglaavajui ih neznalicama, nazadnjacima i primitivcima,
a sve uz svesrdnu pomo medija, kako je ve i reeno.
Takvo kulturno trovanje intenzivno se, praktiki non-stop, provodi i nakon odreenog vremena postiu se eljeni uinci koji kod ljudi postiu oformljenje mentaliteta u slubi protubojih sila. Tei se
556

Untitled-1.indd 556

10/23/06 8:11:55 AM

Organizacija Ministarstvo kulture i sporta

postizanju stanja oka i sablazni koji potom kroz neosjetljivost prelaze u prihvaanje svega serviranoga
kao neega naprednoga i suvremenog bez obzira koliko to stvarno bilo najobinije smee. Sve je
postalo umjetnost i vie nema mediokriteta koji ne moe biti promoviran u navodno kulturno dobro.
Kulturno stvaralatvo je otilo i ispod razine mediokritetstva u estetiku bolesnog i nastranosti. Samozadovoljavanje vlastitog ega raznih poremeenih umova tumai se kao umjetnika sloboda i kreativnost. Iza ovoga to se promovira kao umjetnosti vie ne stoji nikakva rtva umjetnika koji eli svojim
radom uljepati ili olakati svakodnevno breme ivota jer nema onog najosnovnijeg htijenja da se ljubi
Boga i blinjega. Naprotiv, od te zapovijedi uinjena je inverzija i geslo bi glasilo da se ljubi samoga
sebe svim srcem, duom i umom, a blinjega kao Boga kojega se negira (dakle nikako).
Koji bi umjetnik danas bio spreman provesti godine u leanju na leima na tvrdim daskama i oslikavanju stropa? Nema mogunosti za postojanjem takvoga jer je vrijeme postalo novcem i puno je lake,
komotnije i u skladu s hedonistikim zakonitostima napuhati srebrne balonie ili paliti i gasiti arulju te kroz pozerstvo impresionirati snobovsku intelektualnu kremu. Umjetnost je kroz apsolutnu
komercijalizaciju izgubila na svojoj vrijednosti tono onoliko koliko su na njoj vjeti meetari i cijela
pratea industrija zaradili. Postavi podreenom sastavnicom potroake ekonomije koja je i sama
jeftina i nekvalitetna, bez trajnosti u sebi i ikakve tenje ka vjenoj istini, tako je i umjetnost suobliena
sa takvom stvarnou dananjega svijeta.
Oni umjetnici i ona umjetnost koja nije u slubi potroakog mentaliteta i vladavine kapitala biva
posve marginalizirana, medijski izolirana i ograniena na najui krug, a isto tako i liena materijalnog
stimulansa koji je stvarateljima istinske umjetnosti potreban za puko preivljavanje. I nije tu problem
u sirotim umjetnicima i osuivanju onih koji su se uspjeno prodali na tzv. tritu, nego je sa stanovita dravnitva problem prvenstveno u konzumentima nametnute antiumjetnosti i antikulture, a o
kojima bi osmiljeno dravnitvo brinulo i ne bi dopustilo da padne u stanje da se kapitalom odreuje/formira duhovna hrana puanstva.
Kultura modernog drutva je u potpunosti demokratizirana i time neizbjeno vulgarizirana. To ujedno znai da je svedena na puku brojku, na kvantitetu, a mjerilo kvantitete u kapitalizmu je novac i
samo novac. Takoer, za kulturu se moe ustvrditi da je demokratska u svim negativnostima koje demokracija donosi upravo po tome to se kulturom neke epohe moe smatrati samo i iskljuivo ono to
je ope prihvaeno kao kulturna vrijednost od strane veine ljudi. Budui da su ljudi onaj subjektivni
faktor koji odreuje to je to kultura, tako i kultura nekog drutva ili civilizacija kao konani oblik
kulture biva jednako nestalnom koliko je nestalan i sam ovjek. Posljedica toga je da neto to se u
jednom vremenu ne smatra kulturom, u nekom drugom vremenu ili na nekom drugom mjestu postaje
najviim kulturnim dobrom. Ista stvar vrijedi i obratno, naravno.
Budui da je sada na snazi kapitalistiki sustav i na djelu je civilizacija utemeljena na kapitalu, tako je i
stvarna kulturna vrijednost te civilizacije novac kao vrhunac umjetnosti. Novac je vrhunska umjetnost
zato jer je on sam autoritet koji odreuje umjetnost. To je u biti vrlo jednostavna poveznica gdje je
novac autoritet za umjetnost, tako je ujedno on i sam umjetnost, odnosno kultura openito, odnosno
civilizacija na samome kraju cijelog procesa.
* * *
To to je kultura povezana za ovjekovu najdublju nutrinu ne znai da je ona time odmah predodreena da bude bilo loa, bilo dobra. Jednostavno, ovisno o ljudskoj slobodi djelovanja, nekada je dobra,
nekada je loa.
Sada je kultura u poraznom stanju o emu je ve podosta izreeno i to je stanje toliko loe da se slobodno moe ustvrditi da je kultura proeta izrazitim zlom. tovie, kultura je postala prepredenom kao
nikada u znanoj povijesti, a svakako da to ima svoje uzroke i u demokratskoj tiraniji koja je jednako
tako prepredena u svojem nastupu pred ljudima. Uostalom, radi se o posve jednakom izvoritu te
prepredenosti za obje forme pa zato tu i nema neke vrste granice izmeu kulture i politike i jedno se
samo nastavlja na drugome bez mogunosti za odstupanjem od temeljnog principa.
557

Untitled-1.indd 557

10/23/06 8:11:55 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

Navedena prepredenost kulture koja se da oitati daje sliku kulture kao nekog organizma koji je nauio
povijesnu lekciju, organizma koji je iv. Kultura daje znakove ivota po svojoj prepredenosti koju sada
ima jer kao jedan povijesni organizam odaje oite znakove inteligencije.
Vratimo se osnovnoj ideji o kulturi u dananjoj civilizaciji kao novcu koji je onaj koji predstavlja
stvarnu umjetnost u svijetu. Sve ono to se smatra umjetnou, bilo prije, bilo sada, izgubilo je svoj
umjetniki status po svemu osim po formalnom nazivu i formalnoj kvalifikaciji u ladicu umjetnosti.
To je status koji odreuje prevrtljivi ovjek i koji je stoga jednako tako prevrtljiv i nestalan. ovjek je
takav od trenutka svojega pada pa do dana dananjega. Tu se nije nita promijenilo u samoj ovjekovoj
nutrini, ovjek je stalno isti, ali je promjena dana u prihvaanju vanjske mogunosti spasenja. ovjek
je u sebi i dalje jednako grijean kao i stari Adam, ali mu je sada, unazad 2000. godina, dana vanjska
mogunost da se prihvaanjem te ponude spasi od svojeg prokletstva. Samo i jedino tako se moe
ovjek spasiti izvanjskom intervencijom, izvana, izvanjskou. Sve ono to je unutra samo kvari svo
savrenstvo ponuenog spasenja. To je uzrok naem ljudskom sljepilu koje nas razdvaja od gledanja
naeg nebeskog Oca. Tek se prihvaanjem iskljuivo vanjskog dara Boanskog milosra s potpunim
odmakom od vlastitog rada na spasenju otvara zavjesa koja nas odvaja od gledanja lica Bojeg. Jer
Otac je sveprisutan, On sve vidi i sve zna, samo mi ljudi ne moemo vidjeti Njega. Vide ga samo oni
koji zaslue to stanje svetosti upravo po svojoj apsolutnoj poniznosti i potpunom predanju izvanjskom
spasenju po Spasitelju. Sveci Boji su oni povlatenici koji na trenutke vide kroz zavjesu razdvojenosti.
Oni imaju tu milost gledanja preko granica povuenih grijehom i oni su dodatna potvrda svima nama
ostalima kao nedovoljno vjernim ljudima da je spasenje tu i da je stvarno. Oni su stalno prisutna potvrda da je Spasitelj onaj koji spaava. On je ta izvanjkost koju ovjek mora prihvatiti ukoliko se hoe
spasiti. To prihvaanje je iskljuivo mogue u punini slobode i zato je ta izvanjska ponuda spasenja u
potpunosti izvan nas. Da je u nama makar i najmanje prisutna unaprijed, po volji Stvoriteljevoj, onda
bi se izgubila sloboda ovjeka. Izgubio bi se ljudski suverenitet nad svojim cjelovitim biem i nad svojim odlukama. Suverenitet i nije nita drugoga nego drugo ime za slobodu. Tako je ta rije preferirana
u politikom govoru jer bi se inae u procesu iznuivanja globalizacijskog pristanka moralo govoriti
o potrebi za odricanjem drave od svoje slobode, a kada se govori o potrebi odricanja od suvereniteta
onda to neupuenim masama ne zvui toliko neprihvatljivim. Dakle, ukidanje suvereniteta znai i
ukidanje slobode, a Bog koji je sama ljubav ne moe ovjeku ukinuti slobodu, dok je onaj koji to moe
i koji to stalno i radi onaj koji je sama mrnja. To je stari ljudski prijatelj, onaj koji se ovjeku prvi put
obznanio u liku zmije.
Kultura je ona izvanjskost koja moe presudno utjecati na to kako ovjek odbire svoje radnje u svijetu.
Hoe li izabrati spasenje po Spasitelju, ili e ga neto drugo preko ljudskog djelovanja svojim kulturnim
obrascom navesti na krivi odabir. Puno je toga u ponudi u naoj izvanjkosti, cijeli univerzum, ali to
ne znai da nema i onih pravih, istinski dobrih ljudskih kulturnih iskaza koji navode na put spasenja.
Problem je u tome da se kroz ovu novanu odreenost onoga to kulturu definira sve svodi na novac.
Na ime i broj novca. Tu, u carstvu novca, je ona dobra i spasenjska kultura izopena i nametnuta je njezina suprotnost. Ta suprotnost nije u nekom prihvaenom i definiranom pravcu u umjetnosti ili bilo
kakvom drugom nazivlju za opisivanje kulturnog stvaralatva. Ne, suprotnost je potpuna u svojoj unutarnjoj biti i kultura (post)moderne je vrhunski kulturni domet lai. Kultura novca crpi svoju snagu ili
svoju kulturnu djelatnost upravo u koliini lai koja ju prati. La je generator umjetnosti novca do te
mjere da je vrhunski dokaz da je novac stvarna umjetnost upravo u vjetini laganja. Umjetnost novca
je u tome to la stvara stanje da novac nije umjetnost, nego je umjetnost ono to novac odredi.
Novac i upravljanje novcem se ne prezentira kao umjetnost nego kao samo jo jedan suhoparni posao.
Skree se pogled nad onima koji novcem raspolau, koji imaju ekskluzivitet na stvaranje novca i monopol nad upravljanjem novcem. Te se osobe ne percipiraju kao umjetnici, a danas, u ovom vremenu
postmoderne, oni to jedino i jesu: umjetnici u stvaranju jedine prave umjetnosti dananje civilizacije
novca. Veliki majstori novarstva, veliki sveenici Mamona, nisu neki menaderi, direktori i sl., nego
su oni veliki umjetnici svoga posla. Umjetnici su to u lai, a njihova istodobna stvarnost u svijetu kao
ljudskih bia, njihova svjetovna mo je stvarna i nepatvorena, ona je materijalizirana podsredstvom
novca, dok je istovremeno za svijet la nevidljiva kao umjetniki princip dananje civilizacije. Veliki
umjetnici novca su istovremeno vidljivi i nevidljivi, stvarni i nestvarni, a la je ono to im daje
mo da takvima budu i po tome zadobiju mo nad ljudima. Vidljivi su u obliku u kojem ele biti
558

Untitled-1.indd 558

10/23/06 8:11:55 AM

Organizacija Ministarstvo kulture i sporta

vieni, a nevidljivi su u onome to mora ostati sakriveno od neodabranih povlatenika. Svoju tajnu
brino uvaju znajui da bez nje gube svoju mo koju toliko ele poveavati sve do samih nebesa. Na
njihovu vjenu alost, ta mo nije ni blizu onome za im oni ude, tj. kakva im je obeana od strane
oca lai. Veliki sveenici antikristovske crkve jedne i dalje vjeruju u obeanje koje je davno priapnuto
zmijskim jezikom: I vi ete biti kao bogovi. (Post 3, 5).
Ima ipak neto to predstavlja najdragocjenije sredstvo i najvei poklon kojim nadvladavamo sve zamke koje su prisutne u izvanjkosti te nam u tom prostoru stvaraju zamuenje kod odabira onoga to je
sve sadrano izvan ovjekove cijelosti. To neto to nam je od Boga dano kao ispomo kod sueljavanja
sa zamkama svijeta je Sv. hostija, Tijelo i Krv Kristova.
U tome poklonu nad poklonima prisutna je i naravna i nadnaravna logika istovremeno. To je logika u
kojem na jedan trijumfalan nain izvanjsko spasenje, sam Spasitelj osobno u svojoj punini ulazi unutar
ovjeka, a da pritom ne dolazi do naruavanja nune apsolutne slobode tog istog ovjeka.
Stoga, Sveta hostija se ovdje sagledava kao jedino istinsko kulturno dobro koje je ujedno ono jedno i
jedino koje nadvladava onu iskonsku la koja je nametnula kulturu novca, novac kao istinsku umjetnost modernog svijeta. Samo se Sv. Euharistijom moe nadvladati trenutno teko stanje porobljenosti
modernog drutva tajnom umjetnou novca, novcu kao kulturi samoj. Samo Sv. Euharistijom biva
pobijeena i unitena ova civilizacija smrti i kroz euharistijsku umjetnost ivotvorstva ostvarena trajna
kulturna postojanost i trajni (vjeni) ivot.
To je onaj krajnji cilj, prije tako neodreeno i vie apstraktno definiran kod doticanja umjetnosti u
poglavlju o urbanizmu i arhitekturi te spominjanja pojma protumoderne. Euharistijska kultura je
jedina kultura koja stalno ostaje kulturom. Jedna kultura koja nikada ne umire i onda taj in svoje
smrti imenuje civilizacijom to je dosada bio stalni sluaj u povijesti ljudskog roda da kultura svojom smru postaje civilizacijom. Civilizacija se predstavlja kao neka razvijenija forma kulture, ali je tu
stvarno rije o ugasnuu i smrti kulture. Ono jedino to na neki nain preivljava i povezuje kulturu
s civilizacijom je la koja je konstantno prisutna. La je i ta koja stvara iluziju cjelovitosti i navodnog
ivota u civilizaciji, no civilizacija je smrt kulture jednako kao to je i nakon lai u Edenu dola smrt.
Razlog zato dolazi do toga da uvijek opetovano kulture umiru i prelaze u civilizacijsku formu nalazi
se prisutan u ljudskoj slabosti prouzroenoj grijehom.
Prevrtljiv ovjek nije sposoban nita napraviti sam od sebe bez Bojeg blagoslova. Ne moe ovjek
ustrajati u onome to nije potpomognuto time to je u sukladnou s voljom Bojom. Kad-tad to
ljudsko (od)umire kao to i ovjeka zadesi smrt, jer ivot je vjean samo po Isusovom otkupljenju na
kriu.
Zato protumoderna kao umjetniki princip odreen od ovjeka mora takoer doi u stanje odumiranja kao i svi ostali ljudski umjetniki i kulturni izriaji. Bitni je odmak protumoderne od ostalog
povijesnog sadraja u tome to protumoderna uistinu protumoderna jedino ako je doslovce hranjena
darom Sv. Euharistije. Tada se nakon smrti protumoderne kulture ima dogoditi privremeno stanje
smrti od tri i pol dana nakon kojeg se kultura uskrsuje i obnavlja u savrenstvu. Nije vie mogue nametnuti trajno stanje kulturne smrti u formi civilizacije, tj. u civilizaciji smrti, nego je na djelu trijumf
ivota u istinskoj civilizaciji ivota.
Dio opisanog procesa nagovjeuje se u Ivanovu Otkrivenju kod spominjanja dva svjedoka: Oni su
dvije masline i dva svijenjaka to stoje pred Gospodarom zemlje. Ako im tko hoe nauditi, oganj sue iz
usta njihovih i prodire njihove neprijatelje. Doista, htjedne li im tko nauditi, tako treba da pogine. Oni
imaju vlast zakljuati nebo da ne pada kia dok prorokuju; imaju vlast pretvoriti vode u krv i udariti
zemlju kojim god zlom kad god htjednu. (Otk 11 4-6). Dva svjedoka koji prorokuju su umjetnici istine
koji se svojom umjetnou suprostavljaju umjetnicima lai s Antikristom kao vrhovnim umjetnikom.
Otkrivenje dalje navodi: I njihova e trupla leati na trgu grada velikoga koji se duhovno zove Sodoma
i Egipat, gdje je i Gospodin njihov raspet. Ljudi iz svih puka i plemena i jezika i naroda gledat e njihova
559

Untitled-1.indd 559

10/23/06 8:11:56 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

trupla tri i pol dana i nee dopustiti da im se trupla u grob poloe. Pozemljari e se radovati i veseliti
zbog njihove nesree i darivati jedan drugoga jer su ta dva proroka zadavala muku pozemljarima. Ali
nakon tri i pol dana duh ivotni od Boga ue u njih i stadoe na noge te strah velik obuze one koji ih
promatrahu. I zaue glas s neba silan: Uziite ovamo! I uzioe na oblaku u nebo na oigled svojih
neprijatelja. U taj as nasta velik potres: pade desetina grada, a u potresu poginu sedam tisua ljudi.
Preivjele spopade strah te proslavie Boga nebeskoga. (Otk 11, 8-13).
Oni dakle, kao umjetnici istine bivaju ubijeni, a time se eli dokinuti istina koja progovara iz njihove
umjetnosti prorokovanja te ono to se ini s njihovim tijelima nije nita drugo nego ono to se u modernoj umjetnosti naziva konceptualnom umjetnou, a takoer popularno su znane kao umjetnike izvedbe nazvane instalacijama i performansima. Antikrist i njegovo kulturno-umjetniko (tajno)
drutvo izvode jednu konceptualnu umjetnost kroz svoj antiumjetniki javni performans u kojem
ubijaju dva svjedoka-proroka. Tim se performansom eli izrei mogunost ubijanja/zatiranja istine,
eli se pokazati kako je istina ubijena, a smrt pobijeuje ivot. Instalacija je izloenost njihovih mrtvih
tijela tako da i to gledanje od strane svijeta bude do kraja pojaano u svojem umjetnikom dosegu. No
ono to se na kraju dogaa je upravo negacija te Antikristove umjetnosti, dogaa se negacija negacije,
tj. negacija dominacije lai nad istinom. Kao umjetnici ivotvorne vjene istine dva svjedoka su ispunjeni euharistijskom ivotvornou i po tome su protumodernisti. Sv. Euharistija je poput iskre koja
ponovno pali utrnulu svijeu ivota kako u ljudima, tako i u kulturi kao ljudskoj djelatnosti. Na kraju
je opisan i sav smisao kulturnog djelovanja kada se, nakon to su dva svjedoka uzali na nebo, ljudi na
zemlji navode da proslavljaju Boga nebeskog. Kultura koja nema taj uinak na ljude da ih navede da
proslavljuju Boga nije kultura koja je prihvatljiva. To je kultura bez svrhe i smisla osim u samouzdizanju ovjekovom i njegovom htijenju da se postavi kao nekakvo boanstvo.
Pobjeda istine nad lai koja je izvjesna i neminovna, a koja je i prorokovana Svetim pismom, ujedno
je i vjenost kristoloki uglavljene kulture u punini vremena. Kolika je to razlika od iluzije ivota u
raznim civilizacijama: trajno odravajua kultura kojoj nema mane kao to je Isus Krist savren i bez
mana. Materijalni izraz te savrene kulture dan je u liku Novog Jeruzalema koji je isto tako savren i
vjean u svojoj ljepoti, u svojem umjetnikom izriaju.
Dakle, da rezimiramo, protumoderna umire kao i sve ono ljudsko i nesavreno, ali dolazi natrag u
ivot obnovljena savrenstvom Gospodinovim. Naravno, to to dolazi natrag je obnova u vidu kraljevstva Krista Kralja. Tu je Sv. Euharistija kao ona od Isusa darovana pomo za ovjekov slobodan
prihvat izvanjskog spasenja sada jasno prisutna i cijelom ovjeanstvu vidljiva u osobi Krista Kralja.
To je transformacija od euharistijske osnovice protumoderne u povratak Isusov na zemlju na kraju
vremena. Uostalom, tono onako kako je to i navjeteno.
* * *
Nakon ovog izlaganja u kojemu je opisano stanje kulture i umjetnosti moe se prijei na ono to je zadaa drave i odgovornog vladara i to Ministarstvo kulture ima za raditi kako bi se kultura usmjerila
u pravcu istine i ljepote.
U osnovi je receptura rada vrlo jednostavna, jer istinsko i potpuno duhovno ispunjenje moe dati
samo vjera u Isusa Krista i prihvaanje crkvenog nauka. Isto tako je od krucijalne vanosti teokratski
poredak kojim je drava osloboena od sve sile lanih i protubojih svjetonazora te nema odvajanja
crkve i drave, crkve i vladara. Tzv. sekularizacija nije nita drugo nego uklanjanje Boga iz svakodnevnog ivota ovjeka, odnosno svojevrsno shizofreno nametanje dvostrukog morala: jedan za nekakvu
privatnost ili intimu i drugi u javno-opoj uporabi. Jasno je da se ne moe biti vjernikom samo na
odreeno vrijeme, a to se ponajprije podrazumjeva da se za radnog vremena, odnosno u ekonomiji
kad se gleda u iroj slici, vjera privremeno iskljui i prihvate nekakve nereligiozne ili ateistike postavke. Nije to mogue jer: Nitko ne moe sluiti dvojici gospodara. Ili e jednoga mrziti, a drugoga ljubiti;
ili e uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne moete sluiti Bogu i bogatstvu. (Mt 6, 24). Nije mogue podreivati se dvama moralnim vrijednostima naizmjenice kao da je rije o promjeni eira i zato
je jedino u teokratskom, a nikako u sekularnom ureenju ostvariva i primjerena kulturna politika.
560

Untitled-1.indd 560

10/23/06 8:11:56 AM

Organizacija Ministarstvo kulture i sporta

Za zatitu ili lijek/protuotrov na osobnoj razini od sadanjeg kulturnog trovanja koje je u kontinuiranom i intenzivnom tijeku dan nam je recept u evaneoskom obliku kada se govori da e oni koji
uzvjeruju moi zmije uzimati; i popiju li to smrtonosno, ne, nee im nauditi (Mk 16, 18). Ako se na
aktikulturu globalizma gleda kao na produkciju zmije i njezinog zmijskog jezika, a na neizbjeivu
konzumaciju te agresivne kulture kao na pijenje otrova, onda se uvia da je vjerom u Krista dana
jednostavna mogunost opstajanja u miru, ljubavi, istini i slobodi unato svim naporima zakulisnih
sila. Cijeli ovaj megasustav trovanja ovjeka i cijelog ovjeanstva otrovom antikulture pada i nemoan je pred najslabijim pojedincem koji se osnauje na izvoritu ive vode. Jednostavnim stvarima
poput redovitih ispovijedi, prieivanja, molitve (posebno molitva krunice), klanjanja pred Presvetim
i ostalim slinim postupcima koji proizlaze iz iskrene vjere, a ne iz praznih ablonskih gesti, svaki pojedinac ima mogunost imuniteta na otrove koji se svom silom dananjega svijeta slijevaju u njega. I ne
samo to, nego moe koristiti antikulturu, moe je uzeti doslovce kako je i reeno da se moe uzimati
zmije, a sve kako bi time mogao ili te zmije unititi ili ih ak baciti natrag onima koji su ih i poslali da
truju i ubijaju ljude. Tako se i antikultura moe ili ponititi/unititi od strane vjernika, ili se moe istu
vratiti natrag u lice onome koju je emitira, pa neka se nosi sa njom kako zna i umije. Pritome se radi
o legitimnoj samoobrani od agresije i kulturno sueljavanje je samo jedna od bojinica na kojima se
vodi bitka izmeu snaga dobra i zla. Ne samo da je jedna od bojinica nego je jedna od glavnih mjesta
na kojima se odluuje ishod ratnog sukoba. To proizlazi iz neposredne kulturne determiniranosti duhovnom sferom, odnosno vjerom i religijom iz koje kultura neposredno izranja. Sile koje produciraju
aktualnu antikulturu potpuno su svjesne koliku im smetnju predstavlja kranska (posebno katolika)
vjera i tu se krije razlog zato se svo djelovanje usmjeruje upravo protiv vrijednosti koje prizlaze iz
vjere i koje su nauavane crkvenim naukom. Znaju da se samo unitenjem moralno-etiko-estetske
vertikale moe pobijediti/ovladati na horizontalno-materijalno-svjetovnoj razini, tj. moe se ovladati
cijelim svijetom i svim ljudima te potom uspostaviti svjetsku nadvladu Novoga svjetskog poretka.
Stanje kulture danas pravi je odraz kuda vodi sekularno ureenje, koju duhovnu hranu stvara i koje
vrijednosti potie. Kultura je nepogreivi lakmus papir stanja duha nekog naroda. Hrvatska drava i
hrvatski narod naputa stoga sekularistiku obmanu i ponovno uspostavlja suradnju vladara/vlasti/
drave i Crkve.
Stvar se u svojoj praktinoj biti svodi na to da ili e kapital i njegovi vlasnici odreivati to e biti
duhovna hrana nacije, ili e to odreivati vladar/vlast/drava u najboljem nacionalnom interesu. Ne
postoji nikakva sloboda ili trine ponude koja je navodno neutralna, nezavisna ili objektivna. Uvijek
odreena elita, jedan uski i izdvojeni krug ljudi usmjeruje i odreuje pravce djelovanja. Judeo-masonski inicirana elita svakako odreuje jednu kulturu koja je antikranski usmjerena, kulturu koja
nema harmonije ni u zvuku ni u slici, kulturu koja je kaotina i anarhistina te se kroz nju djeluje na
razgradnji postojeeg i izgradnji novoga svijeta, tj. na izgradnji tzv. Novoga svjetskoga poretka kroz
proces globalizma.
Hrvatska drava ima kulturu usmjeravati prema kranskim vrijednostima, etici i estetici s time da
se istovremeno mora biti mudar kao zmija i bezazlen kao golub u odnosu prema umjetniku, a to se
primarno odnosi u odabiru onih kojima e se povjeravati poslovi od strane drave. Umijee selekcije
i odabira ovjeka i ovdje je od presudnog znaaja te su uzalud sve velike teorije i sva institucionalna
rijeenja ukoliko se u izboru samog ovjeka podbaci. Tu opet dolazimo do ve spominjane sposobnosti vladara da izabire i nadzire svoje neposredno potinjene. Ako u tome uspije, ako posjeduje tu
sposobnost ili taj dar, daljnjim hijerarhijskim tijekom se taj dobar odabir sputa sve do najniih razina
drutvene hijerarhije. Po toj jednostavnoj, ali i rizinoj metodologiji, i umjetniko angairanje i sveukupno kulturno stvaralatvo trebali bi biti pravilno usmjereni. To to je sadrana i doza rizika u biti
samo dodatno potvruje vrijednost ove metodoloigije jer sve to je vrijedno ujedno je i teko, pa po
tome i rizino. S druge strane, ziheraenje i uljuljkanost u nekakvu sigurnost koja to objektivno nije,
nema u sebi rizika, ali sva je sigurnost jedino u tome da nema niti vrijednosti i ljepote.
Konkretnije o tome kakav ima biti kulturni/umjetniki izriaj je neto detaljnije izreeno u prethodnom poglavlju o urbanizmu i arhitekturi kada je spomenut pojam protumodernistikog pokreta kao
novoj protureformaciji. To je po redosljednom konceptu ove knjige dolo na red da se objavi u di561

Untitled-1.indd 561

10/23/06 8:11:56 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

jelu koji se doticao arhitektonskog izriaja i zato nema potrebe sve nanovo ponavljati i objanjavati.
Dovoljno je da se istakne kulturno-umjetnika sveobuhvatnost protumodernistikog pokreta koji e
ujedno biti i slubeni naziv za identifikaciju onoga to e se traiti kao stvaralaka orijentacija umjetnika. Protumoderna je prvotno spomenuta u arhitekturi i kroz arhitekturu e se najprije i konkretno
uobliiti te kroz djelovanje forme u prostoru ponajvie utjecati na izriaj ostalih oblika umjetnikog
izraavanja. Kasnije se taj cijeli proces meusobno nadohranjuje i kada se prvi val arhitektonsko-urbanistikog izraaja donekle istroi trebao bi se dalje napajati upravo na svojoj djeci koja su izrasla
na njemu samome. Knjievnost, slikarstvo, glazba bivaju onda oni koji svojim djelovanjem preoblikuju
arhitekturu i odreuju joj dalji razvitak. Jedno odreuje dugo, da bi se potom isto vratilo natrag. I tako
bi se svim moguim kombinacijama i meusobnim proimanjima stalno ilo dalje i prema novome, ali
uvijek u svemu utemeljenom u kranskom, tj. kristolokome i marijanskome izvoritu nadahnua.
* * *
Osim na stvaranju novih kulturnih vrijednosti velika energija drave usmjerava se na zatitu cjelokupne kulturne batine koju posjedujemo ve samim teritorijem na kojemu se kao narod nalazimo. Kao
drava koja nasljeuje ak i predantiku kulturu, preko naslijea stare Grke i Rima, pa sve do kranskog identiteta koji je ovdje prisutan od samog svojeg nastajanja na razvalinama Rimskog imperija,
Hrvatska ima toliko toga za uvati, a isto tako i za otkrivanje jo nedovoljno istraenih kulturnih blag
koja posjedujemo. Svi imamo dunost paziti na najdjelotvorniji nain tako da ostane sauvano ne
samo za nae potomstvo nego i za cijeli svijet, jer svijet bez nae kompletne kulturne batine je jedan
bitno osiromaeni svijet.
uvanje i rad na reastauraciji i istraivanju nasljeene kulturne batine ujedno je i jedna od najboljih
moguih kola ili predpriprema buduih umjetnika jer nije mogue raditi na naelima protumoderne ukoliko nije na najbolji nain savladano identifikacijsko nasljee prolosti. Samo kroz potpuno
ovladavanje svojim kulturnim identitetom mogue je krenuti dalje i nadograditi batinjeno bogatstvo
novim vrijednostima, a ne obezvrijeivati ga i vrijeati svoje pretke ovim maloumnim prihvaanjem
globalistikog antikulturalizma koji je prventsveno sadran u njegovom antikranstvu.
* * *
Kao poseban vid umjetnosti i moderne kulture ima se posvetiti panja hrvatskoj filmskoj produkciji.
Film je posebno znaajan iz razloga to ima tu karakteristiku da poput kazalita objedinjuje sliku i
zvuk u jednu cjelinu, ali ujedno i nadmauje kazalite u umijeu identifikacije i uivljavanja gledatelja
sa samom radnjom (dramom, dramaturgijom).
Film kao audio-vizualnu sintezu s kojom se gledatelj izuzetno jako emotivno vee i na taj nain onome
to je predoeno, ali i to je suptilno sugerirano u podlozi samog filma vjeruje kao neemu istinitome,
ima svoje posebno mjesto u modernoj kulturi. Iz toga su razloga manipulacije koje su izvedive uz pomo filma skoro neograniene i sve ovisi o umjenosti filmskih stvaratelja. Posebnost filma je takoer
i u visokoj ovisnosti filma o financijskim sredstvima kojima se raspolae i po tome je film razliit od
ostalih umjetnikih izriaja kojima se je mogue baviti i bez ikakve materijalne potpore. Film nema tu
mogunost i mora sakupiti barem minimalna sredstva da bi bio realiziran i ve je time bitno reducirana sposobnost barem neke neovisnosti o vlasnicima kapitala, tj. film je iznad svega upotrebljen u svrhu
kapital-interesa, dok sa druge strane nema mogunosti protuodgovora onih koji su kapitala lieni.
U potpunosti ekspoaltirajui sve mogunosti manipulacije filmom i pogodnost da kroz monopol na
kapital ujedno imaju i monopol nad filmom zakulisni monici stvorili su cijelu jednu megaindustriju
koja je praktiki sama pokorila skoro cijeli svijet. Pomou te industrije predoene u holivudski mit
ire svoje globalistike i protuboje svjetonazore i moduliraju mentalitet svim konzumentima svojih
proizvoda.
Da tu nema sluajnosti i da je film iskoriten kao najbolje propagandno sredstvo dananjice jasno je
svakome tko ima dovoljno vlastite pameti. Posebno se to odnosi na dvije stvari koje se kroz filmove
562

Untitled-1.indd 562

10/23/06 8:11:57 AM

Organizacija Ministarstvo kulture i sporta

suptilno ini. Rije je o falsificiranju povijesti koje svoj vrhunac postie upravo kroz filmsko uprizorenje eljenih povijesnih dogaaja, ali isto tako kao to se preoblikuje povijest kroz film se predoblikuju
budui dogaaji onako kako to producentima odgovara. Upravo po Orwelovoj paroli iz 1984: Tko
kontrolira prolost kontrolira budunost.
Zbog svih ovih navedenih razloga odnos hrvatske drave prema filmu i filmskoj produkciji nadilazi
sitne i uske komercijalne rezone, iako ni oni nisu iskljueni jer je posve realno stvarati filmove koji
su istovremeno u slubi istine, a imaju i svoj komercijalni uinak. Koliko e se filmova moi godinje
snimati i kakvi e to biti filmovi dobrano e ovisiti o tempu sveukupnog gospodarskog oporavaka, a
posebno o brzini industrijskog razvoja kroz koji je jedino mogue bitno poveati filmsku produkciju.
Samo industrijskim razvojem koji omoguava da se proizvodi najvei dio potrebne filmske opreme i
ostalog materijala mogue je sniziti trokove filma. Na toj osnovi i grubom procjenom poetnih hrvatskih gospodarskih mogunosti na poetku Programa nacionalnog opstanka moralo bi se postaviti
jedan minimum od barem dvadesetak filmova godinje kojim bi se postiglo ouvanje nacionalnog,
kulturnog i vjerskog identiteta u narodu. Time se ujedno koliko-toliko djelotvorno parira amerikoj
i ostaloj inozemnoj produkciji te se ublaava i njihov propagandistiki uinak. Nakon gospodarskog
i industrijskog razvoja, ali i demografskog oporavka, filmska produkcija mora se isto tako primjereno poveavati podiui broj filmova na najmanje pedesetak dugometranih igranih filmova godinje
ujedno podiui i produkcijsku razinu svakoga filma. Dugorono ta se produkcija poveava i iznad tog
broja, ali nema potrebe previe definirati kvantitet filmske produkcije za predaleku budunost.
Kao glavno sredite hrvatske filmske industrije sam po sebi se namee Zagreb budui da postoje odreene osnove u prostorijama Jadranfilma te se iste imaju viestruko obnoviti, proiriti i modernizirati
kako bi postali jedan primjereni filmski studio koji moe zadovoljiti planiranu filmsku produkciju.
Kada se jednom pokrene cijeli filmski pogon i razvije pripadajua tehnika podrka sa svom industrijskom podlogom, i filmski studio i svi ostali kapaciteti privlaiti e i strane filmae da se koriste naim
uslugama. Posebno to treba sagledati u kontekstu urbanistiko-arhitektonskog planiranja po kojemu
e stare gradske jezgre od sjevera do juga Hrvatske biti pogodne za filmska snimanja skoro bez ikakvih
prethodnih priprema budui da je cijela Hrvatska osloboena modernog globalizatorskog korporacijskog potpisa u ovladavanju prostorom (npr. nigdje nee biti simbola Coca-cole ili McDonaldsa).
Hrvatski film ima ulogu u cijelom moru filmskih lai pokrenuti val istine s konanim uinkom tsunamija na obalama ljudskih umova. Taj tsunami ima namjenu pomesti nakupljene toksine koji su se tu
postepenim doziranjem godinama gomilali i tako ozdraviti sve bolesne i oslabljene. To se primarno
odnosi na Hrvate, zatim na sve kojima je hrvatski jezik razumljiv, ali i na stranom tritu postoji ak
i dobar komercijalni potencijal, jer sve to se uradi van dananjih ablona kojih su ljudi zasieni a da
toga nisu niti svjesni ima veliku privlanost jer sadri duhovno osvjeenje koji ljudi nasuno trebaju
i trae. Glad za istinom je velika i samo treba raditi dobro, i to prije svega u duhu istine i slobode pa
e tako i proizvedeno nai svoj put u srca ljudi diljem svijeta. Svakako da e se puno raditi i na onim
filmovima koji e biti uglavnom ogranieni na domae trite, ali to je isto tako nunost koju zahtijeva
nacionalni interes bez obaziranja na suhe komercijalne kalkulacije.
Ima toliko toga iz blie i dalje nacionalne povijesti, a to se mora na primjereni nain uprizoriti i kroz
te filmove izgraivati primereni odnos prema svojoj nacionalnoj povijesti i svim herojima koji su je
obiljeili. Hrvati prije i za vrijeme svojih seoba, dolazak Hrvata na more, hrvatski knezovi i kraljevi,
obrana Sigeta, Klisa, Siska, urevca, Ruer Bokovi, Marko Maruli, urota Zrinski Frankopan,
ban Jelai i revolucija iz 1848., Rakovika buna, borbe Hrvata na Soi u I. svjetskom ratu, bl. Ivan
Merz, Velebitski ustanak iz 1932.g., II. svjetski rat (posebno vano zbog intenzivne protuhrvatske propagande), bl. Alojzije Stepinac, Domovinski rat 1991.-95. Ovdje su navedene samo neke od moguih
tematika koje se imaju filmski obraditi i to ne jedanput, nego isti dogaaji u vie razliitih pristupa i
odabira osnovne dramske tematike.
Za primjer potpune neinventivnosti i pravoga zloina prema filmu dovoljno je pogledati to i kako se
obrauje tematika Domovinskog rata. Nema najosnovnijeg smislenog i pristojnog filma koji bi jasno
odredio i pokazao herojstvo i pravednost Hrvatske i agresiju Srbije i jugoslavenske vojske. I ne radi
563

Untitled-1.indd 563

10/23/06 8:11:57 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

se o samim novcima potrebnim za dobar film nego je prvenstveno rije o potpunoj nemotiviranosti
filmskih stvaratelja za jednim takvim filmom. Svi se trude biti napredni i moderni, a prvenstveno
se distanciraju od svega to im smrdi na nekakav nacionalizam i rade na tragu oponaanja fiktivnih
svjetskih trendova u filmskoj umjetnosti.
Tako je prava sramota da za posve mizerne novce nije snimljen film o dogaaju na dubrovakom
ratitu 1991. godine kada je mala grupa branitelja na tvravi na Sru u jednom epopejskom dogaaju
odbacila napad neprijateljskih snaga sklonivi se u podrume tvrave, naruivi granatiranje od strane
minobacaa u Dubrovniku i za vrijeme intenzivnog vrhunca bitke i granatiranja pjevanjem pjesme
Zovi, samo zovi neprijatelja doslovce ubili u pojam. Sam dogaaj, kada ga se ide doslovce prepriati i tako ekranizirati, ve sam po sebi ima sve elemente dramatike koji se ine nestvarnima, doslovce
filmskima. Dakle, nije potrebno nita izmiljati nego samo vjerno prenijeti ono to se uistinu dogodilo.
Sve je mogue vrlo jeftino snimiti jer je mjesto radnje usko i ogranieno, a i vrijeme radnje je relativno
kratko, tj. odigrava se u jednome danu (i manje od dana). Scenografija postoji, svjedoci dogaaja postoje, panorama Dubrovnika kao bisera Mediterana je u slubi radnje filma je tu, istinsko herojstvo se
odigralo, agresor je poraen pjesmom branitelja stjeranih uza zid to je uistinu filmino i privlano
ne samo na hrvatskoj razini, itd.
Ista se stvar moe uraditi i u sluaju Vukovara te se cijela radnja moe smjestiti u podrum/prizemlje
jedne kue u kojoj se branitelji Vukovara nose s napadima agresorskih postrojbi. I tu nije potrebna
visoka (skupa) produkcija nego se trai umijee filmskog stvaralatva i najobinija kreativnost. ak
niti haaki falsifikatori i ponitavatelji prava Hrvatima na obranu nisu nali elemente koje bi mogli
premodulirati u navodne hrvatske ratne zloine pa nema niti toga opravdanja za hrvatske filmske
(ne)radnike u njihovom otklonu od obrade ratne tematike Domovinskog rata, a posebno na podruju dva glavna simbola: Vukovara i Dubrovnika. U prvom redu radi se o postojanju osnovne volje za
stvaranjem i koja (volja) mora biti usmjerena prema tenji za uprizorenjem istine, a ne prema tenji za dopadnosti apstraktnim odobravanjima nadnacionalim i bezbonim monicima. Upravo se
kod hrvatskih filmskih stvaratelja i radi o podlonikom mentalitetu i zabrinutosti o tome kako e
se proizvod dopasti tzv. svijetu to je najvie iskazano jednom infantilnom udnjom za oskarovskim
idolom. Oscar, jedno sredstvo promidbe holivudske industrije, postao je simbol vrijednosti kojoj se
eli suobliiti. Naravno da kada se tei neemu tako plitkome i bezvrijednome da niti izraz te tenje
nije na bitno veoj razini, nego se sputa ak i ispod same razine pukog zanatskog umijea stvaranja
filma, a koji Holywood posjeduje za razliku od naih filmaa. Moglo bi se puno toga nabrajati u prilog
dokazivanja potpuno nekreativnog pristupa filmskom stvaralatvu, ali sve ostaje uzalud kada je sustav
cijelo vrijeme bio i ostao krivo postavljen. I za vrijeme Tuman/HDZ razdoblja, a pogotovo kasnije,
kada se iz nikakve filmske produkcije koja je time (svojom nedostatnou i svojom bezvrijednou)
tetila Hrvatskoj, krenulo u otvorenu antihrvatsku filmsku produkciju. S loega na zloinako, moglo
bi se najkrae opisati kako se razvio hrvatski film.
Najbolji primjer da je mogue raditi istinito, a ujedno i isplativo je Gibsonova Pasija koja je pokazala
i dokazala kako se moe i mora suprostavljati filmskome teroru kojemu je izloeno ljudstvo svijeta.
Samo jedan uradak poput Pasije uspio je ponititi viegodinje trovanje i cijeli trud graditelja novoga
ovjeka za novo doba dovesti jedno kratko vrijeme u upitnost odranja. Naravno da e nakaradna
konstrukcija novoga Babilona propasti, a Mel Gibson je napravio film koji je pokazao koliko su u biti
te sile zla slabe jer ih je potpuno izbacio iz takta i prinudio da se oituju u svoj svojoj bijedi. Najbolje je
bilo, i to moe biti dobra osnova za jedan dokumentarac, gledati zapjenjena lica i pobjenjelu gomilu
onih koji su protestirali protiv filma i traili njegovu zabranu i onda iste izraze i isti bijes gomile vidjeti
u filmu u sceni kada svjetina trai Isusovo pogubljenje. U stvarnosti isti je duh bio na djelu i prije 2.000
godina i danas kada je u oba sluaja traena Isusova smrt, samo to je onda bila stvarna, a danas je
virtualna ili simbolina kroz zahtijev za zabranu filma to je inaica razapinjanja u filmskome svijetu.
Zabraniti neki film ima za film znaaj pogubljenja tog filma. Isto je tako u oba sluaja, i u Isusovo vrijeme i u dananje vrijeme, ta pobijenjela masa izmanipulirana i prevarena od zavjerenika skrivenih u
sigurnosti njihovog mraka i tajnovitosti. Tako, kroz jedan film i jedno oitovanje duhova kroz ponaanje prevarenih ljudi, moemo istovremeno vidjeti da se sutinski nita nije promijenilo i da se iste lai
samo preoblikuju u razliitim varijantama.
564

Untitled-1.indd 564

10/23/06 8:11:57 AM

Organizacija Ministarstvo kulture i sporta

Sportska kultura
Osim o kulturi duha drava i odgovorni dravnik brinu se i o promicanju kulture tijela jer je i jedno i
drugo potrebno primjereno paziti i odnositi se s dunim potovanjem. To je neto potpuno suprostavljeno dananjem kultu tijela koje se promovira svom silinom i koje ima svoju podlogu istovremeno u
profitabilnim interesima koliko i u indoktriniranju egocentrinosti i samozaljubljenosti unutar ljudi.
Ujedno je iz sporta izbaeno skoro sve to pokazuje usmjerenje prema ikakvome oplemenjivanju, a to
znai prvenstveno religijsku i duhovnu dimenziju sporta. To je bilo prisutno ak i u poganskoj Grkoj
u vrijeme Olimpijada i ostalih natjecateljskih sveanosti. Ve je u Rimu to sve skupa skrenulo u jednom smjeru koji je istovjetan ovome dananjem, s time da se zahvaljujui tehnolokim mogunostima
medija sve podiglo na jo veu intenzivnost preokupiranja svjetine sportskim dogaajima kako bi se
panja odvratila od onih istinski ivotnih pitanja. Veliki dijelovi puanstva uinjeni su bedastim poklonicima religije sporta i to prvenstveno na pasivan nain. Promatraju sportske dogaaje do te mjere
da imaju dojam da su postali ampioni samim gledanjem, poznavanjem svih detalja o pravilima igre,
pamenjem imena i ivotopisa sportaa te cijele sportske povijesti.
Uprava za sport pri Ministarstvu kulture i sporta zaduena je za organiziranje i kontrolu nad sportskim aktivnostima namjenjenih cjelokupnom puanstvu u svrhu poboljanja ope tjelesne spreme, a
sa punom svjestnou opasnosti kulta tijela i zdravlja pod svaku cijenu. Postavljajui svrhu tjelesne
pripremljenosti kao samo jo jedne komponente u to boljem sluenju Bogu istovremeno se najsmislenije postavlja cijela krajnja smislenost sportskih aktivnosti i tako osigurava od pada u robovanje
lanim idolima i sluenju krivim ciljevima. Sportska organizacija zahvaena Ministarstvom odnosi se
na populaciju koja se nalazi izvan odgojno-obrazovnih institucija i sveuilita koji sami unutar sebe
imaju organizirane sportske aktivnosti pa tako dotie prvenstveno odrasle osobe oba spola i svih zanimanja. Traiti e se postizanje odreene masovnosti sportskih natjecanja i aktivno sudjelovanje to
veeg broja hrvatskih dravljana. Sport je znaajan ve samo po tome to je preventivni initelj boljeg
zdravstvenog stanja, ali isto tako pomae boljoj radnoj produktivnosti tako da na ulaganje u sport
treba gledati sa strane dravne korisnosti i u isto gospodarskom smislu.
Posebno e se ustrojiti hrvatski profesionalni sport koji je neto posebno u odnos na poticanje sportskih aktivnosti kod puka. Profesionalni sport sa svojim vrhunskim sportaima je sastavni dio hrvatskog korporativnog sustava u gospodarstvu pa tako i sportai po profesiji ulaze pod direktnu skrb
drave kroz Ministarstvo. Na vrhunske sportae drava gleda kao na visokovrijedno sredstvo kojim
se promiu hrvatski dravni interesi u svijetu koji je toliko preokupiran sportskim dogaajima. Osim
toga, ne treba smetnuti sa uma da je sportska bojinica svojevrsni produetak ili supstitut politike, diplomatske, gospodarske ili vojne bojinice. Ali, kao najvanije od svega, tu se odraava i ona bojinica
koja stoji iznad svih navedenih svjetovnih bojita: duhovna bojinica na kojoj se dogaa borba duhova
i po toj se osnovi dalje formiraju i sve ove nae zemaljske bojinice.
Stoga, svugdje gdje postoji odreena tradicija, ali i tamo gdje dravni interes to zahtijeva, biti e poticani i iz odgojno-obrazovnog sustava selektirani najbolji profesionalni sportai kako bi na meunarodnoj razini promicali hrvatsku dravu. Upravo kroz odgojno-obrazovni sustav koji ima biti onakav
kakav je opisan i u kojemu e sport biti jedno od glavnih pedagokih pomagala ujedno e se omoguiti
visokokvalitetna produkcija velikog broja vrhunskih sportaa. Hrvati kao narod imaju sve bioloke
predispozicije za omoguavanje velikom broju vrhunskih sportaa pobjednike dosege u svjetskim
razmjerima, a to je i potvreno vie nego solidnim rezultatima s obzirom na ulaganja. Genetika Hrvata
je zdrava i po toj osnovi samo treba dobro raditi i rezultati siguno nee izostati i ak e i relativno brzo
biti vidljivima.
Ne samo da se od vrhunskog sporta mogu postii neprocjenjivo vrijedni propagandni uinci u medijskoj borbi modernoga svijeta nego vrhunski sport ima sve osnove da bude jedna od grana koje donose
visoku dobit izvozom vrhunskih sportaa. Jednostavno, kao i svaki proizvod, tako se i vrhunske sportae moe izvoziti diljem svijeta koji je prepun visokokomercijaliziranih sporstkih natjecanja koja za
pojedine sportove plaaju i enormne novane iznose. Tako e se i kroz izvoz sportaa, ali onda kada
565

Untitled-1.indd 565

10/23/06 8:11:57 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

to odobri nadleni sportski savez prema ugovorima s pojedinim sportaima, puniti dravna blagajna i
sredstva koristiti za ope dobro. U sportskom sustavu nipoto nee biti mjesta za nekakve menadere
koji vie nee imati nikakve mogunosti otimanja mladih talenata jer se po naelu pravinosti, ali i hrvatskih zakona, ne moe neki pojedinac okoristiti na raun zajednice koja je ulaganjem u cijeli sustav
i omoguila razvitak nekog vrhunskog sportaa.
Takoer, a valjda se iz cijelog pristupa i pretpostavljalo, nema govora o uvozu stranih sportaa u hrvatska sportska natjecanja. Jedino to e se uvoziti mogu biti treneri i drugi eksperti koji svojim znanjem
trebaju pomoi u procesu stvaranja vlastitih vrhunskih sportaa, ali to niti nije uvoz sportaa nego
uvoz znanja koje nam je potrebno za ostvarenje potrebnih rezultata.
Kako je reeno, nema nikakvog velikog otkrivenja kada se ustvrdi da sportska borilita predstavljaju
supstitute ratitima pa se tako i pobjede na istima gledaju kao pobjede unutar cijele borbe za opstanak. Vie su za afirmaciju Hrvatske uradili hrvatski sportski uspjesi nego svi pokuaji diplomacije da
popravi namjerno degradirano hrvatsko dravotvorstvo u javnom mijenju Zapada i cijelog svijeta. Nogometai, Iva Majoli, Ivanievi, Kostelii, rukometai, vaterpolisti i ostali uspjeli su svojim pobjedama
ponititi dobar dio medijskih lai i iskrivljavanja koje se nabacivalo na Hrvatsku. Jedan Ivanievi
je svojim prisustvom na teniskim terenima svijeta te po uincima za korist drave bio ekvivalentan
ratnom djelovanju najmanje jedne brigade HV. To je iz jednostavnog razloga to pobjednike svi vole,
a posebno zapadni anglo-saksonski mentalitet, dakle upravo oni koji su najnegativnije preparirani
protiv Hrvatske. Upravo iz toga razloga na ulaganje u vrhunski sport treba gledati kao na najjeftinije
sredstvo promoviranja hrvatske drave u svijetu. To nije niti najmanje sporedna stvar i po svojim uincima moe imati presudne domete jer nije nimalo svejedno ako se kree u otvoreno ratno djelovanje
protiv drave i naroda koji producira veliki broj pobjednika na svjetskim sportskim borilitima ili se
ide napadati sportsko inferiornu naciju. Da je kojim sluajem Irak Sadama Huseina imao samo ove
hrvatske sportske uspjehe iz posljednjih desetak godina bilo bi puno tee pokrenuti cijelu propagandnu maineriju protiv te drave i cijelog reima. Odnosno, ako nita drugo, trebalo bi toj propagandi
daleko vie vremena za svoju uinkovitost. Isto tako na samoj razini voljnosti za ratovanje protiv nekog
naroda i njegove drave direktno utjee spoznaja da je taj narod svojom dravotvornom organizacijom
uspio stvoriti znaajne uspjehe i pobjede na sportskim borilitima. Ve samom takovom spoznajom
neprijateljska vojska makar podsvijesno je optereena strahom da od takvoga naroda moe oekivati
uspjenu borbu, ako ne i mogui poraz. Sve je to bitno u dravnikom promiljanju kojim neki vladar
svojem narodu priskrbljuje najbolju skrb i u tom je pogledu Franjo Tuman imao potpuno ispravno
stajalite kada je na hrvatske sportae gledao kao na vojnike koji djeluju duboko iza neprijateljskih linija, i to jako djelotovorno, a sve bez vlastitih gubitaka. Zato iz svih prije navedenih razloga,
a pogotovo zbog mogunosti ratnog odvraanja, ulaganje u vrhunski profesionalni sport ima svoju
visoku dravotvornu vanost te se sukladno toj vanosti i mora raditi.
* * *
Na vrhunske sportae kao i na umjetnike (kulturne stvaraoce) treba gledati kao na najbolje veleposlanike domovine u svijetu i zato svi koji pokau potrebnu nadarenost trebaju biti od strane drave
stimulirani i pruiti im se svi mogui uvjeti za njihov razvoj.
I sport i umjetnost nemaju samo indirektnu drutvenu korist nego mogu biti izvor neposredne komercijalne dobiti plasmanom u svijet ili privlaenjem svijeta prema nama. U oba sluaja od znaaja je
nakana da se svi uspjesi od strane drave koja je svojim ustrojem tim uspjesima kumovala prikau na
korist i slavu Gospodinovu i da se time nadvise svi svjetovni porivi koji bi sve mogli skrenuti u jednom
krivome i kontraproduktivnom pravcu za naciju i dravu.
Pametnom i promiljenom politikom u kulturi i sportu mogue je ostvariti veliki openacionalni dobitak, samo treba znati iskoristiti sve potencijale koji u narodu postoje. Tonije, koji postoje u svakom
pojedinom ovjeku kao neponovljivoj jedinki. Uostalom, kao i u svemu ostalome, i tu nema neke bitne
razlike, Isus Krist mora biti uvijek na prvome mjestu kao poetni i zavrni smisao svega. Po tim se naelima radi sve i radi svugdje i po tim se naelima ne radi za kraljevstvo ljudsko nego za Kraljevstvo Boje.
566

Untitled-1.indd 566

10/23/06 8:11:58 AM

Organizacija Ministarstvo pravosua i uprave

2.13. Ministarstvo pravosua i uprave

Mudar kralj umije izluiti opake
i stavlja ih pod tokove.
(Mudre izreke 20, 26)
Da se vri pravda i ini pravo,
drae je Jahvi nego rtva.
(Mudre izreke 21, 3)
Koji zaputaju Zakon, veliaju opake,
a koji se dre Zakona, protive im se.
(Mudre izreke 28, 4)
Zli ljudi ne razumiju pravice,
a koji trae Jahvu, razumiju sve.
(Mudre izreke 28, 5)
Kad nema brze osude za zlo djelo, ljudsko je srce sklono initi zlo.
(Propovijednik 8, 11)
Kakav je vladar,
takvi su i inovnici;
i kakav je gradski upravitelj,
takvi mu i graani.
(Knjiga Sirahova 10, 2)
Zakon je izgubio snagu,
a pravda se ni naas ne pomalja.
Da, zlikovac progoni pravednika,
pravo je stoga izopaeno.
(Habakuk 1, 4)
Na podruju dosega Ministarstva pravosua i uprave cijeli je niz sutinskih izokrenutosti po kojima i
posljedice isto tako izgledaju izopaeno od eljenog prirodnog stanja.
Prema tome kako je ovo ministarstvo koncipirano biti e vidljivo da je u biti pravosue samo jedan
dio cjelokupne dravne uprave, ali zbog svoje posebne funkcije i posebnih ovlasti koje su dane pravosudnim organima taj se dio uprave ipak obrauje kao jedna cjelina donekle izdvojena iznad ostalih
upravnih tijela.
Zato se najprije opisuje ureenje pravosudnog sustava sa svim svojim pojedinostima, a tek se potom
ide na odreivanje tijela dravne uprave onako kao su ona koncipirana sa svim svojim pojedinostima.
Sve je zajedno jedno podruje koje je od kljunog znaaja za opstanak drave kao jedne organske
cjeline izniknule iz nacionalnog korpusa hrvatskog naroda sa svim idealistikim projekcijama koje
se usmjeruju prema dravi kao onome to ima svoje uzvieno poslanje ouvanja i daljnje izgradnje
nacije/naroda kao Bojeg odreenja.
Svaki narod ima svoje poslanje i svaki je narod od Stvoritelja odreen da to svoje poslanje ispuni najbolje to moe te je ta istina prisutna u svakom ovjeku koji je svjestan svojeg nacionalnog identiteta
kao neizbrisivog dijela ljudske cjelovitosti. Te istine o prisutnosti osobnog identiteta kojeg je dio i nacionalni identitet nije veina ljudi niti svjesna, ali se zato manifestira u obliku velikih, katkada i posve
567

Untitled-1.indd 567

10/23/06 8:11:58 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

neprimjerenih, oekivanja od drave kao one koja to nesvjesno savrenstvo ima odraditi.
Da bi to ispunjenje oekivanja, kojeg ljudstvo ne razumije ali ga zato jako dobro osjea, bilo to bolje
ispunjeno potrebna je djelotvorna dravna uprava s pravosuem kao posebice vanim dijelom koje je
prvenstveno namijenjeno dravljanima za korist jer se time povratnom spregom ini najvea korist i
samoj dravi. Ukoliko dravna uprava zajedno s pravosuem postane birokratska neman kafkijanskog
oblika kojoj nije smisao u sluenju dravljanima za opu korist nego je sama sebi sav smisao postojanja, to predstavlja kraj tog drutva i takve drave. Moe se taj kraj otezati i dugi niz godina, ali ukoliko
nema sutinskog usmjerenja prema boanskoj smislenosti i sluenja toj smislenosti svako je upiranje
na kraju beskorisno. Birokratizirana dravna uprava postaje nerjeivim problemom koji je slian vieglavom zmaju kojemu kad se odsijee jedna glava, na istom mjestu izrastu dvije. To je prisutno u svim
sekularnim poretcima koji su bili, koji jesu i koji e biti, jer zbog slijepog pridravanja suhoparnih
pravila te odsutnou slobode djelovanja na naelu pravde iznad prava nema istinski spasonosne
opcije djelovanja. Sekularni poretci mogu tek sjei glave zmaju sve bre i bre, to na koncu samo
umnoava problem, dok teokracija ima tu slobodu da onda kada je potrebno izabrani vladar usmjeri
ma ravno u srce zvijeri. Zato sekularizam birokraciju multiplicira, a teokracija je reducira zbog
mogunosti slobodnog djelovanja prema bitku problema.
Upravo kao i kod problema gordijskog vora koji je Aleksandar rijeio svojom slobodom djelovanja.
Slobodom djelovanja neoptereenom onim kako su svi ostali mislili da se problemu otpetljavanja vora mora pristupiti. Nainom razmiljanja koji je istovjetan onome birokratskome svi prije Aleksandra
koji su bezuspjeno pokuavali razmriti vor nisu nikada doli do mogunosti presjecanja vora iz
razloga to su pristupali problemu na ablonski (birokratski) nain. Svi su gordijski vor pokuavali
raspetljati pridravajui se istih, a to znai krivih, naela da se vor mora raspetljati kao i svaki drugi
standardni vor. Nije im sinulo da je gordijski vor poseban upravo zato to je napravljen takvim da se
standardnim pristupom ne moe otpetljati. To je bila njegova posebnost i njegov problem. I u tome je
na koncu bila sva problematika vora u neoptereenou tuim ili prije uvrijeenim krivim pristupom ili krivim nainom razmiljanja. Isto vrijedi i kod problema birokratskog vora gdje se isti ne da
rijeiti na nain koji uvaava sustav koji ga je stvorio jer taj ga je sustav stvorio takvim da bude neunitiv zajedno sa svojom birokracijom. Sustav je postao birokracijom i birokracija je postala sustavom.
Jedno se suobliilo s drugim te ih se moe pobijediti samo ako ih se takvima i spozna. Samo potpuno
novim pristupom koji ne radi ono to se oekuje, nego radi ono na to taj sustav, u ovom sluaju birokracija, nije predvidio kao mogunost. Sekularizam je ono to je sustavom predvieno kao jedinom
opcijom djelovanja i samo se izlaskom izvan te ogranienosti postavljaju uvijeti u kojima je birokracija
pobjediva. I to vrlo lako pobjediva. Brzo, djelotvorno i jeftino kao to je i Aleksandrovo presjecanje
gordijskog vora to bilo. Jer i njemu nije bilo do nepotrebnog gubljenja vremena nego je za svoj uspjeh
trebao brzinu, a svojim genijalno jednostavnim postupkom to je i dobio. Isto tako i sadanja birokracija biva brzo i jednostavno razrijeena svojeg tetnog djelovanja i omoguuje se daljnje djelovanje koje
nije deformirano u svojoj nutrini.
Sekularizam ne smije rijetiti problem birokracije zato to mu njegovo neodreeno pravo to prijei,
iako je po pravednosti upravo to ono to se mora uiniti. Sputan suhoparnim paragrafom sekularizam ne moe uiniti pravedan postupak niti kada zna da je to jedino korisno ve je samouguen
robovanjem vlastitim zabludama. Istovremeno, taj je isti paragraf stvoren u birokratiziranom nainu
djelovanja koji radi za svoju, a ne za opu korist. To postaje zaarani krug birokratskog umnoavanja
i kakve su apsurdne posljedice nakon odreenog vremena takvog rada moe se vidjeti. Potrebno je
samo pogledati na to lii birokracija Europske unije u Bruxellesu. To je jedna nakaradna tvorevina
i ako se eli napraviti jedan dokumentarni filmski uradak koji bi htio biti oda teatru apsurda bilo bi
dovoljno snimati nepregledne hodnike europske administracije sa svim funkcijama koje su napisane
na vratima. Do kuda dovodi birokratski um izraeno je u nazivima raznoraznih izmiljenih birokratskih funkcija tipa: Pomonik zamjenika asistenta pomonika potpredsjednika pododbora komisije za XY.
Stvarnost je opet postala nadmonijom od mate jer samo birokratizimom izopaeni um moe stvarati
takve funkcije koje su ispisane na vratima bruxelleskih ureda, ali i drugih birokratskih legla, da ne bi
bilo dvojbe o tome da je samo EU birokratiziran. Nema knjievnika koji bi mogao stvoriti jednu takvu
konstrukciju i knjievnik moe samo preuzeti takve nazive i iskoristiti u svojem radu, ali zato birokrat568

Untitled-1.indd 568

10/23/06 8:11:58 AM

Organizacija Ministarstvo pravosua i uprave

ski modulirani svjetonazor ima tu i takvu sposobnost stvaranja jedne nepojmljive stvarnosti. Zar se od
takvog stvaralatva moe oekivati ikakvo dobro djelo? Zar unutar takvog sustava uope ima ikakvog
prostora za ljudskost ili se kroz imena (imena funkcija su takoer imena) koja se stvaraju ipak jasno
oituje odsustvo svake ljubavi? A gdje nema ljubavi nema istine i nema ljepote. Takva je i ta idolizirana
EU koja se ne gradi na interesu ljubavi ve na kapital-interesu i koja po tome ve sada, nedovrena i
samo u naznakama onoga to tek ima biti, nema nikakve istine i ljepote u sebi. Prisutna je institucionalizirana la i antiestetinost u svakom pogledu. I to bi trebalo biti ono to e nam donijeti prosperitet
i blagostanje, mir i dobro: dehumanizirana birokratska klika kojoj se ne moe stati na kraj u njenom
ranom stadiju? Neka se zamisli na to e to sve liiti kada se tek razvije u svoju punu formu?
Nije puno bolja situacija ni u SAD-u jer je i tamo proces rasta birokratskog karcinoma doao do svoje
visokorazvijene faze, a takoer kao i u EU-u prisutno je veliko nezadovoljstvo stanovnitva takvim
stanjem. U EU nezadovoljstvo je nastalo gubitkom dravnog suvereniteta i prelaskom istoga u otueni
Bruxelles, dok je u SAD jo due vrijeme prisutno nezadovoljstvo zbog polaganog oduzimanja ovlasti
saveznim dravama i transferiranjem istih u Washington koji je postao jednako omraen kod Amerikanaca kao i Bruxelles kod Europljana. U oba sluaja dolazi do istih posljedica: stvaranje glomazne birokracije koju vie nije mogue obuzdati. Pritom treba imati na umu da je birokracija i u matinim dravama (europskim nacionalnim i amerikim saveznim) bila isto tako pretjerano umnoena i jednako
tako nedovoljno djelotvorna, ali i tako loom pokazala se boljom od novouspostavljenih nad-dravnih
centara administrativne moi (Bruxelles i Washington). Isto tako neka se zna kako je u nekadanjem
SSSR-u Moskva postala jednako tako birokratskom kao to je to danas Bruxelles ili Washington te je ta
birokratiziranost, koja nije imala nikavu korisnost ve je samo tetila opem dobru, i dovela do kraha
te neprirodne tvorevine. Isto e tako krahirati EU i SAD, svaki na svoj nain i u svoje vrijeme, jer je tu
prisutan i razliiti opi kontekst tih tvorevina i silnica koji su ih stvorili.
Zato jedino u teokratskom poretku moe poivati drava sa svojom upravnom strukturom koja nije
birokratska neman nego je sluga svojih podanika upravo onoliko koliko je to i sam vladar. Kao produena ruka vlasti i vladara dravna uprava oslonjena na ovjeka, a ne na dehumanizirano pravo koje
je samome sebi svrha. Dravna uprava ponaa se onoliko ovjeno koliko je ovjean onaj na koga
je oslonjena. U tom domino poretku uzronosti i posljedica jasno je da je krajnja oslonjenost ona na
Gospodina i to je jedina sigurna garancija dobrog usmjerenja. To je sva mudrost dravne uprave s
pravosuem i ona u teokraciji moe biti ili najbolja ili najgora na svijetu, sve ovisno o ovjeku/ljudima
koji je vode. No poanta je u tome da ipak moe biti dobra i usmjerena prema dobru, dakle postoji
realna ansa za tako neto, dok u sekularizmu moe biti samo loa ili jo gora te nema izgleda nikada
postati usmjerenom prema ostvarivanju dobra. Upravo suprotno, sigurno je i povijesno potvreno da
s vremenom postaje samo jo gorom, a tempo tog pogoravanja ovisan je o cijelom nizu ostalih drutveno-politikih i povijesnih imbenika.

Pravosue
I sam pojam pravo-sue govori kako je rije o tome da se pravo sudi. Treba pravo, tj. pravedno, suditi
i to je sav smisao postojanja pravosua i taj smisao drava sa svojim vladarom mora na najbolji nain
ostvariti. Iako nikada nee biti mogue ostvariti savrenstvo tome se treba s pouzdanjem u Gospodina
potpuno posvetiti. Savrenstvo nije mogue jer ovjek je upravo najogranieniji u objektivnoj prosudbi nekoga drugoga to ima uzrok u tome da sve gledamo iz vlastite perspektive koja je vrlo skuena
i kod najuzdignutijih ljudi. U stvari, oni najuzdignutiji, oni koji su dosegnuli vrhunce istinskog prosvjetljenja, a koji su nam najbolje dani u primjerima svetaca, sami svjedoe o vlastitoj nedostojnosti da
ita mogu pravo po sebi prosuditi. Spoznavi svoju malenost u odnosu na savrenost naega Stvoritelja
na nebesima spoznali su i koliko krivo ovjek radi kada se distancira od te savrenosti i poinje sam
sebi umiljati sposobnost spoznaje istine ili istinske spoznaje, pa po tome i umiljenost u samodostatnim presudama svijeta.
Polazei od hrvatske tradicije prisutne u Vinodolskom zakoniku kao onome prvome, pa dalje preko Korulanskog, Dubrovakog i Ilokog statuta imamo nekakvu povijesnu osnovu za tvrdnju da je
pravna ureenost kod nas prisutna vie stoljea. Po tome dolazi i pripadajue oekivanje od hrvatskog
569

Untitled-1.indd 569

10/23/06 8:11:58 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

nacionalnog korpusa da se u novouspostavljenoj hrvatskoj dravi i pravna ureenost nadogradi na

cijelu pozitivnu tradiciju i smije biti samo jo bolja.
Naalost, stanje je takvo da je sada u dravi situacija u pravosuu daleko ispod onog standarda koji je
bio prisutan ak i u dalekoj prolosti kada je ovjek bio lien sve sile tehnolokih pomagala. Tako neto
dogodilo se iz razloga to je usporedo s tehnolokim razvitkom paralelno ila moralna degradacija
koja ne samo da je suzbila tehnoloke dobrobiti nego ih je stavila sebi u slubu. Takoer se odvijao i
proces koji svoj pravi uzlet ima nastupanjem sekularistikog kulta na scenu tako da se od nekadanje
jednostavnosti i razumljivosti zakona, neprestanim umnaanjem nepotrebnih zakona postupno dolo
do prave ume nerazumljivih i tako veinom neprotumaivih zakonskih odredbi bez reda i konca.
Zakoni se umnaaju do te mjere da njihovo negativno djelovanje takoer ima znaajnog udjela u ponitavanju tehnolokog napretka i opeg ekonomskog blagostanja. Sve na kraju biva obuhvaeno zakonodavstvom i nita ne ostaje preputeno slobodnoj ljudskoj procijeni, obiaju ili moralnoj svijesti. To
je stoga to na te parametre nije mogue djelotvorno utjecati dok se preko zakona sve moe potiniti
eljenim opskurnim ciljevima onih zakulisnih sila koje stoje iza sekularnih sustava. Sve ono to bi se
inae spontano rijeilo unutar zdrave organske zajednice podvrgava se hladnoj i bezlinoj intervenciji
mehanikih paragrafa. Sve to zajedno dokida i naravne ljudske veze i osjeaje te cijelo drutvo postaje
skupina otuenih individua. Naravno da je to izvedeno s ciljem da se tako raskomadano drutvo i
narod mogu lake pokoriti i staviti u slubu tih istih koji cijelim procesom upravljaju. Rad sudova postao je sloen, trom i besmislen, a i za najnevaniji proces potrebne su tisue stranica sudskih spisa. Iz
takvog pravosua teko se moe probiti zraka pravde. Procesi su postali dugi, nepregledni i neuinkoviti, osim za povlatene koji su to prvenstveno kroz posjedovanje kapitala kojim si osiguravaju eljeni
uinak na sudu. Tako, kada se sve stavi u prikladni kontekst, imamo objanjen paradoks da je pravna
sigurnost podanika bila vea u doba npr. Vinodolskog zakonika ili Dubrovakog statuta nego sada
kada bi to navodnim velikim napretkom na svim poljima drutvenih odnosa trebalo biti jo viestruko
bolje. Trebalo bi, nije, ali zato moe opet biti.
Po tome kako je u sadanjem pravosudnom sustavu izokrenuta svaka zdrava pamet pravosue je najblie stanju u ekonomskim nauavanjima koja su isto tako utemeljena na lai te sve skupa slui liberalnom uzdignuu i njegovom kapitalu kao sredstvu porobljavanja ovjeka.
Slino kao i kod sluaja lane ekonomije i kod izopaenog pravosudnog sustava pokuati e se dati
barem osnovni prikazi zastranjenja i razobliiti svu nakaradnost istih.
Tako se kao jedna od glavnih pria koja se putem medija neprestano servira masama provlai nunost
postojanja trodiobe vlasti na izvrnu, zakonodavnu i sudsku. Prikazuje se takoer da je to rijeenje naprosto idealno i nezamjenjivo, a kao glavna potvrda navodi se demokracija koja u tom sustavu poiva
i sve dobro koje jedino po demokraciji dolazi. U tom trodiobnom sustavu koji je samome sebi i svome
demokratskom boanstvu jedina svrha posebno je bizarna zamisao o postojanju navodno neovisnog
sudstva.
Od koga sudstvo moe biti uistinu neovisno? Zar sudstvo egzistira u vakuumu, odvojeno od cijelog
drutva, bez ikakvog utjecaja prema njemu (sudstvu) barem od strane nekoga? Naravno da je to neistina i obmana i sudstvo postavljeno neovisno o dravnoj vlasti, a jo k tome smjeteno u sustavu
trino-potroake ekonomije poinje djelovati kao dio tog trita i radi na osnovi ponude i potranje
glavnog drutvenog imbenika novca. Isto tako, ne samo da tzv. neovisno sudstvo postaje potpuno
ovisno o kapitalu, nego je istovremeno i u sprezi s vlastodrcima, ali na nain da se uzajamno titi u
korumpiranosti i svim ostalim protudravnim i antinacionalnim radnjama.
Ve pojam neovisno sudstvo u svojoj sri sadri veliku la i oholost jer je jedini uistinu neovisni
sud onaj nebeski. Jedino svemogui Bog ima privilegiju da ga se s punim pravom moe naznaiti
neovisnim od iega i od ikoga, dok je sve ostalo stvoreno od Stvoritelja isto tako vie ili manje ovisno
o svijetu u koji je postavljeno. Nema izdvojenosti van svijeta u kojemu postojimo i svaka tendencija
koja makar sugerira da je to ostvarivo istovremeno sugerira da je mogue uzdii se na boansku ravan.
Puste prie koje izdvajaju suce kao nekakvu kastu nadljudi koji su toliko neovisni od svega da vjero570

Untitled-1.indd 570

10/23/06 8:11:59 AM

Organizacija Ministarstvo pravosua i uprave

vatno ive na nebesima i svi im moramo vjerovati i bespogovorno ih uvaavati mogu prolaziti samo
u licemjerju liberalne demokracije. Samo u demokraciji mogue je prodati takvu priu koju kvaziintelektualna, nemoralna i korumpirana politika elita uvjerava iroke mase istovremeno nameui te
stavove kao neoborive dogme.
Neovisno sudstvo je besmislica na istoj razini kao i zaduivanje drave stranim novcem ili demokracije
kao ispunjenja najviih nacionalnih interesa. Neovisno sudstvo u Hrvatskoj, jednako kao i u cijelom
demokratskom svijetu, stvarno sadri u sebi neovisnost, ali to je neovisnost od boanskih naela i neovisnost od djelotvorne kontrole i sankcija od strane vlasti koja bi morala paziti na ouvaje svukupnih
nacionalnih interesa.
Sva se ta pria dodatno uljepava navodnom brigom o pravima pojedinaca nad pravom organske
zajednice, dok treba biti upravo suprotno. Drava je stvorena kao najdjelotvorniji sprovoditelj zajednikih ili opih interesa i koja upravo ima ulogu paziti na to da pojedinci svojom egocentrinou ne
ugroze zajednicu. Pojedinac mora prihvatiti opi interes zajednice kojoj pripada, a ne nametati svoja
parcijalna htijenja i tako uruavati ope dobro. Kuda bi to dovelo kada bi svatko gledao iskljuivo samo
sebe i svoju ugodu? ovjeanstvo ne bi opstalo dulje od jednog narataja jer bi apsolutna opinjenost
sobom ukinula i brigu o djeci pa bi tako u vladavini sebinosti brzo ugasnuo ljudski rod. Dobar dokaz
koliko je to tono je upravo u demografskoj propasti upravo onih zajednica koje su u sebi prigrlile
naelo prava pojedinca iznad prava zajednice. Pojedinac si prisvaja pravo na ugodu i to mu daje pravo
da ubije neroeno dijete ili da ivi raskalaenim ivotom bez htijenja za stvaranjem potomstva, a sve
zato da bi ugodio iskljuivo sebi jer ima na to pravo. Toliko je oito da su ljudi meuovisni jedni o
drugima i predodreeni za ivot u zajednitvu da se po tome dokazuje i istinitost prava zajednice iznad
prava pojedinca. Prava pojedinca koja nisu uklopljena u slubu zajednikog ivota nisu na korist niti
tome pojedincu, koliko god u nekom trenutku to izgledalo drugaije. ak niti ivotinje nisu toliko iskljuive i imaju nagone koji ih navode da se brinu o svojem potomstvu. Zato ona ideja koja promovira
fiktivna individualna prava iznad zajednitva u stvari promiu ukidanje drave, a to je tenja jednako
komunistika koliko i liberalna jer su obje sutinski anarhistike prema ljudskom meuodnosu. Te
ideologije ne podnose pomisao ljubavi izmeu ljudi i neshvatljiva im je ljubav naspram blinjeg kao
pokretaka snaga koja omoguuje ostvarenje funkcionalnog zajednitva i stoga promiu njima jedino
shvatljivo i prihvatljivo suprostavljanje ovjeka prema ovjeku. Promiu i iskazuju moralno dobrim
uzdizanje izdvojenog ovjeka-pojedinca na nain gaenja dostojanstva osobe i potiranja slobode svakome drugome ovjeku.
Kao i kod tzv. neovisnog sudstva i kod pojma prava pojednica iznad prava zajednice dogaa se cinino
izopaenje proklamiranih stavova te se u praksi tite prava pojedinca, ali samo posebnih, onih samoizabranih i meusobno povezanih pojedinaca koji na ostatak ljudskog roda gledaju kao na sredstvo u
postizanju svojih opskurno-okultnih ciljeva. Ljudi su tu prisutni samo da bi sluili njima, posebnima i
privilegiranima kroz izuzetost od svih moralnih naela koja bi im eventualno onemoguila uzdignue
prema osobnom poboanstvenju.
Bilo kako bilo, danas to neovisno sudstvo nikome ne podnosi odgovornost nego samome sebi, to je
vrlo zgodno, ali za dravu destruktivno, jer zato je situacija u sudstvu takva kakva je. I to je sluaj ne
samo u Hrvatskoj, nego je nepravda visokoprisutna i na u nas toliko idealiziranom Zapadu, a to to prevladava drugaije miljenje prvenstveno je prouzroeno medijskom prezentacijom. Naime, medijima
se hrvatsku dravu eli to bre dekonstruirati pa se zato sve loe stvari kod nas iznose i dodatno potenciraju, dok ti isti koji time upravljaju sebe i svoje drave koje im trenutno slue kao figure na ahovskoj
tabli prikazuju u jednom znaajno afirmativnijem svjetlu nego to je to u stvarnosti. Tako sudstvo uiva
sve pogodnosti svoje nedodirljivosti, a osim to ih financira taj isti narod kojeg svojim djelovanjem
razaraju, dodatno se zbrinjavaju masovnom korumpiranou. Korupcija sudstva postala je neto poput
privatnog poduzetnitva koje si pravosudni aparat doputa jer to im valjda izgleda prirodnim u uvjetima tzv. trine ekonomije. Istovremeno se za cijelo vrijeme svojeg protunacionalnog/protudravnog
djelovanja i poglavito jednog velikog nerada ale kako im je jako teko i kako su jako potplaeni. Tu
imaju zajedniku toku s druge dvije grane vlasti: vladom i saborom. Svima im je zajedniko to da se
prikazuju kao patnici kojima je jako teko, ali se zbog naroda ipak rtvuju jer su, eto, toliki dobrotvori.
571

Untitled-1.indd 571

10/23/06 8:11:59 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

Potrebno je samo pogledati kojom imovinom raspolau, kolika su bila primanja i lako je vidjeti tko je
nekim udom ovladao boanskom sposobnou stvaranja iz niega, ex nihilo. I ta udesna sposobnost
je zajednika svim trima ograncima vlasti. Jednostavno skoro svi, ast rijetkim izuzetcima koji svakako postoje, uspijevaju materijalizirati svoj poloaj suprotno svim zakonima o ouvanju energije. To
materijaliziranje je za potrebe svoje osobne pohlepe i upravo je sukladno sa dematerijalizacijom (osiromaenjem) cijele nacije. Po tome moe se s velikom sigurnou zakljuiti da se ne radi o nikakvoj
sposobnosti stvaranja iz niega i to bi ruilo prirodne zakone, nego se radi o tome da se rue temeljni
zakoni koji govore ne kradi, ne lai i ne poeli tue stvari. Nema to drugo biti i to su jedine opcije izmeu kojih moemo traiti istinu, a ako nita drugoga, onda zahtijeva dunu panju i temeljitu
istragu da bi se istina doznala.
Ovo to mi sada imamo, a zajedno sa nama i cijeli Zapad samo u malo drugaijoj formi, je sustav gdje
je vlast lopovska, zakonodavstvo je lopovsko i pravosue je lopovsko te su se svi skupa udruili u
velikom zloinakom poduhvatu lopovluka nad naim posjedima (osobnim i nacionalnim), naim
tijelima sa zadnjim ciljem potkradanja naih dua. Mnogi lopovi koji opsluuju ovaj lopovski sustav
toga nisu ni svjesni, a niti ih nije briga za to budui da se brinu samo za svoja vremenita blaga i to ih
zasljepljuje, ali jednako tako ih nimalo ne opravdava. Zato nemaju nikakve vrijednosti one teze koje
pozivaju na djelovanje kroz sustav jer ne moe se oekivati da e lopovi sami sebe razobliiti kao takve
kakvi jesu. Oni se grade i prikazuju sve suprotno od toga. Oni su svi redom veliki humanitarci i dobroinitelji, zagovornici su ljudskih prava, ivotinjskih prava, civilnoga drutva, otvorenoga drutva,
prava manjina, demokracije naravno, slobodnog trita, slobodne trgovine, neovisnosti sudstva, transparentnosti, tolerancije, antifaizma, dijaloga, parlamentarizma, zatite okolia, itd, itd.
Pouzdavanje u djelovanje sustava je gubljenje vremena i snage u ispraznost koja ne donosi ploda ve
samo umor i razoaranje. Jasno je da su glasnogovornici demokracije i liberalizma oni koji ponavljaju
da se mora i da je dozvoljeno djelovati samo unutar zakonskih okvira i institucija pravne drave
kada su oni to podesili prema svojim planovima i svojoj koristi. Jasno je da tako nikada nita nee njih
ugroziti i to je i njima samima jasno jer imaju inteligenciju dovoljnu da im se razjasne koristi i tetnosti
koje utjeu na njihove prizemne interese. Zato je pripadnik Hlebinske politike kole svaki onaj koji
misli da e se oni sami od sebe popraviti ili uvidjeti svoju zabludu. Ako toga eventualno i bude to su
samo rijetke iznimke koje nemaju znaenja u ukupnosti tih pokvarenih struktura. Te strukture stvarno ili simboliki, neposredno ili posredno, pripadaju Kumrovekoj politikoj koli koja za razliku od
Hlebinske politike kole ima djelotvornost u ostvarivanju svojih interesa. Veina iskrenih i potenih
domoljuba/dravotvoraca svojim hlebinskim pristupom omoguuje kumrovekim acima da preuzmu kompletnu kontrolu nad nacijom i dravom iako su potpuno moralno i intelektualno inferiorniji.
Nadmoniji su u pokvarenosti i tu nadmo eksploatiraju do kraja, a to im je i omogueno kada
se potujui od njih postavljena pravila ne zna dati primjereni odgovor s one druge, vjernike i
nacionalistike strane. Za zatitu prizemnih i sebinih interesa ovim antinacionalno-antikranskim
snagama dovoljno je imati prizemnu i sebinu inteligenciju i to imamo na djelu diljem lijepe nae. Inteligencija koja ih nadvisuje je svaka ona koja je i najmanje usmjerena prema moralnome i dobrome,
ali tu inteligenciju spreava nedostatak povezanosti koja je lopovska/nemoralna inteligencija meu
sobom ostvarila te tako dominira pripadajuim prostorom. U naem sluaju to je prostor Hrvatske i za
razbijanje te povezanosti onih loih treba najprije ii na uspostavu veze onih dobrih preko Duha Svetoga te po nadahnuu biti umreen i djelovati onako kako Duh pue, tj.: Vjetar pue gdje hoe; uje
mu um, a ne zna odakle dolazi i kamo ide. Tako je sa svakim koji je roen od Duha. (Iv 3, 8).
Prisutne su uz tzv. neovisno sudstvo jo dvije popularne fraze kojima se opinjavaju narodne mase.
Jedna je i gore ve pripomenuta fraza uspostava pravne drave, a druga je vladavina prava.
Pojam pravne drave je sam po sebi principjelno prihvatljiv jer pretpostavlja postojanje zakona koji se
pravedno i onako kako su izvorno-idealistiki zamiljeni primjenjuju na sve dravljane koji potpadnu
pod zakonski suverenitet drave. Pravna drava podrazumijeva da se drava svojom moi upravlja i
ravna prema zakonima koji su na snazi te bi to trebalo biti na dobro cijele zajednice. Druga je stvar
to je taj naelno pozitivan pojam kroz nakaznu medijsko-institucionalnu prizmu postao zamjena za
nacionalnu dravu, odnosno uope dravu kao takvu. Naravno bi trebalo biti da se ve samim spo572

Untitled-1.indd 572

10/23/06 8:11:59 AM

Organizacija Ministarstvo pravosua i uprave

menom drave podrazumjeva da je ta drava ujedno i pravna, jer postojanje zakona je ono to ini
dravu dravom.
Nacionalna drava nakon kranstva predstavlja glavnu smetnju zakulisnim silama ovoga svijeta te je
dekonstruiraju na sve dostupne naine, a ovaj putem izopaenja pojma pravne drave je samo jedan
od mnogih. Pravna drava, malo po malo, istiskuje dravu samu za sebe i nakon nekog vemena ostaje
sama za sebe, bez drave u svojoj podlozi. Nakon toga pojam pravna drava moe se s lakoom
rijeiti i imenice drava u sebi i tako ostaje nekakvo neodreeno pridjevno pravo samo za sebe kao
onaj koji si je prisvojio sav suverenitet. eli se tako apstraktnom pravnom dravom kao jednim idolatrijskim pojmom prikriti postojanje izoliranog birokratskog aparata koji uzurpira sav suverenitet
na sebe i postaje nad-dravom to je posebno potencirano istovremenom uspostavom cijelog niza
nadnacionalno-meunarodnih sudova sa svojim zakonima koji formalno nisu pod niijim nadzorom.
U zbilji ti nadnacionalni sudovi su potinjeni jednom isto tako nadnacionalnom biu kapitalu, te se
uska skupina koja predstavlja financijsku internacionalu kroz taj proces polako pretvara u apsolutne
gospodare svijeta.
Kada se ve dotiemo tih nadnacionalnih sudita valjda je svakome jasno da u suverenoj dravi ne
dolazi u obzir ikakvo potinjavanje takvim tvorevinama. Tu je posebno neprihvatljivo pristajanje na
nekakav model Ujedinjenih nacija i na jednu lanu dilemu izmeu dominacije nadnacionalnog prava kroz taj mehanizam ili kroz neki drugi tipa WTO i sl. UN nije nita drugo nego jedan od oblika
ostvarenja Novog svjetskog poretka i zato Hrvatska dravotvorna politika ne prihvaa lanstvo u UNu nego je u tom smislu najprihvatljiviji model koji je pokazala vicarska koja je ostala izvan lanstva
u toj organizaciji i postavila se u ulogu promatraa. Hrvatska kao suverena drava, a to jednako vai
za svaku suverenu dravu, ne moe prihvatiti model UN-a gdje je njegova sutina sadrana u Vijeu
sigurnosti UN-a i onih pet privilegiranih lanica s pravom veta. Hrvatskoj je to prihvatljivo jedino u
sluaju kada bi i sami bili stalni lan s pravom veta, odnosno, UN bi bio jedino prihvatljiv kada bi svaka
od lanica bila ravnopravna sa svakom drugom kroz mogunost stavljanja veta na odluke za koje smatra da joj naruavaju suverenitet. Ovako, to je sve skupa pretvoreno u nametanje volje onih koji su kroz
mo privilegirani onima koji to nisu i to je naelo nepravde te zato kroz UN nikada ne moe doi do
postizanja globalnog mira, to je jedna od izvikivanih parola o smislu utemeljenja UN-a. Nema mira
kada vlada nepravino proteiranje monijih nad slabijima i zato svako pokuavnje davanja legitimiteta UN-u kao nadnacionalnom tijelu nije prihvatljivo. Taj je principijelno krivi stav posebno prisutan
u primjeru agresije SAD na Irak gdje nai jednako kao i neki svjetski dravnici papagajski ponavljaju
da SAD tu agresiju nisu trebali uiniti zato jer nisu imali nekakav mandat od strane UN-a. Kao da bi
usaglaavanjem interesa i dogovora oko podijele plijena izmeu najmonijih lanica Vijea sigurnosti
ita bilo sutinski razliito, tj. kao da bi to okupaciju uinilo osloboenjem? Ista je stvar kada se jednako tako papagajski ponavlja da Haaki sud ima legitimitet zato jer ga je stvorila rezolucija Vijea
sigurnosti UN-a. Pa to ako je Haaki sud konstruiran na taj nain? Zar ga to ini boljim ili pravinijim? Da ne govorim o tome to to znai tko njime upravlja. Haagom upravljaju isti oni koji su cijeli rat
iskonstruirali u svojim hegemonistikim planovima i koji su preko Miloevia i velikosrpstva ratovali
na ovim prostorima. Ti isti su sada, da bi olakali provedbu pokoravanja Hrvatske i pripadajueg katolikog bitka, na tom istom Vijeu sigurnosti izglasali embargo na kupnju oruja i nepopustljivo ga
uvali tijekom cijele agresije uskraujui svakome Bogom dano pravo na samoobranu.
Ako je taj UN, koji se toliko divinizira i svaka se odluka prikazuje obvezavajuom za cijeli svijet, tako
nadmoan nacionalnom suverenitetu zato se onda i te odluke o embargu na oruje nismo pridravali
jednako slijepo kao to se namee pridravanje odluke o ustanovljenju Haakog suda? Po toj izokrenutoj logici hrvatska sluganska politika morala bi danas kazneno goniti sve koji su tu odluku UN-a krili
i ilegalno kupovali oruje za obranu Hrvatske. Ako se ve netko eli igrati slijepog pravnika koji se
striktno dri nebuloznih i od strane neprijatelja (jer neprijatelj je onaj tko te eli ubiti i po Bojem
pravu svatko je slobodan braniti se) stvorenih zakona, neka bude barem dosljedan do kraja u toj igri.
Zato oni koji prihvaaju legitimnost Haaga, a meu kojima se nalaze ak i oni koji su od istoga progonjeni, to je jo jedan apsurd, samo zato jer je stvoren po VS-u i UN-u neka progone i ostale koji
se nisu pridravali pravnih obaveza koje su dole iz tog tijela. Uz ratne zloince koji po dodatnom
izopaenju svake logike trebaju dokazivati svoju nevinost pred tim sudom u Haagu, neka se jednako
573

Untitled-1.indd 573

10/23/06 8:11:59 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

tako progone i ratni krijumari koji su krili nametnuti embargo na uvoz oruja. U biti, pridravajui
se te izopaene logike, ratni krijumari su oni koji su svojim radom i omoguili nastanak ratnih zloinaca, jer da nije bilo ilegalnog (od VS UN-a zabranjenog) uvoza oruja Hrvatska bi bila pokorena,
o tome nema sumnje. Da je pobijedila miloevievska opcija potaknuta i odobrena sa Zapada svatko
moe biti siguran da ne bi bilo niti ratnih zloina, jer je ovdje ratni zloin postala zamjena za hrvatsku
ratnu pobjedu. Hrvatska i Hrvati su poinili ratni zloin time to su preivjeli, pobijedili, kao narod
opstali i kao drava postali.
Kada se stvari tako postave ispada da ili postojimo kao slobodan narod po pravu Bojem s pripadajuim dravnim suverenitetom, ili smo samo jedna sluganska organizacija ljudi koja pristaje na
robovanje i koja pristaje na nepravdu, a potpuno neosnovano i u demagoke svrhe naziva se dravom.
Jedina opcija dostojna ovjeka koji se klanja jednom i svemoguemu Bogu Stvoritelju je odabir puta
slobode i suverenosti. Sve skupa zato ima za posljedicu prekid svake suradnje sa sudom u Haagu
koji je jedno nedopustivo zakidanje suvereniteta i obino politiko sredstvo monih naspram onih
koji trebaju postati primjerom svim ostalima koji su odreeni da postanu porobljenim narodima. I ne
samo porobljenima nego i vie od toga, odreeni su za nestajanje u prvoj turi zatiranja svih naroda,
jer jednaka sudbina koja je sada blia manjim (bioloko-kvantitativno manjima) narodima sprema se
i onima najveima, samo je to zatiranje predvieno u iduoj rundi.
Toliko o pojmu pravne drave koji nas je doveo do svoje konane prave slike u Haakom sudu koji
svaki razuman ovjek koji je istinoljubiv jasno vidi i osjea kao najobinije izrugivanje pravu i pravdi.
S druge strane, pojam vladavine prava predstavlja jednu obinu mentalnu nebulozu, ali kako je vrlo
prikladno stavljen u kontekst pravne drave tako se i nametnuo kao jednako legitiman u svojoj biti.
To on nikako nije, jer vladavina prava po svojem izriaju pretpostavlja da pravo, a ne ovjek vlada. Jo
odreenije reeno to pretpostavlja da je suhoparno pravo smisao samome sebi, a ovjek, i to ovjek
koji je podloan Svevinjem, da ne bi bilo mjesta sumnji u to naelo, je tom vladavinom prava potinjen tom neodreenom i od nekog drugog ovjeka napisanom i tumaenom pravu.
Kako se to uope moe pretpostavljati da pravo moe vladati samo za sebe bez barem jednog ljudskog bia da ga tumai i provodi? Radi se o tome da se iza te vladavine prava ne krije neki sluajni
pojedinac nego cijela skupina raznih zakulisnih likova koja u raznim oblicima i pod raznim nazivima
ima dugu tradiciju ostajanja u skrovitosti i tami, a rijei i fraze mogu jako dobro sakriti, pa se tako i te
opskurne linosti skrivaju iza njih. Puno vie nego to bi to ovjek mogao pojmiti. Zato se treba drati
onih osnovnih pojmova, analizirati ih i otkriti to se krije u pozadini istih, pa kada se to uradi moe se
ponuditi rjeenje ustroja hrvatskog pravosudnog sustava.
Nema vladavine prava i ne moe je nikada biti jer samo Bog je onaj koji je apsolutni i najvii vladar
neba i zemlje i samo ovjek koji nije u sukobu s Bogom ima dozvolu vladati zemljom koja mu je od
Stvoritelja povjerena. Stoga bi pravilan redosljed vladavine iao slijedom Bog ovjek pravo. Od ovjeka stvoreno pravo je samo jedno korisno sredstvo u slubi tog hijerarhijskog odnosa gdje se zna gdje
je ije mjesto i to je ija dunost. Kada se dakle namee vladavina prava taj se slijed upravo izokree
u svoju suprotnost: pravo ovjek nadovjek. Pravo se postavlja na vrh, ovjek je podloen tom na
nebeski tron uzdignutom pravu, a Bog je izbaen iz cijele jednadbe jer je to i bila intencija onih sila
koje stoje iza cijele ove ideje o vladavini prava koja se naprestano medijski ponavlja bez pojanjenja
to to stvarno znai. Umjesto Boga ustoliuje se nadovjek, tj. onaj koji si je uspio priskrbiti boanske
atribute i kao boanstvo nametnuti se drugima, obinim ljudima.
Opet se dolazi do sekularizma koji i je nametnut kako bi ove u biti neodrive teze imale mogunost
ustolienja u sustavu, jer kada se sekularnou odvojilo Crkvu od drave, odvojilo se i od obaveze
pridravanja teolokih zakonitosti danih u vidu nepromjenjivih crkvenih dogmi. Kako se znalo da
Crkva nee promijeniti svoje dogme, tj. nee pristati na relativizaciju istine, onda se kroz odvajanje od
Crkve postiglo eljeno nametanje relativizma u kojemu je sve mogue, pa i to da apstraktno ljudsko
pravo odjednom postane doslovce vladarem univerzuma. Jer kada vie nema Boga, kada je On postao
prognanikom u dravi kao ljudskoj tvorbi, onda je na upranjeno mjesto mogue staviti sve i svakoga.
574

Untitled-1.indd 574

10/23/06 8:12:00 AM

Organizacija Ministarstvo pravosua i uprave

Onda je mogue poganizirati ljudski ivot do te mjere da to postane i institucionalizirano, a da ovjek

na to gleda kao na neto prirodno i normalno. Dapae to je jedino ono napredno i progresivno, a
svatko tko pokua to osporiti odmah postaje primitivcem, nazadnjakom, izolacionistom (u hrvatskom
sluaju), pa sve do toga da ga se oznai kao opasnou za mir i blagostanje te u skladu s tim i odstrani
na bilo koji nain. Da bi sve bilo u suglasju s licemjerjem i farsinim sustavom i to odstranjenje opasnih i nepodobnih se izvodi upravo po naelima pravne drave i vladavine prava.
U dananje vrijeme, i to prvenstveno na medijski nain, odstranjivanje je virtualno, ali uvijek se pridrava otvorenom i mogunost klasine tjelesne eliminacije: liavanje slobode ili likvidacija. To je
posebno izraeno ukoliko se netko usudi izrei takvu herezu i izjasni se nedemokratom ili ga se takvim
etiketira to je postalo vrhunskim krimenom modernog doba. Sve je doputeno, ak do masovnih
ubojstava neroenih, ali nije ni pod koju cijenu doputeno biti zagovornikom nedemokratskog ustroja
to znai i opoziciju prema liberalizmu, ali i prema komunizmu i faizmu/nacizmu jednako tako, a sve
skupa objedinjenom u sekularizmu. Ne smije se u ovom toliko samom od sebe proklamiranom drutvu bezgraninih sloboda imati slobode za zagovaranje jedine opcije koja ovjeku prua istinski mir i
istinsku slobodu teokracije kao suprotnosti sekularizmu.
Vladavina prava je jedino mogua u sekularnim varijacijama (demokracija, komunizam, fai-nacizam)
jer je jedino u tim sustavima bilo, ili je i dalje mogue biti, distanciranim od Bojih zakona koji su nam
jasno objavljeni i jo dodatno rastumaeni crkvenim naukom i ivom crkvenom predajom. Teokracija
je u suprotnosti s tim otpadnikim svjetonazorima, ma kako se oni prikazivali lijepima, dobrima, ovjekoljubivima, mirotvornima ili pravednima, jer je uvijek posrijedi stara prijevara dobro nam znanog
zmijskog jezika koji zavodljivo govori ono to ovjek voli sluati, a ne ono to ovjeku koristi.
Uostalom, to je to ovo ljudsko pravo koje se namee kao vladatelj? To je ista bezbona vladavina
ovjeka nad ovjekom osloboena milosra i ljubavi. Od samih poetaka ljudskih unutarnjih organiziranja meu sobom, a bez podvrgavanja Bojoj objavi, ljudi se podvrgavaju sili i niemu drugome
nego obinoj i sirovoj sili. Bez (pri)sile koja podupire zakone ili pravo nema nikakve mogunosti oivotvorenja tih zakona i tog prava u nekom drutvu. Ljudi ne priznaju zakon ako znaju da iza njega ne
slijedi sila koja kanjava one koji zakone prekre i to je jednostavno tako, pa po tome slijedi i zakljuak
da je zakon ili pravo lieno sile ispraznost bez smisla. Kako sila nije ovisna o pravnim zakonima to je
dodatno potvrujuje da se kod razmatranja prava i zakona mora ponajprije razmotriti koja je sila u
nutrini istih.
Zato se opet sve prelama na tome je li zakon ili pripadajue mu pravosue uglavljeno u Kristu i iz Njega kao ivotvorne, pravedne i istinske sile izvlai i svoju silu kojom podupire zakone i pravo? Ili je na
djelu distanciranje od Krista i Njegove Boanske sile te po tome temeljenje prava i zakona na vlastitoj
ljudskoj sili ili sili nekih drugih boanstava, a to u svakom sluaju na kraju zavrava antikristovskom
manifestacijom jer Tko nije sa mnom, protiv mene je. (Lk 11, 23).
ak se i samome Bogu vjernik potinjava po strahu Bojem kao prvoj stepenici prema spasenju. To
je jednostavno tako, jer po praroditeljskom otpadu iz prvotnog stanja svijeta ovjek postaje toliko
udaljen od svojeg Stvoritelja da ga jedino jedna spoznaja da slijedi vjena kazna moe po strahu od te
kazne podstai da se potrudi spasiti. Da nema tog poticaja, koji treba shvatiti kao poticaj iz ljubavi, ne
bi se mogli spasiti. Ljubav je to Boja na djelu kao kad roditelj budi svoju djecu koja spavaju nesvijesna
da gori kua i da trebaju izii van da ne bi izgorjeli. Tako da po tom Bojem poticaju i mi iziemo iz
stanja spavanja i uvidimo stvarnost. Strah Boji ovdje predstavlja sredstvo otrenjenja i spoznaje spasenja koje nam obznanjuje na dobri nebeski Otac i pod tim strahom doznajemo i za ljubav kojoj smo
izloeni ukoliko je elimo prihvatiti.
Tako je i u najviim zakonima, u najviem pravu, prisutna sila koja ima mo kazniti onoga koji se
ne pridava tih zakona, odnosno toga prava. Takoer je istovremeno prisutna i sveproimajua ljubav
koja stoji iza te sile i te moi pa tako ima svoje savreno usklaenje. Djelotvoran je savreni balans
izmeu moi i ljubavi koji je jedino Svevinjem ostvariv.

575

Untitled-1.indd 575

10/23/06 8:12:00 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

ovjeku je to nemogue izvesti u niti priblino bliskoj savrenosti, a ak se niti ne trudi previe to
izbalansirati nego se sve pravo utemeljuje na sili i moi kojom ovladava nad drugim ljudima. Posebno
to dolazi do izraaja kada se odjeljuje od nebeskih naela dana ljudima i ravna se iskljuivo po sebi kao
onome koji je dovoljan za djelotvorno zakonodavstvo i pravni sustav, ili to uveno pravo. Tako se na
koncu dolazi u situaciju da zakoni i pravo nisu nita drugo do li ono to neki goropadni silnik odreuje
kako bi zamaskirao svoju grubu silu i prikazao je opravdanom i pravednom. Takoer se hoe time u
ljudima proizvesti jedno samozavaravanje kojim oni sami lake prihvaaju i podnose tu besmislenu
silu i mo koja nije u korist Boju i Kraljevstva Bojeg nego radi za odmetnutog ovjeka i njegovo ljudsko kraljevstvo jer tako u pukoj bezbonoj/protubojoj sili vide ipak neku smislenu uzvienost. Druga
je stvar to je to la i ta uzvienost slui uzvienju ovjeka, a kao krajnja konzekvenca ovog pravnog
sustava je uzvienje Antikrista koji e upravo drei se tih lukavo izvedenih prijetvornih pravnih naela izvoditi i svoja prava na boanske atribute. Dakle, da rezimiramo, u svijetu dananjice, u ovome
sekulariziranome svijetu, pravo je sadrano u bezbonoj sili.
Sam pojam prava stavljen unutar sekularnog svjetonazora/sustava je isto apstraktran i nema nikakvog temelja. Gdje pravo poinje, a gdje zavrava? Najblie nekom konkretnijem odgovoru dolazimo
spoznajom da je pravo predmet pravednosti, a pravednost je sposobnost pojedinca da ini pravednost.
Znai pravo je preko povezanosti s pravednou ovisno o kvaliteti odreenog pojedinca, odnosno
ovisno je o tome kako je moralno odreen pojedini ovjek. Kakvom se naelu i kakvom moralnom
zakonu podreuje pojedini ovjek u potpunosti je ovisno kako se to pravo primjenjuje, a koje je uvijek
utemeljeno na sili kako je maloprije objanjavano. Zato je pravo uvijek subjektivna procjena pojedinca
i svako pravo se uvijek subjektivno tumai, ve prema moralnom svjetonazoru onoga koji raspolae s
moi kojom namee svoju volju. I svatko onaj koji tvrdi da nema subjektivnosti iri zabludu jer je sam
u zabludi ili svjesno iri la kako bi druge prevario. Jedino je Svevinji uistinu potpuno objektivan, a
ovjek moe biti samo manje ili vie subjektivan zbog svoje ljudske ogranienosti. Mogue je ustvrditi i
da je upravo ondje gdje se na sva usta hvali velikom savrenou i velikom objektivnou kod primjene
prava prisutna jedna velika la koja je svojim opsegom proporcionalna pripadnom samohvalisanju.
Jedino je mogue poteno priznati svoju ogranienost u primjeni prava, onakvog ljudski napravljenog
i primjenjenog te po tome nesavrenog, te se najprije podrediti Bojim zakonima, Bojem pravu, i
po tome podreenju dalje raditi i moliti za oprost u svim grekama koje ovjek prije ili kasnije uradi.
Jedino na tim principima moe se to pravo donekle dovesti na stazu pravednosti i zbog svojih slabosti
s te staze to manje skretati u dobrom dranju savrenog pravca. Isto kao to nikada ne moemo na
papiru povui savreno ravni pravac i onaj koji bi tvrdio da to moe bio bi u oitoj neistini. Jedino je
mogue povui to manje iskrivljeni pravac tako da kada taj pravac bude kod Stvoritelja kao imatelja
savrenog etalona prosuivan zasluimo prolaznu ocjenu na najvanijem ispitu kojem e svaki ovjek
prije ili kasnije pristupiti.
Koliko je subjektivnost danas prisutna, a istovremeno se kao i demokracija iz svega grla proglaava
najboljim ljudskim ureenjem, vidljivo je pogleda li se kako se juridiko pravo dvojako koristi, ve
prema potrebi onih koji raspolau sa svjetovnom moi. Budui da je kapital postao osnovnim izvorom
svake moi dananjega modernog svijeta, tako i imaoci kapitala odreuju kako se pravo pozicionira.
Sluei se izrazima i klauzulama pravnoga rijenika donose se neumjerene i nepravedene presude, a
sve se zainjava izrazima koji djeluju kao najvia moralna pravila pravnoga karaktera. Kvarei postojee zakone proturijenim tumaenjima, ta tumaenja su skroz prekrila onu osnovnu i korisnu bit zakona te uvela pomutnju jer je na kraju postalo nemogue bilo kome znati tako zamreno i neodreeno
zakonodavstvo. To je i bila nakana, jer se onda sve moe tumaiti onako kako se od prilike do prilike
pokae korisnim imaocima moi, a to je jo dodatno usklaeno s medijskom manipulacijom kojom
opet upravljaju ti isti monici. Dolo se ak do takvog stanja da je postalo vanije kako e mediji presuditi te se sukladno medijskom vodstvu dalje odrauje i formalna pravna procedura.
Sve to nije nita novo, a promjenjena je samo vanjtina i to prvenstveno na bazi uznapredovalog scientoloko-tehnikog znanja kojim se postiglo da do nesluenih visina uznapreduje mo pojedinca ili
jedne male skupine pojedinaca prema ostatku ljudskog roda koji je te iste moi lien. Kako je sutina
ostala istom vidljivo je u evaneoskim zapisima gdje je jedna od glavnih sablazni koja se Isusu pripi576

Untitled-1.indd 576

10/23/06 8:12:00 AM

Organizacija Ministarstvo pravosua i uprave

sivala od strane farizeja, onodobnih idovskih poglavara, bilo nepotivanje Zakona onako kako su oni
smatrali da ih se treba pridravati. Dananjim rijenikom reeno bila bi to optuba za nepotivanje
pravnog poretka i odstupanje od naela pravne drave ili vladavine prava. Radilo se, u svojoj biti, o
tome da li je Zakon ili pravo tu zbog ovjeka ili je ovjek tu zbog Zakona ili prava. Kao i kod sluaja
kapitala, a ta podudarnost nije nimalo sluajna, ovjek je potinjen Zakonu/pravu isto kao to ga se
stavilo u potinjenost kapitalu, umjesto da je situacija obrnuta i da ovjek bude ispred Zakona/prava
jednako kao i iznad kapitala (vidi poglavlje o financijama). Pri tome se podrazumijeva da Zakon/pravo
ima svoje neosporno vano mjesto i da se posebice Zakon kao Boja objava ima izvravati, ali to izvravanje, taj proces ili rad moraju biti ispunjeni ljubavlju i milosrem tako da ne postanu bezlinim i
otuenim propisima odmetnutim od srca. Stavljeni u suhoparni kontekst zakona koji je sam sebi svrha
i najsavreniji propisi poput Zakona Gospodnjeg postaju sredstvom ugnjetavanja u rukama ljudi bez
milosra i ljubavi prema blinjemu. To je i bilo uzrokom sukoba izmeu Isusa i farizeja jer Isus Zakon
vraa na svoje pravo mjesto i prua ga ljudima kao neto za, a ne neto protiv ovjeka.
To se otkriva u rijeima Isusovim kada odgovara farizejima na optubu da se uenici ne pridravaju
Zakona: I kad biste razumjeli to ono znai: Milosre mi je milo, a ne rtva, ne biste osudili ove nekrive.
Ta Sin ovjeji gospodar je subote! (Mt 12, 7-8). Milosre koje je produkt ljubavi je ono to treba prethoditi rtvi, a rtva ovdje znai propisan obred sa svojim pravilima, te tako milosre i ljubav prethode
provedbi propisanih odredbi (Zakona, zakona, prava). Jedino na ovaj od Spasitelja dani nain moe
se doi do pune spoznaje kako to ovjek po Sinu ovjejem postaje gospodarom subote. U dananjim
terminima to se moe prevesti kao ovjekovo prvenstvo nad pravom, tj. da su propisi stvoreni zbog
ljudi i prema ljudima se ti propisi oblikuju u svojoj izvrnoj formi.
Krist se jasno izjanjava u prilog nutrine, osuujui farizejski legalizam. I sveti Pavao velia slobodu
duha i kodeksa ljubavi. No to nipoto ne iskljuuje postojanje zakona, jer Krist je dao propise, obvezujui svoje sljedbenike da ih se dre. I to je podruje unutar kojeg je mogue smjestiti pravo, a Krist je
onaj koji je glavna mjera svega, pa tako i prava.
Naravno da ovakve tvrdnje sablanjuju pravnike, priznate pravne strunjake, i to danas jednako onako kako su sablanjivale farizeje nekada. Zbog skamenjenosti srca ne moe im doprijeti jednostavna
istina koja bi ih oslobodila od okova suhoparnih rijei i nagomilanih pravila koji su postali smislom
samima sebi. Ti pravni strunjaci, ti robovi neodreenoga prava, svojim djelovanjem ne samo da sebe
porobljavaju nego to ine i svima oko sebe, svojim blinjima. Beutno propovijedaju pravo i vre
jednu evangelizaciju, samo to je to evanelje njihovih mrtvih rijei spojenih u cjelinu nazvanu juridikim pravom. To je pravo smrti u opreci sa ivotom, pa tako i posljedice tog prava smrti vidimo u
izgraenoj civilizaciji smrti u kojoj ivimo. I farizeji su zbog svojih kamenih srca ostali u nerazumijevanju Isusa te su ga doivjeli kao neprijatelja. Zato su samo gledali kako bi ga svojim lukavim upitima
doveli u pravno nebranjivu situaciju i tako pokuali diskreditirati pred narodom.
Primjer za to vidimo u slijedeem ulomku iz Evanelja:
A oni upitae Isusa da bi ga mogli optuiti: Je li doputeno subotom lijeiti? On im ree: Tko to od
vas jedinu ovcu koju ima ne bi subotom prihvatio i izvadio kad bi mu upala u jamu? A koliko je ovjek
vredniji od ovce! Tako, slobodno je subotom initi dobro!

Tada ree ovjeku: Isprui ruku! On je isprui, i - ruka mu zdrava kao i druga! A farizeji
izioe i odrae vijeanje protiv njega, kako da ga pogube. (Mt 12, 10-14).
Kako vidimo, nije im uspjelo svojim pravnim smicalicama nadmudriti Isusa pred narodom i opet
je Isus potvrdio naelo po kojem je ljubav prema ovjeku ispred samodostatnih propisa lienih
milosra. initi dobro, a dobro je ljubav i ljubav je dobro, slobodno je uvijek initi, pa i onda kada je
zapovijeeno da se nita ne ini, tj. da se odmara od rada u ostalim dana u tjednu. Kada se to proiri
u univerzalnu primjenu u naim ivotima spoznaje se da je initi dobro i ljubav dozvoljeno, tovie,
obvezatno je i onda kada to ide protiv propisa, protiv zakona, protiv pravne drave i vladavine
prava. Tu vidimo da su ti pojmovi pretvoreni u neto to eli ponititi ljubav i milosre izmeu ljudi
i pretvoriti ih u otuene i zavaene jedinke. Pojmovi pravne drave i vladavine prava postali su
sredstvo u antikristovskoj slubi i od neega to je naelno dobro stvorilo se sredstvo u slubi zla.
577

Untitled-1.indd 577

10/23/06 8:12:01 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

Kako se prema takvoj upravo avolskoj dosjetljivosti treba postaviti vidimo kada svoje rijei izreene
farizejima Isus odmah primjerom dodatno potvruje djelom izljeenja otvoreno prkosei farizejskom
autoritetu i onodobnom farizejskom pravnom poretku. Time se u njihovim oima Isus pretvorio u
nepomirljivog neprijatelja kojeg se moralo ubiti jer inae oni ostaju bez svojih pozicija moi koje su si
prisvojili. Isusov pravni nauk bio je nespojiv s farizejskim pravnim naukom i te dvije oprenosti nisu
mogle postojati jedna uz drugu. Suverenitet istine suprostavljen je suverenitetu lai i iz toga proizlazi
agresija i mrnja lai koja zna da moe vladati samo ako ubije svu istinu jer istina oslobaa, a to la
koja zarobljava eli sprijeiti. Zato farizeji odrae vijeanje o tome kako da pogube Isusa.
Kad Isus to dozna, ukloni se odande. Za njim je ilo mnotvo. On ih sve ozdravi i poprijeti im da ga ne
prokazuju - da se ispuni to je reeno po Izaiji proroku:

Evo Sluge mojega, koga sebi izabrah:


mog ljubimca, miljenika due moje!

Stavit u Duha svoga na njega:


navijetat e pravo narodima;

preti se nee, nee buiti,


glas mu se nee uti po trgovima;

trske stuene prelomiti nee,


stijenja to tek tinja nee ugasiti
sve dok do pobjede ne izvede pravo.

Ime njegovo nada je narodima! (Mt 12, 15-21).
Ovdje je prekrasno pokazano kako se treba odnositi prema prijetnjama i samome zlu koje radi protiv
ovjeka. Zla se kloniti, ali nipoto se zla bojati i dozvoliti da svojom prijetnjom zlo sprijei na daljnji
rad, daljnje injenje dobrih djela motiviranih ljubavlju i milosrem. Ujedno je i u starozavjetnom
proroanstvu opisano kako je Mesija onaj koji po kome se odreuje pravo. Izaija posve jasno govori
kako e Mesija navjetati pravo narodima i to na nain suprotan svijetu. Jedino i samo po Mesiji dolazi
ljudima pravo i to treba biti jasno svima koji se pozivaju na Hegela, Marxa ili bilo kojeg drugoga navjestitelja prava neuglavljanog u Kristu. Mesijino, tj. Spasiteljevo pravo navjeta se skromno i ponizno,
dok se lano pravo ili pravo smrti, i onda jednako kao i danas, proklamira sa svom moguom pompom, galamom, kienjem i slatkorijeivou. Izaija zavrava isto tako jasnim nagovjetajem po kojemu
se vidi prije spominjani sukob dvaju prava: onog istine i onoga lai. Pobjeda pripada Isusu i istini koja
dolazi jedino po Njemu, a to i Izaija govori kada kae da je njegovo ime nada narodima. Protiv ovog
sustava zla i pripadajueg prava lai i prava smrti sam ovjek nema izgleda, nema nade i jedino ako
prihvati Spasitelja dolazi nada i dolazi pobjeda. Ime je to Isusa Krista te je jasno i posve odreeno
kako je mogue ovjeku spasiti se od svih zala koja ga vrebaju. Konkretnim i stvarnim imenom i tijelom Spasitelja raspetog za sve nas, a ne prihvaanjem zla i lai koje stvarno niti ne postoje kao neto
stvoreno nego je to posljedica nedostatka dobroga, te je po tome sve ono nepostojee i/ili apstraktno
prispodobno zlu i laima.
Farizejsko-juridikim uzdizanjem apstraktnog prava na piedestal najvee mogue objektivne pravednosti postiglo se ovo stanje u modernom sekularnom drutvu u kojem je sloboda pravo initi sve to je
doputeno zakonom. Tako neto je sumrak slobode, jer onaj koji odreuje zakone, a posebice onaj koji
odreuje njihovo tumaenje zato to raspolae silom, preuzima na ovaj nain sveukupnu slobodu u
svoje vlasnitvo. Moe se sve napraviti u skladu sa zakonom onako kako dotinom moniku odgovara,
a sam autoritet zakona jo je dodatno potkopan liberalnim tumaenjem to jo vie olakava manipulaciju. Sudovi u konanici donose odluke pod pritiskom stvorenog miljenja od strane medija koji su
opet pod kontrolom istih zakulisnih sila, a kako je to prije ve i reeno.
Hrvatska iz svih navedenih razloga mora imati zakonodavstvo postavljeno upravo na suprotnim principima od ovih sadanjih licemjernih i nadasve nepravednih. Hrvatski zakoni moraju biti kratki, jasni
i bez dodatnih tumaenja, pa e ih tako svi moi dobro poznavati i razumjeti. Da bi to bilo jo dodatno
poboljano u svojoj izvedbi potrebno je polaziti iz prihvaenih i opepoznatih etikih naela, odnosno
to znai da se u sluaju Hrvatske sve gleda kroz kransku prizmu kroz koju se dalje stvaraju sloeniji
zakljuci.
578

Untitled-1.indd 578

10/23/06 8:12:01 AM

Organizacija Ministarstvo pravosua i uprave

Takoer je jedna od osnova budueg hrvatskog zakonodavstva poslunost i odgovornost svih prema
svojim nadreenima, a sukladno s time ide i radikalno smanjenje zlouporaba poloaja zbog pune odgovornosti svih prema dravi.
Jedna od bitnih naelnih, verbalno-pojmovnih dinsktinkcija od sadanjeg svjetonazora biti e u odstupanju od ovolikog navoenja prava kao pojma i zamjenom rijei zakon. Pravo koje je neodreeno i
ope postaje zamjenjeno zakonima koji su konkretni i razumu jasniji.
Drava ima pravo i obavezu sve zlouporabe zakonskih ovlasti kanjavati posebno strogo i principijelno
tako da se suzbije svaka volja za rizikom koji je ukljuen u zlouporabama sustava i poloaja. Vano je
da niti jedan primjer nezakonitosti i zloporabe ne ostane nekanjenim, ali isto je tako vano sve primjereno medijski prikazati kako bi se poruka odgovornosti prenjela u to veem opsegu.
Sudovi e biti otvoreno (za razliku od sadanjeg stanja gdje je to prikriveno) povezani s interesima
drave i ukoliko je drava sa svojom vlau i samom osobom vladara u suglasju s pravim nacionalnim
interesima onda ta povezanost nema u sebi nikakvog proturjeja. O pravednosti vladara ovisiti e i
pravednost sudova i sudaca, ali i o pravednou tih sudov i sudac puno ovisi i pravednost vladara.
To je dvosmjerno djelovanje koje se uzajamno potpomae ukoliko postoji opi sklad i tako raste u
vrlinama. Suci e morati znati da je njihova uloga kanjavati i primjenjivati zakon, koji je i stvoren radi
primjerena privikavanja ljudi na kazne i na preodgoj kroz kaznu, a ne radi isticanja osobnih duhovnih
osobina sudaca. Kazna, koliko je odgojna za osuenika, toliko je jo i vie odgojna za narod. Kada se
pokae kako se kritelji zakona kanjavaju, ljudi poinju tek onda potivati zakon. Kada netko proe
nekanjen u svojim nezakonitostima i ostali s pravom misle da i oni mogu izvui neku korist ne potujui zakon. Tako ulazimo u nerjeivu situaciju u kojoj smo danas gdje se nita ne moe normalno raditi
i gdje svugdje vlada vea ili manja doza bezakonja. Stvoreno je ozraje gdje oni koji su vrsto na principima moralnosti i potenja ne mogu prosperirati i napredovati u drutvu na osnovu svojih vrijednosti
ve se istiu i nameu oni nemoralni, nepoteni, laljivi i iskvareni u svim zamislivim oblicima. Stvara
se obrazac u kojemu najbolje (u svjetovno-materijalnom smislu) prolaze oni koji primjenjuju veu
podlost prema blinjemu i tako je sustavno izokrenut naputak o ljubljenju blinjeg svoga koji svojim
postojanjem samo raste u zlu. Kroz neko vrijeme drutvo, nacija i njena drava koji su odreeni unutar
opisanog obrasca postaje naveliko proeto zlom u sebi i kroz sve svoje strukture, a prvenstveno se kao
lako kvarljiva roba pokazuju intelektualne, politike i gospodarske elite. Te elite su i oformljene tako da
su na pozicije kojima se odluuje i upravlja doli ljudi selektirani kroz sustav koji podrava i selektira
relativistiku moralnost egocentrizma gdje je dobro ono to je na korist pojedincu. Time se postiglo da
nitko ne moe doi na kljune elitistike pozicije, a da nije prihvatio naela zla i pokvarenosti.
To ne samo da ini tetu i nepravdu prema onima koji su moralni kao osobama-pojedincima nego teti
cijeloj zajednici. To je za naciju i/ili dravu pogubno i vodi je u propast, u njezinu smrt, a kada se to
shvati onda je valjda jasno da iza stoje one silnice koje propovijedaju ukinue ili prevladavanje kako
religije (prvenstveno katolikog kranstva) tako i nacija i drava jednako, te njihovu transformaciju
u jednu jedinstvenu tvorbu, u jednu svjetsku nadvladu sa svojim izabranikom, tj. lanim mesijom
Antikristom.
Da bi se izilo iz te zadanosti u loem poretku u dravi Hrvatskoj o kojoj se ovdje govori stvara se
potpuno novi narataj sudaca neoptereenih prolou i svom kompromitiranou koja iz te prolosti
dolazi te uvelike sputava djelotvornost. Ti novi suci imaju biti educirani na idejama moralnog kodeksa
koji ne doputa vie mogunost ustrajanja u zabludama, jer ako se na zabludama ustraje one prije ili
kasnije unite naciju i dravu svojim naruavajuim naelom.
Po tome se isto tako ukida pravo kasacije koje e prijei u ruke dravne vlasti s vladarom na elu koji e
biti onaj ija e odluka biti konana. Tako e o eventualnim neispravnim odlukama sudaca odluivati
vlast (vladar), a ukoliko se iste ustanove, suci e snositi odgovornost prema procjeni vlasti i vladara.
Time se osigurava da suci rade svoj posao pod punom odgovornou za svoje odluke, da naue svoj
posao na nain da se krive presude to rijee dogaaju, a ne da se kao do sada suci meusobno tite i
pokrivaju svoje greke. Suci i sudstvo postali su jedna drava u dravi i to je razarajue za opstojnost
579

Untitled-1.indd 579

10/23/06 8:12:01 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

svake drave i zato se drava mora zatititi razbijanjem tog sudakog cehovskog klana koji se nije
izgradio za ope dobro nego za ostvarenje sudake nedodirljivosti kojom se onda oni sami slue prvenstveno u zatiti svoje nesposobnosti i korumpiranosti. Krive presude postale su pravilo dananjeg
sustava, dok je dobra presuda sada jedna iznimka to dovodi do ogorenja i sveobuhvatnog nezadovoljstva dravljana svojom dravom. To nezadovoljstvo dravom je jedan od glavnih ciljeva takvog
ustrojstva koji je nametnut kroz liberalno-demokratski svjetonazor.
Posebna je pria odvjetnitvo koje ljude dehumanizira i pretvara ih u hladne, surove i uporno besprincipjelne osobe. Oni tako kako su ve oformljeni u svim sluajevima sve svode na legalne, ali
bezline temelje. Sve stavljaju u kontekst koristi zatite svojih interesa, a ne za ope drutveno dobro.
Jo konkretnije objanjeno, sve je podreeno osobnoj koristi na tetu istine, a jedino je istina, i to puna
i stvarna istina odreena jedino po Gospodinu, ono to daje odgovor to je to ope drutveno dobro.
Odvjetnici rade suprotno od toga smiljajui opravdanja pod svaku cijenu, hvatajui se sitnih klauzula
jurisdikcije i tako se presuda donosi prema mogunou angairanja boljih odvjetnika, a ne prema
krivnji ili nevinosti, a to sve samo dodatno demoralizira sud u oima puka.
Jedan od primjera apsurdnosti je i tzv. privilegija odnosa odvjetnika i klijenta. Odvjetnik se tako izdvaja od dunosti ostalih dravljana i daje mu se mogunost raspolaganja odreenim informacijama
koje mogu tetiti klijentu, a da ih nije obavezan predoiti sudu iako bi mogao pomoi u utvrivanju
istine i tako pomoi pravinosti cjelog postupka. Odvjetnicima je tako omogueno ono to je svima
ostalima zabranjeno i za to se trpe i kaznene sankcije. Time je praktiki legalizirana la i prijevara,
samo to se to eufemistiki prigodno nazvalo privilegijom. Jasno je da je to neodrivo i kao takvo
ne moe postojati u hrvatskom pravosudnom sustavu. Svi, i odvjetnici i tuilatvo, i svi dravljani bez
obzira kojoj profesiji pripadali, duni su raditi na utvrivanju istine i samo istine, a sve to od istine
odvlai predstavlja nedoputeno i kanjivo djelovanje. U ovom sluaju odvjetnici moraju ono to znaju, a relevantno je za postupak, predoiti na uvid sudu. Naravno da se isto odnosi i na tuilatvo koje
je postalo progoniteljem iji je cilj dokazati ispravnost svoje optube pod svaku cijenu i ne obazirui se
na utvrivanje istine skrivaju sve ono to im se ini da bi moglo pobiti optubu.
Zbog prije navedenih karakteristika odvjetnika i ostalih njihovih sklonosti poput umnoavanja unutar
drutvenog sustava koje je gore i od birokratskog umnoavanja, opseg odvjetnikog djelovanja mora
biti stavljen u strogo definirane okvire po kojima e biti u rangu jednog inovnika-izvritelja. Odvjetnici e stoga kao i suci biti lieni kontakta sa strankama, dobivati e poslove samo od suda, razmatrati ih prema dokumentaciji i izvjeima te tititi svoje klijente poslije sasluanja na sudu prema ve
utvrenim injenicama. Kao i dravni inovnici i odvjetnici e imati svoja primanja utvrena prema
kriterijima radnog zakonodavstva i nee ovisiti o broju dobivenih oslobaajuih presuda. Odvjetnici
imaju biti protutea tuiteljstvu koji isto tako djeluju i u sadanjem sustavu pravosua, ali je ta ravnotea naruena u korist odvjetnika koji mogu biti plaeni visokim honorarima od bogatih klijenata da
ih oslobode pod svaku cijenu. Kako tuiteljstvo ima svoju motivaciju da dokae krivnju i odvjetnitvo
mora imati jednaku motivaciju da dokae nevinost pobijajui tuiteljeve dokaze o krivnji. Ni vie ni
manje, i taj balans treba biti ujednaen kako bi sustav bio to blii pravednosti. Sve navedeno najbolje
omoguuje da se utemelji potena i besprijekorna obrana koja nije postavljena na interesu ili koristoljublju nego na uvjerenju. Ujedno se izbjegavaju silna podmiivanja koja su postala dio pravosua u
tolikoj mjeri da dobitak spora ovisi primarno o tome tko moe vie platiti. Tako se postie istinska,
a ne deklarativna ravnopravnost pred pravdom i odstranjuje nepotrebno parnienje, potezanje po
sudovima od nemila do bestraga, to sve podstiu sami odvjetnici lovei svoje klijente i izmiljajui
sluajeve.
Odvjetnici i pravnici su se toliko umnoili da se cijeli pravni sustav podeava sam od sebe tako da bi
svi imali to vie posla i pripadajue vee zarade od tog poveanja posla. Organizirao se svojevrsni perpetuum mobile koji onda polako ali sustavno i sa stalnim poveanjem apetita prodire svu drutvenu
energiju. To na kraju toliko oslabi cijelo drutvo i povea sveukupnu skupou proizvodnje i ivljenja da
nije mogue opstajati kao jedna vrsta cjelina nego se dogaa samouruavanje i sveopi kolaps sustava.
Onda nasupaju oni lovci u mutnome koji sve i podstiu te iz tog namjerno stvorenog drutvenog kaosa
stvaraju svoj red koji nije drugo nego red uperen protiv Boga i ovjeka.
580

Untitled-1.indd 580

10/23/06 8:12:01 AM

Organizacija Ministarstvo pravosua i uprave

Time to se odvjetnitvo stavlja u kontekst dravnih inovnika kao i tuilatvo takoer se postie bitno
skraenje sudskog postupka, a samo da se to postigne ve je ispravljeno vie nepravdi nego to ih je
stvoreno zadobivenom brzinom. Jer, sporo presuivanje uvijek je nepravedno, makar na kraju presuda
i bila formalno gledajui dobra. Radi se o tome da je nemogue nadoknaditi izgubljeno vrijeme i po
tome izgubljenom vremenu koje je prolo u limbu nedoneene presude nanesena je nepravda najmanje jednoj strani u sporu, a esto su na gubitku svi: i stranke i drava u cjelini.
Ve samo beskonano otezanje dovretka spora je automatski samo po sebi nepravedno jer ako se na
kraju i donese pravedna odluka nema u sebi dovoljno pravinosti koju je izgubila protokom vremena,
kako je i reeno. Jer koja je korist od rijeenja nekog spora nakon npr. desetak godina parnienja? Tko
moe nadoknaditi vrijeme koje je oteeni izgubio? Tu se nikakvom presudom ne moe odrediti bilo
kakva pravedna naknada jer je ovjeku zbog odugovlaenja procesa moda cijeli ivot krenuo neeljenim tokom. Zbog nerijeavanja moe mu propasti posao, imovina biti izgubljena, upropastiti zdravlje
ili razoriti obitelj. Kasna pravda je tu od nikakve koristi, a ono to je najee sluaj je da do pravedene
presude niti ne dolazi nego se sve ili izgubi u zastari ili se jo dalje otee u nedogled.
U interesnoj sprezi odvjetnika, tuitelja i sudaca (u svim kombinacijama) spor se lijepo otee dok ne
doe u tu tzv. zastaru. Onda su svi odjednom nekim udom zakonski isti, a onaj koji je u svemu pretrpio tetu potpuno je nemoan, ali i ogoren zbog nepravde koju je pretrpio zbog najobinijeg nerada
onih koji su za rad trebali biti zadueni.
Sam pojam zastare i je izmiljen od strane cijele te odvjetniko-sudske kaste koja je time opravdala
svoju sporost i dodatno podigla sebi zaradu kroz korumpiranost. Koja je to pamet koja se sjetila zastare
i da je sve to tako olako prihvaeno kao neto normalno? To bi bilo kao da ceh, npr. graevinaca, sebi
izbori kao normalno da se krene u izgradnju kue, ali da se ta ista kua onda nikada ne dovri zbog
nesposobnosti graevinaca da tu kuu izgrade. Onda se ta kua ostavi tako nedovrenom, krene se
dalje graditi nekome drugome, nitko ne odgovara zato kua nije dovrena i zato je neki ovjek platio,
a ostao je bez svoje oekivane imovine. Eto, isto je tako smislena zastara u pravosuu, jer to znai da
se posao nije napravio, a da nitko nije poloio raune zato taj posao nije odraen i barem time kompenzirao onoga za koga se radilo i bivalo za taj rad istovremeno i plaen. Da su sudovi volonterski bilo
bi jedne teoretske mogunosti uvoenja pojma zastare, ali kako za svoj rad primaju plau iz dravne
blagajne, to znai da plaaju svi dravljani, tako nije dopustivo svoj nerad ili nesposobnost legalizirati
kroz pojam zastare.
Primjedbe da e biti nepravedno osuenih stoje utoliko ako se uzme u obzir da je ovjek nesavren i da
u svemu to radi nema apsolutne savrenosti jer na svoj rad projicira i svoju ogranienost htio on to ili
ne. Mogunost pogreke uvijek postoji, ali osnovna je razlika u tome to je pogreka posljedica pukog
sluaja (sluaja u ljudskim mjerilima), a ne posljedica svjesno stvorenog sustava koji preferira jednu
zakulisnu manjinu monika i one koji raspolau novanim bogatstvom na raun ostale veine, a to je
sada sluaj. Bitno je i za spoznati da e nepravednih presuda biti drastino manje nego u sadanjem
sustavu tzv. neovisnog sudstva koji ima veinski udio nepravde u svojem radu. Kao i kod dioniarskog
sustava, i u liberalno-demokratskom ureenju pravosua vai pravilo da onaj koji ima veinski udio
upravlja odreenim sustavom, pa tako i u sluaju sudstva gdje je vei udio nepravde u odnosu na pravinost upravljanje tim sustavom je u loim, da se ne kae i zlim rukama.
Prema tome, ova primjedba o nepravednim osudama kojih e biti i unutar teokratskog dravnog ureenja i pripadajueg pravosua nikako ne moe stajati i krajnje je licemjerna jer onaj koji je izrie
zatvara oi pred svim ovim enormnim i istovremeno legitimiziranim (dakle svjesnim, namjernim)
nepravdama. Ne vidjeti to je na stvari u cjelokupnom pravosudnom ureenju liberalne demokracije znai biti slijepac i pored zdravih oiju. Ne vidjeti kako su oni najslabiji i najnemoniji sustavno
stavljeni u jo loiju poziciju dok se cijelim pravnim poretkom tite oni koji su jaki i prvenstveno kroz
raspolaganje kapitalom u poziciji monika znai ne vidjeti ono to se mora i vidjeti i denuncirati kao
neodrivu nepravdu makar se zbog toga i trpilo upravo putem tog istog nepravednog sustava.

581

Untitled-1.indd 581

10/23/06 8:12:02 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

Teokratski ustav
Koliko je zakonodavstvo u svojoj biti potpuno subjektivne naravi i koliko je podlono moi (sili) po
kojoj se odreuje kojoj subjektivnosti e se podiniti lako je vidljivo ako se analiziraju ti isti konkretni
zakoni koji su takvima (neodreenima, nejasnima, neprotumaivima) napravljeni upravo zato da bi
silnici postali jo silnijima, sve do apsolutne (boanske) moi.
Za tu kratku analizu nekih hrvatskih zakona uzeti e se zakoni zapisani u ustavu, jer se od ustava dalje
odreuju i po ustavu ravnaju svi ostali zakoni. Ako je ustav vieznano napisan onda je posve prirodno da je cijelo zakonodavstvo unutar suvereniteta tog ustava samo jo i vie neodreeno, nejasno,
neprotumaivo i subjektivno prema volji monika. Ustav iz kojega e se vaditi odreeni primjeri je
Ustav Republike Hrvatske, ali to to je na ne umanjuje univerzalnost primjene razoblienja njegove
besmislenosti na sva ostala sekularna drutva. Ustav Republike Hrvatske (zadnja izmjena od njih nekoliko bila je u oujku 2001. godine) nije nita drugo nego kopija zadane i univerzalne, moglo bi se rei
i globalne, liberalno-demokratske sekularne matrice. Nema bitnih razlika izmeu ustava Republike
Hrvatske i ustava Francuske, vedske, Austrije, Srbije, Italije, itd. Sve su to ustavi podloni tumaenju
prema trenutnim zahtjevima zakulisnih monika i kao takvi su svugdje instalirani kako bi ista mrana
sila mogla upravljati svima i svakome.
Pritome je vrlo indikativno da je Velika Britanija jedina drava Zapada koja nema svoj ustav, a kao
odreena zamjena za ustav postavlja se kraljevska kua. Koji su razlozi tog propusta trebalo bi biti
oito: Velika Britanija zajedno sa SAD-om ima posebnu ulogu u izgradnji Novog svjetskog poretka
i zato joj nije sputana djelotvornost njezine upravljake elite nekim ometajuim i u biti nepotrebnim ustavnim paragrafima, a isto tako ostavlja se slobodan prostor za neki budui novodobni ustav
planirane globalne drave. Takoer je kroz nepostojanje britanskog ustava vidljivo da je ustav jedna
farsa jer Velika Britanija potpuno djelotvorno funkcionira kao drava, a one drave koje su se okitile
ustavima postale su podlone judeo-masonskoj kliki koja je ujedno ponajvie zastupljena kao elita na
anglo-amerikom prostoru (Velika Britanija, SAD, Kanada, Juna Afrika, Australija, Novi Zeland). Subjektivnost onoga koji ima silu kao stvarnog pravosua u odnosu na ono formalno-fiktivno napuhano
i skriveno iza velikih rijei o neovisnom pravosudnom sustavu pokazuje se upravo kroz nepostojanje
britanskog ustava i postojanje raznih kloniranih ustava kod ostalih zapadnih drava, a sve skladno
funkcionira tako da se ta prividna ustavna suprotnost nimalo ne primjeuje. Da su besmislene lekcije
o demokraciji, liberalizmu i fiktivnim slobodama tone ne bi bilo mogue spojiti ta dva navodno razliito utemeljena sustava kao to je to britanski u odnosu na europsko-kontinentalni. Kako je istina u
tome da su svi ustavi u ovakvim demokratsko-liberalnim varijantama jedna obina prijevara kojoj je
svrha slatkorijeivou i praznim frazama dati iluziju velike istine, nemjerljive slobode i nenadmane
pravednosti, onda i takva nespojivost ima svoje objanjenje.
Sve je, naravno, potpuno suprotno od toga to se javno deklarira. Prisutna je jedna velika la, ropstvo
i sveopa nepravda. Cijelo sekularno usmjerenje osigurava samo daljnje poveanje svih tih zala, a
pravosue sa svojim zakonodavstvom i ustavom kao vrhuncem licemjerja samo je jedan od kotaia
sloenog seklurarnog stroja u slubi protiv Boga i ovjeka.
* * *
Vratimo se na razoblienje te prijevare kroz primjere iz Ustava Republike Hrvatske koji sada slijede
zajedno s pripadajuim objanjenjima:
Primjer 1:
lanak 6., stavka 4.:
Protuustavne su politike stranke koje svojim programom ili nasilnim djelovanjem smjeraju podrivanju
demokratskog poretka ili ugroavaju opstojnost Republike Hrvatske. O protuustavnosti odluuje Ustavni
sud Republike Hrvatske.
582

Untitled-1.indd 582

10/23/06 8:12:02 AM

Organizacija Ministarstvo pravosua i uprave

Ovaj lanak ustava u biti kae da sustav sam odluuje tko je onaj koji ga eventualno podriva ili ugroava. U praksi to znai, a to moemo svi koji u Hrvatskoj ivimo vidjeti, da je lopovsko-izdajnika klika
sigurna od mogunosti da netko uspije ugroziti njihove pozicije kroz institucije same drave jer kada
se osjete ugroenima mogu se pozvati na ovaj lanak i pripadajui stavak te rei da ono to ugroava
njih ugroava dravu. Onda se onaj koji ugroava i takvim je legalno oznaen jednostavno uklanja
primjenom sile i represije, a sve se stavlja u paket nekakvog pravnog poretka, ma to to znailo.
Da ima imalo pravde i istinoljubivosti mogao bi se ovaj lanak ustava iskoristiti na neko dobro te sve
vladajue stranke i njihova vodstva ukloniti zato jer su oni ti koji uistinu svojim (ne)radom podrivaju i ugroavaju Hrvatsku. Dokaza ima beskonano mnogo, a samo je potrebno imati volju za
utvrivanjem injenica. Budui da te volje nema i da strukture na vlasti u Hrvatskoj same subjektivno
odreuju tko podriva i ugroava te to bi to uope bilo podrivanje i ugroavanje, jasno je da nemaju
toliko potenja (nemaju ga uope) pa da sami sebe osude. Oni sebe i svoja izdajniko-kriminalna djela
tite, a budui da su ih radili po nalozima globalnih monika time tite i njihove globalne interese i
tako svi skupa, strani gospodari i njihove domae sluge, lijepo egzistiraju zaogrnuti platem navodnog
legitimiteta. I to jo ustavnog legitimiteta kako bi sve pompoznije zvualo.
Primjer 2:
lanak 14.:
Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji koe, spolu, jeziku, vjeri,
politikom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, roenju, naobrazbi,
drutvenom poloaju ili drugim osobinama.
Svi su pred zakonom jednaki.
lanak 16.:
Slobode i prava mogu se ograniiti samo zakonom da bi se zatitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni
poredak, javni moral i zdravlje.
Svako ogranienje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ogranienjem u svakom pojedinom sluaju.
Ovdje imamo primjere dvaju suprostavljnih iskaza koji su tu samo zato da bi sve izgledalo jako umnim
i pravinim, a istovremeno svojim nepotrebnim prisustvom dodatno umnoili i zakomplicirali cijeli
ustav i pravosudni sustav.
lanak 14. ve je sam po sebi nepotrebno dugaak jer bilo je dovoljno rei da svatko ima prava i slobode bez naknadnog nabrajanja koje ionako zavrava neodreenou drugih osobina. Ii stavljati u
zakon nepotrebno nabrajanje primjer je ispraznosti gdje je isto tako moglo biti navedeno da prava i
slobode dolaze neovisno o boji kose, duini noktiju, tjelesnoj teini i sl. Ipak, ono to to nabrajanje radi
je da osim ostaloga pokazuje potpunu nekonzistentnost cijelog ustava jer je nabrojeno i politiko ili
drugo uvjerenje kao jedno od prava i sloboda, to naprosto nije istina jer je po vie prethodnih lanaka
izriito navedeno da je jedino viestranaka demokracija legitimno politiko uvjerenje i da onaj koji
tu demokraciju samo eli osporiti stavlja sebe na udar zakona. lanak 6., stavka 4. iz prvog primjera
jedan je od tih koji demantiraju postojanje slobode politikih ili drugih uvjerenja kao deklarativne
magle, a ima ih jo.
lanak 16. govori o tome da se slobode i prava mogu ograniiti zbog zatite drugih ljudi, pravnog poretka, javnog morala i zdravlja. Najprije se lankom 14. slobode i prava daju kao neogranienima, da
bi se vrlo brzo dala ogranienja. Najbolje je to je odreivanje kada se ta ogranienja, inae navodno
neogranienih prava i sloboda, mogu primjeniti ostalo u potpunoj neodreenosti koja je dodatno pojaana navoenjem da se u biti uvijek gleda svaki pojedini sluaj. Zato je onda uope bilo potrebe za
ova dva lanka ustava kada se sve opet svodi na subjektivno odluivanje nekolicine ljudi prema njihovim politikim i ivotnim svjetonazorima? Sve se svodi na to da netko odreuje to je to ona situacija
kada je potrebno zatititi slobodu i prava drugih ljudi i kada je potrebno zatititi pravni poredak, javni
moral i zdravlje.
Posebno se istie pitanje kako je mogue odrediti pojam javnog morala, odnosno ako izbacimo nepotrebni pridjev, morala kao takvog? Kako je mogue znati to je moralno kada je izgubljeno moralno
uporite sekularnim, a posebno liberalno-demokratskim, relativiziranjem svega separacijom drave
583

Untitled-1.indd 583

10/23/06 8:12:02 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

od Crkve? Odnosno, separiranjem ovjeka od Boga. Tko sada u sekularnom drutvu, kada nema prihvaanja moralnih odrednica danih ljudima od Boga kroz Crkvu, moe dati definiciju ili barem grubo
odrediti to je moralno, a to nije? Koji ovjek moe imati takav autoritet i biti toliko savren da postavi
moralne odrednice kojih e se sada drugi ljudi pridravati? Nema tog ovjeka koji tako neto moe
postii i konani je rezultat potpuni moralni kolaps drutva koje takve odredbe stavlja u svoje zakone,
dok se istovremeno distancira od onih savrenih moralnih odredbi danih mu od Stvoritelja. To je i
cilj takvih zakona i/ili ustava: da se moralnost odreuje po samodostatnoj ljudskoj, umjesto po
ponuenoj Bojoj odredbi.
Isto kao i u prvom primjeru i ovdje bi, potpuno u skladu ak i s ovim besmislenim ustavom, bilo
teoretski mogue uiniti ispravnu stvar i progoniti stvarne zloince. Tako je cijeli niz pojedinaca u
dananjoj Hrvatskoj koji su svojim izdajnikim i kriminalnim djelima svima nama ugrozili slobodu
i prava. Isto su tako ti pojedinci ugrozili javni moral i sveukupno zdravlje hrvatske nacije. Niti ove
tvrdnje nema smisla posebno nabrajati jer bi to dovelo cijelu knjigu na razinu enciklopedije. Dovoljno
je da svatko razuman i poten kroz neposredno ivotno iskustvo vidi to se sve dogaa pa time ujedno
vidi i dokaze za nedjela, a kao jedan banalan primjer ugroze npr. zdravlja dovoljno je to to se doputa
poslovanje globalnim trovateljima poput McDonalds-a, uvoz GMO hrane i sl.. I ovdje je mogunost
da se tako neto ostvari samo teoretska, jer nee ova zloinaka klika sama sebe optuiti i suditi, nego
e se pod svaku cijenu odrati na svojim pozicijama moi, bogatstva, slave i ostalim nezasluenim
steevinama.
Primjer 3:
lanak 21.:
Svako ljudsko bie ima pravo na ivot.
U Republici Hrvatskoj nema smrtne kazne.
Ovaj lanak je posebno licemjeran i pokazuje dokle lana objektivnost, a u biti sublimirana subjektivnost na koncu dovodi. Pored ovog lanka realno ne bi smjelo biti doputeno izvravanje edomorstva
pod nazivom abortusa i svaki je pobaaj izvren u Hrvatskoj po ustavu nezakonit, tj. jedan oito zloinaki in. Sekularno-liberalna svjetonazorna logika sasvim mirno podnosi da u ustavu kao navodnom
vrhovnom zakonu stoji da svako ljudsko bie ima pravo na ivot i istovremeno gleda kako se ubijaju
oni najmlai, najneviniji i najnemoniji. Takvo izopaenje jedne sutinske pravednosti dokazuje koliko je liberalizam prijetvoran, ali isto tako moe pokazati kao orijentir za budue mogunosti ugroze
ljudskog ivota jer kada se moe raditi ovo to se radi, onda je svako ostalo zastranjanje protiv ovjeka
isto tako lako ostvarivo i svako ljudsko bie moe se nai na udaru bez obzira na velike proklamacije
o pravu na ivot i navodnoj zatiti ivota. Dodatno je sve jo zainjeno izjavom da u Hrvatskoj nema
smrtne kazne dok se ista prakticira svakodnevno s lakoom primjerenoj odluci da se izvadi zub. Pie
da nema smrtne kazne dok se smrtna kazna izvrava po odluci doneenoj na osnovi egocentrinosti
i komoditeta koji su neijim subjektivnim sudom postali objektivno mjerilo po kojemu se odluuje
hoe li smrtna kazna biti izvrena ili nee. Odluka da se ubije postala je pravom na izbor to nije
nimalo sluajan izraz jer je samo u demokratsko-sekularnom ozraju koje divinizira izbor, biralita,
izborne procese i sline cirkusarije mogue ubojstvo nazvati izborom, tj. izborim pravom! Kada neto
poprimi status apsolutnog dobra, kao to je to demokracija sa svojim biranjem ili izborom, onda je
izbor ona savreno pogodna rije za opravdanje ubojstva.
Kada je postignuto stanje zombizacije drutva koje tolerira ovakvo zloinatvo nad ivotom onda je
poslije sve mogue. Kada nema suosjeanja s neroenom djecom nema vie istinskog osjeaja za istinu
i pravdu, sve je potpuno poremeeno i vlada potpuno moralno rastrojstvo u kojemu korist izvlae oni
koji su sve i zakuhali svojim podmuklim djelovanjem.
Primjer 4:
lanak 22.:
ovjekova je sloboda i osobnost nepovrediva.
Nikome se ne smije oduzeti ili ograniiti sloboda, osim kada je to odreeno zakonom, o emu odluuje
sud.
584

Untitled-1.indd 584

10/23/06 8:12:03 AM

Organizacija Ministarstvo pravosua i uprave

Jo jedan primjer posve besmislenog lanka Ustava gdje sa prvo govori u prvom stavku o nepovredivosti slobode i osobnosti, da bi odmah zatim to isto bilo opet ponovljeno na poetku reenice drugog
stavka i odmah u nastavku iste te reenice sve prije izreeno u potpunosti demantirano. Govori se o
nepovredivosti da bi odmah uz to bilo dodano ogranienje, to je sve skupa van svake pameti. Ako je
neto nepovredivo onda je nepovredivo i nije spojivo uz nepovredivost slobode staviti ogranienje u
vidu zakonskih odredbi i sudskih odluka. Nije spojivo u svijetu zdravog razuma, ali je u svijetu juridikih besmislica koje su same sebi svrha sve mogue, pa i istovremeno dati ogranienu nepovredivost
slobode u jednoj jedinoj reenici bez da to ikome izgleda kontradiktorno.
Ovakvih primjera shizofrenih lanaka Ustava ima podosta i sve izreeno za ovaj lanak naelno vrijedi
i za ostale lanke napisane u istome duhu besmisla i apsurda.
Posebna bi pria bila ulaziti u sam smisao ovjekove slobode i nepovredive osobnosti jer uope doticanje tih pojmova predstavlja jednu nepotrebnost. Sloboda i osobnost ne daje se nikakvim ljudskim
doputenjem nego su dani svakom ovjeku od Boga ve samim darom ivota. Prema tome potpuno
je nepotrebno navoditi da ovjek koji je iv ima slobodu i osobnost jer se to podrazumijeva samo po
sebi.
Primjer 5:
lanak 39.:
Zabranjeno je i kanjivo svako pozivanje ili poticanje na rat ili uporabu nasilja, na nacionalnu, rasnu ili
vjersku mrnju ili bilo koji oblik nesnoljivosti.
Ponovno se odluka o tome to to znai pozivati ili poticati na rat, nasilje, mrnju ili nesnoljivost u
bilo kojem obliku ostavlja nedefiniranom pa po tome i potpuno ovisnom o tumaenju monika koji
odluuju o provedbi zakona, bili oni suci, politiari, imunici, tzv. uglednici ili netko drugi sasvim je
svejedno. Sve se svodi na to da mala skupina ljudi ili ak samo jedan pojedinac, a koji su kroz sustav
selektirani tako da pogoduju ouvanju i servisiranju tog istog sustava, na kraju procijenjuju to znae
ovako openito sroene odredbe.
Da nije tako ve bi se naao barem jedan koji bi tu zakonsku mogunost koja ovdje stoji usmjerio prema zloincima nad hrvatskim narodom i hrvatskom dravom. Nasilje je prilino rastezljiv pojam pa se
tako nasiljem moe smatrati i pretvorba i privatizacija koja je nad nama izvedena jer to je oito nasilje
nad hrvatskim radnicima i njihovim obiteljima. I politika uvoza hrane je jedno nasilje nad opstojnou
sela, seljaka i njihovih obitelji. Nasilje je i okupacija hrvatskog medijskog prostora te sve to se kroz
te medije plasira u javnost. Sva ova navedena nasilja motivirana su dubokom vjerskom mrnjom i
nesnoljivosti judeo-masonskih sila prema kranstvu, a posebno prema Katolikoj Crkvi. Prisutna
je takoer mrnja i nesnoljivost prema hrvatskoj naciji i samom postojanju hrvatske drave, a za to
postoji cijeli niz evidentnih dokaza onome tko ih eli vidjeti.
Ovaj lanak 39. Ustava u biti predstavlja liberalno-demokratsku varijantu komunistikog verbalnog
delikta s tim da je ovo puno prepredeniji pristup jer se nigdje ne spominje to je to stvarno kanjivo.
Tako se omoguuje progon svakoga za bilo to jer je svaki iskaz koji nije po volji strukturama vlasti i/ili
zakulisnim silama i koji oni osjete kao ugroavajui za njih mogue preimenovati u protuzakonito djelovanje. U komunistikim reimima je to bilo prvenstveno odreeno stavom prema ideologiji i glavna
je razlika u odnosu na liberalni teror dananjice u tome da su to kroz definiciju verbalnog delikta otvoreno priznavali. Sada, u demokraciji, proklamira se velika sloboda i navodna neovisnost o bilo kojoj
ideolokoj normi, dok je istovremeno na snazi potpuna ideologizacija svega i po toj odrednici se dalje
koristi kroz neodreeni zakon dana mogunost sveobuhvatne tiranije. Svakoga je mogue za praktiki
bilo to obuhvatiti lankom 39. i ukoliko je predodreen za odstrijel pojedinac nema realne mogunosti za obranu. lanak 39. posebno je saivio s medijskom promocijom, praenom takoer raznim
nevladinim udrugama i njihovim suberzivnim djelovanjem, koja je nametnula pojam govora mrnje.
Taj pojam je za medijsku primjenu prilagoen i skraen lanak 39. Ustava tako da se jednom sinhroniziranom manipulacijom priprema teren za prelazak iz latentnog u intenzivni progon neistomiljenika
i/ili oponenata Novog svjetskog poretka. Ve se dolo do stanja gdje je dovoljno da se medijski nekoga
oznai kao govornika mrnje i tome nije preostalo nita nego da u izolaciji eka svoju presudu. I to
najprije medijsku, a potom formalno-pravnu koja se i ravna po toj medijskoj presudi.
Govor mrnje kao sutina cijelog lanka 39. Ustava pravi je primjer kuda je cijelo to pravo s fantom585

Untitled-1.indd 585

10/23/06 8:12:03 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

skom pravnom dravom dolo i koliko je sve skupa jedna obina prijevara s ciljem porobljavanja
ljudskog roda. To je jedno fino, kulturno porobljavanje koje se najprije odigrava na razini duha,
zatim dolazi u vidu rijei i reenica te se iz te apstraktno-verbalne razine u konanici manifestira u
vidljivome tjelesnom svijetu. To je i najdjelotvorniji nain porobljavanja jer se ide odozgora, od opeg,
od univerzalnog, prema dolje, k pojedinanom, konkretnom, individualnom. Tako se postie prihvaanje stanja porobljenosti i od strane samog porobitelja te se otpor sputa na najmanju moguu mjeru,
a to je u suprotnosti s pristupom grube sile gdje nije izvrena preparacija duha i uma pa je otpor prema
porobljavanju tijela izrazito velik i masovan. U poglavlju o financijama je bilo govora o tome kako
svjetska nad-vlast zakulisno djeluje na naelu koncentrinih krugova s okultno-magijskim sreditem,
prvim krugom djelovanja u kulturi, drugim u medijima i tek potom dolaze iroki krugovi politike s
ekonomijom i pravom kao onim krajnjim i neposedno vidljivim manifestacijama onog skrivenog djelovanja pokrenutog iz sredita. Ovdje, kod primjera iz ustava i pripadajueg govora mrnje, na djelu
je isti princip pokoravanja ovjeka. Cijela koncepcija sekularnog prava, pravne drave, ustava i zakona
slui u svrhu suptilnog porobljavanja odozgora, a lanak 39. je najistaknutiji primjer tog protuljudskog i protubojeg rada.
Primjer 6:
lanak 49.:
Poduzetnika i trina sloboda temelj su gospodarskog ustroja Republike Hrvatske.
Drava osigurava svim poduzetnicima jednak pravni poloaj na tritu. Zabranjena je zloporaba monopolskog poloaja odreenog zakonom.
Drava potie gospodarski napredak i socijalno blagostanje graana i brine se za gospodarski razvitak
svih svojih krajeva.
Prava steena ulaganjem kapitala ne mogu se umanjiti zakonom niti drugim pravnim aktom.
Inozemnom ulagau jami se slobodno iznoenje dobiti i uloenog kapitala.
Kroz ovaj lanak Ustava vidljivo je koliko je ova drava i ovaj narod predodreen da bude pokoren,
uniten i lien svakog oblika vlasnitva koje bi mu osiguravalo neovisnost i suverenitet. Ovdje je jasno
dan obrazac kako e se hrvatski ljudi pretvoriti u sluge na vlastitoj djedovini.
Svaka reenica u ovom lanku je jedna la koja slui, i to posve otvoreno, dominaciji kapitala nad ovjekom. Poevi s nebulozama o trinim slobodama kojih nikada ne moe biti, o emu je govoreno u
poglavlju o financijama, pa tako i hrvatski gospodarski temelj poiva na niemu i zato se i pretvara u
jedno veliko nita. Dalje se daju nekakva obeanja o tome kako drava osigurava jednaki pravni poloaj na tritu to prevedeno znai da klike na i pri vlasti sebi osiguravaju materijalna dobra zakidanjem nacije. Zabrana zloporabe monopolskog poloaja je nova farsa i dovoljno je spomenuti hrvatske
telekomunikacije ili banke i sve to se samo tu dogodilo ve opovrgava postojanje ikakve pravde.
Stavka 3. proturijei stavki 2., jer ako drava intervenira poticanjem gospodarstva ve naruava prije
proklamiran jednak poloaj na tritu. To dravno interveniranje je sutinski dobra stvar, ali ovdje je
rije o tome da se radi o pustom deklarativnom interveniranju u slubi demagoke brige za narod bez
stvarne provedbe. Da je tome tako potvruju upravo sljedee stavke 4. i 5. koje govore tko je uistinu
gazda u kui, odnosno kojoj se sili sve podinjava i po kome se hrvatsko gospodarstvo ravna. Ulagai
kapitala, a koji su prije u poglavljima o financijama i gospodarstvu prokazani kako porobljivai, a ne
nikakvi dobrotvori, postaju nepovredivim svetim kravama kojima se sve ostalo potinjava. Stavka 5.
samo jo dodatno potvruje koliko je cijela operacija osiromaivanja naroda legitimizirana od strane
domaih prodanih dua kojima je svejedno to e biti s nacijom, dravom i vjerom samo dok oni imaju
trenutne koristi za sebe. Ovi stavci pisani su po neposrednom diktatu financijske internacionale skrivene iza institucija zaduenih za globalizacijski proces tipa WTO, MMF i Svjetska banka, a nai vrli
poslunici sve su to lijepo i odradili.
Svi ovi primjeri izvaeni iz Ustava Republike Hrvatske samo su dijelovi jedne cjeline koju bi se moglo
secirati do najsitnijih detalja, ali je to nepotrebno jer se ve i ovim navedenim dijelovima moe pokazati koji je ukupni (be)smisao takvog zakonskog ustroja. Valja jednako tako napomenuti da iz svega
pokazanoga treba biti jasno da je pouzdavanje u taj i takav (s)ustav iluzorno te svi oni koji misle da e
se isti sam od sebe popraviti ili da e usmjerenost prema nepravinosti prestati same od sebe ive u
586

Untitled-1.indd 586

10/23/06 8:12:03 AM

Organizacija Ministarstvo pravosua i uprave

tekoj samoprijevari. Sustav, ovakav kakav je, sa svom tom konstruiranom trodiobom vlasti u vidu
izvrne, zakonodavne i sudbene pokvaren je do sri i korumpiran po duini i irini. Tako formiran
i tako ispunjen sustav provodi i pripadajuu selekciju kadrova koji unutar njega rade i podravaju ga.
Selekcija je dosljedno principijelna od najniih pa sve do najviih pozicija te je tu i odgovor na pitanje
kako to da nema barem nekih izdvojenih primjera koji bi sustav pokuali osporiti barem po njegovim
vlastitim naelima, a to je pokazano teoretski moguim na prije navedenim primjerima. U najboljem
sluaju unutar sustava vegetiraju jedinke koje nisu same pokvarene ili korumpirane, ali njihov je propust upravo u tome u propustu. Ti tihi gledatelji nepravde i bjegunci od aktivnog djelovanja na suzbijanju zla predstavljaju glavnu snagu iskvarenog sustava jer se na njihovom pasivnom potenju kao
na kosturu nadograuje tijelo koje onda dalje vrijedno radi na zlu. Svojim stavom izbjegavanja rizika
djelovanja, svojim ziheratvom i mlakou, ti u osnovi nepokvareni ili nekorumpirani ljudi postaju
iskoriteni kao manekeni cijelog poretka koji zna kako manipulirati te zlo prikazati dobrim ili dobro
zlim.
Zato je kao nunost nacionalnog opstanka i ouvanja slobode i dravnog suvereniteta neophodno potrebno sustav dekonstruirati i postaviti novi, tome zlome suprostavljenom. Bez toga nema mogunosti
opstanka kao naroda sa svojom dravom na svojem teritoriju koji nasljedujemo po od Boga danom
pravu narodima na njihovu zemlju.
Za razliku od ove vrste ustava kakav je ovaj na sadanji i koji je samo varijacija na temu sekularnih
ustava i sekularnog zakonodavno-pravosudnog pristupa uope, hrvatski teokratski ustav je u potpunoj
opreci s istim. Moe se rei da je negacija negacije i kao takav ima glavnu karakteristiku da je usmjeren
prema daljnoj redukciji svih zakona nastalih na tom ustavu s idealistikim ciljem da na kraju ostane
samo ustav jer jednostavno nema vie potrebe za postojanjem drugih zakonskih odredbi do li onih u
ustavu. Vidljivo je da je to potpuno opreno sekularno-liberalnom neprestanom samoumnoavanju
novih zakona kojima nikada ne dolazi kraj, ve kraj dolazi dravi koja je njima optereena. Ukratko,
moglo bi se dati slijedee dvije definicije:
1.
U sekularizmu zakoni bujaju i ire komunikacijski razdor izmeu ljudi sve dok to ne dokraji dravu, dok u teokraciji zakoni bivaju reducirani upravo kroz poveanu i poboljanu (kvantiteta + kvaliteta) ljudsku komunikaciju s konanou u svojem nestajanju.
2.
Sekularizam zbog neprisustva ljubavi-istine-slobode i po tome poveanja potranje za zakonima predstavlja zakonsku produkciju, a teokracija zbog prisutnosti ljubavi-istine-slobode i pripadajueg smanjenja potrebe za zakonima predstavlja dedukciju ljudskih zakona.
U hrvatskom pravnom ureenju sve devijacije stvorene sekularnom ideologijom kojih su samo neki
primjeri prije izneseni nee biti mogue, ali to nee biti omogueno samo kroz puku reorganizaciju
cijelog (s)ustava na pravinim i zdravorazumskim naelima nego i davanjem jasnog odreenja koji
su to vrhovni principi iz kojih se dalje izvode svi zakoni. Bili oni pravni ili moralni svejedno je, jer u
temelju, u svojem ishoditu, pravo i moral postaju jedno te su nerazdvojiva cjelina. Tek se kasnije pravo diferencira od morala, ali i to ne na nain da se od morala oslobodi nego na nain da se iz morala
izvodi i tumai po svim svojim pitanjima. Moral tu predstavlja orijentir po kojemu se iz dananjeg
moralnog relativizma koji ima isto takav relativizam pravednosti, to znai da nikakve tu pravde nema,
sada u Hrvatskoj kroz apsolutnu moralnu odrednicu dolazi do pravinosti i onda je tu pravda unutar
prava prisutna u veinskom udjelu.
Ustav, ovakav kakav je danas opeprihvaen unutar sekularnih poredaka, je jedna liberalna izmiljotina kojoj je sutina u nakani da se ljudski zakoni, nesavrene ljudske tvorevine, stave kao najvee zakonsko naelo te se ljudi trebaju tome ustavu bespogovorno klanjati. Ustav se prezentira kao nekakvo
uzvieno i nedodirljivo zakonodavstvo po kojemu se onda sve ima unutar tog ustava isto tako savreno
i razvijati. Jasno je da se na ve poznati sekularni nain od ustava stvorio jo jedan idol i jo jedno
novo boanstvo u cijelom nizu novodobnog virtualnog panteona. Isto je tako oito da je taj i takav
sekularno-liberalni ustav kao nekakav najuzvieniji dravni zakon tu postavljen kao jedno kukavije
jaje kojim se drava razara iznutra upravo po toj svojoj vrhovnoj zakonskoj normi.
Ustav je tu osmiljen kao jedna kola razdora, nesloge, prepiranja, neplodnih stranakih agitacija,
587

Untitled-1.indd 587

10/23/06 8:12:03 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

stranakih tendencija, jednom rijeju kola svega onoga to ini dravnu djelatnost bezlinom i jalovom. Drava oznaena takvim ustavom nema izgleda za opstanak i to je krajnji cilj pisaca svih ustava
sekularnih poredaka jer se tako, kada se za to ostvare eljeni uvjeti, sve drave s lakoom rasformiraju i
preoblikuju u jednu novu jedinstvenu svjetsku dravu s jednom svjetskom vladom. Sekularno-liberalni ustavi zakonska su podloga nadolazeeg Novoga svjetskog poretka i po tome e se cijelome poretku
htjeti dati i prigodna zakonska legitimnost.
Iz iznesenih razloga programirane dravne razgradnje od strane judeo-masonskih svjetskih upravitelja
u hrvatskoj teokratskoj dravi ne moe biti prihvaen ovakav obrazac vrhovnog zakona pod nazivom
ustava. Umjesto toga sekularnog modela kroz ustav e biti izraena jedna i vjena istina te nepogreivo
naelo. Da bi to bilo mogue ne moe se u ustav staviti nita to je ovjek sam izmislio nego samo ono
to je Bojom objavom primljeno.
Zato hrvatski ustav ima biti svima znan, kratak i razumljiv, a to je najvanije, dan od samog Boga svim
ljudima i cijelom svijetu tako da prelazi uske nacionalne okvire i ima u sebi mogunost usuglasiti se
sa cijelim svijetom.
Za Hrvatski ustav, na najuzvieniji zakon, zbog ve navedenih razloga, odreena je molitva Oe na i
za takav odabir ustava postoje duboki motivi, a prvenstveno predstavlja jednu metafiziku uzvienost
koja je nedohvatljiva pukim ljudskim naporima. Molitvom se transcedentira ovozemaljska stvarnost
na najbolji i jedino pouzdani nain, a da se pritom ne upadne u zamku krivovjerja ili bilo kakvih drugih heretikih radnji.
Isto se tako simboliki, ali i faktino odstupa od suhoparnog zakonodavstva i ulazi u sferu mistike i
iz te sfere se ide prema zemaljskom ureenju gdje ljudi dalje stvaraju svoje nesavrene zakone. Ti nesavreni ljudski zakoni su onda kroz molitvu ispravno usmjereni i na jedinom pravome putu istine i
ivota. Molitva predstavlja i neprestani dijalog, neprestanu interakciju i pomae stalnom usavravanju
koje smo pozvani postizati, a teokracija je jedan stalni proces usavravanja koji na koncu zavrava
Kraljevstvom Bojim. Molitva posjeduje u sebi dijaloko-komunikativnu sposobnost, za razliku od
zakona koji su izriito odredbeni i nemaju ni priblino toliku sposobnost, ako je uope i imaju. To ima
svoje utemeljenje ak i u odreenim modernim pravnim teorijama koje govore da je pravo u svojoj biti
komunikacija. Ako to je tako, a ima osnova za tu tvrdnju, onda nema boljeg i savrenijeg komunikacijskog temelja od molitve Oe na. Molitva Oe na dana nam je kao najbolje sredstvo za komunikaciju
s nebeskim Ocem i jedino iz te komunikacije mogue je potom ostvariti dobru komunikaciju ovjeka
s ovjekom. Inae, kada je ovjek deficitaran u svojoj komunikaciji sa Stvoriteljem, nije niti mogue
oekivati da bude u plodonosnoj komunikaciji s ljudima. Iz tog aspekta komunikacije dalje se razvija
sva ostala komunikacija, odnosno dalje se razvija ustav i pravni sustav sa svim svojim ljudskim zakonima kojima ureujemo svoj svakodnevni ivot. Takoer, tu nam je molitvu direktno predao Isus Krist
pa se tako i mi tim darom sluimo na jedan poseban nain kada ga (dar) stavljamo kao poelo naih
svjetovnih odnosa, nae ljudske organizacije kojom elimo proslaviti Njega.
Molitvom je prisutno i potinjavanje hijerarhijskoj ureenosti koja dolazi od Svevinjeg kao vrhovnog
suca i po tom hijerarhijskom obrascu se i drava hijerarhijski modelira. Kao jedan od najvanijih razloga odabira molitve Oe na je taj to se na ovaj nain osigurava vjenost i nepromjenjivost ustava jer
sve to jedan ovakav ustav sainjava napromjenjivo je do kraja svijeta i vijeka.
Da bi se dala neka priblina slika kako molitva Oe na ima svoje sasvim smisleno mjesto i znaenje
u jednom ustavu koji se prvenstveno smatra isto zakonskom formom daje se jedan od cijelog (u biti
beskonanog) niza oblika tumaenja molitve Oe na kao dravnog ustava.
Oe na koji jesi na nebesima - Priznavanje Boga naim Nebeskim Ocem i priznavanje Njegovog
uzvienog poloaja u odnosu na nas ljude, ali isto tako uz priznavanje istovremeno i prizivanje, obraanje naem Stvoritelju koji je uvijek otvoren prema nama i eka na nae obraenje. Mi smo samo od
Stvoritelja stvoreno i kada to prihvatimo znamo to nam je initi, a ako je u ustavu onda bi to trebalo
znaiti da se to prihvaanje odraava i na institucionalnom obliku na dravnoj razini.
588

Untitled-1.indd 588

10/23/06 8:12:04 AM

Organizacija Ministarstvo pravosua i uprave

Sveti se ime Tvoje, doi kraljevstvo Tvoje, budi volja Tvoja, kako na nebu tako i na zemlji - Oituje
se duno tovanje prema svemu to je Boje, a napose prema Njegovom presvetom imenu. Zaziva se i
dolazak Kraljevstva Bojeg ime se definira osnovna svrha postojanja drave kao organiziranog i promiljenog ljudskog zajednitva usmjerenog na vjenu korist. Isto se tako u potpunosti podlae Bojoj
volji koja se ima potivati jednako na zemlji kako se sada potuje na nebu.
Kruh na svagdanji daj nam danas - Molimo za blagoslov kruha koji nam je potreban da bi mogli
odravati svoj ivot, a Bog je davatelj svega ivota. Takoer se kroz naglasak na potrebu za hranom
danas istie i potreba za svakodnevnom molitvom, a to znai i za svakodnevnom i trajnom provedbom
dravnog ustava i svih iz ustava izvedenih zakona.
Otpusti nam duge nae kako i mi otputamo dunicima naim - Priznajemo svoju nesavrenost, svoju
grenost, molimo za oprost i istovremeno se zavjetujemo da i sami opratamo drugim ljudima.
Ne uvedi nas u napast nego izbavi nas od zla - Molimo za pomo od Boga da nas spasi od Zloga koje
je prisutno i koje vlada svijetom i kojemu se mi ljudi samo svojim snagama ne moemo oduprijeti. Priznajemo da smo bez Boga nemoni i molimo Ga za spasenje od zla koje hoe ovjeka podiniti sebi.
Nakon ovoga kratkog teokratskog ustava u vidu molitve Oe na koja je odreena spojnica svjetovnog
s duhovnim, dolazi odreena nadopuna ili bolje reeno nastavak, neto kao ustavni amandmani, i to u
vidu deset Bojih zapovijedi. Tih deset Bojih zapovijedi su dani u vidu naredbe, odredbe, tj. zapovijedi kako im stoji u nazivu, te se kao takve imaju i bespogovorno izvravati. Nije mogue te zapovijedi
mijenjati jer su savrene i potpuno obuhvaaju ovjeka i njegov odnos prema Bogu i prema ovjeku.
Deset zapovijedi su jedna nedjeljiva cjelina i isto kao u sluaju suvereniteta nemogue je zakinuti ih
makar i u najmanjem obliku jer se time ujedno ukida njihovo savrenstvo i njihova sveobuhvatnost.
Deset zapovijedi su tu i deset zapovijedi se ima sluati i izvravati od prve do posljednje toke tono
onako kako su nam i dane.
Deset Bojih zapovijedi:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.

Ja sam Gospod i Bog tvoj: Nemaj drugih bogova uz mene.

Ne izusti imena Gospodina Boga svoga uzalud.
Spomeni se da svetkuje dan Gospodnji.
Potuj oca i majku, da dugo ivi i dobro ti bude na zemlji.
Ne ubij.
Ne sagrijei bludno.
Ne ukradi.
Ne reci lana svjedoanstva.
Ne poeli tueg enidbenog druga.
Ne poeli nikakve tue stvari.

Svi ostali dravni zakoni, dakle cjelokupno zakonodavstvo, izvode se iz ovih deset Bojih zapovijedi,
a sva tumaenja zakona, tj. sve nejasnoe prouzrokovane zbog subjektivnosti pri tumaenju svakog
zakona, svode se na najmanju moguu mjeru. Upravo je to i jedna od glavnih prednosti preuzimanja
deset zapovijedi u dravni ustav jer je relativizam tumaenja kroz namjerno omoguen subjektivni
pristup svakom sekularno-liberalnom zakonu ujedno i osnova nepravde koja je sada snano prisutna
i potpuno preovladavajua. Jasnoom i svojom saetou deset zapovijedi svima su lako pamtivi i jo
vie nedvosmisleni.
Tako nije vie potrebno ili uope smisleno neprestano nadopunjavati zakone npr. sa svakom novom
tehnolokom inovacijom, jer ako se istom na bilo koji nain koristi tako da se neto ukrade ili da se
netko ubije jasno je da se radi o protuzakonitom te po tome i nedopustivom pa od drave i kanjivom
djelu. Nema potrebe nepotrebno detaljizirati i objanjavati to je kraa ili to je ubojstvo nego se ide po
naelu da se naravno razumski pretpostavlja to je dopustivo, a to nije. Svaki lopov, svaki kriminalac
ili razbojnik, svaki ubojica, ukoliko nisu umno neuraunljivi, uvijek dobro znaju da ono to rade nije
589

Untitled-1.indd 589

10/23/06 8:12:04 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

doputeno i da to ne bi smjeli raditi. Da to ne znaju ne bi skrivali svoja djela.

ak i sadanje zakonodavstvo ima u sebi mogunost kanjavanja poinitelja bez obzira ukoliko je
formalno-pravno uspio pokriti svoje neasne radnje. Rije je prvenstveno o sluajevima smiljenih
prijevara gdje se naivne rtve vjeto navode u klopku te obino bivaju pokradeni. Ono to je inkriminirajue je smiljena obmana od strane prevaranta. Jedino to je nedosljedno u praksi je to to bi po
toj osnovi trebalo goniti praktiki sve korporacije koje kroz svoje propagandne smicalice osmiljene u
vrhunskim znanstvenim institutima navode cijele mase rtava u klopku potroake manije te ih tako
smiljeno pokradaju kroz metodologiju iznuivanja kupnje. No, tu dolazimo do ope nepravednosti
i licemjerja sekularno-liberalnog zakonodavstva koje je pod kontrolom tih istih monika koji izvode
obmane masovnih razmjera. Kanjavaju se oni najsitniji i po svome obimu beznaajni prevaranti, dok
se oni najvei tim istim zakonima tite u svojoj djelatnsti koja je sutinski ista kao i onoga maloga,
sitnoga kriminalca s dna drutvene ljestvice. Bitno je za spoznaju da je objanjeno naelo po kojemu
se pretpostavlja svjesnost prevaranta-lopova u njegovom djelovanju i da je ta svjesnost ono inkriminirajue po njega, a nije se slijepo dralo naela da je doputeno sve ono to nije izriito zabranjeno
zakonom. Jednostavno nije mogue i nema smisla nabrajati sve to se ne bi smjelo raditi do najmanjeg
detalja jer nikada se ne bi obuhvatili svi ljudski postupci. Kod tih sitnih prijevara sve je izvedeno pridravajui se tog pravila, a ipak je prevarant takvim i oznaen, progonjen i kanjen. I to s punim pravom,
da ne bi netko pomislio da se misli suprotno. Ovdje je rije o tome da je jedino poteno i dosljedno to
pravilo koje se posve opravdano privremeno koristi proiriti na sve i svakoga tko je pri zdravoj pameti.
Jedino su maloumnici izuzeti od toga jer svatko razuman dobro zna razlikovati dobro od loega, a
ako je u dvojbi ima na raspolaganju hrvatski ustav da preispita svoje postupke i po tome se moe dalje
ravnati. Tu se ujedno vidi da ovaj teokratski ustav koji je utemeljen na savrenim nebeskim uputama
nije suho slovo na papiru koje poznaju samo pravni eksperti, i to posebno oni specijalizirani za tzv.
ustavno pravo, nego je posve praktine naravi i svatko razuman se takvim ustavom moe uvijek koristiti u konkretnim ivotnim situacijama i ukoliko ima neke dileme za svoje postupanje jednostavno
proi kroz ustav.
Kao zavrna zapovijed s kojom ujedno zavrava i cijela zamisao o obliku ustava u teokratskoj Hrvatskoj, a koja ujedno objedinjava i saima deset zapovijedi, dolazi Isusov odgovor na pitanje koja je
najvea od svih zapovijedi danih ovjeku u Zakonu.
Isus na to odgovara:
Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom duom svojom, i svim umom svojim. To je
najvea i prva zapovijed. Druga, ovoj slina: Ljubi svoga blinjega kao sebe samoga. O tim dvjema
zapovijedima visi sav Zakon i Proroci. (Mt 22, 37-40).
Dakle, ovaj odgovor Isusov ujedno predstavlja i zaokruenje hrvatskog teokratskog ustava koji poinje
molitvom koja je svojevrsno pitanje i traenje odgovora, a na to pitanje dolaze i konkretni naputci kroz
deset zapovijedi i na koncu Isusov odgovor koja je to najvea od svih zapovijedi. Time se nipoto ne
namjerava silom zakona prisiljavati na ljubav jer bi tako neto bilo potpuno sumanuto. Ovime se eli
dati vrhunska moralna norma, vrhunski moralni zakon po kojemu je svima obznanjeno koje se moralne vrijednosti unutar dravnog suvereniteta primjenjuju. Samo se s jasnim moralnim temeljima moe
dalje ii u stvaranje zakonodavstva. Samo iz moralnog odreenja moe se odreivati to je dobro, a to
je loe. to se ima dopustiti, a to se mora zabraniti. to prolazi nekanjeno, a to je kanjivo te kakva
se kazna ima odrediti.
To to je sve stavljeno u hrvatski teokratski ustav i to to izgleda kao neto dovreno nikako nije tako
nego je stvar upravo u tome da se radi o stalnom procesu traenja (moljenja) odgovora i pomoi i
stalnoj provedbi, te time ujedno i spoznaji dobivenih odgovora. Ti su odgovori jedno dugako iskustvo
koje je ovjek imao prilike prakticirati najprije samo u starozavjetnim vremenima, a u usavrenom
obliku kroz radosnu vijest spasenja po Kristu u dananjem novozavjetnom vremenu.
Bitno je za napomenuti i to da se s ovako savrenim, jasnim i vjenim temeljima svaki daljnji razvoj
pravosudnog sustava izgrauje na zdravim osnovama. Ovom koncepcijom pravnog ureenja svi se za590

Untitled-1.indd 590

10/23/06 8:12:04 AM

Organizacija Ministarstvo pravosua i uprave

koni mogu i moraju usuglasiti sa nareenim Bojim zakonima, a ne nipoto naopako, kako je dananja
praksa gdje se Boje zapovjedi relativiziraju ili ak smatraju zastarjelima i neprimjerenima ljudskom
poretku.
Hijerarhijski poredak koji je jedino stvarno prirodan za drutvo oslikavati e se i u hrvatskom pravosuu. Vladar je konani vrhovni presuditelj i njegova presuda je konana. Da bi mogao nositi takvu
odgovornost vladar mora biti pravedan, a da bi to bio mora znati da je po Sv. Tomi Akvinskom pravednost sposobnost po kojoj netko postojanom i neprestanom voljom svakome daje ono to mu po pravu
pripada. (Sv. T. Akvinski: O pravednosti vidjeti Dodatak 3. i 4.).

Kazneni sustav
Pravosudni sustav je nekompletno ureen ako se i sankcioni odjel ne postavi u jasne odredbe te tako
uspostavi red u dravi. Bez toga nije mogue postojanje bilo koje drave jer se samo prikladnim kaznama drutvo titi od onih koji svojim djelovanjem izlaze izvan doputenih okvira. Ako toga nema
kaos nastaje gotovo trenutno irei se poput lavine jer dovoljna je jedna iskra da se razbukti zatomljeni
plamen anarhije prisutan u svakom ovjeku. Kanjavanjem se jasno pokazuje kako onaj tko prekri
zakone za to snosi primjerene posljedice i tog se pojedinca primjenom sile tjera na shvaanje da ne
moe nekanjeno proi sa svojim postupcima. Isto bi tako to trebalo tog kanjenog pojedinca dovesti
do spoznaje kako je bolje da u budunosti, nakon odrade kazne, prihvati rad i ponaanje unutar prihvaenog drutvenog sustava, a ne da bude onaj koji je u sukobu s tim sustavom.
Osim na samog prekritelja zakona kanjavanje ima jednako vanu svrhu u prevenciji protuzakonitih
radnji od strane ostalih koji se nalaze unutar dravnih granica. Preventivno djelovanje kazne je od
najvee vrijednosti jer ako je odvraanje djelotvorno onda se bitno smanjuje broj zloina. Takoer
je u tom sluaju potrebno jae iskuenje pada u zloinstvo kako bi oni slabiji ili povodljiviji bili tee
(samo)potaknuti u injenju zloina. Tako se koliina zloina ograniava samo na onoj manjoj skupini okorjelih kriminalaca svih vrsta i isto tako manjem broju ostalih ljudi koji nisu okorijeli u nekoj
zloinakoj djelatnosti, ali su zbog bilo kojeg razloga ipak popustili to se svakome moe dogoditi u
trenutku slabosti.
Kanjavanje djeluje prema svima upravo iz razloga prevencije i to se na najbolji nain radi davanjem
na znanje svakome da za svoja djela snosi i pripadajuu odgovornost. Spoznaja neizbjene odgovornosti za svoje postupke preventiva je pada u masovni kriminal, korumpiranost, izdaju ili bilo koji drugi
oblik moralne slabosti. Odnosno, time se suzbija stanje kakvo imamo danas prisutno u Hrvatskoj.
Kanjavanje mora biti strogo i principijelno, a nadasve mora ispuniti svoju svrhu. Najgora je stvar
kada kanjavanje postane suprotnost svojoj namjeni te umjesto da zloine smanjuje ono ih dodatno
generira. I tu je prisutno stanje u Hrvatskoj loe i tu se takoer moraju izvriti radikalne promjene.
Prvenstveno se pri tome misli na ve poluinstitucionalizirano stanje u kojemu su zatvori postali uilita osuenicima u smislu da uu kao sitni, a izau kao krupni lopovi. I takvo se stanje javno priznaje,
izbace se dvije, tri prigodne fraze, i nikome nita. Sve ostaje po starome i nita se ne ini da se neto
popravi. Sve se najvie opravdava nedostatkom sredstava, iako je to potpuno sporedan problem i radi
se o nedostatku volje za tekim i nepopularnim radom. Najlake je raditi na naelu ne talasaj i sve
prepustiti nekome drugome na brigu. Tako i u sluaju neprimjereno koncipiranog zatvorskog sustava
potrebno je kao onu najosnovniju stvar uiniti to da se zatvorenici prigodno klasificiraju, tako da se
nikada ne dogodi da jedan mladi prijestupnik koji je prvi put zatvoren uope doe u doticaj sa viekratnim, okorijelim i tekim kriminalcima. Isto tako i oni koji su osueni za odreena djela koja su
na bilo koji nain posebno teka ne mogu biti stavljeni zajedno s onim koji je npr. zbog neprilagoene
vonje poinio ubojstvo i za to sada odrauje kaznu. Takav je sluaj ubojstva prije u klasi s prvi put
osuenim provalnikom iako su im djela po kojima su osueni bitno razliita. Klasifikacija osuenika
nije mogua po nekoj izriito krutoj abloni, ali osnovni e se principi znati i po svakom pojedinom
sluaju treba biti zasebno odreivana zatvorska kvalifikacija vrste i mjesta odsluenja kazne.

591

Untitled-1.indd 591

10/23/06 8:12:05 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

Zatvorski reimi
Oblici zatvorskih reima variraju od onih otvorenih i poluotvorenih pa do zatvorenih i potpune izolacije. Ve prema tome kakav je tko poinio zloin odreuje mu se oblik izdravanja kazne. Osnovna
je karakteristika svih reima zatvora (osim onoga potpune izolacije) ta da se svugdje kazna odrauje
radom u pripadajue odreenim poslovima.
Kao neto ime se dravnim vlastima omoguuje da odredi kaznu srazmjernu teini zloina nije iskljuena mogunost izricanja smrtne kazne u krajnje tekim sluajevima. Kao jedno sredstvo prevencije u zatiti od mogunosti zastranjenja u izricanjima smrtnih kazni potrebno je svaku takvu smrtnu
presudu osobno potvrditi po osobi vladara. Naalost, potencijalno usmrenje predstavlja ultimativnu i
u nekim sluajevima jedino djelotvornu prijetnju koje se neki zloinci plae, pa tako mora ostati dravnoj vlasti u mogunosti istu primijeniti. Ono to je vano je da se uvijek pazi na ouvanje dostojanstva
ljudske osobe te isto uskladi s dunou vlasti u osiguravanju opeg dobra.
U ovom svijetlu treba gledati i sve zatvorske reime koji e se sada opisati i kojima je svima bez obzira
na veliku razliku izmeu krajnjih opcija zajedniko to da svugdje osuenik ima status zatvorenika i
po tome slijede i ovlasti primjene svih primjerenih oblika prisile od strane zatvorskog osoblja. Jasno je
takoer da ovim ovlastima i samo osoblje koje je uposleno mora biti na visini zadatka i to je posebna
odgovornost svih onih koji su odgovorni za funkcioniranje cijelog sustava jer zloporabe ovlatenja doslovce ne smije biti, a pogotovo u vezi ovlasti za primjenu vatrenog oruja. Zato je jedna od primarnih
zadaa osigurati video zapise unutar objekata, ali isto tako i svakog pojedinog slubenika na nain da
na sebi imaju ugraenu kameru koja snima sve to osoblje radi tijekom boravka na dunosti. Rije je
o istoj odredbi koja je navedena i za policijske slubenike na terenu samo to e zatvorski slubenici
biti oni na kojima e se to najprije primjeniti upravo iz razloga naravi njihovog posla i ovlatenja koja
e imati.
Oblici zatvorskih reima:
OTVORENI REIM ZATVORA
Tako je otvoreni reim u potpunosti osloboen od prave zatvorske kazne u sadanjem smislu i tu niti
nema prave zatvorenosti ili uvara koji uvaju osuenike. Radi se u prvom redu o tome da se kazna
odrauje dodijeljenim radom i osuenik je duan pojaviti se na radnom mjestu na vrijeme, raditi ono
to mu je dano i po zavretku radnog vremena slobodno se vraa u svoju sobu ili apartman unutar
kompleksa sa ostalim osuenicima. Radi se o svojevrsnom reimu boravka u tom kompleksu koji je
najblii onome koji je prisutan u studentskim ili akim domovima. Osim ove biti e omogueni i drugaiji aranmani boravka koji se kreu od posebnih apartmana ili mobilnih kua pa ak i mogunosti
da taj boravak bude u vlastitom domu (jedan specifini oblik kunog zatvora). Sve e zavisiti ponajvie
o vrsti zloina koji je poinjen, radnom mjestu koje je odreeno i duljini kazne. U svim e se sluajevima koristiti moderna telekomunikacijska tehnologija u provjeri pridrava li se osuenik propisa
o kretanju i boravku to nije veliki troak, pogotovo u usporedbi sa standardnim trokom zatvorskog
boravka.
Postoji odreeni kuni red kod svakog oblika smjetaja u otvorenom zatvorskom reimu i tek kada se
isti narui dolazi do sankcioniranja osuenika, tako da nema prebrojavanja, prozivki i slinih stvari
nego se sve preputa osueniku na povjerenje te da on sam uvidi da je za njega najbolje da se disciplinirano pridrava propisa. Vikendom i ostalim neradnim danima osuenici imaju slobodan odlazak
kui u svoje obitelji ukoliko ih imaju, odnosno ukoliko imaju ikoga tko e ih primiti na boravak te
prihvatiti i odgovornost skrbi nad njima u smislu zadovoljenja najosnovnijih potreba poput prehrane
ili smjetaja (leaja). Ovime se osim bitne utede zbog nepostojanja brojnog osoblja i cijelog pripadajueg sustava ostvaruje i ona puno bitnija odgojna funkcija izreene kazne, a da to ne bude temeljeno
na sirovoj represiji nego na ponuenoj mogunosti osueniku da se potpuno uklopi u drutvo tako da
kada je kazna jednom odraena prelazak u slobodno stanje bude praktiki neprimjetno i bez velikih
potresa. Jednostavno nakon zavrene kazne bivi osuenik moe nastaviti se svojim ivotom ondje
gdje je stao ili produiti s radom na istom radnom mjestu gdje je odsluivao kaznu, ali sada s punom
592

Untitled-1.indd 592

10/23/06 8:12:05 AM

Organizacija Ministarstvo pravosua i uprave

plaom i svim ostalim privilegijama jednog zaposlenog dravljanina. Uteda je najvie prisutna u tome
da se od ovjeka koji bi inae imao velike izglede razviti se u profesionalnog kriminalca napravi ovjeka koji se uklapa u prihvaene drutvene norme i koristan je lan cijeloj zajednici, a ponajvie je tako
koristan samome sebi i svojim blinjima. Osueniku putenom na slobodu ostaje i mogunost odabira
potpuno novoga posla i mjesta boravka, ve prema tome to i gdje ima priliku nai posao, a budui da
nezaposlenosti u Hrvatskoj nee biti imati e i dobru mogunost izbora. Bitno je da se ne dogodi, a to
je sada na djelu, situacija u kojoj i onaj koji bi htio po putanju iz zatvora biti na strani zakona zbog nemogunosti zapoljavanja i omoguavanja egzistencije sebi ili svojoj obitelji ostaje bez te mogunosti i
prihvaa se onoga to je mu izgleda kao jedina opcija kriminala.
To to je zaposlenost omoguena svakom dravljaninu ujedno je i initelj koji prilikom izricanja kazne
dovodi do toga da se odmjeravaju stroe kazne za kriminal jer nitko nee moi imati ispriku da nije
mogao nai zaposlenje i da ga je neimatina natjerala u zloin. Nee biti mogue opravdanje zloina
poput krae kruha s isprikom prijestupnika da je bio gladan ili da mu je obitelj gladovala. U Hrvatskoj
tako neto nee biti mogue i ako netko uspije dokazati da je ostao nezbrinut po osnovnim ljudskim
potrebama (prehrana, odijevanje, smjetaj) ispod razine ljudskog dostojanstva imati e i oslobaajuu
presudu za svoje djelo krae onoga to mu je trebalo. To je na neki nain javno obznanjena dozvola
za krau jer ukoliko dravna vlast nije omoguila svojim radom i djelotvornom organizacijom cijelog
drutva i pripadajue drave svim dravljanima jedan minimum osnovnih ljudskih potreba (to ukljuuje i obiteljske potrebe budui je obitelj najvanija dragocijenost koju drava treba brinuti i paziti)
onda nema moralno pravo kanjavanja za djela kojima se to eli ostvariti uzimanjem odande gdje
oito postoje u odreenom viku. Kako je moral u izvoritu prava u Hrvatskoj dravi tako i nedostatak
moralnog osnova znai i nedostatak pravnog osnova. Pri ovome konceptu dozvole za krau jedan od
podrazumjevajuih uslova za poziv na tu dozvolu je da poinitelj ima zaposlenje ili je radno nesposoban. Na to se nee moi pozivati oni koji odbijaju raditi ponuene poslove, a istovremeno se ale da
su zakinuti za osnovne ljudske potrebe jer se treba ravnati po Pavlovoj Tko nee da radi, neka i ne jede!
(2 Sol 3, 10). Drava i njene upravljake strukture su podbacile jedino ako ovjeku nije omogueno da
svojim radom dostojno ivi i jedino tada je mogue pozivati se na osloboenje od poinjene krae jer
se u tom sluaju moe raditi o krai iz istinske potrebe nastale nebrigom onih koji su za brigu zadueni. Ne samo to, nego ukoliko do toga doe i ukoliko postoji makar i jedan sluaj nebrige o dravljaninu
postavlja se i pitanje odgovornosti od strane drave tako da se ne izrie samo oslobaajua presuda
poinitelju nego se po toj presudi onda mora progoniti odgovorni pojedinac iz dravne vlasti. S druge
strane, puna zaposlenost za one koji e se usprkos svega ipak odluiti za kriminal bilo koje vrste ujedno
znai i drastino vee kazne za poinitelje. Rije je o principu blagosti u jednoj ruci i strogosti u drugoj
tako da svatko sam odabire koja e ga ruka dosegnuti.
Otvoreni sustav osim toga radi na odgoju osuenika tako da preuzimanjem odgovornosti za sebe i
svoje postupke taj osuenik ne dokazuje drutvu da je vrijedan lan koji zasluuje priliku za ponovno
punopravno lanstvo, nego dokazuje se i samome sebi i stie potrebno samopouzdanje u svoju sposobnost rada i potenog ivljenja. Osim toga, preputanjem osueniku sve odgovornosti za izvravanje kazne osuenik provodi i odreeno samodiscipliniranje u odupiranju iskuenjima koja se nalaze
nadohvat ruke i nije problem ponovno uiniti bilo koji zloin, ili makar samo prekriti uvjete propisane u zatvorskom reimu otvorenog tipa. Osnovna motivacija da ne padnu u napast izvrenja novih
nezakonitosti ili nepotivanja odredbi reima otvorenog tipa nije u tome da e biti prebaeni u manje
pogodan reim nego u tome da se za tako neto odmjerava produivanje zatvorske kazne u stroem
reimu zatvora. To je vrlo vano znati i primjenjivati jer kod davanja mogunosti odrade kazne na
jedan ovako pogodan nain istovremeno se daje jednako proporcionalno kanjavanje za one koji to
povjerenje i pruenu mogunost izigraju.
POLUOTVORENI REIM ZATVORA
Poluotvoreni zatvorski reim razlikuje se od otvorenog najvie po tome to je organiziran tako da
postoji vea kontrola i vee ogranienje slobodnog kretanja iako sama mogunost bijega ili odstupanja od propisanih normi osueniku i dalje ostaje relativno lako ostvarivim. Bitno je reduciran i kao
izvanredna nagrada prisutan slobodan vikend ili slobodno poslijepodne, prozivke i prebrojavanja su
u redovitim terminima, ve prema odredbi svake zasebne lokacije boravka, i sl. I tu sve ovisi prven593

Untitled-1.indd 593

10/23/06 8:12:05 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

stveno o vrsti zlodjela koje je poinjeno i o tome kakve su popratne okolnosti oko cijelog sluaja i
samog osuenika. Ovdje je kao jedan pozitivan motivator prisutna mogunost prijelaza u otvoreni
reim ukoliko osuenik svojim ponaanjem to zaslui. Sve je ostalo uglavnom sukladno s otvorenim
reimom boravka osuenika.
Uglavnom je glavna svrha stroeg reima u poluotvorenom usporedivo s otvorenim u tome da se time
kontroliraju ovisnici (alkohol, narkotici i sl.) koji su proli period rehabilitacije i svojim su ponaanjem
postigli odlazak iz zatvorenog reima. Kako bi se pratilo da li je zatvorenik i dalje postojan u svojoj
rehabilitaciji od ovisnosti, a da bi mu bilo oteano dovesti se do iskuenja ponovnog pada, primjenjuju
se osim mjera vee kontrole boravka i svakodnevne kontrole toksikolokog stanja po kojemu se moe
vidjeti eventualna konzumacija bilo kojih nedozvoljenih stvari (od alkohola do narkotika).
ZATVORENI REIM ZATVORA
Zatvoreni reim je ono to predstavlja zatvor u klasinom smislu rijei i kakav je pretpostavljen kada
se spominje zatvorski sustav. Bitna distinkcija koja e zatvorski sustav initi fundamentalno razliitim
od trenutno prisutnog zatvorskog sustava u Hrvatskoj je unutarnja organizacija zatvora. U Hrvatskoj,
a pogotovo na tom tako razvikanom Zapadu sa SAD na elu, zatvorski sustav je jedan veliki zloin
nad ljudima i samo po tome pitanju pokazuje se svo licemjerje kada netko tko tako tretira ljude ide
ostalima odmjeravati i nametati nekakve primjedbe po pitanju tzv. ljudskih prava.
Zatvori SAD-a su takvi da nema govora o minimumu pravde ili nekakvog prava na osnovno ljudsko
dostojanstvo. Zatvori su doslovce pretvoreni u komercijalnu instituciju kojoj je glavna briga profitabilnost i sve je tome principu podreeno. Tako su zatvori postali viestruko prenapuenim mjestima
u kojima ne vlada nikakva disciplina i red nego je unutarnje ureenje preputeno zatvorskim bandama koje i same posluju unutar zatvora, a zajedno sa njima korumpirani su i zatvorski uvari koji su
zbog profitabilnosti prisutni u simbolinom broju i slue iskljuivo u svrhu dranja zatvorenika unutar
zidova. Sve to se dogaa unutar zatvorske populacije postalo je irelevantno i ostavlja se svakome
osueniku da opstaje kako zna i umije. Tu je u potpunosti povrijeeno naelo osnovne pravednosti i
osnovne moralne odgovornosti prema ovjeku kao jedinki sa svojim integritetom. To je iz razloga to
drava, kada je osudila nekoga na kaznu zatvora preuzima na sebe odgovornost da presuda kao kazna
za poinjeni zloin bude izvrena onako kako je to odreeno. To bi trebalo biti niti manje od predviene kazne, a pogotovo ne vie od onoga u to ulazi kaanjavanje zatvorom. Ako nije u mogunosti
sprovesti ono to je odredila, drava nema moralno pravo izricati kazne koje dosuuje ljudima. Kada
se netko kazni zatvorom od npr. deset godina onda to podrazumijeva kaznu oduzimanja slobode i
boravka u eliji sa svim propisima dotinog zatvora. To jednako tako podrazumijeva da zatvorenik
ne smije biti na bilo koji nain maltretiran ili dodatno kanjavan bez potivanja zakona i zatvorskih
propisa jer mu ta dodatna kazna nije dodijeljena. Ako se to ipak dogaa onda je sustav temeljno nepravedan i kao takav tiranijski prema ljudima, pa bili oni i lopovi ili ubojice. Svaki je ovjek dostojan
iskrenosti i pravde, pa tako i kod izricanja kazne ta kazna mora biti onako izvrena kako je osueniku
odreena, a ne da se dodatno zainjava kroz nebrigu prema daljnjem procesu kanjavanja. Postalo
je jedino bitno ljude poput zvijeri zatvoriti bez da im se uope prui prilika dostojanstvenog iskupa
odraivanjem kazne i ostavljanja mogunosti za povratak u drutvo. Na djelu je kanjavanje koje i od
onoga koji bi i htio, ne moe se oduprijeti zlu koje ga sustavno baca u jo veu bijedu. Zatvorenici su
zatvoreni i kao da je tim zatvarenjem zatvorena i njihova sudbina koja ih tjera prema sveopoj propasti
u jo veem zlu tako da kada iziu van na slobodu bivaju vrlo brzo ponovno vraeni natrag jer su izili
kao ljudi viestruko ispunjeniji zlom i mrnjom nego to su uli.
Tako je u stvarnosti u SAD i na Zapadu, ali i u ostatku svijeta, zatvorenik neizbjeno kanjen bilo od
strane zatvorenika ili od strane osoblja, a da za to nitko ne snosi odgovornost. U zatvorima razliite
bande meusobno ratuju, ubijaju, siluju, prodaju narkotike i ostalu deficitarnu robu, ak vode kriminalne poslove koji doseu izvan zatvorskih okvira. U zatvorima SAD-a posebno je prisutno kanjavanje silovanjem i pretvaranjem ljudi u robove zatvorenika kojima je dozvoljena izgradnja njihove vlastite hijerarhijske ljestvice moi. To se kao poseban problem izraava u vidu irenja virusa HIV-a to ima
razarajue posljedice za psihu kako pojedinca koji postaje zaraenim, tako i za cijele etniko-socijalne
populacije iz kojih najvei broj kanjenika dolazi. Cijele se ciljane skupine na taj nain doslovce izopa594

Untitled-1.indd 594

10/23/06 8:12:05 AM

Organizacija Ministarstvo pravosua i uprave

avaju i pretvaraju u drutvo bez nade i bez ljubavi koje tako zapada u zaarani krug umnoavanja zla
iz kojega onima iznutra izgleda kao da nigdje nema spasa. Silovanjima i narkomanijom koji se silom
sustavno provode u amerikim zatvorima pokazuje se sutina izopaenosti tog sustava vrijednosti, a
koji poiva na izrazito jasno deklariranim judeo-masonskim temeljima. Kako je prije opisivano, SAD
su stvorene kao uzor i model judeo-masonskih tvoraca i to je posve nesakriveno obznanjeno cijelome
svijetu. Jednako kako je obznanjeno da e se svim silama raditi na tome da cijeli svijet postane jedna
velika SAD, s nekim sitnijim preinakama, i to je taj proklamirani Novi svjetski poredak koji dolazi
kao kruna procesa globalizacije. Taj proces globalizacije moe se promatrati i kao proces globalizacije ustrojstva SAD (koji je judeo-masonski) na cijeli svijet. U ovom kontekstu govora o zatvorskim
reimima i opisivanja stanja u SAD to je bitno za spoznati zbog toga jer kada se vidi kako izgleda taj
sustav u svojoj nutrini onda moda postoje izgledi da se tim antivrijednostima utjelovljenima u SAD
jo neobuzeti narodi sa svojim dravama odupru uviajui kakva ih gorka sudbina eka. Tako i Hrvati
sa svojom hrvatskom dravom moraju znati da ovo kako se dogaa sa sustavnim nepravdama unutar
zatvora SAD-a tako e se dogaati i nama svima koji nismo dio hrvatske izdajnike elite prodanih dua
tuincima. Kao to nema sada pravde, nade i ivota za osiromaene i odreene etnike skupine u SAD
nee biti pravde, nade i ivota za hrvatski narod. Mora biti jasno da smo kao i svi ostali mali narodi
predvieni za eliminaciju u prvome krugu globalizacijskog procesa. Sustavnim i institucionaliziranim
se nasiljem unutar odreenih socijalnih i etnikih skupina unutar SAD ucjepljuje bolest poput HIV-a,
homoseksualnih nastranosti, prostitucije, ovisnosti o svemu zamislivome, kriminal, siromatvo, beznae, neobrazovanost i zaglupljenost koja se provodi besmislenim kolskim programima i medijskim
trovanjem, brisanje svakog identiteta kulturnom izopaenou i razne ostale pogubnosti kojima je
zajedniko to to je sve u sukobu s naukom Crkve i kranstvom openito. Isto e se tako i hrvatski
narod s lakoom unititi kada prihvatimo globalizaciju u potpunosti onako kako se namee, a sada sa
srljanjem u euro-atlantske integracije u vidu EU i NATO-a na najboljem smo putu u propast i doslovni
nestanak kao narod. Pogotovo iz razloga to je antikransko-anticrkvena djelatnost prisutna u svemu
onome to se namee kao velika vrijednost i tekovina moderne zapadne civilizacije, a to znai svo ovo
sekularno razdoblje od Francuske revolucije naovamo. Tako i preslikavanje pravosua koje ukljuuje
i preslikavanje zatvorskog sustava znai da se pristaje na sliku koja je opisana i to na jedan vrlo blagi i
umjereni nain u odnosu na ono kako bi se moglo o svemu govoriti. Tim maloumnim preslikavanjem
mi sami sebi izgraujemo vlastiti zatvor i to nije metafora nego jedan nevjerovatni apsurd dananjeg
vremena. Sami sebi izraujemo sustav po kojemu imamo biti duhovno i bioloki uniteni do vlastitog
istrebljenja. Sustav koji e multiplicirati najopakije bolesti i najgori mogui moralni kolaps jedne zajednice, upravo onako kako imamo priliku svjedoiti da je na djelu u SAD-u, tom velikom idealu prema kojemu se sav svijet ima oblikovati. Tako se ima oblikovati i zloinaki zatvorski sustav u kojemu
je svoje mjesto nalo kanjavanje ljudi na nain da ih se pod svaku cijenu upropasti toliko teko da se
ne uspiju otrgnuti od zla koje ih obuhvati. Sve je to, cijeli pravosudno-zatvorski sustav SAD-a, postalo
jedno neformalno kaanjavanje koje je svima znano i svi znaju za sve nepravde koje se odigravaju u
amerikim zatvorima, ali sve se jednostavno smatra neim prihvatljivim. To je doslovce poslalo sistematizirano Zlo unutar poretka koje se prihvatilo pod normalno.
Posebno je to bilo indikativno u izjavi jednog visokog vladinog dunosnika SAD u intervjuu na televiziji (Donald Rumsfeld na CNN-u, Lary King Live) koji odgovara na pitanje o neprimjerenom postupanju prema zatoenicima smjetenima u vojnoj bazi Guantanamo na Kubi na nain da su stavljeni u
otvorene kaveze i mjesecima ostavljeni potpuno izloenima suncu, kii i vjetru (poslije je taj smjetaj
donekle poboljan). Taj dunosnik posve mirno obrazlae da je to primjereno postupanje i kao glavni
argument navodi da bi on svojeg sina prije poslao na sluenje kazne u tu vojnu bazu i u takve uvjete
nego da bude smjeten u regularni (civilni) ameriki zatvorski sustav i to prvenstveno zbog toga to
tim zatvorima vladaju bande koje siluju, trguju drogom, mue i ubijaju druge zatvorenike. Na Gunatanamu toga nema i tako ti zarobljenici koji se smatraju najveim neprijateljima reima ipak imaju
bolji tretman od vlastitog stanovnitva koje se navodno titi od tih terorista. Naravno da je taj tretman ratnih zarobljenika dopremljenih iz imperijalistikog pohoda na Afganistan, Irak i cijeli svijet
potpuno zloinakog karaktera i da je prisutno oito muenje i neljudsko odnoenje prema ljudima.
Ti se zarobljenici niti ne tretiraju kao ratni zarobljenici, kako bi to moralo biti, nego ih se igrom rijei
pretvorilo u neprijateljske borce (eng. enemy combatants), a koji onda navodno ne podlijeu enevskim konvencijama i SAD si doputa pravo da sa njima radi kako im se hoe. Tu je i vidljivo kako
595

Untitled-1.indd 595

10/23/06 8:12:06 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

se subjektivnim tumaenjem i legalistikim izvrdavanjima sve moe predstaviti zakonski legitimnim,

samo ako se posjeduje mo koju nitko ne moe osporiti. Tako i odredbe enevske konvencije pukim
novogovorskim smicalicama bivaju ignorirane jer se dosjetilo izmisliti neki novi i nepostojei pojam
pa se po tome sve prikazuje kao jako ljudskopravskim djelovanjem sile koja se isto tako prezentira kao
braniteljica slobode i iriteljicom napretka ovjeanstva. Sve je skupa jedna sramota, i to ne sramota za
silnike koji su dio tog establimenta SAD/Velika Britanija/Izrael/Zapad koji rade po svojemu i nemaju
se ega sramiti zbog toga to ele zavladati svijetom, jer oni su takvi kakvi jesu i odabrali su svojom
voljom taj put irenja zla i samo ga dosljedno sprovode. Sramiti se trebaju oni koji su se njima stavili
u slubu i svoje blinje predaju tim svjetskim silnicima tako da ih oni mogu pretvoriti u svoje roblje.
Te izdajice vlastitog naroda najgori su licemjeri, pogotovo kada denunciraju i izmiljaju neke postupke
koji onda svjetskim silnicima slue kao izgovor za agresiju i pokoravanje. Te slugansko-izdajnike
strukture neprestano nameu taj Zapad kao idealni standard koji mi trebamo svim silama dostii i
istovremeno vjeno optuuju za ugroavanje nekih ljudskih prava dok se pred njihovim oima ti isti
kojima oni druge tuakaju ponaaju viestruko loije.
Na spomenutom primjeru Guantanamskog vojnog zatvora zatoenici niti su optueni za neto, niti ih
se uope tretira kao ljude, nego je na djelu arogantnost kojoj nema premca. Pogotovo kada za viestruko manje primjere nedolinog odnosa prema zarobljenicima ili zatvorenicima te iste SAD alju nekakva upozorenja o zabrinutosti ili ak i prijetee upute o tome kako se drugi moraju ponaati. Jedna
pravila vae za slabe, a druga za mone: to je naelo Novog svijetskog poretka koji se izgrauje upravo
kroz silu SAD i pripadajuih zapadnih satelita i to naelo jednako vrijedi na individualnoj razini kao
i na razini nacija i drava. Od vrha do dna prisutna je proetost nepravdom koja slui svrsi unitenja
dostojanstva svakog ovjeka iz razloga to izvire iz samoga Zla koje je onaj inspirator cijelog projekta
globalizacije i Novog svjetskog poretka koji dolazi na kraju tog procesa.
Ne treba za uditi da je tome tako jer nije rije o sluajnosti ili nekom neznanju, a jo je najmanje rije
o nemogunosti da se stvari isprave i dovedu u red te postave osnovna naela pravinosti unutar zatvorskog sustava SAD/Zapada, tj. cijelog svijeta koji se po tom sustavu modelira. Jedno ureenje koje
je uglavnom indiferentno prema utrobnim ubojstvima neroene djece ne moe biti nita bolje prema
odraslim ljudima. Svatko samo gleda svoj status i protestira samo protiv onoga to njemu osobno smeta, a za smetnje koje ima netko drugi nema iskrene zainteresiranosti te preovladava puko pozerstvo i
hinjena zabrinutost za tegobe ili nepravde drugoga.
Tako i kod zatvorskog sustava SAD koji zahvaa prvenstveno siromanu i jo k tome rasno obojenu populaciju (crnaku i latinoameriku koja sainjava apsolutnu veinu zatvorenika) ona imunija
populacija koja je uglavnom sainjena od WASP-ovaca (bijeli anglo-saksonski protestanti) i idova
potpuno je indiferentna prema tome, makar pojedini pripadnici iz njihovih redova neki put i sami
zaglave unutar tog sustava. Oni koji imaju stvarnu mo odluivanja, a koji potiu iz te dvije u moi
dominirajue amerike etnike zajednice, izuzeti su od dosega tih kaznenih mjera i svoje sunarodnjake ili sulpemenike (uvjetno reeno i to se sve odigrava potpuno neformalno i suptilno) navode da se
brinu oko posve drugih pitanja. To su pitanja prvenstveno povezana sa sticanjem bogatstva, moi, napredovanja u hijerarhijskoj ljestvici pod svaku cijenu i sl. U tu skupinu nezainteresiranih za primjenu
minimuma ljudskosti kod kanjavanja ulaze i oni kapitalom bogati, a upravo kroz to bogatstvo i mo
korumpirani odabranici iz redova potlaenih manjina koji onda slue kao medijske manekenske lutke
o jednakim pravima za sve. Posebno je tuno, ali isto toliko i odvratno u toj skupini vidjeti razne
estradne zvijezde koje iako su i sami do juer bili potpuno obespravljeni, stjecanjem bogatstva i ulaskom u korporacijski sustav postaju ispunim ventilima kojima se dozira i kontrolira eljena etnika ili
socijalna populacija. Te zvijezde jo u svojim nastupima dodatno zarauju eksploatirajui tematiku
nepravde i bogatei na tome te istodobno donosei profit i mo onima koji tu nepravdu izvruju, a oni
sami se jo smatraju velikim borcima za pravdu i istinu. Oni rijetki koji su istinski dignuli glas protiv
lai i obmana bivaju doslovce likvidirani i zamjenjeni podobnima, a koji se lako nalaze po getima
velikih gradova. Materijala za odabir prodanih dua koje e farbati vlastiti narod ima u izobilju, a isti
se obrazac s nekim sitnijim prilagodbama primjenjuje kod nas u Hrvatskoj jednako kao i po cijelom
svijetu.

596

Untitled-1.indd 596

10/23/06 8:12:06 AM

Organizacija Ministarstvo pravosua i uprave

I cijelo pravosue SAD-a kao perjanice nametnutog liberalnog modela dravnog ureenja je jednako
tako nepravedno kao i zatvorski sustav to je i logino jer nepravdi u provedbi kazne mora prethoditi i
nepravda u izricanju kazne. Radi se o istim principima gdje je kapital glavno sredstvo koje je odluujue kako e netko biti tretiran. Vie novca znai i vie izgleda za izbjegavanje kazne kada je i zasluena, a
isto tako i siromatvo znai da je ovjek bitno onemoguen u obrani svoje slobode. No, to je neto to
zasluuje posebnu analizu i razoblienje i nema dovoljno prostora za to koliko bi se na tu temu moglo
napisati. Nepravda pravosua u SAD-u je toliko obimna da bi se o tome mogla napisati cijela enciklopedija i opet ne bi bilo mogue navesti sve primjere tih institucionaliziranih zloinstava. Posebno je to
licemjerno iz razloga to se oni sami toliko pozivaju na nekakvu svoju neprikosnovenu pravinost koja
se namee svima ostalima kao ono to treba biti uzor i ideal bez premca. Toliko je prisutna arogancija
da se i svima ostalima doslovce nareuje to i kako moraju raditi po pravosudnim pitanjima uz istovremene prijetnje silom ukoliko se pogovorno ne slua.
Nakon ovog opisivanja stvarnosti koja je na djelu u nametnutoj ideologiji sekularnog liberalizma i
kojemu je svrha bila u tome da se pokua spoznati kuda se ide na osnovu onoga to je sada na djelu
moe se ponuditi temeljna koncepcija koja bi bila prisutna unutar hrvatskog zatvorskog reima, ovdje
stavljenim u kategoriju zatvorenog reima.
Ono to je osnova unutar zatvorenog reima zatvora je da e se sve uglavnom raditi upravo suprotno
od onoga kako se radi u SAD-u. Reim je stoga takav da zatvorenici nikada i nipoto nisu oni koji se
mogu na bilo koji nain unutar sebe organizirati tako da postanu nekakav unutarnji initelj dodatnog
kanjavanja. Svi zatvorenici moraju biti jednako zahvaeni kaznom u smislu da im uope ne pada
na pamet da jedan prema drugome pokuavaju nametnuti bilo kakvu silu. To ima i svoju odgojnu
funkciju jer budui e ovim reimom biti dobrim dijelom zahvaeni oni koji su dublje uli u kriminal
doslovce se moraju kroz prisilu nauiti da ne mogu ivjeti na raun onih koji su slabiji. Moraju se kako
god znaju suzdrati i zatomiti tu svoju pobudu da u praksi ostvare potinjavanje ili otimanje od ostalih
za svoju sebinu korist. Svakako da to nije lako nametnuti, a pogotovo onima koji su kriminalci s dugogodinjom karijerom, ali zatvoreni reim zatvora upravo zato mora biti tako napravljen da se to nametne kroz primjenu sile i represije jer je to jedini jezik koji su kroz svoj ivot usvojili i koji razumiju.
Tako se u zatvorenom reimu primjenjuju vrlo stroga pravila ponaanja s jo stroim kaznama za
prekritelje unutarnjih pravila. Cijeli je sustav u potpunosti nadziran i odreen strogim pravilima koja
vae za sve jednako, a koja ukljuuju visoki stupanj stege meu zatvorskom populacijom. Isto tako
zatvoreni reim je potpuno iskljuen od svih oblika privilegija koji su postojali u otvorenim i poluotvorenim sustavima tako da nema govora o poslijepodnevnim izlascima ili slobodnim vikendima te je
i posjeivanje dozvoljeno uvijek samo po odobrenju i kao potvrda dobrog ponaanja.
Osnovna djelatnost i u zatvorenom sustavu je rad zatvorenika, ali je to sada rad na onim bitno teim i
najnepopularnijim poslovima, a koji mogu varirati od zatvora do zatvora. Mogue je i angairanje na
poslovima izvan zatvorskog ili tvornikog kruga koji je dio nekog zatvora te se tada zatvorenici vezuju
lancima i samo tako smiju obavljati vanjske poslove. Time mora biti izraena jasna poruka o tome
kako se kanjava strogo i dosljedno one koji to prema presudi zasluuju. Zatvoreni sustav je u odnosu
na otvoreni i poluotvoreni prilino rigorozan i moglo bi se uti primjedbe kako je preveliki procijep
izmeu tih opcija kanjavanja, no to je upravo i cilj jer se time hoe razluiti izmeu razliitih odsuenika. Daju se odvojene opcije od kojih je jedna visoko afirmativno usmjerena prema kanjenicima,
dok je druga visoko represivna upravo iz razloga da se poalje jasna poruka o tome kako je na svakome
da izabere put kojim e ii. Ili e ii prema rehabilitaciji i integraciji u drutvo kao punopravan lan, ili
to nee htjeti i zato e biti tretiran kao onaj koji ne eli promjenu vlastitog puta nego ostaje pri svojim
starim navadama. U svakom se sluaju radi prvenstveno o odabiru koji je na svakome pojedinano i
kako se odabere onda tako i biva.
Ono to je obaveza od strane drave koja namee i provodi kanjavanje u jednom prilino strogom zatvorskom reimu kakav je zatvoreni reim je da osigura dostojne uvjete boravka unutar zatvora. To se
odnosi na stvari poput elija koje nisu prenatrpane ili koje nisu u derutnome stanju tako da zatvorenik
kao kaznu ne trpi i naruavanje svoga zdravlja zbog npr. vlane ili hladne elije. Tu vrijede ista naela
597

Untitled-1.indd 597

10/23/06 8:12:06 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

moralne principjelnosti u dosljednom kanjavanju koje smije biti samo ono koje je dosueno, a ne
da se kazni nekim dodatnim i neizreenim kaznama. Oni koji e biti osueni na izdravanje kazne u
zatvorenom reimu kanjeni su oduzimanjem standardnih sloboda dravljanina i kanjeni su prisilom
za strogim potivanjem zatvorskih propisa uz dodatnu obavezu rada na dodijeljenom poslu. Sve iznad
toga drava mora onemoguiti i ukoliko to ne uspije mora se snositi i odgovornost. Podrazumijeva
se da to ne znai da nema kanjavanja izolacijom ili uskraivnjem nekih privilegija kao disciplinskih
mjera unutar zatvora jer to predstavlja dio dosuene kazne budui da presuda obuhvaa sva pravila
boravka u zatvoru. Ono to nije doputeno je ii izvan tih okvira na bilo koji nain.
Zatvoreni zatvorski reim pruati e svojom strogom koncepcijom istovremeno i priliku kanjenicima
da steknu odreena znanja i vjetine koje se mogu upotrijebiti kada kazna zavri. Upravo jaka disciplina i strogi reim daju mogunost onima koji to ele da ne budu ometani od ostatka populacije nego
da se posvete sebi i svojem ivotu. Na ovim principima postavljeni zatvorski reim ima zadau zatititi
ostatak populacije od djelovanja destruktivnih elemenata, a ujedno im ipak pruiti priliku da kroz sve
tegobe izdravanja kazne na kraju postanu osposobljeni za funkcioniranje u drutvu kao vrijedan i
koristan lan.
Zatvoreni reim ima i svoja posebna podruja u kojima borave kanjenici koji su zbog teke naravi
svojih zlodjela osueni na dugake ili doivotne kazne zatvora i u kojima je stega djelomino slabija i
odreene pogodnosti su doputene, a kojih nema u ostatku populacije. To je iz razloga to je ipak ljudska sposobnost izdravanja visoke stege ograniena vremenom koje je potrebno da se kazna odradi i
vrijeme prestanka kazne predstavlja motivaciju kanjeniku da se potrudi izdrati. Isto je tako i razlog
u tome to su to osuenici ija djela zasluuju takvo kanjavanje da ih je najbolje odvojiti od ostatka
kanjenika te su to ljudi sa tekim psihikim i socijalnim poremeajima. Ne moe biti normalan i za
mjeanje s npr. kradljivcem automobila, pljakaem banaka ili korumpiranim dravnim inovnikom
onaj ovjek koji npr. siluje malu djeicu ili onaj koji ima kanibalistike sklonosti koje su redovito povezane sa seksualnim nastranostima, itd. To je skupina kanjenika koji su trajna opasnost za drutvo i
kada ih se jednom uspije uhvatiti ne smije im se nikada vie pruiti prilika za ponavljanje tih grozota
koje su skloni raditi. Pogotovo se to odnosi na pedofile koji su apsolutno nepopravljivi i nije poznat niti
jedan sluaj pedofila koji je nadvladao tu svoju poremeenost. Kako se putanjem na slobodu nakon
smijeno malih kazni ti grabeljivici samo opet vraaju svojoj bolesnoj opsesiji tako je zbog interesa
djece koju iznad svega ostaloga treba zatititi presuda za pedofiliju uvijek mora bez iznimke biti doivotni zatvor ili smrtna kazna, pa neka onda svatko od njih razmisli prije nego se usudi popustiti svojim
poremeenim nagonima. Ista se stvar odnosi na ostale koji su po bilo kojoj drugoj osnovi zasluili
dugogodinje ili doivotne presude poput viestrukih ubojica, nepopravljivih silovatelja, ali jednako
tako i onih koji pokreu pobunu u cilju unitenja jednog naroda i njegove drave i koji su svojim djelovanjem ubijali nedune ljude samo po osnovi etnike ili vjerske pripadnosti.
U sluaju Hrvatske to se odnosi na one pripadnike pobunjenikih snaga za koje je utvreno da su sudjelovali u zloinima protiv ljudi i protiv drave, a jednako tako i na one koji su im bili nadreeni i koji
su ih poticali i organizirali. Odluka o nekakvoj aboliciji koju je donio jo Franjo Tuman jedna je od
najgorih odluka koja je donesena, ali i takva odredba ostavlja potpuno otvorenom mogunost progona
onih koji su inili zloine te se po tome svi oni koji su se usudili raditi zloine koji su napravljeni za
vrijeme Domovinskog rata imaju uhititi i primjereno osuditi za jasan pouak svima ostalima. Druga je
stvar to se sluganske vlasti boje dosljedno izvravati gonjenje zloinaca i podloni su nekakvim procijenama inozemnih agentura kojima je i ovaj beznaajni progon u odsutstvu navodno ugroavanje
ljudskih prava kojim se tlai srpsku manjinu ili neke druge sline floskule. Ovako je sluganskim ponaanjem stvoreno takvo stanje da ne samo sudjelovanje u pobuni protiv hrvatske drave nije kanjeno,
nego je ak i nagraeno raznim privilegijama koje su sve sugerirane od tzv. meunarodne zajednice, a
koju su tako lako sluali svi, doslovce svi, reimi na vlasti u Hrvatskoj. Neki vie, neki manje, ali su svi
bili podloni poslunikom konceptu odnosa s tzv. meunarodnom zajednicom. Sa druge strane, progone se i obespravljuju oni koji su se borili za slobodu i nezavisnost hrvatskog naroda i drave i takvo
je stanje nepravde nedopustivo i mora se ispraviti onoliko koliko je to sada mogue budui da je puno
toga nepovratno proputeno. Svi koji su nevini, bili oni Srbi ili ne, nemaju se ega bojati i uivati e
punu zatitu kao i svi ostali dravljani, a oni koji su, kako se kae okrvavili ruke, moraju za to snositi
598

Untitled-1.indd 598

10/23/06 8:12:06 AM

Organizacija Ministarstvo pravosua i uprave

i odgovornost. U te spadaju i oni koji nisu direktno sudjelovali, ali su sve zakuhali kroz poticanje na
pobunu, pa i oni moraju snositi i svoj dio odgovornosti jer ako toga nema onda se daje pouka buduim mutivodama da slobodno mogu raditi na poticanju i organizaciji neega to ima za posljedicu na
tisue mrtvih i na kraju jo postaju dravni uglednici koji sudjeluju u dravnoj vlasti. Jasno je da je to
mogue samo zato to su tu u sprezi sa jo gorima od sebe hrvatskim izrodima koji su narod pokrali
i podinili ga tuinskim interesima.
Zato e se svi skupa zajedno (srpske bundije i hrvatski izdajnici, a kako ih je Pero Trombon dobro
skupno opisao: edni krvi, gladni izdaje) moi zajedno gledati u sklopu posebnog odjela zatvorenog
zatvorskog reima i zajedno e moi dugo razmiljati o tome to im je sve trebalo. Ili e se zajedno
nadati da e ih osloboditi oni kojima su svi skupa zajedno sluili, a kako e biti pokazati e vrijeme.
Pravednost treba nagovjestiti u svojim osnovnim naelima i neka se svatko prepozna i postavi prema
tome kako mu je drago. Istina oslobaa i samo djelovanjem po istini i pravdi moe se osloboditi hrvatski narod od ove sramotne podinjenosti u koju je stavljen.
IZOLIRANI REIM ZATVORA
Ovaj zatvorski reim predstavlja krajnju mjeru protiv onih koji ne samo da ne prihvaaju norme ivljenja u drutvu nego ne ele prihvatiti ponaanje unutar ostalih postojeih zatvorskih reima, tj. zatvorenog zatvorskog reima budui da se u izolaciju dolazi iz tog zatvorskog stupnja.
Tu je osuenik stavljen u potpunu izolaciju i tu ostaje sve dok ne izrazi elju za potivanjem pravila
zatvorenog reima, ali tu elju isto tako potvrdi i odreenim radnjama. Radi se o odreenom obliku
samice na neodreeno vrijeme s tom razlikom da je sama prostorija u kojoj zatvorenik boravi na bitno
vioj razini udobnosti. Ovdje je osnovna kazna potpuna izolacija koja je trajna sve dok sam kanjenik
ne prihvati ivljenje po pravilima zatvorskog sustava. Pod pojmom trajnog boravka u izolaciji misli se
na trajno vrijeme dosueno za izdravanje kazne.
Smisao izoliranog reima je da se onima koji nikako ne ele iskazati volju za najmanjom suradnjom s
dravom i dravnim odlukama u vidu presude ta ista drava daje najosnovnije ivotne uvjete, ali isto
tako kako se osuenik izolirao od drutva svojim neprihvaanjem najosnovnije suradnje tako i sam
biva izoliran. Ta izolacija traje dok osuenik ne odlui prihvatiti suradnju i tako se sam izbavljuje iz
tako teke kazne kakva je potpuna izolacija. U cijelom je zatvorskom sustavu prisutna sloboda odabira suradnje i volje za uklapanjem u drutvo barem na najosnovnijim naelima koja se primjenjuju
u zatvorima kao jednim dijelom sveukupnog drutva. Ako se uspije u tim osnovama i pod veom ili
manjom kontrolom zadovoljiti propisane norme, onda postoje izgledi za zadovoljenje i uklapanje u
ostatak drutva koje se nalazi izvan zatvorskog kruga, bio on otvoren ili izoliran.
* * *
Rezime cijelog zatvorskog sustava ovakvog kakav je ovdje samo naelno koncipiran bio bi u tome da je
namjena istoga prvenstveno u tome da slui uspostavi reda i zakona u dravi putem pravednog kanjavanja onih koji su osueni na nain da to preventivno djeluje prema ostatku drutva. Isto tako se tu ne
ostaje, nego se jednako tako dosljedno mora raditi i unutar zatvorskog sustava tako da osuenik ima
svaku mogunost odraditi svoju kaznu onako kako mu je dosuena i izii na slobodu koja mu prua
mogunost uklapanja u drutvo prvenstveno kroz mogunost zapoljavanja i dostojnog ivljenja od
svojeg rada sa svim pravima i dunostima kao i svaki drugi dravljanin.
Kod odreivanja razliitih zatvorskih reima i naina na koji zatvorska kazna treba biti odraena kao
glavnoodreujua odrednica bilo je pitanje kako bi ja osobno htio odraditi zatvorsku kaznu ukoliko je
zbog bilo kojeg razloga dobijem odsluiti. Pokuavajui sebe zamisliti u zatvoru kao kanjenika ono
to bi najvie htio je da se unutar zatvorskog sustava znaju i strogo potuju pravila onako kako je to na
slian nain prisutno u vojsci iz razloga to su u oba sluaja okupljeni ljudi u jednu zajednicu na manje
ili vie prisilan nain. Taj skup ljudi najrazliitijih karaktera i mentaliteta mogue je u oba sluaja dovesti u kakav-takav sklad samo i jedino stegom i pravinou u primjeni propisa koji su im odreeni.
Ukoliko doe do izigravanja ili neprimjenjivanja pravila unutar takvih sloenih sustava odmah dolazi
599

Untitled-1.indd 599

10/23/06 8:12:07 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

i do gubitka smisla tih sustava i oni vrlo brzo postaju svoja opreka. To je iz razloga to je u oba sluaja
rije o upravljanju nad ljudima u stanju visokih tenzija po bilo kojoj osnovi: pripreme za rat ili samog
ratovanja kod vojske i dranja u zatoenitvu i kanjavanja kod zatvora. Odsutnost stege, reda i jasnih
pravila dobro zainjenih naelima pravinosti uruava te sustave posebnih oblika ljudskog zajednitva, i onda oni ne mogu ispunjavati svoju osnovnu nakanu i s vremenom prije ili kasnije postaju svoja
oprenost. Iz svih ovih razloga hrvatski zatvorski sustav zamiljen je ovako kako je opisano i kao takav
ima i svoju funkciju u uspostavi jake drave koja titi svoje dravljane od onoga to je kroz pripadajue
zakonodavstvo i moralnu osnovu drutveno neprihvatljivo do te mjere da se mora sankcionirati kanjavanjem oduzimanjem slobode i ivotom u nekom obliku zatoenitva.

Dravna uprava
Na dravnu administraciju od koje zavisi djelovanje cijelog dravnog stroja mora se budno paziti jer
nedisciplina i razuzdanost administracije stvara nedisciplinu i razuzdanost u cijeloj dravi. U svrhu
postizanja djelotvorne dravne administracije ustanovljava se i posebna administrativna kola u kojoj
e se educirati ljudstvo u dravnoj upravi i gdje e se zaposlenike tono uputiti kako se treba raditi.
Zatakavanje, solidarnost, neodgovornost, gledanje kroz prste zaposlenima u administraciji kakvo je
prisutno danas nestati e nakon prvih primjera strogog kanjavanja zbog naizgled malih, ali za dravu
dugorono razornih propusta. To je iz razloga to narod preko dravne uprave dolazi u dodir s dravnom vlau i samim vladarom kao glavnim nositeljem vlasti i u liku namjetenika procijenjuje djelotvornost i sposobnost vladara. Zbog toga i naizgled sitni prijestup zbog koristoljublja ima viestruko
vee posljedice od onih usko ogranienih na dosege samog prijestupa jer se radi o zatiti ugleda vlasti
koja poiva na djelovanju u korist opih nasuprot osobnih interesa.
Osnovno naelo unutar dravne uprave polazi od samog vladara kao apsolutnog suverena i to po naelu odvraanja od guenja u besmislenoj papirologiji koja slui skoro iskljuivo kao sredstvo izbjegavanja odgovornosti. Ono to svaki dravnik, pa bio on i demokratski izabran u demokratskom poretku,
pod svaku mora cijenu izbjei je prihvaanje birokratizacije vlastitog posla. To konkretno znai da
dravnik na svojoj poziciji mora do krajnosti reducirati primanje i potpisivanje papirologije kojom odmah biva zasipan sa svih strana im stupi na dunost. To reduciranje treba shvatiti u doslovnom smislu
i svako donoenje papira na potpisivanje vladar/dravnik mora odluno odbiti. Kriterij kojim se grubo
moe razluiti to bi bilo prihvatljivo za potpisivanje od strane vladara je da to bude medijski znaajno
ili na neki drugi nain izdignuto od trivijalnog potpisa koji nema neku svoju posebnu vanost. Ono
to dravnik/vladar potpisuje smiju biti samo odluke koje imaju dugorono ili strateko znaenje s tek
rijetkim i izuzetnim iznimkama kojih uvijek moe biti.
Dravnik/vladar mora biti dovoljno jaka osoba da doslovce potjera sve te inovnike koji e dolaziti sa
svom silom papira za potpisivanje i time legitimiranje neije odluke, a da se onda taj isti ili cijela skupina moe lako opravdati u svojem neradu odobrenjem od vie instance. Tko ne moe tako vladati da
otjera birokratsku papirologiju od sebe bolje je ostaviti mu se posla jer nije sposoban nita korisnoga
napraviti i sve e ostati manje-vie po starom i nee uspijeti nita napraviti od onoga to je zamislio, pa
makar to bilo najgenijalnije na svijetu. Biti e toliko zatrpan papirima koje e potpisivati kao na tekuoj vrpci tako da cijeli dan nita drugoga nee biti u stanju uiniti. Na kraju dana ostaje takav dravnik
iscrpljen od posla, a da nije uspio svoju radnu energiju iskoristiti za vladanje i upravljanje nego za
puko odobravanje anonimnoj dravnoj birokraciji da radi po svojoj za dravu destruktivnoj inerciji.
Osim toga, ako postoji jedno pravilo kod vladanja to je da svaka osoba koja je na bilo kojem visokom
poloaju mora postii takvo organizaciono stanje koje omoguuje dovoljno vremena za promiljanje
o pitanjima vezanim uz strategiju, a taktiku treba prepustiti na izvrenje podinjenima. I u Svetom
pismu imamo naputak koji jasno upuuje ovjeka koji je na poziciji vlasti, ali jednako tako i drutvo
u smjeru pametnog upravljanja vremenom: U dokolici je mudrost zakonoznanca, i tko je od poslova
slobodan postaje mudar. (Sir 38, 24).
To naelno vai za svakoga tko upravlja bilo ime i to je mjesto na hijerarhijskoj ljestvici vie to je
potrebno i vie osloboenosti od pitanja taktike i posveenosti pitanjima strategije, a promiljanje
600

Untitled-1.indd 600

10/23/06 8:12:07 AM

Organizacija Ministarstvo pravosua i uprave

strategije trai vremena i doslovce svojevrsne dokolice. To je i potpuno logino, jer nije mogue jednom ovjeku djelotvorno analizirati i procijeniti niti jednu malu koliinu papirologije pa se onda samo
slijepo preuzima tua odgovorost bez mogunosti stvarne kontrole. Osim toga i posao onih koji alju
tu papiroloku dopisku prema viim instancama je upravo u tome da oni budu ti koji trebaju odraditi
posao kojeg se pokuavaju rijeiti. Ukoliko nadreeni mora sve sam nanovo procijenjivati, ocjenjivati,
promiljati i odobravati onda moe sam sve skupa raditi pa mu podreeni nisu ni potrebni. Naravno
da to nije realno ostvarivo i zajednitvo u radu je potrebno, pa je stoga potrebno i djelotvorno organiziranje odnosa u tom zajednitvu, a to u sluaju dravne uprave znai odbacivanje potinjavanja
birokratskom djelovanju i postavljanje odnosa na nain da je birokracija potinjena dravi i narodu
kojemu drava slui. Jedino je tako mogue organizaciju postaviti u aktivni odnos prema kontekstualnom okruenju navedene organizacije. To znai da se time izbjegava ova situacija gdje se vjeno kaska
za dogaajima i neprestano se mora biti subjektom tue (tuinske, globalne, podzemne) strategije te
se prelazi u aktivnog initelja svojeg stanja. Neto poput aktivne obrane ili poznate izreke da je napad
najbolja obrana gdje je osnovna misao upravo u tome da se izie iz stanja u kojemu drugi upravlja
naim prostorom i vremenom te preuzmemo upravljanje nad svime to posjedujemo kao vlastito i
neotuivo.
Zateeni inovnici iz ureda vlade ili predsjednika svejedno, ovisno o formalnom obliku organizacije
sustava, biti e zgroeni ovakvim pristupom koji se suprostavlja naviknutoj birokratskoj proceduri i
uvjeravati e da prijeti potpuna obustava funkcioniranja dravnog aparata i cijele drave. Istina je da to
nipoto nije tono i samo se mora pokazati odlunost u nepristajanju na podinjavanje toj birokratskoj
proceduri. Ne samo to, nego e sve u dravi potpuno normalno funkcionirati i to tako da e se poeti
korigirati na nain da e dravni aparat postati djelotvorniji i taj trend e na kraju vrlo brzo dovesti do
konane uspostave jedne zdrave dravne uprave.
Odbijanjem dravnika da postane glavnim inovnikom kroz odbijanje nerazumnog potpisivanja na
nepregldnu gomilu dravnih dokumenata postie se viestruko koristan uinak. Jedna od tih korisnosti je u tome da se odgovornost za provoenje u djelo onoga to je naloeno prenese na neposredno
potinjene i da se njihovo radno mjesto uini korisnim, a ne da bude mjesto za transfer odgovornosti
sa sebe na nadreenog ili nekoga drugoga u istom rangu. Ukoliko to taj podreeni ne eli, onda to
istovremeno znai da nije niti sposoban za rad na zadanom poslu i takav slubenik rjeava se dunosti
kao potpuno nekoristan na tome radnom mjestu i dovodi se onaj koji je spreman na preuzimanje odgovornosti. To ujedno znai da se odmah eliminiraju barem oni koji su plaljivci i kolebljivci bez elje
za djelovanjem i ve samo tako neto kao rezultat opisanih postupaka predstavlja veliki dobitak.
Druga korisna stvar je da e po istom principu taj vladaru/dravniku podreeni slubenik imati odnos
sa svojim podreenima i tako se po principu domino-efekta brzo moe proistiti cijela dravna uprava
od svih nakupljenih parazita koji su se u njoj uhljebili, a takvih ima daleko previe. Preuzimanje odgovornosti ujedno znai i promiljanje to se radi i kakav je uinak onoga to se radi dok je to u sluaju
papirolokog transfera odgovornosti elegantno izbjegnuto u vidu podnoenja nadreenom svega to
se odluuje na odobrenje stavljanjem potpisa. Takoer to znai i preputanje dobrog dijela inicijative
podreenima u dravnoj hijerarhiji to je ono to prieljkuju svi oni koji su kreativni, hrabri i sposobni jer tako mogu najbolje ostvariti sve svoje potencijale i ne ostati nerealizirane vrijednosti ljudskog
kapitala. Preputanje inicijative je ve odavno potvreno kao najbolji nain za poveanje sveukupne
produktivnosti, a najbolji je dokaz za ispravnost takve koncepcije djelotvornost tog naela u doktrini
oruanih snaga. Dakle, u najzahtijevnijim uslovima kao to je ratovanje preputanje velikog prostora
za osobnu inicijativu pokazalo se superiornim i nema nikakvog razloga da isto tako ne bude i svugdje
drugdje, pa tako i u dravnoj upravi.
Jasno je da niti jedan ovjek ne moe odraivati posao za dvojicu koji dobro rade svoj posao, a kamoli
da moe obraditi sve ono to dobije u sluajevima kada do njega dou sva odobrenja za postupke
koja se akumuliraju na razinama ispod njegove i onda kumulativno iznose u formama poznatog birokratskog kvazi-jezika kojemu je sav smisao u postizanju neodreenosti kojom se eli prikriti ili
nesposobnost podreenih da rijee dobivene zadatke ili nedostatak hrabrosti za djelovanje ukoliko se
sposobnost eventualno i posjeduje, a to se na kraju svodi na isto.
601

Untitled-1.indd 601

10/23/06 8:12:07 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

Kakva je korist od plivaa zaposlenog kao spasitelja na plai koji se ne eli smoiti jer se boji da e se
prehladiti? Nikakva, odnosno ista onakva kao i od jednog neplivaa koji je zaposlen na istome radnom
mjestu. Tako i nema koristi od neodlunih ziheraa koji imaju znanje, ali se boje primjeniti ga sa svim
posljedicama koje mogu doi jednako kao to i plivau-spasitelju uvijek prijeti opasnost da nastrada
na dunosti bez obzira to zna plivati. To je jednostavno rizik koji ide uz svaki rad i da nema rizika kod
djelovanja bilo koje vrste onda bi svatko iao raditi to god mu se prohtije i kako mu se prohtije. Ovako
samo oni koji imaju znanje i sposobnost koje im onda daje i veu dozu odvanosti mogu prihvatiti
raditi ono to netko drugi ne moe.
ak i u demokratskom ureenju mogue je odupiranje birokratskom mehanizmu koji se posebice
okomljuje na osobu koja se nalazi na vrhu strukture vlasti jer se tamo usmjerava svo prebacivanje
odgovornosti od strane potinjenog dravnog aparata, ali je zbog naravi demokracije to ipak ogranieno i samo djelomino uspjeno. S druge strane, u apsolutistikom sustavu kakav je prisutan u
teokratskom ureenju mogue je onome koji ima velike ovlasti na bilo kojoj dunosti (vladar, upan,
gradonaelnik, naelnik opine) u potpunosti podiniti dravnu birokraciju koja je ispod njega te tako
poraziti parazitizam inovnika i uspostaviti visoku produktivnost dravne uprave.
Jedna od posljedica takvog pristupa je da se u cijelom sustavu dravne uprave brzo deavaju masovna
ukidanja radnih mjesta koja su u svojoj biti potpuno suvina. Ne samo da se nekorisna nego i nanose
tetu samim svojim postojanjem. To je toliko izraeno da je za dravu ekonomski isplativije veliki dio
dravnih slubenika doslovce poslati kui i ostaviti im njihove plae nego da se pojavljuju na svojemu
radnom mjestu. Mjestu na kojemu ne rade nita istinski vrijedno nego ono to je izmiljeno birokratskim multipliciranjem poslova koji su sami sebi svrha i slue samo toj birokratskoj besmislenosti koja
ima svoju unutarnju logiku u suprotnosti sa logikom dravno-nacionalnih interesa. Bolje je te radno
nepotrebne ljude ostaviti u njihovim domovima i nastaviti ih plaati nego da dolaze na svoja radna
mjesta gdje uz istu tu plau samo nepotrebno troe energiju (struju, telefoni, i sl.) i zauzimaju prostor,
a da se ne spominje kontraproduktivni uinak koji ti ljudi ostvaruju na one koji su barem donekle produktivni. Ve samim time to se nalaze unutar radnog prostora oteavaju kretanje i organizaciju, a isto
tako svojim dolaskom na i odlaskom sa posla samo dodatno poveavaju guvu na prometnicama.
Jasno je da se nee plaati ljude da bi sjedili kui, ali samo isplativost takve jedne hipotetske mogunosti pokazuje koliko je vano preustrojiti dravnu upravu iz parazitnog u produktivno tijelo. Trokovi
postojanja glomaznog i, to je najgore, potpuno nedjelotvornog dravnog aparata oiti su i zato nee
biti ni najmanje ustezanja kod reorganizacije dravne uprave na naelu produktivnosti i korisnosti
to e stvoriti jednu veliku masu ljudi otputenih s udobnih radnih mjesta dravne uprave. Ta masa
e odmah dobiti priliku za ponovno zapoljavanje, ali ovog puta na sasvim novome poslu koji e traiti i napore u savladavanju i prilagoavanju novim zadacima. No, najvie e se problema imati ne iz
razloga to nee biti mogunosti novog zapoljavanja, nego to nitko nee htjeti zamjeniti stari posao
sa svom pripadajuom udobnosti, novim, i to najee poslom koji je stvarno produktivan i to znai
uglavnom blizak fizikom radu. Tu nee biti druge nego primijeniti najgrublju silu i nepopustljivom
odlunou pomesti sve koji e ak biti spremni dizati pobune kako bi sauvali svoje birokratske stolice. Na taj nain e se borba protiv birokratske nemani i doslovce pretvoriti u borbu i na tako neto ne
treba sumnjati jer mentalitet inovnika je izuzetno krut i ne pokorava se niemu do li sili koja jedino
tu krutost moe razbiti.
Kroz prethodna poglavlja je bilo vidljivo gdje e se otvarati radna mjesta i gdje e biti potreba za
radnom snagom i tu e svima biti ponueno da se stave na slubu narodu i dravi s konanou u
Svevinjem. To to je nerazumnom politikom prethodnih godina stvoren tako glomazan birokratski
aparat mora i moe se preokrenuti u jednu drugaiju stvarnost, a za tako neto trai se i poduzimanje
nepopularnih mjera kod onih koji su njima zahvaeni. Sve je podinjeno opem dobru i s tom spoznajom moraju raunati i oni koji e morati promijeniti svoje zvanje i od beskorisnog inovnika postati
poljoprivrednik, nastavnik, policajac, graditelj, poduzetnik, eljezniar ili bilo to drugoga to e se
nuditi kao opcija. Jasno je da je teko mijenjati mentalitet, ali zato je tu potrebna dravna intervencija
u nekom obliku politike mrkve i batine tako da se sa jedne strane stimulira prekvalifikacija, a sa druge
strane da se i represivnim mjerama zaprijeti onima koji e tvrdoglavo htjeti ostaviti sve po starom
602

Untitled-1.indd 602

10/23/06 8:12:08 AM

Organizacija Ministarstvo pravosua i uprave

bez obzira to je to u konanici na tetu i njima samima. Takvim odbijanjem promjena posebice tete
vlastitim potomcima koji time gube izglede za dostojno ivljenje u slobodi i blagostanju u budunosti.
U poetku e sigurno biti puno nezadovoljstva od strane otjeranih birokratskih struktura, ali ovjek se
nakon nekog vremena na sve prilagoava i potrebno je biti uporan u provedbi potrebnih mjera. Nakon
postizanja prvih konkretnih rezultata koji e pokazati svrsishodnost napravljenih postupaka splasnuti
e i razina negodovanja otputene i potom na produktivnim poslovima zaposlene birokracije.
Jedno od naelnih pravila prilikom selekcije unutar dravne uprave prilikom njezinog preustroja koji
e dovesti do toga da najmanje 80% bude otputeno kao nepotrebno i suvino za potrebe dravnog djelovanja je da se osim po samoj sposobnosti (s preuzimanjem odgovornosti) onih koji ostaju gleda da
se na mjestima koja se smatraju isto izvrnima zapoljavaju preteito ene. To se jo treba uskladiti s
opcijom za etverosatno radno vrijeme koje e se dati enama-majkama tako da ne budu preoptereene na dva fronta, a istovremeno se time rijeava zapoljavanje dvostruko vie ena na mjestima koja su
atraktivna zbog svoje relativne udobnosti i nadasve svoje sigurnosti. U nekim sluajevima na jednom
radnom mjestu poput slubenice na alteru za rad sa strankama moe se zaposliti i troje slubenika (tj.
ena) sa skraenim radnim vremenom tako da je taj alter otvoren dvanaest sati dnevno, a uposlenica
nije eksploatirana do te mjere da nema dovoljno vremena posvetiti se svojoj obitelji. Dodatan razlog
preferenciji zapoljavanja ena na poslovima dravne uprave je i stoga to e muka radna snaga biti
prijeko potrebna na poslovima koji zahtijevaju vee tjelesne napore i openito su tradicionalno muki
poput graevinarstva i slinih poslova. Najidealnije bi bilo kada bi cijela dravna uprava bila 100%
ispunjena enskom radnom snagom i na neki nain ii e se prema takvom konanom ostvarenju, ali
na samom poetku dok se cijeli dravni sustav ne uskladi prema svojem razvijenom obliku na mjestima upravitelja pojedinih odsjeka angairati e se prvenstveno prema sposobnostima bez obzira na
spol. Tek kada kasnije dravna uprava postane pravilno ustrojena moi e se dopustiti luksuz spolne
diskriminacije kod zapoljavanja u korist ena jer to nee moi vie prouzroiti znatije tete koliko e
od toga biti koristi zbog oslobaanja muke radne snage za poslove na kojima su potrebniji.
Kod problematike suprostavljanja dravnoj birokraciji dobro je znati i za jednu vrstu birokratskog
zakona kod problematike prostora, a koji bi otprilike glasio da neukroena birokracija sav prostor koji
joj stoji na raspolaganju do maksimuma ispunjava novim zaposlenicima bez obzira na stvarne potrebe. Birokracija se u svojoj neobuzdanosti jednostavno iri do krajnjih granica, a u nedjelotvornim
dravnim poretcima granice su jedino u prostornoj ogranienosti smjetaja novih namjetenika. Sve
ostale prepreke poput zakona, poslovnika, deklaracija, politikih programa, proraunskih ogranienja
i sl. potpuno su nedjelotvorne i jedino na emu se bujanje zaustavlja je neraspoloivost prostora za
nove inovnike.
Kao dokaz ovoj tvrdnji na raspolaganju stoji poznati primjer britanskog ureda za kolonije koji je u
naponu britanskog kolonijalnog imperija bio smjeten u malome prostoru i zapoljavao nekih desetak zaposlenika i potpuno djelotvorno upravljao kolonijama irom svijeta. Pri tome treba znati da se
najsloeniji rad ovog ureda zbiva u viktorijanskom razdoblju kada su komunikacijske i informatike
mogunosti bile prilino skromne u odnosu na sadanje moderne mogunosti. Nakon II. svjetskog
rata i preobrazbe kolonijalnog imperija davanjem formalnih neovisnosti praktiki svim kolonijama
izgrauje se jedno veliko i moderno zdanje u koje se preseljava ured za kolonije sa svojom akom
zaposlenika. Vrlo brzo se cijeli rasoloivi prostor ispunjava novozaposlenim slubenicima kojih sada
ima vie stotina, s tim da im je posao i dalje ostao istim. Ono to je izmjenjeno je da vie nema kolonija
osim sitnih otoia i slinih enklava, a takoer je prisutna mogunost uporabe modernih tehnikih
sredstava za komunikaciju i obradu podataka. Dakle, deava se potpuni paradoks gdje umjesto da se
broj dravnih slubenika smanji jer sve govori da bi tako moralo biti, on se viestruko multiplicira
protivno svakome razumu. I ne samo to, nego je takvo stanje svima poznato, ono je javno ili transparentno, kako se to voli kazati, i usprkos svega nema snage ponitenja te oite anomalije. Birokracija
koja je ovladala dravnom upravom ovladala je i cijelom dravom do razine da radi samo onako kako
smatra da je u njihovom (birokratskom) interesu. Nitko nema dovoljno ovlasti, ali niti iskrene volje,
da sve skupa ispravi i postavi na zdrave osnove.
Britanski ured za kolonije bio je najdjelotvorniji upravo onda kada je bio reduciran na minimalni broj
603

Untitled-1.indd 603

10/23/06 8:12:08 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

zaposlenika i ono to je bilo od presudnog znaaja je kvaliteta (sposobnost) ljudstva koje je u njemu
radilo. Bili su to oni koji su na sebe pruzimali odgovornost za postupke i nisu ih prebacivali na nekoga
drugoga, a da su to i htjeli nisu bili u mogunosti jer ih je brojano ogranienje limitirano raspoloivim
prostorom u maloj zgradi ureda natjeralo na visoku djelotovornost. Jednostavno u sustavu nije bilo
nikoga da sa na njega prebaci dio ili sva odgovornost putem nekog birokratskog dopisa.
Isto to je vailo i kod britanskog ureda za kolonije vai i za svaku drugu upravnu cjelinu. Na takvim
naelima postaviti e se i odnos prema birokraciji u eljenoj djelotvornoj hrvatskoj dravi pa se izmeu
ostalog i po tome moe tvrditi da je najmanje 80% zaposlenika u dravnoj upravi potpuno nepotrebno.
I to je jedna procjena sa dobrom rezervom u sebi jer je puno realniji broj od nekih 90% izmiljenih
radnih mjesta bez kojih drava ne samo da moe funkcionirati, nego e biti daleko djelotovornija u
svojemu radu, sluenju svojim dravljanima i Stvoritelju na nebesima kojemu treba sve biti u slubi, a
teokratska drava ima svoj smisao upravo u tom uzvienom naelu.
Jo kada se u sve ukljui spoznaja injenice da se posao dravne uprave, ili birokracije kako se kolokvijalno naziva, sastoji u obradi podataka onda je mnogo toga jasnije. Sve dravne uprave tijekom
povijesti u biti su radile na obradi podataka u bilo kojem obliku. Nakon obrade podaci se uvaju i
prosljeuju ondje gdje su potrebni ili se na odreenim razinama koriste da bi se moglo upravljati na
najproduktivniji nain. Dravna uprava se i zove upravom jer joj je konana svrha upravljanje dravnim teritorijem. Odnosno, da se bude preciznijim, dravna uprava proslijeuje politiku dravne vlasti
do svih instanca drave.
Kada se uvidi da je obrada podataka preduvjet mogueg upravljanja dravom ono to se namee kao
jedna oiglednost je da dananje moderno vrijeme prua nesluenu mogunost obrade podataka kroz
razvijenost informatike tehnologije. Po tome bi trebala i birokracija biti na visini zadatka jer nove
mogunosti koje su zadobivene tehnolokim dostignuima u komunikaciji i informatici trebale su
birokraciju reducirati i istovremeno poveati njenu sveukupnu produktivnost. Ono to se dogodilo je
upravo suprotno onome to se trebalo desiti i birokracija je postala glomaznija i nedjelotvornija. Radi
se o tome da je otvaranjem novih tehnolokih mogunosti omogueno kretanje u dva osnovna pravca:
prema korisnoj uporabi dobivenih mogunosti i prema njihovoj kontraproduktivnosti. Prema ovome
kako je ispalo oito je da se krenulo pravcem koji poveanu sposobnost upravljanja informacijama
koristi kako bi poveao svoju besmislenost. To jedna od mogunosti, dok je druga ona dobra opcija
koja novu tehnologiju koristi kako bi djelovanje bilo korisno ljudima.
Ono to je potrebno napraviti je jednostavno na rijeima, ali zato sloeno u praksi. Treba probrati
najsposobnije i postaviti ih na upravljake funkcije unutar dravne uprave tako da svoje sposobnosti multipliciraju tehnolokim mogunostima. Kada se misli na sposobnost u ovom sluaju to znai
prvenstveno organizacionu sposobnost na nain da se uspije ovladati umijeem selekcije informacija
jer u cijelom moru dostupnih informacija sada je najvea sposobnost znati razluiti potrebne od nepotrebnih.
Vladar moe jednostavno provjeriti kolika je djelotvornost dravne uprave na nain da na sjednici
vlade zatrai od npr. ministra za zatitu okolia i prostornog planiranja dozvolu za gradnju kue na
odreenoj lokaciji. Ukoliko je odgovor da je za to potrebno bilo to, i bilo gdje ii traiti papire, onda je
dravna uprava nedjelotvorna. Jedini dokument koji dravljaninu mora biti potreban je osobna karta
kojom se predouje njegov identititet, a sve ostalo mora biti pribavljeno od strane drave jer je njezin
smisao da bude na korist svojim dravljanima. Zato drava i ima ovlasti raditi sve to radi da dravljani
ne bi imali potrebe sami raditi ono to je njena obveza. Ako je dravljanin prisiljen sam sakupljati i pribavljati potrebnu dokumentaciju po ostalim dravnim resorima onda je to izokrenuti smisao dravne
organizacije. Drava se mora unutar sebe organizirati tako da svakom dravljaninu obavlja uslugu
pribavljanja od drave propisanih dokumenata. Tako drava sve ono to ona od njega i o njemu (ali
i o ostalima ukoliko se tie predmeta obrade) pribavlja uzimanjem podataka na raznim mjestima na
kraju vraa natrag kada je to pojedincu potrebno.
Ako se uspije u tome da se uspostavi jedna djelotvorna i za ope dobro korisna dravna uprava, onda
604

Untitled-1.indd 604

10/23/06 8:12:08 AM

Organizacija Ministarstvo pravosua i uprave

bi zajedno sa sveukupnim umreavanjem popraenim potrebnom programskom podrkom preobrazila dravu do te mjere da samo po tom segmentu sve to se nalazi unutar te drave ima jednu viu
konkurentsku sposobnost u odnosu na okruenje. Drava s visokodjelotvornom upravom je poput
automobila koji ima tedljivi motor, a da pri tome taj motor ima i veu snagu. Moe neki drugi automobil biti tedljiviji, ali nije dovoljno brz, ili moe neki drugi automobil imati jai motor i biti bri,
ali je onda preveliki potroa goriva i opet je nedovoljno koristan u odnosu na na tedljivi, a brzi
automobil. Tako i sve drave koje ostaju u stanju birokratiziranosti kakvo imaju danas i koje ide samo
u jo loijem pravcu nemaju mogunost parirati jednoj maloj i visokodjelotvornoj dravnoj upravi
stavljenu u slubu dravi i narodu. Na praktinoj razini to znai da je svaki proizvod napravljen unutar
takve birokratski djelotvorne drave bitno rastereeniji nepotrebnih trokova, a to ujedno znai bitno
poveanje gospodarske konkurentnosti u odnosu na svijet.
Tako, kao primjer kako bi otprilike ta visoka djelotvornost trebala izgledati, neke stvari poput popisa
stanovnitva sa svim podacima koji se kod popisa propituju postaju potpuno nepotrebnima. Sam popis
stanovnitva u tom sluaju vie nije potreban u svojoj staroj formi. Ukoliko je sve posloeno kako valja
svi se potrebni statistiki podaci moraju imati trenutno na uvidu, tj. i statistiki podaci se uvode u ono
to se u ratovanju naziva ratovanjem u realnom vremenu ili C4 doktrina. Samo jedno obino pitanje
broja stanovnika moralo je ve odavno biti rijeeno na nain da se svakodnevno (svakominutno!) zna
koliko ima dravljana u dravi, gdje su nastanjeni, koliko su stari, spol, struna sprema, zanimanje, itd.
To bi trebalo biti potpuno realno dostupno po ve sada vaeim propisima i svoj birokratskoj proceduri koja nas prati na svakom koraku. Kada se jedno dijete rodi onda roditelji, ali i rodilite, prijavljuje to
roenje u nadlenu opinu. Kada netko umre to se isto biljei na vie mjesta u birokratskom aparatu.
Takoer je tu birokracija prisutna kod prijave mjesta boravka, zaposlenja, zdravstvene zatite, vozake
dozvole, osobnih dokumenata, radnih dozvola, obrazovnih svjedodbi, graevinskih dozvola, itd., itd.
Postavlja se pitanje emu je svrha tolike birokratizacije naih ivota kada drava nije sposobna uiniti
niti jednu najjednostavniju stvar i prebrojiti koliko ima dravljana?
Da je dravna uprava i minimalno djelotvorna bila bi u stanju svakodnevno znati toan broj svojih
dravljana, ali i sve ono to se nalazi u upitniku koji se ispituje kod popisivanja stanovnitva. Odgovori
na sva postavljena pitanja postoje negdje evidentirani u dravnom birokratskom aparatu, ili bi po postojeim zakonima morali postojati negdje unutar dravnog aparata. Ono to je ovdje prijeko potrebno
uiniti sastoji se u presjecanju gordijskog vora birokracije gdje ti podaci postaju beskorisnim samo
sebi svrha piskaranjima te da postanu podaci obuhvaeni u jednu svrhovitu cjelinu. Kada se tako
postavi organizacija dravne uprave poveava se ukupna produktivnost cijele drave kao jedne korporacije. Obrada podataka i njihova distribucija u korist djelovanja drave za svoje dravljane podie
se na razinu koja nadilazi sve do sada poznato, a sve zahvaljujui jednom zdravorazumskom pristupu
poduprtim modernim tehnolokim mogunostima.

Teritorijalna podjela dravne uprave

Kad se spominje teritorijalna podjela dravne uprave to prvenstveno podrazumijeva podjelu hrvatske drave na teritorijalne cjeline sa svojim uporitem u povijesnoj i dravnopravnoj tradiciji. Tu je
osnovno pravilo da ta podjela treba biti usuglaena s cjelokupnom stratekom orijentacijom hrvatske
drave i hrvatske nacije kao imbenika koji nadilazi uski teritorijalni okvir drave. Do sada je kao
glavni zajedniki nazivnik u organiziranju i promiljanju drave neprestano ponavljano usmjerenje
prema ostvarivanju samodostatnosti u svim moguim poljima djelovanja. Prvenstveno je samodostatnost nuna u, za dravni suverenitet i time istinsku slobodu pripadajuih dravljana, esencijalnim
podrujima poput pitanja novca, prehrane, gospodarstva, obrane, sigurnosti, energetike, graditeljstva,
obrazovanja, itd. Da bi se ta eljena usmjerenost prema samodostatnosti najbolje postigla potrebno je i lokalne sustave upravljanja koncipirati na naelima te iste dravne strategije samodostatnosti.
Samodostatnost je to u smislu da se prosperira iskljuivo vlastitim radom i istovremeno prikladnim
(tj. kranskim) odnosom sa Stvoriteljem ne parazitira na nekome drugome, a koji je (taj drugi) istovremeno i sam jedan jo vei parazit koji e nas na koncu i progutati kada mu se previe suobliimo.
Integrirati e nas unutar sebe tako da izgubimo svoju svojstvenost i postanemo neto drugo to su te
famozne euro-atlantske integracije i samo nazivanje tog procesa gubljenja kranskog i nacionalnog
605

Untitled-1.indd 605

10/23/06 8:12:08 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

identiteta nekakvim, i jo k tome navodno neizbjenim integracijama, slui prikrivanju te istine. U biti
je dravnu strategiju samodostatnosti jedino i mogue djelotvorno ostvariti ukoliko se i na lokalnim
razinama polazi na istim principima te se sve skupa sinergijskim uinkom vraa kao viestruko poveana dobit na sveukupnoj razini drave i nacije.
Kod teritorijalne podjele dravne uprave radi se o tome da Hrvatska bude na taj nain isparcelizirana
da to za posljedicu ima najdjelotvornije upravljanje cijelom dravom. Odnosno, ta teritorijalna podjela
gradi se od vrha na dolje ime se najbolje ustrojava cijela drava za rad na opem dobru svih dravljana. To treba imati na umu kada se daju primjedbe na teritorijalni ustroj drave jer parcijalno gledajui
moe se na niim razinama neke stvari uiniti boljima za tu razinu, ali ako to na kraju raunice, gledajui korist na podruju dravne sveukupnosti, pokazuje veu tetu od koristi, onda nema rezona tako
raditi. Isto pravilo vai i u drugom smjeru i ukoliko je teta vea na razini upanije nego to je kada se
gleda dravna razina, onda se korist upanije poklapa sa eljenim postizanjem sveukupne koristi. Tu
se i nalazi ona teko uhvatljiva granica izmeu dravotvornog regionalizma i onoga drugoga, antidravnog regionalizma, koji je samo jedan od oblika kojim se eli rastoiti hrvatsko dravno jedinstvo i
onemoguavanjem dravno-nacionalne jedinstvenosti najprije oslabiti, a potom i pokoriti Hrvatsku.
Zbog cijelog niza politikih, povijesnih, obrambenih, gospodarskih i inih razloga hrvatska drava
mora biti vie centralistiki upravljana u ekonomsko-gospodarskom, pravnom, prometnom i obrambeno-sigurnosnom smislu. Ali to ne znai da se ne ostavlja dovoljno prostora za upravljanje sa pripadajuom odgovornou i na svim razinama ispod dravne. Upravo potpuno suprotno od toga, a to je
moglo i dosada biti oito u nekim iznesenim poglavljima gdje je vidljivo koliko toga ovisi o tome da na
svakoj lokalnoj razini naelno usmjerene odrednice budu na najbolji nain i sprovedene kroz sposobne i moralno jake pojedince. Takvi pojedinci imaju kao jednu glavnoodreujuu karakteristiku zahtjev
za dovoljnom autonomijom u svojem djelovanju, a to je i potpuno razumljivo jer se ne ele iscrpiti u
nepotrebnoj borbi sa onima koji ili ne znaju, ili ne ele dobro raditi, ili ne ele raditi na dobru. U biti
opet se ponavlja pria o omoguavanju iskazivanja osobne inicijative na svim razinama drutva.
Zato je u cilju postizanja optimalnih rezultata za dananju Hrvatsku najprimjerenija teritorijalna podjela iz kraja 90-tih na dvadeset upanija uz dodatak u gradovima Zagrebu, Splitu, Osijeku i Rijeci kao
velikim regionalnim centrima. To su planirani kao jedino uistinu veliki (u blioj budunosti) hrvatski
gradovi (Zagreb ca. 4-5; Split ca. 1-1,5; Osijek i Rijeka ca. 0,5-1 milijuna stanovnika). Ta etiri grada
okupljaju oko sebe gravitirajue upanije i zajedno tvore jednu iru neformalnu cjelinu (regiju) kojoj je
utemeljenje u etiri glavna regionalna podruja: Slavoniju oko Osijeka; sredinju Hrvatsku oko Zagreba; Istru sa Kvarnerom, Gorskim kotarom i Likom oko Rijeke; Dalmaciju s otocima (juna Hrvatska)
oko Splita. Uz neke manje korekcije potpuno su prihvatljive granice upanija iz tog razdoblja s kraja
90-tih. Jedna od posebnosti, osim navedenog koncepta etiri grada kao glavnih regionalnih centara,
je stvaranje Nove vojne krajine (NVK) kao teritorija pod posebno odreenim nadzorom Ministarstva
obrane, ali istovremeno ukomponiranim u upaniju tako da je za sva civilna pitanja nadlena Karlovaka upanija iji je NVK sastavni, ali istovremeno i posebni dio. Isto vrijedi i za Distrikt Korenicu
gdje je smjeten sveuilino-znanstveni centar, a koji se nalazi u sastavu Liko-senjske upanije.
Ispod razina upanije dolaze opine i gradovi te je to ujedno i posljednja istanca na kojima se nalaze
odreena tijela dravne uprave. O tome kako se unutar sebe podjeljuje svaka upanija, koliko e svaka
imati opina i gradova ovisi primarno o samoj upanijskoj vlasti te se jednako kao to je ustroj upanija bio podreen interesima drave i opinsko-gradski ustroj podreuje interesu pripadajue upanije.
Kada se upanije i gradovi primjereno ustroje prema iznesenom konceptu teritorijalne podjele moe
se pristupiti djelotvornom upravljanju istima. Ono to je vano je da se zna da upani, kao i gradonaelnici, a i naelnici opina u granicama svojih ovlasti, moraju imati najveu moguu slobodu
djelovanja. U isto vrijeme od njih se zahtijeva jednako tako najstroa disciplina u poslunosti prema
odredbama koje dolaze odozgora, iz vrha dravne vlasti. Podrazumjeva se da dravna vlast nije usredotoena na pitanjima detalja koji variraju u velikoj mjeri ovisno o razliitom dijelu drave, nego na
primarno naelnim odredbama i tek iznimno direktno ukljuena u detaljiziranje neke problematike
lokalne samouprave u posebnim sluajevima i potrebama koji su takve naravi.
606

Untitled-1.indd 606

10/23/06 8:12:09 AM

Organizacija Ministarstvo pravosua i uprave

Samo se davanjem slobodnih ruku upanima i gradonaelnicima tako da mogu djelovati kako smatraju najboljim moe otkriti gdje se sve kriju najrazliitiji skriveni potencijali unutar drave i iste najbolje razviti. Inae se dogaa raanje krute i zaglupljujue birokracije potpuno otuene od problema
ljudi na terenu jednako onoliko koliko su kilometrima i udaljeni. Davanjem regionalnim vladarima
ovlasti sa svom odgovornou koja im pripada probire se ljudstvo koje je spremno i sposobno prihvatiti se jednog takvog odgovornog posla. Tako se istovremeno stvara i budui nukleus iz kojeg e se
moi izabrati budueg dravnog vladara, jednom kada on iz bilo kojeg razloga prestane vladati (smrt,
starost, bolest, itd). To provjeravanje i na neki nain stvaranje potencijalnih kandidata za budueg
vladara iz redova lokalnih samoprava ima svoju vanost zbog temeljne orijentacije da se ne dopusti
mogunost rodoslovnog nasljeivanja vlasti na bilo kojoj razini, a posebno ne na razini dravnog vladara. Nije iskljueno ni da se na to mjesto moe doi i sa bilo koje druge pozicije unutar drave, jer za
dravnog vladara se moe svojim sposobnostima nametnuti svatko: od vojnika (tj. asnika), ministara
i gospodarstvenika, pa do knjievnika, filozofa i sportaa, ali kao ipak jedna osnovna jezgra koja je
istovremeno provjerena i dokazana svojim radom kao upan u upaniji koja je jedna drava u malome,
namee se i primarni izbor iz tih redova. Taj se izbor povjerava jednom manjem tijelu poput hrvatskog
stalekog sabora koji u sebi ukljuuje predstavnike cijele hrvatske nacije i svih dravljana. Ovdje je
konkretno odreeno jedno od najspornijih pitanja koja su uvijek bila prisutna kod svih apsolutistikih
vladavina pitanje nasljeivanja. Ne treba ii daleko u prolost. Dovoljno je osvrnuti se na vrijeme
Tumanove vladavine i propusta koji je uinio kada nije uspio u tome da nakon njega ne nastane rasulo. Ne samo da nije uspio, nego je dobrim dijelom i sam odgovoran to je svojim odabirom suradnika
i svih ostalih dravnih dunosnika uinio jednu negativnu selekciju u kojoj nije bilo mjesta za one
koji nisu bili servilni poslunici i laskavci sa svojim niskim raunicama udovoljenja vlastitih udnji
bilo koje vrste. Ne razmiljati o svojoj vlastitoj smrtnosti i konanom kraju vlasti te to e sa dravom
i nacijom biti nakon toga je jedan veliki propust koji je ostavio teke posljedice za sve koji danas moraju misliti kako ispraviti proputeno i spasiti dravno-nacionalni opstanak. Meutim, jednako tako
ne treba biti u iluziji da se opisanim modelom odabira nasljednika dravnog vladara garantira da e
uvijek biti izabrana apsolutno izuzetna osobnost, ali se kao jedan minimum barem osigurava da e izabrani ovjek biti toliko iznad prosijeka da sve dok je dravni aparat u svojemu osnovnom redu, sama
drava nee biti dovedena u pitanje na bilo koji nain. Isto tako jasno je da se time izbjegava izabiranje
dravnog vladara kroz ope glasovanje kakvo je sada na djelu u demokratskom poretku jednako kao
to bi to bilo nerazumno kada bi se Papa birao iz mase vjernikog puka ili da su graani Venecije birali
duda. Upravo zato to se to ne primjenjuje kod izabiranja Pape, Crkva i ima takvu svoju postojanost
kroz stoljea. im se mase ljudi pozove na participaciju u takvom izabiranju neminovno dolazi do
degeneracije cijelog procesa u jednu obinu propagandistiku borbu, a propaganda za jednog ili protiv
drugog kandidata dovodi do unutranjeg razdora koji ima svoje dugotrajne posljedice. Zato, kada se
novoga vladara jednom izabere na prigodnom saborovanju hrvatske elite gdje sva borba za ili protiv
ostaje nedostupna iroj javnosti jednako kao i prilikom konklava za izbor Pape, onda tim izborom
sve rasprave prestaju i taj koji je izabran trenutno preuzima sve pripadajue ovlasti dravnog vladara.
Iz svega je vidljivo koliku vanost ima lokalna samouprava uklopljena unutar jedinstvene drave jer
nije mala stvar biti u poziciji dokazivanja svojim radom i rezultatima da se zasluuje biti izabranim na
mjesto dravnog vladara.
To davanje velikih ovlasti na razinama ispod dravne vlasti proizlazi iz spoznaje da nema skoro niega za dravu tetnijega od pretjerane centralizacije i limitiranja lokalnih vlasti. Kada se dogodi takva
nesrea za dravu da postane precentralistiki ureena lokalna razina je doslovce pokradena svake
mogunosti za neku inicijativu i pretvaraju se u obine nezainteresirane i otupljene jedinke te po tome
i birokratizirane ekatelje instrukcija iz centrale za svaki svoj potez.
Kao to i cijela drava biva izgraenom na naelima samodostatnosti, tako i svaka upanija, svaki
grad, ak i do razine opina, naselja i mjesnih zajednica, trebaju biti izgraivane prema najveoj samoopstojnosti. Da bi se to uistinu i ostvarilo trebaju se lokalnim vlastima dati i pripadajue ovlasti za
samoupravljanje (nema veze sa onim jugo-samoupravljanjem), kako je ve spomenuto, ali treba istovremeno osigurati poslunost odredbama koje dolaze iz dravnog vrha. Svugdje, na svim razinama,
mora vaiti pravilo da kada god via vlast intervenira, njezini se nalozi moraju smatrati konanima.

607

Untitled-1.indd 607

10/23/06 8:12:09 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

Velika opasnost lei u tome da pojedinci iz izvrnog dijela dravne vlasti posegnu za zakonodavnim
podrujem ili samo tee prema zakonodavnim ovlastima, a takve mogunosti uvijek postoje na niim,
lokalnim razinama gdje je lake mogue postati lokalnim tiranom koji svu vlast prisvaja sebi. To neminovno na kraju dovodi do podijeljenosti i sukoba sastavih dijelova jedinstvenih cjelina poput vojske,
razliitih lokalnih cjelina, itd., a to je u prolosti prouzroilo propast i naizgled najzdravijih drava.
Da se to ne bi dogodilo i nama u Hrvatskoj vaiti e naelo da uz svakoga dunosnika na lokalnim
razinama vlasti dolazi i jedan zamjenik, a kao instrument zatite od spletki zamjenika protiv svoga
nadreenoga mora vaiti pravilo da zamjenik nikada ne moe naslijediti svojeg pretpostavljenog na
istom podruju. Zamjenik, naravno, moe napredovati, ali samo promocijom na drugom teritorijalnom podruju i uvijek pod uvjetom da nikada nije na bilo koji nain doveo do pada svojeg nadreenoga. Kriterij vrednovanja rada nekog zamjenika je stupanj prosperiteta podruja u kojemu djeluje,
jer kada je lokalna vlast dobra i djelotvorna i radi svima na korist to nije samo zaslugom npr. upana
ili gradonaelnika, nego i njihovih zamjenika kao i ostalih pomonika, koji isto tako imaju definirane
svoje zadae i svoju odgovornost.
* * *
Za kraj dovoljno je rei da je hrvatskim pravosuem i upravom najbitnije postii postizanje svojstva
koje joj danas ponajvie nedostaje: djelotvornost i autoritet. Dravni autoritet se temelji na opem
povjerenju nacije prema vladaru i dravnom vodstvu. Ovo povijerenje moe se ostvariti samo nepokolebljivim unutarnjim uvjerenjem u nesebinost i vrijednost vladara i pripadajue dravne vlasti, kao
i usuglaenosti smisla zakona sa kranskom etikom i moralom.
Vladar i drava se trajno ne odravaju putem pritiska sile, ve vjerom u njihovu pravednost, dobrotu i
istinitost u zastupanju interesa nacije.

608

Untitled-1.indd 608

10/23/06 8:12:09 AM

Organizacija Ministarstvo rada, obitelji i socijalne skrbi

2.14. Ministarstvo rada, obitelji i socijalne skrbi

Mnotvo je naroda ponos kralju,
a bez puka knez propada.
(Mudre izreke 14, 28)
Tko zatvori uho svoje pred vikom siromaha,
i sam e vikati, ali ga nee nitko usliati.
(Mudre izreke 21, 13)
Gdje je mnogo bogatstva, mnogo je i gotovana,
pa kakva je korist od toga gospodaru, osim to ga oima gleda?
(Propovijednik 6, 10)
Tko nee da radi, neka i ne jede!
(Druga poslanica Solunjanima 3, 10)
Ovim ministarstvom regulira se sve ono to se odnosi na problematiku ureenja odnosa izmeu poslodavaca i radnika (onih koji daju svoj rad), pruanje sigurnosti nakon zavretka radne sposobnosti u
vidu mirovine, ali i pitanja podrke obitelji, raanju i ivota uope od strane drave.
Nije nimalo sluajno zajedno stavljena potpora obiteljske politike od strane drave i mirovinsko osiguranje zaposlenih, jer je jedno visoko ovisno o drugome. Isto tako i pitanje ureenja odnosa poslodavac
zaposlenik jednako je tako u uskoj vezi s mirovinom onih koji su sada umirovljeni kao i mogunosti
drutvene potpore obitelji.
U prethodnom poglavlju kod govora o lokalnoj samoupravi bilo je rijei o naelu samodostatnosti
ili samoopostojnosti koje se treba primjenjivati od dravne razine pa sve do najnie upravne cjeline
poput mjesne zajednice. Sada kada se govori o dravnoj potpori obiteljskoj zajednici treba vaiti isti
princip i svaka se obitelj treba tako (samo)organizirati da predstavlja jednu to je vie mogue samodostatnu cjelinu. Da bi to bilo to bolje ostvareno svim obiteljima unutar drave ta ista drava pomae
postizanje tog cilja na najlaki i najbri nain, ali isto tako i Hrvatima van dravnih granica u jednom
drugaijem obliku prilagoenom datim okolnostima. Da bi se uope mogla postii najosnovnija obiteljska samodostatnost neizostavan je jedan uvijet zaposlenost svih radno sposobnih.

Maksimaliziranje raspoloive radne snage

Pod radno sposobnima ne smatra se samo one koji su to danas po nekim nevjerovatno birokratiziranim naelima takvima i proglaeni, nego samo oni koji su istinski nesposobni za bilo kakav produktivan rad. Prvenstveno se u tu skupinu moe uvrstiti one koji su mentalno hendikepirani i nisu
sposobni za bilo kakav koristan rad, iako i tu ima neki terapeutskih programa koji tim ljudima prua
mogunost nekog jednostavnog rada kojim oni sami bivaju zadovoljniji, a jednako je tako i zadovoljno drutvo koje ima neke koristi od tog rada. Takoer ta zaposlenost mentalno hendikepiranih prua
njima bolju socijalizaciju i ne baca ih u izolaciju raznih ustanova gdje ostaju zaboravljenima i poput
nekog drutvenog smea baeni pod tepih. Ti ljudi svakako nisu smee pa se sa njima ne treba tako
niti postupati ve pruiti priliku da svatko za koga nadlene ustanove daju odobrenje bude takoer
produktivan u svojim mogunostima i po tome punopravno zasluan dio drutva.
Namjerno se ilo navoenjem mentalnog hendikepa kao onog jedino istinski limitirajueg initelja
koji onda od neke osobe stvara radno nesposobnog pojedinca. Naravno da postoje i tjelesne hendikepiranosti te jednako tako i bolesti koje ljude u potpunosti onesposobljavaju za rad i ta e opcija biti
takoer mogua, ali ipak u puno manjem opsegu nego to je to sada. Posebno to vrijedi u ovom vremenu informatike dominacije te je i teka tjelesna hendikepiranost tu od posve sporednog znaenja
609

Untitled-1.indd 609

10/23/06 8:12:09 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

o tome moe li netko biti radno djelotvoran. Informatiko doba ima puno dobrih strana, a jedna je od
njih ta da se u proces rada mogu jednako ukljuiti i oni koji su prije smatrani potpuno radno nesposobnima. tovie, informatizacija ide toliko daleko u svojim mogunostima da tjelesno hendikepirani
bez problema mogu svojim radom u produktivnosti i opoj korisnosti bez veih problema nadmaiti
one navodno zdrave. Sve je informatizacijom stavljeno primarno u mentalne sposobnosti pojedinca
i onaj koji je mentalno zdrav nema razloga biti nezaposlen i moe punopravno doprinositi opem
dobru svojim radom.
Naime, kako u Hrvatskoj kroz primjenu naela kristocentrine ekonomije i korporativnog nacionalnog gospodarstva nema nezaposlenih nego samo radno nesposobnih, tako i to pitanje radne nesposobnosti treba pojasniti. U stvari, kao jedan od najveih problema hrvatske drave postavlja se pitanje
nedostatka radne snage, a nikako ne nekakvog izmiljenog nedostatka radnih mjesta. Zbog toga se
mora sve one radne kapacitete koje netko kao pojedinac posjeduje primjereno staviti u drutvenu
funkciju. Tako i npr. kod invalida koji je paraliziran nema nikakvog razloga da bude nezaposlen ve
mu se prua onaj posao koji moe obavljati u stanju u kakvome se ve nalazi. Time se istovremeno od
invalida ne stvara ljude na koje onda neki gledaju kao na nekakvo optereenje drutva, oni sami se prestaju tako osjeati, a istovremeno im se podie prag samosvijesti i samopotovanja koji je esto nizak
zbog stanja u kojemu se nalaze i nerazumijevanja na koje nailaze. Posebno se ovo odnosi na invalide
domovinskog rata i to jednako na one s tjelesnim, kao i one s psihikim oteenjima ili tzv. PTSP-om.
Najgore to se moglo uiniti s tim ljudima je da im se daju visoke mirovine i na neki nain baci na margine drutva. Kao da im se time htjelo poruiti da su svoje mirovine sada dobili i neka vie ne ometaju
ostatak populacije, neka postanu nevidljivima dravi i drutvu. To je toliko pogreno i pogubno za te
ljude jednako kao i za cijelo drutvo jer se time samo stvorilo vie problema nego koristi. Zbog ove
baenosti na drutvene margine velik dio braniteljske populacije koji je umirovljen samo se u osami i
dosadi bacio na razne poroke poput alkoholizma, narkomanije, kockanja i sl., a isto tako i na ovisnost
o raznim medikamentima kojima se neuspjeno pokuavaju izljeiti iako se takav sedativni tretman
pokazao sutinski nedjelotvornim. Jedino to se postie je trenutno umrtvljenje uma i tijela nastalo
djelovanjem raznih pripadajuih farmaceuta, ali to postupno od ljudi stvara biljke te u konanici vodi
u depresije koje znaju dovesti i do traginih rezultata. Nasuprot tome, kao izrazito djelotvoran i jedino
istinski terapeutski pokazuju se rijetke iznimke radne terapije braniteljske populacije, a posebno kada
je to rad na bilo koji nain povezan s poljoprivredom koja prua najveu razinu blagotvornosti na ovjeka. Iako e se zbog toga blagotvornog terapeutskog uinka zapoljavanje te skupine sada neaktivnog
stanovnitva poticati prvenstveno u poljoprivredi posve su otvorene i sve druge opcije zapoljavanja:
od poduzetnitva do dravnih slubi, a sve ovisno o volji i sposobnosti svakog pojedinca.
Prema tome, da sumiramo sve skupa, zbog cijelog niza razloga mijenja se cjelokupni pristup problematici umirovljenih i radno nesposobnih na nain da se veina ima na bilo koji nain zaposliti i staviti
u stanje aktivnosti primjereno vlastitim mogunostima.
Ono to predstavlja najvei problem u skupini sada radno nesposobnog stanovnitva jesu oni koji su
to postali zbog bolesti alkoholizma ili narkomanije. Posebno je alkohol problematian jer zbog svoje
velike rairenosti predstavlja jednako tako veliki nacionalni problem da se usuujem procijeniti kako
borba protiv alkoholizma predstavlja jedinu uistinu neizvjesnu borbu. Sve ostale borbe, tj. svi ostali
problemi hrvatskog naroda i hrvatske drave, potpuno su izvjesno pobjedive i nisu mi upitni pozitivni
ishodi tih sukoba. Sa druge strane, alkohol predstavlja estoku borbu sa samim sobom, sa svojom
osobnom posrnulou, te je to uvijek najtee nadvladati i zato je toliko teko tu biti toliko pouzdan
u ishod. Narkomanija je isto tako pogubna, ali ni blizu nije u kvantitativnom smislu obuhvaenost
drutva visoka kao to je to stvar s alkoholizmom. Bilo kako bilo, i kod sluajeva alkoholizma jednako
kao i narkomanije, ii e se na to da se oba problema rijee kroz radno-molitvene komune koje se isto
tako pokazuju kao najdjelotvornije u ljeenju tih opakih bolesti. Iako je ovo vie domena Ministarstva
zdravstva, zbog toga to je ponajvie zbog posljedica izazvanih alkoholizmom znaajno smanjen broj
radno sposobnih i Ministarstvo za rad, obitelj i socijalnu skrb ima svoj udio u rijeavanju tog problema. Posebno zbog toga to kroz propise koji e vaiti u radnom zakonodavstvu vano mjesto imaju oni
propisi koji se tiu kontrole na radu, tj. pridravanja zabrane konzumiranja alkohola ili narkotika za
radnog vremena. Time e se zajedno s Ministarstvom zdravstva ujedno i najdjelotvornije identificirati
610

Untitled-1.indd 610

10/23/06 8:12:10 AM

Organizacija Ministarstvo rada, obitelji i socijalne skrbi

one koji su oboljeli od tih opasnih bolesti te po tome i poduzimati primjerene mjere. Cilj je postupno
izljeiti naciju od visokog udjela alkoholizma koji je sada prisutan i koji predstavlja jednu od glavnih
prepreka u buduem poveanju produktivnosti i sveukupnog nacionalnog bogatstva.
Postoje i razlozi zato je uope dolo do toga da se ta bolest toliko rairi jer nije se taj proces pretvaranja nacije u jednog velikog alkoholiara desio sluajno nego je izveden sa svrhom slabljenja i na toj
osnovi kasnije puno lakeg pokoravanja jedne nacije. Kada je netko u takvom stanju kakvo se stvara
kroz alkoholizam onda nije teko kroz cijeli niz ostalih djelovanja dovesti cijelo drutvo u stanje moralnog pada i svega onoga to s time dolazi: kriminal, korupcija, nasilje, bolesti, otuenost, i sl., a kao
posebno destruktivnim alkohol se pokazao u razaranju obiteljskog doma. U svakom sluaju, cijelim
nizom mjera uiniti e se sve da se takvo loe stanje ispravi koliko je to mogue, a posebno da se
zaustavi daljnja produkcija novih narataja ovisnika koji se sada osmiljeno stvaraju kod mladih koji
umjesto primjerenog odgoja i obrazovanja dobivaju pogubnu naviku neumjerenosti u piu.
Kao jedan poseban oblik ovisnosti prisutna je navika nerada ili lijenost koja je stvorena cijelim nizom uzrono-posljedninih djelovanja. Jo iz vremena Jugoslavije stvorio se mentalitet birokratskog
uhljebljivanja ili onoga to se nazivalo radom u kancelariji. Odnosno, kao jo gora varijacija istog
mentalnog sklopa dolazi roditeljski naputak djeci da steknu razne titule, tj. obrazovanje, kako ne bi
morali raditi. To je bio neformalni drutveni obrazac rairenog razmiljanja, dok je barem na formalnoj razini rad i radnitvo propagandom reimskog usmjerenja bilo slavljeno i hvaljeno. Iako je sve bilo
najveim dijelom lano i licemjerno ipak je neto od toga ostajalo i barem se nije smjelo vrijeati rad i
radnike to je osiguravalo neku minimalnu radnu etiku. Nakon toga u formalno neovisnoj Hrvatskoj
na tu se lou osnovicu nadogradilo jo puno gori mentelitet u kojemu je prezren svaki rad koji ne
omoguava brzo bogaenje i uivanje u svim potroakim ispraznostima. Velika je uloga medija u svemu ovome jer su propagiranjem nekakve glamuroznosti i estradnjatva kod mladih stvorili potpuno
poremeene ideale ivljenja. Sve u svemu, s loega prelo se na jo gore. Od loeg rada i pristupa radu
stvoren je potpuni otklon od svakoga rada koji ne donosi instant sreu i bogtstvo. Na sve jo treba
nadodati posvemanju korupciju svih reima koji su na bili i ostali na vlasti u samostalnoj Hrvatskoj,
pogrenu i destruktivnu gospodarsku politiku koja je omoguila onima nemoralnima posvemanju
grabe nacionalne imovine, a sve je to skupa toliko obezvrijedilo svaki poteni posao da je stvoreno
uvjerenje da se ne isplati raditi ili da oni koji rade za sitnu plau spadaju u skupinu gubitnika ili
budala. Pametnima se smatraju oni koji uspijevaju preivljavati neradom ili koji raznim kriminalnim
ili polukriminalnim djelatnostima nadmudruju zajednicu. To dovodi do toga da je puno onih koji
su uspjeli stei potrebna znanja koja su cijenjena i traena u svijetu, i iskoristili primamljive ponude te
iselili pa tako ostajemo s onima koji su manje vrijedni i/ili slabije obrazovani. Naravno da to ne vai za
sve jer je Hrvatska i dalje puna vrijednih i potenih ljudi, ali se isto tako stvorio i jedan znaajan dio
populacije koji spada u gore opisanu skupinu ljenivaca i koji nikako nee s odobravanjem gledati na
promjene koje e ugroziti njihove pozicije drutvenih parazita koji ive na raun drugih. Takvih ima
raznih i nikako nisu isti jer neki spadaju meu one koji su tako ugrabili velika materijalna dobra, dok
tu ima i onih koji parazitiraju na svojevrsnom minimalcu i osjeaju se zadovoljnima svojom pozicijom
preivljavanja bez rada.
Ciljajui upravo te velike ljenivce svih profila jedna od neizbjenih nunosti je ta da se kod proglaavanja izvanrednog stanja ujedno proglasi i radna obveza kojoj se svi moraju podloiti i tako staviti
na korist cijeloj zajednici.
Zbog ve navedene kulture nerada i probirljivosti u odabiru posla prisutne u jednom dijelu populacije
koja je sada nezaposlena i proglaenja radne obveze ustanovljuje se dravni ured za rad. On e imati
zadau upoljavati vojsku nezaposlenih i onih koji su prerasporeeni poput znatnog dijela birokratskog aparata, pravnik i ekonomist ije je znanje neupotrebljivo na mjestima gdje se sada nalaze i sl.
U najkraem roku imaju se svi probrati i svakome dati posao na kojemu e biti od barem neke koristi.
Takoer zbog nedostatka radne snage na neka mjesta e se angairati i umirovljenici, a kada se ta
rije koristi misli se na one prave umirovljenike u vioj ivotnoj dobi. S onima koji su umirovljenicima postali sumanutom politikom umirovljavanja bez ikakve mjere jednim e se dekretom proglasiti
ponovno radno potrebnima po nudi provedbe izvanrednih mjera i kao takvi vratiti u redovni radni
611

Untitled-1.indd 611

10/23/06 8:12:10 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

ciklus. To bi i njima samima trebalo biti od koristi jer tako na jedini nain mogu umjesto sadanjih
bijednih mirovina primati plae koje su od tih mirovina znatno vee, a nakon odlaska u prirodno
umirovljenje primati i primjerenu mirovinu.
Kroz institut radne obveze omoguuje se pokretanje osnovnih proizvodnih djelatnosti i kroz iste pokretanje velikog gospodarskog kotaa prema jednom visokom zamahu. Kada se nakon jednog ne predugog vremena ta psiholoka barijera nerada i nenaviknutosti na stvaranje novih vrijednosti razbije
moe se bez opasnosti ukinuti radna obveza i pustiti da se kretanja unutar gospodarskih subjekata
dogaaju po unutarnjim pravilima dravnog korporativnog tijela.
* * *
Nakon ovog okvirnog odreenja problematike radne sposobnosti ide se dalje prema odreivanju onoga kako e se provoditi politika pune zaposlenosti, a posebno suodnos zaposlenosti i obiteljske politike.
Kako je viestruko naglaeno, problem nezaposlenosti kao takav ne postoji ve postoji samo problem
nalaenja potrebne radne snage i u tom smjeru ima se angairati sadanji zavod za zapoljavanje koji
ne izvrava svoju osnovnu namjenu ve je postao mjestom prebrojavanja nezaposlenih i odreivanje
onih koji su taj status izgubili. ak je i glavna djelatnost toga zavoda postala ta da se angaira oko toga
da zakonskim doskoicama to vie ljudi brie sa svojeg popisa nezaposlenih kako bi aktualna vlast
mogla to reduciranje prikazati kao nekakav pomak u njihovoj politici zapoljavanja. Realno nema
nikakve politike zapoljavanja jer nema uope nikakve politike do li poslunikog sljeenja tuinskih
naputaka koji najvie dolaze iz institucija financijske internacionale, ali i iz ostalih izvora na kojima se
napajaju nae vrijedne tuinske sluge.
Pokretanjem Programa nacionalnog opstanka nestaje nezaposlenosti iz jednostavnog razloga to drava ne doputa sebi takav luksuz da ima nezaposlene ljude unutar sebe. Onaj koji kao radna snaga stoji
neiskoriten najskuplje kota i nema veeg troka od davanja naknade za nezaposlenost. Za razliku od
globalne potroake ekonomije gdje je nezaposlenost sastavni dio sustava kojim se obara i obezvrjeuje cijena rada, u kristocentrinoj ekonomiji stvar je postavljena na suprostavljenim naelima i rad
(posebno sada obezvrijeeni fiziki rad) je primjereno vrednovan.
Tako drava unutar sebe apsorbira sve ono to je sada zadaa sindikata, a koji oni nisu u stanju djelotvorno odraditi iz istih razloga zato i stranarenje nema primjerenog odgovora na despotizam kapitala. Stranke i sindikati samo su dvije institucije kojima se rascijeljuje organska cjelovitost dravnog i
drutvenog tijela. Hrvatska drava iz razloga to usvaja ekonomski model u kojemu je ulaganje u ljude,
u ivot kao takav, najisplativija investicija, istovremeno postaje veom zatitnicom radnitva nego to
to neki sindikat ikada moe biti. Umjesto sindikata na svakoj radnoj cjelini odnosno poduzeu pojavljuje se vijee radnika koje se brine za konkretnu problematiku svakog kolektiva zasebno, a sve na
naelu da je to vijee neka vrsta produene ruke dravnog tijela. Tako se ima dostavljati svaki problem
koji radnitvo kao takvim vidi ili osjea, i direktno se rjeava na razini dravne vlasti. Time se ujedno
eliminira inae potpuno nepotrebnog posrednika u liku nekakvih sindikalaca, a koji su postali sami
sebi svrha i svojom funkcijom udaljili su se iz neposredne problematike zaposlenika. Sindikalisti koji
su se nametnuli kao pregovarai sa vlastima u ime radnitva postali su previe diplomati i politiari,
a izgubili su onu neposrednost koju ima radnik sa svojim konkretnim problemom koji mu se treba
rijeiti.
To je sve i dovelo do toga da su u tim sindikalnim pregovaranjima ponekad dogovoreni formalno
dobri uvjeti, ali se od svega to je ak i zakonska obaveza u stvarnosti ne primjenjuje nita to bi poboljalo poloaj radnika. Sindikalisti su zadovoljni svojom postignutom formom i odigravaju omiljeni
potez njihovih parlamentarno-vladajuih kolega: svu odgovornost za neprovoenje dogovorene forme
prebacuju sa sebe na ogranak tzv. neovisnog pravosudnog sustava. Opravdanje se nalazi u neuinkovitosti pravosua i tom se konstatacijom prekida svako djelovanje jer se u sekularistikom kultu ne smije
dirati u dogmatina naela, a jedno je da se ne smije dirati pravosudna tijela jer to navodno ugroava
612

Untitled-1.indd 612

10/23/06 8:12:10 AM

Organizacija Ministarstvo rada, obitelji i socijalne skrbi

jo vee boanstvo demokraciju.

Radno zakonodavstvo mora paziti na zaposlenike kao na najveu dragocijenost koja postoji u ekonomskom sustavu, to oni to realno i jesu. Hrvatskom gospodarstvu je u najveem interesu da zaposlenik ostane zaposlenim i maksimalno produktivno sposoban kroz to due razdoblje svojeg ivotnog vijeka. Hrvatska izabire postojano tranje sa odrivim tempom umjesto tafetnog sprintanja
potroake ekonomije gdje je radnik nakon predaje svoje palice iduem radniku-sprinteru doslovce
likvidiran tako da njegovo tijelo poslije predstavlja smetnju na stazi i ta smetnja postaje dugorono
uzrok kapitalistikog poraza u meusobnoj utrci dviju ekonomskih koncepcija. Problem potroake
ekonomije je to toliko brzo i u tolikom broju iscrpljuje te potom vri likvidaciju svojih trkaa da se isti
nagomilavaju na stazi, a takoer nije u stanju kvalitetno pripremiti novoga sprintera za preuzimanje
nove etape. Tako slikovito govorei dolazi do padova palica prilikom izmjena, skretanja u druge
staze i sudaranja s drugim isto tako neizvjebanim sprinterima. Sve zajedno ima takav uinak da nema
niti traene brzine i jedna takva tafeta sastavljena od amatera sporija je i gubi utrku od jednog profesionalnog i istreniranog trkaa. Isto kao kada bi se pokupilo etvoricu prolaznika s ulice i stavilo ih se
nasuprot profesionalnog atletiara u utrci na 400 metara. Jasno je da atletiar profesionalac s lakoom
pobjeuje nasumice odabrane amatere. Jednako tako pobjeuje koncept ulaganja u ljude, tj. u ovom
sluaju u zaposlenike (radnike), nasuprot koncepta utede na ljudima i potpunog zanemarivanja njihovog neprestanog (samo)osposobljavanja.
Zbog toga se titi zdravlje radnika primjerenom zatitom na radu, a podrazumjeva se da radna satnica,
prekovremeni sati, noni, nedjeljni, blagdanski i praznini rad moraju biti uvijek isplaeni prema propisima. Nipoto se ne smije doputati poduzetnicima da svoje bogatstvo temelje na neisplaenim nadnicama, nego se trebaju potruditi da zarauju i bogate se kroz primjenu tehnolokih i organizacionih
inovacija, tj. na temelju vlastitih sposobnosti upravljanja, a ne na sposobnosti eksploatacije drugoga.
Posebna se panja jednako tako posveuje kvalitetnoj i poslu primjerenoj ishrani zaposlenika ija cijena mora biti subvencionirana i tako pristupana svima. To pitanje prehrane i organizacije cijele mree
restorana radnike prehrane vano je ne samo zbog brige o zdravlju i radnoj sposobnosti radnika nego
i zbog iskoritavanja domae poljoprivredne proizvodnje na najdirektniji mogui nain. Ista se stvar
odnosi i na radnu i zatitnu opremu koja se mora proizvoditi unutar korporativnog gospodarstva i
tako zadrati vikove vrijednosti unutar granica suvereniteta, a i na sve ostalo jer svugdje unutar korporativne Hrvatske vrijede ista naela.
Ono to ulazi u iroki pojam radne i zatitne opreme je obavezna uniformiranost svih dravnih zaposlenika. Ta uniformiranost je ono ime drava kao poslodavac obavezuje svoje zaposlenike, a ako se
nekome to ne svia uvijek mu je slobodna opcija zaposlenja unutar privatnog poduzetnitva koje e
slobodno odluivati o tome kakva pravila vrijede unutar njihovog podruja odluivanja.
Uniformiranost je nunost iz nekoliko razloga, a u poetku kao jedan od najvanijih treba naglasiti
psiholoku komponentu koja e kroz uniformnost biti postignuta. Tako se odailje jasan i vidljiv znak
da je sa starim anarhino-liberalnim mentelitetom vladanja gotovo i prelo se u jedan novi sustav
vrijednosti. Primjer kako je to uistinu tako davati e sam vladajui dravni vrh koji svaki ima biti uniformiran onako kako to najbolje istie pojedini resor i po kojemu e se i svi koji pripadaju tome resoru
suobliavati sa svim posebnostima koja dolaze uz specifino zanimanje. Druga je stvar to to ima i
posve neposredne gospodarske uinke poput onih koji time otupljuju nekorisnu potroaku potrebu
vezanu uz isprazne i sumanute modne diktate koji e bez sumnje i dalje biti prisutni jer okruenje u
kojemu se nalazimo nastaviti e vriti utjecaj na svoje sljedbenike bez obzira to e na razini Hrvatske
to biti bitno reducirano. Gospodarski uinak je i u tome to se za proizvodnju potrebnih koliina
radnih uniformi upoljavaju iskljuivo domai kapaciteti tako da se jo dodatno pospjeuje razvoj
prema eljenom stanju gdje se unutar drave udovoljava svim primarnim potrebama stanovnitva, a
odijevanje je jedno od tih. Kao zadnji razlog koji e se navesti u prilog nunosti uniformizacije svih
koji su dravni zaposlenici je da se time reducira mogunost eskavacija s radnog mjesta, a posebno u
vidu konzumacije alkohola u blizini mjesta rada i sline pojave. Tu je prisutan na poetku spomenuti
psiholoki faktor jer identifikacijom svojeg zaposlenja kroz identitet unifome koju nosi na sebi ovjek
613

Untitled-1.indd 613

10/23/06 8:12:10 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

je izvrgnut svojevrsnom socijalnom pritisku i osjea stid to svi mogu vidjeti da se ne nalazi tamo gdje
bi se oekivalo da bi trebao biti.

O nedjelji, godinjem odmoru, blagdanima i dravnim praznicima

Kod prijanjeg spominjanja neradnih dana ne moe se ne spomenuti sustavno zatiranje nedjelje kao
neradnog dana, tj. dana kojeg bi ovjek trebao posvetiti svojem odnosu sa Svevinjim i istovremenom
odnosu sa svojim blinjima. eljei sve samo za sebe lano boanstvo kapitala ne moe dopustiti tako
veliki in kakav je cijeli jedan dan. Time se naruava kontinuirano uzdizanje kapitala prema apsolutu
i mrnja skrivena u pozadini nema strpljenja pa da zbog jednog dana kasni u svojem uspinjanju na
nebeski tron. ovjek je ovdje istovremeno i objekt i sredstvo. Objekt je mrnje koja ga eli unititi, a
kroz la i prijevaru postaje sredstvo koje najveom veinom potpuno nesvjesno slui toj mrnji.
Sve je skupa dovelo do toga da nedjelje postupno nestane kao dana koji je zapovijeen kao onaj dan
u tjednu kada treba svetkovati Gospodina. Da bi se to postiglo prvo se kulturnim zagaenjem koje je
promijenilo mentalitet odvuklo ljude iz crkava, ispovijedanja i prieivanja da bi se isto supstituiralo
konzumeristikim pohodima u hramove potroakog carstva uobliene u velike trgovake centre.
Od konzumiranja jednog takvog poklona kakav je Tijelo i Krv Kristova prelo se u konzumiranje
jeftinog zadovoljstva troenja i pripadajueg lanog bljetavila. Vidljiva je i suprostavljenost izmeu
skromnosti u kojoj se Isus predaje nama skriven u skromnome komadiu kruha te svega onoga sjaja i
grandioznosti (lanih i bezvrijednih), galame i zavoenja (tzv. marketinga) s obeanjem trenutne sree
kada se odabere ta luciferijanska hrana za ugodu tijela i due. Poniznost je tu u suprotnosti s oholou
i to je sasvim jasno vidljivo. Zatim se nakon odvlaenja iz Bojih hramova izgraenih za aenje Boga
prisutnoga u Euharistiji odvlai i iz obiteljskog kunog hrama. Bilo prinudnim radom kako bi se sluilo Mamonu, bilo raznim idolatrijsko-estradnim hedonistikim pohodima koji time kako izgledaju i
kako se ljudi na njima ponaaju predstavljaju potpunu suprotnost od mira i dostojanstva ljudske osobe
koja je tako izrazito prisutna na misnome slavlju.
Treba samo pogledati kako se od sporta napravilo idolatriju koja nadmauje i onu pretkransko pogansku u antikoj Grkoj i Rimu. Nedjelja je, a to je posebno obuzelo mlade i nekima dalo jedini smisao bivstvovanja, postala danom kada razularene horde cijeli dan neumjereno konzmiraju opijate svih
vrsta i namjena te pod svaku cijenu trae dokazivanje svoje snage i potvrdu odreene pripadnosti kroz
najcijenjeniji oblik u poganiziranoj svijesti: brutalnim nasiljem. Kroz nerijetko suludo hrabre pothvate na neki se nain prinosi vlastita rtva kolektivnom identitetu sadranom u nekom prigodnom
idolatrijskom obliku: oboavanom ovjeku u liku nekog sportaa, klubu, skupini, lokalnoj zajednici ili
svemu tome skupa. Sve zajedno stvara narataje koji nemaju perspektive nego, ili zavre zarobljeni u
nekoj od ovisnosti s naruavanjem zdravlja, ili postanu intelektualno inferiorni do te mjere da nisu u
stanju prepoznati i reagirati na ono to se uistinu dogaa uokolo njih. Ako ti idolopoklonici i posjeduju obitelj obino je disfunkcionalna i po tome slaba oduprijeti se navali blasfeminih ponuda koje joj se
nude kao alternativa. Cijelo drutvo postaje jednako tako slabim ili barem bitno oslabljeno u odnosu
na ono koliko bi moglo biti zdravo i jako.
Zbog svega navedenoga i jo cijelog niza razloga koje bi se moglo navoditi skoro do u beskonanost
zabranjuje se svaki rad nedjeljom koji nije od najnunije potrebe poput policije, vojske, vatrogasaca,
zdravstvenih djelatnika i sl. Naravno da vrijedi sve ono to smo po Isusovom naputku dobili u vezi s
pravilnim odnosom prema obiljeavanju dana Gospodnjeg i gdje je osnovni princip da se radi na dobrim djelima i ne ulazi u puki formalizam krutog nerada samo zato da se ne bi radilo. To nije smisao
neradnog dana i dana odmora nego njegovo izoblienje jer Subota je stvorena radi ovjeka, a ne ovjek
radi subote. Tako, Sin ovjeji gospodar je subote! (Mt 2, 27-28).
Tako upravo zbog razloga ouvanja ovjeka kao gospodara ne smije biti dozvoljeno sportsko idolopoklonstvo pod dravnim suverenitetom, a to znai sva sadanja sportska natjecanja koja su pod dravnom regulativom. Ako netko eli slobodno moe raditi nedjeljom to hoe, ali drava to ne promovira,
regulira ili titi na bilo koji nain, nego je sve na razini individualne slobode. Zbog zatite opih intere614

Untitled-1.indd 614

10/23/06 8:12:11 AM

Organizacija Ministarstvo rada, obitelji i socijalne skrbi

sa drava ne doputa da se na opoj razini radi neto to je u suprotnosti s Bojim zakonom, a svatko je
sam slobodan raditi kako hoe. Uostalom, ostalih est dana u tjednu dovoljni su za organizaciju sportskih natjecanja, a jedan je dan potrebno od toga osloboditi i stvoriti naviku periodinog otklanjanja od
navezanosti na sve i svata to je prisutno tijekom radnih dana, a nije u vezi s Bogom i obitelji.
Gospodin hoe da nedjelja bude Njegov dan i da taj dan bude spaen, a ne zloupotrebljen na neki nain, bilo zbog Njemu izvanjske asti, bilo zbog naeg osobnog interesa. Kada se kae Njegov dan ne
misli se samo na onaj djeli dana koji odgovara vremenu odsluane mise. Kranska nedjelja je itav
dan, koji podrazumijeva mnoinu stvari: to je Misa ili Boanska rtva na kojoj se aktivno sudjeluje (ne
samo pasivno slua); to je briga o vlastitoj dui u miru, razumijevanju, u pristupanju sakramentima; to
je vjerska poduka na nain da se slua sveenikova rije i ita Evanelje ili koja druga dobra knjiga; to
je dodir s cijelom upnom zajednicom; to je vjebanje u ljubavi prema siromasima, nemonima i djeci;
to je dobar primjer, iskazan i prihvaen; to je nagrada i jamstvo za estiti nam ivot.
Onaj koji je pripravan ivjeti nedjelju asno kako i dolikuje danu Gospodnjemu, gotovo je sigurno da
e i ostatak tjedna ivjeti estito. Zato i je toliko htijenje da se nedjelja izopai u svoju suprotnost jer
se onda gotovo sigurno i ostatak tjedna i ostatak ivota ne ivi estito nego loe, ivi se zlo, a tko je
lo ili zao taj je porobljen najgorim okovima i toga se lako unitava. Odnosno, narod koji se odrekne
nedjeljnog smisla odreenog po Stvoritelju porobljen je narod i narod koji ne moe opstati biva
uniten i nestaje ga kao da ga nikada nije ni bilo. Iz ljubavi prema ovjeku i prema narodima svijeta
Gospodin toliko dri do toga da se slavi nedjelja i zato moramo uiniti sve da ne dopustimo da nam
nedjelja propadne. Uvijek je u konanici rije o dui u vjenosti te nam tako uvijek i iznad svega treba
biti naa dua, a vladaru i dravi uvijek mora biti primarno djelovanje kojim ini dobro za tijelo i due
svojih podanika.
Jednako tako i dani predvieni za redoviti godinji odmor, dravne praznike i crkvene blagdane ukupno zbrojeni daju svim zaposlenima progodu za odmaranje od rada i posveivanja bilo Bogu, ako je
netko vjernik, bilo obitelji ukoliko se ima obitelj ili bilo emu drugome to svatko sebi izabere svojom
slobodnom voljom. Treba i jasno odrediti koji su to blagdani i praznici kao i trajanje odmora kako ne
bi bilo nedoumica oko toga kako je cijela stvar konkretno zamiljena.
Godinji odmor mora se sastojati od najmanje 20 radnih dana s tim da roditelji na malodobnu djecu
dobivaju jo dodatne dane na nain da se tek nakon roenja treeg djeteta nadodaje odjednom tri
dana, a svako novo dijete donosi po jedan dodatni dan godinjeg odmora za svakog od roditelja. Kod
godinjih odmora strogo e se paziti na to da obavezno moraju biti koriteni i iskoriteni u cijelosti
jer je ponajvie kod malih poduzetnika prisutna tendencija da izvre pritisak na zaposlenika da ne
iskoristi svoje dane odmora. Kako e to biti od drave nadzirano na nain da slijede kazne ukoliko se
otkrije da postoje neiskoriteni dani kod nekoga od zaposlenih, onda e zaposlenici biti osloboeni
suprostavljanja autoritetu poslodavca i drava e biti ta koja e natjerati poslodavce da prihvate nunost odlaska svojih radnika na odmor. Isto tako se od strane drave osigurava da svi hrvatski radnici
imaju osigurano mjesto za odmaranje kroz obnovljenu verziju nekadanjih radnikih odmaralita.
Takva jedna stvar kao to su nekada bila radnika odmaralita su jedna od rijetkih dobrih stvari socijalistike Jugoslavije i Hrvatska je sve trebala samo jo dodatno unaprijediti i poboljati. Nije prihvatljivo
sadanje stanje gdje je sve podreeno komercijalnom naelu i na radnika odmaralita i openito na
omoguavanje hrvatskim radnim ljudima pristupano i kvalitetno odmaranje, gledati kao na nekakvu smetnju veoj zaradi od stranaca s puno novca. Ima dosta prostora za sve i svakoga, a osim toga
omoguavanje dobrog odmora radnicima znai i poveanje motivacije, radnog vijeka i produktivnosti
kao konanog dobitka. Svi domai ljudi moraju na bilo koji nain imati mogunosti otii sa svojom
obitelji na more, rijeke, jezera, planine ili neke druge domae destinacije te tako osjetiti i jednu brigu za
ouvanje njihovog dostojanstva, a ne da ih se sa prezirom zanemaruje kao nedovoljno profitabilne ili
neatraktivne goste. Uostalom, turistiko-komercijalni dio ostaje na malim obiteljskim iznajmljivaima
i specijaliziranim turistikim ustanovama i oni s punim pravom tee poveanju dobiti, a upravo zato
tu nastupa drava sa svojim ulaganjima koja su neoptereena profitnom orijentacijom te omoguava
prvenstveno onoj najbrojnijoj i najmanje bogatoj populaciji barem jedan minimum zadovoljstva koje
moe pruiti zaslueni odmor od rada.
615

Untitled-1.indd 615

10/23/06 8:12:11 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

Uz dodijeljene dane godinjeg odmora odreuju se i praznini dani koji su od drave definirani i svjetovnog su karaktera, a to su sljedei praznici:
- 01. svibanj: Sv. Josip Radnik To je danas znano kao praznik rada ili prvomajska proslava rada. U
Hrvatskoj taj se datum uzima i prihvaa kao duno potovanje svim radnim ljudima, ali se naglaavanjem u imenu Sv. Josipa Radnika ide prema sakralnom znaenju rada ovjeka u radu zemaljskom kao
pripreme za dolazak Krista Kralja. Takoer se time suprostavlja nametnutomu poganskom datumu
jer je prvomajsko slavlje podmetnuto u zamjenu za slavljenje Valpurgijske noi koja predstavlja glavnu proslavu u kultovima sotonista i vjetica. Istovremeno se kroz izreeno odbacivanje tog suptilnog
poganiziranja kroz velianje rada ovjeka bez smisla u boanskome, u proslavi prvoga svibnja kroz
jedan svjetovni praznik ide prema spajanju s crkvenim blagdanom sv. Josipa Radnika. Spajanje kroz
posveivanje svojega rada ovdje ima i svoju simbolinu dimenziju jer se i praznikovanje od rada primjereno posveuje, a ne poganizira kao to je to sluaj danas. Ovime se proiruje/nadopunjuje i misao
Sv. Josemarie Escrive kada kae: Stavi nadnaravni motiv u svagdanji posao svojega zvanja i posvetio si
svoj rad. (sv. Josemaria Escriva: Put), jer se ovdje kroz dravni praznik uz sami rad jednako posveuje i praznikovanje rada.
- 07. lipanj: Dan dravnosti Ovo je istinski dan dravnosti jer je hrvatska dravnost prvi put priznata jo 679. godine od pape Agatona ugovorom o nenapadnom ratu. Mora biti jasno da kao ondanji
najvei autoritet Europe, papa Agaton nije mogao sklapati ugovor s nekim tko nije bio juridika osoba
u smislu diplomatikog poimanja rimskog prava i rimske tisuljetne tradicije. Datum tog ugovora nije
poznat, ali je zato poznat prvi idui dokument o svojevrsnoj potvrdi prijanjeg priznanja u vidu pisma
pape Ivana VIII. knezu Branimiru koje je napisano 7. lipnja 879. godine. Dakle, Providnost je htjela
da tono 200 godina nakon prvog priznanja doe ponovna potvrda hrvatske dravnosti. Iz tog razloga datum koji je jedino primjeren da se obiljei hrvatska dravnost je ovaj navedeni, a nipoto nema
smisla degradirati hrvatsku dravotvornu tradiciju na europskom kontinentu tako da se za dravnost
uzima neki datum iz razdoblja demokratske Hrvatske. Niti je dravnost s izborima dola niotkuda,
niti je to neka velika dravnost da bi uope bila takvog znaenja da se stavlja ispred ove stare najmanje
1326. godina. Jedino ako se eli nekakvu new-age Hrvatsku onda moe imati opravdanja odbacivanje
papinskog priznanja iz daleke prolosti i nametanje sekularno-liberalnog ustanovljenja kao onoga najznaajnijeg za Hrvatsku dravu i narod.
- 05. kolovoz: Dan pobjede Na ovaj praznik obiljeava se najsvjetliji trenutak moderne Hrvatske
i vladavine prvog predsjednika dr. Franje Tumana: podizanje hrvatskog barijaka nad osloboenim
Kninom. To je ujedno dan u kojemu se slavi i promie pobjedniki mentalitet i raspoloenje te podsijea na to da se takve pobjede i dalje moraju izvojevavati. Na taj dan u tono odreeno vrijeme koje
korespondira s vremenom kada je sveano podignuta zastava na tvravi, ponovno se odigrava sveano
podizanje zastave na toj istoj Kninskoj tvravi, a istovremeno se podiu zastave na svim vojnim i policijskim objektima i prigodnim drugim lokacijama diljem drave. Isto se tako u spomen na pobjedonosni hod hrvatske vojske odrava sveani mimohod u glavnome gradu na kojemu sudjeluju hrvatske
oruane snage na prigodno trenutku odabrani nain. Neka se time usadi u svijest ljudi vrijednost koju
oruane snage imaju u slobodi koja se uiva, te da jedno bez drugoga u ovome svijetu ne ide.
- 18. studeni: Dan sjeanja na hrvatske rtve Za sve koji su svoj ivot poloili za domovinu ovaj
je dan onaj na koji ih se sjeamo i prigodno obiljeavamo. Sredinje obiljeavanje je u Vukovaru koji
je na taj dan doivio svoju kalvariju i primjerom rtvovanja za Hrvatsku svima pokazao kako se treba
ponaati. Ovo je dan kada su zastave u znak potovanja prema svim poginulima kroz sva vremena
po cijeloj dravi izvjeene na pola koplja, te je kroz takav izriaj pokazano da se ne zaboravlja na one
kojih vie nema s nama i da nije bila uzaludna njihova rtva. Nestajanje iz sjeanja je ono to nam se
eli nametnuti, ali kroz obiljeavanje ovoga dana na opisani nain obnavlja se pamenje onima koji su
zaboravljivi, a istovremeno nauava mlade kako je na krvi muenika izrasla ova drava.
Nakon etiri dana dravnih praznika treba odrediti koji se crkveni blagdani obiljeavaju u Hrvatskoj,
a to su redom:

616

Untitled-1.indd 616

10/23/06 8:12:11 AM

Organizacija Ministarstvo rada, obitelji i socijalne skrbi

- 06. sijeanj: Bogojavljanje ili sv. Tri kralja

- Uskrs: Ukljuuje se unutar uskrnjih blagdana Veliki etvrtak, petak i subota te uskrsni ponedjeljak.
Uskrs kao najvei i najznaajniji kranski blagdan zasluuje poseban status koji ima i u vidu neradnih
dana od etvrtka do ponedjeljka. To je i iz razloga to je to za vjernike razdoblje za najveu posvetu
otkupiteljskome inu koji je potvren uskrsnuem od mrtvih. To je i vrijeme za intenzivnu molitvu,
post, ispovijedanje, prieivanje, itanje Svetoga pisma i drugog prigodnoga tiva, gledanje jednako
tako prikladnih TV emisija, filmova, koncerata i kazalinih predstava. Da se sve to vjerniku to bolje
omogui odreuju se neradni dani na opisani nain.
- Duhovi
- Tijelovo
- 15. kolovoz: Velika Gospa Marijino uznesenje
- 08. rujan: Mala Gospa Marijino roenje Kao drava pod Marijinom posebnom zatitom i zagovorom dostojno je i obiljeiti dan roenja Bogorodice i Suotkupiteljice te tako iskazati duno potovanje marijanskom primjeru koji nam je dan.
- 01. studeni: Svi Sveti
- 25. i 26. prosinac: Boi sa Stjepanovim
Sve skupa, praznici i blagdani zbrojeni zajedno iznose 16 neradnih dana tijekom godine to u dananjem vremenu kada je i vrijeme postalo potinjeno sluenju novcu izgleda preskupim i time nedopustivim. No to nipoto nije tako jer se posebice kroz veu usmjerenost na blagdane pokazuje da nije
materijalna udnja ono to je smisao hrvatskog naroda i hrvatske drave. Ionako se sa svim blagodatima koja se ostvaruju kristocentrinim pristupom ekonomiji, ali i svemu ostalome, ostvaruje prikladno
blagostanje te ne treba biti pohlepan za novcima i besmislenim zgrtanjem zemaljskog blaga. Kada se
dobro, vrijedno, kvalitetno i organizirano radi, onda se ima dovoljno prostora za praznikovanje i blagovanje bez bojazni za nekakvim gubicima koji e nas osiromaiti. Nema govora o siromatvu kada se
uspinje u duhovnom bogatstvu, a i kazano je: Traite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a
sve e vam se ostalo dodati. (Mt 6, 33). Nadodati e nam se sve to nam treba, samo je potrebno raditi
ono to nam je zapovijeeno za nae vlastito dobro.

Radna satnica
Na sve ovo to je izreeno o odmoru, praznicima i blagdanima nadovezuje se pitanje radne satnice.
Jedna od osnovnih blagodati kristocentrine ekonomije je da se pitanju radnog vremena i njegove
utede kod svakodnevnog rada pristupa na nain da se usmjerava prema utedi, odnosno smanjenju
radnog vremena. Toliko se novih mogunosti otvara pravilnom uporabom znanstveno-tehnolokih
dostignua i rije je o tome da se ljudska tehnika ne koristi tako da se ljude dodatno porobi nego da ih
se oslobaa od neproduktivnog optereenja. Neproduktivno optereenje je ono koje donosi vie tete
nego koristi jer iako trenutno i ima vie koristi ako se neiji rad iskoristi tako da je upregnut 8, 10 ili 12
sati dnevno, to je ipak na kraju neproduktivno jer se suzbija ljudskost u ostalim podrujima djelovanja,
kao to je rad u obitelji ili rad na samome sebi, kao to je to jednako (samo)obrazovanje i molitva/razgovor sa Svevinjim. Plodovi koji dolaze od usaglaenog i harmoniziranog ljudskog rada u svim
podrujima ljudskosti viestruko nadmauju samo usku eksploataciju trenutne koristi jednoga
ili jedne manje skupine. Rastereivanje, odnosno prerasporeivanje ljudskog djelovanja je od ope
koristi dok je upregnue u jednom uskom i zatvorenom polju na opu propast i za ispunjenje sebinih
ciljeva onih zlih i pokvarenih, a sa Sotonom na vrhu te piramide zla.
Zato u Hrvatskoj s djelotvornim pridravanjem naela kristocentrine ekonomije radno vrijeme samo
moe ii prema svojemu smanjenju i to ovisno o samoj vrsti posla kojom se netko bavi. Ve je kod
617

Untitled-1.indd 617

10/23/06 8:12:11 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

poglavlja o graditeljstvu naznaeno da se tu najprije ide prema redukciji radnog vremena i to upravo
iz svrhe podizanja sveukupne produktivnosti. Bilo je i istaknuto da e zbog toga u graevinarstvu biti
najvea potranja za radnom snagom i to se na poetku mora rjeavati kroz stimulanse i beneficije koje
e morati biti znatne, ali jednako tako i kroz radnu obvezu i radne zatvore kao nunu ispomo kojom
se ovlatenom dravnom silom razbija mentalitet izgraen u prolosti. Visokom produktivnou na
jednako visoko postavljenim standardima kvalitete ta investicija u graevinarstvo brzo e pokazati
svoje plodove i to plodove kojih je cijela Hrvatska eljna u velikoj mjeri npr. kao to su rjeavanje
stambenih problema stanovnitva kao i prometno-infrastrukturnih potreba jedne pravilno razvijene
drave.
I na ostalim poljima moglo bi se teoretski ii prema veoj ili manjoj redukciji radnog vremena ali je
glavna prepreka upravo u demografiji, tj. nedostatku radne snage i to radne snage koja je osposobljena
za traeni rad. Tu dakle prije svega vai zakonitost da redukcija radnog vremena osim po primjeni
organizacije, znanosti i tehnologije prvenstveno ovisi o broju raspoloivog ljudstva koje se moe zaposliti ili koje je radno sposobno tako da svojim radom nadoknadi vremensku redukciju i doprinese
sveukupno veoj produktivnosti.
Tu je ujedno i odgovor onima koji su zbog svojeg formiranja u maltuzijanskom duhu u najmanju ruku
skeptini prema demografskoj eksploziji koja je predviena i koja je u stvari ivotno nuna Hrvatskoj.
Skeptinosti nema mjesta jer e upravo novi narataji koji e proi i primjereni odgojno-obrazovni
proces biti ti koji e popunjavati sadanju demografsku prazninu te e se sa poveanjem stanovnitva
samo olakavati smanjivanje radne satnice tako da se ostvari jedan optimum radnog angamana po
svakome radnom mjestu posebno, jer nije svugdje optimalno raditi na isti nain. Negdje je to 6 sati
dnevno, a negdje 4 ili ak i manje ukoliko to pokae svoje cjelovito ekonomsko opravdanje. Svugdje se
to optimaliziranje radne satnice provodi po naelu samoorganiziranja ili samoupravljanja po kojemu
oni koji sade svojim neprestanim (samo)obrazovanjem usavravaju radni proces prema spoznajama
do kojih dolaze.
Tako je spominjano graevinarstvo to koje u daljnjoj budunosti ide definitivno na 4 sata dnevnog
rada, ili manje u ekstremno tekim uvjetima rada kao to je npr. podmorska tunelogradnja, ali su ti
sati maksimalno produktivno iskoriteni, te se 24 satnim smjenskim radom taj visoki tempo rada do
kraja multiplicira i tako donosi svoje plodove za cijelu zajednicu. Bitno je znati odrediti najoptimalnije
algoritmove za poslove koji se obavljaju, bili oni graevinarstvo ili neto drugo sasvim je svejedno.
Tako i kod poljoprivrede gdje je najtee izvediva redukcija radnog vremena upravo kroz princip malog
samoodrivog poljoprivrednog domainstva na povrini do 5 ha znai da se samo kroz poveani broj
tih domainstava omoguuje i smanjenje radne satnice te ujedno poveanje kvalitete proizvodnje, a
takoer i kvantitete kvalitete u ukupnosti. Tako smanjenje radne satnice u poljoprivredi kroz mogunost samodostatnosti domainstva na manjoj povrini donosi dobit kroz ekoloku dobrobit do
koje dolazi iz razloga to se treba shvatiti da se zadobiveno vrijeme ne daje za svrhu besposliarenja
nego poboljavanja sposobnosti kvalitetnog rada neprestanom (samo)edukacijom te se tako poveava
kvaliteta proizvodnje. To je onda ona korist o kojoj je govoreno kod dijela o poljoprivredi gdje nema
trokova herbicida, pesticida, hormona, antibiotika koji dolaze neposredno njihovom izradom i posredno njihovim destruktivnom djelovanjem na ivot. Ipak, kod poljoprivrednika je prisutna bitna
razliitost od primjera graevinarstva jer je rije o samozaposlenosti bez direktno nadreenih ili na
drugi nain organiziranih sudjelatnika, pa tako o poljoprivreniku samome najvie ovisi koliko e si
svojim usavravanjem omoguiti smanjenje radne povrine koja opet daje bolju mogunost daljnjeg
usavrenja, itd., tj. do konane optimalizacije jednoga s drugim. Tu je i vidljiva meusobna uzronoposljedina veza koja je ponajprije ovisna o svakom pojedincu samom po sebi, tj. o njegovoj slobodi
odabira kako e se usmjeriti: prema ivotorodnoj kreativnosti ili prema unitavateljskom parazitizmu.
Na kraju odluka dostie svakoga prema onoj da kako se sije, tako se i anje, te to vai jednako za pojedinca tako i za narod u cjelini.
Kako je maloprije naglaeno, svi novoroeni imaju svoje mjesto pod suncem i nitko nije viak kojemu
nema prostora za radno ili bilo kakvo drugo kreativno djelovanje nego je na djelu posve suprotno naelo i samo kroz nove ljude dolazi do poveanja ukupnog bogatstva. Zato je maltuzijansko naelo
618

Untitled-1.indd 618

10/23/06 8:12:12 AM

Organizacija Ministarstvo rada, obitelji i socijalne skrbi

po kojemu se mora brojnost populacije smanjiti, kako bi se omoguilo ivljenje, jednostavno naelo
iz ljudskog i duhovnog podzemlja koje lae i eli smrt pod svaku cijenu. Svi oni koji promoviraju
maltuzijanstvo kao nekakvu neophodnu nunost zbog ouvanja ovjeanstva nisu nita drugo nego
obini falsifikatori, a njihova teorija je samo opravdanje za smrt koju zatim metodama nasilja siju po
cijelom svijetu. I to sve ine u ime navodnog dobra, mira i ovjekove slobode to predstavlja uistinu
krajnje licemjerje. Maltuzijanici, ili po novome neomaltuzijanci, namjerno i oito svijesno sa skrivenom namjerom zanemaruju doprinose od napretka znanosti i tehnologije koji omoguavaju ogromno
poveanje produktivnosti rada koje je vee od progresije populacijskog rasta. Istina je dakle potpuno
suprotna, i samo se s poveanjem populacije moe dovoljno dobro i u miru ivjeti u istinskom
blagostanju za sve koji to prihvaaju kao blagostanje. Ima onih koji jednostavno ne mogu podnijeti
mir i blagostanje drugih i smatraju da samo oni zasluuju sve samo za sebe i vide ostvarenje tog cilja
ne toliko u vlastitom obogaivanju, nego prvenstveno u bacanju u bijedu ostatka koji su prezreni ili u
njihovim oima manje vrijedni kao ljudi dostojni ivota.

Politika demografske obnove

Tu dolazimo do nunosti ostvarivanja hrvatske demografske obnove. Kroz obiteljsku politiku u sklopu
ope politike i ekonomije poticati e se obitelj i raanje novog ivota na najvei mogui nain. Pitanje
opstanka hrvatske nacije i drave je u svojoj biti svedeno na biologiju i u sadanjem stanju o nekakvom
nacionalnom opstanku nema niti govora jer se dogaa bioloko odumiranje nacije i bez drastine
promjene stanja sve je ostalo potpuno uzaludno. Mora se shvatiti, a ako je to nedokuivo masama
trebalo bi biti onima koji se smatraju intelektualno nadarenima, tzv. intelektualcima, da je svaki politiko-ekonomski prosperitet nemogu bez populacijskog rasta. I to ne nekog blagog ili umjerenog
rasta nego je nuna doslovna demografska eksplozija kako bi se istovremeno nadoknadilo sve ono
izgubljeno u proteklim godinama, ali jednako tako da bi se na najbolji nain omoguilo budue novo
djelovanje koje se tek ima ostvarivati, a da bi novim naratajima bila olakana poziciija u svijetu koji se
nalazi u okruenju potrebno im je dati najbolju nadu njih same u velikom broju i u velikoj kvaliteti
osposobljenosti za ivot. Ako dovoljno dugo poivimo i ukoliko bi se radilo kako bi trebalo raditi, ali
i kako je potpuno mogue raditi, imali bi tu milost da vidimo svoju djecu, ili neki drugi i neto stariji
svoje unuke, koji za 25 do 30 godina sami, i sada izrasli u ljude, stvaraju ono to mi u ovom vremenu
ne moemo niti zamisliti. Ako odgajamo dobro i to podrazumijeva odgoj u vjeri, onda je potomstvo
predodreeno da nadmauje svoje roditelje u svemu, ali nadasve u ljubavi i svakome drugome dobru
jer to je osnova za istinski prosperitet. Tako bi i trebalo biti i svaki roditelj bi trebao teiti tome da njegovi potomci budu vie ljudi nego to je on sam bio zbog svojih zabluda i neznanja te tako narod, ali i
ovjeanstvo, svi zajedno napreduju u vrlinama. Ne da sve ide doslovce k vragu, kako je sada na stvari,
jer svaka je nova generacija samo sve vie u stanju propasti od prethodne, a za to snose odgovornost
samo roditelji i nitko drugi.
Na polju konkretnosti drava e stvoriti cijeli niz mjera koja potiu na roditeljstvo i raanje, na ploenje i mnoenje kako je lijepo savjetovano ljudima. Ovdje se spominje samo ova materijalno-socijalna strana poticaja, ali treba znati da je prvenstvena bitka na polju duha, tj. kulture i pripadajueg
mentaliteta koji je sada prvenstveno naklonjen sebinosti i uivanju u sebi, a to je nespojivo sa uvijek
neizostavnim odricanjem od sebe kada su u pitanju djeca. Djeca trae odricanje suprunika/roditelja
od svoje sebinosti i svoje vlastitosti bez obzira na materijalne mogunosti i upravo su oni koji su se
izrazitije ostvarili u materijalnom bogatstvu oni koji produciraju najmanji broj potomstva, dok su oni
siromaniji ti koji nisu u jarmu tolikog egoizma. to ne znai da ne bi takvima moda i postali kada
bi imali priliku, ali sada u siromatvu ostaju i u veoj bliskosti s Milou jer osjeaju da ispunjenje
mogu ostvariti kroz svoju djecu, ako su ve lieni svega ostaloga blaga. Prema tome, sve ovo to e se
dalje navoditi kao poticaje za brak, obitelj i raanje treba gledati tek kao finalizaciju kulturolokog i
medijskog djelovanja u pravcu demografskog opstanka prema hrvatskim potrebama (krajnje visokim
potrebama).
Tako se poinje sa, na samom poetku i prvim odredbama vlade nacionalnog opstanka izriito navedenog, zabranjivanjem abortusa jer nije mogue dobiti ikakve stvarne milosti kao narod koji ini
oito zlo, a ubojstvo neroene djece je meu najgorim zlima koja postoje. Nema blagoslova ubija619

Untitled-1.indd 619

10/23/06 8:12:12 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

njem i to treba shvatiti, i od toga poeti. Nakon toga mogu sljediti razmatranja o tome kakve su posljedice takve izriite odredbe i kako te posljedice na najbolji nain i u to veem broju onemoguiti.
Ako se zabranjuje ubijanje u vidu abortusa ide se istovremeno s poticajem odravanja trudnoe tako
da se to vie odvrati posezanje za sada ilegalno izvedenim utrobnim ubojstvima. Sigurno je da nee
biti realno ostvarivo 100%-tno ouvanje trudnoa i da e neke ene i mukarci nai naina za abortiranje ploda bilo u Hrvatskoj, bilo van njenih granica. Ono to se moe uiniti jest da se takve odluke
odvrate kroz ukazivanje na nemoralnost, ali i ponudom jedne dobre alternative. Puno ima moguih
situacija u kojima trudnici izgleda da je pobaaj jedino dobro rjeenje, i to treba na neki nain uvaiti
te postii da se trudnica ne odlui na ubijanje svojeg ploda te ipak predomisli i odlui roditi. Zato se
nudi najprije sva potpora drave trudnici tako da, ako i spada u skupinu samohranih majki ili bi tek
postala samohrana majka, dati sva materijalna sredstva koja garantiraju normalan ivot: od stanovanja, prihoda, dostave potrebtina za dijete, a neke su stvari poput besplatnog kolovanja ve tu prisutne
u svakom sluaju, pa sve do zaposlenja nakon djetetove tree godine kada je ono spremno za vrti. Kao
jo dodatna mjera svaka se trudnica stimulira visokom jednokratnom novanom pomoi (ca. 10.000
kuna u vrijednosti iz 2006.g.) kada se dijete rodi tako da se i time dodatno suzbije strah od neimatine.
Ako su pak razlozi zbog kojih se eli pobaciti druge naravi i radi se o maloljetnici koja se boji roditelja
ili ne eli odustati od nametnutog pritiska ostvarivanja karijere, pa se dijete vidi kao neusuglasivu
ugrozu po bilo kojoj osnovi, i tu drava ima mogunosti prevencije. Tako se trudnicama daje potpuna
anonimnost kod uvanja trudnoe u posebnim i izoliranim sanatorijima gdje, izdvojena od svojeg
okolia, trudnica odrava trudnou i na kraju raa dijete. Tada nestupa kljuni dio ugovora s dravom jer je trudnici ponuen otkup djeteta od strane drave za odreeni iznos (npr. od ca. 100.000
kuna) ako ga i dalje ne eli zadrati uza sebe. Ako se ipak nakon poroda predomisli, onda se sve radi
onako kao i kod ostalih trudnica koje su postale samohrane majke. Dijete koje se na nain opisane
kupovine sauva ivim dalje se stavlja u program usvajanja ili se kroz takoer jedan visokokvalitetan
sustav domova za djecu bez roditelja obrazuje i odgaja pokuavajui svim sredstvima i mogunostima
nadoknaditi bioloke roditelje koliko je to ljudski mogue.
I ovdje kod opisane politike uvanja i otkupljivnja djece od trudnica ne ostaje se samo unutar dravnih granica nego se trudnicama iz inozemstva daje jedna jednako takva ponuda i sva se spaena djeca
udomljuju i uvaju u Hrvatskoj kao punopravni hrvatski dravljani. Hrvatska ne smije aliti truda i
sredstava u ovome pothvatu spaavanja neroenih, a najbolje od svega je da to predstavlja ne samo
veliko djelo ljubavi prema ivotu, nego ima i neposredne gospodarski blagotvorne uinke kada tako
spaena djeca postanu ljudi i dio sveukupnog stanovnitva. Ne treba se bojati da e se tu dogoditi
prevelika navala trudnica, iako bi to bilo nadasve dobro, ili da e to unititi rasni identitet Hrvata, jer
ionako velika podruja europskog istoka poput Poljske, Slovake, eke, Ukrajne i Rusije imaju unutar
sebe (staro)hrvatski element koji je u doba seoba naroda jedno vrijeme bio i dominantan u veoj ili
manjoj mjeri i po tome bi se moglo rei da je ovo svojevrsno vraanje jednog dijela davno izgubljene
dijaspore. Isto se odnosi i na blie susjedstvo, a neki poput dananjih Bonjaka-muslimana imaju i vie
izraenu hrvatsku rasnu komponentu nego neki Hrvati u Hrvatskoj.
Posebno ne stoji argument da je politika otkupa djece koju roditelji ne ele preskupa i financijski neizdriva, jer ako bi se samo u jednoj godini uspjelo na taj nain otkupiti 100.000 djece to bi Hrvatsku
kotalo samo 10 milijardi kuna koje se ionako sada troe na beskorisni demokratski sustav i pripadajuu birokraciju. O koliini koju pojede korupcija, od onih na vrhu do lokalnih struktura vlasti da
se i ne govori. Hrvatska u ovome ekonomski destruktivnom sustavu godinje za sve navedeno neposredno plaa puno vie od tih 10 milijardi koje bi sada teoretski otile na djecu, a posredni trokovi
zbog neostvarivanja onih koji bi uistinu neto i mogli postii su jo desetke i stotine puta vei. Prema
tome, u pravilno ustrojenom sustavu nema nikakvih ogranienja da se izdvoji i 20 milijardi kuna ako
je to potrebno samo za ouvanje neroenog ivota i zadobivanja mladosti koja je budunost drutva.
Mogua je i jedna gruba kalkulacija o buduoj koristi za dravu izraenoj u novcu. Ako se uzme da tih
100.000 novoroene djece za ca. 20 25 godina postanu odrasli i produktivni ljudi sa svojim mjestom
u drutvenoj podjeli rada, te ako se uzme da je godinja produkcija po ovjeku 100.000 kuna (to je
najmanje mogua pretpostavka realno je samo vea) onda se dobije stvorena vrijednost od 10 milijardi kuna godinje. Pomnoeno s 40, koliko iznosi jedan radni vijek, to daje 400 milijardi kuna kao
620

Untitled-1.indd 620

10/23/06 8:12:12 AM

Organizacija Ministarstvo rada, obitelji i socijalne skrbi

minimum minimuma povrata prije 60-tak godina investiranih 10 milijardi kuna. Naalost, brojka od
eventualnih 100.000 djece otkupljenih od utrobne smrti je samo teoretska matarija jer realno nije za
oekivati vie od nekoliko tisua u najboljem sluaju, a to su za proraun posve neznaajna sredstva.
Ipak, ako se ta brojka pokae nekim udom veom, tim bolje, jer Hrvatska dobiva najveu vrijednost
unutar sebe koju moe dobiti: mlade ljudske ivote s kojima se mogu postii uda kada ih se pravilno,
dobro i u ljubavi izvede u ivot kao odrasle osobe.
Samo treba pogledati kako je jedno carstvo poput Otomanskog, koje je jo k tome bilo u islamskom
krivovjerju, uspjelo sebi priskrbiti koristi na nain da su silom otimali djecu od roditelja i potom od
njih napravili najbolje ratnike koje su ikada imali. Posebno su vrijedni bili ulovi koji su poticali s
prostora hrvatskog ivlja te je jedan Mehmed paa Sokolovi viestruko vratio svojem Otomanskom
grabeljivcu nego to je ovaj uloio u trokove sustava otimaine tijekom cijelog razdoblja carstva. Ta
se koncepcija zasnivala na sili i nepravdi potaknutom krivovjerjem, pa je zato i bila osuena na propast
prije ili kasnije. Hrvatska se koncepcija demografskog bogaenja i bogaenja demografijom temelji na
ideji suprotnoj Turcima jer se uzimaju oni koje se eli ubiti i ne otima se od nikoga kroz silu, a isto tako
daljnji rad je posveen Gospodinu i Majci te tako djelovanje ima i svoju puninu pravovjernosti. Treba
samo shvatiti da se nikada ne gleda uska trenutna korist i tako se dolazi do obilja najboljih plodova.
Kao to je jedan Sokolovi isplatio sva Otomanska ulaganja, tako samo jedno od spaene djece
koji se razvije u budueg Bokovia, Getaldia, Kriania, Starevia, Teslu, Stepinca ili Gotovinu
viestruko vraa natrag sve od drave uloeno u spaavanje neroenih. Ne samo to, nego vraaju se
natrag i sva ostala uloena sredstva, jer tko moe uope predvidjeti dosege nekog genijalnog pojedinca. Posebno to treba imati u spoznaji kada se radi o onima koji su najprije bili na putu za pogubljenje
i prije nego to su roeni, a zatim su odrasli u ipak specifinim okolnostima djejih domova ili su
dani na usvojenje. Treba znati da se Bog proslavljuje po onima najmanjima i najodbaenijima, po
posljednjima, a isto tako i da je svaki ivot stvoren i darovan od Boga s poslanjem danim svakome ovjeku. Jedan od razloga ovakve sveukupne krize i stagnacije, te pripadajue kulturne i moralne
kataklizme Zapada, lei i u tome to su svoje potencijalne veliine u svim podrujima djelatnosti
najveim dijelom pobili dok su se jo razvijali u majinim utrobama. Isto vrijedi i za Hrvatsku i
uvijek treba znati da ovo stanje Hrvatske koje svi najvie gledaju kroz materijalnu osiromaenost svoj
veliki uzrok ima u tome to je na stotine tisua Hrvata pobijeno prije roenja. Kada sada ljudi govore
da ne vide dovoljno vrijednih, moralnih, jakih i pametnih koji bi radili i nudili rijeenja koje svi toliko
oekuju neka promisle koliko je potencijalnih veliina ugueno i prije nego to su pluima udahnuli
zrak.
Mislilo se da je to bilo ekonomski opravdano i kako se ubijanjem poveava ivotni standard, a sada
neka se sagleda u drugom svijetlu masovni zloin edomorstva koji se prihvatio kao normalan i dobar.
Samo ovo neka bude pametnima pouka da se ne igraju oholou i da se nikada ne odbacuju Boje
zapovijedi jer su one svima dane na svaku korist. Ako se prije i nije imalo ova ekonomska pojanjenja
koja dokazuju gospodarsku blagodat ulaganja u ivot od samoga zaea, ali i prije zaea poticanjem
stvaranja obitelji i odbacivanjem kontraceptivnih sredstava, trebalo se bez obzira na to neznanje sluati
naputak Stvoriteljev. Sada kada je ovim spisom pokazano kako je i u sferi materijalnog blagostanja
uvijek bolje biti uz Boga tek nema mjesta za neposluh jer se vie ne moe opravdavati onom starom
nismo znali. Neka se zna zauvijek: u bilo kojem podruju ovjejeg djelovanja njegova ohola bez/protuboja samosvojnost samo stvara jad i bijedu, smrt i vjenu propast ukoliko se ne pokaje dok se
jo moe.
Spominjui neto prije Bosnu i Hercegovinu treba rei da kao sastavni dio ope politike prema autohtonim Hrvatima izvan drave sve to vrijedi u vezi poticanja raanja za hrvatske dravljane vrijedi
jednako i za Hrvate u Bosni i Hercegovini, Vojvodini i Crnoj Gori. To je od presudnog znaenja, ali
jednako tako treba shvatiti da se posebno od BiH Hrvata moe stvoriti demografski izvor koji e popunjavati trenutni deficit koji Hrvatska sada ima, ali isto tako sprijeiti da BiH kroz iseljavanje i neraanje postane oiena od Hrvata, a to je jedan od ciljeva prljave politike svjetskih monika. Jednako
kao i kod Hrvatske i tu je pitanje trokova od posve banalnog znaenja i nije argument za opovrgavanje
ove doktrine demografskog oporavka Hrvata koji su ostali izvan dravnih granica spletom nesretnih
povijesnih okolnosti.
621

Untitled-1.indd 621

10/23/06 8:12:13 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

* * *
Sve prije odnosilo se na politiku kojom se eli suzbiti negativne posljedice zabrane pobaaja, dok sada
dolazi na red ono to bi treblo pomoi to brojnijem zasnivanju obitelji, sa to veim brojem djece.
Udomljavanje je najvaniji poticaj koji se moe ponuditi sadanjim branim parovima, ali jednako
tako i onima koji tek ulaze ili bi htjeli ui u brak. Zato se drava obvezuje omoguiti kvalitetno i brzo
udomljavanje svih hrvatskih obitelji ve prema tome koliko je tko dugo u braku, koliko djece ima, ovisno o radnom stau i poslu kojim se bavi. Da je to u potpunosti ostvarivo dokazati e poveanje graevinske produktivnosti koja e omoguiti masovno graenje vrhunskih stambenih objekata po jeftinim
cijenama te tako rijeiti najvei problem veine hrvatskih obitelji: posjedovanje vlastitog ivotnog prostora. Za to skoriji ulazak u brak i podizanje potomstva biti e jednako tako stimulirani i mladi koji
su trenutno neudati/neoenjeni te im tako dati poticaj krenu u osnivanje vlastitog doma. U samome
poetku, dok se Hrvatska ne pokrene iz sadanjeg za obitelj i ivot destruktivnog sustava, trebaju se na
privremeno koritenje dodijeljivati i svi oni stambeni objekti za koje se zna da su trenutano prazni i
ne koriste se za stanovanje. Kasnije, kada se uhvati zamah gradnje i proizvodnje, svakako da se ti privremeno zaposjednuti objekti moraju napustiti i pravino nadoknaditi vlasnicima vrijeme koritenja
njihovog vlasnitva. Ovdje je na djelu nunost vieg (opeg) interesa kao kada se s punim pravom kroz
dravne odredbe u sluajevima rata ili elementarnih katastrofa odreuje privremeno rasporeivanje
nedaama pogoenog stanovnitva. Sada je na djelu jednako pogubna, ako ne i pogubnija, bioloka
ugroza koja prijeti nestankom Hrvata kao jednog kompaktnog i teritorijalno dominantnog naroda,
te je opravdano i legitimno na tu opasnost odgovoriti svim sredstvima koja stoje na raspolaganju, a
privremeno zaposjedanje nekoritenih stambenih objekata je jedno sredstvo poetne nude.
Kada se postigne ciljana gradnja stambenih jedinica koja e svojom visokom intenzivnou brzo zadovoljiti stambene potrebe svih zaposlenih dravljana moi e se u svoj punini primjenjivati naela
poticanja demografskog rasta kroz poticanje braka i raanja. To konkretno znai da e biti prisutni
odreeni standardi koji vae kod zadovoljenja stambenih potreba stanovnitva, ali i dodatno potiu
na raanje sve obitelji koje budu zahvaene tom mogunou. Tako je kao jedan minimum za zadovoljenje stambenih potreba jednog mladog branog para bez djece predvieno da to bude dvosoban stan
od ca. 50 m. Ta kvadratura minimalnog stambenog prostora je ono to treba biti poticaj i ohrabrenje
mladima da stupe u brak, ali tek s roenjem djece toj se obitelji od drave garantira mogunost daljnjeg proirenja njihovog stambenog prostora. Da bi poticaj na to vee i bre raanje bio bolji ii e se
s nelinearnim ostvarivanjem tog prava, i to na nain da se tek nakon roenja treeg djeteta daje pravo
na vei stambeni prostor i to onaj od najmanje 100 m. To i nije neka pretjerano velika kvadratura za
peterolanu obitelj, ali u dananjim uvjetima poremeenih vrijednosti izgleda nedostini san za veinu
stanovnitva. Ubudue e to biti ono to se ima smatrati hrvatskim socijalnim minimumom za one s
najmanjim primanjima ili tzv. nioj socjalnoj klasi, dok svi oni koji koji e biti po svojim primanjima
unutar one populacije koja se naziva srednjom klasom imaju pravo i mogunost ostvariti i veu stambenu povrinu za svoju obitelj.
No, da se zakljui ovo normiranje najmanjih povrina stambenih jedninica namjenjenih obiteljskom
poticaju treba jo samo spomenuti da, na svako novoroeno dijete koje stigne na svijet nakon onog
treega, ostvaruje se pravo na jo dodatnih 10 m. Tako teoretski jedna sedmerolana obitelj (petero
djece) moe potpuno dostojanstveno ivjeti u svojemu domu od najmanje 120 m. Kao jedan poseban dodatak za poticanje raanja odreuje se da one obitelji u kojima se rodi deseto dijete ostvaruju
trenutno pravo na ivljenje u kui prigodne kvadrature sa isto tako pripadajuim dvoritem. To treba biti poticaj i dodatna motivacija onima siromanijima da si osiguraju kuu u urbanim sredinama
ukoliko im je to elja, a po svojim primanjima koja imaju na poslu ne mogu to u dogledno vrijeme
ostvariti. Takoer se podrazumijeva da se sve ovo odnosi na stanovnitvo unutar urbanih podruja,
dok su poticaji seoskim domainstivima prilagoeni seoskim potrebama, budui da na selu svi ive
u svojim kuama i nisu optereeni stambenim problemom kao to je to uvijek bio sluaj s gradskom
populacijom. Pri tome se prvenstveno misli na radnitvo, iako je Hrvatska danas toliko poremeena
da je problematika stanovanja prela na skoro cjelokupnu urbanu populaciju. Koritenjem stambene
politike kao poticaja za brak i raanje daje se ona najosnovnija materijalna zadovoljtina koju svaka
622

Untitled-1.indd 622

10/23/06 8:12:13 AM

Organizacija Ministarstvo rada, obitelji i socijalne skrbi

obitelj mora imati ostvarenom, a ujedno se namjerno izbjegava svaka mogunost stvaranja sirotinjskih
etvrti gdje se ivi u uvjetima neprimjerenim ovjeku i njegovoj obitelji. Svaki zaposleni dravljanin
mora makar i putem dravne politike koja brine o opem dobru ostvariti primjereni obiteljski kutak
u kojemu nema socijalnih razloga za frustracije po bilo kojoj osnovi, a iz kojih se onda raa obiteljsko
nasilje, alkoholizam, preljubi, razvodi i sl. To nikako da shvate silni zagovaratelji nekakvih enskih ili
djejih prava, jer tek kada se rijei problem kvalitetnog udomljenja, moe se govoriti o mogunosti
ostvarivanja eljenog smanjenja nasilja u obitelji koje je u svakom sluaju za osudu, ali ga se mora staviti u kontekst u kojemu se dogaa. Mukarac koji radi, a ne uspijeva svojim radom obitelji priskrbiti
dostojanstven ivot, doivljava veliko unutarnje nezadovoljstvo, a koje je jo potencirano kroz jednu
suptilnu medijsku manipulaciju kojom se namjerno unosi razdor u svijest svih lanova obitelji, te se
onda u kritinim trenucima dogaaju eksplozije nezadovoljstva u kojima nastradaju oni koji su slabiji i
najblii. Svi su skupa natiskani u nekom bijednom staniu gdje se samim boravkom nakon nekog vremena stvara depresija, a da se ne govori o stanju gdje svi doslovce gaze jedni preko drugih. Ve sama
ta tjesnoa i prenatrpanost prostora ne vode do povoljnih unutarobiteljskih odnosa, a ve samo zbog
toga, vrlo esto, nastaju svae i tunjave. Tako ljudi ne ive jedni s drugima, ve pritiu jedni druge.
Svaka, pa i najmanja, svaa, koja bi se u primjereno prostranom stanu ve zahvaljujui mogunostima
lakog izdvajanja, mogla smiriti sama od sebe, vodi do neizdrive svae. Jo ako se i ta bijeda od stana
iznajmljuje, te se nema nita vlastitoga u posjedu i stalno visi nad glavama ma beskunitva te je stan
ruiniran od neodravanja, vlaan, smrdljiv, mraan, itd, teko bi i svecima bilo izdrati uvijek u miru
i ljubavi ivjeti i prikladno odgajati djecu. Pogotovo ako se zbog malih i neredovitih primanja koja
ostvaruje svojim radom mukarac jo dodatno liava svojega ponosa i autoriteta kao glave, hranitelja i
zatitnika svoje obitelji. Da se ti navedeni i navodni branitelji interesa ena i djece odmaknu od sljepila
vlastitih frustracija moda bi uvidjeli da se nita ne rjeava kroz razbijanje obitelji putem ikakvih poticanja na bijeg od kue, nego se trebaju posvetiti postavljanju preduvjeta u kojima se cjelovitoj obitelji
omoguuje dostojan ivot. Tek kada je to ostvareno moe se ii i primjereno kanjavati sve one koji
prekruju zakone na nain da provode nedopustivo nasilje po bilo kojoj osnovi.
Osim poticaja kroz stanogradnju i davanje stambenih kredita (koji su beskamatni kao i sve unutar
kristocentrine ekonomije) zaposlenim dravljanima, istovremeno e se provoditi i poticanje putem
stavljanja majke u status zaposlenika sa svim pripadajuim pravima koja po tome dolaze. Majka koja
rodi dijete stjee pravo na redovita mjesena primanja i sva ostala prava kao i svaki drugi zaposlenik, a ista neumanjena traju do tree godine ivota djeteta. Kao i kod politike stanovanja i ovdje je
primanje koje majka ostvaruje u direktnoj vezi sa njezinom produktivnou te se potie to bre raanje to veeg broja djece. Zato je za prvo djete osim jednokratne naknade nakon poroda od ca. 5.000
kn (50% u odnosu na jednokratnu pomo samohranim majkama) odreen iznos mjesene plae od
dananjih 2.000 kn. Sa svakim novoroenim djetetom taj se iznos poveava za 500 kn do treeg djeteta, a zatim na 1.000 kn za svako idue novoroeno dijete. Tako majka s troje djece prima 3.000 redovite
plae jo tri godine od roenja zadnjeg djeteta, a npr. majka petero djece 5.000 kn ili majka desetero
djece 10.000 kn plae. I ovdje je dodatna nagrada za onu enu koja rodi desetero djece ta da nakon tri
godine plae od 10.000 kn nakon roenja zadnjeg djeteta dobiva trajnu plau do kraja radnog vijeka u
iznosu od 5.000 kn, a jedako tako i prikladno visoku mirovinu. Takoer, to se tie onih majki koje se
vraaju ili zapoljavaju nakon porodiljskog zaposlenja kao zaposlenice na bilo kojem radnom mjestu,
dobivaju veu osnovicu za plau onoliko veom koliko vie djece imaju. Tako jedna majka npr. petero
djece koja nakon deset godina porodiljskog staa poinje raditi na nekom radnom mjestu tu dolazi
kao netko tko ima najmanje deset godina radnog staa i jo na to dodatne bodove platnog razreda na
osnovu broja djece. Tako jedna ena koja nakon zavrenog studija i desetogodinje stanke poinje raditi u svojoj struci ne poinje od niega ve upravo suprotno, ima vee prihode i razne druge privilegije
od onih ena koje su tjerale karijeru. Ovdje je naglaena upravo skupina visokoobrazovanih ena jer
ako je nakon zavrenog fakulteta, udaje i raanja petero djece prolo deset ili ak i petnaest godina ta
ena ima od 30 do najvie nekih 40 godina. To je razdoblje u kojemu ena, ako ve toliko udi za tim,
moe do kraja radnog vijeka ostvariti velike uspjehe na podruju svojega zanimanja, a da ujedno ne
zapostavi svoje majinstvo. Ima pred sobom jo najmanje 20 do 30 ili vie godina za produktivan rad u
svojoj struci. Tome svakako dodatno pomae predvieni odgojno-obrazovni sustav koji jednako tako
ima svoju namjenu u djelominom rastereenju ene u njezinim kuanskim poslovima, pa se i tu vidi
koliko je npr. kvalitetna prehrana ili propisano noenje kolskih uniformi i njihovo odravanje unutar
623

Untitled-1.indd 623

10/23/06 8:12:13 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

kolskog sustava korisno u tom smislu olakavanja majinskih obaveza.

Pomaganje obitelji ne zaustavlja se samo na ovome nego su tu i razni ostali oblici pomoi. Tako e se
posebno u poetnoj fazi preobrazbe hrvatske drave koja e trajati najdue nekih pet godina eventualno i samo djelomino moi ostvarivati sva opisana novana primanja, ali e zato biti intenzivnije
neposredno materijalno pomaganje. Tu se misli na besplatnu dopremu pelena, djejih kolica, odjee,
obue, djeje hrane i ostalih slinih proizvoda. Podrazumijeva se da to sve moraju biti iskljuivo domai proizvodi i iz razloga to je potrebno jedno vrijeme da se ti proizvodi usavre u dovoljnoj mjeri
da budu kvalitetom i cijenom superiorniji inozemnima mora se kroz direktno davanje subvencionirati
ukupni domai razvoj, a to znai da se za otprilike onu vrijednost koja se daje u vidu robe uskrauje
predvieno novano davanje. Neto kasnije, kada se i unutar domaeg trita razvije proizvodnja, konkurentnost i kvalitetna ponuda, moe se bez ikakvih tetnih posljedica za nacionalno gospodarstvo
naknadu davati u novanom obliku koji je primateljima uvijek drai.
Dvije bi se primjedbe mogle naglasiti od onih koji e biti protiv svakog hrvatskog prosperiteta i protiv
ulaganja u ivot nasuprot kapitalistikoj potronji koja donosi smrt. Jedna je da su ovo neprimjereno
visoka primanja za obitelji s puno djece i da e to osiromaiti dravnu blagajnu, a druga da ljudi s
puno djece nee imati potrebe za radom i ivjeti e samo kroz primanja koja dolaze od majke kao
zaposlenice. Na prvu primjedbu nije potrebno troiti rijei, jer Hrvatska moe bez veih problema
udesterostruiti svoj BNP za najmanje deset godina, ako ne i puno prije, i s lakoom podnosi izdvajanja za majinstvo i obitelj openito. Pogotovo kada se zna koliko e to viestruko novog bogatstva
stvoriti i tako opravdati sva ulaganja. Na drugu primjedbu treba znati, a to je i naglano, da primanja
ostvaruju obitelji u kojima je suprug zaposlen te vrijedno radi i ispunjava sve svoje obaveze na poslu i
ne treba sumnjati da e veina poteno pristupiti svojemu zaposlenju, a na pokvarenu manjinu ne treba troiti rijei i uope se unaprijed optereivati, ve ih prikladno sankcionirati kroz nadlene dravne
intitucije. Takoer e dobar dio zarade ii na otplatu kreditnih zaduenja koja su prisutna najmanje za
iznos stana ili kue u kojoj se obitelj nalazi, a svakako da e se putem kredita domovi opremati to je
jo dodatni odbitak od primanja. Isto tako treba rei onima koji alju primjedbe da se ovim konceptom precijenjuje raanje, majinstvo i (brojna) obitelj, da ako oni smatraju da je to toliko bezvrijedan
ili lagan rad neka sami naprave ili rode djecu i uivati e u toj navodnoj lakoj zaradi. Populacijska
politika ovoga tipa je ujedno i najbolji socijalni program za ujednaavanje socijalnih razlika jer su
oni obrazovaniji i s veim primanjima ujedno oni koji zbog komoditeta najee odustaju od raanja
djece. Oni siromaniji, a ti su veinom i manje obrazovani, ostvarivati e pristojne prihode upravo na
svojem odnosu prema raanju djece tako da se tim radom nadoknauje manjak obrazovanosti i jednako tako manja primanja. Nitko ovdje ne dobiva neto za nita jer je populacijski rast od presudne
uloge za opu korist, a oni koji su u tome uspjeniji imaju vie, upravo po principu koji vrijedi i u
svim ostalim djelatnostima.

Socijalna skrb
Kod socijalne skrbi koja se odnosi na one koji spadaju po bilo kojoj osnovi u kategoriju radno nesposobnih vai odnos po kojemu je nuno osigurati jedan osnovni minimum za svakodnevno preivljavanje. Socijalna skrb je kategorija koja se odnosi samo za potpuno radno nesposobne, a svi koji su radno
sposobni imaju raditi i tako zasluivati sva potrebna sredstva za ivot. Tako oni koji ulaze u socijalu
imaju osigurano najmanje dva topla obroka dnevno, prenoite, odjeu i obuu i osnovne higijenske
potrebe. Sve iznad toga spada u domenu milosra samih hrvatskih dravljana kroz njihovu neposrednu dareljivost. Kod pomaganja socijalno ugroenih, prvenstveno e se pomagati direktnim davanjem
potrebtina nunih za ivot iz razloga to je posve realna pretpostavka da bi kod pomaganja novcem
isti veim dijelom zavrio u alkoholu ili nekom drugom tekom poroku.
Kod organiziranja najosnovnijeg socijalnog preivljavanja mogue je da se stvori takva situacija da u
poetnom razdoblju zbog velikog reorganiziranja drave i promjene cjelokupne koncepcije poslovanja
od poljoprivrede do gospodarstva nastane stanje ope socijalne ugroze stanovnitva. To jo dodatno
moe biti potencirano protudravnim nastojanjima svjetskih monika da u samome zaetku ugase
nekoga tko vie ne eli biti njihov rob. Zato je vana i priprema i eventualna realizacija za ukupni
624

Untitled-1.indd 624

10/23/06 8:12:13 AM

Organizacija Ministarstvo rada, obitelji i socijalne skrbi

ivot nacije na socijalnom minimumu dok se ne pokrene sveukupni privredno-financijski kota vlastitog razvoja prema opisanim nainima i ciljevima. Tu je ujedno i vidljivo koliko je vana djelotvorna
obrambena organizacija jer socijalne mjere za nacionalno preivljavanje razdoblja preobrazbe imaju se
provoditi po punktovima Civilne zatite i u ispomoi od strane jedinica Teritorijalne obrane za izvravanje svih potrebnih poslova za socijalne potrebe (izgradnja kantina, privremenih skladita za robne
zalihe i sl.). Tu se radi o tome da se ovdje u biti provodi situacija iz nekog pretpostavljenog ratnog sukoba ili elementarne nepogode u kojemu se napadnuto ili pogoeno podruje unutar sebe samoorganizira tako da na najbolji nain ublai sve tegobe koje s ratom ili bilo kojom nevoljom dolaze. Najbolji
uzor za cijelu Hrvatsku imamo na primjerima Vukovara, Dubrovnika i jednim djelom Osijeka, koji su
se i u najteim uvjetima znali njima djelotovorno suprostaviti i osigurati socijalnu pravinost za cjelokupno stanovnitvo bez obzira na vjersko, etniko, politiko ili socijalno porijeklo.

Mirovinski sustav
O tome koja je osnova mirovinskog sustava najosnovnije je reeno kada se u poglavlju o gospodarstvu
govorilo o Hrvatskoj kao korporaciji i dravljanima kao dioniarima. Svatko po roenju i stjecanjem
dravljanstva ujedno stjee i osnovni udio u ukupnom nacionalnom bogatstvu, a kako se dalje svatko
razvija i ukljuuje u procese privreivanja tako se poveava i dioniki udio. Pri svemu je vano pravilno knjigovodstveno biljeenje svih vrijednosti, a ponajvie ovjeka u vidu ljudskog kapitala kao jednog
od kljunih parametara nacionalnog bogatstva. Svojim ispunjavanjem svih prava i obveza raste i udio
svakog pojedinca unutar cjelokupne emisije dionica drave kao korporacije u vidu dravnih obveznica. Oni koji ostvaruju vea primanja, odnosno oni koji po tome vie doprinose ukupnom poveanju
vrijednosti, ujedno imaju i vie udjela u kasnijem dijeljenju korporativne dividende u obliku koji je
sada znan kao mirovina. To znai da budue mirovine mogu narasti do iznosa koji danas izgledaju
potpuno nestvarnima, ali sve ovisi o tome kako se sada radi i gdje se sada ulau sredstva i napori.
Udio u korporativnome dravnom tijelu imaju jednako tako i oni koji su prije radili jer se ipak dobrim dijelom sadanje i budue privreivanje zasniva na nasljeenoj ostavtini, ma kakvo miljenje
imao netko o njoj. Budui da je prolost optereena velikim brojem zabluda i krivog djelovanja tako
nema realne osnove oekivati dobre plodove kada se loe sijalo. Druga je stvar to se puno toga moe
ispraviti u razdoblju od 5 do 10 godina, i posve je ostvarivo dananjim umirovljenicima nakon tog
razdoblja preobrazbe primati mirovine najmanje pet puta vee od ovih sadanjih, tj. imati toliko puta
vei ivotni standard. Naalost, a to treba otvoreno rei i nikako ne obmanjivati kako se to sada radi,
jedan dio sadanjih umirovljenika nee uspijeti doekati tih 5 do 10 godina jer se nalaze u ivotnoj
dobi gdje je kraj ivota ve manje ili vie blii. Da se cjelokupna umirovljenika/staraka populacija
ne bi prepustila zaboravu ili ostavila u bijedi i potpunoj neimatini moraju se poduzimati mjere koje
trebaju nadoknaditi nemogunost isplate mirovina onako kako bi to bilo primjereno dravi i narodu
koji ive u blagostanju.
Tako svi koji rade ili su prije radili imaju zajamenu mirovinu, a kolika e ta mirovina biti ovisi prvenstveno o tome kakva je ukupna politiko-ekonomska situacija u zadanom trenutku. To da mirovine
ovise o stanju u sadanjosti, a ne navodnim ulaganjem i uvanjem novca u mirovinskim fondovima
injenica je od koje ne mogu pobijei ni liberalno-kapitalistiki obmanjivai. To je potpuno razvidno upravo sada na poetku 21. stoljea kada se silom nepovoljnih politiko-ekonomskih kretanja na
Zapadu priprema, a pomalo ve i provodi mirovinska reforma koja e tek biti uzrok mnogima da
zakukaju i zaplau. Najvaniji razlog zato mirovinski sustav koji je Zapad prisvojio nema perspektive i
ve sada se raspada lei u odricanju minulih generacija u ulaganja u ljude, tj. prvenstveno u novi ivot.
Ulagalo se sebino u vlastitu potronju i to je jedno vrijeme ilo dok se nije istroio ljudski kapital prolih narataja koji nisu demografski propali, ali sada kada ostarijeli umirovljenici vie uzimaju nego to
njihovo potomstvo moe proizvesti dolazi do pucanja po avovima. Posebno je znakovito da staraka
pohlepa tu ne prestaje nego se ide prema dodatnom reduciranju ulaganja u ovjeka i ivot kako bi se
namirile mirovine, a to sve samo dodatno ubrzava put prema konanom raspadu. Posebno kada se u
cijelu ovu meuovisnost starih o mladima i mladih o starima uplete i spekulantski vampirizam koji za
svoju korist izvlai dobit i dodatno osiromauje i mlade i stare skupa. Budui i trenutni umirovljenici
preko noi ostaju bez svojih mirovinskih ulaganja koja su im propala bezonom spekulantskom ma625

Untitled-1.indd 625

10/23/06 8:12:14 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

nipulacijom, a za koju nitko ne snosi odgovornost i nitko ne nadoknauje gubitak. Sve se stavlja pod
navodno nuno zlo slobodnog trita i globalnog kretanja novanih ulaganja koja nose dobit i rizik.
Jasno je da unutar Hrvatske nee biti takvih spekulantskih obezvreivanja, te za mirovinu i cijeli mirovinski sustav garanciju daje drava svojim ugledom i postojanjem. Jedino tako i smije biti kada je
mirovinsko izdvajanje zakonska prisila. Ako drava svojim zakonima namee da se izdvajaju odreena
primanja u smjeru mirovinskih fondova onda je potpuno nedopustivo ta prisilom drave izdvojena
sredstva dati u ruke privatnih mirovinskih fondova koji su jo k tome i transnacionalni, da stvar bude
jo gorom. Ako drava na neto prisiljava jer misli da je to korisno i zbog opeg dobra, onda ima iza
toga stati, pruiti primjerene garancije i snositi odgovornost ako se iz bilo kojih razloga dogodi neto
neeljeno ili nepredvieno. Ovako je na djelu ta loa varijanta u kojoj se zbog bilo koje osnove tzv. vie
sile mirovinska sredstva u fondovima izgube ili propadnu, a nitko ne snosi odgovornosti i ne prua
ikakvu garanciju naknade nego se sve baca u ko tzv. slobodnog trita. Tako je drava prepustila nikome drugome nego financijskoj internacionali ubiranje dobiti na raun svojih dravljana, i to lijepo
funkcionira kada je sve u redu i nema politikih ili gospodarskih nedaa, a kada nastupi zlo i nevolja te
kada sve propada, onda nikome nita. Ljudi ostanu bez svoje akumulacije, a oni koji su tu akumulaciju
sakupljali i iz nje prvenstveno sebi izvaili korist u vidu enormnog bogatstva, ostaju netaknutima po
pitanju naknade za izgubljena sredstva.
Zato mirovinski sustav mora biti sustav opeg dobra kojim upravlja isti onaj koji je tu i stvoren radi
brige oko opeg dobra drava, dravna vlast i vladar kao onaj najodgovorniji. Samo propau drave
mirovina propada i postaje upitnom njezina isplata. Jednako tako propau drave nestaju i sve ostale
pogodnosti koje drava priskrbljuje u cilju poticanja ivota ovjeka kao pojedinca i nacije kao kolektiva. Svima je zato u najveem interesu uvati ovako koncipiranu dravu i pripadajui poredak znajui
da su tu da tite ope i pojedinane interese svih i svakoga na najpraviniji mogui nain.
Tako se izdvajanja za mirovinu sljevaju u jedinstveni mirovinski fond koji je ujedno i ukupna dividenda nacionalne drave-korporacije, a taj je mirovinski fond u sastavu jedinstvenog financijskog sustava
drave. Odatle dolazi garancija da se prikupljeni novac ulae u ono to najbolje osigurava budunost
ove drave i njenog naroda, a viekratno je naglaeno da je to sve to potie ivot. Istovremeno je
ovakvim ustrojem osigurana zatita od svakog oblika spekulativnog obezvreivanja radom stvorenih
vrijednosti za raun nekih anonimnih meunarodnih ili domaih financijskih meetara.
Ova sadanja mirovinska reforma je prelazak s loega na katastrofalno u poreenju s kojim i ono prije
to je bilo loe postaje ak i dobrim. Sadanja tzv. reforma mirovinskog sustava je potpuno preslikana i po naputcima izvedena operacija te predstavlja samo jo jednu u nizu pljaki i prijevara hrvatskog naroda i drave. Ti mirovinski fondovi imaju sigurnost istu koliko je sigurno i stabilno lokalno
i globalno financijsko trite znai da su apsolutno nesigurni i nestabilni, a jednako tako ne postoji
nikakva garancija za barem neko ublaavanje nepovoljnih dogaaja. Brdo lai koje su izgovorene i nacionalnoj svijesti marketinkim metodama nametnute kod provedbe tih mirovinskih reformi slue
jedino tim meunarodnim prevarantima i njihovim domaim slugama u vidu raznih ekonomskih
eksperata, jo okienih pridjevom nezavisni na poetku te metatitule. Nezavisni ekonomski eksperti
su upravo sve suprotno od onoga za to se tim nazivom izdaju: nisu slobodni ljudi ve sluge stranih
monika i nisu eksperti ekonomije nego obini treberi ija se ekspertiza sastoji jedino u vlastitom
uzdizanju na raun svojih blinjih. Sve skupa je posluilo stjecanju povjerenja u ono to se uradilo i
uvrivanju obmane golemih razmjera, jer je ta refoma mirovinskog sustava upravo to. Kao i kod tzv.
nezavisnih ekonomskih eksperata i sav ugled, stabilnost i sigurnost tih fondova koji su dravnom prisilom svima nametnuti, je u potpunoj suprotnosti s pripadajuim im parolama. Cijela povijest svih tih
mirovinskih fondova i osiguravajuih drutava nije nita drugo nego povijest propasti i neprestanog
gubitka sredstava koji su prvo silom zakona i trita uzeti od narodnih masa i njima navodno namjenjeni za budunost, ali redovito dolazi do nepredvienih tijekova koji dovode do gubitaka svega.
Tada se opet sve izvodi iz poetka, jer je medijski monopol toliko jak da ne doputa zdravoj pameti da
dopre do svijesti masa i svi bezuvjetno vjeruju u nova/stara obeanja o svijetloj budunosti koja im
se propovijeda. Ovdje je nuno naglasiti da je kao najomiljeniji i za te zakulisne silnice najprofitabilniji
nain stvaranja tih nepredvienih dogaaja svakako rat, a kao drugi po popularnosti dolazi navodno
626

Untitled-1.indd 626

10/23/06 8:12:14 AM

Organizacija Ministarstvo rada, obitelji i socijalne skrbi

nepredvidivi uinak tzv. slobodnog trita. U oba sluaja, a znaju se i ispremijeati tako da jedan podupire drugoga, rtve su mase ljudi kojima se oduzima njihova steevina i njihov minuli rad, ali jednako
tako se i mladi narataji zakidaju za ono to bi inae imali pravo kao nasljee od svojih roditelja. Tako
i kod nas u Hrvatskoj, kao i svugdje u svijetu, na pitanje domaim promicateljima ove mirovinske prijevare kakvi su izgledi za propast tih mirovinskih fondova i osiguravajuih drutava koja su nametnuta
kao ubiratelji nacionalnog rada, je od njih (promicatelja) odgovoreno da se ne predvia kao realnom
mogunost poremeaja na svjetskom tritu kapitala i vrijednosnica. Drugim rijeima, reeno je da se
vjeruje u globalizacijski prosperitet koji e samo i iskljuivo donositi dobro cijelom svijetu. Stvarnost
je potpuno suprotna i egzaktni pokazatelji nepobitno govore da je dosadanjim globalizacijskim procesom samo stvoreno jo vie bijede i sirotinje, a oni koji procesom upravljaju su viestruko poveali
svoju mo i bogatstvo. Isto je tako neosporno da je takva posljedica globalizacije samo sve vea, to je
globalizacija intenzivnija i uznapredovanija. Zato onda mi Hrvati, ukoliko smo imalo pametni, prihvaamo taj obrazac kada je oito da pogoduje bogatima u jo veem bogaenju i gura sirotinju u jo
veu bijedu? Na ovo pitanje moraju odgovoriti, ali i snositi odgovornost, svi koji su se nametnuli kao
politiko-gospodarska elita. Odgovornost koja se tu trai nije puka formalnost, nego mora biti popraena rigoroznim mjerama kanjavanja jer oni koji su sve ovo zlo izveli na raun naroda i drave drugo
ne zasluuju. Moralna odgovornost je drugo pitanje i nju snose prvenstveno svi oni koji se neprestano
prezentiraju kao navodne moralne i intelektualne vertikale te kao takvi sve prosuuju i osuuju prema
svojim ideolokim kriterijima, ali interesantno je da se nije nalo nikoga tko bi barem upozorio na
nepravdu i krajnje zlo koje se iza nepravde krije.
Nije za to trebalo imati velike naobrazbe u poznavanju povijesti, ekonomije, prava ili politologije, ve
je trebalo samo percipirati oite dogaaje i osnovne uzrono-posljedine veze unutar tih dogaaja.
Najblii primjeri su oni u Argentini kada je nastupio opi kolaps svega to je preporuivano i hvaljeno
od institucija financijske internacionale (WTO, IMF, WB) kao dobro i prosperitetno. Argentina je
primjer velikog kraha cijele drave, ali jednako se tako po cijelom svijetu konstantno dogaaju mala
krahiranja i to jednako na razvijenom Zapadu kao i u svim ostalim sredinama. Tako imamo recentne
primjere u SAD poput Enrona ili Wordcoma kao onih veih i zato medijski eksponiranijih. Sve je skupa stvorilo oajne ljude kojima je zakinuto svako mirovinsko osiguranje bez obzira to su poteno radili, i cijelo vrijeme od svojih primanja odvajali sredstva koja su odlazila u njima nepoznatom smjeru,
ali s verbalnom garancijom kako je sve jako sigurno, stabilno i nadasve profitabilno. to su Argentinci
mogli uraditi nego samo biti jo dodatno izmanipulirani i dati si oduka lupajui loncima po ulicama,
a Amerikanci plakati pred TV-kamerama i biti vijest od minutu i 40 sekundi, negdje izmeu vanjske
politike tekue administracije i sporta. Svi su bili omaijani uvjerljivim reklamama i obeanjima o
sigurnosti jednako kao to je nedavno uinjeno kod nas. Koga se nakon kraha poziva na odgovornost?
Nikoga nije mogue definirati kao odgovornu osobu ili funkciju za nastalu osobnu (SAD) i nacionalnu
(Argentina) katastrofu. Politiari su demokratski utekli od odgovornosti bilo ostavkama (Argentina), bilo odricanjem od ikakve odgovornosti jer je na djelu slobodno trite (SAD). Na kraju se sve
izgubilo u burzovnim crnim rupama spekulativnih manipulacija i ta su se sredstva tako transferirala u
ruke novih vlasnika jer ona nisu izgubljena, kako se to voli rei, nego je samo promijenjen njihov vlasnik. Bogatstvo je burzovnim prebacivanjem u podruje spekulativnih transformacija realno promijenjeno, i to je savreno perfidan nain da se svjetski financijski manipulatori doepaju tueg bogatstva,
poveaju svoju mo i istovremeno smanje bogatstvo i mo sviju ostalih. Jer je to i jedan od glavnih
ciljeva: porobljavanje ovjeanstva bacanjem ljudi u sveopu bijedu. Mala manjina naumila je porobiti
itav svijet i opisana bezumnost mirovinskog i osiguravajueg sustava koji je nametnut je jedna kockica u toj graevini globalnog robovanja nazvanoj i Novim svjetskim poretkom.
* * *
Na kraju, kao i svojevrsni rezime, ponovimo da je najbolji mirovinski fond u naem radu i naoj djeci,
u naim rukama i naem potomstvu, i ako se u taj fond ulae, takva se mirovinska sigurnost gradi na
vrstim temeljima. To je prvenstveno iz razloga to je osnovno ulaganje van svih tijekova materijalne
prirode i radi se o ulaganju nesebine ljubavi prema blinjima, ali najvie prema svojoj djeci. Jer ljubav
je ono to pokree cijeli svijet i to je svijet uope i stvorilo.

627

Untitled-1.indd 627

10/23/06 8:12:14 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

Isto ovo to vrijedi za sigurnost u starosti, vrijedi i za osiguranje rada i pomaganje onim siromanijim.
Svugdje jedino na osnovi ljubavi dolaze i pravi plodovi, pa tako i oni manifestirani kao materijalna
dobra kojima ljudi po svojoj prirodi streme, ali to stremljenje moraju obuzdati da se ne bi zarobili u
ispraznosti istih. Opasna je to zamka i ovjek joj se niti ne moe sam svojim silama oduprijeti nego
samo kroz silu nad svim silama: ljubavlju, a znamo da je Bog ljubav. Upravo je navedena ljubav onaj
lijek koji osigurava ostajanje na strani razboritosti i svega ostalog dobra, te ne doputa razboljevanje od
opakih bolesti poput oholosti, sebinosti, beutnosti, itd, to je sve uzrokovano odbacivanjem ljubavi.
Lienost ljubavi predstavlja ispranjenje unutar ovjeka koje se potom ispunjava neim drugim, neim
to ljubav nikako nije, a moe se oitovati u raznim oblicima upravo zato da to bolje prevari ovjeka
zamjenjujui istinu danu po ljubavi sa raznovrsnim laima.
Ovo prije bili bi metafiziki ili duhovni razlozi, a prisutni su i ovi drugi, isto svjetovni razlozi. Glavni
dodatni razlog za ovu koncepciju nacionalnog mirovinskog fonda nasuprot globalistiko-kapitalistikih mirovinskih sustava, nalazi se u tome da narod uvijek moe pripadajuu vlast na elu s vladarom
pozvati na odgovornost ukoliko doe do bilo kakvih devijacija. To je omogueno iz jednostavnog razloga to se vladar i cjelokupna vladajua garnitura nalaze tu, nadohvat ruke, te ive sa, i unutar svojeg
naroda, dok su internacionalni meetari nevidljivi i nije ih mogue uhvatiti ni za glavu ni za rep. Njih
nita ne vee sa ikojim narodom ili ak i ovjekom osim osobnih interesa i zato ih nije ni najmanje
briga za muke i probleme koje stvaraju svojim djelovanjem. Oni su zbog svoje duhovne posrnulosti i
predanosti silama koje dolaze iz samoga pakla potpuno beutni prema blinjemu svome, te se ak i
naslauju u svojoj izopaenosti kada gledaju rezultate svojih djela na ovjeku.
Kako drugaije objasniti da se postiglo stanje u svijetu u kojem se neroeni ubijaju u majinim utrobama ili ih se stavlja u funkciju znanstvenog napretka kroz manipulaciju matinim stanicama za
navodni boljitak, a stvarno samo zbog mogunosti ostvarenja jo veeg profita istovremeno prkosei
Bojoj zapovijedi Ne ubij. Osim ubijanja neroenih i manipuliranjem zaetim ivotima ostvaruje
se po istoj osnovi eliminiranje svih koji su stari i nemoni, te u beutnom drutvu postmoderne u
nedostatku ljubavi i sami podleu sugestijama da im je najbolje okonati svoj ivot. Ta se manipulacija naziva eutanazijom i predstavlja svojevrsnu sintezu ubojstva i samoubojstva to samo pokazuje
kakva kreativnost nastaje u postmodernom kulturnom mentalitetu. Kreativnost je to koja je uspjela
u uzdizanju smrti u nove oblike i jedino je la i smrt ono u emu se postmoderna kreativno izraava.
Tonije bi to bilo nazivati antikreativnou jer ono to je stvarno kreativno podrava ivot, a nipoto
ga ne zatire.
Od jedne nedopustivosti kakva je ubijanje onih najmanjih i najnedunijih sve je zaokrueno samoubojstvom kao suprotnim ekstremom i neemu jednako tako nedopustivim. Samoubojstvo, a ovdje
potpomognuto kroz prigodni naziv eutanazije, nije nita drugo nego najvea uvreda koju ovjek moe
prema Stvoritelju izrei. Samoubojstvom ovjek nasilno i zlouporabljujui svoju slobodu djelovanja
doslovce prekida Boga u pola njegove rijei. To je sukladno osnovnoj nepristojnosti kada se nekoga
drugoga prekida u govoru i upada se u rije, a svakako da je u odnosu prema rijei Bojoj nepristojnost
beskonano vea. I posljedice su jednako tako beskonane i ovjek je svojim odbacivanjem darovanog
mu ivota poremetio Boju rije ili, meteforiki govorei, unitava Boje knjievno djelo ako se uzme
da je svaki ovjek jedna rije u romanu univerzuma. Svi imamo svoje mjesto u knjizi ivota i ne smijemo brisati druge, a pogotovo ne sami sebe iz te knjige, jer tako remetimo volju Boju na najnedopustiviji nain. Sile zla koje kroz ljude sakrivene u tami i obuzete sebinim tajnama (ili tajnama sebinosti
jer to je moda i sutina velike masonske tajne) postigle su da moderna civilizacija postane civilizacija smrti. I to civilizacija smrti sa svojim najgorim ekstremima: prije spomenutima i objanjenima
ubojstvima neroenih i samoubojstvima prezrenih i odbaenih.
Smisao cijelog ovog Plana nacionalnog opstanka gdje je ovo samo jedan dio opeg plana sastoji se
u tome da se tim silama koje djeluju iz podzemlja djelotvorno odupre i ne dopusti im se nesmetano
djelovanje na zavoenju i upropatavanju ovjeka. To je zbog Boje odreenosti postojanja razliitih
naroda ovdje cilj postii najprije u vlastitom narodu i svojim primjerom, svojom uzoritou, svjedoiti
istinu pred ostalim narodima i djelovati evangelizatorski u svijetu.

628

Untitled-1.indd 628

10/23/06 8:12:15 AM

Organizacija Ministarstvo rada, obitelji i socijalne skrbi

Onako kako je dan naputak svakome koji vjeruje da svim svojim silama ima raditi: A treba da se
najprije svim narodima propovijeda evanelje. (Mt 13, 10). Jasno je naglaeno da se narodima ima
propovijedati, tj. jednako kao i pojedinac pojedincu, tako i narod narodu, a za sve jednako tako takoer vrijedi:
Jer to navjeujem evanelje, nije mi na hvalu, ta dunost mi je. Doista, jao meni ako evanelja ne navjeujem. (1Kor 9, 16).
Doista, jao nama Hrvatima, jao naoj Hrvatskoj, ako Evanelja ne navjeujemo.

629

Untitled-1.indd 629

10/23/06 8:12:15 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

2.15. Ministarstvo informiranja

Rijei opakih pogubne su zamke,
a pravedne izbavljaju usta njihova.
(Mudre izreke 12, 6)
Glupan vjeruje svakoj rijei,
a pametan pazi na korak svoj.
(Mudre izreke 14, 15)
I slava i sramota dolaze od rijei,
i jezik je ovjekov propast njegova.
(Knjiga Sirahova 5, 13)
Nepce raspoznaje okus divljai,
tako i razborito srce laljive rijei.
(Knjiga Sirahova 36, 19)
Uzmite i kacigu spasenja i ma Duha, to jest Rije Boju.
(Poslanica Efeanima 6, 17)
Propovijedaj Rije, uporan budi - bilo to zgodno ili nezgodno - uvjeravaj, prijeti, zapovijedaj sa svom
strpljivou i poukom.
(Druga poslanica Timoteju 4, 2)
Moglo bi se pomisliti da je po mjestu u redosljedu dravnih resora informiranje i ovladavanje informacijom neprimjereno zapostavljeno i da se nije uvidio informacijsko-informatiki karakter dananjeg
vremena. To posebno moe imati svoju argumentaciju kada u poglavlju o obrani i oruanim snagama
nije skoro uope spominjana informacijska razina modernog ratovanja u smislu plasiranja informacija
i dezinformacija s ciljem postizanja ratne pobjede te openito ovladavanjem informacijama u suvremenom konceptu ratovanja.
No, postoji vaan razlog zato je sve povezano s ovladavanjem i kreiranjem informacija, namjerno
ostavljeno za obrazlaganje pri samome kraju Programa nacionalnog opstanka. Naime, ilo se za tim da
se kroz odabir redosljeda raznih dravnih resora pokae prioritet na radu u unutarnjem utvrivanju u
ljubavi, istini i slobodi (ili u kvatiteti, pravednosti, ivotnom standardu, itd.) da bi se tek kada se sami
izmjenimo onako kako je to ponajprije prikladno, i u skladu s vjenim zakonima Bojim, mogli iz
sebe emitirati estetske i etike vrijednosti. Smatram pogrenim iz jednog zastranjenog i pokvarenog
organizma, a to je sadanja hrvatska drava ovakva kakva je, ii u intenzivno emitiranje nae nutrine
kada je ta nutrina smrdljiva i ako se pojaavanjem njezinog irenja samo dodatno pojaava intenzitet
smrada. I suprotno od toga, ako izljeimo pokvarenu nutrinu, te od bolesne, raspadajue i smrdljive
ona postane zdrava, cjelovita i mirisna onda ima punoga smisla tako obnovljeno i osvjeeno dravno
tijelo potencirati kroz razne tehnoloke mogunosti koje se pruaju. Onda se time postie irenje mirisa i ugode koje svima izazivaju pozitivne podraaje i ele samo jo i vie ostati u zahvaenom podruju.
Svakako da su ljubav i istina, te pravinost i mir, ono to je najzdravije i to ima najljepi miris poput
rascvale rue u cvijetnjaku. Jo vie sve to dobiva na vrijednosti kada se uvidi da je stanje svijeta jednako tako pokvareno, runo i smrdljivo te se onda dodatno potencira ono malo ljepote i mirisnosti koju
(eventualno) posjedujemo. Ako je cijeli svijet u medijskom smislu proet lai i pokvarenosti, onda ono
to od toga odstupa ima jo veu vrijednost i jo je traenija roba na tritu.
Sutina ovoga Ministarstva je sadrana u ovladavanju, te na koncu upravljanju hrvatskim medijima,
jer oni su osnovni kanali kojima se alju informacije, a oko toga koje i kakve informacije idu u prostor
vodi se sada jedan nevidljivi rat. Bolje reeno vodi se neravnopravna borba izmeu svjetskih zakuli630

Untitled-1.indd 630

10/23/06 8:12:15 AM

Organizacija Ministarstvo informiranja

snih monika i neukih masa koje nisu ni svjesne sukoba koji je u tijeku, a jednako tako su potpuno nesvjesni da su ujedno i glavni cilj tog nevidljivog i neobjavljenog informacijskog rata. Sukob se odigrava
na razini ouvanja uma i duha zdravima od strane svakog napadnutog pojedinca u masi i intenzivno
upregnutih medijskih kreatora koji neprestano atakiraju na ljudsku svijest i podsvijest elei ih potpuno potiniti svojoj volji.
Zato jer je rije o ratu, samo prenesenome u podruje informacija, bilo bi potuno moguim staviti ovo
Ministarstvo informiranja unutar Ministarstva obrane, budui je informacijski rat preovladao modernom bojinicom, ali ipak se ilo na zasebnost i odvojenost jer time bi se samo slijepo preuzimalo
obrazac elja liberalno-demokratskog obmanjivaa. Ne treba raditi ono to neprijatelj oekuje da se
napravi nego ostati svoj i raditi neovisno od protivnikovih sugestija. Tako je Ministarstvo informiranja
samostalno u svojemu radu u mirnodopskom stanju, dok u sluaju konvencionalne vojne agresije
biva integrirano kao dio sveopih oruanih snaga. To je i iz razloga to bez obzira na to ako se i ostavi
formalni civilni karakter medija, moderni agresor bezobzirno unitava sve to ima medijsku djelatnost koja nije u skladu s njegovom. Ukljuivanje u sastav oruanih snaga pretpostavlja da to omogui
bolje izglede za preivljavanje i daljnji nastavak informacijskog djelovanja u konvencionalnim ratnim
uvjetima.
Oekivanja neprijatelja se sastoje primarno u tome da se ostaje unutar demokratsko-liberalnog svjetonazora i cijelog pripadajueg sekularnog sustava. Ako se tim oekivanjima i nadasve estokim medijskim pritiscima koji navode na takvo ponaanje popusti, jasno je da nam nema spasa jer prihvaamo
ono to nam neprijatelj ostavlja kao njemu poeljno polje i oblik sukoba. Umjesto toga izabiramo
sami mjesto, vrijeme i nain sukoba tako da odbacimo demokratsko-sekularnu opciju i preselimo
se na mjesto koje protivniku nikako ne odgovara - teokraciju. Ve samo ovim potezom razbijena je
glavna udarna snaga protivnika i suen mu je manevarski prostor u virtualnom svijetu vrednota koje
informacije nameu. Ne samo to, nego se ujedno postie takvo stanje da lovac postaje lovinom. Lai i
obmane koje iri sekularistiki poredak odbijaju se od, u vjeri utvrenog sustava, i obijaju im se natrag
o glavu te to vie pojaavaju svoju djelatnost to na kraju gore po njih same kada istina prokae njihovu
golotinju i cijelu bijedu lai koja ih prati.
Kako je u liberalno-demokratskom Zapadu sada postavljena cijela igra oko informacijskog rata krajnje je lukavo, a jednako toliko i licemjerno. Stvari su postavljene tako da neukim masama izgleda
kao da nema jedne temeljne odrednice i jedne centralne ideje iz koje svi postojei dominantni mediji
crpu svoje poruke, koje onda dalje emitiraju meu ljude. Nametnuto je vjerovanje u navodnu slobodu
medija, slobodu novinara, njihovu apsolutnu moralnost i potenje ve samim time to su novinari.
Naravno, to vai samo za one novinare koji su svjetonazorno podobni, dok su one rijetke iznimke koji
se usude novinarski raditi suprotno od naputaka politiko-ideoloke korektnosti, unaprijed diskreditirani i kao novinari i kao ljudi.
Dobro je u svrhu potvrde lane medijske neovisnosti na Zapadu navesti ono to je John Swinton, svojedobno urednik New York Timesa, izjavio na banketu u New Yorku koji je prireen u ast njegovog
odlaska u mirovinu. Tada je dao sljedeu izjavu:
Kakva je to glupost nazdravljati neovisnom tisku? Svi veeras ovdje nazoni znaju da ono to se naziva
neovisnim tiskom ne postoji. Vi to znate, a znam i ja. Nema ni jedan od vas koji bi se usudio iznijeti svoje
iskreno miljenje ak ako bi unaprijed znao da se ono ne bi nikad pojavilo u tisku. Plaaju me 250 dolara
tjedno da svoje iskreno miljenje drim daleko od novina za koje sam vezan. Vi ostali dobivate sline plae za slian posao. Zadatak novinara je unititi istinu, bezono lagati, iskrivljivati, klevetati, ulizivati
se pod nogama bogatstva, prodavati sebe, domovinu i rasu za nasuni kruh. Vi to znate, a znam i ja,
pa kakva je to onda glupost nazdravljati neovisnom tisku! Mi smo orua i vazali bogataa iza kulisa. Mi
smo lutke na koncu oni povuku konce, a mi pleemo. Nai talenti, mogunosti i ivoti pripadaju tim
ljudima. Mi smo intelektualne prostitutke.
Da, intelektualne prostitutke je najprimjereniji naziv za ljude koji rade kao novinari, a posebno se to
odnosi na hrvatske novinare koji su svoju prostituciju prakticirali pod razliitim makroima: najprije
u komunistikoj Jugoslaviji, a zatim u demokratskoj Hrvatskoj, iako je primjerenije kao prostor njihovog djelovanja odrediti Europu i svijet. Te se prostitutke ne ele idetificirati s nacionalistikim
631

Untitled-1.indd 631

10/23/06 8:12:15 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

svjetonazorom i bolje se mogu prodavati kao internacionalni djelatnici. Strano je kako su hrvatski
mediji izgraeni i kako su upravo novinari ti koji su jeftinim sluenjem nakaradnim antinacionalnim
i antikranskim idejama stvorili stanje moralnog posrnua u cijeloj naciji.
Najbolje je to licemjerje i farizejtina hrvatskih neovisnih i slobodnih novinara oitovana na primjeru odnosa prema progonu nekolicine hrvatskih novinara od strane Haaga. Vidjelo se kako sve ono
to je vailo kao pozitivan primjer kod ostalih novinara, u sluaju nepodobnih novinara postalo njihovim najveim krimenom. Tu je na djelu takva besramna primjena dvostrukog morala da u potenom
ovjeku koji sve to gleda stvara muninu. Dvostrukost morala se oituje tako da kada se pie i radi
protivno hrvatskim interesima, zakonima ili (ako se posluimo preinaenom formulacijom haake
optube) sve ono to izraava nepotivanje hrvatske drave i kranske vjere predstavlja nepovredivo novinarstvo i zatieno je parolom o potrebi za slobodom medija. Nasuprot tome, ti isti novinari
i njihovi ideoloki zatitnici imaju takvu drskost i moralnu dvolinost da proglase krivima i oduzmu
privilegiju novinarske zatiene zvijeri onima koji iste postupke primjenjene prema Hrvatskoj dravi, narodu i njegovoj vjeri sada primjenjuju u odnosu na jedno nadnacionalno i uzurpatorsko tijelo
haakog suda kojemu je svrha legitimiranje pravnog poretka Novoga doba. Haag ima puno pravo primjenjivati optubu o nepotivanju haakog suda prema nepodobnim novinarima, a da to nikome u
medijima ili politikoj kliki ne izgleda nedopustivo. Pri tome treba znati da to to su ti novinari pisali i
zastupali nije niti jedan mali dio onoga koliko i kako bi se sve moglo pisati i izrei o haakome sudu, ali
jednako tako i o cijelome sekularnom Zapadu i politici koju vodi. Puno je toga neizreenoga i propusti
su veliki, ak toliki da je rije o grijehu propusta, nedjelovanja. To je onaj dio kod ispovijedanja grjeha
kada se kae: ...milju, rijeju, djelom i propustom. Ta situacija sa haakim progonom nepodobnih
hrvatskih novinara je toliko nepravedna i moralno neodriva da se ak i iz jednog dijela zapadnih
medija, od zapadnih intelektualnih prostitutki, javljaju glasovi koji upozoravaju na neodrivost takvog
postupka prema novinarima. I tu je pokazana sva bijeda domaeg novinarstva od kojega se, makar
formalno i iz opet nekih svojih interesa, zapadnjaki novinar pokazao kao bolji ili u najmanju ruku
kao skuplja i vie neovisna intelektualna prostitutka.
Sva ta arada oko tzv. neovisnih medija na Zapadu izvedena je diskretno koliko i sustavno polagano
tijekom stoljea tako da je postignuto stanje gdje se kroz obrazovne institucije same po sebi filtriraju
i formiraju takve linosti koje unutar sebe imaju blokade u miljenju istine i slobode. Tonije, ono
to su usvojili za istinu i slobodu predstavlja njihovu inverziju, i onda sve to dalje rade jednako je
tako izokrenuto. Kako je to postignuto integracijom u institucije sustava odlino opisuje anarholiberal
Noam Chomsky koji usprkos svojem svjetonazoru ima dovoljno potenja i intelektualnog integriteta
da vrijedno razobliuje licemjerje suvremene civilizacije na elu sa SAD i Izraelom kao glavnim hegemonima. Tako Chomsky u prilog svojim tvrdnjama briljantno objanjava kako to sustav unutar sebe
djeluje:
Tko su elitni mediji, tko su oni koji odreuju program rada? New York Times i CBS, na primjer. Kao
prvo, oni svi su velike, vrlo probitane korporacije. Nadalje, veina njih je ili povezana sa, ili izravno u
vlasnitvu puno veih korporacija, kao to su General Electric ili Westinghouse. Oni su na vrhu strukture
moi privatne ekonomije, a to je jedna vrlo tiranska struktura. Korporacije su u biti tiranije, hijerarhijske,
kontrolirane odozgo. Ako vam se ne svia to rade, izlazite. Komercijalni mediji su samo jedan dio toga
sustava.
to je s njihovim institucijskim poloajem? Pa to je manje-vie isto. Oni i druga sredita najvee moi
meusobno djeluju jedni na druge vlada, druge korporacije ili sveuilita. Poto su mediji znanstveni
sustavi oni blisko surauju sa sveuilitima. Recimo da ste reporter koji pie priu o Jugoistonoj Aziji ili
Africi. Trebate otii na neko vee sveuilite i pronai strunjaka koji e vam rei to napisati, inae biste
trebali otii do nekih ustanova, kao to su Brookings Institute ili American Enterprise Institute. Te vanjske
institucije su vrlo sline medijima.
Sveuilita, na primjer, nisu nezavisne ustanove. Postoje ljudi razbacani po njima koji djeluju nezavisno,
ali tako je i s medijima. Tako je uglavnom i s korporacijama. to se toga tie, tako je i s faistikim dravama. Ali institucija kao takva je parazit. Ovisna je o vanjskim izvorima pomoi, a ti izvori pomoi,
privatno bogatstvo, na primjer, velike korporacije i vlada (koja je toliko povezana s korporacijskom moi
da ih je teko razlikovati) oni su, u biti, ono usred ega se nalaze sveuilita. Ljudi unutar njih koji se
ne prilagode strukturi, koji je ne prihvate i ne usvoje (ne moe raditi s njom ako je ne usvoji i ne vje632

Untitled-1.indd 632

10/23/06 8:12:16 AM

Organizacija Ministarstvo informiranja

ruje joj), ljudi koji to ne ine vjerovatno e biti iskorijenjeni usput, poevi s vrtiem pa nadalje. Postoji
puno vrsta sredstava filtriranja pomou kojih se rjeavaju ljudi koji predstavljaju problem i koji misle
za sebe. Vi koji ste studirali na fakultetu znate da je obrazovni sustav dobro opremljen za nagraujui
konformizam i pokornost. Znai, obrazovni sustav je jedan od tih sredstava filtriranja pomou kojega na
vidjelo izau svi koji predstavljaju problem, a ostaju oni koji iskreno apsorbiraju okvir miljenja i stavova
struktura moi u drutvu koje ih okruuje. Elitne institucije, Harvard ili Princeton, na primjer, su dobro
opremljene za socijalizaciju. Ako ste na Harvardu, veina onoga to uite jest ponaanje, kako se ponaati
kao lan viega sloja, kako pravilno razmiljati i slino.
Ako ste proitali ivotinjsku farmu Georga Orwella, koja je napisana sredinom etrdesetih, znate da
je to satira na Sovjetski Savez, totalitarnu dravu. Knjiga je bila veliki hit. Svima se svidjela. Na kraju
se ispostavilo da je on napisao uvod u ivotinjsku farmu koji je bio zatajen. Pojavio se trideset godina
kasnije. Netko ga je pronaao meu njegovim papirima. Uvod u ivotinsku farmu nazvan Knjievna
cenzura u Engleskoj, govori o tome da se knjiga izruguje Sovjetskome Savezu i njegovoj totalitarnoj
strukturi. Ali Orwell je u tom uvodu takoer rekao da Engleska nije puno drugaija. Mi nemamo KGB
za vratom, ali krajnji ishod je skoro isti. Ljudi koji imaju samostalne ideje ili koji krivo razmiljaju su
iskljueni.
Orwell spominje i institucijsku strukturu, u dvije reenice. Pita se zato se takve stvari deavaju? Prvo
zato to su novine u vlasnitvu bogatih ljudi koji se brinu da samo odreene stvari dou do javnosti. Drugo, kada prolazite kroz elitni sustav obrazovanja, kada prolazite kroz kole u Oxfordu, uite da postoje
odreene stvari o kojima nije prilkadno govoriti i odreene misli o kojima nije prikladno razmiljati. To
je socijalizacijska uloga elitnih institucija i ako se tome ne prilagodite, najee ste vani. Te dvije reenice
sve govore.
Pogledajmo strukturu itavog sustava. Kakve vijesti oekujete? Prilino je oito. Uzmimo na primjer New
York Times. To je jedna korporacija koja prodaje svoj proizvod. Proizvod je italaka publika. Oni ne
zarauju kada mi kupimo novine. ak su i sretni to ih mogu besplatno staviti na internet. Oni, zapravo,
gube novce kada mi kupimo novine. Proizvod su privilegirani ljudi, ba kao i ljudi koji piu za novine,
znate, ljudi najvieg ranga koji donose odluke u drutvu. Proizvod morate prodati tritu, a trite su,
naravno, oglaivai (druge korporacije). Bili to TV, novine ili bilo to drugo, oni prodaju publiku. Korporacije prodaju publiku drugim korporacijama. U sluaju elitnih medija to je veliki posao.
Pa to oekujete da se dogodi? to bi ste pretpostavili o prirodi medijskog proizvoda, uzimajuu u obzir
dane okolnosti? to bi bila vaa hipoteza, to nagaate? Oita pretpostavka je ta da e medijski proizvod
reflektirati interes prodavaa i kupaca, institucija, sustava moi koji ih okruuju. Bilo bi udo da se to ne
dogodi.
Drugo to moete pretpostaviti je da je cijela ova tema tabu. Ako idete na Kennedy School of Government
ili na Stanford i studirate novinarstvo i komunikacije ili politike znanosti, ovakva pitanja se nee pojavljivati. To jest, ne smije se uope raspravljati o dokazima koji potvruju taj tabu i o pretpostavci da bi
netko sluajno mogao postaviti ta pitanja bez ikakva znanja da se o tome ne smije govoriti. Ako pogledate institucijsku strukturu rei ete: to se mora tako odvijati jer zato bi ti ljudi htjeli biti razotkriveni?
Zato bi oni dopustili kritiku analizu onoga to namjeravaju? Odgovor je taj da nema razloga zato bi
oni to dopustili, i ne doputaju. Opet, to nije namjeravana cenzura. Vi jednostavno ne moete doi do
njihovih poloaja. To ukljuuje ljeviare (ono to zovemo ljeviarima), kao i desniare. Jedino ako ste bili
primjereno socijalizirani i istrenirani tako da neke misli jednostavno ne posjedujete, tada moete biti na
viim poloajima. Tako imamo drugo pravilo predvianja koje kae da o prvom pravilu nije dozvoljeno
razgovarati.
Iako je Chomsky u krivu to se tie solucije koju nudi kao rjeenje problema suvremenog ovjeanstva,
a ta zabluda mu je prisutna zbog ustrajanja na sekularnom obrascu, opaanja o stanju stvari su mu
vrlo pronicljiva i zato je citiran u tolikom obimu. Neadekvatna rijeenja on daje stoga to nije uvidio
mistinu pozadinu svega onoga o emu pie i to tako podrobno analizira, a to je sve skupa uzrokovano neprihvaanjem Isusa Krista kao Mesije, Otkupitelja i Spasitelja. No, bez obzira na sve njegove
religijske zablude, ipak je on sam po sebi dokaz da vie istine moe imati onaj koji istinu eli pronai i
ima dovoljno hrabrosti, nego oni koji su u milosti da su pozvani na gozbu Jaganjevu, a ipak odmiu
glavu od istine bojei se svijeta. Vie je Kristov jedan Chomsky koji nije formalni vjernik nego okreeni grobovi koji se izvanjskou prikazuju kranima, a ne nasljeduju put istine i ivota.

633

Untitled-1.indd 633

10/23/06 8:12:16 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

Zato to je liberalno-sekularistiki sustav unutar sebe uredio svoje odravanje kako je Chomsky opisao, formalno vie niti ne postoji unutar demokratskih poredaka dravni resor koji ima zadau to
bolje odraditi informacijsku djelatnost u korist dravnih interesa. Nema potrbe za postojanjem nekog
oblika ministarstva za informiranje, a to je jedno vrijeme bila nunost. Poetak dobro organizirane
propagande je Prvi svjetski rat kada su Britanci imali Ministarstvo Informacija, a SAD su ustanovile
prvu i jedinu vanu dravnu agenciju za propagandu u amerikoj povijesti pod prikladno orwellovskin
nazivom: Odbor za javne informacije. I Hitler u svojem Mein Kampf-u potpuno ispravno zakljuuje
da je Njemaka izgubila Prvi svjetski rat jer je izgubila bitku u propagandnom ratovanju. Poslije je i
sam temeljio svoju mo na umjenom medijskom djelovanju. To je, sve skupa uzevi, bila samo jedna
poetna faza razvoja prema diskretnoj kontroli cjelokupnog medijskog prostora koja je nastupila u
svojoj punoj razvijenosti nakon Drugog svjetskog rata, a to je i sukladno sa dugoronim globalnim
planovima tih istih struktura moi. Od nacionalno-dravnog prelazi se na nadnacionalno-korporacijsko djelovanje kao ono dominantno. Tako sada postoji samo jedan operativni ogranak unutar
tajnih slubi i vojno-obavjetajnih struktura pojedinih drava, ali oni samo imaju funkciju postizanja
uih taktiih ciljeva i podreeni su globalistikim korporativnim interesima. Strateka djelatnost i
cijela struktura koja je provodi je dislocirana izvan dravnog aparata i u rukama je (samo)odabranih
bogatakih elita. Izgleda, a tako i ti sami mediji uporno ponavljaju, kao da ne postoji nikakav upravljaki mehanizam i na djelu je velika sloboda i istina koja iz te slobode navodno proizlazi. Naime,
osnovna liberalno-demokratska premisa je da je sloboda vanija od istine i razbuktujui tako postavljeno gledanje na slobodu ide i medijsko djelovanje. To rezultira vladavinom lai koja se, istina, propagandistikim metodama samopromovira kao apsolutna istina, ali to drugo i oekivati od lai nego
da se predstavlja pod istinom? Kako se u preobraenoj dravi Hrvatskoj ide najprije iz istine prema
slobodi, upravo onako kako je i Spasitelj rekao: Istina e vas osloboditi. (Iv 8, 32), tako i odnos prema
medijima ima bitno drugaiji oblik.
Nestankom resora koji nadgleda informiranje iz strukture dravne vlasti istovremeno se pokazuje da
je skoro sva realna mo dislocirana izvan drave kao takve i diskretno preputena u ruke onima koji
polako zauzimaju glavne pozicije moi u nadolazeem Novom svjetskom poretku s pripadajuim mu
nad-dravnim ustrojem. Drava polako izumire, to je konstanta svih ideologa novoga doba, bili oni
zaogrnuti u bilo kakav oblik deklarativnog svjetonazora koji promoviraju spasonosnim za ovjeanstvo. Koristei medijsku silu za svoju promociju aktualni politiari na Zapadu nisu nita drugo nego
potrona roba koju se koristi kako se god eli od strane zakulisnih judeo-masonskih struktura iz ijih
iluminiraniih vrhova dolaze medijski monici dananjice. Politiari su svedeni na razinu glumaca i
kao to producenti po svojem htijenju angairaju glumce koji im odgovaraju, tako i kroz medijski
diktat politiari moraju igrati svoje zadane uloge. Ukoliko odstupi od zadane uloge politiar nestaje s
pozornice jednako brzo kako je i doao. Kada se neki politiar pokae nekorisnim iz bilo kojeg razloga,
a potaknuto jednim viim interesom u kompleksnoj svjetskoj ahovskoj partiji, taj se politiar najprije
medijski, a zatim i formalno-pravno eliminara s pozornice. Sve u svemu, politiari su svedeni na medijske izloke na kojima se prelama sva panja javnosti, dok glavni igrai tako mogu u miru i potpuno
nesmetano raditi po svome.
Nimalo sluajna nije ni podudarnost koja prati izdavajanje medija i financija izvan dravnog dosega
i diskretno preuzimanje oba kljuna sredstva modernog vremena od strane istih struktura zakulisne
moi. Mediji i novac blisko su povezani i jedni drugoga uzdravaju te omoguavaju rast u (sve)moi
prema beskonanosti. Bez medijske kontrole cjelokupne populacije postoji nedopustiva opasnost da
novac izgubi svoju mo budui da ona egzistira prvenstveno u vjeri ljudi u novac. Mediji uzdravaju
i potiu tu vjeru te kada bi se izgubila monopolistika pozicija i uspjelo uzdrmati vjeru u novac koja
je sada prisutna, cijela apstraktna mo novca najednom bi nestala, raspala bi se poput mjehura od
sapunce. To je vjena opasnost koje se boje manipulatori iz redova financijske internacionale i zato
medije dre vrsto pod svojom kontrolom. Mediji, s druge strane, jednako koliko uzdravaju veru i
cijeli izgraeni mit oko novca, tj. oko kapitalizma i pripadajue demokracije, tako su i sami potpuno
ovisni o tim istim novcima koji im daju toliku mo koju imaju. Tako se mo vrti u krugu izmeu jedne
i druge strane i potpomae se u svojemu rastu.
Glavni razlog zato je u Hrvatskoj dravi Ministarstvo informiranja izdvojeno izvan Ministarstva
634

Untitled-1.indd 634

10/23/06 8:12:16 AM

Organizacija Ministarstvo informiranja

obrane, gdje bi po svojem znaaju u miru i ratu trebalo biti, je u tome to dok Ministarstvo obrane
radi svoju zadau u mirnodopskim uvjetima i priprema se za eventualni rat, dotle je Ministarstvo informiranja u stanju stalnog ratnog sukoba. Informacijski rat je neprestan i varira samo u oblicima i
intenzitetu no nikada ne prestaje. To nije za uditi jer se radi o sukobu nepomirljivih svjetonazora ili
vrednota, pa kako se iste najprije iskazuju kroz rijei, izgovorenu ili zapisanu, tako je primarno polje
sukoba u podruju dodira izreenih ili napisanih rijei. Na neki se nain radi o svojevrsnom debatiranju izmeu dvije strane koje zastupaju oprene ideje, te je umijee debatiranja ono to omoguuje bolji
prihvat one ideje koju se zastupa. Sadanja situacija je sukladna potpunom monologu jedne strane u
debati, a drugoj je strani stavljen povez preko ustiju i nema mogunosti izraavanja. Uspostavom Ministarstva informiranja i njegovim djelovanjem taj se povez skida i aktivno se ukljuuje u promicanje
vrijednosti za koje sa vjeruje da su u istini. Kako se ne bi dogodilo neeljeni prijelaz ratnog djelovanja
iz jednog resora u drugi, i to iz onoga u ratnom pogonu (informiranje) u onaj koji se za rat treba
pripremiti (obrana), karantenski se odvajaju ta dva inae simbiotika i prirodno bliska organizaciona
oblika. Naravno, time se jednako tako spreava da mirnodopsko ustrojstvo i rad Ministarstva obrane
ne zarazi ratno djelovanje Ministarstva informiranja.
Svima koji e biti ukljueni u rad Ministarstva informiranja mora biti jasna ta osnovna premisa djelovanja o stalnom ratnom stanju na informacijskom bojitu i iz toga dalje izvoditi svoje daljnje postupke.
Informatiki rat je rat koji se provodi 24 sata na dan, 7 dana u tjednu i 12 mjeseci u godini. U tom
svjetlu treba gledati i sve ovo to se dogodilo i to se dogaa u Hrvatskoj i kakve su posljedice takvog
rata za nas, ali jednako tako i kakva je opa slika informacijskog rata u svijetu. Treba takoer shvatiti
da je cijeli svijet nae okruenje i nipoto se ne ograniavati na neposredno blie ili dalje susjedstvo
kako je to mogue kod konvencionalnog ratovanja i obrambenih priprema. Ujedno, ovo podruje
informacijskog rata predstavlja jedino podruje u kojemu moemo primijeniti dovoljno dobar
protuudar ili kontramanevar prema neprijatelju (suparniku, napadau) na nain da nismo ogranieni prostorom. Kao to neprijateljske informacije idu po cijelom svijetu i rade svoju funkciju, tako i
nae informacije imaju jednaku mogunost dosezanja. Druga je stvar to protivnik (SAD, tj. sekularni
Zapad upravljan judeo-masonskim strukturama) ima bolje kanale distribucije i kolokvijalno govorei
moe u ovoj debati galamiti jae od nas, ali bitno je da mi svoje informacije ipak moemo proturiti
svugdje gdje to elimo. Imajui tu mogunost ostaje na nama da kreativnou i razvojem potrebnih
sposobnosti kod kreiranja i distribuiranja informacija nadoknadimo tu svoju infrastrukturnu slabost.
Nekada je i priguenim aptanjem na uho mogue nadglasati galamdiju ako se zna umijeno okoristiti nastalim okolnostima, svojim prednostima i tuim slabostima. U hrvatskoj informacijskoj ratnoj
doktrini nemajui mogunost za kvantitetu orijentacija se pridaje kvaliteti informacije. Uostalom, to
usmjerenje prema kvaliteti svugdje se pojavljuje kao jedino prikladno rijeenje svake pripadajue problematike, pa je isto tako i rijeenje informacijskog djelovanja u podizanju kvalitete na za oponente
nedostinu razinu. Tonije, nedostine u smislu da ako ele tu razinu kvalitete i sami postii moraju
se toliko unutar sebe promijeniti da bi time ujedno i prestali sa svojom hegemonistikom politikom.
Vie ne bi bili ovo to su sada i od pronositelja lai i smrti postali bi zagovornici istine i ivota. To bi
predstavljalo i pobjedu u informacijskom ratovanju, i to najbolju moguu pobijedu: neprijatelja preobraziti u prijatelja.
Kako bi se moglo to bolje odrediti smjernice djelovanja Ministarstva informiranja prikladno je ukratko opisati to i kako sada djeluje cijela propagandana mainerija u rukama judeo-masonskih manipulatora. Najjednostavnije govorei, svo djelovanje medija odreuje se tako da je u suprotnosti sa svim
kranskim vrijednotama. Negdje je to vie izraeno, negdje manje, negdje otvoreno, a negdje toliko
suptilno da prividno zastupaju kranske stavove, ali ih sutinski ipak degradiraju ili u najbolju ruku
kontroliraju, tako da puna istina ne moe izbiti na povrinu. Uglavnom, duh koji stoji iza svega je antkristovski duh i takvim ga se treba razluiti, takve informacije/medije dekodirati i znati primjereno
odgovoriti.
Prva i osnovna stvar koja se tako razluuje je nemoral kao glavna odrednica modernog tiska. Oko
namjerno promovirane svake vrste nemorala dolazi sve ostalo: nezadovoljstvo, apatija, defetizam,
oaj. Ili pak buntovnitvo i otpor, ali otpor na potpuno krivim premisama, a prvenstveno onim
(anarho)liberalno-sekularnim. Neprestano se ponavljaju iste lai potvrujui onu poznatu tvrdnju da
635

Untitled-1.indd 635

10/23/06 8:12:16 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

viekratno ponavljana la postaje istinom. Tako se kroz medije puk obrazuje na najgori mogui nain,
tj. upijajui lane ili u najboljem sluaju potpuno nepotrebne informacije. Narod koji se sada ve kroz
vie generacija obrazuje putem takvih medija kakvi su sada na djelu, postaje narodom omaijanih i
zombiniziranih pojedinaca koji ne mogu spoznati osnovne uzroke svoje duhovne i materijalne bijede
u koju su zapali. ak ne mogu spoznati da su u stanju bijede nego su putem medija uvjereni kako su
savreno dobri, nita nije u redu sa njima samima nego je uvijek uzrok u nekome drugome i tako se
ima savreno opravdanje za duboki osjeaj nezadovoljstva koji je ipak uvijek trajno prisutan. Taj osjeaj nezadovoljstva i vjene praznine koju nita ne moe ispuniti od onoga to se kroz medije nudi, poslije se od tih istih medija vjeto koristi u svrhu daljnje manipulacije. Tako se npr. frustracije i duboko
nezadovoljstvo svojim ispraznim ivotima, a koje je sve izrazito prisutno u amerikoj srednjoj klasi,
prebacuje na nekakve izmiljene teroriste koji su trenutno navodni uzrok sadanjeg problema i jo
vie potencijalni uzrok velike katastrofe koja moe cijelu tu srednju klasu pretvoriti u beskunike. Pod
takvim suptilnim pritiskom nije za uditi kolika se potpora daje onim snagama koje se prikazuju kao
zatitnici interesa tog dijela amerike populacije. Odgojeni u potpunoj sebinosti i stavljeni u stanje
strepnje za svoj materijalni status daje se podrka svemu onome to se namee kao navodna nunost
za njihov mir i sigurnost. Jasno je da sve to moe funkcionirati dok netko drugi odrauje prljavi posao ubijanja i otimaine, ali im krene samo malo po zlu i trai se najosnovnija portvovnost sve se
raspada i nastupa stanje prave panike. Tu je toka gdje se propaganda, ma kako umjena bila, okree
protiv same sebe i postaje si svoj najvei neprijatelj. Suoenje s okrutnom zbiljom, toliko drugaijom
od svega onoga to je nauavano putem medija, pretvara doslovce preko noi medijske vjerovatelje u
njihove najogorenije oponente. Recept za postignue toga stanja preobraenja je jednostavan koliko
i teak: ustrajnost u istini i pravdi. elimo li nadvladati la moramo traiti kvalitetu prisutnu u tekoj
istini i odbaciti lagodnu kvantitativnost koja je pratitelj lai.
Dakle, kod zahtjeva za kvalitetom unutar informiranja sve se mora prvenstveno temeljiti na tenji
prema istini. Istina i usmjerenost prema istini predstavlja onu osnovnu strategiju na kojoj se temelji
pobjeda u informacijskom/medijskom ratu, i u istini se mora uvijek dosljedno do kraja istrajati. Makar to na taktikim sueljavanjima neki puta dovodi i do prividnih poraza, istina je ona koja na kraju
nadvladava nad svime onime to nije njome ispunjeno.
* * *
Pravu sliku stvarnog stanja slobode i neovisnosti ameriki i cjelokupni zapadni mediji pokazali su
u situaciji nastaloj ruenjem tornjeva u New Yorku i pokretanjem tzv. borbe protiv terorizma. Sve
amerike i svjetske tiskovine, radio i ponajvie TV postaje stavljene su u slubu rata i ratne propagande. U usporedbi sa tom zapadnjakom propagandom ona srpska iz agresije na Hrvatsku izgleda
banalnom, trivijalnom, a ponajprije nedovoljno uinkovitom. Patetini ameriki patriotizam i nikada
upitna amerika imperijalna politika koja je stvorila situaciju u kojoj se grupa mladih ljudi odluuje na
samoubilaku misiju promoviraju apsolutno pravo na nesmiljeni vojni odgovor u kojemu se sugerirala
i mogunost uporabe oruja za masovno unitavanje protiv terorista. Koliko je to licemjerno mogu
spoznati oni koji nemaju kratko pamenje i prisjete se neprestanog nametanja Hrvatskoj nekakvog
pregovaranja s agresorima, kao da se o iemu moe pregovarati osim o bezuvjetnom i trenutnom
povlaenju s okupiranih hrvatskih teritorija. SAD sada odjednom imaju neupitno pravo na masovna ubijanja nedunih civila i to se prikazuje kao nekakva legitimna borba protiv terorizma, dok se
Hrvatskoj osporavalo pravo na poduzimanje oslobodilakih akcija iz nekakvog velikog humanizma
i zabrinutosti za civilne rtve. Sada se u Haagu to opet ponavlja i povijest se modulira u tom duhu
osporavanja legitimnosti oslobaanja vlastitog teritorija.
Najbolje od svega je da se cijeli dogaaj po svim pokazateljima odigrao u reiji CIA-e i Mossada. To
nije nimalo za uditi jer je kao osnovna stvar koja upada u oi kod ovog teroristikog napada u
New Yorku to koliko sve ide u korist stratekim ciljevima svjetskih monika. Ako nekome nije bilo u
interesu raspirivati vatru u odnosu izmeu islama i sekularnog Zapada onda je to upravo islamskoj
strani. Naime, bilo je dovoljno samo imati strpljenja i ekati da demografija odradi svoje i do kraja
XXI. stoljea Europa bi postala preteno islamskim kontinentom. Tako bi Zapad postao pokorenim
bez ispaljenog metka, samim tijekom stvari ovako kako se sada odvijaju.
636

Untitled-1.indd 636

10/23/06 8:12:17 AM

Organizacija Ministarstvo informiranja

Ipak, ako se i prihvati retorika medija makar samo kao jedan farsini igrokaz, mediji Zapada i SAD
uope ne spominju ikakvu mogunost eventualnog pregovaranja s Bin Ladenom i traenju mirnog
rjeavanja problema, a to su nama uporno ponavljali kao jedino doputeno djelovanje. No, ne treba
se u tom smislu previe baviti i optereivati sekularnim Zapadom, SAD-om ili Izraelom jer s te strane
ne treba ni oekivati nita drugo doli lai i licemjerja sa svrhom nametanja svojih globalnih hegemonistikih ciljeva. Zanimljiviji su ovi nai veliki slobodni mediji koji su se dokazali kao nita drugo
nego prirepak u slubi tuinskih interesa. Nije bilo niti jednog kritikog i potenog izvjetaja i analize
o uzrocima, o motivima i o ciljevima tih toliko omrznutih islamskih terorista. Niti u jednom domaem mediju nije se barem pokualo razjasniti ta osnovna pitanja koja se prirodno postavljaju nakon
nekog ljudskog ina, a posebno nakon jednog tako dramatinog po nainu izvedbe i posljedicama koje
su stvorene.
Zato je to napravljeno? Zato su odabrani ba ti ciljevi? Kome to koristi, a kome teti? Nema odgovora
na ta pitanja kod naih medijskih prirepaka. Oni samo prenose retoriku SAD-a, Izraela i sekularnog
Zapada i ne izlaze izvan okvira te u osnovi stupidne retorike koja ne moe izdrati niti najjednostavnije
suprostavljanje ukoliko joj se pristupa s nezagaenim i barem minimalno zdravim razumom. Ako je
taj Bin Laden prikazan kao najgori zloinac, neovjek, luak i sl., tj. ako se ve prihvaa ta nametnuta
slika, zato nema niti najmanje znatielje da se to njegovo ludilo u cjelosti prikae i da tako on sam
sebe obezvrijedi? Od sve sile neovisnih novinara nema jednoga kojeg zanima to opasni luak eli i
to stvarno govori, a ne to drugi govore da on govori. Barem da se da slika na koji je nain sakupio
vjerne sljedbenike oko sebe jer oigledno je neto ponudio kao ideju i vrijednost za koju se ti ljudi bore
do smrti. Sve se ovo jednako tako moe primijeniti na Sadama, Arafata, Kastra, Chaveza, Mugabea
ili bilo koga drugoga tko se stjecajem razliitih okolnosti naao na strani koju globalna elita monika
eli eliminirati jer im to tako trenutno odgovara. To uope ne znai da su te linosti priori pozitivci
ili nekakva nevinaca, ni najmanje, ali jasno pokazuje da o nepristranosti i nezavisnosti medija nema
niti govora.
Na primjeru ponaanja medija u amerikom ratu protiv terorizma vidi se sva suptilnost i razraenost
naina na koji se radi. Sve o emu vijesti govore, to se naglaava, a to se preuuje, izbor rijei, boja
glasa spikera, izbor naslova i ilustracija, kratki najavni jinglovi poduprti glazbom: sve je to ukomponirano da bi se duboko dojmilo svijest i razum kozumenta.
* * *
Mediji imaju tu mo oblikovanja i modeliranja uma praktiki svakoga ovjeka, bilo neposredno kroz
informativno-dokumentarne emisije ili posredno kroz sve ono to se moe svrstati u medijsku produkciju zabave za mase. Ovaj neposredni oblik kroz zabavne sadraje puno je djelotvorniji i ako se eli
dekodirati nakane medijskih manipulatora treba gledati i analizirati zabavnu produkciju koju mediji
stvaraju. Kada se govori o zabavi pretpostavlja se da se razumije kako je to nametnuta zabava ili neto
to glumi zabavu, a zbog svoje monopolistike pozicije i biva tako percipirana kod veine populacije.
U svakom sluaju, informativni dio je potpuno podreen toj nametnutoj zabavi i slui dodatnom potvrivanju od strane ljudi prije stvorenih osnovnih stavova. Informativni sadraji stvaraju sigurnost
u umovima manipuliranih ljudi koji misle da ako su dogaaji prikazani u nekim vijestima u skladu s
njihovim oekivanjima i miljenju openito, to odmah predstavlja dokaz o tome da imaju pravilno izgraene stavove o dogaanjima koji se odvijaju. Nije im jasno da su pretvoreni u konzumente vlastitih
oekivanja te se raduju svojoj velikoj pameti kada sve ide onako kako se pretpostavlja da je u skladu
s istinom. Zabavni sadraj, u ovome smislu, je onaj koji na neki nain pokazuje strategiju medijske
manipulacije, ali i strategiju zakulisnih sila koje stoje iza svega. Informativni sadraj je vie taktika
razina djelovanja i ima mogunost manjih korekcija, ali ne odstupa od unaprijed isplanirane strategije. Takav meuodnos izmeu informativnog i zabavnog medijskog djelovanja ima svoje potpuno
racionalno utemeljenje. Naime, ovjek se uz zabavni program lake opusti i nestaje njegov obrambeni
stav prema svijetu vrijednosti koji u njega ulazi kroz gledani sadraj, pa tako i prema proturenim
(dez)infomacijama koje mu se serviraju. Tako oputen i otvoren predan je svim oblicima emocija, a to
se onda djelotvorno iskoritava od onih koji dobro znaju umijee informacijskog ratovanja. Informativni program dolazi naknadno i slui pojaavanju i potvrivanju onima ve prije suptilno ugraenim
637

Untitled-1.indd 637

10/23/06 8:12:17 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

stavovima i emocijama. To je sve prilino jednostavna formula kojom se manipuliranju mase, a koliko
je jednostavna toliko je i vie nego efikasna te je uvelike u primjeni i sve se vie usavrava u svojoj
djelotvornosti.
Tragino je za hrvatski narod vidjeti i uti koga nai novinarski prirepci istiu za svoj uzor. Nikoga
drugoga nego jednu spodobu kao to je C. Amanpoure, TV izvjestiteljica CNN-a (CNN Cable News
& Network, ali moe se itati i kao Cionistic News & Network). Ona je postavljena, prikazana i neprestano promovirana kao uzor, ideal, kao jedan vrhunski doseg neovisnog novinstva kroz popularne
hrvatske medije od tiska do (H)TV-a. O njoj su izreene litanije tipa: pametna, hrabra, objektivna,
pronicljiva, itd. Djeli te veliine imali smo prigode iskusiti na vlastitoj koi u vrijeme borbe za teritorijalnu cjelovitost domovine. Napravila je uistinu vrhunsku reportau kada je govorila o nekakvom
fainacizmu na djelu u Hrvatskoj i spretno sugerirala da za to snosi odgovornost hrvatska vlast na elu
s predsjednikom Tumanom. Oni su navodno, po tom TV prilogu neovisnog novinstva, koristei se
poloajem na vlasti svjesni promicatelji tih fainacistikih vrijednosti. Da bi potvrdila te svoje rijei
i slikom, TV kamera njezine ekipe s kojom je nakratko sletjela u Zagreb snimila je u izlogu knjiare
sliku s naslovnice jedne knjige na kojoj se nalazi nacistika svastika, a da bi sve bilo dodatno potvreno
slikom iz drugog izvora (izopaeni princip tzv. potvrde izvora u istraivakom novinarstvu) pronaen je jedan grafit svastike na nekom gornjogradskom zidu. Tako radi novinarska veliina i veliki uzor
hrvatskih novinara (uz asne iznimke). Dobila je naruenu koncepciju koju mora pod svaku cijenu
odraditi i to je napravila ne trepnuvi okom pred kamerom dok je svojim prianjem ukraavala slike
koje se u njezinom prilogu from Zagreb, Croatia prikazuju. To je profesionalizam koji nam se namee i to je neovisno novinarstvo koje je navodno nuno Hrvatskoj.
Da bi pria o CNN-u i Amanpourki bila jo zakovitija treba samo podsjetiti na malicioznost koja je
iskazana prilikom prijenosa sveanosti pokopa Ivana-Pavla II. Tada je ta ista veliina davala lekcije
iz povijesti i ocjenjivala to je to Ivan-Pavao II. uradio kao kontroverzno, a to je bilo dobro. Tako
je beatifikacija Alojzija Stepinca navedena kao sporna jer je on blisko suraivao sa pronacistikom
ustakom dravom. Nije bilo koristi od jalovih prosvjednih pisama redakciji CNN-a od strane Kaptola
kada je upravo iz te redakcije i dola odrednica o tome to se ima navesti kao sporno kod pokojnoga
velikog pape putnika, globalnog glasnika evanelja i istinskog ovjeka mira i pravde.
Nai novinari u tom i svakom drugom pogledu nisu nita loiji od Amanpourke, ne moraju biti tuni
po tom pitanju, samo su ogranieni svojim dometom malenou Hrvatske i hrvatskog naroda te nisu
u mogunosti ostvariti takve globalne dosege. Svojim roenjem u hrvatskom korpusu ogranieni su
u razvoju svojih karijera. To je moda i razlog njihove odbojnosti naspram hrvatske drave i hrvatske
nacije jer misle da su time ogranieni njihovi profesionalni dosezi te kontaju da bi u anacionalnom
svijetu jednog poretka i jednog ureenja imali bolje izglede zadovoljiti svoju veliku ambiciju. Svi bi
imali izgleda postati amanpurci ili amanpurke. Dok se taj njihov san ne ostvari ostaje im vjebanje u
skladu s tim velikim uzorom te se ne smiju zamarati nepotrebnim stvarima poput istine, injenica ili
morala, jer to predstavlja potpuno nepotrebni utroak vremena. Kako je vrijeme novac u potroakoj
ekonomiji dananjice, tako je to nedoputivi luksuz. Kada na hrvatski novinari dobije novinarski
zadatak, brzo se mora stvoriti traenu stvarnost i plasirati je kao injenicu. Bitno je biti posluni vjerni
psi globalnih gospodara i novinarska karijera mu je osigurana.
Umijesto nekadanjeg praenja crvene partijske linije sada se prati uta demokratska linija i tako se
slijedei put od utih ciglica sigurno dolazi u obeanu zemlju Oz. Nije to neki problem iskusnim
profesionalnim najamnim piskaralima, pogotovo ako se zna da se bez tereta savijesti puno bre i lake
putuje po sada cesti od ute cigle, a prije od crvene cigle. Kada konano dospiju u Oz, Veliki arobnjak dati e im to god im treba, jer je to njihova krajnja svrha: dobiti za sebe to vie uenih stvari.
To je hrvatskim medijskim djelatnicima vrijedno uloenog truda i izgleda im dobar posao prodaja
domovine i svoga naroda za zlato i srebro svijeta. Isto je tako i Judi izgledala izdaja Isusa kao dobar
posao, a isto e kao i Juda zavriti svi oni koji izdaju svoje blinje.
Moe sve prije napisano izgledati kao rijei nekoga tko je pretjerano ogoren pa tako i nedovoljno
sabran da bi mogao dobro procijenjivati situaciju. Pogotovo kada se zna da su hrvatski novinari samo
638

Untitled-1.indd 638

10/23/06 8:12:17 AM

Organizacija Ministarstvo informiranja

lutke u rukama pravih zlotvora, da su samo sitne due koje se posrnule pod osobnim slabostima, to
se moe svakome dogoditi. Takoer znajui da su domai novinari najmizernije i najjadnije lutke, za
razliku od domaih politiara, tajkuna, bankara, ekonomista, pravnika i ostalih uglednika koji su svi
puno vie unovili i okoristili se svojom izdajom domovine i izdajom ovjeka kao ovjeka, bez obzira
na vjeru, rasu i naciju. To je istina, ali razlog zato navedenima uspijeva sve ovo to rade narodu i njegovoj dravi s ciljem unitenja i pokorenja lei u medijskom obmanjivanju i manipuliranju. Samo tako
uspijeva se narod uiniti pitomim i pokornim dok ga se vodi u propast. Kad bi se veo medijskih lai
makar malo razgrnuo i ljudima prikazalo makar malo nepatvorene istine cijeli judeo-masonski sustav
bi se brzo raspao i trailo bi se alternativna rijeenja za sve probleme koje kao nacija i drava imamo.
Ba zato to su na tako niskom hijerarhijskom nivou, imaju znaaj koji imaju, a istovremeno pokorno
slue svoje domae i tuinske gospodare, hrvatski novinari zasluuju toliki prezir. Analogija se moe
nai u sporedbi sa stanjem u nekom logoru u kojemu novinari imaju ulogu identinu onoj koju su
imali logorski kapoi, tj. logorai koji uvaju druge logorae. U svim prisjeanjima bivih logoraa najvie ogorenja je usmjereno na njih, na kapoe, a ne na uvare ili na jo udaljenije nalogodavce, nego
na one koji su bili s njima u najintenzivnijem dodiru. Tako su i novinari u svakodnevnom dodiru
s umovima Hrvata. I to rade? Kao i logorski kapo udaraju nesmiljeno po nacionalnom razumu za
koricu kruha vie.
Interesantno je dokuiti po kojim je to kriterijima danas neki medij neovisan, a po kojima nije. Kada se
sve zbroji i podvue crta ispada da je kriterij neovisnosti privatno vlasnitvo. Drugim rijeima novac,
tj. kapital kao osnovno sredstvo privatnog vlasnitva u kapitalizmu. Novac je ono to je nametnuto kao
jamac neovisnosti i potenja! Zar nema nikoga da razotkrije prijevaru, da povie: Car je gol!. Meu
silnim (navodno neovisno-slobodnim) novinarima oito nema, a ako se netko nekim sluajem i nae,
neovisno novinstvo ga istog trena medijski ugui i oduzima mu pravo na govor. Nema talasanja u
demokratskoj abokreini. Podobni su samo oni koji su za demokraciju ovakvu kakva je sredstvo
kapitalizma u rukama protubojih klika. Tko nije demokratski orijentiran taj ne zasluuje postojati, taj
nema nikakva prava za iskazivanje miljenja i ikakvog govorenja u javnosti, taj je opasnost koju treba
izolirati i unititi. Aktualnim novogovorskim rijenikom taj je doslovce pretvoren u terorista i kao
takvome dozvoljeno je primijeniti sva raspoloiva sredstva za eliminaciju.
Po kojem je to kriteriju neki novinski magnat, ujedno vrlo prigodno medijski stavljen u anonimnost,
a koji je najue povezan s financijskom oligarhijom, vei jamac u objektivnosti, nepristranosti i neovisnosti medija od nacionalne drave? Magnat e promicati svoje interese i onih s kojima je interesno
povezan, a drava bi trebala promicati i tititi openacionalne interese. Tko je stvorio takvo ozraje da mase vjeruju u neutralnost magnata sa svojim korporativnim carstvima i istovremeno vjeruju
u tetnost dravnog promicanja nacionalnih interesa? Valjda je to ve postalo jasno onome tko je
razvidio sutinu stvari? Upravo ti magnati, njihova medijska carstva isprepletena s korporacijama i
financijskom internacionalom, djelovanjem svojih medija stvaraju sliku kakva im odgovara. Tu svoju
ulogu imaju i razne tzv. nevladine udruge, posebno s ciljem potpune diskreditacije nacionalne drave
u emu im na ruku idu nesposobnost, korumpiranost i izdajstvo onih elemenata unutar drave koji se
predstavljaju kao nekakvi nacionalisti, vjernici i navodni branitelji tradicionalnih vrijednosti. Nema
vee tete od one koju poine ti i takvi jer svojim zloinakim radom uspijevaju brzo postii ono za to
bi propagandom trebalo vie godina. To je upravo ono to se dogodilo, a i dalje se dogaa, hrvatskoj
dravi. Nesposobnost Tumana da ostvari dravu koja nije proeta kriminalom i korupcijom nainila
je vie tete Hrvatskoj i hrvatskom nacionalizmu nego svo bjesomuno lajanje i nasrtanje stranih antihrvatskih elemenata. Tumana su tu dobrano izigrali njegovi najblii suradnici uvukavi ga prema
pravcu koji nije dravno koristan, ali za to si je prvenstveno sam kriv jer ih je sam izabirao. Morao je
svoj izbor ljudi distancirati od svojega sebeljublja i umjesto laskavaca odabirati moralne, potene i jake
karaktere, a oni koji su tih karakteristika nipoto ne mogu biti laskavci. Na ideolokom planu, a medijskim praenjem dravnog vrha, osnovna je pogreka Tumana u potpuno nepotrebnom i za dravu
destruktivnom nasilnom trsenju da Hrvatska pod svaku cijenu bude ukljuena u tzv. euro-atlantske
integracije, podilaenje svim moguim poniavajuim uvjetima, prihvaanje politike demokratskog
svaalatva i potroake kapitalistike ekonomije, odricanje od suvereniteta na utrb dravnih institucija, priznavanje Haaga (zaboravlja se da je Tuman glavni pokreta zamisli o meunarodnom ka639

Untitled-1.indd 639

10/23/06 8:12:17 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

znenom sudu koji bi trebao suditi ratnim zloincima na podruju bive SFRJ) i ostali primjeri loe
dravne politike. Tumanovim pristankom na korigirano izdanje njegovih Bespua po direktnim
naputcima cionistikih glasnogovornika je simboliki izraena cijela promaena politika. Mislilo se da
se podilaenjem i udobroljavanjem svjetskim silnicima njihove apetite moe zadovoljiti, dok se dogaa suprotan uinak i novim zahtijevima nema kraja sve dok nas potpuno ne konzumiraju. Nakon Tumana na scenu dolaze snage potpunog sluganstva, jer za razliku od Tumana koji je pokuavao svojom
politikom osigurati barem vlastitu suverenost kao vladara, svi poslije Tumana su bezline pokorne
sluge i nita vie od toga. Problem je u tome to im je sam Tuman osigurao dobru osnovu za njihovo slugansko djelovanje jer deklariranim i otvorenim internacionalistima, liberalima, ateistima i svoj
ostaloj protuhrvatskoj i protukranskoj bratiji nije bilo teko, a jo manje proturijeno, dati obeanja
da e oni Tumanove i HDZ-ove tenje puno uspjenije ostvariti. Kako Tuman kao autokrat i HDZ
kao makar formalno nacionalistiki pokret nikad nisu od stranih monika smatrani dovoljno pouzdanima, sva sredstva i sve strane slube stavljene su u svrhu ostvarenja cilja promjene vlasti i dovoenja
garniture koja e zakucati avle u lijes u koji je Hrvatska stavljena prije promaenom politikom. Na
kraju se deava potpuna transformacija i samog HDZ-a koji postaje jednako tako globalistiki kao i
sve ostale vladajue stranke u Hrvatskoj. Tako sada imamo situaciju u kojoj se kontinuirano sve vie
zaduujemo i padamo u duniko ropstvo kao nacija, jo se vie nacionalne imovine predaje u ruke
globalnom kapitalu, jo se vie unitava selo i seljaka, jo se vie gubi i ono malo suvereniteta to imamo, a stvaraju se i neki novi momenti poput nesmiljenih napada na Crkvu, na majke, djecu i obitelj
kao takvu, na vojsku i hrvatske branitelje, na povijest i domovinski rat, itd, itd.
Odluujui instrument koji sve to omoguuje i koji cijeli narod vue za nos kao nekakvog maloumnika su mediji i kontrola nad medijskim radom. To je glavni faktor u aktualnoj jednadbi lai koja je
na djelu u Hrvatskoj, ali jednako tako i u svijetu. Kada se kae u svijetu onda se misli prvenstveno
na sekularni Zapad jer vie ima istinske medijske slobode u nekim nezapadnim zemljama nego na, u
Hrvata toliko idealiziranom, Zapadu. Kao najoitiji primjer moe se navesi TV postaja Al-Jazeera koja
iako nije savrena daleko nadmauje sve zapadnjake TV postaje svojim standardima koje primjenjuje. To neuklapanje jedne arapsko-islamske TV postaje u imperijalistiki pohod SAD-a posebno je
dolo do izraaja u sadanjoj situaciji u Iraku gdje je u jednom trenutku iznervirani ameriki dravni
tajnik C. Powell izrekao otvorenu prijetnju prema slobodi emitiranja programa. Naime, u oaju to ne
uspjevaju pokoriti Arape onako kako su to zamislili i suoeni s neminovnim porazom svoje politike
u Iraku, kao uzrok neuspjeha identificirana je TV postaja koja je uspjela pobijediti u glavnom mjestu
sukoba modrenog ratovanja: informacijama. Razbijajui monopol koji su imale TV postaje tipa CNN
i BBC World i sl., Al-Jazeera je razbila i ameriku ratnu doktrinu i dala prostora snagama otpora da
budu u vijestima. To je u skladu s frazom da ono to nije objavljeno u medijima nije se niti dogodilo, a
neuspjeh okupacije i pokoravanje irakog prostora dolaskom u medije postaje stvarnim.
Jednako kako su Hrvatskoj najvie natetili deklarativni nacionalisti, tako najvee zlo Crkvi rade oni
sveenici koji zloporabljuju svoju slubu na najgnusobnije naine (pedofilija), a mediji jedva doekaju
od pojedinanih ispada izgraditi takvu sliku u kojoj ispada da je to ope stanje u Crkvi. U oba sluaja
medijskim se djelovanjem u puku stvara eljeni uinak koji ima kao krajnji cilj opravdanje konanog
progona svih kranskih i tradicionalnih nacionalnih vrijednosti kako bi se omoguio navodni mir koji
e donijeti Novi svjetski poredak sa svojim new age duhovnostima i svim ostalim (anti)vrijednostima
koje donosi.
Na djelu je i direktno uplitanje imperijalistikih zapadnih sila koje neposredno financiraju, obuavaju
i daju svaku drugu potporu onim snagama koje su u slubi njihovim interesima. I ovdje se ponavlja
vjeno licemjerje i hipokrizija jer te iste sile ne dozvoljavaju da neka strana zemlja financira politike
kampanje unutar svojeg teritorija, a dok to zakonom zabranjuje i pazi da se ne ostvari, istovremeno
si doputaju raditi malima i slabima to i kako im se prohtije i to nazivati demokratizacijom svijeta i
irenjem slobode. Kao da je demokracija religija po kojoj je imaju dunost iriti, u ovom sluaju rijeju
i perom, a ako ne uspiju tako onda se demokratska propovijed vri ognjem i maem.
Ono to je nedopustivo u hrvatskoj medijskoj doktrini je konstruiranje informacija gdje nije osnovna
svrha istina i pravda nego se samo iskljuivo gleda na zaradu koja se ostvaruje. Kada profit nadvlada
640

Untitled-1.indd 640

10/23/06 8:12:18 AM

Organizacija Ministarstvo informiranja

kao osnovni pokreta stvaranja informacija dogaa se ono to je navedeno kao nedopustivo u poglavlju o financijama: ovjek postaje podloen kapitalu i to ima svoje direktne uinke na cjelokupno gospodarstvo jer se time izgrauje krivi svjetonazor i na tom svjetonazoru izgraena organizacija ljudskog
drutva. Zato je upravo na medijima, koji su u dravnom vlasnitvu i po tome neovisni o zakonima
trita, najvea zadaa u tome da predvode medijsku djelatnost tako da uvijek stavljaju ovjeka i njegov
interes na prvo mjesto. Jasno je da to podrazumjeva rad za ope dobro i da se ne ide na idolizaciju
ovjeka kao pojedinca bez odgovornosti, a s cijelom gomilom izmiljenih prava.
I tu je upravo i osnovna uloga Ministarstva informiranja: osigurati domaim novinarima da mogu
nesmetano raditi svoj posao uistinu neovisni. I od kapitala, i od institucija u smislu da ih proteiraju u
njihovom loem radu. ak se mora ii do te mjere da ukoliko nema izvjetaja o zastranjenjima unutar
dravnog aparata (posebno u samome poetku), onda je oito da Ministarstvo informiranja i pripadajui medijski djelatnici ne rade dobro svoj posao i trebaju biti zamjenjeni drugima, onima koji su
sposobni otkriti one koji rade nedoputene djelatnosti i o tome izvjestiti javnost na elu s vladarom i
cijelom vladom.
To bi sve bilo ono to predstavlja medijsko djelovanje i novinare kao one koji otkrivaju i pronalaze
vijesti te izvjetavaju o onome to je najzanimljivije. Druga bi djelatnost medija bila isto edukativna
na nain da u svojoj sadrini imaju informacije koje su od ope edukativne vrijednosti za cijelu naciju,
ili za neki odreeni dio, ovisno o tome o kojem se mediju radi.
Mediji su ti iz kojih narod u najveoj koliini dobiva svoje obrazovanje, svoju sliku stvarnosti. Masovni mediji dananjice imaju najniu obrazovno-odgojnu kvalitetu, a najveu razinu samopromidbe,
tj. propagiranja svojih svjetonazora i duha koji stoji u pozadini svega. Moe se slobodno rei da vai
pravilo da to je neki medij vie reklamiran, to se vie novaca troi na propagandu, da je i razina lai
i manipulacije vea. To ima svoju punu logiku jer financijska oligarhija daje svoju potporu onome to
im najvie ide u prilog, a njihova podrka se izraava u novcima. Ne postoji nikakva trina isplativost
u smislu da su mediji samodovoljni za vlastito uzdravanje. Jedan CNN je isti gubita i da nema financijske potpore onih za iji interes radi bio bi ve odavno bankrotirao. Dobro zna judeo-masonska
klika vanost posjedovanja dominantnog globalnog medija i ne ali uloenih sredstava jer je kontrola
informacija viestruko isplativa. Globalna kontrola informacijama je globalno isplativa i globalizacija
je jedino ostvariva kroz ostvarenje globalnog medijskog monopola.
* * *
Hrvatska kao drava mora znati uvesti reda i zatititi svoje nacionalne interese na podruju informiranja svojih dravljana. Drava ne smije dopustiti da bilo tko krivo odgaja, obrazuje i informira Hrvate,
tj. ne smije se dopustiti vladavina lai. U tu svrhu koristiti e se svi tradicionalno najutjecajniji mediji
od tiska, radija, pa do TV-a.
U operacionalnom unutarnjem smislu istina je blisko povezana s odgovornou prema onome to
se govori, tj. koje se informacije plasiraju. Nije smisao slobode u tome da se glasno galami sve to
nekome padne na pamet i misli da je to jamstvo slobodnog izraavanja, a bez da itko tko govori ne
uvidi to time postie i kakve su posljedice izreenog. Jer ukoliko je posljedica neobuzdane slobode ta
da se nekome drugome time nanese neko zlo, onda za takvo djelovanje treba proizlaziti odgovornost
jednako kako i onda kada nekome nanesemo zlo na neposredan nain. U kontekstu medijskih sloboda
i odgovornosti to znai da ukoliko se negdje iznese neto o neijem protuzakonitom djelovanju onda
odgovornost mora snositi ili onaj o kome je to napisano ili onaj tko je to napisao. Nema druge mogunosti, a da se pritom ne povrijedi naelo pravinosti koje u ovom sluaju titi i podruje medijske
djelatnosti.
Nije nikako cilj ili uope nakana da se suzbije ono to se naziva istraivakim novinarstvom jer pravednom vladaru moe samo koristiti spoznaja koju neki novinar-istraitelj objelodani i gdje je pokazana
npr. korupcija ili neke ostale nedoputene radnje koje su uvijek tetne za dravu i narod. Takve novinare i takvu vrstu novinarstva ne da e se suzbijati nego e biti samo jo dodatno poticani na nain
641

Untitled-1.indd 641

10/23/06 8:12:18 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

da mediji odigraju i ulogu svojevrsnog modernog stupa srama za sve one koji to svojim postupcima
i zaslue. Vladar moe biti sretan ukoliko ima dovoljno dobrih novinara koji uspijevaju u onome u
emu su zatajile dravne slube iji bi to posao trebao biti i time ima povratnu spregu o tome kakvo je
stvarno stanje u dravi jer mu inae prijeti opasnost od krivog poimanja stvarnosti. To je bio est sluaj
kroz povijest da se suveren otui od stvarnosti u kojoj mu se nalaze podanici i onda nema mogunosti
za dobrim vladanjem jer informacije na osnovu kojih se radi nisu dovoljno dobre, ako ne i potpuno
krive.
Edukativne mogunosti i pripadajua namjena medija je ono to definitivno predstavlja onu ljepu
ili bolju stranu novinarstva, dok je ona istraivako-otkrivaka jedno nuno zlo koje je korisno po
tome to slui suzbijanju jednog puno veeg zla. Kroz pravilnu primjenu edukacijskih mogunosti
koje se pruaju ovladavanjem medija istovremeno se na najbolji nain radi na podizanju ope razine
moralnosti i potenja, a jedino se kroz moralne i potene ljude Bog objavljuje i proslavlja. Zato je bitno
uspjeti u ostvarivanju planiranih edukativnih ciljeva jer se onda kroz poveanu razinu morala i potenja viestruko poveava i svako ostalo bogatstvo jednog naroda: i duhovno i materijalno.
Glavno sredstvo za provedbu edukacijske strane medija je svakako televizija kao apsolutno najmoniji
medij dananjice. Snaga televizije sadrana je u slikama kao onome to utjee ne samo na ovjeka,
nego i na iva bia openito. S televizijskih ekrana (naravno, takoer i s filmskih), tih najnovijih i najmonijih arobnjakih predmeta modernog doba, ljude se zasipa slikama koje su sve samo ne Boje.
Time se due strasnih gledatelja vode u ono to slike objavljuju: beivotne pustoi, otuenja, depresije,
bludnitva, bijesove, mrnje, oholosti, poude, i svega onoga to se pokazuje najkorisnijim trenutnim
interesima monopolistima nad brzo izmjenjujuim slikama.
Kolika je mogunost utjecaja slike, i to jo slike pojaane efektom ponaanja svjetlosti koja ide kroz
vodu, vidljivo nam se proita Knjiga postanka u kojoj je opisan najstariji i eksperimentalno najranije
dokazani izvjetaj o utjecaju medija slike na bie koje te opinjavajue slike netremice gleda i kao vodu
sve iz njih pije.
Tako nam podnaslov Jakovljevo bogatstvo donosi navedenu spoznaju:
A Jakov uzme zelenih mladica od topola, badema i platana; na njima izreza bijele pruge, otkrivi bjeliku
na mladicama. Prue tako isprugano postavi u korita, u pojila iz kojih se stoka napajala. A kako se stoka
parila kad je na vodu dolazila, to su se jarci parili uz prue, pa su koze kozile prugaste, riaste i arene
kozlie. Tako je i ovce Jakov bio izluio i glave im okrenuo prema prugastima ili posve garavima to su bile
u Labanovu stadu. Tako je za se namicao posebna stada koja nije mijeao s Labanovim stadima. Osim
toga, kad bi se god dobro uzrasla stoka parila, Jakov bi stavio prue u korita, ba pred oi ivine, tako da
se pari pred pruem. Ali ga pred krljavu marvu nije stavljao. Tako je krljava zapadala Labana, a dobro
razvijena Jakova. ovjek se tako silno obogatio, stekao mnogu stoku, sluge i slukinje, deve i magarad.
(Post 30, 37-43).
Jakov se ovom mudrou nije posluio u zle svrhe, poput modernih monopolista na titrajue slike, koji
prodajui nita ljudima uzimaju sve, nego da se spasi od robovanju svom lukavom tastu Labanu.
Na istom principu sluenja za dobro, za ope dobro, mora se sluiti i odgovorno dravnitvo, pa tako
spasiti sebe i svoj narod od robovanja lukavim porobljivaima modernog doba.
Stoga televizija, kao najutjecajniji medij dananjice, ima i poseban tretman i dunu panju od strane
drave. Najosnovnija promjena deava se u ostvarivanju vlastite produkcije u cjelokupnom programu.
Udio stranog programa na dravnoj televiziji mora biti ogranien na najmanju moguu mjeru uzimajui iz svijeta samo ono to sadri istinsku kvalitetu. S druge strane, najvea ulaganja ii e u stvaranje
produkcije informativnog, dokumentarnog i zabavnog programa koji svojim obimom mora biti u stanju potpuno ispuniti sadraj sva tri nacionalna kanala.
Ovime je istovremeno naznaen i smjer u kojemu se ide to se tie osnovnih postavki emitiranja, tj. nedopustivo je bilo prodavanje jednog kanala za emitiranje programa svjetskoj medijskoj kui koja samo
642

Untitled-1.indd 642

10/23/06 8:12:18 AM

Organizacija Ministarstvo informiranja

jo dodatno sniava ionako poraznu opu kvalitetu. Ista se stvar odnosi i na davanje koncesija privatim
TV postajama koje po svojoj usmjerenosti na profit, ali i zbog povezanosti s globalnim korporacijama,
emitiraju jednako tako neprihvatljive i zaglupljujue sadraje u kojima ak niti ne postoje neke iznimke koje odudaraju opeg prosijeka, a to se ponekad zna zalomiti na dravnoj televiziji.
Sadanje stanje domae televizijske produkcije je katastrofalno loe jer osim to je kvantitativno beznaajan i kvalitetom je na jako niskoj razini. Istina je da postoje rijetke iznimke i da poneto uistinu
vrijednoga zna biti napravljeno i prikazano na HTV-u, ali to su ekstremni ispadi iz ope koncepcije
zaglupljivanja naroda koju je HTV usvojio. to u medijskom ratu koji je stalno na djelu na svim domaim i stranim TV postajama moe bitnoga promijeniti jedan kvalitetan uradak Branke eparovi?
Naalost vrlo malo, jer bi u tom tonu trebao otprilike biti koncipiran cjelokupni televizijski program.
Ponavljanje je majka mudrosti i ponavljanjem istine narodu ta se istina moe i zadrati meu masama,
a sada je na djelu ponavljanje lai u svim varijantama i zato la dominira u nacionalnoj svijesti.
Takoer je nedopustivo da se na nacionalnoj televiziji emitiraju ne samo stupidne nego i drutveno destruktivne TV serije. Kako je mogue i tko je uope onaj tko tu produkciju najobinijeg smea kupuje
hrvatskim sredstvima i jo emitira u svim raspoloivim terminima: od jutra do mraka? Tu spada skoro
sve to se prikazuje na televiziji pod nazivom zabavnog programa.
Posebno su iritantne i opasne dvadesetominutne humoristine serije koje su pravo izvorite suptilnih
antikranskih i anacionalnih poruka. Sve je tu podmetnuto kroz neobavezni i plitki nazovi-humor:
hedonizam, konzumizam, feminizam, mukarac kao mekuac, homoseksualnost, promiskuitet za
mlade, prezir prema starijima i svakom autoritetu, itd. Ali jednako se tako osim ovih poruka nameu i
one koje imaju najobiniju komercijalnu namjenu pa se kroz zabavu promoviraju tono odreeni proizvodi koji su, vidi sluaja, unutar istog korporacijskog koncerna u kojemu se nalazi i dotini medij.
Nakon kratkih humoreski kao nevjerovatna glupost, ali i neto nedopustivo u suverenoj dravi, jesu
serijali ozbiljnije ili akcijske tematike i prikladno dueg trajanja od 45 do 50 minuta. Tako imamo
priliku gledati amerike serijale koji prigodno veliaju njihov pravni poredak ili zdravstvo, glorificiraju njihove oruane snage, tajne slube, policiju, itd. No kao vrhunac apsurda i televizijske travestije
svakome onome koji je uistinu slobodnomislei ovjek i barem minimalno educiran o povijesnim faktima, prikazuje se hrvatskom puanstvu serijal koji od amerikog predsjednika i cijele administracije
radi svece koji hodaju zemljom meu nama smrtnicima. Tu je sve integrirano u jednoj seriji i kroz vrhunsku produkciju (u zanatskom smislu) je napravljen panegirik Americi, demokraciji, ljudskim pravima, humanosti bez Boga, itd, itd. Ono to je posebno iritantno je kako se mirno prihvaa postojanje i
emitiranje takve jedne serije od strane domae kulturne elite, posebno one koja ima svoj stalni prostor
u medijima. Zapanjujui je podatak da se ne javljaju glasovi koji bi se javno pobunili protiv takvih virtualnih opravdavanja amerikog hegemonizma koji nemaju veze s istinom i zdravom pameti. Da je nekim sluajem HTV u vrijeme Tumana napravio seriju o hipotetskom hrvatskom predsjedniku, ali u
kome bi se moglo prepoznati idealiziranog Tumana, odmah bi ustala na noge cijela bulumenta boraca za demokraciju, ljudska prava, neovisnost medija, strukovnih djelatnika odmaknutih od reimskih
umjetnika, zatitnici povijesne istine koji uporno ponavljaju mantru o povijesniarskoj povijesti iako
to ne znai nia smisleno, itd. Tumanu se moe nai cijeli niz pogreaka i posve ozbiljnih zamjerki u
njegovom radu na elu hrvatske drave, ali takav kakav je bio sa svim svojim pogrekama poteniji je i
moralniji od bilo kojeg amerikog predsjednika otkada i imaju taj svoj demokratski sustav. Kakav bio
da bio, Tuman je neosporni velikan, posebno u poredbi sa svim danas aktuelnim demokratskim bezlinicima koji se smjenjuju na elnim pozicijama raznih zapadnih drava. Ako nita drugo oitovao
je karakter, a nije bio bezlini inovnik koji kao da ga je poplava sluajno nanijela na dravniku poziciju. Ti bezlini zapadnjaki inovnici, a to je posebno sluaj u europskim demokratskim reimima,
u skladu sa svojim inovnikim katakterom samo slijepo slijede treberski nauene obrasce djelovanja
i papagajski ponavljaju iste fraze, tako da dubinsko upravljanje ostavljaju odrijeenim za korist neeksponiranih monika iz svijeta financija i korporacija. Tonije, to su bitno manje eksponirani monici
dok su i oni sami posredno ili neposredno podreeni jednoj uskoj, i potpuno u anonimnost stavljenoj
grupi visokih posveenika tame. Iz tog najdubljeg mraka dolaze temeljne odrednice o tome kako svi
oni na niim razinama antikristovske hijerarhije imaju raditi, a svatko tko je imalo jaeg karaktera
643

Untitled-1.indd 643

10/23/06 8:12:18 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

meu dravnicima nije prihvatljiv jer je uvijek prisutna mogunost nepredvidivog djelovanja dok se
kod dravnika inovnikog karaktera takva mogunost uvelike iskljuuje.
Kod amerikog sustava taj je nedostatak karaktera neto manje prisutan i njihovi predsjednici znaju
ponekad pokazivati odreene karakteristike lidera, ali su i to brino probrani igrai iz uskog oligarhijskog vrha i nema tu puno bojazni od odstupanja od temeljne antikristovske strategije. Zato je i
Tumanov stil vladanja bio puno blii amerikoj nego europskoj demokratskoj tradiciji i tim je vie
prikladno postaviti tezu o moguem stvaranju serijala koji bi Tumana prikazivao onako kako se
sada prikazuje predsjednika SAD-a, te o reakciji koja bi na to usljedila i nepotenosti koja je u svemu
prisutna. Moralna je to dvolinost kojom se gleda na Tumana, ali se tu oslikava i cijeli pristup prema
nacionalnom pitanju te isti oni kojima ne smetaju amerike televizijske opsjene ne podnose najmanju
pristranost prema bilo emu hrvatskom. Normalno je da se prema neemu to se voli stvara i odreena pristranost. Ni roditelji svoju djecu nisu u stanju nepristrano doivljavati i ukoliko se ostaje u
nekim razumskim granicama nema tu velikog zla. Isto tako je i u odnosu prema domovini, u naem
sluaju prema Hrvatskoj, i odreeno idealiziranje nije samo po sebi loe. Loe je neprestano pljuvati
po vlastitom domu, a nekritiki uzdizati neki tui, koji je jo i daleko gori. Gledajui taj neprincipjelni pristup prema Tumanu u odnosu na ostale dravnike vrijedi jo rei da Tumanu kao moralno-politika protutea nije ravan ni jedan George Washington koji po onome to se zna predstavlja
najboljeg predsjednika SAD-a ikada u njihovoj povijesti. Zato i usporedba Tumana s Washingtonom
uistinu nije primjerena, kako je sugerirano u jednom dokumentarcu jednog kvazireisera, ali ne iz
razloga koji su navodili kritizeri tog loeg dokumentarnog filma. Naime, primjedba je ila u smjeru
da je Tuman nedostojan poredbe s Washingtonom, dok je istina da Washington nije dostojan poredbe s Tumanom. Dok se Tumanu spoitava rasizam zbog verbalnih ekscesa potpuno sporednog
znaenja, ti isti veliaju jednog Washingtona koji je bio robovlasnik i predsjedao je dravom koja je
svoj uspon gradila na dovaanju robova kao besplatne radne snage i otimaini tue zemlje. Jednako
tako ne podnose Hrvatsku, a idealiziraju i nekritiki prihvaaju SAD koje su realno gledajui drava
koja je uinila sve mogue zloine protiv ovjenosti u svojoj povijesti i ima kontinuitet u ratnim
zloinima od samog poetka egzistiranja. Ljude se kao zvijerad lovilo po Africi da bi ih se prevozilo
preko Atlantika u uvjetima koji su gori od onih toliko isticanih u nacistikim logorima i potom prodavalo na trgovima amerikih gradova. Washington i cijeli niz predsjednika nakon njega su to mirno
odobravali, a da se ne ide u zadiranje odnosa prema domorodakom stanovnitvu koje je sustavno i
organizirano likvidirano i oduzeti su im njihovi vjekovni teritoriji bez prava albe i naknade. Naravno
da je pravo na naknadu oduzete imovine jedan ekskluzivitet na kojeg u sadanjem svjetskom poretku
imaju pravo samo idovi, dok su svi ostali toga lieni. Time se namjerno eli stvoriti mrnju prema idovskom narodu od strane neidova pogoenih tom diskriminacijom, a idove se time na naki nain
kupuje, ali ih se jednako tako otuuje od ostalih naroda i produbljuje meusobni jaz. Takoer, idovi
suoeni s isprovociranom mrnjom prema njima bivaju instinktivno meusobno jedinstveniji i kompaktniji unutar sebe, a tako skupljeni na gomilu lake se manipuliraju prema planovima iz podzemlja.
Kao glavna svjetska sila koja pokree cijeli taj pakleni plan uzdignute su SAD, i s Velikom Britanijom
usklaenom djelatnou kroz povijest su postigli stanje u svijetu koje po svemu pokazuje sve znakove
daljnjeg protubojeg i protuljudskog rada.
Taj povijesni niz imperijalizma od strane SAD-a i Velike Brijtanije koji ubija sve ivo pred sobom to
mu stane na put bez prekida traje do danas, a da bi bio sada jo velian i prikazan kao progresivan za
ovjeka i ovjeanstvo u jednoj maloumnoj TV seriji. SAD su toliko zloinaka drava da imaju i jedan
ekskluzivitet u svojem zloinatvu jer su jedini koji su upotrijebili nuklearno oruje protiv ljudi i to
na iskljuivo civilnim ciljevima, da bi stvar bila jo gora. Do sada se nitko nije ulanio u taj nuklearni
klub, a nadajmo se da nikada niti nee.
Naravno da to televizijsko obmanjivanje kroz sentimentalno napravljenu seriju ima svoju ulogu u
opravdanju daljnjeg hegemonistikog djelovanja od strane glavnog svjetskog silnika i njegovog naredbodavca u liku Izraela kojima je pravo sadrano u sili kojom raspolae, ali nema nikakvog razloga
osim sluganstva i nacionalne izdaje da mi kupujemo i prikazujemo takve lai. Da nam SAD plaaju
emitiranje ne bi se smjelo prihvatiti tako neto jer istina je kao i ljubav, te nije mogua u zajednici s
trgovinom. Kako se ljubav ne tri i ne kupuje, isto je tako i s istinom. Svaka trgovina istinom nju pre644

Untitled-1.indd 644

10/23/06 8:12:19 AM

Organizacija Ministarstvo informiranja

tvara u la i nije mogu ni najmanji kompromis u tom pogledu. Nije mogue malo trgovati s istinom
jer to istina po svojoj naravi ne doputa.
Osim ova dva dominantna oblika zabave jednako je tako nedopoustivo i skoro sve ostalo to se kupuje
i prikazuje na televiziji. Ako ima neto to je vrijedno u inozemnoj produkciji onda su to prvenstveno
dokumentarni filmovi koji se dotiu prirodnih znanosti, a ponekad se nae i neto relativno prihvatljivoga i iz drutveno-politikog sadraja. To to bi i bilo donekle prihvatljivo prikazivati podrazumijeva
pretpostavku u tome to u kontekstu domae produkcije dokumentarnih uradaka koji obrauju sve
teme koje se mogu zamisliti moe biti mjesta i za neka strana ostvarenja. ak je korisno prikazivati i
neke strane dokumentarce koji su dobrim dijelom napravljeni na neistinitim tezama i izvrgavanjem
injenica, ali kada postoji o istoj temi domai uradak koji je napravljen na osnovi istine onda je dobro
dati ljudima priliku da vide istinu i la u jednom sueljavanju. Pri tome ne treba biti zabrinut to e
prevagnuti ukoliko se dovoljno kvalitetno radi na promicanju istine. Tu je i vidljivo da je znanje uvijek
korisno i bez znanja istina sama po sebi nije dovoljna. Potvrda je to i usmjerenosti na znanje, na podizanje ope razine obrazovanosti u narodu, a kako je to ve obrazloeno kod odgoja i obrazovanja.
Svaki je vjernik duan raditi na sebi i poveavati svoje znanje upravo zato da bi se znao suprostaviti
znalakim sposobnostima propovijednika lai.
Ovdje, dotaknuvi se maloprije teme o domaoj produkciji dokumentarnih i znanstvenih uradak
treba napomenuti da se na vlastitu dokumentarnu produkciju ne smije aliti sredstava iz jednostavnog
razloga to je to usko povezano s odgojno-obrazovnim sustavom koji uvelike koristi usluge televizije
u svojemu radu. Dobro napravljeni dokumentarni i znanstveni filmovi imaju nemjerljivu vrijednost,
jer svojim sadrajem pomau nastavnikom osoblju u njihovoj edukaciji jednako kao i uenicima. Nastavnici gledajui dokumentarne filmove, a koji se trebaju raditi u suradnji s vrhunskim pedagozima,
iskusnim nastavnicima i potvrenim znanstvenicima, mogu sami nauiti kako i to nauavati svoje
uenike. Svakako da i uenici imaju velikih koristi od televizijske potpore njihovom odgojno-obrazovnom procesu. I ne samo uenici, jer cijela nacija tako dobiva mogunost uzdizanja u znanju, a to je
usko povezano sa moralnim i gospodarskim stanjem u dravi.
Dakle, pametnim koncipiranjem programa cijela HTV-ova produkcija bila bi dio jednog sveopeg
koncepta Hrvatske kao cjelovitog samoueeg sustava. Cijela bi se nacija mogla kvalitetno napajati
i uzdizati u opoj razini znanja na jednom HTV-u koji nije tu da bi bio dio globalnog trita, nego da
bude u najboljoj slubi svakom pojedinom ovjeku i cijeloj naciji kao organskoj zajednici.
Na kraju krajeva, postoje satelitske antene i internet, i svi oni kojima se ivot ini nemogu ili neispunjen bez konzumacije medijskog smea neka svoje potrebe zadovolje na svoj raun, a ne na raun
drave i dravne televizije. Jer, nije drava i vladar tu da ugaaju prohtijevima naroda kao to ne treba
u svemu ugaati djetetu jer je to njemu na tetu, a to je upravo sadraj demokracije ugaanje niskim
strastima povodljivih masa. Drava i vladar su tu da vladaju, upravljaju, da vode svoj narod, svoje podanike prema smjeru za koji znaju da je jedino na korist svima, za tzv. ope dobro. Najee je to ope
dobro u koliziji sa htjenjem za lagodnou i konformistikim stremljenjima masa koje su tome vrlo
esto sklone, ali ba zato vladar i drava moraju biti dovoljno jaki i unutar sebe izgraeni da se odupru
tim pogubnim stremljenjima i nametnu privremeno nepopularno djelovanje, ali zato dugorono korisno. Pogotovo kada se to podigne na razinu vjenosti i kada sve postane borbom za ouvanje due i
zadobivanja nagrade vjenoga ivota. To je ona krajnost koja je usmjerujue svjetlo u vjenoj tami grijeha u koju je ovjek upao, to svjetlo je ono koje izlazi iz Kristovog Milosrdnog Srca i koje nam svijetli
kako bi nam pomoglo u pronalaenju pravog puta u naim zemaljskim ivotima.
* * *
Poslanje svakog kranina sadrava i navjetanje evanelja u bilo kakvoj formi ili obliku. Navjetavati
radosnu vijest je ono to se od nas trai po osnovi ljubavi prema svakom ovjeku, a kako je ljubav
darovateljska, tako kao najvei dar nekome drugome moemo dati vijest o Spasitelju ovjekovom, o
Njegovom uskrsnuu od mrtvih i o Njegovom ponovnom dolasku na koji imamo biti spremni. Danas je svijet u stanju u kojemu je navjetanje evanelja potrebno globalizirati, a kao uzor globalnog
645

Untitled-1.indd 645

10/23/06 8:12:19 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

raznositelja radosne vijesti imamo Ivana-Pavla II. koji je globalizirao Crkvu u skladu s vremenom. Tu
je ujedno i odgovor kakva je uope globalizacija jedino prihvatljiva za Boga i ovjeka: to je globalizacija koja najprije ima utemeljenje u Isusu Kristu kroz navjetanje evanelja. Ova sadanja globalizacija se ostvaruje na bazi vlasti kapitala (novca, tj. boga Mamona), a bez rijei Boje, bez navjetenja
Radosne vijesti, bez Isusa Krista, i zato nema nikakve dobre budunosti u toj bezbonoj graevini
(post)modernog ovjeka.
Polazei iz tih odrednica Ministarstvo informiranja ide korak dalje u svojem informacijskom ratovanju s agresorskom stranom i radi ono to konvencionalne oruane snage nisu u stanju prebacuje
bojinicu na teren agresora. Znajui koliko je informacijsko djelovanje postalo bitnim u modernom
ratovanju moe se ustvrditi da ukoliko se sve uspije dobro izvesti i informacijsko ratovanje prebaciti
na protivniki teren, onda nema stvarne potrebe za ikakvim prebacivanjem konvencionalnog ratovanja. tovie, upravo u svrhu pojaanja djelovanja informacijskog faktora puno je korisnije ostaviti
teritorij protivnika netaknutim i konvencionalno ratovanje iskljuivo ograniiti na obranu vlastitog
teritorija. Time se samo dodatno potvruje ispravnost odabira doktrine totalnog obrambenog rata
koji se zasniva na masovnou u kvaliteti primarno jeftinijeg pjeadijskog naoruanja, koje je svojim
karakteristikama apsolutno defanzivnog karaktera i ne predstavlja prijetnju nikome u bliem ili daljem susjedstvu. Prijetnju u prekograninom djelovanju za svakog agresora, a danas agresor moe biti
samo imperijalistiki Zapad sa SAD/NATO vojnom silom, predstavlja informacijsko djelovanje i ono
zamjenjuje skupo naoruanje bolje nego ita drugoga. U biti, nama uope ne treba ikakvo drugo
oruje za ofanzivnu namjenu kada imamo mogunost informacijskog djelovanja unutar neprijateljskog teritorija.
U prije navedenom smislu Ministarstvo informiranja ima kao jedan od glavnih prioriteta stvaranje
TV postaje koja e funkcionirati kao hrvatska varijanta Al-Jazeere. Tako se ima doslovce sredstvima
iz deviznih rezervi kupiti satelit koji e najprije za podruje Europe, a potom i Sjeverne Amerike (SAD,
Kanada), emitirati signal dostupan svima koji imaju satelitske antene. U Europi i SAD ima itekako
puno prostora za novi i, to je najvanije, stvarno na istini utemeljen medijski proboj. Moglo bi se rei
za svojevrsni medijski blizkrieg, jer kao to je tom vojnom doktrinom postignut uspjeh koji je zaprepastio ondanje vojne eksperte, tako i sadanji medijski eksperti imaju doivjeti zaprepatenje kada vide
novi nain medijskog djelovanja potpuno razliit od dosadanjih, nadasve dosadnih i nezanimljivih.
Europski narodi su gladni za razbijanjem judeo-masonskog medijskog monopola i pripadajueg medijskog terora. Toga nisu ni sami u potpunosti svjesni sve dok im neto ne otvori oi jednom prikladnom informacijskom ok terapijom.
Razbijanjem medijskog monopola dogodit e se nevjerovatna stvar za one koji misle kako je Zapad
u sebi jako jedinstven i monolitan i mase prevarenih zapadnjaka, kada im postane jasno koliki su
razmjeri prijevare, automatski rade toliki pritisak unutar svojih drava da one vie nee biti u stanju
pokretati ratne pohode bez unutarnjeg uruavanja. tovie, uruavanje im prijeti i bez ratnog faktora
ve samo po sebi jer i sada, u stanju potpunog medijskog monopola, Europska unija ide u pravcu skorog raspada, odnosno jedva se odrava na okupu. Zbog takvog poraznog stanja projekta jedinstvene
Europe na otvoreno nekranskim temeljima mogu se oekivati neki radikalni potezi svjetskih judeomasonskih upravitelja. Nita udnoga ne bi bilo kada bi se izreirao jedan europski pandan ruenja
tornjeva u New Yorku s ciljem odvraanja panje od istine i homogenizacije oko te nakaradne ideje
europskog jedinstva na osnovi kapital-interesa. Treba samo zamisliti kako e sile koje iznutra podrivaju ovu sadanju nekransku Europsku uniju dobiti na snazi kada ih dodatno povea jedan medijski
projekt kakav je jedna uistinu slobodna TV postaja. Time se od strane SAD-a kao predvodnika Zapada
uvedeno naelo preventivnog rata i ostvaruje, ali na nain da se informacijskim ratnim djelovanjem
na protivnikom teritoriju preventivno onemogui razvijanje operativnih snaga za konvencionalno ratovanje. Odnosno, unitava se svaka volja za zapoinjanje ratnog sukoba to predstavlja najidealniju varijantu u svakom sukobljavanju: pobjediti prije nego bitka uope zapone.
Time se potvruje istinitost izreke da svaka batina ima dva kraja i informacijsko ratovanje koje je ujedno i promoviralo legitimnost preventivnog djelovanja, ima se na opisani nain vratiti natrag ravno u
glavu onima koji su sve osmisliti. Ista se stvar odnosi i na neprestano propovijedanje slobodnog trita
646

Untitled-1.indd 646

10/23/06 8:12:19 AM

Organizacija Ministarstvo informiranja

te se uspostava medijske konkurencije treba pozicionirati kao samo jo jedna trina borba na tom
navodno slobodnom tritu. Kao to sada CNN, BBC i ostale postaje djeluju na naem teritoriju, tako
Hrvatska svojim televizijskim programom ima svako pravo djelovati na njihovom podruju. Pa neka
se vidi u kojem e se smjeru okretati satelitski tanjuri po Europi i svijetu. Neka trite odlui, kada im
je to trite ve toliko milo i priraslo srcu.
Takoer u svemu to se navodi u vezi informacijskog ratovanja treba uvidjeti da zapadni ovjek, a
posebno europski narodi, naprosto unutar sebe ude za promjenom oblika informacija kojima su prezasipani od jutra do mraka, a to je ve i naglaeno. Iako nisu uope svjesni to je uzrok opeg nezadovoljstva i nepovjerenja prema informacijama koje sada primaju glavna je stvar nezadovoljstva u dosadi
monotonije uvijek iste varijacije na jednu lou temu. Za razliku od Bachovih fuga koje su majstorski
ostvarene varijacije na istu temu, a to dokazuje da je mogue na istoj osnovi lijepo izraajno djelovati,
ovdje je na djelu ponavljanje neeg runoga. Runoa je prisutna zato jer se radi o laganju, o vladavini
lai. Iako je kao i kod raznih minkerskih zahvata mogue na prvu loptu neto runo prikriti i nametnuti kao lijepo, ipak nakon neprestanog ponavljanja na kraju se makar suptilno i podsvjesno uoava
nedostatak estetinosti kojoj ovjek svojom nutrinom ipak tei. To je onaj prije navedeni neodreen
osjeaj nezadovoljstva koji sada vlada zapadnim ovjekom koji ne shvaa da je to prirodna reakcija
ljudskog bia na la koju se dubinsko-osjeajno osjea stalno prisutnom. Na to neobraeno trite koje
je gladno istine i ljepote koja po istini dolazi djeluje se prvenstveno kroz osnovno poelo irenja ljubavi
prema Bogu i ovjeku. Bog je ljubav, njome smo u istini, a potonjom u slobodi. Sve skupa je savrena
ljepota kojoj svaki ovjek tei, to je ono u svima nama to nam intuitivno govori od najmanjeg uzrasta
to je lijepo, a to je runo bez zavrene ikakve kole. tovie, mala djeca i prije nego to progovore
imaju razvijeni osjeaj za estetiku i kada vide neto antiestetino spontano reagiraju, i to uglavnom
plaem. Pri tome mala djeca imaju neoteenu intuitivnu stranu estetskog doivljaja i ne samo da dobro procjenjuju vanjsku estetinost, nego jednako tako osjeaju i unutarnju estetiku likova s kojima se
susreu. Dakle, svi elimo tu ljepotu na neki nain doivjeti i proivjeti, samo neki su, naalost, izabrali
potpuno krivi put za ostvarenje te tenje jer su doslovce vulgarizirali sve te uzviene pojmove: ljubav,
istinu i slobodu. Tako su se doveli do stanja propasti za vjenost, ali u toj vlastitoj zabludi tee tome da i
druge ljude navedu na svoj put propasti. Potpuno je jasno da nam je kao ljudima dano da ljubav, istinu
i slobodu ostvarimo kroz Isusa Krista i On je sva punina ljepote koja nas moe istinski ispuniti.
Tako i emitiranje televizijskog programa koji treba biti usmjeren na podruje zapadne kulture koja ima
unutar svojeg bitka ipak utisnut upravo taj Isusov lik. Iako je on prekriven svom silom raznog smea,
jednom kada se ta potisnuta ljepota ponovno razbukti i zadobije primjereno mjesto u ljudskim ivotima sva ova lana ljepota ili ljepota lai postaje automatski bezvrijednom. Poput balona od sapunice
sva se la rasprsne i nestaje pred ljepotom Gospodinovom i ljepotom Gospinom koju je jednako tako
nuno prikazivati u svrhu pobjede istine nad lai. A to je drugo pobjeda istine nad lai nego satiranje
zmijske glave, te je jasno odreeno da ena zmiji ima to uiniti.
U kontekstu informatikog rata to znai da sav trud koji se ulae u pobjedu ima smisla jedino ako je
kao osnovno naelo informacija koje se emitiraju u prostor sadrano u navjetenju Evanelja svim
ljudima po cijelom svijetu. Informacije moraju biti u slubi Gospodinovoj i sluiti Njemu na nain
da priprave ostvarenje Kristovog kraljevanja. Takve, u slubi Isusovoj, informacije postaju smetnjom
svim antikristovskim informacijama koje se svom silinom danas ire po svijetu, ali stoga to je vlast
nad zlodusima dana onima koji zazivaju Spasiteljevo ime, tako i naizgled mala koliina informacija
po imenu Isusovu nadvladava i baca u bezdan sve informacije koje su Mu protivne. Globalizacija se
onda moe dogoditi, ali to je onda neto posve drugaije od ove sadanje globalizacije koja se temelji
na oholoj ljudskoj samodovoljnosti gdje nema mjesta za Boga. Globalizacija koja ide iz navjetanja
rijei Boje je globalizacija mira, ljubavi i ivota za ovjeka, dok globalizacija koja ide iz navjetanja
moi novca i ovjekovog razuma donosi rat, mrnju i smrt. Da je tome tako imamo priliku vidjeti, a da
moe, da mora i da e biti drugaije i onako kako je to u skladu s voljom Oevom tek e se vidjeti. Prije
ili kasnije, ali e se to jasno vidjeti od svega ovjeanstva, to e biti medijski najznaajnija globalna
pojava kada e doi On ije je ime i Kralj kraljeva i Gospodar gospodara. (Otk 19, 16). To e biti onaj
ultimativni breaking news koji e prenositi moderni mediji.

647

Untitled-1.indd 647

10/23/06 8:12:20 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

* * *
Kao i u svemu ostalome, i ovdje je presudno imati odlunosti u djelovanju i hrabro pronositi istinu i
razobliavati lai. Propovijednicima lai dugo je truda i vremena trebalo da postignu dananje stanje
informativnog monopola na njihovu istinu (tj. la), ali im je cijela ta struktura postavljena na klimavim nogama. Koliko god se informacijska tehnologija razvila i koliko god da su je nauili zlorabiti u
cilju ostvarenja svojih planova, treba znati da medijska batina ima dva kraja, a upravo razvitak tehnologije ide vie na ruku onome slabijem.
Pogotovo iz razloga to se stavljanjem ljubavi, istine i slobode stvara nenadmaiva ljepota i to postaje
orujem kojemu se nije mogue suprotstaviti na zasadama mrnje, lai i porobljavanja koje stvaraju
antiestetski doivljaj u ljudima. Bez obzira koliko sada bili omaijani laima i zmijskim zavoenjima,
ljudi su uvijek u stanju prepoznati istinu, pa makar im se i ne sviala.
Neka je vide pa onda neka i izaberu to e initi: dobro ili zlo. Treega nema.

648

Untitled-1.indd 648

10/23/06 8:12:20 AM

Organizacija Ministarstvo iseljenitva

2.16. Ministarstvo iseljenitva (dijaspore)

Kao ptica daleko od gnijezda svog,
takav je ovjek daleko od svojeg zaviaja.
(Mudre izreke 27, 8)
Izrael se upropatava
pozivajui strance
Efrajim se mijea s narodima,
Efrajim je pogaa to je ne prevrnue.
Tuinci prodiru snagu njegovu, a on toga i ne zna!
Sjedine mu pobijelie glavu, a on toga i ne zna!
Naprasitost Izraelova protiv njih samih svjedoi;
i oni se ne vraaju Jahvi, Bogu svome,
i uza sve to oni ga ne trae!
Efrajim je kao golubica plaha i bez razuma;
oni pozivaju Egipat, idu u Asiriju.
Kamo god otili, na njih u razapeti svoju mreu,
oborit u ih kao ptice nebeske,
za njihovu ih kazniti zlou.
(Hoea 7, 8-12)
Nakon loeg demografskog rezultata, kao najveeg propusta iz vremena Tumanove vladavine, odnos
i rad s iseljenitvom je odmah na drugom mjestu te neslavne ljestvice. U oba je sluaja rije o propustima koji se najneposrednije dotiu ljudskog faktora i zato su zauzeli vodee pozicije. Kod loe demografske politike radi se o neroenim ljudima, o onima koji su potrebni kao budua bioloka osnova
nacije. Kod loe politike prema iseljenitvu radi se o ivim odraslim ljudima koje je pod svaku cijenu
trebalo iskoristiti za dobro svih. Osnovna je zabluda bila u krivom gledanju na bogatstvo koje dijaspora ima jer se gledalo iskljuivo na financijski kapital kojim hrvatski iseljenici raspolau, a nije se uvidio
ljudski kapital sadran u njima samima koji ima stostruko veu vrijednost od onog financijskog dijela
bogatstva. Iskustvo i znanja koje su ti ljudi stekli nemjerljiva je vrijednost i ako se ide na poveanje
bogatstva i snage hrvatske drave kroz ukljuivanje dijaspore to je jedino mogue kroz program koji
tei tome da se cjelokupna dijaspora svih generacija vrati natrag u domovinu.
Umjesto da se iskoristi ta neprocjenjiva vrijednost u ljudima i u prisutnome ljudskom kapitalu, sve je
ostalo i vie nego nerealizirano. Viestruko nerealizirano zato to umjesto da se ljudski kapital dovodi
natrag u Hrvatsku, dogodio se jo dodatni izvoz naeg novog ljudskog kapitala, a po kapitalistikom
principu ponude i potranje otiao je onaj koji ima visoku vrijednost, tj. onaj najproduktivniji. Nisu iz
Hrvatske i nakon osamostaljenja odlazili umirovljenici ili invalidi nego oni mladi i produktivni oni
najvredniji. Takoer je nepovratno proputena prilika da se iskoristi jedinstveni povijesni trenutak
stvaranja hrvatske drave nakon viestoljetne enje svih koji su imalo disali hrvatski. Trebalo je samo
malo truda da se planski i sustavno okupi i organizira hrvatsku dijasporu jednom jedinstvenom organizacijom koja bi oko sebe okupila svu iseljeniku snagu. Drava bi tako pruila dijaspori sve to je
potrebno za zadovoljenje ouvanja nacionalnog identiteta. Tuman i HDZ su ili na drugaiju koncepciju, ako je uope i bilo ikakve promiljene koncepcije, i provodilo se stihijsko torbarenje i stranarenje
te se tako dijaspora prepustila samoj sebi. Model uzmi novac i bjei iseljenicima nije trebalo puno da
bi ga proitali i od ushienja hrvatskom dravom dolo je do bolnog emotivnog razoaranja i pada entuzijazma. Posebno je to dolo do izraaja kada se saznavalo za brojne zlouporabe doniranih novanih
i materijalnih sredstava za osobnu korist pojedinaca iz dravne vlasti.
Ne da je biva vlast upropastila povjerenje iseljenitva prema Hrvatskoj dravi, nego je svojim propustom dopustila da se istovremeno i raspoloenje Hrvata u domovini negativno usmjeri prema Hrva649

Untitled-1.indd 649

10/23/06 8:12:20 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

tima u dijaspori. Tuman se okruio, i to u svojem najuem okruenju, u najmanju ruku sumnjivim
individuama, a kada se pogledaju rezultati njihovog rada, kada im se vide djela, vidi se da nisu htjeli
ili znali (svejedno) raditi u korist nacionalnih, ali su skoro svi odreda znali jako dobro raditi u korist
svojih osobnih probitaka.
Dvije naizgled jako oprene figure u likovima arinia i uka obuhvaaju sve ekstremnosti i svu isprepletenost strateki loe vuenih poteza od strane Tumana kao glavnog igraa moderne (demokratske) hrvatske drave. Tuman je u pogledu na politiku i dravnitvo kao na ahovsku igru svakako
velemajstor, ali je velemajstor koji nije uspio postati svjetskim prvakom zbog pacerskih pogreaka u
kljunim trenucima. Onda kada ima priliku matirati protivnika Tuman iz nekog neshvatljivog strahopotovanja nudi remi. Kao da se bojao pobijediti monike, da ih ne bi uvrijedio i da se oni vie ne bi
htjeli druiti s njim. Stvoren je dojam da je Tumanu bilo vie stalo to e rei meunarodni meetari
nego to e rei hrvatski narod, a to je u koliziji s temeljnim dravnikim suverenitetom. Pri tome se
i doslovce moe razumjeti konstataciju da je imao priliku postati svjetskim prvakom, tj. Tumanu su
se figure u jednom trenutku tako posloile da je mogao postati dravnikom svjetskog dometa u smislu
da njegov utjecaj ima presudno znaenje u svjetskoj konstelaciji snaga. Neto to je Tito, kojemu se Tuman divio upravo po pitanju njegovog meunarodnog znaaja, svojim manevriranjem uspio postii.
Jer uvijek treba imati na umu da veliina drave ili brojnost nekog naroda imaju svoje znaenje, ali
to je od sekundarne vanosti, a primarno je pitanje sadrano u stvarnoj suverenosti drave i njezinog
vladara. Ako je drava suverena i ako vladar te drave u potpunosti raspolae tom suverenou, onda
se mogu uiniti velike stvari na polju meunarodnih odnosa jer kada se dravnici susreu to je susret
osobe sa osobom i tu nestaje pitanje o veliini teritorija, brojnosti stanovnika ili ak i o bogatstvu, moi
i sili, nego sve dobiva isto osobno-ljudsku dimenziju. Ako je dravnik umijean i ako ima iza sebe
politiku kojom se moe nametnuti drugim dravnicima, on postaje djelatnim imbenikom kojeg se u
najmanju ruku respektira, ako toga nema i ako se postavi kao sluga ili potrko, obian izvritelj tuih
nauma, onda biva tako i tretiran. Tako se i Tuman mogao nametnuti da je krenuo u pravcu suverenosti koja je istinska i koja pretpostavlja slobodnu dravu i naciju, a iz istine i slobode izlazi i kreativnost,
pa bi suverenost dovela do stvaranja neega novoga u svijetu. Isto kao to je i Tito, to god tko mislio o
njemu i bez obzira na njegovo nehrvatsko i antikransko (masonsko) utemeljenje, imajui suverenost
imao i odreenu kreativnost, pa je iz toga doao i pokret nesvrstanih koji je svakako imao svoje znaenje. Ako nita drugo, Tito i njegov reim imali su koristi od tog pokreta i njemu se u svakom sluaju
isplatio taj angaman. S druge strane, Hrvatska je od politike slijepe sljedbe stranih naputak trpila i
jo uvijek trpi velike tete, a koristi skoro da i nema. Da se ilo putem slobodne i suverene Hrvatske
posve je bilo mogue izgraditi jedan globalni pokret siromanih i globalizacijom ugroenih drava
u svijetu. Svojevrsni obnovljeni pokret nesvrstanih gdje je nekadanja distanciranost od dva vojna i
politika bloka sada zamijenjena distanciranou od vladavine kapitala i hegemonizma SAD/Zapada. Tuman je posjedovao sve potrebne elemente potrebne za takvo preuzimanje svjetske tafete u
trenutku raspada komunistikog bloka i tada dezorijentiranog pokreta nesvrstanih, te davanja novog
smisla tom pokretu. Tumanov kapital u tom pogledu je bila njegova prolost partizana, Titovog generala, ak je i po mjestu roenja bio blizak Titu, a i takve se stvari trebalo znati iskoristiti u borbi
za hrvatski boljitak. To je sve jo uvijek ostvarivo i danas, ali je nepotrebno proputeno dragocijeno
vrijeme te nema vie niti samog Tumana i zato je pristup svemu sada posve drugaiji, a konkretnije o
svemu biti e rijei kod govora o vanjskoj politici.
Zato se sve ovo uope navodi u kontekstu iseljenitva, a ne u dijelu o vanjskoj politici i kakve sve ima
veze s na poetku spomenutima ariniem i ukom? Zato jer je odnos prema iseljenoj Hrvatskoj ono
to predstavlja najvaniji dio vanjske politike, tj. toliko vaan dio da ima svoje posebno ministarstvo
sa specifinim zadacima, a kroz navedene Tumanove najblie suradnike zrcali se veliki promaaj na
cjelovitom planu: i s dijasporom i s vanjskom politikom.
Da se dakle vratimo na lik i djelo arinia i uka kao onih koji su od Tumana odabrani kao za njega
najbolje to se moe nai u iseljenitvu. Oni su naizgled suprostavljeni jedan naspram drugoga, ali ta
se suprostavljenost na kraju svodi samo na borbu oko to bolje pozicije u vlasti. Istovremeno je njihov
sukob bio i sukob interesa Europe (Francuske) s jedne strane i SAD-a s druge strane, i sa Velikom
Britanijom u pozadini koja je uvijek posebnoj poziciji sjedenja na dvije stolice: europskoj i amerikoj.
650

Untitled-1.indd 650

10/23/06 8:12:20 AM

Organizacija Ministarstvo iseljenitva

Velika Britanija (Engleska) tako ujedno ostvaruje i punu kontrolu nad cijelim procesom prema svojim
planovima, no to je ve jedna posve zasebna pria. Sukob arini uak gledan kao sukob Francuske
i SAD-a oko toga tko e kontrolirati i profitirati ujedno predstavlja i sukob izmeu Velikog Orijenta i
kotskog masonskog reda. Nije to pravi sukob oko doktrine nego se radi o sukobu sukladnom onome
izmeu razbojnika oko podjele pljena. to se tie same rtve oko nje meu razbojnicima nema sukoba
i tu vlada jedinstveno htijenje da je se na bilo koji nain obespravi.
Na kraju je arini prividno i privremeno poraen, ali to mu je donjelo vie koristi nego tete jer je na
vrijeme prebjegao u antitumanovsku opoziciju i na kraju je jo pretvoren u velikog demokratskog
glasnogovornika. Kao vjerni promicatelj francuskih interesa dobio je i orden tzv. Legije asti za svoj
lojalan rad u stranoj slubi.
uak isto tako prikladno kao i arini dobiva orden od SAD-a kao svojeg vanjskopolitikog mentora.
Makar je vjerovatno i bio duboko u sebi proet hrvatskim nacionalizmom, uak ipak nije mogao pobjei od vlastite sjene. Morao je kao ameriki ovjek promicati prvenstveno interese SAD i raditi po
njihovim stratekim obrascima. Ako je i kalkulirao da e on uspijeti vie iskoristiti Amerikance nego
to e oni iskoristiti njega, po rezultatima ispada da je ta kalkulacija bila neosnovana. Konani poraz te
loe kalkulacije i povijanje pred amerikom doktrinom priznao je preputanjem svoje Hercegovine
meunarodnom protektoratu i to jo unutar nekakve sklepane Federacije u savezu s Republikom
Srpskom koja nipoto ne odgovara opstanku Hrvata na podruju cijele BiH. Da e u toj Jugoslaviji u
malom, s tom katastrofalnom formulom tzv. RS + Federacija BiH, Hrvati biti daleko najvei gubitnici
bilo je jasno kao dan one sekunde kada je obznanjeno na kakav se dogovor pristalo u Daytonu. Dogaalo se tada veliko (samo)zavaravanje Hrvata u BiH od strane Zagreba i hrvatskog dravnog vodstva
jer teko je bilo otvoreno priznati vlastiti poraz, ali danas imamo priliku vidjeti do kuda je doveo taj
Deytonski mir, a BiH Hrvati ne trebaju puno razmiljati jer sve jako dobro osjete na vlastitoj koi.
Osim katastrofalne politike prema BiH, obojica junaka su dobro iskoristili svoje pozicije za ostvarivanje osobne dobiti. arini je i tu bio lukaviji, da se ne kae pametniji, i sve je radio puno elegantnije
i uglaenije, ako nita drugo, nije se dao pribliiti kriminalnom podzemlju znajui da je to medijski
pogubno. arini se koristio principima polagane munje koja ne ubija rtvu nego malo uzima, ali na
duge staze se nakupi vie nego kada se na poetku uzme toliko da rtva kolabrira i vie nije sposobna
stvarati nove vrijednosti. Hajduki nain bio je primjereniji uku i njegovom klanu, a da nije to najpametniji pristup vidljivo je ve po tome to se malo po malo svi lanovi tog klana uklanjaju s pozicija,
a na njihova mjesta dolaze oni koji su ve samim time to ih istiskuju skloniji ariniu i njegovom
drutvu kao oponentu toga klana. U biti ve u injenici da je uak imao iza sebe taj klansko-rodijaki
oblik podrke, dok arini sve izvodi vie neutralno, tj. nema oko sebe neku vidljivu grupu koja bi se
identificirala s njim ili on s njom, vidi se tko se bolje pozicionirao na dugi rok.
Protuhrvatski voeni mediji jedva su doekali i zduno iskoristili cijelu tu potpuno nepotrebnu situaciju u dravnom vrhu. Malo su se oeali o arinia, vie onako usput i tek toliko da se neto napie, a
svu svoju panju su posvetili ultranacionalistu uku. Tu glavni cilj uope nije bio uak kao osoba,
nego upravo kao personifikacija tvrdog nacionaliste i time se htjelo dokazati da je svaki nacionalist
po prirodi primitivni kriminalac. Tako se stvara slika da je hrvatski nacionalizam neizbjeno pokvaren, korumpiran i kriminalno orijentiran dok je jedino nadnacionalna usmjerenost ona koja moe
biti potena i pravina. Da je uak kojim sluajem bio internacionalist, komunist, antifaist i slino,
sve bi njegove nepodoptine bile brzo zaboravljene kao to su to i ariniu, a prije njega udbaima i
svim ostalim antihrvatskim snagama. Ali kako je javno bio deklarirani nacionalist, sve to je uradio
loe dodatno se napuhuje i koristi za diskreditaciju i ocrnjivanje svakog oblika iskazivanja hrvatskog
nacionalizma.
Protuhrvatski mediji su cijelu tu situaciju iskoristili i za stvaranje nepovjerenja Hrvata u domovini
prema Hrvatima u dijaspori, jednako kao i obrnuto. Istovremeno se nedjelotvorna i neuspjena politika u BiH koristila za daljnje podjele koristei nepotizam i korupciju u hrvatskoj vlasti za neuveno
antagoniziranje izmeu Hrvata i Hercegovaca kao da oni nisu Hrvati jednako kao i svi drugi. Takoer
je opet na djelu licemjerna primjena dvostrukih kriterija, jer se neprestano naglaava kako je srpska
651

Untitled-1.indd 651

10/23/06 8:12:21 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

pretenzija prema hrvatskim teritorijima stvar individualne odgovornosti i tako Srbe oslobaa od zahtijeva za nacionalnom katarzom kojim bi se odrekli posezanja za tuim i time se iskreno pokajali za
sve ono zlo to je uraeno. Sve se prevaljuje na lea poglavito Miloevia kao da je on sam sve uradio
bez pomoi srpske inteligencije i kao da nije imao plebiscitarnu podrku srpskog naroda za svoju
imperijalistiku politiku. S druge strane, u sluaju Hercegovaca se namjerno kroz medije stvara slika
kolektivne odgovornosti hercegovakih Hrvata i oni se svi skupa prikazuju kao jedna velika mafijaka
druina koja jedino to zna to je ubijati, krasti i lagati. Hercegovcima se natovaruje breme kolektivne
odgovornosti prema Hrvatima i sve do dana dananjeg provlai se sugestija da su oni glavni krivci za
hrvatske nevolje u kojima se nalazimo. Istina tu nije od vanosti i to to su preko 90% Hercegovaca
asni, marljivi i poteni ljudi biva medijski ignorirano zbog jedne skupine kriminalaca koji ionako
nemaju nacionalnosti. Kriminalci su nadnacionalni jednako kao i svi oni koji na bilo koji nain prema
blinjemu ine zlo, jer ne moe netko voljeti svoj narod i po toj ljubavi biti nacionalist te istovremeno
onoga koga navodno voli istovremeno i potkradati.
Naravno da nije ni bilo za oekivati da mediji nee iskoristiti svaku priliku da unesu podjelu unutar
cjelovitog nacionalnog tijela, ali je zato bilo za oekivati od nacionalnog vodstva na elu s Tumanom
da ne dopusti stvaranje okolnosti koji su omoguili djelovanje onima koji ne ele Hrvatsku dravu vidjeti kao slobodnu i suverenu nego kao podloniku banana republiku. Nije se smjelo protuhrvatskim
elementima dati streljiva za njihovo djelovanje, a skoro sve to i kako se radilo, u ovom sluaju na pitanju iseljenitva, ilo je u prilog neprijateljskoj propagandi. Nije onda bilo teko izmanipulirati hrvatski
narod preko monopola nad medijima koji su postigli na lokalnom (hrvatskom) kao jo odavno i na
globalnom planu. Takve kardinalne pograke hrvatsko dravno vodstvo vie nema luksuz ponavljati
jer se sada dolo do situacije gdje je na obzoru pogibelj za naciju i za dravu te svaki potez mora biti
dobar. Tek kada se hrvatska drava pokae istinski izmjenjenom onda se i jednom dosljednom, principjelnom, djelotvornom i nadasve moralno utemeljenom politikom zatite nacionalnih interesa moe
ponovno zadobiti povjerenje hrvatskog iseljenitva.
* * *
Da se u radu s iseljenitvom pristupilo makar malo potenije i organiziranije, sve uloeno viestruko
bi se vratilo natrag. Zato je glavni zadatak Ministarstva iseljenitva ponovno uspostaviti neogranieno
povjerenje iseljenika prema institucijama hrvatske drave i cjelovitom dravnom podrkom privlaiti
iseljenike na masovno doseljavanje natrag u Hrvatsku. Uostalom, i planirana demografska obnova
po kojoj Hrvatska za najvie 40-tak godina mora imati najmanje 15 milijuna stanovnika temelji se na
masovnom povratku iseljene Hrvatske. Kako prema grubim procijenama u cijelom svijetu ima ca. 2,5
do 3 milijuna Hrvata i ako se uspije privui natrag barem jednu treinu onda je to broj od ca. milion
povratnika. Ta pretpostavljena brojka je onaj dodatni demografski impuls koji u poetnoj fazi toliko
nedostaje hrvatskoj dravi i kao radna snaga, ali i kao nove obitelji koje e same svarati nove narataje.
Tako se sadanja brojka od ca. 5 milijuna Hrvata poveava i od tuda se kroz prije opisanu demografsku
politiku stvara oekivanje o najmanje jednom demografskom udvostruenju za nekih 30 do 40 godina.
Bez potpore u ljudima iz iseljenitva koja se ovdje planira i demografska i sveopa dravna obnova
jako je teko ostvariva.
Ministarstvo iseljenitva takoer uspostavlja jedinstvenu svehrvatsku ustanovu koja po cijelom svijetu
organizira i okuplja Hrvate svih narataja dijaspore. Svojim radom vodi skrb o ouvanju nacionalnog
identiteta i poveanje svjesnosti svojih korijena. Posebno se to odnosi na drugu, treu ili ak i neku
dalju generaciju hrvatskih iseljenika koji su u opasnosti izgubiti svaki osjeaj pripadosti hrvatskom
nacionalnom biu osim po eventualno zapamenoj prii o tome kako je neki njihov djed ili baka doao
iz neke europske zemlje koja se zove Hrvatska. To nije ono to moe biti prihvatljivo i zato se kroz Ministarstvo iseljenitva ima voditi organizirano obrazovanje i odgajanje sve iseljenike populacije. Na to
treba gledati kao na visokoisplativo ulaganje jer se kroz uenje prvenstveno hrvatskog jezika i povijesti
daje najbolja osnova za motiviranje iseljenika na povratak svojim korijenima. Posebno se to odnosi
na mlade generacije iseljenika koji predstavljaju i najproduktivniji dio dijaspore. Mladi u dijaspori su
najvredniji ljudski kapital koji Hrvatska moe s malo truda navesti da se odlue na ivot u domovini
njihovih predaka.
652

Untitled-1.indd 652

10/23/06 8:12:21 AM

Organizacija Ministarstvo iseljenitva

Ministarstvo se tako bavi organizacijom vrtia, kola, kulturnih i sportskih aktivnosti, obiljeavanjem
nacionalnih praznika i blagdana te kao kruna svega ponudom privilegiranih turistikih putovanja u
domovinu. Posebno za mladu populaciju iseljenika koji e tako imati iste privilegije kao njihovi vrnjaci iz vrtia, kola i fakulteta te zajedno s njima moi koristiti objekte namjenjene za praznike aktivnosti. To je najbolji nain da se mladi u iseljenitvu emotivno veu s domovinom. I to do takve mjere da
uz ostale pogodnosti kao to su besplatno studiranje, mogunost zaposlenja i nadasve dobre perspektive za ivot u Hrvatskoj sve skupa stvori situaciju da se masovno doseljavaju natrag u domovinu.
Hrvatsko se iseljenitvo mora jednako tako sustavno evidentirati kako bi se moglo prikladno raditi, ali
ako je potrebno i prikupljati donacije kada to situacija zahtijeva. Svojim sveukupnim radom hrvatski
vladar i sve strukture vlasti moraju dokazati da su uistinu zasluni povjerenja i da donacije idu za opu
korist hrvatskog naroda.
Isto tako se podrazumijeva da sama organizacija i smjer djelovanja prema iseljenitvu ovisi i prilagoava se okolnostima u kojima se neka iseljenika populacija nalazi. Razliiti je pristup u Europi, a
opet poseban je tretman potreban za Sjevernu i Junu Ameriku, za Junu Afriku i za Australiju ili Novi
Zeland. Cilj je svugdje isti: iseljenike vratiti natrag u domovinu, ali pristup ostvarenju tog cilja ovisi o
mjestu boravka iseljenika.
Da je ova moderna hrvatska dravna vlast bila iole sposobna za neto vie kreativnosti od pukog ivotarenja bez dubinske svrhe, bez spoznaje smisla ljudskog ivota, poslanja svakog ovjeka i po tome
smisla postojanja i poslanja nacija, radila bi prave stvari u pravom trenutku. Tako se ne bi propustilo
iskoristiti priliku koja se stvorila u Argentini kada je je pogodila ekonomska katastrofa. Moglo se i moralo se pomoi ondanjim Hrvatima svih narataja i organizirati iseljavanje iz Argentine u domovinu.
Stanje u koje je zapala Argentina navelo je puno mladih Argentinaca koji imaju bilo kakvu etniku
povezanost s nekom europskom zemljom (najvie s Italijom, panjolskom i Njemakom) da stanu
pred veleposlanstva dotinih zemalja i trae dozvolu za doseljenje. Mladi su eljni rada i prosperiteta
radom, a to im je naglo postalo nemoguim u Argentini, i potraili su mjesta gdje su se nadali ostvariti svoja potpuno legitimna stremljenja.
alosno je bilo gledati te redove ispred talijanskih, panjolskih i njemakih veleposlanstava i znati da
Hrvati iz Argentine nemaju to traiti pred hrvatskim veleposlanstvom jer smo i sami na u pogubnoj
gospodarskoj situaciji i na najboljem putu u identinu krizu. To su znali i sami argentinski Hrvati pa
nije ni bilo neke bitnije potranje za ivljenjem u Hrvatskoj. A sve je moglo biti potpuno suprotno i
stvoriti takvu situaciju da ispred hrvatskog veleposlanstva ne stoje samo argentinski Hrvati, nego i
Argentinci drugih etnikih korijena. Sve se moglo uraditi i priskrbiti Hrvatskoj i njenom gospodarstvu
prijeko potrebnu radnu snagu. Jednako se tako i situacija u Junoj Africi mogla iskoristiti za povrat
ondanje hrvatske etnike komponente u trenutku neizvjesnosti nastale promjenom reima. Da je Hrvatska u oba sluaja imala to vrijednoga ponuditi u smislu rada i ivljenja dostojnog ovjeka sigurno
bi najvei broj Hrvata potraio sigurnost u okrilju domovine. No ne treba plakati nad proputenim
prilikama nego nauiti iz njih i raditi ono to je mogue da se propusti isprave i na druge naine nadokade neki proputeni povoljni momenti iz prolosti. Tako je proputena glavna prilika u Argentini
i Junoj Africi, ali se ponudom mogunosti za napredovanje u vremenu razvoja i neizvjesnosti moe
dati neto dovoljno atraktivnog i izazovnog za mlade i poduzetne sposobne ljude.
Poseban odjel pri Ministarstvu iseljenitva ima se brinuti o tome da povratnici u domovinu prime svu
potrebnu pomo i najosnovniju skrb za sami poetak novog ivota. Dravni ustroj sam po sebi mora
biti toliko djelotvoran da nema potrebe za nekakvim posebnim protekcijama to se tie birokratskih
procedura. Ukoliko povratnici imaju problema s birokracijom, to znai da i sadanji stanovnici imaju
jednako takve probleme i da dravna uprava nije djelotvnorna, a to opet znai da cijela dravna vlast
ne radi dobro svoj posao. Birokracija ili je, ili nije djelotvorna i neke sredine izmeu te dvije mogunosti u biti nema. Tako svrha odjela za prijem povratnika ne bi trebala biti u birokratskoj ispomoi
nego vie jedan psiholoki faktor koji moe dati savjet, pokazati najobiniju ljudsku i prijateljsku brigu
nekome koji se odluio na veliku ivotnu promjenu i sav rizik koji s tom promjenom dolazi. Sasvim
je prirodno da e povratnici osjeati nesigurnost i odreen dozu straha od nepoznatog i to je ono to
653

Untitled-1.indd 653

10/23/06 8:12:21 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

treba Ministarstvo iseljenitva ublaiti i ljudima pomoi. Naravno da se podrazumijeva i mogunost

pritubi povratnika na adresu Ministarstva za sve ono to se smatra pogrenim ili na bilo koji nain
loim, te onda Minitarstvo primjereno i promptno reagira i tako obavlja vrijedan posao ukljuivanja
povratnika u ivot hrvatske drave i naroda.
Hrvatska mora iskoristiti potencijal koji je dugo vremena odlazio van i gradio tue drave. Mora se
vratiti one iji su oevi ili djedovi otili zato to ovdje nisu imali mogunosti za dostojanstven i uspjean ivot i rad, a stvaranjem sposobne hrvatske drave stvaraju se svi uvjeti za prestanak iseljavanja i
poetak velikog okupljanja Hrvata iz svih krajeva svijeta.
Ve je vie puta naglaeno kako je glavna zadaa Ministarstva iseljenitva promjena jednog kroz povijest jo od druge polovice 19. stoljea stalnog trenda iseljavanja Hrvata iz njihove domovine. Promjena tog povijesnog tijeka je neto to ima svoju simboliku po slinosti Jahvinog obeanja da e
sakupiti raseljene Izraelce i ponovno ih nastaniti u njihovoj nekadanjoj domovini. Nije sluajnost ta
podudarnost u raseljenosti Hrvata i idova i nije sluajnost u tome da se u oba sluaja ima dogoditi
okupljanje rasprenog ljudstva sa svih strana svijeta. idovski se povratak na podruje nekadanjeg
boravka odigrava na cionistikim naelima, a to znai da je tu na djelu protuboja ljudska volja. To to
je cionistima uspjelo postii ponovnu uspostavu izraelske drave dogodilo se po Bojem doputenju sa
svojom konanou u raspletu na Armagedonskoj bitci posljednjih vremena. S druge strane, Hrvati su
u prilici okupiti se natrag na naelima suprotnim od onih na kojima se temelji cionistika ideja. Uope,
ako se pogleda na Hrvatsku i Izrael moe se vidjeti da je na djelu jedna zrcalnost gdje je jedna drava
u suprotnosti s drugom po svojem poslanju.
Izrael biva stvoren na jednom pothvatu iji su razmjeri nepojmljivi ovjeku koji nije upuen u beutnost samog vrha judeo-masonskih posveenika, a pseudojudejci ti koji su ujedno predvodnici
cionizma i masonske hijerarhije te sainjavaju onaj sami vrh antikristovske piramide svjetske hijerarhije moi. Da bi se najkrae ispriala pozadina koja stoji iza proglaenja Izraela 1948. godine dovoljno
je rei da su dva svjetska rata bila potrebna kao priprema za ostvarenje tog cionistikog cilja. Oceani
ljudske krvi su rtva potrebna za cionistike planove, a nakon toga ide se prema njihovom konanom
zaokruenju u vidu preuzimanja kontrole nad Jeruzalemom (1967. godine) i izgradnje novog, treeg
hrama na mjestu nekadanjeg Hrama, a sada zauzetog damijom AlAksa te se tek treba realizirati u
blioj ili daljoj budunosti. Dok se to zauzee i izgradnja novog hrama ne izvri cionistiki projekt
je nedovren. Tako i dananji Izrael treba gledati kao na dravu koja nije do kraja realizirana prema
nepromjenjivim planovima njegovih graditelja/upravitelja, tj. prema cionistikim planerima iz redova
pseudojudejaca koji su uzurpirali liderstvo nad cjelokupnim idovstvom i sve ih smiljeno vode iz
jedne u drugu tragediju. Osnovni pothvat koji su cionisti/pseudojudejci ostvarili je u tome da su pokrenuli masovna doseljavanja idova iz cijelog svijeta, a posebno iz ratom opustoene Europe.
Podudarnost koja se inverzivno zrcali u hrvatskom sluaju je u tome to za razliku od Izraela nije
bilo nikakve volje monika ovoga svijeta za doputenje stvaranja hrvatske drave. Sve je ono ljudsko
i mono, a odmetnuto od Boga, na ovome svijetu bilo protivno Hrvatskoj, ali kako je Bog po svojem
doputenju pustio da se ostvari cionistiki Izrael, tako je po svojoj intervenciji u povijesna zbivanja
pomogao ostvarenje drave Hrvatske. Takoer, za razliku od Izraela, Hrvatska se stvara na krvi hrvatskih muenika, na krvi vukovarskih heroja, pobijenih ranjenika odvedenih iz bolnice i svih ostalih
koji su dali svoje ivote za domovinu. Nije bilo beutnog rtvovanja drugih za nae ciljeve, nego se
davalo iz svojeg vlastitog izvora, iz svoje ljubavi prema blinjemu, prema domovini i prema boanskoj
pravinosti kojom je proeta idealizirana slika eljene drave.
To su osnovne postavke po kojima su Izrael i Hrvatska dvije znakovitosti dananjega svijeta. Odbacivanjem Isusa kao Mesije idovi su se sami izopili iz statusa izabranika, a oni narodi koji Isusa prigrle, pa bili
oni i pogani, postaju izabranicima Bojim, kako je reeno u Evaneljima. Izrael je miljenik svijeta: svi mu
se ulizuju i svi mu povlauju ne usuujui se rei istinu o nepravednosti i zloinatvu na kojemu je stvoren po ljudskoj volji. Hrvatska je potpuna suprotnost i neprestano je se poniava i bez imalo potovanja
ophodi prema hrvatskom narodu. Doslovce se nad dravom i narodom hrvatskim provodi silnitvo koje
nema drugoga utemeljenja nego u mrnji na ono malo vjere u Isusa koja jo ivi u hrvatskom narodu.
654

Untitled-1.indd 654

10/23/06 8:12:21 AM

Organizacija Ministarstvo iseljenitva

Dovodei sve ovo u kontekst Ministarstva iseljenitva treba rei da je i tu oprenost s Izraelom jer
dok se idove moi i voljom silnika ovoga svijeta dovodi sve vie u Izrael, Hrvati se i dalje iseljavaju
umjesto da se i oni ponu vraati svojim korijenima. Sada, s Programom nacionalnog opstanka i po
tome ostvarivom preokretu tog procesa iseljavanja Hrvata, mijenja se i cijeli geopolitiki balans u nevidljivim duhovnim sponama Izraela i Hrvatske. Ako su ova zapaanja tona, onda bi sa trenutkom
probrazbe procesa iseljavanja Hrvata u proces doseljavanja Hrvata iz cijelog svijeta dolo do preobrazbe tog procesa u Izraelu kao suprotnosti u poslanju naspram poslanja Hrvatske drave.
Koliko je ovo pitanje povratka iseljene Hrvatske znaajno po svojim dosezima i kolike su implikacije
tog okupljanja Hrvata iz svijeta u domovini vidljivo je itajui Gospinu objavu don Stefanu Gobbiju.
Tu Gospa govori hrvatskom narodu i kao posebnu vanost naglaavam slijedei izvadak iz objave na
cenakulu u Zagrebu 20. rujna 1996. (cjelovita objava dana na poetku knjige, strana 2.):
Ne boj se malo stado. Vaa nebeska Majka udijelila vam je dar da se okupite sa svih strana u Njezinu
pobjedniku etu.
Doao je as odluujue bitke.
Tu je od Gospe lijepo reeno, a tim obeanjem s nebesa ujedno i navjeteno da se ima dogoditi okupljanje Hrvata sa svih strana i odmah nakon toga Gospa nam govori kako slijedi odluujua bitka. Te
dvije stvari su, prema tome, u meusobnoj uzrono-posljedinoj vezi. Okupljanje koje nam dolazi
kao dar nebeske Majke. Okupljanje u Njezinu pobjedniku etu. Okupljanje koje malo stado pokree
u as odluujue bitke. Okupljanje na ovom komadiu Zemlje koji se zove Hrvatskom. Komadia na
kojemu od stoljea sedmog tu Hrvati ive. Dakle, Hrvatska i Hrvati po ovoj (privatnoj) objavi predstavljaju mjesto okupljanja Djeviine pobjednike vojske koja odrauje svoje poslanje u zavrnoj bitci
velikog ratita. Veliko ratite je ono koje je protegnuto od sukoba na nebu do projekcije ili nastavkom
tog sukoba na zemlji izmeu ljudi podijeljenih na dva polariteta: Kristovog i Antikristovog.
Sve skupa dalje navodi na jo veu posveenost preobrazbe hrvatske drave iz one koja je makar i
nesvijesno i iz neznanja upravljana antikristovskim naelima u dravu koja je slubenica Gospodnja.
Drava koja slui pripadajuem narodu, ali i svim drugim dravljanima, kao najdjelotvornije sredstvo
u ljudskom radu na pripravi Kraljevstva Bojeg, tj. kraljevanja Krista Kralja. Onako kako svaki narod
i svako ljudsko bie i treba biti posveen u svojem radu i to ponajprije za svoje vlastito dobro, a time
kroz Krista koji je ujedinitelj ovjeanstva istovremeno i za dobro cijeloga svijeta.
Pjesma povratnika
Kad Jahve vraae sunjeve sionske,
bilo nam je ko da snivamo.
Usta nam bjehu puna smijeha, a jezik klicanja.
Meu poganima tad se govorilo:
Velika im djela Jahve uini!
Velika nam djela uini Jahve: opet smo radosni!
Vrati, o Jahve, sunjeve nae ko potoke negepske!
Oni koji siju u suzama, anju u pjesmi.
Ili su plaui nosei sjeme sjetveno:
vraat e se s pjesmom, nosei snoplje svoje.
(Ps 126, 1-6)

655

Untitled-1.indd 655

10/23/06 8:12:22 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

2.17. Ministarstvo za autohtone Hrvate izvan drave

Tko se uzda u Jahvu, on je kao brdo Sion:
ne pomie se, ostaje dovijeka.
Bregovi okruuju Jeruzalem:
Jahve okruuje narod svoj odsada i dovijeka.
(Psalmi 125, 1-2)
Ministarstvo za auhtohtone Hrvate ima zadadak voditi brigu o Hrvatima koji ive u povijesnim hrvatskim krajevima, a koji zbog nesretnih povijesnih okolnosti nisu potpali unutar granica suvereniteta
dananje hrvatske drave.
To se prvenstveno odnosi na Hrvate u sklopu ovoga to je sada nazvano Republikom Bosnom i Hercegovinom, tj. barem ono malo Hrvata to ih je jo ostalo. Ostale autohtone hrvatske zajednice su one
u Vojvodini, Crnoj Gori, Kosovu, Slovakoj, Austriji, Italiji i Rumunjskoj s tim da je tim redosljedom
otprilike odreen i stupanj angairanosti Ministarstva za autohtone Hrvate u odnosu na dravu u sklopu koje obitavaju. Svakako da je najvei prioritet dan Bosni i Hercegovini jer je za opstojnost hrvatske
drave u ovom obliku kakav danas ima nedopustivo pristati na nestanak hrvatske komponente u BiH
prostoru. Onoga trenutka kada Hrvati u BiH izgube svoju bioloku prisutnost na teritoriju BiH i time
biva nepovratno izgubljena cijela BiH. Odmah zatim pada cjelovitost same Hrvatske i to na nain da
se raspad pokree iz podruja krajnjeg hrvatskog juga i dalje se poput karcinoma razvija prema sjeveru. Ne treba isljuiti i sinhronizirano djelovanje iz smjera sjevernog Jadrana, tj. Istre na koju posve
otvoreno pretendira talijanska iredenta, a svojim je velmonim ambicijama podupiru lokalni obmanjivai pod krinkom regionalizma, tolerancije, civilnog drutva, ljudskih prava i ostalih podmetanja
nacionalnoj suverenosti. Sve se te teritorijalne pretenzije i htijenje za razbijanjem Hrvatske mogu u
svojoj punini realizirati tek kada BiH Hrvati postanu beznaajna kategorija i kada BiH postane etniki
oienom od Hrvata. Na takav razvoj dogaaja ne treba uope sumnjati jer je prostor hrvatskog juga,
a i cijela obala s otocima prevelika vrijednost da bi je se grabeljivci odrekli. Ako im se prui prilika
za grabe i otimainu naeg prostora, oni e to sa zadovoljstvom izvriti kao to su to stalno i radili
po cijelom svijetu kroz cijelu povijest. O nama samima, o tome koliko smo kao nacija jaki i sposobni izgraditi dravu koja e prikladno zadovoljiti potrebe aktualnog povijesnog trenutka ovisi da
li e to uspijeti svjetskim grabeljivcima teritorija, blaga, ljudi, ali i dua kao konanog plijena.
Navedenom neophodnou za biolokom prisutnou na svojem teritoriju jedino je mogue imati
ita od politikog, gospodarskog, kulturnog, medijskog i svakog drugog utjecaja na zbivanja u BiH.
Bez Hrvata u BiH kao kompaktne i kvantitativno osjetne demografske prisutnosti sve ove prie kojima se deklarira nekakva navodna briga za hrvatske nacionalne interese su puka besmislica. Hrvatski
nacionalni interesi su jedinstveni interesi koji nisu ogranieni dravnim granicama nego obuhvaaju
cjelovitu hrvatsku naciju gdje god da se nalazi. Drava Hrvatska je ona sredinja nacionalna institucija
koja je po svojem statusu drave istovremeno i matica koja osigurava postizanje ukupnih nacionalnih
interesa.
U svome odnosu prema BiH Hrvatska zna da je bioloka prisutnost ono to se jedino rauna i to
jedino vrijedi u kalkulaciji odnosa unutar podruja BiH. Sve ostalo su prazne rijei i mrtva slova na
papiru. Takoer, biolokom prisutnou Hrvata moe se jedino djelotvorno oduprijeti podlim djelovanjima protiv hrvatske komponente u BiH kroz razne politiko-gospodarske spletke koje idu od vrha
(tzv. meunarodni imbenik), preko izdajnikih hrvatskih dravnih vlasti, pa sve do najnie razine
(lokalna vlast u BiH nehrvatska i hrvatska jednako). to je hrvatski narod vie prisutan i to je kompaktniji unutar sebe to je lake suprostavljati se svima onima koji svaki iz svojih pobuda ele Hrvate
izbrisati kao jednu iole osjetnu komponentu u BiH jednadbi s najmanje tri nepoznanice. Rauna se
od strane svjetskih silnika da, ako je jedna nepoznanica manje, onda je lake izraunati konani rezultat i lake je provesti kontrolu nad teritorijem i ovladavanjem prirodnim bogatstvima. Isto tako ima
u toj raunici svoje mjesto i pretenzija prema samoj Hrvatskoj na nain kako je to prije navedeno, ali
nad svime dominira duhovna podloga cijele prie te pripadajue pretenzija za unitenjem kranstva,
656

Untitled-1.indd 656

10/23/06 8:12:22 AM

Organizacija Ministarstvo za autohtone Hrvate izvan drave

tj. Katolike Crkve kao nositeljice i uvarice pravovjernosti. Zato je u cilju suprostavljanja svim oblicima negativnih djelovanja kao ono osnovno u opisu posla Ministarstva za autohtone Hrvate odreeno
ouvanje i poveanje demografske slike Hrvata u BiH. Sve to se radi, radi se u tu svrhu i s tim ciljem.
Naravno da se uz kvantitetu radi na podizanju i kvalitativnih vrijednosti Hrvata u BiH, to je neto to
se treba podrazumijevati samo po sebi. Pogotovo iz razloga to su sada, a tako e sigurno i dalje biti
barem jedno dogledno vrijeme, Hrvati najmanje brojan narod u BiH pa se samo kroz vlastitu veu
kvalitativnu vrijednost moe kompenzirati manjak u brojnosti. Jednako se tako treba podrazumijevati
da se sva kvaliteta koju se eli osigurati postie jedino na kranskom temelju, a sve kroz vjernost crkvenom nauku danom Rimokatolikom crkvom.
Posve je drugo pitanje to je ono zbog ega je stanje s Hrvatima u BiH danas tako dramatino loe i to
je uzrokovalo takovo loe stanje? Naalost, mnogim hrvatskim nacionalistima koji ne mogu prihvatiti
objektivno i cjelovito gledanje na uzroke i posljedice te pripadajue zasluge i odgovornost, nikako nee
pasati odgovor na prethodno pitanje. Kao glavnog krivca ovoga stanja nema se koga drugoga odrediti,
ve se odgovorni jednostavno sami nameu: neuspjena Tumanova politika sa ukom kao glavnim operativcem za BiH je ono to je dovelo Hrvate u poloaj u kakvome su danas. Nema nikoga
drugoga koga se niti u tragovima moe proglasitim odgovornim za posljedice koje su snale Hrvate u
BiH. Tuman i uak su tu preuzeli potpuno upravljanje sudbinom Hrvata u BiH, kod Hrvata u BiH
postigli aklamativno povjerenje kojim su im vjerovali kao onima koji e ostvariti njihove tenje, pa
tako i za sve dobro ili loe to je po tom pitanju uinjeno. Nipoto se takvom konstatacijom ne negiraju
svi ostali initelji koji su to stanje takoer stvorili svojim djelovanjem, ali upravo se i radi o tome da se
uspjenost i neuspjenost hrvatskog dravnog vrha mjeri u odnosu na te faktore okruenja. Najlake
je za neuspjeh okriviti nekoga drugoga, traiti opravdanje za vlastite slabosti i propuste izvan vlastitosti. No, to je ujedno i potpuno besmisleno, jer kada vanjskih negativnih djelovanja ne bi bilo onda bi
svatko mogao biti uspjean dravnik, a potvrdu uspjenosti se ne moe stvarati u odnosu na sebe nego
u odnosu na drugoga. Oni koji opravdavaju Tumanov neuspjeh u BiH time da je bio primoran prihvatiti ponueno (tu se misli primarno na Dayton) jer je bio takav odnos snaga, kao da su slijepi pred
time da je Tumanov posao bio da stvori povoljniji odnos tih snaga, tih sila koje tek onda predstavljaju
nekakvo pravo. Jednako tako kao da su slijepi pred svom silom argumenata koji jasno dokazuju da je
unutar cijelog hrvatskog nacionalnog korpusa bilo toliko neiskoritenih potencijala koji bi onda dali
teinu u mjerenju snage na meunarodnom tritu sile, kako bi se moglo nazvati diplomatske igre i
pripadajua protokolarna prenemaganja. Diplomacija drave i pripadajue joj nacije je onoliko jaka
koliko sile stoji iza nje. Nije to iskljuivo vojna ili gospodarska sila, a na to se diplomacija danas svela,
nego sila moe biti duhovna, moralna. Odnosno, to je sila ljubavi, istine i slobode koja nadjaava pozemljarske silnike i njihovu golu silu u koju se toliko uzdaju. Da se Hrvatska unutar sebe tako ostvarila
da ne bude oslabljena kriminalom, korupcijom i nesposobnou na najvanijim mjestima u dravnom
vrhu pa sve do najniih razina, da se radilo barem donekle bolje, ve bi i pregovaraka pozicija Tumana ili bilo koga drugoga bila nemjerljivo boljom. Ovako, kada se radilo u Hrvatskoj i BiH kako se ve
radilo, stvarno stoji da je Tuman izvukao maksimum mogueg, ali s drugaijom Hrvatskom mogui
minimum bi bio viestruko vei od Tumanovog maksimuma.
Jasno je da se ovo prije navedeno kao dravniki neuspjeh prvenstveno odnosi na Daytonski sporazum
kojim je odreena sudbina Hrvata u BiH ovakvom kakva je sada i ne treba nita uditi jer onaj kome je
pogled bio barem donekle bistar mogao je jasno vidjeti to Dayton stvarno znai za BiH Hrvate odmah
po objavljivanju postignua tog povijesnog sporazuma. Nije tu bilo nikakvih nejasnoa o tome da
Dayton znai legalizaciju anglo-amerike okupacije/dominacije nad BiH. Kako to formalistiki izgleda i kako je to iskonstruirano na nain da sve izgleda tako da svaka strana moe tvrditi da je dobila
ono to joj strateki odgovara, druga je stvar. To je napravljeno iz razloga omoguavanja demagogije
svim BiH stranama: Hrvatima, Srbima i Bonjacima da mogu opstati na svojim pozicijama, i to barem
na samom poetku implementacije Daytona. Tonije, da im se omogui opstanak na vlasti sve dok se
u BiH ne pozicioniraju najprije vojne, a zatim i sve ostale snage onoga tko je stvarna vlast u BiH tzv.
meunarodna zajednica kojom operativno upravlja anglo-amerika sila. Dolaskom vojne sile i pripadajueg protektorata, sve to se dogaa u BiH, dogaa se kao jedna obina farsa kojoj nije ravna ak ni
standardna demokracija prisutna na Zapadu ili tzv. zemljama tranzicije. U BiH je standardna farsa od
demokracije postala farsom unutar farse, to je uistinu jedno postignue ravno najveim dramatiari657

Untitled-1.indd 657

10/23/06 8:12:22 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

ma, a ima u sebi i hegelovske dijalektike negacije negacije to je takoer pokazatelj jednog bezbonog
obrasca. To je jedno (anti)kreativno postignue od kojega korist imaju upravo one sile koje su iz svojih
centrala izdaleka upravljale cijelom krizom raspada SFRJ i to je upravljanje krizom izvedeno na takav
nain da bi se dovelo do ovoga stanja u kojemu se mogu slobodno smatrati (trenutnim) vlasnicima
BiH.
Sama BiH je opet jedan misterij za sebe i iako sada izgleda da su diaboline sile uspjele u svojem cilju
zato jer trenutno imaju kontrolu nad prostorom, tj. nad BiH kao materijom, nemaju nikakve kontrole nad duhovnom stvarnou koja natkriva prostor BiH. Koliko je misterij BiH prostora neotkriven
onima koji pripadaju tom prostoru na osnovu svoje vjere i nacionalnosti, jo je vie nedokuiv svim
stranim silnicima koji su tim prostorom pokuali zagospodariti. Jedno je prilino sigurno to se tie
prostora BiH, a to je da se na osnovi toga koja svjetska sila trenutno kontrolira taj prostor, moe ustvrditi da je ta sila ona koja je trenutno svjetski dominantna ili na samome vrhu svjetske moi. Tako se
nad prostorom BiH izmjenjuju razliiti vlasnici: od Rimskog carstva pa do sadanje SAD/EU/NATO
sile. ak je i razdoblje kada je Hrvatska kao kraljevina na vrhuncu svoje moi za Petra Kreimira IV.
vladala izmeu ostalog i prostorom dananje BiH. Ujedno je to bilo razdoblje kada je Hrvatska bila po
svojoj snazi u rangu ondanjih jakih drava pa je po tome bila ak i svjetska sila, koliko god to kratko
trajalo. Hrvatska je tada bila cjelovita, to znai da je pokrivala podruje Hrvatske i BiH kao jedne
cjeline od Tomislava do Kreimira. Slabljenje u svjetovnoj moi dolazi tek s nesretnim sektatvom
jednog dijela Hrvata koji su zbog slijeenja bogumilske hereze postali uzronikom otpada BiH od
hrvatskog nacionalnog, a samim time i dravnog tkiva. To samo pokazuje pogubnost koju otpad od
Crkve donosi jednom narodu, a u ovom sluaju to se desilo nama Hrvatima te zbog jedne jedine sekte
Hrvati umjesto da budu narod koji bi po veliini teritorija i brojnosti bio meu veima u Europi
ostajemo malobrojni te samim time i slabijima. Ne treba zbog toga oajavati ili liti gorke suze nad
svojom sudbinom nego to shvatiti kao jednu skupu povijesnu lekciju o tome kolika je pogubnost heretikih naukovanja. Takoer treba u tome vidjeti i Providnost koja upravlja povijeu, te znati da je to
zlo koje je pogodilo Hrvate i taj tijek dogaaja koji nas je uinio malobrojnima i oslabio nas do mjere
da je na obnovu drave trebalo ekati vie stoljea u cilju postignue nekog veeg dobra. Providnost
Boja tim trpnjama koje smo proli smjerava Hrvate prema svojem poslanju koje inae ne bi bili potaknuti ispuniti da se povijest drugaije odvijala i da smo se razvijali neometanima prvenstveno od
Turske (islamske) poasti.
Ovako smo prisiljeni pomiriti se s otpadom BiH prostora od Hrvatske i jedinstvenosti koja je nekada postojala, ali zato se ne smije pomiriti s nestankom Hrvata iz BiH. Sigurno je da u tome postoji
jedan vii smisao koji je ovjeku nedokuiv, ali koji se na kraju pokazuje kao ono to je najkorisnije
za ljudski rod u cjelini. Sigurno je i to da smo neprestanim patnjama koje smo trpjeli kao narod bez
svoje drave i neprestano u sukobu s pretendirajuim osmanlijskim posezanjem ostali poteeni zala
koja su poharala (zapadnu) Europu i iznutra joj dekonstruirala njezinu kransku strukturu. Time se
vidi da je osmanlijsko zlo u biti blagoslov u odnosu na zlo bezbonitva koje se razvilo unutar Europe
preputene samoj sebi. Vievjekovnom borbom na svim frontovima, napadani s istoka, zapada, sjevera
i juga, Hrvati su bili blagoslovljeni da tom borbom izgrade svoj karakter kao narod, a standardnim
obrascem razvoja koji je bio na djelu u ostatku Europe bili bi samo jo jedna nova dekadentna i objesna
rulja. Tu borbu treba gledati kao ono to nam je dano za nau korist, a isto tako i svoj posebni razvoj
u aktualnom vremenu raspada komunistikog bloka i nakon toga pokrenutog velikog globalizirajueg
kotaa koji se kotrlja po globusu. Komunistiko trpljenje, makar bilo i vremenski krae od trpnje borbe s Turcima, donosi vie pogubnosti po hrvatski narod nego cijelo prethodee dugotrajno razdoblje.
Kao kruna, svojevrsna trnova kruna, dolazi najgora trpnja i patnja hrvatskog naroda: nepravda i zlo
koje dolazi iz te dugo sanjane i idealizirane hrvatske drave. Nema vee patnje od razoaranja koje zadaje loa hrvatska drava, jer cijelo vrijeme snivanja drave dodatno je potenciralo visokomoralnu
dimenziju koju uskrsla hrvatska drava mora u sebi sadravati. Providnost Boja je dozvolila tako
dugo ekanje i paenje narodu bez drave upravo zato da ta drava bude vie vrednija, vie pravednija,
vie Boja i vie ljudskija od ostalih. Od onih europskih drava-nacija koje su se stvarale i djelovale u
vrijeme naih krvavih borbi za goli opstanak. Ta via vrijednost koja se sada zahtijeva ima svoj smisao
upravo u tome da bude za korist svima, nikako ne samo za usku ili nekakvu iskljuivu nacionalnu korist. Drugi razlog zato je po Providnosti doputeno da se na prostor BiH usele dvije dodatne religije
658

Untitled-1.indd 658

10/23/06 8:12:22 AM

Organizacija Ministarstvo za autohtone Hrvate izvan drave

svaka na svoj nain razliite od katolicizma i tako preobraze BiH, je u tome to problem meuodnosa tih religijskih zajednica predstavlja problem cijelog svijeta. No kako predstavlja problem svijeta,
ujedno prua i mogunost rijeavanja svjetskog (globalnog) problema. Prvi je problem onaj crkvenog
raskola na Istok i Zapad, na Bizant i Rim. Drugi je problem islama koji u svojoj objavi ima jasnu odredbu da cijeli svijet mora biti islamiziran u smislu da je islam vladar svijeta i da je erijat jedini svjetski
zakon i svi preostali nevjernici (nemuslimani) su mu podloni. Kao i u svijetu muslimani su oni koji
su s kranskih hereza i pripadajuih kranskih sekti preli na novu vjeru. Vjeru koja je po svojim
objavama danima od Muhameda radikalno suprostavljena kranskoj objavi.
Da bi sve skupa to se tie BiH bilo jo vie suoblieno sa svijetom i da tako postoji proporcionalnost
mikrokozmosa s makrokozmosom u BiH je bila prisutna i idovska zajednica. I to ona preteno sefardskog porijekla koje je ono uistinu izvorno idovstvo po krvnoj liniji, za razliku od akenaza koji
nemaju velikog krvnog srodstva (ako ikakvog) sa starim Izraelianima iz antikog razdoblja nego su
potomci Hazara raseljeni unitenjem hazarske drave. Sukladnost sa svijetom i idovskim pitanjem je
i u tome to je idovska zajednica ona komponenta koja je predstavljala ono neodredivo blago ili onaj
neizostavni zain u bosanskom loncu koji je povijest izmijeala na tim prostorima. idovi 1992., na
poetku sarajevske opsade, nepovratno naputaju Sarajevo i BiH i tako ostavljaju problematiku svijeta
u malom te se sele na mjesto izvanjskog promatraa. idovi odlijeu zrakoplovom u obeanu zemlju
ostavljajui bosanski lonac bez svoje mirodije te tako to jelo vie nikada ne moe biti jestivo po staroj
recepturi. tovie, to je jelo bez idovskog sastojka otrovno i zato je nuna potpuno nova receptura na
novim naelima. Od bosanskog lonca ide se prema cjelovitom obroku sastavljenom od razliitih jela
na svojevrsni bosanski jelovnik (ili bosanski menu da sve bude vie Europski, kako je to u velikoj
modi). U bosanskom loncu sve se jede bez mogunosti izbora, dok se iz bosanskog jelovnika izabire
iz ponuenog i to je ta bitna novina koja se time stvara. Bez idova, prema tome, nema vie niti povratka na staro u smislu da prije ili kasnije nastupa vrijeme potpunog zaokreta u razvoju odnosa meu
preostalim religijama u BiH. eli se naglasiti da borba na BiH prostoru sadrava svoju globalnu i/ili
eshatoloku dimenziju pa se tim vie mora u tu borbu doi prikladno pripremljen i opremljen. BiH i
svijet su blisko povezani nevidljivim metafizikim poveznicama, te sve to se dogaa u BiH ima svoj
refleks u svijetu, ali i obratno. Zato nema govora o nekakvom izolacionizmu i odvajanju od svijeta,
upravo suprotno, tome svijetu, toj Europi, svima treba dati primjer dobra, pravde i ljubavi koji ima
zasjeniti ovo zlo, nepravdu i mrnju koje sada vladaju. Pitanje BiH je ono koje je prvi i najvei problem
koji Hrvatska mora razrijeiti da bi se moglo okrenuti prema irem prostoru, a da bi se moglo u BiH
djelotvorno i konstruktivno raditi mora se zatititi i obnoviti hrvatska nacionalna komponenta u BiH.
Tako jedno proizlazi iz drugoga i sve skupa zove na orijentaciju prema izvrsnosti po pitanjima svih
naih djela. Jasno je da se to moe isitati takoer i tako da se mora obraniti, ali i obnoviti katolika
komponenta u BiH jer je katoliki kranski bitak nerazdvojivi dio hrvatskog nacionalnog identiteta.
Samo tako, kroz snagu kranske vjere, ostvarivi su zadaci koji nam pripadaju po poslanju koje se ima
odraditi.
Jo jednu stvar treba ponoviti i dublje spoznati kroz povijesnu analizu dogaanja na BiH prostoru
od dolaska Hrvata do danas. Rije je o tome da je otpad od jedinstvenog hrvatskog tkiva iniciran i
odreen duhovnim otpadom od Crkve i priklanjanjem heretikom bogumilstvu. Sve dalje samo je ilo
po toj liniji duhovne podjele da bi se dolo do stanja kakvo je sada prisutno. Sukladno ovim faktima
i svaki rad na tome da se ponovno postigne nekadanja jedinstvenost ljudi i prostora mora poeti od
toga da se djeluje na duhovnom povezivanju tek iza kojega moe slijediti i materijalno obnavljanje
istrgnute cjeline. To i je razlog zato nije mogue hrvatsku dravnu politiku temeljiti na nerealnim
izjavama o tome kako je BiH sastavni dio hrvatske drave ili da to treba postati. Zato hrvatska drava
mora provoditi politiku o BiH kao dravi za sebe, ali drave koja je suverena i u kojoj Hrvati imaju
svoju punu nacionalnu konstitutivnost kao i sva prava koja iz toga proizlaze.
Znakovito je i to da od otpada BiH od jedinstvene Hrvatske kontrola koju neka trenutna sila ostvari
nad BiH uvijek zavrava potpunom propau same te sile. Tako je sada nakon svih na red za kontrolu
nad BiH doao zapadni silnik u liku SAD/EU/NATO konglomeracije i jednako kao to su samo u
XX. stoljeu redom padale: Austro-Ugarska sa svojom saveznicom carskom Njemakom; Kraljevina
Jugoslavija kao drugi oblik srpske hegemonije; NDH/Italija/Njemaka (tj. Paveli/Mussolini/Hitler) i
659

Untitled-1.indd 659

10/23/06 8:12:23 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

na kraju Titova Jugoslavija. Svima se pretenzija za nasilnikim vladanjem nad prostorom BiH na kraju
pokazala destruktivnom za njih same. Istina, ne uvijek iz istih razloga, ali to ne mijenja nita na sutini
BiH problematike jer uvijek se BiH pokazuje kao onaj koji svoju nezdravost, svoj svojevrsni udomaeni virus, predaje u svoju iru okolinu. Nekima je za propast trebalo manje, nekima vie vremena, ali na
kraju nitko nije uspio zadrati BiH u svojem posjedu. to je jo znaajnije, nitko nije uspio u ostvarenju
svojih nakana na tom prostoru.
Sve to onoga tko zna zakljuivati dovodi do spoznaje da se BiH mora ostaviti na miru od strane
svjetskih monika usprkos sve privlanosti. Jednako vrijedi i u hrvatskom sluaju usprkos naeg nepobitnog povijesno utemeljenog prava na cjelokupni prostor BiH. Hrvatska moe osvajati prostor
BiH iskljuivo kroz konstuktivnost mira i ljubavi te je to onaj jedini legitimni nain da se eventualno
u nekoj budunosti Hrvatska i BiH ponovno spoje u jedinstveno tijelo. To je svakako na svoj nain
spoznao i Ivan-Pavao II. koji je inzistirao na cjelovitosti i samostalnosti BiH kao drave te ju je takvom
i priznao, a i diplomatskim kanalima je hrvatskom dravnom vrhu jasno poruio da se tog naela
treba pridravati bez figa u depu. Po toj se osnovi kao jedan od najveih hrvatskih dravnih interesa
mora provoditi politika cjelovitosti i nezavisnosti BiH. Kada se to tako tvrdi i iznosi to onda znai
stvarnu cjelovitost i stvarnu suverenost BiH. To sada nipoto nije sluaj jer je cjelovitost nepostojea
zbog podijele na dva dijela: tzv. Republiku Srpsku i tzv. Federaciju BiH, a teko je rei koja je polovica
gora po interese opstanka Hrvata u BiH. Takoer nema ni trunka suverenosti kada je ak i formalno
u Daytonski ustav unesena odredba da o svemu na kraju apsolutistiki odluuje strani guvernator
postavljen od tzv. meunarodne zajednice.
Prema tome, svako ostvarenje cjelovite i suverene BiH mora poeti od suspenzije Daytona kao neeg politiki potpuno neprihvatljivog. Potrebno je izuzetno puno diplomatskog i svakog drugog rada
na tome da ga se (Dayton) formalno ukine te uspostavi jedno pravedno rijeenje BiH problematike.
Kako je ve priopeno, ispred diplomatskog djelovanja ide demografsko djelovanje prema Hrvatima u
BiH te se diplomacija samo naknadno nadovezuje na uspjeh demografske strategije. Jasno je da zbog
izrazito nepovoljnog, ak potpuno otvoreno antikatolikog i antihrvatskog opredjeljenja svjetskih sila
koje upravljaju sa BiH, hrvatska drava niti ne moe uiniti puno vie nego izravno pomagati hrvatsku
komponentu tako da ona sama za sebe demografski prosperira, a to onda omoguuje jae diplomatsko
zalaganje i daje adute u ruke hrvatskoj diplomaciji.
Zbog toga od strane Hrvatske primarno se kao prvi korak ide na direktno ispomaganje BiH Hrvata,
a ono to BiH Hrvati kao legitimnu humanitarnu donaciju od Hrvatske prime moraju sami primjereno iskoristiti jer bi inae Hrvatska odmah bila na optuenikoj klupi kao nekakav destabilizirajui
element. Jasno je da to pitanje kako se BiH Hrvati samoorganiziraju i kako koriste obilatu pomo koja
e im pristizati ovisi koliko e te predviene pomoi i dalje doticati. Onima koji se postave kao lideri
hrvatskog naroda u BiH mora biti jasno da kao orijentir, to i kako se ima koristiti materijalna pomo,
treba posluiti kulturni, odgojno-obrazovni i gospodarski model prisutan u hrvatskoj dravi. Sve se to
treba na najbolji mogui nain prilagoditi uvjetima koji vladaju na terenu BiH, a dobrim e se dijelom
ve i po tome to e Hrvatska donirati BiH Hrvatima puno toga odrediti. Tako se npr. doniranjem
stonog fonda, poljoprivredne infrastrukture kao to je sustav za kapljino navodnjavanje, graevinskog materijala i operative, energetskih izvora (sunce, vjetar) i sl. usmjerava mogua djelatnost Hrvata
u BiH. Takoer se kao donacije mogu ak izvoditi neposredne donatorske izgradnje objekata kao to
su vrtii, kole, sveuilita, bolnice, kulturni i sportski objekti, a jednako tako i lokalne ili regionalne prometnice (posebno eljeznica), vea energetska postrojenja, sustavi za gospodarenje otpadom i
proiavanje otpadnih voda, itd. Osnovna je ideja u tome da se pomo koja se daje Hrvatima u BiH
najmanje izraava u vidu novanih donacija, a prvenstveno u vidu konkretnih materijalnih dotacija
koje ukljuuju i izvoenje radova ukoliko se za tim pokae potreba. Time se treba to prije postii
stanje u kojem su Hrvati u BiH maksimalno gospodarski samodostatni tako da i oni sami postanu
gospodarski imbenik koji ne samo da je relevantan na prostoru BiH nego i na europskom i svjetskom
planu, a to je jednako tako ostvarivo kao i u sluaju same Hrvatske, tek je potrebno zasukati rukave
i prihvatiti se posla.
Ako bi se htjelo nekako odreenije opisati kakvim se pristupom ima doi kod metode ouvanja hr660

Untitled-1.indd 660

10/23/06 8:12:23 AM

Organizacija Ministarstvo za autohtone Hrvate izvan drave

vatskog nacionalnog bia u BiH, onda bi to bilo usporedbom s kibucima koji su se osnivali po Svetoj
zemlji kao predpripremna radnja cjelovitog cionistikog projekta uspostave Izraela. Onako kako je
bilo ustrojstvo kibuca u smislu homogenosti ljudi koji ga sainjavaju i zajednitva kojim se jedino
moe postii dovoljna razina samodostatnosti svakog kibuca koji su uvijek jedna unutar sebe strogo
zatvorena zajednica. Jedino tako je mogue grupi ljudi ostvariti potrebni psiholoki i faktini stupanj
sigurnosti od nesklonih vanjskih utjecaja. Tako je jedino mogue postii jedan cilj povratka Hrvata u
podruja na kojima su prije obitavali bez obzira to se tome suptilno protivi protektoratska vlast kao i
ona lokalna (Srbi ili Bonjaci-muslimani svejedno).
No, to to e se primarno orijentirati na direktnu materijalnu pomo i poticaj Hrvatima u BiH, ne
znai da se Hrvate preputa samima sebi i da se Hrvatska odrie od bliske politike povezanosti i utjecanja na to kakva ta BiH ima biti u budunosti, jer je to glavno pitanje nad svim pitanjima. Hrvatska
se nikada ne moe odrei upliva u zbivanja u BiH na nain da se, ako nita drugo, barem oglaava sa
svojim stavovima i da ih aktivno zagovara na meunarodnoj politikoj sceni. To je pitanje elementarne suverenosti hrvatske drave i ako netko porie pravo Hrvatskoj da slobodno progovara i izraava
svoje stavove o bilo kojem pitanju u svijetu, a kamo li o zbivanjima u BiH, taj isti je onaj koji time samo
pokazuje svoje hegemonistiko djelovanje te se od takvih ne treba dati zastraiti.
Najbolji primjer kako je sve mogue i kako se iz jedne naizgled nesavladive situacije i neprijateljskog
okruenja mogu postii rezultati koji zadivljuju imamo u liku i djelu vrhbosanskog nadbiskupa Josipa
Stadlera. Nije se obazirao na ondanje monike i radio je ono to je bilo na korist Crkvi i narodu te je
to bio vrhovni autoritet kojemu se podlae. Nipoto ne nekakvi tuinski licemjeri, farizeji i saduceji
modernih vremena koji poznaju samo la, porobljavanje i smrt. Nadbiskup Josip Stadler je dao putokaz kojim se svi mogu ravnati kada se ide na ouvanje i irenje katolikog i hrvatskog u BiH. Osim
povijesnog primjera u apostolatu duha ostavio je i opipljivu materijalnu osnovu. U Sarajevu je izgradio
vrhbosansku prvostolnicu, bogoslovno sjemenite s crkvom Sv. irila i Metoda, kaptol i nadbiskupski
dvor. U Travniku je podigao sjemenite i gimnaziju te je istodobno diljem nadbiskupije dao sagraditi
vie crkava i enskih samostana. O njemu se s pravom moe rei da je preporoditelj i duhovni obnovitelj BiH. Zato imamo odakle poeti u preporodu i duhovnoj obnovi koja je pred nama i na koju
smo obvezni bez kompromisa i uzmicanja. Nije Stadler kukao i plakao nad svojom sudbinom nego je
prihvatio svoj kri i krenuo raditi posao kojemu punu vrijednost niti sada ne moemo u potpunosti
spoznati. Time daje primjer svim Hrvatima, ne samo onima u BiH, kako se pouzdanjem u Svevinjega
i vlastitim zalaganjem koje ukljuuje odricanje i patnje korisno raspolae ivotom koji imamo.
Sada je u BiH na djelu eksperiment te tzv. meunarodne zajednice kojim se eli provjeriti koliko je
ostvarivo brisanje svih vjerskih i etnikih posebnosti te ostvarivanje nekakvog novog jugoslavenstva,
ovaj put prigodno preimenovanog u nekakav europejsko-graanski paket. BiH je poprite sukoba nacionalnog s graanskim naelom dravotvorstva, s tim da je nacionalno zbog trenutne nepomirljivosti
meu entitetima nemono doi do izraaja, dok se ovaj graanski koncept dravotvorstva u biti svodi
na gubitak drave i predaje dravnog suvereniteta na nad-dravnu razinu. U tom je eksperimentu prisutna i tenja za spoznajom mogunosti kontrole islamskog stanovnitva metodama koje su se pokazale djelotvornima za upravljanje nad, na kranstvu izgraenom, zapadnom drutvu. Na taj su nain
BiH i Irak izuzetno blisko povezani jer ono to se potvrdi kao djelotvornim na islamskoj komponenti
u BiH, odmah e se htjeti primjenjivati na prostoru Iraka. Tako barem rezoniraju stratezi specijalnog
rata i na ivim ljudima provode svoje socijalne ininjeringe, a sve sa ciljem globalnog ovladavanja ljudima. I nije nita posebno novoga ovakvo djelovanje u kojemu se na odreenom uzorku provjeravaju
razne metode i oitavaju posljedice u svrhu postizanja irih stratekih planova. Treba imati uvijek na
umu da se Novi svjetski poredak ne iscrpljuje samo ovladavanjem na kranski utemeljenom Zapadu,
iako je to najpresudnija stvar, nego se kao novi korak u svojoj realizaciji sa manje-vie pokorenog Zapada ide ka novome velikom cilju: podruju islamske dominacije. I silna elja za to brim brisanjem
Hrvata iz BiH proizlazi iz elje za to lakim upravljanjem s preostale dvije komponente: Srbima i
Bonjacima-muslimanima. Odnosno, da se bude preciznijim, time se omoguava preciznije izvoenje eksperimentiranja nad preteito muslimanskim teritorijem, jer se tzv. Republika Srpska ostavlja u
svojoj istoi i kao takva bitnije ne mijenja. Ono to se mijenja je tzv. Federacija u kojoj se planira postizanje bonjako-muslimanske dominacije te onda ta Federacija postaje prikladan poligon za razne
661

Untitled-1.indd 661

10/23/06 8:12:23 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

opite nad ljudima. Hoe se imati na raspolaganju homogenu muslimansku populaciju kojom se onda
moe manipulirati u cilju ostvarenja bilo lokalnih, bilo globalnih interesa, a koji su svi svedeni na to da
poslue ostvarenju apsolutne globalne moi.
Kada se ve spominje to eksprerimentiranje nad masama ili socijalni ininjering kao jedan lake probavljiv izraz za cijelu djelatnost, primjereno je detaljnije dati i cijeli iri kontekst u kojem se sve odvija.
Nije taj eksperiment neto ekskluzivno za prostor bive SFRJ na kojem se i mi nalazimo pa smo time
i direktno pogoeni, nego se simultano izvodi na jednom globalnom planu. Ono to je podudarno je
obrazac djelovanja, no to je jedino to se preklapa jer rezultati koji se oituju bitno su drugaiji. Da bi
se sve bolje shvatilo treba znati da je i sam dravni vrh SAD-a javno objavio svoju misiju u trenutku
kada je iz pripremne faze izvedene u SFRJ, a koja je na kraju uz poetna odstupanja zbog neplaniranog
hrvatskog uda (umjesto da bude pokorena za 10-tak dana Hrvatska se ipak nekim udom obranila),
ipak dala zadovoljavajue rezultate, te je pokrenuta druga faza s konanim ciljem u ovladavanju cjelokupnim islamskim prostorom. Navedena objava iz usta predsjednika SAD-a koja najavljuje navalu
na islamski prostor, a posebno onaj Bliskog istoka, je ona o provedbi globane demokratske revolucije.
Demokracija se sada iz svoje potpuno uvrene baze na Zapadu ima u istoj svojoj formi nametnuti i
ostatku svijeta, a islam predstavlja sljedeu i jedinu stvarnu prepreku tom cilju. Svakako da nije sluajno
da ta genijalna ideja o nasilnom izvozu demokracije po cijelom svijetu i po istoj abloni, svidjelo se to
nekome ili ne, dolazi iz uma jednog ruskog (sovjetskog) idova koji je emigrirao u Izrael po raspadu
SSSR-a i zauzeo istaknuto mjesto u izraelskom politikom establimentu. Nije sluajnost sovjetsko/rusko porijeklo zato to se boljeviki model izvoza komunizma kroz krvave revolucije po trockistikim
principima samo prilagoava naizgled oprenom demokratsko-kapitalistikom modelu. Sve ostalo je
u potpunosti isto: revolucija se mora izvriti pod svaku cijenu i svim sredstvima, jer je to ono to e
stvoriti ljudski raj na zemlji i svijetu dati mir. Isto tako nije sluajnost ni idovsko-izraelska veza koja
ima svoje neposredne interese vezane uz pitanje ostvarenja i konanog dovrenja cionistikih planova,
a o emu e detaljnije biti govora u iduem poglavlju. Sve skupa predstavlja jednu drskost bez presedana i ve sama ignorancija od strane medija kojom je ta viekratno ponavljana sintagma o (globalnoj)
demokratskoj revoluciji i usaivanju slobode ostala preuena i samo uzgred spomenuta i komentirana pokazuje jo jednom jadno stanje medija i odsutnost svake slobode kod tzv. misleeg sloja ili tih
famoznih intelektualaca u biti ljudskoga jada koje treba samo aliti zbog tolikog rasipanja talenata.
Ono to pronicljivom pogledu otkriva uzorke ponaanja po kojima se moe konstruirati i prigodni
zakljuak je od kljune vanosti za cijelu priu. Prvi identini obrazac je stvaranje krize podupiranjem
svojih svjesnih ili nesvjesnih igraa, jer svjesnost operativnih snaga o tome to se uistinu zbiva nije
od vee vanosti za sam eksperiment. Bitno je da su oni odreeni po kljuu kojim se ne mogu izbjei
postupci koji su poeljni za ostvarenje stratekih ciljeva. Tu tako, pratei tri podruja sukoba: SFRJ,
Afganistan i Irak, imamo ostvarenje prvog cilja na vrlo slian nain. U SFRJ se podstie Miloevia
da pokrene proces, u Iraku to radi Sadam, a u Afganistanu se podupiru talibani s Mula Omarom i Bin
Ladenom kao onim koji vode igru. Podudarnost tih podruja je izraena i njihovom izrazitom multietninou, te time to su sve tri drave stvorene na umjetan nain i pod posrednim ili neposrednim
patronatom anglo-amerikih snaga. Dakle, najprije se podsticalo ratove i tiranije u svim varijantama, a
zatim se nastupa kao spasitelj i mirotvorac koji se ak i rtvuje za te plemenite ciljeve.
Drugi identini obrazac je upravo spomenuto nastupanje i pozicioniranje vojnih kontingenata koji
inae, za vrijeme tzv. hladnoga rata u vremenu blokovske podjele sfera interesa, nikada nisu tu bile
prisutne. Istovremeno sa dolaskom vojnih snaga koje se medijski promoviraju iskljuivo kao one mirotvorake i spasiteljske, kao one koje donose slobodu i blagostanje, pokree se informacijsko-medijski
pogon na lokalnoj razini koji onda ima zadatak premodulirati cjelokupno drutvo na nain da postane
konzumistiko-hedonistiki orijentirano, i da se tako na najbolji mogui nain suoblii sa zapadnim
obrascem (anti)vrijednosti sada toliko prisutnim meu zapadnjacima. Znakovito je upravo to da se
dolaskom sile u vidu oruanih snaga, a koje istovremeno nameu lokalnu vlast prema svojem odabiru,
a nipoto ne prema afinitetima lokalne zajednice, te preko tih kolaboracionista kroz kontrolirane medije suptilno namee ono svoje kao neto autohtono ili prihvatljivo za starosjedioce. Tako barem veina
ljudi rezonira kada na svojem jeziku i od svojih sunarodnjaka (ili onih koji se takvima predstavljaju)
uju pomno selektirane poruke.
662

Untitled-1.indd 662

10/23/06 8:12:24 AM

Organizacija Ministarstvo za autohtone Hrvate izvan drave

Taj je scenario dobro odraen na prostoru SFRJ gdje je u tijeku potpuno odnaroivanje ponajprije
onoga koji je najmalobrojniji i demografski slab, a to je sada sluaj s Hrvatima kako u BiH, tako i u
Hrvatskoj. I tu se ponavlja marksistiki naputak da se kod izumiranja nacija (itati: likvidiranja nacija)
najprije zatru one manje, a tek se potom prelazi na one brojnije. Posebno je sam Marx definirao Hrvate
kao jedan proturevolucionarni narod koji se meu prvima mora istrijebiti te se tog savjeta pridravaju
i dananji zakulisni manipulatori. No, tu ujedno dolazi i do razlaza izmeu podruja nekadanje SFRJ
i Afganistan/Irak podruja. Ono to je ostvareno na tlu ipak dominirajue kranskom, i metodama
koje su se pokazale djelotvornim u protiv Crkve usmjerenim antikristovskim silama, nije primjenjivo
na isto islamskom podruju. Tu se moe vidjeti na djelu i Boja providnost koja je dozvolila takvo
nastupanje i razvoj islama, to je bilo i od strane judeo-masonerije uvijek afirmativno gledano jer je
njima dobro sve ono to je protivno kranstvu. Sada taj isti islam predstavlja veliki problem u daljnjem ovladavanju svijetom i izgradnje jedinstvenog Novog svjetskog poretka, da ne kaem jednog
unitarnog poretka kao to se namee i unitarna BiH.
U dananjim dogaanjima na podruju Iraka vidljiv je neuspjeh prvenstveno u ostvarenju onoga to
je uspjeno ostvareno na podruju BiH, a posebno na podruju Kosova gdje je ostvarena suradnja
sa domicilnim albanskim stanovnitvom koje je skoro potpuno islamske vjeroispovijesti. Ponukani
uspjenim BiH, a zatim jo uspjenijim kosovskim operacijama, SAD se samouvjereno uputaju u iraku avanturu pretpostavljajui da e im uspjeti postii iste rezultate. Naime, u BiH im je uspjelo nakon
kontrole rata uspostaviti i kontrolu u miru. To je postignuto preko korumpiranih i od naroda otuenih
politiko-gospodarskih struktura, a poglavito se to tie hrvatske nacije jer nitko ne izdaje svoje kao to
to umije naa tzv. elita. I Srbi u cjelini kao i Bonjaci, odnosno njihove elite, koliko god bile korumpirane ipak ustrajavaju na temeljnim interesima (i to jo onih ekspanzionistikih na tetu Hrvata) svojih
sunarodnjaka i od toga ne odstupaju. Istina da blagonaklonost te meunarodne zajednice ide na ruku
takvom njihovom ponaanju (Srba/Srbije i Bonjaka-muslimana), a oteava promicanje hrvatskih interesa, ali tim vie hrvatski narod mora unutar sebe pronai visokovrijedne i nadasve moralno snane
pojedince koji e se moi izboriti za dobro svojega naroda. Da se vratimo na poetnu misao, recimo da
konrola prostora u postratovskom razdoblju ide najprije kontrolom medija i nametanjem kulturnog
obrasca sukladnog interesima zakulisnih kontrolora. U BiH, a i na podruju cijele bive SFRJ, sve je
jo dodatno olakano time da je tu 45 godina svoj teror provodio komunistiki reim sa svim svojim
pripadajuim posljedicama, a to nipoto nije neto zanemarivo. Ve postojanje ideoloki usmjerenih
tajnih slubi sa svojom razgranatom mreom dounik, informator i svih ostalih suradnika, a kakva
je bila UDBA/SDB-SDS/KOS, predstavlja jednu osnovu na koju se puno lake moe nadovezati neka
nova ideologija koju treba nametati. Pogotovo stoga to se ta nova ideologija u svojoj sutini svodi na
isto: rad protiv Crkve i nacionalizma, odnosno nacionalnog identiteta kao neeg poeljnog. Nema
tu razlike izmeu nekadanjeg komunistikog razdoblja i ovog sadanjeg, liberalno-demokratskog.
Prije se bivalo proganjanim na represivan i brutalan nain, a sada se koriste profinjene metode virtualno-duhovnog progona medijima i kulturno-obrazovnim institucijama, iako nipoto nije iskljuena
i mogunost tjelesnih sankcija (uhienja ili likvidacije) ako se za tim ukae potreba. Zato i navedeni
uspjeh SAD-a u pokusu na podruju SFRJ ima sasvim drugaiju vrijednost od one koju su si oni pripisivali, tj. umislili su si da su sve postigli u kratkom roku sa novim metodama informacijskog ratovanja
potpomogntim visokim tehnolokim arsenalom, a nisu uzeli u obzir povijesni kontekst u kojem se sve
dogodilo. Osim toga, na Kosovu je bio na djelu nacionalni, a ne vjerski ustanak albanskog puka koji je
ondje ivio pa se po toj nacionalnoj liniji i moglo instalirati i preuzeti nadzor nad Kosovom preko te
nacionalistike kosovarske elite, mahom kadrovirane iz redova bivih komunista, kao to je raeno i
svugdje drugdje na prostorima bive SFRJ.
U Iraku tog komunistikog temelja nije bilo, a ono to se pretpostavljalo takvim, stranka BAAS, imalo
je socijalistike elemente u sebi, ali je ta stranka/pokret bila prvenstveno usmjerena prema oivotvorenju panarapskog nacionalizma. Kao takva nije bila protuvjerski, tj. protuislamistiki ideologizirana
ve je posve primjereno ustvrditi da je bila prema islamu odreena sekundarno, a prema nacionalizmu
primarno. Najbolji dokaz da iraki reim nije bio islamistiki je poloaj ena pod Sadamovom vlau.
Tu nije bilo striktnih tumaenja Kurana i ene su imale slobodu i prava kakvih nije bilo praktiki
nigdje na podruju arapsko-islamske dominacije. ak je to od strane islamista bilo zamjeravano Sadamu i bio je proglaavan nedovoljno islamski orijentiranim dravnikom. Pitanje statusa ena, osim
663

Untitled-1.indd 663

10/23/06 8:12:24 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

kao pokazatelj panarapske socijalistiko-nacionalistike naravi Sadamovog Iraka, ujedno pokazuje svo
licemjerje i hipokriziju Zapada sa SAD na elu. Kada je prikladno ta se problematika eksploatira kao
u sluaju Afganistana, te se pomaganje obespravljenim i ugnjetavanim enama medijski promovira da
bi se dobilo dodatno opravdanje u informacijskom ratu, ali kada se meta s Afganistana pomaknula na
Irak nema niti spomena o tome da su tu ene u povoljnijem drutvenom poloaju nego igdje u islamsko-arapskom svijetu. Licemjerno je koliko se u medijima suza lilo za poloaj ena u Afganistanu, a
na terenu nita nije sutinski promijenjeno niti se namjerava mijenjati sve dok su na poloaju lokalnih
vlasti kolaboratori SAD-a. Istovremeno je u Iraku upravo zahvaljujui agresiji SAD-a i svrgnuem
Sadama status koji ene zauzimaju u drutvu u potpunosti degradiran, te na terenu pravila poinju
odreivati radikalni islamisti, no o tome se nee uti alopojke u zapadnim medijima sa zahtijevom
za promjenom reima. Sve dok je neki reim, bilo gdje u svijetu bez obzira na vjeru ili rasu onih koji
su podanici tog reima, u slubi amerikih interesa nee biti medijski, a to istovremeno znai i vojnopolitiki, napadnut. Upravo suprotno, prikazivati e ga se kao vrijednog saveznika koji iako moda
ima pokoju greku, slui zatiti amerikih interesa u svijetu i to je pozemaljsko odrijeenje od grijeha
kojim se sve ono to slui dolaru odobrava i podstie.
Na toj podlozi panarapskog nacionalizma koji su SAD zatekle i svrgnule u Iraku, nije bilo niti najmanje realno oekivati djelotvornu platformu za borbu protiv islamom motiviranog protivnika, a s
kakvim se SAD suoavaju u Iraku. To je sada jedna posve druga igra, s drugim igraima i drugim
pravilima. Iz tih razloga SAD nisu uspjele postaviti jednu lokalnu vladajuu strukturu koja bi za njih
obavljala pokoravanje masa na terenu, dok bi amerike trupe bile osloboene aktivnog angamana i
u bitno manjem broju prisutne u strateki odabranim vojnim bazama koje bi im koristile u daljnjem
nastupanju prema nepokorenim reimima: prvenstveno Iranu i, u jednoj manjoj mjeri, Siriji.
Zato je sada na djelu u Iraku jedan loe izanaliziran eksperiment s podruja bive SFRJ, posebno Kosovski pokus, a ono to se sada dogaa je pokuaj spaavanja obraza, ali i samog unutarnjeg ustrojstva,
jer kada bi SAD priznale poraz i bile prisiljene povui se iz Iraka to bi izazvalo gospodarski kaos na
cijelom Zapadu. Prisutnost potpune iracionalnosti koja je na burzama onaj latentno-dominantni pokreta zbivanja doveo bi do opeg burzovnog sloma koji bi opet doveo do krize u odnosu na koju bi
ona iz 1928. bila beznaajna po svojim posljedicama. Tako je SAD, i sa SAD-om cijeli Zapad, doveden
u stanje iz kojeg nema prikladnog odgovora jer je perspektiva daljnja borba kojoj nema kraja ili povlaenje koje predstavlja priznanje poraza. Uhvaeni u ovakav ivi pijesak iz kojeg se ne vidi spas, SAD
pokuavaju svim silama promijeniti poziciju u kojoj se nalaze, ali ne tako da vojno poraze islamistike
pobunjenike, nego informacijskim ratovanjem i svim pripadnim metodama specijalnog rata. Do sada
nisu uspjeli promijeniti odnose snaga na terenu, tovie, upravo na podruju ratovanja informacijama
neprestano doivljavaju nove poraze. Informacijsko ratovanje koje se tie sukoba u Iraku jedino je relativno uspjeno na podruju SAD i donekle na ostatku Zapada, ali to ionako nije ona ciljana skupina,
pa se moe rei da je meta potpuno promaena. Na kraju od velikog mitomanstva o provedbi nekakve
globalne demokratske revolucije, taj isti koji je naumio tu revoluciju izvesti postaje onim koji umijesto
da diktira zbivanja postaje zarobljenikom nepredvienih okolnosti. Jedino to se ovdje krije kao jedna
velika potencijalna opasnost je mogunost procjene od strane demokratskih revolucionara da nemaju
to izgubiti proirenjem sukoba jer ve ionako gube, pa ostaje opcija podizanja ratnog sukoba s ipak
lokalnog i omeenog (Irak, Afganistan) podruja na cijelu regiju i potencijalno na cijeli svijet. Pri
tome treba znati da je svijet cijelo vrijeme jo od Prvog zaljevskog rata u stanju svjetskog rata, samo
to je cijelo vrijeme na snazi kulturno-informacijsko-ekonomski rat globalnih razmjera, a ovdje se pod
ratom misli na proirenje klasinog ratnog poara po regiji i svijetu. Potez oajnika kao to to ubrzano
postaju SAD je uvijek nepredvidiv i moe imati tragine posljedice za nebrojene mase nedunih ljudi,
a tim vie se mora inzistirati na provedbi Programa nacionalnog opstanka kojim je anticipirana svaka,
pa i ona najgora verzija razvoja dogaaja u Hrvatskoj ili svijetu.
U prije opisanom kontekstu tzv. velikog ratita treba gledati na zbivanja u BiH i kada se govori o
politici opstanka Hrvata u BiH te svemu to drava Hrvatska ima po tome uraditi treba imati spoznaje
o emu se tu sve radi. Koliko e taj eksperiment od strane Zapada u BiH i dalje biti uspjean veliko
je pitanje. Jer velika je unutarnja religijska i meunacionalna oprenost i dalje na djelu ispod BiH
povrine usprkos svoj medijskoj promociji novokomponiranog bratstva i jedinstva, ali sada potpo664

Untitled-1.indd 664

10/23/06 8:12:24 AM

Organizacija Ministarstvo za autohtone Hrvate izvan drave

mognutim hedonistiko-dekadentnim kulturnim antivrijednostima (post)modernog Zapada. Kako je

uope mogue pomiriti takve religijsko-etnike oprenosti kakve su prisutne unutar BiH kada to nije
bilo mogue ostvariti u Jugoslaviji, a jednako tako nee biti ostvarivo u novom mastodontu u liku EUa? Tumanova tvrdnja da je BiH neodriva kao cjelovita i unitarna drava zbog prevelikih unutarnjih
suprotnosti je u potpunosti tona i jo se nije naao nitko da razumno ospori tu konstataciju. Oni
koji sanjare o nekakvoj BiH kao jedinstvenoj graanskoj dravi isti su oni koji u glavi imaju mentalni
sklop jugoslaventine nekada, europejtine danas ili svjetske novodobne nadvlade sutra. Kao to su
nekada oekivali stvaranje nekakve jugoslavenske nacije s osnovom u srpstvu, isto tako sada zagovaraju stvaranje nekakvog imaginarnog unificirajueg bonjatva, ali sada s osnovom u Bonjacima-muslimanima. U oba sluaja gleda se na nacionalno pitanje kao na pitanje nadvladavanja primitivizma
i zaostalosti te se tu radi samo o nekakvim srodnim balkanskim plemenima koje treba sintetizirati
u njihovom laboratoriju i taj eksperiment onda treba postati potporom za daljnje sintetiziranje svih
europskih i svjetskih religija, rasa i naroda. Po tim naprednjacima Hrvati bi se trebali samo malo
odrei svojega hrvatstva i svoj identitet povjeriti novokomponiranom bonjatvu, a sve istovremeno
uklopiti u europejstvo kao jo napredniji identitet. U njihovim glavama ispunjenim idolom nadnacionalnog bratstva i pripadajueg internacionalizma ne moe se shvatiti tvrdoglavo odbijanje Hrvata,
ali jednako tako i ostalih, da sauvaju svoj vjerski i nacionalni identitet. Nikako ne mogu shvatiti zato
narod poput njih ne unovi svoje odricanje od korijena, svojeg porijekla i svojih oeva. Tonije, ne
spoznavaju zato ne uspijeva ta privlana ponuda za prodaju svojeg identiteta koja je te vrsne intelektualce tako opinila i prividno zadovoljila iz razloga to su se udaljili od vjernosti majci Crkvi i Isusu
Kristu, te tako duhovno oslabljeni lako prihvaaju supstitute u vidu ispraznih materijalnih probitaka.
Tako osljepljeni ne mogu razumjeti kako je istovremeno mogue narodne mase tako lako prevariti po
pitanjima materijalnih dobara i liiti ga praktiki svega bogatstva koje bi realno trebao narod imati i
uivati da se ne primjenjuju naela judeo-masonske antiekonomije pod nazivom trino-potroakokapitalistike ekonomije slobodnog trita, a nije mogue iskorijeniti (Hrvatima) kransku katoliku
vjeru i nacionalnu opredijeljenost. Nije im jasno da se radi o istoj narodnoj intuiciji koja govori priprostom puku jae od njihove propagandne mainerije, ali i o Boanskom milosru koje zahvaa one
koji su siromani duhom i zatiuje od uzoholjenih bogataa duhom poznatijih pod nazivom intelektualci. Tako priproste, jednostavne i neuke mase ipak znaju jednu istinu nedokuivu onima navodno
jako pametnima, tim toliko uznesenim intelektualcima, pogotovo uznesenim kroz akumulirane silne
akademske titule. Jednu istinu o tome da je nacionalni osjeaj jednako tako cjelovit kao i u sluaju kod
suvereniteta: ili ima nacionalni osjeaj u cijelosti ili nema nita osim pukih iluzija. I nije sluajno da
se nacionalni osjeaj i suverenitet poklapaju po tome pitanju, jer je smisao suverenosti i proiziao iz
jasnog nacionalnog opredjeljenja koje mora ostati zatieno od svake mogunosti nestanka, a pravna
forma nacionalistikog miljenja je ono to je postalo pojmom suvereniteta drav. Isto tako nije
sluajnost da se globalistiko naruavanje suvereniteta drava provodi sinhrono s kulturno-medijskim
djelovanjem na destrukciji i potpunom nestajanju esencijalnih vrijednosti nacionalnog osjeaja. Jasno
je da je suverenitet dravama mogue zakinuti jedino ako se prethodno ugasi nacionalistiko odreenje unutar naroda. Opet, a to treba uvijek imati na umu, ispred nacionalne svijesti ide vjera, a u sluaju
hrvatskog naroda to je iskljuivo vjera uvana i tumaena Katolikom Crkvom sa Svetim Ocem na elu
tog duhovnog branika.
Oni koji govore da unutar sebe imaju prostora za vie razliitih nacionalnosti, ti ili nemaju nikakve
nacionalnosti ili naprosto lau kako bi obmanuli sluatelje. To je sukladno ljubavi izmeu suprunika,
izmeu mukarca i ene. Oni koji govore da vole vie ena jednakomjerno to tvrde zato da mogu i
dalje varati sve skupa i te njihove ene i sami sebe a isto tako tu niti nema niega od onoga to je
prava ljubav. Onaj tko navodno strastveno voli sve u biti ne voli nikoga do li samoga sebe i strastven je
jedino prema svojemu diviniziranom liku i djelu. Kako je jasno reeno: Nitko ne moe sluiti dvojici
gospodara. Ili e jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili e uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. (Mt
6, 24). Nema sluenja dvojici gospodara jednako kako nema mogunosti podijeljene lojalnosti kod
nekakvog multinacionalizma. Na kraju se uvijek dolazi do toga da se mora izabrati koji je gospodar
kojemu nadreen. Ili to, ili napraviti bijeg u nepostojeu neutralnost, odnosno ta neutralnost opet je
samo prihvatljiviji naziv za odbir sluenja nekog treeg gospodara. Tako svi oni koji se odriu svake
nacionalne pripadnosti i groze se nad iskazivanjem nacionalistikih osjeaja, paradoksalno ulaze u
slubu novoj nacionalnosi, samo to se ona formalno ne smatra takovom, ali takva sutinski jest. Ulaze
665

Untitled-1.indd 665

10/23/06 8:12:24 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

u novu slubu novom gospodaru, makar se i zvao nadnacionalnim, anacionalnim, internacionalnim,

jugoslavenskim, europejskim, amerikim, sovjetskim, itd. Treba uvidjeti da se kao ljudi nalazimo uvijek u odreenom kolektivnom identitetu, htjeli mi to ili ne, nazivali to ovakvim ili onakvim. Tako i
identitet anacionalnog ili nadnacionalnog takoer predstavlja jedan od kolektivnih identiteta, samo
to je to protuljudski identitet, ali to je opet pria za sebe. S kolektivnim identitetom je kao da se nalazimo u zatvorenoj zgradi iz koje nema izlaza. Zgrada je ispunjena sobama koje su povezane vratima
i iz jedne se uvijek ulazi u neku drugu sobu. Ne moe se izii iz jedne sobe i tvrditi da smo sada izvan
svake sobe, da se ne nalazimo u nekoj drugoj sobi. Moe se samo obmanjivati bilo sebe ili druge, ali
stvarnost je takva kakva je i nema druge stvarnosti od ove koju ivimo. Po tome nam je Stvoritelj dao
jasnou spoznaje svijeta u kojemu se nalazimo i ne radi se tu o nikakvim obmanama. Tako se neto
eli ljude na kranski utemeljenom Zapadu uvjeriti suptilnim metodama nametanja joge s kojom u
paketu dolaze razna hinduistika nauavanja, pa i nauk o svijetu kao iluziji, svijetu kao jednom nestvarnom prividu ili tzv. maya.
Zato Tumanovo zalaganje za stvaranje kompaktnog hrvatskog teritorija u BiH, gdje bi Hrvati predstavljali apsolutnu veinu, zasluuje priznanje. Ono to se radilo i kako se radilo da bi se taj cilj postigao, a kao najvanije sam krajnji rezultat, to je ono to zasluuje kritiku. Tu se Tuman ponovno
potvruje boljim kao povjesniar nego kao dravnik: umije proitati osnovni hrvatski interes, ali ne
umije ga ostvariti. Njemu je kao povjesniaru bila kristalno jasna neodrivost BiH kao jedne Jugoslavije u malom i besmislenost stvaranja i nametanja nekakve integrirajue kvazi-nacije pod imenom
bonjatva. Kao to je nekada bilo forsirano jugoslavenstvo koje je imalo ulogu ne-srbe posrbljavati na
jedan suptilan nain, tako i bonjatvo ima slinu namjenu i eli se od ne-muslimana, tj. Hrvata, djelom i Srba, te posebno onih iz mijeanih brakova, preobratiti u jednu izmiljenu nacionalnost. Koliko
je to bilo neuspjeno i neostvarivo s jugoslavenstvom, jo je vie sve skupa promaeno s bonjatvom.
Ono to je takoer zajedniko jugoslavenstvu i bonjatvu je to da su u oba sluaja Hrvati glavna
ciljana skupina. Hrvate se eli pod svaku cijenu odvojiti od njihovog nacionalnog identiteta i ta se
tenja kontinuirano provlai kroz modernu hrvatsku povijest. Tuman je to spoznao i htio sprijeiti.
Naalost, nije uspio, ali je za razliku od posttumanovskog perioda s hrvatskim marionetama na elu
dravne vlasti barem imao spoznaju i volju za djelovanjem u skladu s onim to je smatrao hrvatskim
nacionalnim interesom, dok se sada dogaa potpuno odricanje od htijenja za ikakvim aktivnostima
u korist Hrvata u BiH. Sve se svelo na deklarativne opsjene i preputanju brige o hrvatskom narodu u
BiH nikome drugome nego tzv. meunarodnoj zajednici kojoj je u interesu sve drugo osim interesa
hrvatskog naroda.
Na Tumanove tvrdnje o neodrivost BiH kao to je bila neodriva nekadanja Jugoslavija u svim
svojim oblicima nitko nije ponudio ikakve valjane protuargumente. Tumanovo pitanje je glasilo da,
ako se nije uspjela odrati Jugoslavija zbog svojih nepomirljivih nacionalnih suprotnosti, kako je onda
mogue s tim istim narodima odrati BiH kao minijaturiziranu Jugoslaviju? Najvei domet zagovaraa
unitarne BiH u kojoj nema nacionalno formiranih teritorijalnih jedinica je odmahivanje rukom i prianje nekakvih utopijskih pria, ali jasan, logian i smisleni odgovor nije dao nitko. Odgovor nije dan
zato jer je jedini mogui odgovor taj da BiH nije opstojiva kao unitarna drava. Jednako kao to to nije
mogue sa svime to se temelji na lai, sili i nepravdi. Pritom je posve svejedno da li je ta la lijeva ili
desna, komunistika ili kapitalistika (iako kapitalizam nije ono to se moe svrstati na dosljednu desnicu nego je liberalan i zato vie lijevo usmjeren). Jedinstvo na temelju lai potaknutih Marxom kao
jednim lanim prorokom koji navjeuje sveope (globalno) jedinstvo ili jedinstvo na laima apostola
globalnog trita (moderni ekonomisti raznih provinijencija) utemeljenog na kapital-odnosu, nema
izgleda za opstanak iz istih razloga kao i naizgled beznaajna BiH. Iako u kontekstu globalnih zbivanja
izgleda nebitnom, ova protektirano-unitarna BiH se temelji na istim naelima lai, sile i nepravde te
se time povezala sa sudbinom tog globalnog procesa. Odnosno, globalizacija je povezana sa sudbinom
BiH, ako se prihvati teza o pogubnosti povezanosti BiH prostora sa stranom silom koja nad njom vlada. Zato i je BiH pod protektoratom, i ostati e sve dok se protektoratori ne urue unutar samih sebe,
ali zato i je od iznimne vanosti da Hrvati u BiH bioloki opstanu. Hrvatski narod u BiH kao izvor,
nositelj i glavni provoditelj cijele ideje samim svojim opstankom, a nadasve svojim prosperitetom i
rastom u snazi, na kraju pobjeuje na lokalnom i globalnom planu istovremeno.

666

Untitled-1.indd 666

10/23/06 8:12:25 AM

Organizacija Ministarstvo za autohtone Hrvate izvan drave

BiH je jedno bojno polje na kojemu se sublimira cijelokupno geopolitiko okruje koje se protee od
Europe preko centralne Azije sve do pacifikog prstena, a na kojemu se trenutno dogaa glavni sraz
svjetskih silnica. Za vrijeme borbe hrvatskog naroda u BiH za opstankom i ostankom treba biti svjestan da nita nije mogue napraviti bez prethodnog dogovora sva tri naroda oko budueg ureenja i
toga da to budue rijeenje namee uvjet ukidanja anglo-amerikog ili bilo ijeg stranog protektorata.
Okupatora se mora jedinstveno protjerati za dobro sva tri naroda, ali i za dobro najblieg susjedstva
(Hrvatske i Srbije), kao i za dobro same Europe, pa sve do dobra cijelog svijeta. Prethodni dogovor je
potreban zato jer dok protektorat traje nema izgleda za nastavkom meunacionalnog sukoba, ali im
ga nestane, a prethodnog dogovora nema, idueg jutra opet poinje krvavo bosansko kolo. To je
povijesna neminovnost, i guranje glave u pijesak ne moe promijeniti zbilju. Previe tu ima nerijeenih
rauna, oprenih interesa i nacionalno-religijsko-civilizacijskih razlika da bi se sve rijeilo samo od
sebe, bez slobodnog, iskrenog i potenog uea sva tri naroda. Sve je mogue primjereno usuglasiti
ukoliko se eli iskreno i poteno pristupiti rijeavanju problematike. To realno sada nije za oekivati
niti od Srba, niti od Bonjaka-muslimana, ali nada se nalazi upravo u daljnjem poveanju cjelokupnog
nezadovoljstva unutar BiH i suoavanju sa svim tegobama koje neminovno dolaze po obrascu globalistikog rvnja, a kojeg promoviraju i pokreu upravo glavni protektori/okupatori BiH: SAD i Velika
Britanija sa svojim institucijama: UN, EU, NATO, WB, IMF, WTO, itd.
Hrvatsku dravu i zbog njezine vlastite opstojnosti mora zanimati sve to se dogaa i to e se u budunosti dogoditi s Hrvatima u BiH. Hrvatska ne moe prihvatiti politiku pobonjavanja BiH Hrvata
u bilo kojoj formi i od bilo kojeg imbenika. Integrirajue bonjatvo je jedna kategorija koja je u suprotnosti s hrvatskim nacionalnim interesima jednako kao i tzv. Republika Srpska. Muslimani mogu
sebe deklaracijom nazivati kako hoe, pa tako i Bonjacima, ali ne mogu od ostalih traiti i nametati
vezivanje uz taj pojam i tu ideju. Jasno je kao dan da putem bonjatva Muslimani tee postizanju
dominacije najprije nad tzv. Federacijom, a potom nad cijelom BiH. Jednako kako su i Srbi prihvatili
pojam jugoslavenstva i identificirali se s njim, tako i Muslimani u BiH prihvaaju bonjatvo kao svoj
identitet i sredstvo dominacije u BiH. Posebno u tvorevini koja je nazvana tzv. Federacijom BiH jer su
Srbi bitno zatieniji od unitaristikog djelovanja i vrsto se dre svojeg u potpunosti nezasluenog i
nedopustivog ratnog plijena tzv. Republike Srpske.
Zato Muslimani, koji su nedavno odlukom svoje elite postali Bonjacima, ire svoju dominaciju tamo
gdje im je to najvie omogueno: prema hrvatskom etnikom prostoru gdje su Hrvati jo koliko-toliko
ostali homogeni. Hrvati u sadanjem odnosu snaga na terenu BiH i sluganskog hrvatskog dravnog
vrha nemaju dobre izglede za odupiranje tom procesu preuzimanja teritorija od strane Bonjaka. U
takvu ih je situaciju doveo upravo prije spominjani Tuman makar mu to nipoto nije bila intencija,
naprotiv, a sada ih se u potpunosti odreklo aktualno hrvatsko dravno vodstvo. Preputeni sami sebi,
protiv prisezanja integralistikog bonjatva i tradicionalno protuhrvatske meunarodne zajednice,
perspektive Hrvata u BiH su jako loe. Uz katastrofalno gospodarsko stanje, sustavno zatiranje hrvatstva u obrazovanju, medijima, kulturi i svemu ostalome to je relevantno za opstanak nekog naroda,
Hrvati se postepeno svode na nacionalnu manjinu koja nee ni o emu ak niti formalno odluivati.
Iseljavanje Hrvata iz BiH i porazne demografske injenice tu istinu nepobitno potvruju.
Hrvatskoj i Hrvatima u cjelini nee pomoi plakanje nad vlastitom sudbinom nego sustavna i promiljena politika koja e osigurati opstanak i ostanak Hrvata u cjeloj BiH. Treba najprije poi od prihvaanja realiteta koji postoji na podruju BiH, a zatim od toga ii dalje diplomacijom i neposrednim
pomaganjem hrvatskog ivlja na podruju BiH. Osnovna zadaa diplomacije i pripadajue dravne
politike je promjena Daytona, protjerivanje okupatora i uspostava pravednog sporazuma meu narodima. Ta politika treba biti takova da na kraju dovede do rijeenja u kojem je BiH samostalna, suverena i slobodna drava unutar postojeih granica, ali istovremeno drava koja je skoro u potpunosti
decentralizirana sredinje vlasti takorei nee postojati osim u krajnje reduciranom obliku. Tonije,
BiH kao jedinstvena i suverena drava moe funkcionirati samo na jednom specifinom konfederativnom modelu. Otprilike jednako kako je i nekadanja SFRJ mogla opstati jedino kao jedna labava
konfederacija, to je od hrvatske strane bilo i nueno kao mirno rijeenje raspada SFRJ.
Da je srpskim imperijalistima i njihovim pretenzijama bilo do mira, bilo bi prihvatljivo ono to je kao
667

Untitled-1.indd 667

10/23/06 8:12:25 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

razumno rijeenje koje je moglo sprijeiti rat nudio Franjo Tuman, te je po tome potpuno primjereno
Tumana smatrati zagovornikom mira po onome to je ponudio kao kompromis. Uvjereni u laku i
brzu pobjedu te podstaknutim od strane Zapada, velikosrbima nije bilo na kraj pameti da prihvate tu
velikodunu mirovnu koncesiju koju im je Tuman ponudio kroz konfederativni model, budui da se
time ipak odustaje od pune dravne samostalnosti, a to je ono za ime je narod stoljeima udio. Skoro
se sve moe preslikati i na podruje dananje BiH te je jednako tako jedino u konfederaciji etnikih
upanija/kantona mogue postii pravedno rijeenje koje je ujedno i mirotvorno rijeenje bosanskog
pitanja. Osim to se pravinim rijeenjem BiH pitanja postie stvarni mir na ovim lokalnim prostorima, istovremeno se daje model rijeavanja koji je primjenjiv u svim ostalim svjetskim aritima koja
su podstaknuta stvaranjem umjetnih dravnih tvorevina, tj. dravama s izmjeanim vjerskim, rasnim i
etnikim pripadnostima. BiH moe cijelome svijetu dati primjer kako rijeiti nepravde stvorene irom
svijeta, i to poglavito stvorene podlim politikim planovima upravo ovih sadanjih sila, jer se smiljeno povlailo granice svojih kolonijalnih posjeda tako da se razbijaju etnike i vjerske cjeline, a sve
kako bi se lake pokorilo cijeli planet sa svim ljudima. Mijeajui razliite vjere i etnikume neizbjeno
se stvaraju unutarnji antagonizmi koji onda olakavaju vanjskim iniocima ostvarenje njihovih hegemonistikih planova. Nije to nita novoga na ovome svijetu jer je poznat i provjeren taj princip jo od
vremena starih Rimljana koji su to jasno izrekli svojim Divide et impera podijeli pa vladaj. Protustrategija koja se predlae za rjeenje BiH problematike, a jednako tako i iste problematike prisutne
posvuda po svijetu, mogla bi se stoga prigodno nazvati povei pa podloi Coniunge et submitte. U
ovom sluaju to znai podlaganje istini i pravdi.
U BiH kao konfederaciji veina se dravnog suvereniteta ima prebaciti na upanije/kantone. BiH tako
postaje jedna konfederativna drava ije su sastavnice kantoni koji na sebe preuzimaju najvei dio
dravnog suvereniteta, a meusobna kantonalna usuglaenost koja i tvori BiH kao jedinstvenu dravu
svodi se na birokratsku standardizaciju potrebnu za unutardravne i meunarodne odnose na politikom i gospodarskom polju. BiH tako nema niti svoju vladu niti predsjednika ili bilo to tome slino,
nego konfederalnu dravnu upravu koju jednakopravno popunjavaju i nadgledaju predstavnici sva tri
konstituciona naroda. To je posebice znaajno po pitanju dravne valute BiH i tu do izraaja dolazi
visoka konfederalnost koja daje pravo svakoj upaniji/kantonu na vlastitu monetu i time se automatski
odstranjuje mogunost okrivljavanja nekog drugoga za vlastite financijske probleme. Vlastitom monetarnom suverenou svaki se entitet u BiH zatiuje od mogunosti eksploatacije od drugih entiteta,
ali se jednako tako suzbija mogunost vjenog okrivljavanja nekoga drugoga za vlastite nesposobnosti.
Takoer i kod financiranja te minimalne dravne uprave konfederacije BiH svaki kanton plaa svoje
predstavnike u dravnoj upravi, odnosno snosi jednu treinu trokova konfederalne dravne uprave.
Isto se odnosi i na pitanje obrane, te se jedinstvena vojna struktura zamjenjuje kantonalnim postrojbama koje su sve svedene na razinu lokalnih milicija ili odreenih varijanti teritorijalne obrane s iskljuivo defanzivnim naoruanjem. Tj., nema nikakvog tekog i skupog naoruanja nego se sve svodi na
razinu lakog pjeadijskog naoruanja. Time se osigurava primjerena sigurnost svima, a jednako tako
sigurnost imaju i etnike skupine unutar kantona koji nije njihovog etniciteta jer se na niim lokalnim
razinama (opine, gradovi) ustrojavaju isto takve obrambene snage namijenjene defanzivi. Te iste nie
lokalne razine unutar upanije/kantona, a koje imaju svoju zasebnu etniku strukturu u odnosu na
upaniju/kanton, imaju svoja posebna prava jednako kako te upanije/kantoni imaju u odnosu na
dravnu zajednicu. To se posebno odnosi u pravu na povezivanje i suradnju sa upanijama/kantonima
kojima se priklanjaju na osnovu etnike pripadnosti, a to ima svrhu u osiguranju vlastitog duhovnog,
kulturnog i nacionalnog identiteta. Konkretno se, recimo, na primjeru obrazovnog programa time
omoguuje svakom narodu odgoj i obrazovanje prema vlastitim afinitetima. Bez nametanja stranih
kolskih programa i time ugnjetavanja jednih od strane drugih. Ili pitanje sigurnosti, tj. policije, te se
svatko brine za svoj dio odgovornosti i unutar sebe sporovodi mir i red tako da nema upiranja prstom
na drugoga od strane lopova kada se ele oprati od svojih nedjela te optuuju da ih se proganja zbog
njihove nacionalne pripadnosti, a ne zbog onoga to su uistinu uinili (ili nisu uinili, pa ih se neopravdano progoni po nacionalnom kljuu).
I pravosue je u iskljuivom dosegu upanije/kantona te nema unitarne pravne instance iznad te razine s tim da su prethodno dogovoreni minimalni ustavno-zakonski okviri koji moraju svima biti jedna
668

Untitled-1.indd 668

10/23/06 8:12:25 AM

Organizacija Ministarstvo za autohtone Hrvate izvan drave

zajednika polazna osnovica. Na dravnoj razini djeluje sudsko vijee podijeljeno na treine i presuuje zaprimljene albe iskljuivo konsenzusom. Iz te zajednike osnovice svaki se etnicitet pravno
modelira prema vlastitim afinitetima, a koji su primarno odreeni vjerskom osnovom. Jasno je da ne
moe biti jednoobraznosti izmeu katolikog i pravoslavnog, a kamoli izmeu katolikog i islamskog
pravnog definiranja neke ljudske zajednice, budui je u poglavlju o pravosuu objanjeno kako pravo
proizlazi iz moralnog odreenog religijskim.
Moglo bi se postaviti pitanje na emu se onda uope temelji dravno jedinstvo BiH, makar i u jednoj
labavoj konfederalnoj formi? Odgovor je jednostavan: u slobodi kretanja ljudi i roba kroz teritorij cijele BiH, te u kontroli i uvanju vanjskih granica BiH. Sve ostalo, ukljuujui i vanjsku politiku, svaki
entitet provodi samostalno, ali uvijek kao nositelj samo jedne treine suvereniteta pa prema tome
nema ovlasti govoriti u ime svih, nego samo za sebe. Time se ujedno sama po sebi namee i jedina
mogua vanjskopolitika opcija BiH potpuna neutralnost u odnosu na cijeli svijet i samo tamo gdje
postoji potpuno suglasje svih entitetskih predstavnika moe se rei da postoji ikakvo vanjskopolitiko
odreenje BiH kao drave. Ako suglasja nema, nema niti bilo kakve politike i drava BiH ostaje neutralnom po svim pitanjima, ostaje status quo i nita se ne mijenja u odnosu na ono to postoji otprije
utvreno dogovorom. Time se osigurava i sama dravna opstojnost BiH jer sigurno nikada nee biti
suglasja o tome da se BiH pripoji ili prikljui Hrvatskoj, Srbiji, Turskoj ili bilo kome ili bilo emu
drugome, pa tako ostaje ono to je i jedino ostvarivo, a istovremeno i najbolje: suverenom konfederativnom dravom.
Dobar primjer kako to moe funkcionirati moe se dati na naizgled banalnom podruju sportu, tj.
organizaciji sportskih natjecanja na unutarnjem i meunarodnom nivou. Tako se npr. nogometno
prvenstvo s pripadajuom ligom organizira na dravnoj razini kao jedinstvena organizacija sa jednim
dravnim prvakom na kraju natjecanja. S druge strane na reprezentativnoj razini ne moe postojati
jedinstvena BiH reprezentacija nego svaki entitet iz svojih upanija/kantona ima i svoju reprezentaciju
koja se takmii u meunarodnoj konkurenciji. Primjer kako je to vrlo jednostavno ostvarivo postoji u
Velikoj Britaniji gdje zasebno nastupaju reprezentacije Engleske, kotske, Velsa i Sjeverne Irske (postojanje Sjeverne Irske je posebno indikativno i predstavlja jednu zasebnu temu). Kod BiH se ne bi radilo
o doslovnom kopiranju modela Velike Britanije nego bi bilo sve dodatno prilagoeno datostima same
BiH, to je i u potpunosti razumljivo. Tako ne bi bilo niti jedinstvene BiH reprezetativne selekcije u
bilo kojem sportu, ali bi zato postojale jedinstvene natjecateljske lige gdje bi se svi sportai meusobno
natjecali na dravnoj razini. Konkretno, to bi kod nastupanja npr. na olimpijadama izgledalo tako da
iza imena drave BiH nastupaju tri zasebene selekcije na naelu da mogu nastupiti oni koji imaju zadovoljene traene norme (u ovom sluaju olimpijske koje su prilino jasne i odreene).
Naravno, pitanje svih pitanja je kako izvriti podijelu BiH na upanije/kantone. Svakako da je to najvei kamen spoticanja i da je to onaj initelj koji mogunost dogovora tri naroda u BiH ini puno vie
utopijskim nego realnim. U tom je pogledu ono rjeenje teritorijalne podjele po upanijama/kantonima koje je ponueno Vance-Owenovim planom jedna ishodina toka iz koje je potrebno poi i eventualno ispregovarati neke manje koncesije u cilju mira i prosperiteta na prostoru BiH. Time se prvenstveno misli na to da se muslimansko-bonjakoj komponenti mora po naelu pravednosti dodijeliti
donekle vei ukupni teritorij i ta teritorijalna koncesija mora biti veim dijelom dana od strane Srba, a
jednim manjim dijelom od strane Hrvata. Sve iznad toga ne moe biti prihvatljivo ni za koga i ne vodi
prema miru. Takoer je bitno odrediti naelo da se unutar samih upanija/kantona koji su formirani
po nacionalnom principu daje jednako tako visoka razina lokalne samouprave opina i gradova, a koji
se jednako tako formiraju po nacionalnom obrascu. Tako se omoguuje svakoj nacionalnoj komponenti egzistencija unutar upanije/kantona drugaijeg nacionalnog odreenja.
Ono odakle se mora poeti kod svakog razgovora o tome koliko i kojeg teritorija BiH treba pripasti
odreenom etnikumu kroz upanije/kantone, je princip jednakopravnosti. Po tome svako potrauje
1/3 teritorija i to je pravo koje dolazi bez obzira na trenutni udio u ukupnom sastavu puanstva. Do
sporazuma nije mogue doi bez odricanja i zato se Hrvati imaju odrei jednog dijela svojeg udjela
u BiH te je prihvatljivo pristati na opciju u kojoj povrina upanija/kantona s hrvatskom politikom
vlau iznosi 30% teritorija BiH. Kako e srpska i bonjaka strana izdogovarati onih preostalih 70%
669

Untitled-1.indd 669

10/23/06 8:12:26 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

teritorija je na njima samima, a ono to hrvatska strana smatra prihvatljivim i naelno pravednim
je da se to raspolovi na jednake dijelove i tako svaka strana dobije svojih 35%. Oni koji su tu u teritorijalnom i politikom smislu najvei gubitnici svakako su Srbi jer od velikosrpskog koncepta tzv.
Republike Srpske sa 49% teritorija, sada se dovode u stanje jednakopravnog upanijsko/kantonalnog
oblika sa ca. 14% manje povrine. To se moe tako rezonirati ako se prihvati dopustivost postojanja
neega takvoga kao to je to Republika Srpska sa svojih ni vie ni manje nego 49% BiH. Pristanak na
postojanje te Republike Srpske je jedna od najveih pogreaka Franje Tumana i nema opravdanja
u nikakvima pritiscima ili ucjenama od strane meunarodne zajednice, jer se radi o neemu to prelazi okvire dopustivog u smislu dugorone opstojnosti same Hrvatske kao drave i Hrvata kao nacije.
Namjerno ne spominjem Aliju Izetbegovia i njegovo pristajanje na tu koncesiju od strane Zapada
velikosrpskoj agresiji i provedenom genocidnom ratu. to je Izetbegovi na to prisatao neka unutar
sebe rjeavaju oni koji su mu se povjerili kao narod. Posebno se to odnosi na pitanje Srebrenice, jer
pristati da Srebrenica potpadne pod jurisdikciju tzv. Republike Srpske ekvivalent je jedino u nekom
hipotetskom pristanku Franje Tumana da Vukovar potpadne pod vlast nekakve Krajine ili neega
slinog u tom smislu. Tuman je na svu sreu ipak imao vrstou da ne popusti pod pritiscima koji
su zagovarali nekakvu takvu opciju, ako nita drugoga, imao je potpuno toan argument da ne moe
na tako neto pristati i vratiti se natrag u Hrvatsku. To to Alija nije umio na isti nain nametnuti nedodirljivost Srebrenice samo pokazuje kako je bonjako rukovodstvo bilo unutar sebe nezrelo, sama
ideja bonjatva upitna kada je dola iz takvog izvorita, a i pitanje je koliko je bonjatvo dugorono
opstojno kao narod.
U svakom sluaju, ako se ipak nekim udom uspije uvidjeti korist koju bi svi imali time to bi postali
osloboeni tuinskog tutorstva i zadobivanjem slobode, onda je najmanji problem na takvoj dogovornoj platformi jedinstveno nastupiti prema dananjim protektorima/okupatorima i natjerati ih na
odlazak. Svakako da je od strane Hrvata tu problem najvie nepostojei jer nama je sadanja situacija
najnepodnoljivija. Problem je poglavito prisutan na dvjema preostalim stranama: Srbima i Bonjacima. Kod Srba je jo prisutna opijenost velikosrpstvom i tek kada, i tek ako se taj problem rijei u samoj
Srbiji, postoji mogunost da i unutar BiH Srbi uvide svu pogibeljnost za njih same sa zapadnjakom
okupacijom cijele BiH. Kod Bonjaka je prisutna jedna druga problematika. Oni su naime dananja,
novodobna varijanta nekadanjih bogumila koji su i glavni uzronici pada BiH u ruke Turaka i kasnijeg prelaska na islam njih samih i jednog dijela katolikog puanstva koje je prije toga kratkotrajno
prelo na bogumilsko sektatvo. Cijelu svoju povijest ta komponenta unutar BiH ima stalnu tenju
dozivanja nekog izvanjskog da upravlja njima samima kao da nemaju potrebne unutarnje snage za
samoopstojnost. Od Otomanskog carstva do Amerikog imperija modernog vremena, stalno se od
nekadanjih bogumilskih heretika trai tuinska vlast, a oni sami se nude kao najvjerniji sunji tog
vanjskog monika. U tom sluenju nekom vanjskom, i gledanju kako e se sami time nekako okoristiti
kao da se iscrpljuje cjelokupno bie te populacije i nema tu nikakve mogunosti za stvaranje nekakve
vee ili ire vizije. I sam Alija Izetbegovi nema nita svojega, neto to se moe rei da je bonjako
u njegovom politikom programu, nego se sve svodi na puko islamiziranje i arabiziranje vlastitog
bitka. Izetbegovi to i sam potvruje vlastitim tvrdnjama kako je za Tursku bilo pogubno odricanje
od arapskog pisma i prihvat europejske/zapadnjake latinice. Atatrkovo nametanje latinice po Izetbegoviu predstavlja onu konanu potvrdu Osmanlijske propasti. Izetbegoviu smeta latinica koja ve
po svojem imenu ima nezgodnu povezanost s Rimom. Analogno tome kao jedinu mogunost on vidi
arapsko pismo i jezik koji su kroz Muhamedovo prorotvo odreeni kao oni globalno izabrani. Kao
svjetski univerzalni i jedini prihvatljivi ukoliko se eli biti pravovjernim vjernikom islamskim vjernikom, naravno. I nije sluajno da njegova politika misao ima naslov Islamska deklaracija i da tu nema
niti spomena o nekakvom bonjakom ili bili kakvom drugom nacionalnom izrazu. Ponajprije stoga
to u islamu nema nikakvog nacionalnog odreenja i na kraju, prema odredbama iz Kurana koje je
napisao Muhamed, cijeli svijet je jedna velika islamska nacija i tu je vjersko istovremeno ono to ispunjava i nacionalno odreenje. Da se bude preciznijim, to znai da cijeli svijet postaje arabiziranim, jer
islamizacija ujedno predstavlja i arabizaciju, jedno je od drugog nerazdvojivo. Zato je najvei problem,
koliko god to sada izgledalo nevjerovatnim, u zajednikom nastupu prema anglo-amerikom protektoratu u bonjakom nevizionarstvu iznad bilo ega to je tue i bonjakom ne imanju svoje vlastite
vizije, ili nespoznaji vlastitog poslanja. U tom smislu i ono suludo srpsko naklapanje o njima kao nebeskom narodu i sline nebuloze ipak ima u sebi neega to se moe daleko lake preobraziti u dobro,
670

Untitled-1.indd 670

10/23/06 8:12:26 AM

Organizacija Ministarstvo za autohtone Hrvate izvan drave

jer sadrava kakvu-takvu viziju o vlastitom poslanju. Istina je da je ta vizija potpuno poremeena,
dolazi od zlih i stvorila je puno zla, ali ipak Srbe svrstava u narod koji promilja o vlastitosti u odnosu
na vjenost. Ako nita drugo, to je jedna platforma na kojoj je barem teoretski mogue poeti iznova i
izokrenuti zlo na dobro. Zato je, pogotovo u kontekstu katarze same Srbije uslijed jednako pogubnog
trenda biolokog nestanka kao i kod Hrvata (demografski kolaps i navala demografski propulzivnih
naroda na teritorij Srbije), mogue pretpostaviti rijeenje u kojemu Srbi pristaju na opisano ureenje
BiH kao konfederacije sa pripadajuim teritorijalnim udjelima (30-35-35%).
Treba biti jasno i to da je realnost takva da u BiH, sve dok traje anglo-ameriki protektorat i ne uspostavi se slobodna i suverena BiH, Hrvati uvijek ostaju ogranieni politiko-ekonomskim okvirom
koji odreuju ti isti meunarodni protektori. Zato u BiH Hrvati ne mogu organizirati svoju ekonomsko-gospodarsku koncepciju doslovnim kopiranjem kristocentrizma koji ima biti prisutan u samoj
Hrvatskoj. Oni (Hrvati u BiH) moraju biti potpuno fleksibilni u otporu prema svim oblicima upletanja
i nametanja kojima je krajnja svrha dekristijanizacija i anacionalizacija hrvatske katolike i nacionalne
svijesti. Zato hrvatska drava i mora pomagati u svim potrebama opstanka Hrvata u BiH: od nataliteta,
infrastrukture do svake mogue i ostvarive gospodarske, kulturne, obrazovne i ine pomoi i suradnje.
Zbog razloga proizalih iz statusa BiH kao stranog protektorata ivotni standard Hrvata u BiH uvijek
e, naalost, u prosijeku biti manji od onoga u Hrvatskoj. No, u odnosu na trenutni ivotni standard
koji uivaju u BiH, prema iznesenim planovima Programa nacionalnog opstanka, pretpostavljeni ivotni standard Hrvata u BiH svakako e biti bitno vei. Najosnovnije je da Hrvati u BiH uz prigodnu
potporu Hrvatske imaju uvijek punu zaposlenost te da su udomljeni i prikladno zbrinuti u svim temeljnim ivotnim potrebama, a sve ostalo e se radom i Bojom milou nadodati.
Ako netko ovome programu pomoi koje e provoditi Ministarstvo za autohtone Hrvate prigovara
zbog nekakvog nedopustivog mijeanja u unutarnje stvari BiH neka se zna da mi radimo isto ono to
i tzv. meunarodna zajednica, samo to to radimo svojim sunarodnjacima ili suplemenicima u BiH, i
to radimo na naelu prava na bratsku pomo blinjemu, a Hrvati u BiH su nam svakako najbliniji od
svih. Jasno je da je to upravo ono to e smetati, ali neka ti meunarodni licemjeri prigovaraju koliko
ih je god volja, no nije na njima da limitiraju koliko se braa trebaju ispomagati. Njima smeta poglavito sve ono to ide na korist Hrvatima, dok se sve ono to je namjenjeno bilo Srbima, bilo Bonjacima
upakirano u omot obnovljenog bezbonog bratstva i jedinstva. Svima se intenzivno povlauje, samo
se Hrvate u BiH ne bi smjelo pomagati u ouvanju njihovog opstanka.
Hrvatska e pomagati opstanku i ostanku Hrvata u BiH izmeu ostalog i na nain da im se nee
dozvoljavati naseljavanje u Hrvatskoj. To je naizgled okrutan i neoekivan potez, ali je krajnje nuan
iz razloga to bi ostvarivanjem Plana nacionalnog opstanka mase Hrvata iz BiH pohrlile u Hrvatsku
zbog boljeg, sigurnijeg i lagodnijeg ivota u odnosu na onaj u BiH. Tako bi u BiH ostalo jo manje
Hrvata nego to ih ima sada i hrvatska podruja u BiH bila bi nepovratno izgubljena. Zato je potrebna
navedena radikalna restrikcija doseljavanja Hrvata iz BiH u Hrvatsku, a sama Hrvatska tim vie ima
dodatnu obavezu pomagati Hrvate u BiH koliko god je to u mogunosti. Svojim razvojem to pomaganje svakako e biti sve vee i Hrvatska e sama znati kako najbolje pomoi Hrvatima u BiH, a time i
cijeloj BiH jer su tu interesi komplementarini za sve i za cijeli prostor BiH.
U ovakvim stvarima kakva je prije navedena zabrana doseljavanja Hrvata iz BiH u Hrvatsku ne moe
biti kompromisa. Onaj tko nije dovoljno mudar da to uvidi i prihvati mora se sa tim pomiriti kako god
to zna jer se radi o vitalnom nacionalnom interesu hrvatske drave, ali i cjelokupnog hrvatskog naroda: Hrvati u BiH moraju bioloki opstati. I gotovo, tu dalje o tome puno zbora vie nema ukoliko
se hoe opstojnost hrvatske drave i hrvtske nacije. Naravno da se ne svodi sve na statini opstanak
nego je pretpostavka i jedna snana demografska progresija. Uostalom, isto po svim pitanjima poticanja majinstva, raanja i ouvanju obitelji sve se ima raditi potpuno jednako kao i u samoj Hrvatskoj.
* * *
Ministarstvo e na slinim naelima, ali prilagoenima situaciji u Vojvodini i Crnoj Gori pomagati i
tamonje Hrvate. Sutina rada Ministarstva za autohtone Hrvate je u ostanku Hrvata na svim povije671

Untitled-1.indd 671

10/23/06 8:12:26 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

snim hrvatskim podrujima, a po mogunosti treba ii prema ostvarenju to vee populacijske obnove
tako da se i postotni udio Hrvata podigne na to viu razinu. To ima dugorone strateke implikacije
jer se time prua mogunost za djelovanje u budunosti. Hrvatska drava ima svako pravo i dunost
voditi brigu o svojim sunarodnjacima izvan dravnih granica. Oni koji su stvorili i koji neprestano i
dalje stvaraju takvo ozraje u kojemu se Hrvatska odrie svakog utjecaja na politike okolnosti koje
pogaaju autohtone Hrvate izvan drave samo pokazuju svoju pokvarenost i licemjerje. Ako se hrvatska nacija u Hrvatskoj odrekne svoje subrae koji su zbog nesretnih povijesnih okolnosti ostali van
dananje matine domovine moemo si slobodno sami pljunuti u lice jer tako neto bila bi najvea
povijesna sramota u Hrvata.
Odrei se svojih sunarodnjaka mogu samo nacionalni veleizdajnici kakvi danas Hrvatskom vladaju.
Oni koji su prije vadali s Tumanom na elu bili su u puno toga nedovoljno sposobnima, ali se barem
nikada nisu distancirali i zaboravili na Hrvate u BiH. Tonije, Franjo Tuman je bio onaj koji je kreirao takvu politiku hrvatske drave i njegovim dravnikim ambicijama treba zahvaliti to je hrvatska
komponenta u BiH bila barem donekle proteirana od strane hrvatske drave. I tada je bilo previe
parola, a premalo konkretnih i korisnih djela, ali sve to u odnosu na sadanje stanje izgleda vrhunskim
dravnikim postignuem. Danas svaka klika koja preuzme dunost obnaanja dravne vlasti radi po
naelu da to glasnije izvikuju kako nisu zapostavili svoje obveze prema BiH Hrvatima, toliko vie su
upravo to uinili. Kako i ne bi kada su prodali i izdali i samu Hrvatsku. to se je drugo od takvih uope
moglo oekivati?
S druge strane, suverena i slobodna, a ponajvie jaka drava i jedinstvena nacija, jedina su perspektiva
za Hrvate u BiH. Znajui kolika je vanost cijele BiH za dravnu opstojnost Hrvatske i cijeloga naroda,
a isto tako znajui kolika je vanost BiH u kontekstu cjelokupne geopolitike situacije u kojoj se svijet
sada naao, znamo da se u prostoru BiH odigrava globalna bitka umanjena na jednu mikrorazinu. BiH
je bojno polje na kojemu se sada vie ne treba boriti snagom oruja, nego snagom sposobnosti u radu
i ispunjenou ljubavi prema Bogu i naciji, ali i svakom ovjeku pojedinano.

672

Untitled-1.indd 672

10/23/06 8:12:26 AM

Organizacija Ministarstvo vanjskih poslova

2.18. Ministarstvo vanjskih poslova

Kad sjedne blagovati s monikom.
dobro pazi to je pred tobom;
stavlja no sebi pod grlo ako si prodrljivac;
ne poeli slastica njegovih jer su jelo prijevarno.
(Mudre izreke 23, 1-3)
Nastojte oko mira sa svima! I oko posveenja bez kojega nitko nee vidjeti Gospodina!
(Poslanica Hebrejima 12, 14)
Sloboda, pravica, sigurnost, blagostanje sjedinjuju, a protivna rastavljaju ljude i narode.
Narod koji uvijek trai zatitnika nije vrijedan slobode.
Mi sudimo da srea i nesrea svakog naroda na istoku Europe stoji bezuvjetno od sree i nesree susjednih
mu naroda.
Nemogue bo je, jer proti naravi, nainiti jedinstvo oblasti, zakona, uprave, uz slobodu ili uz samovolju,
kod naroda razlinih pasminom, povijeu, narodnou, stupnjem prosvjetljenja, zemljinim leajem,
drutvenim odnoajima, gospodarstvenim probitcima, zakonima vjere.
(Ante Starevi)
Pitanje vanjske politike neke drave je u stvari pitanje kako ivjeti ivot u svijetu jer ljudsko bie odreuje sebe odnosom prema drugome. To drugo je najprije na Stvoritelj, Bog Otac na nebu, a zatim su
svi ljudi bez iznimke kao i svijet u kojemu trenutno boravimo. I tako se prirodnim slijedom stvari dolazi do dravne vanjske politike jer je tu rije o organiziranoj skupini ljudi okupljenih oko prihvaenih
vrijednosti koji se onda tako organizirani i odreuju prema isto tako drugim organiziranim ljudskim
skupinama i njihovim vrijednotama, ma kakve one bile.
Ovdje se kroz planirani rad Ministarstva vanjskih poslova razmatra Hrvatska kao drava i njezino
odreenje prema Bogu, ovjeku i ovjeanstvu. Ministarstvo vanjskih poslova je, prema tome, dravno tijelo zadueno za to primjereniju artikulaciju dravne politike prema Bogu i ovjeanstvu.
Budui da je Hrvatska teokratski ureena, duhovno odreena Crkvom i njenim svetim naukom, ali i
sa svjetovnim apsolutistikim vladarom na poziciji konanog izraza dravne volje, i dravna vanjska
politika je sukladna toj organizacijskoj formi. To konkretno znai da je vrhunski dravni smisao najprije sadran u sluenju Bogu, u potinjenju Njegovoj volji, i sve se ostalo izvodi iz tog jednostavnog,
ali jednako tako i tekog principa. Ostvarenje kraljevstva Bojeg, tj. vlast Krista Kralja, je ono na emu
se aktivno radi onoliko koliko je to svakom pojedincu i svakom narodu dano njihovim poslanjem. Nije
tu uope bitna produktivnost nego je ono to se zahtijeva potpuna predanost svim svojim od Boga
povjerenim talentima. Kako e nae predanje biti ostvareno povjerava se volji Bojoj i toj se istoj volji
potinjava svako nae osobno htijenje ukoliko se eli biti na pravom putu.
U kontekstu dravne vanjske politike to znai da odreivanje djelovanja Ministarstva vanjskih poslova
kree od spoznaje opeg odnosa sila u svijetu pa se dalje kree prema svjetskim politikim konkretnostima, tzv. globalne geopolitike, i na kraju sve do najneposrednijeg odreenja vanjskopolitikih odnosa Hrvatske prema naim neposrednim susjedima. To bi bilo sukladno opem odreenju ovjeka prema svim ljudima, prema ovjeku kao ljudskom biu, a zatim na osnovu tog principijelnog usmjerenja
odreenje tog istog ovjeka prema svojim najblinijima. Vano je uvijek ostati principijelan i nikada
se ne odrei svojih temeljnih naela jer to je karakteristika kolebljivaca i slabia, pa onda kada makar
samo jednom pogazimo svoje vlastite principe nepovratno se gubi na respektu i potovanju kako kod
prijatelja, tako jo vie kod neprijatelja. Ne treba previdjeti da je ova suprotna, antikranska strana,
nadasve principijelna u svojem antikristovskom djelovanju i tu injenicu treba nadasve uvaavati jer
time spoznajemo da nemamo posla s nekime koga treba podcijeniti. Ako ita treba priznati mranim
pozemaljarskim silama koje na svijetu aktivno djeluju to je upravo njihovu nepopustljivost kada se
radi o tome da ne odustanu od svojeg predanja zlu. No, krenimo redom.
673

Untitled-1.indd 673

10/23/06 8:12:27 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

Dvije mogue vanjskopolitike opcije

U slijedu od opeg prema pojedinanom, ili od vrha na dolje (tzv. top-down pristup), prvo to u odreenju prikladne dravne vanjske politike treba spoznati je prije nagovijetena podjela svijeta na dva
osnovna i nepomirljiva tabora: Kristovog i Antikristovog. Onaj koji ne uvia ta dva polariteta koja su u
svijetu prisutna kroz cijelu ljudsku povijest ne moe razumski ispravno djelovati jer nije svjestan krajnjih posljedica svojih trenutnih odluka. To ne iskljuuje mogunost da pojedini ovjek, iako nepotpuno svijestan te zadatosti, moe intuicijom (srcem) nadoknaditi manjak razumske komponente kod
svojih postupaka i tako biti na strani Krista. Ni najmanje da bi to bilo tako, i sva srea tome, jer bi inae
cijeli nastup vladavine mraka i pripadajuih sila zla bio puno jednostavniji. Ipak, takav isto intuitivni
pristup nije prihvatljiv kod obavljanja odgovornih dravnikih poslova kojima se direktno utjee na
druge ljude, posebno na svoje blinje. To je stoga to je doputeno ii u rizik prema samome sebi i to je
u odreenom smislu i poeljno, ali nije mogue svojim neznanjem druge dovoditi u nedopustivi rizik
pouzdavanjem intuitivnim prosudbama bez njihovog pristanka. Naime, intuicija je neto u potpunosti
subjektivno i kada bi se prema drugome radilo po tome to nam naa osobna intuicija govori neminovno bismo inili djela koja su preteno egocentrina. Taj egocentrizam nije promiljen, ali je prisutan i time se radi zlo naspram blinjeg svoga, a zna se da to nije doputeno. Takoer vrijedi da to je
vei zahvat kojim svojim odlukama utjeemo na druge ljude, to je u takvim poslovima potrebno imati
veu koliinu umnih sposobnosti, tj. uenosti i mudrosti, jer je kroz poveanje kvantitete proporcionalno poveana i doza egocentrinosti. Ovdje je i odgovor na pitanje zato je u svijetu politike toliko
prisutna koliina samozaljubljenosti i potpune bezdunosti naspram drugih, naspram svojih blinjih.
Oni koji su se upustili u bavljenje politikom i dravnitvom nemaju potrebno znanje i mudrosti za
svoje odgovorno zvanje. Nemaju ni istinu, a pogotovo nemaju Istinu, pa tako sve prosudbe dolaze po
intuiciji usmjerenoj trenutnoj korisnosti, a to na kraju postane samo njihova osobna korisnost. I nema
izlaska iz tog stanja bez osobnog obraenja, a ono je rijetka biljka, jer su ti koji su bez prethodne upuenosti i utemeljenosti u istini i Istini (Isusu Kristu) upali u navedenu klopku egocentrinosti, ujedno
postali robovi svojih moralnih posrnua. Stoga, iz svega navedenoga pogotovo nije prihvatljivo u visokoodgovornom dravnikom poslu biti lien prikladne upuenosti u svoje zvanje, odgovornosti koje
dravniko zvanje ima i kao dravnik djelovati po primljenoj Istini razumske spoznaje bitka odnosa
u svijetu. Dravnik (tj. vladar najvie od svih) mora svoju djelatnost obavljati mudro kod donoenja
odluka, a sa srcem kod njihovog sprovoenja u djelo. Vladar mora imati razum kojim odluuje i srce
kojim djeluje, te u toj sintezi ustrajati koliko je to u njegovim ljudskim mogunostima. Na kraju,
sve se skupa s ispunjenjem svojih stalekih dunosti u povjerenju preputa volji Bojoj.
* * *
Kod vanjskopolitike strategije Hrvatske upravo spoznaja Krista i Antikrista kao onih ovozemaljskih
gravitacijskih toki oko kojih se svijet okuplja i kod kojih se na kraju biva privuen za vjenost, daje
istovremeno odrednice za voenje najbolje vanjske politike. Moe se to rei i popularnim politikim
rijenikom te sve svesti na dravne ili nacionalne interese, ali to nita ne mijenja na stvari. Tako se dravno-nacionalnim interesima mora smatrati prianjanje uz Gospodina Isusa Krista pod svaku cijenu
i u svim uvijetima. Najvii hrvatski nacionalni interes je, dakle, odupiranje Zlu ivljenjem Krista uz
pokoravanje Crkvi i time ostvarivanje civilizacije ivota i ljubavi nasuprot civilizacije smrti i mrnje.
Nacionalni interes Hrvatske i Hrvata je da ostanemo na strani Krista makar zato morali trpjeti mrnju
i napad cijelog svijeta. Nacionalni interes je u ratu Dobra i Zla koje se odvija kako u svijetu, tako i u
naim srcima, biti na strani pobjednika za sva vremena i vjeno uivati u plodovima pobjede. To je hrvatski nacionalni i dravni interes i nita ne moe biti iznad toga. I kada se bilo gdje u tekstu spominje
nacionalni interes podrazumijeva se ovo najvie interesno naelo i to je onaj nepopustljivi princip o
kojem je bilo rijei na poetku ovoga poglavlja.
Kada se ovako odrede najvei nacionalni interesi dalje se sve izvodi prema tome da se ti interesi ispune kroz od Boga nam dane talente. Koliko je samo ova spoznaja nacionalnih interesa drugaija od
bilo ega prisutnog na recentnoj hrvatskoj intelektualno-politikoj sceni? Koliko samo jadno i uskogrudno izgleda prepiranje raznih stranakih prvak, deurnih ideolog, treberskih intelektualac, a
da se ne govori o medijskim papagajima, o tome to bi to mogli biti nacionalni interesi oko kojih bi
674

Untitled-1.indd 674

10/23/06 8:12:27 AM

Organizacija Ministarstvo vanjskih poslova

se Hrvati trebali aklamacijski usuglasiti i po tome jedinstveno djelovati? Jasno je da tim i takvima,
lienima osnovne upuenosti u politiku i dravnitvo, nije mogue ponuditi jedinstvenu odrednicu
nacionalnih interesa jer ono to nude svodi se na njihovu ideoloko-posluniko-trebersko-plaeniku koncepciju uz koju su se svrstali. Tako se i moglo doi do toga da se kao nacionalni interes na kraju
nametne aktualno pristajanje uz sekularizam i liberalni kapitalizam sa svojom demokratskom farsom
kao neizostavnim sastojkom. to je jo vie zapanjujue, ak se ni to bezuvjetno pristajanje uz sekularni poredak i njegov liberalno-demokratski kapitalizam nije spoznalo kao ono to nas onda po tom
pristajanju uz to i odreuje, nego se sve promiljanje i djelovanje iscrpljuje na taktikim banalnostima.
Kada su hrvatske politike strukture koje posredno ili neposredno participiraju u upravljanju dravom
ve izabrale sekularizam, demokraciju i kapitalizam, mogle su barem u tom okviru biti djelotvorniji i
uspjeniji na dobro dravljana. Moglo se barem u tome loem okviru teiti izvrsnosti. Ali ne, i taj loi
odabir dodatno se pogorava katastrofalnim radom i potpunom nesposobnou za ikakvu kreativnost.
Sve to znaju je sluganstvo, sluganstvo i samo sluganstvo. To je okrutna hrvatska istina.
Da ima neto pameti u hrvatskoj drutveno-politikoj eliti koja vodi dravu bilo bi jasno da onda kada
se ve (naalost) prihvatilo ii od Boga odvojenim (tj. sekularnim) putem demokracije i liberalnog
kapitalizma nema nikakvog smisla raspravljati o iemu drugome ako se ne zna to je krajnji cilj toga
odabranog sustava. Ili u emu se on, taj od njih izabrani sustav, ispunjava? Bez spoznaje kuda se plovi
besmisleno je pripremati se za iskrcavanje, a to je upravo ono to se sada deava. Velike debate o tome
treba li biti lanom EU ili NATO saveza, WTO-a i ostalih globalnih nad-dravnih institucija potpuno
su promaene, a pogotovo od strane onih koji se izjanjavaju kao tzv. euroskeptici ili nacionalisti, navodni branitelji nacionalnih interesa, dok istovremeno prihvaaju sekularni demokratsko-kapitalistiki poredak, nad-dravne integracije i globalizam kao neto to po njima nema alternative.

Sekularna ljevica i desnica

Sekularizam u bilo kojoj svojoj poznatoj formi na kraju mora zavriti u jednom od oblika globalnog
carstva ili globalnog imperija, novog Babilona. I to sve, cijeli taj proces, zavrava u tekoj tiraniji jer sekularna ideja je totalitarna i tiranijska istovremeno. Bezbonitvo sekularizma je totalitarno i na kraju,
prije ili poslije, pretvara se u otvorenu tiraniju nad ovjekom i njegovom slobodom koji to sekularno
bezbotvo ne eli prihvatiti na svojoj osobnoj razini. Sile koje su sekularizam nametnule nepomirljive
su naspram Boga i ovjeka te se takvima na koncu i izgrauju. To je naprosto nerazdvojivo jedno od
drugoga. I nije pri tome bitno da li je to ostvareno lijevim putem liberalizma (to ukljuuje kapitalizam
i komunizam jer su istovrsni u svojoj internacionalnosti) ili desnim putem nacifaizma. Ovaj desni
put sekularizma je oivotvoren u dva pokreta: njemakom nacionalsocijalizmu i idovskom cionizmu,
tj. u oba sluaja radikalnom nacionalno-rasnom ovinizmu koji svaki ima i svoj vlastiti ekskluzivni
religijski sustav koji odbacuje i prezire sve od njih neodabrane.
Ljevica gradi globalnu kulu babilonsku na naelu potpunog zatiranja vjerskog i nacionalnog te pretvaranja svijeta u jednu jedinstvenu rasu i naciju. Najprije je sve na povrini ateistiko i agnostiko, da
bi se sve finaliziralo s neopoganskim panteonom protubojih religija koje su stalno prisutne i ekaju
pogodan trenutak da izbiju na povrinu. Pogodan trenutak nastupa onda kada ateizam i agnosticizam
odrade svoj posao u zatiranju kranstva i svih pripadajuih vrednota, pa tako otvore prostor za neopoganstvo. Povlateni izabranici sekularne ljevice su komunisti kao lanovi partije u komunizmu ili
kapitalisti kao lanovi financijske aristokracije u kapitalizmu. Mogua je i obostrana pripadnost bez
obzira to na povrini to izgleda proturijenim.
Desnica sekularizma gradi babilonsku kulu neto drugaije i polazi iz toga da jedna posebna vjerskorasno-nacionalna skupina ima poslanje potiniti svijet sebi te vremenom iskljuiti iz ljudske vrste sve
one koji ne zadovoljavaju postavljene standarde. Pri spomenu iskljuenja to ukljuuje i opciju u kojoj
oni koji su nie vrijednosti, a imaju produktivnu ulogu sluei (samo)odabranoj skupini, egzistiraju
onoliko koliko su korisni svojim gospodarima. U biti svi koji nisu u skupini odabranih vladara svijeta
gube i sam status ovjeka te su svedeni na rang (domaih) ivotinja.
Ta sekularna ljevica i desnica realno djeluju paralelno te zajedno obuzimaju ovjeanstvo u svoj zagr675

Untitled-1.indd 675

10/23/06 8:12:27 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

ljaj i na kraju se stapaju u jednu jedinstvenu cjelinu u kojoj ljevica svojim panteistikim internacionalizmom pomae lakem uzdignuu desniarskog nacional-deicizma. Time se omoguuje pretvaranje
jedne rase/nacije u boanstvo, a to pretpostavlja i poboanstvenje ovjeka kao jedinke izdvojene iz te
odabrane rase/nacije, ali i odabir jednoga iz te uzviene skupine za ulogu (anti)mesije.
To obuhvaanje svijeta s lijeva i desna, dvama naizgled suprostavljenim konceptima, je svakako i logino sa stanovita ratne strategije, jer je rije o klasinom i svakako najdjelotvornijem principu okruivanja protivnika sa svih strana, a protivnik je ovdje sve ono to je kransko, to vjeruje da je Isus Krist
Bog i ovjek, ili sve ono to je na bilo koji drugi nain svojim vrednotama suprotno od zla na djelu.
Ovdje je od najvanijeg znaaja spoznati upravo to da je u lijevom i desnom putu identino to da su
oba u svakom sluaju antikranska, tj. da je to prepredeni put antikrista kroz svijet i povijest. Upravo
zato i proizlaze iz sekularnog poretka jer samo je sekularizmom mogue u potpunosti izbaciti Svevinjeg iz koncepcije ustroja drave i drutva. Posebno je indikativno da sekularizam skoro iskljuivo
usmjerava svoje snage na podruje kranski dominantnih teritorija. Kapitalizam i njegova liberalna
demokracija sasvim lijepo podnose nesekularne sustave koji su nekranski. Komunizam koji je djelovao kroz boljeviki SSSR jednako tako nije imao onako radikalan nastup prema islamu kakav je imao
prema kranstvu. Nacizam kroz svojeg mesiju Hitlera ima takoer afirmativni pristup prema islamu
i nesnoljivost prema kranstvu s Katolikom Crkvom kao glavnom metom. Hitler to otvoreno propovijeda svojim lamentacijama o njemakoj naciji i nesrei koja ju je zadesila kroz kranstvo i da je
kojim sluajem islamizirana da bi ve zadominirala svijetom. Hitler je islam doivljavao kao izrazito
pogodno sredstvo za ostvarenje sve punine potencijala arijevske rase koja je kranstvom, navodno,
zatomljena.
Ustvari, kada se misli na nesekularne sustave koji nisu kranski to se odnosi prvenstveno na cionistiko-judaistiki utemeljen Izrael, i samo jednim manjim dijelom islamske drave koje u veoj ili manjoj
mjeri slijede kuranom definirane upute o tome kako drava i drutvo moraju biti ureeni. Hinduizam,
budizam, intoizam i ostale izvedenice niti se ne moe smatrati religijom koja sadrava u sebi element
vjere nego su to vie sustavi ljudskog samoostvarenja pa su tako i drave u kojoj dominiraju te hindo-budistike izvedenice sekularne u toj mjeri da tu Boga nema te je ovjek mjera svega. Time su u
osnovi sekularni same po sebi i nema potrebe za posebnim sustavom koji bi ovdje prijeio Crkvu da
svojim moralnim i etikim naukovanjem formira dravu i pripadajue drutvo. Nema u tim hindobudo sustavima Boga kao osobnosti ve postoji neto poput neodreene energije kojom svaki ovjek
ima mogunost upravljati i sebi je poloiti, a to nikako nije sluaj u judaizmu i islamu koji su kao i
kranstvo monoteistike vjere objave Boga kao osobnosti ili vjere Knjige.
Islamske drave imaju kapitalistiko-demokratsku potporu sekularizma primarno ovisno o tome koja
je vladajua garnitura na vlasti i koliko je u slubi zakulisnim judeo-masonskim upraviteljima cijelog
tog sustava. Radi se o tome da je rije o obinom pragmatizmu jer je najvanije unititi kranstvo,
unititi Crkvu. Sjetimo se samo Voltaira, jednog od proroka sekularizma, i njegovog protucrkvenog
poklia: Unitite bestidnicu!. Islam je sam po sebi zakulisnim silama takoer prihvatljiv i zato jer se
u svojim dogmama direktno suprostavlja kranstvu, jedinom pravom oponentu Antikristu i svim
nakanama kojima mu se priprema dolazak. Sve to nije kransko prihvatljivo je antikristovim slugama jer se svemu tomu mogu djelotvorno nametnuti. Samo pravovjernom kranstvu nema pravog
odgovora od strane antikristovskih sila. Zato se afirmativno gleda na islam i islamske drave jer se u
njima, izmeu ostalog, silom zakona kransko misionarenje izriito zabranjuje te tako dri ljude u
najprije duhovnom, a potom i svjetovnom zarobljenitvu. Ovaj put posredno, jer niti islam nije bez
svojih problema koje stvara tajnim upraviteljima svijeta, ali na to se iz antikristovog tabora gleda kao
na dugorono rjeiv problem. Za razliku od kranske vjere i Crkve koja je za njih trajno nerijeiv problem dokle je god prisutna. Tako i ovaj sada aktualni pohod na Irak i Afganistan mora biti sagledan
kao pohod na cijeli islam od strane judeo-masonerije, ali pohod na islam pod maskom kranstva, to
je opet jedna posebno prljava igra kojom se opet eli iskoristiti islam kao sredstvo protiv krana.
Naime, sada kada se institucionalno i kulturno uspjelo u potpunosti sekularizirati Zapad ide se na potpuno sekulariziranje i kulturno transfomiranje onoga to je jo preostalo za pokoravanje islamskih
676

Untitled-1.indd 676

10/23/06 8:12:27 AM

Organizacija Ministarstvo vanjskih poslova

podruja. Tj., ide se na nametanje zapadnjakog liberalizma na podruje zaposjednuto islamom. U

tu je svrhu smiljena i plasirana ideja o nekakvom sukobu civilizacija gdje je nagovjeteno sukobljavanje kranskog Zapada s Islamom. Ono to je u toj ideji najopasnije je to da se namjerno sugerira
kako je kranstvo ono na Zapadu to ide u sukob s islamom, a preuuje se injenica da Zapad nije
vie dominantno kranski, nego je sustavno dekristijaniziran institucionalnim djelovanjem koje zapoinje francuskom revolucijom. Prirodna reakcija nepristanka dosljednih islamista na pokoravanje
sekularnom liberalizmu suptilno se usmjerava prema tom nekada preteno kranskom, a sada hedoniziranom zapadnom svijetu, i eli se isprovocirati globalni sukob krana s islamistima te na vrhuncu
tog sukoba uiariti u mutnome. Preciznije, tada se otvara mogunost nastupa nekakvog mirotvorca
koji ratom poharanom i iscrpljenom svijetu namee svoj mir, ali istovremeno podie prst optube na
kransku i islamsku religiju kao trajne uzronike svjetske nestabilnosti. Naravno da je islam ovdje
prigodni ukras, a kranstvo s Crkvom kao svojom svetom institucijom je trofej kapitalac. Da je to
ratno pustoenje i iscrpljivanje svijeta ve na djelu vidljivo je kroz promovirani rat protiv terorizma
kojemu nema kraja do li u armagedonskom konanom obraunu. ak se i otvoreno od strane ratnog
establimenta Zapada (SAD, Velika Britanija, Izrael) govori da ovome ratu nema kraja. Ono to ostaje
kada se uvidi ovakva stvarnost je da se svi pripremimo na orwelovski svijet trajnog rata protiv virtualnog neprijatelja.
No, sada se istovremeno dolazi i do velikog problema pred judeo-masonskim planerima dogaanja
na svjetskoj ahovskoj ploi, kako sami opisuju svijet. Ono to im je bilo kod islama korisno onda
kada je koriten kao izvanjsko sredstvo ugroze protiv kranske Europe, i to se opet hoe iskoristiti
na jedan prepakirani nain, sada je postalo najveom preprekom. Naime, islam je religija koja je poivala i poiva na snazi maa i osnovna mu je karakteristika strogost kojom djeluje na one koji islam
prihvate ili se u njemu formiraju samim roenjem. Islam se irio ne na nain mira nego iskljuivo
kroz rat i svojim je vojnim pobjedama promicao svoje vrednote. Islam se od svoje pojave poput poara
irio na otrici maa noenog u ruci galopirajueg konjanika. Nema niti jednog podruja i nema niti
jednog naroda koji se obratio na islam iznutra, navjetanjem i tumaenjem kurana od strane islamistapropovijednika ili islamista-misionara. Islamiziranje se dogaa iskljuivo onda kada je prostor vojno
pokoren te se vlast ustroji po islamistikm zakonima. Tek onda dolazi do masovnog prihvata islama od
strane obuhvaenog stanovnitva i tek tada, po vanjskoj sili vojne moi, prostor postaje islamiziranim.
Toliko je irenje islama povezano s putem maa da su ak su i sami ti pojmovi poput misionarstva
strani u islamu. Ta strogost, ta svojevrsna vojnika disciplina kojom se islam prakticira i koja je jasno
odreena kuranskim uputstvima, bilo je ono sredstvo koje je pokorilo nekada preteito kranska i
donekle heretika i poganska podruja sjeverne Afrike, Bliskog i Srednjeg istoka, pa sve do Sredinje
Azije i rubova June Azije. Strogost je islamu davala sigurnost koja je najveim dijelom zasluna za
razdoblje najveeg procvata islamske kulture, tj. u vremenu dok je jo bio prisutan kulturni mentalitet
antiko-bizantinskog perioda, a da ga nije islamska krutost uspjela ugasiti. To ugasnue islama kao
drutveno kompetitivnog ustroja je na kraju i ostvareno kada je navedena islamska mentalna krutost
nadvladala nad svojom antiko-bizantijskom podlogom, ali i dalje je sam islam na tom podruju ostao
jednako vrst kao religijski sustav. Ako ne i jo vri s vremenom, to potvruje upravo ovo dananje
stanje kada je islam u stalnom fundamentalistikom usponu i daleko je rigorozniji u odnosu na islam
iz prolosti. Ali, to se vie islam unutar sebe uvruje i otkriva svoju bit, to je vie nesposoban ostvariti kompetitivnost s onim podrujima koja nisu islamska, a posebice s nekada izrazito kranskim, a
sada preteno agnostikim zemljama koje su takve postale sekularnim pohodom. No ta strogost islama i njegova stalno rastua unutarnja vrstoa kao neupitnog religioznog autoriteta unutar islamskih
naroda sada predstavlja glavnu prepreku judeo-masonskim planovima za njihovom svjetskom dominacijom. tovie, pokazuje se da upravo zbog tehniko-tehnoloke zaostalosti i materijalnog siromatva do kojih je dolo zbog spomenute slabe islamske kompetitivnosti uzrokovane krutou islamskog
puta maa, a koja je prisutna unutar glavnine islamskog svijeta, judeo-masonske strukture nemaju
dovoljno uporita za primjenu svojih visokosofisticiranih metoda manipulacije masama i njihovog
pokoravanja. Islamski svijet uporno se dri svojih vrednota i ne pokazuje naznake da ih se misli odrei, za razliku od kranskog Zapada koji se odrekao svojih kranskih vrijednosti. Stoga su zakulisni
upravitelji svjetskih zbivanja prisiljeni pribjei najnepopularnijoj, daleko teoj i rizinijoj metodi direktnog ratnog sukoba u kojemu je uz isprovocirani sukob islama s kranstvom glavni cilj nametanje
liberalnih (tj. sekularnih demokratsko-kapitalistikih) (anti)vrijednosti unutar islamskog svijeta. Voj677

Untitled-1.indd 677

10/23/06 8:12:28 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

na sila je tu uporabljena s ciljem da se uklone neposluni reimi i postave oni s kojima se rauna da se
moe s vremenom nametnuti hedonistiku i konzumentsku kulturu Zapada kroz uklanjanje zapreka
stvorenih islamom, a koje su vrlo striktne i nepopustljive po pitanjima udorea, obitelji, branih odnosa i sl. Odnosno, upravo onih vrijednosti koje su tako uspjeno unitene na Zapadu. No, ponovimo,
islamska krutost koja je stoljeima radila najprije protiv kranstva, zatim protiv islama samoga na
nain da je stagnirao u svojem razvitku drutvenog prosperiteta i kompetitivnosti naspram ostalog
svijeta, sada radi protiv konane realizacije protubojeg plana ponovne izgradnje Hrama i ustolienja
njihovog lanog mesije Antikrista. Tu je ujedno i vidljiva na djelu Boja providnost koja je uope
i dala doputenje da islam postoji i da se realizira na spomenuti nain. U poetku je izgledalo da se
islam ispunjava samo u potiskivanju kranstva, ali sada se islam ispunjava prvenstveno kao zapreka
bezbonom globalizacijskom sustavu i cionizmu koji je u samome sreditu tog sustava. Tako dolazi do
nevjerovatnog obrata gdje preostali kranski vjernici jedino u radikalnim islamistima mogu nai
saveznike u otporu Novom svjetskom poretku. Na neki nain malobrojni krani koji su poplavom
ateizma i agnosticizma utopljeni u sekulariziranom Zapadu, sada u islamskom upornom odbijanju
pokoravanja tim (anti)vrednotama imaju dokaz sve slabosti sekularizma i destruktivnosti koju on
producira. To treba shvatiti i na nain da kao jednu hipotezu pretpostavimo nepostojanje islama u
povijesti kao da ga nikada nije bilo. Po toj pretpostavci sada bi podruje Svete zemlje s Jeruzalemom
bilo sukladno dananjem dekristjaniziranom Zapadu i sve bi postalo potroako-konzumistiki valorizirano podlaganjem kapitalizmu, tj. onako kakvo je stanje sada prisutno na Zapadu. Jednostavno,
hedonizam i sveope bezbotvo bili bi dominantni, pa bi sukladno tome antikristovska tenja za ovladavanjem podrujem Hrama i izgradnjom novoga Hrama bili vrlo jednostavno realizirani. Samo bi se
trebalo ponuditi dovoljni iznos novca i sve se moe kupiti i prodati po zakonima slobodnog trita
ili ponude i potranje.
S islamom, na svu sreu i Boju providnost, jo nije tako i odbijene su konkretne ponude od strane
cionista islamskim elnicima da za dobru cijenu pristanu samo za stotinjak metara premjestiti svoje
graevine sa prostora hramskog brda. Ponuda je sadravala obeanje da e se svaka cigla vjerno premjestiti i sve e izgledati u dlaku isto, samo e biti malkice pomaknuto od sadanjeg mjesta postojanja,
ali upravo zbog navedene izrazite islamske krutosti, islamskog fundamentalizma, sve je odbaeno kao
potpuno neprihvatljivo.
Naalost, potvrdu da je ispravna ova hipoteza po kojoj bi dekristijanizirani zapadnjaci sve dali u prodaju nalazim ovdje, u samoj Hrvatskoj. Mogu samo zamisliti situaciju da svjetski monici, u sklopu
koje je i financijska internacionala sa svojim kapitalom, ovoj dananjoj Hrvatskoj daju ponudu kojom
trae da izmjestimo Katedralu s Kaptola na npr. Dolac, a da se na prostoru katedrale izgradi, recimo,
nekakav centar za mirovne studije, poslovni toranj ili ak i trgovinski centar. Ta ponuda bila bi popraena izuzetnim novanim stimulansom i garancijama o vjernom prijenosu cijele katedrale na novu
lokaciju, upravo kao i u sluaju Jeruzalema i Hramskog brda s damijama na njemu. Ve vidim kako
bi se veina predvoena naim dravnicima naivno priklonila prodaji i pristalo bi se uz ponuene
uvjete, a one koji bi se tome odupirali medijski bi ih se progonilo nazivajui ih nazadnjacima, ognjitarima, vjerskim fanaticima koji ive u srednjem vijeku, onima koji su protivnici napretka i progresa,
itd., itd. Uostalom, to je sve prisutno u stvarnosti kada se medijski, ali i tjelesno progone oni koji se
javno zauzimaju protiv trgovine ljudima na relaciji Zagreb Haag. Ili kada se naivno priklanja uz EU
kao obeanu zemlju, doslovce rajski vrt u koji moramo ui i za ulazak platiti sve to se od nas trai
jer za kupnju ulaska u raj nita nije preskupo. Hrvatima bi se tako za izmjetaj Katedrale, ali i za sve
druge podvale slinog karaktera, obeavala brda i doline. Navodila bi se sva silna dobrobit od toga da
se prodaju vrednote i da se uzme novac pod svaku cijenu, jer se samo u novcu vidi spas od tegoba u
kojima se nalazimo. Sve je to posljedica konzumeristikog ludila i sustavnog uruavanja vrijednosti, a
kako je sve to ve uvelike prisutno u dananjoj Hrvatskoj, jo je vie prisutno na ostatku Zapada. Tzv.
razvijenom i naprednom Zapadu kojemu se nasilno suobliava hrvatski narod kako bi izgubio i ovo
malo to je jo ostalo privreno Crkvi i Kristu.
Uostalom, nije ni potrebno ulaziti u hipotetike pretpostavke o sunovratu Zapada kada je tamo ve
podugo na djelu rasprodaja crkvenih objekata i pretvorba istih u objekte komercijalne, ali istovremeno
i sotonistike djelatnosti. Jo tamo na poetku 70-tih je crkva u New Yorku prodana homoseksualnoj
678

Untitled-1.indd 678

10/23/06 8:12:28 AM

Organizacija Ministarstvo vanjskih poslova

zajednici koja je u prostoru crkve otvorila disko klub naziva, ni manje ni vie nego The Church
(Crkva). Interijer bive baptistike crkve nije se skoro uope mijenjao, tj. izmjena se sastojala u iznad
oltara viseoj velikoj slici Sotone okruenog djecom koja spolno ope. Na oltaru je disc-jockey parodirao sveenika, a njegova propovijed je bila glazba koja se putala. Mantrina glazba naglaenog ritma
svjesno je bila koritena za pobuivanje erotskih impulsa to predstavljaju objavu okupljenoj sljedbi
izvjeenog boga i njegovog sveenika. Spolno je openje bilo zabranjeno jedino na plesnom podiju
pa se u tu svrhu slobodno koristilo toaletima, korom i sjedalima bive crkve.
Hrvatsko suobliavanje s takvim modelom vrijednosti ne moe dovesti do neega bitno drugaijeg, pa
ako se dalje nastavi ovim bezbonim putem nakon pretvorbe u svjetovnim vrijednostima imati emo
i pretvorbu u sakralnim vrijednostima. Moda u tome ima i pravednosti jer jedna od zadaa pastira
je da se brinu o svojem stadu, pa kada se dozvolilo vucima da okradu ovce, i pastiri dolaze na red. No
nisu sve ovce takve kakvima se ine i kada se sa svih strana okupe u pobjedniku etu nebeske Majke
onda e kroz tu nebesku intervenciju ovce zatititi pastire. to nije udno ako se pretpostavi da je prisutna ljubav izmeu ovaca i pastira pa jedni drugima kroz ljubav daju sve to je po volji Bojoj. Prevedeno s jezika metafora radi se o poslanju laika koje oni u Boanskom planu imaju unutar jedinstvenog
crkvenog tijela (pastiri i ovce zajedno), a da imaju poslanje o tome nema sumnje.
Jasno je da s druge strane i za razliku od islama, apsolutnu potporu sekularno-kapitalistiko-demokratskog poretka ima cionistiki Izrael. To je potpuno logino u kontekstu avolske pobune protiv
Boga i potpunog oponiranja volji Bojoj. Odabir idova kao onih kojima e Sotona svojim planom
ponuditi pozemljarsko carstvo s od njega nametnutim mesijom potpuno je na tragu tog apsolutnog
protivljenja Bogu od strane palog anela. Od izabranog naroda Bojeg eli se napraviti izabranike
avlove kojim e onda biti proslavljen lani mesija Antikrist. Velika je kunja stavljena pred idove i
treba uvijek imati to na umu kada se procijenjuju postupci idovskog naroda. Moramo uvijek znati da
najvee zavoenje Sotonino ide prema njima i vidjeti ih takvima napastvovanima i izgubljenima u
neprestanom opsjedanju kako bi ih se kao Boje odabranike suprostavilo Bogu. Posebnu ulogu u tome
ima upravo postupanje neidova prema idovima, jer kada se potpadne pod bilo kakvu mrnju prema
idovima, makar i prividno izgledala ta mrnja potpuno opravdanom idovskim postupcima, mora
se znati da upravo kroz tu mrnju Sotona najbolje ostvaruje svoje namjere. Postii svim sredstvima
mrnju neidova prema idovima to je ono to Sotona nadasve hoe. Jer time on izgrauje svoje
pozemljarsko carstvo u kojemu moe instalirati i Antikrista kao lanog mesiju koji dolazi kao lani
spasitelj ponajprije tim zavedenim idovima koji su prevareni cionizmom uspjeli na sebe navui mrnju velikog dijela svijeta.
Da je takav plan irenja mrnje na djelu moemo vrlo jasno vidjeti. Cijeli islamski svijet je u stanju
visoke razine mrnje prema idovima zbog zloinakih postupaka cionistikog Izraela. Jednako tako
se i kod poganiziranog Zapada namjerno izgrauje neohitlerovska mrnja prema idovima upravo
kroz neprestano nametljivo i iritantno proglaavanje antisemitom, rasistom i nacistom svakoga koga
se to poeli te sukladnom izopenju i progonu nedunih ljudi. Potencirajui mrnju svijeta prema idovima njih se stavlja u izolaciju, karantenu ili geto koji nadilazi puku materiju srednjovjekovnog geta
i postaje svojevrsnim duhovnim getom u kojemu se idovi osjeaju samima naspram cijelog svijeta
koji ih eli unititi. To je upravo i glavna nakana avolskog plana jer se onda iz istog onog izvora koji
je mrnju namjerno isprovocirao pojavljuje i spasiteljska opcija ugroenim i od svijeta prezrenim idovima. Ta pomo je ona zamka koja jo dodatno odjeljuje idove od svijeta i stvara se spirala mrnje
i nasilja kojom se ide prema neizbjenom vrhuncu te spirale, a koji zavrava u svojevrsnoj nuklearnoj
eksploziji mrnje. Moda i u doslovnoj nuklearnoj eksploziji kao nastavku stanja duhova. U trenutku
kada do toga doe nametnuti e se i lani mesija-spasitelj koji e svojim postupanjem prevariti mnoge
izabranike Boje upravo po ovom opisanom scenariju. Tako treba gledati i na cijelu cionistiku ideju
i stvaranje Izraela. Izrael je jedna od zavrnih etapa kojom se idovski narod otuuje od svijeta i istodobno mu se nudi lana zatita i lano spasenje. Ovaj put u dravi stvorenoj po paklenom judeo-masonskom planu kojem je trebalo dva svjetska rata i milijuni ljudskih rtava kako bi se realizirao. Nakon
lane drave (tj. drave izrasle na lai) dolazi na red i lani mesija koji e u toj lanoj dravi ili u dravi
lai biti ustolien ni manje ni vie nego u obnovljenom Hramu.

679

Untitled-1.indd 679

10/23/06 8:12:28 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

O cionizmu
Po pitanju samoga cionizma, zbog velike delikatnosti cijele problematike, potrebno je poneto rasvjetliti tu problematiku koja se tie itavog ovjeanstva. Zbog medijske monopolizacije koju su ostvarile
protuboje sile u koju spadaju i cionistiki prvaci, preovladava miljenje da je cionizam istoznaan
sa idovstvom i judaistikom vjerskom praksom. Nema vee obmane od ove jer se time svjesno sve
idove svijeta, htjeli to oni ili ne, uinilo taocima cionista i njihovih spletki koje izvode u simbiozi s
ostalim protubojim sljedbenicima.
Da bi se navedeno dodatno potvrdilo i pokazalo barem jedan dio velike cionistike prevare prikladno
je navesti misli i poglede istaknutih idovskih rabina koji su se estoko usprotivili cionistikoj ideji.
ak i do te mjere da su neki poput dr. Jakova DeHaana (ubijen 1924. u Jeruzalemu od strane Hagane,
pretee Mossada) bili likvidirani od samih cionista kada su im postali prijetnjom za ostvarenje njihovih nakana. Inae, ta opozicija prema ideji obnove idovske drave u Svetoj zemlji ima svoje duboko
utemeljenje na vjerovanju u tzv. Tri prisege kojima je u Talmudu eksplicitno objanjeno kako se idovi
imaju odnositi prema svojemu izgnanikom statusu, tj. egzodusu ili egzilu. Ono to je tu krucijalno je
da se povratak u Svetu zemlju ima dogoditi samo i iskljuivo od strane Mesije i sve dok On ne doe
idovi su stavljeni na kunju ostanka u vjernosti Bogu jer su zbog nevjere i dospjeli u egzodus, te se
kroz patnje prognanstva otkupljuju za mesijanski dolazak i povratak u Svetu zemlju. Spoznaju o tome
kada se ispunilo vrijeme i kada je idovski narod svojim progonstvom okupljen moe imati samo
sveznajui Bog, a nipoto nije na ljudima da sami odreuju kada se to ima zbiti te jo aktivno raditi na
tome. Takav rad je u direktnom sukobu s Bojom voljom pa je kao takav avolske naravi i u slubi podzemnih sila. Takvo je tumaenje kojime se definira odnos prema egzilu i povratku u Svetu zemlju kao
registrirano prisutno jo tamo od Maimonidesa pa sve do dananjih dana i ivuih rabina koji se i dalje
eksplicitno izjanjavaju protiv te ideje cionizma smatrajui cionizam najgorom herezom judaizma.
Iz toga razloga treba razumijeti i sljedee izabrane izjave u kojima se pojedini rabini izjanjavaju po
pitanju cionizma i kakav odnos prema cionizmu i cionistima trebaju zauzeti pravovjerni idovi (pravovjerni po judaistikom mjerilu, ne po kranskom). Takoer, a da nije tuno bilo bi smijeno, stanje
u svijetu je takvo da se za ove rabinske izjave, kada bi ih se stavilo u usta nekome neidovu ili da stoje
same za sebe, automatski lijepi etiketa nekakvog antisemitizma. Ovako, kako je to reeno od idova
samih, i to ne od bilo kojih idova nego redom uglednih rabina, istovremeno se moe vidjeti koliko
je taj pojam/etiketa antisemitizma besmislena, devalvirana neprestanom uporabom gdje moda i treba, ali pogotovo tamo gdje joj nema mjesta. Ta antisemitistika etiketa je nadasve zlonamjerna onda
kada se nekome priije iz razloga to se ne ini to prozivanje nekoga antisemitom zato da bi se titilo
idove, nego zato da bi se uutkalo onoga koji istinom ugroava ostvarivanje zamiljenih planova, a
istovremeno kod onih koji nisu u istinskoj kranskoj ljubavi stvarno se tim agresivnim etiketiranjem
i neprestanim naglaavanjem antisemitizma namjerno potie mrnja prema idovima. Uostalom, a o
tom je naelu prije ve neto reeno, i sam Teodor Herzl u svojemu dnevniku otvoreno pie da je namjerno izazivanje antisemitizma jedno od najboljih sredstava za realizaciju cionizma. Herzl tako pie:
Presudno je da patnje idova . . . postanu gorima . . . to e pomoi realizaciji naih planova . . . Imam
odlinu ideju . . . navesti u antisemite da oduzmu idovsku imovinu . . . Antisemiti e nam pomoi na
nain da e pojaati progon i represiju na idovima. Antisemiti e biti nai najbolji prijatelji. (Dnevnik, Dio prvi, str. 16).
Tu podlost i te lai koje su sadrane u biti cionizma sa svom opasnou spoznali su odreeni rabini
i sukladno tome njihove su izjave suta suprotnost ne samo Herzlu i ostalim cionistikim prvacima,
nego i cjelokupnoj kulturnoj, medijskoj i institucijsko-obrazovnoj (kole, sveuilita, akademije, instituti) slici koja se prikazuje i nauku koji se nauava danas ve na globalnoj razini s rijetkim izuzetcima.
Sada slijede navodi nekih misli od tih protucionistiki orijentiranih rabina.
Rabin Yechezkel Halberstam na samom poetku cionizma kae:
Trebate znati da kada idov recitira uj Izraele, Bog je na Gospodin, Bog je Jedan on treba imati na
umu odbacivanje svake idolatrije na svijetu, a cionizam je takoer idolatrija, i mora je se takoer odbaciti.
680

Untitled-1.indd 680

10/23/06 8:12:28 AM

Organizacija Ministarstvo vanjskih poslova

Rabin David Friedman zapisuje slijedee:

Moje je miljenje da je cionizam gori od svega jer tvrdi da se moe biti idov bez Tore, i mnogi su otpali
zbog toga.
Rabin Avraham Freund je jednom prije molitve na Yom Kipur rekao:
Nisu oni zlotvori zato to su cionisti, nego su cionisti zato to su zlotvori.
Rabin Chaim Soloveichik je govorio:
Cionisti ne rade idove hereticima s ciljem da naprave dravu, ve oni rade dravu s ciljem da idove
naprave hereticima.
Takoer kae:
Ako namjeravate dati novi idovskom nacionalnom fondu, dajte ga drugoj idolatriji, ali ne cionistima,
budui da je ta idolatrija gora od svih.
Isti rabin Chaim Soloveichik pie slijedee pismo:
Dragi rabi Mosha Carpas:
Ja sam takoer proitao tvoje rijei u vezi cionistike sekte koja je sada snano meusobno povezana. Ne
stidim se priznati da ne znam kako nai naina da im se suprotstavim.
Vidi se da su ti ljudi znani kao zli u svojim zajednicama i ve su proklamirali svoj cilj, a to je da se iskorijeni sr nae vjere i da preuzmu sve idovske komune da bi im pomogle u njihovom planu.
Nevjerovatno je da poslije obznane njihovih arogantnih srdaca moe i dalje postojati itko pri zdravoj
pameti voljan da se s njima povee. Zaprepaujue je za sav idovski narod da im se daje mjesto i glas u
javnim poslovima, budui da je znano da dovode druge u grijeh.
Neka narod pazi na svoje due ukoliko im se pridrui u unitenju nae religije i postanu prepreka Domu
Izraelovu.
Ovo je pismo vrijedno posebno stoga to se vidi nemo pred organizacijom i svjetovnom snagom
cionista, odnosno, onome tko to sada ita s pripadajue povijesne distance i s potrebnim spoznajama,
vidljivo je kako se manifestira upliv monika iz financijske internacionale poput Rotschilda koji su
glavni sponzori cionizma. tovie, cionizam je njihov dugotrajni projekt na kojemu je vie generacija
predano radilo. Ovdje nema dovoljno prostora da bi se moglo previe ulaziti u opis nastanka cionizma
i kako se isti razvijao, ali dovoljno je i ovo malo da se pokua objasniti sama bit cijelog tog protubojeg
projekta.
Rabin Yissachr Dov Belze Rabbe govori:
Moglo bi se dogoditi da prije dolaska Mesije Sotona uspije i zlotvori zadobiju dravu u zemlji Izraelovoj.
Njihova drava bila bi velika opasnost za svakog idova u materijalnim i duhovnim pitanjima.
Rabin Amram Blau u svojem javnome pismu iz 1975. pod naslovom Svima koji vjeruju u pravdu
izmeu ostaloga kae:
Nacije svijeta prihvatile su oitu la kada su priznale cioniste, te heretike koji su osvajanjem uspostavili
svoju dravu pod imenom Izrael, kao bilo kakvog dijela idovskog naroda. Te nacije su prema tome
omoguile cionistikim hereticima da za sebe osvoje idovski narod. Kroz takav postupak te su nacije
uvrijedile autentini idovski narod, njihovu Toru i njihovu vjeru na nain mnogo gori nego to su idovi
ikada bili povrijeeni od strane Arapa, u smislu injenice da ti cionistiki heretici i njihova uspostava
te njihove drave kroz osvajanje, nemaju veze s idovskim narodom. Znano je da samo Tora definira
idovski narod. idovski narod nema posla sa cionistima, cionizmom ili njihovom dravom stvorenom
pod okriljem nacionalizma. Judaizam nema nita s nacionalizmom.
Svi idovi koji vjeruju u Boga i Njegovu Toru i koji prouavaju Toru i njene zapovijedi vjerni su prisegama danima Bogu i nemaju uea u ovoj nacionalistikoj revoluciji nego su taoci pod cionistikim osvajanjem. ak i oni koji su uvueni u cionistiki projekt ine to protivno uenjima njihove vjere i religije.
Cionisti kau svakome tko oponira njihovoj ideologiji da napusti zemlju, ali su u krivu!
Svaka osoba u svijetu koja vjeruje u pravednost mora znati da cijeli svijet nee biti poteen i mnogi
neduni ljudi biti e povrijeeni ako se dopusti nastavljanje cionistikog eksperimenta. Svaka osoba
681

Untitled-1.indd 681

10/23/06 8:12:29 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

koja je milosrdna i pravedna mora ustati i zaustaviti cioniste.

Ovo otvoreno pismo rabina Blaua znaajno je jer izmeu ostalog govori i o nespojivosti nacionalizma
i judaizma iz razloga to se time naruava idovska posebnost, naruava se sama Boja izabranost
idovskog naroda. Naime, cionistikim projektom stvaranja nacionalne drave na Svetoj zemlji eli se
istovremeno izjednaiti idove s ostalim narodima svjeta i oduzeti im njihovu posebnost. Budui je
upravo to izjednaenje s neidovskim narodima putem stvaranja drave osnovna teza Teodora Herzla
koji je zagovarao tvrdnju da idovima samo njihova drava garantira opstojnost. Upravo suprotno
od onoga to smatraju i zastupaju pravovjerni idovi poput rabina Blaua, a koji se pouzdaju jedino u
Boga i od Njega danu Toru. Herzl vidi idovsku opstojnost u svijetu, rabin Blau u Bogu i to je doslovno
razlika neba i zemlje.
Sve je ovo jo znaajnije zbog toga to je ovdje, u sluaju cionizma i izraelske drave stvorene na naelima cionizma, na djelu poseban oblik sekularnog nastupa specijalno osmiljenog za primjenu na
idove tako da ih se uspije uvesti u sveopi, globalni sekularizam i pripadajue globalno bezbotvo
koje se tim sekularizmom promovira. Inae, da cionizma nema, idovi bi bili poteeni za dodatni
pad koji im je cionizmom nametnut. Naime, prvi je pad taj to nisu priznali Isusovo mesijanstvo, ali
su ipak ostali u vjernosti Tori i nje se nisu odrekli, naprotiv. Sada, sa cionizmom, postignuto je to da
se mnogi povedu za tim idolom i tako zanemare i taj oslonac koji su imali u Tori, te tako postanu lakim plijenom za velikog prevaranta Antikrista koji e mnoge navesti da ga priznaju za oekivanog
Mesiju. Rabin Blau ide toliko daleko da sve one idove koji su na bilo koji nain prihvatili cionistiki
Izrael i ideju cionizma ne ubraja u idove ve ih smatra otpadnicima od idovstva. Pri tome je bitno
vidjeti kako njemu kvantitet toga koliko je pristalica cionizma nije uope bitan, jer kada govori kako
je idovima stran cionizam i da nemaju nita s dravom stvorenom na nacionalistikoj ideji, tada za
idove smatra iskljuivo one koji cionizam odbacuju kao idolopoklonstvo, a one koji to ne ine, ali
se ipak sami smatraju idovima, on sam ne ukljuuje u korpus idovskog naroda. Oni svi prihvatom
cionizma postaju neidovima, pa tako i sve to drava Izrael ini nema implikacije na te pravovjerne
idove, odnosno, oni ne prihvaaju odgovornost za te postupke cionista nego se odgovornost prebacuje na sve one neidove koji priznaju taj i takav Izrael. I ne moe se rei da po tome pitanju rabin Blau
nema pravo, jer je jasno obrazloio svoje gledite te je uistinu prisutna odgovornost onih koji prihvaaju tu oitu la, kako pie rabin Blau, i time potpomau cionistiku uzurpaciju cjelokupnog idovstva.
Posebice bi se to trebalo odnositi na kranske narode sa svojim dravama, budui da kao krani
imamo i svetu dunost posebnog odnosa, pa tako i odreene nemale odgovornosti, prema idovskom
narodu kao onome od Boga izabranog da se u njemu rodi Spasitelj. Odgovornost koju kranin ima
prema idovu kao svojem starijem bratu. Umjesto da svojim primjerom stvaramo takvu zbilju da se
idovi iskljuivo kroz slobodno uvjerenje preobrate na kranstvo, da priznaju Krista kao Boga, mi
(krani) priznanjem cionizma idovima inimo jo goru tetu jer ih se time dovodi u stanje najgore
idolatrije. Tako se idovi i naim propustom iz stanja neprihvata Isusa Krista dovode u jo gore stanje
neprihvata Boga uope.
Druga je stvar to to protucionistiki orijentirani rabini kao i ostali idovi necionisti i dalje ustrajavaju u nepriznavanju Isusa Krista kao Mesije. To je i osnovni razlog zato je uope i moglo doi do
tolikog otpada idova u jednu takvu herezu kakav je cionizam. To je prije svega uzrokovano time to
je najprije dolo do idovskog otpada odbijanjem prihvata Kristovog nauavanja iz razloga to On
nije ispunio upravo materijalno-svjetovna oekivanja idova onoga vremena nego je govorio kako
Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. (Iv 18, 36). To je znailo nematerijalistiki pristup koji je bio
suprotan ondanjoj farizejskoj doktrini sadranoj ponajprije u stanju njihovih srca. S vremenom i
nepristankom idova na obraenje na kranstvo (uz manje iznimke dobrovoljnih obraenja), taj se
materijalistiki pristup samo dodatno razvijao, pa je nastanak cionizma samo logian dovretak tog
procesa. Jednako je tako logino da je najvei dio idova lako postao zatoenikom cionizma upravo
iz navedenog razloga prethodne materijalistike usmjerenosti judaizma u vremenu nakon Krista. S
druge strane, nisu svi idovi upali u tu zamku koja se tako logino (samo)izgradila na opisani nain i
uvidjeli su svu tragediju koju cionizam donosi idovima, ali jednako tako i cijelome svijetu. Postojanje
te manjine idovskoga naroda koja se najodlunije odupire cionistikoj herezi je ono to daje potvrdu
i svojevrsno (moguno) tumaenje dogaaja opisanih u Otkrivenju. Time ti u vjeri ustrajni idovi koji
682

Untitled-1.indd 682

10/23/06 8:12:29 AM

Organizacija Ministarstvo vanjskih poslova

nisu podlegli izuzetno zavodnikom cionistikom zovu daju nadu svim vjernicima svijeta pokazujui
kako je Bog milosrdan i kako su djela Njegova pravedna. Radi se o sto etrdeset i etiri tisue opeaenih slugu Bojih iz svih dvanaest plemena sinova Izraelovih (Otk 7, 1-8) koji su poteeni srdbe
Boje onda kada se ispuni vrijeme.
Izrael kao cionistiki projekt takoer utjelovljuje onu toku u kojoj je spojena ljevica i desnica globalnog sekularizma. Izrael i idovi kao cionisti ili pod cionizmom kao idolatrijom, da se bude dosljednijim, predstavnici su desnog puta sekularizma, kako je i utvreno. Ali, za razliku od nacionalsocijalistike Njemake, cionizam je u svojem djelovanju usuglaen s lijevim putem sekularizma. Naime, ono
to je Hitler namjeravao postii sa svojim arijevcima kao po njemu predodreenim ljudima da podine sebi svijet, potpuno je identino s cionistikim planovima sa idovima. Nema tu apsolutno nikakve
sutinske razlike u tome kako izgleda krajnji rezultat: Hitler hoe arijevce/Njemce, a cionisti hoe
idove za budue zemaljske bogove kojima se klanjaju svi ostali. Odnosno, malobrojni izabranici iz te
dvije skupine bili bi oni koji vladaju tim svojim zemaljskim carstvom. Ono to je tu razliito je samo
to to nema mjesta za obije strane na eljenom boanskom vrhu, a pogotovo je to smetalo arijevskonjemakoj strani koja je bila u povijesnom zaostatku, te svojevrsnom agresivnom nasrtaju i htijenju da
sa mjesta odabranika budue vladajue kaste zbaci ve prije pozicionirane cioniste-idove. Cionizam
se na to mjesto javno pozicionirao ve krajem 19. stoljea, a odgovor nacista je doao nedugo poslije u
prvoj polovici 20. stoljea. Formalno se u oba pokreta radi o htijenju za teritorijem (cionisti hoe Palestinu i okolicu, nacisti ivotni prostor, lebensraum, na istoku), ali se u biti radi o vladavini nad cijelim
svijetom, a teritorij je potreban da se uspije uzgajati i odabirati rasno-religijsku elitu potrebnu u tom
ovladavanju. S prostora odabranog teritorija sa pripadajuim odabranim narodom vri se dalja selekcija, tj. bira se najbolje od najboljega (odnosno ono to se po pripadnoj ideologiji smatra najboljim) i ta
probrana elita je ona povlatena skupina koja se i doslovce poboanjstvuje. Zato je i bilo toliko mrnje
prema idovima ugraeno u mentalni sklop nacistike vrhuke jer su znali da ukoliko ele sebe postaviti na mjesto vladara svijeta i buduih zemaljskih bogova moraju doslovce istrijebiti idovstvo u svijetu, budui se cionizam puno prije nacizma nametnuo idovskom narodu i preuzeo potpunu kontrolu
nad njim onoga trenutka kada je uspjelo izbaciti kranstvo iz dravno-drutvenog svjetskog poretka
Zapada i nametnuti bezboni sekularizam. Tada vie nije bilo nikoga da sprijei cioniste da izau iz
potpune anonimnosti i predstave se cijelom svijetu sa svojim namjerama. Na neki nain kranstvo je
titilo idove od cionistike hereze prije kranskog povlaenja prouzroenog sekularistikim nasrtajem, iako je osnovni uzrok ipak u kranskoj mlakosti koju sekularizam uspjeno eksploatira. Takoer
je samo po sebi razumljivo da cionisti dolaze iz judeo-masonske organizacije te nije uope ni mogue
posve precizno razgraniiti gdje cionizam poinje, a judeo-masonstvo prestaje.
To je sve dio jedne jedinstvene cjeline u pozadini koje stoji Sotona, a iz ogranka te cjeline su izronili
i nacistiki ideolozi s Hitlerom kao onim koji se nametnuo za predvodnika nacistikog pokreta te
brutalnog provoditelja tih ideja. Ono to je u nacizmu najbizarnije nije ta rasistika teorija po kojoj se
selekcijom najjaih destiliraju budui nadljudi, jer to je samo varijacija na temu darvinizma i teorije
evolucije openito. Znamo da su darvinizam i teorija evolucije jednako tako prisutni u svim sekularnim oblicima pa se jednako tako promoviraju i dan danas u liberalnoj demokraciji, kao i donedavno
u komunizmu, samo je verbalni izriaj neto drugaiji, ali sutina je svugdje ista. Ideja o vladajuem
sloju posebno izabranih je ideja jednako tako prisutna u samim temeljima judeo-masonskih drutava
svih provinijencija, u kojima se oni sami i predstavljaju kao lideri ovjeanstva i ono to je u njemu najvrednije. ak i samo svoje postojanje u formi tajnih drutava opravdavaju time to se tako ovjek jo
bolje usavrava prema nekakvom imaginarnom savrenstvu, a sve u skladu sa nekakvom prirodnom
selekcijom najboljih. Kod nacista je spomenuta bizarnost u tome to su se dali u nemoguu misiju
unitenja idova kao od Boga izabranog naroda i tako si unaprijed zagarantirali neuspjeh. To znai
da su vjerovatno i sami vjerovali u nepostojanje Boga Oca, ili Jahvea po idovski, te su bili uvjereni u
ispravnost svojeg (neo)poganskog svjetonazora neosobnog Boga kao nekakve neodreene energije, a
koji je jednako prisutan i u budizmu kojega su nacistiki prvaci izuzetno cijenili. Zato i svastika (kukasti kri) koji je preuzet iz tog budistikog sustava vjerovanja kao nacistiki simbol potpuno odgovara
duhu nacizma. Svastika kao pradavni simbol sunca, ali i sklupane zmije istovremeno, a zmije su svugdje redovito povezane sa suncem, predstavlja objavu svoje poganske i pretkranske naravi te potpuno
raskinue sa judeo-kranskom tradicijom koju je nasljedovao i njemaki narod, a koji su nacisti htjeli
683

Untitled-1.indd 683

10/23/06 8:12:29 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

usreiti njihovom radikalnom neopoganskom obnovom. ivei u takvom neopoganskom uvjerenju

bili su sigurni u svoj uspjeh u postavljanju sebe na mjesto izabranog naroda na naelima prirodne
selekcije i prava jaega, ali budui da je istina drugaija (tj. idovi jesu od Boga izabrani narod i Bog
je stvaran i On zahvaa u povijest) doivjeli su sudbinu kakvu su doivjeli. Posebno je u svemu bizarno to to su oni sami (nacisti) posluili kao sredstvo u rukama cionista, tj. judeo-masonerije, te tako
pomogli u ostvarenju njihovih paklenskih ciljeva. Tako je desna strana sekularizma oliena u nacizmu
pomogla desnoj strani olienoj u cionizmu formalno svojem najveem neprijatelju da dovede
ljude (izmanipulirani idovski narod) i osvoji teritorij Palestine, te tako izvri pripremu za idue faze
djelovanja u budunosti.
Da je tome tako i da ove tvrdnje u sutini stoje najbolje potvruje izraelska drava sa svojim zakonima
i svojom praksom djelovanja. Tu su na djelu jednako tako diskriminacijski zakoni prema svima koji
ne zadovoljavaju rasno-vjerske standarde kao i kod nacista. U Treem rajhu to su bili nearijevci, a u
Izraelu su to neidovi. ak se podudara i teritorijalna ekspanzija prema istoku, jer Izrael u svojem
modernom postojanju vlastiti obujam iri doslovce od morske obale pa dalje prema istoku. U oba je
sluaja rije o navodno nunom ivotnom prostoru na koji oni kao izabrani narod ili izabrana rasa
imaju pravo bez ikakvih obzira na itelje koji tamo ve otprije obitavaju. Sve je doputeno initi kako
bi se taj ivotni prostor osvojio i zadrao te nikakve ljudske norme tu nemaju mjesta zato jer oni koji su
smetnja pripadaju nioj kategoriji ovjeanstva to niti nisu ljudi u punom smislu ljudskosti. Na kraju
je i stvaranje koncentracionih radnih logora ono to je istovrsno i u Treem rajhu, i u Izraelu. Istina,
razlikuju se ti logori u svojem reimu, obliku i veliini, ali logor je logor u svakom sluaju i zatoenici
su zatoenici, ma kako ih se htjelo prikazati. Porobljeni i neslobodni ljudi su sada Palestinci kod cionista, kao to su to kod nacista bili idovi: od varavskog geta do koncentracionih logora. Nacisti su
ljude deportirali u svoje radne logore i tamo ih drali u statusu logoraa pod neposrednim nazorom i
ti su logori bili relativno velikih kapaciteta s brutalnim reimom. Izrael je promijenio smjer i umjesto
da ljude iz svojih domova odvodi u posebno konstruirane logore, jednostavno je od mjesta njihovog
ivljenja napravio logore stavivi ih u potpuno okruenje. Pojas Gaze i Zapadna obala nisu nita drugo
nego veliki koncentracijski logori na otvorenom u kojem ukupno ivi vie od etiri milijuna ljudi. Sam
unutarnji nadzor i red preputen je logoraima (tj. Palestincima) da se meu sobom paze i organiziraju, ali uvijek je prisutna mogunost neposredne primjene sile nad logoraima ako se ukae potreba.
Izraelski logori na otvorenom po svom kvantitativnom opsegu daleko nadmauju one nacistike, ali
jednako tako stoji i injenica da su nacistiki logori bili daleko brutalniji i smrtonosniji od izraelskih.
Tu se uostalom oituje i narav Nijemaca naspram naravi idova. Nijemac otvoreno provodi ono to
je prihvatio i eli to to bre i produktivnije provesti, dok je idov puno diskretniji u svojem radu i ne
gleda iskljuivo na trenutnu materijalnu produktivnost nego se usmjeruje na duge staze. Ono to je
takoer jednako jest da su logori namijenjeni i iskoritavanju radne snage logoraa u korist logorskih
upravitelja, odnosno drave koja kontrolira te logore. Trei rajh je uvelike temeljio svoju privrednu
proizvodnju na radu logoraa i najvei broj pomrlih po logorima uzrokovano je iscrpljujuim i neljudskim radom povezanim sa slabom prehranom, nehigijenskim uvjetima i nebrigom o zdravlju logoraa.
Izrael je i tu puno blai, ali jednako tako koristi jeftinu radnu snagu iz logorskih podruja za svoju
industrijsku, poljoprivrednu i svaku drugu proizvodnju.

Jeruzalem kao gravitaciona toka svjetske politike

Tako promatrajui i poznavajui svjetska povijesna zbivanja lako se odreuje ono to postaje ishodinom tokom oko koje se sve na neki nain vrti, bilo posredno ili neposredno. Ta toka u svijetu je Jeruzalem i kada se eli krenuti od najopenitijeg, a da je istovremeno duhovno i materijalno odreeno u
ovome svijetu, to je onda upravo Jeruzalem kao ovozemaljsko sredite svjetske povijesti. Sve ide najprije prema Jeruzalemu: od Adama do Abrahama, preko Mojsija pa do Davida, i na koncu Salomona koji
je onaj koji tu gradi prvi Hram. Izgradnjom Hrama ostvaruje se materijalna prisutnost svemogueg
Boga na zemlji koji se iskazuje kao Onaj koji eli ovjeku (u ovom sluaju najprije izabranom ovjeku
unutar izabranog naroda) svojom dobrotom pomoi na putu spasenja od vjene propasti. Zatim se
uz tu Boju dobrotu ljudskom slobodom pojavljuje veliko zastranjenje od Boje volje kojim se ipak
ostvaruje jo vee dobro: razapinjanje Spasitelja Isusa Krista upravo po jeruzalemskoj odluci, i u tome
i takvome Jeruzalemu. Jer Golgota je Jeruzalemov sastavni, te ujedno i najvaniji dio. Isus se direktno
684

Untitled-1.indd 684

10/23/06 8:12:30 AM

Organizacija Ministarstvo vanjskih poslova

obraa Jeruzalemu govorei mu: Nisi upoznao asa svoga pohoenja. (Lk 19, 44), to dodatno pokazuje posebnost Jeruzalema. Gospodin je osuen od stanovnika Jeruzalema i onih koji su ga pohodili
te podlegli njegovom duhu farizejskog i saducejskog otpadnitva od istine. Jednako tako Jeruzalem je i
mjesto najveeg dogaaja koji je za ovjeanstvo presudno: uskrsnua Kristovog i pobjede nad smru
te otkupljenja od Adamovog grijeha kojeg svi nasljedujemo. Jeruzalem se skupa sa Hramom razara da
bi takvim ostao dok se ne ispuni vrijeme. Jednako tako se neposredno prije sam Hram nanovo obnavlja kako bi u njemu zasjeo Antikrist. Razorenje Jeruzalema zajedno s Hramom moralo se ostvariti jer
je to bila materijalna manifestacija unitenja zemaljskog carstva koje se oekivalo s Mesijom i koje je
kao takvo trebalo prestati postojati i idovi su bili pozvani da se okrenu nebeskom carstvu Bojem na
nain kako je to propovijedao Gospodin za vrijeme svojeg boravka meu idovima. Upravo tvrdoglavo inzistiranje na tome da Krist nije Mesija i da Mesija tek treba doi je ono sjeme ili onaj kvasac
farizejski iz kojeg izrasta idovski materijalizam koji tijekom vremena biva izraen u formi cionizma i
na kraju predoen u gradnji kraljevstva ljudskog naspram kraljevstva Bojeg.
Kada Isus upozorava da se treba uvati kvasca farizejskog i saducejskog tu se odraava upravo dananji
cionizam sa svojom judeo-masonskom podlogom iz koje je proizaao:
-
Najprije se po Mateju (Mt 16, 5-12) naglaava da se mora uvati od nauka farizejskoga i
saducejskoga: Tada razumjee kako im ne ree da se uvaju kvasca krunoga, nego nauka farizejskog i
saducejskoga.
-
Zatim se kod Marka (Mk 8, 14-21) dodatno naglaava upravo to da se ne brine oko toga to
nema kruha, tj. to nema materijalnog principa koji pod svaku cijenu ele farizeji i saduceji, a po njima
poslije i cijelo idovstvo: Zato ste zamiljeni to kruha nemate? Zar jo ne shvaate i ne razumijete? Zar
vam je srce stvrdnuto?. ak se i upozorava na to kao na jednu posve jasnu oitost rijeima: Oi imate,
a ne vidite; ui imate, a ne ujete? (Mk 8, 18).
-
Na koncu se to kod Luke (Lk 12, 1-3) posve otvoreno prokazuje kao licemjerje, a posebno je
to licemjerje tajnosti koja je toliko esencijalna kod djelovanja tajnih drutava na ovjekovoj propasti,
tj. kod judeo-masonerije kao najznaajnijeg reprezenta tajnih doktrina i cijele okultne teokracije. To
su rijei ohrabrenja i upozorenja istovremeno: uvajte se kvasca farizejskoga, to jest licemjerja. Nita
nije skriveno to se nee otkriti ni tajno to se nee saznati. Naprotiv, sve to u tami rekoste, na svjetlu e
se uti; i to ste po skrovitima u uho aptali, propovijedat e se po krovovima. (Lk 12, 2-3).
Isus ovdje nagovjetava svu beskorisnost ljudskog htijenja za svojim zemaljskim kraljevstvom i metodama lai i mraka kojima se to kraljevstvo gradi, te najavljuje oitovanje superiornosti istine nad lai
kada za to doe vrijeme. Tu se kod ustrajnog inzistiranja na gradnji ljudskog kraljevstva zemaljskog
ide za tim da se ljudskom silom, ljudskom voljom u potpunom suprostavljanju volji Bojoj, ono materijalno koje je bilo uniteno (Jeruzalem, ponajvie sam Hram) ponovno izgrauje s htijenjem da se
pod svaku cijenu ostvari to toliko ueno zemaljsko carstvo s pripadajuim zemaljskim mesijom koji
e im to carstvo omoguiti. Sva ta zbivanja svoju kulminaciju tek imaju doivjeti i nije na ovjeku
da zna tono kada e to biti, ali mu je zato dano da zna da e to biti i da zna gdje e to biti: u Jeruzalemu.
Zato Jeruzalem postaje ono mjesto na koje se gleda i po tome kako se odnose dogaaji u cijelom svijetu
prema situaciji u Jeruzalemu ti se dogaaji mogu primjereno razumijeti u svjetlu ovoga to se moe
prikladno nazvati i sindromom jeruzalemske nunosti. Jer ako je cionizam i Izrael ona toka spojnica
izmeu lijevog i desnog puta sekularizma, onda je Jeruzalem s Hramom ono to je konani cilj tog
dugotrajnog procesa i sve se u tim procesima potinjava eljenom posjednuu Jeruzalema, a posebno
Hramskog brda u Jeruzalemu. Kako je Providnost htjela dogodilo se da sada islam, kao ona sila koja
je najprije bila iskoritena da se iz Jeruzalema dva puta istjera kranska vlast, postaje smetnjom i naprosto tjera judeo-masonske/cionistike zavjerenike prema jo veem ostvarenju zemaljske moi jer je
sada potrebno eliminirati islam iz te opisane jeruzalemske nunosti, a za to je potrebno pokrenuti jedan globalni rat jo dosad nevienih razmjera razaranja. To je ovaj prigodno nazvan i promoviran rat
civilizacija podvuen pod rat protiv terorizma, ali iza toga je odmah nedvojbeno jasno da se tu radi
o nametnutome vjerskom ratu, jer je kao osnovica civilizacijskog kruga uzeto vjersko ukorjenjenje.
Inae, Isus se, nakon govora upravljenog protiv pismoznanaca i farizeja, po pitanju Jeruzalema izja685

Untitled-1.indd 685

10/23/06 8:12:30 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

njava kroz ukor upuen Jeruzalemu, ime se pokazuje kolika je njegova posebnost u povijesti ovjeanstva. Cijeli je grad tu optuen da ubija proroke i da kamenuje one koji su njemu poslani, a gradu
se najavljuje kazna: Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubija proroke i kamenuje one to su tebi poslani!
Koliko li puta htjedoh okupiti djecu tvoju kao to kvoka okuplja pilie pod krila, i ne htjedoste. Evo,
naputena vam kua. (Mt 23, 37-38). Zato od velianstvenog Hrama u Jeruzalemu nee ostati nita:
Zaista, kaem vam, ne, nee se ovdje ostaviti ni kamen na kamenu nerazvaljen. (Mt 24, 2). Situacija je
potpuno sukladna onoj prethodnoj, iz Jeremijina vremena, kada je prorok najavio razorenje Hrama
i propast grada, a Jeruzalem e postati prokletstvo za sve narode na zemlji: Ovako govori Jahve: Ako
me ne posluate da hodite po Zakonu to ga stavih pred vas, sluajui rijei slugu mojih proroka koje vam
neumorno aljem, premda ih do sada niste sluali, postupit u s ovim Domom kao sa ilom i uinit u
da ovaj grad bude prokletstvo za sve narode na zemlji. (Jr 26, 4-6). Upravo suprotno blagoslovu koji je
obean Abrahamu i njegovu potomstvu: Budui da si posluao moju zapovijed, svi e se narodi zemlje
blagoslivljati tvojim potomstvom. (Post 22, 18).
Prikladno se oko problematike Jeruzalema i pripadne jeruzalemske nunosti oitava i najvea problematika dananjeg kranstva: crkveni raskol na dva zemaljska dijela jedne jedinstvene nebeske
cjeline. Islam najprije preuzima kontrolu nad Jeruzalemom oduzimajui ga od istonog dijela Crkve
jedne. Zatim po jednom potpuno legitimnom zahtjevu za pomo za osloboenje okupiranog grada zapadni krani Jeruzalem oslobaaju od islamskog okupatora. To osloboenje je privremeno jer
niti Zapad, kao ni Istok prije, nije u stanju sam za sebe zadrati Jeruzalem, nego ga gubi od istog tog
islamskog osvajaa. Umjesto da to bude pouka i jednima i drugima kako sami za sebe, podijeljeni na
Istok i Zapad, nemaju dovoljno snage za odupiranje svim oblicima krivovjerja, bili oni islamski tada, ili
sekularni/cionistiki danas, dogaa se tvrdoglava ustrajnost Istoka i Zapada u svojim nepopustljivostima, a to koriste sve navedene antikranske snage. Tako islam brzo prodire na podrujima preteno
istonog obreda, dok se na podruju zapadnog obreda dogaa jednako tako poguban prodor jedne
druge vrste: prodor judeo-masonskih tajnih drutava sa svim posljedicama koje su na Zapadu iz toga
proizale. Niti je Istok mogao sam protiv islama, niti je Zapad mogao sam protiv judeo-masonerije, te
je to na kraju dovelo do ovoga to sada imamo u svijetu: Zapad koji je depriviran od svojeg kranskog
bitka i oblikovan po materijalistikom sekularnom modelu i Istok koji je progutan od islama na podruju nekad znanom kao centar kranskoga svijeta Konstantinopolu ili Carigradu, tj. dananjem
Istambulu.
Carigrad kao drugi Rim je nestao i Istok je premjeten u Moskvu koja je postala treim Rimom. Ali ni
Moskva nije imala snage oduprijeti se komunizmu-boljevizmu bez jedinstva s prvim i izvornim Rimom sa svojom glavom u liku Pape, i zato Moskva biva pogoena tom modernom duhovnom kugom
od koje se jo nije oporavila. Kolika je razina tog neoporavljenog stanja Rusije to se tie odnosa prema
kranstvu vidljivo je kroz postojanje 80% ljudi u Rusiji koji se danas smatraju pravoslavcima, ali od
njih samo nekih 4% prakticira tu svoju pravoslavnu vjeru. I tu je uglavnom rije samo o izvanjskim
indikatorima vjerskih uvjerenja, onime to se smatra vjerskim ritualima, u ovom sluaju pravoslavnim
u sklopu Ruske pravoslavne crkve. Tu je takoer vidljivo koliko je fatimska poruka svevremenska i
istinski proroka jer je oito da pukim padom komunizma nije rijeen problem kranskog poslanja
ruskog naroda koje se i kroz Fatimu naglaava kao od izuzetnog znaaja u sudbini Europe i svijeta.
Za to vrijeme se judeo-masonsko uzdizanje u zemaljskoj moi nesmetano poveava do trenutnog
stupnja u kojem se kroz globalni sekularizam i pripadajui cionizam ide na konano ostvarenje zemaljskog kraljevstva ili kraljevstva pozemljara. To ostvarenje pozemljarskog kraljevstva postie se
programiranim ratovima kojima se samo dovravaju oni procesi koji se prije izazivanja odreenog
rata ele ostvariti. Najprije se posloe figure na globalnoj ahovskoj ploi, a zatim se postie uinak
koji odgovara konanim ciljevima judeo-masonskih manipulatora. Sve ovo to se sada trenutno dogaa: najprije od I. zaljevskog rata, preko ratova na podruju bive SFRJ, Afrike i Afganistana, pa do
II. zaljevskog rata i okupacije Iraka, sve treba gledati kao blagi poetak i zahuktavanje toga globalnog
rata koji e dugo trajati, te kontinuirano i sasvim polagano rasti u svojoj duhovnoj i materijalnoj destrukciji. Ta dugotrajna i lagana strategija globalnog rata upravo i ima za cilj privikavanje ovjeanstva
na zlo, usaivanje praga tolerancije kao to i alkoholiar ili narkoman postepeno razvija toleranciju na
svoju slabost i potrebuje stalno vee kvantitativne i kvalitativne vrijednosti. U tom visokom stanju opi686

Untitled-1.indd 686

10/23/06 8:12:30 AM

Organizacija Ministarstvo vanjskih poslova

jenosti zlom koje se postie ratom podvui e se i ostvarenje pozemljarskog Jeruzalema s obnovljenim
Hramom. No to predstavlja i konanu propast zla jer izgradnjom pozemljarskog hrama u Jeruzalemu
dolazi i njegov pad, te silazak Nebeskog Jeruzalalema u svoj njegovoj Boanskoj savrenosti. Tako
je Jeruzalem i u liku nebeskog grada postavljen kao zavrna toka u povijesti ljudskog roda, a to je
svakako i primjereno i logino jer je cijelo vrijeme povijesti bio glavna zemaljska toka ovjeanstva.
Time se ostvaruje i molitva Oenaa gdje se govori: Kako na nebu tako i na zemlji.. Kako je Jeruzalem
izgraen na nebu, takvim je na koncu i na zemlji to je volja Boja.
* * *
Da se sve vrati na zapoetu misao o sekularizmu kao graditelju novodobne babilonske kule i politike
koju vodi moderna hrvatska drava u tom antikristovskom projektu, zakljuimo cijelu prije iznesenu
misao. Kako je reeno, nae dravno vodstvo i preteita intelektualna elita potpuno krivo percipira
tijek stvari u svijetu, pa tako krivo odreuje svoje postupke te, to je ono najgore, time teti narodu kojemu se nametnula svojom udnjom za vlau. Kada se prihvatilo ovaj nesretni sekularizam s jednako
tako nesretnom demokracijom trebala je ta elita barem u toj nesrei uiniti najmanje zla koliko je to
mogue, a ne da vlastitom narodu na unaprijed determiniranu nevolju sekularizma nadodaje dodatne
potekoe. Umjesto da se uvidi beutnost globalizma koji se odvija i koji unitava sve autohtono na
to nailazi i preoblikuje ga u unificirani globalni oblik te u toj spoznaji globalizma uini sve da se to
do kraja uspori kako bi se barem igranjem na kartu vremena dalo nade za opstanak hrvatske nacije i
drave, u dananjoj Hrvatskoj ne radi se nita. I gore od nita radi se tako da se potenciraju sve one
izrazite negativnosti globalizacije, a one malobrojne i jedva postojee pozitivnosti se ne stavljaju u
slubu drave i nacije. Da je od samoga poetka postojala barem jedna takva politika odugovlaenja
globalizacije do krajnjih granica mogunosti u sklopu sekularizma i liberalne demokracije, a u oekivanju njenog uruavanja u samu sebe, to je neminovan razvoj dogaaja, sada ne bi postojala nunost
radikalnih mjera na ouvanju nacije i drave koje se iznose u ovoj knjizi. Sa druge strane, moe se
sadanja nunost radikalnog i beskompromisnog djelovanja shvatiti i kao djelo Providnosti kojim
smo dovedeni do toga da kao narod moramo doivjeti preobraenje kojemu nema mjesta za bilo
kakvu mlakost jer budui dogaaji to trae.
Kako je reeno, sekularizam na kraju dolazi u formu bezbonike tiranije s kulminacijom u Antikristovom nametanju svijetu sebe kao Mesije. Zbog toga je nuno u svakom obliku u kojem se ureuje
drava to vie oduprijeti se svemu to je nekransko ili bezbono bez obzira na silne pritiske koji bi
neizostavno dolazili iz okruenja. Nije za vlastodrce, nae navodne dravnike, nikakvo opravdanje to
to je taj vanjski pritisak bio prisutan, jer da je pameti znali bi da je on neizbjean i radili bi sve da ga
reduciraju svojim umijeem. Jednako tako nije ni opravdanje unutarnja logika tzv. slobodnog trita
i kapitalizma openito po kojoj se novac i trgovina (tj. profit) stavlja ispred ovjeka u tolikoj mjeri da
se sve trenutno podreuje tim silnicama. I tu je bilo za hrvatske vlastodrce od Tumana do danas
puno prostora za vjeto manevriranje i izbjegavanje dravno-nacionalne devastacije koja se sada tako
intenzivno deava. Moglo se puno toga bolje uraditi i u okvirima liberalne demokracije i pripadajueg kapitalizma, ali ne da se nije radilo dobro, nego se radilo izrazito loe (veleizdajniki, da budemo
precizniji u opisu hrvatske politike), pa su i posljedice jednako tako izrazito loe. Posebno se to odnosi
na moralnu dimenziju drutveno-politikih zbivanja jer da se nije zbilo moralno potonue (koje je
krenulo od dravnog vrha nanie) u kojemu je nacija prljavim igrama liena svojeg materijalnog blaga,
nasljeenog prvenstveno od naih asnih predaka, moglo se i u loem sekularnom sustavu raditi sve u
svemu relativno dobro. S moralnou kao dominantim djelatnim principom i sekularizam u vidu parlamentarne demokracije i kapitalistikog gospodarstva moe davati dobre plodove. Druga je stvar to
to je sekularizam (trenutno kao demokracija i kapitalizam) tako koncipiran da upravo unitava moralnu vrijednost zahvaenog drutva. Tu je i bila velika hrvatska neiskoritena prilika, jer se ta moralna
destrukcija odigrava postepeno i neprimjetno. Hrvatska je naglo uskoila u demokraciju i kapitalizam
i to direktno u procesu krvave borbe za vlastitu bioloku opstojnost i uspostavu nacionalne drave, te
je u tom zanosu bilo prisutan visoki stupanj idealizma i moralne neiskvarenosti koju se vie ne via
u razvijenim demokracijama. To stanje je bilo takvo jer se u represivnom i totalitarnom komunizmu
puno toga korisnoga radilo s tom represijom, pa je tako razina kriminaliteta (onoga organiziranoga
posebno), pornografija, huliganstvo, maloljetnika delikvencija i openito gubitak autoriteta npr. na687

Untitled-1.indd 687

10/23/06 8:12:31 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

stavnikog osoblja, ali i roditelja, bilo na jednoj zadovoljavajuoj razini kada se usporedi sa stanjem na
Zapadu. Ipak, najvea korist komunistike represije je u tome to je intenzivirala sanjanje jedne slobodne Hrvatske, a kada se radi o snovima to znai da je razina projiciranih ideala neograniena. Hrvatski san bio je idealistiki i Hrvatska koju se sanjalo bila je drava slobode, istine i pravde. Hrvatska
je tako imala veliki moralni kredit proizaao iz viestoljetnog sna, ali se san preokrenuo u nonu moru
jednom kada se u hrvatsku dravu institucionaliciralo ropstvo, la i nepravda. Na duhovnu prazninu
komunizma moralo se djelatno, a ne verbalno, ugraivati kransku duhovnost i moglo se u demokraciji i kapitalizmu postii zavidne rezultate po veini pitanja nacionalne opstojnosti. Samo je trebalo
te pozitivne ostavtine komunizma nadograditi kranskim istinama i to naelno, a ne formalno i
tako u demokraciju i kapitalizam unijeti moralne vrijednote koje bi drastino ublaile veinu negativnosti. Ako nita drugo, barem za jedan dui period, to bi bilo nadasve spasonosno za dravu i naciju.
Dogodila se suprotnost i umjesto kranske duhovnosti kao drutveno-politika odrednica ustoliila
se new-age duhovnost prvenstveno podreena oboavanju novca kao ona koja je liberalno-demokratski odreujua. To je duhovnost bez istine, i po tome bez morala, duhovnost relativizma u kojemu je
sve doputeno to ugaa ovjeku, a to sve skupa vodi u opisano carstvo Antikrista i sveopu propast.
Takoer, svako dravnitvo koje se zasniva na moralnosti u svojem djelovanju je ono koje ima unutarnju snagu i moe se puno bolje suprostavljati svim vanjskim pritiscima koji bi dolazili i inzistirali, ak
prijetili ili ucijenjivali, na tome da se radi onako kako nije u interesu hrvatske drave i nacije. Moralno
neiskvareno dravno vodstvo automatski proizvodi i takvo ope stanje u drutvu, pa je i nacija
kao cjelina unutar sebe zdravija i toliko jaa da si moe priutiti neposluh prema destruktivnim
principima demokracije i kapitalizma. To bi prevedeno u jezik konkretnosti znailo da bi se uspjelo
bez problema izboriti za ulazak u EU, ali pod naim, hrvatskim uvijetima, a jednako tako ne bi bilo
uope govora o tome da se u neko skorije vrijeme ulazi u NATO jer bi se kao neto nadasve prirodno nametala politika politiko-vojne neutralnosti bez prisustva ikakvih stranih trupa na dravnom
teritoriju. Postiglo bi se status koji imaju danas drave poput Austrije, Norveke ili vicarske i koje su
ipak osuene na gubitak svojeg suvereniteta jer su sekularne i liberalno-demokratske, ali taj e gubitak
doi u posljednjoj ihti brisanja suvereniteta drava, a ne da se tek po uspostavi dugo sanjane hrvatske
drave sve odmah bezuvjetno preda nekakvoj nadnacionalnoj EU birokraciji. Hrvatska se praktiki
odrekla svojeg suvereniteta i prije nego to je ula u EU, a sve kako bi bila to prije primljena kakvog
li apsurda na djelu. Apsurd je to nadasve zato jer je suverenitet ono jedino ime se raspolae kod
pregovaranja o ulasku u EU jer EU je crna rupa za sve dravne suverenitete. Suverenitet je onaj miraz koji drava unosi u EU i pregovori se svode na to da se predaja suvereniteta pretvori u to skuplju
prodaju tog istog suvereniteta. Zato liiti se unaprijed svojeg suvereniteta i onda htjeti neto vrijednoga
zauzvrat dobiti je mogue samo kod retardiranog dravnitva kakvo je na sceni u Hrvatskoj. Ta izgubljena svita stranarskih dudeka misli da mogu u kapitalizmu traiti neto za nita, jer uistinu nita
nemaju za ponuditi EU-u kada nemaju puni dravni suverenitet.
Umjesto da se takvo stanje postkomunistikog nacionalnog idealizma i (relativno) manje moralne
neiskvarenosti, a nadasve neupitnog dravnog suvereniteta u novoodabranom sekularnom sustavu
iskoristilo kako je opisano, kao da je sve uinjeno da se svi ideali obezvrijede, a moral iskvari do krajnje
mjere. Jednako tako vai i obratno, i beskoristan je teoretski apsolutno superiorniji teokratsko-kristocentrini sustav koji nema ljude (posebno dravnike ili u hrvatskom sluaju politiare koji se igraju
dravnitva) koji dosljedno prakticiraju moralnost u svojem djelovanju. Sve u svemu, dovelo se do
stanja u kojem smo danas do stanja ope nacionalne opasnosti. Moda i u ovome postoji Providnost
koja je htjela da Hrvati i Hrvatska dospiju u ovo krajnje pogubno stanje u kojemu nema druge alternative do li poduzimanja krajnje odlunih mjera za spas nacije i drave, a to su mjere koje se temelje na
dijametralno suprotnom ustrojstvu od sada aktualnog. Tako od sekularne demokracije i pripadajueg
liberalnog kapitalizma Hrvatska moe kao nacija i drava opstati samo kao teokracija s autokracijom i
kristocentrinou u podruju drutvenih znanosti s rasponom od filozofije, preko biologije, psihologije, tehnologije i prava, sve do ekonomije.
Na toj postavci se zasniva i voenje vanjske politike te na svemu to iz toga proizlazi u sferi svakodnevnice dravnitvo treba znati primjereno djelovati kako bi bili uvijek na liniji konanog cilja. Da bi
se znalo primjereno djelovati, ovdje na polju vanjske politike, treba znati prije navedenu openitost o
688

Untitled-1.indd 688

10/23/06 8:12:31 AM

Organizacija Ministarstvo vanjskih poslova

sukobu kristovske i antikristovske koncepcije ovjeka i svijeta u kojemu se ivi. Dananja je situacija
negativni primjer dravnitva bez ikakve strategije i po tome ikakvog subjektivistikog djelovanja od
strane dravnih vlasti. Hrvatska drava je postala najobinijim objektom djelovanja svjetskih pozemaljarskih sila i kao takva je stavljena u djelatnu funkciju Antikristovog tabora. Najradikalniji izraz
te funkcije i njene manifestacije je svrstavanje u tabor tzv. antiteroristike koalicije i slanje hrvatske
vojske na afganistansko ratite da tamo izravno radi na nametanju hegemonistikog projekta SAD-a
(tj. anglo-ameriko-cionistike osovine koja je ona stvarna osovina zla u ovome svijetu).

Fatima kao vanjskopolitiki zadatak

Postavlja se pitanje, kada bi se i prihvatilo ove temeljne odrednice po kojima postoje samo dva puta
Kristov i Antikristov kako bi se onda moralo konkretno pozicionirati u svijetu i to bi bili osnovni
prioriteti hrvatske vanjske politike? U odgovoru na to hipotetsko pitanje polazi se od pretpostavke da
je jedini prihvatljiv odabir onaj koji je usuglaen s naim Spasiteljem i da po tom pitanju nema opozicije. Bilo kakav kompromis koji bi traio prihvaanje antikristovskih naela nije doputen pa makar
prijetile i najvee ugroze od strane svijeta. to se tie same pragmatike taktikih poteza i tu imamo
vrlo jasnu odrednicu danu od neba to je to po volji Bojoj. Ovdje se prvenstveno misli na fatimsku
poruku koja je kroz minulu povijest u svemu potvrena kao vjerodostojna te po tome i za ovjeanstvo
odreujua. Radi se o naputku u kojemu Gospa izrijekom trai da se Rusija posveti Bezgrenom Srcu
Marijinu i po tome posveenju obrati. Usmjerenost prema tome cilju ne znai da se to ima izvravati
na nekakav nasilniko-napasniki nain poput Jehovinih svjedoka, nego to trai mudrost i nadasve
uzoritost unutar hrvatske nacije i drave, odnosno hrvatskog dravnog vodstva s vladarom na elu.
Ono to je bitno je da se ta Gospina poruka, taj Njezin zahtijev, shvati ozbiljno pa u skladu s tim i
primjereno radi.
Priklanjanje svoje osnovne vanjskopolitike odrednice uz Gospinu poruku iz Fatime daje nepogreivo
usmjerenje koje mi kao ljudi ne moemo sami dovoljno dobro odrediti. Jasno je da se zajedno s fatimskom porukom kao jedna jedinstvena cjelina podrazumijeva i to da se u vanjskoj politici djeluje u skladu s hrvatskim ustavom. Kako je taj ustav jednako tako odreen svojim sadrajem prema ispunjenju
volje Boje, tako i ova poruka iz Fatime samo predstavlja jednu loginu nadogradnju hrvatskog ustava.
U biti, jedino je i mogue ovako djelovati ukoliko se primjereno pridravamo onoga to je odreeno
kao ustav u hrvatskoj dravi. S druge strane, ako se na usmjerenost vanjskopolitike strategije prema
Rusiji pogleda s isto politiki racionalne strane, moe se vidjeti koliku bi vrijednost za Hrvatsku imalo
zadobivanje Rusije kao one drave koja prelazi u na tabor, tj. u kranski utemeljen drutveno-politiki sustav. Naravno, ne samo za Hrvatsku, jer nije tu smisao u zadovoljenju naih uskih nacionalnih
interesa, nego preobraenje Rusije je ono to bi iz temelja uzdrmalo cijelu Europu (tj. EU kao antikranski konglomerat). Treba biti naisto i bez iluzija da je Hrvatska sama po sebi sposobna neto bitno uiniti u Europi u smislu evangelizacije neopoganiziranog kontinenta, nego je obraenje, jednako
Rusije pa tako i Europe, ostvarivo samo malenim i poniznim koracima kojima za sebe pridobivamo
prvenstveno narodne mase susjednih zemalja, a zatim preko njih i onih u irem okruenju. Tako i Rusiju moemo primjereno dotaknuti samo ukoliko se dogodi potrebna lanana reakcija zadobivanja
javnog mnijenja najprje onih manjih i Hrvatskoj bliih naroda koji kada se svi skupa zbroje poinju
djelovati i na one vee, brojnije i monije. To je jedna pragmatina politika primjena kranskog navjeenja narodima koje onda proizvodi domino efekt na polju meunarodnih odnosa.
Da se ostane na polju politike racionalnosti kao dodatnom dokazu ispravnosti sljeenja fatimske
poruke pokuajmo zamisliti situaciju u kojoj se dogaa to traeno obraenje Rusije. Europa od prostora stabilnosti irenja EU-a kao jednog starog projekta okultne teokracije u vidu sekularizma i neopoganiziranja narodnih masa najednom postaje podrujem drastine polarizacije snaga kranske i
antikranske ideje. Istovremeno, sve ono to je potrebno za materijalno blagostanje i zemaljsku snagu
u vidu modernog i tehnoloki visokorazvijenog drutva prisutno je na golemom ruskom teritoriju i
najednom je gospodarska politika maksimalne samodostatnosti Hrvatske i svih naih saveznika drastino olakana, jer je po tim naelima nabava nedostatnih sirovina ono to je samodostatnim dravama najtee ostvarivo u uvjetima globalnih monopola transnacionalnih korporacija. Ne samo to, nego
bi ve samo prelaenje Rusije iz sustava kapitalizma u sustav kristocentrinosti doveo do panike na
689

Untitled-1.indd 689

10/23/06 8:12:31 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

svim svjetskim burzama koju bi bilo nemogue kontrolirati usprkos htijenja financijske internacionale, te bi se kapitalizam koji je toliko burzovno umreen naao u situaciji potpunog samouruavanja ili
u najmanju ruku velikog gospodarskog kolapsa. Jedini nain na koji bi se mogao sauvati kapitalistiki
poredak bio bi primjenom drastinih metoda zatvaranja burzi i praktiki proglaenja izvanrednih
mjera u gospodarstvu kako bi se sprijeila anarhija tipa Argentine ili velike gospodarske krize 20-tih i
30-tih godina 20. stoljea. I te mjere su samo kratkoga daha, nemaju dugorone sposobnosti u svojem
djelovanju jer bi unutarnje tenzije koje bi nastale ostajanjem u kapitalizmu jednostavno prenapregnule
cijeli sustav. Time bi se postiglo ono to je vieno prilikom raspada SSSR-a kada je ondanji komunistiki politiko-gospodarski sustav jednostavo kolabrirao unutar sebe od posljedica promjene cjelovite
paradigme odlaskom samo jednog manjeg dijela lanica komunistikog bloka iz jednog u drugi sustav.
Tonije, iz komunizma u kapitalizam najprije su prele satelitske drave komunistikog bloka koje su
ipak bile bitno slabije od samoga SSSR-a, ali su toliko poremetile povjerenje u cijeli poredak da su domino efektom prisilile i njegov unutarnji raspad. Sada bi se preobraenjem Rusije ostvarilo neto to bi
bilo naelno slino i domino efektom dolo bi do unutarnjeg raspada najprije EU-a, a zatim i SAD-a.
Tonije, raspao bi se ovaj Zapad kakav danas poznajemo i na mjesto sekularistikog liberalnog kapitalizma dolo bi neto posve drugo. Posebno je pitanje to bi bilo to to bi se nametnulo na upranjeno
mjesto liberalne demokracije jer ne treba zaboraviti da su avolje sluge sposobni oportunisti, nikada
ih ne treba potcijeniti i ne treba iskljuiti mogunost da nametnu otvorenu antikristovsku tiraniju
pod vidom spasonosnog rjeenja nastale krize. Ali, jednako tako nikada ne treba zbog te mogunosti odustati od ponitenja ovog sadanjeg tiranijskog sustava sekularizma i liberalnog kapitalizma
te pripadajueg globalnog hegemonizma. To bi znailo potiniti se strahu i unaprijed odustati od
kristolokih zadaa koje ima svaki vjernik, a strah je to koji nije Boji i slui neastivom kako bi
nesmetan od strane krana mogao kroz svoje posveenike raditi po svome. tovie, samo zahvaljujui kranskoj mlakosti i strahu od svijeta, se i dolo do ovakvoga stanja kakvo imamo danas gdje
je ak i samo isticanje kranskog svjetonazora nedoputena pojava i naziva se bilo antisemitizmom,
bilo govorom mrnje ili nekom drugom novogovornom verbalnom floskulom (seksizam, homofobija
i sl.). Zato treba biti uvijek na oprezu, ali nikada u nedjelovanju, tj. u grijehu propusta koji je jednako
tako grijeh kao i zle misli, rijei i djela.
Posve je realna mogunost da jedan dio Zapada nakon neminovnog uruavanja postane podijeljen
na dva oprena tabora, tj. na otvoreno kristovski i antikristovski, i da se po toj podijeli dalje odvijaju
dogaaji prema svojem predvienom svretku. Ako je to onako kako mora biti, onda neka tako i bude.
Nije na nama ljudima da elimo svoje, nego da elimo ono to je Boje, a fatimska poruka je jasna i
treba je se pridravati bez obzira to posljedice mogu nama izgledati trenutno loima ili potencijalno
opasnima kroz nae poimanje mira. Sve e na kraju doi na svoje mjesto, a na nama je da odradimo
ono to nam je dano bez sitnih kalkuliranja kojima se samo eli opravdati vlastita mlakost i kojima
se eli odbaciti svoj vlastiti kri koji nam je dan. Ne smije se plaiti propasti ovoga i ovakvoga Zapada jer je on ionako odreen za propast kada se odvojio od Stvoritelja i krenuo putem velikog
Babilona, kako je i napisano: Pade, pade Babilon veliki - Bludnica - i postade prebivalitem zloduha,
nastambom svih duhova neistih, nastambom svih ptica neistih mrskih jer se gnjevnim vinom bluda
njezina opie narodi; s njom su bludniili svi kraljevi zemaljski, a trgovci se zemaljski obogatie od silna
raskoja njezina. (Otk 18, 2).
U kalkulaciju unutarnjeg uruavanja Zapada potaknutog preobraenjem Rusije takoer treba uraunati visoki i stalno prisutni faktor nezadovoljstva narodnih masa na Zapadu postojeim liberalno-kapitalistikim poretkom i njegovim potroakim mentalitetom, koji nikako ne moe ispuniti ljude onim
osjeajem zadovoljstva i sree koje oni trae. Jednako kako je postojalo i izrazito nezadovoljstvo ljudi
unutar komunistikih zemalja, samo tada je nedostatak osobne slobode bio glavni nedostatak. Tada
su ljudi unutar komunistikog bloka vidjeli alternativu i rjeenje svojih frustracija neimanja osobne
slobode prelaskom na kapitalizam. Sada je potrebno jednako tako ponuditi prikladnu alternativu
kapitalizmu, ali i sekularizmu u cjelini, kako bi postojao smisao promjene sustava. Bez postojanja prikladne alternative nije mogue oekivati postizanje kritine mase s htijenjem za promjenom
jer anarhija i nepostojanje jasnih ciljeva je ono to ljude sasvim opravdano odbija od svake elje za
promjenom. Ne samo to, nego svatko sa osjeajem osnovne odgovornosti, ali i poznavanja dopustivosti nekog djelovanja po moralnoj osnovi (Dodatak 3), ne moe zagovarati izmjenu sustava ili
690

Untitled-1.indd 690

10/23/06 8:12:32 AM

Organizacija Ministarstvo vanjskih poslova

njegovo ruenje silom, a da se istovremeno ne ponudi prikladna alternativa. Posebno iz razloga to

bez ponude jasne alternative od strane krana ostavlja se slobodan prostor za svu silu antikanskoantikristovskih snaga da one nametnu nekakvu svoju prijevarnu alternativu kojom se u biti nita ne
mijenja ve se samo promijeni fasada graevine. Tako i imamo danas situaciju da je neopogansko/
new-age fronta prisutna pod eufemistikim nazivom nekakve alternative, koja u biti nije nikakva alternativa u odnosu na liberalni kapitalizam i cjelokupni sekularizam, ali se takva lana kakva je namee
ljudima eljnim promjene, eljnim osloboenja od jarma kapitala u koji su nemilosrdno upregnuti. Jasno je da se pod jedinom pravom alternativom liberalnom kapitalizmu podrazumijeva kristocentrina
ekonomija, a jednako je tako jasno da se upravo kroz transformaciju jedne (ili jadne) male Hrvatske
ima empirijski dokazati sva ispravnost i poeljnost te i takve transformacije sustava. Vlastitom uzoritou najbolje promoviramo ispravnost naela koje nauavamo i to jednako vai kako za pojedinca tako i za narode sa svojim dravama. Nije mogue nekoga za neto pridobiti ukoliko i sami to to
propovijedamo primjereno ne prakticiramo. Kada se na primjeru uspjeha Hrvatske pokae da teokratski politiki i kristocentrini ekonomski sustav donose dobre plodove, onda ne predstavlja problem
pridobiti javno mnijenje svih onih koji su i dalje upregnuti u porobljavajue liberalno-kapitalistike
reime. Ljudi ele slobodu, i to onu istinsku slobodu, a ne ovu lanu i patvorenu slobodu koja je sada
u igri. Kada jednom osjete prisustvo istinske slobode, makar i na jednom malenom podruju kakva
je Hrvatska, vrlo brzo intuitivno i dobrim dijelom podsvijesno kroz utjecaj srca ele i sami uivati
tu i takvu slobodu. Plamen istinske slobode se iri poput umskog poara u ljetnoj sezoni i nije mu se
mogue oduprijeti jednom kada se razbukta. Razlog zato e se plamen slobode razbuktati po ovome
modernom porobljenom svijetu je u tome to je sloboda ivot i ivot je sloboda, pa tako i postojea
civilizacija smrti uzmie pred ivotom koji nastupa kada se ivi u skladu s Bojim zakonima.
Postojanje jedne takve male oaze istinske slobode u kojoj se potuje Bogom dani ivot je upravo ono
to zakulisne sile pozemljarskih monika nee htjeti istrpjeti i odmah e svim raspoloivim sredstvima
htjeti i sam pokuaj stvaranja jedne takve oaze slobode i ivota u korijenu sasijei. Izmeu ostaloga
i zato je ova knjiga toliko opirna i ulazi u svakolike detalje kojima se anticipiraju sve negativnosti
koje e monici i zlotvori ovoga svijeta pokrenuti protiv primjera slobode i ivota. Nikada judeo-masonska vrhuka nee mirno promatrati ustanovljenje neega to bi bilo iznimka od njihovog plana i
to bi odjednom postalo uzorom svima koji trae djelotvornu alternativu postojeem globalistikom
obrascu porobljavanja ovjeka. Oni koji ele u svijetu stvoriti potpuno porobljenog ovjeka u carstvu
smrti nisu u mogunosti istrpjeti sve to ide protiv tih totalitarnih i tiranijskih ideja, ono to ovjeka
oslobaa od njihovih okova sazdanih od lai koje su im dane od oca svih lai, a to je sve ono to ulazi
u put, istinu i ivot, tj. Isus Krist kao jedini spasitelj ovjekov.
To bi u najkraim crtama bilo ono to bi se moglo nazvati temeljnim vanjskopolitikim usmjerenjem
hrvatske drave i moglo bi se o svemu jo puno opirnije elaborirati, ali bitno je da se barem dala ona
najosnovnija ideja. To je prije opisivani rat izmeu dobra i zla koji se odvija jednako u svijetu kao i
ljudskim srcima. Dravna vanjska politika bavi se ratom u svijetu, dok se duebrinitvo Crkve bavi
ljudskim srcima i to je otprilike osnovna podjela posla izmeu Crkve i drave (ovdje se podrazumijeva
teokratska drava koja je podlona crkvenom duhovnom vodstvu). Istina je da se dogaanja u svijetu
odreuju ponajprije ljudskim odlukama, a koje su posljedica upravo te borbe koja se odvija u svakom
ovjeku, pa tako i dravna vanjska politika najprije ovisi o ovjekovom izboru izmeu dobra i zla,
odnosno o izboru koji radi ovjeanstvo u svojoj sveukupnosti. Sve to se dogaa u svijetu dolazi od
ovjekovog izbora poevi od onog izbora koji su uinili nai praroditelji u Edenskom vrtu. Zato i najtemeljniji strategijski primat u odreenju dravne vanjske politike ima upravo svjetonazor koji dolazi
kroz crkveni nauk. Tako i ovaj konkretni zadatak koji je primljen kroz fatimsku poruku dolazi od toga
to je crkveno verificiran. Crkva je Fatimu i poruku iz Fatime legitimirala kao pravovaljanu i to je ono
to je za dravnu politiku temelj na ijoj se osnovi dalje gradi svjetovna djelatnost vladara kao najodgovornijeg dravnika i cijelog naroda kao pripadajuih dravljana. Svjetovno djelovanje je odreeno tim
od Crkve danim stratekim odreenjem, ali je od Crkve neovisno u svojem taktikom djelovanju i kao
u svim ostalim dravnim resorima svjetovna vlast neovisno i samostalno donosi odluke koje smatra
najprimjerenijima, ali za te iste odluke preuzima i primjerenu odgovornost.

691

Untitled-1.indd 691

10/23/06 8:12:32 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

* * *
Netko bi mogao teokraciju shvatiti kao crkvenu vlast nad dravom to je potpuno pogreno razumijevanje teokratskog principa. Teokracija nije nita drugo nego prianjanje drave i dravne vlasti sa
svojim vladarom uz, od Crkve dani kranski nauk, i preuzimanje tog nauka kao moralne osnove ili
moralnog orijentira po kojemu se onda dalje moe raditi jedan tako odgovoran posao kao to je to
obnaanje svjetovne vlasti na bilo kojoj razini ili, ukratko, dravnitvo u cjelosti. Tako i po pitanju
vanjske politike i svega to je s tim povezano nije Crkva ona koja vodi tu vanjsku politiku, nego to ini
vladar i pripadajue dravno vodstvo onako kako se smatra najbolje za narod kojemu slue. Ovo je bilo
ovdje bitno za razjasniti zato da se ne bi pomijeali lonii i odreena pitanja vanjske politike koja
se tiu drave ostavila nerazjanjenima. To se posebice odnosi na pitanje tzv. prikljuenja Hrvatske u
EU i svega onoga to je s time povezano. Po tome pitanju dravno vodstvo je ono koje treba procijeniti
koliko je za dravu i pripadajue dravljane prikladno to prikljuenje u EU, i ono po tome ima svoju neposrednu odgovornost. Crkvena hijerarhija koja se aktivno ukljuila u zagovaranje prikljuenja
Hrvatske u EU ima na takve stavove apsolutno pravo i nikada se neto tako nee dovoditi u pitanje,
ali to to je stav nekih iz Crkve po tom pitanju sada afirmativan, to nipoto ne znai da je za teokratsku dravu i najmanje obvezujui. Bio bi obvezujui samo i jedino onda kada bi pristup u EU postalo
crkvenom dogmom jer teokracija podrazumijeva proimanje drave s vrstim i neupitnim istinama
koje su dane Crkvi da ih svijetu obznanjuje. Bilo je u povijesti dovoljnog broja politikih zabluda koje
su dolazile iz crkvenih redova i ova sadanja s afirmativno-neodreenim odnosom prema EU je samo
nastavak takve prakse. Da je tome tako priznaje i Papa Benedikt XVI. kada, jo dok je bio kardinal,
u razgovoru s novinarom Peterom Seewaldom govori kako je dolo do velikih povijesnih strujanja
koja nismo (misli se na Crkvu) u potpunosti dobro procijenili. Jasno je kako ljudi u Crkvi mogu
grijeiti kao i svi drugi ljudi, te tako i po pitanjima procjene povijesnih strujanja (povijesna strujanja
su dravna politika u vremenu dravnih zajednica), nije to nita dramatino novoga. Uostalom, zato
je i dogma o papinskoj nepogreivosti pridrana samo za pitanja teolokih istina vjere i morala i nije u
nepogreivost ukljueno pitanje politike, a pogotovo politike suverenih drava koje su one koje imaju
svu slobodu odluivanja po vlastitim procjenama korisnosti za ope dobro. To suvereno pravo dravnih vlasti da odabere ono to smatra najkorisnijim za ope dobro jasno je potvreno i Katekizmom
Katolike Crkve pod brojem 1901:
Vlast kao takva upuuje na red to ga je Bog postavio, ali oblik politikog reima i izbor voditelja preputeni su slobodnoj volji graana.
Raznolikost politikih reima moralno je doputena, ako su oni u skladu sa zakonitim dobrom zajednica
koje ih usvajaju. Reimi kojih je narav protivna naravnom zakonu, javnom redu i temeljnim pravima
osoba, ne mogu ostvariti ope dobro naroda kojima su se nametnuli.
Ono to je ovdje, u vanjskim poslovima, bitno, je da se u procesu donoenja odluka dravnitvo pridrava upravo po Crkvi danih istinitih vjerskih i moralnih naela, odnosno da svojim postupcima ne
zastranjuje po vjerskim i moralnim pitanjima. Tako je npr. pitanje pobaaja ono to nije dopustivo
legitimizirati od strane drave jer se izriito protivi moralnom udoreu koje trai da se ne ubija, a
pogotovo da se ne ubijaju oni najneviniji dok su bespomono smjeteni unutar majine utrobe. Naputak koji dolazi od Crkve i koji istie da se takva edomorna praksa ne smije doputati nije politiki
naputak, nego je to temeljni vjerski i moralni naputak kojim se promovira ustanovljena dogma o nepovredivosti i svetosti ljudskog ivota, a kako e drava organizacijsko-institucijski to provesti nije na
Crkvi da odradi nego na dravnoj vlasti. Inae, da je to crkveni posao, onda dravna vlast ne bi ni bila
potrebna nego bi kardinali i biskupi istovremeno bili predsjednicima ili premijerima, a to ne moe dati
dobre rezultate jer bi trpio ili sveeniki ili dravniki posao. S druge strane, pitanje politiko-povijesnih procesa kao ovih sada trenutno aktualnih i nadasve pomodarskih euro-integracija utemeljenih
na kapital-odnosu je neto to je potpuno diferencirano od pitanja vjerskih istina i moralnih naela i
moe se sa znatnom sigurnou staviti u, od kardinala Ratzingera spomenutu, kategoriju krivih procjena povijesnih strujanja. Upravo se na ovom primjeru oituje i sav smisao podjele na duhovnu i
svjetovnu vlast gdje je jedna odvojena od druge i svaka radi svoj posao u svojim najboljim mogunostima, zalaganjem u izvrsnosti svojih djela, ali sa primatom one duhovne vlasti kao izvora sveg znanja
i mudrosti. To to je svjetovna vlast u teokraciji podloena duhovnoj u pitanjima vjere i morala, te to
se napaja potrebnim znanjem i mudrou na tom izvoru nikako ne znai da je takoer podlona po
692

Untitled-1.indd 692

10/23/06 8:12:32 AM

Organizacija Ministarstvo vanjskih poslova

pitanjima upravljanja svjetovnim poslovima jer bi to predstavljalo ponitenje upravo te i takve podjele
vlasti na duhovnu i svjetovnu. Sve bi se izvrglo u teatar apsurda, to ne moe biti ono to se eli ostvariti po pitanju obavljanja svojih stalekih dunosti od strane svih: i sveenika i laika.
Ono gdje se oituje Providnost u takvoj podjeli poslova kakva je ustanovljena upravo kroz crkveno
nauavanje je u tome to svjetovna vlast po svojem poslanju koje ima kao laiki dio Crkve, pravilnim
izvrenjem svojih dunosti ujedno doprinosi ispravku loih procjena povijesnih strujanja ili bilo ega
drugoga od strane crkvene hijerarhije. Ukoliko ih ima, naravno. Jednako kako i davanje moralnih i
etikih osnova od strane Crkve omoguuje korigiranje svjetovnog dijela vlasti tako da uvijek ostanu
na pravome kursu u izvravanju svojih svjetovnih poslova. Takoer je tu vidljivo i ispunjenje teokratskog dravnog ureenja koje omoguuje da to usaglaavanje duhovnih sa svjetovnim vlastima bude
usuglaavanje u odnosu obostrane ljubavi i bratstva koje ne ide za tim da se netko potini, porazi ili
ponizi, nego se zajedniki radi na najbolji nain da bi se u Crkvi i u svijetu obavljalo poslanje svega
naroda Bojeg. To je dijametralno suprotno od sekularnog ureenja gdje je prisutan sukob svjetovnih
vlasti u odnosu prema duhovnoj vlasti koju ima Crkva i to ide toliko daleko da se na kraju svjetovna vlast odrie ikakve odgovornosti po pitanjima vjere i morala te se sama postavlja nositeljicom
istih. Teokracija znai suradnju izmeu duhovnog i svjetovnog prema nabolje, prema usavravanju,
dok sekularnost znai sukobljavanje duhovnog i svjetovnog prema konanom pokleknuu jednih ili
drugih. Odnosno, sekularnost dovodi do apsolutnog razdora izmeu duhovnog i svjetovnog te time
unosi vjeni razdor unutar podruja u kojemu egzistira, a zna se tko je veliki raskolnik koji je najprije
odijelio ovjeka od Boga. Kako je uspjelo odijeliti nae praroditelje od Boga, tako se i sada radi upravo
ista stvar, samo u drugom obliku zavoenja. Onda je djelovanje zmije u Edenu bilo ovo to je sada
djelovanje sekularizma u svijetu. Ili, moglo bi se rei da je zmija presvukla svoju kou i obukla se u
ideologiju sekularizma kako bi nastavila svoju iskonsku nakanu odvojiti ovjeka od Boga i ovjekovu
volju staviti izvan volje Boje.
Teokraciju kao dravno ureenje moglo bi se opisati i kao jednu lau koja plovi beskrajnim oceanom
prema vjenosti, a blaenu vjenost dostiu jedino uplovljavanjem u luku spasenja koja je samo jedna
jedina. Ljudi na lai su oni koji vjenost na kraju imaju iskusiti u jednom od dva mogua oblika: ili sa
Svevinjim ili vjeno odvojeni od Njega. Ta laa koja pluta oceanom je jedinstvena teokratska drava
sa svim svojim segmentima: duhovnim i svjetovnim. Brodski kompas koji se nalazi pored kormila
na krmi je duhovna vlast u institucionalnom obliku, dok je cijela laa od krme do pramca sa svim
svojim dijelovima institucijonalizirana svjetovna vlast. Vidi se da je kvantitativni odnos izuzetno nesrazmjeran, jer maleni kompas stoji nasuprot ostatka lae, ali to je upravo i sukladno kvantitativnom
udjelu koji stvarno postoji izmeu Crkve i drave kao dviju ureenih institucija. To to je duhovno
na materijalnoj razini kvantitativno inferiorno svjetovnom, upravo potvruje onostranu dimenziju iz
koje duhovnost i dolazi, pa tako svojom boanskom kvalitetom (tj. savrenou) u potpunosti nadmauje svjetovno po svojoj vrijednosti i tako nad svjetovnim ima primat. Takoer, kada se vratimo na
metaforu teokracije kao jedne lae, kod kompasa zbog njegove posebnosti stoji navigator koji je jedini
sposoban nepogreivo oitavati s kompasa, a kapetan je onaj koji se od navigatora danim (oitanim)
usmjerenjem slui kod svojeg posla upravljanja laom prema od svih skupa eljenom cilju: luci spasa.
Prema tome, laa je najbolje stavljena u svoju funkciju samo i iskljuivo onda kada plovi prema luci
spasa na najdjelotvorniji nain, tj. tako da najbolje radi (plovi) za ope dobro svih na lai. To konkretno znai sa pramcem prema naprijed i krmom pozadi, dok je plovidba unazad s krmom kao onim
dijelom lae koji razbija valove ne samo spora, nego moe biti i pogibeljnom za olujnog vremena i
velikih valova, to je uostalom svakome jasno samo po sebi. Krma sa kormilom je tu da okree lau na
pravi put odreen kompasom u nepreglednom oceanu u kojemu se ovjek sam ne moe nikako orijentirati. Pramac je tu zato da tako usmjerenu lau prevodi preko mora i valova sa to manje nepotrebnog
rizika i na korist za sve putnike u lai. Jedra slue da iskoriste snagu vjetra i potine ga plovidbi. Svaki
dio lae ima svoju namjenu i stavljen je u funkciju dolaska na cilj, a sa svime upravlja kapetan koji je
za to primjereno izuen. Samo kada svaki dio obavlja svoju funkciju laa djelotvorno koristi ljudima
koji su na njoj, a ti ljudi, ti putnici, su ujedno oni koji su vlasnici lae i oni aklamacijski odreuju tko
njome upravlja, tj. odreuju kapetana lae. Jednom kada se kapetan izabere svi mu se moraju bezrezervno potiniti jer je jedino tako mogue djelotvorno upravljati laom. Uostalom, nema tog kapetana
693

Untitled-1.indd 693

10/23/06 8:12:33 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

broda koji je struan i odgovoran, a koji bi pristao na to da mu se putnici petljaju u posao. Tako i kod
drave moe biti plodova samo ukoliko je ta drava upravljana onako kako to nalae naravnost dravnog tijela voenog vladarom, a ne onako kako to namee neiji izopaeni um kojemu je isprazni
proceduralizam ispred svrhovitosti.
Ipak, ukoliko se kod plovidbe ne obazire na smjer koji pokazuje kompas, a iitava ga navigator, isprazna je sva vjetina plovidbe koju iskazuje posada s kapetanom na elu. Ali, jednako tako i samo postojanje kompasa i navigatora samih za sebe ne znai nita ukoliko nema posade i kapetana koji e
znati s laom ploviti onamo gdje kompas usmjerava. Usklaenost ta dva segmenta je teokracija i toj se
usklaenosti treba svim svojim sposobnostima i djelima teiti. Nitko nije stvoren sam za sebe nego je
tu upravo zato da bi upotpunio drugoga sobom, i svojim radom za slavu Boju. Navigator je tu da jasno obznani ono to mu je dano obznanjivati kada je uao u navigatorsku slubu, ali ne zato da bi samo
bio puki glas koji govori za sebe, nego zato da to njegovo nepogreivo oitavanje poslui svim ljudima,
ukljuujui i njega samoga, da plove u pravom smjeru prema eljenoj luci spasa. Kapetan sa svojom
posadom je onaj na kome je odgovornost da upravlja laom kako bi je uspjeno priveo tome eljenom
cilju. Da bi to mogao, mora se potiniti jednom naizgled malom, beznaajnom kompasu i pripadajuem navigatoru, ali taj kompas i taj navigator je ono to determinira smisao rada kapetana i posade, a
takoer i smisao postojanja svih putnika na lai. Moe se dogoditi da kapetan i posada svjesno odbace
orijetaciju putem kompasa i navigatorovih uputa mislei da mogu sami bolje odrediti pravi smjer. Ili
ak i iz razloga to niti nemaju namjeru putnike dovesti cilju, nego ih ele prodati gusarima u roblje i
sebi priskrbiti vremenite koristi, jer bilo je i jo uvijek ima takvih kapetana koji zarauju prodajui svoje putnike u roblje. Sve je to mogue, ali u ovom primjeru to je sluaj primarno kod sekularnih drava
koje su se odrekle orijentacije osloncem na kompas i navigatora, dok je teokracija nerazvojivo suglasje
po kojemu se prihvatilo pouzdanje u kompas i navigatora, te plovidbu kroz ocean oitanu po kompasnoj igli. To kako e ta plovidba biti praktino izvedena nije na kompasu i navigatoru da odluuju,
naprotiv. Ne treba se navigator mijeati u stvar poput npr.: kada se trebaju razviti jedra, oribati paluba,
baciti sidro, opskrbiti se namirnicama i sl. Na navigatoru je da bude precizan i ne dopusti se zavarati
moguim magnetskim poremeajima koji znaju nastupiti, ili nekim drugim moguim otklonima. Jer,
nisu svi kompasi i navigatori isti, bitno je da putnici i kapetan odaberu pravog navigatora s ispravnim
kompasom. Neki su prijevarni ili nepouzdani i nije im mogue vjerovati i zato je na kompasu jednako
kao i na navigatoru samome da ostanu ispravni i da tako svojom preciznou omogue kapetanu i
posadi obavljanje njihovog posla to je najbolje mogue. Navigator ne moe biti potpuno posveen
svojoj zadai gledanja u kompas i stalnog izricanja usmjerenja kompasne igle ukoliko je zaokupljen
pitanjima koja mu nepotrebno odvlae panju, a kojima nije ni vian koliko je to kapetan i ostatak njegove posade. Odavno je ljudima spoznato da je nemogue da netko istodobno svim silama bude zauzet
i u viim i u niim stvarima. Ovdje je, u metafori lae i kompasa koji je usmjerava, posao navigatora
onaj koji je via stvar, a kapetanovo upravljanje laom je nia stvar. Zato svatko neka bude svojim poslanjem zauzet za stvar na svojoj razini, a na korist svima, poglavito putnicima kojima se slui i zbog
kojih se sve poduzima. Ako je kompas i navigator pouzdan, onda kapetan i posada nemaju pravo na
albu i moraju ispuniti svoju zadau onako kako je to primjereno, to znai upravljati laom tako da
se ne potopi i da se na koncu stigne na cilj. Teokracija, kao proetost svjetovnog s duhovnim, znai da
svatko obavlja svoj dio posla, da obavlja ono za to je dobio poslanje i milosti prikladno obavljati kao
svoju staleku dunost, na hvalu i slavu Boju. Kompas i navigator obavljaju svoju nezamjenjivu i za
sve skupa odreujuu zadau: biti pravilno usmjeren. to nije nimalo lagano, jer more kojim se plovi
je prepuno magnetskih poremeaja koji upravo vrebaju da dezorijentiraju kompase koji su postavljeni
na laama i tako zavaraju svome poslu nedovoljno posveene navigatore. Isto tako postoji opasnost da
pojedinci koji su ukrcani na lau zbog nekih svojih osobnih zastranjenja namjerno izvedu sabotau,
npr. da pored kompasa postave magnet kako bi pomakli iglu i tako odvukli lau s pravog puta. Ili da
prijevarom, ili nekom drugom spletkom, navedu navigatora da krivo oitava kompas. Ili da zavade
navigatora, kapetana, posadu i putnike u svim moguim kombinacijama. ak i da pokuaju ubiti navigatora ili unite kompas kako bi ljudi ostali bez pouzdanog usmjerenja. Nema toga to zlom proeti
ovjek nije u stanju napraviti svojim blinjima. I tu se na poseban nain oituje zadaa kapetana i posade da paze i uvaju navigatora i kompas od moguih mutikaa, smutljivaca i sabotera, jednom rjeju
od zlotvora koji bi htjeli ostvariti svoje zle nakane. Kapetan i posada imaju svetu dunost da sve svoje
napore uloe u obavljanje svoje zadae: tititi navigatora i kompas, sluati oitovanja smjera i ploviti po
694

Untitled-1.indd 694

10/23/06 8:12:33 AM

Organizacija Ministarstvo vanjskih poslova

tim spoznajama, a sve za opu korist svih ljudi zajedno. Svatko u teokraciji mora htjeti i znati najbolje
raditi svoj posao i odraditi svoje poslanje.
U tome i je divota Bojeg providnosnog plana to je svakome dan udio po njegovom poslanju u ostvarenju kraljevstva Bojeg. Kompas i navigator rade svoje, kapetan i posada svoje, putnici opet imaju
svoje mjesto i ulogu, laa kao neiva tvar takoer ima svoju ulogu. Sve je tu s razlogom i smislom, svaiji ivot ima smisla i vrijednost jednaku svakome drugome, nita nije ovdje sluajno i bez svojeg mjesta u univerzumu. Svi smo tu jedni za druge kako bi zajedno poput brae svjedoili ljubav koja nam je
i podarila ovaj ivot koji ivimo. S druge strane, poremeaj nastaje kada bi kapetan, posada, a pogotovo
putnici koji najmanje znaju o plovidbi i orijentaciji na moru, najednom poeli odreivati navigatoru
kako treba oitavati ono to kompas pokazuje ili ak gdje bi kompas uope trebao pokazivati. Tada dolazi do vjenog lutanja i nema izgleda za povratkom na pravi put sve dok se opet ne pusti navigatora i
kompas da rade onako kako je to namjenjeno, i da ih se bezuvijetno slua koliko god to izgledalo teko
ili proturijeno po ljudskim mjerilima. Poremeaj nastaje i onda kada bi navigator umjesto usmjerenosti prema odreivanju pravilnog oitovanja kompasa, utjecaja magnetskih silnica na kompas i ostalog
njemu potrebnog znanja, poeo sebe iscrpljivati na pitanja najboljeg upravljanja laom. Odnosno, da
bude preokupiran s time kako treba po moru ploviti, umjesto da daje odgovor kuda treba ploviti. Ovo
ogranienje navigatora i kompasa samo na pitanje kuda treba ii odnosi se samo na teokraciju, jer je
tu prisutna obostrana suradnja za ispunjenje Boje volje i takvom se podjelom zadataka najbolje radi.
U sekularizmu navigatoru moe biti dozvoljeno odreivati i pitanje kako ii, ali to je ionako samo
puko teoretsko odreenje jer sekularni kapetan niti se ne obazire na ono to kompas pokazuje i ne
slua to navigator govori. Zato teokracija podrazumijeva nepodijeljivu suradnju ili suglasje izmeu
duhovnog (metafora navigatora s kompasom) i svjetovnog (laa, kapetan, posada, putnici) te se sve
skupa meusobno ispomae za ostvarenje zajednikog cilja. Ukoliko od strane duhovnog dijela doe
do uplitanja u svjetovne poslove, onda kapetan, tj. vladar, ima ne samo pravo nego je to i njegova dunost da te poslove odradi onako kako mu njegova upuenost u njegov posao nalae najbolje uraditi za
opu korist svih. Time svjetovno nadopunjuje duhovno i izgrauje vrstu organsku cjelinu kojoj nije
mogue pronai slabosti onima koji izvana hoe tu cjelinu razoriti. Samo iznutra moe doi postrnue
te cjeline oliene u teokratskoj dravnoj formi.
* * *
to je sada u ovoj metafori teokracije kao suodnosa kompasa (navigatora) i lae (kapetana, posade,
putnika) diplomatsko djelovanje ili vanjska politika? To bi bio nain na koji se jedna laa odnosi prema drugim laama na moru. Diplomacija treba postii to da se lae na moru ne sudare, da si razne
lae meusobno pomau u nevolji, da se pazi na gusarske i piratske lae koje pljakaju i potapljaju one
koji su za njih nespremni, itd.
Po konkretnom pitanju poput integracije Hrvatske u EU to bi znailo da se naa hrvatska laa ukljui
u jedan konvoj koji se odrekao orijentacije po navigatorovom oitavanju kompasa, a za koji mi pouzdano znamo da je nepogreiv. To bi znailo da predajemo upravljanje naom laom nekom opskurnom vodstvu tog konvoja osuenog na propast vlastitom zabludom koje se tvrdoglavo dre. tovie, tu
zabludu uzdiu kao osnovicu zajednitva, kao onu vrijednost po kojoj se konvoj okuplja.
Takoer i pokuaj opravdanja prikljuenja jednom takvom konvoju time da se navodno konvoj eli
odvratiti od njegove stranputice, tako da mu se mi potinimo i prikljuimo nema smisla, jer kada se
jednom u konvoj ue po pravilima za pristup konvoju, ve smo izgubili vlasnitvo nad svojom laom
i jedina nam je opcija silom opet preuzeti kormilo pod svoju kontrolu i pobjei iz konvoja nadajui
se da nas nee uspjeti sprijeiti. Uostalom, osnovni uvjet ukljuenja u EU konvoj je da se laa odrekne podlonosti navigatoru i kompasu, tj. sekularni poredak koji se podreuje kapitalu kao odrednici
smjera plovidbe. Ono najbolje to se moe uiniti, ako se eli preusmjeriti taj konvoj koji plovi krivim
smjerom, je da se zadri samostalnost i da se plovei jedan manji dio puta uz konvoj pokua putnike
na susjednim laama upozoriti na to da idu potpuno krivim smjerom i barem neke od laa iz tog konvoja probuditi iz prijetvorne hipnoze u koju su stavljeni od zlih upravitelja konvoja. Isto tako mora se
raditi i na otrenenju onih koji se ele u konvoj ukljuiti i kao alternativu ponuditi stvaranje jed695

Untitled-1.indd 695

10/23/06 8:12:33 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

nog opozicionog konvoja kojim bi svi skupa zajedno, i po tome jai, mogli ploviti onim jedinim
ispravnim putem koji je obznanjen po navigatoru i kompasu. Onim putem koji je jedino ispravno
tumaen navigatorom i pokazan kompasom koji je dvije tisue godina u svojoj funkciji na korist svim
ljudima koji mu vjeruju. U sluaju EU-a i tog konvoja na putu u propast, upravo je spomenuta korist
od plovidbe u konvoju po tome to je onda lake ispomaganje meu laama ono to je prekrilo esenciju same biti plovidbe doi na cilj u luku spasenja. Trenutna korist je odstranila vjenu korist. Jo k
tome, u najmanju ruku potpuno upitna trenutna korist, jer je i tu na djelu la i obmana naivne svjetine.
Zbog nekih oitih materijalnih koristi plovidbe u konvoju previdjelo se da nije formiranje konvoja dobro zbog konvoja samog, nego zbog krajnje svrhe putovanja. Zato je i stvaranje alternativnog konvoja
ono to je jedna od glavnih zadaa zadaa hrvatske diplomacije, ali ak kada nitko ne bi htio ili mogao
pristupiti ponuenoj alternativi, to nije razlog da se odreknemo svoje ispravne rute i uemo u konvoj
koji plovi u potpuno krivom smjeru. Koji plovi u sigurnu propast. Bolje je ploviti sam i mukotrpnije
pravim smjerom, nego ui u lanu sigurnost koju daje konvoj i ploviti u propast koja dolazi krivom orijentacijom.
Naalost sada u Hrvatskoj imamo situaciju da je glavni navigator iz razloga odreenih ljudskih slabosti (eventualni strah od opasnosti koje sigurno dolaze od samostalne plovidbe izvan konvoja) poeo
zagovarati ulazak pod svaku cijenu u konvoj koji plovi krivim putem. to je jo apsurdnije, u konvoj
koji posve otvoreno iskazuje prezir i mrnju prema navigatorovim izricajima pravilnog smjera plovidbe. Navigator ima dobru nakanu jer eli ulaskom u konvoj tom konvoju promijeniti smjer i pomoi
ljudima te istovremeno poveati sigurnost plovidbom u konvoju, ali nije navigatoru dano da zna kako
te dobrobiti najbolje ostvariti, jer je to ipak posao kapetana i posade koji svojim primjerom pravilno
usmjerene plovidbe, vrijednim radom i s jednako tako uzoritim odnosom prema putnicima, svima u
konvoju moraju pokazati da se tim pravilnim smjernom moe ploviti, i to puno bolje i sigurnije nego
ovim sada aktualnim krivim smjerom plovidbe. Naime, u svojoj podloj nakani, sakriveni upravitelji
velikog globalistikog konvoja u koji se sada Hrvatska ugurava putem umijea lai, uvjerili su putnike
da nije mogue ploviti putem koji pokazuje kompas i koji oitava navigator, te da svi oni koji zaplove
tim putem srljaju u skoru propast. Zato Hrvatska kao jedna mala laa ima veliku zadau pokazati svim
tim zavedenim ljudima u EU konvoju koji plovi u propast da je mogue i da se vie isplati ploviti alterativnim putem, tj. upravo onim putem koji im se namee kao navodno neostvariv i opasan.

Hrvatske integracije nekada, sada i ubudue

Zato se pitanje pristupa Hrvatske u EU ne moe uope smatrati neim dobrim samo zato to to jedan
dio crkvene hijerarhije smatra takvim i ne vide druge solucije za dobrobit hrvatskog naroda i drave.
Hrvatska dravna vlast u teokratskom ureenju ima svoje poslanje obnaanja svjetovnih zadaa za
ope dobro na najbolji nain u skladu s vjerskim i moralnim istinama danim po Crkvi. To poslanje je
i u tome da se isprave pogreke (iskljuivo u politikim, gospodarskim i slinim svjetovnim pitanjima)
koje se mogu nai u Crkvi kao duhovnoj vlasti i te iste pogreke eliminirati na korist cijele Crkve i
njenog svetog poslanja.
Najbolji primjer kako takve zablude mogu na kraju proizvesti skoro katastrofalne posljedice imali smo
kao nacija prilike vidjeti kod sukoba izmeu Starevia i Strossmayera po pitanju koje je doslovce isto
kao i danas: integracije s drugim dravama i narodima ulaenje sa svojom laom u neke udnovate
konvoje. Taj primjer je toliko pouan da se u njemu oituje Providosnost kojom se sada imamo
okoristiti i ne ponoviti tu stranu greku iz prolosti. ak su i ulozi poveani, jer je tada Hrvatska
bila ona na kojoj se iskljuivo prelamalo krivo prosuivanje povijesnih dogaaja, dok je sada cijela
Europa ona o kojoj se na kraju oituje odabir naeg politikog djelovanja. Vodile su se i tada estoke
rasprave moe li Hrvatska opstati kao samostalna drava ili se mora pod svaku cijenu s nekim integrirati kako bi funkcionirala. Moemo li ploviti sami ili moramo ui u zatitu konvoja, samo to je to
bio konvoj divljih gusara koji su nas odmah po prikljuenju zarobili i opljakali. Starevi je, kao pravi
prorok hrvatske nacionalne ideje, zagovarao potpunu samostalnost i nedjeljivu suverenost s poznatim
sloganom gdje je ponavljao da se ne ide u udruivanje niti s Petom, Beom, Moskvom, Beogradom,
ili s bilo kim drugim, nego jedino i iskljuivo sami biti svoji na svome. Strossmayer je bio potpuno
suprotnog miljenja i predvodio je politiku struju koja je Hrvatsku mogla spoznati iskljuivo u nekom
696

Untitled-1.indd 696

10/23/06 8:12:33 AM

Organizacija Ministarstvo vanjskih poslova

od oblika udruivanja (tj. potinjavanja suvereniteta) s nekim drugim, tj. s nekim jaim. Naalost, ta
je podijeljenost skupo kotala hrvatski narod jer je Strossmayerova politika zabluda onemoguila
ostvarivanje starevianskih ciljeva za potpunom dravnom suverenou i tako odgodila hrvatsku samostalnost za cijelo stoljee i svim posljedicama koje su na hrvatski narod dole zbog neposjedovanja
svoje drave i potinjavanja nekome drugome.
Umjesto da se iz toga neto nauilo, i to pogotovo oni koji su sada na mjestu Strossmayera, opet
smo ponavljai u koli povijesti i jedna zabluda samo je zamijenjena sa drugom zabludom. Zabluda junoslavenskog integralizma zamijenjena je zabludom europskounijskog integralizma, a zajednika osnova obiju zabluda je to to se povezivanje izvodilo na nekristolokim naelima. Uostalom, ako
je ulazak u ovakvu EU sada toliko nuan, nije uope bilo potrebno izlaziti iz SFRJ i cijeli krvavi proces
osamostaljenja postaje besmislenim. Pogotovo je sve tragino zato to su pale tolike ljudske rtve u
tom procesu osamostaljenja Hrvatske. Moglo se pristati na sve jugounitarne opcije koje su dolazile
iz Beograda znajui da se sve mijenja ulaskom u EU, koja radi po neto drugaijim pravilima, ali je
jednako tako frankentajska drava kao i SFRJ.
Pri prijanjem spominjanju Strossmayera treba otvoreno rei da njegove konane (ili strateke) nakane, koje su ga navodile na takovo oprijedjeljenje koje je zagovarao, nisu uope sporne. Naime, Strossmayer je imao elju za ostvarenjem pomirenja izmeu Istone i Zapadne Crkve, ali je nain na koji
je to mislio ostvariti bio potpuno promaen. Strossmayer je puno radio na povezivanju s Istokom,
posebice s Rusijom. Tako je i jedan velikan kao to je Solovjev objavljivao svoja djela pod patronatom
Strossmayera i uivao primjerenu podrku, ali Solovjev nije bio Istok, Rusija ili Srbija, on je bio genijalna iznimka.
Pravilo (tj. princip nomen est omen Gavrilo Princip) koje je ostalo na Istoku bilo je potpuno daleko
od Solovjeva i cijele ideje pomirenja podijeljene brae i nije se moglo kroz njegov lik i karakter stvarati
budue politike planove. To to je propagirao Strossmayer bio je nain rada politikog naivca i nekoga
tko nije uope vian razumijevanju sve podlosti i zlobe koja je prisutna u ondanjem, a jednako i u
dananjem svijetu domae i meunarodne politike. Sve je svedeno na puku elju i molbu zlima da se
poprave sami od sebe, da odjednom prestanu initi zlo, te ponu propovijedati i prakticirati evanelje.
To tako nije moglo funkcionirati onda, a jednako tako to ne moe funkcionirati ni danas.
Ono to je danas prisutno je jednako tako besmisleno htijenje za odstupom od svojih djela onima koji
su duboko ogrezli u zlo. Misli li se moda da se ova antikranski koncipirana EU koja je utemeljena
na sekularistikim liberalnim i kapitalistikim principima moe sama unutar sebe promijeniti u jednu
zajednicu naroda koji su ujedinjeni oko kranskih moralnih naela? To se dogoditi nee, i ne treba
biti nikakav prorok da bi se to znalo jer to je jednostavno tako. Kao to i nije bilo mogue od jednog
Nikole Paia i pripadajue srpske drave oekivati da e prema Hrvatskoj i Hrvatima najednom promijeniti svoje hegemonistike planove i svatko tko je raunao na milosre od strane Paia i dinastije
Karaorevia bio je sljepac koji vodi sljepce. Upravo suprotno, kada im se od Strossmayera naivno
pripremljena Hrvatska ponudila kao gotovo jelo, samo su porasli velikosrpski apetiti i uvrstili su se u
svojim neistim nakanama za ostvarenje krilatice Srbi svi i svuda, te provedbe prije odreenog Garaaninovog plana irenja Srbije u svim smjerovima. Jednako tako danas nije mogue od raznoraznih
Prodia, Blairova, Chirakova, Schroedera, Solana i ostalih EU inovnika/tehnokrata, oekivati ita drugoga do li samo jo vee zastranjenje u antikransku koncepciju ujedinjene Europe na njihov judeomasonski nain. Iluzorno je kalkulirati s nekakvim radom iznutra, jer kada se jednom ue to znai da
je sustav tako posloen da nema vie niega to bi uope moglo neto iznutra raditi jer je u potpunosti
suoblieno s EU-om. Uostalom, zar je Hrvatska mogla neto raditi iznutra u objema Jugoslavijama
to bi izalo iz okvira njene potinjenosti? Zar je srpski dinastiki ili jugokomunistiki hegemonizam
imalo odstupio radom iznutra? Ili je odstupio tek radom izvana? I to krvavim radom, jer to je bio
rad na obrani od agresije kojom se htjelo izbrisati i vjeru i naciju.
Isto tako ni Banovina Hrvatska s Maekom kao najvei domet hrvatske samosvojnosti i rada iznutra
nije imala nita od svoje dravnosti i radilo se stvarno samo o jednom dogovoru izmeu dviju buroazija o podjeli lokalnih zona utjecaja. Tono onako kako je to opisivala i tadanja KPJ (Komunistika
697

Untitled-1.indd 697

10/23/06 8:12:34 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

partija Jugoslavije) to je dobrim dijelom odgovaralo istini. I orava koka moe pogoditi zrno, a posebno kada joj to politiki odgovara, kako je to KPJ odgovaralo tada relativno dobro opisati sporazum
Cvetkovi Maek. Da je stvaranje Banovine Hrvatske u sklopu Kraljevine Jugoslavije uistinu neto
predstavljalo, odmah bi se dogodio spontani ustanak obespravljenog (i nenaoruanog) srpskog naroda i potekla bi krv. Kralj i beogradska vlada upravljali su Banovinom i to je ono na to se ta tvorevina
svodi, jednako kao to e se i sadanja RH svesti na jedno veliko nita kada se ue u tu famoznu EU,
a ak e biti ispod razine jedne Banovine. Manje e utjecaja imati Hrvatska u EU nego to je imala
Banovina u Kraljevini Jugoslaviji i to treba poteno priznati. Kako je ondanjoj buroaziji (koja je
inae bila mahom nehrvatskog porijekla, jedna serboslavenska pasmina, kako ih je nazvao Starevi)
malo vrijedilo misliti o hrvatskom ovjeku, tako i dananjim novokomponiranim tajkunima i svima
ostalima skupa u sprezi, nita ne vrijedi hrvatska drava i hrvatski ovjek. I onda, i sada, gledali su
samo kako e poveati svoje novane dobitke ili vlastitu mo i ako se za to treba demagoki pozivati na
zatitu hrvatskih nacionalnih interesa tako se i radi.
Tako i jedna dobra namjera da se Hrvatsku, a jednako tako i ostale katolike nacije pod svaku cijenu
utrpaju u EU, nema osnova za uspjeh i umjesto da se EU time preobrati u kranski koncipiranu
zajednicu, dogoditi e se (odnosno, ve se uvelike dogodilo) samo upropatavanje onih pozitivnih
kranskih vrijednosti koje su prije bile prisutne u odreenim narodima. Primjer Poljske najbolja je
potvrda pogrenog pristupa u pitanju stvaranja (kranski) sjedinjene Europe. Umjesto da Poljska
evangelizira EU, ona sama je dekristijanizirana ili antievangelizirana, i sve se vie suobliava sa svim
nekranskim naelima modernog svijeta. Uostalom, kao i svi koji su ustrojeni po modelu EU-a i
globalistikih principa openito.
Kod pitanja Strossmayera, znakovito je da je on bio u svakom sluaju vizionar. Pogotovo stoga to
vanjska politika koja bi se imala provoditi u suverenoj i teokratskoj Hrvatskoj nimalo ne odstupa od
njegovih zamisli o usmjerenju prema Rusiji i Istoku. Ono gdje je odstupanje u odnosu na Strossmayera
potpuno to je politiko-dravotvorna realizacija tih planova. Umjesto da se bude onaj koji slijepo slijedi sve to je tuinsko i istovremeno sanjari da e se to promijeniti iz loeg u dobro samo zato jer bi to
bilo jako lijepo, radi se inverzija mentaliteta sluganstva i samostalno se kree u raskrivanje neutabane
staze. Iz objekta ide prema tome da se bude subjektom. To je staza kojom se ide prema obraenju
Rusije, onako kako trai Fatima, ali jednako i prema ostvarenju jedinstvene kranske Europe
slobodnih nacija. Jedno je povezano s drugim, ali oboje je ono na emu se mora aktivno i mukotrpno
raditi ili, jo bolje definirano, na tome frontu se mora estoko boriti. Jasno je da je to nepopularno ve
po tome to je teko, ali upravo to to je nadasve teko, ak toliko da moe izgledati nemoguim, zato
i je vrijedno. Nita to vrijedi nije lako, pa tako i ostvarenje kranske Europe nije i ne moe biti lako
jer to je vrijednost kojoj uope niti nije mogue odrediti materijalnu cijenu.
tovie, odnos prema temeljnom vanjskopolitikom zadatku u vidu ispunjenja fatimske zadae i
konkretnog diplomatskog djelovanja moe kod svoje realizacije izgledati prividno nepoveziv, ali treba
imati na umu kakvi odnosi snaga sada djeluju u svijetu meunarodne diplomacije. Nema u ostvarenju
svojeg poslanja nikakve neprimjerene urbe koja bi mogla dovesti do toga da se sve upropasti i prije
nego to rad uope i zapone. Najprioritetniji zadatak je unutarnje osnaenje hrvatske drave i nacije u
cjelini (Hrvatska, BiH, dijaspora), a tek se nakon toga moe neto vrijednoga i ozbiljnoga raditi na meunarodnom planu. U prvobitnoj fazi ostvarenja Programa nacionalnog opstanka ono to je najbitnije
je sami opstanak Hrvatske kao drave i kao nacije, uklanjanje vlastitih slabosti te prikladno osnaenje
drave i nacije. Ta faza nema potrebe za iim drugim osim tiho naglaenim poslanjem za radom na
strani Boga po crkvenom uiteljstvu i fatimskoj objavi kao jednoj posebnoj zadai modernog vremena. Raditi tiho i skromno na vlastitoj uzoritosti i unutarnjoj snazi znajui koliko e biti htijenja da se
osujeti i samo postojanje suverene i samostalne hrvatske dave, a pogotovo jo i teokratske drave
koja samim svojim postojanjem negira uspostavu Novog svjetskog poretka. Ovdje je najprimjerenije
navesti Antu Starevia ije rijei proroki odjekuju danas moda vie nego ikada:
I dok svatko gleda da dobiva to vie, ne pazei na pravicu; dok se jadnici moraju natjecati za zalogaj
kruha; dok stroj bogatu slui a siromaha tare; dok je hrpa siromaha a razmjerno rukovet bogatih; dok
ne ima vjere, ni ljubavi, ni umjerenosti, nego dok svatko bezobzirno nastoji uivati to vie moe dotle
budi kakovo raspravljanje i popravljanje drutvenih odnoaja mora biti prostom sanjarijom. Za po698

Untitled-1.indd 698

10/23/06 8:12:34 AM

Organizacija Ministarstvo vanjskih poslova

praviti druge, treba da svatko sebe popravi, pa da svi slono nastoje po pravici popraviti meusobne
odnoaje.
Tako najprije Hrvatska mora najprije sebe popraviti, a onda ii u svijet sa ispunjenjem svojih zadaa
koje ima kao drava i nacija, budui da ni jedno ni drugo nije samome sebi svrha nego je sve stvoreno
za slavu Boju, pa tako treba biti i drava po svojem od ovjeka koncipiranom ustroju. Uostalom, u
samom poetku provedbe Plana nacionalnog opstanka pobjeda je sami opstanak i dovoljno je da ciljevi poput obraenja Rusije i preobrazbe Europe u zajednicu kranskih nacija ostanu samo kao jedna
dugorona ideja. Sam opstanak hrvatske drave s pripadajuom idejom daje temelje za opstanak
i konanu realizaciju te dugorone nakane onako kako je to volja Boja. Mi moramo, skromno i
poevi od sebe, raditi malim zahvatima koji mogu trenutno izgledati beznaajnima, ali upornou i
dosljednou dobivaju se rezultati. Kao kod kapanja kapljica vode u peini koje svojim malim udjelom
ipak na kraju izgrade stalaktite i stalagnite u svoj njihovoj ljepoti i neponovljivosti.
* * *
Sada ve dolazimo do potpuno pragmatinog dijela u vanjskoj politici hrvatske drave jer se nalazimo
na terenu rada koji zahtijeva mudrost, hrabrost, snagu i (samo)odricanje. Najkonkretnije izraeno to
znai da je djelotvornost hrvatske vanjske politike u najbliskijoj vezi sa stupnjem mudrosti i snage prisutne u dravi. Vanjska politika sa svojim cijevima, ma koliko oni bili plemeniti, moe biti onoliko
jaka i uvjerljiva koliko je to jaka i drava koja tu vanjsku politiku eli afirmirati. U ovakvoj slaboj
i jadnoj, praktiki nikakvoj dravi, koju vodi skupina obinih hotaplera, kriminalaca i klimavaca, i
vanjska politika je suobliena s tima i takvima. Isprazna putovanja i protokolarni susreti popraeni
bujicama praznih diplomatskih fraza i namjetenim osmjesima Hrvatskoj ne donose nita dobroga.
Tragikomina je situacija gdje nas tuinci stalno komplementiraju i govore nam kako smo postigli
velike uspjehe u nekakvim imaginarnim demokratizacijama i gospodarstvu, a istovremeno daju nove
naputke poslunicima na vlasti koji se odmah trude iste to hitnije ispuniti i tako odobrovoljiti taj
svijet, e kako bi nas taj svijet ili ta Europa primili u svoje neopogansko drutvo.
Danas hrvatska politika niti ni nema nikakvu drugu strategiju osim udobroljavanja stranih nalogodavac. Jedina problematika kojom se hrvatska diplomacija intenzivno bavi je kako u poslunosti udobrovoljiti sve tuinske zahtijeve koji mogu biti i meusobno potpuno opreni, budui da dolaze iz vie
centara moi u svijetu i svaki je u jednoj mjeri odreen svojim partikularnim interesima. Kako svim
tuinskim interesima udobrovoljiti i kako sve strane gospodare zadovoljiti ono je na emu se iscrpljuje intelektualni napor hrvatske diplomacije i hrvatskog dravnitva u dananjoj Hrvatskoj.
Briga o hrvatskim nacionalnim interesima je potpuno strani pojam partitokratskim klikama na vlasti,
to je neto to samo predstavlja smetnju u svim tim silnim procesima i planovima za globalistikim
integracijama pod razliitim nazivima: EU, NATO, WTO, itd.
Naalost, nije to pojava od novijeg datuma. Predsjednik Tuman je i sam prilino kumovao ovakvom
stanju koje danas imamo, a posebno je to bilo kod njega prisutno u vanjskoj politici. On sam je svojim neospornim autoritetom uveo vazalnu vanjsku politiku prema interesima svijeta na mala vrata.
Previe je esto morao rtvovati hrvatske interese u korist odobravanja i blagonaklonog gledanja od
strane tog istog svijeta, a esto ni to nije donosilo nikakve stvarne koristi njemu i dravi koju je stvorio
i vodio. U tome su svjetski monici potpuno opravdano prepoznavali znakove slabosti i samo nastavljali sa svojim pritiscima prema Tumanu kroz davanje uvijek novih zahtijeva.
Barem je Tumanov autokratski nain vladanja bio jedan nepremostivi limit dokle se moe ii u poslunosti kojeg ni on sam nije mogao prei, sve da je i htio, i dobro je da je tako bilo, jer tko zna kako
bi sada loijom izgledala hrvatska stvarnost. Zato dananje ultrademokrate nemaju ba nikakvih
ogranienja u podlonosti tuincu i mogu praktiki sve. Mogu potpuno rasprodati nacionalno blago
zajedno s nacionalnim dostojanstvom, a to je najgore rastau i nacionalnu duhovnu bit koja je ona
zadnja komponenta koja dri jedan narod u kakvom-takvom jedinstvu. Mogu dananji vladajui poslunici rasprodati cijelu Hrvatsku s lakoom pijenja ae vode i bez srama traiti jo.
699

Untitled-1.indd 699

10/23/06 8:12:34 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

Kod proklamiranja hrvatskih osnovnih stratekih ciljeva dolazi se do onoga bitno negativnog Tumanovog nasljedstva koje se uspjelo viestruko nadmaiti u posttumanovskom razdoblju. Naime, sam
Tuman je odredio pogrean smjer hrvatske meunarodne politike time to je pod svaku cijenu htio
ui u EU, NATO, WTO i sve ostale nadnacionalne tvorevine modernog vremena. Time je Tuman
u potpunosti odstupio od najosnovnijih starevianskih ideja na koje se i sam pozivao jer je osnova
Ante Starevia bila samostalna i suverena Hrvatska osloboena ikakvog tuinskog upliva. Na svu
sreu Tuman se nije mogao odrei svojeg karaktera apsolutiste i to je za vrijeme njegove vladavine
sauvalo Hrvatsku od brzog pada u prieljkivane integracije i odreknue od suvereniteta. Tuman je u
svojoj osobi imao sav hrvatski dravni suverenitet i to je bilo ono najbolje u njegovoj vanjskoj politici,
jer je to bilo ono nespojivo s naelima globalizma koje trae apsolutnu bezlinost te se sve prebacuje
na polje suhoparnog birokratiziranog juridizma kojim se pod parolom nekakve imaginarne pravne
drave suverenitet gubi u magli nerazumljivih paragrafa napravljenih takvima da bi bili nedokuivi
normalnom ovjeku i prikladno tumaeni od strane onoga tko ponajprije raspolae silom medija.
Problem Tumanovog naina vladanja i stratekog usmjerenja prema EU/NATO integracijama nastaje njegovim odlaskom s povijesne scene i nepostojanjem nekoga tko bi ga nasljedio tako da preuzme
barem taj minimum dobrih karakteristika njegove vladavine. Umjesto toga dogaa se potpuna suprotnost i preuzimaju se samo one loe smjernice u meunarodnoj politikoj orijentaciji Franje Tumana
i dodatno se potenciraju, a ono to je u tumanizmu vrijedilo u potpunosti nestaje u procesu tzv.
detumanizacije.
Tako se cijela lepeza partitokratske klike u hrvatskoj politikoj sceni prihvaa zadatka to breg ponitenja hrvatskog suvereniteta i samostalnosti. Najgore od svega je to zbog medijskog monopola koji
je uspostavljen na taj nain da nema niti jednog jedinog relevantnog medija koji bi zastupao hrvatske
dravotvorne interese, a to je jo jedna u nizu Tumanovih propusta jer se ilo na model tzv. slobodnog trita u kojemu su mediji potpuno stavljeni u slubu kapitala i promoviraju te i takve interese. U
takvoj medijskoj propagandi koja je na djelu i kojom se truje hrvatski narod stanje koje je prisutno u
odnosu nacije prema EU i cijeli proces euro-atlantskih integracija moe se smatrati relativno dobrim,
jer ipak je najmanje natpolovina veina nacije oponent hrvatskom bezglavom i poniavajuem ulasku
u ovakvu EU i pod ovakvim pogubnim uvjetima. Ipak je donekle ostalo neto dostojanstva u hrvatskom ovjeku, kada ga je ve u potpunosti nestalo kod politike i intelektualne elite koja samo zna za
podlonitvo i dobro plaeno sluganstvo.
Preko medija sustavno, intenzivno i neprekidno prikazuje se slika lanog zemaljskog raja koji je utjelovljen u pojmu ulaska u EU, o neminovnosti ovakve globalizacije kakva je na djelu, nunosti odricanja od suvereniteta za nekakvo ope dobro koje to nipoto nije, zaostalost i primitivnost svakoga tko
je nacionalno svjestan, prikladnu progresivnost internacionalizma i svakave ostale lai u cilju manipulacije miljenjem u hrvatskom puku.
Kao mantra prisutna je u medijima stalnoponavljajua matrica oko koje se sve vrti, otprilike u obliku:
Moramo u Europu! Moramo u Europu! / EU je budunost! EU je budunost! / Integracije su nunost!
Integracije su nunost! / Sami nismo sposobni nita! Sami nismo sposobni nita! / Ako nas ne prime propadamo! Ako nas ne prime propadamo!
I tako neprestano sedam dana u tjednu, 24 sata na dan u tom tonu ispire se mozak hrvatskom narodu. Iza domaih i stranih politiara, koji nastupaju u prvim redovima ove propagandne kampanje za
izluivanje hrvatske nacije, dolaze razni tzv. intelektualci, ekonomisti, gospodarstvenici, kulturnjaci,
pijuni i strani agenti, estradnjaci, domai i svjetski hohapleri i cijela ostala svita mediokriteta koji
jedino mogu egzistirati ukoliko udaraju po utvrenom tonalitetu. Svi koji imaju medijsku potporu,
bilo na direktan ili na diskretan nain, nude istu sugestiju kojom se hoe Hrvatsku liiti suvereniteta,
ali jednako je tako liiti duhovne i materijalne osnove. Uope, hoe Hrvatsku i Hrvate ponititi kao
realitet svijeta.
Posebno su za naciju otrovni oni koji se fiktivno postavljaju kao nekakvi oponenti EU koncepcije, ili
barem kao ljudi na oprezu prema EU-u, jer se po njima opet sve svodi na to da Hrvatska nema druge
mogunosti nego podvri se EU-u i integracijsko-globalistikom obrascu, a oni samo zagovaraju ne700

Untitled-1.indd 700

10/23/06 8:12:35 AM

Organizacija Ministarstvo vanjskih poslova

kakvu bolju pripremu za ulazak u EU. Kao da se na koncu sve ne svodi na isto? Ono ega u medijima
sustavno nema je glas koji bi jasno rekao kako je cijela koncepcija EU-a nakaradna, te kako je izravno
okrenuta protiv Boga i ovjeka, i to ponavljao barem u jednakoj koliini kao i glas koji afirmira ideju
EU-a. EU nije nita drugo nego jedan potpuno oigledan judeo-masonski projekt kojim se od Europe
sastavljene on nacija izraslih na kranskom identitetu stvara bezbona multi-kulturno-civilizacijskorasna kaljua koja e biti obian gospodarski stroj za stvaranje profita bez duhovne nadgradnje. To je
jedan veliki ljudski mravinjak kome je i Dostojevski proroki predvidio ostvarenje ukoliko ovjek ne
raskine sa svojim materijalistikim utopijama te se ne okrene Bogu i otuda si izmoli svako zemaljsko
dobro i konano spasenje. Poetna neprisutnost duhovne nadgradnje u EU mravinjaku je u stvarnosti
samo poetni privid, jer je time samo ostvaren prvi dio plana kojim se eli potpuno zatrti kranstvo,
a zatim u tu prazninu nametnuti lanu duhovnost ili duhovnost od oca lai kojom se stvara osnova
za prijem Antikrista kao Mesije. Taj proces supstitucije kranstva nekranskim naucima je ionako
u stalnom tijeku, a to potkrepljuje sve prije reeno. To je zato jer stanje mravinjaka ovjek ne moe
dugo izdrati i predvia se da upravo kada bude ta nepodnoljivost dovedena do svojih krajnjih granica, te se mravinjak poinje unutar sebe ruiti, doe lani spasitelj sa svojim lanim mirom i lanom
utjehom. Jedini uvijet koji e se traiti je upravo ono to avo hoe sebi priskrbiti: da ga ljudi slave kao
boanstvo. Tu se spaja onaj dio koji se odnosi na cionizam i Jeruzalem sa ovim gdje se sada govori o
EU konceptu Europe. Sve to skupa ima svoju sinhronizaciju koja se moe jasno oitovati svakome
tko eli vidjeti. Problem je u tome to je teko prihvatiti istinu koja se lako da vidjeti, jer istina zatim
trai i primjereno djelovanje, to je opet neto to ne prolazi u dananjem preovladavajuem mentalitetu konformizma i osobne lagode na prvom mjestu. I zato je lake ostati u neznanju i ne talasati
abokreinu u kojoj se nalazimo, jer je to, eto, preteko za modernog ovjeka.
Takva potpuna ispraznost moderne, a pogotovo postmoderne kao svojevrsnog metastatikog stanja
moderne, vidljiva je poglavito u ispraznosti i cijele EU s njihovim ispraznim politiarima. EU politiari su u biti visokorangirani inovnici koji kao da su ispali iz Kafkinih romana. Pogotovo je Kafkin
roman Dvorac po svojem intenzitetu u prikazu besmisla birokracije i dehumaniziranja ljudi koji su
joj podloni jedno predskazanje ove nakaradne EU. ak i injenica da je zbog Kafkine smrti roman
ostao nedovrenim samo dodatno potcrtava slinost sa EU-om koja je jedno mrtvoroene stavljeno
na aparate za umjetno odravanje ivota i samo se eka da pacijent definitivno premine usprkos svih
modernih pomagala. Ono to ga odrava na ivotu i sprijeava iskapanje iz aparature je ponajprije
zarada koja se ostvaruje tim umjetnim produivanjem ivota. Upravo kao i kod EU koju odrava kapital-interes financijske oligarhije.
EU politiari su tako, po odreenju svojeg sluenja bezlinom profitnom interesu, svi odreda suhoparni tehno-birokrati bez ikakve osobnosti, sa ablonskom retorikom kojom zamaraju i uspavljuju svakog
zdravog ovjeka koji ih uope pokua sluati. Jednostavno su bljutavi kao nesoljeno jelo i mlana voda
zajedno. Sastane i naslikavaju se po salonima okrueni novinarskim hordama koji im svojim naguravanjem smiljeno trebaju pridodati dramatiku i znaaj kojeg inae nemaju ni u tragovima. Pozira se i
strogo pazi na ouvanje svojeg mediokritetskog stava koji je najlake opisati kao stav da se nema stava
ni o emu. Marketinki timovi slue im za osmiljavanje metoda kako bi mogli svima verbalno i vizualno prigodno ugoditi i dopasti se pod svaku cijenu. Govori se jednim meta-jezikom kojim se nita
odreeno ne govori i naknadno se moe tumaiti prema potrebi trenutka. Ukratko, EU politiari slue
samo za glumljenje vlasti i moi dok se u zbilji sva mo uvelike transferirala u duboku pozadinu gdje
se i nalaze njihovi zakulisni gospodari koji primarno kroz mo kapitala i medija vuku konce svojim
odabranim lutkama. Koliko su slabunjavi i bezlini vidi se u potpunoj nesposobnosti dranja govora
masovnim skupovima ljudi, svojih podanika. Nesposobni su izgovoriti ikakav nadahnuti govor ak i
pred omanjom skupinom ljudi. Umjesto toga postalo je pravilo iskljuivo istupati pred malim stranakim i ostalim strogo reiranim skupovima gdje se unaprijed napisani govori itaju s blesimetra, a sve
sa svrhom da se medijskom montaom prikau koliko toliko nekakvim dravnicima.
Mrnja prema Tumanu koja se tako lako dala vidjeti kod tih EU inovnika objanjiva je obinom
ljudskom ljubomorom jer je, eto, on ipak u pojedinim iznimnim trenucima znao okupiti narodne
mase na otvorenom i odrati nadahnuti govor. Gledajui ga kako podie narodnu masu onako kako
oni nikada nisu, a niti ima izgleda da ikada hoe, vidjeli su sav svoj vlastiti jad i ispraznost. Njihova
701

Untitled-1.indd 701

10/23/06 8:12:35 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

zloba i zavist motivirala ih je da to prije razbiju tu nemilu sliku koju su vidjeli u Tumanu kao ogledalu vlastite isprazne osobnosti. Zato je tako lako bilo njima okomiti se na Tumana, iako racionalno
gledajui, nisu imali stvarnih razloga da njega po bilo emu izdvoje kao negativca u odnosu na ostale
dravnike. To je bilo posebno vidljivo na Tumanovom pogrebu kada se nije udostojio doi nitko osim
turskog predsjednika Demirela koji je time dodatno pokazao koliko je potonue Europe kada i jedan
stari bolesnik s Bospora unutar sebe producira dosljednije dravnike od te navodno zdrave Europe.
Kada su EU politiari ovakvi kakvi jesu, onda to je uope mogue rei o ovima naima koji se svim
silama trude da im se dopadnu povlaivanjem i poslunou? to rei o onima koji se takvima iz
EU-a sluganski podaju i jeftino im prodaju cijelu naciju? Nisu vrijedni troenja rijei i vremena te se
mogu kratko i jednostavno opisati: aka jada i prodanih hulja. Domai vlastodrci izdajice su koje se
takvima imaju jasno nazvati i javno prozvati kako bi bilo obmanutom puku jasno na emu stoji i gdje
se svi skupa nalazimo. To se posebno odnosi na sve one koji se prihvaaju posla dravnitva i svega s
tim povezanim, pa se vezano uz taj posao obraaju narodu svojim politikim stavovima i programima.
Govoriti treba jasno i glasno. I Apostolova uputa tu je jasna: Ako jezikom ne budete jasno zborili, kako
e se razabrati to se govori? Govorit ete u vjetar. (1 Kor 14, 9).
Ovo to je sada prihvaeno kao govor diplomacije, ali i uope kao moderni demokratski politiki govor, nije nita drugoga nego osustavljeno naukovanje govorenja u vjetar. Govorenja koje je samome
sebi svrha i kojim se postie namjeravani cilj: da se narodu ogadi svako govorenje i svaki govornik, pa
da se onda prisutnom poplavom ispraznosti i banalnosti zaglupi cjelokupna populacija. Suprotnost
svemu tome je govoriti jasno i onako kako to nalae zdravi razum, a ne kako to trai prirunik diplomatskog protokola ili politike korektnosti u demokraciji, posebno u predizbornim razdobljima.
Naravno, na takvu jasnou izraaja odmah se podiu glasovi onih koji su pogoeni bilo time to se
prepoznaju kao oni o kojima se govori, ili kao oni koji prepoznaju vlastiti kukaviluk koji ih je prijeio da sami izreknu poznatu im istinu. tovie, ovi drugi su glavna okosnica napadnih snaga jer sami
nemaju neposredne odgovornosti (uglavnom), te tako sluei onim prvima prostituiraju vlastitost na
jedan krajnje bijedan nain. To se ponajvie odnosi na medijske djelatnike s rijetko prisutnim izuzecima, a o tome je ve bilo podosta govoreno u poglavlju o medijima.
Tako e ti glasovi kroz monopolizirane medije uvijek isto govoriti i nee nita rei, a tako stalno i govore i nita ne izriu, pa tu nema i nee biti odstupanja od ve ustaljene matrice. Ustaljenosti o tome
kako je najvanije paziti na ouvanje demokratskih standarda, dostojanstvo, da nema potrebe vrijeati, da treba potivati pravnu dravu i cijeli niz frazeologije liberalnog novogovora. Sve to licemjerima
i lacima smeta, a to je poglavito ono to ih kao takve razotkriva, stavlja se u ko vrijeanja i tako eli
onoga tko ih razobliuje prikazati kao moralno loega. Izrei istinu predstavlja uvredu, pa tako ako
se ne vrijea nije mogue niti govoriti nita drugoga osim lai. To je poznata drte lopova metoda
i treba znati da e se primijeniti kao to se to uvijek do sada i inilo. Kada se zna da e nas pogoditi
strelice, lake nam je podnjeti trenutne boli koje one zadaju nego kada nas pogode nepripremljene.
Posebice ako se jo oboruamo saznanjem da se te strijele znaju premazati i raznim otrovima kako bi
im uinak na ciljanu rtvu bio to pogubniji.
Postavlja se pitanje kako je takvima mogue toliko zavoditi cijele narode, a da ne budu otkriveni onakvima kakvi uistinu jesu i kao takvi odbaeni od strane puka na bilo koji nain? Odgovor je, naravno,
u uspjehu koji je postignut u zatiranju kranskog svjetonazora u cjelini ivljenja, odnosno u odvajanju
kranskog nazivlja kojim se ljudi kite od kranskog promiljanja i djelovanja koje je u njima zatomljeno. To je podignuto na sustavnu razinu sekularistikim pohodom kroz nekada, makar i samo vie
formalno nego praktino, kranske drave i narode. Ono to se eli naglasiti je da se tim umjenicima
u izricanju lai i zavoenju masa bitno olakao posao time to sada djeluju u intenzivno dekristijaniziranom mentalitetu ljudi. Posebno zbog posljedice koja iz toga proizlazi jer je zatomljen jedan od
najvanijih evaneoskih naputaka o potrebi za odricanjem od samih sebe: Hoe li tko za mnom, neka
se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj kri i neka ide za mnom. (Mt 16, 24).
Bez odreknua od samih sebe, koje se makar i samo verbalno napominje kao jedan ideal ivljenja,
702

Untitled-1.indd 702

10/23/06 8:12:35 AM

Organizacija Ministarstvo vanjskih poslova

ljudi postaju lakim plijenom grabeljivaca tijela i dua, jer ve po samom ponavljanju postie se neki
minimalni uinak i nasljedovanje po uinku tih ponavljanih rijei. Naime, radi se o tome da su potpuno nekranski orijentirani i tako mentalitetno oformljeni ljudi velikom veinom toliko subjektivni
da za njih nita nema interesa do li oni sami i iskljuivo oni sami. Otuda dolazi da oni pri svemu to
im se kae odmah pomiljaju na sebe, i svaka sluajna i ma koliko daleka veza s neim to se njih tie
odmah obuzima i preokupira cijelu njihovu panju tako da im ne ostaje vie moi da pojme objektivni
predmet govora. Tako kod mentalitetno nekranski moduliranih ljudi ne vrijede nikakvi razlozi im
im se protivi ono to smatraju svojim interesima ili se protivi njihova sujeta. Zato bivaju lako rastreseni, lako uvredljivi, dirnuti i oaloeni, ali samo u odnosu na njihovo sveto ja do kojeg im je jedino
istinski stalo. Ono to je karakteristino za takvo stanje svijesti je da se laskanjam lako pridobiva
tako modelirana svjetina i tu lei odgovor na pitanje kako je mogue zavoenje onima koji imaju
iste takve karakteristike, samo to su se postavili kao oni koji takvo stanje koriste za ostvarivanje
svojih najniih pobuda. Diplomacija i cijela demokratska retorika je postavljena tako da se prvenstveno laskanjem prisutnim sluateljima zadobije njihovo makar i samo trenutno odobravanje, a to
to se ve sutra sve posve otvoreno djelima i rijeima pobija nije vano, jer dovoljno je opet novim
laskanjem obratiti se prevarenima i ponovno se sve vraa na poetak. To imamo prilike iskusiti kod
sluanja diplomatskog, a posebno prigodniarskog predizbornog govorenja gdje je sve svedeno samo
na to tko e bolje laskati i povlaivati prisutnoj publici i/ili potencijalnim biraima.
U svakom sluaju, da se vratimo na otvoreno i jasno govorenje, ono to domaim vlastodrcima (i
stranima takoer, tu nema bitne razlike) smeta je istina i zato je jasno kvalificiranje njih kao izdajnika
doma i roda razina ispod koje nije dopustivo ii jer se time naruava naelo ustrajanja u istinitosti i
njoj pripadnoj jednostavnosti govora. Po prihvaenim pravilima diplomatsko-politike korektnosti
demokratskog novogovora umjesto da ih se jasno i nedvosmisleno prozove izdajnicima, lopovima,
lacima, tj. onakvima kakvi oni jesu, tei se uvijanju, muljanju i ispraznom povlaivanju. Tako u najboljem sluaju umjesto kvalifikacije izdaje ili kriminala moe se uti neto poput sljedeeg:
Onaj ili oni koji je imao demokratski legitimitet povjerenja nekih ljudi koji su graani i eventualno je
napravio neto to bi bilo mogue tumaiti kao nepotpuno ispunjavanje predizbornih obeanja iz razloga
objektivnih okolnosti meunarodnog pritiska koji je naveo iste da uine neto to se po nekima moe tumaiti na razne naine to je demokratsko pravo svakog graanina i koji mu zato imaju pravo na slijedeim izborima uskratiti povijerenje na demokratski nain i potujui demokratsku proceduru, vladavinu
prava i pravnu dravu. Kako sud nije rekao svoje ne moe se nita prejudicirati jer je to nedemokratski
i nije u skladu s podijelom vlasti i neovisnou sudstva. Sve bez obzira to, ne posjedujui potpune informacije, izgleda da postoji mogunost da ipak postoji odreena koicindencija u tome to je dolo do naglog
bogaenja bez temelja u prijanjem radu i imovinskom stanju s ispunjavanjem uvjeta euro-atlantskih
integracija, meunarodnih financijskih institucija, trgovinskih institucija slobodnog trita i globalne trgovine koje imaju za posljedicu pad ivotnog standarda i porast nezaposlenosti te sveopi gubitak udjela
u vlasnitvu nad zemljom i imovinom kao posljedicu privatizacije u sladu sa svjetskim standardima
zemalja u tranziciji kojoj smo izloeni i dodatno pogoeni ratom i nepostojanjem demokratske tradicije,
neizgraenosti kulture civilnog drutva i ostalih initelja ljudskih prava, prava manjina, prava ena i
djejih prava, a sve u skladu sa nunosti uklapanja u globalne trendove kojima ne moemo izbjei i moramo ih prihvatiti bez obzira na to to e i dalje proizvoditi nepopularne uinke jer je to nunost koja nema
alternative i kojoj se moramo podiniti jer drugaije nije mogue zbog svjetskih i europskih normi kojima
se u naem vlastitom interesu najbolje suobliiti jer kada se to uradi razvijanjem demokracije ostvariti e
se sve blagodati modernog svijeta koji ide naprijed i napredak je nama nuno postii kako ne bi zaostali
za svijetom kojemu je demokracija najvanija pa tako i nama isto.
Da se svakom normalnom ovjeku to vie ogadi ivot ovakva se retorika neprestano prevakava, i
to jo u puno gorem obliku, jer teko je imati sposobnost ne-govora ili antigovora kakva je prisutna
na hrvatskoj politikoj sceni. Jo je ovo i vie nego inae daleko od retorikog ispresijecanja gomilom
fraza o demokraciji, demokratizaciji, pravnoj dravi, vladavini prava, ljudskim pravima, toleranciji,
integracijama, tranziciji, transparentnosti, itd, itd.
Takvo izraavanje preputa se onima koji mogu imati obraza dalje obmanjivati narod bez iskrenog
htijenja da se ini dobro i kloni se zla. Takve demokratske demagoke retorike triarije koje izgovaraju ti nacionalni izdajnici ponajvie onda kada se razumom jasno vidi da je na djelu izdaja i pljaka
703

Untitled-1.indd 703

10/23/06 8:12:35 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

naroda od strane ba onih koji su tu da narod vode i paze, treba jasno nazvati onako kakvim i je.
Izdaja je izdaja, zloin je zloin, lopovluk je lopovluk, nesposobnost je nesposobnost, la je la.
Nema drugih rijei da se to kae i tako to onda treba i uiniti. To to su oni koji su prozvani takvi kakvi
jesu nije krivnja onoga koji na to ukazuje, iako u njihovim oima upravo to je ono to najvie pee,
jer istina ih progoni kada god se s njom moraju suoiti. Ne smije se nipoto pristati na njihova pravila
igre i nekakvog njihovog demokratskog ponaanja, europskih standarda i sl., to je samo eufemizam
za sustav koji ih titi od odgovornosti za nedopustive postupke koje su uinili. U stvarnosti, retorika
kojom se odgovorni prozivaju za izdaju je izuzetno pristojna u odnosu na ono to oni ine svakodnevno obmanjujui svoj vlastiti narod. Zar se moe, zar se uope smije ostati nijem i ne initi nita kada
se uoi djelovanje zla i njegovih slugu? Zar nije dunost onih koji se smatraju kranima da upozore i
zatite svoje blinje ne obazirui se na vlastito dobro? Ne obazirui se na sigurni gubitak ugleda kod
monopolista nad medijima i informacijama. Svakako da je to dunost initi i zato se tako jedino moe i
smije ponaati onaj koji se smatra nasljedovateljom Kristovim. Isus je jasno imenovao i nije tedio one
koji su u Njegovo vrijeme imali poziciju kod idova kakvu danas imaju ovi nai hrvatski vlastodrci
kod nas. I ne samo Isus, nego i Ivan Krstitelj je jednako tako jasno govorio o tome kakvi su vlastodrci
i svi koji su s njima povezani. Zato je i sada jednako tako obvezujue izrei istinu da je narod moe
uti. Jer ako nee nitko od onih koji se smatraju kranima, a tko e onda? Kamenje? Zar e krane
kamenje morati nadomjestiti zbog njihove mlakosti? Zbog straha od svijeta?
Zamislimo samo jednu hipotetsku situaciju u kojoj smo neposredni svjedoci poganskog ina rtvovanja male djece nekom idolu. Djece koja niti ne shvaaju to im se sprema. Ili uope bilo kakvog nedopustivog nasilja nad djecom kojim je na bilo koji nain ugroen njihov ivot ili dostojanstvo. Zar ne bi
svatko imalo astan (i to bez obzira na vjeru, jer po svakoj od objavljenih vjera i etikih nauka tu nema
razlike) zanemario sve pogibli i uinio sve u svojim umnim i tjelesnim sposobnostima da sprijei izvrenje tih zloinakih ina nad djecom? Zar bi se i najmanje trebalo obazirati na primjedbe od strane
bilo koga za nekakvu nepristojnost koje bi nam bile upuene kada bi na bilo koji nain reagirali i te zlikovce pokuali sprijeiti? Pogotovo kada bi te primjedbe o nepristojnosti i neprimjerenosti dolazile od
strane samih zloinaca. Na prozivanja da bi se trebalo pridravati nekakve procedure i ne preuzimati
djelovanje sa ciljem postizanja dobra jednako tako svatko astan i s osjeajem temeljne pravde nee se
niti osvrnuti. Saznanje o tome da se uinilo ono to je jedino bilo ispravno daje zatitu nad mrnjom i
licemjerjem koje e dolaziti od strane svjesnih i nesvjesnih suradnika tih zlikovac sprijeenih u tome
da ubijaju ili na bilo koji nain upropauju drugog ovjeka, posebice djecu kao one najranjivije.
Ista je stvar s Hrvatskom i hrvatskim narodom koji je zaveden od domaih i tuinskih avoljih slugu
te ga se kolektivno hoe staviti na rtvenik za slavu Sotone, njihovog neospornog inspiratora i onoga
kome su se poklonili. Uz Hrvate na taj se rtvenik stavljaju i svi ostali narodi te ih se puta da lagano
iskrvare u slavu tog neizmjernog zla skrivenog iza pojma Novog svjetskog poretka. Ako se tako shvate
i uvide stvari, onda nema okolianja o tome kako treba govoriti o stanju u kojemu se nalazimo i svi
ostali postupci kojima je svrha da se to zlo sprijei i pomogne blinjima potpuno nadmauju isprazne
rijei i sve ostale oblike neinjenja. Ne uraditi nita i ostati puki pasivni promatra, pogotovo kada
se uvidi svo zlo koje je sakriveno u dubokoj pozadini, brinuti se samo za sebe i svoje osobno dobro,
misliti na vlastiti komfor sve je to isto kao i direktno sudjelovanje u zloinu. Nema razlike i moe se
ovjek zavaravati izmiljanjem samoopravdanja, ali ga odgovornost na koncu stie i od odgovornosti
nikome nema bijega.
U ovom kontekstu Ministarstva vanjskih poslova sve prije navedeno daje spoznaju da su diplomatske
aktivnosti koje nisu u funkciji postizanja vjenog spasenja svih ljudi nita drugo do li jedan vrhunac
prenemaganja i protokolarnih ispraznosti. Davanjem nekakvog svearskog i lano uzvienog izgleda
ispraznim diplomatskim susretima eli se nadoknaditi manjak korisnosti i to je osnovno naelo svjetske i hrvatske diplomacije koje vremenom samo biva poveavano. Hrvatska sluganska diplomacija je
toliko odurna da se koritenjem hrvatskog grba, zastave i himne direktno vrijea sav astan hrvatski
narod i svi koji su stoljeima prolijevali krv, znoj i suze kako bi se ostalo i opstalo na ovom komadiu
zemlje. Zato sve mora biti ispravljeno i izvedeno na pravi put s pravim ciljem.

704

Untitled-1.indd 704

10/23/06 8:12:36 AM

Organizacija Ministarstvo vanjskih poslova

Hrvatska globalno orijentirana vanjska politika

No, dosta o onome to je sada na djelu i okrenimo se onome to i kako treba hrvatska diplomacija
raditi kako bi ispunila svoju zadau jednog vitalnog dravnog tijela. Da bi to bolje uli u pragmatini
sadraj vanjskopolitike orijentacije Hrvatske kao stvarno suverene i samostalne drave, kada se po
volji Bojoj oslobodimo prije opisanih izdajnika ljudskog roda koji su nas upregli u antikransku
koncepciju svijeta, potrebno je dati turi ali sutinski pregled vanjskopolitikih odnosa u povijesti
Hrvata i hrvatske drave.
U svakom sluaju budua Hrvatska mora imati jasnu i odreenu vanjskopolitiku orijentaciju. Koliko
je to vano vidljivo je u ovim godinama uskrsle Hrvatske koje su najveim dijelom promaene po tom
pitanju jer nikakve jasnoe nije bilo osim jednog zajednikog nazivnika svih ovih godina: neprestano
gledanje na volju vanjskih monika i dobrovoljni pristanak da se bude pukim tuinskim objektom.
Za Tumana bitno manje objektom i donekle ak i subjektom dogaanja, a nakon Tumana nastupa
razdoblje potpune servilnosti i objektivizacije cijele drave i nacije. Ta je tvrdnja o nunosti potinjavanja svjetskim silama u najmanju ruku neozbiljna jer oni koji odluuju o sudbinama naroda ipak ne
mogu ignorirati tenje i borbe jednog naroda, priznali oni to javno ili ne. Nipoto se ne smije prihvatiti
taj fatalistiki pristup u kojemu se zagovara politika priori potinjenja jer se, kao navodno, uvijek
sudbina Hrvatske i Hrvata odreuje tuinskom voljom. Borba jednog naroda, pa bio on i malen,
ipak doprinosi pomicanju povijesnih tokova u vlastitu korist ukoliko se ta borba primjereno vodi
i ukoliko se zna to se hoe.
Za to uspjenije ostvarenje postavljenih ciljeva koji su povezani s Jeruzalemom kao zavrnoj i sredinjoj zemljopisnoj toki na kojoj ujedno svrava i tijek povijesti, a istovremeno u bliskom odnosu
s Jeruzalemom i Hramom, stoji i fatimska zadaa obraenja Rusije, potrebno je borbu Hrvata za svoj
puki opstanak uokviriti u iri meunarodni okvir u koji spadamo po prirodi stvari i po svome poloaju. Uskladiti nau nacionalnu borbu i nae specifine nacionalne ciljeve s interesima i ciljevima
drugih nacija i njihovih drava na nain da ih privuemo u zajedniku orbitu oko kristolokih
naela po kojima se sve ima usuglasiti te tako nadvisiti ljudske slabosti. To je ono to znai znati
odrediti ispravnu vanjskopolitiku orijentaciju hrvatskog naroda, odnosno njegove drave kao one
koja je diplomatski djelatnik na meunarodnoj sceni.

Hrvatska i jadransko - baltika vertikala

Jasno je da vanjskopolitiku orijentaciju ne odreuje samo pamet jednog inteligentnog ovjeka koji
je ujedno i otroumni politiar na dravnikoj poziciji vladara. Vanjskopolitiku orijentaciju takoer
odreuje geopolitiki poloaj Hrvatske, zatim povijest nacionalne borbe, ekonomske i trgovake veze
sa susjednim narodima, psiholoke sklonosti, a najvie od svega kulturno odreenje koje je u najuoj
vezi s vjerom. Sve to skupa daje svakoj dravi i naciji njihovu stalnu i odreenu funkciju u jednom
irem planu i prostoru iji su posredni ili neposredni sastavni dio. Funkciju koja se odreuje i stalnim
smjerom u stilu akcije i reakcije dotinog naroda u njegovim odnosima sa susjedima i svim vanijim
dogaajima, u svim povijesnim pokretnicama. Ova je funkcija tako odreena da se moe s punim
pravom govoriti o zakonitostima te funkcije. Vanjska politika tako postaje refleksom jednako kao i
promiljenim djelovanjem na tu funkciju, a otkriti zakonitosti te funkcije analizom povijesnih i aktualnih dogaaja znai isto to i otkriti zakonitosti vanjske politike jednog naroda. Ili, jo bolje reeno,
to znai i otkriti povijesno poslanje jednog naroda i u skladu s tim poslanjem odrediti konkretno
vanjskopolitiko djelovanje u svijetu.
Kada se na karti pogleda Europa uoava se njena podjela po vertikali i horizontali. Vertikala ide od
Kaunasa do Kotora te dijeli Europu na istok i zapad. Horizontala je odreena nekadanjom granicom
Rimskog carstva i dijeli Europu na juni mediteranski i sjeverni nordijski dio. Hrvatska se tu nalazi
na takvoj poziciji da je primjereno nazvati je graninom zemljom, a Hrvate graniarskim narodom.
Graninost Hrvatske je ona koja se primarno odnosi na vertikalnu liniju i podjelu na istok i zapad kao
nasljee podjele Rimskog carstva na istoni i zapadni dio. Takoer je uz graniarsko mjesto Hrvatska
i u samome europskom centru, a posebna je vrijednost injenica da Jadransko more ulazi duboko u
705

Untitled-1.indd 705

10/23/06 8:12:36 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

europsku utrobu. Vertikala Jadran Baltik ne samo da ide sredinom Europe nego je jednako tako povijeu povuena da, kada se opet pogleda na zemljopisnu kartu, vidljivo je da se na svojevrsni nain
usmjeruje, pa tako i uglavljuje u Rimu. To nedvosmisleno iskazuje jednu simbolinu, ali i geografijom
faktinu, poruku da je utemeljenje ove europske vertikale svom svojom biti proizalo iz Rima i zato
mora ii ususret prema Rimu. Odnosno, da se bude preciznijim u izriaju, ne iz Rima nego iz Vatikana
koji je jedina moralna vertikala dananjega svijeta. Rim s Vatikanom predstavlja i svojevrsnu refleksiju
Jeruzalema s svojim Hramskim brdom i te dvije toke svijeta su u meusobnom suodnosu koji je najue povezan s eshatolokim procesom koji se tako intenzivno zbiva. Ovakvom spoznajom o odnosu
vertikale Jadran Baltik prema Rimu, a po tome i Jeruzalemu, daje se jedna dodatna dimenzija i cijelom daljnjem promiljanju te sve to treba imati na umu kada se ita ovdje predoena vizija hrvatskog
vanjskopolitikog djelovanja.
Ova vertikalna linija svakako da nije iskljuivo katolika nego je jednako tako i pravoslavna, jer se
kao u zrcalu odraava paralela pravoslavlja. Iako e se kasnije govoriti detaljnije o konkretizaciji te
katoliko-pravoslavne vertikale, prigodno je dati osnovnu ideju koja dolazi kao odgovor na tu geopolitiku zadatost. Rije je o ideji formiranja Katoliko-Pravoslavne alijanse, ali koja pri tome nipoto nije
ograniena na graniarski pojas nego se odnosi na cjelokupno europsko katolianstvo i pravoslavlje.

Slika 8
Europske Boje i protuboje geopolitike silnice

Legenda:
1. Katolika vertikala Jadran Baltik s utemeljenjem u Rimu (Vatikanu)
2. Pravoslavna vertikala Sofija Moskva (pravocrtno prelazi preko Kijeva)
3. Pravac Rim Moskva kao ostvarenje Fatime (pravocrtno prelazi preko Lavova)
4. Pravac povratne sprege nakon preobraenja Rusije usmjeren na Pariz (pravocrtno prelazi preko
Vilniusa i Berlina)
5. Pravac povratne sprege nakon preobraenja Rusije usmjeren na Madrid (pravocrtno prelazi preko
Minska, Varave, Praga i Berna)
6. Zona katoliko-pravoslavne alijanse kao kraljenice slobodne Europe
7. Pravac Rim Podgorica Sofija kao baza k-p alijanse
8. Pravac glavnog protubojeg prodiranja na liniji London Jeruzalem
9. Put u Jeruzalem koji ide od Pariza preko Carigrada
10. Zona intenzivnog presjecanja bojih i protubojih geopolitikih silnica (podruje Hrvatske i BiH)
706

Untitled-1.indd 706

10/23/06 8:12:37 AM

Organizacija Ministarstvo vanjskih poslova

Alijansa bi trebala ponajprije osposobiti europske katolike i pravoslavce da se bore protiv sekularizma, liberalizma i relativizma koji imaju primat u modernoj Europi. Zamisao alijanse je u tome da
dok Zdruena katoliko-pravoslavna komisija radi na pitanjima koja razdvajaju Istok i Zapad, alijansa
se orijentira na stvari oko kojih su obje strane ve sjedinjene. Komisija ostaje koncentriranom na
teme doktrine i ekleziologije, dok alijansa svojim radom dotie drutvene i moralne teme. Moglo bi
se rei da se time ostavlja duhovno vodstvo obje strane da se nastavi dogovarati svojim tempom, a
svjetovno vodstvo prihvaa one nesporne zajednike vrednote i kroz njih izgrauje meudravne i
meudrutvene odnose. eljena alijansa bi sve koji joj se kao jednoj ideji priklone trebala osposobiti
za formiranje zajednike fronte koja bi branila Kranstvo kao takovo protiv svega to ga hoe mijenjati bilo danas, bilo sutra. Za formalno uspostavljanje jedne takve Europske katoliko-pravoslavne
alijanse svakako je potrebna zdruena inicijativa od pape i/ili od vodstva Pravoslavnih crkava, a uloga
dravnog diplomatskog djelovanja je da tu ideju promovira u svojoj domeni djelovanja tako da nakon
svjetovnog podsticaja doe svojevrsna potvrda toj inicijativi iz duhovnih vlasti. Jednako kako je jedan
Karlo Veliki svojim dravnikim djelovanjem dao podsticaj i otvorio mogunost onovremenoj Crkvi u
svojem evangelizatorskom poslanju. Nije Karlo Veliki sjedio i ekao da mu sve bude rijeeno od strane
Crkve, nego je kao vjernik, a time i sastavni dio Crkve, uradio ono to mu je njegova pozicija i umijee
omoguavalo. U svakom sluaju mogunosti za djelovanje svakako postoje i danas te je na odgovornom dravnitvu da uini sve ono to je u mogunosti uraditi, pa potom sve predati u ruke Boje.
itava hrvatska povijest po pitanju odnosa prema poloaju na granici pokazuje kako je tu svoju graniarsku poziciju u kojoj se zatekao podjelom na Zapadno i Istono rimsko carstvo hrvatski narod
odradio nadasve asno. Posebno je time zaduen cijeli Zapad koji je zbog toga ostao poteen tog
nezahvalnog graniarskog posla i mogao se u svojevrsnom zaleu lake razvijati. Potvruje se to kroz
cijelu povijest, a posebo se potvruje hrvatska vjernost katolikom zapadu, tj. katolikoj Crkvi koja je
formirala Zapad. Tomislav je na Dravi prekinuo maarski pohod koji je bio nastavak najezda Huna i
Avara te tako potedio Zapad. Maari, tada zaustavljeni od Hrvata, ostaju u samom srcu Podunavlja te
uskoro i sami postaju katolikim graniarskim narodom. Nadasve se to hrvatsko graniarsko poslanje
potvruje na Grobnikom polju kada je od hrvatskog plemena skrena posljednja mongolska, tj. Dingiskanova, najezda protiv Europe kojoj se kroz nekih 5.000 kilometara od Mandurije do Istre nitko
nije bio kadar suprostaviti. Smaknue kneza Zdeslava koji je bio prionuo uz Istoni raskol je samo jo
jedan primjer te vjernosti Crkvi i Zapadu. Konano dolazi i najtea zadaa u neprekidnim borbama i
ratovima s turskim invazijama kroz punih 350 godina.
Za odreenje vanjske politike znaajno je usredotoiti se na spoznaju o potrebi stvaranja vertikale
svih graniarskih naroda koja ide sve do Kaunasa, a koja ima svoje realno povijesno utemeljenje. Tu
su uz Hrvate i narodi Maarske, Austrije, Poljske i Litve s centrom u Beu koji je bio svojevrsna pozadinska stanica za snabdjevanje u vremenima najteih borbi. To je katoliki pojas koji predstavlja u
prvom redu duhovno-kulturnu cjelinu, ali ne i samo duhovnu. Austro-ugarska monarhija je stvorena
politikom i ekonomskom sustavizacijom cijelog junog dijela podruja, a osnovna poveznica je bio
katolicizam. Na sjevernom kraju ovog pojasa ondanja Velika Vojvodina Litva i Poljska stvaraju drugu
cjelinu. Tako je obuhvaeno cijelo podruje od Karpata do Baltika. Sve se invazije s Istoka namjeruju
u Be kao srce cijelog pojasa, ali i kao onu prepreku koja stoji pred provalom na Apeninski poluotok i
zauzee Rima kao katolikog sredita. Odnosno, eli se golom silom unititi Crkvu u njenom sreditu.
Vidimo da nakon silnih godina pokuaja i neprestanih neuspjeha sila materije (vojno pokoravanje),
danas ista biva zamjenjena silom informacija, ali ipak se i dalje eli ostvariti taj materijalni, vidljivi
ili svjetovni pokazatelj unitenosti i za tim se u svakom sluaju i dalje tei od strane svih neprijatelja
Crkve. Taktika je promijenjena u skladu sa tehnolokim razvitkom, ali strategija unitenja Crkve pod
svaku cijenu i na svim razinama je ostala i dalje na snazi.
Tako treba gledati i turski dolazak pred Be 1683. godine kada su pregazili maarski otpor. Kroz podruje Hrvatske nisu mogli proi te se tu vodila ogorena borba na ivot i smrt, a u pomo Beu dolazi
Poljska koja se sama osjetila ugroenom mogunou pada Bea u turske ruke i po prirodnoj zatiti
vlastite opstojnosti pohitala u presudnu pobjedu. Pobjeda nad Turcima pod Beom je zajednika pobjeda itavog lanca i pojasa katolikih naroda od Baltika do Jadrana.

707

Untitled-1.indd 707

10/23/06 8:12:37 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

Jednako kao i protiv navale islama, navedeni katoliki graniarski pojas sprijeava reformacijski pohod po Europi s istim konanim ciljem: osvojiti Rim s Papom i ukinuti katolicizam. Doslovce iza
lea pojasa katolikih graniarskih naroda koji se bore protiv islama, protestantizam neskrupulozno
dijeli Europu, rui duhovno jedinstvo i oslabljuje mogunost boljeg odbacivanja Turske s prvenstveno
hrvatskih teritorija. Presudno razdoblje slamanja protestanskog pohoda na Rim je u vremenu tridesetgodinjeg rata. Da je Gustav Adolf kojim sluajem pobijedio, protestantizam bi potpuno prevladao
u Europi. U odlunoj bitci u kojoj je zaustavljen nesavladiv pohod Gustava Adolfa i svih njemakih
protestanata, a za ishod koje je drhtao Rim i sva katolika Europa, hrvatske su postrojbe odigrale upravo sjajnu ulogu. Smatra se da su upravo Hrvati bili oni koji su ubili Gustava Adolfa i tako spasili Be i
ostatak Europe od nordijsko-pruske protestantske poplave.
Nakon Reformacije, vertikalni pojas katolikih graniaskih naroda od Baltika do Jadrana, koji se formirao kao borbena predstraa Zapada prema Istoku, dobiva i izrazitu horizontalnu funkciju u obrani katoliko-mediteranske kulture protiv prusko-nordijskog protestantizma. Tako Hrvati u ratovima
protiv Fridriha Velikog dva puta osvajaju Berlin za raun Austrije koja je u toj borbi najizloenija i
prikladno tome najaktivnija.
Na osnovu povijesti i svih initelja koji odreuju ono to ulazi u politiku i pripadnu vanjsku politiku,
vidljivo je da se Hrvatskoj jasno namee da svoje budue vanjskopolitiko djelovanje u prvom
koraku usmjeri prema opisanom graniarskom pojasu od Baltika do Jadrana. Jo preciznije odreenje bilo bi prema Podunavskim zemljama kao onima s kojima treba najprije ostvariti saveznitvo.
Hrvatska kao nezavisna i suverena drava ne moe visiti u zraku ve se treba najdjelotovrnije nametnuti u svoju prirodnu, iru, funkcionalnu, duhovnu, geopolitiku i ekonomsku skupinu, a kako bi se
moglo onda dalje djelovati u skladu s odabranim stratekim opredjeljenjem. To je jednostavno tako i
na tome treba primjereno raditi sve do ostvarenja zacrtanih ciljeva.
Dakle, jezgra budueg katolikog pojasa europskog jugoistoka u prvom je redu sama Hrvatska ve
uslijed svojeg geopolitikog poloaja uz Jadran, jer time mi drimo klju svih najbliih izlaza iz klanaca Podunavlja na toplo i plavo Jadransko more koje je po svemu najvrednije more s pripadajuom
obalom u Europi, pa po tome i na svijetu. Time ovo hrvatsko tlo predstavlja plua, klju Podunavlja,
Austrija glavu, a Maarska srce. Bez Hrvatske, Austrija i Maarska postaju podruja drugoga reda i
naprosto se gue uza sve vrijednosti koje imaju same po sebi. Jednako tako i ostatak katolikog graniarskog pojasa na sjeveru prirodno je usmjeren prema jugu i po tome Hrvatskoj s njenim morem i
lukama. Dakle, ne samo Austrija i Maarska, nego se u ovaj prirodni savez nadovezuje najprije Slovaka, a zatim Poljska i Litva.
Posebna je ovdje uloga i mjesto Ukrajine koja osim to je dijelom katolika na svojem zapadnom
podruju, ujedno je i ona pravoslavna nacija koja zbog svojeg zemljopisnog poloaja meu prvima
ulazi u ovaj politiki savez suverenih drava koji bi Hrvatska trebala svojom diplomacijom ostvariti.
Kroz Ukrajnu ujedno se na mala vrata ulazi i u Rusiju, a to je ono to je konani cilj preslagivanja europske politike konstelacije u korist kranskih, nasuprot antikranskih snaga. Ukrajina ima u sebi
i ljudski i industrijski potencijal kojim je mogue konkurirati na svjetskom globalnom tritu do te
mjere da se uz sve ostalo izazove i gospodarsko oslabljivanje svih onih koji se ne preobrate i prikljue
kristocentrinoj koncepciji ekonomije, a to istovremeno znai i politike na jednako tako kristoloki
preobraenim naelima.
U ovakvoj podunavsko-graniarskoj kombinatorici nuno, sama po sebi, dolazi do izraaja sva vitalnost geopolitike, kulturne i ekonomske funkcije hrvatskog tla i Hrvati postaju onima koji su, bez
obzira na malobrojnost, najpresudniji initelj. Uostalom, zato to smo najpresudniji u toj kombinaciji
i imamo dunost takvu koncepciju promovirati i pokrenuti je sve do njezina ostvarenja na korist i u
interesu svih ukljuenih. Tako se najednom postaje od objekta subjektom, te se s lakoom rui izolacija
koju je Srbija uspjela stvoriti posljednjih 70 godina. Odnosno, to je djelo Velike Britanije koja je bila
ona koja je kroz Srbiju postigla upravo sve suprotno od ovoga to se ovdje izlae te je najprije kroz
unitenje katolike sile, koju je ipak predstavljala Austro-Ugarska sa svim svojim manama, poslije te
ostatke katolikog podunavsko-graniarskog fronta perfidno drala u izolaciji i stagnaciji upravo kroz
708

Untitled-1.indd 708

10/23/06 8:12:37 AM

Organizacija Ministarstvo vanjskih poslova

zatiranje Hrvatske. Vidljivo je to i time to je koncepcija Jugoslavije ista suprotnost katolikoj vertikali, jer ako povuemo crtu od Triglava do Vardara, ta je crta okomica koja direktno presjeca vertikalu
Jadran Baltik i zaustavlja njeno logino izbijanje na more i dalje prema Rimu, ali i Mediteranu u
cijelosti.
Takoer ovdje dolazi do punog izraaja sve ono to je postavljeno kao nacionalni plan kod koncipiranja prometne, znanstvene i obrambene strategije (vidjeti poglavlja 2.04., 2.06. i 2.10.). Time se misli
prvenstveno na spoj Dunav/Vukovar Sava Kupa/Karlovac te dalje na Rijeku kao buduu glavnu
europsku luku. Jednako tako i stvaranje NVK (poglavlje 2.04.) i Sveuilinog distrikta Korenica (poglavlje 2.06.) koji predstavljaju sigurnosno-strateku zatitu najugroenijeg dijela cijelog pojasa Jardan
Baltik olienom u uskom grlu hrvatske kifle. Cijeli je pojas tu stegnut na koridor od ca. 50 kilometara irine i zato je za Hrvatsku od presudnog stratekog znaaja taj koridor maksimalno utvrditi. Tu
je vidljivo koliko je bitno unutarnje se izgraditi tako da se iskoristi poloaj Hrvatske do te mjere da
se gravitirajue zemlje jednostavno privuku gospodarskom, trgovakom i prometnom ponudom kao
onom koju nije mogue odbiti jer je njima samima najvie u korist. Kao lag na vrhu predvieno je,
takoer u prometnim planovima, povezivanje s Italijom (Ankonom) podvodnim tunelom. Sve skupa
najednom stvara jo pozitivniju geopolitiku situaciju i daje Hrvatskoj jo vie aduta u ruke jer se cijeli
pojas koji se protee do Baltika, u to je ukljuena i Ukrajina koja je sama po sebi znaajan imbenik, nadopunjava na podruje talijanskog slijepog crijeva koje ve dobrano osjea sve tegobe pozicije
europske slijepe ulice. Time se zadobiva Italija i njene zdrave (itati: kranske) snage koje Hrvatska
treba doslovce izgraditi kao saveznike jer, ili e Talijani s nama suraivati i time si omoguiti izlazak iz
prometne izolacije, ili e nastaviti sa svojim iredentistikim pretenzijama za raun Londona i trpiti sve
posljedice te svoje ograniene politike. Vrlo je lako pridobiti talijansko javno mnijenje jednom kada se
medijskim nastupom prezentiraju sve koristi koje e oni sami imati ukoliko se distanciraju od londonske i amerike patronae, te svrstaju uz Hrvatsku i cijeli graniarski katoliki pojas Jadran Baltik.
Gledajui jo ire u globalnom geopolitikom smislu i na neto due vremenske staze, ono to se namee je da se u suradnji s tako promijenjenom Italijom i svim zemljama katolikog graninog pojasa
potakne ostvarenje projekta kojim bi se prometno spojila Srednja Europa sa Afrikom. I to je tehnoloki
relativno jednostavno ostvarivo jer spojiti nekih 140 kilometara od Sicilije do Tunisa predstavlja samo
problem politike volje da se to postigne. Time bi se uspjelo prodrijeti u samo sredite sjeverne Afrike,
to onda potpuno mijenja geopolitiku situaciji u cijeloj Africi, ali i u cijelom mediteranskom bazenu.
Iako je podruje sjeverne Afrike u potpunosti islamsko, nema razloga da se ne uspije kroz diplomatsko djelovanje ostvariti postizanje sporazuma. Ovdje je najjae diplomatsko oruje u tome da nema
nikakve optereenosti cionistikim projektom koji toliko vee onu drugu stranu (EU/SAD/NATO) da
joj nije mogue niti fingirati distancu od cionizma. Diplomacija neovisna od cionistikog pokreta po
pitanju pravinog rjeenja bliskoistonog problema u Svetoj zemlji moe puno toga postii kod svih
islamskih zemalja jer to predstavlja njihovu sredinju preokupaciju koja nadmauje sva ostala pitanja.
Posebno ide na ruku pozicija Libije koja je stavljena u izolaciju nestankom blokovske podijele svijeta
i ono to Libija nasuno treba je saveznitvo kojim bi se uspjelo parirati judeo-masonskom bloku olienom u anglo-ameriko-cionistikom savezu. Najkrae opisano: daljnja prometna veza nakon spoja
u sjevernoj Africi ide od Tunisa najprije u Libiju, te kroz nju i uz libijsku politiku podrku dalje kroz
Saharu prema jugu.
Pametnim eksploatiranjem tog povezivanja u smislu da se ostvari pozitivno ozraje kod gravitirajuih
sjevernoafrikih drava, jer bi i one time ostvarile politiku i ekonomsku dobrobit, moe se svestranim
suglasjem, ije je ostvarenje ono to predstavlja istinsku diplomaciju, dalje nastaviti prometno prodirati po samoj sredini afrikog kontinenta te tako doprijeti do Europi prijeko potrebitih rudnih i mineralnih bogatstava, a da se zaobie podlonost onima koji kontroliraju Gibraltar (Velika Britanija) i Suez
(SAD i Izrael stvarno, Egipat samo formalno) te tako dre cijelo Sredozemlje u svojim rukama. Kao
orijentir smjera prometnog povezivanja treba uzeti adsko jezero od kojega se dalje kree prema svim
podrujima podekvatorijalne Afrike koja zbog svoje preteno kranske populacije predstavlja onaj
konani strateki cilj cijelog diplomatsko-prometno-gospodarskog projekta usmjerenog prema Africi.
Tonije, cilj je prometno doprijeti do Kameruna, te onda dalje iz njega ii dalje prema jugu i istoku,
onako kako je to najprikladnije prema zemljopisnim i politikim zadanostima. eli se time ostvariti
709

Untitled-1.indd 709

10/23/06 8:12:38 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

povezivanje katolike kraljenice Europe s katoliki (kranski) dominantnim podrujem Afrike, a to

onda daje nebrojene daljnje mogunosti. To podruje Afrike ne samo da je dobrim dijelom katoliko,
nego ima jo puno nepokrtenih stanovnika koji jo nisu upoznali kranstvo do te mjere da prime
potrebne sakramente (u svakom sluaju uvijek samo na dobrovoljnoj osnovi to je potrebno naglasiti
zbog moguih zlonamjernih primjedbi).
Afrika je jedno podruje gdje je stanovnitvo jo uvijek duboko svjesno duhovne stvarnosti i ondje
postoje razne religije i pripadajue povezanosti s duhovnostima dotinih religija. Druga je stvar to
je ta duhovnost i taj duh poganski, odnosno to su u svojoj osnovi zli duhovi. Ali, tim vie susret s
Duhom Svetim koji dolazi iz Boga Oca prijemiviji je takvoj afrikoj populaciji koja je povezanija sa
duhovnou od sadanjih duhovno mrtvih zapadnjaka. To sve skupa znai da sve navedene politike
i gospodarske motivacije ustupaju onoj najvanijoj od svih: irenje radosne vijesti o Isusu Kristu kao
spasitelju ovjeka. Sve ostalo materijalno je ono to dolazi kao nadopuna kojom se opet treba sluiti
tako da se evangelizacijsko poslanje svih vjernika moe jo bolje izvriti i jo vie ljudi privesti vjeri
u Spasitelja. Naravno da je crkvena misionarska sluba ona koja tu zadau praktino provodi u ime i
po ovlasti Crkve, a pripadajui svjetovni politiko-ekonomski sustav koji se ovdje opisuje kroz formu
diplomacije je onaj koji misionarenje potpomae i materijalno-moralno podrava u okvirima svojeg
svjetovnog djelovanja. Najjai adut koji (osim Italije koja je ionako kasnije pridrueni lan i nije ona
koja sainjava jezgru bez obzira na svoju veliinu) katoliki graniarski pojas Jadran Baltik ili Podunavski savez, kako se god nazivao, ima u svojem odnosu na cijelu Afriku i ne samo na neki njezin dio,
je da nema apsolutno nikakvog povijesnog tereta kolonijalizma, robovlasnitva ili dananjeg neokolonijalizma, pa tako imamo punu vjerodostojnost kada se diplomatski deklarira dravna ravnopravnost
koja potuje svaiji suverenitet bez elje za porobljavanjem na bilo koji nain.
Takoer je ovdje prikladno mogue djelima ostvariti i ekumenistiku zadau, jer je za povezivanje s
kransko-katolikim afrikim podrujem potrebno prijei preko islamskog teritorija Sjeverne Afrike.
Tu se vidi i svo providosno djelo Ivana-Pavla II. koji je bio veliki promotor ekumenizma kojim se izmeu razliitih religija djelotvorno radi na suradnji i uvaavanju na obostranu korist, a najvea je korist
mir. Ovdje je ekumenizam pravilan samo ako se uvijek ima na umu da se time ne odrie od vlastitih
vjerskih uvjerenja jer je to lani ekumenizam koji niti ne moe dati plodove. Svatko ostaje slobodnom
voljom na svojim vjerskim objavama i ne doputa se drugome da bilo to namee silom. Kroz takav
pristup ne treba se bojati da e doi do sukoba islama s kranima jer je svakome poznato na emu
se stoji i nema mutnih podruja koja nastaju kod nesuvislih sporazuma u kojima se nema vlastitih
vjerski dogmi ve je sve relativizirano. Onome koji sam unutar sebe nema istine nije mogue niti s
drugima izgraditi odnos koji bi bio poten, jer to jednostavno ne moe vlastitom zadanou. Takoer,
onaj drugi, ovdje je to islam, ne zna to taj ateizirani zapadni relativist stvarno zastupa i kako uope
takvome vjerovati kada je nadasve nestalan po svim bitnim moralnim pitanjima? Zato ima sve osnove
pretpostavljati jedan obostrano koristan sporazum s islamskim zemljama Sjeverne Afrike kojim bi se
premostilo islam i time povezalo bijeli i crni kranski svijet.
Isto je tako znaajno i to da je Afrika onaj kontinent koji je mjesto u kojemu je mogue najlake uzdrmati postojei globalistiki poredak sa svim njegovim nepravdama i zloinima protiv ovjenosti.
Jer skoro je cijela Afrika u visokom stupnju politiko-ekonomskog rasula i kako je to stanje svjesno
stvoreno od strane imperijalnih sila koje su neposrednu kontrolu nad eksploatacijom ljudi i zemlje
prepustile globalnim institucijama i transnacionalnim korporacijama. Spomenuto politiko-ekonomsko rasulo takoer je i jedna dobra prilika da se neto dobro postigne. U Africi vlada izuzetno visoka
razina siromatva koja je svakom moralno izgraenom ovjeku nedopustiva i nije ju mogue ignorirati bez da se neto konkretnoga ne uradi. to je najbolje, nije uope potrebno puno za onu temeljnu ili
poetnu pomo u suzbijanju siromatva koje je takve razine da desetine milijuna ljudi (najvie male
djece) umire godinje od gladi i pripadajuih bolesti proizilih iz siromatva i ratova. Pogotovo
ako se dolazi s ponudom koncepta ideologije i organizacije koja je istinski usmjerena prema dobrobiti
svakog ovjeka.
To je u potpunoj suprotnosti s sadanjim stanjem u kojemu je stvorena situacija neprestanog stvaranja ekstremnih razlika izmeu kontinenat i svih ljudi openito. U takvoj situaciji, s predumiljajem
710

Untitled-1.indd 710

10/23/06 8:12:38 AM

Organizacija Ministarstvo vanjskih poslova

stvorenoj, dolazi i do migracija velikih razmjera u kojima se oni koji su dovedeni u krajnju bijedu
kreu prema podrujima koja su u slubi stvaranja te bijede i koja bijedom profitiraju. Treba rei i da
su na te migracije potaknuti spregnutim medijskim, politikim i gospodarskim djelovanjem, kojima
im rijeenje njihovih nevolja izgleda jedino u tome da odu sa svoje zemlje u daleku tuinu. Na kraju
gube svi, i oni koji migriraju, i oni gdje su migracije usmjerene, jer se dogaa samo globalno poveanje
bijede i s tim potaknuto poveanje mrnje, jer u svojoj nesrei ovjek lako padne u iskuenje da odmah
optui onoga koji mu je najblii, dok samo jedna malobrojna i od svega izolirana manjina koja je sve to
i zakuhala sebi prisvaja bogatstvo i mo. Umjesto da se ide na to da se zatiti od migracija samo pukim
mjerama represije najdjelotvornije je suzbiti elju za migriranjem. Ovo strateko usmjerenje prema
sredini Afrike ima upravo tu nakanu da se iteljima Afrike omogui dostojan ivot kojim bi se u najveoj mjeri suzbilo volju za kretanjem na rad u nepoznato (tj. u Europu), a tek na tu osnovu nadograditi
standardne mjere nadzora dravnih granica od imigranata. Prema tome, bojazan da bi se opisanim
prometnim povezivanjem Europe s Afrikom izgubio nadzor nad priljevom imigranata i da emo svi
biti preko noi preplavljeni strancima uope ne stoji, jer imigranti ionako dolaze i dolaziti e i dalje
sve dok se ne promijeni ono to ih navodi na to: krajnja bijeda stvorena globalizacijom utemeljenoj na
kapital-odnosu. Jednako je tako vrijedno spoznati da je Europa upuena na Afriku onoliko koliko je i
Afrika na Europu. Oba kontinenta obiluju u onome to drugome nedostaje pa tako Afrika predstavlja
prvi taktiki korak jedne nove, na Kristu i Mariji obnovljene i ujedinjene Europe. Obostrano nadopunjenje je znak providencijalnog odreenja da se bijeli i crni kontinent poveu na zajedniku korist. I,
to je jedino stvarno vrijedno, na slavu Boju. Ovo spoznavanje Afrike kao izvora budue svjetovne,
ali jednako tako i duhovne snage Europe, istovremeno ponitava svaku ovisnost o onim podrujima
koja su zbog politikih, povijesnih, zemljopisnih ili nekih drugih razloga stavljena u veu ili manju
izolaciju naspuprot Europe. Ponitavanje svjetovne (uglavnom ekonomske) ovisnosti daje mogunost
nezavisne egzistencije, odnosno obrane suvereniteta i slobode kako drave tako i pojedinca koji se
kroz tu dravu organizirano zatiuje.
Osim same Afrike, tonije njene june polovice zbog katoliko-kranske dominacije, istovremeno
se intenzivno radi i na podruju Latinske Amerike koja je u potpunosti katolika, ali zbog praktine
politike protektorata od strane SAD-a nije mogue nita tako direktno raditi kao u Africi, ali je zato
mogue poticanje i saveznitvo s onim snagama koje su same po sebi okrenute prema osloboenju od
porobljavajueg zagrljaja monog sjevernog susjeda. To se u prvom redu odnosi na dananju Venecuelu i njezinog predsjednika Huga Chaveza koji daje blistavi primjer ostatku kontinenta, ali jednako tako
i ostatku svijeta, kako se moe i mora teiti osloboenju od hegemonije SAD-a. Da je ova Hrvatska
imalo suverenom i samomisleom dravom, onda se ne bi dogodilo to da se propusti prilika za djelovanje u korist hrvatskih interesa koja se ukazala u trenutku kada je Hugo Chavez pobijedio na izborima i preuzeo vlast. Chavez ini poteze kojima postaje opasni neprijatelj Novog svjetskog poretka, tj.
SAD kao glavnog silnika i izvritelja globalistikih planova. Osnovni grijeh Chaveza je to preuzima
kontrolu nad nacionalnim bogatstvom Venecuele, a glavno bogatstvo je nafta koja Venecuelu stavlja
na peto mjesto proizvoaa nafte u svijetu. Chavez zakonima koje donosi izbacuje iz igre velike naftne
kompanije, ali i ostale multinacionalne korporacije, a koje su 60 prethodnih godina uivale u povlasticama oporezivanja od bijednih 1%, a i razne ostale nepravedne beneficije. Hrvatska prilika ticala
se htijenja da se privatizira venecuelanska naftna tvrtka PDVSA, a to je Chavez sprijeio, i pravo mu
bilo. Moemo samo aliti to mi nismo imali jednog Chaveza da zaustavi nau rasprodaju nacionalnog
blaga, poevi od banaka, preko HT-a pa sve do INA-e. Ono to je pruilo potencijalnu priliku Hrvatskoj bila je situacija kada su naftne kompanije iz protesta s naftnih buotina izvukle struni kadar koji
je pokrenuo trajk te je tako dovedena u pitanje mogunost Venecuele da nastavi eksploatirati svoju
vlastitu naftu. Umjesto da se odmah ponude svi raspoloivi hrvatski struni kadrovi, neovisno koliko
bili skromni, i tako trajno povee s Venecuelom, njenim narodom i predsjednikom Chavezom, nije
se uinilo nita osim to su hrvatski mediji prenosili globalne medijske dezinformacije o onome to
se tamo stvarno dogaa. Pokuaj dravnog udara kojim bi se postavili oni koji slue SAD-u tako da
prodaju vlastiti narod i zemlju nazvan je pokretom za demokratske promjene ili nekakvom slinom
besmislicom, a ono to je iskoriteno za pokretanje dirigiranih protuvladinih prosvijeda je upravo
gospodarska kriza nastala zbog spomenutog poremeaja u vaenju nafte. Kao vrhunac tog napada na
venecuelanski suverenitet i nedopustivo mijeanje u tue dvorite bio je neuspjeni vojni udar, a koji
je propao jednako kao i sve ostale od SAD-a dirigirane demonstracije zato jer je Chavez uistinu izvrio
711

Untitled-1.indd 711

10/23/06 8:12:38 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

svoja obeanja i pomogao brojnoj venecuelanskoj sirotinji da barem donekle popravi svoje kritino
materijalno stanje. Naime, Chavez je na vlast doao obeavajui da e u zemlji s vie od 80% siromanih ljudi sprovesti lokalnu Bolivarsku revoluciju. Tako je on zapoeo ozbiljnu agrarnu reformu, uveo
besplatnu zdravstvenu zatitu i obrazovanje do fakultetskog nivoa, udvostruio proraun za kolstvo te
ostale poteze u tome duhu zdrave pameti jednog odgovornog dravnika. Znakovito je i to da je nain
na koji je to Chavezu uspjelo u svojim reformama taj da je sve radio upravo suprotno od onog to
globalne institucije (MMF, Svjetska banka, WTO) nameu kao svoje savjete po cijelom svijetu.
Dovoljno je da opet pogledamo na nas same i vidimo kako nai rade sve suprotno od onoga to bi
trebali, ali zato po naputcima svjetske nadnacionalne oligarhije.
Sada, s utvrenom vlau i premonom potporom u narodu, Chavez predstavlja nepodnoljivu smetnju svjetskim hegemonistikim planovima struktura koje upravljaju SAD-om, ali su nemone da ga
uklone na nain poticanja unutarnjeg prevrata. Ono to ostaje je vanjska intervencija koju SAD trenutno nisu u sposobnosti uiniti jer im za to treba medijsko-informacijska priprema terena kao to
je u klasinom ratu potrebna artiljerijska priprema za pjeadijski napad. Ono ega nema je dovoljno
ubojita (dez)informacijska osnova za koju bi se uhvatili i eksploatirali poput traenja terorista u Afganistanu ili oruja za masovno unitavanje u Iraku, a jednako tako Chavez je popularan i omiljen
u irokim narodnim masama. Za razliku od Mule Omara u Afganistanu ili Sadama Huseina u Iraku
kojima je nedostajala masovna podrka podanika da bi se oduprijeli agresiji. Ima i odreene simbolike u sluaju Venecuele i Chaveza s time da se sve dogaa upravo u vrijeme neminovnog Castrovog
biolokog kraja kojem se SAD toliko raduje i umjesto da time potpuno rijei svoj juni bok, gledano
globalno, pojavljuje se za SAD puno opasniji problem Chaveza. Opasniji zato jer se dovodi u pitanje
ostvarenje potpunog naftnog monopola, a time i planova za planiranu globalnu vladavinu. Iz tih razloga budua hrvatska diplomacija mora uiniti sve da se sa ovakvom Venecuelom uspostave to bolje
veze kako bi se zajednikim snagama lake oduprijelo hegemonistikom pohodu SAD-a kao svjetskog
silnika globalnih igraa iz sjene. Ve samo postojanje jednog takvog reima unosi potpunu pomutnju
u cijeloj Latinskoj Americi jer mnogobrojne obespravljene mase mogu neposredno vidjeti jedan alternativni nain koji im prua u svim pogledima vie od ovoga koji ih sada nemilice tlai. Posebno ako se
diplomatskom meudravnom suradnjom dogodi i to da Venecuela od Hrvatske preuzme kompletni ekonomski sustav. Tj. ovdje opisana kristocentrina ekonomija prilagoena lokalnim potrebama,
naravno, jer je jedno od osnovnih naela kristocentrine ekonomije to da je svaka drava sa suverenitetom/povlasticom stvaranja novca zaseban ekonomski subjekt koji je jedinstven i cjelovit, te kao
takav polazi od toga da se sam najbolje usavri u svim svojim mogunostima. Kao to je i svaki ovjek
jedinka za sebe i ne moe se nitko najidealnije oformiti doslovno kopirajui nain na koji je to uspjelo
nekome drugome, ve je sve podlono tome kakav je on sam. Vae, primjenjiva i zajednika su samo
principijelna rijeenja, a najprincipjelnije rjeenje za cijelo ovjeanstvo oko kojega se jedino i moe
ovjek idealno usuglasiti je osoba Isusa Krista. Uostalom, zato je kristocentrina ekonomija i nazvana
tako kako je nazvana: s Kristom u sreditu kao ono savreno ope naelo za cijeli svijet po kojemu se
sve toliko individualno i zasebno, kao to je to svaki pojedinac, moe savreno harmonizirati.
Ovo to je reeno za Venecuelu i Chaveza vrijedi skoro u potpunosti za Kubu i Castra te je uspostava
dobrih odnosa s Kubom, koja je trn u oku amerikog imperijalizma, jednako tako neto to je prirodno za hrvatsku vanjskopolitiku aktivnost. Treba znati da kada, u ovim poznim godinama i na kraju
svojega biolokoga sata, Castro svugdje gdje dolazi doivljava aplauz i vee ili manje odobravanje prisutnih to ni najmanje nije motivirano eljom da se slijedi kubanski gospodarski ili politiki model. Po
pitanju gospodarstva i stvaranja produktivne drutvene atmosfere kojom bi se postigao gospodarski
rast te tako ojaala sama dravna neovisnost, Castro je ostvario potpuni promaaj te je njemu jo vie
potrebno nego Chavezu prijelaz na kristocentrini ekonomski model. Castru se po cijelom svijetu
aplaudira zato jer ga se potuje iz jednostavnog razloga to je uspio opstati usprkos svih pokuaja
SAD-a da ga uniti. Sam opstanak mu je dovoljno da se proglasi pobjednikom nad imperijalistikom
silom koja se inae svugdje po svijetu epuri svojom moi i podjarmljuje sve one koji nisu dovoljno
jaki i mudri da se odupru. To vai jednako i za one reime koji su sada potpuno potinjeni SAD-u, ali
ne treba sumnjati u to da je i najvjernijim sljedbenicima SAD-a dovoljno pruiti priliku da se oslobode
svojih gospodara kojima ionako slue s prijetvornim osmijehom. Nitko ne voli biti u statusu sluge, a
posebno se takav osjeaj javlja kod onih koji slue bahate i bezobzirne monike te svi samo vrebaju
712

Untitled-1.indd 712

10/23/06 8:12:38 AM

Organizacija Ministarstvo vanjskih poslova

prvu priliku da uteknu od njihovog jarma. Posebno je to izraeno kod onih koji su kao sluge SAD-a
ipak u svojoj dravi oni koji vladaju makar na tom lokalnom nivou te po tome imaju vlast, a zna se da
se vlast uvijek eli produiti do svoje najvee mogue krajnosti. Tua uprava bitno reducira to uzdignue u moi koju lokalni monici ele i zato svo navodno saveznitvo i pokornost koju su SAD zadobile nestaju u nitavilu, jednako kao to je nestalo saveznitvo nekadanjeg istonog bloka okupljenog
oko SSSR-a. Castrova meunarodna popularnost i potovanje koje mu se iskazuje jasno govori upravo
to da je veini svijeta omrznula amerika hegemonistika i nasilnika politika, ali nemaju, takvi pokoreni kakvi jesu, snage i/ili hrabrosti to izraziti drugaije osim kroz potivanje Castra i njegove ispaene
Kube. Osim toga, nije loe iskoristiti Castrovu reputaciju i pokuati ak institucionalizirati to latentno
opesvjetsko raspoloenje u jedan protuhegemonistiki pokret kao ponovno obnavljanje nekadanjeg
pokreta nesvrstanih koji je imao neke vrijednosti u sebi koje nisu za odbaciti. U vrijeme nesvrstanosti
je, kako i ime govori, osnovna ideja bila u tome da se male i nerazvijene drave distanciraju od oba
bloka i ako nita drugo da se makar verbalno potpomau u otporu od pokuaja ugroze nezavisnosti
od strane bilo koje sile. Sada se novo povezivanje ne moe vie zvati nesvrstanou jer nema vie dvije
strane koje su traile da se svijet podredi jednima ili drugima. Vie se ne moe biti nesvrstanim jer je
jedina opcija koja se prua hegemonija SAD (tj. anglo-ameriko-cionistikog bloka) ili opstanak kao
slobodna i nezavisna drava. Dakle, prikladan naziv bi mogao biti pokret za globalni opstanak, pokret
za globalni suverenitet, pokret suverenosti ili pokret slobodnih naroda, sve kao pojmovi koji su u suprotnosti sa hegemonizmom.
Takvim djelovanjem prema Venecueli i Kubi, ali jednako tako i povezivanjem sa svim ostalim dravama Latinske Amerike, na globalnoj ahovskoj ploi se na podruju koje kao da se nalazi ispod nogu
Ujaka Sama, tom ujaku doslovce izmie tlo pod nogama. Makar i da mu se uspije odvratiti panja i
koncentracija od drugih prljavih poslova po ostatku svijeta, ve i to je uspjeh sam po sebi, jer jedna naizgled mala distrakcija moe na koncu imati fatalne posljedice kada se u odreenom trenutku dogodi
akumulacija niza malih i naizgled distanciranih i nepovezivih dogaaja.
Moglo bi se postaviti pitanje kakve uinke ima ovako izloena politika orijentacija na eljeno obraenje Rusije prema fatimskoj objavi, odnosno na to da se uspije navesti Rusiju da se svojim obraenjem
istovremeno politiki prikloni ovoj koncepciji geopolitikog razvoja? Odgovor je taj da se ve samim
obznanjivanjem ovakvog plana i makar i minimalnom realizacijom ipak pokreu odreena zbivanja
u Rusiji po osnovi neposrednog susjedstva Rusije kao one drave i naroda koji predstavljaju istonu
stranu koja se u bliskom produetku naslanja na katoliki graniarski pojas Jadran Baltik. Kako je
jednoj Italiji u interesu da se prikljui da bi izala iz prometne izolacije te se spoji sa istokom-sjeveroistokom Europe, ali i dalje preko Urala s ruskim azijskim dijelom s posebno vanim osloncem na
Srednju Aziju, tako je jednako i Rusiji u njenom interesu uspjeno izii na toplo more povezivanjem s
graniarskim pojasom koji upravo zbog svoje prethodno utvrene suradnje nema osnove za strah od
ruske nadmoi. To se posebno odnosi na Poljsku koja u tom sluaju nije sama naspram Rusije nego u
savezu sa svim graninim narodima koji tako okupljeni predstavljaju i vie nego ravnopravnu protuteu Rusiji. Pogotovo ako se uzme u obzir da se i Ukrajina uraunava u ovoj kalkulaciji kao imbenik
stabilnosti i opeg interesa za tu koncepciju iz istih razloga kao Italija i Rusija.
Drugi initelj koji neizbjeno nagoni Rusiju da se prikloni Podunavskom ili Jadransko baltikom
savezu je Kina koja predstavlja preveliku i praktiki neobranjivu prijetnju Rusiji na njenoj najslabijoj
toki: dugakoj kopnenoj granici, a koja je ujedno i najslabije naseljeno podruje (skoro pusto u odnosu na svoju prostranost) tako da se ve sada odvija postupno kinesko osvajanje Sibira pukim migracionim dolaskom Kineza na pusta sibirska podruja. Jo ako se u sve ukalkulira poznata anglo-amerika
prepredenost kojom e se oni sami htjeti jednim udarcem rijeiti jednako problema obnovljene i jake
Rusije koji tek moe nastupiti, kako i problema Kine kao velesile koja je ve sada na sceni.
Kao to je ve jednom odigrana karta sukoba dvaju divova kada se uspjelo u tome da se SSSR i Trei
rajh (Hitler nasuprot Staljina) meusobno ratujui toliko iscrpe da poslije tog sraza nije bio nikakav
problem anglo-ameriko-cionistikoj vezi ostati na vrhu svjetske ahovske kombinatorike. Sada se
planira sukobiti Rusiju i Kinu, ali opet tako da na kraju nema jednog odreenog pobjednika nego da
se meusobno toliko razore i iscrpe da oporavak jednih i drugih zahtijeva opet jedno due vremensko
713

Untitled-1.indd 713

10/23/06 8:12:39 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

razdoblje. Rusija nije sama sposobna oduprijeti se tim planovima koliko se god to ona trudila jer e
na kraju zakulisni manipulatori sve dovesti pred gotov in i ostati e jedino ratna opcija sukoba Rusije
s Kinom. Jedino to moe te paklene planove poremetiti je da posrnula Europa i jednako tako nedovoljno snana Rusija vide svoju budunost u obostranoj slozi. Ako ne cijela kontinentalna Europa, kao
poetni saveznik Rusiji je dovoljna i podrka Podunavskog katolikog pojasa Jadran Baltik, a kada
takva veza pokae djelotvornost pada i Zapad i Nordijski sjever moderne neopoganske Europe. Ako
ne padaju, onda u svakom sluaju postaju marginalna i beznaajna podruja bez prosperiteta i s cijelim nizom nerjeivih problema koji proizlaze iz njihove izolacije od europske kranske obnove.
Da je tona ova tvrdnja, da e se htjeti istovremeno rijeiti problem Rusije i Kine, te dvije potencijalne
ugroze anglo-ameriko-cionistike svjetske dominacije, potvruju rijei napisane od jednog od glavnih proroka zla iz njihovih redova: Henrya Kissingera. Kissinger je svojevrsni glasnogovornik stratekog djelovanja cijelog anglo-ameriko-cionistikog bloka, ali prvenstveno SAD-a kao osnovne poluge
koja djeluje u cilju ostvarenja Novog svjetskog poretka i zato njegov nagovjetaj budueg djelovanja
ima svu potrebnu teinu i legitimitet, a i sami dogaaji ga potvruju takvim. Tako u vezi s potencijalnim ugrozama za SAD Kissinger pie:
S geopolitikog stajalita Amerika je otok udaljen od najvee kopnene mase Euroazije, a resursi toga
podruja i broj stanovnitva znatno nadmauju one Sjedinjenih Drava. Strateka opasnost za Ameriku,
bez obzira doe li do pojave novoga hladnoga rata ili ne, lei u mogunosti da jedna od euroazijskih sila,
bilo europska ili azijska, ostvari dominaciju na tom podruju. Takva bi skupina bila u mogunosti nadmaiti Ameriku na gospodarskom planu, a na kraju i vojno. Takvoj bi se opasnosti trebalo oduprijeti, ak
i u sluaju da dominantna sila djeluje blagonaklono, budui da bi se u sluaju promjene namjera te sile
Amerika mogla nai u situaciji bitno smanjenih mogunosti uinkovita otpora, te stoga izgubiti utjecaj
na razvoj dogaaja. (H. Kissinger: Diplomacija, str. 764).
U ovome citatu moe se puno toga tako jasno vidjeti. Kao prvo se vidi promiljanje o tome da je svojom
pozicijom SAD ogranien u mogunosti da ovlada svijetom jer je jedino vrsto povezan sa zapadnom
hemisferom to obuhvaa obje Amerike, a to je do Prvog svjetskog rata bilo i strogo podruje utjecaja
po tzv. Monroevom doktrinom. Sada kao osvajau cijeloga svijeta SAD-u preostaje djelotvorno staviti
pod nadzor Euroaziju, ali za izvesti tako neto ne smije se dopustiti ikome drugome da dovoljno izraste u snazi, a jedine potencijalne drave koje se tu nameu kao mogue opasnosti jesu Rusija i Kina.
Svaka sa svojim potencijalnim saveznicima i zonama utjecaja, naravno. Pohod na Sredinju Aziju koji
se trenutno ostvaruje od Afganistana do Iraka ima svrhu da se SAD pozicionira u sredini Euroazije i
tako se postavi kao onaj koji moe bitno utjecati na razvoj dogaaja manipulirajui s odnosom prema
svome sjeveru Rusiji, ili istoku Kini. Dovoljno je zamisliti jedan potpuno realan razvoj dogaaja
gdje se na bilo koji nain postie obustava dotoka nafte Kini, koja onda dobiva neutaivu nudu za
osvajanjem naftnih izvora, a kako su ona na njenom istoku pod nadzorom SAD-a, okree se prema
slabije branjenom podruju: na sjever prema Sibiru, tj. na Rusiju. U toj paklenoj logici navoenja na
rat svoje mjesto ima Iran koji predstavlja onaj jeziac na vagi koji odluuje kada se Kina dovodi u stanje strateke ugroenosti prestankom dotoka iranske nafte i plina. Zato uope nije upitno da li e SAD
krenuti na okupaciju Irana, nego je samo upitno kada e krenuti u agresiju. Pitanje kada, posebno je
teko odrediti zbog nepovoljnog razvoja dogaaja u Iraku koji se nije uspjelo pokoriti kroz nametanje
marionetskog reima koji bi mogao na sebe preuzeti okupaciju te tako osloboditi vojne snage SAD za
pohod na istok, tj. na Iran.
Slini scenario uskrate nafte koji onda navodi na militaristiku ekspanziju bio je odigran u sluaju
Japana, samo je tada cilj bio da se isprovocira napad na SAD, kako bi iste mogle uskoiti u Drugi svjetski rat s medijski mobiliziranom javnou na svojoj strani. Pa, zaboga, ilo se braniti od pokvarenog
agresora i za takav rat se nalo dovoljno motiviranosti meu naivnom svjetinom unutar SAD. Jednako
kako je i ovaj rat protiv terorizma prikladno doao ba u vrijeme kada je trebalo postii osvajanje
euroazijskog centra.
Takoer je jednako tako sukladno zbivanjima iz razdoblja pred izbijanje Drugog svjetskog rata ak i
to to trenutno Rusija i Kina razvijaju svoje odnose u svim podrujima, od gospodarstva pa do neposredne vojne suradnje izraene u zajednikim vojnim vjebama koje predstavljaju presedan u rusko
714

Untitled-1.indd 714

10/23/06 8:12:39 AM

Organizacija Ministarstvo vanjskih poslova

kineskim odnosima. Upravo je takav tijek zbivanja bio izmeu SSSR-a i Treeg rajha, a dostigao je
vrhunac transferom vojne tehnologije iz Njemake u SSSR, zajednikom obukom i na kraju sporazumom Molotov Ribbentrop. Sve je izgledalo idilino, ali je neminovnost izvan tog saveza upuivala
na neizbjean sukob jer je obima ponestajalo opcija i na kraju su svedeni jedno na (tj. protiv) drugoga.
Washington i London su se pravili nevjetima i stajali sa strane sve dok nisu obje strane dobro iskrvarile tako da onda mogu s lakoom odrediti budue uvjete mira.
Isto tako, po istim naelima, odigrava se na prostoru Euroazije jednaka drama s izmjenjenim ulogama
jer Kina sada zamjenjuje Hitlerovu Njemaku. Nuda za energentima, sirovinama i ivotnim prostorom je nevjerovatno sukladna izmeu Hitlerove Njemake i sadanje Kine pod komunistikom upravom. Obima je rije o njihovom opstanku na vlasti, a nedostatak energenat i sirovin, i to u oba sluaja prvenstveno nafte, nagoni ih da naftu potrae kod jedinog preostalog izvora: Trei rajh kod SSSR-a
prije, tj. Kina kod Rusije sada. I kod Hitlera je bio sukladan sluaj da su arapski izvori bili nedostupni
zbog anglo-amerike prisutnosti i njihove apsolutne dominacije na moru. Njemaka, Rusija i Kina su
drave tzv. hartlanda ili kopnene mase i po tome su upuene na traenje svojih resursa iskljuivo kroz
kopnene pohode i zato je bio neizbjeiv sukob Hitlera i Staljina kao to je po istim naelima neizbjean
i budui sukob izmeu moderne Rusije i Kine.
Kod Kissingera posebno upada u oi njegova zadnja reenica u gore navedenom citatu, jer tu se vidi
da nema mogunosti odstupanja od hegemonistikog pohoda i svega onoga to on zahtijeva. Uope
nije vano ako te gospodarski i vojno ojaane drave nisu prijetnja za SAD kao takve, jer oni su svojom
pukom snagom prijetnja planiranoj globalnoj hegemoniji judeo-masonskih izabranika i zbog toga bez
obzira to uinili rat je prije ili kasnije neizbjean. SAD ne smiju uope dopustiti da netko izraste u
silu koja bi mogla poremetiti planove i tu je jasno vidljiv nagovjetaj preventivnog rata kojeg je sada
kroz agresiju na Irak izveo Bush mlai, a koji je svoj suptilni nagovjetaj imao u Kissingeru skoro cijelo
jedno desetljee prije.
Kao posebno indikativan je jedan nagovjetaj gdje se moe vidjeti koga e SAD preferirati u tome buduem sukobu i tko je odreen za potpuni odstrijel, kao to je to bio njemaki narod kod slino izvedene produkcije Drugog svjetskog rata. Dakle, Kissinger pie par stranica dalje sljedee proroanstvo:
Istodobno se ruskom vodstvu ne smije prepustiti upravljanje interesnom sferom koju carevi i njihovi komesari ele stvoriti oko nepreglednih ruskih granica ve 300 godina. eli li Rusija postati ozbiljan partner
u izgradnji novoga svjetskog poretka, mora biti spremna na disciplinu i ponaanje u skladu s meunarodnim pravilima, a ne samo na koristi koje proizlaze iz takva poloaja. (H. Kissinger: Diplomacija,
str. 770).
Vidi se tu svo licemjerje, jer se Rusiji zabranjuje neto iz razloga da bi to isto mogle ostvariti SAD, a to
to je napisano upravo se najveim dijelom i ostvarilo. SAD je od Rusije skoro u potpunosti preuzeo
nadzor nad navedenim podrujem koje carevi i komesari ele pokoriti ve 300 godina. Jednako se tu
daje otvorena prijetnja Rusiji da ukoliko se potpuno ne pokori, a to znai da se kompletno preda u ruke
financijskoj internacionali i nikada ne postane samodostatnom dravom, Rusija mora biti spremna na
razorne posljedice koje e zbog toga trpiti. Posebno je to podlo kada se zna da se pod navedenom
frazom o ponaanju u skladu s meunarodnim pravilima misli na pravila koja prema pragmatinoj
potrebi definiraju upravo likovi poput Kissingera i njegovih judeo-masonskih kolega koji vode cijeli
projekt hegemonije anglo-ameriko-cionistiog bloka nad svijetom. Kako imaju svjetski medijski monopol mogu ta pravila mijenjati kako ih je volja. Tono onako kako je to opisao Orwell u svom romanu
1984 gdje je dananja istina sutra pretvorena u la i obratno, a bez ikakve reakcije od hipnotiziranih
masa uhvaenih u rvanj stalnog ratnog stanja.
Kod cijele ove spoznaje politike i geopolitike ne smije se ispustiti iz vida onaj uvijek najvie odreujui
faktor, a to je duhovno odreenje ili utvrena kristovska i antikristovska osnova politike i pripadajue
vanjske politike. Mora se znati da je kranstvo primarni razlog zato se Rusiju predvia dovesti u
vee stanje poraenosti i destrukcije nego Kinu koja e u svakom sluaju ostati vie sauvana. Otprilike jednako kao to je SSSR bio manje gubitnik od Treeg rajha ve samim time to je Crvena armija
ula u Berlin, a nije Wermacht umarirao u Moskvu. Zbog svoje kranske, tj. pravoslavne osnove
715

Untitled-1.indd 715

10/23/06 8:12:39 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

Rusija je ona koja mora biti vie destruirana u buduem sukobu s Kinom. Kroz jedan takav poraz i
destrukciju istovremeno i cijela Europa biva dovedena u situaciju da se mora suoiti s dolaskom jedne
nekranske invazije kroz ruske stepe, a to posebno dobiva na znaaju kada se zna kako je porazna
demografska situacija u Europi. Istoj onoj Europi koju ve danas preplavljuju kineski imigranti koji za
svoje izmjetanje dobivaju direktne subvencije od strane Kine. Ovo je na neki nain jedan oblik gospodarsko-socijalnog djelovanja u neprijateljskoj pozadini shvaeno u terminima eknomskog rata kao
predpripremne faze budueg konvencionalnog rata. Kineski imigranti se vrlo indikativno okupljaju
tokastim sabijanjem po svim europskim metropolama i stvaraju neformalne drave u dravi tom
etniko-rasnom homogenizacijom na malom prostoru koji predstavlja bazu za djelovanje na irem podruju. Naravno da se te kineske toke ucrtane na karti Europe povezuju u jednu jedinstvenu mreu
pa tako jo dodatno poveavaju svoju snagu i olakavaju si sve vrste buduih djelatnosti. Pogotovo
kada se sve stavi u kontekst spoznaje da je Europa jedan kontinent staraca koji ni sada nije pretjerano
sposoban oduprijeti se navali demografski propulzivnijih etnikuma, a posebno to nije u sluaju ruskog
posrnua i dolaska utog mora preko Urala. Naravno da Kissinger nigdje ne spominje duhovne motive svoje ideologije, ali ne treba biti naivan kod itanja njegovih objava o Novom svjetskom poretku.
Antikristovska strana iz koje izvire Kissingerovo nadahnue uvijek se postavlja tako da se usmjerava
prema onim zonama koje su joj najoprenije, a to je jo uvijek Europa, i to Europa zajedno s cijelom
Rusijom, i to ne iz razloga to je kranstvo tamo ono koje je dominantno. Upravo suprotno, u samoj
Europi vladaju i dominiraju nekranske i neopoganske ideje, ali ono to je konani cilj ovog pohoda
na Europu je Vatikan sa Svetim Ocem koji predstavlja posljednju moralnu vertikalu u svijetu i ta se sitna toka na karti svijeta mora pod svaku cijenu i na bilo koji nain izbrisati da bi ona druga, nazovimo
je antitoka, u Jeruzalemu kroz obnovljeni Hram mogla u svijetu zasjati svojim punim iluminatskim
sjajem. Bez prethodnog razaranja Vatikana, i to doslovnog razaranja kao i onoga virtualnog, nema
mogunosti tom iluminatsko-luciferjanskom sjaju iz novoobnovljenog Hrama (Hrama Novoga Doba
jedan od prikladnih naziva) da zablista svojim lanim sjajem nad svijetom. Nema mogunosti tim
sjajem zaslijepiti ovjeanstvo dok se prethodno ne izbrie Vatikan sa Svetom stolicom.
Kao poslijednji citat i prikladno prorotvo dolazi onaj koji se tie Njemake i odnosa prema njoj kao
potencijalne ugroze Novom svjetskom poretku:
Nijednoj zemlji nije cilj da Njemaka i Rusija postanu glavni partneri ili glavni suparnici. Ako te dvije
zemlje postanu suvie bliske, javlja se opasnost kondominija, a u sluaju svaa i sukoba izmeu njih,
Europa bi se mogla nai u jo ozbiljnijoj krizi. I Americi i Europi u interesu je izbjei sukobljavanje i natjecanje neobuzdane nacionalne politike Njemake i Rusije u srcu Europe. Bez amerike pomoi, Velika
Britanija i Francuska ne mogu odrati politiku ravnoteu u Zapadnoj Europi u Njemakoj bi mogle
ponovno ojaati nacionalistike tendencije, a Rusija u tom sluaju ne bi imala globalnog sugovornika.
Bez bliskih veza s Europom, Amerika bi mogla i psiholoki, kao i geografski i geopolitiki postati otok
udaljen od obala Europe. (H. Kissinger: Diplomacija, str. 774).
Ovdje je obznanjeno da za budue planove Njemaka mora ostati u stanju nacionalne eutanazije u
kakvom je sada jer bilo kakvo destabiliziranje, koje opet ima utjecaja na Rusiju, rui planirani sukob
Kina Rusija, a to je sukob koji predstavlja strateki imperativ. Ne smije se Rusija ojaati savezom s
Njemakom kako ne bi postala prejakom za Kinu i tako Kinu usmjerila prema Srednjoj Aziji koju okupiraju vojne snage SAD-a. Isto se tako ne smije Rusija oslabiti sukobom s Njemakom jer bi onda Kina
postigla prelaganu pobjedu, a to isto nije dopustiv razvoj dogaaja jer time Kina postaje (pre)velikom
silom. Ono to se eli je da Europa pod Londonom i Parizom kao odravateljima politike ravnotee
ostane ovakvom kakva je i svojom podlonou odrauje predvienu ulogu u sukobu Rusije i Kine
koji se lukavo namjeta.
Znajui kako razmiljaju oni koji predstavljaju najvii vidljivi vrh judeo-masonskog tijela, a Kissinger
je nesumljivo jedan od njih, moemo vidjeti kako se savreno uklapa prije detaljno iznesena vanjskopolitika orijantacija Hrvatske kao one kockice koja pokree kransku obnovu Europe u sferi politike,
pa tako i vanjske politike. Kada se kae savreno, misli sa na nain da upravo radi sve ono to hegemonisti ne ele da se ostvari, a jedna od posljedica uspostave Jadransko baltikog ili Podunavskog
katolikog saveza je u tome da isti poslui u cilju povezivanja Njemake i Rusije. Njemaka je jedan ukopljeni div i nema snage da se sama nacionalno razvije u potentnu naciju sve dok ne dobije dovoljno
716

Untitled-1.indd 716

10/23/06 8:12:40 AM

Organizacija Ministarstvo vanjskih poslova

jake impulse izvana. Isto tako i odnos Njemake prema Rusiji dobiva drugaiju konotaciju kada se temelji na kranskoj ideji i po tom kamenu zaglavnom izbjegava se pad u poganski nacionalizam kojim
bi se oivjelo stare aveti prolosti. To isto se odnosi i na Rusiju koja takoer ima povijesne potekoe
u odnosima prema svojim neposrednim zapadnim susjedima. Kada se postigne spajanje Njemake i
Rusije preko mosta stvorenog katoliko-kranskim koridorom Jadran Baltik moe se ustvrditi da je
Europa judeo-masonskih graditelja definitivno pala i samo se treba dalje orijentirati po prije navedenim pravcima djelovanja. Ostatak Europe se ili mora prikljuiti, ili sam sebe staviti u izolaciju ukoliko
i dalje inzistira na podlonitvu SAD-u i Velikoj Britaniji s Izraelom u pozadini.
Posebno je tu u svemu ovome promiljanju pitanje Francuske neizvjesno zbog njenog potonua u teko bezbonitvo i masonsku premreenost visokog stupnja. Jer u Francuskoj je locirana mrea Velikog
Orijenta kao posebno formiranog masonskog reda namjenjenog upravo tome da se koristei u prvom
redu francusku naciju nju najprije odvrati od njenog katolicizma i kroz jedno specifino ateistiko
masonstvo orijentira na posve besmisleno ovladavanje kontinentalnim euroazijskim istokom. Zato
ime prikladno (veliki orijent = veliki istok) odreuje tu usmjerenost djelovanja prema istoku, ali istovremeno zaziva poganske principe koji se utemeljuju na duhovnosti istonjakih kultova povezanih
sa suncem i izlaskom sunca na istoku. Tako veliki istok ujedno navjeuje veliko prosvijetljenje koje
dolazi onima koji se iniciraju u tajne obrede (na istoku izlazeeg) sunca te se prigodno uspinje na
nebeske visine i zauzima boansku poziciju nad svijetom. Ne samo to, nego je na tim protubojim i
oigledno luciferijanskim naelima Francuska konstantno duhovno i nacionalno intenzivno upropatavana od Francuske revolucije pa sve do danas. Zato nije za uditi da je takva Francuska pravo leglo
(pseudo)anarhokomunista i svih ostalih mrzitelja Boga koji su jo k tome izveli svoj uveni sartistiki
mar kroz institucije te tako sebi priskrbili mo da djeluju u skladu sa svojim protubojim svjetonazorima. Istina je da se javlja odreena reakcija na takvo stanje u Francuskoj, ali teko je procijeniti
koliko je ta reakcija vrijedna da sama od sebe i bez poticaja izvana uspije u svojim tenjama. Ipak, ono
to se moe s velikom sigurnou pretpostaviti je da kada se izmjeni Europa istono od Francuske,
ili sa suprotne obale Rajne, te antiboje snage unutar nje izgubiti e znaaj koji sada imaju i na upranjeno mjesto koje ostaje iza njih mogu doi oni koji potom i Francusku svrstavaju u kranski tabor
obnovljene Europe. Moglo bi se takoer rei da kada se preobrati veliki orijent, tj. doslovno shvaeno
kada se dogodi preobrazba na velikom istoku koji se nalazi u odnosu na Francusku, preobratiti e se i
sama Francuska. To da Veliki Orijent koji djeluje na zatiranju kranske vjere i bogobojaznosti kao takav biva poraen od velikog istoka koji se vratio u svoje kransko poslanje, ima svoju simboliku koju
nije za previdjeti. Poseban problem koji je u Francuskoj najizrazitiji u cijeloj Europi, je najvei udio
imigrantske populacije to predstavlja dodatnu potekou za francuski narod jer je time ostvareno dodatno optreenje na unutarfrancuske meuljudske odnose. I nije to nimalo sluajno tako. Time je od
Francuske napravljeno jedno potencijalno arite sukoba na rasnoj, vjerskoj i etnikoj osnovi, a koje
zakulisni manipulatori uvijek mogu raspiriti onda kada im to odgovara. Ipak, to su sve sporedni problemi s kojima se ponajprije mora suoiti i rijeiti ih francuska nacija, a pozitivno i pravedno rjeenje
jedino je mogue onda kada se od sredita ateistikog Velikog Orijenta Francuska transformira u ono
to je nekad davno bila: prvu ker majke Crkve. Tada kada se to dogodi i Francuska ue u tabor ujedinjene kranske Europe onda je sama ta Francuska dovoljna da parira eventualnoj ugrozi europskog
kontinenta koja bi mogla doi iz Engleske, odnosno od anglo-amerikih snaga. Na neki nain ponovno bi se ponovila tzv. tvrava Europa, ali sada ne na Hitlerovom antikranskom konceptu, nego na
konceptu kranskog bratstva i ljubavi meu narodima Europe. Jedne preobraene Europe koja se ne
plai svojeg mjesta u povijesti i pripadnom svretku vremena kada jednom doe.
Kako je ve reeno, Njemaka, eventualno, po mogunosti i Skandinavija, i na koncu Francuska kao
posljednja u nizu, prije ili kasnije dolaze u to stanje da kada vide da je preobraena Rusija makar i zainteresirana za prodor na jug i na koncu u Afriku preko Sredozemlja, a da je u saveznitvu s graniarskim
zemljama vertikale Jadran Baltik sposobna oduprijeti se Kini, onda se silom faktikog stanja moraju
prikloniti ukoliko i sami ele za sebe ostvariti koristi. Ta se tenja za traenjem primarno materijalne
koristi, a tek potom i duhovne komponente ljudskosti, stvara prvenstveno u nezadovoljnim narodnim
masama koje odjednom vide jednu alternativu postojeem sekularnom liberalno-kapitalistikom sustavu. Kao i kod Italije, i tu je kljuno medijsko prezentiranje novonastale situacije narodnim masama
Zapada koje onda svojim tenjama utjeu na promjenu u tim zemljama. Najednom, kada se ovako
717

Untitled-1.indd 717

10/23/06 8:12:40 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

kako je maloprije opisano posloe figure na svjetskoj ahovskoj ploi, cijela svjetska geopolitika situacija postaje radikalno izmijenjenom na tetu anglo-ameriko-cionistikog saveza.
to znai ta geopolitika promjena koja nastupa i kakva je osnova za tvrdnju da to uope ima ikakve
posljedice za ono to se dogaa na centralnom polju svjetske povijesti: na Svetoj zemlji s Jeruzalemom
i Hramom kao tokama sredita? Ako se pogleda hipotetska situacija koja tu nastaje onda se moe
zapaziti da je anglo-ameriko-cionistiko djelovanje usmjereno prema ovladavanju srednjeazijskim
prostorom koji je produen na zapad sve do Hrvatske koja predstavlja jednu krajnju toku, a na istoku
do Filipina kao druge krajnje toke. To ustvari predstavlja samo produetak one okomice na liniju
Jadran Baltik izraene linijom Triglav Vardar kao sastavnice cijeloga pravca Hrvatska Filipini.
Odnosno, to je prostor nekadanjeg puta svile koji i danas ima svoje povlateno mjesto u geopolitikom promiljanju. I tu se vidi oprenost kransko-katolike nasuprot judeo-masonske koncepcije
svijeta. Hrvatska i Filipini su dvije krajnje toke tog stratekog pravca ili puta svile kojim se ovladava
te su ujedno i jedini katoliki prostori, a ono to se nalazi tono u sredini tog poteza i to predstvlja
glavni plijen je preteno islamsko podruje sredinje Azije, Bliskog i Srednjeg istoka. Tu, u samom
sreditu Euroazije su zastupljeni jednako vrijedni izvori nafte kao osnovnog energenta dananjice (plin
je tu takoer u igri) i izvori pitke vode kao strateke sirovine sutranjice kojoj e vrijednost ubrzo
na svjetskim burzama nadmaiti onu od vrijednosti nafte. Tu su i oni razlozi koji su neposredno povezani s pitanjem Jeruzalema i Hrama te se pokoravanjem islamskih drava na tom podruju ujedno
osigurava mogunost daljnjeg djelovanja na izgradnji Novoga Hrama na starome mjestu. Ono na to
anglo-ameriko-cionistika koalicija nije raunala je da to pokoravanje islamskog elementa nee ii
ba onako kako su planirali i to ih sada kota neplanirano produenog angamana na teritoriju Iraka
kojem se ne nazire skori kraj. Usmjerenost i zaglavljenost na tom podruju upravo otvara mogunosti
djelovanja za prokranske snage ili za katoliko-pravoslavnu alijansu na ostalim svjetskim lokacijama. Odnosno, na navedenom smjeru prema Africi direktnim angamanom, i u Latinskoj americi
indirektnim uplivom kroz povezivanje sa zemljama iz tog podruja. Istovremeno se ide i prema punom ukljuenju Rusije u cijeli geostrateki projekt te kada se sve to jednom postigne onda pogledom
na kartu svijeta vidimo da je anglo-ameriko-cionistiki savez koji se zaglavio u ivom pijesku irake
pustolovine zbog htijenja da kroz centar Euroazije ovlada njome u cjelosti, sada najednom doveden u
veliko globalno okruenje to nije neto previe pogodno za njih. Naravno, pretpostavka za sve opisano je da se najprije uspije preokrenuti politiku situaciju i stanje saveznitva drava u Europi na nain
da se uspostavi katoliki graniarski pojas Jadran Baltik, postigne preobraenje Rusije i onda dalje
ide na velikoj kranskoj obnovi Europe. Moe se takoer rei da se ide na kransku obnovu Euroazije
budui da se Rusiju pretpostavlja sastavnim i neodvojivim dijelom Europe, a Rusija je ona koja tu istu
Europu zajedno s njenim pretpostavljenim kranskim bitkom unosi iznad cijele Sredinje Azije, sve
do Pacifika. Dolaskom u zonu Pacifikog prstena dolazi se i do mogunosti ostvarenja utjecaja u tom
prostoru, a koji je bio van djelotvornog dosega katolike Europe jo od vremena odlaska panjolske iz
Filipina i agresivnog ulaska SAD-a u Filipine vojnom okupacijom koja traje sve do danas. Odnosno,
referirajui se na ono to pokree cijeli proces, najosnovnija pretpostavka takvog razvoja dogaaja je
opstanak slobodne i suverene hrvatske drave koja svojim obraenjem i totalnim posveenjem Kristu
i Mariji sve to najprije sama pokree.
Sada, kako stoje stvari u svijetu, hegemonistika sila anglo-amero-cionizma koja se angairala na podruju Srednjeg istoka (Irak) i Sredinje Azije (Afganistan) rauna na to da nee doi do bitnijih poremeaja u ostatku svijeta i da e svi mirno ili nezainteresirano promatrati kako oni odrauju svoju nakanu. U stvari, planeri globalnog porobljavanja raunaju da nee doi do ikakvih poremeaja unutar
Zapada (prvenstveno Europe) kojeg smatraju duhovno poraenim i porobljenim u okove nevjere. Ili
reeno jezikom diplomacije stabilnim. Ono na to najmanje raunaju je to da im ona podruja koja
smatraju definitivno svojima i koja im ak neposredno potpomau u njihovim neasnim radnjama
promijene stranu. To se odnosi na podruje Europe sa svojom EU kao institucionaliziranim otpadnitvom od Spasitelja i zato je poetno diplomatsko djelovanje najprije usmjereno na europske zemlje s
kojima je Hrvatska neizbjeno upuena po svim initeljima koji odreuju hrvatsku politiku.
Uspjenim odraivanjem posla u Europi, a to znai formiranje opisanog diplomatskog saveza meu
narodima u pojasu Jadran Baltik, nainjen je najtei dio posla i svojevrsno probijanje leda. Kada
718

Untitled-1.indd 718

10/23/06 8:12:40 AM

Organizacija Ministarstvo vanjskih poslova

to jednom uspije onda se ostalo odvija po svojoj unutarnjoj logici i poput lavine koja je na poetku
jedna mala gruda pretvara se u nezaustavljivu masu. Za taj poetak, za to probijanje leda, dovoljno je
ak uspijeti u tome da se poveu samo zemlje junog dijela pojasa, tj. Hrvatska, Maarska, Slovaka,
eventualno i Austrija. Za poetak to je sasvim dosta i ta koalicija predstavlja dovoljnu snagu da se
moe bitnije utjecati u sveukupnoj europskoj politici, htjela to ta nakaradna EU tvorba ili ne htjela.
Jezikom metafore, ovo saveznitvo predstavljalo bi napuknue leda, taman prije nego to ga se uspije
skroz probiti.
Namjerno se u cijeloj ovoj koncepciji ne spominje Slovenija iako je potpuno prirodno da se ona nae
jednako tako u prvom valu meudravnog povezivanja zajedno s Austrijom, Maarskom i Slovakom.
Razlog je u tome to je Slovenija i njena politika elita svim srcem zaigrala na kartu otimanja hrvatskog
teritorija i ostvarivanja svojih sitniavih interesa na raun Hrvatske, sve opet u suglasju i podrkom
Italije, a iza ega stoje i sve skupa zajedno nahukavaju Englezi kojima je dana zadaa odraivanja
prljavog posla u Europi. Sloena je ta kombinatorika, ali takva je kakva je, i kao u ahu treba znati uvidjeti sve mogue kombinacije, prepoznati onu koja je na djelu i prikladno odgovoriti svojim potezima.
Slovenija se zato mora najprije dobrano izgnorirati, i to sve dok dogaaji koji se odvijaju uokolo nje
ne navedu Sloveniju i Slovence na to da se nanovo izmisle i dobrovoljno krenu graditi svoju kuu
na novim temeljima, a ne na ovome to im nee donjeti nita dobroga. Otprilike je ovo slino prisupu
kao to je opisano u odnosu s Italijom. No, vie o odnosima sa Slovenijom malo kasnije, kada e se
detaljno govoriti o odnosima sa svim neposrednim susjedima i to je Hrvatskoj konkretno initi po
tim pitanjima. U svakom sluaju, u ovom konceptu pojasa ili vertikale Jadran Baltik, Slovenija se
podrazumijeva kao sastavni lan, ali za to mora svojevoljno promijeniti svoju unutarnju sadrinu, a
to se odnosi na njenu politiko-gospodarsko-kulturnu elitu koja je potpuno okrenula lea katolikom
bitku slovenske nacije i time je izvrgla najgoroj moguoj opasnosti. Kada se jednom dogodi povratak
Slovenaca kao nacije i Slovenije kao drave u okvire katolike vjere, a odbaci se sada toliko prigrljeni
EU ateizam, agnosticizam i sve ostale nekranske izmiljotine, onda e se bez potekoa uspostaviti
i prikladno saveznitvo na korist svima. To nacionalno obraenje od nekranskog prema kranskom jednako vrijedi za sve narode, da ne bude zabune, ali najvie vrijedi za nas Hrvate. Uostalom,
kako se to obraenje jedne nacije na vjeru ima izvesti u svojoj dravotvornoj formi, u svojem institucionalnom izrazu, i je osnovni sadraj ove knjige. Ovdje se samo u okviru vanjske politike i diplomacije
kao teme ovog poglavlja naglaava da nakon to ta preopbazba poe za rukom Hrvatima na nain koji
je iznesen na velikom broju stranica ove knjige, isto se oekuje i od ostalih, pa tako i od sada dobrano
(neo)poganizirane i zavedene Slovenije.
Ima jo jedna stvar koja ide na ruku Hrvatskoj u ovoj koncepciji Podunavskog katolikog pojasa od
Baltika do Jadrana, a to je da se time u prvoj fazi iskljuuje (ili preskae) Srbija kao bitni element u odnosu prema Rusiji, a jednako tako i prema cijeloj regiji. Nije to dobro zato to se planira nekakva izolacija Srbije i Srba zbog neke mrnje, nego zato to je u Srbiji jo previe prisutno velikosrpsko ozraje
prikladno podupirano iz svjetskih centara moi (London, Pariz) i nije se dogodila potrebna katarza
kojom bi oni vidjeli da ne smiju biti zavedeni od Londona i Pariza, jer Srbima samima to ne donosi dobre plodove. Srbija kao izrazita figura Londona i Pariza postaje potpuno perifernim pitanjem jednom
kada se uspostavi vertikala od Hrvatske do Litve, a to je bitno zbog buduih planova prema Rusiji koja
onda sama mora takoer uvidjeti da London koristi Srbiju kako bi to bolje mogao kontrolirati Rusiju i
manipulirati Rusijom prema svojim hirovima. Rusija je potpuno nepotrebno optereena potrebom da
pod svaku cijenu zastupa srpske interese, a koji Rusiji nita ne donose osim praznih fraza o bratstvu,
ak i bez jedinstva. Lano je to bratstvo, pogotovo od strane srbijanske elite koja je u slubi iskljuivo
Londona i Pariza te lukavo koristi kod Srba kao pravoslavnog naroda njihovu tradicionalnu nacionalnu romantiarsku usmjerenost prema pravoslavnoj Rusiji, a sve kako bi tu istu Rusiju preveslali i na
koncu oslabili u skladu s njihovim protubojim interesima.
Kada se ovdje sada toliko odreeno iznose planovi po kojima bi se moralo raditi treba takoer naznaiti mogunost da se nita ili vrlo malo od svega navedenog stvarno i obistini. To je tako zato jer mi
ne moemo znati kada i kako e se ostvariti volja Boja i ovi planovi su samo jedna matrica budueg
rada koji sada, u ovom trenutku i ovim okolnostima, izgleda najidealnijim djelovanjem. Stotine drugih
stvari se mogu dogoditi koje mogu planove pospjeiti ili onemoguiti. Mogu se npr. desiti dogaaji
719

Untitled-1.indd 719

10/23/06 8:12:40 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

poput promjene stanja u panjolskoj na nain da se obnovi frankistika ideja na neki novi nain kojim
bi se sprijeilo trenutno rapidno propadanje panjolske nacije koje je daleko pogubnije od nekadanjeg
laganog umiranja panjolskog imperija. Isto tako moe se dogoditi iznenadna promjena u Meksiku po
slinom obrascu koji je vien u Venecueli, to opet dovodi do radikalno novog odnosa snaga u svijetu
i stvara jo vee optereenje hegemonistikim planovima SAD-a. Ili bilo to drugoga ovakvog tipa, ali
i neto suprotno to bi otealo protuhegemonistiku frontu, poput uspjeha SAD-a da svrgne Chaveza
i sl. Bilo kako bilo, sve treba spremno prihvatiti i nita od toga nema uinak kojim e se uspijeti sprijeiti prorokovano obraenje Rusije i onda s tim preokretom pripadajueg razvoja dogaaja u svijetu.
Ono to se mijenja i to je trajna nepoznanica je vrijeme i toni slijed dogaaja, ali se krajnji rezultat
nikada ne moe izmjeniti i po tom saznanju trebamo imati svoju unutarnju sigurnost u svojem radu,
a pogotovo kada se suoimo sa neizbjenim tekoama koje bi mogle izazvati dvojbe o ispravnosti izabranog puta. To je put nasljedovanja nosaa kria koji podrazumijeva da se sa vjerom izdri razdoblje
vremenite patnje s pripadajuim padovima kako bi se nakon posrtanja pod kriem ponovno ustalo i
tako zadobilo vrijedan plod koji iz patnje jedino i raste.

UN kao sjeme budue svjetske nadvlasti

Na kraju ovog opeg dijela koji je pokuao obuhvatiti globalnu geostrateku zadau koju treba zastupati Hrvatska, potrebno je jo neto rei o neemu to je cijelo vrijeme svjesno preueno. Radi se o
UN-u i o tome da se objasni hrvatsko stajalite prema toj instituciji.
U biti tu nema potrebe puno govoriti, jer se na UN treba gledati kao na jednu instituciju koja je po svojem stvaranju ve bila predviena ostvarivati ulogu zakonsko-pravne prethodnice budue jedinstvene
svjetske nadvlade. Ve sam naziv UN Ujedinjeni narodi govori o potpuno neprihvatljivom konceptu svjetske politike jer se nagovjetava nekakvo budue ujedinjene razliitih naroda u jednu jedinstvenu cjelinu. Isto kao i u sluaju EU ili ujedinjene Europe koja eli postati velikom talionicom naroda, ali
uvijek se sve to radi iskljuivo na svjetovnim principima s potpunim iskljuenjem boanskoga. Zato je
od UN-a potrebno uiniti veliki odmak i svoje lanstvo u njemu svesti na puko sudjelovanje kroz koje
se omoguuje komunikacija meu razliitim dravama na jednom mjestu i nita vie od toga. Najgore
je upasti u obrasce kojim se UN-u daje legitimitet u odluivanju nad suverenim pravima drugih drava, a to je upravo prisutno kroz koncepciju Vijea sigurnosti koje je jedino ogranieno postignuem
suglasja izmeu pet stalnih lanica s pravom veta. Ukoliko suglasnost postoji, prema ovakvom obliku
UN-a koji sada postoji, dozvoljava se nametanje nekakvih rezolucija koje se onda nameu kao navodno obvezujue. To je posebno indikativno na primjeru agresije SAD na iraki suverenitet gdje nai, ali
i svjetski, tzv. dravnici, posve nebulozno ponavljaju kako za napad na Irak nije donesena pravovaljana
rezolucija Vijea sigurnosti i to je ono to ih suspree od toga da se otvoreno ukljue u agresiju. Kao
da bi injenica da se radi o agresiji i obinom imperijalistikom pohodu bila izmjenjena da je kojim
sluajem bilo suglasja meu petoricom iz Vijea sigurnosti? Nepravda je nepravda i sloga monika oko
neega ne ini to neto istovremeno legitimnim ili pravednim.
Stoga, UN treba koristiti kao korisno sredstvo komunikacije meu narodima putem predstavnika
vlastodraca kada je to god mogue, ali nipoto se ne smije dopustiti davanje ikakvog legitimiteta
svakom pokuaju ograniavanja nacionalnog suvereniteta. tovie, mora se djelotvorno zalagati za izmjenu ovoga i ovakvoga UN-a koji je osmiljen da daje blagoslov silnicima i podjarmljuje male i slabe
ovoga svijeta. Treba se zalagati za svjetsku instituciju u kojoj e se moi razgovarati i dogovarati na
ravnopravnoj osnovi bez prijetnji tapom ili podmiivanja mrkvom, kako se otvoreno naziva osnovno
naelo vanjske politike hegemonista modernoga doba. Prevedeno to znai: Ili ga kupi ili ga istuci, ali
nemonik monika sluati mora. Ta budua svjetska organizacija trebala bi imati i promijenjeno ime
uz promjenu svojeg ureenja, ali izmjena imena dolazi nakon izmjene iznutra i ostvarenja preobrazbe
koja e ii prema naelu pravednosti meu narodima, a ne na naelu sile. Tada e se lako osmisliti i
samo od sebe e se izroditi ime koje onda prikladno opisuje izmijenjeni UN. ak je i ono prethodno
ime Lige naroda bilo prihvatljivije i imalo je u sebi sadraj koji nije tako izrazito globalistiki u smislu
da toliko otvoreno namee neku buduu svjetsku nadvladu.
Jednako je tako posve neprimjeren odnos koji se sada i medijski i protokolarno pridaje osobi koja
720

Untitled-1.indd 720

10/23/06 8:12:41 AM

Organizacija Ministarstvo vanjskih poslova

obnaa funkciju glavnog tajnika UN-a. To je najobiniji sitni inovnik koji je tu postavljen od strane
velikih sila sa presudnim utjecajem SAD-a i nema nikakvu teinu, a ponajmanje ima moralnu dosljednost. Na svojoj smo koi to najbolje osjetili kada je famozni Butros Butros bio glavni tajnik i koliko
je svojim ponaanjem samo sluio glavnim ratnim producentima. Nita nije mogao, a jo je manje
htio uiniti to bi bilo na tragu istine i pravde. Samo se nepotrebnim usmjeravanjem panje njegovim
izjavama i kretanjima gubila potrebita fokusiranost na bitne odredine toke kojima se trebalo suprostaviti i to prije ih nadvladati. Ista se stvar odnosi na aktualnog tajnika Kofija koji je uspio jo vie
potonuti u moralnom posrnuu, a istovremeno se, to nije uope loe, cijeli UN-ov upravni aparat
razobliio kao jedna skupina korumpiranih i novca gladnih lopova. Butros Butros ili Kofi, tko god bio i
kako se god zvao, ne radi drugo do li sprovodi naela svojih mentora koji su ga na to mjesto i postavili.
Zato davati im medijsku ili ikakvu politiku vanost znai gubitak energije i nepotrebno zamaranje
ispraznou koju u sebi imaju.
* * *
Kao zadnji dio koji se dotie vanjskopolitikih pitanja dolazi odreenje prema neposrednim susjedima
s kojima smo odreeni na bliskost, svialo se to nama ili ne. Ne samo to, nego treba uvidjeti da je cijelo
okruenje u kojemu se nalazimo takvo po Providnosti pa ga takvim i spoznati. Sigurno je da nije ono
to bi mi htjeli, ali upravo se i radi o tome da svoju volju podredimo Oevoj. Ono to bi mi svojim
ljudskim ogranienjima htjeli nije ono to je stvarno najbolje, kako za nas, tako i za sve ostale. Mora se
biti u pouzdanju da Otac nama eli i daje ono za to On zna da je najbolje pa se takvim mora prihvatiti
i ovo okruenje u kojemu se nalazimo i izvui iz sebe najbolje to moemo da budemo dostojni sinovi.
Sve to izgleda teko ili ak i nemogue nije takovo ukoliko znamo da je Bogu sve mogue i odmaknemo se od naih ljudskih odrednica koje nas ele podjarmiti u svojom neupuenou. Pouzdajmo se u
Svevinjeg i sve dobro koje smo dobili i koje neprestance dobivamo od Njega.
To se kao nita drugoga najvie odnosi na na odnos prema naim neposrednim susjedima, dakle
prema nama blinjim narodima. Kao to je najtee ili najzahtjevnije ljubiti blinje u osobnom smislu,
tako je jednako najtee uspostaviti odnos ljubavi meu blinjim narodima. Puno je lake deklarirati
veliku ljubav prema cijelom svijetu, a pogotovo prema onima koji su daleko od nas, i to je jedna od
glavnih karakteristika modernog antiglobalitstikog kvaziotpora nepravdi, mrnji i ratu u svijetu. Ta
lana ljubav do svojeg ekstrema dolazi kod onih koji postaju nezaustavljivi borci za prava ivotinja
jer njima je previe blizak i sam pojam ovjeka pa da bi ga mogli ljubiti i okreu se ostatku ivih bia
koji po svojoj naravi ostaju beskrajno dalekima pa tako i dovoljno prikladnima za ljubljenje. Svi su
upueni da se u ljubavi dokau i pokau u odnosu na one koji su im najblii, a to je daleko najtee jer
one nama bliske vidimo onakvima kakvi jesu, sa svim manama koje ljudi u sebi imaju. Naravno, i oni
nas jednako tako vide i doivljavaju sa svim naim slabostima i posrnuima. Zato je i kod deset zapovijedi ona kojom se nalae urednost odnosa izmeu djece i roditelja prva u drugom stupcu, tj. onome
stupcu koji se bavi odnosom ovjeka s ovjekom. Najprije se treba ljubiti najblie koje imamo: roditelje
i djecu. Sve ostalo zatim slijedi u koncentrinim krugovima blizine koju imamo u odnosu na druge.
Tako dolazi ira obitelj i bliski prijatelji, suradnici s posla, poznanici, susjedi, itd. Kod odnosa meu
narodima vrijede isti principi kao i kod ovjeka kao pojedinca. Najprije se treba pokazati i dokazati
u ljubavi i miru prema svojim neposrednim narodima, onima koji su najblii, a zatim polako dolaze
na red svi ostali. Takoer, ukoliko se uspije prikladno urediti odnose sa svojim susjedima, tim se vie
legitimiteta i potvrene dosljednosti dobiva kod ostalih naroda. Onda se lijepo vidi da smo uistinu oni
koji stoje iza rijei koje drugima propovijedaju.
Iz svega navedenog vidi se da nije ni najmanje nevano pitanje uspostave odnosa s naim neposrednim susjedima i zato je bitno te odnose izgraditi na vrstoj osnovi istine i pravde kako se ne bi pretvorili u svoju oprenost. Jednako je tako bitno naglasiti da kod toga zalaganja za uspostavom najboljih,
doslovce bratskih, odnosa s nama blinjim narodima, nema zastranjenja u glupost kakva je lana i
neiskrena pomirdba sa figama u depu sa bilo koje strane. Zato je bolje uope nemati nikakve odnose,
izbjegavati se, odnosno zamrznuti ih na najnunji minimum, nego forsirati one odnose koji potiu iz
lai jer ti najlake vode u mrnju i opet novi rat, a to nikome ne donosi dobro. Ukoliko se ne moemo
usaglasiti oko istine i pravde, onda je daleko bolje udaljiti se jedni od drugih i okrenuti se svaki unutar
721

Untitled-1.indd 721

10/23/06 8:12:41 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

sebe i preispitivati se sve dok ne doe do prikladnog suglasja. Evo, u tome tonu se u daljnjem tekstu
daje podrobniji naputak kako sa svakom pojedinom zemljom treba raditi na bratstvu, ali bez jedinstva
koje je bilo prije u Jugoslavijama ili Monarhiji, nego jedino jedinstvo u Isusu Kristu koji nas sve savreno povezuje kao ljude i kao narode.

Hrvatskoj susjedne zemlje i ureenje odnosa sa njima

1. Srbija
Ovo je u svakom sluaju najtei zadatak koji je potrebno napraviti, ali jednako tako moe dati najbolje
plodove ukoliko se u njemu uspije. Ti plodovi nee biti korisni iskljuivo Hrvatskoj ili Srbiji nego bi
imali daleko ire dosege, ali upravo visoka vrijednost tih plodova ini ih skoro neostvarivim. Zato je i
utoliko vie tu potreban udio Nebeskog zahvata ili Boje intervencije kako bi se postiglo nadilaenje
svih vrsta i oblika ljudskih ogranienosti.
Najprije je prikladno dati osnovni pregled dosadanjeg promaenog i tetnog vanjskopolitikog odnosa moderne Hrvatske naspram Srbije. Najoitiji je onaj ljudski element koji je razvidan u nedopustivom meudravnom normaliziranju dok se nije rijeilo pitanje nestalih ljudi u ovom poslijednjem
ratu i cijelom odnosu Srbije i Srba prema tom ratu. Nema tog gospodarskog probitka koji moe opravdati takvo postupanje, pogotovo to je negdje 80 ili 90% nestalih ljudi iz Vukovara to je jedan dodatni
razlog za nepristankom na tu tzv. normalizaciju koja ni nije normalizacija normalnim ljudima.
Druga stvar koja se mora rasistiti je odnos Srbije i Srba prema prolom ratu, a koji je ostao u nekakvoj
sivoj zoni svi smo agresori povijesne slike. I to jo u onim boljim varijantama dok je jednako tako
zastupljeno stanovite kako je na Hrvatskoj nekakva elementarna krivnja za rat zbog toga to je otila
putem samostalnosti. To ima uporite u duboko utisnutom stajalitu da Hrvatskoj nije doputeno uope imati svoju dravnost, tovie, da je nikada nije niti bilo, te po tome Srbija ima nekakvo povijesno
pravo da odreuje na to to Hrvati kao narod imaju pravo. Pogotovo je to jo dodatno potencirano
sluganskim odnosom hrvatskih vlasti prema svjetskim silnicima koji upravo inzistiraju na toj i takvoj
povijesnoj mutei, kako bi sve sveli na nekakav plemenski sukob primitivnih balkanac, tj. na obian
graanski rat koji tako ni nema legitimnost obrane napadnute drave te su svi jednako zloinci. Tu
je uloga Haaga presudna budui da je od Hrvatske nerazumne politike najprije inicirano, a potom i
prihvaeno to sudite lai pa mu je tako dan mandat da napie povijest koju emo jo morati uvrstiti i
u povijesne udbenike za nau djecu jer je to po europskim standardima.
Stvar je tu toliko jasna da ne treba previe razglabati jer bi se podebljala ova ionako predebela knjiga.
Jednostavno, nema dalje pomaka dok Srbija ne doivi unutarnju katarzu u pristupu prema Hrvatskoj,
a to znai da se prizna agresija, odrekne svojih pretenzija na Hrvatsku jednako kao i na BiH, te
kao materijalna potvrda iskrenosti izreenih rijei preuzime obveza naknade ratne tete, ali jednako tako i odreknue od postojanja tzv. Republike Srpske. Ne moe Srbija krenuti na Hrvatsku
s jasnim ciljem grabea teritorij i bogatstv koji se na njemu nalazi i koji svaki teritorij ima sam po
sebi, ljude ubijati i razarati nacionalne vrijednosti pa onda, kada u tome ne uspije, najednom nikome
nita. Ajmo sada biti dobri prijatelji, budimo komije. Tako jednostavno ne moe i to je samo zalog za
buduu agresiju, jer je pouka jasna: moe se pokuati ukrasti i ako se uspije dobro, ako ne, opet dobro.
Gdje se moe dati bolja inspiracija za ponavljanje od nekanjenog djelovanja, makar samo i verbalno
i na razini ideje. Jo se vie sve ovo odnosi na opstanak jedne nakaradne konstrukcije kakva je ta Republika Srpska i od te nepravde koja vapi do neba Srbi i Srbija trebaju dobrovoljno i zbog vlastite
koristi odustati te se okrenuti od Londona i Pariza prema svojim susjedima. Po mogunosti iskrenog
saveznitva sa susjedima na njihovom zapadu. To bez ovdje izriito navedena dva uvjeta nije mogue
ostvariti. Naime, time bi se konano prekinuo nikad zaustavljeni kontinuitet Garaaninove strategije
irenja Srbije na sve strane svim sredstvima dravne politike. Ako nema tog jasnog odreknua od
naretanijske ideje, i to odreknua verbalnog i djelatnog, nema napretka u odnosima i najbolje je onda
potpuno zalediti ovo zateeno stanje kao jedan trenutni status quo kojim se sprijeava vee zlo. Ako
nita, onda barem za neko vrijeme, jer alosna je injenica da politika ustrajanja na naretaniju prije
ili kasnije dovodi do novoga rata.
722

Untitled-1.indd 722

10/23/06 8:12:41 AM

Organizacija Ministarstvo vanjskih poslova

Jasno je da je za srpsku katarzu i prekid s Garaaninom nadasve potrebno da se unutar Srbije i njene
Srpske pravoslavne crkve (SPC) dogodi preokret kojim to vie ne bi bila institucija u slubi ikakvim
drugim idejama osim onima koje su iskljuivo kranske. Tu se i nalazi sva problematika potrebnog
preokreta u Srbiji jer je SPC dobrim dijelom potinjena onim snagama koje nisu u slubi Spasitelja
nego se radi u suglasju sa silama koje su otvoreno antikranske. To ne znai da unutar SPC nema onih
snaga koje su istinski kranski usmjerene, ali su trenutno potpuno marginalizirane, te se tu ujedno
i nalazi onaj prostor u kojemu se treba odigrati traeno udo ili Nebeska intervencija kojom bi bilo
omoguena preobrazba unutar Srbije, te jednako tako i mogunost saveznitva izmeu Hrvatske i
Srbije kojim bi se uspjelo potpuno poremetiti planove graditeljima Novog svjetskog poretka.
Zato, dok se to potrebno srpsko preobraenje ne desi, Hrvatska mora biti stroga i distancirana od
Srbije to je to vie mogue. Jednostavno, Srbiju Hrvatska mora ignorirati i pustiti je da se samostalno
unutar sebe sredi, a onaj hrvatski poticaj koji bi na Srbiju mogao pozitivno djelovati tako da se i ona
vrati svojim kranskim korijenima je upravo u hrvatskom uspjehu u uspostavi jake i produktivne
drave na kristolokim naelima. Kada Srbi u Srbiji vide da Hrvatskoj ide nadasve dobro i kako obilujemo blagoslovima koji se oituju i u vidljivom materijalnom blagostanju, moe doi do svojevrsne pozitivne ljubomore koja e i Srbiju navesti da krene putem obiljeenim kriem. Pretpostavka je da kroz
mehanizme MMF-a, Svjetske banke i WTO-a osiromaeni i svoje materijalne osnove lieni Srbi, kroz
pozitivni primjer Hrvatske u odupiranju tom globalistikom razbojstvu vide rijeenje i za svoje probleme. To djelovanje putem materijalnog uspjeha ima svoju logiku upravo u tome da se iskoristi stanje
preteite usmjerenosti prema materijalizmu kao mjerilu vrijednosti, a to je karakteristika modernog
mentaliteta. Naravno, to moe izazvati i potpuno suprotan uinak te umjesto pozitivnog izazvati
negativan uinak zavisti i elje za otimanjem novostvorenog hrvatskog materijalnog blaga, ali treba zadrati optimistinu varijantu kao onu koja e se desiti. Za ovu lou verziju razvoja zato i postoji
predvieno i opisano militaristiko ureenje Hrvatske i pridavanje tolike vanosti sektoru obrane.
U tom smislu rada na dosljednosti u uspostavi saveznitva sa Srbijom u fronti protiv globalizma postavljaju se kao nezaobilazna meudravna pitanja poput isplate ratne odtete ukoliko se eli graditi
odnose na dobrim temeljima. Po ratnoj odteti koju Hrvatska ima svako pravo potraivati mora se biti
dosljedan i traiti to pravo koje nam po pravdi pripada. Zar ne bi svaki normalan ovjek oekivao moralno (verbalno) i materijalno obeteenje od susjeda koji mu je s namjerom da ga ubije i porobi usput
unitio dobar dio kue? Ako ve ne zbog svojeg vlasnitva, svaka glava kue mora misliti jednako na
to da je unitena imovina nasljee predaka koji su mu je omoguili stei, a jo vie je duan ono to je
primio proslijediti dalje svojim potomcima. Ne moe se tu igrati velikoduja i potpunog otpisivanja
tete jer time ne zakida sebe, to je potpuno legitimno, tovie ak i poeljno, nego zakida drugoga i
to onoga koji mu je najblii. Sve drugo je nenormalizacija i ostavljanje neraienih rauna koji onda
poslije dolaze na naplatu sa visokom kamatom, a znamo koliko je kamata pogubna.
Ono to je mogue je dogovaranje oko toga kolika je ta ratna odteta i kao znak hrvatske dobre volje, ukoliko za to ima osnova kroz postupke s druge (Srpske) strane, reduciranje tog duga u jednom
primjerenom iznosu. No prije nego to bi se neto moglo reducirati i otpisati kao doprinos uspostavi
saveznitva, ona druga strana mora najprije prihvatiti svoju obavezu u vidu priznavanja obaveze plaanja pune ratne odtete. Konkretno, u sluaju rata od 91. do 95. to otpisivanje dijela ratne tete bi
bilo izraeno time da se ne rauna posredna, nego samo neposredna teta. To nije nimalo beznaajan
ustupak jer je posredna teta vea od ove neposredne, pogotovo stoga to je obuhvaena sve veim
vremenskim periodom unutar kojeg se rauna, jer to vrijeme vie odmie to je vei ukupni zbir
posredne ratne tete. Jednako tako je prihvatljivo uzeti u obzir teko gospodarsko stanje koje danas
vlada u Srbiji i prihvatiti realnu mogunost onoga to je Srbiji podnoljivo tako da se ne stvori situacija kakva je nakon Prvog svjetskog rata napravljena Njemakoj nametnutim ratnim reparacijama od
strane Francuske. Na kraju je sama Francuska platila cijenu vlastite pohlepe i nepopustljivosti prema
nedaama svojeg susjeda i ima u tome neke simboline povijesne pravde. Ono to je najvanije je da
se ne odustane od jedne odtete koja e biti prihvatljiva i, to je jo vanije, realno izvediva ako Srbija
uope doe do toga da je prihvati kao svoju obavezu.
Ono to je apsolutno najrealnije je da se izvedu tzv. prebijanja dugova izmeu Hrvatske i Srbije na
723

Untitled-1.indd 723

10/23/06 8:12:42 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

nain da se ono to je hrvatski dio obveza prema Srbiji i Srbima koji imaju vlasnitvo u Hrvatskoj na
osnovi dravljanskog prava ili na osnovi nasljea iz perioda SFRJ. Sva se ta imovina, zajedno s pripadajuim zemljitem, zbraja i usporeuje se s onom procijenom poinjene ratne tete koju Srbija duguje
po osnovi agresije. Time bi se izbjegao ovakav apsurd, nepravda i izdaja od domaih vlasti kojim se
Hrvatska ni manje ni vie nego zaduuje na meunarodnom tritu kapitala kako bi potom mogla
davati nekakva obeteenja srpskim povratnicima ili onima koji se pozivaju na vlasnitvo kojemu sada
ne mogu pristupiti, a ipak ele naknadu vrijednosti. Sigurno je da vrijedi princip privatnog vlasnitva
koje se mora primjereno nadoknaditi od strane drave, ali izbjeglim Srbima na osnovu prebijanja
dugova ta potraivanja mora isplatiti Srbija. Tako neto je toliko evidentno pravino da nema govora
o poputanju po tome pitanju, a pogotovo ne podlijeganju pritiscima fantomske meunarodne zajednice koja eli postii upravo prihvat krivnje od strane Hrvatske prema izbjeglim Srbima. To to je tim
meunarodnim liscima uspjelo nae slugane navesti da te izbjegle Srbe obeteuju, a da istovremeno
Srbija ne obeteuje Hrvatsku, je doslovno materijalno priznanje da smo mi u biti oni najgori krivci u
ovome ratu, jer, eto, imamo neistu savijest i sada se elimo iskupiti plaanjem odtete Srbima. Ovdje
je bitno uvidjeti kontekst takvog ina jer plaati odtetu Srbima koji su izbjegli zbog prvenstveno
vlastite neiste savijesti i velikosrpskog manipuliranja iz Beograda, jednako je plaanju ratne odtete Srbiji zato jer smo se uspijeli obraniti. Takve apsurde mogu stvoriti samo hrvatski vlastodrci i
imamo priliku ivjeti u jednom velikom teatru apsurda. Kao lag na tortu apsurda dolazi i izokrenutost
principa vremenskog slijeda, jer su Hrvatskoj i njenim politiarima prioritetniji oni koji su po bilo
kojoj osnovi oteeni 1995. godine, od onih koji su jednako tako oteeni prije toga. Ako je po jednoj
najosnovnijoj logici, mora se pomagati u obnovi i svemu to je s time povezano tako da se najprije
pomau oni koji su prvi nastradali i to nema veze s nacionalnom pripadnou i vrijedi samo po osnovi
vremenskog slijeda oteenosti u ratu. Naravno, ni to nadasve logino i pravedno naelo vremenskog
slijeda nije na djelu i radi se upravo suprotno od toga, ali kako je to ono to hoe Europa i svijet,
svakako da onda nai slugani tako rade. Ipak je EU najvee boanstvo hrvatske vladajue klike.
Postoji jo jedan neshvatljivi propust kod pitanja potraivanja i naplate ratne tete, a to je imovina bive SFRJ. Da je hrvatska diplomatska koncepcija ita vrijedila, naplatili bi se maksimalno iz tog izvora.
I to vrlo jednostavno. Najprije se podijeli savezna imovina po postotnom udjelu, a zatim Hrvatskoj i
BiH pripadne onaj dio koji je trebao otii Srbiji. Srbija iz saveznog kolaa ne dobiva nita osim saveznih nekretnina na njenom podruju, a koje nije ni mogue preuzeti. Neshvatljivo je da Hrvatska pristaje na razdiobu SFRJ imovine kao da se nita nije desilo, ali ta neshvatljivost i otuenost od razuma
je konstanta hrvatske politike. I to konstanta s neprekinutim rastom u svojoj nerazumnosti.
Kada se tako postave stvari koje su one najprioritetnije kod procesa izmirenja i izgradnje dobrosusjedstva s postavljenim idealom istinske bratske ljubavi, tek onda se moe ii dalje. Prije toga nita
ne dolazi u obzir osim minimalnih diplomatskih kontakata koji i imaju svrhu u tome da, ukoliko do
srbijanske katarze doe, budemo u mogunosti zapoeti daljnje razgovore i meusobno pribliavanje.
To doslovce znai da nema govora o tome da je uope mogu ikakav prekogranini prijelaz i ikakva suradnja po tom osnovu. Ne dolazi u obzir, jer dok ne doe do rjeenja ta dva pitanja (nestali ljudi, ratne
reparacije i sveukupni odnos Srbije prema ratu) nema pomaka u odnosima dalje od prekida borbenih
djelovanja. Ne moe se preko meudravne granice putati prijelaz ovjeka dok se najprije ne postigne prijelaz ovjenosti i ovjekoljubivosti. Bolje je da onda jednostavno brklja na granici bude
sputena, neka prijelaz zaraste u korov i takvim ostane dok se ljudi na objema stranama ne izmjene
toliko da se postignu navedeni minimalni uvijeti za istinsku normalizaciju.
Tako izriito nepopustljiv hrvatski stav dodatno se potvruje ispravnim kada se vidi kako je trenutno
u Srbiji najjaa politika opcija ona koja otvoreno nudi uspostavu Srbije sa zapadnom granicom Karlobag Karlovac Virovitica, te time navjeuje nove ratne pohode istovremeno obeavajui bolju
produktivnost od bivih ratnohukaa. I sada ii na nekakvo bratimljenje znai otvoriti vrata novim
etnikim pohodima im im se prui prilika. Pogotovo stoga to je Srbija od 1903. godine i ubojstva
Obrenovia pod neprekinutom neposrednom pozadinskom upravom Londona i Pariza. I te nesretne
Obrenovie, kralja Aleksandra i suprugu Dragu Main, likvidirala je upravo Londonsko-masonska
veza preko svojih srbijanskih agentura (Sloboda ili smrt/Crna ruka) i postavila na tron Karaorevie
koji onda dalje vjerno rade po dobivenim uputstvima iz Londona i Pariza. Taj in ubojstva Obreno724

Untitled-1.indd 724

10/23/06 8:12:42 AM

Organizacija Ministarstvo vanjskih poslova

via nazvan Majskim prevratom djelo je zavjere u kojoj dokazano sudjeluju slobodni zidari. Posve je
konkretno utvreno da su to trgovac Nikola Hadi Toma, advokat Aleksa Novakovi, porunik Boin
Simi i kapetani Stevan apinac i Milan Gr. Milovanovi. Uostalom, i novoizabrani kralj Petar Prvi
Karaorevi bio je takoer slobodni zidar. Glavni grijeh Obrenovia i razlog zato ih London odluuje likvidirati je u tome to je Srbija pod Obrenoviem bila orijentirana prema jednoj afirmativnoj
suradnji, da se ne kae suivotu, s katolikom Austro-Ugarskom. Zbog ve tada postavljenih ciljeva
ruenja dva velika kranska carstva pravoslavnog Ruskog i katolikog Austro-Ugarskog i prekida
centralnoeuropskog nastupanja prema podruju sredinjeg Sredozemlja kroz Jadran, ali i podruja
Srednje Azije i Bliskog istoka povezivanjem s Turskom, moralo se kroz jednu malu Srbiju pokrenuti
prvi globalni rat. Dakle, dva su motiva koji su tu bitni: duhovni i geopolitiki. Zatiranje zadnjih velikih kranskih drava izraenih u monarhistikoj formi i potpuno ovladavanje naftnim izvorima kao
glavnom stratekom sirovinom 20-tog stoljea.
Karaorevii su u tome dobro posluili i uspostavilo se trajno poveznitvo izmeu srpske i engleske
zakulisne bratije. Ono to je mogue vidjeti kao eventualno otrenjenje Srbije u budunosti je da njima samima to podlonitvo donosi vie tete nego koristi jer ih se uvijek koristilo kao potronu robu
onako kako je to najvie odgovaralo interesima najprije Londona, a potom i cijeloj anglo-amerikocionistikoj koaliciji. Srbiju se svjesno rtvovalo u Prvom svjetskom ratu znajui da nee biti u stanju
oduprijeti se Austro-Ugarskoj sili, a to to je poslije Srbija stvarno dobila svoje eljeno proirenje na
zapad opet je bilo samo u slubi Londona i njegovih interesa. Tako je i sam atentat na kralja Aleksandra u Marseillesu bio jednako tako odraen preko Londona, a razlog je leao u tome to je Aleksandar
davao znakove kojima se pokazalo da hoe uspostaviti odreenu neovisnost od tog istog Londona.
Naime, Aleksandar je na osnovi pouzdanih informacija koji razotkrivaju judeo-masonsku pozadinu
Oktobarske revolucije i istinsko nalije boljevika kao plaenika financijske internacionale, potpuno
ispravno zakljuio da ga prije ili poslije eka sudbina Romanovih. Dao je neke naznake kroz svoje
izjave i postupke kojima se odao u svojim prevratnikim nakanama i sudbina mu je tako bila zapeaena. Takoer je i Beogradski pu iz 1941. godine, kada Simovi s grupom oficira svrgava vladu koja
je potpisala Trojni pakt, izveden po direktnom Londonskom naputku. I tada, jednako kao i 27 godina
prije (1914.), nije se iz Londona gledalo kako pomoi Srbima, nego kako ih upotrijebiti za svoju korist.
I to su Srbi dobili time natrag osim to je na cijelom prostoru poteklo more krvi i akumuliralo se dovoljno mrnje da se i 45 godina poslije (1991.) opet Srbiju i Srbe navede na pokretanje rata za interese
London-Washington-Tel Aviv osovine zla?
Da bi Srbiji i Srbima bilo sve jo dodatno tragino sada ih na kraju bombardiraju oni isti koji su ih
posrednim djelovanjem podstaknuli na agresiju. Kada im je to postalo korisno u njihovim globalnim stratekim planovima (vidjeti Kissingera i njegovo drutvo s Harvarda) svoje vjerne figure su
kanibalizirali do mjere koja je same Srbe ostavila duboko zgroenima jer ih je onaj za koga su radili
toliko dugo i tako vjerno rtvovao s mirnoom engleskog gentelmana. Istina, mogue je da je centar
u Londonu rezonirao kako je Beograd s Miloeviem sam sebi kriv to su postali njihovom rtvom u
svjetskoj partiji aha, jer da su posao s Hrvatskom i BiH uspjeli brzo odraditi, a kako je bilo prvotno
planirano, ne bi dolo do nude takvog djelovanja prema Srbiji i Srbima. Umjesto maloga rata koji
bi samo postigao cilj oslabljenja katolike i nacionalistiko-separatistike strane koju je predstavljala
Hrvatska i tako se bolje uvrstilo na najzapadnijim vratima koja vode u Centralnu Aziju, dogodilo se
razvlaenje sukoba kojemu je tijek krenuo prema neeljenom pravcu prevelike i dugotrajne izolacije
Srbije. Tme se prekinuo potrebni kontinuitet stratekog pravca od Hrvatske do Filipina te se silom
prilika sam svojom prirodnom logikom navodi na uspostavu katolike vertikale na taj pravac. Tako
neto nije bilo dopustivo i na najbri nain moralo se promijeniti negativni imid Srbije koji je nosio
Miloevi i ubaciti nove i vjerne igrae na teren Srbije. Istovremeno se uspjelo nametnuti trajnu vojnu
prisutnost na podruju Kosova izgradnjom najvee vojne baze istono od starih NATO baza u Europi.
Dakle, postigao se strateki cilj vojnog pribliavanja podruju Centralne Azije, ali i istovremno zatvaranje Rusiji mogunost izbijanja na jug preko Srbije.
Upletenost i kontrola Londona nad Srbijom pomou masonerije i povijesni kontinuitet je svakako vrijedno spomena kako bi se vidjelo da je samo stvaranje Srbije bilo planirano kao protutea katolicizmu
olienome u Austro-Ugarskoj koja je i sama bila podosta masonizirana, ali ne do te mjere da je sama
725

Untitled-1.indd 725

10/23/06 8:12:42 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

kraljevska kua bila potinjena tom antikristovskom tajnom drutvu. To je ujedno vrijeme francuske
revolucije, bilo je oigledno da se Turska mora povui s Balkana i zato je preventivno poduzeto preuzimanje kontrole nad dogaajima time da se kroz masonstvo kontrolira nacionalna elita jednog naroda.
Nacionalno osloboenje od Turaka tako se organizira kroz okupljanje oko masonskih loa, prije svega
onih u Vlakoj, Beogradu i Vidinu. U tom balkanskom masonskom savezu za dizanje ustanka protiv
Turaka od ljudi iz Srbije bili su Mustafa-paa, beogradski vezir, vojvoda Janko Kati i Petar Iko, budui ustaniki pregovara na Porti, svi okupljeni u beogradskoj loi. Vidljivo je da su lanovi loe jednako
i Srbi i Turci. Oni se jedni prema drugima ponaaju kao braa, i to ne samo u loi nego i u vanjskom
svijetu. Ta je loa radila sve dok tadanje dahije nisu prodrle u beogradski grad i udavile Mustafa-pau,
inae nazvanog srpska majka!
Karaore, voa Prvog srpskog ustanka, koji je po svim indicijama takoer bio lan te loe, pod njezinim utjecajem produuje rat protiv spahij i slama ih. Dodatna potvrda Karaorevog masonstva je
njegovo povjeravanje Dositeju Obradoviu svojeg sina Alekse i to odmah im je ovaj doao u Beograd
sa svojom kompletnom bibliotekom. Neko vrijeme Dositej i Aleksa stanuju kod ruskog predstavnika
u Beogradu, Rodofkina, koji je takoer bio mason. Dositejev prosvjetiteljsko-slobodnozidarski rad
posebno se oituje u kolstvu, to je jedna bitna karakteristika masonske dugorone strategije formiranja masa kroz kontrolu obrazovanja, a posebno onih darovitih pojedinaca koje obrazovni sustav
pronae i iznjedri. Inae, za Dositeja se zna da je pripadao jednoj leipzikoj loi te je otuda doao sa
svim pripadajuim masonskim naukom dugorono preparirati Srbe (srpsku drutvenu elitu) za potrebe zakulisnih monika.
Tako masoni kroz cijelo 19. stoljee kroje srpsku dravu, njenu vanjsku i unutarnju politiku. U svakom
sluaju, osobne i posredne veze voa srpskog ustanka sa stranim dravnicima i ljudima od utjecaja
osnova su srpske diplomacije. Veze tzv. ustavobranitelja (koji su u Srbiji vladali od 1839/1842. do
1858.) s poljskom emigrantskom organizacijom sa sreditem u Parizu imaju veliki utjecaj na razvoj
ideje o nacionalnom ujedinjenju. Frantiek Zah, jedan od inspiratora i tvoraca srpskog nacionalnog
programa bio je mason. I Garaaninovo Naretanije nije nita drugo nego produkt masonske kuhinje koji je stvoren kako bi se determinirala dugorona srpska vanjskopolitika orijentacija onako kako
je to bilo u interesu prvenstveno Londonu, a to je spomenuto prodiranje po horizontali prema zapadu
i prekidanju katolike vertikale Jadran Baltik. Sve posljedice takvog sijanja zlog sjemena moemo mi
u Hrvatskoj jako dobro spoznati, a najgore od svega je to je to toliko duboko uhvatilo korijenje meu
Srbima, da je to osnovni razlog zato Srbiji treba prii nadasve odluno po pitanju pravde i istine. To
je i njima samima na korist jednako kao i nama, jer samo kada se u potpunosti iskorijeni taj zli korijen
mogu Hrvati i Srbi krenuti putem pomirdbe koja ima nunu trajnost i vrstinu. Samo kada se zle sile
koje prosperiraju na smrti i mrnji odstrane od utjecaja koje imaju nad Srbijom i Srbima moe se raditi
konstruktivno izmeu dvije susjedne drave, a dok se to sa Srbijom ne dogodi nema poputanja ni za
milimetar.
Kao jedan od najindikativnijih primjera kako je suptilno isprepletena mrea koja spaja London s Beogradom vidljivo je kroz likove Radovana Karadia, Jovana Rakovia i lorda Davida Owena. Svi su
oni psihijatri po profesiji, ali ono to ih spaja vie od toga to su izabrali isto zanimanje je lik i djelo
Dimitrija Mitrinovia (1887.-1953.). O Karadiu i Owenu nema se to nadodati van poznatih okvira
prisutnih u javnosti. S Rakoviem je druga stvar jer se stjecajem okolnosti uspjelo malo zai u njegovu
privatnost koja ga razotkriva u pravom svjetlu. Radi se o tome da je u njegovoj vikendici kod Primotena pronaena izuzetno opirna okultno-magijska biblioteka visoke kolekcionarske vrijednosti to
pokazuje njegovu oitu znalaku posveenost toj tematici. Takoer, ali to je ipak na tragu neprovjerene
prie, navodno je Rakovi u Beogradu pronaen mrtav kako lei pored Dunava s knjigom o magiji
u ruci. Kada se ne bi znalo da je bio u najmanju ruku pasionirani kolekcionar takvih knjiga onda bi
takva pria bila nadasve neozbiljna, ali ovako postoji neto to joj daje mogunost relativno visoke
vjerodostojnosti.
S druge strane, Mitrinovi je velika povijesna nepoznanica kao to su to i svi ostali opskurni likovi koji
djeluju iz pozadine pripremajui ideoloku podlogu za budue dogaaje. Do izbijanja Prvog svjetskog
rata djeluje kao ideolog Mlade Bosne i vatreni zastupnik jugoslavenskog jedinstva. Nakon izvrenog
726

Untitled-1.indd 726

10/23/06 8:12:42 AM

Organizacija Ministarstvo vanjskih poslova

zadatka pokretanja rata za raun Londona, po njegovom svretku seli u Englesku gdje ostaje do kraja
ivota. Tu do punog izraaja dolazi kroz razradu ideje sveovjeanske prosvijeenosti, duhovnog
spoznanja i moralnog preobraenja, no glavna mu je ideja o nunosti stvaranja Sjedinjenih Drava Europe. Takoer intenzivno radi na upoznavanju skrivenih i sputanih moi u ovjeku, oslobaanje
i podizanje psihike energije, udruivanje i prosvjetljivanje u malim krugovima posveenika, ezoterino i pomalo mistino okupljanje u grupama za prouavanje drugih znanja, okultnih uenja i onostranih iskustava. U Mitrinovieve akcije tijekom boravka u Engleskoj spada i organizirani zajedniki rad
za zajedniku stvar, izlazak u javnost preko drutava i kola za socijalne i psiholoke studije, raznih
predavanja i grupnih eksperimenat, duhovnih vjebi, drutvenih inicijativa, javnih izjava i strunih
publikacija.
Najkoncizniji opis Mitrinovia po svemu to se zna o njemu i njegovom djelu bio bi da ga se nazove
visokoiniciranim prorokom okultne teokracije. Kao i svi proroci, bili oni Boji ili ne, i on je znao da
veliina proroka nije u slavi nego u ostvarenim predvianjima. Osnovna poruka koju nudi kod zagovaranja ujedinjene Europe, i kasnije cijelog svijeta oko te Europe, je u mistikom voluntarizmu ovjekovog samospoznanja, duhovnog preobraaja i prosvijetljene budunosti. Propovijeda se jedinstvo
konanog i beskonanog kroz duhovni uspon ovjeka koji poinje ivjeti boanski ivot. Jedan
citat moda najbolje razotkriva Mitrinoviev svjetonazor gdje on kae: Istinitost ili neistinitost stvari
i dogaaja zavisi od nae volje: volja vjerovati, kriterij je saznanja. Dakle, istina je podreena ovjeku,
njegovoj volji, a nije ovjek onaj koji se treba podrediti istini, tj. Istini. Inverzija potpuno u skladu s
antikristovskom osnovom koja je tu prisutna jer od Krista kao jedine istine koju je ovjek duan spoznati i podrediti joj se, namee se ovjek sam za sebe s nekom svojom istinom. To je ovjek koji je sebi
prisvojio status boanstva i po tome je nesputan u svojim radnjama osim po svojoj volji. Potpuno u
skladu s temeljnom Crowlyevom sotonistikom porukom: ini to hoe i to neka ti bude sav zakon.
Naroito upeatljivo djeluju usporedni navodi iz Mitrinovievih prorokih vizij i kasnijih zvaninih
dokumenat Europske unije, Parlamentarne skuptine i Savjeta Europe. Posebnu je vanost pridavao snazi engleskog jezika, jer ga je naslutio kao nosioca budue planetarne kulture i objediniteljsku
silu svjeta sutranjice. Engleski jezik je vidio kao epigenezu prosvijeenog ovjeanstva, klicu budueg
svjetskog jezika, kao glavni tehnoloki oblik velike duhovne sinteze civiliziranog svijeta i jezik sveope
komunikacije koji bi mogao postati jezik budueg ovjeanstva.
Posebno je znakovita i slijedea misao: Temeljni duh Europe je socijalizam, u tome smislu da taj pojam
pokriva i izraava sve ono najbolje i vjeno u snagama kao to su: demokracija, liberalizam, individualizam. Zato ne treba uditi kada se pisci dananjeg ustava EU u potpunosti otklanjaju od samog
spomena kranskog duhovnog utemeljenja Europe jer je njihov duh na sasvim drugom mjestu: u
socijalizmu kao temelju s prateim privjescima kao to su demokracija, liberalizam i individualizam.
Tu se vidi da je na djelu projekt koji je Dostojevski opisao kada je govorio o socijalizmu kao velikom
ljudskom mravinjaku, jer je socijalizam koji je ujedno i ono to ovdje predstavlja duhovnost, jedna
najobinija tenja ivljenja samo po kruhu i za kruh. Opet je na djelu inverzija, samo sada poznatih
Isusovih rijei: Pisano je: Ne ivi ovjek samo o kruhu, nego o svakoj rijei to izlazi iz Bojih usta. (Mt
4, 4). EU je socijalizmom kao duhovnim temeljem sebe odredio kao jedan veliki mravinjak, a ista se
stvar eli ostvariti i s cijelim svijetom. avolsko je kuanje u tome to se ovdje nudi socijalizam kao
ono to e svima dati kruha, iako se taj socijalizam na koncu transformira u isti kapital-odnos, samo
pod prividom brige za socijalne probleme ljudi. tovie, kroz udesa znanosti i/ili magije od kamenja
e se stvarati kruh te u tom ushitu prevarenih ljudi nitko vie nee niti postavljati pitanja o nekakvom
socijalizmu i slinim izmiljotinama. Uostalom, to je to genetiki ininjering nego jedna protunaravna transformacija koja je sutinski sukladna prijelazu kamena u kruh?
Potvrdu da je projekt europskog ujedinjenja od samoga poetka utemeljen na krivim, antikranskim
naelima, imamo i u Mitrinovievom upuivanju svojih bliskih suradnika kao delegacije koja je aktivni promatra godine 1948. u Rimu na osnivakim razgovorima o osnivanju Europske Zajednice.
Predvodnik te promatrake grupe je engleski nobelovac Frederick Soddy, dugogodinji predsjednik
Grupe Nova Europa.

727

Untitled-1.indd 727

10/23/06 8:12:43 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

Ono to je i bio glavni povod da se toliko panje posveti liku i djelu jednog Mitrinovia je u tome to
on izmeu ostalog 1926. godine osniva Adlerovo drutvo za individualnu psihologiju. To je ona poveznica s psihijatrijskim kruokom Karadi Rakovi Owen i tu se moe vidjeti koliko je duboko
utisnuta antikristovska opcija unutar svih ovih zbivanja kojima smo nedavno bili pogoeni ne shvativi zato se to u stvarnosti dogaa. Ne poznavajui motive, metode i izvoditelje, ne moe se niti prikladno oponirati u cilju zatite. Zato, za punu spoznaju srpske agresije na Hrvatsku, bitno je znati upravo od Mitrinovia posijano sjeme koje je onda izniklo u navedenim operativcima na terenu. Naime,
Mitrinovi daje objanjenje samih izvora ljudskog djelovanja, a to je kljuno kod tenje za cjelovitom
slikom spoznaje neprijatelja. Tako Mitrinovi naukuje da u svakodnevnom ivotu obine racionalne
ideje bivaju priznate samo ako su prihvaene kao paradigme ustaljenog miljenja, dok se nepraktine
ideje, vizionarski ili utopijski poduhvati, koji po pravilu odudaraju od vladajueg miljenja, mogu nametnuti jedino ako do svijesti ljudi dopru nekom vrstom emotivnog udara ili psiholokim okom,
preko emocija koje kod obinog svijeta najprije treba dobro razdrmati. Eto, sada se lijepo vidi da je
rat bio neizbjean kada se radilo o Hrvatskoj i BiH jer je posluio kao sredstvo za nametanje novih
paradigmi, onih koje odudaraju od ustaljenog miljenja. I to ne samo za nametanje na ovome uskome
podruju gdje se rat odigravao, nego i na prostoru cijele Europe koja je kroz medije u svoje domove
dovela rat i sve druge pripadajue emotivne udare i psiholoke okove. To konkretno u sluaju Hrvata
znai da se razdrma i psiholoko-emotivno udari na sve ono to se smatra ustaljenim, a to, opet, znai
ponajvie ono to izvire iz Crkvenog nauavanja. Tako se minulim ratom pokrenulo najprije bioloko
istrebljenje, a potom i poganiziranje jednog katolikog naroda koje konstantno traje sve do sadanjeg
trenutka. Sve iz razloga kako bi se prostor Hrvatske to vie suobliio s poganiziranom Europom, tj. s
EU mravinjakom, te prikladno modulirao za totalitarne globalne planove zakulisnih manipulatora o
izgradnji Novoga svjetskog poretka.
Kada sve sagledamo kroz jedan ovako kratki pregled kojim se eli dati dubinska spoznaja naih istonih susjeda, tj. Srbije kao drave i Srba kao naroda, tek je onda mogue prikladno raditi na onome to
je na korist svim ljudima. Jednako Hrvatima i Srbima, kako bi svi dobili obilje Boanskog milosra
po kojemu bivamo spaeni. Takoer je ovim vrijedno pokazati kako izmeu Hrvata i Srba nije bilo
nikada sukoba dok smo obostrano bili vrsto postavljeni na kranskim naelima. Nije bilo bitno to
su jedni bili iz zapadnog, a drugi iz istonog plunog krila Crkve jedne. Moglo se mirno i bez sukoba
ivjeti jedni pored drugih. S druge strane, do krvavih sukoba koji dovode do rastue spirale mrnje i
zloina dolazi kada se dravnitvo od iskljuive utemeljenosti na kranstvu poelo voditi i modelirati
na jednoj oprenosti izraenoj sekularnim liberalizmom promoviranim najprije kroz masonsku organizaciju, a potom svoji lijevim i desnim ekstremima u komunistikom i nacifaistikom zlu. Dakle, sve
su to bili oblici sekularizma, i svi su stvorili ono za to su i stvoreni: la, smrt i mrnju. Sukladno tome,
da se ta spirala prekine, moraju se najprije jedni, a potom i drugi, vratiti u ono utemeljenje koje je kroz
rezultate dokazano, a to je nepomueno kranstvo. Uostalom, u bitci na Kosovu polju sudjelovala je
i jedna manja hrvatska vojna postrojba jer se u sprijeavanju turskog prodora htjelo pomoi svojim
istonim susjedima s kojima se dotada nije imalo nekih posebno negativnih iskustava. Hrvatska se u
tom pogledu povijesno dokazala jer nije iskoristila nevolju Srbije da sebe proiri na istok, na srpsku
zemlju, to nije bio sluaj sa Srbijom poslije u izmjenjenim povijesnim okolnostima. Sada bi bio red
na Srbiji da se prisjeti tih davnih vremena te tu pronae inspiraciju za svoju buduu politiku prema
Hrvatskoj. Na osnovu tog razdoblja mira, suradnje i bratskog pomaganja u nevolji, trebalo bi traiti
klicu neke budue kooperacije u suprostavljanju novome zajednikom neprijatelju koje je samo jo
gori i daleko vie antikristovski utemeljen od Turske onoga doba.
U svakom sluaju, ono to je sada i ubudue najpotrebnije je izbjei novi rat, a to je ono to najvie treba oekivati, jer kada Hrvatska krene putem svojeg kranskog poslanja nain na koji e se Hrvatsku
htjeti zaustaviti je prvenstveno preko velikosrpske ideje koja je upravo iz tog razloga svjesno ostavljena netaknutom i latentno prisutnom. Namjerno se velikosrpstvo puta u stanju kakvom jo egzistira
upravo kako bi ga se moglo opet instrumentalizirati kada se za to ukae potreba. Tako i cijeli niz
recentnih dogaaja potvruju kalkulaciju o moguoj uporabi velikosrpstva ako se pokae korisnim,
a najindikativniji je dodjeljivanje ordena Drai Mihajloviu od strane SAD-a nakon dugog razdoblja
uvanja istog u ladici. Na taj se nain malo odobrovoljuje srpski imperijalizam koji se nije realizirao
onako kako su to htjeli, a posebno zbog faktinog gubitka Kosova. Time se i politiki pomae jednom
728

Untitled-1.indd 728

10/23/06 8:12:43 AM

Organizacija Ministarstvo vanjskih poslova

liku kao to je Vuk Drakovi kao glavnom predvodniku srpskog antikatolicizma, ali i antikranstva
u cijelosti, jer time on postie bitne poene na srbijanskoj unutarnjoj politikoj sceni. Naravno da SAD
to ne bi inile da Vuk nije njihov pouzdan igra na kojeg sa sigurnou mogu raunati. Kao dodatni
razlog to e se u pokuaju slamanja preobraene Hrvatske najvjerovatnije igrati na kartu velikosrpstva je taj to su SAD zajedno s Velikom Britanijom preko glave razvueni u vojnom pogledu i nemaju
realnih vojnih kapaciteta za izvoenje veih ratnih operacija negdje drugdje. Nita manje nije vano
ni sveope medijsko stanje u percepciji javnosti za novu agresiju na bilo koga, pa tako i na Hrvatsku
koja se odmetnula iz zagrljaja Novog svjetskog poretka. Slino kao i u sluaju Venecuele, gdje bi SAD
ve odavno izvele agresiju i nasilno postavili svoje marionete na vlast, ali nemaju sposobnost informacijskog prepariranja domae i svjetske javnosti za jednu takvu akciju. S druge strane, upravo je toliko
viestruko lake navesti Srbiju da im poslui, pa onda doi u ulozi mirotvoraca i djelitelja pravde. U
toj je situaciji zato najvaniji zadatak diplomacije, ali ponajprije hrvatskih medija i hrvatske vojske, da
uspije djelovati preventivno prema Srbiji i Srbima tako da ih se odvrati od nepotrebnog prolijevanja
nae i njihove krvi za tue interese. Unutarnja jakost i obrambena pripremljenost koja odvraa
je prvo oruje nae diplomacije prema Srbiji ovakvoj kakva je danas i drutveno-politikoj eliti
koja je trenutno vodi. Kako je ve prije naglaeno, takva je mogunost napada na od zla odmetnutu
Hrvatsku visoko vjerovatna i zato se moramo dobro pripremiti za mogunost sukoba, jer ako ne na
polju diplomacije, odnosi e se opet rijeavati na bojnom polju preko niana. Zato i je toliko prostora
i panje u ovoj knjizi bilo posveeno pitanju obrane, jer ako do sukoba mora neizbjeno ili s visokom
vjerovatnou ipak doi, odgovorno dravnitvo ini sve da gubitke ivota svede na najmanju moguu mjeru i to prije povoljno okona sukob.
S druge strane, ukoliko se ipak dogodi velika transformacija unutar same Srbije i oni sami spozanju
kako je velikosrpstvo njima samima donjelo neprestanu nacionalnu tragediju, te se po toj spoznaji
umjesto neprijateljstva prema Hrvatskoj kroz istinsko uranjanje u svoje pravoslavlje odreknu sluenja
antikristovim snagama, mogunosti koje se pruaju pred dva naroda su nevjerovatno velike. Trebalo
bi samo pokuati zamisliti koji bi to bio ok u centrima svjetske moi da vide jedno kranski
utemeljeno sporazumijevanje Hrvata i Srba tako da u svojevrsnom kristolokom saveznitvu rade
protiv opskurnih planova tih istih monika. Posebno kada se sve sagleda na geopolitikom polju,
jer kao to od Hrvatske prema Baltiku ide granini lanac katolikih zemalja, tako paralelno s istone
strane ide lanac pravoslavlja. To je linija Crna Gora Srbija Rumunjska/Bugarska Ukrajina Bjelorusija. Ukrajina ovdje posebno upada u oi jer je jednako tako predviena i u onom zapadnom,
katolikom pojasu, pa tako igra jednu dvostruku ulogu centralne kope izmeu ta dva pojasa.
Tim eventualnim protuglobalistikim ili protuhegemonistikim savezom Hrvatske i Srbije bilo bi realno mogue na tome savezu oformiti doslovnu kraljenicu budue jedinstvene kranske Europe.
Ta kraljenica stvara se na naelima katoliko-pravoslavne alijanse gdje je osnovni povezujui initelj
spoznaja potrebe za odupiranjem zlu i svim antikristima koji su sada u svojem pohodu svijetom elei
ga u potpunosti porobiti. Takoer je ta europska kranska kraljenica upravo potrebna toj Europi
kako je kraljenica potrebna ovjeku jer ona daje osnovu na koju se sve dalje moe nadograditi, a da se
ne raspadne. I poznata sintagma o potrebi da Europa die sa oba pluna krila pokazuje svu svrsishodnost formiranja katoliko-pravoslavne kraljenice koja ide od Jadrana do Baltika, jer se ta dva pluna
krila bez kraljenice ne mogu povezati u jednu funkcionalnu cjelinu i ne moe se pravilno i skladno
punim pluima disati Europi toliko nasuno potreban dah Duha Svetoga.
Ne treba govoriti koliko bi taj toliko nevjerovatan preobrat u Srbiji ubrzao cijeli tijek stvari. ak do te
mjere da bi bilo teko sve i pratiti s vlastitim unutarnjim razvitkom koji uvijek mora biti na prikladnoj razini kada se ide u jednu ovako kompleksnu diplomatsku bitku na irokoj fronti. Ipak, to bi bile
svojevrsne slatke brige koje se mogu prevladati upravo pozitivnim uincima koji dolaze od brzog
preobrata u meunarodnoj geopolitikoj slagalici. Nadasve se to odnosi na pitanje Rusije jer bi time
sigurno bilo postignuto dovoljne kritine mase da se Rusija to prije preobrati prema fatimskom proroanstvu, a onda dalje sve to slijedi je prijelaz iz aktivne obrane u aktivni napad. Pritom se misli na
diplomatsko djelovanje u Europi i svijetu onako kako je opisano po sili nunosti raspada nekranske
EU i priklanjanja koncepciji kranski ujedinjene Europe suverenih i slobodnih nacionalnih drava.

729

Untitled-1.indd 729

10/23/06 8:12:43 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

Ono to najvie daje traak nade o mogunosti ostvarenja uistinu povijesnog sporazuma izmeu Hrvatske i Srbije je neumoljiva beutnost kapitalizma sa svim posljedicama koje on donosi. Kako je i
kod nas u Hrvatskoj za vrijeme Tumana, uza sve njegove propuste bilo stanje drave i nacije daleko
bolje nego sada s razvojem demokracije, isto je i u Srbiji nekon Miloevia jednako tako dolo do jo
teeg stanja siromatva i razoaranosti. U oba je sluaja prevratnika garnitura bila direktno instruirana iz Washingtona i to ak od iste osobe Madeleine Albright, tada ministrice vanjskih poslova. Te
garniture su obvezane jednakim ustupcima svojim gospodarima, a sutina tih ustupaka je preputanje
kompletnog nacionalnog blaga u ruke financijske internacionale procesima tzv. privatizacija u skladu
sa zakonima slobodnog trita, privlaenja stranih investitora, ulaska meunarodnog kapitala i
ostalih klonovskih fraza koje su u upotrebi po cijelome svijetu, pa tako u Hrvatskoj i Srbiji jednako.
Ta teka nevolja dodatnog osiromaenja cijelog naroda do razine da se postane najjeftinijom radnom
snagom, ili, to je jo gore, da se jeftini rad dovodi kroz zapoljavanje imigranata iz cijelog svijeta, je
ono to bi moglo na najbolji nain otrijezniti velikosrbe kojima se sve iscrpljuje na tome da gledaju
kako se proiriti prema svojim zapadnim susjedima. Posebno kada se u sve ukalkulira demografska
smrt koja je kod Srba jo izraenija nego kod Hrvata, to nije nimalo lako postii kada se zna kako
nama prijeti skoro bioloko izumiranje po sadanjem demografskom trendu. Dakle, takav razvoj dogaaja u Srbiji mogao bi dovesti do stvaranja onakvih snaga unutar srpskog naroda koje e spoznati
da nam je neprijatelj zajedniki i da je za oba naroda najbolje da se usuglase oko toga kako da se
tome neprijatelju najdjelotvornije odupru. Prvi i najvaniji nain na koji mu se moe oduprijeti je
da se ne dopusti staviti mu se u slubu kroz meusobno iscrpljivanje, nego u najmanju ruku jedni
druge ostaviti u miru Bojem. Kao dokaz da nam i jednima i drugima rade o glavi iste sile zla lijepo
je vidljivo kada se usporedi nain na koji je kroz preuzimanje bankarskog sektora i Hrvatska i Srbija
liena svoje suverenosti. Kroz bankarske konglomerate ujedinjen je cijeli teritorij Hrvatske i Srbije pa
tako cijela krvava borba i sve rtve, sa obje strane i s meusobno suprostavljenim motivima, postaju
potpuno besmislenima. I jedne i druge, i nas Hrvate i susjede nam Srbe, u meusobnu borbu naveli su
nas motivi za koje je svatko smatrao da su pozitivini. U svakom sluaju radilo se o nekakvim idealima
za kojima su ljudi ili u rat i za koje su bili spremni rtvovati se. Osnovno je zajednitvo tim idealima
u tome da izviru iz osjeaja nacionalne pripadnosti. Druga je stvar kakva je narav tih ideala i da li se
radi o legitimnim, pravednou ispunjenim idealima. No, kako se god okrenulo, ovakvim razvojem
dogaaja svi su ideali poraeni, i hrvatski i srpski, i na neki nain su izjednaeni kroz sveope zatiranje.
To je upravo iz razloga njihove nacionalne utemeljenosti, jer u Novom svjetskom poretku za bilo koje
nacionalne ideje nema mjesta. Svaki nacionalni identitet se unitava i zatire do potunog nestanka. Ovdje, u sluaju Hrvata i Srba, to se radilo i radi se tako da se meusobnim sukobom dvaju nacionalnih ideja svi toliko istroe da ih se kasnije sve skupa pokopa u istu grobnicu nacija i nacionalnih
drav, bez obzira na to kakva je ija nacionalna ideja pravedna ili nepravedna, dobra ili loa. To
je najbolje izraeno upravo u navedenom bankarskom preuzimanju kontrole kako u Hrvatskoj, tako i
u Srbiji, jer je nakon razdoblja iscrpljenja najednom ponuen navodni spas i oporavak u vidu globalnih bankarskih konglomerat, u biti onoga to se podrazumijeva pod financijskom internacionalom.
Meunarodni kapital je sada postao na veliki spasitelj i pomiritelj (naravno, lani), a to je neto to bi
svakome Hrvatu ili Srbinu kojemu je stalo do vlastitog naroda i drave trebalo biti nadasve odbojno i
neprihvatljivo. Osim toga, to je i idejno nakaradno, jer umjesto da Isus Krist bude onaj koji se prihvaa
kao spasitelj i pomiritelj svih ljudi, suptilno nam je nametnut kapital i sve to taj bezbono utemeljen
kapital predstavlja.
Svakako da bi bilo za sve daleko bolje otvoriti zajedniku frontu (u diplomatskom i ideoloko-svjetonazornom smislu) protiv globalizma koji jednako eli zatrti sve nacije i svakog ovjeka porobiti svim
svojim tiranijskim sredstvima koja im stoje na raspolaganju. Ono to je najvanije u ovom idealiziranom preokretu u odnosu izmeu Hrvata i Srba je pronalazak zajednikih kranskih korijena. Iz tog
obostranog identiteta koji je jedno vrijeme bio i u svojoj jedinstvenoj formi (prije raskola) potrebno
je izvui ono najvrednije i spoznati upuenost jednih na druge ve po tome to nas je Providnost
smjestila jedne uz druge. Bilo kako bilo, sigurno je da e do tog preobrata prije ili kasnije doi jer e
sila vremena i dogaaja Srbe i Srbiju dovesti do takvoga stanja da nee imati kuda ukoliko ele ikakvo
blagostanje i prosperitet. Uope, ukoliko ele svoj vlastiti opstanak kao narod i drava. Ono to bi bilo
daleko bolje je da se taj preokret u Srbiji dogodi to ranije kako bi obostrane rtve i sveukupne tegobe
730

Untitled-1.indd 730

10/23/06 8:12:44 AM

Organizacija Ministarstvo vanjskih poslova

bile smanjene, a isto tako da se kroz to udo od suradnje Hrvata i Srba protiv antikristovog bloka ili
protiv globalizma, svejedno kako se naziva, istovremeno ubrza europski preobraaj u smjeru jedinstvene kranske Europe suverenih nacija.
Ta pretpostavljena velika pomirdba i saveznitvo katolikih Hrvata i pravoslavnih Srba protiv bezbonih globalnih sila je ono to bi moglo biti i prvi korak u uspostavi eljene katoliko-pravoslavne
alijanse na europskom planu. Jer, ako se uspije postii saveznitvo utemeljeno na kranskim vrijednostima izmeu dva naroda toliko optereenima krvoproliima kroz cijelo XX. stoljee kao to su to
sada optereeni Hrvati i Srbi, onda je uistinu sve mogue.
Kada bi se svijetom, a posebno Europom, najednom prolomila takva vijest o jednom takovom preokretu na podruju kojeg je prostor dodira Istoka i Zapada jo od vremena crkvenog raskola, to bi bila
vijest koja bi tu Europu uzdrmala iz temelja i to od Atlantika pa sve do Urala. Ako Srbi uvide koja se
ovdje mogunost prua i posebno ukoliko se taj uvid zbije unutar redova SPC-a, onda moda uz milost
Stvoriteljevu kroz tu spoznaju Srbi i Srbija pristanu na preobrazbu sebe i svoje drave na jednakim
osnovama i s jednakim ciljevima koji im se nude od strane jednako tako preobraene hrvatske nacije
i drave.

2. Crna Gora
Odnos i shvaanje kojim se pristupa Crnoj Gori u najblioj su vezi sa svime to je prethodno napisano
o Srbiji i horizontima koji bi se otvorili uspostavom hrvatsko-srpskog kransko-bratskog saveznitva
u borbi protiv bezbonog globalizma. Nemjerljiva je uloga koju Crna Gora moe odigrati u tome da
se ipak uspije u tome da se preobrazi prvenstveno sama SPC kao duhovno odredite srpskog naroda,
a po tome i Srbija u cjelini.
Ne treba zaboraviti da je crnogorski kralj Nikola ve 1912. godine, prvi meu vladarima jedne od
pravoslavnih drava, uspostavio konkordat sa Vatikanom to je jo jedna naznaka budunosti koju
Crna Gora moe imati ne samo na ovim prostorima, nego i u cijeloj Europi. Crna Gora ima u sebi
velike potencijale da pokae i dokae kako Bog radi i proslavljuje se po onima najmanjima. Takoer
nije za iskljuiti pretpostavku da je Crna Gora tako olako preputena pod jurisdikciju velikosrpstva
upravo stoga to potpisivanje konkordata sa Vatikanom u zakulisnim antikranskim krugovima biva
percipirano kao velika opasnost po njihove planove u izgradnji Novog svjetskog poretka. Ipak, nakon
skoro stotinu godina krug se na neki nain zatvara i opet se otvara mogunost da se nastavi tamo gdje
se 1918. godine silom prilika stalo.
Tako neto je posebno znakovito kada se pogleda i vidi kako je Crna Gora prostorno mala i kako
su Crnogorci malobrojni, a kako je veliki potencijal sadran u onome to se kroz tu malenost moe
postii. To je ono to je na tragu nebeskog djelovanja po onima malima, pa tako Hrvati i Srbi kao oni
koji su mali u odnosu na Europu koju treba preobraziti, jednako tako trebaju nekog manjeg od sebe da
nadvladaju neke od svojih slabosti. U tom smislu Crnu Goru bilo bi prikladno nazvati katalizatorom
u procesu ostvarenja idealiziranih hrvatsko-srpskih odnosa. Ono to je jedan od najveih crnogorskih
aduta je u tome to su istovremeno pravoslavna nacija, ali je crnogorsko pravoslavlje u neposrednom sukobu s onim najgorim u SPC-u, onime to je potpuno udaljeno od istinskog kranstva i
svodi se na puki servis velikosrpstva.
Ovako, kada se radi o tome da je crnogorsko pravoslavlje ono koje se sukobljava sa SPC-om, velikosrpska strana nema vie mogunosti za retorikom koja se koristi protiv katolianstva kada se hrvatski
katolicizam odupire srpskom pravoslavlju u slubi velikosrpstva. Ne moe se Crna Gora i njena pravoslavna crkva smisleno optuivati za nekakvo papinsko htijenje za zatiranje pravoslavaca ili openito
za prozelitsko unijatstvo. Sve standardne optube protiv Hrvatske i katolianstva otpadaju u sluaju
crnogorskog pravoslavlja koje se eli ponovno podii na noge nakon skoro cijelog stoljea u kojemu
je progutano od strane SPC-a istovremeno s nestankom crnogorske drave koju su i doslovce preoteli
Karaorevii. Tako borba Crnogoraca za obnovu svoje dravnosti ima svo znaenje borbe za neto
to daleko nadilazi uski prostor koji na ovome svijetu zauzima teritorij Crne Gore. Tom svojom bor731

Untitled-1.indd 731

10/23/06 8:12:44 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

bom Crnogorci moraju svladati, osim samih sebe to je uvijek i najtee, srpski hegemonizam i europski birokratizam.
Da su metafizikog znaaja crnogorske nezavisnosti svjesni oni koji pripadaju bezbonim silama EU-a
vidi se po tome kako ucijenjuju Crnu Goru i diplomatskim djelovanjem navode na to da se odrekne
svoje samostalnosti i ostane u nekranskom jedinstvu sa Srbijom bez obzira na to to Crnogorci sami
ele. Pod svaku cijenu se eli odrati makar i najmanja nesuverenost Crne Gore i prisilna povezanost
sa Srbijom. To ima i svu svoju povijesnu dimenziju kada se zna prolost i kako je London bio onaj koji
je sasvim svjesno oduzeo dravnost Crnoj Gori i dao Srbiji odrijeene ruke u zatiranju crnogorske
nacije i cjelokupnog identiteta. Tu je ujedno vidljivo i kako je jedna kranska crkva kao to je to SPC
posluila kao sredstvo judeo-masonske vrhuke iz Londona. Politika Londona nakon Prvog svjetskog
rata teko se ogrijeila na crnogorskoj naciji i svjesno je doputeno doslovno ubijanje crnogorskog naroda kako bi budua tvorevina pod Beogradom bila to jae uvrena. Barem su mislili da je nasiljem
i ponitavanjem identiteta na taj nain mogue izgraditi neto to je istinski jako, ali tu zabludu ionako
i dalje ponavljaju, pa i u sluaju ove EU kao najnovije tvorevine nepravde i lai.
I tu se na Crnoj Gori, i sve to je s njom povezano povijeu i zemljopisom, vidi na emu hrvatska diplomacija mora raditi po pitanju odnosa s Crnom Gorom: dati svaku podrku u ostvarenju crnogorskog suvereniteta u svim dravnim podrujima. To konkretno znai povezivanje na svim podrujima meudravne suradnje tako da se Crnoj Gori omogui lake raskidanje od onih navezanosti koje
ih sputavaju u tome da se razviju u potpuno suverenu dravu. Suverena i samodostatna Crna Gora, a
posebno ako bi zauzela neutralnu vanjskopolitiku orijentaciju, predstavlja nesumljivi interes hrvatske
drave. Iako je trenutno stanje u Crnoj Gori prilino nekritiki afirmativno prema EU i NATO-u, na
slian nain kao i u Hrvatskoj vladajuoj eliti, ipak od toga zla dolo je barem neko dobro iz razloga
to je na osnovi iluzije o korisnostima od euro-atlantskih integracija dobar dio crnogorske populacije
na referendumu izabrao nezavisnost.
Niti je Zapad htio Hrvatsku, a jednako tako nije bio sklon Crnoj Gori kao novostvorenoj dravi, pa
se sukladno tome i moglo desiti neto to pokazuje svu dvolinost tog Zapada: da jedan glas za Crnu
Goru vrijedi 0,8 glasa, dok jedan glas za Srbiju vrijedi 1,2 glasa. Usprkost te javne i u povijesti trajno
evidentirane nepravde Crna Gora je uspjela proi ovu prepreku i sada predstoji da se oformi kao drava, a Hrvatska bi trebala svojim primjerom pokazati da EU i NATO nije ono to donosi blagostanje i
mir, pa da i Crna Gora potom promijeni svoj kurs. Jednako kako je ve jednom i promijenila spoznavi
svu destruktivnost velikosrpstva, a sada je na redu da progleda i po pitanjima europejstva i globalizma u totalu u oba sluaja ne nametanjem nego vlastitom pameu, to je svakako i najbolje. Stoga,
bez obaziranja na to to e svijet rei, a posebice kakvo miljenje po tom pitanju ima EU birokracija,
Hrvatska svoj odnos prema Crnoj Gori treba izvoditi iz kristolokog kuta gledanja na meuljudske i
meunarodne odnose. Takav pristup je sigurno onaj koji je pravilan, kao i sve ostalo to je u Kristu
uglavljeno.
Crna Gora je najbolje sama pokazala istinsku dobru volju za nepatvorenom pomirdbom time to je
priznala svoju greku sudjelovanja u agresiji i to potkrijepila prihvaanjem odreenih materijalnih
obaveza. Time istovremeno pokazuje Srbiji kako je to mogue i kako nema niega neasnoga u pokajanju i priznanju svojih dugova, a jednako tako to nije na tetu jer se iz te osnove onda moe meusobno
poslovati i raditi svake druge zajednike poslove na obostranu korist. Vrlo brzo uspostavljanje meusobnog povjerenja donosi tolike gospodarske dobitke da se nadoknauje onaj materijalni dio najprije
priznat, a kasnije izdvojen za plaanje ratnih teta.
Kao jedan poseban dragulj iskoristiv u cilju postizanja uspostave to boljih odnosa sa Crnom Gorom
i po tome ostvarenja svega onoga to je naznaeno kao vanjskopolitiki cilj, je podruje Boke sa svim
kulturnim blagom i povijesnim kontekstom koji su tu sadrani. Boka je ona toka kroz koju se povezuje Istok sa Zapadom poput jednog patentnog zatvaraa koji se od Boke nadalje zakopava sve do
Baltika. Taj patentni zatvara, ako se takvime zamisli ta crta po karti Europe, ima svoj patentni spoj u
Boki koja je istovremeno na obje strane te zamiljene crte. S jedne je strane u suverenitetu Crne Gore i
po tome na pravoslavnoj strani, a s druge je strane u povijesnom identitetu koji je katoliki i hrvatski.
732

Untitled-1.indd 732

10/23/06 8:12:44 AM

Organizacija Ministarstvo vanjskih poslova

Kae se da u Boki svaki kamen govori hrvatski, pa tako treba to govoree kamenje zajedno s ljudima
uporabiti unutar Crne Gore tako da govore rijei koje e postii ostvarenje najuzvienijih hrvatskih
nacionalnih interesa, a nema veeg interesa od proslave Gospodina diljem Europe i svijeta openito.
Za kraj svakako ne treba ostati nedoreenim pitanje Prevlake i trenutnog graninog reima koji je
ondje na snazi, a koji je od strane Hrvatske prihvaen po vladavini Ivice Raana. To je neto to nije
odrivo ak niti u sadanjem obliku koji je naznaen kao nekakvo privremeno rjeenje i ono to je tu
potrebno je da se uspostavi posve normalan i standardan pomorski teritorijalni reim po opeprihvaenim standardima pomorskog prava. Time se ujedno obostrano pokazuje da nema nepovjerenja
po pitanjima teritorijalnih pretenzija, ali i da se ne moe stvoriti situacija gdje je Hrvatska prisiljena
dokazivati svoju korektnost tako da se sama odrie svojeg teritorija. Svakome svoje prema zateenim
granicama SFRJ republika, i to je ono to treba jasno vrijediti jednako za sve. Time se na djelu pokazuje stvarna jednakopravnost svake drave i ne optereuju se odnosi nepotrebnim strahovima koji
odraavaju nepovjerenje.

3. Slovenija
Srbija je veliki problem koji imamo na svojem istoku, ali koji od velikog problema moe postati veliki
obostrani trijumf nad silama zla. S druge strane, Slovenija je mali problem koji imamo na svojem zapadu, ali koji je iz razloga hrvatske gluposti nepotrebno napravljen veim nego to to uope zasluuje.
Ono to se u odnosu Hrvatske sa Slovenijom istie je jedna spoznaja o Tumanu koja pokazuje da ono
to on nije rijeio za svojega ivota i ostavio kao problem svojim nasljednicima, poslije ne moe nikako
biti rijeeno ili se rijeava u potpunoj suprotnosti s hrvatskim interesima. ak ne samo s hrvatskim
interesima nego u suprotnosti sa svakim razumom, a to je najoitije kod famoznog Raanovog parafiranja sporazuma kojim je predvieno neto to ne bi prihvatio ni Ante Paveli. Paveli je pristao na
odricanje od najveeg dijela hrvatske strane Jadrana, ali znajui sve okolnosti i ukoliko je pod svaku
cijenu htio vladati sa NDH, jo je i uspio uiariti neto za tu nesretnu hrvatsku dravu. Druga je stvar
to nije trebao uope pristati na ikakvo legitimiranje talijanskog posezanja i odrei se vlasti ako je cijena takva kakva je. No, to je sve sasvim drugo pitanje. Ono to se htjelo rei je da Ante Paveli koji je
1941. uradio to to je uradio s hrvatskim dijelom Jadrana, nikada ne bi uinio ovo to je uradio jedan
Ivica Raan. Jednostavno nije bilo nikakvog razloga koji bi davao nekakvu nunost Raanu da parafira dokument. Jedini razlog zato Raan, ili bilo tko drugi moe neto tako napraviti je u sluganstvu
i tome to je to hitnije prikljuenje u EU i NATO-u, tzv. euroatlantske integracije, postalo neim to
ima apsolutnu vrijednost i prioritet nad svim hrvatskim dravnim i nacionalnim interesima. Ako se
pogleda odakle taj Raan vadi svoju ideologiju, to je kroz ivot radio i zastupao, onda vie i nije toliko
za uditi kada je iznad hrvatskog nacionalnog ideala superioran jedan nadnacionalno-internacionalni
ideal kao to je to EU-NATO i globalizam u cjelini. Onaj tko jo uvijek ima u glavi Internacionalu
kao svoju sentimentalnu melodiju koja ga podsjea na dobra stara vremena, lako otpisuje neto tako
nazadno i kontrarevolucionarno kao to je drava i nacija. No, dosta o Raanu jer je ionako predugo
prisutan sa svojim dosadnim usporenim govorenjem. Valjda smatra da ako sporo govori pametnije
zvui, ali bilo bi mu bolje da je tu svoju politiku doktrinu prenio na pisanje i pazio to potpisuje, jer
onaj paraf bi ga mogao kotati skuplje nego to moe zamisliti. Naime, nije erijat neto to nema u sebi
neki unutarnji smisao kada propisuje kako se postupa s kradljivcem, kako s preljubnikom i sl. Tako bi
Raanu, u skladu s internacionalnim duhom koji ima, bilo zgodno primijeniti pravno naelo koje se
koristi u svijetu (barem u jednom dijelu, ali dovoljno za internacionalizam) i u skladu sa zloinom
odrezati mu tu ruku koja se usudila potpisati neto to je najobiniji pokuaj prodaje jednog dijela
hrvatske zemlje. Nije bitno to je to nelegitimiran paraf, jer ne radi se to zbog Slovenaca nego zbog
unutarnjeg pedagokog djelovanja tako da se djeci u kolama od najranije dobi jasno pokae kako se
postupa s onima koji se usude na takve poteze. U tom smislu moglo bi ga se poslati da ide po kolama
i svojom pojavom odgaja budue narataje. Time bi barem jednom u ivotu radio neto produktivno,
a ak bi primao i zasluenu plau za svoj rad. Ako netko misli da tako neto nije kranski, treba znati
da je po ljudskoj pravdi ne bi se gubila ruka nego glava za sva takva i slina potpisivanja, ali i sve ostale
izdajnike inove. Izdajstava kojih je Hrvatska prepuna uzdu i poprijeko.

733

Untitled-1.indd 733

10/23/06 8:12:44 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

Da se ipak posvetimo osnovnoj tematici ovoga dijela i orijentiramo na model rjeavanja svih od Tumana nam ostavljenih problema koji nas nepotrebno optereuju. Kod odnosa sa Slovenijom dobro
je to se radi o toliko jasnim pitanjima da se nema to puno komplicirati, nego se jasno postaviti i
na osnovi tih temeljnih postavki ii dalje prema eljenoj uspostavi normalnih odnosa. Kada se kae
normalnih odnosa, to znai da ne moe biti neega normalnoga s nekim tko te okrade, tko lae i tko
jo eli izvesti nove otimaine. Po tome se Slovenija u mnogome treba tretirati kao i Srbija, jer dok se
ne dogodi promjena unutar same Slovenije nee biti mogue postii neto stvarno progresivno. Ipak,
postoji bitna razlika izmeu Slovenije i Srbije i to se ne smije zaboraviti, jer ipak nije bilo nikakve ratne
agresije i nije bilo proljevanja krvi, a to uvijek predstavlja neto to bitno oteava postizanje istinske
pomirdbe, po pomirdbi prikladne suradnje, pa sve do saveznitva u borbi za ouvanje nacionalne
opstojnosti.
U rjeavanju odnosa sa Slovenijom u biti nema puno nejasnoa. ak se sve moe svesti na samo jedan
balvan na putu dobrosusjedstva, a to je problem Ljubljanske banke i ukradene tednje hrvatskih dravljana. Tu je rijeenje koje hrvatska drava mora odraditi jednako tako vrlo jednostavno, jer kako je
Slovenija primijenila neku svoju izmiljenu logiku prema hrvatskim dravljanima i njihovoj imovini,
tako se jednako postavlja i Hrvatska. Vrlo jednostavno: svu imovinu koju imaju slovenski dravljani u
Hrvatskoj jednostavno konfiscirati, prodati i tako obetetiti oteene hrvatske dravljane. Kada se tako
postavi prema slovenskoj bahatosti, onda e se vidjeti kako e brzo tamo promijeniti pjesmu. Nekakva
opasnost od slovenskog blokiranja Hrvatske i zatvaranja izlaza na zapad nije realna jer objektivno
takav potez vie teti Sloveniji nego Hrvatskoj, pogotovo kada se urauna u kalkulaciju hrvatska preorijentacija na drugaiji ekonomski ustroj. Koliko je to slovensko poigravanje s graninim reimima
rada i nekakve prijetnje Hrvatskoj strogim graninim reimom besmisleno, najbolje je vidljivo kada
za vrijeme turistike navale na ulazak u Hrvatsku Slovenci namjerno ignoriraju potrebu za pojaanim
radom i s njihove strane granice, a sve s nekakvom namjerom da nam se napakosti i pokae nekakva
njihova velika vanost i mogunost da nam zagoraju ivot. Ali, umjesto toga Slovenci time najvie
sami sebi zagoravaju ivot jer se stvaraju takve kolone vozila koje se proteu sve do Maribora i u
samoj Sloveniji dolazi do potpunog prometnog kolapsa. Ovime je doslovce ostvareno Biblijsko upozorenje: Tko jamu kopa, sam u nju pada, i tko kamen valja, na njega se prevaljuje. (Izr 26, 27).
Takoer treba znati da u Sloveniji radi i ivi visokobrojna populacija njihovih dravljana porijeklom
iz BiH, Srbije, Kosova i Makedonije, pa tako oni postaju najjaa interesna grupa koja bi eventualnim
slovenskim zatvaranjem granice bila teko pogoena. Ovdje se vidi kako je Ljubljanska banka s lakoom rijeena i loptica jednostavno prebaena Slovencima da sami odaberu to e izabrati. Ili e se dalje
praviti Englezima, ili prihvatiti svoje obaveze onako kako je to primjereno i kako bi bilo pristojno
prema svojem neposrednom susjedu s kojim im je valjda u interesu imati iskreno dobre odnose.
Eventualno bi se moglo i odnose oko Nuklearne elektrane Krko uvrstiti u meudravne probleme, ali
tu se hrvatskim odlunim stavom rijeenje vrlo jednostavno ostvaruje. Radi se o tome da se opet mora
spomenuti prijanje hrvatsko djelovanje protivno osnovnim vlastitim interesima, pa je tako i u odnosu
prema NE Krko. Ono to Hrvatska u buduem odnosu prema nuklearki treba raditi je da se nipoto
ne odustane od naplate slovenskog duga koji je stvoren prema Hrvatskom udjelu u vlasnitvu. Dalje
se svi odnosi prema NE Krko izvode prema tom odnosu u vlasnitvu nad nuklearkom i pripadajuim
ugovorima. Prema tome, nuklearka je jedna vie sporednija stvar, jer se prije ili kasnije ono to je Slovenija neovlateno prisvojila nadoknauje kod pitanja zbrinjavanja otpada i zatvaranja elektrane i zato
to nije toliko optereujue pitanje kolikim se sada potencira.
Namjerno se pitanje graninih sporova ne navodi kao neto to Hrvatsku treba previe optereivati u
odnosu sa Slovenijom. To je zato to se ono to je poznato kao problem Savudrijske vale ili Piranskog
zaljeva, svejedno, uope ne treba gledati kao hrvatski problem. Naime, Hrvatska odmah proglaava
svoj gospodarski pojas i sukladno sa svime to to obuhvaa primjereno i djeluje. Mi znamo gdje ide
granica i to je ije, a ukoliko Sloveniji nije neto jasno neka se ali Sudu za pomorsko pravo u Hamburgu. Jednako tako i slovenske deklarativne otimaine hrvatskog teritorija mogu postati neim stvarno loim samo ukoliko oni pokuaju ii u konzumaciju te svoje nebuloze koju su proglasili, a upravo
zato Hrvatska ima svoju Obalnu strau, Pomorsku policiju i Ratnu mornaricu.
734

Untitled-1.indd 734

10/23/06 8:12:45 AM

Organizacija Ministarstvo vanjskih poslova

U jednakom kontekstu se ide i prema slovenskoj vojnoj prisutnosti na hrvatskom teritoriju i daje se
jedan pristojan vremenski rok za iseljavanje, pa ukoliko se to ne ispotuje onda drava treba prikladno
djelovati svim svojim mogunostima. Od diplomacije nadalje, do kraja ako je potrebno.
Ono to bi u odnosu Hrvatske sa Slovenijom bilo svakako najbolje je kada bi se Slovenci odrekli svoje
usmjerenosti prema (anti)vrijednostima utjelovljenim u EU-u i zajedno s nama ili sukladno kranskim vrijednostima koji su u temeljima oba naroda. Naalost, duhovno stanje u Sloveniji je takvo da
je realnije oekivati duhovnu preobrazbu u Srbiji nego u Sloveniji, a to je jednako tako povezano i sa
stanjem materijalnog bogatstva koje se trenutno uiva u pojedinim dravama i narodima. Zato jer je
Slovenija sada materijalno bolje stojea u odnosu na Hrvatsku i Srbiju, to je njihovo najvee breme
koje ih sputava u tome da se otrijezne od lai to stoji u pozadini sustava vrijednosti koji im je to trenutno omoguio. Tu je moda najbolje vidljivo kako je bogaenje tetnije od siromatva i kako se ne
treba aliti na trenutno slabo materijalno stanje, jer jedino tako je i mogue ope otrenjenje i preobraenje prema istinskim vrijednostima.

4. Italija
O Italiji je ve govoreno kada se spominje kao ona drava koja svojim poloajem naprosto vapi da se
spasi od svoje prometne izoliranosti, a taj spas treba biti posljedica hrvatske inicijative, te razvoja meunarodnih odnosa u pravcu kranske obnove Europe. Kao i cijela Europa i Italija potrebuje duhovnu
preobrazbu i jedino po toj preobrazbi je mogue imati Italiju kao saveznika i pridruenog lana graniarskog pojasa Jadran Baltik. Svako drugaije pribliavanje Hrvatske i Italije, a koje bi bilo drugaije
od standardnog odnosa dviju suverenih drava, ne dolazi u obzir. To je bitno za naglasiti kako se ne
bi nikako zaboravilo da je Italija ta koja je sada visoko u sustavu antikristovskog bloka i uvijek ima
hegemonistike namjere naspram hrvatskog teritorija, te je za Hrvatsku u tom nepovoljnom odnosu
snaga najvanije ostvariti unutarnju snagu kojom e odvratiti talijanske predendente od pokuaja za
otimanjem naeg teritorija.
Ova prije spomenuta ideja o prometnom povezivanju koje ide kroz Jadran prema sreditu Apeninskog poluotoka ima svoju viu svrhu od pukog gospodarskog smisla. Misli se na prije opisan odnos
vertikale Jadran Baltik i njenog usidrenja u Rimu, tj. Vatikanu. Ipak, zbog realnosti koja vlada u
EU, a posebno u jednoj Italiji koja je potpuno odstupila od svojeg katoliko-kranskog bitka, upravo
se kroz svjetovne projekte i pripadajue gospodarske probitke treba ostvariti priklanjanje Italije na
stranu katoliko-pravoslavne alijanse graniarskog koridora od Baltika do Jadrana. Istovremeno, sa
pretpostavljenim uspjehom u pridobivanju Italije na to da se prikljui navedenoj alijansi, ostvaruje se
konano ukidanje talijanske usmjerenosti prema istonoj Jadranskoj obali i njeno usmjeravanje prema
Sjevernoj Africi. Odnosno, od Jadranskog bazena Italija se kroz ovu koncepciju konano poinje baviti
onome na to je svojim poloajem i veliinom odreena: centralnim Sredozemljem. To je neto to
je poslijednji put bilo eksploatirano i realizirano u vrijeme Rimskog carstva, no od njegove propasti
nikada vie nije ta pozicija Apeninskog poluotoka prikladno geopolitiki realizirana u svojem punom
potencijalu. Genova i Venecija su samo djelomino uspjele u tome da se nametnu u Sredozemlju, to i
nije za uditi jer su bili samo dijelovi cjeline Apeninskog poluotoka. Uope, realno nije ni bilo za oekivati da se u tome uspije jer nije postojala jedna jedinstvena drava, nego meusobno suprostavljene
dravice. To je na neki nain i stvorilo problem koji Hrvatska ima s talijanskim usmjerenjem na istoni
Jadran jer je venecijanski utjecaj na vanjsku politiku postao dominantan u novostvorenoj talijanskoj
dravi. Umjesto da se Italija kao nacija usmjeri prema vani, prema velikim izazovima koji se nalaze u
Sredozemnom moru, ostala je zarobljenom u jednom infantilnom planu da silom osvoji cijeli prostor
Jadrana i uini ga svojim unutarnjim morem, svojim jezerom, kako se to popularno naziva u iredentistikom slengu.
Ne moe se porei da je Mussolini imao upravo tu ambiciju da od Italije stvori sredozemnu silu ili gospodaricu Sredozemlja, no upravo na primjeru tog razdoblja talijanske povijesti moe se vidjeti kako
Italija ne smije raditi. Naime, faistika Italija je svoju ambiciju velikih planova iscrpila na tome da pod
svaku cijenu talijanizira Hrvate i Slovence. Jednako tako je i u primjerima Libije i posebno Etiopije
(Abesinije), gdje je Italija potpuno nerazumno htjela kopirati engleski kolonijalni model vladanja na
735

Untitled-1.indd 735

10/23/06 8:12:45 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

neki svoj talijanski nain. To nikada nije imalo izgleda za uspjeh. Dogodilo se to da je time ostvareno
samo to da je Italija sebe iscrpla pokuavajui u svojoj mussolinijevskoj napuhanosti civilizirati primitivne narode koji bi trebali biti toliko impresionirani talijanskom kulturom da e sami od sebe htjeti
pod svaku cijenu postati Talijanima. Ili, ako ve ne mogu biti Talijanima, biti e sretni da im mogu biti
sluge, njima, po vlastitom umiljaju, tako nadmono kulturnima i civiliziranima. Naravno da to nije
imalo izgleda za uspjehom i da je na koncu dovelo do trajnog osjeaja ugnjetavanja i prkosnog htijenja
za ouvanjem vlastitog identiteta. Englezi nikada nisu tako djelovali i u svojoj kolonijalnoj doktrini
uvijek su se distancirali od stanovnitva na teritoriju kojim su dominirali. Englezima je bila bitna
samo to ekonominija eksploatacija ljudi i teritorija, a ne pretvaranje lokalnog stanovnitva u Engleze
i irenje svoje kulture na narodne mase. Tako su Englezi za svoje ciljeve dobili znaajan dio lokalnih
elita spremnih na sluganstvo i kojima su prepustili odreenu vlast na njihovoj razini, a za uzvrat oni
su upravljali onako kako im je iz Londona odreeno. Italija je samo postigla to da je antagonizirala
mase i ujedinila razliite socijalne kategorije pokorenih naroda protiv sebe. Faistika Italija nije imala
perspektive ne samo iz ovog razloga, nego i zato to je u samoj sri talijanskog faizma pod Mussolinijem bilo htijenje za uskrsnuem antikog Rima sa svim poganstvom koje je stari Rim sadravao. Iz tog
razloga moemo samo zahvaliti Svevinjem to je ponizio taj projekt uskrsnua carstva koje je naega
Spasitelja raspelo na kri te dao nama da iz svega izvuemo pouku. Posebno sami Talijani, da uvide
ukoliko imaju elju za veliinom, neka se veliaju u Bogu, pa i rezultati nee izostati, a i biti e cijelom
ljudskom rodu na korist.
Ipak, ono to je najkarakteristinije za talijansku dravu je njen potpuni nesrazmjer izmeu nominalne i realne snage, a koja je najizraenija u uvjetima ratnih sukoba upravo onda kada se snaga i
portvovnost najvie trae. Kada se Italija napokon 1861. godine ujedinila, ta je novostvorena drava
pukim zbrajanjem svojih prije razjedinjenih dijelova samim inom ujedinjenja trebala vie ili manje
automatski postati velikom svjetskom silom, upravo onako kako je to bilo s ujedinjenom Njemakom. To to se po svim racionalnim pretpostavkama ini potpuno loginim i oekivanim nikada se
ne ostvaruje. I ne samo to, nego se dogaa obrnuti proces i jedan konstantni pad, te to vrijeme vie
ide i to je Italija kao drava starija, iznutra je sve slabija. Od jednog nacionalnog ponienja ide se u
jo vee ponienje, a da stvar bude jo gora, ti nacionalni padovi jo su neshvatljiviji kada se pogledaju
okolnosti u kojima se dogaaju.
Tako je prvi nacionalni debakl doao u Prvom svjetskom ratu kada se Italija ukljuila u rat na strani Londona i Pariza nakon ekanja da se vidi koja e strana pobijediti i realno utemeljene procjene
da Centralne sile sigurno gube. Umjesto da svojim ljudskim i materijalnim potencijalima, koje je na
papiru imala, Italija svojim ratnim angamanom dovede do brzog poraza Austro-Ugarske, dogaa
se potpuno suprotna stvar. Na kraju Italiju moraju spaavati interventne postrojbe sila Antante pred
nadiruim trupama feldmarala Borojevia koji se iskazao kao izvanredan vojskovoa i potpuno porazio talijansku vojsku. Iako brojno i materijalno nadmoniji, Talijani doivljavaju potpuni kolaps te
ih od kapitulacije spaava samo to to su Centalne sile kapitulirale zbog poraza na Zapadnom frontu.
To Talijanima nimalo ne smeta da se potom kao veliki pobjednici namire kroz teritorijalno otimanje
hrvatskih i slovenskih etnikih podruja.
Ista se stvar skoro doslovce ponavlja u Drugom svjetskom ratu, samo s jo pogubnijim posljedicama
za Italiju kao dravu i naciju. Mussolini se prikljuuje Hitleru kada je kapitulacija Francuske bila ve
definitivna, te mislei da je i Engleska na brzom putu u poraz. Tako se, mislei da talijanska vojska ima
nekakvu borbenu vrijednost, vie od 300.000 talijanskih vojnika iz Libije pokree prema engleskom
kontigentu u Egiptu koji je brojio samo nekih 30.000 ljudi. Umjesto da taj omjer od 10 naprama 1
bude neto to, ako ne garantira sigurnu pobjedu, onda barem ravnopravnu borbu, pogotovo zato jer
je kvaliteta talijanskog naoruanja i taktike bila nie razine od engleske, Talijani doivljavaju potpunu
katastrofu.
Paralelno s porazom na kopnu dogaa se jednako tako zapanjujui poraz na moru, to je zakucalo i
posljednji avao na lijesu velikih Mussolinijevih neoimperijalnih pretenzija. Tako umjesto da Talijani
protjeraju Engleze iz Egipta, oni sami bivaju istjerani iz Etiopije i Libije s tim da ih od potpunog poraza
spaavaju interventne njemake trupe s legendarnim Rommelom na elu. Interesantno je da je Rom736

Untitled-1.indd 736

10/23/06 8:12:45 AM

Organizacija Ministarstvo vanjskih poslova

mel bio aktivni sudionik talijanskog poraza na Soi u Prvom svjetskom ratu i kao mladi asnik tu je
stekao iskustvo i reputaciju koju je kasnije podigao na internacionalnu razinu borei se protiv Engleza
u Sjevernoj Africi. Ipak, time se samo donekle odgaa konani talijanski pad koji dolazi nakon angloamerikog iskrcavanja na Siciliju, kada Talijani mirno prelaze na stranu pobjednikih sila kao da sami
nisu bili oni koji su iskreno podravali svojega Ducea onda kada je i njemu i njima izgledalo da sigurno
pobjeuju. Uostalom, sama epizoda s Mussolinijevom likvidacijom moda najbolje pokazuje koliko
je moralno propala talijanska nacija, jer moe se shvatiti to to je Mussolini ubijen, ali ubiti njegovu
ljubavnicu je ono to si ne moe dozvoliti onaj koji ima i mrvicu osjeaja osnovne vojnike ili ratnike
asti. to je bio krimen te ene osim toga to je bila preljubnica i to je odabrala ovjeka koji je imao
mo i ugled onda kada se s njime spetljala? Da sve bude jo sramotnije za Talijane, mrtva tijela biveg
diktatora i njegove ljubavnice bivaju doveena na glavni gradski trg u Milanu, bjesomuno su izmasakrirana od strane pobijenjele rulje i tako obeaena naopake visoko objeena na tome istome trgu.
I opet je tu daleko najgore od svega to je tu sudbinu doivjelo tijelo te nesretne ene. Ono to je tu
inkriminirajue po Talijane kao naciju je to to sve opisano nije bilo izvedeno od nekih primitivnih ili
neukih ljudi, posebno ne od divljih Balkanaca, nego je odluka o toj likvidaciji i cijeli tretman odobren
i proveden od ljudi koji su u svakom sluaju ono to se naziva uljuenim i civiliziranim osobama s nekim obrazovanjem i pripadajuom svjesnou. ak su glavni sudionici tog sramotnog dogaaja kasnije imali dugogodinje politike karijere u poslijeratnoj Italiji. Kada jedan segment inteligencije jednog
naroda sebe oituje takvim postupcima to puno govori o opem stanju cijele nacije, ali jednako tako
nama treba dati na znanje s kime imamo posla i to treba oekivati od takve politike elite. Odnosno,
radi se o tome da se ne moe nita vjerovati ili oekivati dobroga od takvih vladajuih struktura, nego
se unutar nacije mora dogoditi preobrazba koja e na povrinu izbaciti ljude potpuno drugaijih moralnih vrijednosti, a to je ono to se moe postii jedino kroz odluan medijski, gospodarski i politiki
nastup naspram Italije i Talijana u cjelini.
Kao jedan dobar primjer smjera kojim bi Italija trebala ii, a Hrvatska to svojom vanjskom politikom podsticati, je poslijeratno razdoblje koje pokazuje da je Italiji najkorisnije kada se okane ikakvog
militarizma i okrene svojem unutarnjem razvoju na naelima afirmativnog pristupa kroz stvaranje
vlastitih vrijednosti, koje onda postaju boljim osvajateljima od ikoje vojne kampanje. Umjesto da se i
dalje dri toga puta i istovremeno rade na svojem duhovnom preporodu, koji bi rijeio problem prisutne moralne i demografske katastrofe, Italija se postupno opet vraa na stare zablude i vidi priliku
da ponovno neto oportunistiki uiari kroz tue nevolje. Uz to jo i aktivno sama potiui spletke i
stvarajui razne smicalice kojima se eli izvriti otimaina prvenstveno hrvatskih teritorija. Posebno se
to htijenje za obnovom svojeg militarizma i teritorijalne ekspanzije oituje kroz potpuno nepotrebno
ukljuivanje u oba Zaljevska rata, s time da se kroz to uee u ratovima na strani SAD-a od njih eli
zadobiti nekakvo posljedino pravo na ekspanziju na istonu Jadransku obalu. Talijanske vladajue strukture kalkuliraju da prikljuenjem SAD-u u njihovim osvajakim ratovima mogu raunati na
podrku istih onda kada Italija poduzme aktivne korake u osvajanju za sebe. Umjesto da se izvuklo
pouku iz povijesti, u Italiji se opet ide starim stazama. To ak donekle poprima i obrise komedije kada
se pogleda koji je vojni uinak Italija imala u Prvom zaljevskom ratu kada je zrakoplovna postrojba
koja je tamo upuena doivjela sudbinu jednaku onoj iz egipatskog pohoda u Drugom svjetskom ratu.
Pogotovo je to nevjerovatno kada se zna da se sve dogaalo u uvjetima potpune tehnoloke i svake
druge vojne dominacije nad suprostavljenom irakom stranom, te u sastavu velike koalicije u kojoj je
Italija participirala sa realno potpuno minornim snagama.
Trenutna vojna epizoda u Afganistanu i Iraku jo je opasnija po Italiju jer se time izlae do sada nevienoj opasnosti uvlaenjem u sukob izmeu judeo-masonskog sekularizma upravljanog cionizmom
i islama. Meutim, ako se moe malo karikirati, uee Italije u ovoj drugoj irakoj kampanji daje
mogunost detekcije trenutka kada SAD doe do stanja totalnog poraza u Iraku i/ili cijeloj regiji. Naime, kako je Italija kroz svoju kratku povijest pokazala, uvijek je u stanju predvidjeti i odabrati vrijeme
kada treba promijeniti strane i pobjei od ratnog gubitnika. Zato, kada se desi povlaenje talijanskog
vojnog kontingenta iz Iraka, moe se s dobrom sigurnou ustvrditi da su SAD tamo blizu potpunog
vojnog poraza.
Ono to se namee kao pitanje je zato je Italija takva drava kakva je, i zato je u stanju neprestanih
737

Untitled-1.indd 737

10/23/06 8:12:46 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

kapitulacija ili kapitulaciji bliskih situacij? Zato je moralno stanje talijanskog vojnika, a to je samo
odraz moralnog stanja nacije, konstantno na najnioj moguoj razini i potreban je samo mali poticaj
da doe do potpune bezvoljnosti za borbu? Odgovor se nalazi kada se spozna na koji je nain ujedinjena talijanska drava. Odnosno, ujedinjenje Italije i daljnji razvoj talijanske drave je u najuoj
povezanosti sa zatiranjem papinstva, papinske vlasti i drave, te se tu nalazi taj suodnos izmeu
moralne slabosti i snage unutar naroda. Tako prvih deset godina postojanja kraljevine Italije protie
u borbi protiv papinske vlasti nad Rimom te se 1871. uspijeva u tome da papa postane zatoenikom
Vatikana. Tada Rim postaje glavnim gradom talijanske nacionalne drave, dok je papin suverenitet
bio ogranien na crkvu Sv. Petra i na Vatikansku i Lateransku palau. Inae, a to je od presudnog
znaaja za buduu nesretnu sudbinu Italije, to preuzimanje Rima od strane kraljevine Italije i ukidanje
papinske drave kroz tzv. garantni zakon iz svibnja 1871. godine papa nije priznao, te time oduzima
moralnu legitimnost cijelom poduhvatu. Najvanije je da se time Italija uskratila za blagoslov te tako
neblagoslovljena, ili, jo gore, antiblagoslovljena u podzemnim radionicama tajnih drutava, uplovila
u svijet nacionalnih drava ostvarivi povijest neprestanih nacionalnih brodoloma koji su jo k tome
i izuzetno poniavajui.
to je stajalo iza stvaranja te i takve talijanske nacionalne drave jasnije je kada se zna da su ujedinjenje
izveli karbonari, jedno tajno drutvo posebno oformljeno jo oko godine 1796. sa svrhom postizanja
ujedinjene Italije kao jedinstvene republike i, nadasve indikativno, udruivanja u europski savez naroda. To je oita anticipacija ili nagovjetaj ove sadanje Europe koja je jednako tako savez naroda, ali i
nita vie od toga, tj. narod je tu ovjekovo uzurpiranje boanskog odreenja te se na taj nain institucionalizira sekularistiko bezbonitvo. Karbonari, ovdje kao jedno strogo namjensko tajno drutvo,
u stvari nisu nita drugo nego samo jedna filijala masonerije u borbi protiv Crkve i temporalne moi
papa. Borac za ujedinjenu Italiju i karbonar Giusepe Manzzini pie svojem masonskom subratu Albertu Pikeu, vrhovnom efu amerike masonerije: Ujedinjenje Italije nikada nismo smatrali ciljem, ve
sredstvom! Manzzini kao dua talijanske revolucije s masonom Palmerstonom, ministrom kraljice
Viktorije i intimnim korespodentom Karla Marxa, priprema ruenje papinstva. Oko 1867. godine u
New Yorku stvara Sveopu demokratsku alijansu ija se aktivnost osjea u Poljskoj i Rusiji zahvaljujui Bakunjinovoj mrei. Sa spomenutim Pikeom stvara paladizam koji predstavlja aparat sveope vie
masonerije. Cilj im je stvaranje univerzalne svjetske republike pomou cijelog niza tajnih drutav.
Znano je da i Garibaldi pripada istom klubu antikranskih posveenika, a jasno se sam razotkrio
takvim kada je Leu Taxilu, jednom prevarantu i otvorenom antikraninu, estitao na njegovoj ekskomunikaciji.
Iz svega je razvidno da stvaranje Italije nije nita drugo nego sredstvo protiv Crkve i to ujedinjenje na
kraju dovodi do toga da papa postane dogogodinjim zarobljenikom unutar vatikanskih zidova. Uostalom, to je toliko oigledno kada se zna da Italiju nije bilo mogue stvoriti bez prethodnog nasilnog
ukinua papinske drave. I upravo ovo nasilje nad Petrovim nasljednikom daje odgovor na neshvatljivu onemoalost te i takve Italije. Ipak, umjesto da se postignu ciljevi koje su si postavili zakulisni
mozgovi, a to je znailo potpuno ukidanje Crkve i papinstva kroz stvaranje talijanske drave, talijanska
drava i nacija bivaju one koje su gubitnici jer su u svoje stvaranje ugradili destrukciju papinstva i cijele
Crkve. Mislilo se da e se u vihoru revolucije uspjeti u tim postavljenim ciljevima, ali su ipak Crkva i
papinstvo ostali i opstali, to samo jo dodatno potvruje obeanje o opstanku Crkve bez obzira na sve
podzemno-paklenske spletke.
Da je tih spletki bilo nema uope spora. Tako godine 1869. masoni osnivaju Rimsko demokratsko
drutvo iji prvi lan statuta glasi: Sruiti mo pap i ujediniti Italiju. Kada Pio IX. saziva ekumenski
koncil, masonerija u Napulju saziva ekumenski anti-koncil. Riboli, jedan od masonskih vrhovnika,
izjavljuje: Katolika religija je la. Njezina je vladavina kriminal.
Veliki metar Lemmi alje cirkularno pismo u kojemu ne moe obuzdati svoj tijumfalizam:
Graevina koju braa masoni upravo podiu u svijetu ne moe se smatrati zavrenom sve dok talijanski
masoni svijetu ne poklone pusto ruevine velikog neprijatelja. Poduhvat u Italiji brzo napreduje ... Mi
smo postavili dijetlo na poslijednje utoite praznovjerja, a na vjerni brat 33 koji je na elu politike
vlasti (radi se o Crispiju), garancija nam je da e Vatikan pasti pod naim ivotvornim ekiem ... Veliki
738

Untitled-1.indd 738

10/23/06 8:12:46 AM

Organizacija Ministarstvo vanjskih poslova

Orijent zaziva Genija ovjeanstva da pomogne brai masonima da iz sve snage rade na odvaljivanju
kamenja vatikanskih blokova kako bi njime sazidali Hram osloboenih nacija!
Dogaaji koji se dalje odvijaju dovode do toga da se Lav XIII. u jednom pismu uasava i gnua nad
injenicom da je via masonerija prenijela svoje sredite u Rim. U palai Borghese smjeten je Veliki
Orijent, masonska uprava i paladistiki hram.
Na spomenutom masonskom anti-koncilu u Napulju pod pokroviteljstvom Riccardija i uz prisustvo
700 delegata svjetskih loa s aklamacijom su donesene antikranske rezolucije. Zakljueno je da treba
laicizirati kole, a to se tie filozofskih i religioznih pitanja, zakljueno je da je ideja Boga izvor i
podrka svih despotizam i svakog zla. Smatrajui da je katolika vjera najpotpunija i najstravinija
personifikacija te ideje, slobodni mislioci smatraju za dunost rad na brzom i radikalnom ruenju katolicizma svim sredstvima, podrazumijevajui i revolucionarno nasilje.
U jednoj poruci karbonarske Vrhovne vente stajalo je: Na konani cilj je onaj koji su imali i Voltaire
i francuska revolucija: potpuno unitenje katolicizma i same kranske ideje. Karbonar Vindice pie
Nubiusu iz Vrhovne vente: Dvije osnove drutvenog reda, katolicizam i monarhija, mogu pasti nagrizeni korupcijom. Na naim savjetima je odlueno da ne elimo kranstvo; treba, dakle, proiriti porok
meu narodom; neka ga udie svim svojim osjetilima, neka ga se napije i neka ga se zasiti. Uinite im srca
porona i vie neete imati katolika. I tako se porok irio (i dalje se iri) sustavno, posredstvom kazalita, glazbe, plesa, filma, mode, erotizma, pornografije. Jedno kasnije uputstvo loama kae: Religija
ne strahuje od noeva, ali moe pasti pod teinom pokvarenosti. Ne propustite nikada kvariti; posluite
se sportom kao izgovorom, ili klimatskim lijeenjem ...
Osim toga, u tim ranim danima Italije kada je papa bio zatoenik u Vatikanu, masoni se toliko osiljuju
mislei da Crkva samo to nije unitena, da izlaze na ulice Rima. Tako se godine 1889., pred oima
Lava XIII., kretala trijumfalna masonska procesija sa zastavama na kojima je bio lik Sotone i natpisi:
ivio Sotona, na kralj! U procesiji je pjevana Carduccijeva himna Sotoni, a organizirana je od strane
Ernesta Nathana, idova i masona, budueg rimskog gradonaelnika, u povodu stogodinjice francuske revolucije. Ista se stvar ponavlja kada bl. Maksimilijan Kolbe sree jednu takvu procesiju godine
1917. povodom druge stogodinjice objave masonstva svijetu. Sudionici su pred Papinim prozorom
razvili zastave na kojima je pisalo: Sotona e vladati u Vatikanu! Papa e biti njegov rob! Osim toga na
zastavama je bio Lucifer koji nogama gazi Sv. Mihaela te su se dijelili letci protiv Svetog Oca.
Nije nita bitno drugaije u svojoj sutini niti danas, na poetku famozog III. milenija, kada jednako
tako pred Vatikanom procesuiraju razne povorke zagovornika homoseksualnosti, edomorstva (tzv.
prava na izbor!), emancipacije ena (zahtijeva se reenje ena) i kao poseban lag na kraju: demokratizacija Crkve. Forma se malo promijenila i od otvoreno neprijateljske i sotonistike je preobraena
u kvaziplemenitu nakanu borbe za razna ljudska prava, ali duh je ostao isti. Taj isti duh je onaj koji je
na djelu u cijeloj Europi, a ne samo Italiji. Ali, Italija je ona zemlja i nacija koja zbog toga to je Sveta
stolica smjetena u Rimu ima time posebnu odgovornost prema Crkvi, no jednako se tako i podzemne
sile s iznimnom zlobom okomljuju na unitenje te katolike nacije. Ta se zloba posebno oituje upravo
time da se jedna nacija programirano unitava niim drugim nego procesom uspostave nacionalne drave, a onda se tom dravom i kontrolom koju imaju nad njom koriste u svojim opskurnim nakanama
u borbi protiv Crkve, tj. Boga i ovjeka u cijelosti.
Postojala je i jedna potpuna alternativa ovome antikristovskom procesu stvaranja talijanske nacionalne drave i on je bio zastupljen kroz romantini neogvelfski san o ujedinjenju Italije pod papinskim vodstvom, a na bazi patriotski usmjerenog katolianstva. ak je i godine 1846. dolo do realne
mogunosti da se kroz osobu pape Pija IX. taj san i ostvari, ali je upravo kroz podjelu uzrokovanu
djelovanjem karbonar ta mogunost sabotirana. Podzemne sile nisu mogle dozvoliti da im proces
nacionalnog ujedinjenja isklizne iz ruku, pa da poslije ne mogu upravljati novostvorenom dravom
u skladu sa svojim ciljevima. Ujedno se u pokuaju Pija IX. da ujedini Italiju na kranskim naelima
nazire i budue rijeenje za Italiju koja se eli rijeiti svojeg krivog usmjerenja te od sredstva u rukama
antikranskih struktura postati sredstvom Bojim na ovome svijetu.
739

Untitled-1.indd 739

10/23/06 8:12:46 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

Kada se spominje Pijo IX. treba spomenuti kako je za svojega pontifikata (1846.-1878.) uinio velike
stvari po pitanju afirmacije i ouvanja hrvatskog naroda i pripadajuih mu prava. Tako izdaje glagolski
psaltir, uspostavlja kod Jeronimskog zavoda u Rimu hrvatski kolegij pod naslovom Sv. irila i Metodija, podupire Franjevce u Bosni i do kraja ustraje u obrani franjevakog sjemenita u akovu od nasrtaja beke i maarske imperijalistike politike. Takoer oslobaa Zagrebaku biskupiju od ugarske crkve
i uzvisuje je na nadbiskupiju, a zagrebakog biskupa ini metropolitom, te onda i rimskim kardinalom.
Sva ta djela ini onda kada su neprijatelji htjeli uguiti hrvatski narodni preporod i dravno-pravni
poloaj unutar Monarhije. Takvu je politiku prema Hrvatima vodio Pijo IX. premda je sam bio prognanik, zatoenik i muenik budui da je doivljavao nasrtaje protubojih skupina. To djelovanje i te
postupke je posebno vano spoznati kada se zna da je Pijo IX. istovremeno teio ujedinjenju Italije i
rijeenju talijanskog nacionalnog pitanja, ali na osnovama katolicizma, a ne bezbonikih svjetonazora bilo koje sorte. Zato se Pijo IX. moe s pravom smatrati nebeskim zagovornikom uspostave istinski
bratskih i istinski kranskih odnosa izmeu Hrvatske i Italije, te da po tom i takvom odnosu dva
susjedna naroda ostvaruju velika djela u poslanju navjetanja evanelja svijetu koje ima svaki kranin
kao i svaki kranski narod.
Kao jedna sporedna stvar, jer je unitenje Crkve i papinstva ono primarno u opisanom projektu ujedinjenja Italije, dolazi i odnos te karbonarski stvorene Italije prema Hrvatskoj i Hrvatima sa svim loim
posljedicama koje trpe jednako i Hrvati i Talijani. Mi smo trpjeli i dalje trpimo time to se kao narod
troimo u obrani od pretenzija jednog velikog i monog susjeda, a Talijani se troe u potpunoj promaenosti svojeg poslanja kao nacije. Umjesto da budu revnosni zatitnici Svetog Oca i prihvate kao
veliki blagoslov to to se na njihovom podruju nalazi svjetska moralna vertikala i duhovno vrhovnitvo ovjeanstva, Talijani se talijanskom dravom institucionalno stavljaju u slubu onih sila koje su u
potpunoj oprenosti s Crkvom i papom.
Sada se dolazi do onoga to je trenutni hrvatski problem, jer ta talijanska pretenzija i dalje traje i nee
prestati sve dok se najprije Hrvatska ne osnai do te mjere da se ugasi svaka iluzija da e im se moi
ostvariti njihove nakane preuzimanja hrvatskog teritorija. Nakon toga dolazi na red da se djeluje na
preobrazbi Italije pa da od lano dobrohotnih postanu iskreni susjedi. Sada Italija prema Hrvatskoj
ide drugim sredstvima za preuzimanje naeg nacionalnog blaga i umjesto vojnom agresijom eli se
teritorij preuzeti politikim i ekonomskim smicalicama. Prvenstveno kroz suradnitvo domaih elemenata koji svoje sitne ambicije zadovoljavaju slubom upregnutom u iredentistike planove, a koji
se istovremeno preklapaju s opim planovima EU konglomerata i cijelog globalizma. U biti, na tome
kako su se talijanske pretenzije prema Hrvatskoj otvoreno iskazale, vidi se u kakvom je jadnom stanju
hrvatska drava.
Kako je prije navedeno, to nipoto nije dobar znak, jer nitko kao ova karbonarski stvorena Italija nema
tako razvijen leinarski instinkt da osjeti kada je netko dovoljno slab da bi ga se moglo rastrgati. Te
svoje ambicije prema Hrvatskoj bile su diskretno iskazane kroz neformalne kontakte talijanskih tzv.
desniara sa predstavnicima pobunjenih Srba. To je suradnja koja ima svoju tradiciju jo iz vremena
Drugog svjetskog rata kada je Italija pomagala etniki pokret u Hrvatskoj i bila je aktualna sve do
Oluje kada se tzv. Krajina vojnom silom HV-a ponitava s politike mape. Oigledno zaprepatena
takvim razvojem dogaaja u prilog Hrvatske, Italija se privremeno povukla, ali ne zadugo.
Zatije djelovanja talijanskog iredentizma traje do 97., a vrijeme je oito iskoriteno za prestruktruiranje planova o osvajanju hrvatskog prostora, jer tada se u Italiji u potpuno slubenoj formi talijanskog
dravnog tijela javno obznanjuje odluka da se kao strateki cilj odredi pretvaranje Jadrana u talijansko
jezero. Otvoreno iskazivanje pretenzija na Hrvatsku bilo je potrebno jer se do Oluje moglo ostaviti
dunosnicima tzv. Krajine da slue kao glasnogovornici talijanskih pretenzija, a Italija je raunala da
na kraju samo stavi toku na mrtvu hrvatsku dravu uzimanjem svojeg dijela. Odnosno, to to Italija
smatra da joj treba pripasti je ono to se nestankom tzv. Krajine moralo ipak javno izrei kroz talijanske dravne institucije: istona obala Jadrana sa pripadajuim otocima.
To se sve dogaa jo u vremenu Tumanove vladavine, ali upravo zbog velikih pogreaka u gospodarskoj politici, ali i sekularno-liberalnoj koncepciji ustroja hrvatske drave, niti Tumanov karizmat740

Untitled-1.indd 740

10/23/06 8:12:46 AM

Organizacija Ministarstvo vanjskih poslova

ski lik i djelo nisu bili dovoljni da sprijee takvo talijansko oitovanje. Tako se, da bi sve skupa bilo
jo gore, potpuno neshvatljivo i za Hrvatsku opstojnost pogubno 1998. godine na sjednici VONS-a
pod predsjedanjem predsjednika Tumana donosi odluka da se ide u to bru i potpunu prodaju
hrvatskog bankarskog sektora u skladu sa monetaristikim ekonomskim konceptom. Da bi sve bilo
jo neshvatljivije, kao prvi korak u tom procesu dogaa se prodaja Privredne banke stranoj banci sa
sjeditem u Milanu (kasnije se i Zagrebaka banka prodaje talijanskoj banci pa tako dvije najvee
banke odlaze preko mora). Kao da se htjelo na najbolji mogui nain potpomoi talijanske planove o
jezerizaciji Jadrana. Naalost, a prodaja Privredne banke je vrhunac tog loeg upravljanja dravom,
kriminalizacija drutva, gubitak moralnog odreenja prihvatom kapitalizma, demokracije i liberalizma, korumpiranost i pripadajui gospodarski promaaji napravili su Hrvatsku toliko slabom da Italija
od tada nesmetano ide ka realizaciji svojih imperijalistikih tenji. I hrvatsko nebulozno odustajanje
od proglaenja pomorskog gospodarskog pojasa treba gledati u ovome svjetlu talijanskih pretenzija i
hrvatskih izdajnikih politikih struktura koje su tako bezduno (pro)dale svoj narod, svoje blinje.
Dakle, sve ide samo u jo radikalnijem nastupanju talijanskog preuzimanja kontrole nad cijelim jadranskim bazenom, ali posebice kada je Tumanovom smru uklonjena i ta, vie psiholoka nego
realno politiko-ekonomski utemeljena, konica nad talijanskim apetitima. Tako se odmah od strane
Italije ide prema tome da se slubeno priznaje iredentistiki program i sve se slubeno legitimizira.
Rije je o dijeljenju odlija nekakvim opinama u egzilu i slinim postupcima, a svakako je najvei
dokaz skoranjih namjera u produkciji TV-filma (Srce u jami) kojim se medijski, putem emotivnog
identificiranja, preparira talijansko javno mnijenje tako da se buduim vlastodrcima olaka agresivno
djelovanje prema Hrvatskoj. Naravno, ako uope za time bude bilo potrebe, budui da aktualne hrvatske vlasti rade sve na tome da Hrvatske nestane kao drave sa svim svojim dravnim atributima.
Za kraj ovog referata o odnosu Hrvatske prema Italiji vrijedi izrei javno upozorenje da, ako ve hrvatske sluganske strukture trenutno odrauju svoje sluganske zadatke, neka se zna u Italiji, ali i ire,
da Hrvatsku i Hrvate ne izjednauju s trenutno prisutnim izdajnikim strukturama jer je to pogrena
kalkulacija koja ne donosi koristi nikome. Isto tako vrijedi i suprotno, i neka se zna da se mir i dobro
mogu postii samo kroz opisano pristajanje na zajednike nam kranske vrijednosti i daljnji rad na
evangelizacijskim zadacima i suglasjem sa svim ostalim vrijednostima koje proizlaze iz kranske vjere.

5. Maarska
U odnosima Hrvatske i Maarske nalazi se najrealniji potencijal za uspjenu realizaciju hrvatskih
vanjskopolitikih stratekih ciljeva, a kako je sve ve detaljno opisano. Ono to daje odreenu osnovu
takvom stavu je neosporna injenica da je Maarska kao drava i nacija, za razliku od Italije, pouena povijesnim iskustvom spoznala da samo suradnjom i prijateljstvom s Hrvatskom dolazi i svaki
ostali prosperitet. Versajskim poretkom koji je Maarsku blokirao kroz uspostavu Jugoslavije sama je
Maarska najvie trpjela, a za njom i sve ostale drave koje se niu dalje sve do Poljske i Litve. Da bi
stvar bila jo gora, nakon Drugog svjetskog rata boljevika poast u liku Staljina i SSSR-a obuhvaa
upravo narode koji sainjavaju taj katoliki graniarski pojas od Hrvatske do Litve. Da bi sve bilo do
kraja dosljedno i u tom sovjetskom bloku taj se pojas liava svojeg prirodnog izlaza na Sredozemlje
kroz Hrvatsku na nain da SFRJ predstavlja svojevrsnu iznimku u komunistikom bloku pod upravom
SSSR-a. I to iznimku na nain da je Hrvatska potinjena i silom boljevizirana, ali istovremeno odvojena od svojih prirodnih politikih i gospodarskih veza s Maarskom i cijelim pojasom sve do Poljske
i Litve. Na taj se nain uspjelo unazaditi kako te zemlje i narode, jednako tako i Hrvatsku i Hrvate i to
za razdoblje vie od 70 godina (od 1918. do 1990.).
Da se ne odstupa od te i takve politike prekida prirodne linije suradnje i meusobne usmjerenosti
naroda u Podunavlju i pojasu Jadran Baltik vidljivo je i sada, kada se Hrvatsku gura u nekakvu potroaku zonu Zapadni Balkan. Radi se to malo drugaije, prikladno modernom nainu oduzimanja
suvereniteta i slobode, pa tako i kroz eufemistike i nerazumljive nazive poput regionalnog povezivanja i sline izmiljotine dodatno zamagljene u vidu raznih skraenica.

741

Untitled-1.indd 741

10/23/06 8:12:47 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

Dodatni dokaz tezi da odnosi Hrvatske i Maarske imaju dobru osnovu za daljnji razvitak na korist
ne samo Maara i Hrvata, nego i cijele Europe, nalazi se u maarskom ponaanju od 1990. godine
nadalje. Ne samo da je Maarska podrala hrvatsko osamostaljenje, nego je tu podrku okrunila i
konkretnim postupcima onda kada je bilo najpotrebnije i kada Hrvatskoj nitko nije davao izglede
za opstanak. Moda je uvjerenost svjetskih graditelja Novoga svjetskog poretka u brzi hrvatski poraz
razlog zato se nije pridavala panja na maarsku pomo u naoruavanju Hrvatske i izbjegavanju
striktnih primjena zloinakih sankcija na uvoz naoruanja za obranu od agresije. Mislilo se da je to
to nam preko Maarske dolazi jedna koliina oruja premalo i prekasno da bi se uzimalo u obzir. ak
se moglo gledati i kao na neto to e ubrzati razvoj rata budui da su znali koliko je Hrvatska nenaoruana da je postojala opasnost da takva, vojno preslaba, praktiki bez borbe kapitulira pred srpskim
zahtjevima. Ta opcija u kojoj ne bi bilo minimalno planiranog krvavog raspleta nije bila nikako predviena i rat se pod svaku cijenu morao rasplamsati barem u dovoljnoj mjeri da se poslije moe opravdati
upuivanje mirovnih snaga, promatraa i drugih slinih naziva za okupatorske trupe i pijune. Isto
tako, kroz dozvoljavanje umjerenog naoruavanja Hrvatske, daje se medijsko oruje srpskoj strani da
kroz to tajno naoruavanje preko Maarske Hrvatska bude prikazana kao reinkarnirana NDH sa svom
negativnom slikom koja prati takvu prezentaciju.
Bogu hvala da su imali te potpuno krive kalkulacije, jer je ono relativno malo oruja koje je dolo preko
Maarske zlata vrijedilo u odsutnim vremenima od 1990. do kraja 1991. godine. Jednako tako vrijedi
spomenuti da niti u najteim trenucima za Hrvatsku iz Maarske nije dola ikakva naznaka htijenja
za komadanjem i prisvajanjem dijelova Hrvatske. Upravo suprotno, Maarska politiki i diplomatski,
u skladu sa svojim mogunostima, djeluje afirmativno po pitanju hrvatske samostalnosti i suverenosti
na cijelom teritoriju. To je neto to se nikada ne smije zaboraviti kada se razmatraju budui hrvatskomaarski odnosi jer kroz ovu prizmu oni imaju vrste temelje za buduu nadgradnju.
Ono to je ipak najvei zalog i temelj hrvatsko-maarskim odnosima nalazi se u kranskom utemeljenju Maarske i Maara najbolje izraenom u liku Sv. Stjepana (oko 969.-1038.), prvog maarskog
kralja. Stjepan iz vlastita osvjedoenja uvodi u kranstvo cijeli maarski narod. Poganski vojskovoe
su se tome Stjepanu usprotivile orujem, ali je on, izvrstan vojskovoa i mudar diplomat, svladao protivnike i zdruio razliita plemena u jedan narod. Stjepan radi upravo ono to jedan vladar treba raditi
pa tako s velikim arom organizira Crkvu u Maarskoj, osniva biskupije i nadbiskupije, gradi crkve i
samostane, odreuje svetkovanje nedjelje (koliko je to aktualno u dananjem vremenu kada je nedjelja
oduzeta ljudima) i donosi zakone u kranskom duhu.
Pismo koje je Stjepan upravio svojemu sinu Emeriku lijepo osvjetljuje njegov svetaki lik. Evo nekoliko
izvadaka iz toga pisma:
U prvom redu zapovijedam, savjetujem i preporuujem, predragi sine, da katoliku i apostolsku vjeru
uva takvim marom i brigom te bude uzor svim podlonicima... U kraljevskom dvoru, nakon vjere, na
drugom se mjestu nalazi Crkva... Budi milosrdan prema svima koji trpe nasilje... Sa svima budi strpljiv,
ne samo s monima nego i sa onima koji su bez vlasti... Budi ponizan da te Bog uzvisi... Budi doista umjeren pa nikog ne kanjavaj niti osuuj preko mjere. Budi blag... Budi poten i nikad nikomu ne nanosi bez
razloga sramotu... Bez toga nitko nije kadar ovdje vladati niti prispjeti u Vjeno Kraljevstvo...
Koliko su samo ove Stjepanove upute dragocjene i vrijedne i dan danas, moda vie nego ikada. Nije
potrebno pohaati sveuilita i tamo nauavati sekularne politike nauke ili sline od Boga okrenute
nauke, nego je jednome dravniku dovoljno samo proitati ovo pismo i posluati oinski savjet koji je
tu iskreno izreen.
Sveti Stjepan, kralj, umro je na blagdan Velike Gospe. Maarski narod ostao mu je silno zahvalan za
sve to je uinio i za domovinu i za svoj narod. Kada je godine 1083. otvoren njegov grob, desna ruka
bila mu je neraspadnuta. To se pripisuje Bojem priznanju za njegovu dareljivost potrebitima. U Maarskoj se blagdan Svetog Stjepana slavi po starom kalendaru 20. kolovoza. Ono to je najznaajnije za
dananje odnose izmeu Hrvatske i Maarske odnosi se na Stjepanovo samrtno izruenje kraljevske
krune i svojeg naroda skrbi Blaene Djevice Marije. Time je kroz Djeviin zagovor na nebu utvreno
to i kako se imaju odnositi Hrvati i Maari, i koji im je smisao njihovog zemaljskog poslanja. Blaena
742

Untitled-1.indd 742

10/23/06 8:12:47 AM

Organizacija Ministarstvo vanjskih poslova

Djevica Marija je ono to je u biti buduih hrvatsko maarskih odnosa i u toj spoznaji moemo s
puno sigurnosti vjerovati u dobre plodove suradnje dvaju susjednih naroda.
Sigurno je da je bilo i nesretnog razdoblja u odnosima izmeu naa dva naroda, ali zna se tko je stajao
iza toga da se oni pokuaju okrenuti na zlo. Jedno krae razdoblje to je i postignuto, ali upravo zahvaljujui Marijinom djelovanju to je razdoblje daleko iza nas, i sada se moe vidjeti kako su te zakulisne
sile svojim laima i obmanama samo unesreile sve i svakoga. Masonsko djelovanje u Maarskoj,
a koje je bilo glavni pokreta nasilne maarizacije Hrvatske u XIX. i poetnom dijelu XX. stoljea,
jednako je upropastilo Maare kako i Hrvate. Maarski masoni i svi oni koji su nasjeli njihovim idejama posluili su kao sredstvo sredinjici u Londonu da se Hrvate stavi u versajsku nakazu zvanu
Jugoslavijom, a Maarima prekine izlaz na Jadran i cijelu Maarsku doslovce izolira od svoje prirodne
usmjerenosti. Kasnije ih se iz tog istoga Londona prepustilo u jo goru sudbinu doslovce poklanjajui
Maarsku Staljinu u njegov privatni posjed.
Sada, pouzajui se u Djeviinu pomo, Hrvatska i Maarska trebaju jedni druge tako da se svojim
vrlinama nadopunjavaju u slabostima, pa time svaka drava svojemu narodu omogui prosperitet,
blagostanje i mir. Kao dodatni kuriozitet i znak koji upuuje na suradnju temeljenu na kristolokim i
marijanskim naelima znaajno je napomenuti da je uz Marijino uznesenje na nebo zagrebaka katedrala bila posveena i Svetom Stjepanu, prvome ugarskom kralju.
Upravo na tom pravcu treba ii u daljnjoj nadgradnji, tj. kada se eli vidjeti dalje od horizonta koji je
najprije ispunjen onim pragmatinim koristima koje ima Maarska kada se preko Hrvatske usmjeri i
izie na Sredozemlje, ali preko mora jo i dalje s cijelim svijetom. Iza svih tih koristi u gospodarstvu,
politici, kulturi i svemu drugome mora se znati emu se eli doi. emu se eli suobliiti i koji je ideal
kojemu zajedniki teimo? to je ono to se nalazi na kraju vremena i koji je uope smisao ivota, rada
i postojanja na ovome svijetu? Najkrae: koji sustav vrijednosti prihvaamo?
Jasno je da je kranstvo ona vrednota koja se stavlja na horizont naega postojanja i da se po tome
onda prikladno nadopunjuje sve ostalo meudravno djelovanje. Ovo je bilo vano naglasiti jer se
time ujedno otkriva to je ono ime se Hrvatska ima pribliiti dananjoj maarskoj dravi i maarskom narodu. Svojim teokratskim sustavom s pripadajuim ekonomskim i pravnim modelima zasnovanima na kristocentrinosti, Hrvatska pokazuje djelotvornu alternativu ovome sadanjem sekularnom sustavu sa svojim krvoednim kapitalizmom na djelu. Dajui alternativu, i to ne bilo kakvu
alternativu nego onu najbolju moguu, onu boansku, Hrvati Maarima pokazuju kroz vlastiti primjer
kako je mogue oduprijeti se paklenskim silama u institucionaliziranoj formi sekularizma, liberalne
demokracije, kapitalizma i globalizma openito. To je bitno i stoga to je dananja Maarska upala u
stupicu sekularizma i pripadnog liberalnog kapitalizma koji gradi drutvo bez vrijednosti ili drutvo
antivrijednosti. Uostalom, Maarska je u tome stanju latentne dekonstrukcije kao i sve ostale drave
koje su nedavno osloboene boljevikog jarma. Zbog toga istovremeno s velikom razinom potroakog ludila, koje djeluje poput svojevrsnog drutvenog opijata kojim se supstituira istinska vrijednost,
u svim dravama tzv. tranzicije prisutno je veliko nezadovoljstvo i unesreenost narodnih masa. To
je stoga to je konzumerizam samo privremena utjeha, a na koju se kao i sa svakim narkotikom s
vremenom razvija imunost te na koncu nije dovoljan za ljudski spokoj i duevni mir. Zbog toga je
od izuzetne vanosti na vrijeme ne samo Maarskoj i zemljama te tzv. tranzicije, nego i cijeloj Europi
ponuditi terapiju izljeenja kroz vjeru u Isusa Nazareanina. Na vrijeme stoga to je nuno sprijeiti
lane proroke s njihovim lanim (new age i sl.) duhovnostima kojima potpuno promiljeno ele utaiti
duhovnu glad za ispunjenjem praznine nastale u liberalizmu i kapital-odnosu, a prvenstveno manifestirane u vidu besmislenog hedonizma i manijakalnog egocentrizma. Budui da Maarska neposredno granii s Hrvatskom tako je tu najlake ostvariti i izvoz kristocentrinog svjetonazora uoblienoga
i u institucionalnoj formi dravnog ureenja. Radi se o tome da se prvenstveno vlastitom uzoritou i
pozitivnim primjerom afirmira vlastita, a pobije suprotna strana u njenom izvozu antikristovske ideologije i svjetonazora, pa se prema tome neminovno dogaa sukob ideja. Na nama je da svoje ideje i svoj
svjetonazor s pripadajuim vrijednostima pokaemo superiornijima u odnosu na suprotnu stranu, a
to je upravo ono to se treba posebno promiljeno izvesti u odnosu na maarsku dravu i narod, ali i
po domino efektu sve dalje nizom do Poljske i Litve. Takoer mora biti pojanjeno da se kod spominja743

Untitled-1.indd 743

10/23/06 8:12:47 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

nja izvoza svjetonazora radi prvenstveno o izvozu najdjelotvornije sile kranstva ljubavi. Tek se na
taj materijal nadopunjuje i sve ostalo, a to ulazi u ono to se smatra uobiajenim u meudravnim
odnosima.
Zato je od posebnog dravnog interesa u nekim podrujima poput turizma potrebno rtvovati neke
trenutne materijalne koristi i izai u susret osiromaenom puanstvu na graniarskom potezu prema
Baltiku i tako na istoj i neposredno ljudskoj razini kroz naizgled banalne stvari kakve su najobinija
pristojnost, srdanost, ljubaznost i sl., ostvarivati apostolat ljubavi i promovirati svoje ideje i svoj svjetonazor. Ono to se za poetak kao najmanje moe i mora uiniti je da se sie s trona oholosti i pohlepnosti kada se radi o prijemu i stavu prema gostima koji nam dolaze s podruja biveg istonog bloka
gledajui u njima slabe potroae. Tako neto nema perspektive i pohlepnost udruena s oholou
brzo donosi svoje destruktivne plodove, te se po pravdi Boga takvi ponizuju i trpe za svoje ponaanje
ve na ovome zemaljskom ivotu. Ta dobrohotnost i prikladno domainsko ponaanje posebno se
treba usmjeriti prema najmlaoj populaciji tako da se u naa obnovljena i novoizgraena obiteljska
i djeja odmaralita i kampove kroz meudravnu suradnju dovode obitelji i vrnjaci iz zemalja katolikog graniarskog pojasa. To je jedan od primjera kako polagano, ali temeljito izgraditi osnove za
dugoronu i trajnu meudravnu suradnju. Ujedno se od buduih narataja, jednom kada ta omladina
stasa, odraste i poinje ostvarivati utjecaj, prihode i sl., ti sada odrasli ljudi sa svojim obiteljima, kroz
prije steeno pozitivno iskustvo u mladosti postaju vjerni gosti-prijatelji, a ne puki kupci usluga.
* * *
Da se zakljui cijela ova pria dovoljno je samo malo nadopuniti cijelu koncepciju nastupa u odnosu
na Maarsku time da se sve reeno u principu jednako tako odnosi i na ostale drave pojasa Jadran
Baltik. Naravno da je jedna Poljska zbog svoje veliine tu najvanija, ali jednako tako su to i Slovaka
i Litva, a Ukrajina i ovdje ima svoje specifino mjesto u hrvatskom pristupu vanjskopolitikom djelovanju. Ipak, sve se to moe najbolje provesti kreui najprije preko Maarske koja sama neposredno
granii sa Slovakom i Poljskom, pa je i zato posebno vano mjesto koje u vanjskoj politici ima odnos
Hrvatska Maarska.
Kada se ve spomenula Poljska, ona pokazuje da ima rezona cijela nakana povratka na vrijednosti
kranstva koja je na prethodnim stranicama iznesena. Radi se o tome da u Poljskoj bitno ojaavaju
one snage i one zamisli koje su nekada bile na ponos Poljskoj kada se borila protiv komunistikog
ugnjetavanja. Sada se neto slino moe naslutiti prisutnim u Poljskoj, ako nita ono barem u nekom
embrionalnom zaetku, ali umjesto komunizma na red je doao obraun s kapitalizmom. Kako je ta
borba daleko sloenija i tea, tako je tu vidljivo da jednoj Poljskoj treba i svojevrsni poticaj koji po
ovoj koncepciji dolazi u vidu Hrvatske preobraene na kristolokim naelima i s pripadajuim institucionaliziranjem (teokracija, kristocentrina ekonomija, korporativno gospodarstvo, itd.). Kao to
je poljska konjica dola do Bea i spasila Hrvatsku spaavajui Austriju, tako sada hrvatska virtualna
(informacijska) konjica treba doi do Varave i spasiti Europu spaavajui Poljsku.

Zavrni komentar
Na kraju ovoga poglavlja o hrvatskoj vanjskoj politici kao svojevrstan rezime recimo da je za hrvatski
opstanak nuno potpuno raskinue sa svim bezbonitvima, te se moramo staviti u slubu Boju kao
nacija i drava svim svojim biem, bez figa u depu. Naime, ako je povijest Hrvatima neto pokazala,
to je da se moemo uzdati samo i jedino u Svevinjega. Odnosno, kroz Crkvu i pape iskazala se Boja
pravednost prema nama kao jednome od brojnih Bojih naroda. U najteim i za Hrvatsku najgorim
trenucima poput otomanskih osvajanja, talijanskih pretenzija ili srpske agresije 1991. iz Rima od Svetoga Oca dolaze blagoslovi i svaka druga mogua zatita i pomo. I, suprotno od toga, kroz anticrkvu
u vidu judeo-masonerije vidjelo se odakle nam stalno u svojim razliitim manifestacijama dolaze la
i smrt.
Naalost, zbog kolektivne amnezije potrebno je ponoviti da kada smo od te uljuene Europe ostavljeni
na milost i nemilost podivljalim hordama s istoka, Papa i Vatikan pomau u ostvarenju prava hrvat744

Untitled-1.indd 744

10/23/06 8:12:48 AM

Organizacija Ministarstvo vanjskih poslova

skog naroda na slobodu i samostalnost. Iz toga razloga hrvatska vanjska politika moe i mora svugdje
kalkulirati i podozrijevati, ali prema Vatikanu, Svetome ocu i Crkvi mora se dovijeka biti u suglasju s
vjerskim i moralnim naelima koja se nauavaju i objavljuju.
ak se moe doi do svojevrsnog povijesnog obrata u odnosu izmeu papinstva i Hrvatske u smislu
da kroz ostvarenje Programa nacionalnog opstanka te pripadajuim osnaenjem od vjenog traitelja
pomoi postanemo davateljima. Tako neto bilo bi nadasve prikladno budui da je uvijek daleko ljepe
biti darivateljem nego primateljem. Nema boljega osjeaja ispunjenosti od darivanja i usreivanja svojih blinjih, a posebno kada je blinji u nevolji i najvie je potreban pomoi. Posebno je sve to izuzetno
vrijedno kada se doe do stanja u kojemu Hrvatska moe Crkvi i Svetomu ocu ponuditi svoju pomo
u obliku koji je najprimjereniji odreenoj situaciji. Na taj se nain, konkretnim djelima, najbolje oduujemo za sve milosti koje smo dobili, koje dobivamo i koje e tek doi.
Na taj se nain umjesto davanja svojeg suvereniteta Sotoni sluenjem sekularnog idolopoklonstva u
bilo kojem obliku, suverenitet daje tamo gdje je to jedino i primjereno: Bogu preko sluenja Crkvi.
To je bitak hrvatske vanjske politike: u ovome sekulariziranom, bezbonom, anticrkvenom i antikristovskom svijetu koji raspolae pozemljarskom silom nikad prije vienom, uzdati se u Svevinjeg i
imati vjeru u ostvarenje kraljevstva Bojeg koje na kraju trijumfira nad silama zla i njihovim slugama.
Ako se ikada treba ponaati talijanski u smislu da se odabire ona strana koja pobjeuje, onda je to u
ovome ratu protiv Sotone, te biti na Bojoj strani. Biti na pobjednikoj strani. Na tu pobjedniku stranu treba privui i sve ostale, po mogunosti svakog ovjeka, a u kontekstu naroda i drava, to znai i
idove, i Srbe, i Amerikance, i Engleze, i cijeli svijet. Bez razlike i predrasuda. Bez mrnje i osuivanja.
Na strani vjenog pobjednika, na strani Boga, ima mjesta za sve koji to svojom slobodom izaberu. Hrvatska i Hrvati trebali bi samo dati jedan ponizan primjer vjere i hrabrosti u opiranju ovome zlu koje
harai svijetom te porobljuje i zatire narode.
Takoer bi se na ovo poglavlje o vanjskim poslovima moglo dati posve legitimnu primjedbu da je sve
ono to je izneseno kao opis stanja u svijetu meu narodima i dravama prilino nerazumljivo, teko
dokuivo u svim svojim segmentima, nelogino, ak i besmisleno gledano oima i nadprosjeno upuenog ovjeka, a kamo li veini ljudi. Ta primjedba ima osnova, jer takav dojam o odnosima u svijetu
daje i odgovor o emu se radi.
Kada bi se sadanje stanje svijeta moglo saeti jednom rjeju, bio bi to kaos. Naravno da ta produkcija
kaosa nije niti najmanje sluajna nego se kroz kaotinost promiljeno izluuju ljudske mase da bi se u
takvome stanju moglo dezorijentiranim ljudima bolje manipulirati i u vee ih zlo gurati. Vidimo to neprestance kako se kroz monopolizirane globalne medije odigrava predstava gdje neizborne tajne vlasti
u mraku stoje nad izbornim vlastima i njima spretno upravljaju. Najprije se zlikovci podiu do vrha,
a zatim ih se strmoglavljuje s trona svim prigodnim sredstvima: medijima, vojskom, politikom, gospodarstvom ili svakolikim kombinacijama, a trai se uvijek ona koja donosi najvie nesree ljudskom
rodu i da se kaos jo vie povea. I to jednako kaos u svijetu kao i kaos unutar razuma i psihe svakog
pojedinca. Sotonine sluge tajnim obredima kaos stvaraju, i iz kaosa oni vladaju. Oholost s kojom su
sklopili savez nalae im da taj princip kaosa javno svima objave rugajui se tako cijelom svijetu kojemu
pod nosom razglasuju to rade, a nitko im nita ne moe. Rije je o krilatici 33. (najvieg) stupnja masonske inicijacije koja glasi: ORDO AB CHAO, tj. u prijevodu samih masona: RED IZ KAOSA. Svakako da je to antikristovski red ili Pax antichristi i da taj red ne donosi nita dobroga ovjeanstvu.
Kao suprotnost toj antikristovskoj produkciji kaosa ponuena je vizija hrvatske drave i cijeloga naroda upregnute u cilju postizanja svojeg poslanja kao nacije krana koji nasljeduju Spasitelja i ne pristaju na suoblienje sa svijetom, makar to dovelo do najbjesomunijeg napada tog istog svijeta.
Pouzdanjem u Gospodina dolazi i mir pred tim potencijalnim ili stvarnim prijetnjama svijeta, te se
tako svijet svladava. Stvaratelji kaosa, iz kojeg uzdiu svoj bezboni red, gube onda kada se djelovanje
745

Untitled-1.indd 745

10/23/06 8:12:48 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

temelji na krilatici koju se moe prihvatiti i kao slubenu krilaticu hrvatske vanjske politike: ORDO
AB AMORE, odn. RED IZ LJUBAVI.
* * *
Kao oprenost svim tim zdruenim antikristovskim planovima koji djeluju u svijetu, kao vjernici imamo i prikladan primjer biblijskog prorotva. Jednako kao i upozorenja na to kako odnosi meu narodima moraju biti izgraivani na pravednosti i kako je onima koji ine zlo i nepravdu odreena kazna
za njihova djela.
Ovo nama ljudima koji itamo Sveto pismo daje za naslutiti kakav je istinski red koji imamo batiniti,
te to slijedi ovim nesretnim stvarateljima kaosa.
Zato je prikladno zavriti sljedeim citatom boanske opomene kojim su jasno upozoreni oni koji rade
sve to se ovdje tako eksplicitno opisuje i jednako tako osuuje:
Jao onom tko mnoi to nije njegovo (a dokle e?) i optereuje se zalogama! Nee li naglo ustat vjerovnici
tvoji, nee li se probuditi ljuti tvoji tlaitelji? Tada e im plijen biti! Jer si opljakao mnoge narode, sav
ostatak naroda opljakat e tebe, jer si prolio krv ljudsku, poharao zemlju, grad i sve mu itelje.
Jao onom tko otimainu zgre nepravednu kui svojoj, da visoko svije gnijezdo svoje i otkloni ruku zla!
Nanese sramotu kui svojoj: zatirui mnoga plemena, grijei protiv sebe. Jer iz samih zidova kamen krii,
a krovna mu greda odgovara.
Jao onom tko grad die krvlju i tvravu zasnuje na nepravdi! Nije li to, gle, od Jahve nad Vojskama da se
narodi za oganj trude, puci nizato mue? Jer e se zemlja napuniti znanja o slavi Jahvinoj kao to vode
prekrivaju more.
Jao onom tko blinjeg navodi na pie, ulijeva otrov dok on pije da bi promatrao njegovu nagost! Ti si pijan
od sramote, ne od slave! Pij samo i pokazuj kapicu. Dolazi ti pehar iz desnice Jahvine i sramota na slavu
tvoju! Nasilje nad Libanonom tebe e prestraviti, pokolj zvijeri, jer si ljudsku krv prolio, poharao zemlju,
grad i njegove itelje.
Jao onom tko komadu drva kae: Probudi se! Kamenu nijemom: Preni se! On da prorokuje? Optoen moe biti i zlatom i srebrom, ali nikakva daha ivotnog nema u njemu. emu koristi tesan lik da
ga umjetnik tee? emu lijevan lik, lano prorotvo, da se tvorac njegov u nj pouzdaje oblikuju nijeme
kipove?
Ali je Jahve u svojem svetom Hramu: nek zemlja sva zauti pred njime! (Habakuk 2, 6-20).

746

Untitled-1.indd 746

10/23/06 8:12:48 AM

Organizacija Ministarstvo zdravstva

2.19. Ministarstvo zdravstva

Tu im Jahve postavi zakon i pravo i tu ih stavi u kunju. Zatim ree: Bude li zduno sluao glas Jahve,
Boga svoga, vrei to je pravo u njegovim oima; bude li pruao svoje uho njegovim zapovijedima i
drao njegove zakone, nikakvih bolesti koje sam pustio na Egipane na vas neu putati. Jer ja sam Jahve
koji dajem zdravlje.
(Knjiga Izlaska 15, 25-26)
A sinovima tvojim nisu naudili
ni zubi zmija otrovnica,
jer im je milost tvoja u pomo pritekla
te ih iscijelila.
Podbadao si ih samo i odmah ozdravljao
da se sjete prorotava tvojih,
da ne zapadnu u zaboravnost duboku
i ostanu bez tvojeg dobroinstva.
Jer njih nije lijeila ni trava ni melem
nego tvoja rije, o Gospode, koja lijei sve.
(Knjiga mudrosti 16, 10-12)
Bolji je siromah tijelom zdrav i io
nego bogata bolesna tijela.
Vie valja zdravlje i snaga nego sve zlato svijeta
i krepko tijelo vie od golema posjeda.
Nema blaga nad zdravljem tjelesnim
niti sree nad sretnim srcem.
(Knjiga Sirahova 30, 14-16)
Gospodine, za tebe ivjet e srce moje
i ivjet e moj duh.
Ti e me izlijeiti i vratiti mi ivot,
bolest e mi se pretvorit u zdravlje.
(Izaija 38, 16-17)
I po vjeri u njegovo ime, to je ime dalo snagu ovomu kojega gledate i poznate: vjera u Njega vratila je
ovomu potpuno zdravlje naoigled vas sviju.
(Djela apostolska 3, 16)

Opa pitanja zdravstvenog djelovanja

Nije sluajno zdravstvo ostavljeno za sam kraj organizacione vizije hrvatske drave prema naelima
teokratskog dravnog ureenja u modernom vremenu. No, to to je na kraju Programa nacionalnog
opstanka ne znai da zdravstvo nije od vanosti nego je tu pozicionirano zato jer se cjelokupnim dravnim ustrojstvom kao i samom idejom kristocentrizma u drutvenom ureenju permanentno osigurava preventivna skrb oko pitanja ljudskog zdravlja. Tek ono to se iz bilo kojeg razloga nije uspjelo
sprijeiti i po bilo kojoj osnovi zdravlje ovjeka biva naruenim, zdravstvo je tu da svojim u sustavu
drave iskoritenim ljudskim talentima pomogne.
Ono to je bitno na samom poetku razjasniti je da se pod sveukupnou brige o zdravlju ovdje daje
prvenstveno ona organizaciono-materijalna ili svjetovna zdravstvena skrb. Kao i sve ostalo u teokratskom poretku, tako je i pristup problematici zdravlja i organizacije zdravstva u dravi potinjen duhovnome. Naravno da je to onda ve u svojem korijenu u suprotnosti sa sadanjim pristupom ouvanja zdravlja gdje je i briga o zdravlju podignuta na razinu idolopoklonstva i prihvatom jo jednoga
747

Untitled-1.indd 747

10/23/06 8:12:48 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

idola djelotvorno podvrgnuta neistim silama koje se iza idola skrivaju. U kapitalizmu to idoliziranje
zdravlja i/ili lijenika neminovno dovodi do toga da se taj idol udrui s glavnim idolopoklonstvom,
tj. oboavanjem novca, ali takoer i svima ostalima, pa onda svi idoli skupa zajedno poniavaju i nemilice gaze ovjeka. Pri tome mu istovremeno s destrukcijom jo i bezono lau upuujui ovjeka na
daljnje potonue u idolopoklonstvo i priajui bajke koje kod nevoljnika gaje nade ravne uskrsnuu
ukoliko se potpuno potini svemu to je bezbono. No, kada doe as i sva se obeanja pokau prijetvornima i ljudski vijek doe svome kraju, znanstveno se hladno priopuje navodna bezizglednost i
neminovna skora smrt.
Sve to ipak ne prijei da se ovjek modernog vremena, koji toliko strahuje od smrti da ne eli uope
razmatrati istinu vlastite smrtnosti, potpuno navee na svojeg lijenika. Navezanost poprima oblik
ovisnosti i ta je ovisnost prava poast dananjega Zapada na kojemu je lijenik zamijenio Boga. ovjek
Zapada ima lijenika kao sveenika nove vjere u oholu ljudsku znanost to se odmetnula od Mudrosti. Naravno da, kada mu je jednom postao idolom, lijenik tog istog ovjeka strai samom svojom
bijelom pojavom i mui ga znanjem koje je neupuenim smrtnicima nerazumljivo. Takva slika bijele
kute pred kojom, kao pred neposrednim Bojim poslanikom, drhte svi tienici, kao i ostale podreene slube, ne odaje dojam poniznosti i bogobojazne predanosti koja slui Bojoj ljubavi to istinski
ovjeku donosi koristi. Sagledavajui realnost takvog stanja moe se oitati stanje duhovne dimenzije
u dananjem sustavu zdravstvene zatite te sukladno tome poduzimati mjere kojima se te najosnovnije
zastrane trebaju izmijeniti.
Nije nimalo za uditi to je sada prisutno stanje ope udaljenosti od milosra, jer kako je usmjereno
cijelo drutvo, tako je i medicinska znanost otila putem samoostvarenja u kojemu nema mjesta za
Svevinjega, a tamo gdje je On odsutan odsutna je i ljubav prema blinjem. Uope, odsutna je svaka
ljubav kada se ne prihvati Oeva sveproimajua Ljubav. No, jednako kako se i kod znanosti moe bez
problema raditi sukladno Bojoj volji i bez ikakve nude za skrnavljenjem Njegovih zapovijedi, tako
se i kod pitanja zdravlja moe biti usuglaen s boanskom duhovnou, moe se prihvatiti Ljubav s
nebesa i manifestirati ljubav na Zemlji samo ako se to eli.
Koliki je znaaj i delikatnost lijenikog zvanja bilo je oduvjek znano, takorei od samoga poetka
ljudskog roda. Uglavnom se nije niti moglo razdvojiti funkciju lijenitva od funkcije vraa ili sveenika neke od poganskih religija. Ipak, ovdje se nastavljamo na zapadnu kulturu te nasljedujemo neke
pozitivne tekovine predkranskih vremena. Kao najdominantnija svojom misli i djelom nametnula se
starogrka kultura koju je Rim u jednoj sebi svojsvenoj prilagoenoj formi proirio na cijeli dananji
Zapad.
Kao jedno od visokih dostignua te pretkranske civilizacije i dan danas imamo Hipokratovu prisegu koja je dala precizne etike upute kako treba obavljati lijeniku slubu. Hipokrit, Sokratov suvremenik, te i sam filozof i lijenik, uspio je spoznati iznimnu vanost etike i morala kod obavljanja
lijenikog zvanja, budui da je tu prisutan bolestan ovjek pred ovjekom koji mu svojim sposobnostima daje nadu u ozdravljenje te je mogua velika zastrana u tako postavljenom meuljudskom
odnosu. Veliko je iskuenje prisutno jednako pred lijenikom kao to je i pred bolesnikom. Lijenik je
u kunji da se uzoholi i postane jednim boanstvom koje hoda po zemlji, a bolesnik je u iskuenju da
sve svoje vjerovanje i osobno dostojanstvo potpuno nekritiki potini drugom ljudskom biu i padne u
idolopoklonstvo. Hipokrat do toga da predstavi svoj lijeniki etiki kodeks nije doao sluajno, nego
je proputovao svijetom promatrajui i krajnje paljivo biljeei, te tako napisao mnogobrojne knjige
koje su bile poticajne za medicinu tijekom mnogih stoljea. Navedena Hipokratova prisega takoer
je proizvod tog steenog iskustva i predstavlja moralni kodeks neprolazne vrijednosti. Na nju su lijenici morali prisegnuti da e bolesnicima propisati prikladnu dijetu titei ih od svake nepravedne ili
tetne stvari; da nee prekidati trudnou; da e ulazei u kuu imati samo jedan cilj lijeiti bolesnika,
suzdravajui se od svake potkupljivosti prema mukarcima i enama, makar bili i robovi; da e kao
svetinju uvati poslovnu (profesionalnu) tajnu.
U ovo dananje vrijeme itajui prisegu posebno je upadljiv dio koji se dotie prekidanja trudnoe.
Time je implicitno priznato da je i onda bilo jednako tako prakticiranja nasilnog prekida trudnoe, ali
748

Untitled-1.indd 748

10/23/06 8:12:49 AM

Organizacija Ministarstvo zdravstva

je i jedan pretkranski moralni kodeks zahtijevao od lijenika da trudnou odravaju. Ne treba uditi
da je Hipokrat uvrstio odravanje trudnoe kao jednu od lijenikih obveza zato jer je dovoljno uzeti
samo obine gospodarsko-politike razloge pa da se uvidi koliko je za opstanak ikojeg drutva bitno
raanje potomstva u to veem broju. Sada, nakon dvadeset i pet stoljea, veliki tzv. napredak doveo
do toga da se Hipokratova prisega spominje, ali se jednim inom kolektivnog drutvenog licemjerja
ta prisega prigodno cenzurira. Rezultat velikog civilizacijskog napretka je taj da u istom znanstvenom
rangu stoje ravnopravno poroaj i abortus, intenzivna njega i eutanazija, a to dovoljno jasno govori
samo po sebi. ivot i smrt su stavljeni u istu razinu, a glavni presuditelj je kapital-interes u koji je sve
skupa uronjeno. Kapital kojemu se moderno drutvo poklonilo do zemlje u odnosu na vlastitu korist
donosi odluku kome pripada ivot, a kome smrt.
Spominjui smrt kao i dananju praksu masovnog abortiranja koju izvode lijenici moe se dati jedna
misao Sv. Ivana Krontatskog koja svojom mudrou moe pomoi u boljem sagledavanju cjelokupnosti problema zdravstva i lijenitva, kao i uloge svakog ovjeka u svemu tome: Ne ubij! (izl 20, 13).
Ubijaju izmeu ostalih i lijenici, svojim nepoznavanjem bolesti bolesnikovem, propisujui tetne lijekove. Ubijaju i oni koji se nisu htjeli lijeiti ili lijeiti bolesnika kome je potrebna pomo lijenika. Ubijaju
i oni koji uzrujavaju bolesnika kome je uznemirenje pogibeljno, na primjer, tuberkuloznoga, i time mu
ubrzavaju smrt. Ubijaju i oni koji, uslijed sebinosti ili nekog drugog loeg uzroka, ne pruaju odmah
ljekarsku pomo bolesniku ili kruh gladnome. (Sv. Ivan Krontatski: Moj ivot u Kristu).
Kao i u svemu drugome vjera u Krista Spasitelja jedini je nain da se odupre tom potinjavanju kapitalu ili bilo kojem drugom lanom boanstvu. Ne treba nikada smetnuti sa uma koliki je udio udesnih
ozdravljenja povezan sa irenjem kranstva. I to od samog poetka u vremenu prve Crkve, kako je i
zapisano: Po rukama se apostolskim dogaala mnoga znamenja i udesa u narodu. Svi su se jednoduno
okupljali u Trijemu Salomonovu. Nitko se drugi nije usuivao pridruiti im se, ali ih je narod veliao.
I sve se vie poveavalo mnotvo mueva i ena to vjerovahu Gospodinu tako da su na trgove iznosili
bolesnike i postavljali ih na lealjkama i posteljama ne bi li, kad Petar bude prolazio, bar sjena njegova
osjenila kojega od njih. A slijegalo bi se i mnotvo iz gradova oko Jeruzalema: donosili bi bolesnike i opsjednute od neistih duhova, i svi bi ozdravljali. (Dj 5, 12-16).
Uostalom, Isus je svoje sinovstvo potvrivao ponajvie kroz ozdravljenje bolesnih, ak je kao vrhunac
ozdravljenja oivio pokojnike (Lazara i Jairovu ker), a zatim i kroz oslobaanje opsjednutih od zlih
duhova. esto je jedno i drugo povezano u isti sluaj, to samo dodatno naglaava bliskost duhovnog
stanja sa stanjem tijela. Takoer, nije sluajnost da su zapisana dva sluaja uskrsnua mrtvih jer je time
dvostruko (da se ne bi mislilo da je rije o zabuni tekstopisca ili svjedoka) potvrena apsolutna superiornost Isusa Krista nad svime stvorenim i to do mjere da se i smrt pokorava Bogoovjeku. Znaajno
je zapamtiti ta Isusova ostvarenja sada kada moderna znanost sebi hoe priskrbiti stvoriteljsku mo.
Najprije kroz vlastitu sugestiju da je sve mogue spoznati na znanstveni nain, a zatim, kada je sve
spoznato, kada su otkrivene sve tajne univerzuma i njegovog ustroja, onda znanost kroz tu spoznaju
pretendira mogunost upravljanja svime postojeim, ukljuujui i ovjeka. Ipak, uza sav napredak,
upravo je problem smrti najvea prepreka pred znanou i taj problem ostaje na znanosti da nadvlada
ukoliko se eli pokazati dostojnom osvajanja boanskog trona, a to je upravo ono za to postoji dvostruko evaneosko svjedoanstvo. Ve postoje i najave o velikim mogunostima koje e znanstvenim
metodama za poetak usporiti smrt i ljudi e po tim obeanjima ivjeti 200, 500 ili ak 1.000 godina,
ali ta pria o eliksiru mladosti stara je koliko i ovjeanstvo. Tko je naivan i ne eli sluati neka povjeruje tim bajkama koje, i kada bi se ostvarile, u biti ne mijenjaju nita. Ba suprotno, bezbonom ovjeku dale bi mogunost veeg bogohuljena, a zar je to ono to donosi mir ovome svijetu i to nas vodi
u ivot vjeni? Takoer je pisano o tom pitanju ljudske elje za zemaljskim ivotom te je dan naputak
kako se prema njemu prikladno odnositi: Tko ljubi svoj ivot, izgubit e ga. A tko mrzi svoj ivot na
ovome svijetu, sauvat e ga za ivot vjeni. (Iv 12, 25).
Vidi se kako je ozdavljenje bilo vano sredstvo u apostolatu Isusa Krista kao Mesije i Spasitelja i kako
je apostolima po njihovoj vjeri dano da ine udesa kojima su privlaili ljude na masovnoj razini. I
bilo je tako kasnije tijekom cijele povijesti da je evangelizatorima dano vjerom lijeiti ljude. Ono to se
promijenilo je da se nekritikim prihvatom racionalizma, a koji je potpuno preovladao u modernom
749

Untitled-1.indd 749

10/23/06 8:12:49 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

drutvu zahvaljujui mlakosti krana, dozvolilo da se lijeenje ljudi vjerom u Krista percipira kao neto staro ili nazadno, te kao takvo u potpunoj opoziciji s modernim i naprednim ovjekom. ak je
stanje dovedeno do te razine da se prijeti zakonskim sankcijama onima koji upuuju na duhovnu sferu
izlijeenja od bolesti milou Gospodinovom kao onima koji ugroavaju ivote i zdravlje ljudi. Postavljena je zakonska osnova progona onih koji nude Gospodina kao izljeenje to je pokazatelj kuda je
doao ovaj svijet, ali i kakva je potencijalna budunost na ovim osnovama. Oita je nakana da se silom
represivnih mjera one mlake dodatno uvrsti u mlakosti i lijeniko-znanstvenom idolopoklonstvu
omogui neometano zavoenje, ako treba i zakonskim mjerama.
Tono tako se i dogaa te ono to je kranska mlakost dopustila vjeto je iskoristila bezbona racionalna ideja, te na jednaki nain koristei se umijeem izljeenja pobrinula da navjetajui svoju vjeru
pridobije mentalitet modernog ovjeka. Tako doosmo do ovoga tunog stanja modernog drutva u
kojemu je preovladala vjera u isto ljudsku znanost kojom se, po toj vjeri, ljudskom sposobnou moe
sve. Naprosto je tragino gledati sve te umne (tonije: obrazovane u akademskim kalupima obmane)
ljude koji raspredaju o tome kako samo to nije otkriven eliksir mladosti ili samo to se nije dolo
do mogunosti izlijeenja od svih bolesti. Ono to je tu opasno je ugled koji ti propovijednici imaju u
oima zavedene svjetine koja nekritiki vjeruje tim njihovim tlapnjama. Kao svojevrsna dodatna propagandno-manipulativna ispomo ovoj obmani onih koji su svoju vjeru stavili u bezboni ljudski um
dolaze naizgled benigne humanitarne akcije tipa svijet bez raka; dan borbe protiv sranog udara;
porazimo alzehajmera; iskorijenimo bol ili sline nebulozne doskoice. Da bi i ovdje sve bilo pojaano autoritetom priznatih institucija sve se izvodi pod pokroviteljstvom UN-a, tj. WHO-a (World
health organization Svjetska zdravstvena organizacija) koji je sastavni dio UN-a. Takve akcije borbe
za potpunim iskorijenjivanjem raznih bolesti imaju u sebi jednu bogohulnu nakanu, a to je nagovjetaj
ostvarenja ljudske besmrtnosti i ljudski izgraenog zemaljskog raja u kojemu nee vie biti nikakvih
bolesti i nikakvih patnji. Sve e bolesti i patnje biti ljudskom rukom izbrisane, ovjek e ivjeti praktiki vjeno i u zemaljskom blaenstvu, to je ono osnovna sugestija tih akcija pod pokroviteljstvom UN-a
i WHO-a. Ono to je tu posebno perfidno je to to sve navedeno ima svrhu nesretne ljude modernog
drutva uputiti u jau nevjeru prema Stvoritelju dajui lane garancije ljudskog samoostvarenja kroz
odmetnutu znanost i tehnologiju.
Delikatnost koja je prisutna po pitanjima zdravlja i lijeenja oboljelih dodatno je poveana zbog toga
to je sve skupa blisko jednako duhovnoj kao to je to i svjetovnoj sferi. O tome je i bilo rijei kada se
govorilo o tome da se navjetanje radosne vijesti izmeu ostalog ima obavljati i kroz ozdravljivanje
bolesnih. Dobar pomak u tome smjeru i kao pravo rjeenje u ovim vremenima velikog otpada imamo
kroz karizmatski pokret i karizmatike koji upravo ponajvie kroz danu im mo ozdravljenja privlae
ljude Isusu Kristu govorei jedinu pravu istinu: svako dobro ljudima dolazi od Gospodina Isusa
Krista.
* * *
Upute o tome kako se ovjek sam svojim postupcima i vladanjem treba brinuti o svome zdravlju
dane su nam na samome poetku Svetoga pisma kada Izraelci dobivaju jasna higijensko-zdravstvena
uputstva kako da se organiziraju u svojem putovanju u obeanu zemlju. Ta uputstva s pripadajuom
organizacijom moe se uzeti za osnovni model ili kostur svakog daljnjeg organiziranja zdravstvenog
sustava koje se eli poduzeti. Zato to je i kod svetopisamskih uputstava Izraelcima naglasak takoer
dan prvenstveno na preventivi, a tek potom na tretmanu bolesti, isto se naelo preuzelo i kod ovoga
modela koji se predvia za Hrvatsku. Sve je svugdje gdje je to ostvarivo stavljeno u preventivnu funkciju u odnosu prema ovjekovom zdravlju, a prema onome to nam je razumom i objavom poznato
o tome to je za ljude sigurno korisno i dobro. Ovdje treba uzeti kao samorazumljivo da je najosnovnija preventiva za ovjeka to da se obrati od grenog puta i sav svoj ivot stavi u ruke Svemoguega.
Jednako je tako bilo i u Mojsijevo vrijeme jer je Izraelcima najprije dano da se pridravaju osnovnih
deset zapovijedi, a tek potom da se misli o higijenskim i ostalim obvezama brige o tijelu koje su im
odreene za nomadski ivot u pustinji. Radi se o principu prvenstva tzv. mentalne higijene, govorei
modernim terminima, iako se time misli na stanje duha, a tek zatim i one tjelesne higijene. Takoer
je rije i tome kako je poslunost Bogu najbolja zamisliva, doslovce savrena mentalna higijena, tako
750

Untitled-1.indd 750

10/23/06 8:12:49 AM

Organizacija Ministarstvo zdravstva

je i ivljenje vjere ono to daje po nas najbolje rezultate po pitanjima zdravlja. Bolje nego bi to sami
mogli ikada dokuiti, jer mi sami iz svoje ljudske jame u koju smo grijehom praroditeljskim zapali ne
moemo sagledati malo dalje od vlastitih noseva. Tako je to po svim pitanjima ljudske opstojnosti, ne
samo to se tie zdravlja, i jedino otvaranjem prema Svevinjem moemo spoznati, doznati i primiti
ono to je najbolje za nas. Naravno da je to svakome vjerniku neto samorazumljivo, jer sama injenica
da je Bog na Stvoritelj dovoljna je za spoznaju o tome da Onaj koji je nas i cijeli svijet stvorio najbolje
zna to i kako nam je initi po pitanjima naega dobra, pa tako i naega duevnog i tjelesnog zdravlja.
Samo dosljednim pridravanjem svega to nam je dano pismenom objavom u Svetom pismu i usmenom predajom koju nasljeduje Crkva, mogue je ovjeku ostvariti potrebnu duhovnu i tjelesnu snagu
i savrenost u skladu s voljom Bojom. Oholim odstupanjem i samovoljnim odreivanjem moralnih
i tjelesnih (materijalnih) normi teko poremeujemo predvieni boanski poredak i time svjesno ili
nesvjesno izgraujemo bezboni poredak na Zemlji. Ili, kako su to nazvali antikristovi nasljeditelji
s namjerom da privlanou naziva privuku navine, to bezbono imenovano je nekakvim suludim
Novim svjetskim poretkom.
Stari je zavjet po pitanju ljudskog zdravlja vie medicinski odreen, odn. vie se bavi konkretnim
problemima ljudskog tijela u odnosu na Novi zavjet koji je praktiki iskljuivo orijentiran na ljudski
duh, na duhovnu dimenziju zdravlja i izljeenja po toj liniji. Tako u Levitskom zakoniku postoji cijelo
poglavlje pod nazivom Zdravstveni propisi (od Lev 12 do Lev 16) u kojemu su dana konkretna uputstva kako organizirati zdravstvenu zatitu u ljudskoj zajednici. Tu je ujedno vidljivo koliko je uistinu
ovdje na djelu nadopuna staroga s novim, jer nije stavljena duhovna dimenzija zatite zdravlja koliko
ona tjelesna dimenzija koja se oituje pragmatinim starozavijetnim propisima. Isusovim utjelovljenjem Zakon (Stari zavjet) je nadopunjen i potvren, a nipoto ukinut, kako i pie: Ne mislite da sam
doao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam doao ukinuti, nego ispuniti. (Mt 5, 17). Kao i: Doista, od punine
njegove svi mi primismo, i to milost na milost. Uistinu, Zakon bijae dan po Mojsiju, a milost i istina
nasta po Isusu Kristu. (Iv 1, 16-17). Odnosno, ovime se eli pokazati kako je tek s Isusom Kristom i
Njegovom otkupiteljskom rtvom pravilno izbalansiran odnos materijalnog i duhovnog. Ovdje je ta
spoznaja izvedena iz odnosa prema ljudskom zdravlju, prevenciji i izljeenju od bolesti, ali jednako
tako vrijedi za sveukupnost ljudskog ivota. Zato neka se nikada ne zaboravi da je Sveto pismo potpuno i savreno samo onda kada je uz Stari ukljuen i Novi zavjet te se pridravanjem samo Staroga
saveza kao savrene cjeline na kraju dovodi do zablude.
Vidljivo je kako su idovi, vjerno se drei Staroga zavjeta u svojoj interpretaciji nezavisnoj od Crkve
i uputstava koja su tamo prisutna po pitanjima zdravlja, postali narodom koji je najpoznatiji i meu
ostalim narodima svijeta najvie cijenjen kao onaj narod koji daje najbolje lijenike u sastavu zapadne
medicine. idovi su i prije i danas brojem nadprosjeno prisutni u medicini i kao strunjaci svojeg zanimanja imaju jednako tako iznadprosjeno ovladavanje problematikom u medicinskoj struci.
idovski lijenici su prisutni na dvorovima antikog Rima, islamskih i kranskih vladara Staroga i
Srednjega vijeka i taj je kontinuitet prisutan praktiki do dananjeg dana. Posebno je u SAD-u, kao
predvodnici moderne zapadne opsesije zdravljem, prisutan idovski udio unutar najelitnijih medicinskih ustanova, a jednako tako i ugled koji kao lijenici uivaju (i to zaslueno svojom strunou, da
ne bi bilo zabune). Kada se uvidi idovska oslonjenost na svoje svete spise Staroga zavjeta i pripadajue
Zakone, onda je tako neto i shvatljivo jer rije je o viemilenijskoj tradiciji zdravstvene skrbi koja ima
svoju ukorijenjenost u Stvoriteljevim uputstvima danim Mojsiju. Ono to je od znaaja za uvidjeti jest
da samo to nije dovoljno i bez Isusa Krista nema dovoljne punine za uistinu djelotvorno lijeenje bolesti. Upravo suprotno, tim vie isto materijalno-tjelesnim usmjerenjem koje se izvodi neprihvatom
Isusa kao Mesije i Boga, ta iskljuiva starozavjetno uvjetovana usmjerenost na tjelesno orijentirano
zdravstvenu skrb pretvara se u svoju kontraproduktivnost. Odnosno, dovodi do ove situacije u kojoj
je svijet danas i gdje je sve oslonjeno na zdravstvenu znanost koja djeluje sama iz sebe i sama za sebe.
Bez Novog zavjeta kao nadgradnje i bez usmjerenosti na duh i duhovnu dimenziju zdravlja nema mogunosti odupiranja bilo kojem obliku zastranjenja jer bez Krista ovjek je nemoan pred silama koje
vladaju svijetom u stanju ljudske grijenosti.

751

Untitled-1.indd 751

10/23/06 8:12:49 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

Hrvatski model zdravstene skrbi

Kako je bilo ve i spomenuto, kod koncipiranja Programa nacionalnog opstanka svugdje se ugradilo
preventivno djelovanje na zatiti zdravlja kod dravljana kao i svih gostiju koji su doli u nau dravu.
Jasno je samo po sebi da je takvim pristupom zdravstvena skrb namjenjena za apsolutno sve dravljane
i nipoto se ne moe dopustiti ikakvo socijalno raslojavanje po pitanju kvalitete pruenih zdravstvenih
usluga. tovie, kao jedna posve praktina i nadasve znakovita mjera nestaje potreba za izdavanjem
posebnih zdravstvenih iskaznica jer je dovoljno imati osobnu iskaznicu koja daje identitet te u sebi
samoj sadri sve funkcije dananje zdravstvene iskaznice. Posve je nepotrebno izdavati posebne zdravstvene iskaznice ako svaki dravljanin bez obzira na svoj drutveni status uiva punu zdravstvenu
skrb. Princip je taj da se svaiji ivot smatra svetim, te je drutvo sebe organiziralo tako da se potrudi
u svojim najboljim mogunostima svaki ugroeni ivot sauvati.
I ovdje je mogue spomenuti da je stanje koje je bilo prisutno u SFRJ ono koje moe posluiti kao
svojevrsni uzor iz kojeg treba dalje dalje nadograditi i sve izgraditi samo jo daleko boljim. Ali, ono to
je u bivoj dravi bilo vrijedno je upravo to da se (barem teoretski, a donekle i praktiki) svima davala
jednakopravna zdravstvena skrb i nitko nije bio bitnije diskriminiran, ako se ne raunaju oni koji su
po politiko-policijskom ideolokom progonu bili ugnjetavani i kao takvi izopeni iz sustava. No, to
su bile politike odluke ondanjeg komunistikog vrha i kod takvog izopenja pojedinca i/ili njegove
obitelji radilo se o uskrati postojeih mogunosti, i to je bilo neto to je predstavljalo iznimku od
opeg pravila te se ne moe smatrati slikom zdravstvenog sustava nego slikom drutveno-politikog
ureenja.
S druge strane, nedopustiva je ova sramotna socijalna degradacija po pitanju zdravstvene zatite koja
je malo-pomalo uvedena u Hrvatsku, a to je najgore, tek e se razviti u svojoj punoj formi s daljnjim
protokom vremena. Princip po kojemu onaj imuniji ima bolju zdravstvenu skrb od onoga koji je
nie socijalne kategorije je u potpunoj suprotnosti sa svakom kranskom etikom i moralom. Tako
neto je mogue u beutnom liberalno-demokratskom drutvenom poretku koje je prihvatilo kapital
kao svoj neupitni idol. Onaj koji je bolje sluio tog idola i koji je dobio vie njegove milosti (tj. veu
brojnu vrijednost, jer milost je ovdje precizno mjerljiva i brojem uvjetovana) dobiva i vee privilegije
od svojeg idola u asu bolesti. Onaj koji se nije dovoljno posvetio sluenju boanstvu novca nije niti
zasluio milost. Tko mu je kriv kada se nije svim svojim biem poklonio te u takvom stanju ugrabio
dovoljno milosti od ostalih ljudi, budui da te milosti nema dovoljno za sve i potrebno je otimati
od drugoga kako bi se imalo dovoljno za sebe. Ograniena milost, uvanje ljubavi samo za maleni
broj izabranih, poticanje borbe ovjeka protiv ovjeka za primitak blagoslova sve u suprotnosti s
jedinim istinskim Bogom koji daje neogranienu ljubav i poziva k sebi sve ljude jer ima mjesta za sve,
potrebno je samo okrenuti se i priznati Ga. Nema potrebe ovjeku da se okree protiv drugog ovjeka
kako bi zadobio milost Boju. Naprotiv, trebalo bi biti upravo suprotno od toga, i oni koji su imuniji
trebali bi se odrei svojih privilegija u korist siromanijih. Kako je tako neto nerealno za oekivati,
barem u nekom veem broju od rijetkih i iznimnih primjera, tako je tu mjesto i uloga drave i vladara
da svojim ovlastima sve svoje podanike izjednae po pitanjima zdravstvenih prava.
Takav pristup zdravstvenoj skrbi drava i vladar moraju primijeniti zbog ve navedene delikatnosti
kada se radi o pitanjima lijeenja bolesnih i odnosa koji se tu stvaraju. Veina je ljudi i sama iskusila
stanje bolesti i znamo kako smo tada ranjivi i u stanju uiniti sve to se trai kako bi zadobili natrag
svoje zdravlje ili zdravlje svojih blinjih. Lijenicima je tu dano da upravljaju neijim ivotom te se
svojim odlukama i postupcima direktno upliu u ljudsku intimu. Moda jedino generali u ratu imaju
veeg upliva na ljudske ivote, ali i to je ogranieno na jedno vrijeme i na jednu uu skupinu ljudi, dok
lijenici djeluju praktiki trajno i skoro na cjelokupnoj populaciji.
Mora se takoer priznati da nije lako lijenicima i dvojaka je narav njihovog zvanja istovremeno
obiljeena blagoslovom i prokletstvom. Poput svojevrsne nedokuive tajne ili poput kvantne dvoznanosti svjetla kao vala i estice istovremeno. U Sirahu se pod istim brojem u prvom i posljednjem broju
objavljuje upravo tu dvoznanost lijenikog zvanja, dodatno objavljujui taj misterij lijenitva. U
prvom broju stoji: asti lijenika au koja mu pripada zbog njegove slube, jer je i njega Gospod stvo752

Untitled-1.indd 752

10/23/06 8:12:50 AM

Organizacija Ministarstvo zdravstva

rio. (Sir 38, 1). Da bi na kraju u petnaestom Sirah rekao kletvu: Tko grijei pred Stvoriteljem svojim nek
padne u ruke lijenike. (Sir 38, 15). Zato se na lijenike moe gledati kao one dane nekima na blagoslov, a nekima kao kazna na njihovom putu.
Ljudi (pacijenti) su intuitivno svjesni stvarnosti da lijenicima predaju svoj ivot na povjerenje i uzdanje i nagonski se prema njima poinju ponaati na jedan poseban nain. Poinje se na lijenike gledati
kao na mala ovozemaljska boanstva kojima se nipoto nije dobro zamjeriti.
Jednostavno, ljudi su takvi, tamo gdje vide da postoji mo pokloniti e se i pokorno sluiti sve dok ne
osjete slabost. Poznata je i ona izreka da je narod poput ene i da se pokorava samo vrstoj ruci to
je sigurno dobrim dijelom tono. Stoga ne treba ljude osuivati to su takvi prema lijenicima ija se
snaga krije u sposobnosti uklanjanja bolesti. Ali kako su i lijenici samo ljudi i podloni svim ljudskim
slabostima tako se i kod njih stvorio preduvjet da sami, makar i podsvjesno, povjeruju u vlastitu boanstvenost.
U takvom stanju stvari nastupa drava i vladar sa svojim ovlastima i svjetovnom moi kojom raspolau i ispravljaju tendencije koje su karakteristine u svakom vremenu i na svakom mjestu. Korisnicima
zdravstvenih usluga drava se pokazuje kao ona zemaljska (svjetovna) mo koja nadilazi onu lijenika
i tako svojim autoritetom barem smanjuje sklonost ili razinu idoliziranja lijenika. Lijenicima drava
takoer projicira svoju svjetovnu nadmo te ih se tako dri u stanju vee prizemljenosti pa onda tee
mogu zapasti u zamku samouzdignua na razinu zemaljskih bogova.
Danas je stanje u hrvatskom zdravstvu takvo da sama slika bolnike ekaonice svjedoi da se tamo
ovjek osjea kao u predvorju pakla. Tom osjeaju najvie doprinosi ono to eka kada se doe na red,
jer ne doekuju nas aneli ni sveci, ve grenici s raznim porocima. Naravno, uz rijetke iznimke koje
svima usprkos potvruju da je mogue biti lijenikom koji ne gleda na pacijente kao na medicinske
sluajeve koji su tu u rutinskom prolazu. Malo je takvih, ali ih ima i taj profil je onaj koji se ima staviti
kao uzor i od takvog pristupa treba krenuti kada se govori o buduem zdravstvenom profilu.
Hrvatske lijenike se moe i pohvaliti kada ih se usporedi s onima na Zapadu koji su daleko vie potpali pod sluenje kapital-interesu i cijeloj industriji zdravlja. Ali, pitanje je da li je to zato to nisu imali
priliku tako se potiniti profitu, ili je ipak posrijedi i svojevrsni svjesni otpor potaknut moralnim principima. Dok se djelima ne dokae suprotno elim vjerovati da se ipak radi o moralnoj utemeljenosti
hrvatskih lijenika, a kao potvrda tom zakljuku postoje lijenike udruge i neki konkretni postupci
jedne lijenike manjine koja ne pristaje na kompromis s terorom kapitala. Tako je bio hvale vrijedan
nastup grupe hrvatskih ginekologa koji su javno istupili sa svojim principijelnim stavom kako nee
obavljati abortuse jer im prigovor savjesti to prijei. Jednako tako je i za pohvalu istup hrvatskih lijenika katolikog svjetonazora po pitanjima genetskog ininjeringa kao i embrionalnih matinih stanica
kojima se manipulira na nedopustiv nain. To daje dobru osnovu za planiranje budueg zdravstvenog
sustava koji nee biti u sukobu sa kranskom etikom nauavanom od Katolike Crkve.
Kada iz redova lijenika dolaze primjedbe i opravdanja za loe stanje u zdravstvu najvie se spominju
nedovoljno visoke materijalne naknade i porazno lou logistiku u materijalno-tehnikim sredstvima.
I sve to u potpunosti stoji: lijenici i svo ostalo osoblje u zdravstvu su potplaeni i ne mogu si svojim
primanjima omoguiti zadovoljenje osnovnih ivotnih potreba unutar jednog kulturno izgraenog
drutva. Bolnice su zaputene, organizacija je loa i oprema je zastarjela, ak nedostaje temeljnih stvari
poput najobinije vate, zavoja, toaletnog pribora i sl. Ipak, sve to ne moe biti opravdanjem za neke
nedopustive postupke i zanemarivanje svoje uzviene zadae pomaganja ljudima u nevolji za raun
sitnijih ili krupnijih osobnih materijalnih interesa. Za ouvanje drutvenog povjerenja i sveukupne
nacionalne jedinstvenosti nije dopustivo da pojedinci sebi doputaju ucjene i naplaivanje svoje povlatene i privilegirane pozicije lijenika. U to ulaze i razne javno-privatne sprege kojima se kroz javni
sustav promovira privatni interes te tako zarauje novac. Konkretno se radi o tome da se neangairanou i najobinijim organizacijskim propustom stvaraju dugaki termini specijalistikih pregleda dok
se istovremeno ista usluga nudi u privatnim ordinacijama s praktiki trenutno ostvarivom uslugom.
Skupo naplaivanje tih privatnih usluga koje nisu dostupne u javnim bolnicama u pacijentima pri753

Untitled-1.indd 753

10/23/06 8:12:50 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

hvatljivim terminima nije nita drugo nego jedan oblik lijenikog reketarenja. Sukladno tome kao to
e se brzo i djelotvorno obraunati s klasinim reketarima koji su se dosjetili da jednostavno otimaju
od rada drugog ovjeka, tako e se i opisanome lijenikom reketu stati na kraj. U prvom redu to je u
interesu samih lijenika jer tako se skida ljaga koju su cijeloj profesiji nametnuli neasni ljudi iz njihovih redova. Drava, ukoliko ima namjeru opstati kao suverena i nezavisna, ne moe dopustiti da si u
jednom tako delikatnom sektoru kakvo je zdravstvo lijenici popravljaju svoje loe materijalno stanje
na raun sirotinje i nesretnika pogoenih boleu. Ako je cijelo drutvo u krizi i najvei dio nacije ivi
sa svojim problemima neimatine, ne mogu se sada izdvajati i otuivati iz naroda nekakve pohlepne
klike koje osjeaju da na to imaju pravo zato to raspolau sposobnostima lijeenja. Nema skoro nikoga tko je u ovoj nerealiziranoj i deformiranoj dravi adekvatno namiren za svoj rad, ako uope i radi,
a nasuprot toga upravo su najgori nesposobnjakovii, lopovi, prevaranti i nacionalni izdajnici sebi
prisvojili velika bogatstva. Prema tome, dok se ope stanje ne dovede u jedan temeljni red i ne ponu
se primjenjivati osnovna naela pravednosti, ne moe se traiti neto to bi cijelo stanje uinilo samo
jo dodatno nepravednim.
Hrvatska drava svojim gospodarskim razvitkom i ukupnim rastom nacionalnog bogatstva treba poboljati ivotni standard cijelokupnoj populaciji. To podrazumijeva da se adekvatno stimulira i nagradi svaiji rad, pa je samo po sebi razumljivo da e i lijenika struka i ostalo zdravstveno osoblje biti
primjereno materijalno zbrinuti. I to bolje nego to i sami mogu pretpostaviti, jer u koncepciji kristocentrine ekonomije i korporativnog gospodarstva nije fokus na kvantiteti nego na kvaliteti ivljenja,
pa tako i onih stvari koje spadaju u materijalnu sferu ivljenja.
Meutim, u situaciji u kojoj se sada nalazi cjelokupno hrvatsko drutvo, i lijenici kao i svi ostali imaju
djeliti zajedniko dobro, jednako kao i ono loe. Hrvatska je sada jedan torpedirani brod u kojemu
se svi skupa nalazimo i svi zajedno dijelimo istu nevolju od kapetana pa do zadnjeg lana posade.
Naravno, zajedno sa svim putnicima koje kapetan i posada trebaju najprije zbrinuti, a tek potom zbrinjavati sebe. Na torpediranom brodu treba organizirati gaenje poara, krpanje rupa, zbrinjavanje
ranjenih i sve ostalo potrebno da se spasi brod sa svojim putnicima. U takvim trenucima ne smije se
uope dopustiti razgovor s nekim tko za sebe zahtijeva izuzee od rada na spaavanju broda i putnika
ili prijeti da nee obavljati svoje dunosti ukoliko im se ne osiguraju privilegije poput mogunosti da si
priute ampanjac ili kavijar u vremenu dok brod tone. Takve zahtjeve ne opravdava ak ni to to u dananjoj Hrvatskoj oni koji su u funkciji kapetana i brodskih asnika uope ne rade nita to bi sauvalo
brod od potonua i to se brinu samo o tome kako e se oni sami spasiti pa ak i sami sabotiraju brod.
Nitko nema pravo u takvim trenucima zahtijevati za sebe vee povlastice nego to to omoguava ope
stanje u kojemu se zajednica nalazi. Zar e roditelji zakinuti djecu i sebe namiriti na njihov raun?
Zar e pastir napadnuto stado prepustiti vucima? Svakako da tako nee postupiti ni roditelji ni pastiri.
To to su oni koji trebaju brinuti o spaavanju broda i ljudi na brodu takvi kakvi jesu nikome nije za
opravdanje to i sam postaje sebinom huljom, ve zato treba svaki ovjek djelovati jo intenzivnije na
tome da svojim postupcima ispravi ono to drugi proputaju. U dravi koja je stvarno drava, a ne koja
je farsa od drave, ono to se moe i mora traiti je pravednost vladara i dravnih vlasti prema svima,
prema cijeloj naciji u skladu s opim interesima nacije.
Zato e u samom poetku svugdje biti teko, pa tako i u zdravstvu, i morati e se podnijeti prikladne
rtve koje trai sloenost situacije. Morati e se svatko najbolje snai s onim ime se raspolae. S prvim
napretkom, koji e relativno brzo biti vidljiv, i daljnjim uspjenim radom u svim dravnim resorima
popraviti e se i uvjeti u zdravstvu.
Uostalom, u zdravlje dravljana drava mora ulagati potrebna sredstva jer je samoj dravi najvie u
interesu da to vei udio populacije bude zdrav te po tome i sposoban za to bolje obavljanje svoje
korisne drutvene uloge. Ovdje se moda najjasnije moe oitati dijametralna suprotnost kapitalizma i
kristocentrizma. Za razliku od kapitalistike potroake ekonomije koja pacijenta uzima u kalkulaciju
samo kao potroaa, kristocentrina ekonomija s korporativnim gospodarstvom na pacijenta gleda
kao na ovjeka unutar drutvene cjeline. Odnosno, na ovjeka gleda kao na jedinstvenu i nedjeljivu
jedinku koja je sastavnica jedinstvenog i nedjeljivog drutva koje je u organizacionom smislu izraeno svojom dravom. Jo jednostavnije: ovjek i drutvo/drava na gubitku su nestankom ovjeka ili
754

Untitled-1.indd 754

10/23/06 8:12:50 AM

Organizacija Ministarstvo zdravstva

samim smanjenjem njegove ivotne produktivnosti (tj. razboljenjem i smru kao konanom deprodukcijom). Kada se ovjek razboli smanjenje njegove produktivnosti u kristocentrizmu nije mogue
nadoknaditi profitom koji na toj bolesti ostvari jedan sektor drutva budui je sve stavljeno u jedinstvenu kalkulaciju dobiti. U kapitalizmu samo je profit jednog malog drutvenog sektora ono to se
smatra korisnim, a na sve ostalo gleda se kao na nedopustivi gubitak. U kapitalizmu smrt donosi
profit, u kristocentizmu ivot je dobitak ivot je profitabilna djelatnost. Naprosto su tu nepomirljivo
suprostavljene dvije kulture: kultura smrti i kultura ivota. Kako je sada u svojoj djelotvornoj funkciji
iz kulture smrti razvijena civilizacija smrti, tako je i posljedica u veoj prisutnosti smrtnosti od ivota.
U razvijenom kapitalizmu narodi izumiru jer ih civilizacija koja je izgraena ubija svojom dosljednou kapital-interesa i nema spasa iz toga zahvata dok se ne izmjeni djelujui sustav. A kao jedini
stvarni ivot samo se u prihvatu Isusa Krista kao ishodita za svako djelovanje moe izgraditi i sustav
koji je odraz kulture ivota. Sve to nije kristoloko nije ivotonosno. To je jednostavno tako i nikako
drugaije. To je jedna jedina i nepobitna istina.
Enormnim zaradama koje zdravstvena industrija na Zapadu ostvaruje izvlai se dobit i napredak od
ostalih sektora drutva i svi skupa na kraju propadaju, ali zato i postoje kontrolirane krize kojima se
postie stanje kontroliranog kaosa, a ime se ostvaruju antikristovski interesi postupnog porobljivanja
cijelog svijeta. Otuda i naizgled apsurdno stanje gdje SAD apsolutno najvie kapitala troi za zdravstvo, imaju najbolje kadrove i najbolju tehnologiju u cijelom svijetu, a istovremeno jedan ogroman dio
njihove populacije ne ostvaruje pravo na to i takvo zdravstvo. Ne samo to, nego i oni koji su zahvaeni
pravom na zdravstvene usluge postaju zamorcima i po mogunosti stalnim zatoenicima visokoprofitabilne industrije zdravlja. Umjesto da im se barem prui neto to dolazi iz htijenja za njihovim
izlijeenjem, nesretnim se ljudima podvaljuju substituti koji se selektiraju prema tome koji daje veu
zaradu vlasnicima dionica zdravstvene industrije. To ne znai da se ne rade i dobre stvari unutar te
zdravstvene industrije, jer u raunicu profitabilnosti ulazi i potreba da se ljudi odre ivima, ali ne
zbog potovanja prema njihovom ivotu, nego da iz svoga rada poveaju profit. Takoer je prisutna i
zatita od poplave legalistikih tubi kojima mogu nastati potencijalni gubici, ali koji svojim potencijalnim prijetnjom dodatno poveavaju ukupnu cijenu zdravstva. U kalkulaciju profita ulazi cijeli niz
parametara i neki od njih ljudima donose i odreenu korist, ali bitno je spoznati da na koncu, kada se
podvue crta, interes profita nadilazi privatne ljudske interese pa tako ovjek zavrava kao definitivni
gubitnik.
Na Zapadu, a u SAD-u najvie, zdravstvo je tako postalo visokoprofitabilnom industrijom koja se
kao i svaka industrija u kapitalizmu okree beskonanom poveanju dobiti pod svaku cijenu. Tako
zdravstvena industrija poznata i pod nazivom zdravstveno-farmaceutskog konglomerata djeluje bez
skrupula i s otputenim moralnim barijerama. Kao nadasve stravini primjer kako je ono to se kiti
imenom zdravstva, a to bi trebalo sugerirati usmjerenost na ivot, postalo najobinijim trgovcem
smru imamo u tome da se od abortiranih fetusa proizvode kreme za kou protiv bora i starenja!
Procesom globalizacije ta na Zapadu ustanovljena djelatnost profitiranja na smrti proirila se cijelim
svijetom snagom nametnutog, ali i mlakou ovjeka prihvaenog, kapital-odnosa.
Zbog svih prije navedenih posebnosti pruanja zdravstvenih usluga i posljedica koje od toga proizlaze
u Hrvatskoj se ne smije dopustiti privatna lijenika praksa. Tu je posrijedi slina situacija kao i kod
pitanja novca i banak, te dravni monopol mora biti uspostavljen i po pitanju zdravstvenih usluga.
Privatna lijenika praksa ne moe se prihvatiti jer to unutar bilo kojeg ureenja s uporabom novca
stvara preveliko iskuenje za eksploataciju bolesnog od strane onoga kome se on povjerava i koji bi
mu trebao pomoi, a istovremeno nema dovoljne prisutnosti dravnog korektivnog djelovanja. To ne
znai da ovjek ne smije privatno pomagati drugom ovjeku u svrhu izljeenja, ali ta pomo ne smije
biti unutar dravnog zdravstvenog sustava i nema potreban lijeniki legitimitet. Drugim rijeima, oni
koji se odlaze izlijeiti izvan zdravstvenog sustava sami na sebe preuzimaju odgovornost za posljedice.
Jednako tako i oni koji se uputaju u obavljanje lijeenja izvan dravnog zdravstvenog sustava na sebe
preuzimaju odgovornost za sve posljedice koje se mogu povezati sa njihovim radom. Takoer, jasno je
da drava nadzire i prema spoznaji preventivno djeluje ako je utvreno da je neka lijenika praksa ili
metoda opasna po zdravlje duha i tijela.

755

Untitled-1.indd 755

10/23/06 8:12:51 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

Slina je stvar i po pitanju odnosa prema nainu na koji se osigurava opskrba krvnom plazmom. To
to u Hrvatskoj jo uvijek funkcionira sustav dobrovoljnog davanja krvi veliki je znak da ima unutar
drutva jedne elementarne vrijednosti koju kapital-odnos jo nije unitio. Sigurno je da ta vrijednost
nee opstati na duge staze kao to je to svugdje u razvijenom kapitalizmu gdje je i doniranje krvi postalo samo jo jedinim biznisom. Ne smije se dopustiti tu komercijalizaciju u kojoj se dobrovoljno
davalatvo pretvara u robno-novanu transakciju i jo stavlja u sustav slobodnog trita i slobodne
trgovine. Promatranje stanja s dobrovoljnim davanjem krvi dobar je indikator stanja drutvenog zajednitva i povjerenja. Tako se moe posve slobodno ustanoviti da kada se zapadne u stanje gdje nema
vie dovoljno dobrovoljnih davatelja krvi i mora ih se privlaiti novcem, takvo je drutvo bolesno i na
putu u samouruavanje. Po tome nije nimalo sluajno to se upravo kroz zalihe krvi dogaa doslovno
irenje bolesti, posebno AIDS-a. Upravo iz razloga poveanja profita dogodio se u SAD-u skandalozan
propust da je kroz krvne zalihe AIDS proiren u svojem prvotnom nastupu na svjetsku scenu.
* * *
Ministarstvo zdravstva svojim radom osigurava pruanje najbolje i najnaprednije mogue zdravstvene
zatite, ali uvijek u svrhu sluenja ovjeku. Da bi se to sluenje ovjeku moglo uistinu realizirati sustav
u kojemu se sve odvija mora biti onaj koji garantira usmjerenost prema najviim etikim i moralnim
vrijednostima, a to je jedino onaj koji je uglavljen u kranstvu. Poevi od najnie razine u ambulantama ope prakse, pa do velikih klinikih bolnikih centara, sve se dovodi u red i funkcionalnost.
Spominjui ambulante ope prakse prikladno je rei da se upravo kroz organizacione promjene na toj
razini najvie moe postii s najmanjim trokovima, ali i najveim udjelom vlastitih mogunosti kojima raspolaemo. Radi se o kod poglavlja o obrazovanju i radu spominjanim redovitim i obaveznim
sistematskim pregledima, a ije izvrenje na sebe jednim veim djelom treba preuzeti lijenitvo ope
prakse. Naprosto treba s vremenom postii jedno idealno stanje u kojemu lijenik poznaje svoje pacijente i pacijenti poznaju svojeg lijenika. Samo jedna tako naizgled mala stvar kao to je meuljudsko
poznavanje, ali s kojim ide i iskrena obostrana briga o tom odnosu, moe postii veliki zdravstveni
uinak. Opa praksa je najbolji mogui filter kojim se, ukoliko je na dovoljno kvalitetnoj razini, moe
prevencijom, djelovanjem i selekcijom ostvariti poveanje sveukupne zdravstvene zatite na najbolji
mogui nain. Ukratko, opa praksa svojim ljudskim i materijalno-tehnikim poboljanjem i istovremenim proirenjem tako da se smanji prosjeni broj ljudi koji spadaju u podrunu ambulantu ope
prakse te na sebe preuzima veliku kontrolno-preventivno-iscjeliteljsku ulogu: od vrtia, kroz kolovanje i posao pa do umirovljenikog perioda ljudskog ivota.
Nije to nita novoga i Hrvatska tu ima vrijedno nasljee jednog Andrije tampara koji je udario temelje elementarnoj preventivi, a kada bi se sve povezalo sa promjenom logike kod pristupa zdravstvu ono
bi moglo biti uzdignuto na danas nesluenu razinu. Svakako da se ovdje krije i potencijalna opasnost
od loih rjeenja ako se brza u odluke bez dovoljno teorijskih i empirijskih priprema i posredovanja.
No, bitno je krenuti od principjelnih usmjerenja za koje nema sumnje da su ispravni i to iz razloga to
su okrenuta naem Spasitelju.
Ne treba smetnuti sa uma da se po diktatu MMF-a i Svjetske banke upravo ovaj sektor zdravstva najvie reducira i radi ga se potpuno nedjelotvornim. Nije to nikakva sluajnost jer to je ono to namee
interes kapitala kojemu je u cilju to vie ljudi uiniti muterijama svojih proizvoda i usluga. Dobra i
funkcionalna opa praksa spreava nepotrebno koritenje tih visokoprofitabilnih proizvoda i usluga
farmaceutsko-zdravstvene industrije i tako im smanjuje mogui profit. Treba uvijek znati kako kapital-interes razmilja i na zdravu populaciju koja malo ili uope ne troi proizvode i usluge u slubi
industrije gleda se kao na trenutno neosvojeno trite pa se sukladno tome trite treba proiriti. Ista
stvar kao kada se enska kozmetika prebacuje i na muku populaciju i od mukaraca se rade konzumenti enske kozmetike, samo pod drugim pakovanjem. Ili kada se cigarete, koje su bile jedno vrijeme
skoro iskljuivo vezane uz mukarce kao potroae, putem filmske industrije naturilo i enama na
konzumaciju. Svugdje je logika kapitala ista, samo je u sluaju zdravstva sve dodatno moralno nedopustivo jer se radi o samom odnosu povjerenja izmeu bolesnoga, od bolesti onemoaloga, i onoga
tko je percipiran kao potencijalni davatelj rjeenja za bolest.

756

Untitled-1.indd 756

10/23/06 8:12:51 AM

Organizacija Ministarstvo zdravstva

Svakako da ova koncepcija zdravstvenog sustava podrazumijeva promjenu drutvenog mentaliteta

jer od koncepta sebinog individualizma i egzistencijalizma nije mogue ui u koncept ljudskog bratstva i solidariteta bez prethodnog djelovanja kulture na ovjeka. Zato je puni razvoj svih pogodnosti
zdravstvenog sustava mogue oekivati nakon to kulturna politika uini svoje, odnosno kada se kroz
medije i dravne institucije navjetava i svjedoi kultura ivota i ljubavi. Tj. kada se sve kranske
vrijednosti promoviraju nasuprot vrijednosti sekularizma ili bilo ega drugoga to nije kristoloki utemeljeno. Stoga u poetku sav rad na formiranju dravnih zdravstvenih ustanova ima primarni smisao
u tome da ponudi primjereni kalup koji se tek naknadno, s protokom vremena, moe u potpunosti
ili barem veim dijelom ispuniti sadrajem za koji je predvien: ivotvornom ljubavlju prema Bogu i
ovjeku. Bez tog ispunjenja stvara se samo jedan beivotni oklop koji svojom prazninom niemu ne
slui i nema neke koristi od njega. Konkretno to znai da je potrebno doivjeti obraenje ljudi, u ovom
sluaju hrvatskih dravljana, koji kao obraenici svojim radom na poslovima za koje su osposobljeni
istinski svjedoe kransku vjeru. S takvim kadrovima, ovdje u sluaju zdravstvene zatite, mogua
je puna eksploatacija zamiljenog koncepta zdravstva, i to eksploatacije na korist ljudskoj zajednici, a
protivno neprijateljima Boga i ovjeka.
Nakon ambulanta ope prakse na redu su domovi zdravlja kao idua razina zdravstvenog sustava i
za njih u principu vai sve to je reeno za ambulante. Jednako tako tu opet vrijede svakoj suverenoj
dravi neprihvatljivi naputci financijske internacionale (MMF, WB) po kojima su i domovi zdravlja
predvieni za odstrijel. Domovi zdravlja trebaju biti sagledani kao jednako tako vrijedne investicije
koje vraaju ono uloeno natrag kroz svoju ulogu u kontroli i prevenciji, ali i lijeenju i zbrinjavanju
po mogunosti to veeg broja pacijenata. Tu jednu izuzetno vrijednu i korisnu ulogu ima mogunost
primjene informatike i telekomunikacijske tehnologije tako da se potreba za odlaskom u klinike
bolnike centre svede na najmanju moguu mjeru, a istovremeno osoblje u domovima zdravlja tako
formira i osposobi da mogu obavljati iroki spektar zdravstvenih usluga. Ovdje treba podsjetiti na
koncepciju obrane i ustroj oruanih snaga gdje je zadana potranja za osposobljenou u jednoj vrsti
primarne ratne kirurgije i svega ostaloga to ide uz obrambeno djelovanje. Tako i na domove zdravlja koji se prigodno konceptu zdravstvenog sustava omasovljuju i ljudsko-materijalno-tehnoloki poboljavaju treba gledati u kontekstu obrambenih sposobnosti drave i nacije u cjelini. Uope, cijeli
je zdravstveni sustav jedna logina nadopuna obrambenog sustava totalnog obrambenog rata tako
da se zdravstvo uvijek najdjelotvornije moe iskoristiti u bilo kojoj izvanrednoj situaciji. Misli se na
mogunosti neposrednog ratnog sukoba kao i na bilo koji oblik elementarnih ili industrijsko-ekolokih nepogoda ili nekih ostalih opasnosti (pandemijske zaraze i sl.) i prikladno planiranje rekacije na
mogunosti ekstremnih zdravstvenih potreba stanovnitva, jer to je neto o emu svako odgovorno
dravnitvo mora promiljati.
Veliki kliniki centri uspostavljaju se u glavnim hrvatskim regionalnim centrima: Zagrebu, Splitu, Osijeku i Rijeci, s tim da Zagreb mora imati i nacionalni sveuilini bolniki centar, a koji je ak i izgraen
kao objekt te ga se samo treba opremiti i staviti u funkciju. Takoer i razvoj planirane prometne mree
daje svima mogunost brze i jeftine dostupnosti klinikih centara te time spaja razinu domova zdravlja
s klinikim bolnikim centrima inei sve skupa jednom vrsto povezanom organskom cjelinom.
Kada se tako kako je planirano uspije razviti zdravstveni sustav moe se ak sve uiniti jednom dodatnom ponudom kojom se privlae strani gosti na dolazak u Hrvatsku jer e svojom funkcionalnou i cijenom sigurno poraziti ovaj na profit usmjereni kapitalistiki zdravstveni sustav. Ve samo
pozicioniranje u smislu zadobivanja pozitivne ljudske percepcije kao sustava koji je podreen bojim
zakonima nasuprot zakonima trita, daje veliku prednost unutar ljudske svijesti, jer svakome je ipak
drae da o njegovom zdravstvenom interesu odluuje ono to se makar i poziva na ljubav i milosre
nego ono to se otvoreno izjanjava kao preivljavanje najjaih ili samo je profit vaan. Tako se i
kroz zdravstvo na najbolji mogui nain ostvaruje izvoz, a da nema ogranienja dravnih granica, tj.
kupac dolazi po proizvod/uslugu te on (proizvod/usluga) ne mora ii traiti kupca negdje po svijetu
osim u virtualnom obliku, tj. kao (dobra) informacija.
Ulaganjem u znanost i tehnologiju te opim razvitkom gospodarstva daljni razvoj zdravstva ide i ka
veem stupnju samodostatnosti u odnosu na okruenje. Radi se o to veem oslobaanju od sada nei757

Untitled-1.indd 757

10/23/06 8:12:51 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

zbjenog uvoza skupe medicinske opreme i cjele pratee tehnologije. Kao i kod ostalih dravnih sektora tako i kod zdravstva nema nikakvog apriornog odbacivanja moderne tehnologije jer je i tu sutina u
ovjekovom zastranjenju prema koritenju tehnologijom, a nije problem u tehnologiji samoj. Moderna
medicima je usko povezana s modernom tehnologijom i s jasnim etikim i moralnim normama nema
razloga odrei se koristi i svih potencijalnih dobrih stvari koje se primjenom znanosti i tehnologije
mogu uraditi. Prema tome, postizanjem zadovoljavajueg stupnja samodostatnosti u zdravstvu prema
naelima korporativnog gospodarstva postie se da zdravstvo samo za sebe postane bitno jeftinije za
dravu i drutvo ili ak da donosi i odreenu neposrednu dobit. Posrednu dobit zdravstvo u ovom sluaju uvijek ostvaruje jer je promicanjem ivota i njegove svetosti kroz formu dravne organiziranosti u
zdravstvu uvijek garantirana dobit u sveukupnom zbiru uzroka i posljedica. Neposredna dobit se odnosi na ono to se u sadanjem kapitalistikom poretku jedino gleda i kao takva ona se moe ostvariti
i u kristocentrinom poretku, ali je sporedne naravi i nije ona koja odreuje kako djelovati u svijetu
nego dolazi kao svojevrsna dodatna nagrada. Ta se neposredna dobit ipak moe donekle i predvidjeti
pa tako stoji realna pretpostavka da je u punom obimu ostvariva onda kada dozriju novi narataji koji
su barem vei dio odrastanja bili obuhvaeni teokratskim sustavom, pa tako i zdravstvom koje kontrolom i prevencijom omoguava bitno smanjenje svih uistinu nepotrebnih zdravstvenih trokova.
Kao dobar primjer, ali ujedno i dokaz utemeljenosti pretpostavke, moe se uzeti podatak da danas
meu najveu stavku kod proizvodnje i distribucije medikamenata imaju oni lijekovi koji su namjenjeni lijeenju depresija i ostalih slinih duhovnih poremeaja. Danas je primjena sedativa svih moguih
namjena ve poprimila oblik ope poasti i po svojoj tetnosti moe se staviti na jednaku ravan kao
i alkoholizam. Interesantno je u svemu ovome da je alkoholizam veinom prisutan u mukoj, dok je
sedativna ovisnost dominantna kod enske populacije, iako ima i onih najgorih sluajeva kada su
istovremeno prisutne obje ovisnosti. U biti toliko intezivno i lako dostupno sedativiziranje drutva
nije nita drugoga nego kao kad bi sadanji dileri raznih zabranjenih narkotika ostvarili mogunost
institucionaliziranja svoje robe kao neega dobroga i bezazlenoga, tovie, neega ljekovitoga. Sutinski je uinak npr. heroina, koji je ilegalan, istovrstan s uinkom npr. litijuma, koji je dostupan legalnim
kanalima distribucije. U oba sluaja konzument gubi svoju slobodnu volju, gubi svoju najintimniju
slobodu i postaje robom odreene supstance, odnosno onoga tko mu je moe dobaviti. Razlika se
svodi samo na neke fizioloke i socijalne posljedice koje variraju, ali, ponavljam, bitak je isti: porobljavanje ovjeka.
Stoga, kada se iz trokova zdravstva izbaci najvei dio (po mogunosti u potpunosti) sedativa i svega
ostaloga to je dolo iz radionice psihijatrijske znanosti (ali, i kroz redukciju preventivom, potpuno
nepotrebne apotekizacije hrvatskog naroda), onda se samo tim postignuem oslobaaju enormna
financijska sredstva koja onda mogu biti usmjerena prema onome to istinski izljeuje ovjeka. I to
istinski izljeuje prema ljudskim i Bojim mjerilima, a ne prema neemu to se distanciralo od naega
Stvoritelja, pa onda u svojoj oholosti misli da moe ostvariti uspon prema vlastitoj divinizaciji.
* * *
Na samome kraju ovoga poglavlja o organizaciji zdravstva u hrvatskoj dravi potrebno je izrei neto i
o studiju medicine u kojemu takoer ima itekako puno prostora za poboanje zdravstva kroz relativno
lako i jeftino izvedene promjene. To se prvenstveno odnosi na nadvladavanje kartezijanskih paradigmi interpretacija organa i cjelokupnog organizma. Tako je prisutno nedovoljno znanje i prouavanje
biokemije, a upravo se tu nalaze korijeni za poboljavanje kvalitete dijagnoze i terapije. Kako je i na
samom poetku istaknuto, tako i ovdje u smislu studija medicine treba primjereno, na znanstvenim
principima, bolje povezati psihike i fizioloke funkcije, a kranskim drutvenim kontekstom sve
skupa nadograditi djelovanjem Duha Svetoga. Vraamo se na ono osnovno pitanje o tome ne nalazi
li se iza gotovo svake bolesti prvo neka bolest duha? Tim pristupom dolazi se do eljenih manjih
trokova za lijekove i operacije, manje bolovanja, ali i vee radne produktivnosti jer se osim smanjenja
bolesti i bolesnika i oni koji spadaju u kategoriju zdravih mogu uiniti jo zdravijima i to u duhu i
tijelu jednako.
Takoer e kao posljedica zabrane privatne lijenike prakse i dravnom monopolizacijom doi i do
758

Untitled-1.indd 758

10/23/06 8:12:51 AM

Organizacija Ministarstvo zdravstva

pozitivne selekcije kod motiviranja mladih ve kod odabira zvanja. Kada se upisuju na studij medicine,
znajui kako je sustav koncipiran i gdje su prioriteti (u ivotu, a ne u profitu), privlaiti e se oni koji
istinski imaju jedan plemeniti poriv za pomaganjem svojim blinjima u bolesti, a odbijati e se oni
koji tu vide mogunost velike zarade i to im je osnovni poriv. Ako nita drugo, neka motiv bude sam
ugled i potovanje koje lijenik svojom profesijom praktiki ve unaprijed ima, a tako je to oduvijek
bilo i uvijek e i biti te nita ne moe lijenikoj profesiji oduzeti njenu iznimnost. Neka ti motivi onda
barem dou do svoje pune realizacije onda kada ih lijenik svojim radom ispuni i nadogradi. Svakako
da sve navedeno vrijedi i za svo ostalo zdravstveno osoblje koje je jednako vano po svim pitanjima.
Ovdje je preteita panja dana lijenicima zato jer je tu i najvei izvor problema, ali i najvei budui
izvor rjeenja jednom kada se nadvladaju problemi.
U biti ne treba puno da se postignu znatniji rezultati. Samo se treba htjeti malo potruditi, iako je
moda problem zato tog truda nedostaje u tome to je za napore potrebno prethodno imati ljubav
kojom se bolovi proizali iz napora kompenziraju. Ljubav ovjeka prema ovjeku, a nema te ljubavi
bez prethodne ljubavi prema Bogu. To su neizostavne zadatosti po kojima se ivi i kada se spoznaju
savreno dobro djeluju.
Na kraju, najprigodnije je zavriti sa mudrou iz Biblije pa neka svako tko ita odstupi od svih ovih
silnih ljudskih razmiljanja i dobije neposredno nadahnue iz nebeskih sfera, a sve u vezi s pitanjima
zdravlja i bolesti:
Lijek i bolest
asti lijenika au koja mu pripada zbog njegove slube, jer je i njega Gospod stvorio.
Lijeenje od Svevinjeg dolazi, kao to se dar od kralja dobiva.
Znanje uzdie glavu lijeniku i monici ga potuju.
Gospod od zemlje pravi lijekove i razborit ih ovjek ne odbacuje.
Nije li po drvetu voda postala slatka, pokazuju tako svoju mo?
Ljudima je dao znanost da uzmognu slaviti snagu djela njegovih.
Njima se lijei i bol ublauje, od njih ljekarnik lijekove priprema.
Tako nema kraja djelima njegovim i po njemu se blagostanje iri svijetom.
Sine moj, u bolesti ne budi potiten, ve se Bogu moli jer on zdravlje daje.
Bjei od nepravde i ne budi pristran, i od svih grijeha oisti srce.
Prinesi rtvu blagomirisnu i spomen-rtvu i pretio dar prema imanju svojem.
Ali i lijeniku mjesta daj, i njega je Gospod stvorio:
nek nije daleko od tebe, jer i on je potreban.
Katkad je spas u ruci njihovoj, jer se i oni Bogu utjeu
da im poda milost izljeenja i lijek za spas ivota.
Tko grijei pred Stvoriteljem svojim nek padne u ruke lijenike.
(Knjiga Sirahova 38, 1-15).

759

Untitled-1.indd 759

10/23/06 8:12:52 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

Zavrna rije
Mnogo vidjeh na putovanjima svojim
i vie shvatih nego to mogu iskazati.
(Knjiga Sirahova 34, 11)
Ova knjiga pisana je i kao svojevrsna posveta preivjelih, a kako bi se na najdoliniji nain oduili
mrtvima, odnosno svima onima koji su svoje ivote ugradili u Hrvatsku. Rad uloen u stvaranje neka
bude jedan skromni zalog kojim se hrvatska nacija, tj. ono najbolje to ona u sebi ima, potie upravo na
to da se odrade sve obveze koje su do sada ostale neizvrenima, a kojih ima toliko puno i koje su tako
zahtijevne da ve samo time mnogima unaprijed slamaju volju za djelovanjem. ivi ljudi dananjice,
oni koji su pozvani svojim ivotom svjedoiti istinu i pravdu, ustuknuli su pred izazovima i preplaili
se pred opasnostima djelovanja u pravednosti. Ti ivi ljudi su ponajvie oni koji su jednom dokazali da
znaju i mogu drugaije. I to u vremenu kada se hrvatska drava stvarala u okolnostima koje su bile daleko nepovoljnije nego to su sada. To to je 91. bilo daleko nerealnije sanjati hrvatsku dravu najvei
je dokaz kako nije problem u bilo emu to je izvan Hrvatske i Hrvata nego je problem prvenstveno
prisutan samo unutar nas samih. Jer, to se promijenilo od 91. do danas, trenutno 2006. godine? Da li
se promijenilo to nepovoljno okruenje, sile koje rade protiv istine, mira i pravde? Ili je promjenjena
naa moralna dimenzija kroz posrnue u unutarnjem samorazaranju? I to unutarnje samorazaranje
je istovremeno sadrano kako na nacionalnoj, tako i na osobnoj razini. Zato neka se nitko ne usudi
kazati kako postoje ikakvi drugi razlozi koji daju argument pobijanju mogunosti za opstanak Hrvatske i Hrvata na nain ovdje izloen ili na bilo koji drugi nain, doli razlozi vlastite slabosti. Ili, puno
tonije odreeno, nae vlastite gluposti. Jer slabost nije nita loe samo po sebi, ali je glupost ne zazvati
u pomo i otvoriti se Svevinjem koji nam pomae u nadvladavanju svih naih slabosti. Pogotovo kada
smo toliko puta posvjedoili koliko Bog ljubi i kako uvijek pomae svakome tko Mu se utjee.
Stoga je sve napisano i kao jedna osobna posveta generaciji odrasloj u SFRJ kao one generacije koja je
duna preuzeti na sebe odgovornost. Duna je takoer imati jednu osnovnu pamet i hrabrost kojom
bi sauvali u sjeanju sav smisao zato je ta SFRJ uope sruena. Samo mi koji smo kroz vlastito neposredno iskustvo osjetili tu umjetnu nadnacionalnu tvorevinu moemo i moramo ovu svoju spoznaju
izraziti i svojim djelima. To znai da se ne smije dopustiti ponovni ulazak u bilo kakvu novu nadnacionalnu tvorbu, a posebno ne ovu EU koja je produkt iste paklene kuhinje koja je napravila obje
Jugoslavije, uz sve ostale tvorbe kojima se promoviralo zlo (Trei rajh i SSSR su najradikalniji primjeri
svima poznati i uglavnom nesporni). Ukoliko mi, kao oni koji znamo to je bilo i kako je bilo, ne
uinimo to uiniti moramo, ne treba od narednih generacija oekivati da poduzmu ita vie od nas.
Pogotovo stoga to je na djelu sustavno falsificiranje povijesti i moduliranje drutvenog mentaliteta
kojima su najvie izloeni upravo oni koji o nama iskustvenoj prolosti znaju samo ono to im se kae.
Nee nitko voditi nae bitke umjesto nas. Prema tome, ostaviti posao stvaranja i podizanja Hrvatske
drugima, drugim pokoljenjima, je prebacivanje odgovornosti i najprikladnije je nazvati ga kukavilukom i izdajom vlastitih ideala.
Lako je sa ovim gramzljivcima, laovima i lupeima koji su na i pri vlasti i koji su uradili i dalje rade
sve to to su ve napravili. Oni nisu problem i njihova izdaja svojeg naroda nije problem. Nije nikada
bilo nita drugoga niti za oekivati od takvih, jer oni nikada nisu ni imali istinsku ljubav i ideale prema naciji i domovini. Imali su samo ljubav prema osobnoj koristi koju su sebi priskrbili zlorabei te
predivne pojmove. Ne, nije tu sadrana najgora izdaja jer tu nije ostvarena ona dubinska izdaja. Kako
mogu izdati neto to nisu niti bili niti imali? Njihova izdaja je na razini prijevare i obmane svojih
blinjih koji su se dali prevariti, ali dalje od te razine njihova izdaja ne ide. S druge strane, izdaja preivjelih iz generacije koja se za naciju i domovinu borila istim idealizmom i ljubavlju je ona najgora
izdaja od svih. I to ne zato to time izdajemo nekoga drugoga, to laemo i varamo druge, nego zato
to time izdajemo upravo te prevrijedne ideale i ljubav koja je bila prisutna u plebiscitarnoj veini
hrvatskog naroda onda kada se stvaralo dravu u inat monicima svijeta. Nema gore izdaje od izdaje
samoga sebe i onoga plemenitoga to nas je jednom toliko ispunjavalo. To navodi na mrnju prema
760

Untitled-1.indd 760

10/23/06 8:12:52 AM

Organizacija Zavrna rije

samome sebi po kojoj se onda mrzi i cijeli svijet. To je ona izdaja koja je na naoj cijeloj generaciji boraca za Hrvatsku i koja nam ostaje da nas prati i progoni nam savjest do smrti ukoliko se ne uini sve
to je u naim ljudskim mogunostima da ideale i ljubav za dravu Hrvatsku sauvamo neokaljanima
tom najgorom izdajom. Tek onda, s ispunjenjem svih dunosti koji dolaze od ideala i ljubavi, moemo
predati te ideale i tu ljubav narednim pokoljenjima njima na odgovornost. Jedino tako, kada idealizam
i ljubav ostanu neobeaenima, mogu se smatrati privlanima naim potomcima, naim kerima i
sinovima, tako da ih oni prihvate kao vrijednost koju e i sami znati uvati. Inae, prezrijeti e djeca
nas i nae postupke, dravu Hrvatsku, ali i naciju u cjelini. To e sve postati predmetom poruge i ogorenja, jer ukoliko nema idealizma i ljubavi u tim pojmovima, pronai e ono to mogu sada vidjeti,
a po tome zakljuiti da ih drava i nacija samo nepotrebno sputavaju u ovome nadiruem Novome
dobu (tzv. new-ageu) ili Novom svjetskom poretku, svejedno. Mrziti e nas naa djeca i unuci zato to
smo im borbom i nametanjem nacionalizma, tj. borbom i stvaranjem ovakve nedovrene i izobliene
Hrvatske kakva je sada, uskratili prosperitetnu budunost novoga doba koju bi navodno imali, a kako
im prikazuju globalni opsjenari kroz svoje medije i ostale pronosnike lai. I to e nas potomstvo prezirati i mrziti sa punim pravom, jer zato bi mi od njih traili da vie vole ili da uope vole, potuju i
dalje se rtvuju za neto to smo mi sami, unutar nae najdublje intime zatomili i okrenuli se drugim
vrijednotama? Jasno, to su lane vrijednote potekle od oca lai i to je ona izdaja koja je najgora i koja
nema opravdanja osim kukaviluka ili nekakvog konformizma pred tekoama koje prate sve to ima
istinsku vrijednost. Kako je borba za hrvatsku dravu i za hrvatsku naciju ujedno i borba za opstanak
tih pojmova kao pojmova koji su kroz potvrdu naeg ivotnog primjera sauvani u svojoj idealistikoj
plemenitosti i ljubavi, tako je zbog te visoke vrijednosti koju ta borba sadri ona istovremeno nadasve
teka, opasna i trai nae potpuno samoodreknue. Trai isto ono to je Spasitelj traio kada govori o
potrebi da se ovjek odrekne od samoga sebe da bi mogao sljediti Njega koji je ono najvee dobro koje
postoji. Pisano je: Hoe li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj kri i neka ide za
mnom. (Mk 8, 34). Pri tome je jasno da je samoodreknue za narod i domovinu samo jedan dio sveukupnog samoodreknua za Gospodina. Jedno je u biti odreeno drugim i Njemu u slubi, a ovjeku na
korist. Upravo kao i na prethodnih vie stotina stranica stalno spominjanom teokratskom dravnom
ureenju koje je postavljeno u suprotnosti sekularnoj dravi za koju nije uope mogue traiti ikakvo
samoodreknue, jer onda to postaje obino idolopoklonstvo. Zato je i dana teokracija kao ona jedino
ispravna opcija drave Hrvatske u ovome modernom i (neo)poganskom svijetu. Dana je ona opcija
koja je uglavljena u Kristu, a ne ona koja je izvan Njega. Tono onako kako je reeno: Uglaviti u Kristu
sve - na nebesima i na zemlji. (Ef 1, 10).
Zato je poslanje ove generacije koja je Nebeskom Milou izborila hrvatsku dravu u tome da se izvue iz ovoga stanja kukaviluka i osobne izdaje najljepih nacionalnih ideala i krene u svoje povijesno
ostvarenje u skladu s voljom Bojom. Imamo odgovornost koju ne moemo i ne smijemo ignorirati
i po toj odgovornosti budimo svi potaknuti na aktivno djelovanje kojim se neemo stidjeti niti na
ovome svijetu pred svojim potomstvom, ali niti na nebeskom sudu kada doe vrijeme za polaganje
rauna.
* * *
Ono najbitnije za nas Hrvate je shvatiti kako je sada posljednji trenutak da se ta prije spomenuta osobna odgovornost preuzme i da se hrabro uini ono to je pravo po savjesti. Tonije, ono to je pravo po
savjesti svih onih kojima je Svevinji dao blagoslov ivota sauvavi ih u borbi za hrvatsku nezavisnost.
Tako blagoslovljeni istovremeno imamo i poslanje poduzeti sve da ne budu isprazne rtve onih koji
su iz razloga to su bili vrijedniji od nas najprije pozvani na nebo. To je poslanje koje sve iz generacije
boraca za Hrvatsku zove na djelo i zvati e ih dok su ivi. Nikome savjest ne moe ostati mirnom dok
se za domovinu ne uini sve ono to se mora uiniti kako bi se do kraja izborilo za pravdu i istinu, za
slobodu i ivot, odnosno za Ljubav koja sve to objedinjuje svojom ovjeku nesagledivom veliinom.
Sada nam je zadnja prilika na najproduktivniji nain iskoristiti ovaj preostali vremenski okvir koji jo
imamo na raspolaganju, a to je onaj okvir koji je odreen naim tjelesnim zdravljem i naom tjelesnom
snagom. To je osnovni i praktiki jedini razlog zato smo sada u svojevrsnom vremenskom tjesnacu i
zato nemamo vremena za ekanje. to se sada od strane boraca za Hrvatsku propusti uraditi po761

Untitled-1.indd 761

10/23/06 8:12:52 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

slije vie nee biti mogue. Poslije e se moi samo aliti i naricati za proputenom prilikom, govoriti
o izgubljenom vremenu, ali nitko to vie nee htjeti sluati. I normalno je da nee, jer zato bi netko
sluao dosadne starce koji su podbacili onda kada su po svojoj mladosti imali poslanje prema svojim
idealima hrabro djelovati na izgradnji hrvatske drave? Sada smo u ovome vremenu i ovome prostoru
te po tome imamo i zadau koju to vrijeme i prostor nameu.
Vremenski tjesnac koji je sada u svojem klimaksu ne vrijedi za intelektualnu snagu jer intelekt nije
onaj koji je problematian. Intelekt kao takav ostaje manje ili vie neumanjen s protokom vremena
te uglavnom ostaje kvalitativno uporabljiv do pred sami bioloki kraj. Upravo sve suprotno od onoga
kako je kod tjelesne snage i zdravlja koje su u stalnom opadanju s protokom vremena. Iz razloga tog
nepovratnog prolaska vremena za odgovorno djelovanje svi su pozvani odmah i svim svojim sposobnostima staviti svoje snage u svrhu prikladnog rada na opstanku hrvatske drave i nacije. U svijetu
u kojemu ivimo, u prostor u koji smo stavljeni, kranska i nacionalna dunost zove uiniti ono to
je potrebno kako bi se Hrvatsku izvuklo iz ponora u koji je zapala te kvalitetno preobrazilo hrvatsku
dravu i naciju.
Inae, ako se od svega navedenoga odustane zbog bilo kojih ljudskih opravdanja, prikladno je navesti
jedno starozavjetno upozorenje svim koji se jo uvijek premiljaju po pitanjima osobne i nacionalne
dunosti aktivnog djelovanja:
Jao straljivim srcima i lijenim rukama
i greniku koji hodi dvjema stazama.
Jao mlaku srcu koje ne vjeruje,
jer takvo nee nai zatite.
Jao vama koji ste izgubili izdrljivost:
to ete raditi kad vas Gospod pohodi?
(Sir 2, 12-14).
* * *
Kako bi taj preobraaj trebao konkretno izgledati dano je na svoj silini prethodnih stranica i to je ono
to se u okviru ogranienih ljudskih sposobnosti jedne bijedne jedinke iz hrvatske nacije uspjelo najbolje osmisliti. Ono to je apsolutno sigurno je da to to je ovdje prezentirano nije savreno. Naprotiv,
daleko je od savrenosti i prepuno je nedostataka, ali ako netko ima ili ako netko zna izloiti bolju
cjelovitost koja bi bolje i/ili odreenije pomogla rijeenju hrvatskog nacionalnog poslanja i problema
opstanka drave i nacije, neka to onda i prezentira Hrvatima, pa neka se onda javno vidi to tko ima
za ponuditi svojim blinjima. Pri tome je jedini preduvijet usaglastiti se barem u tome da je drava
i nacija u kritinom stanju po pitanju opstanka i da se uope eli opstanak drave Hrvatske i nacije
Hrvata. Sa onima koji to ne uviaju, a posebno s onima kojih nije uope briga za dravu i naciju te
ukidanje drava i nestanak nacija vide kao progres prema svijetloj budunosti nema se uope ta raspravljati. Nema veega gubitka dragocijenog vremena i uzaludnijeg troenja snage od polemiziranja
s tima i takvima. Niti rijei, niti minute, niti pomaka malim prstom nisu vrijedni ti slijepci s oima,
gluhi s uima i beutnici s kucajuim srcem. Samo su smetnja poput leine na cesti i to ih se prije
zaobie i nastavi ii dalje svojim putem, to bolje. Ono to se onda kada ih se jednom mimoie treba
raditi je molitvom se zauzimati za njihovo prosvijetljenje, obraenje i spasenje. Svi su uvijek pozvani i
dobrodoli te nikada nije kasno.
Takoer, ukoliko se nema nita za ponuditi to bi dalo to cjelovitije rijeenje nacionalnog i dravnog
opstanka, neka se ovo ponueno ne rui iz puke zlobe, nego neka se prihvati ono to se ima, potini
tome i tako konstruktivno ukljui u izgradnju Hrvatske. Jer od loega plana jedino je gore ne imanje
bilo kakvoga plana. A sve do sada nema niti jednoga cjelovito koncipiranoga plana kojim bi se dala
vizija opstanka hrvatske drave i nacije. Sve je u najboljem sluaju uska partikularnost sa upljim
frazama na mjestima gdje bi se trebalo nalaziti poveznica sa cjelovitou. Cjelovitost je nuna jer bez
nje nema govora o promiljanju opega dobra nego samo o istrgnutim cjelinama, a koje onda tako
nepovezane rade jedna protiv druge. To trvenje razlomljenih dijelova, bez jednoga cjelovitoga plana,
762

Untitled-1.indd 762

10/23/06 8:12:52 AM

Organizacija Zavrna rije

dovodi do posljedice koju sada gledamo gdje svatko vue na svoju stranu i optuuje drugoga da mu
stvara probleme. Samo kada postoji barem nekakva cjelovitost koja ne ide prema bilo ijem uskom interesu nego je primarni interes odreen po prvoj Bojoj zapovijedi, a sve se dalje izvodi iz toga ishodita, mogue je govoriti o postojanju nacionalnog ili dravnog plana kojim se daje vizija za djelotvorno
dravniko djelovanje. Do sada nije postojalo nita to bi bilo i priblino pojmu cjelovitosti. Nije bilo
koncepcije drave kao neto to bi obuhvaalo sve aspekte drave i sveukupnost hrvatskih nacionalnih
interesa koji nadilaze i same uske dravne interese.
To nepostojanje ikakvog cjelovitog plana bilo je jedino legitimno opravdanje za nedjelovanje i sveukupnu inertnost Hrvata, tj. ponajprije onih koji predstavljaju ono to najvie vrijedi unutar nacionalnog
tijela. Moglo se, dakle, sve do sada opravdavati na nain da se rezonira kako aktivno djelovanje nema
smisla upravo zbog toga to djelovanje koje nije ukomponirano u odreenu cjelovitost proizvodi trvenje, koje onda dovodi do vee tete od koristi kada se sve zbroji i sagleda po naelu opeg dobra. To
je sigurno istinita opaska i moe se prihvatiti kao neiji principijelan stav kojim ne eli sebe svojim
djelovanjem staviti u funkciju dodatnog razaranja drave i nacije. Ali, to to je vrijedilo vie ne vrijedi,
te je ovdje priloenim cjelovitim Programom nacionalnog opstanka izgubljen i posljednji legitimni
razlog za nedjelovanje. Od sada sve se mijenja i nema vie opravdanja za grijeh propusta po pitanjima
brige i rada na opem dobru nacije.
Ono to je presudno za bilo kakav rad na preobraaju Hrvatske i Hrvata je najprije provesti osobni
preobraaj onoga pojedinca koji se po bilo kojem motivu ukljuuje u bilo kakav rad. U svakom sluaju
to znai da se najprije kree u molitvu (posebno molitve sv. krunice), post, ispovjedanju, prieivanju,
itanju Svetog pisma, slavljenju Gospodina i utjecaju zatite i zagovora Blaene Djevice Marije, anela
i svetaca na nebesima da nam pomognu u ovoj borbi za nacionalni opstanak koja je borba prvenstveno duhovna, borba koja nije od ovoga svijeta, ali koju smo na ovomu svijetu pozvani voditi. Ako se
nita drugo ne napravi osim to pojedinci ostvare osobno preobraenje po ovome pozivu na rad na
opstanku Hrvatske i Hrvata, puno se postiglo. Spasiti jednog ovjeka, jednu duu, jednako je vrijedno
kao i spasiti cijeli svijet. Ipak, jasno je i ne treba sumnjati, da kada se svim srcem na prije opisani nain
obratimo i inimo ono to je primjereno, rezultati ne mogu izostati. Ne moe ne roditi dobrim plodom
ono stablo koje je dobro jer pisano je: Nema dobra stabla koje bi raalo nevaljalim plodom niti stabla
nevaljala koje bi raalo dobrim plodom. Ta svako se stablo po svom plodu poznaje. S trnja se ne beru
smokve niti se s gloga groe trga. (Lk 6, 43-44). Tako i plodovi na radu preobraaja danas devastirane
hrvatske drave i iscrpljenoga hrvatskog naroda nee izostati. Samo treba imati hrabrosti, ui u bitku
te ustrajati do kraja.
Kako je ve prije viestruko istaknuto, sada je posljednje vrijeme koje se naoj generaciji borac za
Hrvatsku nudi kao ono pogodno za djelovanje i to iz jednostavnog razloga to sada proivljavamo
razdoblje ivota u kojemu raspolaemo dovoljnom tjelesnom snagom da kao i 91. nesebinim i portvovnim djelovanjem pokrenemo ovu Hrvatsku i cijeli hrvatski narod na put opstanka na Zemlji. To
je generacija kojoj je jezgra u goditima naelno sve do 72., kao onog godita koje je zadnje odradilo
slubu u vojsci SFRJ. Ta posebnost koja se ovdje oituje kroz odraenu ronu slubu u JNA i istovremenu borbu za hrvatsku slobodu od vanosti je zbog pune spoznaje neodrivosti multietnikih
i multikulturnih drava, a koju najbolje moe imati samo onaj koji posjeduje neposredno iskustvo
tih nakaza od ljudskih ideja. Jugoslavija je jedna takva idejna, ali i praktina, nakaza, pa neposredna,
iskustvena spoznaja i doivljaj te nakaznosti kroz slubu u JNA predstavljaju jednu posebnu vrijednost zato to je manipulativnim metodama puno tee djelovati na takvu populaciju ljudi. Naravno
da je boraka generacija koja je tu najistaknutija i najodreenija za aktivno djelovanje ona koja je
relativno mlaa, tj. generacija oko godita od 60 do 70., to je posve razumljivo jer je po svojem
najviem goditu, ali i po proporcionalnom sudjelovanju u ratu, pozvana za predvodnitvo hrvatske
drave u vremenu izgradnje na temeljima zadanim prethodnom ratnom generacijom u Hrvata. Nije
sluajnost da se Tuman nametnuo tzv. proljearima jer njima je nedostajala upravo prijeko potrebna
ratna kola koju je on imao u vremenu od 41.-45., ali i iskustvo iz poraa koje je jednako tako bilo
od neprocijenjive vrijednosti. To je jednostavno tako i od toga se ne moe pobjei, pa je upravo stoga
odgovornost najvea na ovdje navedenoj populaciji preivjelih hrvatskih ratnika. Ono to se unutar
tog dijela hrvatskog naroda uspije izroditi, tako e Hrvatskoj i biti. Ako se ne rodi nita, onda je toj
763

Untitled-1.indd 763

10/23/06 8:12:53 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

generacijskoj skupini, a koja je ujedno i ona koja je na sebi iznjedrila rat, i mjesto u hrvatskoj povijesti
jednako tako nitavno. Ili, drugim rijeima, uzaludan je bio trud koji je uloen u stvaranje Hrvatske
ako se posao ne odradi do kraja kao da ga nije ni bilo, i zato je nitavnost u povijesti zasluena. Kome
se ovo ne svia uti neka zna da je najtee uti neugodnu istinu o sebi, jer se za ono to se vidi istinitim
ne treba ustruavati izgovoriti.
Ovdje je isto tako vano spoznati narav onih koji su se isprijeili svojom sebinou i zlobom na putu
poslanja koje imaju svi koji ele sauvati ideal hrvatske drave i ljubav prema vlastitom narodu. To su
bezbonici kojima nita nije sveto osim njih samih, pa je tako jedino ono emu se povijaju gola snaga,
ovozemaljska mo upravo ono to sami ude zadobiti u to veem obimu. To su bezbonici koji
sprovode tiranijsku vlast nad ljudima tiranizirajui ne vie toliko u tijelu koliko u duhu. To je bitni odmak od prolih vremena i od prolih tiranija koje su postojale i propale. Kako tiranska vladavina nije
pravedna, jer nije upravljena zajednikom dobru, nego prema privatnom interesu tirana, tako i ruenje
takve vladavine nema znaaj buntovnitva koje je za kranina neprihvatljivo u drugim okolnostima
(Dodatak 3). Naime, tiraniju valja trpjeti zbog reda, ali ako tiranin ili tirani ugroze ope dobro valja
tiraniju svrgnuti. Ne klanjajui se Svevinjem nego samo sirovoj pozemaljarskoj moi ono od ega
strepe domai i strani tirani koji sada obnaaju najvie poloaje je ovjek koji slijedi put kria. To je put
samoodreknua za Gospodina, pa sukladno tome i za svoje blinje te domovinu, naciju i obitelj upravo
kao one koji su nam najvie blinji. Put nacionalnog opstanka sukladan je putu pojedinanog spasenja
u vjenosti (nema kolektivnog spasenja svatko je sam na Bojem sudu, da ne bi bilo zabune!), a to je
put Spasitelja naega Gospodina Isusa Krista. Nacionalni opstanak je nuan jer su narodi Boje djelo
te su jednako tako postavljene granice izmeu raznih naroda, a sve ovjeku na korist po Providnosti.
Jer pisano je: Od jednoga sazda cijeli ljudski rod da prebiva po svem licu zemlje; ustanovi odreena vremena i mee prebivanja njihova da trae Boga, ne bi li ga kako napipali i nali. (Dj 17, 26-27).
Zato nije za uditi to je put nacionalnog opstanka sukladan s putem osobnog spasenja. Zar je mogue
da bude nekako drugaije? Zar ono to je nam je dano po otkupljenju na kriu nije jednako tako dano
i za svako ostalo dobro? I obratno. Ono to je od Stvoritelja odreeno da bude, kao ovdje u sluaju
razliitih naroda, njihovih vremena i mea, jednako je tako dano kako bi ovjek kao pojedinac bio u
boljoj mogunosti spasiti se, jer Bog ne eli greniku smrt nego da se obrati i spasi. Puno je zahvata
Bojih u ljudsku povijest upravo zato kako bi zastranjenom ovjeku pomogao u njegovom spasenju
i sauvao ga od pada u stanje okorijelosti u grijehu. A upravo se to dogaa kada se ukidaju narodi sa
svojim identitetima i svojim granicama prebivanja. To je invertirano spajanje od Boga pobrkanih jezika, a kojima je dano osnovno obiljeje razliitog narodnog identiteta. Zato ukidanje razliitosti pod
vidom borbe protiv nacionalizama nije nita drugo nego zmijsko stvaranje svemogueg ovjeka, a
jedan jedinstveni svjetski jezik prua ljudima neograniene mogunosti. Kako je i zapisano: Jahve ree.
Zbilja su jedan narod, s jednim jezikom za sve! Ovo je tek poetak njihovih nastojanja. Sad im nita
nee biti neostvarivo to god naume izvesti. (Post 11, 6). Taj jedinstveni svjetski jezik, sukladno onome
tko ga inspirira, moe se nazvati zmijskim jezikom, pa je tako destrukcija razliitosti meu narodima
jedna velika kola jezika zmije, a ovjeanstvo je uenik u toj koli stranih jezika. Uloga nastavnika,
to je valjda oito, pripada iniciranima u zmijino znanje, u njene tajne koje (pro)daje pod velom razliitih inicijacijskih misterija. Prodaja je to u kojoj je dua jedino plateno sredstvo, jedina konvertibilna
valuta, i ona se izmjenjuje u toj trgovini za vjenost. Tko je tu profitirao, a tko bankrotirao moe se
vidjeti vrlo lako, samo se treba opredijeliti koga se nasljeduje: kri ili svijet.
Imati svoj nacionalni identitet je jedna pomo koju je ovjek dobio za svoje dobro i zato borba za
opstanak naroda sa svojim nacionalnim identitetom, sa svojim postojanjem odreenom u vremenu i
unutar njegovih granica, predstavlja borbu koja se vodi sukladno s voljom Bojom. Mi smo ljubljena
djeca i samo nam je potrebno tu neizmjernu ljubav prihvatiti, otvoriti se prema njoj, i sve ostalo nam se
pridodaje kroz ovjekovom razumu nedokuivo djelovanje te sveobuhvatne i svestvoriteljske ljubavi.
Uostalom, kada se toliko eli ponititi zadanost nacionalnog identiteta u jednom sveovjeanskom
mijeanju treba znati da je nemogue postojanje izabranog naroda ako na svijetu naroda vie nema.
Ako svi postanu jedan narod, a na emu se intenzivno radi, time automatskim postaje neistinitim ono
to pie u Svetom pismu po pitanjima idova kao izabranog naroda jer nije vie mogue imati neto
764

Untitled-1.indd 764

10/23/06 8:12:53 AM

Organizacija Zavrna rije

izabrano po svojoj identitetskoj razliitosti unutar neega to je u sebi potpuno izjednaeno. Tako
se upravo postie potpuni individualizam gdje je svatko sam sebi jedini bog, bez Bojeg izabranog
naroda koji je onaj koji je po Providnosti odreen da postoji do kraja vremena. Tu se vidi koliko je
to globalizatorsko htijenje protuboje i okrenuto protiv svih naroda svijeta, ali najvie upravo protiv
onoga naroda koji je izabran da se u njemu od Bogorodice porodi Bogoovjek. Na Mesija, Spasitelj,
Jaganjac Boji koji otkupljuje grijehe svijeta. Taj se narod, tj. idovi, takoer zatiru unato nadanjima
kojima ih obmanjuju, a koja im dolaze od mrzitelja Boga i ovjeka, i u kojima im se obeava veliko
zemaljsko kraljevstvo. Upravo ono to je i prije 2000. godina bilo glavno htijenje ondanjeg idovskog
puka i emu su se nadali prije njihove osude i razapinjanja Gospodinova. To su sve lai i obmane, kako
onda, tako i sada, te kako se sada promiljeno zatire nacionalni identitet ne-idova, na kraju dolaze
na red i oni sami, jer ih otac lai tako uva kao jednu poslasticu na kraju. To je konani vrhunac planiranog suprostavljanja volji Bojoj na planu stvaranja razliitih naroda Bojom intervencijom i to na
jedan nadasve oholi nain kojim se od izabranog naroda ini jedan izabrani ne-narod. Tako se iz tog
izabranog naroda koji je laima napravljen ne-narodom po istom se naelu na mjestu Mesije pojavljuje
ne-mesija. Odnosno, mjesto koje je dostojno jedino Krista prisvaja Antikrist.
Posebno se to pitanje Antikrista dotie spoznaje da se kroz negiranje razliitosti meu narodima i
po toj razliitosti postojanju izabranog naroda istovremeno daje osnova za zavoenje laima. Naime,
zavodnici e propovijedati svoje istine po kojima, kada vie nema razliitih naroda onda nema ni
izabranog naroda jer on vie ne postoji u svjetovnoj stvarnosti. Jednostavno nema (ljudskih) tijela koja
bi tvorila izabrani narod jer su sada svi jedan narod, jedan globalni narod novoga doba. Kada nema
tijela koje svjedoi postojanje izabranog naroda onda kao da nema i nikada nije ni bilo ni Isusa Krista
koji je doao u tijelu slijedei ovu izvrnutu logiku govoriti e sljedbenici oca lai. I tu je puni metafiziki smisao cijele ove operacije zatiranja svih naroda u jedan svjetski narod novoga doba: negirati i ne
ispovijedati da Isus Krist dolazi u tijelu nego da je jedna fikcija, obina ljudska ideja ili mit, ljudska idealizacija bez uporita u stvarnosti. Upravo onako kako je Ivan upozorio svojom drugom poslanicom:
Jer izioe na svijet mnogi zavodnici koji ne ispovijedaju Isusa Krista koji dolazi u tijelu. To je zavodnik i
Antikrist. (2Iv 1, 7). eli se snagom nametnutog faktinog stanja nepostojanja razliitih naroda u svijetu dati dokaz da nema nikakve utjelovljene Rijei nego je sve samo puka simbolika, mitologija, bajka
koja je primitivnim ljudima staroga doba bila milozvuna u njihovim nazadnim umovima optereenih
Crkvenim dogmama i izmiljenim terorom. Zato je sada tu novi, pravi Mesija koji je stvaran i sav je
tijelo i daje jedinstvenom tijelu globalnoga naroda novoga doba sve to tijelo treba i sve to tijelo udi.
Tako Antikrist izvodi svoja velika uda i znamenja i tako u jedno tijelo ujedinjeni narodi (sjetimo se
poglavlja 2.18. i to je reeno o UN-u!) postaju lako zavedenim ljudima. Postaju pozemljarima koji su
samo u tijelu, bez utjelovljene Rijei u sebi. Zapisano je kako e se sve to zbiti: Tako zavodi pozemljare
znamenjima koja joj je dano initi u nazonosti Zvijeri: svjetuje pozemljarima da naine kip Zvijeri koja
bijae udarena maem, ali preivje. I dano joj je udahnuti ivot kipu Zvijeri te kip Zvijeri progovori i poubija sve koji se god ne klanjaju kipu Zvijeri. (Otk 13, 14-15). Spomenuto udahnue ivota je ono to je
omogueno kroz ostvarenje jednog jezika te od Boga u Svetom pismu potvrenoj objavi da po jednom
jeziku za sve vie nita nije ovjeku neostvarivo to god naumio, pa tako niti dati ivot jednome kipu.
Davanje ivota neemu to je neivo ona je vrhunaravna potvrda kojom e Antikrist dokazivati svoje
mesijanstvo i traiti da mu se svi poklone kao vrhovnom boanstvu.
Zato, iz svega prije iznesenog, pitanje nacionalnog opstanka koje nekima moe izgledati banalnim,
sporednim ili nedostojnim krana kojemu je spasenje individualno, a ne kolektivne naravi, nije takvime kakvo izgleda na prvi pogled. Dakle, kako to nije tako beznaajno, kroz borbu za opstanak naroda
istovremeno se vodi borba izmeu ljudi Krista i antikristovih ljudi pozemljarskih silnika. Takoer
se kroz zalaganje i brigu o svojem narodu svakom kranskom vjerniku daje najbolja mogunost vjerodostojnog ljubljenja svojih blinjih, jer svakome je njegov narod blii, pa tako i zahtjevniji za ljubav.
Zna se da je najtee biti prorok u svojemu selu i isto tako je jednako tee ljubiti konkretne ljude koji su
nam bliski sa svim njihovim ljudskim slabostima koje imamo prilike najbolje vidjeti i na sebi osjetiti.
Puno je konfornije ljubiti nekoga tko nam je dalek i stran, s kime nemamo puno doticaja, i u tome se
i vidi sva prijetvornost modernih humanista i internacionalista svih provinijencija koji navodno ljube
svo ovjeanstvo, ali istovremeno preziru svoj vlastiti rod i ele ga unititi kako bi mogli bolje voljeti
svoju apstrakciju izjednaenog ovjeanstva. U biti ti lani mirotvorci poznaju samo sebeljublje i sebe
765

Untitled-1.indd 765

10/23/06 8:12:53 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

projiciraju u tome ovjeanstvu koje toliko navodno vole. Jedinstveni svijet ujedinjenih naroda vide
tako da po sebi i svojoj volji daju idealnu sliku kojoj se dive, koju oboavaju i koju toliko marljivo grade
kao hram ovjeanstva u svojim zidarskim loama. Svaki zasebno sebe smatra kamenom zaglavnim
po kome se taj hram gradi, a upravo zbog te podijeljenosti unutar sebe taj se hram na kraju uruava
kao kula od karata.
to se tie pitanja nacionalnog opstanka ovdje se konkretno radi o opstanku Hrvata, ali naelo vrijedi jednako za svaki pojedini narod. Svi narodi zasluuju da opstanu i nitko ne smije svoj opstanak
graditi na unitenju drugoga. Ovdje se upravo po naelu slobode ide za tim da se najprije popravi
samog sebe, bez ikakvog nametanja drugome neega to ne eli po vlastitom slobodnom uvjerenju.
Tako treba se svatko unutar sebe preobratiti najprije kao slobodan pojedinac, a zatim kao zajednica,
tj. u obliku odreene nacije. Svaki narod mora se sam svojom slobodnom voljom i kroz svoje vlastite
pripadnike preobratiti, pa je tako i sve ovdje izneseno u svrhu hrvatskog preobraenja i preobrazbe s
tim u skladu.
* * *
Na kraju, kada se sve podvue i zna sve ovo to se zna, nije teko vidjeti to je pravo, a to je krivo.
Teko je i predstavlja odmak od varljivog mira ovoga svijeta ii putem koji se ovdje propovijeda, ali
je to ono to donosi mir u nutrini svaije savjesti, donosi mirni ivot i na koncu mirnu smrt. Teko je
prihvatiti istinu kada nema volje da se po tom prihvatu podnesu sve muke koje po istini slijede, odnosno, po djelovanju koje se po prihvatu istine onda izvrava. Jer, nije mogue biti podijeljen i prihvatiti
istinu, a ivjeti i raditi bez obaziranja na ono to po istini navodno prihvaamo. To niti nije mogue
zvati prihvaanjem istine, jer kada se istina prihvati u svojoj punini, onda je i ivot po toj istini sastavni
dio te nedjeljive cjelovitosti. Kako je Isus Krist ta puna cjelovitost istine, on je sva Istina, onda je na
ivot i na Put samo daljnje nasljedovanje Gospodina i nita manje od toga nije mogue. To vrijedi
jednako za pojedinca kako i za narod. Ono to se izabere po danoj nam slobodi poslije se sabire u
svojim plodovima.
Zato, otvorimo se Duhu Svetomu i ispunimo se Boanskim nadahnuem u naim djelima. Ispunimo
se hrabrou i snagom za djelovanje koje je ovome svijetu ludost i slabost. Svojom ludou i slabou
da zaustavimo tog ovjeka koji dolazi, ovjeka Novoga doba, Novoga svjetskog poretka, Nadovjeka ili
ovjekoboga. Postanimo oni to nisu i oduprimo se onima to jesu. Neka Hrvatska i Hrvati budu sve
najgore u oima pozemljara. Tako da po djelima koje inimo u njihovim oima poludimo i oslabimo;
postanimo njima neplemeniti i neka nas prezrivo gledaju. To to je njima slabost nama je naa najvea
snaga, snaga prema kojoj su potpuno nemoni. Neka moj Hrvatski narod poslua ono to je apostol
napisao i to je ono to nas svrstava meu pobjednike nad ovime svijetom.
To je ono ime se istinski ispunjava poslanje jednog kranskog naroda, a molim se da dobijemo milost kojom bi mi bili jedan takav narod, narod pobjednika u vjenosti:
Jer ludo Boje mudrije je od ljudi i slabo Boje jae je od ljudi. Ta gledajte, brao, sebe, pozvane: nema
mnogo mudrih po tijelu, nema mnogo snanih, nema mnogo plemenitih. Nego lude svijeta izabra Bog da
posrami mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake; i neplemenite svijeta i prezrene izabra Bog, i
ono to nije, da uniti ono to jest, da se nijedan smrtnik ne bi hvalio pred Bogom. Od njega je da vi jeste
u Kristu Isusu, koji nama posta mudrost od Boga, i pravednost, i posveenje, i otkupljenje, da bude kako
je pisano: Tko se hvali, u Gospodu neka se hvali. (1Kor 1, 25-31).
Zato, ujte i prenesite to po svemu svijetu, Hrvati neka se hvale za sve samo u Gospodinu, kako za ono
to bijae, tako i za ono to e tek biti.
Sve to Hrvati i Hrvatska dobroga uine nije od nas nego je jedino od Gospodina. On je davatelj svega
dobroga, a na ljudima je da se tomu dobru otvore, da ga zazovu i da ga sa pouzdanjem i vjerom prime.
Stoga, hvala Ti Oe za sve dobro koje smo primili i za sve to e biti primljeno do kraja vremena, jer Ti
766

Untitled-1.indd 766

10/23/06 8:12:54 AM

Organizacija Zavrna rije

Gospode, samo si dobro koje daje svako dobro slubenicima svojim.

Hvalimo te i slavimo, Gospodine na Isuse Kriste, u sve vijeke vijekova. Amen.
* * *
I na kraju, sine moj, znaj da je neizmjerno mnogo truda potrebno da se napie knjiga i da mnogo uenje
umara tijelo.
ujmo svemu zavrnu rije: Boj se Boga, izvruj njegove zapovijedi, jer - to je sav ovjek. Jer sva e
skrivena djela, bila dobra ili zla, Bog izvesti na sud.

(Propovijednik 12, 12-14)

767

Untitled-1.indd 767

10/23/06 8:12:54 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

Dodaci
Dodatak 1.
Svetite Tindari (Sicilija), 14. svibnja 1989.
Svetkovina Duhova

Veliki Crveni zmaj (404)

Predragi sinovi, danas se klanjate i zazivate Duha Svetoga koji je na Duhove siao nad apostole i uenike, dok su sa mnom bili okupljeni u jeruzalemskom Cenakulu.
I danas ga, u ovo vae doba, zazivajte s vjerom i ustrajnou, sjedinjeni sa mnom u Cenakulima molitve, koji su se ve rairili po svoj zemlji.
Sa svojim Sveenikim marijanskim pokretom danas pozivam svu djecu Crkve da se sa svojom nebeskom Majkom okupe u trajnom Cenakulu molitve.
Pozivam sve biskupe, sveenike, redovnike i vjernike.
Moje je Bezgrjeno Srce mjesto ovog novog, duhovnog i sveopeg Cenakula.
U njega trebate ui svojim inom posvete, koji vas zauvijek predaje meni, kako bih Ja mogla sjediniti
svoj glas s vaim glasovima u zazivu dara jednih drugih Duhova za Crkvu i cijelo ovjeanstvo.
Samo Gospodinov Duh moe ponovno dovesti ovjeanstvo do savrene proslave Boga.
Samo Gospodinov Duh moe obnoviti Crkvu sjajem svoga jedinstva i svoje svetosti.
Samo Gospodinov Duh moe pobijediti mo i pobjedniku snagu velikog Crvenog zmaja, koji u ovom
vaem stoljeu posvuda strahovito bijesni kako bi zaveo i prevario cijelo ovjeanstvo.
Veliki Crveni zmaj je ateistki komunizam, koji je posvuda rairio zabludu nijekanja i tvrdoglavog
odbacivanja Boga.
Veliki Crveni zmaj je marksistiki ateizam koji se pojavljuje sa deset rogova, odnosno sa snagom svojih
sredstava priopavanja, kako bi naveo ovjeanstvo na neposlunost prema deset zapovijedi Bojih, i
sa sedam glava, sa po jednim dijademom na svakoj kao znakovima moi i kraljevskog dostojanstva.
Okrunjene glave oznaavaju nacije u kojima se komunistiki ateizam uvrstio i vlada snagom svoje
ideologijske, politike i vojne moi.
Veliina Zmaja jasno pokazuje prostranstvo zemlje u kojoj nesumljivu prevlast ima komunistiki ateizam.
Njegova boja je crvena jer se slui ratovima i krvlju kao sredstvima svojih brojnih osvajanja.
Veliki Crveni zmaj uspio je ovih godina osvojiti ovjeanstvo zabludom teorijskog i praktinog ateizma koji je ve zaveo sve nacije na zemlji.
Tako je nastala nova, bezbona civilizacija, materijalistika, egoistina, hedonistina, jalova i hladna
koja u sebi nosi klice propasti i smrti.
Veliki Crveni zmaj ima avolski zadatak da izuzme cijelo ovjeanstvo od Boje vlasti, od velianja
Presvetog Trojstva i od potpunog ostvarenja plana Oca, koji je po svom Sinu stvorio to ovjeanstvo
na svoju slavu.
Gospodin me zaodjenu svojim svjetlom i Duh Sveti svojom boanskom snagom, te se tako pojavljujem kao veliki znak na nebu, ena zaodjenuta suncem, jer mi je data zadaa da izbavim ovjeanstvo
od prevlasti velikog Crvenog zmaja, te da ga ponovno dovedem do savrenog slavljenja Presvetog
Trojstva.
Zato si stvaram etu svoje male djece u svim djelovima svijeta i od nje traim da se posvete mom
Bezgrjenom Srcu. Tako ih vodim da ive samo na slavu Boju, preko vjere i ljubavi, a sama ih ljubomorno njegujem u svom nebeskom vrtu.
I tako se svaki dan pojavljujem pred prijestoljem svoga Gospodina, duboko mu se klanjajui, te otvaram zlatna vrata svog Bezgrjenog Srca i prinosim mu svu ovu svoju djecu govorei:
Presveto i boansko Trojstvo, u trenutku tvog sveopeg nijekanja, Ja ti prinosim dar svoje majinske
zadovoljtine preko ove svoje male djece koju svakodnevno oblikujem na tvoju sve veu slavu.
Tako jo i danas Gospodin prima savrenu hvalu iz usta djece i nejanadi.
768

Untitled-1.indd 768

10/23/06 8:12:54 AM

Dodaci

Milano, 3. lipnja 1989.

Prva subota u spomendan Bezgrjenog Srca Marijina

Zvijer slina panteri (405)

Ljubljeni sinovi, pridruite se danas Cenakulima molitve, kako biste proslavili blagdan Bezgrjenog
Srca svoje nebeske majke.
Pozvala sam vas iz svih krajeva sijeta da se posvetite mom Bezgrjenom Srcu, a vi ste se odazvali sinovskom ljubavlju i velikodunou.
Ve sam si stvorila etu od onih svojih sinova koji su prihvatili moj poziv i posluali moj glas.
Doao je as kada i Crkva i cijelo ovjeanstvo moraju astiti moje bezgrjeno Srce.
Jer u ovim vremenima otpada, ienja i velikih nevolja, moje je Bezgrjeno Srce jedino utoite i put
koji vas vodi Bogu spasenja i mira.
Povrh svega moje Bezgrjeno Srce postaje danas znakom moje sigurne pobjede u velikoj bici koja se
danas bije izmeu sljedbenika velikog Crvenog zmaja i sljedbenika ene zaodjenute suncem.
U ovoj stranoj borbi, iz mora se die, u pomo Zmaju, jedna zvijer slina panteri.
Ako je Crveni zmaj marksistiki ateizam, onda je crna zvijer Masonerija.
Dok se Zmaj pokazuje u snazi svoje moi, crna zvijer naprotiv djeluje u sjeni i skriva se u tajnosti kako
bi kriomice nala put u svaki dio svijeta.
Ima medvjee ape i lavlja usta, jer posvuda lukavo djeluje pomou sredstava javnog priopavanja,
odnosno, propagande.
Sedam je glava znak razliitih masonskih loa koje u cijelom svijetu djeluju podmuklo i opasno.
Ova crna zvijer ima deset rogova i na rogovima deset kruna, koje su znak vlasti i kraljevskog dostojanstva.
Masonerija vlada i upravlja cijelim svijetom pomou deset rogova.
Rog je u biblijskom svijetu uvijek bio znak irenja i pojaavanja, nain da se bolje uje vlastiti glas,
sredstvo komunikacije.
Stoga je i Bog objavio svom narodu svoju volju pomou deset rogova kojima im je obznanio svoj Zakon: deset zapovijedi.
Onaj tko ih prihvaa i potuje u svom ivotu hodi cestom boanske volje, cestom mira i radosti.
Tko vri volju Oca, prihvaa Rije njegova Sina i uzima udjela u njegovom Otkupljenju. Milou Isus
daruje duama onaj isti boanski ivot koji nam je zasluio svojom rtvom na Kalvariji.
Milost Otkupljenja prenosi se pomou sedam sakramenata. S milou se u duu ucjepljuju klice nadnaravnog ivota, a te su kreposti. Meu njima su najvanije tri bogoslovne i etiri stoerne kreposti:
vjera, ufanje, ljubav; razboritost, postojanost, pravednost i umjerenost.
Izloene boanskom suncu sedmerih Darova duha Svetoga, ove vrline klijaju, rastu i sve se vie razvijaju, i tako vode due na svijetli put ljubavi i svetosti.
Zadaa je crne zvijeri, tj. masonerije, da se podmuklo, ali uporno bori kako bi onemoguila duama da
prijeu ovaj put, kojeg su pokazali Otac i Sin, te rasvijetlili darovi Duha Svetoga.
Zapravo, dok Crveni zmaj djeluje tako da nastoji navesti ovjeanstvo da se odrekne Boga i da ga
zanijee, te na taj nain proiruje zabludu ateizma, svrha je masonerije ne da zanijee, nego da huli na
Boga.
Zvijer otvara svoja usta da bi izustila psovke na Boga, da bi hulila njegovo ime i njegovo prebivalite, i
sve one koji obitavaju na nebu.
Najvea psovka je poricanje bogotovlja Bogu i davanje toga istog stvorenjima i samom Sotoni.
Eto zbog ega se danas, iza izopaenog djelovanja masonerije, posvuda ire crne mise i kult Sotone.
Osim toga, masonerija se slui svim sredstvima da bi sprijeila due da se spase i tako uinila uzaludnim Kristov in Otkupljenja.
Dok je Gospodin objavio svoj Zakon preko deset zapovijedi, masonerija, pomou snage svojih deset
rogova, posvuda iri svoj zakon koji je potpuno suprotan onom Bojem.
Gospodinovoj zapovijedi: Nemaj drugih bogova uz mene, ona suprostavlja druge, lane idole pred
kojima se mnogi danas duboko klanjaju.
Zapovijedi: Ne spomeni uzalud imena Gospodnjeg, ona se suprostavlja huljenjem Boga i njegova
Krista, i ide do te mjere da njegovo Ime svodi na neasni prodajni ig, te proizvodi bogohulne filmove
o njegovu ivotu i njegovoj boanskoj Osobi.
769

Untitled-1.indd 769

10/23/06 8:12:54 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

Zapovijedi: Spomeni se da svetkuje Dan Gospodnji, ona se suprostavlja tako da pretvara nedjelju u
vikend, dan sporta, igara, zabave.
Zapovijedi: Potuj oca i majku, ona suprostavlja novi model obitelji, koji se bazira na zajednikom
ivljenju, pa ak i meu homoseksualcima.
Zapovijedi: Ne ubij, ona se suprostavlja tako to je uspjela ozakoniti abortus svuda na svijetu, te je
iznudila da se prihvati eutanazija i da potpuno nestane duno potivanje vrijednosti ljudskog ivota.
Zapovijedi: Ne sagrijei bludno, ona se suprostavlja opravdavanjem, velianjem i propagiranjem svih
oblika bluda i ide sve dotle da opravdava i ine suprotne ljudskoj prirodi.
Zapovijedi: Ne ukradi, ona se suprostavlja tako da potie krau, nasilja, zapljene imovine i otimaine.
Zapovijedi: Ne reci lana svjedoanstva, ona se protivi u smislu sve jaeg propagiranja zakona, lai i
dvolinosti.
Zapovijedi: Ne poeli tue stvari ni tueg enidbenog druga, ona se protivi tako da iz dubine kvari
svijest, razum i srce ovjeka.
Na taj su nain due gurnute na izopaeni i zao put neposluha Gospodnjem Zakonu, te su utonule u
grijeh, postale nesposobne primiti dar milosti i Bojeg ivota.
- Umjesto sedam teolokih i stoernih kreposti, koje su plod ivljenja u milosti Bojoj, masonerija ima i
potuje sedam kardinalnih poroka, koji su plod stalnog ivljenja u stanju grijeha.
Vjeri se ona suprostavlja oholou; nadi pohotom; milosru krtou; razboritou srdbom; jakosti
lijenou; pravdi zaviu; umjerenosti prodrljivou.
Onaj koji postane rtvom sedam glavnih grijeha oduzima Bogu ono aenje koje dolikuje samo njemu i daje ga lanim boanstvima koja su personifikacija svih ovih poroka.
I u tome se sastoji najvee i najstranije huljenje.
Eto zato je na svakoj glavi zvijeri napisano jedno bogohulno ime.
Svaka masonska loa ima zadau da se pokloni i tuje jedno razliito boanstvo.
Prva glava nosi bogohulno ime oholosti, koja se suprostavlja vrlini vjere, i daje tovanje bogu ljudskog
razuma i oholosti, tehnike i napretka.
Druga glava ima bogohulno ime bludnosti, koja se suprostavlja kreposti nade, i daje tovanje bogu
seksualnosti i bluda.
Trea glava nosi bogohulno ime krtosti, koja se suprostavlja kreposti milosra, i posvuda iri tovanje
boga novca.
etvrta glava nosi bogohulno ime srbe, koja se suprostavlja kreposti razboritosti, i daje kult bogu
nesloge i razdora.
Peta glava nosi bogohulno ime lijenosti, koja se suprostavlja kreposti jakosti i iri kult idola straha,
javnog mnijenja i iskoritavanja.
esta glava nosi bogohulno ime zavisti, koja se suprostavlja kreposti pravednosti, i daje kult boanstvu
nasilja i rata.
Sedma glava nosi bogohulno ime prodrljivosti, koja se suprostavlja vrlini umjerenosti, i daje kult
toliko uzvisivanom boanstvu hedonizma, materijalizma i uitka.
Zadaa je masonskih loa da danas lukavo djeluju, kako bi dovele ovjeanstvo do preziranja svetog
Bojeg zakona, do djelovanja u oitoj suprotnosti s deset Zapovijedi, do davanja lanim bogovima
onog kulta koji prilii jedino u Bogu, a ta su boanstva, kojima se sve vei broj ljudi danas klanja i
velia ih: razum, tijelo, novac, nesloga, vlast, nasilje i uitak.
Na taj se nain due strmoglavljuju u mrano ropstvo zla, poroka i grijeha, a u trenutku smrti i Bojeg
suda, u barutinu vjene vatre koja se zove pakao.
Sada razumijete kako, u ovo doba borbe protiv stranih i podmuklih napada crne zvijeri, tj. masonerije, moje Bezgrjeno Srce postaje vae utoite i siguran put do Boga.
U mom se Bezgrjenom Srcu zacrtava taktika koju koristi vaa nebeska Majka kako bi odbila crnu
zvijer i svladala podmukle spletke kojima se slui.
Zato pouavam svu svoju djecu da potuju deset zapovijedi Bojih; da doslovce ive Evanelje; da
esto pristupaju sakramentima, naruito ispovijedi i euharistijskoj priesti kao neophodnoj pomoi
da bi ostali u milosi Bojoj; da u ivot snano sprovede kreposti, kako bi uvijek mogli hoditi cestom
dobra, ljubavi, istoe i svetosti.
I tako se sluim vama, moja mala djeco, koja ste se meni posvetila, kako bih razobliila sve ove pod770

Untitled-1.indd 770

10/23/06 8:12:54 AM

Dodaci

mukle zamke to ih postavlja crna zvijer i uinila bezopasnim snani napad masonerije protiv Krista
i njegove Crkve.
I na kraju e se, naroito nakon njenog najveeg poraza, u svom punom sjaju u svijetu pojaviti trijumf
mog Bezgrjenog Srca.
Dongo (Como), 13. lipnja 1989.
Obljetnica drugog ukazanja u Fatimi

Zvijer slina janjetu (406)

Predraga djeco, danas se sjeate mog drugog ukazanja u ubogoj dolini Iria u Fatimi, 13. lipnja 1917.
Ve sam tada prorekla ono to proivljavate u ovim vremenima.
Tada sam navijestila veliku borbu izmeu mene, ene zaodjenute u sunce i velikog Crvenog zmaja,
koji je naveo ovjeanstvo na ivot bez Boga.
Prorekla sam vam takoer podmuklo i mrano djelovanje masonerije, iji je cilj da vas udalji od potivanja Bojeg Zakona, te da vas tako pretvori u rtve grijeha i poroka.
Iznad svega sam vas htjela, kao Majka, upozoriti na veliku opasnost koja danas prijeti Crkvi zbog mnogih avolskih napada koji smjeraju da je unite.
Da bi se to ostvarilo, crnoj zvijeri to se die iz mora, sa zemlje dolazi u pomo zvijer s dva roga to
nalikuju onima u janjeta.
Janje je u boanskom Pismu uvijek simbol rtve. U noi izlaska, rtvuje se jaganjac i njegovom se krvlju krope dovratnici kua idova kako bi oni izmakli kazni koja pogaa sve Egipane.
idovska se Pasha svake godine sjea tog ina prinoenjem jednog janjeta, koje se zatim rtvuje i
pojede.
Na Kalvariji se rtvuje Isus Krist za otkupljenje ovjeanstva, kako bi sam bio naa Pasha i postao pravi
Jaganjac Boji koji oduzima sve grijehe svijeta.
Zvijer na glavi ima dva roga slina onima u janjeta
Sa simbolom rtve blisko je povezan i simbol Sveenitva: dva roga.
Vrhovni sveenik u Starom Zavjetu nosio je kapu s dva roga.
Mitru s dva roga nose biskupi Crkve da bi oznaili puninu svoga sveenitva.
Crna zvijer koja nalikuje panteri predstavlja masoneriju; zvijer s dva roga slina janjetu predstavlja
masoneriju koja se uvukla u unutranjost Crkve, odnosno crkvenu masoneriju koja se proirila naruito meu lanovima Hijerarhije.
Ve sam vam u Fatimi prorekla ovaj masonski prodor u unutranjost Crkve, kada sam vam najavila da
e Sotona imati pristup do samog vrha Crkve.
Ako je zadatak masonerije da odvede due u propast, vodei ih do tovanja lanih bogova, cilj je crkvene masonerije, naprotiv, da uniti Krista i njegovu Crkvu, pravei novog idola, tj. lanog Krista i
lanu Crkvu.
- Isus Krist je Sin Boga ivoga, On je utjelovljena Rije, pravi je Bog i pravi ovjek, jer u svojoj boanskoj Osobi sjedinjuje ljudsku i boansku narav.
Isus je u Evanelju dao najpotpuniju definiciju sebe samog, rekavi da je Put, Istina i ivot.
- Isus je Istina, jer nam otkriva Oca, kae nam njegovu konanu Rije i vodi potpunom ispunjenju
cijele boanske Objave.
- Isus je ivot, jer nam daruje sam boanski ivot, pomou one milosti koju nam je zasluio Otkupljenjem, te utemeljuje Sakramente kao djelotvorne posrednike kojima se ta milost prenosi.
- Isus je Put, koji vodi k Ocu preko Evanelja koje nam je dao kao put koji moramo prijei da bismo
stigli do spasenja.
Isus je Istina, jer je On, ivua Rije, izvor i peat cijele Boje Objave.
Crkvena, dakle, masonerija djeluje tako da zamrai njegovu boansku Rije pomou prirodnih i razumskih tumaenja, te joj u nastojanju da ju uine to shvatljivijom i prihvatljivijom, oduzima sav
nadnaravni sadraj.
Tako se po cijeloj Katolikoj Crkvi ire zablude. Poradi tih zabluda mnogi se danas udaljuju od prave
vjere ostvarujui tako jedno od mojih proroanstava u Fatimi: Doi e vremena u kojima e mnogi
771

Untitled-1.indd 771

10/23/06 8:12:55 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

izgubiti pravu vjeru. A gubitak vjere je otpad.

Crkvena masonerija djeluje podmuklo i avolski kako bi sve dovela do apostazije.
Isus je ivot jer daruje milost.
Cilj je crkvene masonerije da nae opravdanje za grijeh, da ga predstavi ne vie kao zlo, nego kao neto
vrijedno i dobro.
Grijeh se, tovie, preporua kao jedan nain zadovoljavanja potreba vlastite prirode, te se, unitavajui korjen iz kojeg bi se moglo roditi kajanje, kae da ga nije potrebno vie ispovijedati.
Pogubni plod ovog zloudnog raka, koji se rasprostranio u cijeloj Crkvi, jest nestanak osobne, pojedinane ispovijedi, svuda po svijetu.
Due su dovedene u stanje ivljenja u grijehu te odbijaju dar ivota kojeg vam je Isus darovao.
Isus je Put koji vodi Ocu preko Evanelja.
Crkvena masonerija promie egzegeze koje daju prirodna i razumska objanjenja Evanelja, pomou
primjene raznih knjievnih vrsta, te ono postaje rastrgano u svim svojim djelima.
Na kraju se dolazi i do nijekanja povijesne stvarnosti uda i Kristova uskrsnua, i dovodi se u pitanje
samo Isusovo boanstvo i njegova misija spasenja.
- Nakon to je unitila povijesnog Krista, zvijer s dva roga slina janjetu, pokuava unititi mistinog
Krista, tj. Crkvu.
Od Krista utemeljena Crkva je jedna jedina: ona sveta, katolika, apostolska, jedna, osnovana na Petru.
Poput Isusa, i Crkva koji je On utemeljio, a koja ini njegovo mistino tijelo, je istina, ivot i put.
- Crkva je istina, jer je samo njoj Isus povjerio da uva, u svojoj cjelosti, cio polog vjere. Povjerio ga je
hijerarhijskoj Crkvi, tj. Papi i biskupima koji su s njim sjedinjeni.
Crkvena masonerija pokuava unititi ovu stvarost lanim ekumenizmom koji dovodi do prihvaanja
svih kranskih crkvi, tvrdei da svaka od njih posjeduje jedan dio istine.
Ona gaji nadu da e osnovati jednu sveopu ekumensku Crkvu, koja bi nastala spajanjem svih kranskih konfesija, od kojih je jedna i Katolika Crkva.
- Crkva je ivot, jer daruje milost i samo ona posjeduje djelotvorna sredstva milosti, a to su sedam
svetih sakramenata.
Poglavito ivot, jer je samo njoj data mo da ostvaruje Euharistiju preko ministerijalnog i hijerarhijskog Sveenitva.
U Euharistiji je Isus Krist stvarno prisutan sa svoji slavnim Tijelom i svojim boanstvom.
Crkvena masonerija zato na tako podmukao nain nastoji ugroziti crkvenu pobonost prema sakramentu Euharistije.
Od Euharistije smatra vrijednim samo aspekt Veere, te nastoji na minimum svesti njenu rtvenu vrijednost, pokuavajui porei stvarnu i osobnu nazonost Isusa u posveenim Hostijama.
Zbog toga su se postupno ukinuli svi oni vanjski znakovi koji pokazuju vjeru u stvaranju nazonosti
Isusovu u Euharistiji, kao to su klecanja na koljenima, satovi javnog klanjanja, te sveti obiaj okruivanja Svetohranita svijetlom i cvijeem.
- Crkva je put, jer vodi k Ocu, posredstvom Sina, u Duhu Svetom putem savrenog jedinstva.
Kao to su Otac i Sin jedno, tako vi morate biti jedno meu sobom.
Isus je elio da njegova Crkva bude znak i sredstvo sjedinjenja cijelog ljudskog roda.
Crkva uspijeva biti jedinstvena jer je utemeljena na ugaonom kamenu svog jedinstva: Petru i Papi koji
je nasljednik Petrove karizme.
Sada crkvena masonerija pokuava unititi temelj jedinstva Crkve podmuklim i lukavim napadima
na Papu.
Ona kuje spletke osporavanja i pobijanja Pape; podrava i nagrauje one koji ga preziru i ne sluaju;
propagira kritike i suprostavljanje biskupima i teolozima.
Na taj se nain rui sam temelj njenog jedinstva i Crkva se sve vie razdire i dijeli.
- Ljubljena djeco, pozvala sam vas da se posvetite mom Bezgrjenom Srcu i da uete u ovaj moj majinski zaklon, naroito zato da biste se sauvali i obranili od ove strane spletke.
Zato sam vas, u inu posvete moga Pokreta, poticala da se odreknete karijere. Tako ete moi izbjei
najveu i najopasniju spletku, kojom se koristi masonerija, kako bi pripojila svojoj tajnoj sekti tolike
772

Untitled-1.indd 772

10/23/06 8:12:55 AM

Dodaci

moje ljubljene sinove.

Vodim vas do velike ljubavi za Isusa Istinu i inim vas hrabrim svjedocima vjere; za Isusa ivot i
vodim vas do velike svetosti; za Isusa Put i od vas traim da u ivotu budete samo Evanelje ivljeno
i navjetavano od rijei do rijei.
Zatim vas vodim prema sve veoj ljubavi za Crkvu.
- Postiem da ljubite Crkvu istinu, na taj nain to uz moju pomo postajete snani navjestitelji svih
istina katolike vjere, te se snano i hrabro suprostavljate svim zabludama.
- Pretvaram vas u ministre Crkve ivota, pomaui vam da budete vjerni i sveti sveenici. Budite
uvijek na raspolaganju potrebama dua, darujte se, s velikodunim samoprijegorom, slubi pomirenja
i budite gorui plamen ljubavi i revnosti prema Isusu nazonom u Euharistiji.
Neka se u vaim crkvama ponovno uvedu redovni sati javnog klanjanja i zadovoljtine Presvetom
oltarskom Sakramentu.
- Preobraavam vas u svjedoke Crkve puta i inim vas dragocjenim sredstvima njenog jedinstva. Radi
toga sam vam dala, kao drugu obavezu svog Pokreta, osobito jedinstvo s Papom.
Pomou vae ljubavi i vjernosti, boanski naum savrenog jedinstva Crkve ponovno e zasjati u svom
punom sjaju.
I u tako mranoj sili crkvene masonerije, iji je cilj da uniti Krista i njegovu Crkvu, Ja suprostavljam
bljetavi sjaj svoje sveenike i vjerne ete, kako bi svi skupa ljubili, sluali i slijedili Isusa i jednako tako
ljubili, branili i posveivali njegovu Crkvu.
U ovom se osobito istie pobjeda ene zaodjenute u Sunce i moje Bezgrjeno Srce ima svoj najsvjetliji
trijumf.

Dodatak 2
40. PITANJE

O ratu
Sada valja razmatrati o ratu. U vezi s tim postavljaju se etiri pitanja:
1. Je li neki rat doputen?
2. Smiju li se sveenici boriti u ratu?
3. Smiju li se ratnici sluiti varkama?
4. Smije li se ratovati na blagdane?
lanak 1
Je li ratovanje uvijek grijeh?
ini se da je ratovanje uvijek grijeh:
1. Naime, kaznom se udara samo grijeh. A Gospodin odreuje kaznu za one koji ratuju, prema
rijeima Evanelja po Mateju 26, 52: Tko se maa laa, od maa e i poginuti. Prema tome, rat nije
doputen.
2. Osim toga, grijeh je sve ono to se protivi boanskoj zapovijedi. A ratovanje se protivi boanskoj
zapovijedi. Naime u Evanelju po Mateju 5, 39 kae se: A ja vam kaem: Ne opirite se zlotvoru. U Poslanici Rimljanima 12, 19 je reeno: Ne osveujte se ljubljeni sami, ve to prepustite srdbi bojoj. Prema
tome, ratovanje je uvijek grijeh.
3. tovie, nita se ne protivi inu kreposti osim grijeha. A rat se protivi miru. Prema tome, rat je
uvijek grijeh.
4. Napokon, svako obrazovanje za ono to je doputeno i samo je doputeno, to je oito u znanstvenom obrazovanju. Meutim, Crkva zabranjuje obrazovanje za rat koje se obavlja na turnirima,
jer onima koji poginu u takvim vjebama uskrauje se crkveni pokop. Prema tome ini se da je rat
bezuvjetno grijeh.
773

Untitled-1.indd 773

10/23/06 8:12:55 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

Ali protiv toga je ono to kae Augustin u govoru O stotnikovu sluzi: Kad bi kranski nauk izrijekom
osuivao ratove, onda bi se onima koji u Evanelju trae rije spasenja svakako savjetovalo da odbace
oruje i da posve napuste vojnu slubu. Meutim njima je reeno: Nikoga ne kinjite, budite zadovoljni
svojom plaom. A onima kojima je zapovijeeno da im bude dostatna vlastita plaa, ne zabranjuje se
da slue u vojsci.
Odgovaram: Da bi neki rat bio pravedan zahtijeva se troje. Prvo, dostojanstvo vladara, jer se rat treba
voditi prema njegovoj zapovijedi. Ne spada na privatnu osobu da zapone rat, jer svoje pravo moe
podastrijeti sudu starjeine. Jednako tako, jer ne spada na privatnu osobu da saziva mnotvo, to se u
ratovima mora uiniti. Budui da je briga nad dravom povjerena vladarima, na njih spada da se skrbe
za zajedniko dobro grada, kraljevstva ili pokrajine pod njihovom vlau. I kao to ga s pravom brane
tjelesnim maem pred unutranjim smutljivcima, pa zlotvore kanjavaju prema rijeima Aposotla u
Poslanici Rimljanima 13, 4: Ne nosi uzalud ma, jer slui Bogu da kazni onoga koji zlo ini, jednako tako
imaju pravo da ratnim maem brane zajedniko dobro od vanjskih neprijatelja. Zato se u Psalmu 81,
4 vladarima i kae: Izbavite potlaenog i ubogog istrgnite iz ruku bezbonih. Stoga i Augustin u spisu
Protiv Fausta kae: Naravni red, prilagoen miru smrtnika, zahtijeva da vlast i odluka o zapoinjanju
rata pripada vladarima.
Kao drugo, zahtijeva se pravedan razlog, tj. da su oni koji su napadnuti zasluili da budu napadnuti
zbog neke krivnje. Zato Augustin u knjizi Pitanja kae: Pravednim se ratovima obino nazivaju oni
ratovi kojima se kanjavaju nepravde, kad neki narodi ili grad kaznu podnosi jer je zanemario osuditi
neko zlo djelo svojih pripadnika ili vratiti ono to je nepravedno oteto.
Kao tree, zahtijeva se ispravna nakana onih koji ratuju, naime, da kane ili dobrounaprijediti ili zlo
izbjei. Stoga Augustin u knjizi O Bojim rijeima kae: U pravih bojih tovatelja ak su i ratovi u znaku mira, jer se ne vode radi pohlepe i okrutnosti, ve u nastojanju za mirom, da se opake zauzda, a dobre
pomogne. Moe se dogoditi da je zakonita vlast onoga koji zapoinje rat i da je razlog pravedan, pa ipak
da rat postane nepravedan zbog zle nakane. Naime, Augustin u knjizi Protiv Fausta kae: elja da se
nakodi, osvetnika okrutnost, nezasitnost i nepomirljivost duha, divljatvo u borbi, udnja za vladanjem
i sve tome nalik u ratu, s pravom se osuuje.
Odgovor na 1. razlog: Kao to augustin kae u II. knjizi Protiv manihejaca: Onaj se maa laa koji se
orua da prolije neiju krv bez nareenja ili bez doputenja starjeine ili zakonite vlasti. Meutim, onaj
koji se slui maem po ovlasti vladara ili suca, ako je privatna osoba, taj se maa ne laa nego ga upotrebljava jer mu ga je drugi povjerio. On ne zasluuje kaznu. No ak ni oni koji se greno maa laaju
ne pogibaju uvijek od maa. Ali zbog toga svog maa uvijek propadaju, jer e zbog grijeha to su se
latili maa biti osueni na vjenu kaznu, ako se ne pokaju.
Odgovor na 2. razlog: Augustin u knjizi O gospodinovu govoru na gori kae da se takvih zapovijedi
uvijek valja drati radi spremnosti duha, naime da ovjek, bude spreman na to da se ne odupre i da se
ne brani. Ali katkad treba postupiti drukije radi zajednikog dobra, pa ak i radi dobra onih s kojima
se borimo. Zato Augustin u poslanici Marcelinu kae: S protivnicima valja esto postupati s odreenom
dobrohotnom strogou, kako bi ih se pokorilo. Onaj koga se sprijei da samovoljno ini nepravdu, taj je
pobijeen na svoju vlastitu korist. Jer nema niega nesretnijeg od sree grenika, koja se hrani kaznom
nekanjenosti, a zla je volja, kao unutranji neprijatelj, krijepi.
Odgovor na 3. razlog: Oni koji vode pravedne ratove tee za mirom. I tako se ne opiru miru, osim
onome koji je zao, a Gospodin nije doao da njega donese na svijet, kako se kae u Evanelju po Mateju
10, 34. Stoga Augustin u Poslanici Bonifaciju kae: Ne trai se mir da bi se vodio rat, nego se vodi rat
da bi se postigao mir. Zato budi miroljubiv i onda kad vodi rat, da one protiv kojih se bori pobjedom
privede do probitanog mira.
Odgovor na 4. razlog: Obrazovanje ljudi u ratnikim vjetinama nije openito zabranjeno, nego su
zabranjene pretjerane i opasne vjebe koje dovode do ubojstva i pljaki. U drevnih naroda pri ratnim
vjebama nije bilo takvih opasnosti, pa su se zato i zvale pripreme oruja i ratovi bez krvi, kako se vidi
iz jedne Jeronimove poslanice.
lanak 2
Smiju li se sveenici i biskupi boriti u ratu?

774

Untitled-1.indd 774

10/23/06 8:12:56 AM

Dodaci

ini se da se sveenici i biskupi smiju boriti u ratu:

1. Naime, ratovi su, kako je ve reeno (l. 1) doputeni i pravedni ako se njima tite siromasi i cijela
drava od neprijateljskih nepravdi. A ini se da to ponajvie spada na crkvene dostojanstvenike. Grgur
u jednoj svojoj propovijedi kae: Vuk napada ovce kad god neki nepravednik i razbojnik tlai nekog
vjernika i nekog malenog. Onaj koji se priinjao pastirom, ali nije bio pastir, ostavlja ovce i bjei. Bojei
se opasnosti koja mu od njega prijeti, ne usuuje se oduprijeti njegovoj nepravdi. Prema tome, crkveni
dostojanstvenici i sveenici se smiju boriti u ratu.
2. Osim toga, papa Lav u Dekretima pie: Kad su sa saracenskih strana poele sve ee pristizati loe
vijesti, proirio se glas kako se Saraceni spremaju da skriveno i u potaji dou u rimsku luku. Zato smo
naredili svom narodu da se okupi i zapovijedili mu da se spusti sve do morske obale. Prema tome, biskupi
smiju ii u rat.
3. tovie, ini se da je isto ini li ovjek neto ili odobrava ono to netko ini, prema onome to je reeno u Poslanici Rimljanima 1, 32: Ne zasluuju smrt samo oni koji ine, ve i oni koji odobravaju onima
koji ine. A ponajvie odobrava onaj koji druge potie da neto ine. No biskupi i sveenici smiju druge
poticati da ratuju, jer se u Dekretima kae: Na poticaj i na molbe Hadrijana, biskupa grada Rima, Karlo
povede rat protiv Langobarda. Prema tome, smiju i ratovati.
4. Napokon, ono to je samo po sebi poteno i zasluno, to nije zabranjeno sveenicima i biskupima.
A ratovati je katkad i poteno i hvale vrijedno, jer se u Dekretima kae: Ako netko pogine za istinu vjere,
za spas domovine i obranu krana, primit e nebesku nagradu od Boga. Prema tome, biskupi i sveenici
se smiju boriti u ratu.
Ali protiv toga je ono to je reeno Petru kao predstavniku biskupa i sveenika, u Evanelju po Mateju
26, 52: Vrati svoj ma u korice. Prema tome, ne smiju se boriti u ratu.
Odgovaram: Mnogo je toga potrebno za dobrobit ljudskog drutva. A razliite slube bolje i bre
obavljaju razliite osobe nego jedna osoba, kako se vidi iz onoga to kae Filozof u svojoj Politici. Neke
su slube opet tako meusobno oprene da se istodobno ne mogu obavljati kako treba. Zato se onima
kojima su povjerene vie slube zabranjuje da obavljaju nie slube. Zbog toga je, prema ljudskim zakonima, vojnicima, kojima je povjereno voenje rata, zabranjeno da se bave trgovinom. A voenje rata
je potpuno nespojivo sa slubama koje su povjerene biskupima i sveenicima iz dva razloga. Prvo, iz
jednog opeg razloga: voenje rata prepuno je nemira, a taj nemir uvelike odvraa duh od razmatranja
onoga to je boansko, od davanja hvale Bogu i od molitve za narod, to spada u sveeniku slubu.
Kao to se sveenicima zabranjuje trgovanje jer uvelike zaokuplja duh, jednako tako im je zabranjeno
i voenje rata, prema onome to je reeno u Drugoj Poslanici Timoteju 2, 4: Neka se nitko tko vojuje za
Boga ne zaplee u poslove svakidanjeg ivota.
Drugo, zbog posebnog razloga. Svi su sveeniki redovi upravljeni prema slubi na oltaru, u kojoj se
sakramentalno prikazuje Kristova muka, prema onome to je reeno u Prvoj Poslanici Korinanima,
11, 26: Uistinu, svaki put kad jedete ovaj kruh i pijete ovaj kale navjeujete smrt Gospodnju dok on ne
doe. Zato i nije dolino da oni ubijaju ili prolijevaju krv, ve prije da budu spremni proliti vlastitu krv
za Krista kako bi djelom nasljedovali ono to slubom prikazuju. Zato je i odreeno da oni koji proliju
krv, ako i nisu zgrijeili, budu udaljeni od slube. Nikome od onih kojima je povjerena neka sluba nije
doputeno ono to ih ini nepodobnim za tu slubu. Zbog toga sveenici nipoto ne smiju sudjelovati
u ratu, jer je on usmjeren na prolijevanje krvi.
Odgovor na 1. razlog: Crkveni dostojanstvenici treba da prue otpor ne samo vukovima koji stadu
nanose duhovnu smrt, ve i razbojnicima i tiranima koji ga tjelesno kinje, ali ne tako da se koriste tjelesnim nego duhovnim orujem, prema onome to Apostol kae u Drugoj Poslanici Korinanima 10,
4: Nae borbeno oruje nije tjelesno...nego duevno. A to su spasonosne opomene, pobone molitve, a
protiv okorjelih i odluka o izopenju.
Odgovor na 2. razlog: Ako im starjeine zapovjede, crkveni dostojanstvenici i sveenici mogu sudjelovati u ratovima, ali ne tako da se vlastitim rukama bore, nego da one koji se pravedno bore duhovno
pomau hrabrenjem, odrjeenjima i pruanjem drugih takvih duhovnih utjeha, jednako kao to je u
Starom zavjetu, prema Joui 6, 4, bilo zapovjeeno da sveenici u ratovima trube u svete trublje. Eto,
zato je prvotno bilo doputeno da biskupi i sveenici idu u rat. Meutim, ako se netko vlastitim rukama bori, to je zloupotreba.
Odgovor na 3. razlog: Kao to je ve reeno, svakoj moi, svakom umijeu i svakoj kreposti pripada
775

Untitled-1.indd 775

10/23/06 8:12:56 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

neki cilj te mora kako valja upraviti ono to dovodi do tog cilja. U vjerna naroda zemaljski ratovi su
usmjereni, kao na svoj cilj, prema boanskom duhovnom dobru, a ono je povjereno sveenicima. Zato
spada na sveenike da druge uprave i da ih predvode u pravednim ratovima. Dakle, ne zabranjuje im
da se bore jer bi to bio grijeh, nego jer to ne dolii njegovoj osobi.
Odgovor na 4. razlog: Premda je sudjelovanje u pravednim ratovima hvale vrijedno, ipak postaje
zabranjeno sveenicima jer su im povjerena zaslunija djela. Jednako tako kao to brani in moe biti
hvale vrijedan, on postaje in za osudu u onih koji imaju zavjet istoe, zbog njihove obveze na vee
dobro.
lanak 3
Smiju li se u ratovima koristiti varke?
ini se da se u ratovima ne smiju koristiti varke:
1. Naime, u Ponovljenom zakonu 16, 20 kae se: Pravedno izvri ono to je pravedno. A ini se da
varke, kao neka vrsta prijevara, spadaju u nepravdu. Prema tome, ne valja se koristiti varkama ni u
pravednim ratovima.
2. Osim toga, ini se da se varke i prijevare, jednako kao i lai, protive iskrenosti. Budui da prema
svima moramo biti iskreni, nikome ne smijemo lagati, kao to se to vidi iz Augustinove knjige Protiv
lai. Budite iskreni prema neprijatelju kae Augustin i u Poslanici Bonifaciju, pa se ini da se protiv
neprijatelja ne valja koristiti varkama.
3. Napokon, u Evanelju po Mateju 7, 12 kae se: Sve to elite da ljudi ine vama, inite i vi njima.
Toga se valja drati prema svim blinjima. A i neprijatelji su blinji. Budui da nitko ne eli da mu se
podmeu varke i spremaju prijevare, ini se da nitko ne bi trebao voditi ratove koristei se varkama.
Ali protiv toga je ono to kae Augustin u knjizi Pitanja: Kad netko povede rat, borio se on otvoreno ili
pribjegavao varkama, to nema veze s pravednou. Da bi to dokazao, poziva se na autoritet Gospodinov
koji je zapovjedio Joui da postavi zasjedu stanovnicima grada Aja, kako stoji u Joui 8, 2.
Odgovaram: Varke su usmjerene na to da se prevari neprijatelje. Meutim, netko moe biti prevaren
neijim djelima ili rijeima na dva naina. Na prvi nain tako da mu se kae neistina, ili da se ne odri
obeanje. To nikad nije doputeno. Na taj nain nitko ne smije varati neprijatelje. Naime, postoje neka
ratna prava i ugovori kojih valja da se meu sobom pridravaju i neprijatelji, kao to kae i Ambrozije
u knjizi O slubama.
Na drugi nain netko moe biti prevaren naim rijeima i djelima tako da mu ne otkrivamo nau namjeru ili na naum. Nismo duni da to uvijek inimo, jer je ak i u svetom nauku mnogo toga skriveno,
osobito nevjernicima, da se ne podruguju, prema rijeima Evanelja po Mateju, 7, 6: Ne dajte svetinje
psima. Utoliko vie treba biti skriveno od neprijatelja ono to im pripremamo u borbi. Stoga se meu
drugim poukama o vojnom umijeu osobito naglaava da valja uvati u tajnosti svoje planove kako ne
bi doli do neprijatelja, to se vidi iz Frontinove knjige Ratne varke. Takvo se skrivanje odnosi i na ratne varke koje se mogu koristiti u pravednim ratovima. Zato nije prikladno da se takve varke nazivaju
prijevarama, ne protive se pravednosti ni dobroj (ordinatae) volji, jer ne bi bio znak dobre volje kad bi
netko htio da pred njim drugi nita ne skrivaju.
Iz ovoga je vidljiv odgovor na sve razloge.
lanak 4
Smije li se ratovati na blagdane?
ini se da se ne smije ratovati na blagdane:
1. Naime, blagdani su uspostavljeni zato da bi smo se posvetili onome to je boansko. Razumije se
da potpadaju pod svetkovanje subote koje je zapovjeeno u Knjizi Izlaska, 20, 8 i d. Naime, subota u
prijevodu znai poinak. A ratovi nose u sebi najvei napor i nemir. Prema tome, na blagdane se nipoto ne smije ratovati.
2. Osim toga, Izaija 58, 3-4 prekorijeva neke to se u dane posta prepiru i svaaju i akom biju. Prema
776

Untitled-1.indd 776

10/23/06 8:12:56 AM

Dodaci

tome, na blagdane se pogotovo ne smije ratovati.

3. Napokon, ne smije se initi nita to nije u redu da bi se izbjegao vremeniti poraz. A ini se da ratovanje na blagdane samo po sebi nije u redu. Prema tome, nitko ne smije na blagdan ratovati ni zbog
kakve nude da bi se izbjegao vremeniti poraz.
Ali protiv toga je ono to se kae u Prvoj knjizi o Makabejcima 2, 41: I tako toga dana donesoe odluku:
Tko god nas napadne u dan subotni, vojevat emo protiv njega.
Odgovaram: Svetkovanje blagdana ne spreava da se uini ono to se odnosi na dobrobit ovjeka, pa i
tjelesnu. Zato Gospodin kori idove i prema Evanelju po Ivanu 7, 23 kae: Zato se ljutite na me to
sam u subotu ozdravio svega ovjeka? Otuda i lijenici smiju i mogu lijeiti na blagdane. A daleko je
vrednije sauvati dobrobit drave, ime se spreava pogibija mladih ljudi i osujeuju mnoga vremenita
i duhovna zla, negoli tjelesno izlijeiti jednog ovjeka. Prema tome, ako to nuda zahtijeva, smiju se
voditi pravedni ratovi i na blagdane radi zatite zajednikog dobra vjernika. Kad bi netko u takvoj
prijekoj nudi htio da se izvue iz rata, to bi bilo kuanje Boga. No, kad prestane nuda, ne smije se
ratovati na blagdane zbog navedenih razloga.
Iz ovoga je vidljiv odgovor na sve razloge.

Dodatak 3
42. PITANJE

O buni
Sada valja promotriti to je to buna. U vezi s tim postavljaju se dva pitanja:
1. Je li to poseban grijeh?
2. Je li to smrtni grjieh?
lanak 1
Je li buna poseban grijeh, razliit od drugih grijeha?
ini se da buna nije poseban grijeh, razliit od drugih grijeha:
1. Jer, kako kae Izidor u knjizi Etimologija bunitelj je onaj koji u duhove unosi razdor i raspiruje
neslogu. No onaj koji navodi na neki grijeh, ne grijei drugovrsnim grijehom od onoga na koji navodi.
Prema tome, ini se da buna ne bi bila poseban grijeh, razliit od nesloge.
2. Osim toga, buna znai neku vrst podijeljenosti. No i naziv raskola (schisma) dolazi od istog korijena (scissura), kako je ve reeno. Zato se i ne ini da je grijeh bune razliit od grijeha raskola.
3. I jo neto: svaki poseban grijeh, razliit od drugih, ili je glavni grijeh, ili se raa iz nekoga glavnog
grijeha. No buna se ne ubraja ni u glavne grijehe, niti meu one grijehe koji se iz njih raaju, kako se
to vidi iz XXXI. knjige udorednih pouka, gdje se nabrajaju obje vrste grijeha. Prema tome, buna nije
poseban grijeh, razliit od drugih grijeha.
Ali protiv navedenih razloga govori to to se u Drugoj poslanici Korinanima 12, 20 bune spominju
kao razliite od drugih grijeha.
Odgovaram: Buna je poseban grijeh koji ima neto zajedniko s ratom i svaom (rixa), a u neem se
razlikuje od njih. S njima joj je zajedniko to da ukljuuje neko suprostavljanje. Razlikuje se od njih u
dvije toke. Prvo, rat i svaa ukljuuju stvarni (in actu) meusobni sukob, dok se za bunu moe rei da
je ili stvarni sukob ili priprema za takav sukob. Zato se u Primjedbi na Drugoj poslanici Korinanima
12, 20 kae da su bune ustanak na bitku (tumultus ad pugnam), naime, kad se neki ljudi, odluivi
da se bore, pripremaju na bitku. Druga je razlika meu njima u tome to se rat, u pravom smislu rijei, vodi protiv vanjskog neprijatelja, naime, narod protiv naroda, a svaa nastaje izmeu pojedinca i
pojedinca, ili izmeu dviju malobrojnih skupina, dok je buna, u pravom smislu rijei, sukob izmeu
dva neslona dijela jednog naroda, to jest kad se jedan dio graana digne na ustanak protiv drugog
777

Untitled-1.indd 777

10/23/06 8:12:57 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

dijela. Upravo zato to se protivi posebnom dobru, naime, jedinstvu i miru naroda, buna i jest poseban
grijeh.
Odgovor na 1. razlog: Buniteljem se naziva onogakoji potie na bunu. Budui da buna unosi nekakvu
neslogu, bunitelj je onaj koji ne raspiruje bilo kakvu neslogu, nego neslogu izmeu dijelova nekog naroda. No bunom ne grijei samo onaj koji sije neslogu, nego i oni koji se estoko meusobno svaaju.
Odgovor na 2. razlog: Buna se razlikuje od raskola u dvije toke. Prvo, dok se raskol protivi duhovnom jedinstvu drutva, naime, crkvenom jedinstvu, dotle je buna upravljena protiv vremenitog ili
svjetovnog jedinstva naroda, to jest jedinstva drave ili kraljevstva. Drugo, dok raskol nije nikakva
priprava na tjelesnu bitku ve unosi samo duhovnu neslogu, dotle je buna priprava na tjelesnu bitku.
Odgovor na 3. razlog: Buna, kao i raskol, spadaju pod neslogu. I jedno i drugo je, naime, odreena
vrst nesloge, ne izmeu pojedinaca, ve izmeu dijelova drutva.
lanak 2
Je li buna uvijek smrtni grijeh?
ini se da buna nije uvijek smrtni grijeh:
1. Naime, kako je vidljivo iz spomenute Primjedbe (l. 1), buna znai ustanak na bitku. No bitka nije
uvijek smrtni grijeh, nego je katkad pravedna i doputena, kako je ve utvreno. Zato buna tim vie
moe biti bez smrtnog grijeha.
2. Osim toga, kako je ve reeno (l. 1 odg. 3), buna je neka vrst nesloge. No nesloga moe biti bez
smrtnog grijeha, a katkad i uope bez grijeha. Prema tome, to vrijedi i za bunu.
3. Napokon, slavljani su oni koji narod oslobaaju od tiranske vlasti. No to se ne moe izvesti lako i
bez nekog razdora u narodu, jer dok jedan dio naroda nastoji podrati tiranina, drugi ga nastoji zbaciti. Prema tome, buna se moe dii bez grijeha.
Ali protiv toga Apostol u Drugoj poslanici Korinanima 12, 20 zabranjuje bunu zajedno s drugim
smrtnim grijesima koji su navedeni. Dakle, buna je smrtni grijeh.
Odgovaram: Kako je reeno (l. 1 odg. 2), buna je upravljena protiv jedinstva mnotva, to jest naroda, drave ili kraljevstva. Augustin u II. knjizi O dravi bojoj kae kako mudraci (sapientes) izrazom
narod ne oznaavaju bilo koji skup mnotva, nego skup udruen osjeajem prava i zajednike koristi.
Iz toga jasno proizlazi kako je jedinstvo protiv kojeg je upravljena buna jedinstvo prava i zajednike
koristi. Oito je, dakle, da je buna upravljena i protiv pravde i protiv zajednikog dobra. Zato je ona po
svom rodu smrtni grijeh, toliko tei koliko je zajedniko dobro na koje udara buna vee nego privatno
dobro koje ugroava svaa.
No grijeh bune se prvotno i poglavito odnosi na one koji je diu: njihov je grijeh najtei. Na drugom su
mjestu oni koji ih slijede i koji poremeuju zajedniko dobro. Meutim, za one koji brane zajedniko
dobro i koji im se odupiru, ne moe se rei da su bunitelji, jednako kao to se ne nazivaju svaalicama
oni koji se brane, kako je reeno.
Odgovor na 1. razlog: Bitka je doputena kad se vodi na zajedniki korist, kako je ve reeno. No buna
je protiv zajednikog dobra naroda. Prema tome, uvijek je smrtni grijeh.
Odgovor na 2. razlog: Nesloga u vezi s onim to nije oito dobro moe biti bez grijeha. No nesloga u
vezi s onim to je oito dobro ne moe biti bez grijeha. A upravo takva nesloga je buna, jer je upravljena protiv narodne koristi koja je oito dobra.
Odgovor na 3. razlog: Tiranska vladavina nije pravedna, jer nije upravljena prema zajednikom dobru, nego prema privatnom dobru vladara, kako utvruje Filozof u III. knjizi Politike i u VII. knjizi
Etike. I zato ruenje takve vladavine nema znaaj bune, osim onda kad se tako nekontrolirano rui
tiranska vladavina da mnotvo podanika veu tetu trpi iz nastalog ruenja nego od tiranske vladavine.
Meutim, vei je bunitelj onaj tiranin koji u narodu koji mu je podloan raspiruje neslogu i bunu kako
bi mogao sigurnije vladati. To je tiranski, jer je upravljeno prema vlastitom dobru vladara, a na tetu
naroda.

778

Untitled-1.indd 778

10/23/06 8:12:57 AM

Dodaci

Dodatak 4
57. PITANJE

O pravu
Prikladno je da poslije razboritosti (p. 47) raspravljamo o pravednosti. U vezi s time nameu se etiri
teme: prva o pravednosti, druga o njenim dijelovima (p. 61), trea o dobru koje joj pripada (p. 121),
etvrta o zapovijedima koje se odnose na pravednost (p. 122).
S obzirom na samu pravednost valja razmotriti etiri teme: prvo o pravu, drugo o samoj pravednosti
(p. 58), tree o nepravednosti (p. 59), etvrto o sudu (p. 60).
U vezi s prvim postavljaju se etiri pitanja:
1. Je li pravo predmet pravednosti?
2. Je li umjesno dijeliti pravo na naravno i pozitivno?
3. Je li pravo naroda (ius gentium) naravno pravo?
4. Jesu li pravo gospodstva i oinsko pravo posebna prava?
lanak 1
Je li pravo predmet pravednosti?
ini se da pravo nije predmet pravednosti:
1. Jer, kako kae pravnik Celzo, pravo je umijee dobrote i jednakopravnosti. No umijee nije predmet
pravednosti ve je samo po sebi umska vrlina. Prema tome, pravo nije predmet pravednosti.
2. Osim toga, zakon je, kako kae Izidor u knjizi Etimologija, neka vrsta prava. No zakon nije predmet
pravednosti ve razboritosti, pa stoga Filozof i kae da je zakonodavstvo sastavni dio razboritosti. Prema tome, pravo nije predmet pravednosti.
3. Nadalje, pravednost prije svega podlae ovjeka Bogu. Naime, Augustin u knjizi O crkvenim obiajima kae: Pravednost je ljubav prema Bogu, koja samo njemu slui i koja zbog toga valjano upravlja
svime ostalim to je podlono ovjeku. No pravo se ne odnosi na ono to je boansko, ve samo na ono
to je ljudsko, jer Izidor u knjizi Etimologija kae da je fas boanski zakon, a ius ljudski zakon. Prema
tome, pravo nije predmet pravednosit.
Ali protiv toga je ono to tvrdi Izidor u svom djelu, naime, da se pravo tako naziva jer je pravedno. A
ono to je pravedno jest predmet pravednosti. Zato Filozof u V. knjizi Etike kae kako svi govorei o
pravednosti misle na onu sposobnost (habitus) koja im omoguuje da ine pravedna djela. Prema tome,
pravo jest predmet pravednosti.
Odgovaram: Za razliku od drugih kreposti, pravednosti je svojstveno da usmjeruje ovjeka u njegovim odnosima prema drugome. Naime, kao to joj i samo ime kae, pravednost ukljuuje neku jednakost prava, jer se i u pukom govoru za ono to se izjednailo veli da je ispravno. Jednakost je odnos
nekoga prema nekome drugom, dok druge kreposti usavruju ovjeka samo u onome to se odnosi na
njega samog.
Dakle, ono to je pravo u inima drugih kreposti, prema emu nakana kreposti tei kao prema svom
vlastitom predmetu, odreeno je samo odnosom prema onome koji djeluje, dok je pravo u inu pravednosti, ak i bez obzira na onoga koji djeluje, zasnovano na odnosu prema drugome. U naim djelima pravednim se naziva ono to nekom vrsti jednakosti odgovara drugome, naprimjer, duna plaa
za obavljenu slubu.
Tako se pravednim naziva neto na to je, kao da u sebi sadri ono pravo u pravednosti, upravljena
djelatnost pravednosti, ak i bez obzira na to kakva je djelatnost initelja. No, u drugih se kreposti
je li neto pravo utvruje samo prema tome kako je initelj to uinio. Zbog toga ono to nazivamo
pravednim, posebnim predmetom pravednosti, a to je pravo, za razliku od drugih kreposti, samo sebe
odreuje. Iz toga se jasno vidi da je pravo predmet pravednosti.
Odgovor na 1. razlog: Uobiajeno je da rijei gube prvotni smisao i poprime drugo znaenje. Tako se
rije medicina isprva upotrebljavala da oznai lijek to se daje bolesniku kako bi ozdravio, zatim se ko779

Untitled-1.indd 779

10/23/06 8:12:57 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

ristila u znaenju umijea kojim se to postie. Tako se i rije pravo isprva upotrebljavala da oznai ono
to je pravedno, potom je primijenjena na umijee kojim se spoznaje to je pravedno, a kasnije i na
mjesto gdje se pravda dijeli, pa se kae da se netko pojavio in iure (pred sudom). tovie, govori se kako
onaj koji po slubenoj dunosti dijeli pravdu sudi po pravu, ak ako je njegova presuda i nepravedna.
Odgovor na 2. razlog: Kao to u duhu umjetnika ve postoji neka zamisao o onome to e se umijeem izvan njega ostvariti, a to se naziva pravilom umijea, jednako tako u duhu ve postoji neka
zamisao (ratio) pravednog djela to je odreuje razum (ratio), poput nekog pravila razboritosti. Ako
je izraeno napismeno, naziva se zakonom. Naime, zakon je, prema Izidoru, zapisana uredba. Prema
tome, zakon u pravom smislu rijei nije pravo nego odreeni izraz prava.
Odgovor na 3. razlog: Budui da pravednost ukljuuje jednakost, a mi ne moemo Bogu jednakom
mjerom uzvratiti, slijedi da Bogune moemo dati savreno pravednu naknadu. Zato se boanski zakon
s pravom ne zove ius nego fas, jer Bogu, dakako, dostaje ako izvrimo ono to moemo. Ipak, pravednost nalae da se ovjek, koliko moe, odui Bogu tako da mu se svom duom podloi.
lanak 2
Je li umjesno dijeliti pravo na naravno i pozitivno?
ini se da nije umjesno dijeliti pravo na naravno i pozitivno:
1. Naime,ono to je naravno to je nepromjenjljivo i u svih isto.No, u ljudskim odnosima takvo se neto ne nalazi, jer sve odredbe ljudskog prava u nekim sluajevima iznevjere, a i nisu posvuda na snazi.
Prema tome, nema nekakvog naravnog prava.
2. Osim toga, pozitivnim se naziva ono to proizlazi iz ljudske volje. A nije neto pravedno samo zato
to proizlazi iz ljudske volje, jer inae ljudska volja ne bi mogla biti nepravedna. Ali budui da je ono
to je pravedno isto to i pravo, ini se da ne postoji pozitivno pravo.
3. Nadalje: budui da nadilazi ljudsko pravo, boansko pravo nije naravno pravo. Jednako tako nije
ni pozitivno pravo, jer se boansko pravo ne temelji na ljudskom nego na boijem autoritetu. Prema
tome, nije umjesno dijeliti pravo na naravno i pozitivno.
Ali protiv toga je ono to kae Filozof u V. Knjizi Etike: politika pravda je djelomino naravna, a djelomino zakonska, to jest zakonom odreena.
Odgovaram: Kao to je ve reeno (l. 1), pravo je, odnosno pravedno je neko djelo koje je svojevrsnom jednakou razmjerno drugome. Meutim, neto moe biti razmjerno nekom ovjeku na dva
naina. Na prvi nain po svojoj vlastitoj naravi, recimo kada netko toliko daje da isto toliko primi.
To se naziva naravnim pravom. Na drugi nain se neto izjednauje ili dovodi u razmjer s drugime
ugovorom ili zajednikim dogovorom, pa se netko smatra zadovoljnim ako toliko i toliko primi. I to se
moe zbiti na dva naina: prvo, privatnim ugovorom to ga meu sobom sklapaju dvije privatne osobe; drugo, javnim ugovorom, kad cijeli narod pristane da se neto dri gotovo jednakim i razmjernim
drugome, ili odredbom vladara koji je duan da se brine za narod i da ga predstavlja. A to se naziva
pozitivnim pravom.
Odgovor na 1. razlog: Ono to je naravno za onoga koji ima nepromjenjljivu narav mra biti takvo
uvijek i posvuda. No ljudska je narav promjenljiva. I zato ono to je naravno za ovjeka moe katkad
zatajiti. U skladu je s naravnom jednakou da se ulagau vrati ono to je uloio, pa kad bi ljudska
narav uvijek bila prava, to bi se uvijek i inilo. No budui da se ljudska volja katkada izopai, ima sluajeva kad se polog ne smije vratiti da ga ovjek izopaene volje ne bi zloupotrijebio, recimo kad neki
bjesomunik ili dravni neprijatelj zahtjeva da mu se vrati poloeno oruje.
Odgovor na 2. razlog: Svi se slau u tome da ljudska volja moe neto uiniti pravednim ako se to
samo po sebi ne opire naravnoj pravednosti. Tu dolazi do izraaja pozitivno pravo. Zato Filozof u V.
Knjizi Etike i kae da je zakonski pravedno ono za to u poetku nije vano je li ovako ili onako, ali kad se
utvrdi, onda jest vano. No ako se neto samo po sebi opire naravnom pravu, ne moe ljudskom voljom
postati pravednim, recimo da se ozakoni kako je doputeno krasti i poiniti preljub. Zato se u Izaiji 10,
1 i kae: Jao onima koji izdaju odredbe nepravedne.
Odgovor na 3. razlog: Boanskim pravom se naziva ono to je Bog objavio kao zakon. To je dijelom
ono to je po naravi pravedno, ali je ta pravednost ovjeku skrivena, a dijelom se odnosi na ono to
780

Untitled-1.indd 780

10/23/06 8:12:58 AM

Dodaci

bojom odredbom postaje pravednim. Zato se boansko pravo, jednako kao i ljudsko pravo, moe dijeliti prema ta dva kriterija. Naime i u boanskom pravu neto se zapovijeda jer je dobro, a zabranjuje
jer je zlo, ali je i neto dobro jer je zapovijeeno, a zlo jer je zabranjeno.
lanak 3
Je li pravo naroda (ius gentium) isto to i naravno pravo?
ini se da je pravo naroda isto to i naravno pravo:
1. Naime, svi se ljudi slau samo u onome to im je naravno. A to se tie prava naroda, svi se ljudi
slau, jer, kako kae Pravnik, pravo naroda je ono pravo kojim se slue narodi ovjeanstva. Prema tome,
pravo naroda je naravno pravo.
2. Osim toga, ropstvo je meu ljudima neto naravno. Prema Filozofu, u I. knjizi Politike neki su ljudi
po naravi robovi. A ropstvo, kako kae Izidor, spada na pravo naroda. Prema tome, pravo naroda je
naravno pravo.
3. Nadalje, kako je ve reeno (l.2), pravo se dijeli na naravno i pozitivno. No pravo naroda nije
pozitivno pravo, jer se nikad nisu sastali svi narodi da neto zajedniim dogovorom ozakone. Prema
tome, pravo naroda je naravno pravo.
Ali protiv toga je ono to kae Izidor u Etimologijama: Pravo je ili naravno ili graansko ili (pravo)
naroda. Prema tome, pravo naroda raziito je od naravnog prava.
Odgovaram: Kako je ve reeno (l. 2), pravo, ili naravno pravedno je ono to je po svojoj naravi
primjereno drugome ili izjednaeno s drugime. To se moe zbiti na dva naina. Na prvi nain, ako
se promatra openito, mukarac je sam po sebi primjeren eni, da po njoj ima roda, a roditelj sinu da
ga hrani. Na drugi nain, neto to je po naravi primjereno drugome, ali ne openito i samo po sebi
nego po neemu to iz toga proizlazi, recimo vlasnitvo imanja. Ako se ova njiva promatra openito
nema razloga da vie pripada ovome negoli onome. No ako se promatra s obzirom na mogunost
obraivanja i na neometano koritenje, onda postoji odreeni razmjer po kojem pripada jednome a
ne drugome, kako to pokazuje Filozof u II. knjizi Politike.
Ako se openito promatra, onda to ne odgovara samo ovjeku, nego i ostalim osjetilnim biima. Zbog
toga je pravo koje se naziva naravnim na prvi nain zajedniko i nama i ostalim ivotinjama. No od
naravnog prava, u tom smislu, odstupa pravo naroda, kako kae Pravnik, jer je ono zajedniko svim ivotinjama, a ovo samo ljudima. Naime, promatrati neto u odnosu na ono to iz toga slijedi svojstveno
je razumu (proprium rationis). A budui da je to odredio naravni razum, naravno je za ovjeka. Zato
pravnik Gaj i kae: to je naravni razum ustanovio meu svim ljudima, toga se pridravaju svi narodi,
a naziva se pravom naroda.
Time je dan odgovor na 1. razlog.
Odgovor na 2. razlog: Ako se promatra openito, onda to to je ovaj a ne neki drugi ovjek rob, nije
zasnovano na naravnom razlogu nego na nekoj koristi koja iz toga slijedi, ukoliko je tom ovjeku korisno da njime upravlja netko mudriji od njega, a ovome da mu onaj pomae, kako se kae u I. knjizi
Politike. Zato je ropstvo koje spada u pravo naroda naravno na drugi, a ne na prvi nain.
Odgovor na 3. razlog: Budui da naravni razum odreuje ono to spada na pravo naroda, kao neto
priblino jednakosti, nije potrebna jo neka posebna odredba kad to odreuje sam naravni razum,
kako je rekao spomenuti ugledni pravnik.
lanak 4
Jesu li pravo gospodstva i oinsko pravo posebna prava?
ini se da pravo gospodstva i oinsko pravo ne treba luiti kao posebna prava:
1. Naime, pravednosti je svojstveno da se svakome da ono to mu pripada, kao to kae Ambrozije u I.
knjizi O slubama. No pravo je predmet pravednosti, kako je ve reeno (l. 1). Prema tome, pravo svakome jednako pripada. Zato pravo gospodstva i oinsko pravo ne treba svrstavati u posebna prava.
2. Osim toga, zakon je izraz onoga to je pravedno, kako je ve reeno (l. 1 odg. 2). No svrha je zako781

Untitled-1.indd 781

10/23/06 8:12:58 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

na zajedniko dobro drave i kraljevstva, kako je ve utvreno, a ne privatno dobro nekog pojedinca ili
ak jedne obitelji. A budui da gospodar i otac pripadaju kuanstvu, kako je reeno u I. knjizi Politike,
ne treba ni postojati nekakvo posebno gospodarstveno ili oinsko pravo, ili neto tako pravedno.
3. Nadalje, meu ljudima postoje mnoge razlike po poloaju, pa su, recimo, neki vojnikog, neki
duhovnog, a neki vladarskog stalea. Prema tome, trebalo bi i za njih ustanoviti nekakvo posebno
pravo.
Ali protiv toga je da Filozof u V. knjizi Etike razlikuje pravo gospodstva, oinsko pravo itd. od onoga
to je graanski pravedno (iusto politico).
Odgovaram: Pravom, ili pravednim, naziva se ono to je u razmjeru s drugime. No drugi ima dvostruko znaenje. Najprije da je neto naprosto drugo, da je posve razlueno, kao to je oito u dva
ovjeka koji nisu podloni jedan drugome nego su obojica podloni vladaru drave. Prema Filozofu, u
V. knjizi Etike meu takvima postoji ono to je u pravom smislu rijei pravedno. Potom, kad se kae da
je neto drugo od neega, ali ne naprosto, nego u smislu da pripada tomu neemu. Tako je u ljudskim
odnosima sin neto oevo, jer je na neki nain dio njega samoga, kako je reeno u VIII. knjizi Etike, a
rob je gospodarev, jer je njegovo orue, kako se kae u I. knjizi Politike. Zato se oca sa sinom ne moe
porediti kao s naprosto drugim, pa zato tu i ne postoji ono to je u pravom smislu rijei pravedno, nego
neko pravo, naime oinsko. Zbog jednakog razloga ni izmeu gospodara i roba ne postoji neto to je
u pravom smislu rijei pravedno, ve meu njima vlada pravo gospodstva.
Premda je ena neto muevljevo, jer se on, kako kae Apostol u Poslanici Efeanima 5, 28, odnosi
prema njoj kao prema vlastitom tijelu, ipak je odijeljenija od mua negoli sin od oca ili rob od gospodara. Naime, ona je ukljuena u neku vrst drutvenog ivota, u brak. Zato, prema Filozofovim rijeima,
izmeu mua i ene postoji ire podruje pravde negoli izmeu oca i sina ili izmeu gospodara i roba.
No budui da su mu i ena blisko povezani u kuanskoj zajednici, kako je reeno u I. knjizi Politike, ni
meu njima ne postoji ono to je u pravom smislu rijei graanski pravedno, nego prije gospodarsko
pravo.
Odgovor na 1. razlog: Svojstveno je pravednosti da se svakome osigura pravo koje mu pripada, ali
pod pretpostavkom da je to odnos jednoga prema drugome. Naime, ako netko sebi da ono to je duan
dati, to se naziva neim pravednim u pravom smislu rijei. Budui da je ono to je sinovljevo oevo, a
robovo gospodarevo, ne postoji prava pravednost oca prema sinu ili gospodara prema robu.
Odgovor na 2. razlog: Sin je kao sin neto oevo, a jednako je tako rob kao rob neto gospodarevo.
Meutim, svaki je od njih, kad ih se promatra kao odreene ljude, neto to postoji za sebe, razlueno
od svega drugoga. I zato obojica, kao ljudi, imaju pravo na pravdu. Zbog toga i postoje neki zakoni koji
ureuju odnose izmeu oca i sina i gospodara i roba. No kad se jednog i drugog promatra kao neto
to pripada drugome, tada tu nema neega to je pravedno, ili prava, u savrenom smislu.
Odgovor na 3. razlog: Sve ostale razlike meu osobama u dravi u neposrednoj su vezi s dravnom
zajednicom i s njenim vladarom. Zato s obzirom na njih vrijedi ono to je pravedno u punom smislu
rijei pravednosti. Meutim, to to je pravedno razlikuje se prema razliitim slubama. Zato se i govori o vojnom pravu, slubenikom pravu, sveenikom pravu, ali ne zato to bi tu manjkalo ono to
je u pravom smislu rijei pravedno, kao kad se govori o pravu oinstva ili gospodstva, nego stoga jer
svakom staleu i osobi prema posebnoj slubi pripada neto posebno.

Dodatak 5
58. PITANJE

O pravednosti
Na redu je razmatranje o pravednosti. U vezi s tim postavlja se dvanaest pitanja:
1. to je to pravednost?
2. Da li se pravednost uvijek odnosi na drugoga?
3. Je li pravednost krepost?
4. Nalazi li se u volji kao u svom nosiocu?
5. Je li opa krepost?
782

Untitled-1.indd 782

10/23/06 8:12:58 AM

Dodaci

6. Je li kao opa krepost u biti istovjetna sa svakom krepou?

7. Postoji li neka posebna pravednost?
8. Odnosi li se posebna pravdnost na sebi svojstveno podruje?
9. Odnosi li se pravednost samo na uvstva ili samo na djelatnosti?
10. Je li zlatna sredina u pravednosti zlatna sredina u stvari?
11. Je li in pravednosti da se svakome da ono to mu pripada?
12. Je li pravednost najvanija meu udorednim krepostima?
lanak 1
Je li ispravna definicija da je pravednost postojana i neprestana
volja da se svakome da ono to mu po pravu pripada?
ini se da nije ispravna definicija Pravnika da je pravednost postojana i neprestana volja da se svakome
da ono to mu po pravu pripada.
1. Naime, pravednost je, prema Filozofu, u V. knjizi Etike ona sposobnost koja ljude pripravlja da ine
pravedna djela, da se ponaaju pravedno i da ele ono to je pravedno. Meutim, Filozof volju oznaava
kao mo, ili takoer kao in (actus). Prema tome, nije ispravno pravednost nazivati voljom.
2. Osim toga, pravinost volje nije sama volja. Jer kad bi sama volja bila istovjetna sa svojom pravinou, slijedilo bi da nijedna volja nije izopaena. A prema Anselmu, u knjizi O istini, pravednost je
pravinost (rectitudo). Prema tome, pravednost nije volja.
3. Zatim, samo je boja volja vjena. Dakle, ako je pravednost neprestana volja, onda pravednost
postoji samo u Bogu.
4. Potom, sve to je neprestano to je i postojano, jer je nepromjenljivo. Zato se u definiciji nepotrebno
navodi i jedno i drugo, i neprestano i postojano.
5. Nadalje, dati nekome ono to mu po pravu pripada spada na vladara. Dakle, ako pravednost daje
svakome ono to mu po pravu pripada, slijedi da nema pravednosti do u vladara. A to nije ispravno.
6. Napokon, Augustin u knjizi O crkvenim obiajima kae da je pravednost ljubav prema Bogu, koja
samo njemu slui. Prema tome, ne daje svakome ono to mu pripada.
Odgovaram: Navedena definicija pravednosti je ispravna ako se ispravno shvati. Budui da je svaka
krepost sposobnost (habitus) koja je poelo dobrog ina, nuno je da se krepost definira dobrim inom
koji je karakteristian za ono to sainjava tu krepost. Pravednost obuhvaa kao svoju grau odnose
prema drugome, kako e se kasnije vidjeti (l. 2). Zato se in pravednosti s obzirom na njenu grau i
na njen predmet izraava rijeima da se svakome da ono to mu po pravu pripada. Jer, kako kae Izidor
u knjizi Etimologija, pravednim se naziva jer potuje prava (ius) drugih. Da bi neki in, s obzirom na
bilo koju grau, bio krepostan, nuno je da je voljan i da je stalan i postojan, jer Filozof u II. knjizi Etike
kae da se za krepostan in zahtjeva prvo, da se ini svjesno (sciens), drugo, birajui i radi doline svrhe,
tree, da se ini u postojanu raspoloenju. Prvo od toga ukljueno je u drugome, jer ono to je poinjeno u neznanju to je mimovoljno, kako se kae u III. knjizi Etike. Zbog toga se u definiciji pravednosti
najprije istie volja, da bi se pokazalo kako in pravednosti mora biti voljan. Dodaje se postojanost i
neprestanost, kako bi se naznaila ustrajnost ina. Prema tome, to je potpuna definicija pravednosti,
samo to se in zamjenjuje onom sposobnou kojoj vrst odreuje in, jer sposobnost kazuje odnos
prema inu. A ako netko tome eli dati pravi oblik definicije, moe rei da je pravednost sposobnost
po kojoj netko postojanom i nepristranom voljom daje ono to mu po pravu pripada. Ta je definicija
gotovo jednaka onoj to je daje Filozof u V. knjizi Etike kad kae da je pravednost sposobnost po kojoj se
za nekoga kae da je izabrao initi ono to je pravedno.
Odgovor na 1. razlog: Volja ovdje oznaava in, a ne mo (potentiam). Uobiajeno je da autori mo
definiraju inom, kao to, recimo, Augustin u Tumaenju Ivanova evanelja kae da je vjera vjerovati
u ono to ne vidi.
Odgovor na 2. razlog: Pravednost je isto to i pravinost, ali ne bitno, ve samo uzrono, jer to je
sposobnost po kojoj netko pravino djeluje i hoe.
Odgovor na 3. razlog: Volju se moe nazvati neprestanom na dva naina. Prvo, s obzirom na njen
vlastiti in, koji neprestano traje. U tom smislu neprestana je samo boja volja. Drugo, s obzirom na
predmet, kad, naprimjer, netko postojano eli raditi neto, a to je nuan preduvjet pravednosti. Ne
783

Untitled-1.indd 783

10/23/06 8:12:59 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

udovoljuje pravednosti onaj koji je odluio da se privremeno, samo u nekom poslu, pridrava pravednosti, jer je teko nai nekoga koji bi u svemu htio djelovati nepravedno. Potrebno je, naime, da je
ovjekova volja takva da se neprestano i u svemu pridrava pravednosti.
Odgovor na 4. razlog: Budui da se izraz neprestano ne shvaa kao neprestano trajanje voljnog ina,
nije suvino kad se dodaje izraz postojan. Kao to se izrazom neprestana volja oznaava to da je netko
odluio da se neprestano pridrava pravedenosti, jednako tako se izrazom postojan oznaava da e u
toj odluci vrsto ustrajati.
Odgovor na 5. razlog: Sudac daje svakome ono to mu pripada na nain onoga koji vlada i upravlja,
jer svojstvo je suca da bude iva pravednost i onaj tko vlada uvar je onoga to je pravedno, kako se kae
u V. knjizi Etike. Meutim, podanici daju svakome to mu pripada na nain izvrenja.
Odgovor na 6. razlog: Budui da je u ljubav prema Bogu ukljuena i ljubav prema blinjemu, kao to
je ve reeno, tako je u ovjekovu sluenju Bogu ukljueno to da se svakome da ono to mu po pravu
pripada.
lanak 2
Da li se pravednost uvijek odnosi na drugoga?
ini se da se pravednost ne odnosi uvijek na drugoga:
1. Naime, Apostol u Poslanici Rimljanima 3, 22 kae da je boja pravednost u vjeri u Isusa Krista. A
vjera ne oznauje odnos jednog ovjeka prema drugome. Prema tome, ne oznauje ga ni pravednost.
2. Osim toga, Augustin u knjizi O crkvenim obiajima kae da se pravednost radi sluenja Bogu sastoji
u valjanom upravljanju svime ostalim to je podlono ovjeku. A osjetilna tenja je podlona ovjeku
prema Knjizi Postanka, 4, 7, gdje je reeno: Pod tobom e biti tenja njegova, tj. grijeha, i ti e je nadvladati. Prema tome, pravednost se odnosi na svladavanje vlastite tenje. I tako e pravednost biti neto
u odnosu na samoga sebe.
3. Nadalje, boja je pravednost vjena. A nita drugo nije suvjeno s Bogom. Prema tome, u pojam
pravednosti ne spada odnos prema drugome.
4. Napokon, kao to je potrebno ispravljati djelatnosti koje se odnose na drugoga, tako je potrebno
ispravljati i djelatnosti prema samom sebi. A ovjekove postupke ispravlja pravednost, kako je reeno
u Izrekama 11, 5: Pravednost nedunoga upravlja njegovim putem. Prema tome, pravednost se ne odnosi samo na drugoga, ve i na samoga sebe.
Ali protiv toga je ono to u I. knjizi O slubama kae Ciceron: Smisao pravednosti je da spaja ljude u
drutvu i u ivotu zajednice. A to ukljuuje odnos prema drugome. Prema tome, pravednost je uvijek
usredotoena na odnose prema drugome.
Odgovaram: Kako je ve reeno, budui da samo ime pravednosti ukljuuje jednakost, pojam pravednosti bitno izraava odnos prema drugome. Naime, nita nije ravnopravno sa samim sobom, nego s
drugim. A jer pravednosti pripada da ispravlja ljudske ine, kako je ve reeno, nuno je da ta drugost
(alietas) koju zahtijeva pravednost bude izmeu razliitih bia sposobnih za djelovanje. Pravo govorei, djelatnosti ne pripadaju dijelovima, odrednicama, odnosno moima, nego osobama i cjelovitim
biima. Zato nije ispravno rei da ruka udara, ve ovjek rukom. Jednako tako nije ispravno rei da
toplina grije, ve vatra toplinom. No tako se govori prema nekoj slinosti. Prema tome, pravednost u
pravom smislu rijei zahtijeva razliitost osoba, zato se nalazi samo u odnosu jednog ovjeka prema
drugom ovjeku. Meutim, prema slinosti se moe uzeti kao da su razliita djelatna poela u jednom
te istom ovjeku razum, gnjevno i poudno uvstvo razliiti djelatnici. Zato se metaforiki kae da
je u jednom te istom ovjeku pravednost ukoliko razum vlada nad gnjevnim i poudnim uvstvom i
ukoliko se oni potinjavaju razumu, a openito ukoliko se svakom dijelu ovjeka da ono to mu pristaje. Zato Filozof u V. knjizi Etike tu pravednost naziva metaforikom.
Odgovor na 1. razlog: Pravednost koja djeluje u nama po vjeri ista je pravednost koja opravdava i
bezbonika, a sastoji se od valjane usklaenosti dijelova due, kako smo ve utvrdili raspravljajui o
opravdanju bezbonika. Meutim, to se odnosi na takozvanu metaforiku pravednost, koja se moe
nai i u nekoga koji provodi samotniki ivot.
Time je dan i odgovor na 2. razlog.
784

Untitled-1.indd 784

10/23/06 8:12:59 AM

Dodaci

Odgovor na 3. razlog: Boja pravednost je od vijeka s obzirom na volju i vjenu nakanu, a u tome se
poglavito i sastoji pravednost. No s obzirom na uinak, nije vjena, jer nita nije suvjeno s Bogom.
Odgovor na 4. razlog: ovjekove djelatnosti prema samome sebi dovoljno se ispravljaju im druge
udoredne kreposti stave u red ovjekova uvstva. No djelatnosti prema drugome zahtijevaju posebno
ispravljanje, ne samo s obzirom na djelatnika nego i s obzirom na onoga prema kome su djelatnosti
upravljene. Na te djelatnosti odnosi se posebna krepost, a to je pravednost.
lanak 3
Je li pravednost krepost?
ini se da pravednost nije krepost:
1. Naime, u Evanelju po Luki 17, 10 kae se: Kad izvrite sve to vam je nareeno, recite: Beskorisne
smo sluge. Uinili smo samo to smo morali uiniti. Ali, initi djela kreposti nije beskorisno, jer kako
kae Ambrozije u II. knjizi O slubama: Govorimo o dobitku koji se ne prosuuje prema novanoj koristi, ve prema stjecanju pobonosti. Dakle, ako netko ini ono to mora initi, to nije krepostan in. To
je in pravednosti. Prema tome, pravednost nije krepost.
2. Osim toga, u onome to se nuno ini nema zasluge. A nuno je dati svakome to mu pripada, kao
to zahtijeva pravednost. Prema tome, u tome nema zasluge. Naime, zaslugu stjeemo djelima kreposti. Prema tome, pravednost nije krepost.
3. Konano, sve se udoredne kreposti odnose na udoredna djela (agibilia). Meutim, ono to se
izvana proizvodi nisu udoredna djela, ve su to, kako kae Filozof u IX. knjizi Metafizike proizvodi
(factibilia). Budui da na pravednost spada da na izvanjski nain proizvodi neko djelo koje je po sebi
pravedno, ini se da pravednost nije udoredna krepost.
Ali protiv toga je ono to kae Grgur u II. knjizi udorednih pouka: Cijela je zgrada dobrih djela sagraena na temelju etiriju kreposti, to jest, na umjerenosti, hrabrosti, razboritosti i pravednosti.
Odgovaram: ovjekova krepost je ono to dobrim ini ovjekov in, a i samog ovjeka ini dobrim.
A to odgovara i pravednosti. Jer ovjekov in postaje dobar time to se dovinuo do pravila razuma,
koji ispravno upravlja ljudskim inima. Budui da pravednost valjano upravlja ljudskim djelatnostima,
oito je da ini dobrim ovjekovo djelo. Jednako tako Ciceron u I. knjizi O slubama kae: Ljudi se
nazivaju dobrima poglavito po svojoj pravednosti. Pa je zato, kao to kae na istom mjestu, ta krepost
najsjajnija.
Odgovor na 1. razlog: Kad netko uini ono to mora, ne donosi nikakvu korist onome kome ini ono
to mora, nego se suspree da mu ne nanese tetu. Ali, ako dobrovoljno i spremno ini ono to mora,
a to upravo i znai kreposno djelovati, sebi koristi. Zato se u Knjizi Mudrosti 8, 7 kae da boja mudrost pouava umjerenosti i razboritosti, pravednosti i hrabrosti, od kojih u ivotu nema nita korisnije
ljudima, tj. kreposnima.
Odgovor na 2. razlog: Nunost je dvostruka. Jedna proizlazi iz prisile, a ta, budui da je suprotna volji,
ponitava zaslugu. Drugu nunost namee obveza zapovijedi, odnosno potreba da se postigne neki
cilj, a to e rei, kad netko ne moe postii cilj kreposti ako ne uini to i to. Takva nunost ne iskljuuje
zaslugu, ukoliko netko to neto to je nuno dobrovoljno ini. Ali mu za to ne pripada nikakva slava,
prema onome to se kae u Prvoj poslanici Korinanima 9, 16: Ako, naime, propovijedam Radosnu vijest, to mi ne daje pravo na slavu, jer sam na to obvezan.
Odgovor na 3. razlog: Pravednost nije usredotoena na izvanjske stvari tako da ih proizvodi, jer to
spada na umijee, nego tako da ih koristi u suobraanju s drugime.
lanak 4
Nalazi li se pravednost u volji kao u svom nosiocu?
ini se da se pravednost ne nalazi u volji kao u svom nosiocu.
1. Naime, pravednost se katkad naziva istinom. A istina se ne nalazi u volji, nego u umu. Prema tome,
pravednost se ne nalazi u volji kao u svom nosiocu.
785

Untitled-1.indd 785

10/23/06 8:12:59 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

2. Osim toga, pravednost je usredotoena na odnose prema drugima. A usmjeriti neto prema drugome spada na razum. Prema tome, pravednost se ne nalazi u volji kao u svom nosiocu, ve prije u
razumu.
3. tovie, pravednost nije umna krepost, jer nije usmjerena na spoznaju. Preostaje, dakle, da je
udoredna krepost. Ali, nosilac udoredne kreposti je ono to ima udjela u razumu, a to je gnjevno i
poudno uvstvo, kako kae Filozof u I. knjizi Etike. Prema tome, pravednost se ne nalazi u volji kao u
svom nosiocu, ve prije u gnjevnom i poudnom uvstvu.
Ali protiv toga je ono to kae Anselmo: Pravednost je ispravnost volje, koju se slijedi radi nje same.
Odgovaram: Nosilac kreposti je ona mo iji in ispravlja ta krepost. Ali, pravednost nije usmjerena
na to da ispravlja neki spoznajni in. Naime, ne nazivamo se pravednima po tome to neto ispravno
spoznajemo. Zato nosilac pravednosti nije um ili razum, jer su to spoznajne moi.
Budui da se pravednima nazivamo po tome to neto pravo inimo i budui da je blie poelo djelovanja mo tenje, nuno je da se pravednost nalazi kao u svom nosiocu u nekoj moi tenje. No tenja
je dvostruka: tu je volja koja je ukorijenjena u razumu, a tu je i osjetilna tenja koja slijedi osjetilnu
spoznaju. Ova se opet dijeli na gnjevno i poudno uvstvo, kako je ve reeno. Ali, dati svakome ono
to mu pripada ne moe potei iz osjetilne tenje, jer se osjetilna spoznaja ne protee toliko da moe
prosuditi odnos jednoga prema drugom. To je svojstveno razumu. Zato se pravednost ne moe nalaziti u gnjevnom ili poudnom uvstvu kao u svom nosiocu, ve samo u volji. Stoga Filozof i definira
pravednost kao in volje, kako je ve reeno.
Odgovor na 1. razlog: Budui da je volja umna tenja, ta je pravinost razuma to se naziva istinom
utisnuta u volju, te zbog bliskosti razumu zadrava ime istine. Zato se katkada pravednost naziva
istinom.
Odgovor na 2. razlog: Volja se odnosi prema svom predmetu na temelju spoznaje razuma. Budui
da razum usmjeruje neto prema drugom, volja moe htjeti neto u odnosu na drugog, a to spada na
pravednost.
Odgovor na 3. razlog: Nije samo gnjevno i poudno uvstvo ono to ima udjela u razumu, ve je to
cijela mo tenje, kako je reeno u I. knjizi Etike, jer se svaka tenja potinjava razumu. A mo tenje
obuhvaa i volju. Zato volja moe biti nosilac udoredne kreposti.
lanak 5
Je li pravednost opa krepost?
ini se da pravednost nije opa krepost.
1. Naime, pravednost se svrstava u druge kreposti, kako se vidi iz Knjige Mudrosti 8, 7: Pouava umjerenosti i razboritosti, pravednosti i hrabrosti. A ono to je ope ne svrstava se i ne ubraja u vrste koje
sadrava to to je ope. Prema tome, pravednost nije opa krepost.
2. Osim toga, kao to se smatra da je pravednost stoerna krepost, tako se smatraju umjerenost i hrabrost. Meutim, ne smatra se da su umjerenost i hrabrost ope kreposti. Prema tome, ni pravednost
nipoto ne treba smatrati opom kreposti.
3. Napokon, pravednost je uvijek upravljena prema drugome, kako je ve reeno (l. 2). No grijeh
prema blinjemu nije opi grijeh, ve se razlikuje od grijeha to ga ovjek ini protiv sama sebe. Prema
tome, ni pravednost nije opa krepost.
Ali protiv toga je ono to Filozof kae u V. knjizi Etike: Pravednost je cijela krepost.
Odgovaram: Kao to je ve reeno (l. 2), pravednost usmjerava ovjeka u njegovom odnosu prema
drugome. To se zbiva na dva naina. Prvo, prema drugome kao prema pojedincu. Drugo, prema drugome openito, tako da onaj koji slui nekoj zajednici slui svim ljudima koji pripadaju toj zajednici.
Pravednost se, prema svom pojmu, moe odnositi i na jedno i na drugo. Oito je da se svi oni koji
pripadaju nekoj zajednici odnose prema zajednici kao dijelovi prema cjelini. Budui da dio kao takav
pripada cjelini, sve to je dobro za dio moe biti usmjereno na dobro cjeline. Prema tome, dobro kojegod kreposti, bilo da ta krepost ovjeka usmjeruje prema njemu samom, bilo prema nekoj drugoj poje786

Untitled-1.indd 786

10/23/06 8:13:00 AM

Dodaci

dinoj osobi, okrenuta je prema zajednikom dobru, a upravo na to je usmjerena pravednost. S obzirom
na to, ini svih kreposti mogu pripadati pravednosti, jer ona usmjerava ovjeka na zajedniko dobro. U
tom smislu pravednost se naziva opom kreposti. Budui da zakon ima u vidu zajedniko dobro, kao
to je ve reeno, slijedi da se takva pravednost u opem smislu naziva zakonskom pravednou, jer
ona ovjeka usklauje sa zakonom koji ine svih kreposti usmjeruje prema zajednikom dobru.
Odgovor na 1. razlog: Pravednost se ne svrstava i ne ubraja u ostale kreposti ukoliko je opa, nego
utoliko to je posebna krepost, kako e se kasnije obrazloiti (l. 7).
Odgovor na 2. razlog: Umjerenost i hrabrost su ukorjenjene u osjetilnoj tenji, tj. u gnjevnom i poudnom uvstvu. Te moi tee za nekim posebnim dobrima, jednako kao to osjetila spoznaju pojedinosti. Meutim, nosilac pravednosti je umna tenja, koja kao svoj predmet moe imati ope dobro to
ga um spoznaje. Zato pravednost moe biti opa krepost, a umjerenost i hrabrost ne mogu.
Odgovor na 3. razlog: Ono to se odnosi na samog sebe moe biti upravljeno i na drugoga, osobito
s obzirom na zajedniko dobro. Zato se zakonska pravednost koja je usmjerena na zajedniko dobro
moe nazvati opom kreposti. Zbog istog razloga se nepravednost moe nazvati opim grijehom. Zato
se i kae u Prvoj Ivanovoj poslanici 3, 4: Svaki grijeh je bezakonje.
lanak 6
Je li pravednost kao opa krepost u biti istovjetna
sa svakom krepou?
ini se da je pravednost kao opa krepost u biti istovjetna sa svakom krepou:
1. Naime, Filozof u V. knj. Etike kae da su zakonska pravednost i krepost istovjetne sa svakom krepou, ali bitak (esse) im nije isti. No sve ono to se razlikuje samo bivstveno ili pojmovno, ne razlikuje se
u biti. Prema tome, pravednost je u biti istovjetna sa svakom krepou.
2. Osim toga, svaka krepost koja u biti nije jednaka svoj kreposti, dio je kreposti. Ali, pravednost o
kojoj je rije, kako Filozof kae na istom mjestu, nije dio kreposti, nego je cijela krepost. Prema tome,
pravednost o kojoj je rije u biti je istovjetna sa svim krepostima.
3. tovie, bit se sposobnosti ne mijenja po tome to je in neke kreposti usmjeren na neki vii cilj,
kao to sposobnost umjerenosti ostaje bitno ista i onda kad je njen in usmjeren na boansko dobro.
A zakonskoj pravednosti pripada zadaa da ine svih kreposti usmjerava prema viem cilju, tj. prema
zajednikom dobru mnotva, koje nadilazi dobro pojedine osobe. Prema tome, ini se da je zakonska
pravednost bitno istovjetna sa svim krepostima.
4. Konano, svako dobro nekog dijela moe se usmjeriti prema dobru neke cjeline. Kad ne bi bilo tako
usmjereno, inilo bi se beskorisnim i uzaludnim. Ali, ne moe takvim biti ono to je kreposno. Prema
tome, ini se da ne moe postojati nijedan in neke kreposti koji ne bi pripadao opoj pravednosti koja
sve usmjeruje prema zajednikom dobru. I tako se ini da je opa pravednost u biti istovjetna sa svim
krepostima.
Ali protiv toga je ono to kae Filozof u V. knj. Etike: Mnogi se mogu posluiti krepou s obzirom na
sebe, ali ne mogu u odnosu prema drugome. A u III. knjizi Politike kae da krepost dobrog ovjeka nije
naprosto krepost dobrog graanina. No krepost dobrog graanina je opa pravednost po kojoj je netko
usmjeren prema zajednikom dobru. Prema tome, opa pravednost nije isto to i opa krepost, ve se
moe imati jedna bez druge.
Odgovaram: Opim se neto naziva na dva naina. Na prvi nain priricanjem, kao to je ivotinja
neto ope u odnosu na ovjeka i konja, i tome slino. Na taj nain ope mora biti bitno istovjetno sa
svime na to se odnosi to ope, jer rod pripada biti vrste i dio je njene definicije. Na drugi nain se
neto naziva opim prema svojoj sili: zajedniki uzrok je opi za sve svoje uinke, kao to je to sunce za
sva tijela to ih osvjetljava i svojom silom preobraava. U tom smislu ope u biti ne mora biti istovjetno
s onim prema emu je ope, jer nije ista bit uzroka i uinka.
U tom smislu, kao to je ve reeno (l. 5), zakonska pravednost se naziva opom krepou, naime,
utoliko to ine drugih kreposti usmjerava prema svome vlastitom cilju, zapovjedniki pokreui sve
druge kreposti. Kao to se ljubav moe nazvati opom krepou, utoliko to ine svih kreposti usmjerava prema boanskom dobru, jednako se tako opom krepou moe nazvati zakonska pravednost,
787

Untitled-1.indd 787

10/23/06 8:13:00 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

jer ine svih kreposti usmjerava prema zajednikom dobru. Prema tome, jednako kao to je ljubav,
koja se skrbi za boansko dobro, posebna krepost s obzirom na svoju bit, tako je i zakonska pravednost
posebna krepost s obzirom na svoju bit jer se skrbi za zajedniko dobro kao za vlastiti predmet. Po
tome je ona prvotno i takorei arhitektonski u vladaru, a u podanicima drugotno i takorei izvriteljski.
No, svaka se krepost moe nazvati zakonskom pravednou utoliko to krepost o kojoj je rije, koja
je posebna prema svojoj biti a opa prema svojoj sili, svaku krepost usmjeruje prema zajednikom
dobru.
U tom smislu je zakonska pravednost u biti istovjetna sa svim krepostima, a razlikuje se pojmovno. U
tom smislu govori i Filozof.
Time je dan odgovor na 1. i 2. razlog.
Odgovor na 3. razlog: Tu se o zakonskoj pravednosti govori tako da se krepost koju usmjeruje zakonska pravednost naziva zakonskom pravednou.
Odgovor na 4. razlog: Bilo koja krepost, prema svom znaenju, usmjerava svoj in prema cilju koji
je vlastit toj kreposti. Ali, ono to se, bilo svagda bilo katkada, usmjerava prema daljem cilju, to ne
pripada znaaju te kreposti, ve je to neka via krepost koja usmjerava prema daljem cilju. Zato mora
postojati neka via krepost koja sve kreposti usmjerava prema zajednikom dobru, a to je zakonska
pravednost koja se u biti razlikuje od svih kreposti.
lanak 7
Postoji li osim ope pravednosti i neka posebna pravednost?
ini se da osim ope pravednosti ne postoji neka posebna pravednost:
1. Naime, u krepostima, jednako kao i u naravi, nema niega suvinog. No opa pravednost dostatno
usmjeruje ovjeka prema onome to se odnosi na drugoga. Prema tome, nije potrebna neka posebna
pravednost.
2. Osim toga, jednina i mnoina ne odreuju vrstu kreposti. Zakonska pravednost usmjerava ovjeka
prema drugome svime onim to se odnosi na mnotvo, kako se vidi iz onoga to je ve reeno (l. 5 i 6).
Prema tome, ne postoji druga vrsta pravednosti koja bi usmjeravala ovjeka prema drugome u onome
to se odnosi na pojedinu osobu.
3. Konano, po sredini izmeu pojedine osobe i graanske zajednice nalazi se kuanska zajednica.
Ako osim ope pravednosti postoji neka druga, posebna pravednost u odnosu na pojedinu osobu, s
istim pravom treba da postoji neka druga, gospodarska pravednost koja usmjeruje ovjeka na zajedniko dobro pojedinog kuanstva. A to nije tako. Prema tome, osim zakonske pravednosti ne postoji
nikakva druga posebna pravednost.
Ali protiv toga je ono to kae Ivan Zlatousti tumaei Evanelje po Mateju 5, 6 Blago ednima i
gladnima pravednosti: Pravednou On oznaava i opu krepost i posebnu krepost koja je oprena lakomosti.
Odgovaram: Kao to je ve reeno (l. 6), zakonska pravednost nije bitno istovjetna sa svim krepostima, ve je potrebno da osim zakonske pravednosti, koja ovjeka izravno usmjerava prema zajednikom dobru, postoje i druge kreposti koje ovjeka izravno usmjeravaju prema pojedinanim dobrima.
Te se kreposti mogu odnositi na samog sebe ili na drugu pojedinu osobu. I kao to osim zakonske pravednosti moraju postojati neke druge posebne kreposti koje usmjeravaju ovjeka u vezi s njim samim,
recimo, umjerenost i hrabrost, jednako tako osim zakonske pravednosti mora postojati neka posebna
pravednost koja usmjerava ovjeka u vezi sa svime to se odnosi na drugu pojedinu osobu.
Odgovor na 1. razlog: Zakonska pravednost dostatno usmjeruje ovjeka izravno prema onome to se
odnosi na drugoga u pogledu zajednikog dobra, a neizravno ukoliko je to dobro neke pojedine osobe.
Zato mora postojati neka posebna pravednost koja neposredno usmjeruje ovjeka prema dobru druge
pojedine osobe.
Odgovor na 2. razlog: Zajedniko dobro drave i posebno dobro pojedine osobe ne razlikuje se samo
prema mnoini i manjini, nego prema sadrajnoj razlici. Naime, pojam se zajednikog dobra razlikuje
od pojma pojedinanog dobra, kao to se pojam cjeline razlikuje od pojma dijela. Zato Filozof u I.
788

Untitled-1.indd 788

10/23/06 8:13:00 AM

Dodaci

knjizi, Politike kae da pogreno sude koji kau da se drava, kuanstvo i drugo razlikuju samo prema
mnoini i manjini, a ne prema vrsti.
Odgovor na 3. razlog: Kuanska se zajednica, prema onome to kae Filozof u I. knjizi Politike, razlikuje prema tri naina udruge: ene i mua, oca i sina, gospodara i sluge, gdje jedna osoba na neki nain
pripada drugoj osobi. Zato medu takvim osobama ne postoji naprosto pravednost, nego neka vrsta
pravednosti, tj. gospodarska pravednost, kako je reeno u V. knjizi Etike.
lanak 8
Odnosi li se posebna pravednost na sebi svojstvenu grau?
ini se da se posebna pravednost ne odnosi na neku sebi svojstvenu gradu:
1. Naime, u Primjedbi na rijei Knjige Postanka 2, 14: etvrta je rijeka Eufrat, kae se: Eufrat znai
plodan. Ne kazuje se kojim zemljama protie, jer pravednost pripada svim dijelovima due. Kad bi se
odnosila na posebnu gradu, ne bi bilo tako, jer svaka posebna grada pripada nekoj posebnoj moi.
Prema tome, posebna se pravednost odnosi na svojevrsnu gradu.
2. Osim toga, Augustin u knjizi Osamdeset tri pitanja kae da u dui postoje etiri kreposti, po kojima se
u ovom ivotu duhovno ivi, a to su razboritost, umjerenost, hrabrost i pravednost, te dodaje da se etvrta, pravednost, po svima razlijeva. Prema tome, posebna pravednost, koja je jedna od etiriju glavnih
kreposti, ne odnosi se na svojevrsnu grau.
3. Konano, pravednost posve dovoljno usmjeruje ovjeka u svemu onome to se odnosi na drugoga.
No ovjek moe biti valjano usmjeren u odnosu na druge svime to postoji u ovom ivotu. Prema
tome, graa je pravednosti opa, a ne posebna.
Ali protiv toga je ono to tvrdi Filozof u V. knj. Etike kad kae da postoji posebna pravednost koja je
posebno usredotoena na drutveni ivot.
Odgovaram: Sve ono to, se razumom moe staviti u red, graa je udoredne kreposti koja se definira
kao ispravno rasuivanje, kako je vidljivo u Filozofa, u II. knj. Etike. No razumom se mogu staviti u red
ne samo unutarnja uvstva due, ve i izvanjske djelatnosti i izvanjske stvari koje ovjek upotrebljava.
No odnos jednog ovjeka prema drugome ocjenjuje se po izvanjskim djelatnostima i izvanjskim stvarima kojima ljudi mogu meu sobom suobraati. A usklaivanje ovjeka sa samim sobom ocjenjuje
se prema nutarnjim uvstvima. Budui da je pravednost usmjerena prema drugome, ne odnosi se na
sve ono to obuhvaa udoredna krepost, nego samo na izvanjske djelatnosti i na stvari, pod odreenim posebnim vidom toga predmeta, naime, utoliko to se ovjek s pomou njih usklauje s drugim
ovjekom.
Odgovor na 1. razlog: Pravednost po svojoj biti pripada jednom dijelu due, u kojem se nalazi kao u
svom nosiocu, a to je volja koja zapovjedniki pokree sve druge dijelove due. Zato se pravednost ne
nalazi izravno u svim dijelovima due, nego kao da ih nekako proima.
Odgovor na 2. razlog: Kako je ve reeno, glavne kreposti mogu se promatrati dvojako. Prvo, kao
posebne kreposti koje se odnose na posebnu grau. Drugo, kao neke ope naine kreposti. Na navedenom mjestu Augustin govori u tom drugom smislu, pa kae da je razboritost spoznaja onoga to treba
eljeti i onoga emu se valja uklanjati; umjerenost je obuzdavanje poude prema svemu onome u emu se
privremeno uiva; hrabrost je postojanost due pred svim onim to je privremeno tegobno; pravednost je
ono to se po svima razlijeva kao ljubav prema Bogu i blinjemu, a to je zajedniki korijen cijelog reda
izmeu ovjeka i ovjeka.
Odgovor na 3. razlog: Nutarnja uvstva koja su dio udorea, sama po sebi nisu usmjerena prema
drugome, ve to pripada posebnom pojmu pravednosti. Meutim, njihovi se uinci, kao izvanjske
djelatnosti mogu usmjeriti prema drugome. A iz toga ne slijedi da je graa pravednosti opa.
lanak 9
Odnosi li se pravednost na uvstva?
ini se da se pravednost ne odnosi na uvstva:
789

Untitled-1.indd 789

10/23/06 8:13:01 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

1. Naime, Filozof u II. knj. Etike kae da se udoredna krepost odnosi na uitke i boli. A uitak, tj. naslada, i bol su neka uvstva, kao to je ve reeno kad smo raspravljali o uvstvima. Prema tome, budui
da je pravednost udoredna krepost, i ona se odnosi na uvstva.
2. Osim toga, pravednost ispravlja djelatnosti koje se odnose na drugoga. A takve se djelatnosti ne
mogu ispraviti ako uvstva nisu u redu, jer iz nesreenosti uvstava proistie nesreenost u navedenim
djelatnostima. Naprimjer, zbog spolne udnje dolazi do preljuba, a zbog prekomjerne ljubavi prema
novcu dolazi do krae. Prema tome, pravednost se mora odnositi na uvstva.
3. Konano, jednako kao i posebna pravednost, zakonska se pravednost odnosi na drugoga. No zakonska se pravednost odnosi na uvstva, jer se inae ne bi protezala na sve kreposti, a neke od njih su
u oitoj vezi s uvstvima. Prema tome, pravednost se odnosi na uvstva.
Ali protiv toga je ono to kae Filozof u V. knj. Etike, naime, da se pravednost odnosi na djelatnosti.
Odgovaram: Istina se u vezi s ovim pitanjem oituje iz dvoga. Prvo, iz nosioca pravednosti, a to je
volja: njen pokret, odnosno njen in nisu uvstva, kao to je ve utvreno, jer se uvstvima nazivaju
samo pokreti osjetilne tenje. Zbog toga se pravednost ne odnosi na gnjevna i poudna uvstva, poput
umjerenosti i hrabrosti koje se na njih odnose. Drugo, iz njene grae, naime, pravednost je usredotoena na ono to se odnosi na drugoga. Meutim, prema drugome nas ne usmjeravaju izravno naa
nutarnja uvstva. Prema tome, pravednost nije usredotoena na uvstva.
Odgovor na 1. razlog: Ne odnosi se bilo koja udoredna krepost na uitke i boli kao na svoju grau, jer hrabrost se odnosi na strahove i odvanost. No svaka je udoredna krepost usmjerena prema
nasladi i boli kao prema nekim posljedicama to iz njih proizlaze, jer kako kae Filozof u VII. knjizi
Etike: Naslada i bol su glavna meta, te u svemu prema njoj neto nazivamo zlim, a neto dobrim. U tom
smislu one pripadaju i pravednosti, jer nije pravedan onaj koji ne uiva inei dobra djela, kako kae u
I. knjizi Etike.
Odgovor na 2. razlog: Vanjske su djelatnosti nekako po srijedi izmeu izvanjskih stvari koje su im
graa i uvstva koja su im izvorita. No katkad se dogodi da postoji neka greka u jednome, a da nema
greke u drugome, kao kad netko nekome ukrade stvar, ali ne iz pohlepe, nego htijui da mu nakodi,
ili obratno, kad netko eli neiju stvar, ali je ne eli ukrasti. Prema tome, valjano usmjeravanje djelatnosti koje su upravljane prema izvanjskim stvarima pripada pravednosti, a usmjeravanje onoga to se
raa iz uvstava pripada drugim udorednim krepostima koje se odnose na uvstva. Pravednost prijei krau onoga sto je tue jer se to protivi jednakopravnosti koja mora biti uspostavljena u vanjskim
stvarima, a dareljivost je prijei zato jer je izvorite krae u neumjernoj udnji za bogatstvom. Budui
da izvanjske djelatnosti ne poprimaju vrsnu razliku od nutarnjih uvstava ve prije od izvanjskih stvari
kao od svojih predmeta, zato su, pravo govorei, izvanjske djelatnosti prije graa pravednosti negoli
drugih udorednih kreposti.
Odgovor na 3. razlog: Zajedniko dobro je svrha pojedinih osoba koje ive u zajednici, jednako kao
to je dobro cjeline svrha bilo kojeg dijela. Meutim, dobro neke pojedine osobe nije svrha neke druge
osobe. Zato se zakonska pravednost, koja je usmjerena prema zajednikom dobru, moe bolje protegnuti na nutarnja uvstva, kojima se ovjek na neki nain ureuje sam u sebi, negoli posebna pravednost koja je usmjerena prema dobru druge pojedine osobe. Zakonska se pravednost protee na druge
kreposti poglavito s obzirom na njihova izvanjska djelovanja, naime, utoliko jer nam zakon nalae
initi djela odvana mza, te ona umjerena ovjeka, pa ona blagoudna ovjeka, kako se kae u V. knj.
Etike.
lanak 10
Je li zlatna sredina u pravednosti zlatna sredina u stvari?
ini se da zlatna sredina u pravednosti nije zlatna sredina u stvari:
1. Naime, pojam roda potvruje se u svim svojim vrstama. A udoredna se krepost u II. knjizi Etike
definira kao sposobnost izbora zlatne sredine to je s obzirom na nas odreuje razum. Prema tome, pravednost je zlatna sredina razuma, a ne stvari.
2. Osim toga, u onome to je naprosto dobro, nema ni vika ni manjka, pa prema tome ni sredine, kao
to je vidljivo u krepostima, kako je reeno u II. knjizi Etike. No pravednost se odnosi na ono to je
790

Untitled-1.indd 790

10/23/06 8:13:01 AM

Dodaci

naprosto dobro, kako se kae u V. knjizi Etike. Prema tome, u pravednosti nema zlatne sredine stvari.
3. Konano, i za ostale se kreposti kae da se pridravaju zlatne sredine razuma, a ne stvari, jer onome
to je jednome mnogo drugome je malo, kako je reeno u II. knjizi Etike. To vrijedi i za pravednost: ne
kanjava se jednakom kaznom onaj koji je udario vladara i onaj koji je udario neku privatnu osobu.
Prema tome, ni u pravednosti nema sredine stvari, nego postoji zlatna sredina razuma.
Ali protiv toga je ono to kaze Filozof u V. knjizi Etike, naime, da se zlatna sredina pravednosti uspostavlja prema aritmetikom razmjeru, a to znai prema zlatnoj sredini stvari.
Odgovaram: Kao to je ve reeno (l. 2 odg. 4; l. 8), druge se udoredne kreposti sastoje poglavito
u uvstvima, a njihova se ispravnost prosuuje samo u odnosu na ovjeka ija su uvstva, naime, prema tome da li se u razliitim okolnostima ljuti ili da li udi kako treba. Zato se zlatna sredina takvih
kreposti ne mjeri razmjerom jedne stvari prema drugoj, ve jedino u odnosu na samog kreposnog
ovjeka. Zbog toga u takvih kreposti postoji samo zlatna sredina to je s obzirom na nas odreuje
razum. S druge strane, graa pravednosti je izvanjska djelatnost ukoliko je ta djelatnost, ili stvar koja
se upotrebljava, u pravilnom razmjeru prema drugoj osobi. Zato se zlatna sredina pravednosti sastoji
u nekom jednakom razmjeru izvanjske stvari prema izvanjskoj osobi. A ono to je jednako, stvarna
je sredina izmeu veega i manjega, kako je reeno u X. knjizi Metafizike. Prema tome, pravednost se
pridrava sredine stvari.
Odgovor na 1. razlog: Ta sredina u stvari je i razumska sredina. Prema tome, pravednost zadovoljava
uvjete udoredne kreposti.
Odgovor na 2. razlog: O onome to je naprosto dobro moe se govoriti na dva naina. Prvo, neto
moe biti dobro u svakom pogledu, kao to su dobre kreposti. Zato u onome to je naprosto dobro
nema sredine i krajnosti. Drugo, neto se naziva naprosto dobrim jer je apsolutno dobro, tj. prema
svojoj naravi, premda zloupotrebom moe postati zlo, npr. bogatstvo i asti. Tu se u ljudi moze naii i
na suviak i na manjak i na sredinu, jer ih mogu upotrebljavati i na dobro i na zlo. U ovom se smislu
kae da se pravednost bavi onime to je naprosto dobro.
Odgovor na 3. razlog: Izmeu nanesene uvrede i vladara je jedan, a izmedu nanesene uvrede i privatne osobe drugi razmjer. Zato za svaku uvredu valja odmjeriti razliite kazne. A to nije povezano samo
s razumskom razlikom nego i s razlikom u stvari.
lanak 11
Je li in pravednosti da se svakome da ono to mu pripada?
ini se da in pravednosti nije da se svakome da ono to mu pripada:
1. Naime, Augustin u XIV. knjizi O Trojstvu kae da je in pravednosti pomaganje siromasima. Meutim, kad pomaemo siromasima, ne dajemo im ono to je njihovo, vec prije ono to je nae. Prema
tome, in pravednosti nije da se svakome da ono to mu pripada.
2. Osim toga, Ciceron u I. knjizi O slubama kae da pravednosti pripada dobrotvorstvo koje se moe
nazvati dobrostivou i dareljivou. Ali, u dareljivosti se nekome daje od svojega, a ne ono to njemu
pripada. Prema tome, in pravednosti nije da se svakome da ono to mu pripada.
3. Konano, in pravednosti ne sastoji se samo u tome da se stvari na prav nain raspodjeljuju ve
takoer i u tome da se zaprijee nepravedna djela, kao to su ubojstva, preljub i tome slino. Meutim,
ini se da se davanje svakome onoga to mu pripada odnosi na raspodjelu stvari. Prema tome, kad se
kae da je in pravednosti da se svakome da ono to mu pripada, time se njen in ne definira u potpunosti.
Ali protiv toga je ono to kae Ambrozije u I. knjizi O slubama: Pravednost je da se svakome da ono to
je njegovo, da se ne zahtijeva ono to je tue, da se vlastitu korist zanemari kako bi se ouvala jednakost
u zajednici.
Odgovaram: Kako je vec reeno (l. 8 i 10), podruje pravednosti je izvanjska djelatnost, po kojoj je
sama ta djelatnost ili stvar koju pri tom upotrebljavamo primjerena nekoj drugoj osobi prema kojoj
nas pravednost usmjeruje. Meutim, kae se da je vlasnitvo neke osobe ono to joj pripada prema
791

Untitled-1.indd 791

10/23/06 8:13:02 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

razmjeru jednakosti. Zato vlastiti in pravednosti i nije nita drugo nego da se svakome da ono to je
njegovo.
Odgovor na 1. razlog: Budui da je pravednost stoerna krepost, pridruuju joj se neke drugotne
kreposti, milosre, dareljivost i ostale, o emu e biti govora kasnije (p. 80). Zato se pomaganje siromasima, to spada na milosre ili osjeaj dunosti, te dobrotvorstvo koje pripada dareljivosti pojednostavljeno pripisuje pravednosti kao poglavitoj kreposti.
Time je takoer dan odgovor na 2. razlog.
Odgovor na 3. razlog: Kao to Filozof u V. knjizi Etike kae, u vezi s pravednou se izraz dobitak protee na sve ono to je suvino, jednako kao to se svaki manjak naziva gubitkom. Do toga je dolo jer
se pravednost najprije pokazivala na djelu, a sad se poglavito ostvaruje na podruju voljene razmjene
stvari, naime, u kupnji i prodaji, gdje se ti izrazi upotrebljavaju u pravom smislu. Otud su se ti izrazi
proirili na sve ono gdje se moe ostvariti pravednost. U istom smislu primijenjeni su na davanje onoga to nekome pripada.
lanak 12
Da li se pravednost istie meu svim udorednim krepostima?
ini se da se pravednost ne istie medu svim udorednim krepostima:
1. Naime, pravednosti pripada da se svakomu da ono to je njegovo. Ali dareljivosti pripada da se
daje od svojega, a to je kreposnije. Prema tome, dareljivost je vea krepost od pravednosti.
2. Osim toga, sve se resi neim to je dostojnije od njega. A velikodunost je ures i pravednosti i svih
kreposti, kako je reeno u IV. knjizi Etike. Prema tome, velikodunost je plemenitija od pravednosti.
3. Napokon, krepost se odnosi na ono to je teko i dobro, kako se kae u II. knjizi Etike. A hrabrost se,
za razliku od pravednosti, hvata ukotac s onime to je tee, tj. sa smrtnim opasnostima, kako je reeno
u III. knjizi Etike. Prema tome, hrabrost je plemenitija od pravednosti.
Ali protiv toga je ono to kaze Ciceron u I. knjizi o O slubama: Pravednost je najsjajnija krepost i ljudi
se po njoj nazivaju dobrima.
Odgovaram: Ako govorimo o zakonskoj pravednosti, oito je da je ona najsjajnija medu svim udorednim krepostima utoliko to zajedniko dobro nadmauje dobro pojedine osobe. U tom smislu
Filozof u V. knjizi Etike kae da se pravednost esto cini najveom kreposti, te ni Veernica ni Danica
nije tako divna.
No ako govorimo i o posebnoj kreposti, ona iz dva razloga nadvisuje druge udoredne kreposti. Prvi
razlog se moe izvesti iz njenog nosioca. Pravednost se nalazi u plemenitijem dijelu due, tj. u razumskoj tenji, odnosno volji, dok se ostale udoredne kreposti nalaze u osjetilnoj tenji, kojoj pripadaju
uvstva kao podruje drugih udorednih kreposti.
Drugi razlog se moe izvesti iz njenog predmeta. Druge su kreposti hvalevrijedne jedino zbog dobra
samog kreposnog ovjeka. No pravednost je vrijedna hvale zbog toga jer se krepostan ovjek prema
drugome dobro ponaa, pa je tako pravednost na neki nain dobro drugoga, kako se kaze u V. knjizi
Etike. Zato Filozof u I. knjizi Retorike i kae: Mora da su najvee one kreposti koje su drugima na najveu korist, jer je krepost sposobnost da se drugima dobro ini. Zato se najvie asti one koji su hrabri i
pravedni, jer je hrabrost korisna drugima u ratu, a pravednost i u ratu i u miru.
Odgovor na 1. razlog: Premda dareljiv ovjek daje od svojega, on to ini vodei rauna o dobru
svoje vlastite kreposti. A pravedan ovjek daje drugome to mu pripada vodei racuna na neki nain
o zajednikom dobru. tovie, pravednost vodi rauna o svima, a dareljivost se ne moe protegnuti
na sve. Osim toga, dareljivost je, kad se od svojega daje, utemeljena na pravednosti, ime je ouvano
naelo da se svakome da to mu pripada.
Odgovor na 2. razlog: Kad se velikodunost pridrui pravednosti, ona poveava njenu dobrotu. Meutim, bez pravednosti ona uope i ne bi bila krepost.
Odgovor na 3. razlog: Premda se hrabrost hvata ukotac s onim to je najtee, ona se ipak ne odnosi
na ono to je najbolje, jer je korisna samo u ratu i u miru, kako je ve reeno (u odgovoru ovog lanka).

792

Untitled-1.indd 792

10/23/06 8:13:02 AM

Dodaci

Dodatak 6
77. PITANJE

O prijevari pri kupoprodaji

Sad valja raspravljati o grijesima koji su povezani s voljnim razmjenama. Prvo, o prijevari pri kupoprodaji. Drugo, o lihvi pri posudbi (p. 78). to se tie drugih voljnih razmjena, nema grijeha koji bi se
po vrsti razlikovali od pljake i krae.
S obzirom na prvo, postavljaju se etiri pitanja:
1. O nepravednoj prodaji s obzirom na cijenu, naime, smije li netko prodati neto skuplje nego to
vrijedi.
2. O nepravednoj prodaji s obzirom na ono to se prodaje.
3. Je li prodava duan rei da ono to prodaje ima neku manu?
4. Smije li se, trgujui, neto skuplje prodati nego to je kupljeno?
lanak 1
Smije li netko prodavati neto skuplje nego to vrijedi?
ini se da netko smije prodati neto skuplje nego to vrijedi:
1. Naime, ono to je pravedno u ljudskom ivotu pri razmjenama odreuju graanski zakoni. A prema njima prodava i kupac smiju jedan drugoga prevariti. To se zbiva tako da prodava neto skuplje
proda nego to vrijedi, a kupac jeftinije kupi negoli vrijedi. Prema tome, netko smije neto skuplje
prodati nego to vrijedi.
2. Osim toga, ini se da je ono to je svima zajedniko naravno i da nije grijeh. Augustin u XIII. knjizi
O trojstvu navodi dosjetku jednog lakrdijaa, koju su svi prihvatili: Jeftino hoete kupiti, a skupo prodati. Jednako zvui ono to se kae u Mudrim izrekama 20, 14: Loe, loe, govori kupac, a kad ode, hvali
se dobrom kupovinom. Prema tome, smije se neto skupolje prodati i jeftinije kupiti nego to vrijedi.
3. Napokon, ini se kako nije zabranjeno da se ono to potenje nalae uini prema zajednikom dogovoru. Jer kako kae Filozof u VIII. knjizi Etike, u prijateljstvu zasnovanom na koristi, visina naknade
treba biti u skladu s koriu to ju je imao onaj koji je primio pomo, a ta katkad nadmauje vrijednost
dane stvari, kao to se dogaa kad je nekom neto veoma potrebno, ili da bi izbjegao nekoj opasnosti
ili da sebi priskrbi neku korist. Prema tome, prilikom nagodbe o kupoprodaji smije se neto prodati
skuplje nego to vrijedi.
Ali protiv toga je ono to se kae u Evanelju po Mateju 7, 12: Sve to elite da ljudi ine vama, inite
i vi njima. A nitko ne eli da mu se neto skuplje proda nego to vrijedi. Prema tome, nitko ne treba
drugome neto prodati skuplje nego to vrijedi.
Odgovaram: Nedvoumno je greno sluiti se prijevarom da bi se neto prodalo skuplje negoli je pravedno, jer se time vara blinjega na njegovu tetu. Stoga i Ciceron u III knjizi O slubama kae: Pri
pogodbi se mora iskljuiti svaka la, pa prodava ne smije prevariti kupca niti kupac prodavaa s kojim
trguje.
Meutim, ako se iskljui prijevara, onda o kupoprodaji moemo govoriti na dva naina. Na prvi nain s obzirom na nju samu. S tog stajalita gledano, ini se da je kupoprodaja uvedena radi obostrane
koristi, pri emu je jednome potrebno to drugi ima, i obratno, kako se vidi iz onoga to kae Filozof
u I. knjizi Politike. No ono to je uvedeno radi zajednike koristi ne treba biti na vei teret jednome
negoli drugome. Zato se meu njima pri pogodbi mora uspostaviti jednakost stvari. A koliina stvari
kojima se ljudi slue mjeri se cijenom po kojoj se prodaju, radi ega je i izmiljen novac, kako se kae
u V. knjizi Etike. Prema tome, ako cijena premauje koliinu vrijednosti stvari, ili obratno, ako stvar
premauje cijenu, naruava se pravedna jednakost. Stoga je skuplje prodati ili jeftinije kupiti stvar nego
to vrijedi samo po sebi nepravedno i nedoputeno.
Na drugi nain moemo govoriti o kupoprodaji kad je nuzgredno jednome na korist, a drugome na
793

Untitled-1.indd 793

10/23/06 8:13:02 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

tetu, recimo, ako je nekome neto veoma potrebno, a drugi e biti na teti ako se toga lii. U takvom
sluaju se pravedna cijena ne odreuje samo s obzirom na stvar koja se prodaje, nego i na tetu koju e
tom prodajom prodava pretrpjeti. Tada se neto smije skuplje prodati nego to vrijedi samo po sebi,
ali se ne smije prodati skuplje nego to vrijedi onomu koji to ima.
Meutim, ako se netko uvelike okoristi onime to je od drugoga kupio, a taj koji je to prodao ne pretrpi
tetu zbog toga to se toga liio, ne smije traiti veu cijenu. Jer korist koju je taj stekao ne zavisi o prodavau nego o okolnostima u kojima se naao kupac. Naime, nitko ne moe prodati drugome ono to
nije njegovo, ali moe naplatiti tetu koju pretrpi. Dakako, onaj koji se uvelike okoristio onime to je od
drugoga kupio, moe po slobodnoj volji prodavau neto doplatiti, ali to spada na njegovo potenje.
Odgovor na 1. razlog: Kao to je ve reeno, ljudski zakon je namijenjen narodu u kojemu je mnogo
onih koji nisu kreposni i nije namijenjen samo kreposnima. Zato se ljudskim zakonom ne moe zabraniti sve ono to je opreno kreposti, ve je dovoljno da se zabrani ono to rui ljudsko drutvo. Pred
zakonom je ostalo, takorei, doputeno, ali ne tako da on to odobrava, nego tako da to ne kanjava.
Smatra za doputeno i ne predvia kaznu za sluaj kad bez prijevare prodava neto skuplje proda ili
kupac jeftinije kupi, ukoliko odstupanje nije preveliko, jer se tada i ljudskim zakonom odreuje odteta, recimo ako je netko prevaren za polovicu pravine vrijednosti. No boanski zakon ne ostavlja
nekanjenim nita to se protivi kreposti. Stoga prema boanskom zakonu nije doputeno da se u
kupoprodaji kri jednakopravnost. I onaj koji je vie primio mora dati naknadu onome koji je oteen,
ako je teta velika. Ovo kaem zato jer se prava vrijednost stvari katkad ne moe tono odrediti, ve se
radi o slobodnoj procijeni, tako da dodana ili oduzeta sitnica ne naruava jednakost pravednosti.
Odgovor na 2. razlog: Ali Augustin na istome mjestu kae i ovo: Taj je lakrdija znajui sebe ili promatrajui druge povjerovao kako je svima zajedniko da ele jeftinije kupiti, a skuplje prodati. Ali, budui da
je to zaista porok, svatko moe stei takvu pravednost kojom mu se moe oduprijeti i pobijediti ga. Pritom
navodi primjer onoga koji je platio pravednu cijenu za knjigu koju je mogao jeftino dobiti zbog zbog
neznanja ovjeka koji mu je knjigu prodao. Iz toga se vidi da ona zajednika elja nije naravna, nego
porona, premda je zajednika mnogima koji idu irokim putem poroka.
Odgovor na 3. razlog: U ugovornoj pravednosti poglavito se vodi rauna o jednakosti stvari. No u prijateljstvu iz koristi vodi se rauna o jednakosti koristi, pa naknada zavisi o steenoj koristi. Za razliku
od toga, pri prodaji se vodi rauna o jednakosti stvari.
lanak 2
Da li prodaja postaje nepravednom i nedoputenom
ako prodana stvar ima neku manu?
ini se da prodaja ne postaje nepravednom i nedoputenom ako prodana stvar ima neku manu:
1. Naime, u stvari se prije gleda na bivstvenu vrstu (species substantialis) negoli na sve ostalo. A ne
ini se da prodaja postaje nepravednom zbog mane koja se odnosi na bivstvenu vrstu, recimo ako
netko kao pravo proda umjetno (alchimicum) srebro ili zlato, koje se moe upotrijebiti za sve ljudske
potrebe, gdje je nuno srebro i zlato, npr. za posue i tome slino. Prema tome, daleko manje e biti
nedoputena prodaja zbog neke druge mane.
2. Osim toga, ini se da se pravednosti, koja se sastoji u jednakosti, najvie protivi ona mana u stvari
koja je povezana s koliinom. A koliina se doznaje pomou mjere. No mjere za stvari koje su u ljudskoj upotrebi nisu iste, ve su negdje vee, a negdje manje, kako se vidi iz onoga to kae Fiolzof u V.
knjizi Etike. Prema tome, ne moe se izbjei ta mana prodane stvari, pa se ini da zbog toga prodaja
ne postaje nedoputenom.
3. Napokon, na manu stvari spada i pomankanje potrebne kakvoe. A da bi se ispitala kakvoa stvari
potrebno je veliko znanje koje veina prodavaa nema. Prema tome, prodaja ne postaje nedoputenom
ako neka stvar ima manu.
Ali protiv toga je ono to kae Ambrozije u knjizi O slubama: Oito je pravilo pravednosti da dobar
ovjek ne smije odstupiti od istine, niti kome nepravedno nanijeti tetu, niti prijevarom neto prisvojiti.
Odgovaram: Pri prodaji neke stvari valja obratiti panju na tri mogue mane. Prva se odnosi na vrstu
stvari. Ako prodava zna da postoji takva mana u stvari to je prodaje, poinja prijevaru pri prodaji,
794

Untitled-1.indd 794

10/23/06 8:13:03 AM

Dodaci

pa prodaja postaje nedoputenom. O tome se govori protiv nekog ovjeka u Izaiji 1, 22: Srebro ti se u
trosku obratilo, vino ti se razvodnjelo, jer ono emu je neto primjeano ima manu s obzirom na vrstu.
Druga se mana odnosi na koliinu koja se doznaje mjerenjem. Ako se netko pri prodaji slui neispravnom mjerom, poinja prijevaru, pa je i ta prodaja nedoputena. Stoga se i kae u Ponovljenom Zakonu
25, 13-14: U torbi nemoj nositi dvojak uteg, vei ili manji. U svojoj kui opet nemoj drati dvojaku efu,
veu ili manju, te se u 16. retku dodaje: Odvratan je Gospodinu onaj tko to ini, tko god ini nepravdu.
Trea se mana odnosi na kakvou, npr. ako netko bolesnu ivotinju proda kao zdravu. Ako netko to
znajui ini, poinja prijavaru u prodaji, pa je ta prodaja nedoputena.
U svim takvim sluajevima, na samo da onaj koji nepravedno prodaje grijei ve je duan i na naknadu. Ako ne zna da u prodanoj stvari postoji neka od spomenutih mana, prodava ne grijei jer je
uinio nepravdu samo tvarno, pa njegov in nije nepravedan, kako se vidi iz onoga to je ve reeno.
Meutim, kad to dozna, duan je da kupcu nadoknadi tetu.
Sve ovo to je reeno o prodavau vrijedi i za kupca. Naime, katkad se dogodi da prodava dri kako
je njegova stvar manje vrijedna s obzirom na vrstu, recimo kad netko proda zlato namjesto mjedi;
kupac, ako to zna, nepravedno kupuje i duan je nadoknaditi tetu. Sve to vrijedi za mane s obzirom
na koliinu i kakvou.
Odgovor na 1. razlog: Zlato i srebro nisu vrijedni samo zbog koristi posua koje se od njih izrauje
ve i zbog plemenitosti i istoe njihova bivstva. Ako zlato i srebro to su ga proizveli alkemiari nije
prava vrsta zlata ili srebra, onda je prodaja prijevarna i nepravedna. Osobito to vrijedi kad se uzme u
obzir da pravo zlato i srebro, po svom naravnom djelovanju, imaju neke korisne osobine koje nema
alkemijski proizvedeno zlato, jer imaju svojstvo da razveseljavaju, a u nekim bolestima slue i kao lijek.
tovie, pravo zlato se moe ee upotrebljavati i due uva svoju istou negoli umjetno zlato. Meutim, kad bi se alkemijski proizvelo pravo zlato, smjelo bi ga se prodavati kao pravo, jer nita ne prijei
umijeu da se slui naravnim uzrocima kako bi proizvelo naravne i prave uinke, kako kae Augustin
u III. knjizi O Trojstvu govorei o uincima avolskog umijea.
Odgovor na 2. razlog: Nuno je da mjere stvari u prodaji na razliitim mjestima budu razliite, ve
prema obilju ili nestaici tih stvari. Jer tamo gdje vlada obilje, obino su i vee mjere. Meutim, na
svakom su mjestu oni koji upravljaju gradom duni odrediti pravedne mjere stvari u prodaji, vodei
rauna o uvjetima mjesta i stvari. Zato se te mjere koje je ustanovila javna vlast ili obiaj ne smiju
mimoii.
Odgovor na 3. razlog: Kako Augustin kae u XI. knjizi O dravi bojoj, cijena se stvari u prodaji ne
odreuje prema stupnju u naravi, jer se npr. katkad skuplje proda konj nego rob, ve prema upotrebnoj
vrijednosti u ljudi. Stoga nije potrebno da prodava i kupac znaju skrivene odlike stvari u prodaji, ve
samo one po kojima su pogodne za ljudsku upotrebu, tj. da je konj jak i da dobro tri, a jednako je tako
i u ostalome. A te odlike i prodava i kupac mogu lako prepoznati.
lanak 3
Je li prodava duan rei da ono to prodaje ima neku manu?
ini se prodava nije duan rei da ono to prodaje ima neku manu:
1. Naime, budui da prodava ne prisiljava kupca na kupnju, ini se da pretpostavlja kako e ovaj sam
donijeti sud o stvari koju on prodaje. Svatko treba da stvar sam prosudi i procijeni. Stoga se ini da ne
treba prodavaa kriviti ako se kupac u svojoj procjeni prevari, kupujui na brzinu, ne ispitavi pomno
kakvou robe.
2. Osim toga, ini se glupim da netko radi ono to e omesti njegovu djelatnost. No ako netko ukazuje
na mane robe, onemoguuje sebe da robu proda, pa i Ciceron u III. knjizi O slubama uvodi jedan lik
koji kae: Ima li ieg besmislenijeg nego kad bi glasnik s doputenjem gospodara uzvikivao: Prodajem
okuenu kuu. Prema tome, prodava nije duan rei da ono to prodaje ima mane.
3. tovie, potrebnije je ovjeku da upozna put kreposti nego da upozna mane robe u prodaji. Ali ovjek nije duan da savjetuje bilo koga i da mu kazuje istinu o onome to se odnosi na krepost, premda
nikome ne smije ni lagati. Prema tome, daleko je manje prodava duan da tako rei savjetuje kupca i
da mu kae kako ono to prodaje ima neke mane.
4. Napokon, kad bi netko bio duan rei da ono to prodaje ima neku manu, time bi samo smanjio cijenu. Meutim, katkad se cijena smanjuje a da roba i nema mane, zbog neega drugog. Npr. prodava
795

Untitled-1.indd 795

10/23/06 8:13:03 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

dopremi penicu tamo gdje ima malo ita znajui da bi mnogi mogli doi i takoer je dopremiti; ako
to doznaju kupci, ponudit e manju cijenu. No ini se da taj o tome ne treba obavijestiti kupce. Prema
tome, iz istog razloga, ne treba ih obavijestiti ni o manama robe koju prodaje.
Ali protiv toga je ono to kae Ambrozije u III. knjizi O slubama. U nagodbama se moraju rei mane
robe iznijete na prodaju. Ako to prodava ne uini, takve su nagodbe nitetne, bez obzira na to je li stvar
prela u posjed kupca.
Odgovaram: Nikoga se ne smije izvrgnuti opasnosti ili teti, ali nije nuno da taj ovjek drugome
uvijek prui pomo i savjet kako bi taj stekao neku korist. To je nuno samo u nekom odreenom
sluaju, recimo kad je taj na njegovoj brizi ili ako mu nitko drugi ne moe pomoi. Kad prodava nudi
robu na prodaju, on samim time to nudi robu s manom izvrgava kupca teti ili opasnosti, jer zbog
te mane moe pretrpjeti tetu ili biti izvrgnut opasnosti; tetu, ako je roba ponuena na prodaju zbog
neke mane manje vrijedna, a prodava zbog te mane ne snizi cijenu, a opasnosti, ako zbog takve mane
upotreba stvari biva onemoguena ili kodljiva, recimo kad netko hroma konja proda kao brzoga,
kuu sklonu padu kao vrstu, ili otrovnu hranu kao dobru. Ako su te mane skrivene, a prodava ih ne
objavi, onda je takva prodaja nedoputena i prijevarna, pa je prodava duan nadoknaditi tetu.
Ako je mana oita, recimo, ako je konj slijep na jedno oko, ili ako roba ne odgovara prodavau, ali
moe biti korisna drugima i ako on sam zbog te mane snizi cijenu koliko treba nije duan govoriti o
mani te robe. Jer se inae moe dogoditi da zbog te mane kupac poeli sniziti cijenu vie nego to treba
biti sniena. Tada prodava smije zatititi svoju korist i preutjeti manu robe.
Odgovor na 1. razlog: Suditi se moe samo o onome to je oito. Jer svatko dobro prosuuje ono to
zna, kako se kae u I. knjizi Etike. Prema tome, ako su mane stvari koja se nudi na prodaju skrivene, a
prodava ih ne objavi, kupac ne zna dovoljno da bi mogao donijeti sud. Obratno bi bilo kad bi mane
bile oite.
Odgovor na 2. razlog: Nije potrebno da netko preko glasnika prethodno objavi manu stvari koju eli
prodati, jer ako se mana unaprijed objavi, kupci e se poplaiti, pa ne znajui za odlike te stvari po
kojima je dobra i korisna, nee je kupiti. No manu treba saopiti pojedinano, svakome onome koji je
eli kupiti i koji istodobno moe usporediti njene dobre i loe osobine, jer nita ne prijei da neka stvar
koja je u neemu manjkava po mnogoemu drugome bude korisna.
Odgovor na 3. razlog: Premda ovjek, u apsolutnom smislu, nije duan da svim ljudima govori istinu
o onome to se odnosi na kreposti, duan je rei istinu u sluaju kad zbog onoga to on ini, a ne kae
istinu, zaprijeti opasnost neijoj kreposti. A tako je u ovom sluaju.
Odgovor na 4. razlog: Mana stvari sniava njenu vrijednost u sadanjosti. No u pretpostavljenom sluaju oekuje se da e stvar biti manje vrijedna u budunosti, kad stignu trgovci za koje kupci ne znaju.
Stoga se ini da prodava koji prodaje po zateenoj cijeni ne postupa protiv pravednosti ako ne objavi
ono to e se dogoditi u budunosti. Ali, ako objavi, ili ako snizi cijenu, njegova e se krepost umnoiti.
Meutim, ne ini se da je to duan uiniti zbog pravednosti.
lanak 4
Smije li se, trgujui, neto skuplje prodati nego to je kupljeno?
ini se da se ne smije, trgujui, neto skuplje prodati nego to je kupljeno:
1. Naime, Ivan Zlatousti tumaei Evanelje po Mateju 21, 12 kae: Svaki onaj koji kupuje stvar da je
cijelu i nepromijenjenu proda radi dobitka, trgovac je koji e biti istjeran iz bojeg hrama. Jednako tako
i Kasiodor, tumaei Psalam 70, 15 Jer nisam znao za pismo, ili za trgovinu prema drugoj inaici
kae: to je drugo trgovina negoli nastojanje da se jeftinije kupi, a skuplje proda. Pa dodaje: Takve trgovce
Gospodin istjeruje iz hrama. No nikoga se ne istjeruje iz hrama doli zbog grijeha. Prema tome, takva
je trgovina grijeh.
2. Osim toga, protiv pravednosti je da netko neto skuplje proda ili jeftinije kupi nego to vrijedi,
kako se vidi iz onoga to je reeno (l. 1). Meutim, taj koji trgujui stvar prodaje skuplje nego to ju
je kupio, morao ju je nuno ili jeftinije kupiti ili je skuplje prodati nego to vrijedi. Prema tome, to se
ne moe uiniti bez grijeha.
3. Napokon, Jeronim kae: Od trgovca sveenika, koji je od siromaha postao bogataem, a od nikogovi796

Untitled-1.indd 796

10/23/06 8:13:03 AM

Dodaci

a slavnim, bjei kao od kuge. A ne ini se da bi sveenicima bilo zabranjeno trgovati kad to ne bi bio
grijeh. Prema tome, grijeh je ako se trgujui neto jeftinije kupi, a skuplje proda.
Ali protiv toga je ono to kae Augustin tumaei Psalam 70, 15 Jer nisam znao za pismo: Trgovac
eljan dobitka zbog tete kune, a radi cijene lae i krivo se zakljinje. No to su grijesi ljudi, a ne tog zanata,
koji se moe obavljati i bez tih poroka.
Odgovaram: Na trgovce spada da se bave razmjenom robe. No Filozof u I. knjizi Politike kae da ima
dvije vrste razmijena. Jedna je, takorei, naravna i nuna, pa se njome zamjenjuje stvar za stvar ili stvar
za novac radi ivotnih potreba. Takva razmjena zapravo ne spada na trgovce, ve prije na kuedomaine ili dravnike koji se moraju skrbiti za ivotne potrebe porodice ili grada. Druga je vrsta razmjena
kad se novac mijenja za novac ili bilo koje stvari za novac, ali ne radi ivotnih potreba nego radi stjecanja dobitka. A ini se da upravo takva trgovina spada na trgovce. Prema Filozofu, prva je razmjena
dostojna hvale, jer slui naravnoj potrebi. Druga s pravom zasluuje prijekor, jer sama po sebi slui
pohlepi za dobitkom, koja nema granice i protee se u beskraj. Stoga trgovina, promatrana sama za
sebe, nosi u sebi neto runo, jer po sebi nije usmjerena prema nekoj potenoj i nunoj svrsi.
Meutim, dobitak kao svrha trgovine, premda sam po sebi nije usmjeren prema neemu potenom i
nunom, nije po sebi usmjeren ni prema neem poronom i kreposti oprenom. Stoga nita ne prijei
da se dobitak usmjeri prema nekoj nunoj, pa ak i potenoj svrsi. Po tome trgovina postaje doputenom. Naprimjer, kad netko umjereni dobitak to ga je stekao trgovinom upotrebljava za uzdravanje
svoje obitelji i ak za pomaganje siromaha, ili kad se netko bavi trgovinom radi nekog javnog dobra,
da ne uzmanjka onoga to je nuno za ivot domovine, a za dobitkom ne tei kao za svrhom, nego ga
uzima kao plau za trud.
Odgovor na 1. razlog: Valja razumijeti da se ono to tu kae Ivan Zlatousti odnosi na trgovinu ija je
konana svrha dobitak, to se najbolje vidi kad netko nepromijenjenu stvar skuplje proda. Meutim,
ako stvar pobolja, pa je tek onda skuplje proda, oito je da prima samo plau za svoj trud. Dodue,
i sam se dobitak moe smatrati doputenim, ali ne kao konana svrha, nego radi neke druge nune i
potene svrhe, kako je ve reeno (u odgovoru ovog lanka).
Odgovor na 2. razlog: Ne trguje svaki onaj koji neto skuplje proda negoli je kupio, ve samo onaj
koji radi toga kupuje da bi skuplje prodao. No ako kupi stvar ne namjravajui da je proda, nego da je
zadri za sebe, a tek kasnije zbog neega eli da je proda, to nije trgovina, koliko god da je stvar skuplje
prodao. To moe biti posve doputeno, ili zato jer je stvar u neemu poboljao, ili zato jer se cijena
robe promijenila prema okolnostima mjesta i vremena, ili zato jer se izloio opasnosti prenosei robu
s mjesta na mjesto ili dajui da mu se otpremi. S tim u vezi ni kupnja ni prodaja nisu nepravedne.
Odgovor na 3. razlog: Sveenici moraju odbaciti ne samo ono to je zlo, nego i ono to je nalik na zlo.
A trgovina jest nalik na zlo, bilo zato to je usmjerena na zemaljski dobitak koji sveenici treba da preziru, bilo zbog uestalih poroka u trgovini, jer kako se kae u Knjizi Sirahovoj 26, 28: Teko se trgovcu
oteti grijehu usana. Ali ima jo jedan razlog: trgovina uvelike zaokuplja duh zemaljskim brigama, pa
ga stoga odvraa od onoga to je duhovno. Zato Apostol i kae u Drugoj poslanici Timoteju 2, 4: Nitko
se koji vojuje za Boga ne uplie u svjetovne poslove. Meutim, sveenici se mogu baviti prvom vrstom
razmjene, koja je usmjerena na ivotne potrebe, kupujui i prodajui.

Dodatak 7
78. PITANJE

O lihvi
Sad valja razmatrati o grijehu lihve (de peccato usurae) koja nastaje pri zajmu. U vezi s tim postavljaju
se etiri pitanja:
1. Je li grijeh primiti novac kao plau za uzajmljeni novac, tj. kamatu?
2. Smije li se primiti koju drugu korist kao naknadu za uzajmljeni novac?
3. Je li netko duan vratiti ono to je pravedno stekao novcem od kamata?
4. Smije li se uzimati novac na zajam pod uvjetom plaanja kamate?

797

Untitled-1.indd 797

10/23/06 8:13:03 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

lanak 1
Je li grijeh naplatiti kamatu za uzajmljeni novac?
ini se da nije grijeh naplatiti kamatu za uzajmljeni novac:
1. Naime, nitko ne grijei koji slijedi Kristov primjer. A Gospodin u Evanelju po Luki 19, 23 sam o
sebi kae: Tako bih ga na povratku uzeo s kamatama, to jest uzajmljeni novac. Prema tome, nije grijeh
naplatiti kamatu za uzajmljeni novac.
2. Osim toga, u Psalmu 18, 8 kae se: Neokaljan je Zakon Gospodnji, jer se njime zabranjuje grijeh.
Meutim, Gospodnji Zakon doputa naplaivanje neke kamate, prema onome to stoji u Ponovljenom
Zakonu 23, 20: Ne trai kamata od svoga brata ... niti za novac, niti kamata na jestvine, niti kamata za
bilo to, nego od tuinca. Dapae, prema Ponovljenom Zakonu 28, 12, obeava se nagrada onima koji
se dre Zakona: Mnogim e narodima u zajam davati, a sam nee uzimati u zajam. Prema tome, naplaivanje kamata nije grijeh.
3. K tome, u ljudskim poslovima pravednost se utvruje graanskim zakonima. A prema njima, doputeno je naplaivati kamate. Prema tome, ini se da to nije zabranjeno.
4. Nadalje, evaneoski savjeti ne obavezuju pod grijeh. A u Evanelju po Luki 6,35 izmeu ostalih
savjeta dodaje se i ovaj: Pozajmljujte, a da nita ne oekujete natrag. Prema tome, naplaivanje kamata
nije grijeh.
5. Potom, ne ini se da je samo po sebi grijeh primiti plau za ono to netko nije duan uiniti. A onaj
koji ima novaca nije ih u svakom sluaju duan blinjemu dati u zajam. Zato on katkad smije za zajam
primiti plau.
6. tovie, srebrni novac i srebrno posue ne razlikuju se po vrsti. Meutim, smije se primiti plaa za
srebrno posue dano na upotrebu. Prema tome, smije se primiti plaa za uzajmljeni srebrni novac i
naplaivanje kamata nije samo po sebi grijeh.
7. Napokon, svatko smije primiti ono to mu vlasnik da od svoje volje. A onaj koji prima zajam, od
svoje volje daje kamatu. Prema tome, onaj koji uzajmljuje to smije primiti.
Ali protiv toga je ono to se kae u Knjizi Izlaska 22,24: Ako uzajmi novca kome od moga naroda,
siromahu koji je kod tebe, ne postupaj prema njemu kao lihvar! Ne namei mu kamata.
Odgovaram: Naplatiti kamatu za uzajmljeni novac je samo po sebi nepravedno jer se prodaje ono to
ne postoji, a to oito dovodi do nejednakosti koja se protivi pravednosti. Da bi to bilo oito, valja znati
da postoje neke stvari ija je upotreba ujedno i njihova potronja. Tako vino troimo upotrebljavajui
ga za pie, a penicu troimo upotrebljavajui je za hranu. U takvih stvari se upotreba stvari ne treba
odjeljivati od same stvari, pa tko god daje na upotrebu, samim tim daje stvar. Zbog toga se zajmom
takvih stvari prenosi i vlasnitvo. Prema tome, kad bi netko htio posebno prodati vino, a posebno
upotrebu vina, prodao bi jednu stvar dva puta, ili prodao bi ono to ne postoji. Stoga bi oito poinio
grijeh nepravednosti. U istom smislu poinja nepravdu onaj koji uzajmljuje vino i penicu traei dvije
naknade, jednu, povratak iste stvari, drugu, plau za upotrebu, to se naziva kamatom.
Postoje i takve stvari ija upotreba nije i njihova potronja. Naprimjer, upotreba kue je stanovanje u
njoj, a ne njeno unitenje. U takvih stvari oboje se moe dopustiti, recimo kad netko nekome prepusti
vlasnitvo kue, zadravi za sebe privremenu upotrebu, ili, obratno, kad netko nekome da kuu na
upotrebu, zadravi za sebe vlasnitvo. Stoga ovjek smije primiti plau za upotrebu kue, a osim toga
zadrati pravo da natrag zahtjeva najmljenu kuu, kao to se vidi pri zakupu i najmu.
Prema Filozofu u V. knjizi Etike i u I. knjizi Politike, novac je izmiljen poglavito radi razmjene, pa je
zato vlastita i poglavita upotreba novca njegova potronja ili unitenje, kao to se pri razmjenama troi.
Zbog toga je samo po sebi nedoputeno za upotrebu uzajmljena novca primiti plau koja se naziva
kamatom. Zato je ovjek jednako tako duan vratiti novac koji je dobio za kamate kao i za ostalo to
je nepravedno stekao.
Odgovor na 1. razlog: Ovdje se izraz kamata mora shvatiti u prenesenom smislu, pa se odnosi na
umnaanje duhovnih dobara, koje Bog od nas zahtjeva htijui da stalno napredujemo u dobrima koje
nam je dao. A to je na nae, a ne na njegovo dobro.
Odgovor na 2. razlog: idovima je bilo zabranjeno da naplauju kamatu svojoj brai, tj. idovima,
ime se dalo razumjeti da je naplaivanje kamata bilo kojem ovjeku naprosto zlo, jer svaki ovjek
798

Untitled-1.indd 798

10/23/06 8:13:04 AM

Dodaci

treba da nam je poput blinjega i brata (Psalam 34, 14), pogotovo prema evaneoskom pozivu koji se
na sve odnosi. Stoga se u Psalmu 14, 5 bez razlike kazuje koji ne daje novca na lihvu, a u Ezekielu 18, 17
Ne uzima kamate. A to su od stranaca uzimali kamate, nije im bilo doputeno kao dolino, ve da se
vee zlo izbjegne, da ne uzimaju kamate od idova, koji takoer Boga tuju, zbog pohlepe kojoj su bili
skloni, kako se ita u Izaiji 56, 11. A tamo gdje se nagrada obeava, pa se kae Mnogim e narodima
u zajam davati, itd., tu se izraz u zajam uzima u irem smislu, kao posudba, jednako kao to se i u
Knjizi Sirahovoj 29, 7 kae: Mnogi se stoga, ne zbog zloe, usteu davati zajam, to jest posuivati. Prema
tome, idovima se za nagradu obeava veliko bogatstvo, tako te e moi drugima posuivati.
Odgovor na 3. razlog: Ljudskim se zakonima neki grijesi ostavljaju nekanjenima zbog okolnosti
nesavrenih ljudi, jer kad bi se u takvim okolnostima strogo zabranili svi grijesi i primijenile kazne,
sprijeilo bi se mnogo toga to je korisno. Zato se ljudskim zakonom doputa uzimanje kamata, ali
ne zato jer se to smatra neim to bi bilo u skladu s pravednou, nego stoga da se ne bi onemoguilo
ono to je za mnoge probitano. Zato se i u samom graanskom pravu istie kako stvari koje se troe
upotrebom, ni prema naravnom ni prema graanskom pravu, ne doputaju uitnitvo (usumfructum) i
da senat nije odredio, niti je mogao odrediti, uitnitvo za takve stvari, nego je ustanovio tobonje uitnitvo (qasi usumfructum) dopustivi uzimanje kamata. I Filozof, voen naravnim razumom, u I. knjizi
Politike kae da je stjecanje novca kamatama krajnje nenaravno.
Odgovor na 4. razlog: ovjek nije uvijek duan pozajmljivati, pa je ovo zato uvrteno u savjete. Meutim, da ovjek ne trai dobit od zajma ima smisao zapovijedi. Moe se nazvati savjetom u usporedbi
s farizejskom naukom, jer su oni drali da se smije uzimati neka kamata, jednako kao to je i ljubav
prema neprijatelju savjet. Ili drukije: tu se ne govori o oekivanju dobitka od zajma, nego o nadi koja
se polae u ovjeka. A ne trebamo davati zajam ili initi bilo koje dobro polaui nadu u ovjeka, ve
polaui nadu u Boga.
Odgovor na 5. razlog: Onaj koji nije duan pozajmiti, moe primiti naknadu za ono to je uinio, ali
ne smije zahtjevati vie. Prema jednakosti pravednosti primio je naknadu ako mu je toliko vraeno
koliko je pozajmio. Ako vie zahtjeva za upotrebu stvari koja se ne moe drukije upotrijebiti nego da
se potroi, on zahtjeva da mu se plati ono to ne postoji, a to je nepravedan zahtjev.
Odgovor na 6. razlog: Poglavita upotreba srebrnog posua nije njegova potronja, pa se njegova upotreba smije prodati, a zadrati vlasnitvo nad njime. S druge strane, upotreba srebrnog novca je troenje novca u razmjenama. Stoga se ne smije prodati njegova upotreba, a ujedno htjeti povratak onoga
to je pozajmljeno.
Valja znati da drugotna upotreba srebrnog posua moe biti razmjena. Takva njegova upotreba ne
smije se prodavati. Jednako tako moe postojati drugotna upotreba srebrnog novca, recimo kad netko
dopusti da kovani novac bude prikazan na izlobi ili da bude upotrebljen kao zalog. Takvu upotrebu
novca ovjek smije prodati.
Odgovor na 7. razlog: Onaj koji plaa kamatu ne ini to naprosto od svoje volje, nego iz neke nude,
jer je prisiljen uzeti u zajam novac koji vlasnik ne eli bez kamata pozajmiti.
lanak 2
Moe li netko za pozajmljeni novac traiti neku drugu naknadu?
ini se da netko za pozajmljeni novac moe traiti neku drugu naknadu:
1. Naime, svatko se smije brinuti da ne bude oteen. A katkad netko trpi tetu zbog toga to je pozajmio novac. Taj s pravom moe, povrh pozajmljena novca, traiti ili ak zahtijevati jo neto na ime
odtete.
2. Osim toga, dug asti obavezuje svakoga, pa dobroinitelju treba uzvratiti uslugu, kako se kae u
V. knjizi Etike. A onaj koji nekome koji je u kripcu posudi novac, ini uslugu, pa mu valja i uzvratiti
uslugom. Prema tome, zajmoprimac je po prirodnoj obvezi duan da neim uzvrati. Stoga se ne ini
nedoputenim da netko sebe obavee na neto na to ga obavezuje naravno pravo. Ne ini se, dakle, da
onaj koji drugome posuuje novac ne smije kao uvijet posudbe traiti neku naknadu.
3. K tome, u Primjedbi na Izaiju 33, 15 (Blaen onaj koji otresa ruku da ne primi uzdarje) kae se da
kao to postoji uzdarje ruku, postoji i uzdarje govora i usluge. A smije se primiti usluga, pa ak u pohvala od onoga kome se pozajmio novac. Prema tome, jednako se tako smije primiti bilo kakvo drugo
uzdarje.
799

Untitled-1.indd 799

10/23/06 8:13:04 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

4. Nadalje, ini se da je isti odnos izmeu dara i dara, kao i izmeu pozajmljenog i pozajmljenog. A
smije se primiti novac za novac koji je pozajmljen. Prema tome, smije se primiti zajam kao naknada
za pozajmljeni novac.
5. Potom, onaj koji pozajmljuje novac prenosi vlasnitvo na drugoga i tada ga vie otuuje od sebe
nego onda kad ga uloi u posao trgovca ili obrtnika. No smije se primiti dobitak od novca uloenog u
posao trgovca ili obrtnika. Prema tome, smije se primiti i dobitak od pozajmljena novca.
6. tovie, za pozajmljeni novac ovjek moe primiti zalog, a upotrebu tog zaloga moe prodati po
nekoj cijeni, kao kad se zaloi njiva ili stambena zgrada. Prema tome, od posuena novca smije se
imati neka dobit.
7. Napokon, katkad se dogodi da netko zbog zajma skuplje proda svoju ili jeftinije kupi tuu robu, pa
ak da povisi cijenu zbog toga to e mu roba biti kasnije plaena ili da smanji cijenu zbog toga to e
mu biti ubrzo plaena. Vidi se da u svemu tome postoji neka naknada za pozajmljeni novac. A ne ini
se oitim da je to zabranjeno. Prema tome, ini se da se smije traiti ili ak zahtjevati neka povlastica
za pozajmljeni novac.
Ali protiv toga je ono to se kae u Ezekielu 18, 17, a to se zahtjeva od pravedna ovjeka: Da ne uzima
kamata i vie od onoga to je pozajmio.
Odgovaram: Prema Filozofu, u IV. knjizi Etike, novcem nazivamo sve ono ija se vrijednost moe mjeriti novcem. Stoga onaj koji prema preutnoj ili izriitoj nagodbi za pozajmljeni novac ili za bilo koju
drugu stvar koja se upotrebom troi primi novac, grijei protiv pravednosti, kako je ve reeno (l. 1). I
svaki onaj koji prema preutnoj ili izriitoj nagodbi primi bilo to drugo ija se vrijednost moe mjeriti
novcem jednako tako zapada u grijeh. Meutim, ne grijei ako primi neto takvo ne zahtjevajui to
i bez ikakve preutne ili izriite obveze, ve kao dobrovoljan dar. Jer ak i prije nego to je pozajmio
novac, mogao je i smio primiti neki dobrovoljni dar, pa nije pravo da ga se stoga to je pozajmio stavi u
gori poloaj. S druge strane, za zajam smije od onoga kome je pozajmio zahtjevati neku naknadu koja
se ne mjeri novcem, recimo dobrohotnost, ljubav i tome slino.
Odgovor na 1. razlog: Zajmodavac moe bez grijeha sklopiti nagodbu sa zajmoprimcem da mu ovaj
nadoknadi tetu jer se odrie neega to bi trebao imati. Naime, to nije prodaja upotrebe novca, ve
izbjegavanje tete. A moe se dogoditi i to da zajmoprimac veu tetu izbjegne negoli je teta kojoj
se izloio zajmodavac, pa zajmoprimac moe zjamodavcu nadoknaditi tetu svojim dobitkom. No
nagodbom se ne moe predvidjeti naknada za tetu nastalu zbog toga to zajmodavac nema dobiti od
novca, jer ne smije prodati ono ega jo nema, a mnogo toga moe i sprijeiti da stekne tu dobit.
Odgovor na 2. razlog: Na neko dobroinstvo moe se uzvratiti na dva naina. Prvo, ako je to dug pravednosti, na taj se dug nekoga moe obavezati vrstom nagodbom, a mjeri se koliinom dobroinstva
to ga je netko primio. Zato onaj koji je dobio u zajam novac ili bilo to nalik na stvar koja se upotrebom troi, nije duan vie uzvratiti od onoga to je dobio u zajam. Stoga je protiv pravednosti ako se
nekoga obavee da vie vrati. Drugo, ako je to dug prijateljstva, koji je netko duan vratiti za uinjeno
dobroinstvo, onda se pri tom vie pazi na dobrohotnost kojom je netko uinio dobroinstvo negoli
na koliinu onoga to je uloio. Taj dug ne povlai za sobom graansku obvezu koja namee neku vrst
nunosti, to bi iskljuilo dobrovoljnost uzdarja.

Odgovor na 3. razlog: Ako netko za pozajmljeni novac trai ili zahtjeva kao obvezu prema
preutnoj ili izriitoj nagodbi uzdarje usluge ili govora, jednako je kao da trai ili zahtjeva uzdarje
ruku, jer se jedno i drugo moe smatrati novcem, to je vidljivo u onih koji iznajmljuju svoj rad, pa
ga rukama ili govorom obavljaju. Meutim, ako uzdarje usluge ili govora nije dano kao obveza, ve iz
dobrohotnosti, ne moe ga se vrednovati novcem, te ga se smije primiti i zahtjevati i traiti.
Odgovor na 4. razlog: Novac se ne moe prodati za vie novaca negoli je bila koliina pozajmljena
novca to ga valja vratiti. Tu se ne moe nita ni traiti ni zahtijevati osim dobrohotnosti koja se ne
moe vrednovati novcem, ali moe biti osnova za dobrovoljni zajam. No protivi joj se obveza na neki
budui zajam, jer se i takva obveza moe smatrati novcem. Zato zajmodavac smije istodobno primiti
neto u zajam, ali ne smije obavezati zajmoprimca na neki budui zajam.
Odgovor na 5. razlog: Onaj koji daje novac u zajam prenosi vlasnitvo novca na onoga kome pozajmljuje. Stoga onaj koji je uzeo zajam dri novac na vlastiti rizik i duan ga je u cijelosti vratiti. Zbog
toga zajmodavac ne moe vie zahtjevati. Meutim, onaj koji ulae novac u posao trgovca ili obrtnika, te s njima uspostavlja neku vrstu udruge, ne prenaa na njih vlasnitvo svog novca, ve on ostaje
800

Untitled-1.indd 800

10/23/06 8:13:05 AM

Dodaci

njegov, tako da trgovac njime posluje, a obrtnik radi na njegov rizik. Zato s pravom smije traiti dio
dobitka koji otuda proizie kao od neega svoga.
Odgovor na 6. razlog: Ako netko za novac koji mu je pozajmljen mora dati u zalog neto ija se
upotreba moe mjeriti novcem, onda je zajmodavac duan upotrebu te stvari uraunati u ono to mu
zajmoprimac mora vratiti. Jer inae, ako bi htio da mu se upotreba te stvari takorei besplatno doda,
jednako bi bilo kao da je za pozajmicu uzeo novac, a to je lihva. Dakako, ako to nije neto ija se upotreba meu prijateljima besplatno doputa, kao to je knjiga dana na posudbu.
Odgovor na 7. razlog: Ako netko hoe da svoju stvar proda po vioj cijeni negoli je to pravedno, jer e
priekati da mu kupac plati, oito se bavi lihvom, jer takav poek plaanja cijene ima znaaj pozajmice.
Stoga je sve ono to se preko pravedne cijene trai zbog takvoga poeka cijena zajma, a to ima znaaj
kamate. Jednako je tako lihva ako neki kupac hoe da kupi neto jeftinije od pravedne cijene zbog toga
to e platiti prije no to mu se roba moe dostaviti. I ta prethodna isplata novca ima znaaj zajma, a
njegova je cijena to snienje pravedne cijene za kupljenu stvar. No ako netko hoe da snizi cijenu kako
bi to prije dobio novac, taj ne poinja grijeh lihve.
lanak 3
Je li netko duan vratiti sve ono to je stekao novcem od kamata?
ini se da je netko duan vratiti sve ono to je stekao novcem od kamata:
1. Naime, u Poslanici Rimljana 11, 16 Apostol kae: Ako je korijen svet, svete su i grane. U istom smislu, ako je korijen okruen, okruene su i grane. A korijen je bio lihvarski. Prema tome, sve ono to je
njime steeno lihvarsko je, pa se mora vratiti.
2. Osim toga, u Dekretalima (Grg. IX, 1.V, tit. 19, c.5), tamo gdje se posebno govori o kamatama (Ako
posvoji), kae se: Posjede koji su kupljeni novcem od kamata treba prodati i ono to se dobije vratiti onima od kojih je iznuen. U istom smislu, valja vratiti i sve drugo to je steeno novcem od kamata.
3. Napokon, ono to je netko kupio novcem od kamata pripada mu samo po novcu to ga je za to dao.
Prema tome, nema na to veeg prava nego na novac koji je dao. Meutim, novac od kamata je morao
vratiti. Zato je duan vratiti i ono to je za njega nabavio.
Ali protiv toga je injenica da se smije posjedovati sve ono to se zakonito steklo. A ono to se nabavilo
novcem od kamata kadto je zakonito steeno. Prema tome, smije se i moe posjedovati.
Odgovaram: Kao to je ve reeno (l. 1), postoje neke stvari ija je upotreba ujedno i njihova potronja, pa prema pravu (l. 1, odg.3) ne doputaju uitnitvo. Ako su takve stvari, tj. novac, penica, vino
i slino, iznueni na ime kamata, onda je ovjek duan vratiti samo onoliko koliko je primio. Jer ono
to je takvom stvari steeno nije plod te stvari, ve ljudske radinosti. No ako je moda druga strana
oteena zbog zadravanja takve stvari, jer je izgubila neto od svojih dobara, onda je zajmodavac
duan nadoknaditi tetu.

No ima i takvih stvari ija upotreba nije i njihova potronja, pa u takvih stvari, kao to su
kua, njiva i slino, postoji uitnitvo. I zato, ako je netko nekome za kamate iznudio kuu ili njivu, ne
samo da mu mora vratiti kuu ili njivu nego i plodove koji su iz toga proizali, jer su to plodovi stvari
kojima je drugi vlasnik, pa zato njemu i pripadaju.
Odgovor na 1. razlog: Korijen nema samo znaenje tvari, kao novac od kamata, ve ima unekoliko i
znaenje djelatnog uzroka, utoliko to hrani. Zato tu i nema slinosti.
Odgovor na 2. razlog: Posjedi kupljeni novcem od kamata ne pripadaju onima koji su platili kamate,
nego onima koji su kupili te posjede. Ipak, onaj koji je platio kamate ima odreeno pravo na te posjede, kao i na ostala lihvareva dobra. Zato se i ne propisuje da se ti posjedi dodijele onima od kojih su
naplaene kamate, jer moda vie vrijede od kamata to su ih oni platili, ve se propisuje da se posjedi
prodaju, pa ono to se dobije da im se vrati, dakako prema veliini uzetih kamata.
Odgovor na 3. razlog: Ono to je nabavljeno novcem od kamata pripada onome koji je to nabavio po
danom novcu od kamata kao po instrumentalnom uzroku, meutim, pripada mu po njegovoj radinosti kao po prvotnom uzroku. Prema tome, ima vee pravo na ono to je nabavio novcem od kamata,
nego na sam novac od kamata.

801

Untitled-1.indd 801

10/23/06 8:13:05 AM

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka

lanak 4
Smije li se uzeti novac na zajam pod uvjetom plaanja kamata?
ini se da se ne smije uzeti novac na zajam pod uvjetom plaanja kamata:
1. Naime, u Poslanici Rimljanima 1, 32 Apostol kae da zasluuju smrt ne samo oni koji grijee nego i
oni koji odobravaju onima koji grijee. A onaj koji prima novac na zajam pod uvjetom plaanja kamata
odobrava lihvaru njegov grijeh i daje mu prigodu za grijeh. Prema tome, i sam grijei.
2. Osim toga, ni za kakvu vremenitu korist ne smije netko nekome dati prigodu za grijeh, jer to ima
znaenje djelatne sablazni, koja je uvijek grijeh, kako je ve reeno. A onaj koji trai zajam od lihvara
izriito mu daje prigodu za grijeh. Zato ga ne ispriava nikakva vremenita korist.
3. Napokon, ini se da katkad nije manje nuno povjeriti svoj novac lihvaru nego od njega primiti
zajam. Meutim, ini se da povjeravanje novca lihvaru nipoto nije doputeno, kao to nije doputeno
povjeriti ma bjesomuniku, ili povjeriti djevicu bludniku ili hranu prodrljivcu. Jednako tako se ne
smije primiti zajam od lihvara.
Ali protiv toga je ono to kae Filozof u V. knjizi Etike, naime, da onaj koji podnosi nepravdu ne grijei.
Stoga pravednost nije sredina izmeu dva poroka, kako se kae na istom mjestu. A lihvar grijei time
to postupa nepravedno prema onome koji prima zajam pod uvjetom plaanja kamata. Prema tome,
onaj koji prima zajam pod uvjetom da plati kamate ne grijei.
Odgovaram: ovjeka se nipoto ne smije navesti na grijeh, ali se smije neiji grijeh upotrijebiti na
dobro, jer i Bog sve grijehe preokree na neko dobro, kako se kae u Enchiridionu. Zato je Augustin
Publicoli, koji ga je pitao smije li se koristiti zakletva onoga koji se zaklinje lanim bogovima, pa time
oito grijei jer im iskazuje boansku ast, odgovorio da se onaj koji ne upotrebljava svjedoanstvo ovjeka koji se zaklinje lanim bogovima na zlo, nego na dobro, ne pridruuje njegovu grijehu, zaklinjanju
u demone, nego njegovoj dobroj namjeri da odri zadanu rije. Meutim, sagrijeio bi kad bi ga naveo
da se zaklinje lanim bogovima.
U vezi s tim valja rei i to da se nikoga nipoto ne smije navesti da daje novac u zajam pod uvjetom
plaanja kamata. No smije se od onoga koji je spreman na to i koji se bavi lihvom primiti zajam pod
uvjetom plaanja kamata radi nekog dobra, da bi se sebi ili drugome pomoglo u nudi. Jednako tako,
onaj koji zapadne meu razbojnike smije otkriti gdje su mu dobra, samo da ga ne ubiju, premda e
razbojnici sagrijeiti time to e ih prigrabiti. Kao primjer moe posluiti zgoda s onih deset ljudi koji
su rekli Jimaelu: Nemoj nas ubiti, jer imamo u poljima zakopane zalihe, kako se kae u Jeremiji 41, 8.

Odgovor na 1. razlog: Onaj koji uzme novac u zajam pod uvjetom da plati kamate ne pristaje
na lihvarev grijeh, nego se njime koristi. Njemu se ne svia to lihvar uzima kamate, nego mu se svia
zajam koji je dobar.

Odgovor na 2. razlog: Onaj koji prima novac u zajam pod uvjetom da plati kamate ne prua
lihvaru priliku da uzme kamate, nego da pozajmi. Lihvar sam koristi priliku da grijei zbog pokvarena
srca. Zajmoprimac stoga trpi sablazan, a time to trai zajam nije uzronik sablazni. No zbog toga
to netko trpi takvu sablazan ne treba odustati od zajma, ako mu je potreban. Jer takva sablazan koju
netko trpi ne proizlazi iz slabosti ili neznanja, nego iz zloe.

Odgovor na 3. razlog: Ako netko povjeri svoj novac lihvaru jer nema prilike da se drugdje
bavi lihvom, ili ga povjeri s tom namjerom da na kamatama vie zaradi, taj daje greniku sredstva za
grijeh, pa je stoga i sam sudionik u grijehu. Meutim, ako lihvar kome je netko povjerio novac ima
drugih sredstava za bavljenje lihvom, onda nema grijeha u tome to mu se povjerio novac da bude
uvan, ve se tako grenika koristi za dobro.

802

Untitled-1.indd 802

10/23/06 8:13:05 AM

Biljeka o autoru

Biljeka o autoru
Sve injenice biografije Marka Francikovia, dipl. ekonomista iz
Zagreba (roenog 1970. godine), od roenja u Karlovcu, prelaska
u Zagreb u estoj godini, boravka u Australiji tijekom 1. razreda
srednje kole, sluenja vojnog roka u bivoj JNA, studija na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, kojeg zavrava 1998. stupaju u
pozadinu pred unutarnjim zbivanjima u njegovoj dui, sve jaem
uvrivanju u katolikoj vjeri, koji se proces zbivao tijekom turbulentnih godina borbe Hrvatske za nezavisnost. U ratu je bio
sve, od dna do vrha, od unutarnjeg osiguranja predsjednika
Tumana do policije i vojske, i kada je 1998. diplomirao imao
je iskustvo koje se izvanredno pretoilo u zrelo i eruditsko djelo:
Hrvatsku knjigu opstanka.
Hrvatska knjiga opstanka je zauujui plod hrvatskog religijskog
i drutvenog genija, koje kao da odgovara na pitanja o Hrvatskoj
postavljana od Jurja Kriania, preko Ive Maine do dra Marka
Veselice. Tu se Marko zalae za kristocentrinu ekonomiju, svjestan da mu na Fakultetu nisu prenosili istinitu ekonomiju, kao i malverzacija i nametanja vladavine bezbonih ljudi preko sektora financija (banke i burze) u svijetu. Prisvojivi u procesu sazrijevanja u vjeri mnoga mistika saznanja, od
marijanskih poruka Stefanu don Gobbiju (ija se poruka dana Hrvatskoj nalazi kao motto na poetku
knjige), do itave lepeze ivota Crkve nekada i sada, a sve bazirano na Svetom pismu, Francikovi u
suoenju s konkretnim Zlom koje napada Hrvatsku postaje svjestan da nas samo molitva moe spasiti,
ujedinjena s prihvaanjem kria, s radom, i hrabrim opiranjem globalistikom Zlu. Ne treba se plaiti
boriti za Istinu, jer ako si uz Boga ne moe ostati sam. U tom smislu Hrvatska knjiga opstanka je
izvanredno pokazivanje Cjeline, djelo koje ima vertikalu i horizontalu, dijakroniju i sinkroniju, praktinost i vizionarstvo, ono je demaskiranje magijske prirode novca, kao samog zaetka lanog legitimiteta iz kojeg se lananom reakcijom izvodi itavo carstvo ne-Boje ekonomije, lane kulture, i svih
manifestacija drave i drutva, ali i vizija Hrvatske koja pobjeuje vieglavu Zvijer, postajui svjesna
svojeg istinskog identiteta u vladavini teokracije.
Do Hrvatske knjige opstanka Marko je karakteristiku i snagu svojeg spisateljskog dara pokazivao u
nekoliko godina esejistikog pisanja u tromjeseniku Zlatno pero, to je itatelje zasigurno pripremilo
za pojavu ove knjige ba u biblioteci Dvaju Srdaca.

803

Untitled-1.indd 803

10/23/06 8:13:06 AM

Omot
Damjan Kuhari
Grafiki znak Dva Srca
Nina Bajri
DTP
Damjan Kuhari
Lektura
Bogdan Maleevi
Tisak
DENONA d.o.o.
Ivanigradska 22
Zagreb
Naklada
1000

Untitled-1.indd 804

10/23/06 8:13:06 AM