Jozo Tomasevich - Rat I Revolucija U Jugoslaviji 1941. - 1945.

Knjiga Rat i revolucija u Jugoslaviji,
1941-1945 - okupacija i kolaboracija

pokojnog prof. Joze Tomasevicha
(Tomaevia) nesumnjivo je najbolji
do sad objavljen znanstveni rad na
temu osovinskih okupacijskih sustava
i domae kolaboracije za Drugoga
svjetskog rata.
Najdetaljnije je tretirana povijest
NDH u svim aspektima, od utjecaja
i djelokruga Talijana i Nijemaca do
raznih unutarnjih problema, dravnog
terora, vojne politike, te odnosa prema
bosanskim Muslimanima, kranskim
crkvama i idovskoj zajednici. Posebno
su rasvijetljena pitanja progona Zidova,
osovinske gospodarske eksploatacije
biveg jugoslavenskog prostora, te
kontroverzno pitanje ratnih ljudskih
gubitaka i zavrne faze likvidacije
okupatorskih i kolaboracionistikih
struktura.
Knjiga profesora Tomasevicha rijedak
je primjer krajnjih dometa znanstvene
historiografije. Ova mudra, staloena,
ali ujedno dramatina knjiga, ostat e
zadugo bez stvarnog rivala. Zato je
izuzetno vano da hrvatska italaka
publika, kao i ona susjednih zemalja,
doe do prijevoda ove sjajne knjige.
Ono je povrh toga u prvom redu
arhivsko djelo, u kojemu su maksimalno
koritena njemaka vrela. Zato
predstavlja pravi odgovor na niz dilema
o kojima se jo uvijek preesto raspravlja
bez utemeljenja u gradivu."
Iz recenzije prof. dr. Ive Banca
U biblioteci EPH-LIBER do sada

su objavljeni sljedei publicistiki
naslovi:
Ivo Goldstein
Hrvatska 1918-2008.
K, Cvii - P. Sanfey
Jugoistona Europa - od konflikata
do suradnje
Milovan ilas
Vlast i pobuna
Rosalind Miles
enska povijest svijeta
TKO JE SKUHAO POSLJEDNJU VEERU
Simon Sebag Montefiore
101 svjetski junak
VELIKI LJUDI ZA SVA VREMENA
Simon Sebag Montefiore
udovita
ZLO I ZLOINCI U SVJETSKOJ POVIJESTI
Izdavai
Europapress holding
Koranska 2, Zagreb
www.jutarnji.hr
Novi Liber
Juriieva 23, Zagreb
www.novi-liber.hr
Za izdavae
Ninoslav Pavi
Slavko Goldstein
Naslov izvornika War and Revolution in Yugoslavia, 1941-1945: Occupation and (Kollaboration by Jozo Tomasevich
2010 By the Board of Trustees of the Leland Stanford Junior University. Sva prava
zadrana. Prevedeno i objavljeno uz doputenje Stanford University Press.
2010. za hrvatsko izdanje Novi Liber i Europapress holding
Urednik
prof. dr. Ivo Goldstein
Korektura
Ljiljana Cikota
Dizajn naslovnice
Denis Stankov
Grafika priprema
Kristina tefanac
Tisak
Grafiki zavod Hrvatske, Zagreb, travanj 2010.
CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu
Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu
pod brojem 734689.
ISBN 978-953-300-147-0 (EPH)
ISBN 978-953-6045-58-7 (Novi Liber)
Prijevod i objavljivanje ovoga djela potpomognuti su ljubaznou Allianz Cultural
Foundation iz Mnchena i Fund for Central & East European Book Project iz
Amsterdama.
Objavljivanje ove knjige potpomoglo je Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.
Sva prava pridrana. Nijedan dio ovog izdanja ne smije se umnoavati
ili javno reproducirati bez prethodnog doputenja nakladnika.
Jozo Tomasevich
Rat i revolucija u Jugoslaviji
1941-1945.
OKUPACIJA I KOLABORACIJA
Preveli s engleskoga
Damir Bilii
Marija Bili
Si\jean Hasna
Ljiljana uur Perii
ZAGREB
2010.
SADRAJ
Predgovor
Kratice za najee izvore
I. JUGOSLAVIJA IZMEU DVA RATA
Povijesni okvir
Akt o njedinjenju od 1. prosinca 1918. i
Vidovdanski ustav (lipanj 1921. godine)
Prvi politiki emigranti
Politiki dogaaji od 1923. do 1934. godine
Ustaki pokret do 1941. godine
Politika situacija potkraj tridesetih godina
II. PODJELA JUGOSLAVIJE
Nastanak Nezavisne Drave Hrvatske
* Podjela zemlje
Njemaki okupacijski sustav u Srbiji
XI
XIX
1
3
11
18
22
30
38
53
55
67
71
III. NJEMAKA I ITALIJA DIJELE SLOVENIJU

Njemaka okupacija sjeverne Slovenije
Talijansko pripajarye Ljubljanske pokragine
Njemaka okupacija Ljubljanske pokrajine
Suradrya s neprijateljem protupartizanske
snage vodi u poraz
95
97
107
130
IV. STRANE SILE ANEKTIRAJU DIJELOVE JUGOSLAVIJE

Talijanska vlast u anektiranim dijelovima Dalmacije
Talijanska i njemaka okupacija Crne Gore
Talyansko-albanska vladavina na Kosovu i u
zapadnoj Makedoniji
147
149
156
134
165
Rat i revolucija u Jugoslaviji, 1941-1945.

Bugarska vlast u dijelovima Makedonije i Srbije
Maarska vladavina na dijelovima jugoslavenskog
teritorija
.\
V. MARIONETSKA VLADA U SRBIJI
Utemeljenje i reorganizacija marionetske vlade
Njemake pomone oruane snage u Srbyi
Bugarska vojska u Srbiji
Okupacijski reim u Banatu
Potekoe Nedieve vlade
Srpske politike stranke tijekom rata
172
182
197
202
210
218
223
229
246
VI. NEZAVISNA DRAVA HRVATSKA:

TALIJANSKO-NJEMAKI PROTEKTORAT
Rimski ugovori izmeu Italije i NDH (18. svibrya 1941)
Odnosi izmeu Njemake, Italije i NDH
Talijanska vlast u NDH
NDH i meunarodno pravo
Njemaka vlast u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj
Kapitulacija Italije
263
267
274
279
297
302
320
VII. NEZAVISNA DRAVA HRVATSKA POD NJEMAKOM

DOMINACIJOM
Njemaka uloga u vojnim
pitanjima
Njemaka uloga u politikim pitanjima
Njemake nedosljednosti, pritube vlasti NDH
Primicanje svretka
341
343
353
360
365
VIII. NDH: UNUTARNJI PROBLEMI I UNUTARNJA POLITIKA

Ustaki pokret i njegov program
Ustae kao politika skupina
Nedostatak iroke podrke u narodu
HSS za vrijeme rata
Ustaki reim i Rimokatolika crkva
Ustae sazivaju Hrvatski sabor
Hrvatski etniki i povyesni teritorij"
IX. NDH: VLADAVINA BEZAKONJA I TERORA
Politiki i pravni" temelji bezakonja i terora
Ustaki argumenti protiv Srba zapadno od Drine
377
381
387
395
400
411
415
419
429
431
437
Sadraj
Masovne deportacije Srba
Masovno ubjjarye Srba
Druga preseljenja stanovnitva
Ustaki teror potie oruani otpor
442
447
457
460
X. ORUANE SNAGE NDH

Formiranje i organizacija
Slabosti domobranstva
Sukobi izmeu domobrana i ustaa
Uklanjanje Slavka i Eugena Dide Kvaternika
Planovi HSS-a s Hrvatskim domobranstvom
Objedinjenje Hrvatskog domobranstva i Ustake vojnice
469
471
478
487
492
495
507
XI. NDH: BOSANSKOHERCEGOVAKI MUSLIMANI

Povijesni kontekst
Bosanskohercegovaki Muslimani u NDH
523
527
543
XII. CRKVE ZA VRIJEME OKUPACIJE I REVOLUCIJE

Srpska pravoslavna crkva (SPC)
Katolika crkva u Sloveniji
Katolika crkva u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj
Ubijanje sveenika diljem Jugoslavije
Zakljuak
Dodatak: Je li nadbiskupov izvjetaj papi iz svibnja 1943.
autentian?
571
574
579
584
621
627
XIII. UNITENJE IDOVSKE ZAJEDNICE U JUGOSLAVIJI

Uvod
Ubijanje idova izvan ustake drave
Ubijanje idova u NDH
idovi u jugoslavenskim partizanskim snagama
Zakljuak
Dodatak: Unitei\je jugoslavenskih Roma
645
647
653
659
671
673
675
XIV. EKSPLOATACIJA JUGOSLAVENSKOG GOSPODARSTVA

OD STRANE SILA OSOVINE: 1. DIO
Jugoslavenska vanjska trgovina prije rata
Nijemci kontroliraju gospodarstvo
Ciljevi i\jemake gospodarske eksploatacije
Talijanska pljaka jugoslavenskog gospodarstva
683
685
691
697
729
629

XV. EKSPLOATACIJA JUGOSLAVENSKOG GOSPODARSTVA
OD STRANE SILA OSOVINE: 2. DIO
Isplate vojskama sila Osovine
Vanjska trgovina kao sredstvo eksploatacije
Zakljuak
XVI. EKONOMSKE POSLJEDICE RATA I EKSPLOATACIJE
Inflacija u Srbiji i NDH
Fiskalna politika u Srbiji i NDH
Prehrana u Srbyi i NDH
Materijalni gubici zemlje na kraju rata
XVII. NAVODNI I STVARNI GUBICI STANOVNITVA
Preuveliavale broja rtava
Pretpostavke znanstvenog pristupa istraivanju
ljudskih gubitaka
Razlozi za preuveliavanje broja rtava
Razlozi za preuveliavanje ljudskih i materijalnih
gubitaka
XVIII. KRAJ KOLABORACIONISTIKIH REIMA U JUGOSLAVUI
Posljednji dani oruanih snaga NDH
Propadanje i kraj legionarskih divizija
Kraj slovenskih kolaboracionistikih snaga
Sudbina jednoga dijela Nedievih i etnikih snaga
Zakljuna razmatranja o Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj
Bibliografija
Kazalo
: 7"TTT
743
745
762
773
781
783
790
792
799
805
810
818
826
831
843
845
859
862
867
870
887
925
KARTE I TABLICE
KARTE
1. Podjela Jugoslavije, 1941
68
2. Podjela Slovenye, 1941
98
3. Okupirana Srbija, 1941-1944
200
4. NDH, 1941-1945
268
5. Vjerska izmijeanost stanovnitva Bosne i Hercegovine, 1931. godina.... 536
6. Koncentracioni logori za idove u Jugoslaviji, 1941-1945
651
7. Vane komunikacijske linije u Jugoslaviji u ratnom razdoblju
702
8. Zalihe ruda u Jugoslaviji za vrijeme rata
706
TABLICE
1. Vojni korpusi i divizije Hrvatskih oruanih snaga (konac
prosinca 1944/poetak sijenja 1945)
2. Ubijeni srpski pravoslavni i hrvatski rimokatoliki biskupi i
sveenici, 1941-1945
3. idovi u Jugoslaviji: lanstvo vjerskih zajednica 1939. i 1940. godine,
prema politikim jedinicama utemeljenima u travnju 1941. godine
i podjela prema povijesnim pokrajinama iz 1941. godine
4. idovsko stanovnitvo u Jugoslaviji 1941. i idovski gubici
tijekom rata (1941-1945)
5. Poiljke obojenih metala transportiranih u Trei Reich iz Srbije
i jugoslavenskih podruja koja je anektirala Bugarska
(1942 - kolovoz 1944)
6. Dostavljanje industrijskih proizvoda iz zemalja jugoistone Europe
Vojnom uredu za gospodarstvo i naoruai\je, za lipanj 1941. godine;
za eston\jesene periode, od perioda srpanj - prosinac 1941. godine
do perioda sijeanj - lipanj 1944. godine, i za srpanj 1944. godine
7. Mjeseni trokovi okupacije koje je Srbija plaala Njemakoj,
15. travi\ja 1941 - 30. riyna 1944
8. Cijene na veliko i cijene na malo u Zagrebu, travanj 1941 - prosinac
1944/travanj 1945
9. Procijenjeni i stvarni gubici stanovnitva u Jugoslaviji, 1941-1945,
po republikama i nacionalnostima
510
624
649
674
711
716
747
787
824
PREDGOVOR
Pred vama je drugi svezak moje trosveane studije o ratu i revoluciji u Jugoslaviji od 1941. do 1945. godine. Temelj su mu komplementarne teme okupacije i kolaboracije; pojavljuje se nakon prvog sveska, koji se bavio etnicima,
te prije treeg sveska, koji u posvetiti partizanima (koji nikada nije napisan
- op. ur.). Sve opisane protagoniste i dogaaje obiljeila su tri zajednika imbenika. Prvi, svi dogaaji odvijali su se na jugoslavenskom teritoriju tijekom
Drugoga svjetskog rata. Drugo, sve sile o kojima je rije - i strane i domae protivile su se Jugoslaviji kao zajednikoj dravi junoslavenskih naroda, ili
su, u najmanju ruku, prihvaale njezinu podjelu. Kao to sam naveo i u predgovoru prvome svesku, stav raznih unutarnjopolitikih snaga prema postojanju
jugoslavenske drave posluio mi je i kao temeljni povod za pisanje itave
studije. I tree, ovo to opisujem u ovoj krgizi dogaalo se u sjeni nacistike
Njemake koja je imala prevlast u itavoj jugoistonoj Europi, njome upravljala, titila je i iskoritavala. Faistika Italija bila je jo jedna sastavnica na
vanjskopolitikoj pozornici do kapitulacije u rujnu 1943. godine, kad je u tako
ispranjeni prostor stupila Njemaka i preuzela sva dotadanja talijanska podruja na Balkanu i dio Italije koji jo nije bio u saveznikim rukama.
Okupacija osvajanjem i kolaboracija uz nju, stoljeima je esta pojava u
povijesti svih junoslavenskih naroda. Razlog lei u injenici da su svi mali
u odnosu na susjede, ali i u geopolitikome smjetaju na Balkanskome poluotoku, gdje su se nali na putu irenju velikih carstava, velikih religija, te suprotstavljenih kultura i ideologija. Tako je ondje oduvijek bilo snanih i slabih
sila, pobjednika i pobijeenih, a suradnja u uvjetima okupacije bila je sredstvo
koje je poraenoj strani davalo mogunost da preivi, da se prilagodi, ak i da
se okoristi zadanim okolnostima.
Glavni razlog za kolaboraciju s okupatorom u Jugoslaviji od 1941. do 1945.
nalazi se u nacionalnom i vjerskome sastavu prve jugoslavenske drave nastale 1918. godine, i u nainu vladanja tom dravom u meuratnom razdoblju.
Kako je vienacionalni i vievjerski karakter nove drave bio jedno od njezinih najizrazitijih svojstava (sastojala se, naime, od povijesno zaokruenih
XI

nacionalnih jedinica razliite prolosti i suprotstavljenih vjerskih tradicija,
koje nikad ranije nisu postojale unutar istog politikog sustava), najprikladnije ureenje bilo bi, u njezinu sluaju, federalistiko. No, ne obazirui se
na povyesnu i politiku logiku, Srbi su od poetka vladali kao dominantan
narod. To je meu Hrvatima izazvalo nezadovoljstvo i protivljenje, meu dijelom Makedonaca, koji nisu imali status posebne nacije, probugarske sklonosti, a meu mnogim pripadnicima velikih i malih nacionalnih manjina elju
za ujedinjenjem s matinom zemljom (bila je rije o Albancima, Nijemcima,
Maarima, Rumunjima, Slovacima i Talijanima). Nezadovoljstvo naroda i nacionalnih manjina, povijesno naslijee suprotstavljenih crkava i vjerskih zajednica, te nadmetanje europskih sila koje su se na Balkanu eljele domoi i
teritorija i utjecaja, potkopali su i ono malo postignute politike kohezije. U
takvim su okolnostima suradrya s neprijateljem tijekom kratkotrajnog Travanjskog rata 1941, kao i okupacija koja je uslijedila, bile neizbjene i jednako su
tako neizbjeno poprimile mnogo razliitih oblika i odlika dostojnih prijezira.
Izlaganje u zapoeti kratkim opisom vladajue elite u Jugoslaviji 1918.
godine, te unutarnjopolitikih prilika i politike u meuratnome razdoblju, to
je bilo ishodite velike politike nestabilnosti i uzrok nastanka politike emigracije koja je izvana radila protiv teritorijalnog integriteta zemlje. Potom u
se pozabaviti raspadom drave u travnju 1941. godine, pripajanjem Ili zauzimanjem pojedinih dijelova koji su zavrili pod vlau susjednih zemalja, te pojavom NDH kao i\jemako-talyanskog kvaziprotektorata i njezinom politikom
i praksom, kao i problemom bosanskohercegovakih Muslimana. Nakon toga
govorit u o ulozi Crkve u vrijeme okupacije, razaranju idovske zajednice
u Jugoslaviji, te gospodarskoj eksploataciji koju su sile Osovine, a osobito
Njemaka, provodile na podruju Jugoslavije. Knjigu u zakljuiti raspravom
o ljudskim gubicima u Jugoslaviji, te o sudbini snaga koje su suraivale s
okupatorom.
Okonanjem rata ponovno su uspostavljene granice koje su drave na jugoistoku Europe imale prije 1941. godine, uz nekoliko kasnijih vanih promjena u jugoslavensku korist. No, u meuvremenu je dolo do temeljne politike
promjene: Sovjetski Savez postao je dominantnom supersilom u tom dijelu
svijeta, osim u Grkoj.
Ovdje se u cijelosti ne bavim dvama preostalim vanim pitanjima, iako
su neraskidivo vezani za nazonost osovinskih snaga u Jugoslaviji, kao i za
kolaboracionistike reime: to su ratne vojne operacije i, kao njihov prirodni
dodatak, sustavno provoenje masovnog terora usmjerenog protiv civilnog
stanovnitva. Njima u se cjelovitije pozabaviti u svesku posveenom partizanima. Razlog lei u injenici da su veinu vojnih operacija u Jugoslaviji tijekom rata poduzeli partizani ili su, pak, bile usn\jerene protiv njih, kao i u tome
da se masovni teror u velikoj mjeri primjenjivao protiv partizana i njihovih
Predgovor
simpatizera ili su ga, s druge strane, provodili sami partizani. Ipak, kratko u
opisati vojne operacije kad god se ukae potreba da tako objasnim druge teme
i pitanja. Osim toga, vrlo opirno pisat u i o primjeni masovnog terora kao
elementa politikih programa kolaboracionistikih reima i skupina usmjerenog protiv domaih neprijatelja i suparnika.
Krvavi sukobi izmeu pripadnika razliitih naroda, nacionalnih manjina i
vjerskih skupina u Jugoslaviji, koji su se dogodili u doba rata, esto su vukli
korijene iz antagonizama nastalih jo u dalekoj prolosti. Stoga po potrebi,
radi boljeg razumijevanja ratnih dogaaja, pribjegavam i raspravi o pitai\jima
iz dalje povijesti.
U svemu valja voditi rauna o injenici da u ovom svesku govorim samo
o neprikriveno kolaboracionistikim reimima u razliitim dijelovima zemlje.
Stoga ne govorim o srpskim etnicima generala Drae Mihailovia. Kao to
sam ve naveo u prvome svesku, etnici su u poetku bili skupina koja je
pruala otpor snagama Osovine. No, im su shvatili da partizane vode komunisti, te da su im upravo oni glavni konkurenti za stjecanje vlasti po zavretku
rata, priklonili su se suradnji sa silama Osovine u borbi protiv partizana. Takva
je dvostruka uloga bila jedinstvena za itavo podruje okupirane Europe.
Cilj m i j e u ovoj kryizi predstaviti iroku sliku razvoja i strategija okupacijskih sustava i kolaboracionistikih sila u Jugoslaviji za vrijeme Drugoga svjetskog rata. U tekst sam unio mnotvo pojedinosti, dijelom i zbog potpunosti
prikaza, a dijelom i zbog svjetla kojim obasjavaju glavne dogaaje koje nastojim rekonstruirati i objasniti.
Teme kojima sam se bavio u svesku posveenome etnicima, kao i teme
koje sam namijenio zavrnome svesku o partizanima, ve su barem pedeset
godina predmet intenzivnog prouavanja i pisanja - iako, po meni, na ne posve
primjeren i nedovoljno objektivan nain - i u Jugoslaviji i drugdje. Meutim,
teme koje analizirani u ovome svesku uglavnom su privlaile manje pozornosti
u Jugoslaviji i, uz rijetke iznimke, izrazito malo pozornosti izvan rye. Ako i ima
razlike, onda su dogaaji o kojima je ovdje rije ak i kontroverzniji i nabijeniji
emocijama nego teme izravnije povezane s etnicima i partizanima.
Pritom osobito mislim na injenicu da je u Jugoslaviji vrlo mali broj tekstova posveen gospodarskome doprinosu koji je zemlja dala silama Osovine,
a osobito njemakom ratnome stroju, odnosno nainu na koji su sile Osovine,
za raun svojih ratnih gospodarstava, iskoritavale jugoslavensku dravu. O
tim temama nikad nisu progovorili ni jugoslavenski politiki emigranti. Stoga
sam osjetio potrebu da popunim tu prazninu koliko je god to bilo mogue s
obzirom na okvire ove studije.
Sva povijesna literatura o Drugom svjetskom ratu, i u Jugoslaviji i iz pera
jugoslavenskih politikih emigranata, odraava izrazitu pristranost i, u vezi
s
Pojedinim temama, velike propuste. Izvrstan je primjer masovni teror. Do

poetka osamdesetih godina 20. stoljea u Jugoslaviji se gotovo uope nije
pisalo o partizanskome teroru, iako je mnogo toga bilo objavljeno u vezi s terorom koji su provodili Nijemci, ustae i etnici. Slino tome, hrvatski politiki
emigranti - naklonjeni ustakome pokretu - pisali su vrlo malo o ustakome
teroru, ali vrlo opirno o teroru koji su provodili partizani i etnici. Srpski su
emigranti, pak, pisali iskljuivo o ustakom i partizanskom teroru. Suradnja
raznoraznih domaih skupina s okupacijskim silama jo je jedno osjetljivo
pitanje koje je iznjedrilo izrazito pristrane tekstove. I dok je pisanje s ciljem
zadovoljavanja vlastitih interesa kod raznih stranaka i skupina razumljivo,
takvi tekstovi nimalo ne pomau utvrivanju povijesne istine, nego je samo
iskrivljuju radi nekih drugih, prikrivenih ciljeva.
Kao glavni izvori informacija posluili su mi zarobljavanjem steeni njemaki
i talijanski ratni dokumenti dostupni na mikrofilmovima, objavljene zbirke jugoslavenskih, njemakih i talijanskih dokumenata, te neobjavljeni jugoslavenski, britanski, ameriki i njemaki ratni dokumenti dostupni u raznim zbirkama
i arhivima u Jugoslaviji, Velikoj Britaniji, Sjedinjenim Amerikim Dravama i
Njemakoj. Zahvalan sam na pomoi s fotokopiranim i na mikrofilmove presnimljenim dokumentima do kojih sam doao zahvaljujui sljedeim ustanovama:
United States National Archive u Washingtonu, Hoover Institution Archives
pri kalifornijskome sveuilitu Stanford, londonski Public Records Office, Bundesarchiv-Militrsarchiv u Freiburgu im Breisgauu, i Bundesarchiv u Koblenzu, u Njemakoj, te arhivu Vojnoistorijskog instituta u Beogradu, Nacionalnoj i
sveuilinoj knjinici u Zagrebu, Institutu za historiju radnikog pokreta u Zagrebu (danas Hrvatski institut za povijest; arhiv je u meuvremenu preseljen
u Hrvatski dravni arhiv u Zagrebu - op. ur.) i Institutu za historiju radnikog
pokreta Slovenije u Ljubljani. Sva moja nastojanja da doem do dodatne dokumentacije u Vatikanu i unutar redova hijerarhije Rimokatolike crkve u Jugoslaviji, izvan okvira onoga to su te institucije ve objavile i iz pera autora koji
su s njima povezani osobitim vezama, nisu urodila plodom.
Prouavatelji njemake strane prie o Drugom svjetskom ratu itekako
su svjesni velikih praznina u njemakoj ratnoj dokumentaciji, osobito meu
dokumentima koji se odnose na posljednjih est do osam mjeseci sukoba.
Njemake su vojne vlasti izdale naredbe za unitenje velikog broja povjerljivih
dokumenata i dosjea jo u rujnu 1944, zbog ega je vrlo teko naii na vane
njemake dokumente nastale nakon 31. sijenja 1945. godine. Jedini njemaki
dokumenti do kojih sam uspio doi, a koji se odnose na razdoblje od sijenja
do svibnja 1945. na jugoistoku Europe, pohranjeni su u arhivu Vojnoistorijskog
instituta u Beogradu ili u Institutu za historiju radnikog pokreta Slovenije u
Ljubljani. S druge strane, jugoslavenski i britanski dokumenti o djelovanju na
podruju jugoistone i sredinje Europe u tom razdoblju i tijekom prvih nekoliko n\jeseci nakon rata dostupni su u velikome broju. Dokumenti o pojedinim
Predgovor
osjetljivim problemima, a osobito jugoslavenski dokumenti o masovnim likvidacijama pripadnika kolaboracionistikih snaga koje su komunisti uhvatili
potkraj rata jo nisu dostupni javnosti. Dio njih je, navodno, i uniten.
Velike praznine postoje i medu dokumentima NDH, osobito onima koji se
odnose na ustaki pokret i ustaku vlast. Visoki dunosnik Katolike crkve u
Zagrebu rekao mi je u srpnju 1967. godine da je tijekom dva-tri tjedna prije
nego to je ustaka vlada poetkom svibnja 1945. pobjegla iz Zagreba, itav
grad vonjao po spaljenom papiru. Ne samo uredi vladinih sluba i Ustakog
pokreta, nego i Kaptol (sjedite nadbiskupije)... svi su spaljivali dokumente.
Prema iskazu jednog svjedoka, velik dio dokumentacije Glavnog stoera koji
je u Austriju prenijela ustaka vlada u bijegu, spaljen je kad su se ustake
snage morale predati partizanima.
Budui da se priblino polovica ovog sveska bavi NDH, nastojao sam se
upoznati sa svim ratnim i poratnim tekstovima o politikim i vojnim elnicima
te drave koji su po zavretku rata pobjegli na Zapad. Naalost, tek su rijetki
medu potonjima smatrali da su duni iznijeti prikaz svojih ratnih aktivnosti
ih na razmjerno realistian i objektivan nain predstaviti dosege i temeljnu
politiku te drave. Tekstove tih pojedinaca, u pravilu napisane radi ostvarenja
osobnih ciljeva, spomenut u gdje bude prikladno. Svi ti nekadanji ustaki
velikodostojnici i generali, kao i deseci nekadai\jih ustakih i proustakih
sveenika i frankovakih intelektualaca koji su u zavrnim fazama rata pobjegli na Zapad, smatraju, kako se ini, d a j e tim bolje to se manje pie o NDH
i ustakome pokretu. No i oni su, ipak, opirno pisali o jednoj temi: o kraju
ustake drave u svibnju 1945. godine, uz popratnu predaju ustakih snaga i
prognanika partizanima i njihovoj kasnijoj likvidaciji.
Iako je kao glavni temelj ovog djela posluila moja osobna zbirka izvornih
materijala koje sam skupljao tijekom vie od pet desetljea, u velikoj mjeri
sluio sam se i zbirkama u Hoover Institution i Green Library pri sveuilitu
Stanford, te zbirkama u knjinicama sveuilita S a n Francisco State i
sveuilita California u Berkeleyju. Ovim putem izraavam najiskreniju zahvalnost osoblju tih ustanova. Zahvaljujem i onim osobnim prijateljima i kolegama u ovoj zemlji i u inozemstvu koji su mi pomogli s pribavljanjem rijetke
literature i dokumentacije iz svojih osobnih zbirki.
Dio informacija preuzeo sam iz razgovora i prepiske s pojedincima u Jugoslaviji, Velikoj Britaniji, Sjedinjenim Amerikim Dravama, Argentini i Australiji. Kad god mi se prua mogunost, te izvore i navodim u tekstu. I onima koje
spominjem i onima koji vie vole ostati anonimnima, ovom prilikom izraavam
iskrenu zahvalnost.
Niz mojih prijatelja proitao je dijelove ili itav rukopis u razliitim fazama njegova nastanka, te mi iznio konstruktivne opaske i prijedloge. Rije je o
sljedeim pojedincima: profesoru Ivi Bancu sa sveuilita Yale, pokojnom profe-

soru Robertu F. Byrnesu sa sveuilita Indiana, pokojnome pukovniku Vojmiru
Kljakoviu iz beogradskog Vojnoistorijskog instituta, profesoru Barii Krekiu
sa sveuilita California u Los Angelesu, te pokojnome dr. Anti Smithu Paveliu,
pripadniku jugoslavenskog diplomatskog zbora prije 1945. godine. Njihove su
preporuke u velikoj mjeri poboljale moj rad, te se svima najiskrenije zahvaljujem. Velike koristi imao sam i od opaski Phyllis Auty, pokojnog Joze Bajurina,
Duana Bibera, Duana Bilandia, Ljube Bobana, F. W. Deakina, Tone Ferenca,
pokojnih Ivana i Fikrete Jeli-Buti, Svetohka Lazarevia, Ive Periina, Stanislava Rapoteca, pokojnog Bojana Ribnikara, Vladimira Stipetia i Ive Vuevia
Ipak, za zavrni tekst osobno snosim punu odgovornost.
Urednike zahvate na tekstu uglavnom je izvodila Shirley Taylor, uz
odreenu pomo moje keri Nede Ann. Daktilografske poslove obavila
je Mary H. Johnson. Svima njima izraavam iskrenu zahvalnost. Takoer
zahvaljujem Stanford University Pressu i bivem pomoniku ravnatelja te
kue, te uredniku, J. G. Bellu, koji mi je tijekom rada na itavom projektu
pomagao strunim urednikim iskustvom.
Zahvaljujem ustanovama American Council of Learned Societies i Social
Science Research Council koje su pomogle s pokrivanjem trokova u zavrnim
fazama rada na ovome svesku.
Na opoj potpori i razumijevanju zahvaljujem itavoj obitelji, ali osobito
supruzi Nedi.
Jozo Tomasevich
Dodatak Predgovoru
Moj otac, Jozo Tomasevich, umro je 15. listopada 1994. godine, kada je
ovaj rukopis bio gotovo posve dovren. Ja sam ga u meuvremenu unijela u
raunalo, izbrusila zavrne verzije posljednjih triju poglavlja, te uredila itav
tekst, kako bi bio stilistiki dosljedan i laki za itanje. Tekst je u cijelosti
njegov. Ja sam dodala najvie reenicu-dvije, elei olakati prijelaze izmeu
pojedinih dijelova.
Zahvaljujem Norrisu Popeu, ravnatelju Stanford University Pressa, koji je
podupirao moja nastojanja da objavim rukopis. Zahvaljujem i pokojnom profesoru Robertu F. Byrnesu iz Indiane koji me u tome bez prestanka podravao
i pomagao mi. I na koncu: moja je majka osigurala novana sredstva i radni
prostor za dovrenje ovog projekta, a bez toga i njezine ljubavi i potpore, kao i
predanosti itavome pothvatu, posao ne bi bilo mogue dovriti.
Neda A. Tomasevich
srpanj 2000.
UZ HRVATSKO IZDANJE
Odluujui se za objavljivanje kapitalnog djela Joze Tomasevicha u Hrvatskoj,

izdavai EPH i Novi liber zamolili su za miljenje prof. dr. Ivu Banca, profesora povijesti na amerikom sveuilitu Yale, koji je bio i recenzent prvog
amerikog izdanja ove knjige. Prof. dr. Ivo Banac svesrdno je preporuio objavljivanje hrvatskog prijevoda i napisao:
Knjiga Rat i revolucija u Jugoslaviji: okupacija i kolaboracija, 19411945. pokojnog prof. Joze Tomasevicha (Tomaevia) nesumnjivo je najbolji
do sad objavljen znanstveni rad na temu osovinskih okupacijskih sustava i
domae kolaboracije za Drugoga svjetskog rata. Ovo djelo od preko 900
tiskanih stranica je do te n\jere impozantno, da ga je teko posebno hvaliti.
Ono predstavlja golemi intelektualni i istraivaki napor u kojemu je ugraen
viegodinji trud ovog izuzetnog znanstvenika, po formaciji ekonomiste, ali
u prvom redu znatieljnog i visprenog historiografa. Ono je povrh toga u prvom redu arhivsko djelo, u kojemu su maksimalno koritena njemaka vrela.
Zato predstavlja pravi odgovor na niz dilema o kojima se jo uvijek preesto
raspravlja bez utemeljenja u gradivu.
Autor ralanjuje okupacijske sustave u svim njihovim sastojnicama, od
podjele Kraljevine Jugoslavije preko u s p o s t a v l j a l a njemake i talijanske
dominacije nad dijelovima Slovenije, Hrvatske i Crne Gore, uvoenja posebnih okupacijskih sustava u dijelovima pod kontrolom Maarske, Bugarske i
marionetske Albanije, te uspostave marionetskih reima u Srbiji i Hrvatskoj. Najdetaljnije je tretirana povijest NDH u svim aspektima, od utjecaja i
djelokruga Talijana i Nijemaca do raznih unutarnjih problema, dravnog terora, vojne politike, te odnosa prema bosanskim Muslimanima, kranskim crkvama i idovskoj zajednici. Posebno su rasvijetljena pitanja progona idova,
osovinske gospodarske eksploatacije biveg jugoslavenskog prostora, te kontroverzno pitanje ratnih ljudskih gubitaka i zavrne faze likvidacije okupatorskih i kolaboracionistikih struktura.
Tomasevichevo djelo ostavlja vrlo malo prostora domiljanju oko otv\m

vorenih pitanja kolaboracije i osovinske politike. U tom smislu ova ki\jiga
stoji kao samostalno ostvarenje, premda je zamiljena kao drugi dio trilogije,
od koje je prvi dio, o etnicima, ve objavljen u ondanjoj Jugoslaviji, vrlo
brzo nakon pojave izvornog amerikog izdanja (Zagreb, Liber, 1979). Trei
dio, o partizanima, ostao je nedovren u autorovoj ostavtini. Ipak, upravo
radi autorova unaprijed zacrtana plana, ovdje postoji iri kontekst koji govori
0 posebnim razlozima zato je okupatorski sustav nuno doivio krah. Knjiga
je popraena bogatom i referentnom bibliografijom. Gotovo da nema znaajnijeg djela o ovim pitanjima koje nije ugraeno u Tomasevichevo loginu, jasnu
1 vrlo detaljnu naraciju.
Knjiga profesora Tomasevicha rijedak je primjer krajnjih dometa znanstvene historiografije. Ova mudra, staloena, ali ujedno dramatina knjiga,
ostat e zadugo bez stvarnog rivala. Zato je izuzetno vano da hrvatska italaka publika, kao i ona susjednih zemalja, doe do prijevoda ove sjajne
knjige. Ne mogu je dovoljno preporuiti, premda ne tvrdim da podravam svako tumaenje i svaki naglasak."
Ivo B a n a c
KRATICE ZA NAJEE IZVORE
Brzopisni z a p i s n i c i
Brzopisni z a p i s n i c i Prvog z a s j e d a n j a Hrvatskog

dravnog sabora u NDH godine 1942., Zagreb,
1942.
DGFP
Sjedinjene Amerike Drave, Ministarstvo vanjskih

poslova (State Department): Documents on Germ a n Foreign Policy, 1918-1945., Serija D, svesci
11-13. Washington, D. C., 1960-64.
Dokumenti o
protunarodnom r a d u
Horvat, Joa i Zdenko tambuk (ur.): Dokumenti

o p r o t u n a r o d n o m r a d u i zloinima jednog dijela
katolikog klera, Zagreb, 1946.
F. O.
Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne

Irske, Foreign Office (Ministarstvo vanjskih poslova).
Greueltaten
Ministarstvo vanjskih poslova NDH: Greueltaten

u n d Verwstungen der A u f r h r e r im Unabhngigen Staate Kroatien in den ersten Lebensmonaten des kroatischen Nationalstaates, Zagreb, lipanj 1942.
Hronologija 1941-1945.
Hronologija oslobodilake borbe n a r o d a Jugoslavije, 1941-1945., Beograd, 1964.
Kriegslagebuch
Njemaka, Wehrmacht, Oberkommando: Kriegstagebuch des Oberkommandos der Wehrmacht

(Wehrmachtfhrungsstab), 1940-1945., 4 sveska
u 7 dijelova, Frankfurt na Majni, 1961-65.

Micr., Roll, Fr.
United States, National Archives, microfilm, rola,

frame (okvir).
Naprijed 1943.
Dokumenti historije Komunistike p a r t i j e Hrvatske, 3. svezak, I. knjiga, Naprijed, 1943, drugo

izdai\je: Zagreb, 1951.
Narodnoosvobodilna
vojna
Narodnoosvobodilna vojna na Slovenskem, 19411945., Zdravko Klanjek (ur.), II. izdanje, Ljubljana, 1977.
Neuhausen I"
United States, National Archives, Micr. No. T-120,

Roll 5796. Bericht des Generalbevollmchtigen
fr die Wirtschaft in Serbien ber die Zeit von
Mitte April bis Ende Juli 1941."
Neuhausen II"

Roll 69. Zweiter Gesamtbericht des Generalbevollmchtigen fr die Wirtschaft in Serbien, Juli
1942."
Neuhausen III"

Roll 260, Frs. 320-417. Die Wirtschaftslage im
Bereich des Kommandierenden Generals und Befehlshabers in Serbien" [16. Mrz 1944.].
Proces proti R u p n i k u
Proces p r o t i vojnim zloincem in izdajalcem

Rupniku, Rsenerju, Romanu, Kreku, Vizjaku
in Hacinu, Ljubljana, 1946.
Proleter
Proleter: organ Centralnog komiteta Komunistike p a r t i j e Jugoslavije, 1929-1942., reprint, Beograd, 1968.
Quellen
Ferenc, Tone (ur.): Quellen z u r nationalsozialistischen Entnationalisierungspolitik in Slowenien, 1941-1945., Maribor, 1980.
i
RG
United States, National Archives, Record Group.
Kratice za najee izvore

Das Schiksal der
Deutschen in
Jugoslawien
Dokumentation der Verleihung der Deutschen

a u s Ost-Mitteleuropa, 5. svezak, D a s Schiksal der
Deutschen in Jugoslawien, Dsseldorf, 1961.
Suenje... Stepincu
Stani, Milan (ur.): Suenje Lisaku, Stepincu,

alicu i d r u i n i , ustako-kriarskim zloincima
i n j i h o v i m pomagaima, Zagreb, 1946.
W.O.
Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne

Irske, War Office (Ministarstvo rata)
A VII
Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Beograd
fond
fond
fond
fond
fond
NDH
neprijatelj
Nijemci
NOP
Nedi
dokumenti Nezavisne Drave Hrvatske

dokumenti neprijateljskih jedinica
njemaki dokumenti
dokumenti Narodnooslobodilakog pokreta
dokumenti Nedieve vlade
ZAVNOH dokumenti
1943 [1944]
Zemaljsko antifaistiko vijee narodnog osloboenja Hrvatske: Zbornik dokumenata, 1943, Zagreb, 1964, Zbornik dokumenata, 1944, Zagreb,
1970.
Zbornik DNOR
Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilakom r a t u jugoslavenskih naroda, 15 svezaka u dosad vie od 173 knjige, Beograd, 1949-1986.
Zbornik zakona i
naredaba NDH,
1941. [1942, 1943, 1944]
Zbornik zakona i naredaba NDH, 1941, Zagreb,

1942; 1942, 2 sveska, konsekutivno obrojani,
Zagreb, 1942; 1943, Zagreb, 1943; 1944, Zagreb,
1944.
I.
J u g o s l a v i j a
d v a
i z m e u
r a t a
POVIJESNI OKVIR
Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, koja je 1929. ponijela naziv Jugoslavija,

nastala je 1. prosinca 1918. godine. Na taj nain ujedinjeni su Kraljevina Srbija, koja se nekoliko dana ranije bila udruila s Kraljevinom Makedonijom, i
n\jesec dana stara Drava Slovenaca, Hrvata i Srba, iji su stanovnici dotada
bili dio Austro-Ugarske Monarhije. Nova kraljevina obuhvatila je pripadnike
pet naroda: Srbe, Hrvate, Slovence, Makedonce i Crnogorce. Makedonci i Crnogorci u novoj dravi nisu imali status zasebne nacije, nego su smatrani dijelom srpskog nacionalnog korpusa. Spomenutih pet naroda ivjelo je u est
povijesno definiranih i susjednih teritorijalnih jedinica: Srbiji, Hrvatskoj i Slavoniji (Banskoj Hrvatskoj), Dalmaciji, Crnoj Gori, BiH, te Makedoniji, ali i u
dvama podrujima koja u povijesnome smislu nisu imala jasno odreene granice, Sloveniji i Vojvodini. Sva navedena podruja i njihovi stanovnici imali su
bitno razliitu povijest i dotada nisu ivjeli u zajednikoj dravi. Osim toga, uz
iznimku Srbije i Slovenije, stanovnitvo je bilo mjeovito, i po nacionalnosti i
po vjeroispovijesti.
Osim tih pet naroda, u novoj je dravi ivjelo i mnogo nacionalnih manjina.
Meu njima su po brojnosti najutjecajniji bih Nijemci, Maari, Albanci i Turci.
U neto manjem broju bilo je i Talijana, Rumunja, Roma i Rusina (Rutena),
kao i pripadnika jo nekoliko manjina. S druge strane, gotovo pola milijuna
Hrvata i Slovenaca ivjelo je na teritoriju koji je nakon 1918. pripao Italiji,
dok je mala slovenska manjina ivjela u dijelu Koruke koji je ostao pod austrijskom vlau. Nova je drava bila i multikonfesionalna. Srbi, Crnogorci i
Makedonci pripadali su pravoslavnoj vjeroispovijesti, dok su Hrvati, Slovenci,
veina Nijemaca i Maara bili katolici. Vie od treine stanovnika BiH inili
su muslimani junoslavenskog podrijetla, dok su muslimani na Kosovu bili
Albanci, a muslimani u Makedoniji ih Albanci ih Turci. Razliite geografske
cjeline novoga kraljevstva usto su se znatno razlikovale i po gospodarskom i
obrazovnom razvoju, a za itavu se cjelinu moe rei da je u gospodarskome
smislu bila vrlo sloen prin\jer sindroma Sjever - Jug.
Nova jugoslavenska drava izrasla je na ruevinama dvaju vienacionalnih

Carstava, Osmanskog i Habsburkog. Nakon dugotrajnog razdoblja slabljenja,
Osmansko Carstvo imalo je 1912. godine tek maleno uporite na istoku Balkana, ali je Austro-Ugarska Monarhija ostavljala dojam o velikoj snazi, odluna
u nakani da se iri na jug, prema Solunu. Dva dominantna naroda u Monarhiji,
Austrijanci i Maari, esto su provodili politiku koja se uope nije obazirala na
legitimne interese drugih naroda, koji su u velikoj mjeri i na mnogo razliitih
naina bili rtve diskriminacije na politikom, gospodarskom i kulturnome
planu. Kako su se jo od doba napoleonskih ratova i tim prostorima irile ideje
povezane s jaanjem nacionalne svijesti i demokratizacijom, protivljenje Hrvata, eha, Poljaka, Rumunja, Srba, Slovaka i Slovenaca zbog podinjenoga
poloaja unutar Monarhije s vremenom je, malo-pomalo, poelo potkopavati
same temelje drave. Do toga je dolo unato injenici da su pojedine skupine unutar svih navedenih naroda, poput vladinih dunosnika i slubenika,
profesionalnih vojnika, te dijela buroazije, i dalje bili vrsto odani Monarhiji.
Uvoenjem ravnopravnosti u odnose meu dvama dominantnim narodima
Habsburke Monarhije (1867) rijeen je velik dio sporova izmeu Austrije i
Maarske, no poloaj ostalih naroda u dvama dijelovima Monarhije pritom se
nije bitnije poboljao. ak i nakon to su Maarska i Hrvatska 1868. zakljuile
vlastiti sporazum, brojni problemi nisu bili rijeeni.
U drugoj etvrtini 19. stoljea, u znak prosvjeda, ali i obrane od germanizacije i, kasnije, maarizacije, meu Hrvatima se javlja i iri Ilirski pokret.
U poetku je to bio dio hrvatskog nacionalnog preporoda, tj. kulturne identifikacije i jaanja nacionalne svijesti meu Hrvatima. Ilirski pokret kasnije je
posluio kao temelj jugoslavenstvu, iji su sljedbenici zagovarali zajedniku
dravu svih Junih Slavena: Hrvata, Srba i Slovenaca koji su ivjeli u granicama Austro-Ugarske, kao i Srba u Srbiji, Crnogoraca u Crnoj Gori, a prema
nekim zagovornicima ekstremnih stavova, ak i Bugara. U takvoj dravi, u
kojoj ne bi bilo dominacije stranaca, svi Juni Slaveni uivali bi punu slobodu
i ravnopravnost.
No i drugi su narodi imali druge planove za ujedinjenje j ^ n i h Slavena.
Godine 1844. srpski ministar Ilija Garaanin objavio je Naertanije, prijedlog
za stvaranje junoslavenske drave pod vodstvom i dominacijom Srbije. 1 Srpski etnograf i leksikograf iz 19. stoljea, Vuk Stefanovi Karadi, podrao je
takav pristup tvrdei da su svi Hrvati koji govore tokavskim narjejem - a
radilo se o veini - zapravo Srbi.
Kao reakcija i na ilirstvo i kasnije jugoslavenstvo i velikosrpstvo, ali i na
'nesmiljeni austrijski apsolutizam pedesetih godina 19. stoljea, isto hrvatstvo
u Hrvatskoj se pojavilo pedesetih i ezdesetih godina 19. stoljea. Zaetnik je
bio razoarani bivi ilirac Ante Starevi, teolog i filozof koji je djelovao i kao
spisatelj, novinar, politiar i politiki ideolog. Starevieva ideologija imala je
dvije temeljne zasade: jedna je odredivala naziv i geografske razn\jere hrvat-
Jugoslavija izmeu dva rata.

skog naroda, a druga politiki sadraj kojem je teio. Prije svega, kad je bila rije o njegovu narodu, odbacio je sve ostale nazive i odrednice, poput Iliraca"
i Jugoslavena", ustrajui na nazivu Hrvati". Ne obazirui se ni na povijesne,
ni na politike injenice, tvrdio je i da postoje tek dva junoslavenska naroda,
Bugari i Hrvati. Po njemu je Hrvatska obuhvaala podruje od Alpa na sjeveru,
do Makedonije i Bugarske na jugu. Slovence je nazivao Alpskim Hrvatima, a
Srbe jednostavno proglasio Hrvatima. Stoga su poetkom 20. stoljea pojedini
autori, meu njima i srpski knjievni kritiar Jovan Skerli, tvrdili d a j e pod
krinkom hrvatstva Starevi zapravo zagovarao ideologiju jugoslavenstva.
Starevi je zatim tvrdio d a j e Hrvatska samo u personalnoj uniji s Austrijom,
a budui da taj savez ne pogoduje hrvatskim nacionalnim interesima, Hrvatska treba postati slobodnom i neovisnom. Stoga se estoko protivio i Austriji i Habsburgovcima, ali i Maarima, iako nikada nije zagovarao prin\jenu
sile protiv postojeeg poretka. Pozive na stjecanje neovisnosti temeljio je na
hrvatskom dravnom pravu, o kojem, prin\jerice, svjedoe i injenice poput
izbora austrijskog nadvojvode Ferdinanda za hrvatskog kralja 1527. godine.
Hrvatsko je dravotvorno pravo samo jedno i pripada hrvatskome narodu.
Ta je ideja prerasla u sredinju toku njegove cjelokupne ideologije, kao i
politike stranke koju je utemeljio, Hrvatske stranke prava. tovie, t a j e ideja
i nakon Starevia postala sredinjim elementom svih hrvatskih nacionalnih
ideologija.
U polemikama koje je vodio pedesetih godina 19. stoljea, Starevi je
skovao i dvosmislen pojam Slavosrba", od latinskih rijei sclavus" i servus" - kojim je oznaio pojedince pripravne da na tetu vlastitog naroda slue
stranim vladarima. Njime je poastio" i neke poznate Hrvate, poput Ljudevita
Gaja, a kasnije i biskupa Strossmayera i bana Ivana Maurania, kao i neke
Srbe. Njegovi gorljivi protusrpski nastrojeni sljedbenici kasnije su znaei\je
izraza proirili i na itav srpski narod, iako su prema Stareviu, Srbi zapravo
bili Hrvati.2
Unato mnogobrojnim pretjerivanjima, nedosljednostima i tekim injeninim pogrekama, Starevi je bio daleko najvaniji politiki mislilac i
ideolog u Hrvatskoj u drugoj polovici 19. stoljea, te je vie od ikoga pridonio podizanju nacionalne svijesti u suvremenoj hrvatskoj dravi. I dan-danas
snano utjee na hrvatske nacionaliste.
Potkraj Starevieva ivota (1896) dolo je do raskola u Stranci prava.
Njezin glavni izdanak, ista stranka prava, na yem je elu do 1911. bio Josip
Frank, idov roen i krten u Hrvatskoj, koji je, meutim, do kraja ivota bolje
govorio njemaki negoli hrvatski, posve je odbacio Starevieve protuaustrijske i protumaarske stavove, te se pretvorio u produenu ruku austrijske i
povremeno maarske protuhrvatske politike. Austrijanci i Maari u Hrvatskoj
su se drali politike podijeli pa vladaj", nastojei meu sobom podijeliti Hr-

vate, a osobito Hrvate i hrvatske Srbe, u emu im je pomagao Frank. Njegova
je stranka s vremenom postala ekstremno protusrpskom i protiyugoslavenskom. 3 Na hrvatskoj su se politikoj sceni Frankovi sljedbenici, frankovci,
estoko protivili svakoj suradnji sa Srbima, pa tako i svakoj zajednikoj dravi
Junih Slavena. Njihov naziv i ideologija odrali su se do Drugoga svjetskog
rata, kad su ih malo-pomalo zamijenili ustae, njihovi istinski nasljednici u
smislu protusrpske i protvyugoslavenske ideologije.
No unato postojanju izriito srpske i izriito hrvatske nacionalistike
ideologije, ideja o iroj, istinski ravnopravnoj jugoslavenskoj dravi uspjela
se odrati, pa i dodatno iriti. Nju su podrale razne politike organizacije u
junoslavenskim dijelovima Austro-Ugarske Monarhije, osobito na poetku
20. stoljea. I u Srbiji su razne politike stranke i skupine, kao i tegna drutva
kojima su dominirali oficiri, zagovarale i djelovale s ciljem stvaranja zajednike jugoslavenske drave, premda svesrpskog karaktera. U BiH u tome se
osobito isticala organizacija Mlada Bosna, koju je tvorila uglavnom srpska, ali
dijelom i hrvatska, te muslimanska omladina. Osim ostalih naina djelovanja,
ta je organizacija prigrlila i terorizam. Zahvaljujui uspjehu srpskih snaga u
balkanskim ratovima 1912-1913, ugled Srbije meu mnogim Hrvatima, a osobito meu Srbima u Habsburkoj Monarhiji uvelike je porastao. Srbija je tako
preuzela ulogu jugoslavenskog Pijemonta, odnosno najjae sile koja se zalae
za ujedinjenje svih Junih Slavena u jedinstvenu dravu.
Vlast Habsburke Monarhije bila je svjesna tih tenji na svome teritoriju, ali
i u Srbiji. Pojedini su dunosnici u Austriji, Maarskoj, a osobito u Hrvatskoj,
razmiljali o preureenju Monarhije, zahvaljujui kojoj bi junoslavenska podruja inila trei entitet, ravnopravan Austriji i Maarskoj. No drave, a osobito
dugogodinja carstva, ne ulaze u duboke organizacijske promjene, osim kad ih
na to natjera kakva velika kriza. Tako je Monarhija nastavila funkcionirati kao
i dotada, ne obazirui se na opravdane tenje nezadovoljnih naroda. S druge
strane, projugoslavenski orijentirane nacionalistike snage u junoslavenskim
podrujima Austro-Ugarske Monarhije i velikosrpske nacionalistike snage u
Srbiji, ustrajno su jaale.
elei to uvjerljivije promicati junoslavensko jedinstvo, pripadnici Mlade
Bosne, uz pomo tajnih drutava koja su inili oficiri iz Srbije, u Sarajevu su 28.
lipnja 1914. izvrili atentat na austrougarskog prijestolonasljednika, nadvojvodu Franju Ferdinanda. Austro-Ugarskoj se, zahvaljujui izvrenom atentatu,
pruila prilika koju je dugo oekivala. Budui da Srbija nije bezuvjetno prihvatila poniavajui ultimatum, Austro-Ugarska joj je objavila rat. Austrougarske
vlasti smatrale su da se uputaju tek u kratkotrajnu odmazdu, no taj je potez
u sukob ubrzo uvukao i ostale europske sile, te prerastao u Prvi svjetski rat.
Meutim, Srbija je od samog poetka sukob promatrala u drukijim okvirima.
Srbijanska vlada, koja se vie nije mogla odrati u Beogradu, te se privremeno
Jugoslavija izmeu dva rata

preselila u Ni, podnijela je 7. prosinca 1914. Narodnoj skuptini deklaraciju
u kojoj je ustvrdila da kraljevska vlada svojom najvanijom, i u ovim sudbonosnim trenucima jedinom, zadaom smatra osigurati uspjeno okonanje tog
velikog rata, koji je od trenutka kad je poeo postao i borbom za osloboenje
i iyedinjei\je nae podjarmljene brae Srba, Hrvata i Slovenaca". Parlament je
deklaraciju prihvatio s velikim oduevljenjem. 4
Tijekom Prvoga svjetskog rata mnogobrojni politiari, te istaknuti un\jetnici i znanstvenici iz redova nezadovoljnih naroda Habsburke Monarhije
koji su boravili u inozemstvu organizirali su politike odbore u saveznikim
zemljama. Ti su se odbori posvetili, prvo, propagandi i lobiranju protiv Austro-Ugarske, te osloboenju svojih naroda, i, drugo, organiziranju dobrovoljakih jedinica sastavljenih od ratnih zarobljenika iz Austro-Ugarske u Rusiji i
Italiji, te od iseljenika, jedinica koje su se trebale boriti protiv Centralnih sila.
Tako su, slino odborima koje su utemeljili predstavnici eha, Slovaka i Poljaka, i predstavnici Hrvata, Srba i Slovenaca s podruja Monarhije 30. travnja
1915. osnovali Jugoslavenski odbor pod vodstvom Ante Trumbia, hrvatskog
politiara iz Dalmacije. Odbor je primao i financijsku i politiku pomo srbijanske vlade, te je aktivno mobilizirao javno mnijenje u Velikoj Britaniji,
Francuskoj, carskoj Rusiji, te Sjedinjenim Amerikim Dravama, zagovarajui
stvaranje zajednike junoslavenske drave po zavretku rata. U inozemstvu
je mobilizirao potporu mnogobrojnih emigranata iz junoslavenskih dijelova
Austro-Ugarske Monarhije. Dvadesetog srpnja 1917. Jugoslavenski odbor i srbijanska vlada, u to vrijeme u izgnanstvu na grkom otoku Krfu, objavili su
Krfsku deklaraciju, izjavu o zajednikim politikim ciljevima ija je osnovna
svrha bila utemeljenje ujedinjene drave pod vlau dinastije Karaorevia,
drave koja bi obuhvatila sve junoslavenske narode osim Bugara. 5
I dok je Srbija s velikim mukama nastojala ostvariti maksimalne ratne
ciljeve postavljene u Nikoj deklaraciji iz prosinca 1914. godine, a Jugoslavenski odbor lobirao u diplomatskim krugovima sila Antante na stvaranju junoslavenske drave po okonanju rata - i jedni i drugi djelovah su pod pretpostavkom da e Austro-Ugarska doivjeti poraz, te se raspasti - politiari u
Hrvatskom saboru i dalje su bili posve odani Habsburkoj Monarhiji. Vei dio
rata bili su uvjereni da e se Monarhija odrati i iz rata izii kao pobjednik.
Takve stavove podupirala je injenica da savezniki ciljevi, barem u prvoj fazi
rata, nije bilo unitenje Austro-Ugarske kao drave. U drugoj polovici 1917. dio
oporbenih glasova poeo je navoditi kako e po zavretku rata trebati provesti
reviziju ustavnog ustroja Monarhije, postaviti je na trojne temelje, ih barem
revidirati Hrvatsko-ugarsku nagodbu iz 1868. godine. Ubrzo zatim pojavili su
se i prvi pozivi Slovencima, Hrvatima i Srbima s podruja Monarhije da oforme vlastitu neovisnu dravu. Kad je ve postalo jasnije da e doi do raspada
Monarhije, takvi su pozivi postali jo izraeniji, stjeui sve vie pristaa. 6

Ta postupna evolucija u stavovima zastupnika Hrvatskog sabora bila je
tijesno povezana s pogoravanjem vojnog poloaja Centralnih sila, osobito Austro-Ugarske. Ve siti ratovanja i pod utjecajem domae i strane antimonarhijske propagande, a potom i revolucionarnih ideja koje su dopirale iz
Rusije, austrougarski vojnici koji su pripadali junoslavenskim nacijama poeli su masovno dezertirati i na ruskoj i na talijanskoj fronti. Tijekom posljednjih mjeseci rata zabiljeeni su mnogi sluajevi masovnog dezerterstva i formiranja zelenog kadra", kao i brojni primjeri vojnika koji su se nakon redovnog
dopusta odbili vratiti u jedinice. Zajedno sa sve izraenijim antimonarhijskim
raspoloenjem i politikom aktivnou medu pripadnicima neaustrijskih i
nemaarskih naroda u Habsburkoj Monarhiji, te su pojave ustrajno slabjele
sposobnost Monarhije za uspjeno ratovanje. Na drugoj strani, saveznike su
zemlje uspjele mobilizirati znatan broj ratnih zarobljenika iz Austro-Ugarske
koji su poeli pomagati u borbi protiv Centralnih sila.7
Potkraj rata politiki predstavnici raznih slavenskih naroda u sklopu
Habsburke Monarhije oformili su narodna vijea radi artikuliranja politikih
ciljeva. Skupina hrvatskih, srpskih i slovenskih politiara iz junoslavenskih
dijelova Austro-Ugarske u Zagrebu je 2-3. oiljka 1918. prihvatila rezoluciju
kojom se pozivalo na koncentraciju politikih stranaka i skupina koje se zalau za naela nacionalnog jedinstva i samoodreenja i utemeljenja neovisne,
demokratski ureene drave Slovenaca, Hrvata i Srba. Ve ujesen, oekujui
neizbjenu propast Monarhije i povodei se za primjerom eha, Slovaka i
Poljaka, predstavnici junoslavenskih politikih stranaka i skupina utemeljili
su 5-6. listopada 1918. godine, u Zagrebu, Narodno vijee Slovenaca, Hrvata i
Srba, tijelo koje se zalagalo za identine ciljeve artikulirane na skupu u oujku. Najvea politika skupina u Hrvatskoj i Slavoniji, Hrvatsko-srpska koalicija, koja je imala veinu u Hrvatskome saboru, pristupila je Narodnom vijeu
11. listopada i u njemu takoer stekla veinu. Austrougarski car Karlo objavio
je 16. listopada 1918. kako e svi narodi u Monarhiji imati mogunost ostvarenja politikih ciljeva unutar same Monarhije, koja e doivjeti reorganizaciju i postati federalnom dravom. No, Narodno vijee odbacilo je njegovu
deklaraciju i u razdoblju od 17. do 19. listopada konstituiralo se kao suvereno
i neovisno tijelo, a 19. listopada objavilo da od tog trenutka, na temelju ovlasti koje su mu podarile sve nacionalne politike stranke i skupine, u svoje
ruke preuzima voenje nacionalne politike". Narodno vijee formuliralo je i
niz temeljnih zahtjeva, meu kojima je glavni bilo ujedinjenje Slovenaca, Hrvata i Srba u jedinstvenu i suverenu dravu, bez obzira na sve tada postojee
dravne i pokrajinske granice.
Nakon to je austrougarska vlada 28. listopada zatraila separatni mir,
Hrvatski sabor prekinuo je sve veze s Austro-Ugarskom, a 29. listopada neovisnom dravom proglasio Hrvatsku i Slavoniju s Rijekom (koja je dotad bila

corpus separatum u maarskoj polovici Monarhije) i Dalmacijom. Tako je
nastala drava prema suvremenome naelu nacionalnosti i na temelju nacionalnog jedinstva Slovenaca, Hrvata i Srba, i ulazi u zajedniku nacionalnu
i suverenu Dravu Slovenaca, Hrvata i Srba". Zbog vojne pobjede saveznikih
sila i unutarnjih poteza dotada podii\jenih naroda Habsburka Monarhija
se raspala, dok su Habsburgovci, koji su od 1282. vladali Austrijom, a od
1527. i Maarskom i Hrvatskom, nestali s povijesne pozornice. Hrvatski sabor odluio je i da e opa Ustavotvorna skuptina itave ujedinjene nacije
Slovenaca, Hrvata i Srba unaprijed odreenom kvalificiranom veinom, koja
posve titi od svakog oblika prevlasti, odrediti i oblik vladavine i unutarnju organizaciju drave, utemeljene na potpunoj ravnopravnosti Slovenaca, Hrvata
i Srba". Na istome zasjedanju Sabor je zakljuio i da proglas Narodnog vijea
od 19. listopada smatra obvezujuim, te da priznaje vrhovnu vlast Narodnog
vijea Slovenaca, Hrvata i Srba. Narodno vijee izvijestilo je 31. listopada
Saveznike o utemeljenju nove drave i objavilo d a j e pripravno ujediniti se s
kraljevinama Srbijom i Crnom Gorom, da nije u ratu sa saveznikim silama,
da ih smatra prijateljskim zemljama, te da oekuje njihovu pomo kako bi osiguralo suverenitet novonastale drave. 8
Nema ni najmanje sumnje da je koncem rata elja za ujedinjenom dravom svih Junih Slavena bila vrlo rairena na junoslavenskim podrujima
Habsburke Monarhije. 9 Preostalo je jo jedino pitanje hoe li politiari u tim
podrujima i u Srbiji - Crna Gora igrala je tek beznaajnu ulogu - biti dovoljno
mudri i provesti ujedinjenje na povijesno i politiki logian i inteligentan nain
ili e sve upropastiti irenje i jaanje nacionalnih aspiracija i osobnih ambicija, nedostatak obzira prema povijesnim i politikim realnostima, kratkorono
umjesto dugoronog razmiljanja, te naivnost ili puko politiko nesnalaenje
u novonastalim okolnostima.
Narodno vijee, kao vlada Drave Slovenaca, Hrvata i Srba, vodilo je tijekom studenoga 1918. duge rasprave o tome kako novu dravu ujediniti s
kraljevinama Srbijom i Crnom Gorom. I dok je veina lanova Vijea bila za
ujedinjenje, velika neslaganja vladala su izmeu onih koji su eljeli ostvariti najbre mogue ujedinjenje bez ikakvih uvjeta i onih koji su bih skloniji opreznijem pristupu s pomno definiranim jamstvima za prava pojedinih teritorija. Pripadnike prve skupine silno su se dojmili veliki vojni i diplomatski dosezi Srbije
u Balkanskim ratovima 1912-1913. godine i Prvom svjetskome ratu, te su silno
eljeli s njima to prije ui u ujedinjenu dravu. Pripadnici te skupine svoje su
stavove podupirali dvama argumentima: opasnou od talijanskih pretenzija
prema slovenskom i hrvatskom teritoriju, koje su Velika Britanija, Francuska i
carska Rusija obeali Italiji tajnim Londonskim sporazumom 26. travnja 1915.
godine, elei je tako potaknuti da se u rat ukljui na saveznikoj strani, te
opasnou od boljevike revolucije. Najistaknutiji pripadnik skupine bio je

Svetozar Pribievi, hrvatski Srbin, vodei lan Hrvatskog sabora i Srpsko-hrvatske koalicije. Svojim djelovanjem, te utjecajem na druge, Pribievi je vie
od svih hrvatskih politiara pridonio upravo katastrofalnome procesu kojim
se Drava Slovenaca, Hrvata i Srba ujedinila s kraljevinama Srbijom i Crnom
Gorom, postavi Kraljevinom Srba, Hrvata i Slovenaca 1. prosinca 1918. godine, te nainu na koji se tom dravom upravljalo do 1925. i pogoranju odnosa Srba i Hrvata.
Glavni zagovornik drukijeg pogleda na stvari bio je Stjepan Radi, voa
HPSS-a, koji je proirio mo i utjecaj zahvaljujui politikome buenju hrvatskog seljatva. 10 Tijekom formativnog razdoblja nove drave, Radi se nekoliko puta predomislio u vezi s tipom dravne organizacije koji je htio poduprijeti. Kad je Narodno vijee u Zagrebu raspravljalo o pitanju ujedinjenja
novonastale Drave SHS s kraljevinama Srbijom i Crnom Gorom, podrao je
Ujedinjenje, ali na nain koji e zajamiti organizaciju ujedinjene drave na
istinski federalnim naelima. Kad je Narodno vijee proglasilo ujedinjenje
24. studenoga 1918, te prihvatilo direktive namijenjene izaslanstvu koje e u
Beogradu i provesti sami in ujedinjenja, Radi je bio dovoljno velik vizionar
da predvidi potekoe do kojih e doi ne budu li se potivala naela federalizma, te ne prihvati li Hrvatski sabor valjano i kvalificiranom veinom ujedinjenje nove drave. No nitko se nije obazirao na njegova upozorenja. 11 Iako su
ga imenovali lanom izaslanstva, odbio je poi u Beograd.
in
A K T O U J E D I N J E N J U OD 1. P R O S I N C A 1918.
I V I D O V D A N S K I USTAV ( L I P A N J 1921. G O D I N E )
Izaslanstvo Narodnog vijea uputilo se u Beograd radi provedbe akta o ujedinjenju s regentom Aleksandrom, koji je predstavljao srbijansku vlast. No kako
nisu bili jedinstveni, a jo ponajvie zbog toga to nisu imali stvarno uporite,
delegati nisu uspjeli zajamiti da e se strogo potivati slovo i duh deklaracije
Hrvatskog sabora od 29. listopada, kao i Naputak Narodnog vijea. Nadalje,
srbijanska je vojska, na poziv Narodnog vijea u Zagrebu i Narodnog vijea u
Sarajevu, ve nadzirala vei dio teritorija nove drave. Za to to se izaslanici
nisu ponijeli u skladu s primljenim uputama najzasluniji je Pribievi. Kad
se Ante Paveli-zubar (1869-1938), predsjedavajui izaslanstva (kojeg ne smijemo brkati s ovjekom identina imena i prezimena koji e se kasnije nai
na elu ustakog pokreta i NDH), obratio regentu Aleksandru, jednostavno je
objavio d a j e Narodno vijee Drave SHS odluilo ujediniti dravu s Kraljevinom Srbijom pod vlau dinastije Karaorevi. Pritom nije postavio nikakve
uvjete, iako je prva toka Naputka Narodnog vijea zahtijevala da tek izabrana
Ustavotvorna skuptina mora prihvatiti novi ustav dvotreinskom veinom,
te da Skuptina mora imati pravo odrediti hoe li nova drava biti monarhija
ili republika. Regent Aleksandar tu je deklaraciju jednostavno prihvatio kao
posve dovoljan i konaan akt ujedinjenja dviju drava, te je tog dana, 1. prosinca 1918, utemeljena nova Kraljevina SHS.12 Samo nekoliko dana ranije, 26.
studenoga, crnogorska Nacionalna skuptina u Podgorici je svrgnula s vlasti
kralja Nikolu i proglasila ujedinjenje Crne Gore sa Srbijom. Naalost, ni hrvatska Deklaracija, ni Narodno vijee u Zagrebu nisu zahtijevali da srbijanska Narodna skuptina, Hrvatski sabor, te parlamenti ostalih junoslavenskih
pokrajina koje su nekada bile pod austrougarskom vlau ratificiraju sporazum o ujedinjenju. Iako je privremena vlada podnijela akt o ujedinjenju na
potvrdu srbijanskoj Narodnoj skuptini 1. prosinca 1918. godine - koja g a j e
potvrdila 29. prosinca 13 - nije ga dala na potvrdu i Hrvatskome saboru, koji bi
ga svakako ratificirao, iako ne jednoglasno. To je nedvojbeno bio promiljen
Postupak Pribievia i srbijanske vlade, jer je Sabor, prema njihovu planu,
trebao ostati bez svih ovlasti.

Nova kraljevina oito je bila plod snage srbijanske dinastije i drave s
jedne, te slabosti kratkotrajne Drave SHS s druge strane. Kraljevina Srbija
bila je drava velikog ugleda u saveznikim krugovima upravo zbog pobjeda
izvojevanih u Balkanskim ratovima, kao i zbog junakog dranja prema Austro-Ugarskoj i Bugarskoj tijekom Prvoga svjetskog rata. Srbija je tako ve
imala priznate dravne granice, funkcionalnu vladu koju su predvodili iskusni
i snalaljivi politiari, te pobjedonosnu vojsku. Za razliku od nje, teritorij i
narodi Drave SHS bili su sastavni dio upokojene Austro-Ugarske, neprijateljske zemlje, sve do posljednjih dana rata. Dravu je priznala jedino Srbija.
Nije imala funkcionalnu vojsku, a nije se mogla pohvaliti ni nacionalnim, ni
vjerskim jedinstvom. Razne su pokrajine imale niz razliitih posebnih interesa
i sklonosti, pri emu su pojedina podruja, poput BiH i Vojvodine, bila pripravna samostalno se udruiti sa Srbijom. Dravu su ugroavali i inozemni elementi (Italija je pretendirala na vrlo vrijedna podruja), dok je iznutra vrebala
boljevika opasnost. 14 Meu politiarima su postojale velike razlike: neki su
bili naivni, a neki, poput Pribievia, marionete u rukama srbijanske vlade. Uz
takve razlike u snazi, ugledu i iskustvu, nije nimalo neobino to su srbijanska
dinastija i dominantne srbijanske politike stranke u novoj kraljevini, barem
iz kratkorone i usko srbijanske perspektive, dobili sve to su eljeli. No, s
dugoronog, jugoslavenskog stajalita, novu su dravu opteretili nepremostivim slabostima koje su odravale trajnu krizu.
Nakon akta o ujedinjenju i dugotrajnih pregovora izmeu politikih
stranaka i regenta Aleksandra, imenovana je privremena vlada, a sazvan je i
privremeni parlament. Vladu su inili ministri iz Srbije i iz podruja koja su se
dotada nalazila u Dravi SHS. Privremeno narodno predstavnitvo (zapravo
privremenu skuptinu) inili su predstavnici izabrani prije rata u svim dijelovima zemlje, a svaka stranka njima je pridodala po nekoliko vanih linosti iz
javnog ivota. Stekavi dojam da Hrvati u novoj dravi imaju podreenu ulogu,
Stjepan Radi i oni malobrojni izaslanici iz njegove stranke odbili su sudjelovati u radu Privremenog narodnog predstavnitva, time postavljajui obrazac
ponaanja koji e se odrati ak i nakon to je prvim poslijeratnim izborima
HPSS postao glavnim predstavnikom hrvatskog naroda.
Prema dogovoru politiara Narodnog vijea i srbijanske vlade koji su proveli ujedinjenje, sredinja je vlada preuzela odgovornost za sve glavne dravne
poslove, dok su pokrajinske vlade koje su postojale 1. prosinca 1918. preuzele
odgovornost za one aspekte javne uprave koji nisu prenijeti u nadlenost
sredinje vlasti. I u tome je Svetozar Pribievi, kojeg je veina srbijanskih
politiara smatrala strunjakom za problematiku junoslavenskih naroda koji
su ranije bili pod austrougarskom vlau, odigrao katastrofalnu ulogu u konsolidiranju nove drave. Kao ministar unutarnjih poslova u prvome kabinetu
nove Kraljevine, Pribievi je sredinjoj vladi pridodao mnoge funkcije koje
1o

su prema sporazumima trebale ostati u nadlenosti regionalnih vlasti. Njegova
se politika toliko razlikovala od politike premijera Stojana Protia iz Narodne
r a d i k a l n e stranke (Radikalne stranke) da su stalni problemi do kojih je dolazilo izmeu njih dvojice na koncu kulminirali ostavkom prvog kabineta nove
drave do koje je dolo u kolovozu 1919. godine.15 No ta prva izn\jena kabineta
tek je postavila nove norme ponaanja. Nova je drava tijekom prve tri godine
postojanja doivjela osam razliitih kabineta.
Radi se energino protivio takvu razvoju situacije. Sazvao je izaslanike
lokalnih organizacija HPSS-a iz Hrvatske i Slavonije u veljai 1919. u Zagrebu
radi odreivanja politikog pulsa seljatva i pokazivanja novosteene snage
stranke. Izaslanici su zakljuili da e raditi na stvaranju Neutralne seljake
republike u Hrvatskoj, te poeti prikupljati potpise za memorandum kojim e
od sudionika mirovne konferencije u Versaillesu zatraiti potporu u tom nastojanju. Prema rijeima kasnijeg vode stranke Vladka Maeka za est tjedana
prikupili su 260.000 potpisa. Prvo ime na popisu bilo je njegovo. Vjerojatno
zbog tog ina, jugoslavenska je vlada u oujku 1919. zatoila Radia. Nije bilo
konkretne optunice, a nije izveden ni pred sud, nego su ga jednostavno drali
u zatvoru. HSS je povjerio Maeku upuivanje memoranduma i potpisa u Versailles, to je on i pokuao ostvariti uz pomo talijanske vojne misije u Ljubljani." No, to to se pokuao posluiti Talijanima bila je taktika pogreka, jer
je itav sluaj posluio kao jo jedan dokaz nejedinstva i slabosti nove jugoslavenske drave, jaajui tako talijansku nepopustljivost u vezi s pretenzijama
prema slovenskom i hrvatskome teritoriju. Daje doao do sudionika mirovne
konferencije, memorandum bi potkopao nastojanja jugoslavenskog izaslanstva koje se borilo protiv talijanskih presizanja, te bi bio kontraproduktivan
kad je rije o stavovima amerikog predsjednika Wilsona, koji se energino zauzimao za ostvarenje jugoslavenskih ciljeva.17 Na koncu se pokazalo da potpisi
i nisu stigli do sudionika konferencije, ali su ukazali na veliku potporu koju je
Radi uivao u Hrvatskoj. Tu potporu u istoj su n\jeri potvrdili 1920. i izbori za
Ustavotvornu skuptinu.
Radi je iz zatvora iziao u veljai 1920. godine. Nastavio je s politikim
djelovanjem, ali je ponovno uhien u oujku zbog novog ispada protiv vlade, te
je izveden pred sud. U kolovozu je osuen na dvije i pol godine zatvora. Kazna
nije odmah i potvrena, no on je ostao zatoen. Meutim, kad su 28. studenoga
1920. odrani izbori za Ustavotvornu skuptinu, izabran je za njezina lana, te
je tako stekao parlamentarni imunitet i istog dana puten na slobodu.18
Glavna zadaa Privremenog narodnog predstavnitva bilo je donoenje
Prorauna i zakona za izbor Ustavotvorne skuptine. Potonji je donijet
^ rujna 1920. godine. Izbori su odrani 28. studenoga, uz sudjelovanje ak
stranke, od kojih su mnoge bile regionalne ili zastupale posebne interese
o malih skupina. Od samog poetka izborne su manipulacije ile na ruku

srpskim politikim strankama. Prije svega, prema zakonu o izborima, broj zastupnika pojedine pokrajine odreivao se na temelju popisa stanovnitva iz
1910. godine. No Srbija je zbog velikih gubitaka ljudstva u kasnijem ratovanju
i zbog epidemije tifusa tako dola u povoljniji poloaj, jer je stekla pravo na
nerazmjerno velik broj zastupnika. Kao drugo, zbog odredaba mirovnih sporazuma s Austrijom (od 10. rtyna 1919. godine) i Maarskom (od 4. lipnja 1920.
godine), a prema kojima su pripadnici brojne njemake i maarske maryine
u Jugoslaviji mogli birati dravljanstvo tih drava, te su manjine do 1922. bile
bez prava glasa, to je ilo u prilog Srbima u Vojvodini. Zbog toga je u razliitim
povijesnim podrujima bilo velikih razlika izmeu broja registriranih glasaa i
broja zastupnika dodijeljenih pokrajinama, kao i broja glasova po zastupniku
razliitih politikih stranaka. Tako su politike stranke - ije je birako tijelo
uglavnom bilo u Srbiji - dobile nerazmjerno velik broj zastupnika: u Vojvodini
je za svakog izabranog predstavnika bilo registrirano u prosjeku po 3301 glasaa, u Crnoj Gori 4337, u Sloveniji 5382, a u Srbiji 5642, dok ih je u Hrvatskoj i
Slavoniji bilo u prosjeku 6850, u BiH 7496, a u Dalmaciji 8092. Ukupan broj glasaa koji su izili na izbore i valjano glasali u sluaju svake od sedam vodeih
stranaka, podijeljen s brojem zastupnika koje je svaka od stranaka stekla u
Ustavotvornoj skuptini pokazuje slino favoriziranje Srbije. Tako je gotovo
posve srpska Radikalna stranka dobila priblino 3127 glasova po zastupniku,
preteito srpska Demokratska stranka 3472, preteito srpska Zemljoradnika
stranka 3887, svejugoslavenski KP 3426, Slovenska ljudska stranka (u koaliciji s malenom Hrvatskom pukom strankom) 4121, HPSS 4612 i JMO 4620
glasova po zastupniku. 19
U izborima za Ustavotvornu skuptinu, HPSS je dobio 52,6% ukupnih glasova na podruju Hrvatske i Slavonije, dok je ostalih deset stranaka dobilo
ukupno 47,4% glasova. Meu njima su samo tri - Demokratska stranka, Radikalna stranka i KP, osvojile i vei broj glasova i, naposljetku - mandata. 20 tovie,
na tim je izborima HPSS, zahvaljujui programu, masovnoj mobilizaciji hrvatskog seljatva, progonu voe stranke, te tek uvedenom opem pravu glasa
za mukarce, praktiki eliminirao sve hrvatske stranke koje su na podruju
Hrvatske i Slavonije djelovale prije 1918. godine. 21 Od tih izbora, provedenih
u studenome 1920, te na svim ostalim izborima u zemlji provedenima u
meuratnome razdoblju, osim u studenome 1931, kad je listu s kandidatima
mogla istaknuti samo jedna, vladina, stranka, HPSS je dobivao veliku veinu
hrvatskih glasova. Zahvaljujui tome postao je autoritativnim predstavnikom
hrvatskog naroda u razdoblju izmeu dva svjetska rata.
Unato nazivu, Ustavotvorna je skuptina imala tek ograniene ovlasti.
Glavno pitanje, ustroj drave - koja je pod dinastijom Karaorevia bila
monarhija - ve je bilo rijeeno sporazumom izmeu srbijanske vlade i Jugoslavenskog odbora, te potvreno aktom o ujedinjenju 1. prosinca 1918. godine.

Iako je Kraljevina SHS bila ustavna monarhija, i dalje je ostala monarhijom u
kojoj vladar u velikoj mjeri nadjaava mo parlamenta. Uvidjevi tu injenicu,
Radi i HPSS suzdrali su se od sudjelovanja u parlamentarnim konzultaci'ama i raspravama. Kad je u lipnju 1921. prihvaen novi centralistiki Ustav,
nastavili su s odlunom borbom protiv novog politikog sustava, no bez uspjeha. Takvom su politikom stekli animozitet regenta Aleksandra (koji je
16 kolovoza 1921. postao kraljem) i dominantnih srbijanskih politikih stranaka, kao i Svetozara Pribievia, u velikoj n\jeri odgovornog za prirodu, ustroj
i djelovarye nove drave. 22 Do temeljne prorryene u Radievoj politici dolo je
tek 1925. godine.
Razliita prolost pojedinih teritorijalnih i nacionalnih jedinica u novoj
jugoslavenskoj dravi, kao i njezin vienacionalni i vievjerski karakter iziskivali su federativno ureenje. Takva je namjera bila jasno izraena u Krfskoj deklaraciji, u odluci Hrvatskog sabora od 29. listopada 1918, te Naputku
zagrebakog Narodnog vijea od 24. studenoga 1918. godine izaslanstvu koje
se spremalo poi u Beograd radi provoenja akta o ujedinjenju. Cilj je bio
onemoguiti prihvaanje ustava koji bi jednome od konstitutivnih naroda u
novoj dravi, nesumnjivo Srbima, omoguio da dominira nad ostalim narodima i vlada suprotno njihovim eljama. Tako je Krfska deklaracija traila kvalificiranu veinu" koju e odrediti sama Ustavotvorna skuptina i koja e biti
nuna za prihvaanje novog ustava, dok je Adresa Narodnog vijea takvom
kvalificiranom veinom" smatrala dvotreinsku veinu. 23
No dvije vodee srbijanske politike stranke, Demokratska i Radikalna, te
regent Aleksandar, zanemarili su povijesnu logiku i protucentralistike tenje
veine junoslavenskih naroda u podrujima koja su dotada bila pod Austrou g a r s k o m Monarhijom. Unato deklaracijama koje su se protivile centraliziranju, nesudjelovanju glavne hrvatske politike stranke u konzultacijama i
raspravama u Ustavotvornoj skuptini, te nesudjelovanju ili suprotstavljenim
glasovima jo nekoliko stranaka - Slovenske ijudske stranke (vodee slovenske stranke), preteno srpske Zemljoradnike stranke i Komunistike partije
- dvije dominantne srbijanske politike stranke, uz pomo glasova stranke
bosanskohercegovakih Muslimana (Jugoslavenske muslimanske organizacije - JMO-a), stranke makedonskih Turaka (Demijeta), te jedne male slovenske seljake stranke, potpore osigurane konkretnim gospodarskim ustupcima, izglasale su 28. lipnja 1921. godine izrazito centralistiki ustav. Od ukupno
419 zastupnika u Skuptini, njih 223 glasalo je za ustav, 35 protiv, dok su ostali
ih suzdrani ili uope nisu sudjelovali u glasanju. Zastupnici koji su glasali u
Prilog ustavu dobili su manje od polovice svih glasova na izborima. Tako ak
glasovi manjih stranaka dobiveni posebnim ustupcima ne bi bili pomogli
i pod srbijanskom dominacijom da nije bilo poetne prednosti dobivene
esrazmjerom u broju glasova kojima su izabrani pojedini zastupnici. 24

Kao drugi najbrojniji narod u zemlji, nakon Srba, Hrvati su, s obzirom na
najduu kontinuiranu dravnost, koliko god najvei dio vremena bila formalna,
a ne stvarna, te uz snaan osjeaj za dravno pravo i naelo samoodreenja,
smatrali da su najoteeniji centralistikim ustrojem vlade, te srpskom dominacijom u politikom i dravnome ivotu. Smatrali su da su na taj nain izgubili nacionalno dostojanstvo, identitet i tradiciju. Makedonci su proli jo i gore,
jer su im uskraeni i status naroda i jezik, te ih je dravna vlast jednostavno
smatrala Srbima iz june Srbije. Nezadovoljni su bili i oni Crnogorci koji su
eljeli da se i dalje odre njihova drava i dinastija. Osobito loe prola je albanska manjina na podruju Kosova, gdje je zapravo inila veinu stanovnitva,
te u Makedoniji. Pripadnici velikih njemakih, maarskih i turskih zajednica
takoer su bili nezadovoljni i sa strepnjom su gledah na budunost. No unato
mnogim nedostacima, nova je drava, kao kulminacija pokreta za osloboenje
i ujedinjenje junoslavenskih naroda nastalog jo u 19. stoljeu, bila izrazit
napredak u odnosu na uvjete u kojima su ti narodi ivjeli do okonanja Prvoga
svjetskog rata.
Pobjeda boljevika u Rusiji unijela je u redove srbijanske, a kasnije i jugoslavenske vlasti, velik strah. Srbija i carska Rusija odravale su bliske veze
do 1917. godine, a velika sila niz je godina titila malo balkansko kraljevstvo.
Nova jugoslavenska drava prihvatila je i dobro se ponijela prema tisuama
bjeloruskih emigranata. Kad su se brojni bivi ratni zarobljenici iz jugoslavenskih dijelova nekadanje Habsburke Monarhije poeli vraati iz Rusije a neki od njih bili su i potencijalni donositelji novih revolucionarnih ideja,
poput, primjerice, Josipa Broza Tita - i kad su komunisti nakratko preuzeli
vlast u Maarskoj, strahovanja su se dodatno pojaala. Stoga su utemeljenje
jugoslavenske Komunistike partije, te njezin uspjeh na lokalnim izborima
provedenim u raznim pokrajinama u razdoblju od oujka do kolovoza 1920.
godine, kao i na izborima za Ustavotvornu skuptinu u studenome 1920. godine, silno zabrinuli vladu. 25 Na prvospomenutim izborima, komunisti su osvojili
veinu, ili relativnu veinu, u mnogim velikim gradovima, meu njima i Beogradu i Zagrebu, dok su na potonjima bili trei po broju zastupnika i etvrti po
broju osvojenih glasova. Nakon niza trajkova pod vodstvom komunista, to
je protumaila kao ugroavanje sigurnosti zemlje, vlada je 30. prosinca 1920.
izdala Obznanu kojom je zabranila Komunistiku partiju i sve njezine organizacije. Uslijedilo je strogo provoenje nove odluke. Jedna stranaka frakcija
reagirala je pokuajem atentata na regenta Aleksandra 28. lipnja 1921. godine,
te mjesec dana kasnije (21. srpnja), atentatom na Milorada Drakovia, biveg
ministra unutarnjih poslova i autora Obznane. To je dovelo do donoenja jo
stroih trajnih odredaba protiv te stranke u obliku Zakona o zatiti drave
donijetog 2. kolovoza 1921. godine. Dva dana kasnije parlament je ponitio

zastupnika prava 58 lanova Komunistike partije. 26 Nakon toga stranku su
napustili brojni dotadanji pristae, neki su se zbog straha odluili na neaktivnost dok su neki ostali aktivni u podzemlju, a neki se odluili na odlazak u
inozemstvo. Policijski dounici infiltrirali su se u redove stranke, a policija je
ubila i vie aktivnih komunista.
Neprimjeren nain na koji su dinastija Karaorevi, vodee srbijanske
politike stranke i mnogobrojni politiari s podruja - koja su ranije bila pod
vlau Habsburke Monarhije - ujedinili novu Dravu Slovenaca, Hrvata i
Srba s Kraljevinom Srbijom, zatim bezobzirnost kojom je prihvaen centralistiki ustav od 28. lipnja 1921. godine, pa nepotivanje hrvatskih nacionalnih
prava i interesa, nepriznavanje makedonske nacije, tek ogranieno potivanje
prava njemake i maarske manjine (a praktiki potpuno nepotivanje albanske) i mnoge druge negativne pojave onemoguile su istinsku konsolidaciju
meuratne jugoslavenske drave. Ti su momenti doveli i do pojave politikog
iseljavanja. Vie skupina emigranata, kao i njihovih bliskih suradnika koji su
ostali u zemlji, odigralo je vanu ulogu u zemlji tijekom Travanjskog rata 1941,
ali i nakon toga, u vrijeme okupacije, rata i revolucije. Upravo zbog toga sada
emo ukratko iznijeti povijest politike emigracije s podruja Jugoslavije u
meuratnome razdoblju. Osvrnut emo se i na razvoj politike situacije u
zemlji, a osobito na odnos Hrvata i Srba, daleko najvaniji i najtei unutarnjopolitiki problem nove drave, problem koji je u Drugom svjetskom ratu
prerastao u krvavi sukob.
in
PRVI POLITIKI EMIGRANTI
Manja skupina Hrvata - bivi asnici i dunosnici upokojene Austro-Ugarske Monarhije, te poneki politiar - odbila je koncem 1918. prihvatiti novu
Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, te se preselila u Austriju ili Maarsku.
Prva organizacija tih politikih emigranata bio je Hrvatski odbor, osnovan
u svibnju 1919, sa sjeditem prvo u Grazu, potom u Beu, a kasnije, nakon
uvrenja reima regenta Miklsa Horthyja u Maarskoj, u Budimpeti. Jedno vrijeme Odbor je u Maarskoj imao i maleno paravojno krilo pod nazivom
Hrvatska legija koje je kanilo ui u Hrvatsku u sluaju napada na Jugoslaviju
ih izbijanja revolucije. 27
Iako su u poetku bili jedinstveni, hrvatski politiki emigranti ubrzo su
se poeli razmimoilaziti po pitanju ideja i ciljeva. Jedna skupina, legitimisti,
koju su uglavnom inili nekadanji austrougarski asnici i dunosnici, eljela
je obnoviti zajedniku dravu na podruju Podunavlja yi bi sredinji dijelovi
bili Austrija i Maarska, po mogunosti pod vlau Habsburgovaca, a kojoj
bi se prikljuila i Hrvatska. Tu su skupinu emigranata u Austriji predvodili
bivi general pukovnik, barun Stjepan Sarkoti, te bivi potpukovnik Stjepan
(Stevo) Dui. Sarkoti je bio posljednji elnik pokrajinske vlasti u BiH pod
vlau Habsburke Monarhije, te je zagovarao rjeenje jugoslavenskog problema unutar Monarhije koje bi zadovoljilo protrijalistiki nastrojene Hrvate.
Smatrao je da Srbi, zbog snanog nacionalizma i dubokog utjecaja Srpske
pravoslavne crkve, ugroavaju Hrvate, koji su katolici i orijentirani prema Zapadu. Stoga zasebna drava koja obuhvaa sve June Slavene prijeti hrvatskim
interesima. 28
Budui da u Hrvatskoj nakon 1918. nije bilo gotovo nikakvih simpatija za
Austro-Ugarsku, legitimisti - iseljenici nisu imali konkretniju potporu meu
stanovnitvom Hrvatske. Iako je Dui tvrdio da g a j e Radi ovlastio da djeluje
u njegovo ime, za svoj je rad prihvaao i novac nekadanjeg cara Karla, koji
je ivio u vicarskoj. Jo jedan legitimistiki nastrojeni emigrant, Emanuel
(Manko) Gagliardi pruio je nakon povratka 1922, jugoslavenskim vlastima
informacije o bivim kolegama i o njima napisao pamflet. 29

Na elu druge skupine politikih emigranata bio je Ivo Frank, jedini
litiar koji je uivao odreeni ugled i u krugovima ranije hrvatske emigraci Frank je 1918. u Hrvatskome saboru bio zastupnik Hrvatske stranke [dravnog] prava. Bio je i sin ranijeg voe te stranke, Josipa Franka, iji je snano
izraeni antagonizam prema Srbima i jugoslavenskoj ideji utjecao na sina i oblikovao ga tako d a j e postao loginim protivnikom nove jugoslavenske drave.
Iako je Frank vei dio izgnanstva proveo djelujui iz Maarske, ini se da nije
polagao osobite nade u obnovu velike drave u Podunavlju, te je smatrao da
spas Hrvatskoj moe donijeti jedino Italija. Stoga je marljivo i bez prestanka
pokuavao pridobiti potporu te zemlje. Ne bi li maksimalno iskoristio popularnost Stjepana Radia i njegovih republikanskih ideja u Hrvatskoj, Frank je
tvrdio i da zagovara hrvatsku republiku, te da predstavlja i HSP i HRSS (preimenovani HPSS).
Najzanimljiviji Frankov i Gagliardijev potez tijekom te rane faze egzila
bilo je potpisivanje dvaju sporazuma, 5. srpnja 1920, u Veneciji, s Giovannijem Giuriatijem i Giovannijem Hostom Venturijem, predstavnicima Gabriellea
D'Annunzjja, u to vrijeme uzurpatorom ovlasti i samoproglaenim zapovjednikom grada Rijeke. 30 D'Annunzio je zakljuio sporazume, ali ih je navodno
potpisao u ime Italije. Prvi je bio opi sporazum izmeu predstavnika hrvatskih, albanskih, crnogorskih i antijugoslavenskih politikih emigranata i
D'Annunzija kao pokrovitelja i osiguravatelja oruja, streljiva i novca. Potpisnici su se obvezali da e poduzeti usklaene politike i vojne operacije protiv Kraljevine SHS radi oslobaanja naroda koje Srbi navodno ugnjetavanju,
te radi vojnog zauzimanja itavog srpskog teritorija". Vojne operacije protiv
nove kraljevine trebale su otpoeti u kolovozu 1920. godine, prvo u Crnoj Gori,
potom u Albaniji i na koncu u Hrvatskoj.
Drugi sporazum trebao je stupiti na snagu nakon vojnog sloma nove kraljevine. Odreivao je granice i odnose izmeu Italije i nove Hrvatske Republike", kojoj je Italija jamila priznanje i neutralnost. U sporazumu su se nale
i odredbe o granici izmeu Italije i nove Slovenske Republike", doe li do
njezina nastanka. U protivnom, granica e u cijelosti odgovarati onome to
je dogovoreno Londonskim sporazumom. Prema tom dogovoru, Italija e
pripojiti Istru, Rijeku i niz manjih otoka na sjevernom i srednjem Jadranu.
Vodei dalmatinski gradovi formirat e savez, ostati autonomnima, te sluiti
kao slobodne luke. Dalmacija s otocima, ali bez najvanijih gradova, postat
ce neovisnom i neutralnom Dalmatinskom Republikom" s jamstvima Italije,
a nakon utemeljenja Hrvatske Republike" plebiscitom e odluiti hoe li ostati autonomnom ili se pridruiti toj novoj dravi. Italija e moi vojno ojaati
otoke i dalmatinske posjede koje je ve zauzela prema Londonskom sporazumu i koje smatra nunima za strateku sigurnost, dok Hrvatska Republika"
nece moi zadrati garnizone uz granicu s Italijom na udaljenosti manjoj od

50 kilometara. Kotorski zaljev, zakljueno je, postat e dijelom Crne Gore. U
sporazumu su se na koncu nale odredbe i o meusobnoj zatiti nacionalnih
manjina u podrujima obuhvaenim novim dogovorom. 31
Ti ekstravagantno kavalirski sporazumi izmeu D'Annunzija i emigranata nisu imali nikakve izglede za praktinu provedbu. No, ipak pokazuju tipian obrazac djelovanja politikih emigranata, nagovjeujui budui razvoj
dogaaja. Politiki emigranti esto sve nade polau u inozemne pokrovitelje
i voljni su za stranu pomo platiti vrlo visoku cijenu. Potezi hrvatskih nacionalista u izgnanstvu tijekom meuratnog razdoblja i, kao to emo vidjeti, Nezavisne Drave Hrvatske u Drugom svjetskom ratu, vie nego dobro ilustriraju
upravo tu injenicu.
Dani koje e D'Annunzio provesti na mjestu upravitelja Talijanske regencije Kvarnera (Rijeke) bili su odbrojani i prije sporazuma postignutih u srpnju
1920. godine. Vladu Francesca Nittija, koju D'Annunzio, kako je tvrdio, nije
priznavao, u lipnju 1920. zamijenila je vlada Giovannija Giolittija, s grofom Carlom Sforzom na mjestu ministra vai\jskih poslova. Sforza, koji je neko vrijeme
bio talijanski poslanik pri srpskoj vladi, s pomirljivijih je pozicija nastupao
prema novostvorenoj jugoslavenskoj dravi nego ostali talijanski politiari.
Pregovori izmeu dviju zemalja, koji su se do tog trenutka nalazili u slijepoj
ulici, odmah su obnovljeni, te je 12. studenoga 1920. potpisan Rapallski ugovor. Italija je zadrala podruje Kanala, slovensko primorje, Trst, Istru te otoke
Cres, Loinj i Unije na sjevernome Jadranu. Meutim, ugovorom je stekla tek
simbolian dio Dalmacije u odnosu na obeanja iz Londonskog sporazuma, 1j.
samo grad Zadar i otoke Lastovo i Palagruu, u sredinjoj Dalmaciji. Rijeka je
trebala postati tampon-dravom izmeu dviju zemalja. D'Annunzio i njegovi
ljudi bili su prisiljeni napustiti grad potkraj 1920. godine.
Rapallski ugovor bio je vrlo nepovoljan za Jugoslaviju, jer je gotovo pola
milijuna Hrvata i Slovenaca, prema ugovoru, zavrilo u Italiji. No, Francuska i
Velika Britanija pourivale su Jugoslaviju da potpie sporazum. Mirovni ugovori s Austrijom, Maarskom i Bugarskom ve su bili zakljueni, a unutarnjopolitika situacija bila je sloena i teka. S obzirom na okolnosti, vie se nije
moglo postii. Zbog talijanske opstrukcije, Rijeku nije bilo mogue organizirati kao zasebnu dravu, pa je, prema talijansko-jugoslavenskome sporazumu
od 27. lipnja 1924. godine, postala dijelom Italije.
Obje skupine prvih emigranata imale su veze i u Hrvatskoj, no ti su ljudi,
uz jednu iznimku, bili praktiki beznaajni. Iznimka je bio navodno prorepublikanski Milan Sufflay, poznati medievist i albanolog, kome su politike ideje
koncentrirane na Hrvatsku, ali vrlo nestalne, donijele i odreeni publicitet na
domaem planu. Sufflay je 1921. zbog pijuniranja i povezanosti s hrvatskim
emigrantima osuen na tri godine zatvora. Zbog toga je ostao bez profesure na
Zagrebakom sveuilitu, a onemogueno mu je i iseljavanje radi preuzimanja

linog posla u Budimpeti. Nakon toga ivio je od novinarstva i uglavnom
tliao na samim rubovima politikih dogaanja u Hrvatskoj, sve dok ga u
veljai 1931. u Zagrebu nije ubila policija. 32
Osim hrvatskih legitimista i navodnih republikanaca, nakon formiranja
nove jugoslavenske drave u emigrantskim se krugovima pojavilo jo nekoliko nacionalistikih skupina. Najvaniji su bili makedonski emigranti aktivni
u Bugarskoj, te u manjoj mjeri u Austriji i Italiji. Bilo je i neto maarskih
emigranata iz Vojvodine, albanskih emigranata s Kosova i iz zapadne Makedonije aktivnih u Albaniji, te crnogorskih pristaa nekadanje dinastije koji
su djelovali u Italiji. Sve su te skupine bile nezadovoljne nekim od aspekata
politike situacije u jugoslavenskoj dravi, te su djelovale protiv postojeeg
politikog sustava. Razloge za postojanje te raznolike politike emigracije
ve smo pobrojali: centralistiki ustav, srpska dominacija, okrutni progoni
politikih protivnika te postojanje mnogobrojnih nacionalnih manjina koje su
polagale nadu u matine zemlje. Budui da su Jugoslaviju uglavnom okruivale
revizionistike drave (osim Grke i Rumunjske), nezadovoljne granicama
uspostavljenim mirovnim sporazumima potpisanim nakon 1918. godine, a od
kojih je svaka pretendirala na razliite dijelove jugoslavenskog teritorija, emigranti su pronalazili potporu u jednoj ih vie susjednih zemalja.
I na koncu, jugoslavenska komunistika emigracija pojavila se kao posljedica zabrane Komunistike partije i primjene iznimno represivnih mjera protiv
ryezinih pristaa. Veina komunistikih emigranata otila je u Sovjetski Savez
(gdje su stotine i stotine izgubili ivote u staljinistikim istkama), no neki su
djelovali iz Praga i Bea, te, u pojedinim razdobljima, iz Pariza.
Tijekom dvadesetih godina 20. stoljea politike prilike u Jugoslaviji bile
su sve gore, to je obeshrabrivalo legitimiste i republikance u emigraciji. Zanimljivo je primijetiti d a j e i sam Radi od srpnja 1923. do kolovoza 1924. boravio u inozemstvu, u traenju potpore za hrvatske ciljeve, no bez uspjeha. Nekoliko mjeseci nakon to se vratio kui, okolnosti su ga nagnale na sklapanje
primirja s Beogradom. Osim to je upuivala memorandume stranim vladama i
poneto radila na propagandi, izvorna hrvatska politika emigracija postala je
vrlo pasivna. U Jugoslaviji je sredinom 1928. i poetkom 1929. dolo do pojava
koje su izazvale novi val politike emigracije. Dvije najvanije nove emigrantske skupine bili su hrvatski nacionalisti - ustae, koji su se po karakteru i brojnosti posve razlikovali od ranijih pripadnika hrvatske politike emigracije e
komunisti. Budui da emo se potonjima temeljitije baviti u treem svesku
ove knjige, ovdje emo se koncentrirati iskljuivo na ustae. No da bismo objasnili nastanak i prirodu tih novih emigranata, prvo moramo ukratko opisati
razvoj unutarnjopolitikih dogaaja dvadesetih i poetkom tridesetih godina,
a osobito kljuan odnos drave pod srpskom dominacijom i Hrvata.
P O L I T I K I D O G A A J I O D 1923. D O 1934. G O D I N E
Nakon to je vlada koncem 1920. i ponovno u kolovozu 1921. zabranila KP,

aktivnosti Stjepana Radia i HRSS-a postale su najteim unutarnjopolitikim
problemom nove drave. Na izborima odranima 18. oujka 1923. godine t a j e
stranka poluila jo vei uspjeh nego na izborima za Ustavotvornu skuptinu,
privukavi 473.773 glasova, u odnosu na 250.590 glasova 1920. godine. Ohrabren takvim rezultatima, Radi je pojaao napade na postojei politiki sustav.
Poetkom ljeta 1923. pojavile su se glasine da bi ga vlasti ponovno mogle uhititi. Da bi to izbjegao, 21. srpnja pobjegao je u Maarsku, a zatim otiao u Be,
pa Pariz i na koncu London, zalaui se za ostvarenje hrvatskih ciljeva. No,
kako nigdje nije naiao ni na razumijevanje ni na potporu, vratio se u Be.
Nakon vie poziva koje mu je uputio sovjetski komesar za vanjske poslove
Georgij V. ierin, Radi je otputovao u Moskvu poetkom lipnja 1924. Ondje se sastao s ierinom i jo nekolicinom sovjetskih dunosnika, a, to je
bilo najvanije, 1. srpnja 1924, s HRSS-om pristupio je Seljakoj internacionali koju su predvodili komunisti. Komunistika internacionala (Kominterna),
koja je djelovala kroz Seljaku internacionalu, nesumnjivo je pomou Radia
i njegove stranke eljela stei vei utjecaj na seljake mase u Hrvatskoj i ostalim dijelovima Jugoslavije. Bez suradrue seljaka, komunisti nisu imali izgleda
za pobjedu na Balkanu. Osim toga, komunisti su vjerojatno traili nain na koji
bi Jugoslaviju podijelili na niz nacionalnih boljevikih republika, to je u srpnju 1924. i postalo ciljem Kominterne. 33 S druge strane, Radi je, kako se ini,
smatrao da e povezanou sa SSSR-om i Seljakom internacionalom ojaati
poloaj u odnosu na Beograd. Parlamentarni zastupnici HRSS-a potvrdili su,
3. kolovoza 1924, Radievu odluku o pristupanju stranke Seljakoj internacionali, a ubrzo zatim Radi se vratio kui. 34
Meutim, s obzirom na negativan stav vlasti i javnosti u Jugoslaviji i zapadnoj Europi prema boljevikoj Rusiji, Radi i stranka ubrzo su uvidjeli da je
odlazak u Moskvu bio pogreka. Iako je HRSS pristupio Seljakoj internacionali, Radi je ipak bio dovoljno oprezan, te je inzistirao na tome da stranka zadri vlastiti program. Osim toga, stranka nije uputila predstavnike u Seljaku

internacionalu. No, tetu vie nije bilo mogue popraviti. Koraci koje je Radi
oduzeo u Moskvi stranku su stajali simpatija na zapadu, a jugoslavenskoj
su vlasti pruili priliku da protiv njega i stranke primijeni antikomunistike
zakone. Vlada je i slubeno raspustila stranku 1. sijenja 1925, navodno zbog
lanstva u Komunistikoj internacionali, zabranila joj odravanje skupova i izdavanje publikacija, zaplijenila arhivu, te optuila i zatvorila Radia i jo petoricu stranakih voa. 35
Meutim, vlada nije zabranila sve stranake aktivnosti. Stranka je sudjelovala na parlamentarnim izborima 8. veljae 1925. i ponovno ostvarila velik uspjeh, dobivi 545.466 glasova i 67 od 315 zastupnikih mjesta u Narodnoj
skuptini. 36 Vlada je raspravljala o mogunosti ponitenja izbora zastupnika te
stranke, na temelju antikomunistikih zakona, no ipak se nije odluila na taj
korak. U meuvremenu, uvidjevi da su njegova nastojanja u inozemstvu bila
posve bezuspjena i da beogradska vlada ima punu potporu Britanije i Francuske, Radi se odluio za zaokret od 180 stupnjeva. Zahvaljujui velikome
bloku zastupnika u novome sazivu Narodne skuptine, njegova je stranka
postala vanim potencijalnim partnerom za neku od dviju dominantnih srpskih politikih stranaka, tj. za radikale ili demokrate. Sporazum s Radiem
radikalima bi donio veinu u Narodnoj skuptini, a demokratima snanu bazu
za veinu u kojoj bi se nali i slovenski klerikalci i JMO. Radi je zapravo
jo u travnju 1923. postigao preliminarni dogovor s predstavnicima Radikalne
stranke. No, odravao je kontakte i s ostalim strankama, kao i s nekolicinom
srbijanskih politiara koji su uivali kraljevo povjerenje. 37 Na koncu, 25. oujka, za boravka u zatvoru, Radi je preko svojih predstavnika sklopio formalni
sporazum o suradnji s voama parlamentarne oporbe, Ljubomirom Davidoviem iz Demokratske stranke, Antonom Koroecom iz Slovenske ljudske
stranke, te Mehmedom Spahom iz Jugoslavenske muslimanske organizacije,
u cilju koordiniranog djelovanja protiv vlade, nad kojom su nadzor imale
Paieva Radikalna stranka i Pribievieva Samostalna demokratska stranka.
Dva dana kasnije, 27. oujka 1925, Radiev neak Pavle Radi, potpredsjednik HRSS-a, u Narodnoj skuptini proitao je deklaraciju kojom je ta stranaka
priznala dinastiju Karaorevia i ustav iz lipnja 1921, te odbacila republikanska naela (pa ak i rije republikanska" iz vlastitog naziva) i izrazila spremnost da sudjeluje u parlamentarnome ivotu, ali i najavila nakanu da djeluje
s ciljem provoenja ustavnih reforma. 38 Iako je naloio donoenje te deklaracije, Radi je istovremeno istraivao i mogunost stvaranja koalicijske vlade
s Radikalnom strankom. Zbog toga su etiri mjeseca kasnije, 18. srpnja 1925,
radi kal i po kratkom postupku kao koalicijske partnere odbacili Pribievia i
Samostalnu demokratsku stranku, te uli u koalicijsku vladu s HSS-om. Radi
gegovi kolege puteni su iz zatvora, a 17. studenoga iste godine Radi je uao
u kabinet kao ministar kolstva. No, bila je to vrlo slabana koalicija. Prema

rijeima samog Radia, njegova stranka nije bila u vladi, nego joj je bila pridruena". Radia su istisnuli iz kabineta 15. travnja 1926. godine, u biti zbog
toga to je kolege radikale i njihove prijatelje optuio za korupciju. Koalicija se
na koncu raspala 1. veljae 1927. godine. Radikalna stranka ostala je na vlasti
u novoj koalicijskoj vladi sa Slovenskom ljudskom strankom. Nakon toga, parlamentarna je oporba u velikoj mjeri zaotrila napade na vladu, optuujui je
ponajvie za korupciju. 39
Izbori odrani 11. rujna 1927. nisu izmijenili odnose meu raznim politikim
strankama. Meutim, HSS, bilo zbog neuspjene suradnje s radikalima, bilo
zbog privremenog odustajanja od protivljenja vladi u Beogradu, ili i zbog jednog i drugog, dobio je treinu manje glasova nego na izborima 1925. godine. Tijekom narednih mjeseci meu oporbenim je strankama najvaniji dogaaj bilo
zakljuenje (10. studenoga 1927. godine) sporazuma izmeu Radieva HSS-a i
Pribievieve Samostalne demokratske stranke, koje su tako stvorile Seljako-demokratsku koaliciju (SDK), iako su obje stranke nastavile postojati i zasebno. Za Pribievia, koji je do 1925. bio jedan od najodlunijih zagovornika i
branitelja nesmiljenog centralizma i nepopustljive vladine politike, pa time i jednog od glavnih Radievih neprijatelja, to je bio i potpuni zaokret i izraz potrebe
hrvatskih Srba. Pribievi je dotada ve izgubio dobar dio vjere u organizaciju
i administraciju nove jugoslavenske drave, te je s Radiem nan\jeravao traiti
temeljitu reorganizaciju dravne vlasti. Rasprave u Narodnoj skuptini, kao i
polemike i prijetnje u medijima iz dana u dan postajale su sve ee. 40
SDK je sudjelovao u parlamentarnome radu do 20. lipnja 1928. godine.
Tog je dana tijekom zasjedanja Narodne skuptine srpski zastupnik, pripadnik Radikalne stranke, Punia Rai, ovjek sumnjive prolosti, ali navodno
povezan s Dvorom, ustrijelio i ubio dvojicu zastupnika HSS-a, Pavla Radia
i uru Basarieka, te ranio jo trojicu, meu njima i Stjepana Radia, koji je
od zadobivenih rana umro est tjedana kasnije. Vie pojedinaca u Srbiji dotada je prijetilo Radiu, a prijetnje su se pojavljivale ak i u novinama koje su
imale potporu premijera Velje Vukievia. 41 Osim njih, bilo je i drugih koji su
eljeli ukloniti Radia iz javnog ivota. Malobrojna ali glasna Hrvatska puka
stranka, stranka hrvatskih klerikalaca, protivila mu se ne samo zbog snano
izraenog antiklerikalizma, nego i zbog njegovih panslavenskih ideja i jer je
prethodne godine poeo suraivati sa Svetozarom Pribieviem, voom hrvatskih Srba.42
Nakon tragedije, SDK se povukao iz Narodne skuptine, zahtijevajui ostavku vlade, rasputanje parlamenta i nove izbore. Kabinet je doista podnio ostavku, pa je sastavljena nova vlada, na elu s Antonom Korocem, katolikim
sveenikom, voom Slovenske ljudske stranke i jedinim nesrbinom koji se
naao na premijerskoj funkciji (etiri mjeseca) tijekom meduratnog razdoblja.
Jedini Hrvat meu ministrima u njegovu kabinetu bio je Stjepan Bari, elnik

Hrvatske puke stranke, tijesno povezane s Koroevom strankom. No vlada
nye raspustila Narodnu skuptinu i nye raspisala nove izbore.
Predstavnici SDK donijeli su u Zagrebu 1. kolovoza 1928. rezoluciju koja
e pokazala koliko su atentati presudno djelovali na javno mnijenje u Hrvatskoj Koalicija je ustvrdila da ponovno sazvana nepotpuna Narodna skuptina
u Beogradu ne moe donositi odluke koje e imati zakonsku snagu za itavu
dravu, to se osobito odnosilo na odluke financijske prirode, te da niti jedna odluka nee obvezivati izvan Srbije, a osobito se nee odnositi na Hrvatsku. U rezoluciji se nadalje navodilo da su Hrvatska i Crna Gora, kao i sve
ostale pokrajine s predstavnicima u Narodnome vijeu 1918. godine, u savez s
Kraljevinom Srbijom ule ne odriui se svojih povijesnih drava i nacionalnog
identiteta u korist nove drave, ve se Srbija posluila aktom ujedinjenja od
1. prosinca 1918. i Ustavom od 28. lipnja 1921. i na taj nain uspostavila prevlast
nad ostalim dijelovima zemlje. Na koncu, budui da su atentati u parlamentu
razorili javnu potporu postojeoj dravi, Koalicija se zarekla da e zapodjenuti
odlunu borbu kako bi postigla novu dravnu organizaciju na temeljima potpune ravnopravnosti svih povijesnih i narodnih entiteta. 43 Ubojstvo u Narodnoj skuptini zapravo je oznailo svretak parlamentarne vlasti u meuratnoj
Jugoslaviji. Pod kraljevskom diktaturom koja je uslijedila tridesetih godina
20. stoljea izbori za dva parlamentarna doma bili su prava lakrdija.
Poetkom srpnja 1928, neposredno prije nego to su Radia iz beogradske
bolnice prebacili u Zagreb, kralj Aleksandar iznio je pred Pribieviem i jednim slovenskim politiarom poprilino nevjerojatnu tvrdnju, ustvrdivi kako
je nemogue suraivati s Hrvatima, te kako Hrvati i Slovenci, ako ele, mogu
odmah dobiti zasebne drave. inilo se d a j e kralj voljan amputirati dio zemlje,
ime bi nastali Velika Srbija, te nepotpuna Hrvatska i Slovenija. No SDK je u
cijelosti odbacio takve ideje. 44
Tragedija koja se dogodila u Narodnoj skuptini, te Radieva smrt 8. kolovoza 1928. u hrvatskoj su javnosti izazvali tugu i ogorenje. Vladko Maek, koji je
na elu HSS-a naslijedio Radia, kasnije je ovako pisao o kriznoj situaciji:
Atentati koji su se 20. liprya dogodili u beogradskoj Narodnoj skuptini,
kao i Radieva smrt koja je uslijedila uvukli su Hrvatsku u neopisivo stai\je
uzrujanosti, u tolikoj n\jeri da se smatralo daje oruana pobuna neizbjena...
Uinio sam sve to je bilo u mojoj moi da sprijeim otvorenu pobunu, koja
je prijetila ne samo u Zagrebu, nego irom Hrvatske. To nisam uinio tek zbog
Radievih elja i vlastitih miroljubivih sklonosti, nego i zbog toga to bi bilo
kraji\je suludo dopustiti da politika borba skrene i na podruje na kojem bismo se nedvojbeno pokazali slabijom stranom.45
Sreom, u Hrvatskoj se ouvao mir.

Tijekom sljedeih nekoliko n\jeseci, uz krnju Narodnu skuptinu pod
utjecajem lipanjske tragedije, silno narueni ugled i autoritet kabineta, te
kritino politiko stanje u Hrvatskoj, kriza vlasti dodatno se produbila. Kad
je premijer Koroec 28. prosinca 1928. podnio ostavku, kralj je pokrenuo
konzultacije o formiranju nove vlade s voama raznih politikih stranaka, pa
tako i dvojicom predsjednika SDK. Oni su ga izvijestili da krizu nije mogue
rijeiti bez reorganizacije dravnog sustava", demokratske organizacije koja
e zadovoljiti hrvatske zahtjeve. No, kralj je imao drukije planove te je 5.
sijenja 1929. izdao zlokobnu izjavu u kojoj je stajalo da krizu nije mogue
rijeiti uz postojanje parlamentarnog reima. Sutradan je, uvjerivi se u potporu oruanih snaga i poli-cije, kao i brojnih vanih srbijanskih politiara,
ukinuo ustav iz 1921, zabranio djelovanje svih politikih stranaka, te uveo
osobnu diktaturu. Na elu novog kabineta naao se general Petar ivkovi,
jedan od savjetnika u koje je kralj imao najvie povjerenja i dotada zapovjednik Kraljevske garde. U kabinetu se nala i nekolicina vanih srpskih i
slovenskih politiara, nekolicina apolitinih hrvatskih strunjaka, nekoliko
predstavnika manjih politikih skupina, a kasnije i niz disidenata i iz HSS-a
i iz Samostalne demokratske stranke. Hrvatska seljaka stranka u poetku
je kraljevu osobnu vladavinu prihvatila kao prvi korak u cilju reorganizacije
drave u duhu rezolucije SDK od 1. kolovoza 1928. i Maekovih prijedloga
koje je kralju iznio tijekom audijencija 4. i 5. sijenja 1929. godine. Meutim,
pokazalo se da je rije o pogrenome tumaei\ju, tek plodu njihovih pustih
elja. Kralj je ubrzo pokazao da ga zanima ostvarenje neograniene osobne
vlasti i zatita interesa vladajue srbijanske elite, a ne reorganiziranje drave
na nain koji bi odgovarao hrvatskim zahtjevima. Obje stranke iz Koalicije
uskoro su se poele otvoreno protiviti novom reimu. 46
Razvoj politike situacije potkraj dvadesetih godina 20. stoljea, dogaaji
koji su kulminirali ubojstvom hrvatskih zastupnika u Narodnoj skuptini i
uvoderyem osobne diktature kralja Aleksandra, prouzroili su nakon 1928.
godine novi val hrvatske politike emigracije. Da nije bilo tih dogaaja,
dotadanja hrvatska emigracija, koju su predvodili Sarkoti, Dui i Frank, jednostavno bi usahla. No, sve to se dogaalo koncem dvadesetih godina hrvatskim je politiarima pokazalo da uobiajena parlamentarna politika ne moe
dovesti do zadovoljavajueg rjeenja hrvatskog pitanja. Voe HSS-a zbog novonastale su situacije bili izvan sebe od bijesa i frustriranosti, no zbog izrazito
pacifistike i humanitarne naravi stranakog programa nisu se priklonili taktikoj primjeni sile. U nadi da e ciljeve uspjeti ostvariti miroljubivim sredstvima, dvojicu vanih dunosnika - glavnog tajnika Jurja Krnjevia i jednog
od potpredsjednika stranke, Augusta Koutia - u kolovozu 1929. uputih su u
inozemstvo, da se za hrvatsku stvar zalau u europskim prijestolnicama i da
hrvatsko pitanje odravaju u svijesti zapadne javnosti. Meutim, jedan manji
O

broj Hrvata, osobito mlaih, izloenih frankovakoj i katolikoj klerikalnoj
ideologiji iz tih je dogaaja izvukao drukije zakljuke. Oni su se tada poeli
rotiviti jugoslavenskoj dravi, ili su pojaah dotadanje protivljenje, budui
d a j e u njihovim oima bila simbol srpske dominacije, te su se poeli predano
boriti za neovisnu hrvatsku dravu. Bili su voljni sluiti se zavjerenikim i teroristikim metodama, te prihvatiti pomo bilo koje strane sile, bez obzira na
cijenu. To je dovelo do nastanka hrvatskog oslobodilakog pokreta, odnosno
Hrvatske revolucionarne organizacije (Ustaa). Utemeljio ga je, godine 1932,
Ante Paveli, etrdesetogodinji odvjetnik, potpredsjednik minijaturne Hrvatske stranke prava, lan zagrebakog Gradskog vijea, te u razdoblju od rujna
1927. do sijenja 1929. zastupnik u Narodnoj skuptini u Beogradu. Nakon
uvoenja diktature napustio je zemlju i ubrzo postao voom novih hrvatskih
politikih emigranata. No, prije nego to se pozabavimo njihovim djelovanjem,
opisat emo razvoj politike situacije u zemlji neposredno nakon uvoenja
novog reima.
Kralj je Aleksandar zemlju slubeno nazvao Jugoslavijom 3. listopada
1929, te je podijelio na devet regija (banovina) i Beogradsku oblast, un\jesto
dotadanje 33 oblasti. Zahvaljujui lukavom prekrajanju unutarnjih granica, u
est banovina i u Beogradskoj oblasti veinu stanovnika inili su Srbi, dok su
u jednoj gotovo iskljuivo ivjeli Slovenci.
Kralj je htio dokinuti ili odvojiti oporbu od starih politikih stranaka
koje nye mogao pridobiti, a to se osobito odnosilo na dvojicu predsjednika
Seljako-demokratske koalicije, Maeka i Pribievia. Vlada je u travnju 1930.
naredila Maekovo uhienje, te ga optuila za financiranje teroristikih aktivnosti malene skupine hrvatske mladei, povezujui ga na taj nain s hrvatskim politikim emigrantima. Dok je boravio u zatvoru, kraljevi su posrednici
Maeku predlagali da se prestane odupirati vladi, no sve je bilo uzaludno. Od
velike skupine ljudi koji su u lipnju izvedeni pred sud s Maekom, trinaest
osoba osueno je na dugotrajne zatvorske kazne, dok je njih deset, a meu
njima je bio i Maek, osloboeno zbog nedostatka dokaza. U listopadu 1930.
Maeku je doputeno da zbog zdravstvenih razloga otputuje u ehoslovaku.
Na proputovanju kroz Austriju vidio se ne samo s predstavnicima vlastite
stranke koji su se na Zapadu zalagali za hrvatsku stvar, nego i s pripadnicima
re hrvatske emigracije, meu njima i generalom Sarkotiem, te voom nove
hrvatske emigracije, Antom Paveliem. 47
Reim je poduzeo korake i protiv drugog predsjednika Seljako-demokrats e koalicije, Svetozara Pribievia - u svibnju 1929. zatoili su ga u junosrbijansko selo Brus. Zbog bolesti su ga nakon est mjeseci prebacili u beogradsku bolnicu yi je jedan dio posluio kao zatvor namijenjen samo njemu.
Ondje je ostao vie od godine i pol. Da ga ne bi vratili u Brus, Pribievi je
zapoeo trajk glau, te je zatraio da ga zbog zdravstvenih razloga puste u

ehoslovaku. Pod pritiskom vlasti iz Praga i Pariza, vlada je na koncu dala
pristanak, te je 23. srpnja 1931. Pribievi otputovao u Prag. Ondje je proveo
dvije godine, a potom jo tri u Parizu. U proljee 1936. vratio se u Prag, gdje je
u rujnu umro od karcinoma plua. 48
Zbog naruena zdravlja i potekoa u odravanju komunikacije s Jugoslavijom, kao i uspjeha koje je kralj Aleksandar postizao na podruju onemoguavanja i pridobivanja velikog broja njegovih bivih kolega, Pribievieva
je politika aktivnost u inozemstvu bila ograniena. No ipak je u Parizu 1933.
napisao i objavio Diktaturu kralja Aleksandra, knjigu u kojoj je napao jugoslavenski politiki sustav i osobito kralja Aleksandra, osobno ga okrivivi
za sve politike devijacije i nedae koje je zemlja doivjela nakon 1918. Prema Pribieviu, Akt o ujedinjenju od 1. prosinca 1918, prihvaanje Ustava u
lipnju 1921, te politika koja se temeljila na tim dokumentima, bili su odreda
pogreni. Zemlju treba obnoviti na temeljima deklaracije Hrvatskog sabora
od 29. listopada 1918. godine. Hrvatsko pitanje za Pribievia je bilo kljuno
politiko pitanje u Jugoslaviji, a rjeenje je, po njemu, lealo u stvaranju federativne republike. 49 1 premda je tono da je kralj Aleksandar u velikoj mjeri
bio odgovoran za razvoj politikih dogaaja tijekom vladavine, tono je i da
je u razdoblju od 1918. do 1925. Pribievi snosio velik dio odgovornosti za
pogoranje situacije u vezi s hrvatskim pitai\jem. U knjizi nigdje ne spominje
vlastitu krivnju.
Kralj je odobrio ustav, koji je pomno uvao sve njegove diktatorske ovlasti, u rujnu 1931. Nizom zakona i dekreta u istome n\jesecu vlada se pripremila
za izbore, uz otvoreno glasanje, lanova dvaju parlamentarnih domova. No,
stranake su aktivnosti bile toliko ograniene da je jedino vladina stranka
mogla sudjelovati na izborima 8. studenoga 1931. godine. Zahvaljujui novim
nnjerama, kraljevska je diktatura stekla privid ustavnog i parlamentarnog legitimiteta. Meutim, u stvarnosti se nije promijenilo gotovo nita. 50
Nakon donoenja Ustava, voe nekadanjih politikih stranaka koje kralj
nije smijenio pokuale su ponovno aktivirati svoje organizacije. Vaan korak
u tom smjeru bio je tajni susret vodstva Seljako-demokratske koalicije od
5. do 7. studenoga 1932. u Zagrebu. Skupina je izdala rezoluciju poznatu pod
nazivom Zagrebake punktacije u kojoj je osudila reim i ryegovu politiku,
te istaknula politike zahtjeve Koalicije. Glavni je zahtjev bio ponitenje svih
temeljnih politikih odluka drave, od akta o ujedinjenju od 1. prosinca 1918,
te obnova na temelju federalistikih i demokratskih naela, kako bi svi narodi
i povijesni entiteti uivali ravnopravnost sa Srbima i Srbijom. Na tom se skupu Samostalna demokratska stranka izjasnila u prilog federalnog ureenja. I
druge su oporbene stranke ubrzo izdale sline izjave. Zagrebaka rezolucija
izazvala je snanu negativnu reakciju vlade, no do uhienja i optunice protiv
Maeka, na temelju Zakona o zatiti drave, dolo je tek tri mjeseca kasnije.

Vlada je rezoluciju eljela prikazati kao plod hrvatskog separatizma. Maek je
eden pred sud i 29. travnja osuen na tri godine zatvora. 51
Dok je Maek bio u zatvoru, potpredsjednika stranke Josipa Predavca ubila
kako se ini, policija. Jo dvojica vodeih ljudi stranke, Krnjevi i Kouti,
bili su u izgnanstvu, dok je Ivan Pernar jedan od vodeih lanova stranke koji
e u lipnju 1928. ranjen u Narodnoj skuptini, takoer bio u zatvoru. Nekolicina bivih stranakih zastupnika, koje je kralj uspio pridobiti na svoju stranu,
sad su sluili novome reimu. Tako je Hrvatska seljaka stranka ostala bez
autoritativnog vodstva, a upravo je to bilo stai\je koje je vlada itavo vrijeme
i prieljkivala. Maek je iz zatvora tajno uputio sljedbenike da se posavjetuju
s Antom Trumbiem, veteranom meu hrvatskim politiarima, da po potrebi
trae upute, iako je on stranci pristupio tek nekoliko godina ranije. 52 Upravo je
Trumbi napisao radnu verziju Zagrebakih punktacija.
Potkraj Maekova boravka u zatvoru kralj Aleksandar s njim je odravao
kontakt preko Ivana ubaia, odvjetnika i biveg zastupnika HSS-a koji je, kao
dobrovoljac na Solunskoj fronti u Prvom svjetskom ratu, uivao povjerenje Dvora. Kralja su navie zanimali Maekovi stavovi o hrvatskom pitanju. ini se i da
je Maeku obeao da e jo jednom razmotriti itavu hrvatsku problematiku,
im se vrati s dravnikog posjeta Francuskoj u listopadu 1934. godine. No
ubijen je upravo na poetku tog posjeta. 53 Atentat je bio najzloglaeniji in
ustake emigracije, ijim emo se djelovanjem pozabaviti u nastavku teksta.
U S T A K I P O K R E T D O 1941. G O D I N E
Ustaki pokret utemeljio je 1932. Ante Paveli, vodei hrvatski nacionalist.

No Pavelievo protujugoslavensko djelovanje poelo je mnogo ranije. Dok
je kao lan zagrebakog Gradskog vijea u lipnju 1927. putovao u Pariz na
meunarodni skup predstavnika gradskih vlasti, prvo se zadrao u Beu.
Tamo se sastao s generalom Sarkotiem i njegovim prijateljima, a oni su mu
organizirali, nakon boravka u Parizu, sastanak s predstavnikom talijanskog
Ministarstva vanjskih poslova u Rimu. Priblino u isto vrijeme, Ivo Frank u
Budimpeti je talijanskome poslaniku predao memorandum po sadraju
slian sporazumu koji su on i Gagliardi 5. srpnja 1920. u Veneciji potpisali s
D'Annunzijevim predstavnicima. U memorandumu je iznio ciljeve hrvatskih
nacionalista i zatraio talijansku pomo u njihovoj borbi protiv Jugoslavije,
te utemeljenje neovisne hrvatske drave. Znalo se da Italija potpomae druge
revizionistike snage u Podunavlju i na Balkanu, djelujui protiv Jugoslavije
ne samo na vlastitim granicama i na Jadranu, nego i preko Albanije, koja je
svojatala Kosovo i zapadnu Makedoniju, te Bugarske, koja je pretendirala na
vei dio jugoslavenske Makedonije. Hrvatski su nacionalisti stoga s pravom
smatrali da e Talijani s naklonou prihvatiti njihov memorandum.
Susret Pavelia i predstavnika talijanskog Ministarstva odrao se sredinom
srpnja 1927. u Rimu. Paveli je sugovorniku uruio prirnjerak memoranduma
koji je Frank upravo bio predao talijanskome veleposlaniku u Budimpeti, a
koji je u velikoj mjeri nagovijestio dogaaje 1941. godine. Iako se inilo da
je cilj dokumenta bio pridobiti Talijane da pomognu hrvatskoj borbi za neovisnost, Hrvati su u njemu formulirali uvjete prema kojima je Hrvatska praktiki trebala postati talijanskim protektoratom. U zamjenu za talijansku pomo, hrvatski emigranti prihvatili su niz opih naela i itav sklop konkretnih
obaveza. Sloili su se da jadranski narodi - Hrvati, Crnogorci i Albanci - u
suglasju s Talijanima trebaju rijeiti problem istonog Jadrana. Priznali su talijansku dominaciju na Jadranu i talijansko pravo da provodi kulturni utjecaj i u
zamjenu za industrijske proizvode iskoritava obilna prirodna bogatstva Balkana. Na koncu, Hrvati su bili spremni prilagoditi se talijanskoj sferi utjecaja
IVI

' u politikom i u gospodarskome smislu, kao i s vojnog stajalita". Priznali su
ve odredbe sporazuma koji su u to vrijeme postojali izmeu Italije i Jugolavije odustajui tako od svih prava na Istru, Rijeku, Zadar i jadranske otoke
koje je Italija pripojila nakon Prvoga svjetskog rata, a gdje je ivjelo izmeu
300 000 i 400.000 Hrvata. Obeali su i da e, kad preuzmu vlast, Hrvatska Italiji
ustupiti Kotorski zaljev i sve strateki vane toke na dalmatinskoj obali, kao
i baze na dalmatinskim otocima i obali, kako bi se Italiji zajamila djelotvorna
zatita i vojni nadzor nad Jadranom. Hrvatska e se odrei i mogunosti da
ima vlastitu ratnu mornaricu, pod uvjetom da Italija nastavi tititi hrvatsku
obalu. Italiji e dati i sve potrebne koncesije za koritenje gospodarskih izvora
u Hrvatskoj, kao i irom Balkana, te jo neko odreeno vrijeme nee urediti
novu pomorsku luku kako ne bi ometala razvoj Rijeke. 64
Hrvatski emigranti odrekli su se i svih eventualnih interesa u vezi s nekim
drugim dijelom jugoslavenskog teritorija. U memorandumu se navodilo da
slovensko Prekomurje i jugoslavenske pokrajine Baranja, Baka i Banat
irebaju pripasti matinoj zemlji - Maarskoj, te da treba poduprijeti neovisnost Crne Gore. Hrvatski emigranti bili su voljni prihvatiti i talijanske planove
o zajednikoj granici Italije i Maarske, to bi bilo izvedivo jedino na raun
Slovenaca i ime bi Italija jo vie okruila Hrvatsku.
Sva navedena obeai\ja imala su izrazita obiljeja veleizdaje, i prema Jugoslaviji, ali jo vie prema samoj Hrvatskoj. Temeljna sastavnica hrvatske nacionalne politike bilo je, stoljeima, vrsto zadravanje nadzora nad istonom
obalom Jadranskog mora - Istrom, Hrvatskim primorjem i Dalmacijom - kako
Talijani ne bi stekli potpuni nadzor nad morem. A emigranti su obeali ne
samo da e odustati od zahtjeva prema neosporno hrvatskim podrujima koja
su se ve nalazila u talijanskim rukama, nego i da e monom zapadnome susjedu prepustiti i jo neka hrvatska podruja, te vei dio hrvatskih suverenih
prava.
Planovi i zavjere koje su emigranti 1927. kovali s Italijom moda bi bili
jednako neuspjeni kao i planovi koje su Frank i Gagliardi 1920. dogovarali
s D Annunzijem da se politika situacija u Jugoslaviji nije promijenila. Ubojstvo hrvatskih zastupnika u Narodnoj skuptini u lipnju 1928. i Radieva smrt
u kolovozu u velikoj su mjeri ojaali hrvatske separatistike snage. Nakon
nametanja kraljevske diktature u sijenju 1929. i zabrane djelovanja svih
Politikih stranaka, Paveli je napustio zemlju i otiao u Be, navodno radi
peenja. U travnju je s kolegom, Gustavom Perecom, bivim austrougarskim
Potpukovnikom, a kasnije novinarom, na putu za Italiju prvo otiao u Sofiju,
se sastao sa zakonitom organizacijom makedonskih politikih emigraDvye skupine izdale su zajedniku deklaraciju kojom su se obvezale na
r inaciju aktivnosti radi ostvarenja potpune neovisnosti Hrvatske i Makenye. Tijekom kratkotrajnog zadravanja u Sofiji, Paveli je odrao i tajni

sastanak s voom zabranjene Vnutrenje makedonske revolucionarne organizacije (VMRO), Ivanom Mihailovim, zakletim neprijateljem Jugoslavije, s kojim je dogovorio suradnju protiv jugoslavenske drave. Dounici su to prenijeli
jugoslavenskim vlastima, pa je Paveliu u odsustvu sueno na temelju Zakona
o zatiti drave, a zbog povezivanja s makedonskim revolucionarima i javno
istaknute namjere da djeluje protiv politikog i teritorijalnog integriteta Jugoslavije. Proglaen je krivim i osuen na smrt u srpnju 1929. godine. 56
Otprilike dvije do tri godine kasnije (toan datum nije poznat), Paveli
je utemeljio ustaki pokret, organizaciju posveenu ostvarenju neovisne hrvatske drave, bez obzira na sredstva. Organizacijski uzor bio mu je makedonski VMRO i bila je rije o loginoj kulminaciji Pavelievih nacionalistikih
aktivnosti, kao to je on bio i logian voa takvog pokreta. Smrtna presuda
zbog prijetnja i aktivnosti usmjerenih protiv jugoslavenske drave poveala
je njegov ugled meu nacionalistima i u Hrvatskoj i u egzilu. Jednako tako,
postalo je jasno i da raspolae financijskom potporom i zatitom talijanske
vlade, ija je faistika naela prihvatio potkraj tridesetih godina 20. stoljea,
te potporu Maarske, gdje su njegovi sljedbenici, nesumnjivo uz pristanak
maarskih vlasti, unajmili imanje Janka Puszta koje je sluilo za obuku
oruanih snaga. 57
Osnivanjem ustake organizacije, nova, brojano jaa, djelomino teroristiki nastrojena i fanatina hrvatska politika emigracija, pod Pavelievim
vodstvom, zasjenila je izvornu i brojano slabiju hrvatsku politiku emigraciju
koju su predvodili Sarkoti, Dui (do 1934) i Frank. Novi su emigranti bili
orue u talijanskim rukama. 58 Paveli je uivao i punu potporu hrvatskih emigranata kao to su bili Perec i Ivan Perevi, jo jedan bivi austrougarski potpukovnik, dok je utjecaj Sarkotia i Franka sve vie slabio (Sarkoti je umro
1939, a Frank 1940. godine). Perec je jedno vrijeme bio zapovjednik ustakog
logora za obuku u Janka Puszti, te je postao Pavelievim zamjenikom, ali je
smaknut u veljai 1935, nakon to su ustae doznali da njegova ljubavnica,
Jelka Pogorelec, radi za raun jugoslavenske vlade. 59
Paveli je u ustaki program hotimice uvrstio i teroristike elemente.
elio je Jugoslaviji nanijeti to veu tetu. Organizirao je logore za obuku u
Maarskoj i Italiji, privlaei novake iz emigrantskih krugova, a osobito iz redova Hrvata na radu u Belgiji, Francuskoj i drugim zemljama. Veina sredstava potjecala je od talijanske vlade, iako su novanu pomo davali i hrvatski
radnici, pripadnici proustakih organizacija osnovanih u zapadnoj Europi, Argentini, Kanadi i Sjedinjenim Amerikim Dravama. 60
Ustake operacije protiv jugoslavenske drave pokrenute su nedugo nakon nastanka organizacije. Meu ostalim aktivnostima, ustae su postavljali
tempirane eksplozivne naprave u meunarodne vlakove s odreditem u Jugoslaviji. Neke su usmrtile vie osoba i izazvale veu materijalnu tetu, dok

B
(jruge na vrijeme otkrivene i deaktivirane. Ustae su poticali i na oruanu

h nu Ustaka grupa koja je u zemlju potajno ula iz Italije u rujnu 1932, nal ie andarmerijsku stanicu u Bruanima u Lici. Jugoslavenski andari brzo
su uguili ustanak (poznat kao Velebitski ustanak), krajnje okrutnim metodama zbog ega je itav incident privukao velik publicitet, a ustaama moda
ak i dijelom poveao ugled. 61

Najpoznatiji ustaki teroristiki in bilo je ubojstvo kralja Aleksandra i
francuskog ministra vanjskih poslova Louisa Barthoua u Marseillesu 9. listopada 1934- godine. Atentator, Veliko Georgijev Kerin (poznat i pod imenom
Vlada Georgijev ernozemski), makedonski revolucionar, bio je angairan
kao instruktor u Janka Puszti. Kerina je na rnjestu dogaaja ubila francuska
policija, a trojicu ustaa, Miju Kralja, Zvonimira Pospiila i Milana (Ivana) Rajia, koji su kralja ekali na drugim tokama, pa tako i u Parizu, francuske su
vlasti uhitile i osudile na doivotni zatvor. Isti francuski sud u odsutnosti je
na smrt osudio Pavelia, Eugena Kvaternika i Ivana Perevia, kao stvarne
organizatore atentata. Ustaki emigranti smatrali su da su atentatom na kralja
Aleksandra slomih kraljenicu jugoslavenske drave, smatrajui to svojim najveim postignuem. 62
Zahvaljujui atentatu, politiki problemi Jugoslavije nali su se na
meunarodnoj diplomatskoj pozornici. Dotada su se protujugoslavenske
aktivnosti emigranata u Italiji, Austriji, Njemakoj, Maarskoj i Bugarskoj
esto pojavljivale kao otvorena pitanja u bilateralnim odnosima Jugoslavije
i tih zemalja. Meutim, nakon ubojstva kralja Aleksandra i ministra vanjskih
poslova Barthoua na francuskome tlu, te su aktivnosti postale predmetom
meunarodne diplomacije i temom rasprava Drutva naroda. Budui da je
Francuska nastojala postii politiki dogovor s Italijom, ni na francuskome
suenju ustaama, ni u izjavama francuskog predstavnika u Drutvu naroda,
Francuska nije kao krivca spominjala Italiju, iako se vrlo dobro znalo da su
atentat isplanirale ustae u Italiji, te da ih talijanska vlada ve vie godina
podupire i politiki i financijski. Nema sumnje da se pod francuskim pritiskom
Jugoslavija suzdravala od mogunosti da navede i Italiju u zahtjevu koji je
22. studenoga 1934. postavila Drutvu naroda, traei da se pitanje uvrsti na
dnevni red predstojeeg zasjedanja. No, Jugoslavija je optuila Maarsku,
Popisujui
djelominu odgovornost za atentat. ehoslovaka i Rumunjs a, kao maarski prvi susjedi, poduprle su Jugoslaviju u notama upuenima
Sjnitvu Drutva naroda. Jugoslaveni su priloili podroban pregled protujugoslavenskih aktivnosti ustakih politikih emigranata u Maarskoj, kao i
svodnih maarskih aktivnosti koje su ile na tetu jugoslavenskih interesa i
unarodnog mira. Ustvrdili su i da su zloinci neposredno povezani s atenni odabrani i obueni u Maarskoj, te da su se posluili maarskim pucama. Bogoljub Jevti, jugoslavenski ministar vanjskih poslova, ponovno

je optuio maarske vlasti i na zasjedai\ju Drutva naroda 7. prosinca 1934.
godine.
No, Maarska je odbila jugoslavenske optube. Maarski izaslanik Tibor
Eckhardt opovrgnuo je da je Janka Puszta sluila kao centar za obuku terorista, te da je Maarska na neki nain odgovorna za atentat. I premda je 30
do 40 hrvatskih emigranata uistinu od jednog maarskog graanina unajmilo
Janku Pusztu, Maari su istaknuli kako je rije o najobinijoj privatnoj transakciji. Nadalje, u travnju 1934, reagirajui na zahtjeve jugoslavenske vlade,
lokalne su vlasti poele postupno ukidati Janka Pusztu, te je imanje 1. listopada preuzeo novi najmoprimac. Dio hrvatskih emigranata u meuvremenu
je napustio zemlju, dio se zaposlio na oblinjim seoskim imanjima, dok su se
ostali u potrazi za poslom odselili u oblinju Nagykanizsu.
Tijekom rasprave u Drutvu naroda veina je zemalja, osim Jugoslavije,
ehoslovake i Rumunjske pokuavala nekako izgladiti novonastalu situaciju.
To se jasno vidi u rezoluciji izglasanoj 10. prosinca 1934. godine. U njoj se
osuuje atentat na kralja Aleksandra i poziva sve zemlje lanice da na svome
teritoriju ne doputaju teroristike aktivnosti. Rezolucijom se trailo kanjavanje ustakih emigranata, a od maarske vlade zahtijevalo da podnese izvjetaj o
mjerama koje je poduzela protiv krivaca. Na koncu je Drutvo naroda pozvalo i
na donoenje meunarodne konvencije protiv terorizma. Maarska vlada podnijela je izvjetaj 12. sijenja 1935. godine, a jugoslavenska vlada, koja je esto
opovrgavala navode iz tog dokumenta, podnijela je svoje opaske 25. oujka.
Na koncu je, 25. svibnja 1935. godine, uz privolu jugoslavenske delegacije,
pitanje skinuto s dnevnog reda Drutva naroda. 63
Koja god bila uloga maarskih vlasti u vezi s ustakom teroristikom skupinom u Janka Puszti, nakon 1. listopada 1934. i rasprava u Drutvu naroda, u
Maarskoj se zadrala tek aica ustaa. Iako nije optuena za suuesnitvo
u atentatima u Marseillesu, Italija je ipak doivjela neugodnosti. Premda je
odbila francuski zahtjev za izruenjem Ante Pavelia i Eugena Kvaternika,
obojicu je uhitila sredinom listopada, te ih priblino godinu i pol drala u zatvoru. Nakon toga Paveli je zadran u poluzatoenitvu, a kasnije pod nadzorom, prvo u Sieni, a zatim u Firenci. Talijanska je vlada naredila razoruavanje
svih ustaa u Italiji, a bila je rije o 500 do 600 osoba. Usto je zatoila vanije
lanove u raznim dijelovima june i sredinje Italije, a veinu obinih lanova
uputila u logore na Liparskom otoju. Mile Budak, drugi ustaa po vanosti,
bio je zaduen za tamonje logore. Zbog nesmiljenih ivotnih uvjeta, problemi
s disciplinom neprestano su se pogoravali, a neposluh se javljao sve ee.
Strahovi u vezi s budunou u velikoj su se mjeri poveah nakon to su Italija
i Jugoslavija 25. oujka 1937. zakljuile sporazum o prijateljstvu prema kojem
su se te dvije zemije zavjetovale da nee tolerirati skupine koje rade protiv
druge zemlje potpisnice sporazuma.

I Izvan talijanskih granica, razni pripadnici ustakog pokreta, uglavnom
ktualei poput Andrije Artukovia, Branka Benzona, Branimira Jelia,
Mladena Lorkovia i Vilka Riegera u Njemakoj, te Ivana Perevia u Austriji,
nastavili su s propagandnim djelovanjem, iako bez potpore zemalja u kojima
ivjeli 64 (Lorkovi se vratio u Jugoslaviju 1938, a 1940. zavrio je u koncentracionome logoru.) Dio ustaa zadrao se u Maarskoj, a najvaniji meu njima bili su Marko Doen i Vjekoslav Luburi. Dio njih bio je aktivan i meu hrvatskim radnicima u Belgiji i Francuskoj, a neki nie rangirani elnici pokreta
putovali su u SAD, Kanadu i Argentinu, bavili se propagandnom djelatnou,
objavljivali i prikupljali novac.
Od propagandnih djelatnosti, uglavnom su distribuirali proustake, protujugoslavenske i potkraj tridesetih godina antimaekovske letke i pamflete
unutar Hrvatske. Dio materijala napisali su pristae u samoj zemlji, dobro
informirani u vezi sa situacijom na unutarnjem planu. Rukopisi su potajno
iznoeni iz zemlje, a otisnuti propagandni materijal takoer se kriomice vraao
i distribuirao. No, sve to odvijalo se u malim razmjerima. Najvanija posljedica
bila je injenica da su jugoslavenske vlasti i daJje bile svjesne njihova postojanja i nastavka aktivnosti ustake organizacije u inozemstvu. 65
Budui da su se i ustae i komunisti protivili jugoslavenskoj dravi i ilegalno djelovali i u Jugoslaviji i u inozemstvu, moemo se upitati jesu li na neki
nain bili u vezi i jesu li suraivali. Da bismo doli do odgovora na to pitanje,
prvo se moramo ukratko osvrnuti na iskustva komunista nakon uvoenja diktature kralja Aleksandra. Mjesec dana nakon tog poteza, u veljai 1929. godine,
CK KPJ, temeljei odluku, kako se inilo, na svome tumaenju rezolucije estog kongresa Kominterne i posve pogreno procjenjujui izglede za revoluciju,
objavio je poziv radnitvu i seljatvu zemlje na oruanu borbu protiv vlasti.
Reim je reagirao pojaavanjem strogih protumjera. Potkraj travnja u h i e n j e
i pogubljen generalni sekretar uro akovi. Tijekom sljedee tri godine ubijeni su mnogi vodei komunisti, meu njima i sedam sekretara SKOJ-a, dok su
jo deseci osueni na dugotrajne zatvorske kazne. Broj lanova stranke smanjio se do konca 1929. s 800 na priblino 400, a 1932. preostalo ih je tek oko
" T a k o s u komunisti pretrpjeli jo tei oblik represije vlasti nego ustae.
Koliko sam uspio ustvrditi, jedini kontakti ustaa i komunista bili su kontakti politikih zatvorenika, koji su se openito jedinstveno suprotstavljali zatvorskim vlastima kad je bila rije o zlostavljanju, nekvalitetnoj hrani, nehigijenskim uvjetima i drugome. Nema sumnje da su se meu zatoenim hrvatskim
nacionalistima, ustaama i komunistima vodile ivahne politike rasprave, jer
su neki Z a t V O r e n i c i k J' s u n a odsluenje kazne doli kao hrvatski nacionalisti,
iako ne i kao z a k l e t i u s t a e > na slobodu izili kao komunisti. Najpoznatiji meu
njima moda je bio ime Balen, koji je u zatvor doao kao hrvatski nacionalist

i gorljivi rimokatolik, ali je iz njega iziao kao uvjereni komunist. Nakon to
se 1935. naao na slobodi, po nalogu KPJ aktivirao se kao novinar u HSS-u.
Za njegovu konverziju doznalo se kad su ga za vrijeme i nakon rata partizani
poeli postavljati na visoke dunosti. 67
Talijanske optube, u proljee 1942. godine, o tome d a j e Mladen Lorkovi,
neko vryeme ministar vanjskih poslova NDH, ranije bio komunist nedvojbeno
su putene u javnost s ciljem njegove diskreditacije, budui d a j e u to vrijeme
bio u nemilosti zbog izrazito pronjemakih stavova. Lorkovi je osloboen
svake sumnje nakon tajne istrage koje su provele policijske slube NDH. No
njemaki policijski atae u Zagrebu uspio je utvrditi d a j e Lorkovi bio u tijesnoj vezi s nekolicinom komunista u razdoblju od 1932. do 1934, te da je jo
1941. i 1942. pomogao nekolicini hrvatskih komunista. 68
Cilj razbijanja Jugoslavije i osnivanja neovisne hrvatske drave dijelili su
s ustaama, od 1923. do 1935, i komunisti. Meutim, povodei se za Kominternom, zagovarali su podjelu zemlje na vie nacionalnih boljevikih republika.
U tom su smislu pozdravili Velebitski ustanak 1932. godine. No, kritizirali su
ustae jer se u protuvladinoj borbi nisu obraali i irokim narodnim masama.
Velikosrpsku vojno-faistiku diktaturu nije mogue svrgnuti tek djelovanjem malenih skupina bez sudjelovanja najirih narodnih masa, ne samo u
hrvatskim, nego i u srpskim podrujima." 69
KPJ se usprotivio i primjerima pojedinanog terorizma, poput atentata na
kralja Aleksandra u Marseillesu, iako se i ta stranka poetkom dvadesetih godina uputala u sline akcije. Ustvrdio je i da metode vladai\ja velikosrpske vojno-faistike diktature pogoduju izazivanju individualnog terorizma", ali je ustrajno odbacivao takve inove, oznaujui ih kao instrumente malograanske
politike borbe. U najeim kritikama navodili su da su faisti i profaistike
skupine poput Pavelia i Pereca odigrali i jo uvijek igraju ulogu izravnih
produenih ruku inozemnog faizma... Nacionalfaizam, bio hrvatski ili makedonski, ukupno gledano, sredstvo je i pomagalo Hitlerova, Horthyjeva i Mussolinijeva faizma... te neprijatelj proletarijata i ugryetenih masa". Komunisti
su atentat na Aleksandra zapravo tumaili kao promiljeni in faistikih
snaga s ciljem izazivanja rata, pritom naglaavajui d a j e njihov vlastiti glavni
cilj borba protiv faista i novi rat za koji se pripremaju. 70 S obzirom na takve
stavove, istinska suradnja izmeu ustaa i komunista u inozemstvu nije bila
mogua. Nadalje, nakon to je KPJ 1935. godine, povodei se za Kominternom,
promijenio politiku i stao u obranu Jugoslavije kao jedinstvene drave koja e
se tako lake oduprijeti sve veoj faistikoj prijetnji, jedino oko ega su se
ustae i komunisti dotada slagali - a to je bio cilj unitenja Jugoslavije - tako
je nestalo, pa su te dvije strane postale ogorenim neprijateljima.
No, ustae su odrale ograniene kontakte s HSS-om. U Jugoslaviji je
ustaki voa Mile Budak, prije nego to se sklonio u inozemstvo, bio u pri-

ateljskim odnosima s Maekom, te je u studenome 1932. potpisao Zagrebake
^ ^ k t a c i j e SDK-a. U inozemstvu su ustae odravale odreene kontakte s dvo" om voa HSS-a u izgnanstvu, Krnjeviem i Koutiem. Nema nikakve sume da su obje stranke cijenile kritike i aktivnosti druge strane usn\jerene protiv
beogradske vlade, iako je HSS odluno osuivao ustake teroristike metode.
No u drugoj polovici tridesetih godina poele su se pojavljivati sve vee razlike
izmeu ustaa i HSS-a. Maek nije htio posluati Budakov prijedlog (nakon to
se ovaj vratio iz inozemstva) da HSS podri sile Osovine. Kad je privremeno
zatraio talijansku pomo, Maek je ugrozio monopol ustaa na talijansku potporu. Na koncu, Maekovi pregovori s premijerom Dragiom Cvetkoviem,
koji su doveli do sporazuma 26. kolovoza 1939. razjarili su ustae, u ijim je
oima Maek postao izdajicom projekta neovisne Hrvatske. 71 No budui d a j e
HSS bio jedina djelotvorna politika stranaka organizacija meu Hrvatima,
ustae su u nju sustavno gurale svoje pristae i radili na tome da pridobiju
njezine lanove. Kao to emo vidjeti, takva se taktika itekako isplatila, ali
ipak ne dovoljno nakon to su ustae u travnju 1941. preuzele vlast.
POLITIKA SITUACIJA POTKRAJ

TRIDESETIH GODINA
Tijekom tridesetih godina 20. stoljea, dok je i dalje planirala razbijanje i podjelu Jugoslavije, te podupirala neprijatelje jugoslavenske drave, Italija je bila
pripravna za formalnu promjenu pozicije kad je uoila priliku da utjecaj u Jugoslaviji stekne miroljubivim sredstvima. I regent Pavle i Milan Stojadinovi,
premijer od 1935. do 1939, pokazivali su sve izraeniju naklonost prema silama
Osovine, pa su Italija i Jugoslavija potpisale sporazum o prijateljstvu i nenapadanju 25. oujka 1937. godine. U 4. lanku sporazuma, koji neizravno spominje i ustae, navodi se da zemlje potpisnice na svom teritoriju nee tolerirati, niti na bilo koji nain pomagati, aktivnosti usmjerene protiv teritorijalne
cjelovitosti i postojeeg poretka druge zemlje potpisnice, kao ni aktivnosti
koje po prirodi naruavaju prijateljske odnose dviju zemalja". 72 Jugoslaveni
su iskoristili priliku, te su odluno zatraili da Italija poduzme konkretne korake protiv ustaa. Zbog toga je, prilikom potpisivanja sporazuma, talijanski
poslanik u Beogradu usmeno obeao energine korake u tom smislu. Prema
njegovim rijeima, talijanske e vlasti zatoiti Pavelia i Kvaternika, dio ustaa
deportirati u talijanske kolonije, talijanska policija izvijestit e jugoslavensku
policiju o lokacijama na kojima su ustae zatoeni, te odati imena ustaa koji
se ele vratiti u Jugoslaviju, a .jedan dunosnik jugoslavenske policije moi e
uspostaviti kontakt s talijanskom policijom u vezi s navedenim pitanjima". 73
Za tu je zadau odabran Vladeta Milievi, koji je godinama pratio aktivnosti
emigranata u Austriji i Maarskoj, te pomagao francuskim vlastima u istrazi
atentata na kralja Aleksandra. Do tada je ve uspio vie ustaa nagovoriti da
postanu njegovim agentima, te je u ustake organizacije potajno postavio nekoliko svojih ljudi. 74
Prema odredbama 4. lanka, talijanska vlada zadrala je obine" ustae
u zatvorenikim logorima na talijanskim otocima. Malenu skupinu vanih
ustakih dunosnika talijanske su vlasti u proljee 1940. s juga Italije prebacile
u Toskanu. Paveli je i dalje ivio pod nadzorom i primao izdanu talijansku
financijsku pomo. 75 Milievi je uz pomo talijanske policije i vlastitih agenata dao sve od sebe da razbije ustaki pokret, kako vie ne bi bio prijetnja

^ ^ K . ... u giavnom tako to ih je nagovarao da se vrate kui. Od petstotik ustaa u Italiji, njih 220 pristalo je na povratak u domovinu. Neki su se
' lr vratili i s obiteljima. Najistaknutiji predstavnik te skupine, Mile Budak,
Z a g r e b je doputovao u srpnju 1938. godine. 76 Postoje odreene indicije da
io remiier Stojadinovi oekivao da e Budakov povratak ne samo oslabiti
ustaku emigraciju, nego i ojaati njegov politiki ugled u Hrvatskoj. 77 No reif ntu Pavlu sve je vie bilo dosta premijerovih ideja i poteza. Novi izbori na kojima je vladina lista dobila 1,643.783 glasa (54,1%), a lista Ujedinjene opozicije
na ijem je elu bio Maek 1,364.524 glasa (44,9%) odrali su se 11. prosinca
1938 Ali zbog nerazmjera u odredbama izbornog zakona vlada je u Narodnoj
skuptini dobila 306, a oporba samo 67 zastupnika. 78 Regent Pavle, koji je rezultate izbora smatrao nedovoljnim za daljnju potporu Stojadinoviu, smijenio
je premijera u veljai 1939. i na njegovo mjesto imenovao Dragiu Cvetkovia.
Tako Stojadinovi nije mogao iskuati ono to je oekivao od Budakova povratka, o emu god tono bila rije. No Budak je u Zagrebu od veljae 1939. do
zabrane u oujku 1940. izdavao novine, Hrvatski narod, manje-vie otvoreno
ustake orijentacije. U to vrijeme i do napada na Jugoslaviju 6. travnja 1941.
aktivnost ustaa i proustakih elemenata u Hrvatskoj znatno se pojaala.
Dok su se talijansko-jugoslavenski odnosi poboljavali, a sudbina ustaa
privremeno proivljavala teke dane, Maek i HSS nastavljah su traiti rjeenje
hrvatskih problema posredstvom zakonitih politikih mogunosti. Sudjelovanje HSS-a u Ujedinjenoj opoziciji na izborima 1935. nije donijelo nita. Maek
se stoga prebacio na osobne veze, te se u studenome 1936. naao s regentom
Pavlom, a u sijei\ju 1937. s premijerom Stojadinoviem. Cilj mu je bio konsolidirati sva hrvatska podruja u jedan entitet koji e unutar jugoslavenskih
okvira stei razuman stupanj autonomije, no u studenome 1938. Maek je ve
uvidio da njegovi pokuaji postizanja dogovora sa Stojadinoviem ne mogu
poluiti uspjeh. Potom se okrenuo grofu Cianu, talijanskome ministru vanjskih
poslova, i kako bi utvrdio jesu h bliski odnosi Stojadinovia i Ciana loi za Hrvatsku i kako bi se zaloio za Hrvatsku i tako pritisnuo Beograd. U tri navrata,
u studenome 1938, te oujku u svibnju 1939. godine, Maek i Ciano razgovarali
su preko posrednika, o odnosima Hrvatske s Beogradom i Italijom. U naelu,
takvi kontakti s jednom stranom vladom nisu bili neobini. HSS je tijekom
godina, posredstvom predstavnika u inozemstvu, iznosio svoju argumentaciju
pored vie europskih vlada. No, za razliku od ranijih sluajeva, kontakti s Italijom doveli su do nastanka radne verzije sporazuma koju je talijansko Ministarstvo vanjskih poslova uputilo Maeku na potpis (kojim on nikada nije okrunio
dogovor). Po s v e m u sudei, talijanski posrednik Amadeo Carnelutti prenio je
Cianu Maekovu elju za stvaranjem federalne hrvatske drave unutar Jugoslavije koja bi obuhvatila Hrvatsku i Slavoniju do granice koja se protee od

Iloka do Srijemske Mitrovice, zatim Dalmaciju (bez Kotorskog zaljeva), te dio
BiH zapadno od Neretve i Vrbasa. Ciano je u sljedeoj poruci ustvrdio da ga
zanimaju i dodatne pojedinosti, te je predloio da Hrvati zatrae jo teritorija. 79
Jo neko vrijeme po tom se pitanju nije dogaalo nita. Talijani su bili itekako
svjesni injenice da Maek uiva potporu velike veine Hrvata, dok je Paveli
imao tek malobrojnu sljedbu. Stoga je Italiji bilo u interesu da Maeka zadri
na svojoj strani. Osim toga, u sluaju da se obeshrabri, te se za pomo obrati
Nijemcima, to bi moglo dovesti do izravne ili neizravne nazonosti monog
talijanskog saveznika sa sjevera na istonoj obali Jadrana, podruju koje je
prieljkivala sama Italija.80
Nakon to je Stojadinovi smijenjen s premijerske dunosti, Maek je
pokrenuo razgovore s njegovim nasljednikom, Dragiom Cvetkoviem. U oujku 1939. razgovarao je i s markizom Josipom Bombellesom, koji je poput Carneluttija bio povezan s Cianom. Maek i Cvetkovi ubrzo su postigli preliminarni sporazum o hrvatskome pitanju, no u travnju g a j e regent Pavle odbacio,
jer mu se nikako nije sviala mogunost podjele Bosne. Nakon tog razoaranja, Maek je zamolio Carneluttija da Cianu prenese dodatne informacije koje
je ovaj bio zatraio u sijenju. Ponovio je i hrvatske uvjete: federalna drava
unutar Jugoslavije, sa zajednikim ministarstvima vanjskih poslova i obrane
(uz dogovor da e Hrvati vojni rok odsluivati iskljuivo na hrvatskome teritoriju i pod hrvatskim zapovjednicima), zajednikom sredinjom bankom, zajednikim dravnim monopolima i zajednikom carinskom slubom. Hrvatska
drava imala bi demokratsku vlast izabranu tajnim glasanjem, dok bi hrvatski
parlament bio zakonodavno tijelo. Granice bi bile u skladu s ranijim prijedlogom, osim to bi se granica u Bosni pomaknula na istok, do rijeke Bosne.
Nakon to je te novosti prenio Cianu, Carnelutti se s Maekom ponovno
sastao dva dana kasnije. Tom mu je prilikom uruio radnu verziju sporazuma koju su navodno pripremili Ciano i sam Carnelutti, kao Maekov posebni
izaslanik, i na kojem su Talijani oekivali Maekov potpis. 81 Cilj sporazuma,
koji je priredilo talijansko Ministarstvo vanjskih poslova i koji je vjerojatno
odobrio Mussolini, bio je navesti Hrvate da poduzmu odlune korake protiv
Jugoslavije. U sporazumu je stajalo da e, nakon to se pripremi za podizanje
revolucije u hrvatskim podrujima, HSS od Italije zatraiti vojnu intervenciju. Nakon to Talijani zauzmu zemiju, Hrvatska e postati slobodna drava s
vrsto utvrenim granicama, u federalnoj zajednici s Italijom. Maek e biti na
elu hrvatske vlade, iako e Hrvatska imati i talijanskog potkralja, pojedina
zajednika ministarstva s Italijom, te u poetku talijanske jedinice na svome
teritoriju. U budunosti e se eventualno odluivati o moguoj personalnoj
uniji dviju zemalja. Na koncu, Italija e Maeku posuditi 21 milijun dinara radi
financiranja revolucije. 82
Maek je odmah izvijestio Carneluttija da nije oekivao takav sporazum,

te da bi takvo to, nadalje, bilo nepotrebno, jer je u meuvremenu postigao
dogovor s Cvetkovievom vladom". 83 Talijani su oito pogreno shvatili Maekove namjere, smatrajui da e povesti ustanak uz talijansku potporu, pozvati
talijansku vojsku da zauzme zemlju, te prihvatiti talijanskog potkralja - drugim rijeima, da e dopustiti da Hrvatska postane talijanskim protektoratom.
No Maek nije traio rjeenje hrvatskog pitanja izvan jugoslavenskih granica Njegovo dranje i prije i nakon toga dokazuje da ni u jednom trenutku
nije razmiljao o mogunosti da dopusti da Hrvatska postane marionetskom
dravom, ini se da su mu razgovori s Cianom posluili kao sredstvo pritiska
na jugoslavensku vladu. Takvo tumaenje podupire i odabir posrednika, jer
se ini vrlo vjerojatnim i razumnim da bi se, da je u tim pregovorima imao
ozbiljne namjere, bio oslonio na provjerene stranake dunosnike koji bi zastupali ryegove interese, a ne na ljude koji ni na koji nain nisu bili povezani s
njegovom strankom.
Pregovori izmeu Maeka, elnika SDK, i premijera Cvetkovia kulminirali su Sporazumom Cvetkovi-Maek, potpisanim 26. kolovoza 1939. godine.
Tim je dogovorom odreeno stvaranje Banovine Hrvatske, spaja-njem bive
Savske i Primorske banovine, kao i niza kotareva iz BiH. Nova je banovina bila
autonomna u unutarnjim pitanjima. Maek je postao prvim zamjenikom premijera Jugoslavije, a nekolicina njegovih kolega iz SDK postali su lanovima
vladina kabineta, na ijem je elu bio Cvetkovi. Ivan ubai, vaan lan HSS-a
koji je ujedno uivao i povjerenje dvora, postao je banom (elnikom izvrne
vlasti) Banovine Hrvatske. Nema sumnje da je i razvoj dogaaja u Europi rat je izbio samo nekoliko dana kasnije - potpomogao zakljuenju Sporazuma Cvetkovi-Maek, kojim je jugoslavenska vlada eljela uvrstiti i ojaati
zemlju u sluaju uvlaenja u rat. I dok Maek i njegovi kolege Sporazum nisu
smatrah konanim rjeenjem hrvatskog pitanja, bio je to veliki korak naprijed
u odnosu na ranije sporazume, te je medu Hrvatima doekan uglavnom s velikim odobravanjem. 84
Zakljuenje Sporazuma Cvetkovi-Maek, kao i informacije koje su procurile o Maekovim ranijim kontaktima s Talijanima, razjarili su ustae. Smatrali su da je Maekovo sudjelovanje u jugoslavenskoj vlasti i prihvaanje
formiranja autonomne Banovine Hrvatske ravno rehabilitaciji jugoslavenske
drave, pa stoga i veleizdaji. Ustae su odmah krenule u propagandnu ofenzivu protiv Maeka i ostalih voa HSS-a. U jednom od najeih pamfleta optuili su ih da rade protiv kljunih interesa hrvatskog naroda, te da surauju
sa Srbima, idovima i ostalim hrvatskim neprijateljima. Tom su Maeku svi
Srbi, svi Slovenci, svi idovi, svi komunisti, svi Rusi, svi masoni i svi kapitalisti
iskiji od dr. Pavelia i hrvatskih nacionalista, jer se, otkako sjedi u beogradOJ
vladi, pritisak na hrvatske nacionaliste - ustae - ne samo nije prekinuo,
ne
g o se i pojaao." 85

Maekovo sudjelovanje u radu vladina kabineta nije poboljalo politiku
i gospodarsku situaciju u Hrvatskoj, unato njegovim dobrim namjerama. injenica da je samo nekoliko dana nakon potpisivanja Sporazuma CvetkoviMaek u Europi izbio rat ugrozila je itavu zemlju, to je Maek uvidio, pa
su vanjskopolitiki problemi zasjenili sve ostalo. Maek je ranije u nekoliko
prilika bio ustvrdio da se u sluaju izbijanja rata s Italijom Hrvati u jugoslavenskoj vojsci nee boriti. No nakon Sporazuma, poeo je braniti jugoslavensko
jedinstvo. 86
Budui da su Hrvati oekivali da e se situacija poboljati odmah nakon
potpisivanja Sporazuma Cvetkovi-Maek, kad se stekao dojam da sve ide
nagore, a ne nabolje, HSS je poeo trpjeti najtee kritike, i zdesna - od strane
ustaa - i slijeva - od strane komunista. Kao lanica vladine koalicije i kao
dominantna politika snaga u Hrvatskoj, ta se stranka morala nositi s poveanim porezima, sve viom stopom inflacije, sve veim vladinim trokovima,
nestaicom robe iroke potronje, te redukcijama i ograniavanjem prodaje
odredene robe, a sve zbog rata u Europi i straha da bi rat mogao zahvatiti i
Jugoslaviju. 87
A rat je Italiji pruio priliku da se domogne jugoslavenskog teritorija kakvu
je odavno traila. Dio opeg plana Osovine Rim-Berlin o stvaranju novog poretka" u Europi obuhvaao je i podjelu interesnih sfera izmeu Njemake i
Italije. Njemaka je trebala dobiti slobodne ruke u sredinjoj i istonoj Europi,
a Italija na Sredozemlju, a osobito u Jugoslaviji i Grkoj. Nijemci su na tu
injenicu ponovno ukazali Talijanima nakon to su podijelili ehoslovaku
i preuzeli eko-moravski protektorat (15. oujka 1939) u poruci koju je
njemaki veleposlanik u Rimu 20. oujka uputio Cianu, te u pismu koje je von
Ribbentrop talijanskome ministru vanjskih poslova uputio tog istog dana. U tim
porukama osobito se isticala injenica da Njemaka nema politike interese u
Hrvatskoj. 88 Kao da ne eli zaostati za Hitlerom, koji je uao u ehoslovaku,
Mussolini je zauzeo Albaniju 7-8. travnja 1939. godine. Bio je to prvi korak u
irenju na podruju Balkana. No glavni talijanski cilj bila je Jugoslavija. Jo od
ujedinjenja, Talijani su udjeli za dijelovima slovenskog i hrvatskog teritorija
i sanjali o ponovnom zauzimanju onoga to je Venecija drala stoljeima. Nadali su se da e velik dio toga stei uz minimalnu opasnost i rtve, smatrajui
da za to imaju i njemako doputenje. Hitler je Cianu 12. kolovoza 1939. godine - u vezi s predstojeim njemakim napadom na Poljsku - objasnio da ta
zemlja predstavlja veliku opasnost za Njemaku i da tu prijetnju treba eliminirati. Kad je Ciano ustvrdio da Jugoslavija na slian nain ugroava Italiju,
Hitler je odgovorio da bi Italija trebala iskoristiti prvu povoljnu priliku, te
zauzeti Hrvatsku i Dalmaciju". 89 Ciano je htio opipati" i puls Francuske i Velike Britanije u vezi s talijanskim pretenzijama u Jugoslaviji, mogue u nadi
42

B
dogovoriti nekakav jugoslavenski minhenski sporazum, no Mussolini se
tome usprotivio.
Nakon to ih je Maek odbio, Talijani su se ponovno oslonili na Pavelia
tae koje su ve itavo desetljee podupirali kao potencijalno sredstvo u
borbi protiv Jugoslavije. Sporazum s Jugoslavijom o prijateljstvu i nenapada. JQ37 n j j e ih sprijeio u spletkarenju protiv susjedne zemlje. Dugotrajni
sastanak s Paveliem i markizom Bombellesom, vezom s ustaama u Hrvatskoj Ciano je odrao 23. sijenja 1940. Razgovarali su o tome kako odvojiti Hrvatsku od Jugoslavije, uz pomo talijanskih oruanih snaga koje e djelotvorno provesti odvajanje, te utemeljiti dravu koja e s Italijom odravati tijesne
i snane politike, vojne i gospodarske veze. Ciano je predloio plan slian
onome to je osam mjeseci ranije iznio Maeku: ustae u Hrvatskoj pokrenut
e revoluciju protiv Jugoslavije u hrvatskim podrujima, a nakon to zauzmu
Zagreb i vee gradove, pozvat e talijanske snage da im pomognu odravati
novu dravu. Talijani bi se tako domogh Hrvatske praktiki besplatno. 91
ini se da je Paveli u naelu prihvatio plan, iako nije mogao jamiti da
e ustae moi provesti svoj dio dogovora. To to je u prvi mah odbio samo
tako prihvatiti plan moda je bio tek pokuaj umanjivanja talijanskih zahtjeva.
\o nema sumnje da je pokazao spremnost ustaa da sudjeluju u talijanskim
planovima za uzurpiranje velikog dijela jugoslavenskog (tonije, hrvatskog)
teritorija, samo ako e im to pomoi da utemelje neto to je on nazivao neovisnom hrvatskom dravom. Nakon sastanka, Ciano je u dnevnik zabiljeio:
Paveli je agresivan, staloen ovjek koji zna kamo eli ii i ne boji se odgovornosti za ostvarenje tih ciljeva. Koncentrirali smo se na glavne toke priprema
i djelovanja. " ' 2 1 nakon toga jo je trebalo rijeiti mnoga pitanja, no taj je sastanak obiljeio poetak nove faze u odnosima Talijana i ustaa.
Talijani su se za vojnu akciju protiv Jugoslavije poeli pripremati jo u lipnju 1940. godine. Ciano je odrao jo jedan sastanak s Paveliem 10. svibnja. 93
Mjesec dana kasnije, vjerojatno na Paveliev zahtjev, ustae iz Jugoslavije
uputili su Cianu memorandum, traei talijansku vojnu pomo u odvajanju
Hrvatske od Jugoslavije i proglaavanju neovisne hrvatske drave pod talijanskim pokroviteljstvom. Prema Cianu, taj memorandum (koji vie ne postoji na
izvornom hrvatskom) potpisalo je 66 lanova tzv. Hrvatskog nacionalnog odbora za osloboenje i ponovnu uspostavu Nezavisne Drave Hrvatske iz svih
g e l o v a Hrvatske, Dalmacije i BiH.94
Planirani talijanski napad Jugoslavije privremeno je odgoen kad je Italija
10. lipnja 1 9 4 o t ) j a v i l a r a t Francuskoj. Kao to je primijetio Ciano, ako se
Umi ea u rat
dovoljno r a n
J
Protiv Francuske, Mussolini e ostati bez svih
dobitaka i plijena n a r a u n U > zemlje."-"' Talijanski napad na Jugoslaviju, pod
kodnim nazivom E, odgoen je za rujan. No u meuvremenu se Hitler predomislio u v e z
'
talijanskim tenjama na podruju Jugoslavije; jo 7. srpnja

1940. uvjeravao je Ciana da e se pitanje Jugoslavije rijeiti na nain koji e
odgovarati Italiji. No, kad je doznao da Mussolini namjerava napasti Jugoslaviju u nynu, Talijanima je dao do znanja da Njemaka eli mir na junoj granici,
te da nikako ne eli Britancima pruiti povod da u Jugoslaviju dovedu svoje
zrane snage. 96 Mussolini se posluno priklonio Hitlerovim eljama, te je odgodio invaziju. Osim toga, naredio je djelominu demobilizaciju vojske, unato protivljenju elnih generala, iako su se opirali i napadu na Jugoslaviju. 97 A
onda je iznenada, bez prethodnog dogovora s Hitlerom, Mussolini talijanskim
jedinicama u Albaniji naredio 28. listopada da napadnu Grku, te se rat tako
prelio i na Balkan.
U studenome je Hitler, takoer djelujui u Mussolinijevo ime, poeo pritiskati Jugoslaviju, traei od nje da pristupi Trojnom paktu. Vlada regenta
Pavla na taj se korak na koncu odluila 25. oujka 1941. godine. Bio je to velik
udarac ustakim planovima za stvaranje neovisne Hrvatske. 98 No njihovo je
razoaranje bilo kratkog vijeka, jer je dravni udar koji su dva dana kasnije
izveli jugoslavenski oficiri nagovijestio napad na zemlju i doveo do toga da su
se sile Osovine poele oslanjati na ustake usluge. Kucnuo je as koji su ustae
toliko iekivale.
Biljeke
1
Tekst Naertanija nalazi se u knjizi V. Novaka, Antologija jugoslavenske misli, str. 101103.
0
Vie o Starevievu vieslojnome karakteru, aktivnostima, idejama i tekstovima, te
njegovu utjecuu na hrvatske politike ideje i politiku za njegova ivota (1823-1896):
Bogdanov, Historija politikih stranaka, str. 729-768; Ladanov predgovor njegovu izboru Starevievih politikih tekstova, Politiki spisi, str. 7-75; Gross, Povijest pravake
ideologije, str. 1-8; te Banac, National Question, str. 85-89.
1
Bogdanov, Historija politikih stranaka, str. 760-766; Gross, Povijest pravake ideo- \
logije, osobito str. 337-366.
4
ii, Dokumenti, str. 10.
' O aktivnostima Jugoslavenskog odbora tijekom Prvoga syjetskog rata napisani su brojni
radovi. Kratak pregled, vidi epi, Hrvatska politika", str. 373-404, s vrlo korisnim historiografskim pregledom na str. 405-416.
6
Krizman, Politike stranke", str. 375-390.
' Od austrougarskih ratnih zarobljenikajunoslavenskih narodnosti, u Rusiji oformljena je
divizija koja je brojala 18.000 dobrovoljaca i koja je u rujnu 1916. upuena u Dobrudu,
gdje se suprotstavila vojsci Centralnih sila. Ubrzo je ostala bez polovice pripadnika. Od
ostalih junoslavenskih ratnih zarobljenika u Rusiji osnovan je Srpski dobrovoljaki korpus, koji je inilo oko 43.000 asnika i vojnika. No zbog toga to su se, medu ostalim,
srpski asnici protivili tome da jedinice ponesu i epitet Jugoslavenski", korpus nije us-

zadrati vojnike. Preostale snage iz Arhangelska preko Velike Britanije i Francuske
I P10
gu na Solunsku frontu, gdje se oko 12.000 vojnika pridruilo srpskim snagama.
I Ef toga, jo 35.000 do 40.000 junoslavenskih ratnih zarobljenika u Rusiji sudjelovalo
"boljevikoj revoluciji, u emu su se istaknuli mnogi pojedinci i jedinice. Italija je
I "
iarskim ratnim zarobljenicima junoslavenskih narodnosti omoguila da oforme
dobrovoljake jedinice za Solunsku frontu tek nakon to je ondje u rujnu 1918. dolo do
veeg pozitivnog pomaka, pa je tako na koncu onamo stigao tek kontingent od 235 asnika i 80 vojnika, veina ve i nakon zavretka rata. Batafjon od oko 1000 dobrovoljaca iz
redova austrougarskih ratnih zarobljenika borio se zajedno s talijanskim snagama protiv
i Austro-Ugarske. Oko 11.000 dobrovoljaca iz redova junoslavenskih iseljenika u SAD-u i
Kanadi takoer je doao na Solunsku frontu. Vojna enciklopedija, 2. izd., str. 496-497.
8 gjgi, Dokumenti, str. 170,189-217, osobito str. 196,198-201,216-217. Vidi i epi, Hrvatska politika", str. 396-400.
II
l'od utjecajem projugoslavenske propagande i ope euforije nastale zbog zavretka Prvoga svjetskog rata i utemeljenja Drave SHS, esto se govorilo i o jedinstvenoj jugoslavenskoj naciji s trima nacionalnostima - Srbima, Hrvatima i Slovencima. Bio je to
naivan pristup, budui da su te tri skupine, iako srodne, ipak bile tri razliita naroda, a
svaki od i\jih imao je vlastitu politiku i kulturnu povijest, kao i nacionalni etos.
111
HPSS utemeljili su 1905. braa Antun i Stjepan Radi, no taje stranka vei broj glasova
privukla tek 1920. zbog vrlo restriktivnih izbornih zakona u zemlji. U posljednjem predratnom sazivu Hrvatskog sabora, izabranome u prosincu 1913, taje stranka imala tek 3
od ukupno 88 zastupnika. Krizman, Politike stranke", str. 375.
II
Vie o odluci Nacionalnog vijea od 24. studenoga o ujedinjenju i o naputku za lanove izasUmstva koji su se uputili u Beograd u iievim Dokumentima, str. 255-256,275-278. Vie o
Radievim izjavama u Kulundievoj knjizi Atentat na Stjepana Radia, str. 84-88.
Vie o Pavelievu obraanju i Aleksandrovoj reakciji u iievim Dokumentima, str.
280-283. Prva toka Naputka Nacionalnog vijea glasila je: 0 konanome ustroju nove
drave moe odluivati jedino Opa narodna ustavotvorna skuptina itavog ujedinjenog
naroda Srba, Hrvata i Slovenaca, i to dvotreinskom veinom. Ustavotvorna skuptina
mora se sastati najkasnije est n\jeseci nakon sklapanja mira. Ustavotvorna skuptina
konkretno zadrava pravo odluivanja o: a) ustavu, pa tako i ustroju drave (monarhija
ili republika), unutarnjoj dravnoj organizaciji, te temeljnim graanskim pravima, b)
dravnoj zastavi, c) sjeditu vlade i drugih najviih dravnih organa." Upute je pripremio
Sedmerolani odbor, a potom je o njima 24. studenoga raspravljao i u cijelosti ih prihvai;i tio Sredinji odbor Vijea. Ibid., str. 275, 278.
14 ftilinovi, Jugoslavija izmeu dva rata, sv. 1, str. 149.
Sepi, ..Hrvatska politika", str. 401-405.
15 Josip I lorvat, Politika povijest Hrvatske, str. 185-192, 200-202, 214-216.
16 Maek, Strugglefor Freedom, str. 81-82. Zbog tog su poteza uhieni Maek, te jo dvojica
vanih lanova stranke. Maeka su optuili za veleizdaju, no kako nije bilo dokaza za
optubu, sva su trojica nakon nekoliko n\jeseci putena na slobodu.
17 Smith Paveli, Dr. Ante Trumbi, str. 233-234. Smith Paveli navodi daje peticija upuena u Versailles imala 150.000 potpisa.
18. Kulundi, Atentat na Stjepana Radia, str. 133-136,147-150,160-161.
19 Josip Horvat, Politika povijest Hrvatske, str. 190-195, 201-205, 230-245. ulinovi, Jugoslavija izmeu dva rata, sv. 1. str. 216, 308-315. Izborni nesrazmjeri izraunati su na
temelju tablice otisnute u ulinovievoj knjizi nakon 312. str.
20 Demokratska stranka (nastala ujedinjenjem dviju srbijanskih stranaka koje su djelovale

prye 1918. godine) i Radikalna stranka bile su jedine dvije srbijanske stranke kojima su se
pridruili pristae starijih srbijanskih stranaka i snano projugoslavenski orijentirani Hrvati i Slovenci s podruja koja su nekada bila pod Austro-Ugarskom. Komunistika partija
bila je nova stranka nastala ujedinjenjem lijevih krila nekadanjih socijal-demokratskih
stranaka u raznim povijesnim pokrajinama nove drave. Na Drugom kongresu, odranom
u Vukovaru u lipnju 1920, pristupila je Komunistikoj internacionali.
21
Za Hrvate je jedna od najvanijih posljedica stvaran,ja nove jugoslavenske drave bilo
uvoenje opeg prava glasa za sve mukarce. To se najbolje vidi kad se osvrnemo na
veliinu izbornog tijela prije 1918. Prema izbornome zakonu Hrvatske i Slavonije donijetom poetkom devedesetih godina 19. stoljea, a koji je vrijedio do 1910, na izborima
1906. pravo glasa imalo je tek 45.381 graana. A rije je o podruju koje je na popisu
stanovnitva provedenom 1900. imalo 2,416.304 stanovnika. R. Horvat, Najnovije doba
hrvatske povijesti, str. 292-293. Izborna reforma provedena 1910. proirila je birako
tijelo na oko 190.000 ljudi.
22
Pribievi je 1919. pristupio Demokratskoj stranci, no napustio ju je 1924, jer je u pogledu
hrvatskog pitanja bio daleko nepopustljiviji od voda iz Srbije. Utemeljio je Samostalnu demokratsku stranku, koja je zastupala uglavnom Srbe iz junoslavenskih dijelova
Habsburke Monarhije, te izrazito projugoslavenski orijentirane Hrvate i Slovence.
23
ii, Dokumenti, str. 99, 275, 309.
24
ulinovi, Jugoslavija izmeu dva rata, sv. 1, str. 348-352. Glasovi bosanskohercegovakih Muslimana i makedonskih Turaka osigurani su obeanjima da e njihovi zemljoposjednici, koji su nadzirali stranke, u predstojeoj agrarnoj reformi, naii na vie razumijevanja i obzira nego to se dotada planiralo. Slovenski su glasovi osigurani obeanjem
jednom od njihovih zastupnika (Bogumilu Vonjaku) da e ga vlada imenovati na diplomatsku poziciju, te davanjem stoarskih izvoznih dozvola slovenskim krajevima.
25
U mnogim je podrujima glas za Komunistiku partiju daleko vie bio glas protiv vladine
politike i prakse nego glas za program te stranke.
26
ulinovi, Jugoslavija izmeu dva rata, sv. 1, str. 315-321, 359-368.
27
Vie o prvim hrvatskim politikim emigrantima itatelj e pronai u pritubi protiv
Maarske koju je Jugoslavija podnijela Drutvu naroda u vezi s atentatom na kralja Aleksandra. Drutvo naroda pritubu je primilo 28. studenoga 1934. Drutvo naroda, Request
by the Yugoslav Government, Communication from the Yugoslav Government", str. 7-9.
Vidi i R. Horvat, Hrvatska na muilitu, str. 124-129 i Banac, The National Question,
28 str. 264-270.
Vie o Sarkotievim razmiljanjima u zapisniku sa sastanka koji je od 13-14. svibnja 1918.
u Sarajevu odrao s austrougarskim vojnim upraviteljima okupirane Srbije i Crne Gore.
Prilog izvorima", str. 281-304.
29 Stulli,
n
Banac, The National Question, str. 264-265, 269. Prema Bancu, Gagliardija su ustae
smaknuli 1942. godine. Dui je ubijen 1934, ali identitet njegovih ubojica nikad nije tono
utvren. Zastarjeli i nerealni stavovi hrvatskih legitimista u emigraciji vidljivi su i kod
nekadanjeg austrougarskog potpukovnika Ivana Perevia, tree najvanije linosti iz
te skupine. Fertilio, Kavalir i legitimist", str. 229-239.
Poznati talijanski pjesnik Gabrielle D'Annunzio bio je njedno i zaljubljenik u borilake
vjetine i politiku ekstravagantnost. Nakon to je u Prvom svjetskom ratu kao rezervni
asnik talijanske vojske sudjelovao u borbama na talijansko-austrougarskoj fronti, poeo
je osjeati nezadovoljstvo zbog, kako je smatrao, nedovoljno agresivne politike talijanske vlade. Nakon okraja talijanske okupatorske vojske i francuskih snaga u Rijeci, on
i njegovi sljedbenici uli su u grad 12. rujna 1919. Preuzeo je vlast u ime Italije i sebe
imenovao prvim ovjekom uprave i comandanteom" grada. No talijanska vlada njegovu

vlast nije priznala. Vidi Giuriati, Con D'Annunzio e Milio i Rhodes, D'Annunzio.
31 yjgg Q tome kako je postignut dogovor u Giuriatijevoj kryizi Con D'Annunzio e Milio, str.
137-162. Tekst sporazuma u Rhodesovoj knjizi D'Annunzio, str. 190-262.
32 Josip Horvat, Hrvatski panoptikum, str. 225-228. Vie o tom atentatu u Krizmanovoj
knjizi Ante Paveli i ustae, str. 78. Vie o Suf/layu u Banevoj kryizi The National Question, str. 266-269.
33 Vidi rezoluciju Petog kongresa Kominterne iz srpnja 1924. o nacionalnom pitanju u Jugoslaviji. Istorijski arhiv Komunistike partije Jugoslavije, sv. 2, str. 420-421.
34 Josip Horvat, Politika povijest Hrvatske, str. 343-349. Radi je u Moskvu otputovao
ne samo da ojaa poloaj prema Beogradu, nego vjerojatno i zbog niza drugih razloga:
ogorenosti injenicom da u Parizu i Londonu nije naiao na eljeni prijem, sklonosti
naglim promjenama taktike, te ponajvie panslavenskome raspoloenju i divljenju prema
svemu ruskom, te uvjerenju d a j e Oktobarska revolucija 1917. oslobodila ruske seljake.
35 Ibid., str. 361-366. ulinovi, Jugoslavija izmeu dva rata, sv. 1, str. 441-446. Kulundi,
Atentat na Stjepana Radia, str. 178-183.
36 Pojedinosti o rezultatima izbora 1920, 1923. i 1925. u ulinovievoj knjizi Jugoslavija
izmeu dva rata, sv. 1, tablini prikaz nakon 312. str. te na stranicama 406. i 455.
37 Rije je o Radievim susretima s Markom uriiem u travnju 1923. i Mitom Dimitrijeviem, pouzdanikom beogradskog dvora, u onjku 1925. Ibid., str. 416-419, 464-470.
38 Vie o tome u knjizi Josipa Horvata Politika povijest Hrvatske, str. 369-379. Deklaracija
od 27. oujka, str. 379-380.
39 Ibid., str. 404. ulinovi, Jugoslavija izmeu dva rata, sv. 1, str. 487-489.
Jo dok je 1925. s HSS-om pregovarala o sastavu koalicijskog kabineta, Radikalna stranka
istraivala je mogunost suradnje s Milanom ufflayem i Antom Paveliem, predstavnicima ostataka Hrvatske stranke prava (frankovaca). Frankovcima je takvo zanimanje
laskalo, a pritom su oekivali da e tijesnom suradnjom s radikalima zadati snaan udarac
Radiu i njegovoj stranci u Hrvatskoj, kao i, openito, jugoslavenstvu. No pregovori su
na koncu doivjeli neuspjeh, budui da su radikalima posluili tek da Radia podvrgnu
pritisku. Meutim, povijesno gledano, rije je o zanimljivoj injenici u vezi i sa Sufflayem
i s Paveliem. Vie u Kulundievoj knjizi Atentat na Stjepana Radia, str. 219-228.
ulinovi, Jugoslavija izmeu dva rata, sv. 1, str. 414, 415, 487-498, 502.
Najpotpuniji uvid u atentate izvedene u parlamentu nudi ve spomenuta Kulundieva
knjiga Atentat na Stjepana Radia. Vidi i knjigu Josipa Horvata, Politika povijest Hrvatske, str. 423-432, te ulinovievu Jugoslavija izmeu dva rata, sv. 1, str. 524-535. Vie
Prijetnjama Radiu u Kulundievoj knjizi na str. 211-218, 294-305.
Kerubin egvi, pristaa Hrvatske puke stranke i poznati hrvatski katoliki sveenik
i publicist, u jednim je hrvatskim novinama, samo etiri dana prije tragedije, napisao:
-Radi je nekoliko puta naglasio da ga se nastoji maknuti iz javnog ivota. Time hoe da
stee suut i simpatije javnosti. Mi emo rei ovo: kad bi ga htjeli maknuti, oni bi imali
sredstava i moi da to uine. Ali ko bi onda vynio Hrvate ovako uspjeno kao Radi. A
kada bi nekome doista uspjelo odstraniti iz javnog ivota vou zavedenih, zaslijepljenih
1 Pijanih, uinio bi najvee cijelo to ga pamti hrvatska povijest. Odstranio bi neprestanu
opasnost za javni poredak i za meunarodni mir u svijetu. Da Radi imade i iskre patrio-
42 0
tizma, on bi se sam maknuo, ali od njega se nije tomu nadati." Hrvatski list (Osijek), 16.
lipanj 1928, str. 2. Vidi i Kulundievu knjigu Atentat na Stjepana Radia, str. 218-236.
galo.

Vie o Radievim antiklerikalnim idejama, kao i stavovima hrvatskih klerikalaca o Radiu
u Novakovoj knjizi Magnum crimen, str. 209-252. Taje tendenciozna knjiga nastrojena
izrazito protukatoliki, no u njoj ima i vrijednog dokumentarnog materijala, a to se osobito odnosi na opirne navode iz dnevnih listova i periodike do kojih inae nije jednostavno
doi. Novak, po roenju Hrvat, predavao je hrvatsku povijest na sveuilitu u Beogradu.
Numanje godinu dana, 1936-37, sluio je kao veliki tajnik masonske loe Velika Jugoslavija, to je takoer znatno utjecalo na njegove poglede. Stavovi hrvatskih klerikalaca
prema Radiu takoer su vidljivi u proglasu Hrvatske puke stranke uoi izbora 1927.
Vidi to je Hrvatska puka stranka, osobito str. 12-16.
43
ulinovi, Jugoslavija izmeu dva rata, sv. 1, str. 535.
44
Ibid., str. 544-548. Pribitchevitch [Pribievi], La dictature du roi Alexandre, str. 8086. Ideja o mogunosti amputirarya nepotpune Hrvatske i Slovenije od ostatka drave
pojavila se u Beogradu jo 1923. Vidi knjigu Josipa Horvata Politika povijest Hrvatske,
str. 308.
45
Maek, Struggle for Freedom, str. 119-120. Pojedini lanovi HSS-a, a osobito nekadanji
austrougarski asnici u Hrvatskoj, smatrali su da je trebalo pribjei takvoj pobuni i da
bi takav potez bio uspjean, s obzirom na unutarnje slabosti jugoslavenskog reima i
za Hrvate povoljnu meunarodnu situaciju. Vidi Kvaternikov tekst Trumbiev odnos",
osobito str. 225-231.
46
Boban, Maek, sv. 1, str. 41-48.
47
Ibid., str. 50-53. Prilikom prolaska kroz Austriju na putu kui, Maeku se u vlaku tijekom
dijela puta pridruio i Paveli. No zbog nazonosti Maekova suputnika, Ivana ubaia,
kojeg je Paveli smatrao vrlo bliskim kraljevskome dvoru, nisu mogli razgovarati o politici. Vidi Jareb, Pola stoljea hrvatske politike, str. 47.
48
Pribitchevitch [Pribievi], La dictature du roi Alexandre, str. 162-166, 179-182. Vidi i
Bobanovu knjigu Svetozar Pribievi, str. 62-66,187.
49
Pribitchevitch [Pribievi], La dictature du roi Alexandre, str. 188-190, 269-271.
J
ulinovi, Jugoslavija izmeu dva rata, sv. 2, str. 13-14, 29-45.
:>1
Ibid., str. 56-80. Maek, Struggle for Freedom, str. 142-148. Boban, Maek, sv. 1, str. 167169,184. Godine 1937. jedan od vodeih zagrebakih masona rekao mije daje kraljevski
dvor od njega zatraio da na eljeznikome kolodvoru pristupi Maeku kad su ovoga
odvodili u Beograd i kaem mu da e ga odmah osloboditi, bez suenja, samo ako izjavi
da priznaje dinastiju Karaorevi. Poznat po esto sarkastinim dosjetkama, Maek
je posredniku rekao neka nalogodavcu porui: Svaka rit doe na ekret, to je u tom
sluaju znailo da e i Aleksandrova vladavina jednom zavriti.
52
Maek, Struggle for Freedom, str. 150-151.
53
Ibid., str. 152-154. Boban, Maek, sv. 1, str. 121-131.
Memorandum se nalazi u izdanju talijanskog Ministarstva vanjskih poslova I documenti
diplomatici italiani, 7. serija, sv. 5, str. 303-305.
Memorandum iz listopada 1928: ibid., sv. 7, str. 4042. Zajednika deklaracija iz Sofije:
ibid., sv. 7, str. 392-393. Paveli je u Sofiji bio poznat jer je u prosincu 1927. pred jugoslavenskim sudom branio nekolicinu probugarski nastrojenih makedonskih aktivista
Vie o Pavelievu kratkotrajnom boravku u Beu u Krizmanovoj knjizi Ante Paveli i
ustae, str. 53-54. Vladeta Milievi, jugoslavenski policijski dunosnik koji je u Beu
bio stacioniran kao pripadnik meunarodne policijske organizacije, ali je zapravo imao
dunost motriti protnjugoslavenski nastrojene politike emigrante, dobio je dojavu o
Pavelievu dolasku, te je otiao na eljezniki kolodvor kako bi promatrao dolazak. U
Milievievoj krgizi Der Knigsmord von Marseille, str. 30-31, navodi se daje Paveli

Re doputovao 14. sijenja, to je s obzirom na dokaze koje iznosi Krizman pogreno.
I Ustae su znali da dio njihovih kolega djeluje u svojstvu agenata jugoslavenske policije.
56 R florvat, Hrvatska na muititu, str. 445-447.
T pavelievi politiki tekstovi, govori i izjave prije odlaska u inozemstvo okupljeni su u
1 njegovoj knjizi Putem hrvatskog dravnog prava, osobito na str. 23, 34-39, 75-86.
i Rasprave o meuratnoj hrvatskoj emigraciji nalaze se u knjizi Horyja i Broszata Der
kroatische Ustascha Staat, str. 19-38, zatim u tekstu Fikrete Jeli-Buti, Prilog prouavanju djelatnosti ustaa do 1941", str. 55-92, Colievoj knjizi Takozvana Nezavisna Drava Hrvatska 1941-, str. 9-82, knjizi Jeli-Buti Ustae, str. 13-40, te Krizmanovoj knjizi
Ante Paveli i ustae, str. 51-418, kao i vrlo vrijednim dodacima na str. 533-579.
Pavelieve faistike sklonosti najoitije su u njegovoj knjizi Strahote zabluda. Prvo je
izdanje objavljeno u talijanskoj Sieni, 1938, a drugo u Zagrebu 1941. godine. Ta ne osobito
vrijedna i vana antikomunistika rasprava napisana je s faistikog stajalita i prikazuje
Mussolinija u vrlo pozitivnome svjetlu, dok Hitlera spominje tek usputno.
58
Vidi A. Paveli, Hrvatsko pitanje, str. 31-32. Teg tekst, prvi put objavljen 1936, na
njemakom, trebao se u obliku pamfleta dijeliti u zemljama njemakog govornog podruja. Vidi talijansko Ministarstvo vanjskih poslova, I documenti diplomatici italiani,
7. serija, sv. 7, str. 319.
59
Milievi, Der Knigsmord von Marseille, str. 39-43. Krizman, Ante Paveli i ustae, str.
128-129,144, 159.
60
B. Lorkovi, Ustaki pokret, str. 10-12. Coli, Takozvana Nezavisna Drava Hrvatska
1941., str. 28-29, 68.
61
Vie o podmetnutim eksplozivnim napravama u Milievievoj knjizi Der Knigsmord von
Marseille, str. 37-39, te Krizmanovoj Ante Paveli i ustae, str. 131-132. Vie o Velebitskom ustanku u Stojkovljevu tekstu Liki ustanak 1932", str. 167-180. Vidi i ulinovievu
kryigu Jugoslavija izmeu dva rata, sv. 2, str. 58-59.
<l2
Milievi, Der Knigsmord von Marseille, osobito str. 52-85. ulinovi, Jugoslavija
izmeu dva rata, sv. 2, str. 61-70, Krizman, Ante Paveli i ustae, str. 156-224.
Nakon to je 1941. utemeljena NDH, Mladen Lorkovi, ministar vanjskih poslova, zatraio je informacije o trojici ustaa zatoenih u Francuskoj. Francuski konzulat u Zagrebu, u pismu od 1. srpnja 1942, izvijestio je ministra da je Pospiil umro u zatvoru
14. kolovoza 1940, a Kralj 16. svibnja 1941. Vidi A VII, fond NDH, reg. br. 20/5-3, kutija 239.
Nakon intervencije njemake okupacijske vlasti u Francuskoj, trei pripadnik skupine,
Raji, puten je iz zatvora, te se poetkom 1942, teko naruena zdravlja, vratio u Hrvatsku, gdje je ubijen navodno prema Pavelievu nalogu. Krizman, Paveli izmeu Hitlera
* Mussolinija, str. 211-212.
Osim ve spomenute jugoslavenske pritube iz studenoga 1934, vidi i sljedee dokumente Drutva naroda, odreda objavljene pod opim naslovom Request by the Yugoslav
Government Under Article 11, Paragraph 2, of the Covenant: Communication from
the Hungarian Government", fO. prosinca f934, Communication from the Hungarian
Government", 16. sijenja 1935. i Observations of the Yugoslav Government on the Communication from the Hungarian Government, dated January 12, 1935", 20. svibnja 1935.
"egled rasprave u vezi s atentatom na kralja Aleksandra u Drutvu naroda, u kojem se
E
i opirni navodi iz spomenutih dokumenata; saetak rezolucije od 10. prosinca
w 1934, vidi Krizman, Ante Paveli i ustae, str. 202-224.
enia sumnje da su bili poznati tajnim slubama tih zemalja i da su s njima imali odreene
ntakte. Meu dokazima je i pismo koje je Joachim von Ribbentrop, njemaki ministar
vanjskih poslova, 20. oujka 1939. uputio talijanskome kolegi, grofu Galeazzu Cianu. U

Cianovoj knjizi Diplomatie Papers, str. 279. Vidi i Biberov tekst Ustae i Trei Reich",
str. 37-56.
'
60
Pregled ustakih tekstova u Hrvatskoj i inozemstvu donosi Coli u knjizi Takozvana
Nezavisna Drava Hrvatska 1941., str. 67-70.
Fotokopija pamfleta, pod naslovom Za to se bore Hrvatski Ustae-Pavelievci! nalazi se
u mojem osobnom arhivu. Teg tekst na petnaest stranica, bez oznake injesta i datuma izdavanja, objavljenje kao kritiki odgovor na sporazum Cvetkovi-Maek od 26. kolovoza
1939. i Maekov ulazak u vladu, o emu e poslije biti rijei.
Vidi i Lendiev lanak Tako je sve poelo...", str. 471-488. Hrvatski pjesnik i novinar
Lendi, koji se inae uvijek poveziye s hrvatskim klerikalnim skupinama, priznao je (str.
478) daje napisao barem jedan takav propagandni tekst. Poslao gaje u Maarsku, odakle
je otisnuti materijal kasnije prokrijumaren u Jugoslaviju radi distribucije. Lendi nije
naveo kad ga je napisao, no u listopadu 1938. bio je ef Propagandnog odjela Centra za
katoliko djelovanje Zagrebake nadbiskupije. Vidi njegov tekst Prodiranje marksizma
kod nas", str. 269-276, osobito str. 269.
66
olakovi, Jankovi i Moraa, Pregled istorije Saveza komunista Jugoslavije, str. 152160, a osobito str. 159, kad je rije o prvom veem smanjenju broja lanova, te Marjanovi, Komunistika partija Jugoslavije, str. 43, kad je rije o drugom smanjenju.
67
Informacije prikupljene u osobnom razgovoru s g. Balenom u ljeto 1979. Godine 1948.
Baien je napustio KP, i to zbog dva, j u razloga. Prvo, nije se slagao s vodstvom stranke u
vezi s navodnom krivnjom Andrije Hebranga, biveg generalnog sekretara KPH, koji je
zatoen u svibnju 1948. i kasnije, po svemu sudei, ubijen. Drugo, u lipnju 1948. stao je
na stranu Kominforma, no tog se ina kasnije odrekao.
Fotokopija komunistikog pamfleta koji je uredio i objavio katoliki konvertit Nikola
Rubi, Robija, Zapisci hrvatskih narodnih boraca, nalazi se u inojem osobnom arhivu.
Glavni su suradnici bili ime Balen i Pavle Gregori.
68
Micr. No. T-120, Roll 5786, Frs. H300,766-769 i H300,773.
69
Proleter, str. 162-163 (8. svezak, br. 28 [decembar 1932]). Ovaj asopis izlazio je na raznim
mjestima, a mjesto izdanja nikad se nije navodilo. Svi brojevi ponovno su tiskani u izdanju Instituta za izuavanje radnikog pokreta iz Beograda 1968, uz izvornu i konsekutivnu paginaciju.
10
Proleter, str. 319 (10. svezak, br. 8-9 [sep.-okt. 1934]) i Proleter, str. 335 (11. svezak, br.
[januar 1935]).
Vie o odnosima HSS-a i ustaa u Maekovoj knjizi Struggle for Freedom, str. 173-175.
Vie o ustakim stavovima o tim odnosima do 1937. u Kvaternikovu tekstu Trumbiev
odnos", str. 236-255.
72
Hoptner, Yugoslavia in Crisis, str. 301.

Ibid., str. 71-74.
74
Milievi, Der Knigsmord von Marseille, str. 33-46,94-100.
75
Vidi dva lanka Eugena Kvaternika, Ustaka emigracija u Italiji", str. 209-210, i Rijei
i cijela", str. 57-58. Popis ustaa u Italiji u proijee 1937, s imenima, mjestom i godinom
roenja, te zanimanjem, prema podacima meuratnog jugoslavenskog Ministarstva unutarnjih poslova, nalazi se u Krizmanovoj knjizi Ante Paveli i ustae, str. 564-574. Prema
podacima koje je Milievi prikupio u Italiji, ustae je u to doba bilo mogue ovako klasificirati prema drutvenoj i profesionalnoj pripadnosti: 337 seijaka, 77 radnika, 35 pomoraca, 17 studenata, 12 trgovaca, 10 asnika, 2 novinara i 6 pripadnika drugih profesija
Vidi knjigu F. Jeli-Buti, Ustae, str. 35. Zbrajanjem dolazimo tek do 496 osoba, no u to
je vrijeme, kako se ini, u Italiji ipak boravilo 510 ustaa.
73

76 Milievi, Der Knigsmord von Marseille, str. 88-100. Kvaternik, Rijei i djela", str. 57I 58. Boban, Nekoliko dokumenata o povratku Mile Budaka iz emigracije", str. 507-523,
77 Krizman, Ante Paveli i ustae, str. 301-309.
78 flUiinovi, Jugoslavija izmeu dva rata, sv. 2, tablica nakon 130. str. Detaljna analiza
s glasanja Hrvata na izborima u prosincu 1938. nalazi se u Janikovievoj knjizi Hrvati u
r izborima 11. prosinca 1938.
79
Maek, Struggte for Freedom, str. 186-190. Ciano, Diaries, str. 39-40, 48-50, 84-88, 91.
Hoptner, Yugoslavia in Crisis, str. 136-141. ulinovi, Jugoslavija izmeu dva rata,
sv. 2, str. 136-147, osobito str. 143-146, gdje je iskaz koji je Amadeo Carnelutti 4. oujka
1946. dao jugoslavenskim vlastima. Tasso, Italia e Croazia, sv. 1, str. 179-182, 210-218.
Martinovi, Moje uspomene iz velikog doba", str. 32-38. Boban, Maek, sv. 1, str. 435-459
i sv. 2, str. 79-140. Bobanov je tekst daleko najpotpuniji i najobjektivniji.
Amadeo Carnelutti, po zvanju arhitekt, bio je naturalizirani Hrvat iji je otac u Zagrebu
bio graevinski poduzetnik.
80
Ciano, Diaries, str. 46.
81
Prema Carneluttijevim rijeima, u ulinovievoj knjizi Jugoslavija izmeu dva rata,
sv. 2, str. 145. Carnelutti je ustvrdio da se to dogaalo potkraj oujka, no drugi dokazi
navode na zakljuak da se radilo o koncu svibnja 1939. godine.
82
Ova verzija sporazuma, na talijanskom, koje su se domogle njemake vlasti (ali s
I pogrenim datumom, 26. travnjem 1939, umjesto 26. svibnjem 1939). Micr. No. T-120,
Roll 5786, Fr. H300,913. Prijevod na hrvatski u Bobanovoj knjizi Maek, sv. 2, str. 111.
Saet prikaz sporazuma nalazi se i u Cianovu dnevniku, Diaries, str. 87-88
83
Vidi Carnelutti,jevu izjavu u ulinovievoj knjizi Jugoslavija izmeu dva rata, sv. 2, str.
146.
84
Vie o Sporazumu u mojoj knjizi The Chetniks, str. 22-25.
8:
' Za to se bore hrvatski Ustae-Pavelievci!, str. 6. Pod reimom Cvetkovi-Maek, vei
broj ustaa i komunista zapravo je - temeljem razloga nacionalne sigurnosti - zavrio u
koncentracionim logorima.
Talijane je to pitanje oduvijek zanimalo. Vidi, prin\jerice I documenti diplomatici
italiani talijanskog Ministarstva vanjskih poslova, 7. serija, sv. 7, str. 127-128 i ibid., 9.
g7 serija, sv. 3, str. 141,155.
Kvalitetnu raspravu o tom razdoblju nudi Boban, Previranja na selu u Banovini Hrvatskoj", str. 225-266, osobito str. 241-243, 250-264. Vidi i Tomasevich, The Chetniks, str.
24-25.
88
Ciano, L'Europa verso la catastrofe, sv. 2, str. 43-45.
w Ibid., sv. 2, str. 83-84.
9i Ciano, Diaries, str. 158-159,183,199-200.
Zapisnik s tog sastanka, koji je pripremio Filippo Anfuso, Cianov ef kabineta, nalaze se
u izdanju talijanskog Ministarstva vanjskih poslova I documenti diplomatici italiani,
t 9. serija, sv. 3, str. 162-164. Vie o Bombellesovu vienju razgovora na tom sastanku:
ibid., str. 164-166. Bombellesovu ulogu nitko jo nije uspio objasniti nedvosmisleno i
n
a zadovoljavajui nain. Izgleda da je uivao povjerenje regenta Pavla, te imao veze s
britanskim slubama, budui da je - prema iskazu pouzdanog izvora - u drugoj polovini
tridesetih godina putovao s britanskom putovnicom (na koju je imao pravo jer se jedan
njegov roak vjenao s Britankom). ini se i da se osjeao sigurno uz Pavelia, jer gaje
Posjetio nakon to se ovaj sredinom travnja 1941. vratio u Zagreb. No uhienje u predv
orju Pavelieva ureda i kasnije odveden u koncentracioni logor gdje je okrutno ubijen.
51

92
Ciano, Diaries, str. 200.

Ibid., str. 247, 249.
94
Talijansko Ministarstvo vanjskih poslova, I documenti diplomatici italiani, 9. serija,
sv. 4, str. 631-632. Naalost, otisnuti memorandum, ako je uope autentian, ne sadri i
imena potpisnika.
95
Ciano, Diaries, str. 249. Francuska je potpisala primirje s Njemakom 22. lipnja, a s
Italijom 24. lipnja 1940.
96
Von Rintelen, Mussolini als Bundesgenosse, str. 105.
97
Roatta, Otto milioni di baionette, str. 118-119.
98
Vaija spomenuti i daje zamjenik premijera, Maek, odluno podravao vrsto pristajanje
Jugoslavije uz Trojni pakt, uvjeren da time pripomae ouvanju mira i teritorijalnog integriteta zemije. No njegovi kolege u SDK-u, voe Samostalne demokratske stranke koji
su takoer bili lanovi kabineta, tome su se estoko protivili. Upravo se zbog te razlike u
stavovima o toliko presudnome pitanju, koalicija na koncu raspala.
93
IL
P o d j e l a
J u g o s l a v i j e
NASTANAK NEZAVISNE DRAVE HRVATSKE
Kako bismo podjelu i okupaciju Jugoslavije, te utemeljenje NDH sagledali u

valjanome kontekstu, moramo se vratiti na Hitlerovu reakciju na udar koji
su asnici izveli 27. oujka 1941. u Beogradu, te na organizaciju vlasti generala Duana Simovia. Za razliku od Italije, Njemaka u poetku nije bila
zainteresirana za napad i podjelu Jugoslavije, barem dok je ta zemlja sluila
njemakim ciljevima. Pod premijerima Milanom Stojadinoviem i Dragiom
Cvetkoviem u drugoj polovici 1935, Njemaka i Jugoslavija odravale su
prijateljske odnose. Njemaka je postala glavnim jugoslavenskim trgovinskim partnerom, dok je Jugoslavija Njemakoj sluila kao vaan izvor hrane
i kovina, izuzev eljeza. Nadalje, Nijemci su, a osobito Hitler, prisjeajui se
iznimnih srpskih dosega u Balkanskim ratovima i Prvom svjetskom ratu, smatrali da je jugoslavenska vojska snana sila koju nee biti jednostavno slomiti,
a Njemaka do oujka 1941. nije bila voljna upustiti se u toliko zahtjevan pothvat. Politiki koordinirana" Jugoslavija, koja igra dodijeljenu ulogu, itekako
je odgovarala njemakim interesima. No takav se stav promijenio nakon pua
27. oujka 1941. Udar, izveden na britanski poticaj, bio je reakcija na odluku
regenta Pavla i vlade Cvetkovi-Maek, dva dana ranije, o pristupanju Trajnome paktu. Taj je in Hitleru pokazao koliko je nuno vojno pokoriti Jugoslaviju kako bi otklonio i najmanju mogunost da britanske zrane snage iz
baza u Grkoj i Jugoslaviji ponu napadati juno krilo njemakih snaga koje su
se spremale na napad na Sovjetski Savez. Hitler je istodobno odluio i politiki
unititi Jugoslaviju podjelom zemlje.
S ciljem podinjavanja i podjele Jugoslavije, Hitler se posluio ne samo
vojskom Njemake i saveznikih zemalja Italije i Maarske, nego i nezadovoljstvom velikog broja Hrvata injenicom da su u meuratnoj jugoslavenskoj
dravi bili u podreenome poloaju. Stoga je u njegovoj naredbi o napadu na
Jugoslaviju - Direktivi 25 T stajalo: Unutarnje politike tenzije u Jugoslaviji
pojaat emo politikim obeanjima Hrvatima". Ipak, zapisnik sa sastanka
u Hitlerovu uredu na dan izdavanja naredbe pokazuje da Nijemci nisu imali
jasan i nedvosmislen plan o nagraivanju Hrvata za pruenu pomo. U za-
55
NASTANAK NEZAVISNE DRAVE HRVATSKE
Kako bismo p o e l u i okupaciju Jugoslavije, te utemeljenje NDH sagledali u

valjanome kontekstu, moramo se vratiti na Hitlerovu reakciju na udar koji
su asnici izveli 27. oujka 1941. u Beogradu, te na organizaciju vlasti generala Duana Simovia. Za razliku od Italije, Njemaka u poetku nije bila
zainteresirana za napad i podjelu Jugoslavije, barem dok je ta zemlja sluila
njemakim ciljevima. Pod premijerima Milanom Stojadinoviem i Dragiom
Cvetkoviem u drugoj polovici 1935, Njemaka i Jugoslavija odravale su
prijateljske odnose. Njemaka je postala glavnim jugoslavenskim trgovinskim partnerom, dok je Jugoslavija Njemakoj sluila kao vaan izvor hrane
i kovina, izuzev eljeza. Nadalje, Nijemci su, a osobito Hitler, prisjeajui se
iznimnih srpskih dosega u Balkanskim ratovima i Prvom svjetskom ratu, smatrali da je jugoslavenska vojska snana sila koju nee biti jednostavno slomiti,
a Njemaka do oujka 1941. nije bila voljna upustiti se u toliko zahtjevan pothvat. Politiki koordinirana" Jugoslavija, koja igra dodijeljenu ulogu, itekako
je odgovarala njemakim interesima. No takav se stav promijenio nakon pua
27. oujka 1941. Udar, izveden na britanski poticaj, bio je reakcija na odluku
regenta Pavla i vlade Cvetkovi-Maek, dva dana ranije, o pristupanju Trajnome paktu. Taj je in Hitleru pokazao koliko je nuno vojno pokoriti Jugoslaviju kako bi otklonio i najmanju mogunost da britanske zrane snage iz
baza u Grkoj i Jugoslaviji ponu napadati juno krilo njemakih snaga koje su
se spremale na napad na Sovjetski Savez. Hitler je istodobno odluio i politiki
unititi Jugoslaviju podjelom zemlje.
S ciljem podinjavanja i podjele Jugoslavije, Hitler se posluio ne samo
vojskom Njemake i saveznikih zemalja Italije i Maarske, nego i nezadovoljstvom velikog broja Hrvata injenicom da su u meuratnoj jugoslavenskoj
dravi bili u podreenome poloaju. Stoga je u njegovoj naredbi o napadu na
Jugoslaviju - Direktivi 25 T stajalo: Unutarnje politike tenzije u Jugoslaviji
pojaat emo politikim obeanjima Hrvatima". Ipak, zapisnik sa sastanka
u Hitlerovu uredu na dan izdavanja naredbe pokazuje da Nijemci nisu imali
jasan i nedvosmislen plan o nagraivanju Hrvata za pruenu pomo. U za-
55

pisniku stoji tek da e Hrvati dobiti jamstva o politikome pristupu (kasnijoj
autonomiji)". 1 Nijemci su raunali i na pomo nacionalnih manjina u Jugoslaviji, a osobito pola milijuna folksdojera, koji su ve u cijelosti bili pod
nacistikim utjecajem.
Do promjene u njemakim razmiljanjima o Hrvatskoj dolo je u vrijeme
pripremanja Direktive 25, pod utjecajem aktivnosti njemakih emisara u Zagrebu i Hitlerovih diplomatskih igara s njegovim saveznicima. Na koncu je
tako na povrinu izronila i zamisao o neovisnoj hrvatskoj dravi. Prvo je, u
poruci koju je 27. oujka uputio maarskome regentu Miklsu Horthyju, Hitler
predloio da Maarska Hrvatsku nekako prikljui svome teritoriju. No, Horthy je to mudro odbio i Hitlera o tome izvijestio 29. oujka. Na konferenciji
odranoj 31. oujka u prostorima slube Abteilung Landesverteidigung, Nijemci su zakljuili da e Hrvatska stei neovisnost. 2 Istog dana von Ribbentrop
je njemakom generalnome konzulu u Zagrebu odredio da hrvatske voe u
povjerenju, posredstvom prikladnih posrednika, izvijesti da emo se unutar
okvira novog europskog poretka pobrinuti za neovisnu Hrvatsku, doe li do
raspada jugoslavenske drave zbog njihovih vlastitih greaka. Na ostvarenju
tog cilja najdjelotvornije e raditi potpunim suzdravanjem od daljnje suradnje s Beogradom". 3 Kad su 6. travnja njemaki zrakoplovi poeli bombardirati
Beograd, a kopnene snage krenule u napad na Jugoslaviju, njemaki agenti
nastavili su provoditi subverzivne djelatnosti u Zagrebu. Prema njihovim uputama, Slavko Kvaternik proglasio je NDH 10. travnja.
Hrvatima koji su s njemakim agentima suraivali u proglaavanju nove
drave trebao je pripasti i teritorij BiH. Meutim, ni u tom sluaju njemako
razmiljanje nije bilo posve jasno. U 6. toki Hitlerove Preliminarne direktive
od 12. travnja 1941. o podjeli Jugoslavije stajalo je: Hrvatska e postati neovisnom dravom u etnikim granicama. Njemaka se nee mijeati u njezine
unutarnje stvari." 4 No, Hitler je hrvatskim etnikim granicama" obuhvatio tek
teritorij nekadanjih austrougarskih zemalja Hrvatske i Slavonije, budui da
je u 7. toki direktive stajalo da e odluka o ureenju preostalih podruja,
pa tako i BiH", biti preputena Italiji. To je u 5. toki potvrdila i naredba generala Franza Haldera, naelnika Vrhovnog stoera, od 13. travnja 1941, izdana
njemakoj Drugoj i Dvanaestoj armiji, na terenu u Jugoslaviji, a koja se odnosila na upravljanje Jugoslavijom": Dalmatinska obala, te BiH i Crna Gora
bit e preputeni talijanskoj politikoj volji. Mogue je razmotriti i pitanje obnavljanja neovisne Crne Gore". 5
No iako je u Hitlerovoj direktivi stajalo da se Njemaka nee mijeati u
unutarnja hrvatska pitanja, te iako su i ta i Halderova naredba izriito navodile da e o sudbini BiH odluivati Italija, Nijemci su ponovno promijenili
plan. Utvrdili su demarkacijsku liniju koja e dijeliti njemaku od talijanske
okupacijske zone u Hrvatskoj, a po njoj je najvei dio BiH ostao u njemakoj
Podjela Jugoslavije
zoni (vidi Kartu 1. u daljnjem tekstu). Uz neznatne promjene, ministri vanjskih
poslova von Ribbentrop i Ciano prihvatili su je na konferenciji u Beu 21-22.
travnja. Ta crta (koju ponekad nazivamo i Bekom linijom) trebala je ostati na
snazi do zavretka rata.
Neposredno prije napada na Jugoslaviju, u oujku i poetkom travnja 1941,
u Zagrebu su aktivno djelovali njemaki generalni konzul, Alfred Freundt, nekolicina njemakih obavjetajaca, te Walter Malettke, posebni izaslanik Ureda za meunarodne odnose Nacionalsocijalistike radnike stranke Alfreda
Rosenberga. Pukovnik SS-a Edmund Veesenmayer, koji je predstavljao von
Ribbentropa, pridruio im se 3. travnja. Veesenmayer je bio daleko najvei i
najuspjeniji strunjak za postavljanje pronacistikih vlada u sredinjoj i jugoistonoj Europi, koji e u sljedea dva tjedna odigrati vodeu ulogu u svemu
to se dogaalo u Zagrebu. 6
Iako je ustaki pokret ideoloki bio slian faistikom i nacistikome,
Nijemcima je bilo vanije da u Hrvatskoj imaju vlast s narodnom podrkom,
koja e im omoguiti da svoju zonu nadziru s malim brojem vojnika, te da
je u miru eksploatiraju, nego da uspostave reim koji e njihovu reimu biti
slian na ideolokome planu, ali koji e imati vrlo mah broj sljedbenika i koji
nee jamiti vlast kakvu su njemake vojne vlasti prieljkivale. elei ostvariti
navedene ciljeve, njemake su vlasti za svoju stvar pokuale pridobiti Vladka
Maeka, vou HSS-a. Maek je uivao potporu veine pripadnika hrvatskih
graana, bio je zamjenik premijera u Cvetkovievu kabinetu, te je bio poznat
kao odluan zagovornik jugoslavenskog pridravanja potpisanog Trojnog
pakta. Nadalje, HSS sa svojom je saveznicom, Samostalnom demokratskom
strankom (koju su uglavnom inili hrvatski Srbi), nadzirao upravu u Banovini
Hrvatskoj, te, to je bilo jo vanije, paravojne snage te stranke, pa bi i prelazak
na novi reim pod njemakim vodstvom bio razmjerno jednostavan. Na koncu,
za razliku od Pavelia, Maek nije bio marioneta u talijanskim rukama. Nijemci su eljeli da Maek proglasi neovisnu" hrvatsku dravu i pozove njemaku
vojsku koja e u djelo provesti odvajanje Hrvatske od ostatka Jugoslavije. Na
taj nain bez vojnog bi djelovanja Njemaka stekla velik dio Jugoslavije, iji bi
se ostatak nakon toga vjerojatno raspao sam od sebe.
Pod utjecajem njemakih emisara, domai ustae, pod vodstvom Slavka
Kvaternika, nekadanjeg austrougarskog potpukovnika, navodno bi bih prihvatili Maeka kao prvog ovjeka nove hrvatske marionetske drave. 7 Bili su
Pi'onjemaki nastrojeni i imali su razloga smatrati da e, ako njemaki Wehrmacht pomogne u stvaranju nove hrvatske drave, bilo na poziv, bilo invazijom, biti pametnije na elu drave imati ovjeka kojeg su odabrali Nijemci
ne
g o Pavelia. No Maek je odbio njemake ponude. Otputovao je u Beograd
travnja, te se pridruio lanovima svoje stranke u puistikome kabinetu
generala Simovia kao prvi potpredsjednik vlade. Budui da su ga bili upo-

zorili da se kloni Beograda, Nijemci su njegov postupak moda protumaili
kao znak odlunosti u namjeri da ouva teritorijalni integritet zemlje. Ustae i
njihovi simpatizeri tada su se ponovno oglasili s optubama da Maek takvim
ponaanjem izdaje vlastiti narod. No Maek je smatrao da pristupanjem Simovievoj vladi, koja nije skrivala namjeru da se pridrava Trojnog pakta,
uva zemlju od rata, kao i njezinu teritorijalnu cjelovitost. 8 injenica da je
odbio odigrati ulogu njemakog poslunika koji e pripomoi raspadu Jugoslavije, a tu je odluku donio i nje se drao unato silnome pritisku, to govori
0 njegovoj odlunosti da nipoto ne postane pijunom u napadu sila Osovine
na Jugoslaviju, te o njegovoj vjeri u konanu pobjedu demokratskih zemalja
Zapada. Tek nakon Maekova odbijanja, Nijemci su svim sredstvima poduprli
ustae.
Poslije njemakog bombardiranja Beograda i poetka rata 6. travnja, kralj
1 kabinet napustili su prijestolnicu i sklonili se u, kako su smatrali, razmjernu
sigurnost planinske unutranjosti, namjeravajui odande otii u izgnanstvo,
budui da nitko nije odvie vjerovao u dugotrajniji otpor okupacijskim snagama. Drugoga dana nakon naputanja Beograda, Maek je Simovia izvijestio
da ni pod kojim uvjetima nee pristati na odlazak u inozemstvo". 9 Nakon toga
dao je ostavku na mjesto prvog potpredsjednika vlade i za svog zastupnika
u izgnanstvu imenovao tajnika HSS-a, Jurja Krnjevia, te se vratio u Zagreb.
Maekova ostavka bila je teak udarac za Simovievu vladu, budui da je od
sviju lanova kabineta upravo on uivao najveu narodnu potporu. Jo dvojica
ministara, takoer lanova HSS-a, Ivan Andres i Baria Smoljan, kao i voa
JMO-a i jedini predstavnik bosanskohercegovakih Muslimana u kabinetu,
Dafer Kulenovi, takoer su odluili ostati u zemlji.
Kad se Maek 8. travnja vratio u Zagreb, Nijemci su ve bili odluili svoje
interese u Hrvatskoj povjeriti Paveliu i ustaama, pa je Maek praktiki ostao bez ikakva osobnog i politikog utjecaja. Istog dana jugoslavensko vojno
zapovjednitvo u Zagrebu zamolilo ga je da poalje izaslanika u pobunjenu
108. pukovniju Slavonske divizije u Bjelovaru, nedaleko od Zagreba, koji e
od vojnika zatraiti da potuju naloge zapovjednika, to je Maek i uinio. No
izaslanikove molbe nisu pomogle. 10 Maek je izdao i proglas namijenjen hrvatskome narodu:
Hrvati! Vratio sam se meu vas i htio bih vas uvjeriti u sljedee: snala
nas je najvea mogua nesrea koja se uope moe dogoditi jednome narodu - rat. To je zlo mogue ublaiti jedino ako ostanemo ujedinjeni i disciplinirani. I dosada ste me slijedili u tekim trenucima, pa sam uvjeren da e
tako biti i nadalje. Ostat u meu vama i s vama dijeliti i dobro i zlo. Ne treba
ni naglaavati da u kao i dosada za svaki pojedini sluaj davati preporuke i
savjete. To u initi ili preko naih organizacija ili preko posebnih izaslanika
Podjela Jugoslavije
koji e biti narodni zastupnici ili druge poznate vodee linosti nae stranke.
U ovom trenutku od vas traim red i disciplinu, bez obzira jeste li u oruanim
snagama ili kod kue.11
Dio zagrebakih novina objavio je Maekov proglas 9. travnja, no utjecaj
njemakih obavjetajaca i posrednika, ustaa i proustakih elemenata u HSS-u
ve je bio toliki da te novine i nisu doprle do irokih narodnih masa. No i
taj proglas slui kao dodatni dokaz o tome da Maek nije podupirao ustaka
nastojanja s ciljem ometanja djelovarya jugoslavenske vojske i otvaranja
Hrvatske njemakim snagama. 12 Maek je naivno vjerovao da i dalje uiva
povjerenje veine Hrvata, d a j e u mogunosti donositi znaajne politike odluke, te da e veina posluati njegove naloge. Nema sumnje u to da ga je
podravala veina Hrvata, no jedan povei broj, osobito u Zagrebu i drugim
veim gradovima, oni koji su predviali nastanak neovisne hrvatske drave,
ve su preli u redove pristaa Pavelia i ustaa. Tako su Maek i jo nekolicina vanih voa ostali izolirani i bez ikakva utjecaja na zbivanja. Iako je HSS
imao predstavnike u jugoslavenskoj izbjeglikoj vladi, to nimalo nije pomoglo
stranakim voama i lanovima koji su i dalje bili u Hrvatskoj. HSS, koji je
tijekom itavog meuratnog razdoblja bio autoritativni glas hrvatskog naroda,
tako je ostao posve nemoan, a niti jedan od njegovih sastavnih dijelova nije
bio u mogunosti ostvariti znaajniji politiki utjecaj.
S obzirom na opi razvoj situacije, jedan drugi dogaaj u to je vrijeme
takoer imao veliku vanost. Centralni komitet Komunistike partije Jugoslavije i generalni sekretar stranke, Josip Broz Uto, u to su vrijeme boravili u
Zagrebu. Osmog travnja 1941. centralni komiteti jugoslavenske i hrvatske organizacije Komunistike partije odluili su uputiti izaslanstvo u zapovjednitvo
jugoslavenske etvrte armije i od vojnih vlasti zatraiti da izdaju oruje radnicima koji bi tako pomogli u obrani Zagreba. Pavle Gregori, koji je bio lan
obaju komiteta, dvaput je posjetio vojno zapovjednitvo, no premda je prvi
put kratko razgovarao s generalom koji je zapovijedao tom armijom, kao i,
drugom prilikom, s jednim od njegovih pomonika, nije ih uspio uvjeriti da
naoruaju radnitvo. 13
Nakon to je Maek odbio njihove prijedloge, Nijemci su svu podrku
usmjerili prema ustaama. Iako su znali za Pavelieve protalijanske stavove,
oslonili su se na pronjemake stavove mnogih drugih vodeih pripadnika
ustakog pokreta, a osobito najistaknutijeg ustau u Hrvatskoj, Slavka Kvaternika. Uz njegovu pomo, Nijemci su poeli potkopavati jugoslavensku dravu
J
znutra, te se pripremati za napad na Hrvatsku. U Zagrebu je Veesenmayer
tijesno suraivao sa skupinom pronjemaki nastrojenih ustaa i nekim manje
v
anima lanovima vodstva HSS-a koji su ve planirali proglaenje nove hrvats
, k e drave uz njemaku pomo. 14 Doznavi da se njemake jedinice primiu

Zagrebu, Veesenmayer je odluio, 10. travnja, organizirati proglaenje neovisne
hrvatske drave koje e se vremenski poklopiti s ulaskom njemakih snaga u
glavni grad. Ujutro se sastao s Kvaternikom, a rano poslije podne nagovorio je
Maeka da se odrekne svoje elne funkcije i da surauje pri prijenosu vlasti.
Nakon toga ponovno se sastao s Kvaternikom i rekao mu da je kucnuo as
za proglaenje nove drave. Njih dvojica potom su posjetili Maeka, koji je,
suoivi se s neizbjenim, suraivao u sastavljanju i potpisivanju deklaracije
koju e Radio Zagreb objaviti nakon Kvaternikova proglaenja neovisnosti. 15
Nakon toga Veesenmayer i Kvaternik otili su na Radio Zagreb, gdje je oko
17:45 Kvaternik u eter proitao sljedei proglas:
Hrvati!
Boja providnost i volja naeg saveznika, kao i teka viestoljetna borba
hrvatskog naroda i silni napori naeg Poglavnika, dr. Ante Pavelia, i ustakog
pokreta, kako kod kue, tako i u inozemstvu, omoguili su da danas, dan uoi
Uskrsa, nastane naa nezavisna hrvatska drava.
Pozivam sve Hrvate, gdje god se nalazili, a osobito sve asnike, doasnike
i vojnike u svim dijelovima oruanih snaga i slubama javne sigurnosti, da
odravaju potpuni red, da se potine zapovjedniku oruanih snaga u Zagrebu
ili u mjestu u kojem su stacionirani, te da prisegnu na odanost NDH i njezinu
poglavniku.
Kao Poglavnikov opunomoenik, danas sam preuzeo nadzor nad cjelokupnom vladom i zapovjednitvo nad svim oruanim snagama.16
Ubrzo nakon toga, spiker je na istoj radijskoj postaji proitao i Maekovu izjavu:
Pukovnik Slavko Kvaternik, voa hrvatskih nacionalista u zemlji, danas
je proglasio slobodnu i nezavisnu hrvatsku dravu na cjelokupnom povijesnom i etnikom hrvatskome prostoru, te je preuzeo vlast. Pozivam itav hrvatski narod da slua naloge nove vlade, a sve pristae HSS-a koji su na raznim
upravnim poloajima, zatim sve upanijske zastupnike, sve gradonaelnike i
naelnike opina, kao i lanove lokalnih vijea i tako dalje, da ostanu na svojim funkcijama i da odano surauju s novom vladom.17
l i m nedvosmislenim proglasom Maek je napustio ulogu politikog voe velike veine Hrvata, te odobrio nastanak nove marionetske drave.
Posve je jasno d a j e Veesenmayer bio metteur en scene politikih pron\jena
u Zagrebu, te d a j e dramatine dogaaje omoguio raspad jugoslavenske vojske i drave pod njemakim napadima. Bez njemakih tenkova i bajuneta na
hrvatskom teritoriju, proglaavanje hrvatske marionetske drave, kakva god
Podjela Jugoslavije
bila, jednostavno ne bi uspio. Novonastala je drava bila plod djelovanja Wehrmachta i njemakih strunjaka za subverzivnu djelatnost. Veesenmayerova je
uloga najvidljivija u njegovu vlastitom izvjetaju, izvjetaju o aktivnostima 10.
travnja koji je dan kasnije uputio njemakome Ministarstvu vanjskih poslova:
Do mene su doprli prvi pouzdani izvjetaji o napredovanju njemakih
jedinica 10. travnja u podne, zbog ega sam odluio bez odlaganja postupiti
samoinicijativno. U 15 sati odrao sam jo jedan sastanak s Kvaternikom i tom
ga prigodom izvijestio daje kucnuo as i da sam odluio posjetiti Maeka i iznuditi njegovu ostavku. Kvaternik je bio vie nego zadovoljan, budui da gaje
upravo to dotada najvie brinulo i budui daje imao dojam da se s tim problemom ne moe u potpunosti nositi. Od 15.30 do 16 sati razgovarao sam s Maekom i nakon podosta uvjeravanja i natezanja uspio sam ga navesti da potvrdi
kako je pripravan povui se i vlast prepustiti osobno Kvaterniku. Maek mi
je dao asnu rije da e u cijelosti provesti svoju odluku. Odmah sam otiao
Kvaterniku i izvijestio ga o ishodu razgovora, to je izazvalo silno oduevljenje
meu voama nacionalista, te sam ga odmah odveo Maeku. Ondje je Maek
sroio i potpisao izjavu o ostavci i prijenosu vlasti na Kvaternika. Izvorni je
tekst kod mene. Ne elei gubiti vrijeme i zbog toga to sam morao raunati na
mogue sabotae u sluaju da se prerano dozna za odluku, tek uz velike muke
uspio sam nagovoriti Kvaternika da sa mnom odmah poe u radijski studio,
odakle je oko 17.45 sveano objavljena odluka o ostavci i prijenosu vlasti. Kao
asnik, Kvaternik je htio krenuti ususret njemakim jedinicama, kako bi ih
prvi doekao i pozdravio. No na koncu ipak nije odbacio moje prijedloge praktine politike naravi, te je tako tek malo prije ulaska prvih njemakih jedinica
dolo do proglaenja slobodne i nezavisne hrvatske drave. Taje injenica izazvala nevieno oduevljenje, a grad je odmah ukraen zastavama. Zahvaljujui
tome, njemake su jedinice doekane na nain koji nitko dotada nije smatrao
moguim, a general Khn rekao mije daje neto slino doivio jedino u Linzu
[vjerojatno prilikom pripajanja Austrije Njemakoj u oujku 1938], Inicijativa i
provedba tijekom opisanih sati bili su iskljuivo u mojim rukama. Zahvaljujui
tome, u potpunosti je izbjegnuto krvoprolie, a njemake su jedinice istovremeno, zbog, s vojnog stajalita, izvrsnih Kvaternikovih priprema, utedjele na
vremenu i rtvama. Vjera i povjerenje itavog hrvatskoga naroda u Fhrera i
njegov Wehrmacht od dana kad je poeo rat protiv Srbije uistinu su dirljivi.
Otkako je Kvaternik preuzeo vlast, neprestano sam uz njega i nenametljivo mu
pomaem. Namjeravam nastaviti s takvim djelovanjem, kako bismo to lake
nadvladali postojee opasnosti. No pritom se ni na koji nain nisam izjasnio u
vezi s tumaenjem pojma slobode.'8
Nema ni najmanje sumnje da su ustae i mnogi pristae HSS-a prieljkivali

neovisnu hrvatsku dravu. No dobili su marionetsku dravu, nezavisnu jedino
po nazivu. Dva tjedna ranije Hitler nije ak ni razmiljao o zasebnoj hrvatskoj
dravi, a ak i nakon to je odluio unititi Jugoslaviju, nije tono znao to e
uiniti s Hrvatskom. Ipak, 10. t r a v n j a 1941. nastala je ta hrvatska drava, kao
dio Hitlerova novog poretka" u Europi. Za njezinu budunost najznakovitija
je bila posljednja reenica u Veesenmayerovu izvjetaju, u kojoj je ustvrdio da
se ni na koji nain" nije izjasnio u vezi s tumaenjem pojma slobode".
Izvrsne Kvaternikove p r i p r e m e " koje Veesenmayer spominje u najveoj
je mjeri proveo pukovnik iz Glavnog stoera Franjo Nikoli, naelnik stoera
jugoslavenske 1. grupe armija, te etvrte i Sedme armije stacioniranih u
sjevernoj Hrvatskoj, odnosno Sloveniji. Napustivi dunost rano ujutro
10. travnja, NikohjeKvatemikupredoioplanzaneutrahziranjezapovjednitva
etvrte armije. Taj je plan proveo tako to se vratio na dunost i jedinicama
etvrte armije u okolici Zagreba n a r e d i o ili da prekinu sve operacije ili da se
premjeste na bezopasne poloaje i ekaju, budui da su ve u tijeku pregovori o primirju s Nijemcima. Na t a j je nain otpor njemakim jedinicama koje
su napredovale prema Zagrebu u m a n j e n ili posve prekinut, i, to je bilo jo
vanije, umanjena je opasnost od t o g a da jugoslavenske jedinice u okolici Zagreba onemogue Kvaternikove i Veesenmayerove planove. 19
Od ostalih pripremnih aktivnosti moemo spomenuti ogranieno
petokolonako djelovanje nekih hrvatskih asnika u jugoslavenskoj kopnenoj
vojsci i ratnom zrakoplovstvu, p r i p r e m e Graanske i Seljake zatite, ija
je veina asnika i vojnika tada p r e l a na ustaku stranu, te dva Pavelieva
govora na radiju emitirana iz F i r e n c e (o tome opirnije u kasnijem tekstu).
Jedna jedinica etvrte armije - 1 0 8 . pukovnija Slavonske divizije, stacionirana
u Bjelovaru - odbila je 8. travnja k r e n u t i na frontu. Ustae i njihovi simpatizeri
iz Graanske i Seljake zatite uspjeli su razoruati i uhititi zapovjednitvo
raznih jedinica etvrte armije, pa t a k o i stoer etvrte armije. ini se da su
ustae u tim akcijama ubili i niz s r p s k i h asnika i vojnika etvrte armije. 20
Oekujui Paveliev dolazak, Kvaternik je s vodeim ustaama iz Hrvatske
i disidentima Hrvatske seljake s t r a n k e oformio rudimentarnu upravu nove
drave u onim dijelovima zemlje k o j i su bili pod zatitom njemakih snaga;
12. travnja utemeljio je i privremenu vladu - Hrvatsko dravno vodstvo - kojom
je predsjedao Mile Budak. U njemu su bili Budak (u to vrijeme hospitaliziran),
potom Budakov zamjenik, te jo sedmorica lanova (jedan od njih bio je i
bosanski Musliman), kao i etvorica posebnih povjerenika (za gospodarstvo i
financije, za eljeznicu, za vojsku i za Dalmaciju). 21 Kvaternik je izdao i nekoliko ukaza i zakona, a najvaniji m e u njima bio je zakon o organizaciji hrvatske vojske (vidi 10. poglavlje). Rat se na jugoslavenskome teritoriju slubeno
nastavio do 17. travnja, kad su predstavnici jugoslavenske vojske u Beogradu
potpisali dokument o bezuvjetnoj p r e d a j i Njemakoj i Italiji.
Podjela Jugoslavije
Istoga dana kad je proglaena hrvatska marionetska drava, Maek se
pokuao povui na svoje imanje u Kupincu kraj Zagreba, no njemaki vojnici vratili su ga u Zagreb. Nakon toga, prema njegovim rijeima, ispitivao ga
je jedan visoki dunosnik Gestapa, koji mu je ponovno ponudio da preuzme
glavnu ulogu u novostvorenoj dravi. Kasnije je zapisao: Iz te sam se situacije
izvlaio koliko sam god mogao, naglaavajui injenicu da uivam ugled kao
nepopravljivi pacifist koji u vrijeme rata ne eli politiki djelovati." 22 Ako je to
tono - a nema razloga vjerovati da nije - rije je o jo jednom dokazu u prilog
injenici da su Nijemci teka srca prihvatili Pavelia kao elnika nove drave,
te koliko bi im bilo drae da se na tom mjestu naao Maek, ak i nakon to je
nova drava proglaena u Pavelievo ime. Razlog je bio u tome to su Nijemci
znali da Paveli ima malobrojne politike sljedbenike, kao i u tome to su
sumnjali d a j e talijanska marioneta. Nakon tog razgovora, Nijemci su Maeku
dopustili da se povue na svoje seosko imanje, ali su mu naredili da ostane
ondje i da se ne vraa u Zagreb.
Maekova radijska objava pruila je dijelu njegovih sljedbenika, te gotovo
svim dunosnicima (osim Srbima) bive Banovine Hrvatske izliku da stanu
na stranu nove vlade. Ustae i oni bivi lanovi HSS-a koji su im se pridruili
i prije 10. travnja 1941. ve su tvrdih d a j e Maek, potpisivanjem Sporazuma
Cvetkovi-Maek 26. kolovoza 1939, te sudjelovanjem u radu beogradske
vlade, spasio Jugoslaviju i pritom izgubio povjerenje Hrvata koji su teili neovisnoj hrvatskoj dravi. Maekova odluka da pristupi Simovievoj vladi samo
je dodatno razjarila nacionalistiki nastrojene Hrvate koji su ga poeli smatrati izdajicom. 23
Za ustako preuzimanje vlasti bilo je osobito vano to su dvije paravojne
organizacije HSS-a, Graanska zatita i Seljaka zatita, a osobito prvospomenuta organizacija, gotovo u cijelosti prele na njihovu stranu. Tijekom prvih
presudnih dana i tjedana, te su jedinice pomogle u razoruavanju vie jedinica
jugoslavenske vojske i u uspostavljanju odreenog stupnja nadzora nad velikim dijelom teritorija nove marionetske drave pod zatitom njemake i talijanske vojske. 24 No ustae nisu imale povjerenja u te paravojne organizacije.
Cim su organizirali vlastitu stranaku miliciju i preuzeli nadzor nad policijom,
dio jedinica Graanske i Seljake zatite pridruili su zamecima redovne vojske, dok su ostale jedinice u cijelosti raspustili.
I dok je Hitler usklaivao saveznike snage protiv Jugoslavije, te okupljao
jedinice za napad, a njemaki posrednici u Zagrebu grozniavo pripremali
odvajanje Hrvatske od jugoslavenske drave, talijanske su se snage spremale
za vlastite operacije protiv iste zemlje. Mussolini je osobno preuzeo zadau
aktiviranja Pavelia i ustaa, budui da se pojavila prilika za koju ih je Italija
itavo vrijeme podupirala. Mussolini je prvi put primio Pavelia, u privatnoj

rezidenciji, vili Torloniji 29. oujka. Sastanku je nazoio jo jedino Filippo Anfuso, Cianov ef kabineta, koji je obnaao dunost ministra vanjskih poslova
dok je Ciano bio na vojnoj dunosti. 25 Prema Anfusovim rijeima, Mussolinija su najvie zanimala talijanska prava u Dalmaciji. Paveli je ponovio da
prihvaa ranije preuzete obveze, te mu u tom pogledu izdao jamstva. 26 Njih
dvojica razgovarali su o jo nekohko pitai\ja za koja su se ustae neposredno
zanimali. Prvo, Paveli je zatraio oslobaanje ustaa zatoenih na Liparima i
na drugim lokacijama, kako bi mu se mogli pridruiti. Mussolini je to odmah
odobrio. Drugo, talijanski asnik za vezu, potpukovnik Domenico Sangiorgio,
zaduen je za odravanje veze izmeu Pavelia i talijanske vojske u Rimu i na
terenu. On se s Paveliem prvi put sastao 6. travnja. I na koncu, Mussolini je
Paveliu stavio na raspolaganje kasnoveernji termin na radijskoj postaji u
Firenci. Paveli se odmah poeo sluiti tom pogodnou.
Ve nekohko dana nakon sastanka s Mussolinljem, Paveli je na firentinskom
radiju, u sklopu programa tzv. ustake postaje Velebit, odrao dva govora, te dva
proglasa hrvatskome narodu. U njima je objavio da je kucnuo as oslobaanja
Hrvatske, napao srpsku prevlast u starojugoslavenskoj vladi i Hrvate koji su
suraivali sa Srbima, pohvalio prijateljski nastrojene njemake i talijanske oslobodilake snage, te najavio blistavu budunost u novoj ustakoj dravi. Hrvatske
vojnike u jugoslavenskoj vojsci Paveli je pozvao da smijene srpske asnike,
prisegnu ustakoj zastavi, a puke usmjere prema onima koji su podjarmili hrvatski narod, oskvrnuli sve to je sveto Hrvatima, te zauzeli hrvatske domove i prostore".27 Vrhovni ustaki stoer s te je postaje 10. travnja 1941. naredio ustaama u
Hrvatskoj da oforme jedinice kojima e preuzeti sve vladine urede i komunikacije, razoruati andare i sve srpske vojne dezertere, te uhititi sve osobe koje smatraju izdajicama i hrvatskim neprijateljima, kao i ostale nepouzdane pojedince.
Usto su dobili upute da uvaju mir i red i onemogue pljaku. 28
U meuvremenu su ustae zatoeni na talijanskome teritoriju osloboeni i
upueni u Pistoiji (pedesetak kilometara sjeverozapadno od Firence), gdje su
dobili talijanske uniforme i lako oruje. Desetog travnja posjetio ih je Paveli
i tog dana na radiju su doznali za proglaenje NDH. Nakon toga dogaaji su se
poeli ubrzano smjenjivati. Mussolini je drugi put primio Pavelia 11. travnja,
ovaj put u slubenoj rezidenciji, Palazzo Venezia. Anfuso je ponovo bio jedini
svjedok, iako je Pavelia na putu u Rim pratio mladi Eugen Kvaternik (Slavkov
'in). ini se d a j e Mussolinija i tom prilikom najvie zanimalo pitanje Dalmacije, dok su Pavelia muili mnogi drugi problemi, prije svega, prema Anfu30vu miljenju, mogunost da se u domovinu vrati kao izdajica zbog svega to
e obeao Mussoliniju. 29 No tom prilikom nije nastao, niti je potpisan, nekakav
lokument koji bi Pavelia obvezao da nakon to se nae na elu hrvatske
irave vodi rauna o talijanskim pravima u Dalmaciji, iako se podrazumijevao da e se novonastala drava nai u talijanskoj sferi utjecaja.
Podjela Jugoslavije
Ustae okupljeni u Pistoiji posebnim su vlakom otputovali u Trst, gdje su
se privremeno smjestili u jednoj vojarni. Paveli je takoer doputovao u Trst,
uz kratko zaustavljanje u Goriziji, gdje se sastao s generalom Vittoriom Ambrosiom, zapovjednikom talijanske Druge armije, koja je nekoliko dana ranije
krenula u napad na jugoslavenske snage. Paveli i ustae u Trstu su dobili autobuse i nekoliko automobila, pa su 13. travnja u 2:10 u noi na Suaku preli
nekadanju jugoslavensko-talijansku granicu i nastavili put u smjeru Zagreba.
Kolona vozila usput se nekoliko puta zaustavila radi odmora i Paveli je u tim
mjestima odrao kratke govore. U Karlovcu ih je doekao njemaki general
koji je zatraio da Paveli to prije doe u Zagreb. Doekala ih je i hrvatska
delegacija na elu sa Slavkom Kvaternikom u Veesenmayerovu drutvu. 30 A
sutradan ih je potraio Filippo Anfuso, kojeg je Mussolini poslao u potragu za
Paveliem.
Iako se Mussolini na oba sastanka s Paveliem najvie zanimao za talijanska prava u Dalmaciji, na to mu je Paveli, kako se ini, ponudio nedvosmislena usmena obeanja, izostanak dokumenta koji bi i u pismenome obliku
potvrdio ta obeanja uznemiravao je talijanskog vou. I premda je vjerovao
Paveliu i smatrao d a j e na jedini pijun na balkanskoj ahovskoj ploi, te mu
ne bismo smjeli dopustiti da pobjegne", Mussolini se pribojavao onoga to bi
Nijemci, koji su ve bili u Zagrebu, mogli dopustiti Paveliu kad se vrati. Stoga
je smatrao kako je od svega najvanije da Paveli ,javno i sveano ustvrdi"
da priznaje talijanska prava u Dalmaciji prije nego to sile Osovine priznaju
njegovu vlast, pa tako i prije nego to Nijemci eventualno neto poduzmu. 31 Po
takvu Pavelievu izjavu Mussolini je urno uputio Anfusa 14. travnja. Anfuso
je zrakoplovom otputovao u Zagreb, a potom u Karlovac. Nakon, kako se ini,
podosta unih rasprava, njih su dvojica sastavili tekst brzojava Mussoliniju u
kojem je Paveli potvrdio da e pri utvrivanju novih hrvatskih granica voditi
rauna o talijanskim pravima u Dalmaciji. No Paveli je ustrajno traio da tekst
poruke prvo odobri Berlin. Nakon to su dobili njemako doputenje, brzojav
i dalje nisu uspijevali poslati jer su telefonske i telegrafske veze s Rimom bile
u prekidu. Anfuso je stoga brzojav osobno odnio Mussoliniju. 32 Paveli je istodobno od Mussolinija i Hitlera zatraio i slubeno priznanje NDH.
Budui d a j e Pavelia i njegovu svitu u Karlovcu brinula njegova sigurnost
u Zagrebu, odluili su u grad ui nou, a ne danju. Tako su u ranim jutarnjim
satima 15. travnja, bez pompe i praznim ulicama, Paveli, njegovi suradnici, te
200 - 300 ustaa u talijanskim odorama, s lakim orujem, uli u Zagreb u talijanskim kamionima, te zauzeli nekadanju rezidenciju hrvatskih banova. ini
mi se da su se za noni dolazak odluili jo zbog jednog razloga. Nakon to je
njemaka vojska prodrla kroz jugoslavenske obrambene linije u Makedoniji,
na jugu zemlje, Paveli je u radijskome obraanju javnosti ustvrdio da su se
Jêmake i talijanske snage na sjeverozapadu poele kretati, to e dovesti
65

do rasprivanja srbijanske vojske u Hrvatskoj, te je hrvatski narod pozvao
da hrabre vojnike naih prijatelja i zatitnika doeka s veseljem, radou i
potovanjem". Uz njih", dodao je tom prilikom, ,,i vai sinovi, pripadnici hrvatske ustake vojske, dolaze meu vas, s pukama u ruci i odvano se bore." 33
No zagrebake se javnosti ustaka vojska ne bi ni najmanje dojmila d a j e uvidjela d a j e rije o tek 200 - 300 ljudi.
Tako je Paveli 15. travnja 1941. doao na vlast, premda vrlo ogranienu,
u novoj ustakoj dravi pod pokroviteljstvom njemakih i talijanskih snaga.
Istoga dana Hitler i Mussolini priznali su NDH i objavili da e njihove vlade
rado pomou novoformiranoj vladi u odreivanju granica. 34 Kao to emo vidjeti, ustaka je drava u stvarnosti bila bitno drukija u odnosu na blistava
Pavelieva obeanja u radijskim obraanjima, te od oekivanja mnogih Hrvata
koji su slavili proglaenje NDH.
Glavni njemaki opunomoenik u Hrvatskoj, Edmund Glaise von Horstenau, u Zagreb je doputovao 15. travnja, a njemaki poslanik, Siegfried Kasche,
Paveliu je vjerodajnice uruio 22. travnja. Talijani nisu bili toliko brzi u imenovanju predstavnika. Njihov posebni izaslanik, Raffaele Casertano, u Zagreb je
doputovao oko 20. travnja, a veleposlanike vjerodajnice predao je 3. srpnja.
Glaiseov talijanski kolega, general Giovanni Battista Oxilia, s Vojnom misijom na ijem je bio elu, doputovao je sredinom lipnja. Usmeni nalog koji je
dravni tajnik u njemakome Ministarstvu vanjskih poslova, Ernst Waizscker, dao Kascheu prije nego to e ovaj otputovati za Zagreb, mnogo govori o
slubenom njemakome stavu i prema Italiji i prema hrvatskoj dravi:
Ovisno o uputama koje e [Kasche] dobiti od ministra vanjskih poslova ili
samog Fhrera, rekao sam da mu elim skrenuti pozornost na samo jednu, ali
vrlo vanu injenicu. Hrvati i Talijani ve se po prirodi stvari nee meu sobom
slagati. Stoga je izvjesno da e se Hrvati obraati Kascheu, kao njemakome
dunosniku, i pokuavati od i\jega traiti da bude arbitar u sporovima izmeu
njih i Talijana. Sve dok traje rat, apsolutno emo morati paziti na talijanske interese. Doe li stoga do situacija u kojima emo morati odluivati u sporovima
izmeu Talijana i Hrvata, u svakom emo pojedinom sluaju morati ii na ruku
Talijanima. Hrvati e zbog toga biti nezadovoljni, a nije bilo ba niti jednog
razloga zbog kojeg bismo taj teret trebali preuzeti na svoja plea. Kasche se
stoga treba kloniti takvih stvari i dopustiti da talijanska hegemonija u Hrvatskoj doe do razine na kojoj e biti u skladu s naim vlastitim interesima.35
PODJELA ZEMLJE
Donijevi odluku o tome da e razoriti i podijeliti Jugoslaviju, Hitlerje htio to

prije ostvariti pet teritorijalnih ciljeva: 1) zaokruiti Veliki Reich zauzimanjem,
radi kasnijeg pripajanja, sjevernog dijela Slovenije, podruja s populacijom
koja je, prema nacistikoj ideologiji, prikladna za brzu germanizaciju, 2)
privremeno zauzeti dio Jugoslavije, osobito same Srbije, vaan na podruju
Balkana zbog komunikacijskih linija i bogatih izvora strateki vanih metala
(osim eljeza), 3) zadovoljiti teritorijalne pretenzije i Italije i manjih partnera,
Maarske i Bugarske, 4) zadovoljiti ustake tenje za stjecanjem neovisne hrvatske drave kao nagrade za njihovu ulogu u napadu na Jugoslaviju, te 5) od
vitalne vanosti, ouvati i dodatno proiriti posebne njemake gospodarske
interese na podruju bive jugoslavenske drave".36
Na Karti 1. prikazana je podjela Jugoslavije. Njemaka je zauzela vei dio
Slovenije, osim Ljubljane, ali i sjeverozapadni dio uz talijansku granicu, kao i
podruje od linije 10 - 15 kilometara od desne obale Save do bive austrijske
granice i istono do novih granica NDH i Maarske. Njemaka je jednostrano
odluila to eli od slovenskog podruja, o tome izvijestila Talijane, te izrazila nadu da e se talijanska strana zadovoljiti preostalim podrujem. Tijekom
prvih nekoliko tjedana uoi trajnog odreivanja nove granice, Nijemci su liniju
zapravo jo nekoliko puta premjestili u vlastitu korist.
Italija je pripojila ostatak Slovenije i nazvala ga Ljubljanskom pokrajinom (Provincia di Lubiana). Italija je pripojila i dio hrvatskog teritorija u
zaleu Rijeke, velik dio Dalmacije s veinom jadranskih otoka, te Bokokotorski zaljev. Na-dalje, Italija je zauzela Crnu Goru, koja je trebala postati zasebnim kraljevstvom pridruenim Italiji u svojstvu vazalne drave. Albanija pod
talijanskom vlau pripojila je zapadni dio Makedonije, najvei dio Kosova
(odnosno Kosovo i Metohiju, kako se u to vrijeme podruje nazivalo), uski
Pojas crnogorskog teritorija u blizini Skadarskog jezera, te podruja Plav i
Gusinje, odreda podruja na kojem su Albanci bili u veini ili imali velik udio
u stanovnitvu.
Podjela Jugoslavije
Bugarskoj je doputeno da anektira vei dio Makedonije, dio jugoistone

Srbije, te manje dijelove istone Srbije i Kosova. Maarska je tako pripojila
Baku i Baranju, hrvatsko Meimurje, te slovensko Prekomurje.
Srbiju, koja se u biti nala u granicama koje je imala do 1912, ali i uz dio
Kosova i Banata, njemake su jedinice posve okupirale, te stavile pod vojnu
vlast, Banatom su upravljali lokalni folksdojeri. Samom Srbijom upravljala
je njemaka okupacijska vojska, prvo uz pomo skupine srbijanskih upravitelja i slubenika - Komesarijata - a potom, od 29. kolovoza 1941. uz pomo
kvislinke vlade na elu s generalom Milanom Nediem, bivim jugoslavenskim ministrom vojske i ratne mornarice, te naelnikom Glavnog stoera. Nijemci su u Srbiju doveli i bugarske jedinice, u tri navrata, kako bi pomogle
u okupaciji, no te su jedinice u svakom trenutku bile posve pod njemakim
nadzorom.
Na koncu, od teritorija Hrvatske i Slavonije (osim malenog podruja sjeveroistono od Rijeke, nekih sjevernojadranskih otoka i Meimurja), zajedno s
dijelom Dalmacije koji nije pripojen Italiji, te itavom BiH, nastalaje NDH, koju
su 15. travnja priznale Njemaka, Italija i Maarska. No, novu je dravu dijelila
demarkacijska linija koja je prolazila priblino njezinom sredinom, odvajajui
njemaku i talijansku okupacijsku zonu. Ta se demarkacijska linija protezala
dalje na jugoistok, do toke na kojoj se granica Srbije pod njemakom okupacijom sastajala s dijelovima Jugoslavije koje su pripojile Bugarska i Albanija.
Ni u Njemakoj ni u Italiji meu vojnim i politikim voama nije bilo suglasja u vezi s upravljanjem pokorenom Jugoslavijom. U Njemakoj je glavni
zagovornik stvaranja marionetske hrvatske drave, kako se ini, bio von Ribbentrop, koji je oekivao da e pomou njemakog veleposlanika u Zagrebu
ostvarivati znaajan utjecaj. Nema sumnje da g a j e u tome podupirao i Hitler,
koji je sustavno nastojao dijeliti ovlasti na podinjene, a u ovom je sluaju
htio zadovoljiti silnu i neodlonu potrebu partnera Mussolinija za pobjedama" koje e objaviti talijanskome narodu. U Italiji je Mussolini bio glavni
zagovornik trenutane podjele teritorijalnog plijena, te utemeljenja hrvatske
drave, u kojoj bi Italija trebala imati presudan utjecaj. S druge strane, ini
se da su vojni elnici obiju zemalja bili skloniji jednostavnom okupacijskome
reimu za itav jugoslavenski teritorij. Protivili su se stvaranju marionetskih
drava, koje su samo komplicirale ulogu vojnih snaga i umanjivale njihov
utjecaj, kao i slobodu djelovanja. Kritiki stavovi generala Vittorija Ambrosija
i Maria Roatte o podjeli Jugoslavije, a osobito o osnivanju zasebne hrvatske
drave, izraeni su ve potkraj 1941. i poetkom 1942. (vidi 6. poglavlje). Roatta
je u memoarima jo eksplicitniji: Podjela Jugoslavije, koju su Hitler i Mussolini prieljkivah kako bi odmah konzumirali postignute uspjehe (u Duceovu

sluaju vjerojatno i kako bi izbjegao mogunost da mu glavni saveznik jednom sve nekako oduzme), bila je velika pogreka... Da je Jugoslavija ostala
u nepromijenjenome obliku, jednostavno kao okupirana drava, nije posve sigurno, ali je vrlo vjerojatno, da bi se u njoj odrao mir." 37 1 premda se Roattina
argumentacija doima neuvjerljivom, njegovi stavovi pokazuju da podjela Jugoslavije nije imala jednoglasnu potporu ak ni meu ljudima koji su je proveli.
nn
NJEMAKI OKUPACIJSKI SUSTAV U SRBIJI
Sama Srbija, priblino u granicama u kojima je bila do 1912, bila je jedini dio
raskomadane Jugoslavije u kojem su Nijemci uspostavili vojnu okupacijsku
vlast. To je podruje bilo osobito vrijedno zbog transportnih pravaca - Dunava
i eljeznica - te izvora metala. Kako bi sve to iskoristili uz najmanje trokove,
Nijemci su morali odravati red i mir. S tim ciljem osnovana je srbijanska
marionetska vlada, prvo Savet komesarijata za Srbiju s Milanom Aimoviem
na elu, a kasnije i vlada s formalnijim ovlastima na elu s premijerom. No, i
njoj je omogueno da ima tek ogranien broj policajaca, andara i vojnika. Od
sijenja 1942. bugarske su jedinice takoer sudjelovale u okupaciji dijelova
srbijanskog teritorija pod nadzorom i za raun njemake vojne uprave, kako
bi vie njemakih snaga ostalo na raspolaganju za druge potrebe. Osim toga,
Nijemci su odravah mir i uz pomo niza neregularnih oruanih formacija.
U ovom dijelu knjige opisat emo njemaki okupacijski reim u Srbiji i
nakratko se osvrnuti na ukupnu organizaciju njemake vojske na jugoistoku
Europe, iji je sastavni dio bio i reim u Srbiji. U 5. poglavlju detaljnije emo
opisati srbijansku marionetsku vladu i njezin odnos s njemakim okupacijskim vlastima, koritenje bugarskih jedinica za okupacijske zadae u Srbiji,
koritenje pomonih formacija u Srbiji, posebnu okupacijsku vlast u Banatu,
te odnos marionetske vlade prema Mihailovievim etnicima. Od zauzimanja i
podjele Jugoslavije u travnju 1941. i odlaska Nijemaca iz Beograda u listopadu
1944. njemaka vlast na jugoistoku Europe doivjela je nekoliko organizacijskih promjena na najvioj razini. U odreenoj mjeri te su promjene bile plod
izmijenjenih vojnih okolnosti, no i politika je situacija bila vaan imbenik,
budui da su se razliiti elementi njemake uprave zalagali za razliita rjeenja
Problema jugoistone Europe.
Dok su i dalje trajale vojne operacije protiv Jugoslavije, zapovjednik
Vrhovnog zapovjednitva njemake vojske (Oberkommando des Heeres KH) izdao je proglas stanovnitvu koje e se nai pod nadzorom njemakih
Jedinica. U njemu su pobrojena pravila njemake okupacije, kao i naela koja
Se
odnose na aktivnosti lokalnih vlasti, javnih sluba, gospodarskih subjeka-

ta i, openito, puanstva. 38 Nakon podjele Jugoslavije, i nakon to se veina
njemakih snaga povukla s jugoslavenskog teritorija, te su se odredbe odnosile
samo na Srbiju pod njemakom okupacijom i na dio Slovenije pod njemakom
okupacijom, a mijenjale su se i prilagoavale ovisno o okolnostima.
Tijekom prva dva tjedna od ulaska njemakih jedinica na prostor nestale
Jugoslavije, civilnim poslovima u Srbiji upravljao je general Wolfgang
Schmidt-Logan, zapovjednik Pozadinskog zapovjednitva Druge armije, prema zapovijedima Vrhovnog vojnog zapovjednitva. Po zavretku tog razdoblja,
20. travnja 1941. godine, vojna okupacijska vlast u Srbiji utemeljena je naredbom feldmarala Walthera von Brauchitscha, zapovjednika Vrhovnog vojnog
zapovjednitva. Tom je zapovijedi osnovan ured vojnog zapovjednika Srbije
kao elnika okupacijskog reima. Vojni je zapovjednik bio podinjen glavnome opskrbniku Vrhovnog vojnog zapovjednitva, te zapovjedniku njemake
Druge armije dok se nalazila na terenu u Srbiji, te je izvrne ovlasti obavijao u
ime jednog i drugog nadreenog asnika. I prije izdavanja te zapovijedi, osoblje koje e initi vojnu upravu okupljeno je u Wrzburgu, u Njemakoj, a 17.
travnja napisana je i radna verzija zapovijedi vojnome upravitelju u kojoj su
navedene njegove osnovne dunosti. Meu njima je bilo ouvanje eljeznikog
pravca izmeu Beograda i Soluna, te dunavskog prometnog pravca, provedba
gospodarskih naloga marala Reicha Hermanna Gringa, kao opunomoenika
za etverogodinji plan, te uspostavljanje i odravanje reda i mira. Meu ostalim vanim prvim zadaama bilo je uvanje jugoslavenskih ratnih zarobljenika
koji su se jo nalazili u Srbiji i zatita vojnog plijena oduzetog jugoslavenskoj
vojsci. 39
Posebna naredba Vrhovnog vojnog zapovjednitva od 23. travnja te je zadae navodila podrobnije, te utvrdila i ovlasti vojnog zapovjednika u Srbiji.
Njemu neposredno podreeno osoblje podijeljeno je na vojni i administrativni
odjel. Kako bi uspostavio nadzor nad zemljom, dobio je osoblje za etiri podruna i deset oblasnih zapovjednitava. Dobio je etiri bojne lokalne obrane
(Landesschtzen), koje su podijeljene na etiri podruna zapovjednitva.
Dobio je i kontingent tajne vojne policije. Pod zapovjednitvom nije imao
ni borbene jedinice ni jedinice za obranu garnizona, a dunosti su mu bile
ograniene na odravanje zakona i reda ako ih je mogue uspostaviti i zajamiti administrativnim naredbama, zakonima i provoenjem zakona". 40
Prvi vojni zapovjednik Srbije bio je zrakoplovni general Helmuth Frster.
Na drugo zapovjedno mjesto prebaen je 2. lipnja, a zamijenio ga je general
protuzrane obrane Ludwig von Schrder, koji je jedva mjesec dana kasnije
umro od ozljeda zadobivenih prilikom pada zrakoplova. Dunost je 27. srpnja
preuzeo zrakoplovni general Heinrich Danckelmann, koji se na toj dunosti
zadrao do konca rujna. 41 Za potrebe odravanja okupacije gradova i ostalih
zauzetih uporita, Nijemci su poetkom lipnja 1941. u Srbiju doveli Vrhovno
72
Podjela Jugoslavije
zapovjednitvo za specijalne potrebe LXV, pod zapovjednitvom topnikog
generala Paula Badera i pod jurisdikcijom Druge armije. Bader je na raspolaganju imao etiri divizije za popunu garnizona, a od kojih su 704, 714. i 717.
razmjetene u Srbiji. Preostala, 718. divizija postavljena je u susjedne dijelove
NDH jer je Bader taktiki zapovijedao i ondje stacioniranim njemakim jedinicama.42 Tri divizije smjetene u Srbiji djelomino su ojaale pridodane topnike
jedinice koje su se sluile tekim naoruanjem zarobljenim od jugoslavenske
vojske. Meutim, te su snage i dalje bile malobrojne, s brojnim starim vojnicima, loim naoruanjem, bez motoriziranih transportnih sredstava, iako su
neke od njih pokrivale veliko podruje. 43 Bile su primjerene zadaama u mirnim pozadinskim podrujima, ali ne i zadaama koje su nadilazile te okvire.
Baderov poloaj bio je prije usporedan, a ne podinjen u odnosu na vojnog
zapovjednika Srbije. Potonji je kao teritorijalni zapovjednik Baderu mogao
naloiti da poduzme vojne operacije u sluaju ustanka, ali nije mogao djelovati
kao da mu je nadreen u vojnoj hijerarhiji. 44
Nijemci su ubrzo uoili potrebu za ujedinjenim zapovjednitvom nad svim
snagama. Komplikacije su nastajale ne samo zbog postojanja vie okupacijskih vojski - u osiguranju stanja na jugoistoku Europe Njemaka je morala
suraivati s Italijom i Bugarskom - nego i zbog postojanja vie okupacijskih
reima u razliitim dijelovima Balkana. Direktivom br. 31 od 9. lipnja 1941. Hitler je stoga feldmarala Wilhelma Lista imenovao zapovjednikom oruanih snaga za jugoistonu Europu (Wehrmachtbefehlshaber im Sdosten) sa sjeditem
u Solunu. Vojni zapovjednik Srbije (Danckelmann), vojni zapovjednici s podruja Soluna i Egeja, te june Grke, te zapovjednik Vrhovnog zapovjednitva
za specijalne potrebe LXV (Bader) bili su podinjeni zapovjedniku oruanih
snaga za jugoistonu Europu, dok je on odgovarao izravno Hitleru, vrhovnom
zapovjedniku Wehrmachta. Tako je List, koji je i dalje bio i zapovjednik Dvanaeste armije 45 , preuzeo punu odgovornost za sigurnost i obranu itavog podruja, te za odranje veze izmeu njemakih snaga u tom podruju i njihovih
saveznika, ponajprije Talijana. 46
Od poetka okupacije Nijemci su odravanje reda i mira u Srbiji preputali
lokalnim andarima, te malobrojnim dovedenim jedinicama policije i Lokalne
obrane. Tim su snagama u poetku pokuali uguiti i ustanak do kojeg je dolo
srpnja 1941. godine. No ve nakon nekoliko dana postalo je jasno da te
snage nisu dovoljno jake. Vojni zapovjednik Srbije Danckelmann zatraio je 4.
kolovoza pojaanja u obliku jo dviju policijskih bojna i 200 pripadnika Sigurnosne slube (Sicherheitsdienst - SD). Nakon nekohko dana zatraio je jo
Jednu bojnu Lokalne obrane, a 8. kolovoza od zapovjednika oruanih snaga
Za
Jugoistok Europe zatraio je i itavu novu diviziju.47 Prvi zahtjev za pojaanjima doveo je do sljedeeg odgovora zapovjednika Vrhovnog zapovjednitva
TO

oruanih snaga (Oberkommando der Wehrmacht - OKW) 9. kolovoza: Upuivanje dodatnih policijskih snaga i jedinica SD-a [Sicherheitsdiensta] u Srbiju
nije mogue jer su potrebni na Istonoj fronti. Zbog poveanja broja sluajeva
pobuna i sabotaa, Fhrer oekuje da e se vojne jedinice odsada koristiti
tako da e najbrim i najnesmiljenijim moguim djelovanjem u to kraem
roku ponovno uspostaviti red i mir."48 Pojaanja tako doista nisu dola. Danckelmann je 11. kolovoza naredio Baderu da ugui pobunu, a dva dana kasnije
Bader je izdao naredbu (Borba protiv komunistikih skupina), preuzimajui
time najveu odgovornost za guenje ustanka. 49 No niti jedna mjera koju su
njemake vojne i policijske snage poduzele, kao ni malobrojni srbijanski
andari, ak i uz pomo nekoliko zrakoplovnih jedinica za obuku, nije uspjela
zaustaviti irenje ustanka.
Kako nisu uspjeli dobiti potrebna pojaanja, te vidjevi da Komesarijat iz
dana u dan postaje sve slabiji i nedjelotvorniji, njemake vlasti u Beogradu odluile su pokuati ojaati domau vlast, u nadi da e snanija administracija uz
neto vie naoruanih snaga uspjeti u onome u emu policija ne uspijeva. Reagirajui na zahtjev za pomo izaslanika Felixa Benzlera, predstavnika Ministarstva vai\jskih poslova pri vojnom zapovjednitvu Srbije, berlinska sredinjica
na teren je uputila Edmunda Veesenmayera, koji je u Beograd doputovao
16. kolovoza. Bio je to isti onaj posrednik koji je u travnju odigrao kljunu
ulogu u proglaenju NDH. Veesenmayer je izvrsno poznavao i silno cijenio
vladanje neizravnim metodama, kakvim su se Britanci sluili u prekomorskim
posjedima, te je smatrao da bi takav sustav - vlada pod snanim nacionalnim
voom koji je u cijelosti pod njemakim nadzorom - mogao poluiti dobre
rezultate u okupiranoj Srbiji. Razgovarao je s nizom potencijalnih kandidata,
a nakon dodatnih konzultacija s njemakim zapovjednicima i dunosnicima
u Beogradu, odabrao je generala Milana Nedia, nekadanjeg jugoslavenskog
ministra kopnene vojske i ratne mornarice, te naelnika Vrhovnog taba. Nedi
je za premijera Vlade nacionalnog spasa postavljen 29. kolovoza. No dobio je
tek ograniene ovlasti, te takoer nije bio u staryu uspostaviti red i mir.50
U to su vrijeme najvii njemaki vojni dunosnici u Solunu i u Hitlerovu
stoeru poeli uviati da je ustanak u Srbiji vrlo ozbiljan problem. Stoga je
125. pjeaka pukovnija, ojaana artiljerijom, iz Grke upuena u Srbiju 4. rujna. Tijekom sljedea dva tjedna, dok se ustanak sve bre irio, konzultacije u
Beogradu, kao i u Listovu i Hitlerovu stoeru, dovele su do formuliranja niza
odlunih mjera koje je to bre trebalo provesti u djelo.
Feldmaral List ustrajno je traio elitne jedinice za operacije u Srbiji. Doznao je, 14. rujna, da e iz Francuske stii divizija koja e se nai na
raspolaganju Vrhovnom zapovjednitvu za specijalne potrebe LXV.51 Hitler je
16. rujna izdao Direktivu br. 31a, kojom je Listu naredio da ugui ustanak u Srbiji, uz glavni cilj prvo, osiguranja komunikacijskih linija i elemenata vanih
V/l
Podjela Jugoslavije
za njemako ratno gospodarstvo, a potom, u irem smislu, ponovno uspostavljanje reda u tom podruju primjenom najnesmiljenijih sredstava". Istom Direktivom zapovjednik XVIII. vojnog korpusa u Grkoj, general Franz Bhme,
imenovan je glavnim zapovjednikom i opunomoenikom sa svim ovlastima
u Srbiji, to je bila posve nova funkcija; Bhme e preuzeti zapovjednitvo
nad svim njemakim jedinicama i svim operacijama protiv pobunjenika. Direktivom je obeano i da e u Srbiju doi jedna (koja je zapravo ve bila na
putu) ili, po potrebi, dvije divizije regularne vojske. 62 Istovremeno je Vrhovno
zapovjednitvo oruanih snaga izdalo Hitlerovu naredbu (Oruani komunistiki pokreti otpora u okupiranim podrujima"), koja je postala formalnim
temeljem za razne drastine n\jere s ciljem slamanja otpora pod komunistikim vodstvom u svim podrujima pod njemakom okupacijom, ali se strogo provodila jedino u Srbiji. U toj je zapovijedi stajalo da e njemake vlasti
smaknuti po 100 osoba za svakog ubijenog njemakog vojnika ili dunosnika,
te po 50 osoba za svakog ranjenog Nijemca. 63 Dva najvea uasa koje su Nijemci u Srbiji poinili na temelju te odredbe bila su, sredinom hstopada 1941,
smaknua oko 2000 osoba u Kraljevu i priblino 3000 osoba u Kragujevcu. 54
Stravinu raunicu Nijemci su prepolovili u veljai 1943. godine, a posve
ukinuli u jesen iste godine. Nakon toga posebni izaslanik, Hermann Neubacher, morao je odobriti svaki sluaj strijeljanja talaca (vidi 5. poglavlje).
Bhme je u Srbiju doputovao 19. rujna. Ubrzo nakon toga Danckelmann je
razrijeen dunosti, jer je, navodno, pogreno procijenio prirodu i ozbiljnost
ustanka, te je umirovljen. Bhme je tako preuzeo dunost vojnog zapovjednika, odnosno prvoga ovjeka okupacijskog reima u Srbiji, uz to to je bio
general, zapovjednik i izaslanik sa svim ovlastima.
Trideset etvrta pjeaka divizija iz Francuske je poela pristizati otprilike
oko 20. rujna i ve nekohko dana kasnije pokrenute su operacije protiv ustanika na sjeverozapadu Srbije. Vrhovno zapovjednitvo kopnene vojske u Srbiju je prebacilo i dio 110. tenkovske brigade. 66 General Bader i dalje je obnaao
funkciju zapovjednika Vrhovnog zapovjednitva za specijalne potrebe LXV.
pod vrhovnim zapovjednitvom generala Bhmea. Bhmeova strategija oslanjala se na pokuaj skraivanja linije fronte prema pobunjenicima povlaenjem njemakih snaga s jugozapada Srbije, ime bi njemaka vojska stekla
koncentriraniju napadaku snagu u pomno odabranim kljunim podrujima.
Strategija se pokazala uspjenom, te su do konca listopada Nijemci uspjeh pacificirati po svom obrascu sjeverozapadni dio zemlje. Otpor je bio snaniji na
Jugozapadu, gdje su se nalazile snane partizanske, kao i dio etnikih jedinica Pa je jo jedna divizija, 113. pjeaka, dovedena iz Rusije i upotrijebljena uz
ostale snage. 66 Poetkom prosinca Nijemci su ve u biti uguili ustanak u svim
dijelovima Srbye. Bhme i stoer XVIII. korpusa prebaeni su u Finsku, a 6.
Prosinca Bader je preuzeo dunost zapovjednika sa svim ovlastima u Srbiji.67

Poetkom sljedee godine, u skladu s naredbom Vrhovnog zapovjednitva
oruanih snaga od 2. veljae 1942, trodijelna vojna zapovjedna struktura u Srbiji, koju su inili vojni zapovjednik, zapovjednik Vrhovnog zapovjednitva za
specijalne potrebe LXV. i general na mjestu zapovjednika sa svim ovlastima,
ujedinjena je u jedinstvenoj funkciji zapovjednog generala i vojnog zapovjednika Srbije. Preuzeo ju je general Bader, a ta funkcija i dalje je bila podreena
u odnosu na zapovjednika oruanih snaga za jugoistonu Europu. 58 Na drugospomenutoj razini, vojna zapovjedna organizacija u jugoistonoj Europi,
koju je Hitler utemeljio u lipnju 1941. godine, ostala je funkcionalnom do
31. prosinca 1942, iako je u meuvremenu dolo do vanih kadrovskih promjena. Feldmaral List zbog bolesti se morao povui, a na mjestu zapovjednika
oruanih snaga za jugoistonu Europu zamijenio g a j e 18. listopada 1941. general izviakih snaga Walter Kuntze, kojeg je, pak, 1. kolovoza 1942. zamijenio
zrakoplovni general pukovnik Alexander Lohr.59
Potkraj 1942. Njemaka se u vojnom smislu nala u daleko nezavidnijem
poloaju. Na ruskoj fronti pred njima je bila katastrofa kod Staljingrada, a iskrcavanje saveznikih snaga u Maroku i Aliru otvorilo je mogunost iskrcavanja Saveznika i na podruju Balkana. S obzirom na sve to, gerilsko ratovanje
u Jugoslaviji, ve i tada prilino jako i s mogunostima da se dalje iri, steklo je
veu vojnu vanost, i u smislu mogueg pruanja pomoi saveznikome iskrcavanju na jadranskoj obali, te osobito u smislu prijetnje komunikacijskim
linijama izmeu sredinje Europe i brojne njemake vojske u Grkoj, koja je
nadgledala sigurnost junog Balkana. U pokuaju ojaavanja tog sektora, Hitler je 28. prosinca 1942. izdao Direktivu br. 47, kojom je reorganizirao funkciju
zapovjednika oruanih snaga u jugoistonoj Europi (Wehrmachtbefehlshaber
im Sdosten), pretvarajui je u funkciju glavnog zapovjednika za jugoistonu
Europu (Oberbefehlshaber Sdost), i u tom sluaju pod njegovim izravnim
nadzorom. Teritorijalna organizacija vojne okupacije Balkana nije se promijenila. Snage pod zapovjednitvom glavnog zapovjednika za jugoistonu Europu
istovremeno su nosile naziv Armijska skupina E, s jurisdikcijom nad svim
zapovjednitvima u jugoistonoj Europi: zapovjednikom Srbije (Baderom),
vojnim zapovjednikom podruja Soluna - Egejskog mora, vojnim zapovjednikom june Grke, zapovjednikom utvrde Krete, pomorskim zapovjednikom
Egejskog mora, generalnim njemakim izaslanikom i opunomoenikom u Hrvatskoj, zapovjednikom njemakih snaga u Hrvatskoj, te vojnim ataeom u
Sofiji (u funkciji koja je nadilazila ovlasti vojnog ataea). 60
Hitler je ponovno reorganizirao najviu razinu zapovjednitva njemakih
snaga na Balkanu sedam rryeseci kasnije, Direktivom br. 48 od 26. srpnja 1943.
godine (Zapovjednitvo i obrana jugoistone Europe), kao i nizom provedbenih naloga. 61 Ta je reorganizacija postala nunom zbog neizbjenog sloma
B
Podjela Jugoslavije
Italije, koji je njemake jedinice prisilio da preuzmu odgovornost za teritorij
koji su dotada drali Talijani, te zbog potrebe likvidacije jugoslavenskih partizana, koji su u meuvremenu postali vrlo neugodnim trnom u njemakome
oku i velikom opasnou u sluaju saveznikog iskrcavanja na Balkanu.
Reorganizacija njemakoga vojnog zapovjednitva na Balkanu pokrenuta Direktivom br. 48 imala je dalekosean uinak. Zavrni oblik nove zapovjedne strukture predstavljen je u naredbi Nova zapovjedna organizacija na
jugoistoku Europe, od 18. kolovoza 1943, a na snagu je stupila osam dana kasnije.62 Prema toj zapovijedi, vrhovni zapovjednik snaga za jugoistonu Europu,
ije su snage istovremeno dobile oznaku Armijska skupina F, sa sjeditem u
Beogradu, preuzeo je nadzor nad svim snagama i operacijama na Balkanu.
Feldmaral Maximilian von Weichs zamijenio je general pukovnika Lohra na
mjestu glavnog zapovjednika za jugoistonu Europu. Von Weichs je stekao
i vrhovno zapovjednitvo nad Armijskom skupinom E, sa sjeditem u Solunu, zaduenom za obranu Grke, Drugom oklopnom armijom, koja je imala
sjedite u Kragujevcu, u Srbiji, i bila odgovorna za sve jedinice i operacije na
zapadnome Balkanu. To je podruje obuhvaalo jugoslavenski teritorij do istonih granica Slovenije i Istre, kao i albanski teritorij. Lohr je postavljen na
n\jesto glavnog zapovjednika Armijske skupine E, dok je general pukovnik
Lothar Rendulic, koji se borio na ruskoj fronti i imao iskustva s ratovanjem
protiv partizana, postao glavnim zapovjednikom Druge oklopne armije. 63 Ta
je armija u svome sastavu imala i 3. SS oklopni korpus, 5. SS brdski korpus,
15. brdski korpus (jedinice koje su ranije bile pod nadzorom zapovjednika
njemakih snaga u NDH, zapovjedne funkcije ukinute u najnovijoj reorganizaciji), 21. brdski korpus, te 69. rezervni korpus. Sve ostale njemake jedinice u
Srbiji i NDH koje se nisu nale izravno u sastavu tih korpusa ili bile na drugi
nain izuzete, takoer su bile podreene zapovjednitvu 2. oklopne armije. 64
Takoer u to vrijeme, Vrhovno zapovjednitvo oruanih snaga poduzelo
je odreene mjere u oekivanju kapitulacije talijanskih snaga na Balkanu.
Najvanija je bila Provedbena zapovijed br. 2, od 3. kolovoza, uz Direktivu
br. 48, u vezi s preuzimanjem podruja u Grkoj, zapadnoj Makedoniji i na
Kosovu, u Albaniji, Crnoj Gori i NDH koja su dotada bila pod talijanskim nadzorom.66 (Posebna Direktiva br. 49 u vezi s njemakom okupacijom Italije Operacija Achse - nije izdana, no odgovarajuim je zapovjednitvima izdan niz
provedbenih naloga u vezi s tom operacijom. 66 Meutim, to pitanje izravno se
ne tie predmeta naeg interesa u ovoj knjizi.)
Direktivom br. 48 Hitler je uveo i novu funkciju vojnog zapovjednika u jugoistonoj Europi (Militrbefehlshaber im Sdosten) sa sjeditem u Beogradu.
Zapovijed od 21. kolovoza 1943, koja se bavi novim zapovjednim odnosima u
Jugoistonoj Europi podrobnije opisuje tu funkciju. 67 Glavni zapovjednik za jugoistonu Europu prenosi svoje vrhovne izvrne ovlasti na cjelokupnom teri-

toriju jugoistoka Europe na vojnog zapovjednika za jugoistonu Europu. Ovaj,
pak, ima izvrne ovlasti samo u Srbiji, a ovlasti u Grkoj prenosi na vojnog
zapovjednika Grke, dok ovlasti u NDH prenosi na opunomoenog njemakog
generala. 68 Kad je rije o samoj Srbiji, u Direktivi br. 48 stajalo je:
Silna vanost Srbije za itav rat na jugoistoku zahtijeva koordinaciju svih
njemakih slubi. Nevojne slube stacionirane u Srbiji stoga e biti podinjene
vojnome zapovjedniku za jugoistonu Europu i imati predstavnika u njegovu
stoeru.
Ova direktiva ne utjee na ovlasti visokih dunosnika ministarstava Reicha za izdavanje tehnikih naputaka, no ti e se naputci izdavati preko vojnog
zapovjednika za jugoistonu Europu.69
Vojni zapovjednik za jugoistonu Europu bio je elni ovjek okupacijskog
reima u Srbiji, a u toj ulozi zamijenio je generala koji je zapovijedao Srbijom
(Badera). Nakon kapitulacije Italije i nakon to su njemake jedinice zauzele
Sandak i Crnu Goru, preuzeo je odgovornost i za okupaciju tih podruja.
General Hans Gustav Felber pren\jeten je iz Francuske kako bi postao vojni
zapovjednik za jugoistonu Europu. Stoer biveg zapovjednika Srbije podijeljen je na stoer vojnog zapovjednika za jugoistonu Europu i 21. brdskog
korpusa, na ijem se elu naao Bader. Felber je pod zapovjednitvom imao
sve njemake jedinice u Srbiji, osim onih koje su bile izravno pod Baderom.
Bugarski 1. okupacijski korpus, koji je tada u njemako ime pod okupacijom
drao vei dio Srbije, takoer se naao pod Felberovim zapovjednitvom. Bader je u studenome 1943. premjeten u Italiju, no Felber je zadrao funkciju
sve dok u listopadu 1944. njemake jedinice nisu protjerane iz Srbije.
Njemako zapovjednitvo uspostavljeno na jugoistoku Europe u srpnju i
kolovozu 1943. ostalo je u funkciji gotovo do zavretka rata. Okupacijski reim
u Srbiji poeo se raspadati pribliavanjem sovjetskih snaga, te partizanskom
ofenzivom potkraj ljeta 1944, dok je Bugarska, koja je u meuvremenu prela
na savezniku stranu, svoje reorganizirane i iznova naoruane jedinice u pomo poslala poetkom listopada. 70 Taktiko zapovjednitvo nad njemakim
snagama u Banatu i Srbiji, koje su se suprotstavljale sovjetskim, bugarskim i
partizanskim jedinicama, i sada su nosile naziv Armijska skupina Srbija (poznata i pod nazivom Armijska skupina Felber), povjereno je generalu Felberu
1. listopada. Prema naredbi glavnog zapovjednika za jugoistonu Europu od
5. listopada, Felberov je nekadanji stoer podijeljen na dva dijela. Odjel
Opeg stoera prikljuen je Armijskoj skupini Srbija, dok je naelnik stoera
preuzeo odgovornost za vojnu upravu u Srbiji, Sandaku i Crnoj Gori. Felber
je u tom pogledu osloboen svih dunosti. No u to je vrijeme glavni problem
njemakih snaga u sjevernoj Srbiji, operativnih jedinica, kao i jedinica koje su
Podjela Jugoslavije
provodile okupacijske dunosti, bilo izvoenje organiziranog i pravovremenog povlaenja, kao to je jasno navedeno u Direktivi od 2. listopada koju je
izdao glavni zapovjednik za jugoistonu Europu. 71
Njemaki okupacijski reim u Srbiji okonan je u listopadu 1944. godine.
Njemake operativne i okupacijske snage povukle su se iz Beograda prije
20. listopada, kad su grad oslobodile sovjetske i partizanske jedinice; od
20. listopada do konca godine, od njemakih jedinica u Srbiji nalazile su se
jo samo one koje su bile u bijegu, povlaei se iz Grke i prolazei kroz
jugozapadnu Srbiju i Sandak. Poetkom sijenja 1945. na jugoslavenskom
su teritoriju tako postojala dva zapovjednitva armijskih skupina, E i F, zbog
ega je jedna od njih postala nepotrebna. Stoga je 10. sijenja Hitler odluio
Armijskoj skupini E predati zapovjednitvo i odgovornost za ukupan teritorij do linije koju su inili Dunav i Drava, a zapovjedno osoblje Armijske skupine F iskoristiti na nekom drugom mjestu. No, do te je promjene dolo tek
23. oujka 1945. godine. 72 Dva dana kasnije, general pukovnik Lohr ponovno
je preuzeo nekadanju dunost glavnog zapovjednika za jugoistonu Europu.
Pod vrhovno zapovjednitvo glavnog zapovjednika za jugozapadnu Europu,
feldmarala Alberta Kesselringa doao je 22. travnja, te tako djelovao jo dva
tjedna, do samog konca, 8. svibnja 1945. godine.
Unato velikim promjenama na najviim dunostima njemake vojne organizacije na europskome jugoistoku, njemaki okupacijski reim u Srbiji ostao je manje-vie isti tijekom itavog rata. Isprva je bio podijeljen na dvije
glavne sastavnice: vojno-upravnu i gospodarsku, a od sijenja 1942. na tri dijela: vojno-upravni, gospodarski i policijski. Na elu okupacijskog reima bio
je vojni zapovjednik Srbije, kasnije, s proirenjem funkcija, nazivan i glavnim
opunomoenikom i zapovjednikom za Srbiju ili generalom zapovjednikom
Srbije. elnici gospodarske i policijske sastavnice okupacijskog reima, iako
teoretski podreeni vojnome zapovjedniku, u pojedinim su funkcijama odgovarali izravno svojim nadreenima u Berlinu, tako da je vojni zapovjednik,
zapravo, imao jurisdikciju tek nad disciplinskim pitanjima i jo pokojim manje
vanim podrujem. 73
Kad je o vojnoj upravi okupacijskog reima rije, Nijemci su Srbiju podijelili na etiri zapovjedna podruja (Feldkommandanturen). 7 4 Svako zapovjedno podruje imalo je jedan ili vie podinjenih zapovjednih okruga
(Kreiskommandanturen), a stotinjak gradova i mjesta imalo je gradska
lokalna zapovjednitva ( P l a t z k o m m a n d a n t u r e n ili Ortskommandanturen) podreena okrunim zapovjednitvima. Svako podruno i okruno
zapovjednitvo imalo je, ovisno o potrebama, puni vojni, upravni, gospodarski, policijski i drugi kadar. U svakom podrunom zapovjednitvu zapovjednik podruja trebao je uspostaviti jedinstvenu upravu, a pomou podrunih

zapovjednitava zapovjednik vojne uprave mogao je svoju politiku provoditi
irom zemlje.
Budui da predratna administrativna podjela Srbije (koja se temeljila
na banovinama) vie nije bila prikladna, Nijemci su, zbog vojnih potreba,
Nedievoj vladi u listopadu 1941. naredili da provede administrativnu reorganizaciju. Zemlja je podijeljena na etrnaest okruga, uz zadravanje nekadanjih
srezova, no uz njihovo grupiranje u prikladnije jedinice. Naredbom od 4. prosinca 1941. vojni zapovjednik Srbije prilagodio je vojno-upravnu organizaciju
novoj administrativnoj podjeli zemlje, nakon ega tijekom razdoblja okupacije
vie nije bilo promjena. Okruno zapovjednitvo u Banatu postalo je samostalnim okrunim zapovjednitvom pod izravnim nadzorom zapovjednika Srbije.
Funkcija mu je bila nadgledati vlast banatskih folksdojera, ije je podruje
steklo zakonsku autonomiju. 75
Prema okrunome pismu zapovjednika Srbije od 29. lipnja 1943. godine,
on je od 10. srpnja izravno preuzeo odgovornost za podruje rudnika bakra u
Boru. T a j e odluka dodatno provedena naredbom vojnog zapovjednika za jugoistonu Europu od 17. studenoga 1943, kojom je zapovjednik Srbije postao
odgovornim za obranu podruja Bora i od kopnenih i od zranih napada. Istom zapovijedi rijeeno je i podruje erdapa na Dunavu. 76
Ni njemaka sredinja vojno-upravna organizacija u Beogradu, ni njezinih
vie podrunih i okrunih zapovjednitava ni u kojem smislu nisu bili izvrni
organi. Bile su to tek slube za nadzor i usmjeravanje pridodane srbijanskoj
kolaboracionistikoj vladi. A to znai da je njemaka sredinja okupacijska
vlast imala pandan u srbijanskoj kolaboracionistikoj vladi, dok su njemaki
podruni i okruni zapovjednici pandan imali u srbijanskim sreskim elnicima.
Naelnik vojno-upravnog stoera u okupiranoj Srbiji, pa tako i najvii administrativni dunosnik, bio je isprva Harald Turner, koji je ranije s inom
general potpukovnika obavljao sline vojno-upravne dunosti u okupiranoj
Belgiji, Luksemburgu i Francuskoj. 77 Bio je zaduen za vojnu upravu, te, pod
njom i pod njezinim nadzorom, za srbijansku upravu. U izvjetaju dravnom
tajniku Stuckartu od 8. srpnja 1942, Turner je takav oblik vojne vlasti nazvao
nadzornom upravom". 78 Nema sumnje da su na odabir te mogunosti utjecali tednja na ljudstvu, nedostatak ljudi koji su znali srpski ili hrvatski jezik i
poznavali uvjete na terenu, te zabrinutost u vezi s psiholokim prihvaanjem
njemake vlasti.
Iako strog i nepopustljiv, Turner je, ukupno uzevi, bio uviavniji u odnosu na srbijansku vladu i stanovnitvo nego ijedan dragi vaniji predstavnik
okupacijskog reima. Zbog toga je doao u sukob sa zapovjednikom oruanih
snaga u jugoistonoj Europi, generalom Kuntzeom, koji je zatraio njegovu
smjenu. Usto je bio i u stalnom sukobu s viim SS i policijskim dunosnikom
Srbiji, generalom Augustom Meysznerom; 8. studenoga 1941. i Turner i
nn
Podjela Jugoslavije
njegov zamjenik, Georg Kiessel, bili su prisiljeni napustiti dunost. 79 Turnera
je nakratko zamijenio prvi ovjek pravnog odjela vojne uprave, Walter Uppenkamp, kojeg je, pak, zamijenio savjetnik Egon Bonner. Opunomoenik za
gospodarska pitanja, Franz Neuhausen, takoer je preuzeo dunosti elnika
vojne uprave 18. listopada 1943. godine. 80
Za gospodarsko upravljanje u sklopu okupacijskog reima, Nijemci su
imenovah posebnog opunomoenika za gospodarska pitanja, te ga postavili pod izravnu jurisdikciju marala Reicha Gringa, opunomoenika za
etverogodinji plan. Franz Neuhausen tu je funkciju obnaao tijekom veeg
dijela okupacije. Kao to smo ve naveli, od sredine listopada 1943. bio je i
zapovjednik vojne uprave okupirane Srbije. 81 U gospodarskome smislu Srbija je bila vrlo vana kao izvor velikih koliina bakra, antimona, olova, cinka,
te manjih koliina tinjca, bizmuta i azbesta, kao i ugljena i hrane (kukuruza,
penice i stoke). Osim Neuhausenova gospodarskog aparata, Nijemci su u
Beogradu uspostavili i Vojni gospodarski stoer za Srbiju, pod zapovjednitvom
pukovnika Erwina Braumllera, koji je reorganizacijom 7. lipnja 1941. postao
Vojni gospodarski stoer za jugoistonu Europu. T a j e sluba imala podrunice
u Grkoj, Bugarskoj, Rumunjskoj i NDH.
Na koncu, kad je rije o policijskoj upravi - jednoj od najvanijih snaga od
samog poetka postojanja okupacijskog reima - Nijemci su angairali Gestapo
(tajnu policiju), kriminalistiku policiju i Sigurnosnu slubu (SD). Prvi zapovjednik tih zdruenih snaga Jedinica sigurnosne pohcije za specijalne namjene
(Sicherheitspolizei Einsatzgruppen) bio je Wilhelm Fuchs, s inom pukovnika. Iako je slubeno bio pod jurisdikcijom Haralda Turnera, efa vojne uprave, Fuchs je izravno odgovarao svojim nadreenim u Berlinu.82 Hitler je ubrzo
poduzeo korake s ciljem jaanja te vane slube; 22. sijenja 1942. podignut je
status pohcijske organizacije i Obergruppenfiihrera i general potpukovnika SS-a,
Augusta Meysznera kao vieg vou SS-a i policije u Srbiji (Hherer SS und
Polizeifhrer in Serbien). 83 Meyszner je istog trena pokrenuo temeljitu reorganizaciju svih policijskih snaga i operacija u Srbiji. Organizacijski stoer uniformirane pohcije ('Ordnungspolizei) utemeljen poetkom sijenja 1942. u Beogradu preimenovan je u zapovjednitvo uniformirane policije (Befelshaber der
Ordnungspolizei) 17. veljae. Pod sobom je imalo etiri policijska podruna
zapovjednitva, koja su odgovarala podrunim zapovjednitvima vojne uprave,
dok je pod njima bilo desetak policijskih okrunih zapovjednitava (Polizeikreissteilen), koji su odgovarali okrunim zapovjednitvima vojne uprave. Meyszner je oformio i niz dobrovoljakih i pomonih policijskih jedinica namijenjenih
nadzoru nad itavim srbijanskim teritorijem, te, nakon talijanske kapitulacije,
Sandakom i Crnom Gorom. 84 Pod svoje je zapovjednitvo preuzeo i srbijansku
Dravnu gardu, a pomogao je i s organizacijom 7. dobrovoljake divizije SS-a
Prinz Eugen, koju su najveim dijelom inili folksdojeri iz Banata. 86

Iako je Meyszner po pitanju vojne sigurnosti i vojnih operacija morao
potivati zapovijedi vojnog zapovjednika Srbije, u svim ostalim pitanjima, pa
tako i pitanjima policijske aktivnosti, jaanja folksdojera u okupiranoj Srbiji (a napose u Banatu, kojim su oni i upravljali), te koritenja folksdojera
u SS i policijskim formacijama, odgovarao je iskljuivo Himmleru, uz iste
ovlasti kakve je Himmler imao u Njemakoj. Budui da odluka o njegovu
imenovanju u Srbiji nije jasno odredila njegove funkcije i jurisdikciju, bio je u
mogunosti sam odrediti vlastitu ulogu. 86 U skladu sa sloganom kojim se esto
sluio: Mrtav Srbin drai m i j e od ivoga", Meyszner je postao jedan od najkrvolonijih visokih dunosnika njemakog okupacijskog reima. 87 Sustavnim
nastojanjima da se mijea i u vojnu i u politiku sferu dolazio je u sukob s
prvim ovjekom vojne uprave i glavnim zapovjednikom, a kasnije i posebnim
izaslanikom, Hermannom Neubacherom, koji je u jesen 1943. stigao u Srbiju
kako bi organizirao ujedinjenu frontu srbijanskih nacionalista koji e se boriti
protiv partizana i ya je politika nuno iziskivala poneto popustljiviji pristup
prema srbijanskome stanovnitvu nego to je Meyszner smatrao prikladnim. 88
Neubacher i vojska uspjeli su, napokon, smijeniti Meysznera u travnju 1944.
Zamijenio g a j e general potpukovnik Waffen SS-a Hermann Behrends, koji je
dotada bio vrlo djelotvoran kao zamjenik voe organizacije Volksdeutsche Mitelstelle (VOMI), jedne od posebnih Himmlerovih formacija.
Od poetka postojanja okupacijskog reima u Beogradu, predstavnik Ministarstva vanjskih poslova, izaslanik Felix Benzler, bio je pridruen vojnom zapovjedniku Srbije. 89 Iako je njemako-talijanskim sporazumom od 21. travnja
1941. predvieno utemeljenje nezavisne Srbije", Srbija je zapravo imala marionetsku vladu, kojoj Njemaka nije omoguila priznanje u meunarodnim
odnosima, osim davanja statusa zemlje pod punom okupacijom. Tako nikad
nije razvila slubene diplomatske odnose sa silama Osovine i njihovim satelitima, kao to je to bio sluaj s NDH. Osim talijanskog konzula, strani konzuli
stacionirani u Beogradu nisu mogli obavljati konzularne poslove izravno s
Nedievom vladom, nego su morali suraivati s predstavnikom njemakog
Ministarstva vanjskih poslova u tom gradu. 90 Benzler je, poput Turnera, smatrao da bi Nedievu vladu bilo mogue djelomino ojaati, te je u pojedinim
sporovima branio njezine pozicije, iako ga je to dovodilo u sukob i s viim
voom SS-a i policije i s opunomoenikom za gospodarske poslove. Kao
obian dunosnik ministarstva, nikako se nije mogao nadmetati s vojnim elnicima okupacijskog reima i dunosnicima poput Meysznera i Neuhausena,
koji su u Reichu imali mone pokrovitelje. Nakon to je Neubacher u rujnu
1943. doputovao u Beograd, Benzlerova je funkcija izgubila smisao, te su ga
nadreeni vratili u Berlin. 91
Nijemci su organizirali i pravi labirint drugih ureda i sluba u Beogradu
i Srbiji: obavjetajnih, propagandnih, za praenje radijskog prometa, za mor>r>
Podjela Jugoslavije
bilizaciju i novaenje radne snage, sekcije organizacije Todt", i tako dalje, a
mnoge od njih izravno su odgovarale nadreenim uredima u Berlinu. Meutim,
u pitanjima discipline, svo njemako osoblje u Srbiji bilo je pod jurisdikcijom
vojnog zapovjednika ili dunosnika - bez obzira na aktualnu titulu - koji je bio
na elu okupacijskog reima.
Jedna od glavnih odlika tog reima bilo je nepostojanje jedinstvenog
njemakog zapovjednitva, pa tako i jedinstvene njemake okupacijske politike. Bio je to, kako se ini, izdanak Hitlerove politike distribucije ovlasti na
svim podrujima i svim projektima na vie centara moi kako bi se zajamilo
da nijedna vladina sluba ne stekne previe utjecaja, te kako bi se na taj
nain poticalo meusobno nadmetanje. Prijepori izmeu Turnera, efa vojne
uprave, i vojnih zapovjednika, izmeu Turnera i Meysznera, izmeu Meysznera i vojske, te izmeu Meysznera i predstavnika Ministarstva vanjskih
poslova, bili su rezultat upravo takvog sustava. Slino tome, opunomoenik
za gospodarska pitanja nije se slagao s predstavnicima svih ostalih dijelova
okupacijskog reima u vezi s razmjerima svoje jurisdikcije. Nitko nije bio zadovoljan sustavom, a mnogi su ga vodei predstavnici kritizirali i predlagali
promjene.
Najautoritativnijaizjavaopotekoamakojejeizazivaousporedninjemaki
okupacijski reim u Srbiji nalazi se u izvjetaju zapovjednika vojnih snaga u
Srbiji, Paula Badera, zapovjedniku oruanih snaga za jugoistonu Europu od
12. rujna 1942. Bader se alio kako nije u mogunosti na eljeni nain upravljati administrativnim, gospodarskim i policijskim poslovima u zemlji, iako odgovara za sigurnost zemlje i za ouvanje reda i mira. U cilju poboljanja situacije,
predloio je da on (kao zapovjednik) dobije jurisdikciju nad gospodarskim dijelom okupacijskog sustava, uz mogui izuzetak proizvodnje oruja i opreme,
da u policijskim poslovima stekne ovlasti nad viim voom SS-a i policije, te
da doe do ujedinjenja policijskih i upravnih organizacija na razini oruanih
zapovjednitava. Usto je (vjerojatno se rukovodei i Turnerovom predodbom
o nadzornoj upravi") ustvrdio da utemeljenje Komesarijata Reicha u Srbiji,
pod jurisdikcijom Ministarstva unutarnjih poslova Reicha, nije izvedivo, jer je,
zbog gerilske aktivnosti, itava zemlja podruje izvoenja vojnih operacija. 92
Kako je vrijeme odmicalo, a odgovor nije dolazio, Bader je doao i do novih
razloga za pritube. Dio toga vidljiv je i u poruci od 29. travnja 1943. Operativnome stoeru Wehrmachta (Qu 5) i glavnome zapovjedniku za jugoistonu
Europu, kojom odgovara na upit o koritenju 300 ruskih ratnih zarobljenika u
sklopu Ruskog zatitnog korpusa u Srbiji, te dezerterstvu etvorice vojnika iz
Srpskih dobrovoljakih snaga - dogaajima o kojima on, Bader, zapovjednik
snaga u Srbiji, nije bio obavijeten. Bio je osobito bijesan zbog poteza vieg
v
oe SS-a i pohcije Meysznera:

Zapovjednik nije znao za taj izvjetaj zbog prirode ovdanjih zapovjednih
uvjeta, koji su dobro poznati. Jedinstveno zapovijedanje zbog toga je nemogue.
Vii voa SS-a i policije osobno je pod mojim zapovjednitvom. No ima
vlastitu komunikacijsku liniju s Reichsfhrerom SS-a [Himmlerom], pomou
koje moe izravno izvjetavati o svemu bez mog znanja...
Situacija u Srbiji nije samo nemogua, nego je za mene kao vojnika i
sramotna, jer moje zapovijedi [Baderov kurziv], koje izdajem u interesu sigurnosti ove zemlje, policijskim kanalima moe osporavati jedan od meni
podreenih dunosnika i to bez mog znanja.
Ipak, ja sam odgovoran za sve to se ovdje dogaa.93
U internoj poruci Ministarstva vanjskih poslova od 22. svibnja 1943, o
brojnim zahtjevima premijera Nedia u pogledu promjena u okupacijskoj
politici i njegovu planiranom posjetu Hitlerovu stoeru, navodi se kako srbijanska vlada prima naloge od etiriju razliitih njemakih sluba i uprava:
generala koji zapovijeda okupacijskim snagama, vieg voe SS-a i policije, opunomoenika za gospodarska pitanja, te predstavnika Ministarstva vanjskih
poslova. To dovodi do velikih potekoa, jer su ti nalozi meu sobom esto
u suprotnosti". Iako je general pukovnik Lohr, zapovjednik oruanih snaga za
jugoistonu Europu, Hitleru na taj problem ukazao u j e s e n 1942, Fhrer je zakljuio da nee doi do promjene jurisdikcije, nego da e se njemake slube u
Srbiji morati dogovarati, ovisno o prilikama". 94 Ministarstvo vanjskih poslova
htjelo se u odnosima s Nediem posluiti politikim pritiscima. Reagirajui na
to, njemaka vlada zakljuila je da se ministarstvo treba obratiti Vrhovnom
zapovjednitvu oruanih snaga, Agenciji za etverogodinji plan, te Reichsf h r e r u SS-a, s prijedlogom ne o promjeni jurisdikcije raznih njemakih sluba
u Srbiji, nego o odreivanju jedne slube koja e prenositi naloge srbijanskoj
vladi, ime bi se olakao Nediev poloaj. Na - zbog toga sazvanoj konferenciji
svih zainteresiranih strana - na kojoj su se nali Meyszner, Neuhausen i predstavnici zapovjednika snaga u Srbiji, odranoj 31. svibnja u Berlinu, postignut
je dogovor oko nekoliko manje vanih pitanja s popisa Nedievih zahtjeva.
Meutim, na konferenciji nije dogovoreno rjeenje glavnog problema koordinacije aktivnosti raznih sluba, niti je izabrana jedna sluba preko koje e ii
svi zahtjevi prema Nedievoj vladi.96
Do odreenog pojednostavljivanja okupacijskog reima u Srbiji ipak je
dolo nakon reorganizacije vieg zapovjednitva u jugoistonoj Europi u srpnju i kolovozu 1943. godine. U Direktivi br. 48 stajalo je da e ministarstva i
dalje izdavati tehnike upute, ali e ih prenositi preko vojnog zapovjednika
za jugoistonu Europu. 96 Jedna od posljedica takve koordinacije bilo je Neuhausenovo imenovanje na mjesto prvog ovjeka vojne uprave, a tu funkciju
Podjela Jugoslavije
obavljao je paralelno s funkcijom opunomoenika za gospodarska pitanja. No
nakon rujna 1943. pojavio se novi pretendent na mo i utjecaj unutar okupacijskog reima u Srbiji, u liku novog posebnog izaslanika, Hermanna Neubachera, zaduenog za provoenje njemake nove politike" na europskom jugoistoku (vidi 5. poglavlje).
Meutim, openito gledano, borba za prevlast meu visokim dunosnicima
njemakog okupacijskog reima u Srbiji nastavila je bjesnjeti, premda moda
u poneto manjim razmjerima. Zakljuni izvjetaj o vojnoj upravi u Srbiji",
dovren u travnju 1945, naglaavao je negativne uinke preklapanja ovlasti u
okupacijskome reimu, za njih dijelom okrivljujui i lo odabir raznih elnika,
koji su se najvie bavili irenjem kruga vlastite moi. U zakljuku izvjetaja
stoji: Tako nastalu situaciju teko moemo okarakterizirati drukije nego kao
rat meu razhitim slubama, pri emu je svakog sudionika ponajprije zanimala obrana i irenje vlastite sfere utjecaja." Takvo stanje stvari bilo je osobito
problematino za generala Nedia, kojem se esto dogaalo da dogovor s jednom njemakom slubom poniti neka druga sluba, obino na tetu njegove
vlade.97
Na koncu, imamo i miljenje generala Waltera Warlimonta, zamjenika
Operativnog stoera Wehrmachta do rujna 1944, napisano nakon rata. On je
organizaciju njemake okupacijske uprave u Srbiji opisao kao kaotinu, tipinu za pomutnju kakvu je Hitler doputao u svim podrujima pod njemakom
okupacijom. Prema Warlimontovim rijeima, vojna vlast u Srbiji postojala
je tek nominalno i bila ograniena, te je doivljavala napade sa svih strana:
opunomoenik za gospodarska pitanja, kao Gringov predstavnik, svojim
se utjecajem mijeao u sva vojna pitanja, zapovjednik vojne uprave vie je
sluao dunosnike Nacionalsocijalistike radnike partije nego zapovjednika
vojnih snaga, vii voa SS-a i pohcije, kao Himmlerov predstavnik, mijeao
se u sve aspekte djelovanja okupacijskog reima, ak i u koritenje snaga
7. divizije SS-a Prinz Eugen, koja je bila pod zapovjednitvom Wehrmachta,
dok se predstavnik Ministarstva vanjskih poslova esto mijeao u aktivnosti
Wehrmachta. 98
No unato mnogobrojnim duboko ukorijenjenim i kroninim problemima,
njemaka politika u Srbiji funkcionirala je razmjerno dobro do proljea 1944.
godine. Nakon toga, uz napredovanje Saveznika na svim frontama, njemaki
su dani u Srbiji bili odbrojeni. U Jugoslaviji, partizani su, uz pomo saveznike
opskrbe, napadali njemake snage i njihove domae pomagae u Srbiji.
Sovjetske i partizanske snage oslobodile su Beograd 20. listopada 1944, ime
se njemaka okupacija Srbije pribliila svretku.

Biljeke
1
DGFP, sv. 12, str. 274.

Abteilung Landesverteidigung bio je Wehrmachtov odjel koji je pod ravnanjem zapovjednika Visokog zapovjednitva oruanih snaga (OKW), oblikovao Hitlerove direktive
za razne dijelove Wehrmachta i ostale visoke upravne sastavnice Reicha. Vidi Kriegstagebuch, sv. 1, str. 371, 881.
3
DGFP, sv. 12, str. 425.
4
Micr. No. T-77, Roll 1295, Fr. 814.
5
Micr. No. T-77, Roll 1295, Fr. 811.
6
Prije nego to su ga nadreeni uputili u Hrvatsku, Veesenmayer je u oujku 1938. odigrao
vanu ulogu u pripojenju Austrije (Anschluss), kao i u proglaenju neovisne" Slovake u
oujku 1939. godine. Nakon to je i Hrvatskoj donio nezavisnost", pomogao je u izboru
i postavljanju generala Milana Nedia na mjesto premijera srbijanske vlade u kolovozu
1941. godine. Posljednja mu je dunost bila diplomatski izaslanik s punim ovlastima u
Maarskoj, nakon to su je Nijemci okupirali u oujku 1944. godine.
7
Tuman, Okupacija i revolucija, str. 72.
8
Vie o Maekovoj izjavi za novinstvo nakon to je odluio ui u Simoviev kabinet: DGFP,
sv. 12, str. 448-449. U izvjetaju njemakog konzula u Zagrebu Ministarstvu vanjskih poslova nalaze se ta izjava, izvjetaj njemakog agenta Malettkea o razgovoru s Maekom, te
Maekovo kategorino odbijanje uloge njemakog agenta koji e pripomoi razbijanju
Jugoslavije. Vidi i Bobanovu knjigu Maek, sv. 2, str. 364-436.
9
Maek, Struggle for Freedom, str. 226.
10
Ibid., str. 228. Prema politikome profilu Vladka Maeka, koji je britansko Ministarstvo
vanjskih poslova pripremilo na temelju informacija dobivenih od Rudolfa Biania i ostalih izvora u Londonu za trajanja rata, Maek je preuzeo inicijativu i svojevoljno uputio
izaslanika pobunjenim vojnicima. No ta tvrdnja oito nije istinita. Vidi F. O. 371/44271,
R 8642/11/92.
11
Tuman, Okupacija i revolucija, str. 73. Maek, Struggle for Freedom, str. 227.
12
Tvrdnja generala Velimira Terzia u knjizi Jugoslavija u Aprilskom ratu 1941., str. 524525, da je Maek Simovievu vladu napustio, a da o tome nikoga nije obavijestio, te da
je otputovao u Zagreb na sastanak s Nijemcima nije tona. Njegov pokuaj ocrnjivanja
Maeka tek je dio njegove teze prema kojoj su Hrvati prouzroili nagli raspad jugoslavenvojne sile u travnju 1941. godine.
13 ske
Gregori, Uoi ulaska njemake vojske u Zagreb", str. 88-89.
2
14
Vidi Veesenmayerov brzojav koji je 5. travnja uputio svome ministarstvu, a u kojem spominje raniji proglas tih politiara - od 31. oujka 1941, o faktinom nestanku Jugoslavije.
DGFP, sv. 12, str. 461-462.
15
Maek u knjizi Struggle for Freedom, str. 228-229, tek kratko opisuje susret s Veesenmayerom i Kvaternikom 10. travnja. No opisao je kako gaje ranije, nakon to je odluio
ui u Simoviev kabinet, posjetio drugi njemaki izaslanik, Walter Malettke, koji mu je
rekao kako je dolo vrijeme za odvajanje Hrvatske od Srbije". Maek na tu igru nije
pristao, budui da bi nedvojbeno bila izazvala rat, a Malettke mu je na odlasku uruio
nabijeni revolver. Ibid., str. 220-221. Grof Paul Teleki, maarski premijer koji se protivio
napadu maarske vojske na Jugoslaviju, jer je 11. prosinca 1940. s tom zemljom bio sklopio sporazum o prijateljstvu, dobio je identian dar, te se posluno oduio Nijemcima
Podjela Jugoslavije
kad je 4. travnja poinio samoubojstvo. Kvaternikovo vienje dogaaja koji su doveli do
Maekove deklaracije 10. travnja najbolje se ocrtava u njegovoj izjavi, u svojstvu vladina
svjedoka na suenju nadbiskupu Alojziju Stepincu 1946, u knjizi Suenje... Stepincu,
str. 362-363. Na suenju je javni tuitelj Jakov Blaevi ustvrdio (str. 363) da su prije
propasti stare Jugoslavije Kvaternik i Maek s njemakim agentima kovali zavjeru protiv te drave. Kad je rije o Maeku, svi dokazi ukazuju na to da ta optuba nije imala
temelja. Isto vrijedi i za Blaevievu izjavu iz sijenja 1981, kad je bio na mjestu predsjednika Predsjednitva SR Hrvatske, a prilikom izlaska treeg sveska njegovih memoara,
uglavnom posveenog sluaju nadbiskupa Stepinca, kad je ustvrdio da je Ante Paveli
u travnju 1941. doveden u Zagreb tek nakon to su Nijemci postigli potrebne dogovore
s Maekom i nadbiskupom ,,o tome to uiniti i kako to izvesti". Vidi Sedam dana (Zagreb), 31. sijenja 1981, str. 10.
16
Coli, Takozvana Nezavisna Drava Hrvatska 1941., str. 91.
17
Izvorni je tekst bio u Veesenmayerovu vlasnitvu. Navedenu formulaciju preuzeo sam iz
Martinovieva teksta Moje uspomene iz velikog doba", str. 48. I drugi izvori podupiru
ovsy navod.
18
DGFP, sv. 12, str. 515-517. Veesenmayer je moda odvie naglasio vlastitu ulogu, no nema
sumnje daje orkestrirao navedene dogaaje i da mu ustae duguju zahvalnost. Nekoliko
dana nakon to je dovrio zacrtani posao, Paveli se osobito zahvalio njemakome Ministarstvu vanjskih poslova na njegovoj potpori, te je zatraio njegovu pomo u procesu
obnove". Ibid., str. 580-581. tovie, Glaise, opunomoeni njemaki general koji je u NDH
imao pune ovlasti, u pismu pukovniku Friedrichu von Mellenthinu, visokom dunosniku
pri Zapovjednitvu kopnene vojske, od 26. studenoga 1941, Veesenmayera naziva voom
[hrvatske] pete kolone i utemeljiteljem NDH". Vidi Micr. No. T-501, Roll 268, Frs. 667668.
19
Vie o Nikolievim aktivnostima 10. travnja mogue je doznati iz serije lanaka koje je
on napisao ili nadahnuo ali u kojima se poimence ne spominje, pod naslovom Zagreb je
10. travnja 1941. od bombardiranja u posljednji trenutak spasila 'jugoslavenska' artiljerija" u Hrvatskome narodu (Zagreb), 10-13. listopada 1941. Vidi i izvjetaj, s poetka studenoga 1941, generala Vilka Begia, podtajnika u Ministarstvu vojske NDH, generalu Glaise
von Horstenauu, Micr. No. T-501, Roll 265, Frs. 782-784.
20 Terzi, Jugoslavija u Aprilskom ratu 1941., str. 498-499.
21
Jeli-Buti, Ustae, str. 75.
22
Maek, Struggle for Freedom, str. 230.
Vidi brzojav njemakog generalnog konzula u Zagrebu Ministarstvu vanjskih poslova od
4. travnja 1941, u DGFP, sv. 12, str. 449. Vie o otuenju dijela Hrvata od Maeka tijekom
dviju godina uoi napada na Jugoslaviju, vidi i Jarebovu knjigu Pola stoljea hrvatske
politike, str. 71-81 i Boban, Maek, sv. 2, str. 29-107.
HSS je utemeljio Graansku zatitu i Seljaku zatitu nakon parlamentarnih izbora 1935,
kad je stranka ponovno pokazala da ima veliku izbornu snagu. Proklamirani ciljevi organizacija bili su zatita Maeka, pomo u provoenju stranakih odluka, te djelovanje u
ulozi protutee raznim provladinim organizacijama na hrvatskome teritoriju, poput (do
1941) etnika i Narodne odbrane, koja se ponekad uputala u teroristike akcije protiv
hrvatskog stanovnitva. Prema tajnim planovima, organizacije su trebale posluiti kao
jezgra hrvatske vojske nakon to Hrvatska unutar Jugoslavije stekne primjeren stupanj
autonomije da oformi zasebne oruane snage.
lanovi tih organizacija bili su mukarci u dobi od 25 do 50 godina koji su proli vojnu

obuku. Zapovjedni kadar inili su nekadanji austrougarski asnici koji su sudjelovali u
Prvom svjetskom ratu, a koje je nova jugoslavenska drava kasnije umirovila ili ih jednostavno nije povukla u novu jugoslavensku vojsku. Prirunik za obuku napisali su umirovljeni potpukovnik Slavko Kvaternik, Zvonko Kovaevi, takoer umirovljeni asnik,
te bojnik Ivan Babi, u to vrijeme lan Generaltaba Jugoslavenske vojske. Koncem 1940.
dvije su organizacije imale 142.000 lanova. Podatke sam preuzeo iz serije Batuievih
lanaka Hrvatska Seljaka i Graanska zatita" u asopisu Drina (tiskanom u Madridu),
glasniku inozemnog ustakog krila generala Maksa Luburia. Raspolagao sam samo
navedenim nastavcima. Na temelju posebnog ukaza autonomne vlade Banovine Hrvatske, jedinice Graanske zatite u Zagrebu imale su status pomonih policijskih snaga.
To je nedvojbeno povealo njihov ugled i olakalo im nabavku oruja, streljiva i drugog
materijala te stjecanje vanih informacija.
25
Postoje tek dva vana izvora o Pavelievim aktivnostima izmeu asnikog udara u Beogradu 27. oujka, kad je ostvarenje glavnog ustakog cilja, formiranja NDH, postalo vrlo
izglednim, i njegova povratka u Zagreb 15. travnja, nakon dvanaest godina izgnanstva.
Rije je o Filippu Anfusu i Eugenu Kvaterniku. Anfuso je pisao na temelju sjeanja, ne
nudei datume, neizravno navodei da su se Mussolini i Paveli sastali samo jednom.
Kvaternik je napisao da su se nali dvaput. Anfusova verzija nalazi se u knjigama Du
Palais de Venise, str. 142-153, i Roma Berlino Salo, str. 184-197. Druga je inaica malko
drukija od prve. Eugen Kvaternik, Slavkov sin, poznat i pod nadimkom Dido, pripadao
je u izgnanstvu najuoj Pavelievoj sviti. Njegov je glavni doprinos razumijevanju tog
razdoblja tekst Ustaka emigracija u Italiji". Budui daje Paveli u listopadu 1942. praktiki preko noi s dunosti smijenio obojicu Kvaternika, u tom lanku, kao i drugima na
koje se pozivam na razliitim mjestima, osjea se nedvojbena protupavelievska i protutalijanska pristranost.
Paveli nikada nije pisao o susretima s Mussolinijem, a sadraj razgovora nije povjerio ak ni najbliim suradnicima. Paveli je, zapravo, ako je to bilo imalo mogue, svim
sastancima s njemakim i talijanskim dunosnicima nazoio kao jedini predstavnik sa
strane NDH.
26
Anfuso, Du Palais de Venise, str. 143-144.
27
Tekstovi tih poruka nalaze se u A VII, fond NDH, reg. br. 2/15, 1-8, kutija 85, a osobito
reg. br. 2/15,1.
28
A VII, fond NDH, reg. br. 37/1-1, kutija 114b.
OQ
Anfuso, Roma Berlino Said, str. f86-187 i Du Palais de Venise, str. 144-145.
30
Kvaternik, Ustaka emigracija u Italiji, str. 231-237. Sjeanja drugog ustae, koji se iz
Pistoije 15. travnja 1941. s Paveliem vratio u Zagreb, a koja u svim najhitnijim elementima podupiru Kvaternikovu priu, sadrana su u zapisniku ispitivanja Ante Mokova
koje su jugoslavenske vlasti provele u svibnju 1947, A VII, fond NDH, reg. br. 1/4, kutija
9 I. O., str. 26-31. Mokov je zapovijedao Pavelievom osobnom gardom (Poglavnikov
O] tjelesni sdrug).
Anfuso, Du Palais de Venise, str. 147-148, idem, Roma Berlino Salo, str. 191. Anfuso je
zapisao kako je Paveli i u formalnijem smislu preuzeo obveze vezane za Dalmaciju nego
to je to uinio prilikom sastanka u Villi Torloniji (Du Palais de Venise, str. 147), no nije
jasno na koji dogaaj pritom misli. Teko je vjerovati daje rije o memorandumu koji je
Paveli u srpnju 1927. dostavio predstavniku talijanskog Ministarstva vanjskih poslova
(vidi 1. poglavlje), jer taj dokument nije bio dovoljno formalne naravi da bi zadovoljio
Talijane.
Podjela Jugoslavije
32
Anfuso, Du Palais de Venise, str. 152-153. Prema Kvaternikovim rijeima (Ustaka

emigracija u Italiji", str. 241-243), Veesenmayer je njemakim vojnicima, koji su u to vrijeme nadzirali telefonske i telegrafske veze u Hrvatskoj, naredio da prekinu linije prema
Rimu.
33 A vii, fond NDH, reg. br. 2/15, 4-5, kutija 85.
34
Brzojavi u Stato Maggiore del R. Esercito, Ufficio Propaganda: Bollettini della guerra,
str. 500-501.
35
DGFP, sv. 12, str. 605-606. Kasche je tijekom istke koju su 30. lipnja 1934. proveli Ernst
Rohm i njegova skupina jedva izbjegao likvidaciju. No ubrzo se rehabilitirao i na koncu
postao veleposlanik u NDH. Gisevius, Bis zum. bittern Ende, str. 143.
36
DGFP, sv. 12, str. 632.
37
Roatta, Otto milioni di baionette, str. 164-165.
38
Prijevod proglasa na engleski nalazi se u Lemkinovoj knjizi Axis Rute in Occupied Europe, str. 591-592.
39
Zapovijedi generala Schmidta-Logana, Micr. No. T-501, Roll 245, Fr. 113. Zapovijed
feldmarala von Brauchitscha, Roll 264, Fr. 421. Vie o dunosnicima okupljenima u
Wrzburgu, Roll 251, Fr. 407. Vie o zapovijedi (Dienstanweisung) u kojoj su iznijete
dunosti vojnog zapovjednika, Roll 264, Frs. 427-428.
Vie o djelovanju vojne uprave u Srbiji tijekom prvih est mjeseci u vojnome dnevniku
Opskrbnog odjela vojnog zapovjednitva u Srbiji, Roll 251, Frs. 405-482.
40
Micr. No. T-501, Roll 249, Frs. 1046-1048.
41
Micr. No. T-501, Roll 251, Frs. 420-422. Vidi i Stamboli, Okupacija Srbije", str. 50.
42
Dio njemakih jedinica stacioniran je u NDH po zavretku vojnih operacija protiv Jugoslavije prema unilateralnoj njemakoj odluci, a kasnije na temelju sporazuma izmeu
Njemake i NDH od 20. lipnja 1941. godine.
40
Vie o razmjetaju etiriju divizija od 9. lipnja 1941, koji je po svoj prilici ostao neizmijenjen negdje do kolovoza, Micr. No. T-501, Roll 245, Fr. 433. Vie o razmjerno neprikladnom sastavu tih jedinica, Wisshaupt Report", str. 6. Rije je o izvjetaju na 190 stranica,
pod naslovom Die Bekmpfung der Aufstandsbewegung im Sdostraum", I. dio, lipanj
1941 - kolovoz 1942, koji je vii vojni arhivar Ernst Wisshaupt 1. veljae 1944. priredio za
zapovjednika stoera vrhovnog zapovjednika jugoistone Europe (Vojne skupine F). Do
snimke na mikrofilmu doao sam zahvaljujui Rodoljubu olakoviu. (Malo kraa verzija
nalazi se u Nacionalnom arhivu SAD-a, Record Group 238, World War II Crimes Records,
Doc. No. NOKW-1898, Office of Chief of Counsel, Nrnberg.) Vie o razmjetaju bojna
lokalne obrane od 27. lipnja 1941. godine, Micr. No. T-501, Roll 245, Fr. 504.
^ Stamboli, Okupacija Srbije", str. 55-56.
Njemaka, Wehrmacht, Oberkommando, Hitlers Weisungen, str. 122-127. Vie o preuzimanju od strane Dvanaeste armije u zapisniku s konferencije odrane 17. lipnja, Micr. No.
4g T-501, Roll 251, Frs. 654-657.
Talijani su imali veliku skupinu za vezu sa zapovjednikom oruanih snaga u jugoistonoj
Europi u Solunu, te skupinu za vezu s njemakim zapovjednitvima u Beogradu. Potonju skupinu na dan 21. oujka 1942. inilo je 36 asnika, 35 doasnika te 310 vojnika.
Micr. No. T-501, Roll 247, Fr. 1047. Nijemci su, pak, imali skupine za vezu s talijanskim
za
17 povjednitvima. Vidi i biljeku 90.
Danckelmannov zahtjev od 4. kolovoza, Micr. No. T-501, Roll 246, Fr. 21, a zahtjev od
8- kolovoza, Fr. 86. Vidi i Micr. No. T-120, Roll 5786, Fr. H300,998.

48
Micr. No. T-501, Roll 246, Fr. 41.

Danckelmannova zapovijed Baderu od 11. kolovoza, Micr. No. T-501, Roll 246, Frs. 45-47.
Baderova zapovijed od 13. kolovoza, Frs. 78-80.
50
Vidi ispitivanje Veesenmayera nakon rata, Micr. No. T-679, Roll 3, Frs. 640-641, koje je
dio arhiva Posebne istraiteljske misije u Njemakoj 1945. i 1946. amerikog State Departmenta.
51
Wisshaupt Report", str. 42 (vidi biljeku 43).
52
Njemaka, Wehrmacht, Oberkommando, Hitlers Weisungen, str. 128.
53
Sjedinjene Amerike Drave, Trials o/War Criminals, sv. 11, str. 1020-25.
54
Glii, Teror i zloini, str. 63-69, osobito str. 64. i 66.
55
Wisshaupt Report", str. 42, 51-52 (vidi biljeku 43).
56
Zbornik DNOR, 1. serija, 1. knjiga, str. 450-452. Wisshaupt Report", str. 62, 66-67 (vidi
biljeku 43).
57
Zbornik DNOR, 1. serija, 1. knjiga, str. 626.
58
Micr. No. T-501, Roll 247, Fr. 940. U daljnjem tekstu spomii\jat u ga kao glavnog zapovjednika.
59
Vie o dolasku Kuntzea na Listovo rnjesto u Zborniku DNOR, 1. serija, 1. knjiga, str. 589, ;
a o dolasku Lohra na Kuntzeovo mjesto, Kriegstagebuch, sv. 1, dio 2, str. 140. Lohr je
bio sin Austrijanca i Ruskinje, te je navodno bio jedini i\jemaki general koji je pripadao
Ruskoj pravoslavnoj crkvi. Kao mladi austrougarski asnik sluio je u Bosni.
60
Njemaka, Wehrmacht, Oberkommmando, Hitlers Weisungen, str. 209-214.
61
Vie o toj direktivi, ibid., str. 218-223.
62
Kriegstagebuch, sv. 3, dio 2, str. 969-970,1015. i osobito 1453-1454.
63
Poput Lohra, i Rendulic je bio Austrijanac, po ocu hrvatskog podrijetla.
64
Kriegstagebuch, sv. 3, dio 2, str. 946-947, 969-970. i 1115. Broj divizija i borbenih skupina
u tim SS korpusima i korpusima kopnene vojske s vremenom se mijenjao, ovisno o razmjerima i podruju djelovanja protiv jugoslavenskih i albanskih partizana.
65
Ibid., str. 223-224. Vie o odnosima izmeu njemakih i talijanskih snaga od poetka srpnja do sredine rajna 1943, vidi ibid., str. 765-1098.
66
Radna verzija teksta Provedbene naredbe br. 1 od 31. srpnja 1943. uz Direktivu br. 49, vidi
Njemaka, Wehrmacht, Oberkommando, Hitlers Weisungen, str. 227-230.
67
Micr. No. T-501, Roll 264, Frs. 440-441.
68
Vidi provedbenu naredbu br. 3 od 7. kolovoza 1943. uz Direktivu br. 48. Njemaka, Wehrmacht, Oberkommando, Hitlers Weisungen, str. 224-226.
69
Ibid., str. 222.
70
Hronologija 1941-1945., str. 934.
71
Vie o Felberovu preuzimanju taktikog zapovjednitva: Micr. No. T-501, Roll 257, Fr. 175.
Vie o reorganizaciji njegova dotadanjeg stoera: Micr. No. T-311, Roll 194, Fr. 204. Vie
72 o direktivi od 2. listopada: Micr. No. T-311, Roll 194, Frs. 153-154.
Kriegstagebuch, sv. 4, dio 2, str. 1405-1406. Istodobno je Lhrov bivi zapovjednik stoera,
general potpukovnik Hermann Foertsch, preuzeo zapovjednitvo nad 1. armijom na zapadnoj fronti, dok je general potpukovnik Heinz von Gyldenfeldt, nekadanji naelnik
stoera Vojne skupine F, postao Lhrovim naelnikom stoera. Feldmaral von Weichs
nije
dobio novo zapovjedno mjesto.
73
Osim Stambolieva lanka Okupacija Srbije", vidi i sljedee jugoslavenske (srpske) radove o toj temi, iako se veina gotovo iskljuivo bavi dogaajima tijekom 1941. godine:
49
Podjela Jugoslavije
Vinji, Nemaki okupacijski sistem", str. 84-92, Marjanovi, Nemaki okupacijski sistem", str. 263-301, idem, Ustanak i narodnooslobodilaki pokret, str. 13-41. Vie o organizaciji njemakih policijskih snaga u Srbiji u ve spominjanoj Gliievoj knjizi Teror
i zloini.
74
Vidi naredbu Vrhovnog zapovjednitva kopnene vojske od 16. travnja 1941. Micr. No.
T-501, Roll 245, Fr. 264. etiri zapovjedna podruja bila su br. 599 u Beogradu, br. 809 u
Niu, br. 816 u Uicu i br. 610 u Panevu, u Banatu.
75
Micr. No. T-501, Roll 246, Frs. 723-727. Podruno zapovjednitvo br. 599 ostalo je u Beogradu, a pod sobom je imalo okruno zapovjednitvo br. 378 u Poarevcu. Podruno
zapovjednitvo br. 809 ostalo je u Niu, uz okruna zapovjednitva br. 857 u Zajearu
i br. 867 u Leskovcu. Podruno zapovjednitvo br. 816, koje se ranije nalazilo u Uicu,
premjeteno je u abac, s okrunim zapovjednitvom br. 861 u Valjevu, dok je podruno
zapovjednitvo br. 610, ranije u Panevu, preseljeno u Kraljevo, a pod sobom je imalo pet
okrunih zapovjednitava, br. 832 u Kragujevcu, br. 833 u Kruevcu, br. 834 u upriji, br.
838 u Kosovskoj Mitrovici i br. 847 u Uicu. Okruno zapovjednitvo br. 823 u Velikom
Bekereku, u Banatu, steklo je status samostalnog okrunog zapovjednitva.
Vidi i Turnerov izvjetaj od 8. srpnja 1942. dravnome tajniku Stuckartu iz njemakog
Ministarstva unutarnjih poslova, o kojem e vie rijei biti neto kasnije, Micr. No. T-501,
Roll 266, Frs. 1261-1268.
76
Micr. No. T-501, Roll 249, Frs. 704-705 i Roll 253, Frs. 823-827.
77
Prema jednom srbijanskome izvoru, Turner je bio sin britanskog pukovnika koji je 1888.
napustio britansku vojsku i u istome inu pristupio njemakoj Carskoj vojsci. Mlai
Turner kolovao se za asnika, ali je napustio vojsku nakon tekog ranjavanja u Prvom
svjetskome ratu. Krakov, General Milan Nedi, sv. 1, str. 183-184.
78
Micr. No. T-501, Roll 266, Fr. 1263. Izvjetaj je bio odgovor na Stuckartovo pitanje od
7Q22. lipnja 1942 (Frs. 1259-1260) o prirodi vojne vlasti u Srbiji.
Micr. No. T-501, Roll 352, Fr. 580. Kuntzeov zahtjev od 31. srpnja 1942. za Turnerovom
smjenom, Roll 256, Frs. 1047-1048. Turner vojnim strukturama nije bio drag jer je smatrao da se vojne ovlasti moraju ograniiti na vojna pitanja. Htio je okupacijski reim u
Srbiji organizirati tako da bude pod namjesnikom Reicha koji bi odgovarao Ministarstvu
unutarnjih poslova Reicha, kao to je bio sluaj s njemakim okupacijskim reimima u
Zapadnoj Europi. Vidi njegov izvjetaj Stuckartu, Roll 266, Fr. 1264. Turner se usto sukobljavao s visokim dunosnicima Wehrmachta oko pravnog poloaja dunosnika vojne
vlasti. Korespondencija o toj temi izmeu rujna 1941. i kolovoza 1942: Roll 266, Frs. 12031257. Vie o estokim sukobima Turnera i Meysznera, vidi korespondenciju izmeu njih i
go ostalih dunosnika u razdoblju od travnja do listopada 1942, Roll 266, Frs. 1062-1135.
Micr. No. T-501, Roll 352, Frs. 629. i 641, te Roll 253, Fr. 563.
Direktiva od 17. travnja 1941. o funkciji opunomoenika za gospodarska pitanja u Srbiji:
Micr. No. T-501, Roll 264, Frs. 431-432. Detaljniji prikaz opunomoenikovih funkcija, te
njegov odnos s vojnim zapovjednikom i vojnim upravnim aparatom u Srbiji nalazi se u
Pismu koje je Paul Krner, dravni tajnik u uredu opunomoenika za etverogodinji
Plan, 26. travnja 1941. uputio glavnome zapovjedniku vojske. Vidi Micr. No. T-75, Roll 69,
Prs. 170-172.
Neuhausen je 9. XII. 1942. imenovan opunomoenikom za proizvodnju metala i ruda na
Jugoistoku Europe. Isprva su pod njegovom jurisdikcijom bile tek rudarske i metalurke
; t ^ k e u okupiranoj Srbiji i dijelu Makedonije koji je pripojila Bugarska. Nakon 1. oujka
1943. godine, takve tvrtke u dijelu Grke pod njemakom okupacijom, a nakon talijanske

kapitulacije i tvrtke u dijelu Grke koji je bio pod talijanskom okupacijom, kao i u Albaniji, takoer su ule u krug njegove odgovornosti. Vidi Neuhausen III".
Kao avijatiar u Prvom svjetskom ratu, Neuhausen je uivao povjerenje marala Gringa.
Dobro je poznavao Srbiju, budui daje od 1931. bio stacioniran u Beogradu, prvo kao
voditelj Njemakog transportnog ureda (odakle je vjerojatno provodio i politike i gospodarske obavjetajne zadatke), a potom i kao slubeni predstavnik Nacionaisocijalistike
radnike stranke u Jugoslaviji, te na koncu kao njemaki generalni konzul. Imao je brojne veze i u vladinim i u gospodarskim krugovima, te bio izvrsno informiran o politikoj
i gospodarskoj situaciji. Prema rijeima Hermanna Neubachera, koji je u rujnu 1943.
postao posebnim izaslanikom u Beogradu, Neuhausen nije bio tek moan, nego i korumpiran, te je za slubovanja u Beogradu stekao veliko bogatstvo. Nakon to su glavni
zapovjednik jugoistone Europe i Neubacher vie puta uputili pritube na njegov raun,
te u dogovoru s von Ribbentropom i Himmlerom, Neuhausen je uhien potkraj kolovoza
1944. Prema izjavi koju je nakon rata dao jugoslavenskim istraiteljima, poslije uhiei\ja
pet je rt\jeseci proveo u koncentracionome logoru, a ostatak vremena do zavretka rata u
zatoenitvu. A VII, fond Nijemci, reg. br. i/5, str. 26, kutija 27/1. Neuhausenaje na mjestu
opunomoenika za gospodarska pitanja zamijenio upravni ef Theo Keyser, a na funkciji
elnika vojne uprave upravni ef Danckwerts. Micr. No. T-501, Roll 258, Frs. 743-746.
82
Micr. No. T-501, Roll 266, Fr. 1092. Stamboli, Okupacija Srbije", str. 54-55.
83
Meysznerovo imenovanje (Dienstanweisung) od 22. sijenja 1942. u Micr. No. T-501, Roll
264, Frs. 438-439.
84
Bundesrepublik Deutschland, Bundesarchiv, Zur Geschichte der Ordnungspolizei,
1936-1945. U tom izdanju nalaze se studije Hansa-Joachima Neufeldta, Jrgena Hucka i
Georga Tessina. Prve dvije imaju konsekutivnu, a trea, zasebnu paginaciju. Biljeka se
odnosi na Tessinov tekst, str. 68-71.
85
Micr. No. T-501, Roll 248, Fr. 586. i Roll 253, Frs. 283-287. Vidi i Glii, Teror i zloini,
str. 100-110.
86
Herzog, Besatzungsverwaltung, str. 117-118.
87
Meysznerovo geslo bilo je dobro poznato njemakim dunosnicima u Srbiji. Vidi izvjetaj
od 29. kolovoza 1943. koji je potpukovnik Klamroth iz Operativnog stoera Wehrmachta
podnio nakon inspekcijskog obilaska Balkana: Micr. No. T-78, Roll 332, Fr. 6,289,889.
Austrijanac Meyszner bio je na poetku karijere asnik austrougarske vojske, a zatim je,
nakon Prvoga svjetskog rata, prebaen u austrijske andarmerijske snage, te se poeo
poigravati i politikom. Godine 1934. sudjelovao je u pobuni koja je stajala ivota austrijskog kancelara Engelberta Dollfussa. Nakon neuspjeha pobune, pobjegao je u Njemaku
i neto kasnije pristupio njemakoj policiji. Deutschland, Bundesrepublik, Bundesarchiv,
Zur
der Ordnungspolizei, 1936-1945., Neufeldtov tekst, str. 111.
88 Vie
v Geschichte
o Neubacherovoj misiji u 5. poglavlju.
89 v
Vie o Hitlerovu imenovanju od 28. travnja i von Ribbentropovoj direktivi od 3. svibnja
1941. Benzleru, Micr. No. T-120, Roll 200, Frs. 153,205-8.
90
Micr. No. T-120, Roll 5785, Fr. H299,941. to je bilo najneobinije, predratni talijanski
izaslanik u Jugoslaviji, Francesco G. Mameli, zadrao se u Beogradu i nakon to su Nijemci okupirali Srbiju. Vjerojatno je bio zaduen za promatranje dogaaja. Vidi prinijerice,
njegov izvjetaj od 26. prosinca 1941. godine, Micr. No. T-821, Roll 21, Frs. 385-390.
91
Neubacherov prijeziran stav o Benzleru vidljiv je iz odgovora koje je dao prilikom ispitivanja, Micr. No. 679, Roll 2, Fr. 752.
ak i nakon opoziva, SS se protivio Benzleru, pokuavajui onemoguiti njegovo imeno-
Podjela Jugoslavije
vanje na novu funkciju u Budimpeti. Prema jednoj od optuaba, Benzler, ija je supruga
B podrijetlom bila iz Maarske, pokazivao je naklonost prema maarskoj manjini u Banatu.
Korespondencija o tome: Micr. No. T-120, Roll 5784, Frs. H299,476-501, a osobito H299,
498-501.
92
Micr. No. T-501, Roll 352, Frs. 76-78. Vidi i Baderovu direktivu od 9. studenoga 1942. o
meusobnoj suradnji njemakih sluba u Srbiji, kao i sa srbijanskim vlastima", Frs. 498502.
93
Micr. No. T-501, Roll 249, Frs. 351-352.
94
Micr. No. T-120, Roll 5784, Frs. H299,458-60. Vie o Nedievim zahtjevima u tom razdoblju
u 5. poglavlju.
95
Micr. No. T-120, Roll 5784, Frs. H299,465-67.
96
Na konferenciji odranoj 24. rujna 1943. general Felber izvijestio je Nedia da e od tog
trenutka on, Felber, biti iskljuivo odgovoran za pitanja vojne uprave i vojne sigurnosti,
te da se Nedi o tim pitanjima treba obraati iskljuivo njemu. Micr. No. T-501, Roll 253,
Fr. 366.
97
Micr. No. T-501, Roll 264, Frs. 219-221.
98
Warlimont, Im Hauptquartier der deutschen Wehrmacht; Kriegstagebuch, sv. 2, dio 1,
str. 735-736. Vidi i Herzog, Besatzungsverwaltung, str. 112. i Veesenmayerovo ispitivanje,
Micr. No. 679, Roll 3, Fr. 640.
III.
Njemaka i Italija
dijele Sloveniju
NJEMAKA OKUPACIJA SJEVERNE SLOVENIJE
Nakon osvajanja Jugoslavije, sile Osovine podijelile su Sloveniju na tri dijela.

; Nijemci su zauzeli najvei, sjeverni dio, sa 798.700 stanovnika, Italija je pripojila juni dio sa 336.279 stanovnika, dok je Maarska dobila sjeveroistoni
dio, Prekomurje, sa 102.867 stanovnika. 1 U ovom poglavlju pratit emo razvoj
dogaaja na podrujima pod njemakom i talijanskom okupacijom za vrijeme
rata. Dogaaji u podruju koje je anektirala Maarska nemaju osobitu vanost,
pa o njima i nee biti rijei. Ostalim anektiranim jugoslavenskim podrujima
bavit emo se u sljedeem poglavlju.
Nijemci su svoj dio Slovenije podijelili na jo dva dijela. Veim, istonim
dijelom, Donjom tajerskom, upravljao je Sigfried Uiberreither, Gauleiter
(okruni voa) tajerske. Manjim, zapadnim dijelom, koji je obuhvatio dijelove
Gornje Kranjske (Gorenjska) i Koruke, prvo je upravljao Franz Kutschera, a
potom, od 16. prosinca 1941, Friedrich Rainer, Gauleiter Koruke. Na Karti 2.
prikazana je podjela Slovenije izmeu sila Osovine.
Nijemci su u poetku svoje dijelove namjeravali pripojiti Velikome Reichu, tvrdei da u okupiranoj Donjoj tajerskoj ivi oko 25.000 folksdojera,
te jo oko 1500 u okupiranim dijelovima Kranjske i Koruke. No u tim je podrujima zapravo bilo priblino 10.000 pripadnika njemake narodnosti. Prema
jugoslavenskome popisu stanovnitva iz 1931, broj folksdojera u dijelovima
Slovenije koji su se deset godina kasnije nali pod njemakom okupacijom i
pripajanjem postali dijelom Italije, iznosio je 25.054. Prema statistikim podacima njemakog Kulturbunda, koji su u Sloveniji prikupljeni za interne
potrebe, u sijenju 1941. u itavoj je Sloveniji ivjelo 28.075 folksdojera.
Od tog broja, njih 15.157 ivjelo je u Donjoj tajerskoj, oko 12.000 u Koevju
(u dijelu koji su pripojili Talijani), dok su se preostali nalazili u drugim dijelovima Slovenije. 2
i
97
Njemaka i Italija dijele Sloveniju

Zagovornici pripojenja smatrali su da su mnogi Slovenci u okupiranim podrujima ljudi vrlo bliski Nijemcima". Hitler je svojim dunosnicima naredio da uine sve da ta podruja ponovno postanu njemakim", a oni su se
odmah dali na posao. Ve 12. travnja 1941. Reinhard Heydrich, zapovjednik
Sigurnosne policije Reicha i Sigurnosne slube (SD-a), kao i dunosnik koji
je nadgledao provoenje njemake populacijske politike u Donjoj tajerskoj,
osnovao je - pri uredu zapovjednika Sigurnosne slube za Donju tajersku posebni Stoer za preseljenje stanovnitva. Heinrich Himmler, Reichsfhrer
SS-a i ef njemake policije, u svojstvu komesara Reicha za jaanje njemstva
u inozemstvu, izdao je 18. travnja direktivu u est toaka o uklanjanju stranih
elemenata" iz Donje tajerske, te niz naloga o konkretnim pitanjima njemake
politike u tom podruju. Jo jednu direktivu, o protjerivanju Slovenaca iz
Gorenjske i okupiranog dijela Koruke, gdje su prilike bile drukije u odnosu
na situaciju u Donjoj tajerskoj izdao je 3. svibnja, a 14. svibnja osnovao Stoer
za preseljenje stanovnitva iz tih podruja.
Da bi ostvarili demografske ciljeve u okupiranim dijelovima Slovenije, Nijemci su trebali promijeniti i etniki sastav i nacionalnu svijest stanovnitva.
Do tih ciljeva kanili su doi na tri naina: masovnim protjerivanjem nepoeljnih
Slovenaca, osobito inteligencije, prebacivanjem folksdojera iz talijanskog dijela Slovenije, sjeveroistone Italije, europskog istoka i jugoistoka, te germanizacijom preostalog slovenskog stanovnitva. 3
Kao i u ostalim dijelovima okupirane i anektirane Jugoslavije, Nijemci
su se u okupiranoj Sloveniji za ostvarenje ciljeva sluili uslugama lokalnih
folksdojera. I dok su folksdojeri u Podunavlju trebali posluiti kao jezgra
budueg njemakog politikog entiteta koji e u taj dio Europe uvesti njemaku
vlast, slovenski folksdojeri trebali su posluiti kao most prema Jadranu. 4
Prvi njemaki dokument u kojem se navodi broj Slovenaca koje je potrebno
prognati iz tek zauzetih podruja izdao je 21. travnja 1941. Reinhard Heydrich.
On je smatrao d a j e od svega najvanije evakuirati oko 260.000 Slovenaca - do
te brojke njemake su vlasti dole preliminarnim razgovorima i raspravama u okupiranu Srbiju. Dunosnike povezane s tim pitanjem pozvao je Heyderich
na konferenciju u Maribor, 6. svibnja, kako bi raspravili provedbu Hitlerove
zapovijedi o promjeni sastava stanovnitva. U vezi s istom temom, Vrhovno
zapovjednitvo njemake vojske uputilo je 30. travnja poruku vojnome zapoYiedniku Srbije u kojoj je stajalo da e do planiranog prebacivanja Slovenaca u
Srbiju doi tek uz njegov pristanak. 5 Na konferenciji, koja je 6. svibnja odrana
u
Mariboru, predstavnik vojnog zapovjednika izrazio je snanu rezerviranost,
je ipak pristao, govorei da e Srbija prihvatiti koliko je mogue vie Slovenaca, samo da se prikloni Fhrerovim eljama. No pritom je predloio i da
e od Bugarske i Italije zatrai da prihvate dio izgnanika, Bugarska 40.000 000 u dijelu jugoslavenske Makedonije koju je Bugarska pripojila, a Italija

priblino 60.000 - 70.000. Na konferenciji je otkriveno i da se Hitler protivio
naseljavanju slovenskih prognanika u novoosnovanu NDH. Njemako Ministarstvo vanjskih poslova nakon toga se kod svojih poslanika u Sofiji i Rimu
raspitalo o mogunostima naseljavanja Slovenaca u tim dvjema saveznikim
dravama. Poslanik u Sofiji izvijestio je 16. svibnja kako nije uputno o tome
se raspitivati kod bugarske vlade zbog potekoa koje bi takav in izazvao u
tek steenim podrujima. Negativan odgovor uputili su i njemaki diplomati
iz Rima. Zbog toga se, na koncu, odustalo od zamisli preseljenja velikog broja
Slovenaca u Bugarsku i Italiju. 6
U meuvremenu je poslanik Siegfried Kasche izvijestio vladu NDH o
njemakim planovima za protjerivanje Slovenaca iz Donje tajerske, Gorenjske i dijelova Koruke u Srbiju, 13. svibnja 1941. izvijestio je Berlin da vlada
NDH razmatra prihvaanje svih protjeranih Slovenaca ako joj se dopusti da
iz Hrvatske u Srbiju protjera jednak broj Srba. Uvidjevi da nema izgleda da
barem dio Slovenaca prebace u dio jugoslavenske Makedonije koji je pripojila
Bugarska, niti u Italiju, te d a j e vojni zapovjednik Srbije takoer rezerviran u
vezi s njihovim prihvaanjem, Nijemci su prihvatili ponudu vlade NDH. Tako
su 21. svibnja njemake vlasti objavile da se Hitler vie ne protivi preseljenju
Slovenaca u NDH, te su prihvatile prijedlog prema kojem e NDH, u zamjenu
za Slovence izgnane u Hrvatsku, prognati jednak broj Srba u Srbiju. Vlada NDH
je u naelu pristala na prihvaenje slovenskih izgnanika 28. svibnja. 7
Na konferenciji koja je 4. lipnja 1941. odrana u Zagrebu, a sazvana je
na Kascheovu inicijativu, sve zainteresirane strane jednoglasno su se sloile
da e priblino 5000 intelektualaca i politiki obiljeenih Slovenaca iz Donje
tajerske i njih oko 4000 iz Gorenjske, te okupiranog dijela Koruke, prebaciti
u okupiranu Srbiju, dok e 25.000 Slovenaca, koji su se u dijelove Slovenije
pod njemakom okupacijom doselili nakon 1914, te 145.000 slovenskih seljaka
iz graninih podruja prebaciti u NDH. Progon e se odvijati u tri faze: prvo
intelektualci, potom oni Slovenci koji su se u ta podruja doselili nakon 1914. i
na koncu stanovnici podruja uz nove granice. Odgovarajui broj Srba iz NDH
preselit e se u Srbiju. Izriito je odreeno da e meu izgnanim slovenskim
intelektualcima biti i katoliki sveenici, te da Hrvatska ima pravo u Srbiju
deportirati jednak broj pravoslavnih sveenika i lanova njihovih obitelji. Sudionici konferencije dogovorili su se i da e oko 30.000 Srba koji ive u NDH,
ali nemaju boravina prava, takoer biti prebaeno u Srbiju. 8
Protjerivanje Slovenaca iz Donje tajerske u okupiranu Srbiju poelo je
7. lipnja, a u NDH 11. srpnja 1941. godine. Provedba je bila vrlo okrutna.
Ljudi nisu imali vremena pripremiti se za odlazak, a ponijeti su smjeli tek
30 kilograma osobnih stvari i manje od deset dolara u gotovini. 9 Slovenci
su na protjerivanje reagirali izrazito negativno, a te reakcije dodatno su
pojaale jo dvije injenice. Prvo, uz iznimku inteligencije i osoba koje su

se
na okupirana podruja doselile nakon 1914, Nijemci nisu jasno odredili

populacijske skupine koje treba prognati. Zbog toga su se svi Slovenci u
podrujima pod njemakom okupacijom osjeali ugroeno, te su se okrenuli
protiv Njemake. Drugo, prognanicima je oduzeta imovina bez naknade, a
ostavljeni su na milost i nemilost vlasti i stanovnitva u podrujima u koja
su ih prebacili.
Himmlerova direktiva od 3. svibnja, o progonu Slovenaca iz Gorenjske i
dijelova Koruke, u biti je bila identina njegovoj direktivi od 18. travnja o
progonima iz Donje tajerske. No ve tijekom tog mjeseca, koruka regionalna vlada i dunosnici Nacistike stranke izrazili su protivljenje pojedinim
dijelovima plana. Glavni razlog zabrinutosti bile su negativne posljedice progona po izvore radne snage za ratnu proizvodnju. Vrlo brzo pripremljena su
istraivanja iji su rezultati pokazali d a j e etniki sastav Slovenaca u pograninome pojasu Gorenjske, stanovnitva koje je odreda prognano, u velikoj mjeri
bio prihvatljiv njemakim stajalitima, neizravno pokazujui da te ljude nije
trebalo protjerati. Nijemci su osim toga uvidjeli i da bi germanizacija slovenskog stanovnitva u okupiranim podrujima zahtijevala sustavan rad na slovenskoj mladei tijekom nekoliko narataja. To je dovelo do nove direktive u
vezi s protjerivanjima iz Gorenjske, izdane 7. srpnja 1941, kojom je smanjen
broj planiranih prognanika u prvoj i treoj fazi, te zaustavljeno protjerivanje
stanovnitva u drugoj fazi u Srbiju i NDH. No ta je odluka omoguila nastavak protjerivanja Slovenaca u Njemaku. Potkraj srpnja, prvi se put pojavljuju prijedlozi za odgodu protjerivanja Slovenaca do konca rata i oekivane
njemake pobjede. 10 Nijemci su zapravo ubrzo od deportacija poeli izuzimati
Slovence zaposlene u proizvodnim i uslunim djelatnostima vanim za nastavak ratovanja. Osim toga, mnoge tjelesno spremne Slovence deportirane u
Srbiju i Hrvatsku priveli su njemaki radni agenti, te ih uputili u Njemaku kao
prisilnu radnu snagu.
Osim to su i u podrujima iz kojih su ljudi istjerani i u podrujima u koja
su naseljeni ili u koja su pobjegli izazvali nepovoljne politike i gospodarske posljedice, progoni su pridonijeli i irenju oruanog otpora. Oruani otpor srpskih nacionalista (etnika) i pripadnika KPJ (partizana) pojavio se u
svim dijelovima Jugoslavije (osim u Makedoniji) u srpnju 1941. i ubrzo poeo
Jaati. Slovenci naseljeni u Srbiji i NDH, te Srbi preseljeni iz NDH u Srbiju,
sirili su tim podrujima protunjemako raspoloenje. Deportirani pojedinci
Pristupali su naoruanim skupinama. Oruani otpor u Jugoslaviji ugrozio je
jîucne njemake komunikacijske linije na jugoistoku Europe, kao i dotok
ane i stratekih metala njemakome gospodarstvu, s jugoslavenskog teritoNijemci su ubrzo uoili vezu izmeu progona Slovenaca iz Slovenije i Srba
sjedne, te jaanja oruanog otpora, s druge strane, pa je 18. kolovo2a _
ttunmler naredio privremeni prekid progona. Progone iz Donje tajerske

samo na juni dio teritorija ograniio je 25. kolovoza, dok je protjerivanja iz
Gorenjske posve prekinuo do razdoblja nakon zavretka rata. 11
Na konferenciji koja se 22. rujna odrala u Zagrebu, s ciljem sagledavanja novonastale situacije, sudjelovali su predstavnici Reicha iz Berlina, predstavnici njemakih okupacijskih vlasti iz oba dijela sjeverne Slovenije, vojni
zapovjednik okupirane Srbije, te dunosnici vlasti NDH. Prema Kascheovim
podacima, do tog su dana 9343 Slovenca bila prognana u NDH, kamo su otputovali organiziranim eljeznikim prijevozom, dok se jo oko 17.000 Slovenaca onamo preselilo svojevoljno, tako da je ukupan broj premjetenih
dosegao 26.343 osobe. Osim toga, 6720 Srba upueno je eljeznicom u Srbiju.
Istodobno su vlasti NDH u slubeno priznatim eljeznikim transportima uputili 9900 Srba u Srbiju, dok su jo 90.000 Srba ilegalnim sredstvima protjerali
preko granice u Srbiju. 12 1 Srbi koji su slubeno preseljeni u Srbiju i oni koji su
pobjegli ostali su bez imovine i bez naknade za izgubljenu imovinu. Zbog kaosa i oruanog otpora, vlasti u Srbiji i NDH nisu bile u stanju na zadovoljavajui
nain prihvatiti preseljene osobe i izbjeglice. Na toj konferenciji potvrena
je zapovijed o prekidu progona Slovenaca u Srbiju i NDH, te je slubeno
prekinuto protjerivanje Srba iz NDH u Srbiju. Protjerivanje Slovenaca iz Donje
tajerske u NDH, koje je privremeno doputeno 11. rujna i koje je obuhvatilo
3730 osoba, prekinuto je 27. rujna. Himmler je napokon odluio da vie nee
biti preseljenja Slovenaca u NDH 13. listopada. 13
No time nije okonano protjerivanje Slovenaca u druga podruja u kojima
nisu mogli pripomoi oruanome otporu ih na neki drugi nain djelovati protiv
Njemake. Tako je oko 36.000 Slovenaca iz dvaju kotara u Donjoj tajerskoj
koja su graniila s Ljubljanskom pokrajinom, koju je pripojila Italija, prognano u razne dijelove Starog Reicha u razdoblju od 22. listopada 1941. do
30. srpnja 1942. godine. Zbog razloga dravne politike" Nijemci su uz tu granicu eljeli imati njemako stanovnitvo. Te deportirane osobe smjele su ponijeti gotovinu i vrijedne predmete, te svu pokretnu imovinu koju su omoguavali transportni uvjeti, a njemake vlasti isplatile su im i naknadu za nekretnine.
Nakon toga iz slovenskih podruja odvijale su se jo jedino deportacije roaka
partizana i smaknutih talaca. Te osobe zavrile su u nekom od dvadesetak
malih logora na podruju Reicha. Nijemci su s takvim deportacijama iz Donje tajerske prekinuli u proljee 1943. godine, ali su ih nastavili provoditi
u Gorenjskoj i okupiranom dijelu Koruke sve do kolovoza 1944. godine. Iz
svakog od tih podruja Nijemci su u sklopu spomenutog programa deportirali
oko 4000 osoba. 14
Umjesto da, u tri faze, protjeraju priblino treinu slovenske populacije
Nijemci su zapravo protjerali oko 80.300 osoba (ukljuujui i one koji su ta
podruja napustih svojevoljno), odnosno oko jedne treine planirane brojke.
Radilo se o priblino 10% ukupnog broja stanovnika tih podruja. I premda

se
izvori poneto razlikuju kad je rije o broju prognanika u razliitim skupinama, najvei autoritet u vezi s tom problematikom, profesor Tone Ferenc,
procjenjuje d a j e meu izgnanicima bilo oko 7300 deportiranih u Srbiju, 10.000
deportiranih u NDH, 17.000 koji su svojevoljno pobjegli u NDH, 37.000 deportiranih u Njemaku, 8000 roaka partizana i smaknutih talaca deportiranih u
Njemaku, te jo oko 1000 drugih osoba deportiranih preko granice. 15
Njemaki planovi za promjenu etnikog sastava okupiranih dijelova Slovenije brzim i masovnim protjerivanjem Slovenaca, te dovoenje, na njihovo
mjesto, folksdojera iz drugih podruja poluili su tek ogranien uspjeh. No
meu deportiranim Slovencima bilo je i onih koji su bili predvodnici slovenskog drutva, tj. katoliki sveenici, uitelji i drugi pripadnici inteligencije,
kao i istaknuti pojedinci iz gospodarske sfere. Seljaci, radnici i pripadnici nie
srednje klase tako su ostali bez voa, pa su stoga postali i povodljiviji u odnosu
na njemaku politiku denacionalizacije i gospodarskog podjarmljivanja. Ipak,
dio njemakih dunosnika itav je pothvat smatrao politikim neuspjehom.
U izvjetaju od 20. studenoga 1941. Kasche je napisao: Izgonom Slovenaca
eljeli smo najjuniju granicu Reicha osloboditi svih neprijateljskih snaga i
unititi snagu [Volkskraft] Slovenaca kao naroda. A zapravo smo postigli suprotan uinak." Prema njegovim procjenama, 70 do 80 posto Slovenaca u
tim podrujima - koji su dotada bili naklonjeni Njemakoj - premetnulo se
u ogorene neprijatelje, a mnogi meu njima, po ryemu, postali su izvorom
novih snaga koje su popunjavale gerilske jedinice. 16
U gospodarskom smislu, glavna negativna posljedica progona bilo je
smanjenje poljodjelske i stoarske proizvodnje te proizvodnje u industrijskom
i rudarskome sektoru. Openito uzevi, novi doseljenici pokazali su se manje
djelotvornim proizvoaima od protjeranih Slovenaca. U NDH su okrutno
protjerivanje i bijeg Srba iz drave, opa nesigurnost i kaos, te oruani otpor
takoer u velikoj mjeri umanjili poljodjelsku proizvodnju i opi uinak gospodarstva.17
Jo jedna od posljedica protuslovenske politike u podrujima pod
njemakom okupacijom bio je bijeg mnogih Slovenaca u Ljubljansku pokrajinu (Emonu) koja je bila pripojena Italiji. Dio Slovenaca prognanih u Srbiju
pod njemakom okupacijom, te mnogi od onih koji su prognani ili su pobjegli
u
NDH kasnije su se preselili u Ljubljansku pokrajinu. Nijemci su procijenili da
Je samo u gradu Ljubljani bilo oko 17.000 bjegunaca i izgnanika iz podruja pod
Njemakom okupacijom. Posve prirodno, uglavnom su irili protunjemako
^Poloenje u gradu, a mnogi su aktivno djelovali i protiv njemakog okupacijskog reima na sjeveru Slovenije. 18 Osim toga, ljudstvom su popunjavali
Partizanske snage koje su se borile u Ljubljanskoj pokrajini, kao i partizanske
p o r u e upuene u dijelove Slovenije pod njemakom okupacijom, kako bi
n dje irile otpor.

Iako su prestali masovno protjerivati Slovence iz okupiranih podruja, Nijemci su vrsto odluili do maksimalnih razmjera provesti germanizaciju u tim
krajevima. Planove u tom smislu izradili su i prije same okupacije, a nakon
okupacije proirili su ih i prilagodili novonastalim uvjetima. Jedna od najjednostavnijih rnjera bila je germanizacija svih zemljopisnih naziva, te promjena naziva ulica, ureda, poslovnih subjekata, banaka i tako dalje, u skladu s
njemakim obiajima. Slovencima je odreeno i da promijene imena: slovenski oblici krsnog imena bili su zabranjeni, a za sva prezimena bilo je nuno
sluiti se njemakim nainom pisanja. Njemaki oblici imena uvedeni su u sve
javne dokumente i slubene spise.
Radi jaanja germanizacije, Nijemci su utemeljili dvije posebne organizacije, koruki Volksbund i tajerski Heimatbund. Veinu Slovenaca naveli su
ili prisilili na lanstvo u tim organizacijama. Molbe za lanstvo dijelile su se
prema politikim i etnikim kriterijima. U politikome smislu podnositelji su
svrstani u pet skupina, od prijateljski naklonjenih Nijemcima" do izrazito
protunjemaki nastrojenih", a u rasno-etnikome smislu u etiri skupine, od
vrlo dobrih" do neprikladnih" za uvrtenje u njemaku narodnu zajednicu"
(Volksgemeinschaft). Nijemci su velik broj podnositelja prijava za lanstvo u
dvjema organizacijama tumaili kao neslubeni plebiscit koji ukazuje na prihvaanje njihove vladavine. I premda je znatan broj Slovenaca uistinu podlegao njemakoj propagandi, te se s dobrim namjerama i vjerom ulanio u te
organizacije, veina im je pristupila kako bi izbjegla progon i zapljenu imovine
bez naknade. No Nijemci su otili i jo nekoliko koraka dalje u iskoritavanju
Volksbunda i Heimatbunda. U Donjoj tajerskoj upisali su u Wehrmannschaft
84.700 mukaraca u dobi od 18 do 45 godina iz Heimatbunda, a u Gorenjskoj
28.052 mukarca iz Volksbunda, a u oba podruja jo oko 33.000 pripadnika
mladei obaju spolova u Deutsche Jugend. Iako su obje organizacije ponajprije trebale sluiti kao instrumenti germanizacije, prvospomenuta je sluila i
kao pomona vojna sila za obranu i borbu protiv partizana. 19
Primjenjujui jednu od najuobiajenijih tehnika kojima se drave slue pri
denacionalizaciji u pohtike svrhe, Nijemci su zatvorili sve slovenske kole,
te ih ponovno otvorili tako da je nastava u njima bila doputena iskljuivo na
njemakom. Nijemci su otpustili gotovo sve slovenske uitelje, veinu njih protjerah u Srbiju ih NDH, te ih zamijenili stotinama uitelja dovedenih iz Austrije
i Njemake. Oito, cilj je bio onemoguavanje razvoja slovenske nacionalne
svijesti kod slovenske djece i mladei, te usaivanje njemake nacionalne svijesti. Nijemci su zatvorili sve slovenske knjinice, a nakon to su u odabrani
broj njemakih i austrijskih knjinica premjestili pojedine primjerke slovenskih knjiga, asopisa i novina, sve su ostalo spalili. Osobitu pozornost poklonili su pronalaenju i uklanjanju slovenskih kulturnih spomenika i povijesne
grae iz okupiranih podruja, kako bi unitili dokaze koji pokazuju da je rije

slovenskim podrujima. Zabranili su djelovanje raznih slovenskih kulturnih
1 drutvenih udruga, a njihovu imovinu predali Volksbundu i Heimatbundu. 2 0
Svjesni vane politike i kulturne uloge Katolike crkve u Sloveniji, Nijemci su
u ljeto 1941. godine 448 katolikih sveenika - vei dio sveenstva na okupiranim podrujima - izgnali u NDH. Ostanak su dopustili tek bolesnim i ostarjelim
sveenicima, pa je tako veina upa ostala bez sveenstva. Tek rijetki sveenici, koje su Nijemci doveli iz drugih podruja, mogli su se koliko-toliko sluiti
slovenskim jezikom. Nijemci su zatvorili i katolike kole, a Crkvi su oduzeli
velik dio imovine, prebacivi je u vlasnitvo Volksbunda i Heimatbunda. 2 1
Nijemci su uveli njemako vojno zakonodavstvo - u oujku (u Donjoj
tajerskoj) i srpnju 1942. (u Gorenjskoj i okupiranom dijelu Koruke) - te
mladie poeli novaiti u vojnu slubu. Prema izvjetaju poratne jugoslavenske komisije koja je istraivala zloine okupacijskih i kolaboracionistikih
snaga u Sloveniji, Nijemci su u Donjoj tajerskoj unovaili 28.092 mladia, a
u Gorenjskoj i okupiranoj Korukoj njih 7216. Te brojke ne obuhvaaju one
koji su kasnije dezertirah i preh u partizane. Mnogi od tih mladia poginuli su
na ruskoj fronti. 22 Drugi mladii i djevojke mobilizirani su u njemaku radnu
slubu. Osim to su Njemakoj davale nove vojnike i radnu snagu, te su mobilizacije za cilj imale i pripomoi germanizaciji tih mladih ljudi, te onemoguiti
njihovo pristupanje slovenskim partizanima.
Na koncu, Nijemci su sustavno stjecali vlasnitvo nad gospodarskim dobrima u okupiranoj Sloveniji. Osim eksproprijacije bez naknade zemlje i drugih posjeda prognanog stanovnitva, talaca i smaknutih partizana, Nijemci su
eksproprijacijom stjecali, ili su njemake banke, industrijski kombinati i sline
gospodarske interesne organizacije preuzimale, rudnike, industrijske tvrtke,
banke, osiguravajua drutva, zadruge, novine i sline poslovne organizacije
koje su dotada pripadale jugoslavenskoj dravi, lokalnim vlastima, slovenskim
graanima ili privatnim interesima iz drugih dijelova Jugoslavije ili zemalja
zaraenih s Njemakom. Dio promjena u pravima na imovinu iziskivao je poravnanje rauna s talijanskim vlastima, jer su domicilni ili bivi vlasnici ivjeli
u
dijelu Slovenije koji je pripojila Italija.
Meutim, negativan uinak masovnog protjerivanja Slovenaca, neuspjeh
mjera kojima je trebalo germanizirati preostalo slovensko stanovnitvo, te
oruani otpor koji je u Sloveniji poeo u ljeto 1941. i koji je manje-vie ustrajno jaao, prisilili su Nijemce da odustanu od planova o pripajanju okupiranih
g e l o v a Slovenije Velikome Reichu. Tako se upravni sustav koji su uspostavili
u travnju 1941. odrao do zavretka rata.
ij Kao i u veini ostalih dijelova Jugoslavije, otpor pod komunistikim vodstvom zapoeo je u Sloveniji u srpnju 1941. godine. Borbu je predvodila Osvobodilna fronta, iza koje je stajala KP Slovenije. Fronta je nastala u travnju
4
1, kao Antiimperijalistika fronta, i bavila se tek propagandom. No nakon
0

njemakog napada na SSSR, promijenila je naziv i intenzivirala djelovanje.
Tijekom itavog rata, Osvobodilna fronta smatrala je Sloveniju jedinstvenom
politikom jedinicom, iako su se, dok je Italija drala Ljubljansku pokrajinu i
u odreenoj mjeri ak i nakon to ju je u rujnu 1943. zauzela Njemaka, uvjeti
otpora ondje bitno razlikovali od uvjeta koji su vladali u dijelovima koji su od
poetka bili pod njemakom okupacijom.
Iako su oruani napadi pokreta otpora pod komunistikim vodstvom zapoeli u zapadnim dijelovima Slovenije pod njemakom okupacijom, otpor se
ondje, a osobito u Donjoj tajerskoj, razvijao sporije i u daleko ogranienijim
razmjerima nego u dijelu koji je pripojila Italija. Razloga za to bilo je nekoliko. Masovni progoni inteligencije i, prema njemakome miljenju, politiki
nepouzdanih osoba iz Donje tajerske tijekom prvih mjeseci okupacije, uklonili su politiki najaktivnije elemente stanovnitva. Masovno pristupanje
Slovenaca H e i m a t b u d n u i njegovim podorganizacijama, Wehrmannschaftu i
Deutsche Jugendu, omoguilo je Nijemcima ne samo da steknu potpuni nadzor
nad lanovima, nego i da Wehrmannschaft upotrijebi kao pomone jedinice.
Iznad svega ostaloga, smaknuima talaca, te partizana i njihovih simpatizera
ve za najmanje prijestupe, eliminirani su brojni Slovenci koji su se bili odluili za aktivan otpor. Kako je vrijeme odmicalo, masovnih je smaknua bilo
sve vie. Od 30. lipnja do prosinca 1941. Nijemci su smaknuli 306 osoba, od
3. sijenja do 21. svibnja 1942. 391 osobu, a od 3. lipnja do 4. studenoga 1942.
njih 976. Osim toga, lanove obitelji smaknutih deportirali su u koncentracione logore u Njemakoj i zaplijenili im imovinu. 23
Partizani iz Ljubljanske pokrajine, vjerojatno ohrabreni uspjesima koje
su ondje postigli, te elei pojaati operacije u Donjoj tajerskoj, pokuali
su u svibnju 1942. u Donju tajersku uputiti ekspedicijsku jedinicu s oko
500 boraca. Meutim, Nijemci su doznali za plan, te su odbili sve partizanske
pokuaje prelaska Save. U sljedeem pokuaju, u srpnju i mnogo dalje na zapadu, partizani su u podruje pod njemakom okupacijom uputili 2. specijalnu
skupinu s oko 500 ljudi. Operacija se pokazala vrlo skupom, a u zapadnome
dijelu Donje tajerske na koncu se naao tek malen broj ljudstva. Zbog ulaska te skupine u podruje pod njemakom okupacijom dolo je i do velikog
poveanja u broju smaknua partizanskih simpatizera i talaca. Ipak, itava je
operacija bila vana za odravanje partizanske borbe u dijelovima Slovenije
pod njemakom okupacijom. Posljednja partizanska ekspedicija upuena iz
Ljubljanske pokrajine u Donju tajersku krenula je u akciju u sijenju 1944.
godine. etrnaesta partizanska divizija s oko 1100 asnika i vojnika, nakon
to je zaobila velik dio teritorija i prola kroz sjeverozapadnu Hrvatsku, ula
je u Donju tajersku s istoka. I t a j e divizija doivjela stravine gubitke, ali je
bitno pridonijela irenju partizanskog otpora u Donjoj tajerskoj, te se u tom
podruju uspjela odrati do okonanja rata. 24
TALIJANSKO PRIPAJANJE LJUBLJANSKE

POKRAJINE
Nastanak P o k r a j i n e
Talijanima je pripalo daleko manje slovenskog teritorija nego to su oekivali.
Bili su vrlo nezadovoljni Hitlerovom granicom, granicom koju su Nijemci jo
nekoliko tjedana nakon zavretka rata protiv Jugoslavije mijenjali na talijansku tetu. Osobito nezadovoljni bili su zbog injenice da su se u podruju pod
njemakom okupacijom nali i eljeznika pruga Ljubljana - Zagreb, rudnici ugljena u Trbovlju, te eliana u Jesenicama. 25 No, Talijani su dobili grad
Ljubljanu, iako su Nijemci granicu povukli u blizini sjevernih predgraa. Nijemci su se pribojavali da bi Ljubljana, politika i kulturna prijestolnica Slovenije, nae li se u njihovu okupacijskome podruju, mogla onemoguavati germanizaciju slovenskog stanovnitva. 26
Podjela Slovenije i poloaj granice izmeu njemakog i talijanskog dijela izazvali su mnogobrojne gospodarske i financijske potekoe. Trebalo je
rijeiti imovinska prava meu graanima, bankama, osiguravajuim drutvima,
rudarskim i industrijskim pogonima, te zadrugama; trebalo je podijeliti dugove jugoslavenske vlade, lokalnih uprava, te Jugoslavenske narodne banke.
Ljubljanu je trebalo opskrbljivati elektrinom energijom koja se proizvodila u
elektranama na podruju pod njemakom okupacijom, a trebalo je regulirati
i oskudni prekogranini promet robom. Njemako-talijanska komisija rijeila
je dio gospodarskih i financijskih problema nastalih podjelom Jugoslavije kao
cjeline, dok se druga komisija bavila takvim problemima u podijeljenoj Sloveniji.27
Nijemci su procijenili da u Ljubljanskoj pokrajini u svibnju 1941. ivi oko
8.000 folksdojera, iako ih je, prema preliminarnim podacima dobivenima
na temelju talijanskog popisa provedenog 31. srpnja 1941, bilo tek 13.580.
akon protjerivanja slovenskog stanovnitva iz kotara uz granicu Ljubljanj e Pokrajine i Donje tajerske i nakon njemako-talijanskog sporazuma od
kolovoza 1941, poelo je prebacivanje folksdojera iz Ljubljanske pokra1 r * o r n akcijom, koja je trajala od sredine studenoga 1941. do konca veljae
obuhvaeno je oko 12.000 osoba s podruja Koevja (Gottschee - stara

njemaka enklava u junoj Sloveniji) i vjerojatno 1000 - 2000 osoba iz ostalih
dijelova pokrajine, osobito s podruja same Ljubljane. Veina njih smjetena
je u pogranina podruja Donje tajerske iz kojih je protjerano slovensko
stanovnitvo, no dio je upuen u Reich, a dio u nove njemake kolonije na
poljskome teritoriju, ovisno o tome kako su ih dunosnici, koji su provodili
preseljenje, klasificirali. 28
Talijani su odmah anektirali dodijeljeni im dio Slovenije, te ga ustrojili kao
Ljubljansku pokrajinu (Provincia di Lubiana). Pokrajinu je zauzeo XI. korpus talijanske 2. armije pod zapovjednitvom generala Marija Robottija. Kad
je Robotti u prosincu 1942. postao zapovjednikom 2. armije, na dotadanjoj
funkciji zamijenio g a j e general Gastone Gambarra, koji je na toj dunosti ostao do talijanske kapitulacije. Na elu civilne uprave pokrajine bio je visoki
predstavnik, prvo Emilio Grazioli, do lipnja 1943, a potom umirovljeni general
Giuseppe Lombrassa, ranije ef talijanske Uprave za unutarnje naseljavanje.
Lombrassu je ubrzo zamijenio jo jedan umirovljeni general, kojeg je imenovao Badoglio, a kojeg su Nijemci protjerali kad su u rujnu, nakon talijanske
kapitulacije, preuzeli pokrajinu. 29
Kako bi nova vlast bila to prihvatljivija slovenskoj javnosti, te vjerojatno
kako bi naglasili razliku izmeu talijanskog i njemakog odnosa prema slovenskome narodu, Talijani su se u poetku u Ljubljanskoj pokrajini ponaali
razmjerno pristojno. 30 Ne bi li stvorili dojam da i Slovenci sudjeluju u upravljanju pokrajinom, imenovali su Consultu, savjetodavno tijelo u kojem se nalo
eetrnaestero predstavnika slovenskog politikog, poslovnog i kulturnog ivota,
od kojih su neki bih sljedbenici nekadanje Slovenske ljudske stranke (klerikalaca), koje je trebalo davati preporuke visokome predstavniku. No ovaj je
rijetko traio savjete, a nakon to su glavni predstavnici podnijeli ostavke, Consulta se jednostavno malo-pomalo ugasila. Osim toga, u lipnju 1942. Talijani
su biveg jugoslavenskog generala, Leona Rupnika, konzervativca i zakletog
neprijatelja komunista, imenovali gradonaelnikom Ljubljane. On je na tom
poloaju ostao do zavretka talijanske vladavine Ljubljanskom pokrajinom. No
Rupnik je imao tek ograniene ovlasti i pritom je djelovao pod pomnim talijanskim nadzorom. Jo jedan vaan otklon od uobiajene prakse na podruju pod
njemakom okupacijom bila je injenica da Talijani u svome dijelu Slovenije
nisu poduzimali mjere protiv Katolike crkve. tovie, s vremenom se razvila
vrlo tijesna suradnja izmeu Crkve i talijanskih vojnih i civilnih vlasti.
Nastanak otpora i s u r a d n j a s okupatorom

Osim opisivanja podjele Slovenije izmeu Njemake i Italije, te politike sila
Osovine u podrujima koja su zauzele, naa je glavna zadaa u ovom poglavlju

analizirati nastanak i aktivnosti slovenskih snaga koje su kasnije suraivale s
okupatorom. Zbog toga je nuno opisati i analizirati pokret otpora koji je pod
komunistikim vodstvom nastao u Sloveniji, jer su upravo njegov razvoj i politika glavni razlog za nastanak i dranje kolaboracionistikih snaga. I pokret
otpora i kolaboracionistike snage prvo su se, u znaajnijoj mjeri, pojavili u
Ljubljanskoj pokrajini.
Iako se u toj pokrajini ubrzo nakon pripojenja Italiji pojavilo vie potencijalnih pokreta otpora, jedino je Osvobodilna fronta pod komunistikim
vodstvom poela organizirati oruane jedinice i uputati se u sabotae i aktivan otpor. Frontu su inili lanovi KP Slovenije, povei broj sljedbenika
Kransko-socijalistike stranke, lanova gimnastikog drutva Sokol", progresivni intelektualci iz drugih skupina i organizacija, dio nekadanjih oficira
jugoslavenske vojske, pa ak i dio lanova Slovenske ljudske stranke. Prema
rijeima profesora Ferenca, Frontu je inilo osamnaest razliitih skupina, koje
su se razlikovale po nastanku, ideologiji i snazi. No sve su podupirale politiku
neposrednog oruanog otpora protiv okupacijskih snaga. 31
Slovenski pokret otpora pod komunistikim vodstvom bio je dio opeg otpora koji su komunisti predvodili irom Jugoslavije, a iji je cilj bilo osnivanje
jugoslavenske drave pod komunistikom vlau. Opa komunistika strategija predviala je pruanje otpora, uz pomo organizacija narodnih fronta,
okupacijskim vojskama, te naoruanim kolaboracionistikim jedinicama, odluno, bezuvjetno i pod svaku cijenu. Komunisti su se nadah da e oruanom
borbom stei vojni nadzor nad zemljom, pa e im se tako po zavretku rata na
dohvat ruke nai i politiki nadzor. Budui d a j e Jugoslavija bila poljodjelska
zemlja iji su seljaci vrsto vjerovali u vlasnitvo seljatva nad zemljom, komunisti se nisu mogli nadati privlaenju seljaka - bez kojih ne bi bilo mogue
ostvariti pobjedu - zagovaranjem tradicionalnih komunistikih ciljeva. Stoga
su se ponajprije obraali nacionalistikim, demokratinim i federalistikim
tenjama, kao i oslanjanju na SSSR, na podruju vanjske politike. U tom, potonjem, smislu, postojao je snaan element panslavizma, budui da je rat u
Europi u oima jugoslavenskih narodnih masa velikim dijelom izgledao kao
borba Slavena protiv Teutonaca. Prema jednome od ciljeva iz komunistike
Politike platforme, Jugoslaviji je trebalo pripojiti i ona slovenska podruja
koja su nakon Prvoga svjetskog rata pripala Italiji ili su ostala u Austriji. Nacionalistiki je imbenik u Sloveniji bio moda i snaniji nego igdje drugdje
na
podruju Jugoslavije jer je ve i samo postojanje Slovenaca kao nacije - u
slu
aju pobjede sila Osovine - dolazilo u pitanje.
Komunistika partija i Osvobodilna fronta poduzeli su prve oruane naPade protiv talijanskih i njemakih okupacijskih sila i svojih domaih proivnika pred kraj srpnja 1941. Ve sljedei mjesec, CK KP Slovenije osnovao je
^gurnosno-obavjetajnu slubu (VOS - Varnostno-obveevalna sluba) radi

koordiniranja borbe protiv neprijatelja. VOS je kasnije uao u sastav Osvobodilne fronte, ali je ostao pod iskljuivim stranakim nadzorom. Na njegovu je
elu bila Zdenka Kidri, u partijskim krugovima i u Osvobodilnoj fronti poznata pod nadimkom Marjeta. Bila je supruga Borisa Kidria, koji je uz Edvarda Kardelja i Franca Leskoeka bio u vrhu vodstva komunistikog pokreta
u Sloveniji. Boris Kidri bio je i politiki komesar partizanskih snaga u pokrajini gotovo dvadeset mjeseci, u razliitim razdobljima rata, te tajnik, tj. glavni
izvrni dunosnik Osvobodilne fronte. 32
KP i Osvobodilna fronta utemeljile su i N a r o d n u zaitu (NZ). I dok je
VOS bio razmjerno malena, ali pomno odabrana i predana skupina, NZ je bio
masovna organizacija, pomona i potporna snaga partizanskim oruanim
jedinicama. Njezini lanovi i simpatizeri, od kojih su mnogi bile ene, dolazili
su iz svih moguih zvanja - vladinih sluba, iz redova uitelja, iz gospodarstva,
iz prijevoza i komunikacija i tako dalje. NZ je bio osobito rairen u Ljubljani, ali je bio aktivan i u provinciji. Glavna mu je zadaa bila sluiti kao izvor
rezervnih snaga za naoruane jedinice Osvobodilne fronte i VOS-a, izvoditi
sabotae, djelovati protiv policijskih racija i deportacija Slovenaca u koncentracione logore, organizirati proizvodnju i dostavu zaliha borbenim jedinicama, prikupljati korisne informacije potrebne partizanima i odravati moral. 33
VOS je 4. prosinca 1941. ubojstvom Fanoua Emera, vanog lidera, pokrenuo akciju likvidacije istaknutih kolaboracionista kako bi pridobio bive jugoslavenske oficire i pristae Katolike akcije za skupine koje su se protivile Osvobodilnoj fronti. Sljedea rtva bio je industrijalac Avgust Praprotnik,
ubijen u veljai 1942. zbog prokazivanja skupine partizana (koji su kasnije
smaknuti) Talijanima. Veleasni Lambert Ehrlich smaknut je 26. svibnja, jer
je Talijanima predloio da Slovencima omogue formiranje andarmerije i sigurnosne slube za borbu protiv partizana. Nakon toga, u kolovozu 1942, ubijen
je Fortunat Majdi, navodno policijski dounik, kao i Kazimir Kukovi, policijski dunosnik, te, 13. listopada 1942, Marko Natlaen, voa Slovenske ljudske
stranke i najugledniji antipartizanski voa u Sloveniji.34 Talijani su uzvratili
strijeljanjem niza talaca za svakog ubijenog. Pritom je najvie osoba, 24, ubijeno u znak odmazde za Natlaena. Time su u biti prestale VOS-ove likvidacije
u Ljubljani. No u provinciji je VOS nastavio ubijati osobe optuene za izdaju,
dok su kolaboracionisti uzvraali ubijanjem lanova KP i Osvobodilne fronte
ili njihovim prokazivanjem Talijanima.
Reagirajui na talijanski dekret od 21. travnja 1942. o strijeljanju talaca,
Osvobodilna fronta objavila je 1. svibnja da e za svakog taoca kojeg smakne
talijanska policija ili vojska, partizani smaknuti jednak broj osoba iz redova
onih na kojima poiva talijanska vlast u Ljubljanskoj pokrajini, tj. talijanskih
vojnika, andara, pohcajaca i vladinih dunosnika, kao i Slovenaca koji s
njima surauju. Prijetnja se jednako odnosila i na njemake vlasti i sloven-

ske kolaboracioniste u slovenskim podrujima pod njemakom okupacijom.
Svoje buroaske protivnike je Osvobodilna fronta upozorila - 27. svibnja 1942.
godine - da e partizani likvidirati sve koji organiziraju slovenske oruane
jedinice izvan okvira Osvobodilne fronte. 35 No te su prijetnje uglavnom bile
psiholoke naravi, budui da su ih partizani mogli provoditi tek u ogranienim
razmjerima. Jednako tako nisu mogli sprijeiti Talijane i Nijemce da u znak
odmazde strijeljaju taoce.
Njemake i talijanske vojne operacije potkraj ljeta i u jesen 1941. unitile
su ili razbile 15 od 31 partizanske ete koliko ih je do tog trenutka formirano
u Sloveniji, dok su ostalima nanijele gubitke. 36 To, kao i rana i vrlo jaka zima
1941-1942, u velikoj su mjeri umanjili partizansku aktivnost i u Ljubljanskoj
pokrajini i u podrujima pod njemakom okupacijom, a partizanima onemoguili da osiguraju barem dio osloboenog teritorija. Vrhovni tab jugoslavenskih partizana naredio je poetkom 1942. slovenskom partizanskome vodstvu da ojaa jedinice i pojaa oruane akcije i sabotae. Uslijedile su brojne
i rairene partizanske operacije u travnju, svibryu i lipnju 1942. na podruju
Ljubljanske pokrajine. Budui da su se poklopile s planiranim talijanskim povlaenjem sa slabih poloaja u vee garnizone (plan Primavera), partizani su,
prema Kardelju, uspjeli uspostaviti nadzor nad priblino pola teritorija Pokrajine. Priblino u isto vrijeme visoki predstavnik Grazioli izvijestio je da partizani nadziru priblino dvije treine teritorija i stanovnitva Pokrajine. 37 To je
partizanima omoguilo da poveaju oruanu djelotvornost, proire skupine
koje su podupirale njihove oruane snage, te ojaaju poloaj i u odnosu na
Talijane i u odnosu na domae neprijatelje. No time je ojaala i odlunost
talijanskih vojnih vlasti u nakani da se odluno obraunaju s partizanima, koji
su ih, sve veim izazovima, poeli frustrirati. Ujedno je ojaala i odlunost
slovenskih buroaskih snaga u nakani da pronau djelotvoran nain oruane
suradnje s Talijanima u borbi protiv partizana.
U Ljubljanskoj pokrajini buroaske su politike snage bile izrazito
rasprene. Tek je neznatan broj pristaa meuratnih buroaskih stranaka pristupio Osvobodilnoj fronti. Veina je zakljuila d a j e neprijatelj toliko snaan
d a j e izravan otpor besmislen, odvie skup u smislu ivota, imovine i patnje.
Umjesto toga, planirah su uspostaviti okvir za tajnu vojnu organizaciju koja bi
se
javno pojavila tek kad se na jugoslavenskome tlu nau saveznike snage,
Proglasila opu mobilizaciju, te, orujem dobivenim od Saveznika ili preotetim
ne
Prijatelju, napala okupacijske snage i na koncu se nasla na pobjednikoj
[strani. U tom je smislu strategija otpora tih slovenskih skupina bila identina strategiji generala Drae Mihailovia, kojem su, uskoro, potajno, prisegnuli na odanost. I jugoslavenska izbjeglika vlada pozivala je te skupine da
ne
Poduzimaju preuranjene korake, nego da ekaju prikladan trenutak. Tako
Je 11
Pogledu oruanog otpora postojala temeljna razlika u stavovima i pris-

tupu izmeu Osvobodilne fronte i slovenskih buroaskih skupina. Ta razlika
te politike i vojne posljedice koje su iz nje proistjecale, odredile su prirodu
slovenske politike tijekom itavog rata.
Glavne jezgre svih buroaskih politikih stranaka i dijela nepolitikih organizacija u poetku su formirale skupine koje su trebale postati zamecima
otpora okupacijskim silama u nekoj kasnijoj fazi. Slovenska ljudska stranka,
koja je imala snane veze s Katolikom crkvom, organizirala je potkraj svibnja
1941. Slovensku legiju; Jugoslavenska nacionalna stranka i velik dio pripadnika Sokola" organizirali su Sokolsku legiju, dok je trea, posrednika skupina,
organizirala Narodnu legiju. Iako 1941. nije bilo mogue predvidjeti tko e dobiti rat, vei dio politikih snaga slovenske buroazije bio je prozapadnjaki
nastrojen. Neki su, meutim, bili na strani sila Osovine, o emu jasno svjedoi
znatan broj kolaboracionista, ponajprije suradnika talijanske vlasti. No svi oni
pokuavali su se pozicionirati povoljno u odnosu na svaki od moguih ratnih ishoda. Te su skupine u terminologiji Osvobodilne fronte bile poznate pod
nazivom Bela garda. Slovenske buroaske politike snage koje su bile prozapadnjaki orijentirane prieljkivale su ponovnu uspostavu Jugoslavije i, poput
komunista, pripajanje Jugoslaviji onih slovenskih podruja koja su nakon Prvoga svjetskog rata potpala pod Italiju ili ostala pod Austrijom.
U drugoj polovici 1941. buroaske snage u Sloveniji i dalje su bile u stanju
ekanja. S druge strane, KP Slovenije i Osvobodilna fronta, u velikoj su mjeri
pojaale aktivnost nakon to su Nijemci napali SSSR. Osvobodilna fronta sustavno je nastojala stei vei politiki nadzor i nad Ljubljanom i nad Pokrajinom
posredstvom podzemnih organizacija, te doi do jo vie novaka za borbene i
pomone jedinice. Napadi i sabotae koje je Fronta izvodila protiv neprijatelja, te likvidacije vanih domaih protivnika, izazvali su talijansku odmazdu
protiv te organizacije, kao i protiv civilnog stanovnitva. Sve to djelovalo je na
tetu buroaskih stranaka, koje su nastojale ne izazivati neprijatelja. One su
u meuvremenu uspostavile veze s Mihailoviem, te su planirale osiguravati
ljudstvo za jedinice Jugoslavenske vojske u otadbini (etnike) u Sloveniji.
Poetkom 1942. buroaske su stranke ve uvidjele, i to s razlogom, da je
krajnji cilj komunista i Osvobodilne fronte uvoenje komunistikog reima u
Sloveniji, kao dijela Jugoslavije pod komunistikom vlau. S njihova stajalita,
partizani su tako postali dugorono daleko opasnijim neprijateljem od stranih
okupacijskih sila. Od stranih se sila oekivalo da e vladati tek neko krae
vrijeme, do oekivane pobjede Saveznika. im su to spoznale, buroaske su
stranke bez potekoa s pasivnog pristajanja prele na razinu oruane suradnje s neprijateljem, prvo s Talijanima, a kasnije i Nijemcima. To je oruanim
jedinicama u nastanku omoguilo da steknu pravni status i tako od neprijatelja
dobiju oruje, streljivo i druge zalihe, kao i plau. Otkako su etnici veinu svojih jedinica legalizirah pod Nedievim reimom u Srbiji, te uz Talijane u Crnoj

Gori i NDH, protupartizanske snage u Ljubljanskoj pokrajini posve su prirodno poele teiti slinome aranmanu. Tako skupine proistekle iz buroaskih
stranaka, koje su u poetku pokazivale potencijal da postanu snage koje se
odupiru silama Osovine, nikad nisu krenule u otpor protiv okupatora, nego su
poele suraivati s njim.
S druge strane, partizani su takoer buroaske snage poeli smatrati
glavnim neprijateljem. Jer su i oni oekivali savezniku pobjedu, a u tom bi
im sluaju tek poraz i okupacijskih snaga i domaih buroaskih skupina omoguio da ostvare svoj cilj: politiki nadzor nad Slovenijom. Uz potpuno suprotstavljene ciljeve, dvije su skupine postale ogoreni neprijatelji.
Kako bi osmislili prikladan plan i djelotvornu strategiju protiv KP Slovenije i Osvobodilne fronte, predstavnici buroaskih stranaka - koje su, iako
zabranjene, i dalje djelovale u tajnosti i u ogranienim razmjerima - sastali
su se poetkom 1942. s predstavnicima vie nepolitikih skupina. Nekima od
tih sastanaka navodno su nazoili i talijanski asnici. Ishod je bio niz prijedloga Talijanima, od kojih je veina na ovaj ili onaj nain bila usmjerena protiv
partizana. 38 Ciljevi buroaskih snaga jasno su vidljivi u memorandumu koji
je veleasni Lambert Ehrlich, isusovac i profesor teologije na Ljubljanskom
sveuilitu, te nadzornik najmilitantnije katolike studentske skupine u Sloveniji, 1. travnja 1942. uputio talijanskom vojnom zapovjednitvu u Ljubljani
(kao to smo ve naveli, Ehrlicha je zbog tog dopisa kasnije smaknuo VOS).
Taj je dokument odraavao stavove Slovenske ljudske stranke i s njom tijesno
povezanih skupina. Ehrlich se prvo osvrnuo na prilike u dijelovima Slovenije pod talijanskom i njemakom okupacijom, ustvrdivi da je u Ljubljanskoj
pokrajini najvanija od svih potreba uspostavljanje reda i sigurnosti. S tim
ciljem predloio je da Talijani daju oruje slovenskim andarima, kojima e
zapovijedati bivi slovenski policajci. U cilju unitavanja komunistikih organizacija, koje su klerikalno nastrojeni Slovenci smatrali svojim najveim
unutarnjim narodnim i kulturnim zlom", Slovenci bi trebali dobiti mogunost
utemeljenja vlastite sigurnosne slube, koja bi djelovala pod talijanskim nadzorom. Usto bi im trebalo omoguiti vii stupanj administrativne autonomije,
kako bi stanovnitvo osjetilo veu bliskost s okupacijskim vlastima. Talijani bi
iz zatvora i koncentracionih logora trebali osloboditi nedune osobe, pomoi
u obnovi spaljenih sela, te slovenskim medijima dopustiti vii stupanj slobode,
kako bi se intenzivnije ukljuili u protukomunistiku propagandu. 39
Ubrzo nakon upuivanja memoranduma, poetkom travnja 1942. godine, buroaske stranke utemeljile su Slovenski savez (Slovenska zveza) radi
koordiniranja protupartizanske politike. Daleko najsnaniji lan saveza bila je
Slovenska ljudska stranka (klerikale!), koja je imala nadzor nad Slovenskom
| e ijom. T a j e stranka ujedno imala i najbolje veze na Zapadu. Do lipnja 1944.
nnala je predstavnike u jugoslavenskoj izbjeglikoj vladi i dobre komunikacij-

ske kanale zahvaljujui Vatikanu. Ubrzo nakon osnivanja Saveza, Miha Krek,
predsjednik stranke i potpredsjednik jugoslavenske izbjeglike vlade, pozvao
je sve lanove Saveza posredstvom BBC-ja da se pridravaju naloga generala
Mihailovia, ministra kopnene vojske, ratne mornarice i zrakoplovstva u jugoslavenskoj izbjeglikoj vladi od sijenja 1942, te naelnika stoera Vrhovnog
zapovjednitva Jugoslavenske vojske u otadbini od lipnja 1942. godine. Tijekom narednih mjeseci, Krek i veleasni Alojz Kuhar, jo jedan od voa Slovenske ljudske stranke u Londonu, s jedne, te Slovenski savez s druge strane,
razmijenili su niz poruka posredstvom raznih kanala i preko BBC-ja koje su
se odnosile na politiku koje se treba pridravati u domovini. Jugoslavenska
izbjeglika vlada upuivala je od kolovoza 1942. redovnu mjesenu financijsku
pomo Slovenskom savezu preko vicarske. 40
Potajno regrutiranje i organiziranje prvih slovenskih protupartizanskih
oruanih jedinica poelo je u svibnju 1942. godine. Te su jedinice, u poetku
s tek nekoliko desetaka vojnika, obuhvaale lanove Slovenske, Sokolske i
Narodne legije, kao i dio sljedbenika generala Mihailovia i bojnika Karla Novaka. Nove jedinice prozvale su se Legijom smrti. Ve tijekom prvog mjeseca
njihova djelovanja dolo je do manjih okraja s partizanima. 41 Nakon to su
te prve, iako malene, oruane jedinice organizirane i nakon to su se poele
boriti protiv partizana koji su upravo ojaali, stjecanje pravnog statusa kod
talijanskih okupacijskih snaga postalo je vanim i hitnim pitanjem.
I vojne i civilne talijanske vlasti u pokrajini isprva su se protivile omoguavanju Slovencima da organiziraju vlastite paravojne i policijske snage. Talijani nisu vjerovali naoruanim Slovencima, a jednako tako nisu bili pripravni
prepustiti odreene ovlasti milicijskim i paravojnim jedinicama. No izvjetaj
obavjetajne jedinice XI. korpusa talijanske kopnene vojske od 1. lipnja 1942.
otkriva da su Talijani tijekom proteklih nekoliko mjeseci postali svjesni injenice da slovenske protupartizanske skupine novae ljudstvo za oruane
jedinice, te da su ve imale nekoliko manjih okraja s partizanima. U izvjetaju
je nadalje stajalo: Iako je zasada rije tek o kratkotrajnim epizodama, taj novi
moment nuno je pomno motriti, jer pokazuje da te skupine imaju namjere
koje treba poduprijeti i koje su, kako se ini, u stanju, uz racionalnu primjenu,
omoguiti zanimljive budue pomake u borbi protiv boljevika. Protupobunjeniki duh jaa meu uglavnom katolikim stanovnitvom jer su se pobunjenici odluili za izrazito boljeviku orijentaciju." 42
Talijanske operacije protiv p a r t i z a n a

Glavni problem s kojim su se suoavale talijanske civilne i vojne vlasti u
Ljubljanskoj pokrajini od srpnja 1941. bio je otpor pod vodstvom komunista. U

poetku je policija bila glavna sila koja se suprotstavljala pobunjenicima, dok
su vojne snage igrale sekundarnu ulogu. No civilne vlasti, pod vodstvom visokih
dunosnika Faistike stranke, nisu se uvijek slagale s vojnim vlastima u vezi s
time kako dalje djelovati, pa je izmeu njih nastalo estoko suparnitvo. Visoki
povjerenik Grazioli pripomogao je privremenome uklanjanju generala Robottija i njegova stoera iz Ljubljane. No Grazioli nije uspio uguiti otpor, a nakon
to je Mussolini 19. sijenja 1942. Ljubljansku pokrajinu proglasio operativnim
podrujem", Robotti se vratio u Ljubljanu, a najvei teret borbe protiv pokreta
otpora prebacio se na vojsku, uz puno sudjelovanje policijskih snaga. Meutim,
neslaganja izmeu Graziolija i Robottija ipak su se nastavila. 43
U suoavanju s otporom u Ljubljanskoj pokrajini, Talijani su pred sobom
imali dvije operacijski razliite zadae: unititi otpor u gradu Ljubljani, sreditu
i politike i vojne borbe protiv Talijana, i boriti se protiv pokreta otpora u
Pokrajini, gdje su okupacijskim snagama osobito smetali partizanski napadi na
kljune komunikacije. U Ljubljani, Talijani su se odluili za metodian i skup
pristup: u prvoj polovici 1942. oko itavog su grada, koji je u to vrijeme imao
oko 80.000 stanovnika, postavili ogradu od bodljikave ice i sustav bunkera.
Nekoliko bunkera, barikada i mitraljeskih gnijezda postavljeno je i u samome
gradu. Cilj je bio prekinuti veze izmeu partizana u gradu i u unutranjosti
Pokrajine, te, podjelom grada na dva sektora, provoditi sustavna i stalna
pretraivanja sa svrhom pronalaenja pripadnika pokreta otpora. Daljnji cilj
bilo je pronalaenje mukaraca sposobnih i podobnih za vojnu slubu koje
su partizani pokuavali pridobiti u svoje redove, te njihova deportacija u koncentracione logore. Prema izvjetaju divizije Granatieri di Sardegna" od 4.
srpnja 1942, u osmodnevnom razdoblju od 21. lipnja do 1. srpnja, zaustavljeno
je 20.435 osoba, od kojih je 2858 uhieno (771 student, 1899 sumnjivih osoba,
te 188 nezaposlenih i izbjeglica). Te su sustavne racije nanijele velike gubitke
partizanima u gradu i dovele do deportacija nekoliko tisua mladia u koncentracione logore. Vodstvo KP Slovenije i Osvobodilne fronte moralo je napustiti
grad u svibnju 1942. godine. Nakon toga, prema tvrdnji Kardelja, ene su inile
veliku veinu u 300 do 400 odbora (komiteta) koji su u Ljubljani pruali potporu partizanima. Talijanske su operacije u velikoj mjeri oteale partizanske
komunikacije izmeu grada i Pokrajine, koje su nadalje funkcionirale tek u
ogranienim razmjerima. 44 No ipak nisu uspjele posve uguiti otpor u gradu.
Masovne racije i deportacije u koncentracione logore ostale su glavnom
sastavnicom talijanske borbe protiv partizana i njihovih simpatizera, kako u
Ljubljani, tako i u unutranjosti zemlje. Glavni talijanski koncentracioni logori
za Slovence nalazili su se u Kamporu na Rabu i u Gonarsu, u blizini talijanskih
dina. Nepoeljni su graani zatvarani u manje logore i u manjim skupinama
. individualno u ruralnim dijelovima Italije. Glavni razlog za deportacije bilo
Je guenje otpora, no te su mjere imale i preventivnu funkciju. Oba tipa de-

portacija bila su usmjerena protiv partizana, iako su neki od kolaboracionista
deportirani i kako bi ih vlasti zatitile od partizana. Osim toga, policija je na
pojedinim mjestima zatvarala pojedince zbog razliitih razloga. 45 Procjenjuje
se d a j e tijekom rata kroz talijanske koncentracione logore prolo oko 40.000
Slovenaca, od kojih je 7000 umrlo od bolesti, gladi ili zlostavljanja. 46
Talijanske vojne i civilne vlasti u Ljubljanskoj pokrajini i pokrajini Fiume
(Rijeka), k o j a j e obuhvatila i dio tek pripojenih hrvatskih podruja, vodile su, od
listopada 1941. do listopada 1942, opirnu korespondenciju sa zapovjednitvom
Druge armije i Vrhovnim zapovjednitvom (Comando Supremo) u vezi s
planiranim ili poduzetim mjerama protiv partizana i njihovih obitelji. Meu
njima je bilo i zatoenje lanova obitelji partizanskih voa i istaknutijih partizana, smanjenje koliine hrane dodijeljene lanovima obitelji osoba za koje se
znalo da su u partizanima, zabrana lanovima obitelji partizana da se kreu i
sele, kanjavanje osoba koje su bez dozvole napustile redovno prebivalite, te
zapljena pokretne i nepokretne imovine partizana i njihova podjela obiteljima
talijanskih vojnika ranjenih ili ubijenih u borbama s partizanima. Na snagu
je stupilo vie navedenih mjera, no 14. listopada 1942. Comando Supremo
ponitio je ve donijete mjere o konfiskaciji imovine poznatih i navodnih partizana kao odluke u suprotnosti s postojeim zakonima i odredbama. 47
Za borbu protiv partizana u unutranjosti, Talijani su se morali posluiti
posve drukijim pristupom u odnosu na strategiju primijenjenu u Ljubljani.
Partizanski otpor u unutranjosti Talijane je neopisivo frustrirao. U Pokrajini su imali dvije cjelovite divizije, kao i druge jedinice, oko 35.000 dobro
naoruanih i dobro opskrbljenih vojnika, ali ipak nisu uspijevali eliminirati
ustanike. Meutim, potreba za tim postala je daleko vanijom i hitnijom kad je
partizansko vodstvo iz Ljubljanske pokrajine poelo upuivati male jedinice
i organizatore u Slovensko primorje (Primorsku) i Julijsku krajinu, kako bi i
ondje organizirali otpor. T a j e aktivnost ugroavala mir i komunikacije u podrujima koja su Talijani drali od 1918, ali u kojima je ivjelo brojno slovensko
stanovnitvo. Stoga su u proljee 1942. talijanske vlasti odluile jednom za
svagda ukloniti prijetnju od strane slovenskih partizana u unutranjosti pokretanjem snane i dugotrajne ofenzive.
Plan ofenzive i njezine ciljeve podrobno je opisao general Mario Roatta,
zapovjednik talijanske Druge armije, u zapovijedi od 8. lipnja 1942. upuenoj
generalu Robottiju, koji je zaduen za provedbu predstojeih operacija. Potrebno je sustavno traiti partizane, stjerati ih na sueni prostor, okruiti i unititi.
Kako se ne bi mogli odravati u ruralnim podrujima, talijanske e snage
unitavati usjeve, uklanjati svu hranu i stoku, te spaljivati sela koja podupiru
partizane, kao i partizanske baze u umama i planinama. Mukarce koje zateknu s orujem u rukama strijeljat e na licu mjesta, dok e veinu ostalih
mukaraca u dobi primjerenoj sluenju u vojnim jedinicama uputiti u koncen-

tracione logore. I premda su talijanske vojne vlasti bile svjesne injenice da
e te operacije civilnome stanovnitvu izazvati velike probleme, smatrale su
to neizbjenom posljedicom koju je stanovnitvo izazvalo samo, potpomaui
pobunjenike. Kako partizani iz Ljubljanske pokrajine ne bi bjeali u susjedna
podruja, ostale talijanske jedinice trebale su posve zatvoriti granice Pokrajine na jugoistoku i zapadu. U sklopu posebnog dogovora, Nijemci su trebali
napasti partizane uz granicu u svojoj okupacijskoj zoni.48
General Robotti i visoki predstavnik Grazioli izdali su 15. srpnja priopenje stanovnitvu Ljubljanske pokrajine: u njemu su objasnili razloge za predstojeu ofenzivu - partizanska aktivnost i potpora koju joj prua maleni dio
slovenskog stanovnitva - te opisali nevojne mjere koje e pratiti vojne operacije. Sav lokalni eljezniki i autobusni promet bit e obustavljen, sav gradski i meugradski potanski, telegrafski i telefonski promet takoer e biti u
prekidu, a sav promet, i pjeaki i cestovni, izmeu razliitih mjesta zabranjen.
Svi koji se budu orujem odupirali talijanskim snagama, svi koji se u podruju
izvoenja operacija zateknu s orujem, te svi s lanim ispravama bit e strijeljani. Sve kue i zgrade iz kojih je pucano na Talijane, sve zgrade u kojima se
pronae oruje, streljivo i eksploziv, te sve zgrade iji su vlasnici svojevoljno
pruih gostoprimstvo partizanima, bit e unitene. U proglasu se onim pobunjenicima koji se jave talijanskome zapovjednitvu i predaju oruje prije
poetka ofenzive jamilo da e biti poteeni, dok se oni - koji se prema Talijanima budu ponaali miroljubivo i primjereno - ne trebaju bojati ni za ivot,
ni za imovinu. Poetak prve faze operacije Robotti je naredio 16. srpnja. 49
Talijanske vojne vlasti smatrale su da se na podruju Ljubljanske pokrajine
nalazi izmeu 8000 i 10.000 naoruanih partizana. Prihvativi takvu procjenu,
Roatta je Robottiju pridodao jo dvije divizije iz Crne Gore i Hercegovine koje
su imale podosta iskustva u borbi protiv tamonjih partizana. Osim toga, u
Pokrajinu je dolo i nekoliko manjih jedinica. Tako su talijanske snage u velikoj ofenzivi, koja je trajala od 16. srpnja do 4. studenoga 1942. imale izmeu
75.000 i 80.000 ljudi. Za razliku od njih, partizani su u borbenim jedinicama,
tj. bez pripadnika NZ-a, imali tek 2500 - 3000 boraca. 50 Talijani su bili izvrsno
naoruani i opskrbljeni, raspolagali su raznim transportnim i komunikacijskim
mogunostima, a usto su se dijelom sluili i artiljerijom i zrakoplovstvom. Partizani su imali tek lako oruje i vrlo oskudne zalihe. Ipak, i unato tome uspjeli
s
u dijelom ponititi taj silni nerazmjer u ljudstvu i naoruanju predvianjem i
ope strategije i pojedinih talijanskih taktikih poteza. 51
Kako bi naglasili vojnu i politiku vanost ofenzive, i sam Mussolini, te
maral Ugo Cavallero, zapovjednik Comando Suprema, general Vittorio Ambrosio, naelnik Glavnog stoera kopnene vojske, doputovali su 31. srpnja
i1942. u Goricu (Goriziju) na sastanak s Roattom, Robottijem i ostalim zapovvjednicima na terenu. Uz razgovore o ciljevima i napredovanju ofenzive, talijan-

ski voe silno su eljeli pokazati snagu i razbiti svaku sumnju da su slabii. Na
skupu je potvrena politika masovnih deportacija Slovenaca u mobilizacijskoj
dobi u koncentracione logore. tovie, Talijani su se dogovorili da e, bude li
potrebno, deportirati vei dio slovenskog stanovnitva iz Pokrajine, te to podruje naseliti Talijanima. Na tom je sastanku talijansko vojno zapovjednitvo
u pokrajini dobilo Mussolinijevo doputenje da prihvati ponudu Slovenske
ljudske stranke i njezinu pomo u borbi protiv partizana, iako je to trebalo
shvatiti kao talijanski ustupak bez buduih obaveza". Na konferenciji, koja je
nekoliko dana kasnije odrana u Koevju, Robotti i njegovi asnici ponovno su
raspravljali o deportacijama i sloili se oko mogunosti deportacije ak i svih
Slovenaca iz Ljubljanske pokrajine, te naseljavanja podruja Talijanima, tako
da bi se u tom sluaju poklopile talijanske etnike i politike granice. 52
J a a n j e kolaboracionistikih s n a g a
Jedinice Legije smrti suraivale su s talijanskim snagama tijekom prva dva
tjedna velike protupartizanske ofenzive u drugoj polovici srpnja 1942. godine.
Do suradnje je, kako se ini, dolo na temelju neformalnih dogovora postignutih na terenu. Suradnja je Talijanima pokazala da slovenske naoruane skupine
mogu biti vrlo korisne. Stoga je, odmah nakon to je u Gorici dobila Mussolinijevo doputenje da prihvati ponudu o oruanoj suradnji od strane organizacija
Slovenske ljudske stranke, talijansko zapovjednitvo i formalno dogovorilo
koritenje slovenskih jedinica kao pomonih snaga. estog kolovoza talijansko
je zapovjednitvo svim postojeim i buduim slovenskim protupartizanskim
jedinicama naredilo da se organiziraju u Dobrovoljaku antikomunistiku
miliciju (Milizia volontaria a n t i c o m u n i s t a - MVAC). Potkraj istog mjeseca,
organizirane su i oruane jedinice u ruralnim podrujima, radi samoobrane i
borbe protiv partizana. Te jedinice, Seoske strae (Vake strae), s vremenom
su prerasle u najbrojniju sastavnicu MVAC-a.53
Tijekom inspekcijskog posjeta Ljubljani sredinom kolovoza 1942, Roatta
se sastao s biskupom Gregorijem Romanom, te od slovenskih katolikih snaga zatraio da se aktivno ukljue u borbu protiv komunista. Reakcije biskupa
i njegovih kolega bile su vrlo povoljne, o emu svjedoi i njegov dopis generalu Robottiju od 12. rujna 1942 (vidi 12. poglavlje). Tako je itav niz faktora
doveo do naglog irenja jedinica MVAC-a. Talijanima su trebale u operacijama usmjerenima protiv partizana. Slovenska katolika crkva u potpunosti ih
je podupirala u ideolokom i politikome smislu, a u seoskim su krajevima
upnici u mnogo sluajeva bili njihovi glavni zagovaratelji. Slovenska legija
svoje je pristae gotovo prisilno ugurala u jedinice MVAC-a, uoivi jednostavan i bezbolan nain da legaliziraju velik broj svojih boraca i osiguraju sta-

lan dotok talijanskog oruja, streljiva, hrane, pa ak i plaa. Zbog istih su se
razloga i borci drugih dviju legija pridruili MVAC-u. Na koncu, nakon to su
partizani tijekom talijanske ofenzive ostali bez velikog dijela osloboenog teritorija, mnogi su Slovenci stekli dojam da su partizani doivjeli poraz, te su se
okrenuli kolaboracionistikim jedinicama. A meu njima je bilo i poneto partizanskih dezertera, te pojedinaca koji su se bojali talijanske odmazde. Jedinice MVAC-a u Ljubljanskoj pokrajini imale su potkraj rujna 1942. 2823 pripadnika, od toga njih 2219 pod orujem, a do konca studenoga 1942, 4471 ovjeka
pod orujem; krajem veljae 1943. u pokrajini je djelovalo 40 jedinica MVAC-a
sa 5145 asnika, doasnika i vojnika, rasporeenih po talijanskim divizijama i
drugim jedinicama XI. korpusa. Brojnost milicije i dalje je rasla, te su u srpryu
1943. u njezinu sastavu bila 6134 asnika i vojnika, u dvije bojne nekadanje
Legije smrti, 107 manjih jedinica i 171 vojnik rasporeen u tri talijanske specijalne bojne. Iako su partizani oekivali oruanu suradnju belogardista i Talijana, iznenadila ih je brzina kojom je do toga dolo. 54
Slovenska ljudske stranka i njezine organizacije bile su glavni poticaj Talijanima da u oujku 1942. privedu vie od 1100 bivih jugoslavenskih asnika i
doasnika koji su ivjeli u Ljubljanskoj pokrajini, te ih upute u zarobljenike
logore. Kasnije, u j e s e n 1942. i poetkom 1943, bili su glavni imbenik u nagovaranju Talijana da oslobode one asnike koji su bili nastrojeni protupartizanski, a bila je rije o neto vie od polovice ukupnog broja, i da im omogue da se pridrue jedinicama MVAC-a koje su se ubrzano irile. U tim su se
jedinicama nali i oni, ali i borci koji su mobilizirani uz talijansko doputenje.
Propartizanski nastrojeni asnici ostali su u zatoenitvu. 55 Osloboenog asnika, biveg potpukovnika iz Glavnog stoera, Ernesta Peterlina, Talijani su
imenovali zapovjednikom jedinice MVAC-a u Ljubljani. T a j e jedinica, organizirana potkraj listopada 1942, imala oko 150 pripadnika i sluila kao pomona
policijska sluba u gradu. Prema stvarnim i osumnjienim pristaama Osvobodilne fronte postupala je toliko nesmiljeno, osobito tijekom racija i pretresa
u prosincu 1942, da se zbog toga u javnosti pojavilo veliko nezadovoljstvo.
Jedinica je stoga rasputena sredinom sijenja 1943. godine. Osobe koje je tijekom djelovanja privela ili su putene ili predane vojnim sudovima ili upuene
u koncentracione logore. U proljee 1943. Slovenska legija imenovala je Peter'ina tajnim zapovjednikom svih njihovih boraca u MVAC-u u Pokrajini. 56
Na elnim mjestima jedinica MVAC-a nalo se aroliko drutvo: bilo je tu
Pripadnika Slovenske legije, tj. katolikih aktivista, pripadnika Sokolske leje, bivih jugoslavenskih asnika i doasnika osloboenih iz logora za ratne
arobljenike, te mladih seljaka koje su preporuili seoski upnici. Svakoj od
Jedinica Talijani su dodijelili po jednog ili vie asnika za vezu, koji, meutim,
su ivjeli s dodijeljenom im jedinicom. 57
Iako su neki lanovi Sokolske legije, te znatan broj bivih jugoslaven-

skih asnika i doasnika osloboenih iz zarobljenikih logora pridrueni
jedinicama MVAC-a, presudnu ulogu, uz talijansku privolu i unutar granica
koje su nametnuli Talijani, imala je Slovenska legija, oruano krilo Slovenske ljudske stranke. 58 Meutim, Talijani nikad nisu stekli puno povjerenje u
jedinice MVAC-a, te su ih opskrbljivali gotovo iskljuivo lakim orujem. Kad
je preuzeo zapovjednitvo nad XI. korpusom, uz direktivu iz Rima da uniti
partizane i uvede mir u Sloveniju", general Gambarra dao je podrobne upute o
odnosu prema jedinicama MVAC-a. Smatrao je da te jedinice mogu biti dragocjene" ako ih talijanske vlasti dobro naoruaju i koriste na primjeren nain.
Valja ih smatrati dobrovoljnom pomoi", uvijek moraju biti pod talijanskim
zapovjednitvom i koristiti se uz talijanske snage, te se ne smiju koristiti same,
u zadaama u kojima su mogue zloporabe, poput pretresa kua i uhienja.
Gambarra je svoje jedinice podsjetio da bi MVAC, kao stranaka milicija
(milicija Slovenske ljudske stranke), mogao djelovati ne samo protiv komunista, nego i u vlastitome interesu. 59
Sada bismo ve mogli postaviti i logino pitanje zato su buroaske snage
u Ljubljanskoj pokrajini u Drugom svjetskom ratu bile toliko rascjepkane i
zato je svaka politika stranka i skupina organizirala vlastite oruane jedinice,
te pokuavala, barem u odreenoj mjeri, odrati vlastiti identitet unutar oruanih
jedinica koje su suraivale s okupatorskim snagama. Objanjenje se krije u prirodi politikih odnosa u Sloveniji tijekom meuratnog razdoblja. U to je vrijeme Slovenska ljudska stranka bila najjaa pohtika stranka u Sloveniji, s velikim utjecajem ne samo na slovensku politiku, nego i na obrazovna, kulturna,
drutvena i ekonomska pitanja u pokrajini. Suprotstavljene snage, od liberala i
socijalista, do skupina poput Sokola", morale su se dobro pomuiti da u javnosti ostave kakav-takav trag. Stoga nije neobino d a j e s izbijanjem rata Slovenska
ljudska stranka stvorila najsnaniju oruanu skupinu, Slovensku legiju, unutar
MVAC-a (a kasnije, u vrijeme njemake okupacije, i unutar jedinica slovenskog domobranstva). Katolika crkva, uz iznimku pojedinih sveenika, vrsto
je podupirala stranku, koja je do lipnja 1944. imala predstavnike u jugoslavenskoj izbjeglikoj vladi, a pomou nje i kontakte s Jugoslavenskom vojskom u
otadbini (etnicima) generala Mihailovia. To je znailo da bi, u sluaju etnike
pobjede i obnove Jugoslavije pod etnikom vlau, Slovenska ljudska stranka,
kao najsnaniji etniki saveznik u Sloveniji, svakako stekla jo veu mo nego
to je imala u meuratnom razdoblju. Ostale su kolaboracionistike politike
stranke i skupine posve prirodno pokuavale odrati identitet i u najmanju ruku
pozicije koje su drale prije travnja 1941. godine. A to su mogle ostvariti jedino
zasebnom organizacijom i aktivnostima. Takva je situacija na politikoj desnici
olakavala djelovanje KP Slovenije i Osvobodilne fronte, budui da bi sva njihova nastojanja u sluaju postojanja jedinstvene desnice bila oteana.
Ogranieni uspjeh bojnika Karla Novaka, glavnog Mihailovieva predstavni-

ka u Sloveniji, dodatna je potvrda takve politike stvarnosti. Novakovi odnosi s
politikim strankama i skupinama lanicama Slovenskog saveza, kojem je pripadala i njegova vlastita skupina, nikad nije obiljeavala iskrena suradnja, dijelom i zbog Novakova pretjerano visokog miljenja o vlastitoj vanosti. Budui
da su politike stranke i njihove oruane skupine u MVAC-u potajno bile odane
Mihailoviu i njegovoj izbjeglikoj vladi, posebne oruane skupine pod Novakovim zapovjednitvom doimale su im se, kako se ini, izlinim. Nadalje, Novak
nije imao pravu politiku bazu u Sloveniji, dok su ostale oruane skupine - koje
su sudjelovale u radu MVAC-a - imale potporu neke politike stranke ili skupine. Na prijedlog Slovenske ljudske stranke, Talijani su Novakovu skupinu,
koja se veim dijelom sastojala od bivih jugoslavenskih asnika i doasnika,
odveli u logore za ratne zarobljenike. To je samo dodatno oslabilo Novakov
utjecaj. Osloboene asnike za putanje na slobodu odredila je Slovenska ljudska stranka, a Novak, kao to su pokazali kasniji dogaaji, nije mogao raunati
na njihovu odanost. Politike stranke, a osobito Slovenska ljudska stranka pomou Slovenske legije, eljele su zadrati nadzor nad svojim ljudima u jedinicama MVAC-a, ne elei ga dijeliti s Novakom. Zbog toga - to nije bilo nimalo
neobino - nakon vie mjeseci neuspjene suradnje, natezanja i sukobljavanja,
Novak u veljai 1943. poinje organizirati vlastite oruane jedinice, u javnosti
poznate pod nazivom Plava garda. No ni Novak ni te jedinice - u kojima je
prema njegovim rijeima potkraj kolovoza 1943. bilo tek 350 do 400 ljudi nikada nisu stekle veu vojnu ili politiku vanost u ratnoj Sloveniji. Jo neko
vrijeme Novak je od Slovenskog saveza ustrajno traio da dio svojih jedinica u
MVAC-u prepusti njemu, navodno radi pokretanja akcija protiv Talijana. No svi
su zahtjevi bili uzaludni. Slovenska ljudska stranka i njezine organizacije vrlo
su djelotvorno onemoguavale sva Novakova nastojanja. Prema talijanskom
izvjetaju od 31. srpnja 1943, Slovenska ljudska stranka smatrala je jedinice
MVAC-a svojim monopolom, te se protivila pokuajima svih ostalih skupina, pa
tako i Novakove, da svoje ljude postavi ili izvue iz te milicije. Novak je mnoge
bive jugoslavenske asnike slovenske narodnosti i niz slovenskih politiara
optuio da se pridravaju naloga Slovenske ljudske stranke, a ne surauju s
mim, kao Mihailovievim predstavnikom u Sloveniji.60
Nakon rata, Novak je tvrdio da su njegove jedinice imale vie oruanih
okraja s Talijanima, te da su odigrale vanu ulogu u prikupljanju obavjetajnih
Podataka, osobito o pokretima talijanskih jedinica, koje su potom preko Mihailovia dostavljali zapadnim Saveznicima. Prva tvrdnja je neutemeljena, jer
su Talijani Novakovoj glavnoj jedinici dodijelili posebnu zonu, a postoje doka11
o tome da su neizravno opskrbljivali Novakove jedinice. 61 Kad je rije o
tvrdnji, svako prikupljanje Obavjetajnih podataka moglo je donijeti tek
Sraniene koristi, zbog malenog broja Novakovih jedinica i njihove nemogunosti da motre velik dio slovenskog teritorija.

Posljedice talijanske ofenzive
Velika talijanska ofenziva koja je u Ljubljanskoj pokrajini trajala od 16. srprija do 4. studenoga 1942. kod slovenskih je partizana izazvala znatne gubitke.
Talijani su strijeljali sve zatvorenike zateene s orujem i streljivom (osim kad
talijanski zapovjednici nisu proveli to pravilo), nekoliko tisua mukaraca u
dobi za sluenje vojske deportirali u koncentracione logore, izazvali velika
materijalna razaranja u unutranjosti zemlje, te potisnuli partizane iz velikog
dijela osloboenog teritorija. Openito uzevi, toliko su demoralizirali puanstvo i pojedine partizanske jedinice d a j e dezertiralo izmeu 200 do 300 partizana. Talijani su k tome uspjeli u velikoj mjeri unititi jedinice NZ-a tako to
su dio lanova ubili, mnoge odveli u koncentracione logore, druge prisilili na
neaktivnost, a neke ak naveli i da prijeu na stranu MVAC-a.
No partizani su i prije i za vrijeme talijanske ofenzive poinili vie politikih
pogreaka. Politika lijevih skretanja" - primjena teroristikih mjera protiv
navodnih i stvarnih kolaboracionista i onih koje su, zbog pripadnosti vioj
drutvenoj klasi, smatrali potencijalnim protivnicima, kao i protiv partizanskih
dezertera i lanova njihovih obitelji - izazivala je veliku tetu, jer je dovodila
do nastanka i jaanja kolaboracionistikih snaga. U kombinaciji s gubitkom
velikog dijela osloboenog teritorija, to je dovelo i do gubitka partizanskog
utjecaja kod imunijih seljaka i takozvanih srednjih, tj. pripadnika skupina
koje se do konca ljeta 1942. nisu priklonile ni Osvobodilnoj fronti, ni njezinim
protivnicima na desnici. Dio partizanskih problema bio je posljedica nekvalitete i neiskustva njihovih zapovjednika, pa je Kardelj od Tita zatraio da u
Sloveniju poalje dio iskusnih zapovjednika iz drugih podruja. Partizansko
vodstvo povremeno je pogreno tumailo odreene manevre talijanskih jedinica. U jednom trenutku partizansko se vodstvo nalo u okruenju, te se iz
njega jedva oslobodilo. 62
Meutim, prema Kardeljevim izvjetajima, talijanska je ofenziva partizanima na odreeni nain i dobro dola. Voe KP i Osvobodilne fronte uspjele su uoiti i degradirati ili zamijeniti zapovjednike koji se nisu pridravali
partijskih direktiva i koji su bili skloni prisvajanju uloge malih neovisnih
poglavica", sklonih lijevim skretanjima". Partizani su usto uvidjeli i da su
jedinice MVAC-a vaan i neugodan imbenik, jer pod nadzorom imaju sve
vei broj sela, a infiltrirali su se i u druga partizanska podruja. Kad su se
povlaili iz domaaja talijanskih snaga i traili utoite u selima, partizani su
esto nailazili na Seosku strau. Kao to je o tome izvijestio Kardelj, male
partizanske jedinice u mnogim se ruralnim podrujima vie jednostavno nisu
mogle kretati. Partizani su stoga morali organizirati vee jedinice koje e
odoljeti pritisku snaga MVAC-a, jedinice koje e se snagom dojmiti seljana i koje e krenuti u ambicioznije ofenzivne akcije. tovie, u studenome

1942. unitenje jedinica MVAC-a preraslo je u glavni prioritet partizanskih
snaga.63
Tijekom posljednje faze talijanske ofenzive i ubrzo po njezinu zavretku,
slovenski partizani poduzeli su niz mjera s ciljem ojaanja snaga. Poeh su
organizirati brigade, obino s manje od 1000 vojnika i asnika, a oformili su
i Glavni tab za Sloveniju. Poetkom prosinca 1942. podijelili su Sloveniju
na etiri operativne zone radi promicanja ofenzivnog duha vojnika protiv
okupacijskih i kolaboracionistikih snaga, te kako bi zapovjedni kadar u zonama stekao vii stupanj neovisnosti. Prva, druga i trea operativna zona, uz
Slovensko primorje i slovenske dijelove Istre podijeljeni su u prosincu 1943.
izmeu VII. i IX. korpusa, dok je etvrta operativna zona, tajerska, do konca
rata ostala u nepromijenjenome obliku.
Izvukavi vrijedne pouke iz talijanske ofenzive, partizani su se brzo oporavili, kako politiki, tako i vojno. Ve potkraj studenoga 1942. ponovno su bih
u stanju pokrenuti uspjene operacije, ponajprije protiv domaih neprijatelja.
to je bilo jo i vanije, bili su u stanju odrati se u Ljubljanskoj pokrajini,
bez potrebe da bjee u susjednu Hrvatsku, ime bi ugrozili ugled i politiki
poloaj u svim dijelovima Slovenije, a samim time poveali ugled pripadnika Bele garde. Slovenski partizani ponosili su se i injenicom da je njihova
organizacija, iako znatno oslabljena, preivjela i u Ljubljani. ak i nakon to
su voe Osvobodilne fronte bile prisiljene napustiti ga u svibnju 1942, grad je
ostao uporitem i politikog i vojnog otpora u Sloveniji.64
Kadjerijeodonoenjuodluka,najvanijasastavnicaOsvobodilnefrontebila
je KP Slovenije. Komunisti su imali nadzor nad oruanim jedinicama, VOS-om,
tehnikim slubama, komunikacijskim linijama izmeu Izvrnog odbora fronte i organizacija na terenu, kao i nad veinom lokalnih i regionalnih odbora.
Ta injenica, kao i lijeva skretanja" dijela partizanskih zapovjednika, esto
je dovodila do neslaganja s nekomunistikim voama Fronte. Budui da raspad Fronte nikako ne bi bio politiki pogodan za KP, u veljai 1943. odrane
su rasprave meu voama svih skupina unutar Fronte radi nadvladavanja tih
Potekoa. Tako postignuti sporazum, kasnije poznat pod nazivom Dolomitska
deklaracija, ukazao je na ve postignute uspjehe fronte, izgladio nesporazume
meu lanicama, utvrdio obeanja nekomunistikih skupina da nee formirati vlastite politike stranke, te potvrdio predvodniku ulogu KP. Ukratko,
Osvobodilna fronta prestala je biti koalicijom KP i disidenata iz buroaskih
Politikih stranaka i skupina, te je postala organizacijom za javnost KP Slo n i j e . Kasnije je pristupila svejugoslavenskoj Jedinstvenoj narodnooslobodilakoj fronti (JNOF-u). 66
Slovenski partizani, poput partizana u drugim dijelovima Jugoslavije,
oformili su i politike i upravne organizacije. Na osloboenim su podrujima u rujnu 1943. odrali izbore. Izabrani delegati, njih 572, sastali su se od

1-3. listopada u Koevju, te izabrali Slovenski nacionalni oslobodilaki odbor sa 120 lanova, koji su se konstituirali kao ope slovensko zakonodavno
tijelo, dok je Predsjednitvo preuzelo izvrne funkcije. Iako slovenski partizani nisu uspjeli poslati predstavnike na prvo zasjedanje AVNOJ-a u Bihau
26-27. studenoga 1942, uputili su predstavnike na drugo zasjedanje istog tijela
u Jajcu 29. studenoga 1943. godine. Na tom je skupu, pored ostalog, zakljueno
da e AVNOJ preuzeti funkcije najvieg zakonodavnog tijela naroda Jugoslavije, organiziranih u federalnu dravu, a utemeljen je i Nacionalni komitet
osloboenja Jugoslavije (NKOJ) kao privremena partizanska vlada. Slovenski
partizani sazvali su 19-20. veljae 1944. Slovensko narodnooslobodilako vijee (Slovenski narodnoosvobodilni svet - SNOS), slovenski pandan slinim
vijeima koja su partizani utemeljili u drugim dijelovima Jugoslavije, a koja
su bila podreena AVNOJ-u. SNOS je prihvatio sve odluke Drugog zasjedanja
AVNOJ-a, te oformio privremenu slovensku vladu. 66
Za partizane u Ljubljanskoj pokrajini, kao i drugim dijelovima Jugoslavije
pod talijanskom okupacijom, bilo je iznimno vano to su Talijani od poetka
1943. sve vie slabjeli, pa stoga nisu mogli, ili nisu htjeli, pokretati nove velike operacije ili odravati ustrajan pritisak na pobunjenike. Poraz 8. armije u
Rusiji, iskrcavanje anglo-amerikih snaga u sjevernoj Africi, sve intenzivniji
angloameriki zrani napadi na Italiju, pogoranje odnosa izmeu talijanskog i
njemakog vojnog zapovjednitva, sve tea ekonomska situacija, te savezniko
iskrcavanja na Siciliji 10. srpnja 1943. godine ... sve je to dovelo do demoralizacije talijanskih oruanih snaga i civilnog stanovnitva, te sve vee pripravnosti
za istupanje iz rata po svaku cijenu. Kapitulaciju Italije najavilo je svrgavanje
Mussolinija 25. srpnja 1943. To je u velikoj mjeri povealo izglede za partizansku pobjedu i povealo broj dobrovoljaca koji su im poeli pristupati. S druge
strane, slovenske jedinice koje su dotada suraivale s Talijanima, a koje su
uviale da gube zatitnika i izvor opskrbe, suoavale su se s tekim odlukama:
uspostaviti djelotvornu vezu sa saveznikim jedinicama za sluaj da se iskrcaju u Istri, postizanje svojevrsnog sporazuma s partizanima, to bi znailo i
predaju partizanskim snagama, ili suradnju s Nijemcima radi nastavka borbe
protiv partizana. Budui da se saveznike jedinice nisu iskrcale na istonoj
obali Jadrana i da kolaboracionistike snage nisu bile spremne predati se partizanima, jedina je praktina opcija bila suradnja s Nijemcima.
Saveznike vojne misije stigle su u Glavni tab partizanskih snaga u Hrvatskoj, i Vrhovni tab u Crnoj Gori u travnju i svibnju 1943. godine. Saveznika
misija pod zapovjednitvom britanskog bojnika Williama Jonesa (Kanaanina)
provela je priblino mjesec dana pri Glavnom tabu u Hrvatskoj, a zatim otputovala na sjeverozapad i 27. lipnja dola do slovenskog Glavnog taba. Sudei
prema onome to je Jones kasnije napisao u knjizi, njegovi izvjetaji o partizanima zacijelo su bili vrlo povoljni. 67 Partizanski kontakti i suradnja sa za-

padnim Saveznicima sve su se vie irili, donosei im veliku politiku i vojnu
potporu, te vrlo povoljno utjeui na izglede za ostvarivanje njihovih ciljeva u
svim dijelovima zemlje. Nadalje, tijekom razdoblja od sredine oujka do sredine lipnja 1943, partizani su, i dalje trpei velike gubitke, nanijeli niz poraza
etnicima u Hercegovini, jugoistonoj Bosni i Crnoj Gori, to je nagovijestilo
razdoblje vojnog i politikog slabljenja od kojeg se etnici vie nisu oporavili.
Takav razvoj dogaaja u velikoj je mjeri ubrzalo de facto, a potom na Teheranskoj konferenciji i slubeno priznanje partizana kao dijela saveznikih snaga,
te povlaenje saveznikih vojnih misija i prestanak pomoi etnicima. Sve to
tetno je djelovalo i na slovenske snage koje su suraivale s etnicima.
Neposredna korist koju su zapadni Saveznici izvukli iz potpore slovenskim
partizanima bilo je spaavanje saveznikih vojnika. Meu njima su bili i ameriki i britanski zrakoplovci koje su oborili, koji su iskoili ili prinudno sletjeli
na slovenski teritorij pod partizanskim nadzorom, kao i savezniki ratni zarobljenici i zatoenici u radnim logorima koji su pobjegli Nijemcima. Slovenski
partizani spasili su 303 amerika avijatiara, 389 britanskih avijatiara i 120
francuskih i inih ratnih zarobljenika i zatoenika ratnih logora. 68
Ubrzo su se pojavile jo dvije pogodnosti do kojih su Saveznici doli na
temelju suradnje sa slovenskim partizanima. Prvo, partizani su znaajno ometali eljezniki promet irom Ljubljanske pokrajine, a kasnije u odreenoj mjeri
i u Slovenskome primorju, pravce kojima su Nijemci jedinice i zalihe, osobito
naftu iz Rumunjske, prebacivale na talijansku frontu. I drugo, to je osobito
pogodovalo saveznikim obavjetajcima i specijalnim slubama, savezniki
agenti sad su se mogli razmjerno lako infiltrirati na podruju sjeveroistone
Italije i Austrije. 69
Kao to smo ve naveli, glavni razlog za nastanak slovenskih kolaboracionistikih oruanih snaga u Ljubljanskoj pokrajini, prvo pod talijanskom, a poslije pod njemakom vlau, bilo je jaanje Narodnosvobodilne fronte i strah
buroaskih politikih stranaka i skupina da e partizani nakon rata uspostaviti
komunistiku diktaturu. To se jasno odraava u mnogim ratnim izvorima, a tu
cmjenicu potvruju i kasniji povijesni prikazi. Profesor Metod Miku to je vrlo
Jezgrovito izrazio: Kontrarevolucija se u pravome smislu rijei pojavila tek
kao reakcija na Narodnooslobodilaki rat, tj. na narodnu revoluciju." 70
Slovenske buroaske stranke borile su se protiv Osvobodilne fronte
Politiki i na propagandnome planu i prije i nakon to su u srpnju 1942. poele
vojno suraivati s Talijanima protiv partizana. Njihovu strategiju i politiku
koordiniranje Slovenski savez. U sklopu propagandnih nastojanja, osobito su
bile vane dvije knjige, jedna objavljena u veljai 1943, a druga tijekom 1944.
godine. U njima se tvrdilo d a j e Osvobodilna fronta komunistika organizacija
ko Ja Sloveniju eli pretvoriti u boljeviku dravu i koja ljude prisiljava da

joj se pridrue, a one koji odbiju podvrgava teroru. Slovence koji su se nali
razapeti izmeu okupacijskih sila i Osvobodilne fronte prikazale su kao rtve
koje su se nale izmeu dvije vatre, tvrdei da je jedina prikladna reakcija organiziranje naoruanih jedinica za samoobranu od Narodnoosvobodilne fronte radi obrane ivota, domova, te vjerskih i kulturnih vrijednosti slovenskog
naroda. Najznakovitiji aspekt tih dvaju izdanja bilo je uvrsterye stotina imena
i fotografija osoba, meu kojima je bilo i katolikih sveenika, koje su ubili
partizani, kao i snimaka crkava, kola i drugih zdanja koja su takoer unitile
partizanske snage. 71
Zavretak talijanske uprave

S pribliavanjem talijanske kapitulacije, suprotstavljene strane - slovenske
skupine unutar i uz MVAC, bojnik Novak i etnici, te Osvobodilna fronta stale su se estoko nadmetati za to povoljniji poloaj u trenutku kad doe do
presudne promjene. Kao to pokazuju izvjetaji talijanske Druge armije za srpanj i kolovoz 1943. godine, partizani su nastavili s napadima talijanske vojske
i jedinica MVAC-a, kao i komunikacijskih pravaca, no u smanjenim razmjerima, nastojei uvati snage za kljune dogaaje nakon povlaenja Talijana.72 U
sklopu priprema za to, u srpnju 1943. utemeljili su dvije divizije udruivanjem
triju ili etiriju brigada. Ojaali su i postojee gerilske jedinice, te osnovali
nove gerilske jedinice u Slovenskom primorju, u kojem su se, kao i u Ljubljanskoj pokrajini, nalazile vane eljeznike pruge i za Talijane i za Nijemce.
Jedinice MVAC-a i Novakove etnike snage nadale su se da e se nakon
predaje Talijana saveznike snage iskrcati u Istri, te ih prihvatiti kao saveznike.
Stoga je glavnina etnikih snaga, s priblino polovicom ljudstva, krenula na
jug Pokrajine, kako bi se sastala s pojaanjima koja e, nadali su se etnici, doi
iz Like, te ondje ekala daljnje zapovijedi. No partizani su napali te jedinice i
potisnuli ih na jugozapad, gdje su se povukle u selo Grarice, desetak kilometara zapadno od Koevja. U sklopu sline akcije, nakon talijanske kapitulacije,
bive jedinice MVAC-a - koje su sad nosile naziv Slovenska narodna vojska
(i dio Jugoslavenske vojske u otadbini pod Mihailovievim zapovjednitvom)
- koje ni na koji nain nisu bile povezane s etnicima u Graricama, koncentrirale su dobar dio svojih snaga, zajedno s velikim koliinama streljiva i hrane, u
dvorcu Turjak, dvadesetak kilometara jugoistono do Ljubljane. Bila je to vrlo
prikladna toka za oekivani nastavak napredovanja prema obali.
No partizanske brigade takoer su krenule u istom smjeru, te su dobile
naredbu da razoruaju talijanske jedinice i zarobe ih unite sve etnike i
bive jedinice MVAC-a koje im se nadu u domaaju. Slovenski partizani eljeli
su slovenskim kolaboracionistima nanijeti to vie gubitaka, kako bi to ma-

nje
koristile novim njemakim okupacijskim snagama. to je bilo najznaajte su partizanske jedinice uspjele navesti dio talijanskih vojnika da im se
pridrue, zajedno s poneto tenkova i topnikog orua.
Italija je kapitulirala 8. rujna. U tom je trenutku u Ljubljanskoj pokrajini
imala oko 50.000 vojnika. Sredinom prethodnog mjeseca jedinice MVAC-a
imale su 6049 osoba, etnike snage bojnika Novaka izmeu 300 i 400 ljudi,
a partizanske jedinice 2958 boraca. 73 Prema profesoru Ferencu, partizani su
zapravo bili daleko brojniji, ako im se pribroje naoruani borci u odborima Osvobodilne fronte, organizacijama SKOJ-a i drugim partizanskim skupinama.
Nakon predaje talijanske vojske, njihova nekadanjeg zatitnika i pokrovitelja, meu etnicima i bivim snagama MVAC-a zavladala je velika neizvjesnost. Najvie od svega razoarala ih je injenica da se saveznike jedinice
nisu iskrcale ni u Istri, ni na istonoj jadranskoj obali. Kao dio snaga generala
Mihailovia, tako nisu dobili priliku za politiko manevriranje u odnosu prema Saveznicima. U Graricama i Turjaku dolo je do prekida komunikacija s
nadreenim zapovjednitvima ili do samog raspada tih zapovjednitava. Zbog
toga su se etnici u Graricama ukopali, u nadi da e pojaanja stii na vrijeme, dok su u Turjaku gotovo dvije treine jedinica, ili oko 750 ljudi, ostale u
dvorcu, namjeravajui odolijevati napadima do dolaska pomoi iz Ljubljane.
Ostale jedinice premjestile su se u selo Zapotok, tri-etiri kilometra dalje prema zapadu, gdje su im se pridruili ostaci ostalih bivih jedinica MVAC-a i dvije
male etnike jedinice koje su dole u to podruje.
Partizani su eljeli maksimalno iskoristiti novosteenu prednost. Nakon
to su odbili ultimativni poziv na predaju 9. i 10. rujna, etnike je u Graricama
potpuno razbila partizanska brigada koja se sluila dvjema talijanskim haubicama. Partizani su 14. rujna dovrili okruivanje Turjaka. Branitelji su odbili
predaju i opsada je potrajala do 19. rujna. Za brzi pad ponovno je bilo zasluno
teko oruje koje su partizani preoteli Talijanima. U istom su razdoblju partizani zarobili i ljudstvo drugih bivih jedinica MVAC-a, meu njima i dio onih
koji su se okupile kod Zapotoka, nastojei se probiti prema Ljubljani (gdje su
h razoruali Nijemci). Kidri je 21. rujna izvijestio da partizani imaju oko 1200
ratnih zarobljenika. Manjem dijelu sueno je zbog ratnih zloina, te su strijeljani, dok je veina rasporeena u radne bojne ili radne jedinice kao pripremu
za
ulazak u partizanske redove. 74
_ U vezi s brojem likvidiranih iz redova zarobljenika iz Grarica i Turjaka
1
dalje postoje veliki prijepori. Prema partizanskim podacima, na smrt je
sueno oko 115 bivih pripadnika MVAC-a i etnika, dok su ostali ustrijeljeni
u
Pokuaju bijega iz radnih jedinica. Meutim, slovenski protupartizanski izn navode d a j e nakon talijanske kapitulacije likvidirano ak 1000 zatoenika
olaboracionistikih redova. 75 S obzirom na duboko ukorijenjenu sklonost
sOslavenskih komunistikih vlasti da umanje ih ne priznaju broj likvidiranih
n ije,

pripadnika neprijateljskih formacija, te sklonost bivih kolaboracionista da
uveaju broj svojih rtava, vjerojatno emo morati priekati jo koju godinu
da doznamo cjelovitu istinu o toj epizodi u partizanskome obraunu s narodnim neprijateljem".
Nakon razoaranja doivljenih u vezi s organizacijama Slovenske ljudske
stranke, te unitenja glavnine njegovih snaga kod Grarica, bojnik Novak je
naredio rasputanje preostalih etnikih jedinica. No Nijemci su ih ve bili
razoruali zajedno s nekadanjim jedinicama MVAC-a koje su dole iz Zapotoka. Novak se povukao iz Slovenskog saveza, te je 26. rujna 1943. iz Ljubljane
otputovao u Italiju. 76
Katastrofe kod Turjaka i Grarica bile su tek najgore epizode u raspadu
slovenskih snaga koje su suraivale s Talijanima. Prema Franeku Sajeu, od
oko 6500 pripadnika tih snaga u Ljubljanskoj pokrajini u vrijeme talijanske
kapitulacije, njih priblino 3000 zarobili su partizani, oko 500 ih je poginulo u borbama protiv partizana, 1000 je dobrovoljno pristupilo partizanskim
jedinicama, dok se oko 2000 pridruilo kasnije slovenskim domobranima, pod
njemakim pokroviteljstvom. 77 Tako su dalekoseni dogaaji koji su uslijedili
odmah nakon zavretka talijanske vladavine Ljubljanskom pokrajinom donijele kraj i slovenskim etnicima, kao i gotovo potpun raspad slovenskih snaga
koje su sluile kao jedinice MVAC-a. To, kao i injenica da su partizani u vrijeme njihove predaje uspjeli razoruati velik dio talijanskih snaga u Ljubljanskoj pokrajini, ime su doli do znatnih kohina oruja i druge vojne opreme
i zaliha, dovelo je do naglog porasta broja pripadnika partizanskih snaga i silnog jaanja njihova poloaja i ugleda.
Zapadno od Ljubljanske pokrajine, u Slovenskome primorju i Istri, slovensko i hrvatsko stanovnitvo nakon propasti talijanske vojske i vlasti u
rujnu 1943. toplo je doekalo partizane kao osloboditelje. Razlog je leao u
potiskivanome neprijateljstvu prema ugnjetavakoj talijanskoj vlasti tijekom
prethodne 24 godine, te uspjenim pripremnim politikim i propagandnim akcijama koje su partizani poduzeli tijekom prethodne godine. Znatan broj talijanskih antifaista suraivao je s partizanima, barem u poetku. Kad je rije
o politikim aspektima, partizani su odmah uspostavili vlastitu upravu, te su
16. rujna proglasili ujedinjenje Slovenskog primorja sa slobodnom Slovenijom,
koja je postala dijelom federativne Jugoslavije. S vojnoga gledita pokuavali
su u svoje jedinice pridobiti dobrovoljce, te su odredili opu mobilizaciju mladih ljudi kako bi poveali postojee i osnovali nove jedinice. Nekoliko jedinica formirah su ak i od antifaistiki nastrojenih talijanskih vojnika i civila.
Glavni vojni cilj partizana bilo je unitenje komunikacija radi oteavanja kretanja njemakih jedinica i vojnih transporta. injenica da slovenske buroaske
politike snage u Slovenskome primorju nisu imale vojnih efektiva slinih
nekadanjim jedinicama MVAC-a u Ljubljanskoj pokrajini, te da, iz obzira pi"e'

ma talijanskim vlastima, nisu imale ilegalne politike organizacije, takoer je
pomogla partizanima.
Komunistike upravne, vojne i stranake organizacije u Slovenskome primorju i Istri nakon to su partizani preuzeli nadzor nad tim podrujem nisu
bile onoliko rairene i djelotvorne kako nas pokuavaju uvjeriti jugoslavenski
komunistiki izvori. Do velikih razlika dolo je i izmeu KPJ (odnosno njezinih
dijelova - KP Slovenije i KP Hrvatske), te KP Italije u vezi s jugoslavenskim
postupcima i politikom u tek osloboenim podrujima, koje su jugoslavenski komunisti pripojili Jugoslaviji bez razgovora s talijanskim komunistima.
Nadalje, prema iskazima talijanskih svjedoka, snage jugoslavenskih partizana
upustile su se u masovne akcije zastraivanja i odmazde, te su do trenutka kad
su ta podruja zauzeli Nijemci, u Slovenskome primorju i Istri ubili izmeu
400 i 500 osoba. Bez ikakvog suenja, ti su ljudi strijeljani ili su ivi baeni u
krake jame. 78
Nakon talijanske kapitulacije, Nijemci su odluiti preuzeti nadzor nad
Slovenskim primorjem i Istrom, te Ljubljanskom pokrajinom, pa ih organizirati i vojno i upravno. Budui da su partizani ugroavali vane eljeznike
komunikacije, te su mogli u velikoj mjeri pomoi invazijskim snagama u sluaju saveznikog iskrcavanja u Istri, Nijemci su ienje tih podruja proglasili
naglaeno prioritetnim. A budui da ondje nisu imali dovoljno snaga, prvo
su morah dovesti pojaanja iz drugih podruja. Operaciju je vodila Armijska
skupina B, razmjetena na talijanskome sjeveru. Nijemci su poduzeli velike
akcije protiv partizana u Slovenskome primorju od 25. do 30. rujna, a u Istri
od 2. do 10. listopada. Nanijeli su im velike gubitke, te zaposjeli vei dio teritorija koji je kratkotrajno bio u partizanskim rukama. Glavni razlog za njihov
munjevit uspjeh leao je u injenici da su u tim krajevima partizani bili razmjestili uglavnom nove, na brzinu naoruane ili proirene jedinice bez borbenog iskustva i s neiskusnim zapovjednicima. Hitler je njemakim snagama
naredio da budu primjerno okrutni, te na licu mjesta strijeljaju sve koji se
Piru, bez obzira na nacionalnost (tj. bez obzira je li bila rije o Slovencima,
Hrvatima ili Talijanima), kako bi ciljeve ostvarili to bre i kako bi iste snage
bile na raspolaganju za djelovanje u drugim podrujima. 79
Nakon unitenja partizanskih snaga u podruju Slovenskog primorja i IsNijemci su slinu operaciju proveli i u Ljubljanskoj pokrajini. Ta ofenziva,
ju su neki usporedili i s ofenzivom koju su Talijani provodili od srpnja do
studenog 1942, trajala je od 21. listopada do 12. studenoga 1943. godine. Iako
slovenski partizani pretrpjeli velike gubitke, te su protjerani s velikog dijela
rj* oboenog teritorija, nisu doivjeli poraz, te su se i dalje ustrajno pojavljivah
avodno oienim podrujima. S odmicanjem rata, i dalje su jaali i irili
Podruje djelovala. 8 0
NJEMAKA OKUPACIJA LJUBLJANSKE

POKRAJINE
Operacija Achse bila je plod njemakog plana da nakon talijanske kapitulacije preuzme podruja koja je dotada pod okupacijom drala Italija. No ve
dva tjedna prije kapitulacije, i unato talijanskim prosvjedima, Nijemci su
dvije pukovnije 71. pjeake divizije iz Koruke i Gorenjske rasporedili irom
Ljubljanske pokrajine, sve do Slovenskog primorja i u neposrednoj blizini Trsta, te treu pukovniju stacionirah na podruju Ljubljane, uz eljezniku prugu
Ljubljana - Postojna. U Ljubljansku pokrajinu doveli su, izmeu 9. i 14. rujna,
i dodatne snage, uglavnom jedinice SS-a, policije i andarmerije. 81 U tim podrujima ponajprije su eljeli osigurati glavne komunikacije koje su jugoistonu
i sredinju Europu povezivale s njemakim snagama u Italiji.
Najvjerojatnije prema ranijem prijedlogu Friedricha Rainera, Gauleitera
Koruke, Hitler je ve 10. rujna 1943. godine naloio uspostavu dviju operativnih
zona na talijanskome teritoriju, Dorye alpske zone i Jadranske obalne zone. Cilj
je bio u obje zone stvoriti posebne uprave koje e u cijelosti moi odgovoriti na
lokalne vojne potrebe. Franz Hofer, Gauleiter Tirola, postao je i vrhovnim komesarom Donje alpske zone, dok je Rainer, Gauleiter Koruke, postao i vrhovnim
komesarom Jadranske obalne zone. Budui da su upravo, 9. rujna, pripomogli
formiranju nove talijanske faistike vlade u Mnchenu, te 12. rujna spasili Mussolinija, formiranje tih dviju zona bilo je politiki delikatan problem, pa ukaz o
i\jihovu stvaranju nije objavljen. Upute o organizaciji i upravi u dvjema zonama
samo su, kako se ini, 12. rujna usmeno prenijete Hoferu i Raineru. 82
U vojnome smislu, Jadranska obalna zona bila je od rujna do poetka studenoga 1943. pod odgovornou Armijske skupine B pod zapovjednitvom
feldmarala Erwina Rommela, a obuhvaala je sjevernu Italiju, od granice
Francuske do granice NDH. Poetkom studenoga, Armijska skupina B reorganizirana je kao Armija za specijalne potrebe i upuena u zapadnu EuropuJadranska obalna zona nala se pod zapovjednitvom generala Ludwiga Kblera. On je bio izravno podreen feldmaralu Albertu Kesselringu, koji je kao
zapovjednik Armijske skupine C i glavni zapovjednik za jugozapadnu Europu
postavljen za zapovjednika svih njemakih jedinica u itavoj Italiji, pa tako

i Jadranskoj obalnoj zoni. Vojne snage u toj zoni preimenovane su 10. rujna
1944. u XCVII. armijski korpus, te su ostale dijelom Kesselringovih snaga sve
do poetka travnja 1945, kad je pribliavanje snane i dobro opremljene partij s k e 4. armije Istri rezultiralo prebacivanjem tih snaga pod zapovjednitvo
general pukovnika Alexandera Lohra, novog glavnog zapovjednika za jugoistonu Europu. Policijske i SS jedinice u Jadranskoj obalnoj zoni, uz iznimku
jedinica u Ljubljanskoj pokrajini, bile su pod zapovjednitvom policijskog
generala Odila Globocnika, vieg SS i policijskog komandanta u Trstu. 83
Vrhovni komesar Rainer podijelio je Jadransku obalnu zonu na est pokrajina: Gorica, Kvarner, Ljubljana, Pula, Trst i Udine. Nekadanja Ljubljanska
pokrajina nastavila je postojati kao zasebna administrativna jedinica uz istu
niu administrativnu organizaciju kao u Jugoslaviji do travnja 1941. i pod
talijanskom okupacijom. U svim Pokrajinama osim u Ljubljani, Rainer je na
mjesta prefekta imenovao Talijane. U Ljubljanskoj pokrajini za predsjednika
pokrajinske vlade imenovao je Lea Rupnika. Kao bivi jugoslavenski general i
ljubljanski gradonaelnik pod talijanskom vlau, Rupnik je dunost preuzeo
22. rujna 1943. godine. 84 On je za to mjesto bio posve logian izbor. Osim to
je ranije bio profesionalni vojnik i to je suraivao s Talijanima, imao je i preporuke ljubljanskog biskupa Romana, pa tako i potporu veine katoliki orijentiranih politiara. Osim toga, Rupnik je djelovao i pod pretpostavkom da e
Nijemci dobiti rat. Njegove ovlasti i prava bili su vrlo ogranieni, te je sluio
tek kao orue u rukama njemakih okupacijskih vlasti. 85
Na elo svake od pokrajinskih civilnih vlasti Nijemci su imenovali savjetodavnu skupinu, a prvi meu njezinim lanovima nosio je bezazlenu titulu
njemakog savjetnika" (der deutsche Berater). Taj je ovjek zapravo bio
glavni izvrni dunosnik u pokrajini. Prvi njemaki savjetnik u Ljubljanskoj
pokrajini bio je Hermann Doujak. Nakon samo deset dana provedenih na toj
funkciji, zamijenio g a j e policijski general potpukovnik Erwin Rsener, visoki
y
oda SS-a i policije u Alpenlandu iz Salzburga. Rsener je izravno odgovarao
Hinunleru. Osim nadzora nad ljubljanskom pokrajinskom upravom, glavna mu
Je zadaa bila borba protiv slovenskih partizana u pokrajini, kao i u slovenskim
Podrujima koja su Nijemci zauzeli u travi\ju 1941. godine. Sigurnosna policija
1
Sigurnosna sluba za Koruku, sa sjeditem na Bledu, bili su zadueni za
Politiko i drugo pohcijsko djelovanje u Ljubljanskoj pokrajini. Te su slube u
Miubljani imale posebno izaslanstvo, iji su lanovi suraivali i nadgledali slovensku politiku policiju, na elu s Lovrom Hacinom, predratnim ravnateljem
ljanske pohcije, a sada dunosnikom kojeg je imenovao general Rupnik. 86
u dui da su slovenske antikomunistike snage nakon talijanske predaje
u veoj opasnosti od partizana nego ranije i budui da se na jugoslaven=>KO11:1
teritoriju nisu iskrcale saveznike jedinice, bilo je posve prirodno da
te ss
nage potrae pomo Nijemaca kako bi se odrale i nastavile boriti protiv

komunista. Slino tome, Nijemcima, kojima je nedostajalo ljudstva, odgovaralo
je da uza sebe imaju to vie jugoslavenskih protupartizanskih skupina, pa tako
i one iz Slovenije. I Rainer i Rsener znali su da su slovenske protupartizanske
sile u Ljubljanskoj pokrajini suraivale s Talijanima protiv partizana, te su bili
vrsto odluili navesti slino organizirane slovenske snage da im pomognu. 87
S obzirom na takvu odlunost, nije bilo nimalo neobino to je Rainer
predloio da Rupnik pone organizirati nove protupartizanske snage im je
ovaj preuzeo dunost pokrajinskog predsjednika. To je zacijelo odgovaralo i
Rupniku osobno i protupartizanskim politikim i oruanim skupinama koje
su ranije suraivale s Talijanima. Rupnik je objavio poziv dobrovoljcima za
pristupanje Domobranskoj legiji 24. rujna, kojem se do 1. listopada odazvalo oko 1000 nekadanjih pripadnika MVAC-a i drugih mukaraca. tovie, tri
nekadanje jedinice MVAC-a izbjegle su unitenje i raspad nakon talijanske kapitulacije pronalaenjem utoita kod Nijemaca. One su ubrzo formirane kao
prve tri bojne slovenskih domobrana pod njemakim pokroviteljstvom, te su
zajedno s njemakim jedinicama otpoele borbu protiv partizana u Ljubljanskoj pokrajini. 88 Bio je to poetak vojne suradnje slovenskih protupartizanskih
snaga s Nijemcima, koja se ustrajno irila i koja je potrajala do zavretka rata
Ubrzo nakon poetka mobilizacije snaga za domobranske jedinice, Rsener je
preuzeo tu oruanu organizaciju u nastanku i podijelio je na dva odjela, organizacijski i propagandni. Na elna mjesta postavljeni su nekadanji jugoslavenski
asnici slovenske narodnosti koji su sluili u jedinicama MVAC-a i bih poznati
po bliskim vezama s organizacijama Slovenske ljudske stranke (Odborom za Seoske strae i Slovenskom legijom), premda su djelovah pod budnim njemakim
okom. Zapovjedni stoer za borbu protiv gerilskih skupina {Fhrungsstab f r
Bandenbekmpfung) Rsener je utemeljio 30. rujna. 89 S vremenom, uz potpunu Rupnikovu suradnju, zatim suradnju slovenskih asnika i protupartizanskih politikih snaga, domobrane je uinio glavnim instrumentom za borbu
protiv partizana u Ljubljanskoj pokrajini. Iako je Rupnik pokrenuo stvaranje
domobrana, nad tim jedinicama nije imao nikakav nadzor, ak ni nakon to
g a j e Rsener u rujnu 1944. imenovao glavnim inspektorom. U tom je svojstvu
pomagao samo s novaenjem i obukom. Prilikom obilaska jedinica na terenu,
Rupnik ih je uvijek pozivao da budu dobri i disciplinirani vojnici, da tijesno
surauju s njemakim snagama, te da se odluno bore protiv partizana. 90
Domobrani su isprva bili organizirani u ete i bataljune. Nakon toga Nijemci su te jedinice nekoliko puta reorganizirali i regrupirali. U posljednjim fazama rata, njemaki su oficiri pod zapovjednitvom imali nekoliko
bataljuna, a neke od njih imale su mjeovit slovensko-njemaki sastav. Prema
slovenskim izvorima koji su suraivah s domobranima, te su jedinice u rujnu
1944. imale oko 13.000 oficira i vojnika. Bile su potpuno naoruane i opskrbljene, a plaale su ih njemake okupacijske vlasti. Kad god su sudjelovale

u operacijama protiv partizana, te su jedinice dolazile pod vie njemako
L a povjednitvo. Domobrani su 20. travnja 1944. sveano prisegnuli da e se
zajedno s SS-om i njemakom policijom, pod Fhrerovim vodstvom boriti
protiv komunistikih gerilaca, bandita i njihovih saveznika, dakle sovjetskih
j saveznikih jedinica. Iako su vjerojatno djelovale pod prisilom i uz veliku
rezerviranost, zbog injenice da su tako prisegnule, domobranske jedinice
postale su sumnjive u oima zapadnih Saveznika. 91
Slovenskim domobranima po ideologiji, organizaciji i svrsi bili su srodni domobrani pod njemakim pokroviteljstvom u Slovenskom primorju i
Transkoj pokrajini, koja se od studenoga 1943. organizirala radi borbe protiv partizana u tom podruju. Glavni inspektor i kasnije zapovjednik tih jedinica bio je pukovnik Anton Kokalj, bivi jugoslavenski oficir kojeg je onamo
iz Ljubljane uputila Slovenska ljudska stranka, a kojeg je imenovao i koji je
bio izravno podinjen policijskome generalu Globocniku, viem voi SS-a i
policije u Trstu. Do konca srpnja 1944. u tim se jedinicama nalo 1815 asnika,
doasnika i vojnika, od dobrovoljaca do onih koji su u sastav tih jedinica uli
djelominom mobilizacijom. Veina asnika potekla je iz redova slovenskih
domobrana u Ljubljanskoj pokrajini. Domobrani u Primorju bih su organizirani u ete, a u mjeri u kojoj su to doputali Nijemci, pomagali su im slovenski
domobrani.92
Pukovnik (kasnije general) Ivan Prezelj, predstavnik generala Mihailovia
u Sloveniji nakon odlaska bojnika Novaka, pokuao je sredinom 1944. navesti
nekolicinu domobranskih oficira i vojnika da u Sloveniji ponovno formiraju
jedinice Jugoslavenske vojske u otadbini. Onih nekoliko malenih jedinica
koje su formirane raspalo se gotovo odmah, dijelom jer nisu imali politiku
bazu, a dijelom i zbog njemake intervencije. No etnika jedinica koju je u Donjoj tajerskoj organizirao Joe Melaher, pristaa Slovenske ljudske stranke,
odrala se do zavretka rata. 93
Slovenci koji su sluili u domobranima, iako su nominalno bih na strani sila
Osovine, povremeno su pomagali Saveznicima pruajui pomo saveznikim
zrakoplovcima oborenima iznad slovenskog teritorija. Rudolf Hirschegger,
slovenski klerikalac koji je sluio i u MVAC-u i u domobranima, opisao je kako
Je spasio jednog amerikog pilota iji su zrakoplov Nijemci u studenome 1944.
oborili u okolici Ljubljane. Odveo je pilota na navodno sigurno mjesto, gdje
Su
domobrani ve skrivali etrnaestoricu amerikih avijatiara. No Nijemci
ih otkrili, te ih odveli kao ratne zarobljenike. Za razliku od takvih akcija,
Furschegger je ustvrdio: Prava je istina da su partizani ubili sve zrakoplovce
Ji su se pokuali spasiti na slovenskome tlu i koji su pali u njihove ruke
orovnica, Velike Lae i drugdje). Na zavretku rata kod njih nije bio ni
S ^ n jedini zrakoplovac kojeg su mogli predati Britancima ili Amerikancima."
sto
smo ve vidjeli, injenice ipak govore drukije. 94
SURADNJA S NEPRIJATELJEM
PROTUPARTIZANSKE SNAGE VODI U PORAZ
Slovenske politike stranke u Slovenskom savezu i Slovenskom nacionalnom

vijeu, utemeljenome u listopadu 1944 (vidi dolje), i dalje su bile emocionalno privrene Saveznicima, te su oekivali da e upravo njihova strana dobiti
rat. Cilj im je bio priekati povoljnu priliku kad e, nakon dolaska saveznikih
snaga u Istru, moi iskazati privrenost njima i okrenuti se protiv Nijemaca. U
meuvremenu su partizane smatrali svojim najveim neprijateljem, silom protiv
koje se treba boriti svim moguim sredstvima. Katolike politike snage u Savezu ustrajno su naglaavale d a j e njihova borba usmjerena protiv bezbonikog
komunizma". Upravo tu suradnju sa silama Osovine radi suzbijanja vee opasnosti od komunistike pobjede lanovi Saveza ustrajno su pokuavah objasniti
zapadnim Saveznicima. U dopisu koji su 20. prosinca 1943. uputili jugoslavenskoj izbjeglikoj vladi u Kairu, a koji je posredstvom jugoslavenske i britanske diplomatske misije u Vatikanu prenijet i britanskom Ministarstvu vanjskih
poslova, predstavnici Slovenske ljudske stranke ustvrdili su:
Koraci koje su Slovenci poduzeli radi onemoguavanja destruktivnih aktivnosti komunista s pomou oruanog otpora protiv njih ni u kojem sluaju
nisu trebale posluiti kao pomo silama Osovine. Oruani otpor komunizmu
Slovencima je nametnuo komunistiki terorizam. Slovenci su odluili obraniti
se, ali obraniti i ivot Slovenaca kao naroda. Te mjere na planu samoobrane
nadalje su imale cilj stvaranja oruane sile kojom e se u trenutku njemakog
sloma na slovenskome teritoriju osigurati zakonita uprava, te odravati javni
red i mir. Tim sredstvima Slovenci su namjeravali pripomoi saveznikom
oslobaanju zemlje.95
Izvjetaji britanskih asnika za vezu sa slovenskim partizanima stvarali
su drukiju sliku. Glavni zakljuak u vezi sa slovenskim domobranima glasio je da su Nijemci od te organizacije stvorili vanu silu, osobito za zatitu
eljeznikih pruga i borbu protiv partizana. Kao to je jedan britanski asnik
napisao 23. srpnja 1944. godine: Stoga su pripadnici Bele garde po djelovanju

' z a jdeti neprijatelji Saveznika. Njihovo postojanje partizanima uskrauje toliko
potrebno ljudstvo i neizrryerno olakava zadae Nijemcima." 96
Njemaki zapovjednici bili su svjesni prozapadnih sklonosti slovenskih
domobrana. U izvjetaju XCVII. korpusa od 17. prosinca 1944. o aktualnoj situaciji kod neprijatelja stoji da se domobrani, sve dok se bore protiv Titovih
partizana, mogu smatrati pouzdanima. No u sluaju saveznikog iskrcavala u Istri, njezini bi pripadnici promijenili stranu, kao i srpske skupine koje
surauju s okupacijskim snagama, odnosno Ljotiev Srpski dobrovoljaki
korpus, te etnici Dobrosava Jevevia i Momila ujia, koji su u to podruje odreda doli na njemaki poticaj. ak i oruane snage NDH, glasilo je
upozorenje u izvjetaju, trebat e pomno motriti u sluaju saveznikog iskrcavanja.97 Zbog toga su Nijemci strogo nadzirali slovenske kolaboracioniste i
uspjeno onemoguavali svaki njihov pokuaj da stupe u vezu sa Saveznicima
i steknu njihovu potporu. 98
U borbi slovenskih antikomunistikih snaga protiv Osvobodilne fronte,
slovenska politika policija pod zapovjednitvom Lovre Hacina igrala je vrlo
vanu ulogu. Radi djelotvorne borbe protiv partizana, utemeljio je podrunice
policijske organizacije u est veih gradova u Ljubljanskoj pokrajini. Openito
gledano, policija, domobrani i Gestapo tijesno su suraivali. Radi izbjegavanja
kritika zbog policijske okrutnosti prema uhienim partizanima i njihovim simpatizerima, u proljee 1944. u vie je gradova, pa tako i Ljubljani, utemeljena
neslubena tajna organizacija Crna ruka. Ona je privodila, muila ili na licu mj esta ubijala pripadnike Osvobodilne fronte. 99 Jedna od glavnih zadaa policije na
kolaboracionistikoj strani i VOS-a na komunistikoj strani bila je ubacivanje
u protivnike organizacije radi prikupljanja informacija o njihovim agentima i
nainu djelovanja. Borba izmeu dviju strana trajala je bez prekida i bila vrlo
krvava, a temeljila se iskljuivo na ideolokim razhkama. U tom smislu vrlo
su zanimljiva opaanja pukovnika Vladimira Vauhnika, iskusnog predratnog
jugoslavenskog obavjetajca i protivnika partizana, koji je tijekom prvih dviju
godina okupacije za raun Britanaca organizirao obavjetajnu mreu u Hrvatskoj i Sloveniji. U pismu koje je u lipnju 1944. uputio iz vicarske, napisao je
da su slovenska policija i domobrani poistili sve to se moglo sumnjiiti za
ljeviarske sklonosti. U mnogim sluajevima pretjerali su u pomaganju Njjemcima, ak toliko da se sad uistinu mogu smatrati kolaboracionistima." 100
U pokuaju da uspostave protuteu SNOS-u (Slovenskom narodnooslobodilakome vijeu) koje su slovenski partizani utemeljili 19-20. veljae, a koje se
proglasilo najviim organom slovenske dravnosti, protupartizanske politike
stranke i skupine, pod vodstvom Slovenske ljudske stranke, utemeljile su
29. listopada 1944. Slovensko narodno vijee. Istog dana Vijee je izdalo deklaraciju koju je potpisalo tristotinjak sudionika, meu njima i biskup Roman
( pod Pseudonimom), i u kojoj su iznijeti slovenski nacionalni ciljevi: formira-

nje ujedinjene Slovenije koja bi obuhvatila itav teritorij na kojem ive Slovenci (samu Sloveniju, sa Slovenskim primorjem i junim dijelovima Koruke),
kao federalne jedinice u jugoslavenskoj dravi pod dinastijom Karaorevi,
te prijenos svih prava vrhovne slovenske narodne vlasti na Vijee.
Unato iskrenim i uvjerljivim prozapadnim stavovima slovenskih protukomunistikih politikih stranaka i skupina, njihova suradnja s talijanskim i
njemakim okupacijskim snagama u tom strateki vanom podruju ila je
na tetu i slovenskih partizana i zapadnih Saveznika. Stoga nije neobino to
su Saveznici, procjenjujui situaciju s kratkoronog vojnog stajalita, odluili
politiku i vojnu potporu preusmjeriti slovenskim partizanima, od kojih su
imali koristi, dok su slovenske protupartizanske snage poeli smatrati neprijateljskim. Nakon to ga je u drugoj polovici 1943. tako definirala Velika
Britanija, oblikovatelj i voditelj saveznike politike prema suprotstavljenim
domaim skupinama u Jugoslaviji, takav je stav sve vie dobivao na teini, a
nade koje su slovenski domobrani i Mihailovievi etnici polagali u zapadne
Saveznike pokazala su se posve neutemeljenim. tovie, pod britanskim pritiskom, kralj Petar II pozvao je u govoru emitiranom preko BBC-ja 12. rujna
1944. vojnike Jugoslavenske vojske u otadbini, kao i Hrvate i Slovence u
raznim kolaboracionistikim formacijama, da se pridrue snagama marala
Tita. Kao vaan voa Slovenske ljudske stranke u izbjeglitvu, vl. Alojz Kuhar
takoer je preko BBC-ja pozvao slovenske domobrane da prijeu pod Titovo
zapovjednitvo. 101 Tito je proglasio amnestiju za pripadnike svih jugoslavenskih kolaboracionistikih snaga u rujnu 1944, pa tako i slovenskih domobrana,
koji nemaju kazneni dosje i koji su voljni prikljuiti se partizanima. No pripadnici domobrana na taj su poziv reagirali tek u ogranienim razmjerima. ini se
d a j e glavni razlog bila protupropaganda domobrana koja je tvrdila da e se Nijemci osvetiti obiteljima onih koji prijeu pod partizansko zapovjednitvo. 102
Jedan od faktora bile su i izraene katolike i antikomunistike vrijednosti
pripadnika domobranskih jedinica.
Iako su Saveznici podupirali slovenske partizane, odnosi meu njima u
svakom trenutku ipak nisu bili idilini. Nakon misija bojnika Jonesa u lipnju i
srpnju 1943. godine, jo je nekoliko britanskih vojnih misija provelo vie vremena s partizanima. Pridruilo im se i nekoliko amerikih i sovjetskih vojnih
misija. Kad su saveznike misije pokuavale prikupiti vojne i politike podatke o partizanskim organizacijama i planovima za budunost, i u Sloveniji i
u drugim dijelovima Jugoslavije, partizanski elnici pokazivali su oprez i sumnjiavost. Takve aktivnosti smatrali su potencijalno opasnima za svoje vojne
i politike interese. Stoga su saveznike misije imale ogranieno kretanje i
kontakte, te su dobivale vrlo oskudne informacije, dok su sovjetske misije
uivale puno povjerenje i djelovale bez nadzora i ogranienja. Prema iskazima
saveznikih misija, slovenski partizani nisu ispunili oekivanja Saveznika i p 0 '

mogli saveznikim misijama u prodiranju na austrijski teritorij, uspostavljanju
kontakata i pribavljanju eljenih obavjetajnih podataka. 103 tovie, u Trstu,
Istri, Julijskoj krajini i Korukoj, odnosi izmeu zapadnih Saveznika i jugoslavenskih partizana dosegli su toku potencijalne eksplozivnosti. Na koncu
su ouvani mir i suradnja, no Jugoslaveni su bili prisiljeni znatno umanjiti teritorijalne aspiracije prema Italiji i posve od njih odustati u sluaju Austrije. 104
Suradnja slovenskih protukomunistikih snaga - poput suradnje generala
Mihailovia i etnika - s Talijanima i Nijemcima protiv partizana bila je prepuna opasnosti. Od talijanske kapitulacije, a osobito tijekom posljednje godine rata, poloaj slovenskih kolaboracionista postao je iznimno osjetljiv. Kao
to se izrazio Tine Debeljak, vaan poslijeratni slovenski emigrant: Novonastala situacija svim je slovenskim demokratskim skupinama ulila strah u kosti. Najvie ih je zaokupljalo pitanje... kako sa slovenskih antikomunistikih
snaga skinuti stigmu suradnje i kako ponovno stei izvornu zapadnoeuropsku
politiku orijentaciju i saveznitvo." 105 No, u tome nisu uspjele. O sudbini koju
su doivjele nakon rata vie rijei bit e u zakljuku ove studije.
Biljeke
1
Ferenc, Le systeme d'occupation des Nazis en Slovenie", str. 49.
2 v
Vie o njemakim tvrdnjama u Herzogovoj knjizi Besatzungsverwaltung, str. 46, u kojoj
se navode podaci iz slubenih njemakih dokumenata. Brojke Kulturbunda iznijete su u
Biberovoj knjizi Nacizem in Nemci v Jugoslaviji, str. 17-22. Jedan od najautoritativnijih njemakih izvora navodi daje 1. rujna 1939. u Sloveniji ivjelo 29.200 folksdojera.
Vidi Das Schicksal der Deutschen in Jugoslawien, str. 122E. Saet prikaz nacistikih
pogleda i njemakih ciljeva u slovenskim podrujima okupiranim u travnju 1941. nalazi
g se u Richovoj knjizi Hitler's War Aims, sv. 2, str. 268-273.
Najbolji i najpotpuniji prikaz njemakog protjerivanja Slovenaca iz Donje tajerske,
; Gornje Kranjske i dijelova Koruke, te denacionalizacijske politike u tim podrujima,
daje Ferenc u knjizi Nacistima raznarodovalna politika. Ferenc je kasnije uredio
knjigu Quellen zur nationalsozialistischen Entnationalisierungspolitik in Slowenien,
1941-1945 (u navodima citiran kao Quellen), s 323 dokumenta, od kojih je nekoliko i
iz NDH. Vie o posebnim problemima povezanima s protjerivanjem Slovenaca iz Gornje
Kranjske u Ferencovu tekstu Izgon Slovenaca", str. 91-103. Vie o protjerivanju Slovenaca iz Donje tajerske i Gornje Kranjske u Miloevievoj knjizi Izbeglice i preseljenici,
str. 19-43.
: Folksdojeri u Sloveniji pod njemaki su utjecaj doli ranije i sveobuhvatnije nego
folksdojeri u drugim dijelovima Jugoslavije. Biber, Nacizem in Nemci v Jugoslaviji,
str. 43-58. i 93-127.

5
Vie o Heydrichovu pozivu, Quellen, str. 67. Poruka Vrhovnog zapovjednitva njemake
vojske vojnome zapovjedniku okupirane Srbije: Micr. No. T-501, Roll 249, Fr. 1096. Samo
dva dana ranije, isti se zapovjednik usprotivio prebacivanju oko 8000 Srba iz Bake
koju je pripojila Maarska, u Srbiju, zbog potekoa povezanih s njihovim smjetajem i
prehranom. Vidi Fr. 1098.
6
Micr. No. T-120, Roll 5782, Frs. H297,892-893, H297,897-903, H297,914 i Quellen, str. 10
104.
7
Micr. No. T-120, Roll 5781, Frs. H296,639-649, osobito Frs. H296,639 i Quellen, str. 109110.
Kao njemaki izaslanik u NDH, Siegfried Kasche od poetka je sudjelovao u preseljenju Slovenaca u Hrvatsku i protjerivanju odgovarajueg broja Srba u Srbiju. Upravo je
on iznio kronoloki prikaz nacistikih mjera denacionalizacije, te njihovih posljedica
u slovenskim krajevima pod njemakom okupacijom, kao i mnotvo statistikih podataka, u zakljunome izvjetaju od 20. studenoga 1941, u mikrokopiji koju navodimo na
poetku ove biljeke.
8
Micr. No. T-120, Roll 5781, Frs. H296,639-640. Quellen, str. 163-169.
9
Ferenc, Nacistima raznarodovalna politika, str. 239-263.
10
Ferenc, Izgon Slovenaca", str. 94-95.
11
Ibid., str. 96-97. Ferenc, Nacistina raznarodovalna politika, str. 279-283. Quellen, str.
231-233.
12
Vidi podatke iz Kascheova izvjetaja od 20. studenoga 1941. godine, Micr. No. T-120,
Roll 5781, Frs. H296,640-641. Ferenc, Nacistina raznarodovalna politika, str. 284-287.
Vie o ivotu slovenskih prognanika u Srbiji u Ferencovoj knjizi Nacistina raznarodovalna politika, str. 418-435. Ro, Slovenski izgnanici v Srbiji i Miloevi, Izbeglice i
preseljenici, osobito str. 259-262. i 268-272. Vie o ivotu slovenskih prognanika u NDH
u Ferencovoj knjizi Nacistina raznarodovalna politika, str. 436-474. i Miloevievoj
knjizi Izbeglice i preseljenici, str. 325-342. Vie o osobito tekim uvjetima u kojima su
se nali Slovenci deportirani u Bosnu u Brievu tekstu Naseljavanje slovenskih izbjeglica", str. 301-315.
13
Micr. No. T-120, Roll 5781, Fr. H296,642; Quellen, str. 392-393. Ferenc, Nacistina
raznarodovalna politika, str. 280-289.
14
Micr. No. T-120, Roll 5781, Fr. H296,656-57. Ferenc, Nacistima raznarodovalna politika, str. 290-332, te pismo autoru profesora Ferenca od 23. lipnja 1982. godine.
15
Pismo profesora Ferenca autoru od 23. lipnja 1982. godine.
16
Micr. No. T-120, Roll 5781, Frs. H296,624-646, a osobito Fr. H296,642.
17
Micr. No. T-120, Roll 5781, Frs. H296,646-648. Vidi i Kascheove izvjee od 7. i 13. sijenja 1942: Micr. No. T-120, Roll 5781, Frs. H296,626-635.
io
Ferenc, Nemki okupator v Ljubljani", str. 188.
19
Miku, Pregled razvoja NOB u Slovmiji, sv. 1, str. 63-67. Ferenc, Nemki 'Wehrmannschaft'", str. 81-156. Idem, Nacistina raznarodovalna politika, str. 731-734, 745-j
761, 781-789.
20
Ferenc, Nacistina raznarodovalna politika, str. 734-744, 789-797.
21
Vie o broju prognanih sveenika, A VII, fond NDH, reg. br. 17/5-1, kutija 238. Ferenc,
Nacistina raznarodovalna politika, str. 245-246, 800. Ferenc u svojoj studiji minimalnu pozornost pridaje nacistikim progonima pripadnika Katolike crkve u okupiranu11
slovenskim podrujima.

22 j( a0 to je navedeno u knjizi Narodnoosvobodilna vojna, str. 419.
23 jmena partizana i talaca, meu kojima je bilo i poneto ena, a koje su smaknuli Nijemci,
na temelju prijepisa slubenih njemakih objava, nalaze se u Zborniku DNOR, 6. serija,
1. knjiga, str. 291-510, 6. serija, 2. knjiga, str. 307-453 i 6. serija, 3. knjiga, str. 625-650.
Nisam uspio pronai druge sustavne podatke o masovnim smaknuima u dijelovima
Slovenije pod njemakom okupacijom u razdoblju nakon 4. studenoga 1942. godine.
24
Vie o prvom partizanskom pokuaju u svibi\ju 1942, Zbornik DNOR, 6. serija, 3. knjiga,
str. 147. Vie o sljedea dva pokuaja: Narodnoosvobodilna vojna: drugi, u srpnju 1942.,
str. 269, 355-377, a posljednji, u sijenju 1944., str. 654-670. i 981-986.
25
Favagrossa, Perche perdemmo la guerra, str. 156-157. i Miku, Pregled razvoja NOB u
I' Sloveniji, sv. 1, str. 37-45, 52-68.
26
Ferenc, Nemki okupator v Ljubljani", str. 187-188.
27
Micr. No. T-586, Roll 424, Frs. 12,146-163 i 12,172-187.
28
Procjene o broju folksdojera: Micr. No. T-586, Roll 424, Frs. 12,143-145. Vie o preseljenju: Das Schicksal der Deutschen in Jugoslawien, str. 82E. Ferenc, Nacistina raznar\ odovalna politika, str. 616-632. Frensing, Die Umsiedlung der Gottscheer Deutschen,
str. 45-47, 87-98, 152-172.
29
Italija, Stato Maggiore del R. Esercito, Ufficio Propaganda, Bolletini della guerra, str.
513-514. Juvani, Taljanski okupator v Ljubljani, 1941-1943", str. 63-143, osobito str.
138.
30
Kritiki talijanski osvrt na njemaku politiku prema Slovencima u podruju pod
njemakom okupacijom nalazi se u izvjetaju koji je 20. srpnja 1941. upuen Mussoliniju: Micr. No. T-586, Roll 424, Fr. 12,202.
T]
Vie o nastanku Osvobodilne fronte 1941. s jedne, i razvoju njezinih desniarskih protivnika s druge strane, u kerlovu tekstu Politini tokovi v Osvobodilni fronti", str. 7-86,
idem, Nasprotniki Osvobodilne fronte", str. 69-198. i pismu autoru od 23. lipnja 1982.
profesora
Ferenca.
qp
Krivic, Ljubljana v ilegali, sv. 2, str. 276-293 i sv. 3, str. 286, 386. Zbornik DNOR, 6.
serija, 3. knjiga, str. 149. Godine 1944. VOS je preuzela svejugoslavenska policijska organizacija OZNA (Odjeljenje za zatitu naroda).
Miku, Narodna zaita v Ljubljani", str. 204-214. NZ je utemeljena u listopadu 1941, a
^ njezine brojne zadae definirane su u sijergu 1942. godine.
Saje, Belogardizem, 1. iz., str. 129-131. Krivic, Ljubljana v ilegali, sv. 3, str. 295, 314,
322, 326-338, 346. U pismu od 17. studenoga 1942. Marjeti, prvi ovjek VOS-a, Kardelj
navodi: Trenutano je glavna zadaa unititi Belu gardu, politiki, kao i fiziki. Stoga
moete likvidirati sve za koje javnosti moete bez problema dokazati da su zapoeli
35 graanski rat u talijansku korist". Ljubljana v ilegali, sv. 3, str. 39.
r deklaracija od 1. svibnja u Krivicevoj knjizi Ljubljana v ilegali, sv. 3, str. 179, 189. Upo3e zorenje od 27. svibnja: Saje, Belogardizem, 1. izd., str. 296-297.
g7 Hanjek, Slovenaki partizanski odredi", str. 88-89.
P Kardeljev izvjetaj, Zbornik DNOR, 6. serija, 3. knjiga, str. 139. Graziolijevi pogledi iznij e t i su u Juvanievu tekstu Taljanski okupator v Ljubljani, 1941-1943", str. 119.
Saje, Belogardizem, 1. izd., str. 277-284. Jedan od prijedloga koji nije bio usmjeren protiv
Partizana bio je da Talijani uhite i u zarobljenike logore deportiraju velik broj bivih
Jugoslavenskih asnika i doasnika koji su ivjeli u Ljubljanskoj pokrajini, budui da ih
Se
smatralo nesigurnim elementima. A Talijani su izmeu 19. i 27. oujka f942. uinili

upravo to: 1103 biva asnika i doasnika odveli su u logore za ratne zarobljenike. Iby
str. 284.
39
Vie o Ehrlichovu dopisu u knjizi Proces proti Rupniku, str. 151-154.
40
Miku, Pregled zgodovine narodnoosvobodilne borbe, sv. 1, str. 298-315. Narodnoosvo
bodilna vojna, str. 321-323.
41
Narodnoosvobodilna vojna, str. 320-327.
42
Zbornik DNOR, 6. serija, 3. knjiga, str. 406-407. Vidi i Narodnoosvobodilna vojna str]
322-323.
43
Talijanski obavjetajni izvjetaj iz oujka 1942. navodi da se situacija u Ljubljanskoj
pokrajini malo-pomalo pogorava, te da odnosi izmeu civilnih i vojnih vlasti nisu na
zadovoljavajuoj razini. Micr. No. T-586, Roll 424, Frs. 12,164-169. Svae izmeu Graziolija i Robottija jasno se odraavaju u Juvanievu tekstu Dokumenti okupatora", str.
102-138. Prema njemakome izvjetaju iz prosinca 1942, Robotti je smijenjen s funkcije
na Graziolijev zahtjev. Vidi Micr. No. T-175, Roll 124, Frs. 2,598,736-743. Budui da je
tada promaknut na funkciju zapovjednika 2. armije, mogue je da je na djelu bilo vjeito
suparnitvo vojske i Faistike stranke.
44
Vie o postavljanju barikada u Ljubljani u Juvanievu tekstu Opasivanje Ljubljane
icom", str. 141-154. O izvjetaju divizije Granatieri di Sardegna", vidi Zbornik DNOR,
6. serija, 3. knjiga, str. 515-516. Kardeljeva analiza u Zborniku DNOR, 6. serija, 3. knjiga,
str. 149, 276.
45
kerl, Osmorica Robottijevih talcev", str. 285-292, osobito str. 285.
46
Slovenske procjene iznijete su u Voduekovu tekstu, Smisao talijanske okupacije", str.
266-270, osobito str. 268, te Krivievoj knjizi Ljubljana v ilegali, sv. 3, str. 156,173. Talijanska statistika: Micr. No. T-821, Roll 405, Fr. 819.
Prema podacima talijanske Druge armije, broj zatoenika 1. travnja 1943. u glavnim civilnim logorima za Slovence iznosio je: 2628 na Rabu, 4499 u Gonarsu, 35 u Monigu, 3013
u Chiesanuovi, 2390 u Viscu, 3183 u Reinicciju i 619 u logora b. 83, dakle ukupno 16.367,
odreda zbog razloga represijske prirode, te 4 u Gonarsu, 2465 u Monigu i 2 u Chiesanuovi, zbog razloga zatite, dakle ukupno 18.838 osoba. Veinom se radilo o katolicima.
47
Micr. No. T-821, Roll 498, Frs. 960-1205, osobito Frs. 976-1004, 1036-1058, 1160-1163. i
1195-1197.
48
Zbornik DNOR, 6. serija, 3. knjiga, str. 429-441, 531-535.
49
Ibid., str. 553-559.
a0
Ibid., str. 555-556. Miku, Pregled zgodovine narodnoosvobodilne borbe, sv. 2, str. 92-93.
Vie o fazama ofenzive od 16. srpnja do 4. studenoga u Mikuevoj knjizi, str. 92-141. i|
Narodnoosvobodilnoj vojni, str. 304-321.
51
Vidi, primjerice, Kardeljeva pisma Fischern (Ivi Loli Ribara, lanu CK KPJ i partizanskog
Vrhovnog taba) od 14. srpnja i s poetka kolovoza 1942. Zbornik DNOR, 6. serija, 3.
knjiga, str. 139-150, 264-276.
52
Vidi ibid., str. 587-593, gdje se nalazi saetak zapisnika s konferencije u Gorici na hrvatskome, te str. 596-600, gdje se nalazi slian saetak s konferencije koju je organizira
Robotti. Vidi i Saje, Belogardizem, 1. izd., str. 520.
| 1
Dio talijanskih politiara, poput Alda Vidusonija, glavnog tajnika Faistike stranke,
smatrao je da veinu Slovenaca treba jednostavno poubijati. Ciano, Diaries, str. 4J
Transki profesor Angelo Scocchi u promemoriji pod naslovom Politica di frontieraLa difesa dell'Italia dallo slavismo", pripremljenoj za talijanske vlasti u srpnju 1942, z
govarao je iskorjenjivanje svih Slovenaca i njihovo preseljenje u Italiju, u kolonije i

Rusiju, koja e, kako je smatrao, nakon rata pripadati Njemakoj. Slovenski teritorij
I nakon toga bi naselili Talijani. Micr. No. T-586, Roll 424, Frs. 12,225-255.
53 ggjej Belogardizem, 1. izd., str. 393-398. Narodnoosvobodilna vojna, str. 327-330.
54 yige o snazi MVAC-a u nynu i studenome 1942. u Narodnoosvobodilnoj vojni, str. 343,
346. Vidi i Saje, Belogardizem, 1. izd., str. 397-404. Vie o snazi veine posebnih jedinica,
njihovu naoruanju i talijanskim zapovjednitvima kojima su pridruene u veljai 1943:
Micr. No. T-821, Roll 31, Frs. 218-219. Vie o snazi MVAC-a u srpnju 1943. u Narodnoosvobodilnoj vojni, str. 520. Vie o partizanskim reakcijama u Kardeljevu izvjetaju Titu od
7 prosinca 1942. u Krivicevoj knjizi Ljubljana v ilegali, sv. 3, str. 68.
55
Vidi Kardeljev izvjetaj Titu od 14. prosinca 1942. u Krivicevoj knjizi Ljubljana v ilegali,
sv. 3, str. 82.
56
Ferenc, Policijske racije", str. 183-228, osobito str. 214-224. Saje, Belogardizem, 1. izd.,
str. 631-641. Narodnoosvobodilna vojna, str. 520. Za potrebe velikih racija u prosincu
1942, nekoliko stotina slovenskih pripadnika MVAC-a iz okolnih podruja dovedeno je
u Ljubljanu.
57
U mojoj knjizi The Chetniks, str. 224, biljeka 81, ustvrdio sam da su, prema jednom
izvjetaju generala Robottija, nekim jedinicama Seoske strae zapovijedali katoliki
sveenici. Janez Gram iz Milwaukeeja, u Wisconsinu, poslao mi je dopis od 22. travnja
1976. kojim opovrgava tu tvrdnju. Prema rijeima g. Grama, koji je u meuratnoj Sloveniji bio uitelj, te porunik u rezervnim snagama jugoslavenske Kraljevske vojske, te
koji je kao asnik sluio u Seoskim straama od njihova nastanka, niti jedan katoliki
sveenik nikada nije bio na elu tih jedinica. Prema njegovu miljenju, izvjetaj generala Robottija poivao je na posve razumljivoj pogrenoj predodbi. Nekim jedinicama
Seoske strae zapovijedali su mladi seljaci koji nisu znali talijanski. U komunikaciji s
talijanskim asnicima za vezu esto su im pomagali katoliki sveenici, koji su s Talijanima komunicirali zahvaljujui poznavanju latinskoga. Izgleda da su Talijani zakljuili
da jedinicama zapovijedaju sveenici. I premda je to moda tono, nema sumnje da su
u mnogim sluajevima upravo sveenici bili glavni organizatori jedinica MVAC-a u ruralnim podrujima, te da su Talijanima sluili kao vaan izvor informacija o partizanima
i njihovim simpatizerima. Saje, Belogardizem, 1. izd., str. 517-574. G. Grum napisao je:
Istina je da su gotovo svi sveenici u Ljubljanskoj pokrajini javno iskazali naklonost
prema
Seoskim straama."
BT
T
u govoru na tajnome skupu, odranom 8. srpnja 1943, Rudolf Smersu, glavni voa Slovenske legije, ustvrdio je: Slovenska legija danas je najmonija politika i vojna organizacija. Talijani za nju ne znaju i postoji ilegalno. Ima 7000 lanova u unutranjosti, od
kojih je njih 6000 u Seoskim straama, te 1600 lanova koji su prisegnuli u Ljubljani.
Sokolska legija ima 600 lanova u Ljubljani i 100 izvan i\je, a Narodna legija 200 lanova
u
Ljubljani i 50 izvan nje." O govoru je navodno izvijestio tajni partizanski agent koji je
nazoio skupu. Vidi tekst Slovenska Legija", str. 294-301, osobito str. 298.
Hrvatski prijevod tog proglasa vojnicima XI. korpusa od 1. sijenja 1943: Zbornik DNOR,
6
- serija, 5. knjiga, str. 349-356, osobito str. 354-355.
Vise o Novakovim stavovima u tekstu K. Novaka Otpor u Sloveniji", str. 317-332.
ls
e o talijanskoj procjeni, vidi izvjetaj talijanske Drage armije o politikim i vojnim
'vanjima na njezinu zapovjednom podruju, pa tako i u Ljubljanskoj pokrajini, u srpnju 1943. godine. Micr. No. T-821, Roll 31. Frs. 246-263, osobito Fr. 249.
e
o krhkome odnosu bivih jugoslavenskih oficira i podoficira koji su zapovijedali
m
brojem jedinica MVAC-a, te predstavnika Slovenske legije, koji su imali nadzor

nad tim jedinicama i u Kardeljevu izvjetaju Titu od 14. prosinca 1942, u Krivicevoj knji2j
Ljubljana v ilegali, sv. 3, str. 79.
Na estoko protivljenje Slovenske ljudske stranke prijedlozima bojnika Novaka vjerojatno je utjecao jo jedan faktor. Poetkom 1943, dok je bio zarnjenik premijera jugoslavenske izbjeglike vlade u Londonu, Miha Krek poeo je sumnjati u mogunost obnavljanja
Ujedinjene jugoslavenske drave nakon rata zbog sve dubljeg antagonizma izmeu hrvatskih i srbijanskih politiara u jugoslavenskoj izbjeglikoj vladi. U razgovorima sa sirom,
Georgeom Rendelom, britanskim izaslanikom pri izbjeglikoj vladi, izrazio je sumnje
u vezi s budunou zemlje, iako su Slovenci dotada snano podupirali Jugoslaviju i
dinastiju Karaorevi. Krek je pokuao odrediti kako bi Britanci reagirali na nejugoslavensku alternativu za Sloveniju, jer su Slovenci za svaku novu mogunost eljeli stei
britansku potporu. Bila bi to drava koja bi obuhvatila teritorij od Rijeke do Trsta na
Jadranu, te do sredinjeg dijela Dunava na istoku, a u kojoj bi Slovenija, ujedinjena sa
slovenskim podrujima u to vrijeme pod Italijom i Austrijom, bila jedna od federalnih
jedinica. I u sluaju jugoslavenske i u sluaju nejugoslavenske alternative, u interesu
Slovenske ljudske stranke, kao glavnog predstavnika slovenskih antikomunistikih snaga, bilo je da sve oruane snage odri na okupu, kao to ih je odravala i unutar okvira
MVAC-a, umjesto da dio nadzora preda bojniku Novaku. Vidi Rendelove izvjetaje od
4. oujka i 28. svibnja 1943. britanskome Ministarstvu vanjskih poslova, F. O. 371/37630,
R 2038/246/92 i F. O. 371/37630, R 4737/246/92.
61 Narodnoosvobodilna vojna, str. 518.
62 O lijevim skretanjima" vidi Tomasevich, The Chetniks, str. 210-211, 231, 257. Kardeljevi
tekstovi: vidi njegova pisma od 14. srpnja i s poetka kolovoza 1942. Fischeru (Ivi Loli
Ribaru), Zbornik DNOR, 6. serija, 3. knjiga, str. 139-150, 264-276, te njegove izvjetaje
Titu od 7. i 14. prosinca 1942, u Krivicevoj knjizi Ljubljana v ilegali, sv. 3, str. 65-95,
osobito str. 68, 74-79, 82-83.
63 Krivic, Ljubljana v ilegali, sv. 3, str. 78-80. Zbornik DNOR, 6. serija, 4. knjiga, str. 229-
64231'
Mikuz, Pregled zgodovine narodnoosvobodilne borbe, sv. 2, str. 170-177. NarodnoosvobodA

ilna vojna, str. 391-413. Vidi i Kardeljeve izvjetaje Ribaru i Titu spomenute u biljeci 62.
6i> Vie o vodeoj i nadzornoj ulozi komunista u izvjetaju Borisa Kidria, generalnog
sekretara Izvrnog odbora Osvobodilne fronte, priblino od 14. prosinca 1942, upuenom
CK KPJ, u Kardeljevoj i Kidrievoj knjizi Jesen 1942, str. 575-589, osobito str. 589. Vie
o Dolomitskoj deklaraciji, Zbornik DNOR, 6. serija, 5. knjiga, str. 185-189. i Narodnoosvojna,zgodovine
str. 442-445.
b<> vobodilna
Miku, Pregled
narodnoosvobodilne borbe, sv. 3, str. 89-95, 215-219.
1
67
Jones, Twelve Months With Tito's Partisans, str. 1-2. 47-122.
Institut za zgodovinska istraivanja u Ljubljani, Savezniki zrakoplovci i ratni zarobljenici, str. 11-88, navodi imena sviju koji su uspjeli doi do slovenskih partizana, te su
prebaeni u saveznike baze u Italiji.
(>9 Tu injenicu naglasio je potpukovnik P. A. Wilkinson, asnik u Specijalnim jedinicama i
britanski asnik za vezu sa slovenskim partizanima. Usto je istaknuo i da su agente i operativce specijalnih sluba zanimali gotovo iskljuivo taktiki obavjetajni podaci. Nisu
se zanimali za ire aspekte rata i znali su vrlo malo o irim njemakim nanvjerama, koje
bi mogle koristiti Saveznicima. Vidi njegov izvjetaj od 27. travnja 1944. F. O. 371/44255,
R 7125/8/92, str. 15-16, 20-23, 27.
'0 Vidi izvjetaj talijanskih obavjetajaca od 1. lipnja 1942. spomenut u biljeci 42, Kardeljev
68

izvjetaj Titu od 14. prosinca 1942, spomenut u biljeci 62, te dopise Slovenske ljudske
stranke i drugih slovenskih protupartizanskih stranaka, koje je britansko Ministarstvo
vanjskih poslova primilo u sijenju 1944, spomenute u biljeci 95. Rijei profesora
Mikua nalaze se u njegovu djelu Pregled razvoja NOB u Sloveniji, sv. 1, str. 244. Vidi i
Narodnoosvobodilna vojna, str. 328.
71
prva knjiga zvala se V znamenju Osvobodilne fronte (U sjeni Osvobodilne fronte)
j (Ljubljana, veljaa 1943), a druga, kao proireni nastavak prve, nosila je naslov rne
bukve (Crna knjiga) (Ljublana, 1944). Obje su opisivale teroristiko djelovanje Osvobodilne fronte pod komunistikim vodstvom u Sloveniji. Ni u jednoj ni u drugoj nisu
navedeni autori, no prema pouzdanim informacijama, prvu je uredio vl. Franc Glava,
a drugu novinar Mirko Javornik, urednik izrazito protupartizanskog katolikog tjednika
| Slovenski dom, koji je izlazio u Ljubljani. I premda ne govore nita o suradnji njihovih
vlastitih snaga s neprijateljem, autori su partizane optuili za kolaboracionizam s Talijanima, osobito tijekom posljednjih nekohko mjeseci talijanske okupacije.
72
Micr. No. T-821, Roll 31, Frs. 249, 260, 322.
73
Vojko, Izmeu Triglava i Trsta, str. 52, navodi brojke koje je 1952. objavio Franek
Saje.
74
Ferenc, Kapitulacija Italije, str. 181-189. Narodnoosvobodilna vojna, str. 518-520, 523528. Kronologija 1941-1945., str. 559-560.
75
Pismo profesora Ferenca autoru od 23. lipnja 1982. Grum, memorandum (spomenut u
biljeci 57), str. 10. Janez Grum, koji je zapovijedao bivim jedinicama MVAC-a koje su
dole u Zapotok, ustvrdio je da su partizani u rujnu 1943. likvidirali izmeu 500 i 600
asnika i vojnika iz etnikih i bivih jedinica MVAC-a.
U tom dopisu Grum pobija dijelove mojeg kratkog opisa dogaaja kod Turjaka u prvome svesku ove studije. To se osobito odnosi na tvrdnju da su jedinice pod njegovim
zapovjednitvom pretrpjele teke gubitke" prilikom oslobaanja iz Zapotoka i bijega
prema Ljubljani. Prema njegovim navodima, od 650 - 700 ljudi koji su sudjelovali u tim
dogaajima, ivot je izgubilo tek njih 20 - 30. Grum brze partizanske pobjede kod Grarica i Turjaka velikim dijelom pripisuje tekom talijanskom naoruanju koje im je bilo
na raspolaganju. No ipak zakljuuje da su za obje katastrofe najvie krivi sami branitelji,
koji su poinili osnovnu taktiku pogreku kad su odluili drati fiksne poloaje. Vidi
Grum, Na dvadesetletnicu Turjaka", str. 310-320. Idem, 0 zgodovini Turjaka", str. 260272. Ti podrobni opisi dogaaja kod Turjaka i Zapotoka dijelom se temelje na Grumovim
osobnim iskustvima, a dijelom su zbir informacija sastavljenih na temelju razgovora i
^korespondencije s ostalim preivjelim sudionicima.
7y Novak, Otpor u Sloveniji", str. 330-331.
Sa
?g Je, Belogardizem, proireno izd., str. 608.
^ Terzuolo, RedAdriatic, str. 25-28. Rije je o tzv. fojbama, tal.foibe.
Ferenc, Kapitulacija Italije, str. 375-413. Kriegstagebuch, sv. 3, dio 2, str. 1121-1122,
1
130-1133. Narodnoosvobodilna vojna, str. 578-593.
f
81 erenc, Kapitulacija Italije, str. 456-566. Narodnoosvobodilna vojna, str. 594-604.
82 Fevrenc> Nemki okupator v Izubijani", str. 197-207.
i Vie o formiranju dviju novih operativnih zona: Kriegstagebuch, sv. 3, dio 2, str. 11131
I
Ferenc, Kapitulacija Italije, str. 352-374.
i Mussolini je tu vladu reorganizirao 23. rujna 1943. i preselio na talijansko tlo, a 25. studenoga svoju je marionetsku dravu prozvao Talijanskom Socijalnom Republikom. Deakin,
Brutal Friendship, str. 554-574.

83
Vie o zapovijedi feldmarala Keitela od 9. rujna 1943, o zapovjednoj organizaciji n a I

podruju Italije, vidi Kriegstagebuch, sv. 3, dio 2, str. 1257-1258, 1295, 1460-1461, 1405,
1467. Kasnije organizacijske pron\jene: ibid., sv. 4, dio 1, str. 563. Ibid., sv. 4, dio 2, str
1892, 1902. Poslijeratno ispitivanje generala Kiiblera, A VII, fond Nijemci, reg. br. 50/7
p. 7, kutija 7. Vidi i Ferenc, Nemki okupator v Ljubljani", str. 213.
Ferenc, Kapitulacija Italije, str. 357-358. Dijelovima Slovenije koje su u travnju 1941
zauzeli Nijemci upravljalo se kao i dotada.
85 Preporuka biskupa Romana za generala Rupnika na mjestu predsjednika pokrajinske vlade nalazi se u Ferencovu tekstu Nemki okupator v Ljubljani", str. 211. Vie 0
oekivanjima generala Rupnika da e Nijemci dobiti rat u Hrenovom tekstu Moja sreanja z generalom Rupnikom", str. 156. Rupnikova vjera u njemaku pobjedu oita je i u
mnogim njegovim govorima i obraai\jima. Vidi, primjerice, njegov govor od 17. travnja
1944. u eljeznovljevoj knjizi Rupnikov proces, str. 179-193.
Nakon sloma Jugoslavije 1941. godine, Rupnik je otiao u dio Slovenije pod njemakom
okupacijom u nadi da e ga jedan poznanik, August Westen, folksdojer i ugledan
slovenski industrijalac, ondje nekako zaposliti. No kako nije bio njemaki dravljanin,
nije mogao dobiti posao. Ve je razmiljao o tome da zatrai njemako dravljanstvo, no
postupak je bio toliko kompliciran i dugotrajan daje odustao. Budui daje od lanova
obitelji doznao kako se Talijani u Ljubljanskoj pokrajini ponaaju pristojno i uviavno,
te uvjeren da bi kao bivi jugoslavenski asnik mogao dobiti financijsku potporu, sredinom svibnja 1941. preselio se u Ljubljanu. Nakon kratkotrajnog dogovorenog boravka u
talijanskom logoru za ratne zarobljenike, u lipnju 1942. zapoeo je kolaboracionistiku
karijeru kao gradonaelnik Ljubljane. Vidi Zeljeznov, Rupnikov proces, str. 65-72.
86
Kao jedan od Himmlerovih zapovjednika, general Rsener bio je zaduzen za protugerilske operacije u svojoj zoni odgovornosti, koja je obuhvatila dijelove Donje tajerske,
Gorenjske i Koruke pod njemakom okupacijom. Za izvoenje operacija u tim podrujima, imao je zapovjedni stoer na Bledu, sjeverozapadno od Ljubljane. Zbog pojaane
partizanske aktivnosti u proljee 1943. godine, Himmler je 21. lipnja 1943. ta podruja
proglasio zonama protugerilske borbe". U skladu s Hitlerovim odredbama, Himmler i
SS i policijske slube tako su dobile ekskluzivno pravo na borbu protiv gerilskih jedinica. Vidi Micr. No. T-175, Roll 81, Frs. 2,601,636-637; 2,601,645-646; 2,601,651; 2,601,659.
Na temelju kasnije prepiske Rsenera i Himmlera, kao i drugih dokumenata, razvidno
je da je Rsener zadrao obje funkcije, tj. vieg voe SS-a i policije u Alpenlandu sa
sjeditem u Salzburgu i njemakog savjetnika u Ljubljanskoj pokrajini, sve do samog
zavretka rata. Vidi i Ferencov tekst Nemki okupator v Ljubljani", str. 213, 216.
Osvobodilna fronta imala je visokopozicioniranog predratnog policijskog dunosnika,
Vladimira Kantea, koji je za njih radio u ljubljanskoj policiji. Svrstavi se od samog
poetka uz Osvobodilnu frontu, Kante je sluio tijekom itave talijanske okupacije, a
na tom mjestu zadran je i nakon to su vlast preuzeli Nijemci. Kad su se Nijemci u veljai 1945. infiltrirali u organizaciju KP u Ljubljani i Osvobodilnu frontu, razotkriven je,
uhien i smaknut. Vidi Krivicev tekst Ljubljana v ilegali, sv. 4, str. 253-254, 535-536.
87 Vie o promjeni njemake politike prema etnicima i ostalim protupartizanskim snaga0 0 ma u Tomasevichevoj knjizi The Chetniks, str. 317-321.
Pismo profesora Ferenca autoru od 23. lipnja 1982. godine.
S9 Proces proti Rupniku, str. 93-95. Miku, Pregled zgodovine narodnoosvobodilne borbe, j
sv. 3, str. 44-47. Ferenc, Nemki okupator v Ljubljani", str. 213-214. Krinar, S l o v e n s k o
domobranstvo", str. 238, 244.
84

90 vidi osobito i\jegova obraanja i govore u eljeznovljevoj knjizi Rupnikov proces, str.
142-143, 154-155,175-195.
91 Krinar, Slovensko domobranstvo", str. 267-269, 277. Miku, Ljubljanski kof Dr. Gregory Roman", str. 340-342.
92 Narodnoosvobodilna vojna, str. 577. Mlakar, Domobranstvo na Primorskem (19431945), str. 63-65, 78. Mlakar, str. 96, smatra da se brojnost pripadnika tih jedinica poveala moda i do 2000. Vidi i B. Novak, Trieste, 1941-1954, str. 86, 105-106.
93
Krinar, Slovensko domobranstvo", str. 274. Miku, Pregled zgodovine narodnoosvobodilne borbe, sv. 3, str. 199-203, 276-277. Melaher, tajerski etnik", str. 245-260. Na str.
247-251. Melaher iz prve ruke govori o iznimno nesmiljenom njemakom okupacijskom
reimu u Doi\joj tajerskoj. Profesor Ferenc raspolae njemakim dokumentima koji
pokazuju daje Melaher suraivao s Nijemcima.
94
Hirschegger, Resnica o naoj borbi", str. 109-126, osobito str. 126.
95
Britanski izaslanik u Vatikanu taj je dopis, kao i jo nekoliko njih, od strane drugih
slovenskih protupartizanskih politikih stranaka, uputio britanskome Ministarstvu vanjskih poslova zajedno sa svojim izvjetajem od 28. sijenja 1944. Vidi F. O. 371/44269, R
3490/11/92. Navod je s 4. str. memoranduma Slovenske ljudske stranke.
96
Vidi izvjetaj potpukovnika P. N. M. Moorea pod naslovom Report on the Military Situation of the Jugoslav Army of National Liberation (JANL) in Slovenia", str. 16, F. O.
371/44263, R 14117/8/92.
Meu dunostima koje je njemaki okupacijski reim u Ljubljanskoj pokrajini nametnuo
stanovnitvu bila je radna obaveza s ciljem stvaranja pozadinskog sustava obrane na
slovenskom teritoriju, budui da poziv upuen dobrovoljcima, i mukarcima i enama,
nije popunio potrebe za radnom snagom, dio radnika trebalo je mobilizirati. Vidi Njemaka, Wehrmacht, Oberkommando, Hitlers Weisungen, str. 267-272. Krinar, Slovensko
domobranstvo", str. 274-276.
Q7
A VII, fond Nijemci, reg. br. 17/7, kutija 7.
98
Krinar, Slovensko domobranstvo", str. 269-270, 274.
99
Ibid., str. 252-263.
Vidi njegovo pismo od 4. studenoga 1944. neimenovanom prijatelju u Londonu, koje su
101presreli Britanci, F. O. 371/44326, R 20050/850/92.
Tomasevich, The Chetniks, str. 415-416. Debeljak, Prvi slovenski parlament", str. 280osobito str. 280.
102286,
v .v
Knznar,
Slovensko domobranstvo", str. 276-277.
er
104 k > "Saveznike i sovjetske vojne misije". Vidi i idem, Failure of a Mission".
Vie o problemu Trsta i zadovoljavajuem rjeenju postignutom sporazumom od 5. listopada 1954. godine: Jeri, Trako vpraanje. Duroselle, Le Conflit de Trieste. B. Novak,
105 T r i e s t e ' 1941-1954. Campbell, Successful Negotiation: Trieste 1954.
Debeljak, Prvi slovenski parlament", str. 280.
IV.
S t r a n e
s i l e
d i j e l o v e
a n e k t i r a j u
J u g o s l a v i j e
TALIJANSKA VLAST
U ANEKTIRANIM DIJELOVIMA DALMACIJE
Prilikom podjele ratnog plijena nakon komadanja Jugoslavije 1941. godine,

Talijani su dobili Dalmaciju, priobalni dio zemlje na istonoj obali Jadranskog
mora od Raba na sjeveru, do Kotorskog zaljeva na jugu. Talijani su vei dio
tog podruja prisvajali kao svoj nacionalni teritorij jo od rimskih vremena.
Tek stjecanjem velikog dijela Dalmacije mogli su zadovoljiti sklonost tome da
Jadran nazivaju mare nostro".
Dalmacija je po zavretku Prvoga svjetskog rata postala dijelom Kraljevine
SHS. To je podruje bilo pod habsburkom vlau od 1815. do 1918. godine.
Habsburgovci su se u toj pokrajini svoje drave pridravali devize podijeli
pa vladaj", te su uvijek davali prednost talijanskom u odnosu na slavensko
stanovnitvo, u upravi primjenjujui talijanski jezik, a u vladinim slubama
zapoljavajui Talijane. Meutim, etnika slika Dalmacije nije davala Talijanima nikakvih temelja da bi je mogli prisvojiti. Austrougarski popis stanovnitva
iz 1910. pokazuje da su od ukupno 645.604 stanovnika u Dalmaciji bila
samo 18.024 Talijana, od kojih je priblino pola ivjelo u prijestolnici, Zadru
(Zara).1
Ne obazirui se na nacionalne interese junoslavenskih naroda, Velika
Britanija, Francuska i Rusija obeale su u Prvom svjetskome ratu, tajnim
Londonskim ugovorom iz travnja 1915, Italiji velike dijelove teritorija Austro-Ugarske, pa tako i vie od pola Dalmacije. To je obeanje trebalo sluiti
kao poticaj Italiji da se u rat ukljui na saveznikoj strani. Po zavretku rata,
Italija i tek stvorena Kraljevina SHS nisu se na mirovnoj konferenciji uspjele
dogovoriti oko granica, pa su dvije zemlje problem morale rijeiti bilateralnim
Pregovorima. Ishod je bio Rapallski ugovor od 12. studenoga 1920. godine,
Italija je tako u Dalmaciji dobila grad Zadar i otok Lastovo, ali se odrekla pretenzija na ostala dalmatinska podruja. Nakon zakljuenja ugovora, znatan
broj dalmatinskih Talijana prodao je tvrtke i imovinu, te se odselio u Italiju.
Juoslavenski popis stanovnitva
iz 1931. u (jugoslavenskoj) Dalmaciji 2 biljei
tek 2095 Talijana, a ta se brojka u sljedeih deset godina vjerojatno smanjila,
Je tako talijanska manjina ostala i bez ikakve politike i gospodarske moi.

Brojka iz popisa nije obuhvatila Talijane u Zadru i na otoku Lastovu, gdje se
broj Talijana u meuvremenu bio poveao.
Mnogi Talijani zdvajali su nad smanjenjem talijanske nazonosti u Dalmaciji, koja kao da je najavila zavretak ne samo talijanstva" Dalmacije
nego i talijanskog utjecaja u susjednim junoslavenskim podrujima. 3 Iako je
to bio krajnji oblik samozavaravanja, budui da Talijani u tom podruju nisu
imali stvaran utjecaj jo od hrvatskog narodnog preporoda ezdesetih godina
19. stoljea, Italija je ustrajavala u nakani da se domogne Dalmacije. Tijekom
meuratnog razdoblja, unato Rapallskome ugovoru, nizu gospodarskih sporazuma, te talijansko-jugoslavenskome sporazumu o prijateljstvu iz 1937. godine, Italija je radila na potkopavanju teritorijalnog integriteta jugoslavenske
drave. To je inila i izravno, podupiranjem ustaa i makedonskih politikih
emigranata, i neizravno, suraujui s Albanijom i Bugarskom na tetu Jugoslavije. Prema Peri Digoviu, najmanje osam drutava u Italiji, od kojih su sva
imala manju ili veu potporu talijanske vlade, za glavni je cilj imalo odravanje
talijanskih interesa u Dalmaciji i nastojanje da se ona pripoji Italiji. Bili su to
vrlo glasni zagovornici proklamiranog cilja, to je Ciana navelo da u dnevniku
primijeti kako je biti prodalmatinski nastrojen mnogim postalo pravim zvanjem".4
Tijekom napada na Jugoslaviju u travnju 1941, talijanske snage zauzele su
priblino treinu Slovenije, velike dijelove kontinentalne Hrvatske i BiH, itavu Dalmaciju, itavu Crnu Goru, a preko Albanije i vei dio Kosova i zapadne
Makedonije. Ubrzo nakon ulaska njihovih jedinica na jugoslavenski teritorij,
Talijani su uspostavili vojnu upravu za Dalmaciju, reim koji se odrao tek oko
mjesec dana. Athos Bartolucci, prvi ovjek Faistike stranke u Zadru, imenovan je civilnim upraviteljem (komesarom), sa sjeditem u Zadru. Na elo
nekadanjih kotara imenovani su prefekti, dok su u opinama (najniim upravnim jedinicama) imenovani naelnici. Meu obnaateljima niih upravnih
funkcija bilo je podosta osoba roenih u Dalmaciji koje su se u Italiju iselile u
meurau. Mnoge od njih imale su junoslavenska imena, te su bile mijeanog
talijansko-junoslavenskog podrijetla. 5
Prema Rimskim ugovorima koje su Italija i NDH sklopile 18. svibnja 1941
(vidi 6. poglavlje), Italija je dobila dio Hrvatskog primorja i otoke u sjevernom
Jadranu, kao i priblino polovicu Dalmacije i veinu dalmatinskih otoka s ukupno 380.000 stanovnika (vidi Kartu 1). Anektirani dijelovi Hrvatskog primorja i
susjednih otoka pridodani su talijanskoj pokrajini Fiume (Rijeka). Anektirani
dio Dalmacije organiziran je kao Dalmatinska Gubernija (Governatorato di
D a l m a z i a ) pod vlau guvernera, sa sjeditem u Zadru, koji je izravno odgovarao Mussoliniju. Giuseppe Bastianini, vaan faistiki dunosnik i do tog
vremena talijanski veleposlanik u Ujedinjenom Kraljevstvu, imenovan je guvernerom. Gubernija je podijeljena na tri pokrajine: Zadar (Zara), Split (Spala-
1
I
'
Strane sile anektiraju dijelove Jugoslavije

j i Kotor (Cattaro). Venzi Orazi imenovanje prefektom Zadra, Paolo Zerbino
refektom Splita, a Franco Scasselatti prefektom Kotora. Svi odreda bili su
faisti. 6
Nakon uspostavljanja nove uprave, Talijani su poeli akciju talijaniziranja
anektiranih podruja, jednako kao to su ranije radili na talijanizaciji Istre,
Slovenskog primorja i drugih junoslavenskih podruja steenih nakon Prvoga svjetskog rata. Talijanizirani su toponimi, a talijanski je kao slubeni jezik
uveden u kole, crkve (uz latinski), vladinu upravu, telegrafski i radijski promet. Sva hrvatska kulturna i nacionalna drutva zabranjena su odlukom vlasti.
Novine su izlazile ili na talijanskom ih i na talijanskom i na hrvatskom. Vladini
namjetenici i uitelji morali su govoriti talijanski da bi ostali u vladinoj slubi,
a takvih je bilo malo. Dio dalmatinskih studenata upuen je na kolovanje na
talijanska sveuilita u nadi da e prihvatiti talijanizaciju, te je pomoi dalje
provoditi, no taj je plan doivio neuspjeh. Ipak, Talijani su smatrali da su kole
najbolji instrument talijanizacije, pa su s tim ciljem iz Italije doveli nekoliko
stotina uitelja koji su zamijenili otputene uitelje u osnovnim i srednjim
kolama. Hrvatsko se stanovnitvo tvrdoglavo opiralo tim nastojanjima, to
je Bastianinija navelo da ustvrdi kako e stanovnitvo Dalmacije morati prihvatiti talijanizaciju ili se iseliti. 7
Ustroj triju pokrajina odraavao je ustroj dravne vlasti i Faistike
stranke u ostatku Italije. Talijanski zakoni prenijeti su i u dalmatinske pokrajine, ime su dole u ravnopravan poloaj u odnosu na pokrajine u ostalim
dijelovima kraljevstva. Na podruju pravosua, Talijani su, osim redovnih sudova, utemeljili i Vojni sud u ibeniku. Uzbunjen zbog irenja pokreta otpora,
Bastianini je oformio i Izvanredni sud 11. hstopada 1941. godine, no 28. listopada i Vojni sud i Izvanredni sud zamijenio je Posebni sud za Dalmaciju ,,s
dalekosenim ovlastima", utemeljen posebnim Mussolinijvim ukazom. U cilju
odravanja mira i provoenja naloga civilne uprave, guverner je na raspolaganju imao andarmerijske jedinice, financijsku policiju i Crne koulje. Velik
dio XVIII. korpusa kopnene vojske razmjeten je u pokrajinama Zadar i Split.8
Sve glavne rudne i industrijske izvore, te poslovne subjekte u anektiranim
Podrujima - rudnike ugljena i boksita, tvornice cementa, elektrane, kemijske pogone i tvornice aluminija, brodarske tvrtke i pogone za preradu ribe Preuzeli su talijanski poslovni interesi. Jednako je bilo i s bankama, osiguravajuim drutvima i raznim imanjima i institucijama.
Veina Talijana u vladi nesumnjivo je uviala da pravog mira i prijateljstva
^meu Italije i NDH nikako ne moe biti sve dok Italija dri neki dio Dalmacije, t> te je stoga itav sustav odnosa izmeu Italije i NDH utemeljen na Rimskim
Ugovorima nepostojan. Posjedovanje velikog dijela Dalmacije moda je i zadoMjilo talijansku elju za prestiem, te povealo talijansku vojnu sigurnost na
Jadranu (sluei kao tampon-zona, zatita od moguih njemakih prijetnja),
u giedni

no s gospodarskog stajalita Italiji je to bio teret. Ali, su Talijani bili odluni
nakani da ostanu u Dalmaciji, jer su je zamiljali kao odskonu dasku za dali
prodor na Balkan i u Podunavlje. Ubrzo nakon aneksije, dio Talijana poeo J
gledati i izvan granica Dalmacije, oijukati s velikim drvnim, rudnim i vodenim
bogatstvima BiH, te predlagati da Italija zauzme i ta podruja - koja, prema
miljenju njihovih strunjaka, nisu imala ba nita zajedniko sa samom Hr
vatskom - i ondje uspostavi vojnu upravu", barem do konca rata. 9
Dalmatinski Hrvati, intenzivno nacionalistiki nastrojena populacija si
viestoljetnim animozitetom prema Talijanima zbog tradicionalnih talijanskih
aspiracija prema istonoj jadranskoj obali, na aneksiju i pokuaj talijanizacne
domovine reagirali su odlunim otporom. Dalmatinci nikad nisu prihvatili injenicu da su ustae dio hrvatskog teritorija prepustili Italiji i ustae nikad nisu
uspjeli nadvladati nepovoljan politiki uinak tog ustupka. Nadalje, ini se da
je bilo poznato da Paveli Dalmatincima ba i ne vjeruje i da im je zapravo vrlo
nesklon. Jednom je, napola u ah, pripadnicima svoje svite navodno rekao da
bi za njega najpovoljniji kompromis s Talijanima u vezi s Dalmacijom bio kad
bi Hrvatska dobila itavu Dalmaciju, a Talijani sve Dalmatince. 10
Priblino 83% stanovnitva Dalmacije inili su Hrvati i rimokatolici. Osim
neto ustaa, sveenika, te poslovnih ljudi i strunjaka, svi su se snano protivili talijanskoj vlasti. Talijanska se vlast nadala da bi talijanski element u
Dalmaciji mogla ojaati poticanjem Talijana roenih u Dalmaciji da se iz Italije
vrate u Dalmaciju. No ubrzo se pokazalo da za njih ondje nema prikladnih mogunosti za smjetaj i zapoljavanje, te da bi, da se za njih stvori mjesto, bilo
nuno protjerati jednak broj ljudi na druge dijelove hrvatskog teritorija. Stoga
je preseljen tek mali broj obitelji, a itav je plan potonuo u zaborav. 11
Kao i u drugim dijelovima Jugoslavije, oruani otpor u Dalmaciji ugroavao
je od ljeta 1941. sile Osovine i kvislinki ustaki reim. Poinjui od sabotiranja komunikacija, te industrijskih i rudarskih postrojenja u slubi sila Osovine,
te napadima na pojedince i mai\je jedinice sila Osovine i kvislinkih oruanih
snaga, otpor je ubrzo prerastao u organizirano gerilsko ratovanje za kakvo!
talijanska vojska, andari i crnokouljai nisu bih ni najmanje pripremljeni.
Partizanski napadi izazvali su na talijanskoj strani velike gubitke i frustracije.
Takvo je stanje dovelo do tri razliita, no meuovisna, dogaaja. Prvo, budui
da nisu bili u stanju pokoriti partizane, Talijani su pribjegli okrutnoj odmazdi
protiv civilnog stanovnitva zbog partizanskih napada i sabotaa. Ustrajno
su se drali politike vladanja elinom rukom, uvjereni da e tako slomi j
elju lokalnih Hrvata i Srba za otporom. Na napade u unutranjosti reagiraj
su trenutanom odmazdom protiv sela i naselja u kojima je dolo do napadni
ili iz kojih su, prema njihovim sumnjama, potekli napadai. U sklopu mj e
odmazde otimah su ih strijeljali taoce, oduzimali bonove za opskrbu i spalji v
kue, plijenili imovinu poznatih partizana, a lanove njihovih obitelji takoe r j

proglaavali partizanima, dok su sve mukarce starije od petnaest godina ili
sve stanovnike sela prebacivali u koncentracione logore. Talijani su isplaivali
i nagrade za hvatanje vanijih partizana. Odmazda je esto bila nasumina, pa
su rtve bili neduni civili. Dvije najokrutnije operacije te vrste provedene su
1942 u blizini Suaka i u Primotenu. U znak odmazde zbog injenice da su
partizani ubili 4 talijanska graanina, 12. srpnja strijeljan je 91 mukarac iz
sela Podhuma i okolice (u zaleu Rijeke), dok je oko 800 osoba iz tog kraja
odvedeno u koncentracione logore u Italiji.12 U znak osvete za partizanski napad 16. studenoga na kamionski konvoj u kojem je ubijeno 14 talijanskih vojnika dok ih je 7 ranjeno, a 6 zarobljeno, Talijani su etiri sata bombardirali selo
Primoten i obalu juno od ibenika s kopna, mora i iz zraka, a u tim napadima
poginulo je oko 150 osoba. Usto su spalili oblinja sela i uhitili priblino 200
osoba.13
Draga posljedica partizanske aktivnosti, kao i talijanske elje za stjecaj e m koristi od politike podijeli pa vladaj", bila je injenica da su Talijani
poeli traiti izgledne suradnike. Pronali su ih meu onim Srbima u anektiranome dijelu Dalmacije i susjednim dijelovima Dalmacije, BiH i Like koji su
se protivili i partizanima i ustaama, dakle meu etnicima. tovie, srpski
politiari u anektiranome dijelu Dalmacije nagovarah su Talijane da proire
anektirano podruje i izvan dogovorenih granica. 14 Talijani su kolaboracioniste pronali i u redovima Hrvata u anektiranome dijelu Dalmacije koji su se
takoer protivili i partizanima i ustaama.
Do ograniene suradnje izmeu Talijana i etnika dolo je u drugom dijelu 1941. godine, no ta se suradrya pojaala nakon to je u sijenju 1942.
zapovjednitvo nad talijanskom Drugom armijom preuzeo general Mario Roatta.
Za godinu dana, do konca veljae 1943 - ubrzo nakon to je Roattu na mjestu zapovjednika Druge armije zamijenio general Mario Robotti - 20.514 etnika bilo
je organizirano u talijanske pomone snage u NDH, u Dobrovoljakoj antikomunistikoj miliciji (MVAC-u). Osim toga, 882 borca pridruena su talijanskoj vojsci u Zadarskoj i Splitskoj pokrajini, a jo 1474 u Kotorskoj. Ne raspolaemo
talijanskim podacima o vjerskom i nacionalnome sastavu MVAC-a, a jugoslavenski izvori nude proturjene informacije, no u njima je bilo i Srba i Hrvata, a
veinu su inili mladi mukarci. Tim dalmatinskim jedinicama zapovijedali su
talijanski asnici, a talijanske vlasti ujedno su ih naoruale, opskrbile i plaale.
lanovi njihovih obitelji dobili su bonove za hranu i odjeu. Kao pripadnici pomonih jedinica, iskazali su veliku elju i nesmiljenost pomaui talijanskim
andarima. 15 Regrutiranje lokalnog stanovnitva u pomone jedinice moda je
pomoglo polarizaciji stanovnitva tih krajeva, podjeli na one koji su podupirali
okupatorske snage i njihove pomagae i one koji su im se opirali, ah Talijanima
ba i nije Pomoglo da odre red i mir, te je, tovie, vjerojatno kao nikada ranije
potpirivalo antagonizam meu razliitim segmentima stanovnitva.

Neuspjeh talijanskih oruanih snaga i domaih pomagaa u nastojarijimj
da poraze partizane doveo je i do tree nove pojave, a to su bile promjene u
razmjetaju i koritenju jedinica talijanske vojske, to je, pak, izazvalo nesla
ganja izmeu vojnih vlasti i guvernera Bastianinija. Kad je, primjerice, general
Quirino Armellini, zapovjednik XVIII. korpusa stacioniranog u Splitu, potkraj
veljae 1942. povukao jedinice iz manjih mjesta i koncentrirao ih u nekoliko
veih vojnih uporita, Bastianini je zakljuio da taj korak ugroava red i mir
u manjim sredinama. Ustrajno je tvrdio da mora sudjelovati u donoenju odluka o razmjetaju jedinica na podruju za koje odgovara. No Armellini nije
bio voljan civilnim vlastima dopustiti da se mijeaju u njegove stvari, pa se
spor prenio na odnos izmeu Bastianinija i generala Roatte, zapovjednika
Druge armije. Ishod je bila Roattina zapovijed od 6. travnja 1942. u kojoj je
naveo da e iskljuivo on odluivati o svim temeljnim pitanjima, te da vojna
zapovjednitva u svim osnovnim stvarima moraju samo sluati naredbe viih
zapovjednih mjesta. No u manje vanim pitanjima vojni zapovjednici u obzir
mogu uzeti elje lokalnih civilnih upravitelja, pod uvjetom da ostaju u okvirima vojnih zapovijedi. U sluaju sporova, odluivat e Roatta i Bastianini. Valja primijetiti d a j e u ovom sluaju dolo do spora izmeu jednog od vodeih
pripadnika Faistike stranke, te generala Armellinija, poznatog Badogliova
ovjeka. Nakon toga Bastianini je uspio ishoditi Armellinijevu smjenu s funkcije i bez konzultacija s Roattom. 16
Sporovi u vezi s ovlastima izmeu vojnih i civilnih vlasti u Dalmaciji nastavili su se i do zavrnih dana talijanske vlasti u toj anektiranoj pokrajini.
Guverner Francesco Giunta zatraio je jo 4. kolovoza 1943. od zapovjednika Superslode (Vrhovnog zapovjednitva za Sloveniju i Dalmaciju), generala
Robottija, da ponovno razmotri raspodjelu ovlasti vojnih i civilnih vlasti" u
Dalmaciji, a Robotti je (jo istog dana) izvijestio Glavni stoer da treba rijeiti
taj problem. 17
Nakon promjena koje su potkraj sijenja 1943. uvedene u talijanskoj vladi i viim ealonima oruanih snaga, kao i meu asnicima i dunosnicima u
okupiranim i anektiranim podrujima, Bastianini je opozvan u Rim, gdje je
zauzeo mjesto podtajnika u Ministarstvu vanjskih poslova. Sa sobom je poveo
i niz suradnika, od kojih mu je veinu Ministarstvo dodijelilo kad se uputio
u Dalmaciju. Guverner Dalmacije postao je - u veljai 1943. godine - Francesco Giunta, stari transki squadrista izrazito protujugoslavenskih stavova.
Giunta je za pomonike postavio niz nekadanjih iredentista iz Trsta i drugih
dijelova Italije, te je vladao jo okrutnije od Bastianinija. 18
ak i u zavrnim mjesecima okupacije, Talijani su i dalje u Dalmaciji i
ostalim dijelovima ustake drave provodili teror. Tako su, primjerice, ubili
sedmero civila u selu Stroanac u blizini Splita 21. travnja 1943, poharali sela
na podruju Omia u sklopu potrage za partizanima izmeu 29. lipnja i 3. srp-
nja 1943, spalili selo rnovnicu u blizini Splita pet dana kasnije, te u kolovozu
1943. spalili sela i strijeljali civile na Brau. Ti su dogaaji izazvali prosvjede
vlade NDH i Hrvatske katolike crkve u Vatikanu, koji je, pak, prosvjedovao
preko svog nuncija pri talijanskoj vladi.19 U radnoj verziji izvjetena Superslode
Ministarstvu vanjskih poslova s poetka rujna 1943, pripremljenoj kao odgovor Vatikanu, tvrdilo se da se prosvjedi vodstva Katolike crkve temelje na
tvrdnjama kojima u dugotrajnoj kampanji protiv Italije slui Zagrebaka nadbiskupija i koje zanemaruju pozitivne poteze talijanskih snaga u NDH. U tekstu se objanjava i da su sve mjere talijanskih snaga bile nune zbog naravi
protupartizanskog ratovanja i nastojanja talijanskih snaga da odre red i mir i
zatite civilno stanovnitvo.20
Kako se saveznitvo s nacistikom Njemakom primicalo zavretku, Talijani su, moda i uvidjevi koliko je njihova politika u Dalmaciji bila skupa i
nedjelotvorna, sredinom kolovoza 1943. ukinuli Dalmatinsku Guberniju. Kapitulacija Italije u rujnu iste godine okonala je njezino vladanje onim dijelovima Jugoslavije koje je zauzela ili pripojila 1941. godine.21 Ustae su Rimske
sporazume od 18. svibnja 1941. proglasili nitavnima 10. rujna, te podruja
koja je Italija anektirala dvije godine ranije pripojili NDH. (No Nijemci su se
oduprli njihovim nastojanjima da ak i formalno pripoje i hrvatska podruja
koja je Italija drala u meuratnom razdoblju, dakle Istru i Rijeku.) Vie rijei
o vlasti Njemake i NDH u Dalmaciji do konca rata bit e u 7. poglavlju.
TALIJANSKA I NJEMAKA OKUPACIJA

CRNE GORE
Meu jugoslavenskim podrujima koja je Hitler u preliminarnoj odluci o podjeli Jugoslavije od 12. travnja 1941. dodijelio Italiji bila je i Crna Gora. Radilo
se o malenom balkanskome kraljevstvu kojim je do zavretka Prvoga svjetskog
rata vladao kralj Nikola I iz dinastije Petrovi-Njego. Zemlju su poetkom
1916. zauzele austrougarske snage, a kralj Nikola i njegova vlada otili su u
izgnanstvo u Italiju i Francusku. Vladavina crnogorskog kralja, za razliku od
vladavine kralja Petra I u Srbiji, bila je personalna, a ne demokratska, pa su
joj se mnogi podanici protivili, radei na stvaranju unije sa Srbijom. Odlukom
crnogorske Narodne skuptine koja se sastala u Podgorici 26. studenoga 1918,
Crna Gora ujedinila se sa Srbijom. Kad se Drava SHS, proglaena tek malo
ranije od strane predstavnika tih naroda koji su ivjeli u sad ve nepostojeoj
Austro-Ugarskoj Monarhiji, 1. prosinca 1918. ujedinila sa Srbijom, stvorivi
Kraljevinu SHS pod vladavinom dinastije Karaorevi, Crna Gora je postala
dijelom ujedinjene Jugoslavije. Kralj Nikola umro je u egzilu 1922, no zagovornici crnogorske neovisnosti i dalje su se odupirali jugoslavenskoj dravi.
Bili su poznati kao separatisti ili zelenai, dok su oni koji su podupirali novu
dravu bili poznati kao bjelai. 22
Crnu Goru napale su i talijanske snage iz Albanije i njemake snage iz
BiH u travnju 1941. godine. Nijemci su se povukli gotovo odmah, pa je vojnu
okupaciju Crne Gore preuzela talijanska Messinska divizija, dio XIV. korpusa
razmjeten u Albaniji s Devetom armijom. Civilne poslove vodio je civilni povjerenik (kasnije visoki civilni povjerenik), grof Serafino Mazzolini, imenovan
28. travnja i odgovoran talijanskome Ministarstvu vanjskih poslova.
Italija je imala i dinastijske interese u vezi s Crnom Gorom - talijanska
kraljica Elena bila je ki pokojnog kralja Nikole - no glavni su interesi ip3^
bili strateke prirode: Crna je Gora, zajedno s Albanijom i anektiranim dijeloiu
Albanije, sluila kao odskona daska za ulazak u sredinje podruje Balkana
dok je susjedni Bokokotorski zaljev trebao sluiti kao baza talijanskoj RatnOi
mornarici za nadzor nad junim Jadranom. No, s gospodarskog stajalita, Clm
Gora bila je optereenje od samog poetka. Bilo je to podruje u kojem J e

anjkalo hrane i u koje su Talijani iz mjeseca u mjesec morali uvoziti izmeu
K q q i 1500 tona namirnica, iako su dijelom uspjeh iskoristiti i crnogorsku
oizvodnju, npr. stoarsku, za svoje jedinice na njezinu teritoriju; 36% ukupne povrine bilo je pod umama, a nalazita olova, cinka, mangana, boksita i
jjgnita tek je trebalo poeti iskoritavati. 23
Kad su dole na Cetinje, nekadanju prijestolnicu, talijanske jedinice onê su doekali elnici lokalnih separatista koji su sebe nazivali Odborom za
osloboenje Crne Gore. Talijanski zapovjednici predloili su im da oforme
odbor koji e predstavljati crnogorsko stanovnitvo. Mazzolini je 18. svibnja
utemeljio Savjetodavno vijee Crnogoraca koje je, uz vladinu upravu gotovo
neizmijenjenu u odnosu na raniji sastav, s mjeovitim crnogorskim i talijanskim
osobljem poelo djelovati pod nadzorom talijanskog okupacijskog reima. 24
U poetku su talijanske okupacijske vlasti bile prijateljski naklonjene i popustljive. Istodobno su sustavno poticale dojam da e Crna Gora biti tijesno
povezana s Italijom. No Crnogorci su ubrzo poeli pronalaziti razloge za nezadovoljstvo. Mazzolini je njihove zamjerke i pritube saeo u izvjetaju koji
je podnio koncem srpnja 1941, nakon to je vraen u Rim, a nakon pobune i
uvoenja vojne vlasti. Najvea je zamjerka bio dotok izbjeglica, po procjenama oko 25.000 osoba, meu kojima je bilo i oko 5000 Crnogoraca protjeranih
s Kosova i u odreenoj mjeri iz Vojvodine, gdje su se bili naselili izmeu dvaju
ratova. Ti izbjeglice, zajedno s ostalim Crnogorcima koji su pobjegli iz ostalih dijelova Jugoslavije, te izbjeglicama koji su bjeali od ustakog terora u
pograninim podrujima jugoistone BiH, predstavljali su veliko ekonomsko
optereenje, iako su okupacijske vlasti pomagale u njihovu uzdravanju. Druga je prituba bila gubitak teritorija, meu ostalim i zemlje uz obalu Skadarskog jezera, podruja Plava i Gusinja, te osobito veeg dijela Kosova. Sve te
dijelove Italija je prikljuila novoj Velikoj Albaniji. Gubitkom dijela Kosova,
Crna Gora izgubila je i jedino podruje koje je proizvodilo vikove hrane, a gubitkom Ulcinja, u obalnome podruju, pogon za proizvodnju soli. To je znailo
ne
samo moguu nestaicu soli, nego i gubitak prihoda. Trei veliki problem
je povezan s obiljeavanjem starih jugoslavenskih novanica, provedenim
flekom prvog tjedna u srpnju. Nakon povlaenja i obiljeavanja starog novca,
kupacijske vlasti stanovnitvu su vratile novac u malim apoenima, ali su kao
Pol
8 zadrale novanice od 500 i 1000 dinara, tvrdei da su mnoge od njih
Zakonito putene u optjecaj. Mnogi Crnogorci zbog toga su u velikoj mjeri
cijski oteeni (iako su, kako se ini, novanice u svim apoenima koje su
zakonit nain stavljene u optjecaj na koncu priznate). 25
I T a l i j a n i su itekako imah razloga brinuti se zbog nezadovoljstva javnosti,
g p l e raspada jugoslavenske vojske u travnju 1941, Crnogorci su raspola0b
H i e m oruja i streljiva, daleko vie nego to je to bio sluaj u drugim
%1
ovima Jugoslavije. Crna Gora je usto u bivoj jugoslavenskoj vojsci imala

i mnogo oficira, mukaraca crnogorskog podrijetla koji su osloboeni iz zarobljenikih logora i koji su se vratili u domovinu. Stoje bilo najvanije, u Crnoj
Gori je postojala i snana organizacija KP. KPJ imao je u srpnju 1941. u Crnoj
Gori, zajedno s Kotorom i Sandakom 1800 lanova, dok je SKOJ imao 3000
lanova, a mnogi od njih, zajedno s prijateljima, bili su pripravni sa strankom
krenuti u oruanu borbu nakon to je Njemaka napala SSSR.26
Italija je bila vrsto odluila iskoristiti crnogorsko-talijansku dinastijsku
povezanost da ponovno utemelji Crnu Goru kao zasebnu nezavisnu" dravu.
Taj je naum propao kad je princ Mihajlo Petrovi-Njego, unuk pokojnog
kralja Nikole, odbio prijestolje. Talijani su, nimalo obeshrabreni, uz pomo
crnogorskih separatista u Cetinju sazvali Narodnu skuptinu. Skuptina je
12. srpnja 1941. donijela deklaraciju (koju je priredilo talijansko Ministarstvo
vanjskih poslova i koju je Skuptini na usvajanje podnio visoki civilni povjerenik Mazzolini) kojom je ponitena odluka crnogorske Narodne skuptine
od 26. studenoga 1918. o ujedinjenju Crne Gore sa Srbijom, te je proglaena
suverena i neovisna drava Crna Gora, ureena kao ustavna monarhija".
Skuptina je deklaracijom ujedno zahvalila Italiji jer je omoguila ponovno
osnivanje crnogorske drave, te je objavila odluku da e Crnu Goru povezati s
Italijom. Budui d a j e princ Mihajlo odbio prijestolje, Skuptina je od talijanskoga kralja zatraila da imenuje namjesnika. 27
Sutradan, 13. srpnja, KP je pokrenuo opi ustanak. Pridruili su mu se
mnogi nekomunisti, te znatan broj bivih oficira, od kojih je dio bio naklonjen
komunistima, no veina je bila nastrojena izrazito nacionalistiki. Prema jugoslavenskim izvorima, u ustanku je sudjelovalo oko 32.000 osoba. 28 Vei dio
uspjeha ostvarili su u samome poetku, kad su pobunjenike snage preuzele
vlast nad manjim gradovima i selima. Talijani su praktiki preko noi odustali
od planova o postavljanju regenta, te su imenovali vojnog upravitelja, generala
Alessandra Pirzija Birolija, dotada zapovjednika vojnih snaga u Albaniji, koji
je imao potpuni nadzor i nad vojnim i nad civilnim pitanjima u Crnoj Gori, te
je izravno odgovarao Mussoliniju. Pirzio Biroli zaduio je zapovjednika XIV.
korpusa za sve vojne snage u Crnoj Gori i Kotoru, te mu dodijelio gotovo
70.000 talijanskih vojnika da ugui ustanak. Proglasio je izvanredno stanje,
uveo strogo kontrolirani policijski sat, a 5. kolovoza civilnome je stanovnitvu
naredio da preda svo vatreno oruje. Tri dana kasnije naredio je zapljenu imovine pobunjenika. 29
Pod zapovjednitvom Pirzija Birolija Talijani su poeli iskoritavati brojnost svojih snaga. Kako je ustanak je bio organiziran na brzinu, bez pravih
priprema, Talijani su nakon est tjedana ponovno uspostavili nadzor nad
gradovima i svim glavnim komunikacijama u zemlji. Talijanske jedinice izmeu
gradova kretale su se u pravilu u konvojima koje je pratilo lako topnitvo, pa
ak i zrakoplovstvo. Radi ureivanja civilnih poslova, Pirzio Biroli utemeljio

je 26. srpnja Ured za civilne poslove, u kojem su radili i crnogorski i talijanski
dunosnici (kako je n\jesto visokog civilnog povjerenika tako postalo nepotrebno, Mazzolini je povuen u Rim). Raspustio je postojee Savjetodavno vijee i samo godinu kasnije, 22. kolovoza 1942, imenovao novo Narodno vijee,
u kojem su bili i separatisti i nacionalisti. 30
Zbog neslaganja s pojedinim talijanskim potezima dio separatista odbio je
sudjelovati na zasjedanju Skuptine 12. srpnja 1941. godine. Vojna okupacijska
vlast koju je uveo Pirzio Biroli iznenadila ih je jo neugodnije. Jedan od njihovih vodeih predstavnika, Novica Radovi, na pismo Pirzija Birolija odgovorio je 11. sijenja 1942. godine. Tom je prilikom Talijane optuio za uvoenje
vojnog okupacijskog reima umjesto stvaranja obeane suverene i neovisne
drave, te odvajanje vanih crnogorskih podruja od drave i njihovo pripajanje Albaniji, to je dijelom i dovelo do ustanka u srpnju 1941. godine. 31
Ustanici su se od tekih poraza dovoljno oporavili potkraj 1941. te se
ponovno aktiviraju. No to je samo dovelo do jo otrijih talijanskih represivnih
mjera. U naredbi zapovjednika XIV. korpusa od 21. prosinca 1941. stoji da e
se stanovnici sela u ijoj je bhzini dolo do napada na Talijane smatrati odgovornima za njih. U zapovijedi vojnog upravitelja od 12. sijenja 1942. konkretno su navedene i mjere odmazde: za svakog ubijenog ili ranjenog talijanskog
asnika, vlasti e strijeljati 50 civila, a za svakog ubijenog ili ranjenog doasnika ili vojnika, strijeljat e 10 civila.32
Porazi koje su Talijani nanijeli ustanicima, kao i spoznaja nekih od njih
0 tome da ustanak zapravo vode komunisti, dovela je do podjele pripadnika
pokreta otpora na nacionalistike, prosrpski orijentirane snage - etnike 1 snage pod komunistikim vodstvom. Pukovnik (kasnije general) Draa Mihailovi, etniki voa u Srbiji, potkraj hstopada 1941. doao je do zakljuka da su njegovi glavni neprijatelji partizani, a ne sile Osovine. U odnosima
izmeu etnika i separatistikih snaga sjedne, i partizana, s druge strane takav
se stav jasno odraavao i u Crnoj Gori od poetka 1942. Umjesto da se koncentriraju na Talijane, dvije komponente pokreta otpora energiju su usmjerile
Jedne protiv drugih, to je Talijanima dolo kao narueno. etnici i separatisti
tako su pokuah iskoristiti Talijane u borbi protiv partizana. U zamjenu za pomo
pruenu u borbi protiv partizana, obeali su da e se pridravati politike
koja e biti usklaena s talijanskom strategijom.
Do prve suradnje izmeu Talijana i etnika dolo je na temelju posebnih
sPorazuma zakljuenih izmeu predstavnika pukovnika Baje Staniia (17. veljace i 6. oujka) i kapetana (kasnije majora) Pavla uriia (poetkom oujka
1942), te predstavnika talijanskih divizijskih zapovjednika ili vojnog upravitelja
Crne Gore i teritorija na kojima su djelovale divizije o kojima je bila rije. Zahvaljujui tome, velika veina crnogorskih etnika nala se u prvoj se polovici
1942. godine u talijanskoj slubi, djelujui protiv partizana u svojstvu pomonih

snaga. Slubeno organizirane i priznate pomone jedinice imale su svaka po
oko 1500 vojnika, a predvodili su ih Stanii i urii (uglavnom orijentirani
kao crnogorski etnici), crnogorski brigadni general (do 1918) Krsto Popovi
(uglavnom separatistiki nastrojen). No suradnja se protegnula i na naoruane
etnike koji nisu pripadali pomonim snagama. Nakon posebnih sporazuma,
uslijedio je i opi sporazum izmeu generala Blaa ukanovia, vieg zapovjednika svih etnikih snaga u Crnoj Gori, i vojnog upravitelja Pirzija Birolija
24. srpnja 1942. godine. Talijani su etnicima dopustili da osnuju Nacionalistiki
komitet Crne Gore kojim je predsjedao ukanovi. Odbor se obvezao da e
svim sredstvima i autoritetom odravati red i disciplinu u zemlji i onemoguavati svako djelovanje koje bi moglo biti usmjereno protiv talijanskih vlasti".33
Suradnja Talijana i etnika bila je vrlo uspjena, djelomino i zbog niza
partizanskih vojnih i politikih pogreaka. Talijansko-etnike operacije u
Crnoj Gori tijekom druge etvrtine 1942. godine, vremenski su se poklopile
s operacijama snaga Njemake i NDH u jugoistonoj Bosni i istonoj Hercegovini (Trea neprijateljska ofenziva u partizanskoj terminologiji), i prisilile preostale partizane da se povuku iz Crne Gore. Te snage, koje su prema
procjenama imale oko 3000 pripadnika, pridruile su se ostalim partizanima
istisnutima iz jugoistone Bosne i istone Hercegovine, te krenule na dugotrajni mar" prema zapadnoj Bosni. Osim nekih pojedinaca i malenih skupina
koje su djelovale u tajnosti, partizani jo gotovo godinu dana nisu ponovno
uli u Crnu Goru.34
Jedna od najveih partizanskih pogreaka bio je pokuaj da 1. prosinca
1941. zauzmu gradi Pljevlja, koji je bio snano talijansko uporite. U tom
neuspjenom pokuaju partizani su imali 203 poginula i 269 ranjenih boraca, a
jedna od posljedica bilo je i masovno dezertiranje. Dijelom da sprijee dezertere, a dijelom i najavljujui kasniju fazu komunistike revolucije, partizani
su se u Crnoj Gori priklonili politici lijevih skretanja", primjeni masovnog
terora ne samo protiv dezertera i njihovih obitelji, te etnika i njihovih sljedbenika, nego i protiv imunijih seljaka, trgovaca i obrazovanih strunjaka koje su
smatrali aktualnim ili potencijalnim petokolonaima. Takav je pristup izazvao
ogorenje mnogih, te ih okrenuo protiv partizana, to je samo dodatno osla- \
bilo njihov poloaj u Crnoj Gori.35
Talijansko-etnika suradnja u Crnoj Gori poprimila je u prvoj polovici
1942. oblik kondominija u kojem su Talijani nadzirali i odravali mir u gradovi- ]
ma, dok su etnici djelovali i pokuavali odrati mir u unutranjosti zemlje.
Obje su skupine suraivale na osiguranju komunikacija.36 Talijani su opskrbljivali, naoruavali i plaali etnike pomone snage i dovozili hranu u zemlju. etnici i separatisti za uzvrat su se stavljali na raspolaganje Talijanima u
borbi protiv partizana, a nakon protjerivanja partizana iz zemlje u odravanju i
reda i mira. U pojedinim sluajevima, primjerice tijekom posljednjih faza

operacije Weiss u zimi 1943, etnici su se za raun Talijana borili i protiv partizana u Hercegovini. Comando Supremo izvijestio je daje u svim crnogorskim
pomonim snagama (etnici, separatisti, policija, andari i milicija) u talijanskoj slubi bilo oko 17.000 oficira i vojnika.37
General Mihailovi utemeljio je svoj stoer u Crnoj Gori u lipnju 1942. godine. jugoslavenska izbjeglika vlada imenovala ga je 10. lipnja naelnikom
taba Jugoslavenske vojske u otadbini. Tako je Crna Gora postala glavnim
sjeditem etnike organizacije za itavu Jugoslaviju. Iako Mihailovi osobno
nije bio u izravnom kontaktu s talijanskim zapovjednitvima u Crnoj Gori,
njegovi su glavni zapovjednici odravali takve kontakte, uz njegovu potporu
i suradnju. U sklopu etnike strategije, Crna Gora imala je jo jednu prednost: nalazila se uz obalu Jadrana, pa su etnici na taj nain mogli iskoristiti
eventualnu savezniku invaziju jugoslavenskog teritorija uz obalu. Dva najambicioznija plana koje je oblikovalo etniko Vrhovno zapovjednitvo nastala
su u prosincu 1942. i sijenju 1943. godine, dok se ono nalazilo u Crnoj Gori.
Prvi plan predviao je mar na Bosnu" radi unitenja tamonjih partizanskih
snaga, dok se drugi bavio etnikim operacijama koje e zapoeti nakon iskrcavanja Saveznika na jadransku obalu.38
Nijemci, koji su iskazivali manje povjerenja, traili su od Talijana da
razoruaju crnogorske etnike. Usto su traili i da Talijani razoruaju etnike
koji im slue u NDH. Talijani su tvrdili da bi takvo razoruanje moralo biti
postupno, te da je nuno prvo likvidirati partizane. Pitanje razoruanja etnika pojavilo se na sastancima izmeu Mussolinija i novog elnika Comanda Suprema, generala Ambrosija, u Rimu 3-4. oujka 1943, tijekom zavrnih
dana operacije Weiss. Robotti, zapovjednik Superslode, i Pirzio Biroli, vojni
upravitelj Crne Gore, koji su takoer nazoili sastanku, odluno su se oduprli
njemakim zahtjevima. Robotti je ustvrdio da bi Talijani razoruavanjem etnika na vrat navukli jo 50.000 neprijatelja: 25.000 etnika bez kojih bi ostali i
25.000 novih partizanskih saveznika. Pirzio Biroli rekao je daje razoruavanje
crnogorskih jedinica pod zapovjednitvom Popovia, Staniia i uriia apsolutno nemogue, te da bi, u sluaju svakog slinog pokuaja, itavu Crnu
Goru zahvatio nezaustavljivi plamen". Isto bi se dogodilo, rekao je, i kad bi
Talijani poduzeli korake protiv Mihailovia.39
Sami dogaaji ubrzo su rijeili talijanski problem. Umjesto da uu u Bosnu
i ondje do nogu potuku partizanske snage, etnici su doivjeli niz nenadoknadivih vojnih poraza, poevi od bitke na Neretvi, u Hercegovim, sredinom oujka
1943, u posljednjoj fazi operacije Weiss. Partizani su potukli etnike snage
koje su branile lijevu obalu rijeke, te s glavninom snaga, bolesnicima i ranjenicima, uli u podruje koje se dotada smatralo etnikim. Nakon tih preokreta
uslijedio je niz sukoba u istonoj Hercegovini i jugoistonoj Bosni do kojih je
dolo priblino izmeu 20. oujka i konca travnja, a u kojima su partizani pora-

ili neke od najboljih etnikih jedinica, te preostale crnogorske etnike pri S j
lili na povlaenje u Crnu Goru. Kako operacijom Weiss partizani nisu posve
uniteni, Nijemci su pokrenuli novi napad, operaciju Schwarz, radi unitavanja
partizana u Crnoj Gori, razoruavanja tamonjih etnikih snaga i hvatanja
Mihailovia. Talijanske snage, uz jo neke jedinice vojske NDH i bugarske
pukovnije, u toj su se operaciji pridruile Nijemcima. Ne obazirui se na talijanske prosvjede, Nijemci su razoruali elitne crnogorske etnike jedinice majora uriia, te njega i njegove vojnike priveli kao ratne zarobljenike. Talijani
tako vie nisu imali osobitog izbora, pa su popustili pod njemakim pritiskom
i poveli se za njihovim primjerom, budui da bi u novonastalim okolnostima
etnike jedinice koje su jo bile pod njihovim nadzorom ionako vrijedile vrlo
malo. Stoga su poeli razoruavati etnike jedinice u talijanskim podrujima
u Crnoj Gori i Hercegovini. No kako nisu imali razloga sumnjati u odanost
jedinica koje su inili crnogorski separatisti, odluili su ih raistiti" i smanjiti
bez razoruavanja. 40 Mihailovi je itavo vrijeme ekao dolazak etnikih jedinica iz Srbije koje e mu se pridruiti u Crnoj Gori kako bi zaustavili daljnje
partizansko napredovanje prema jugoistoku, no kad je vidio kako se situacija
okrenula protiv etnika, odluio se vratiti u Srbiju. Ostati u Crnoj Gori znailo
bi izloiti se opasnosti od pada u njemako zarobljenitvo. Ne uputajui se u
borbu s partizanima, u drugoj polovici svibnja preuzeo je tek pristigle etnike
jedinice, te se uputio u Srbiju. 41
I na politikome je planu 1943. godina za etnike bila vrlo nepovoljna.
Uspostavljanje izravnih veza izmeu partizanskog Vrhovnog taba i agenata
britanske Uprave za specijalne operacije (SOE) potkraj svibnja bilo je prvi
korak koji je kasnije doveo do pruanja vojne i politike pomoi partizanima,
njihova priznanja kao saveznike vojne sile, te, kasnije, povlaenja priznanja
i pomoi koju su dotada uivah etnici. etnici se vie nisu oporavili od vojnih poraza koje su u Hercegovini i Crnoj Gori doivjeli od sredine oujka do
1. lipnja 1943, kao ni od promjene politike situacije do koje je to dovelo.
Talijani su u vojno i politiko vodstvo, i na domaem planu i u anektiranim
i okupiranim dijelovima Balkana uveli mnogobrojne promjene od konca sijenja 1943. godine. Pritom su proveli i preraspodjelu funkcija meu elnicima
okupacijskog reima u Crnoj Gori. Pirzio Biroli povuen je s dotadanjeg mjesta, a guverner Crne Gore postao je general Curio Barbasetti di Prun 1. srpnj 3
1943. No, novi je guverner bio tek na elu vojne uprave, dok je XIV. korpus
bio zaduen za sva vojna pitanja. Izvjetaj Pirzija Birolija o tome kako je vodio
Crnu Goru, koji je Mussoliniju uruen 26. lipnja 1943. pun je optimizma, alj|
u njemu nema mnogo vrijednih informacija. Osobito priznanje autor je oda
crnogorskim etnicima i separatistima, jer su suraivali s talijanskim snagama
i okupacijskim vlastima, a spomenuo je i crnogorske politiare ijim se suk0"|
bima posluio u cilju promicanja talijanskih interesa. 42

posljednja tri-etiri mjeseca talijanske vlasti u Crnoj Gori, premda
I biljeena povremenim ispadima okrutnosti prema civilnom stanovnitvu, u
i biti su bila razdoblje iekivanja neizbjenog kraja. Talijani tada vie nisu bili
f ni zatitnici, niti opskrbnici etnikih snaga u Crnoj Gori i dijelovima Hercegovine, ve su, tovie, razoruali ili pokuali razoruati veinu etnika u tim
p o d r u j i m a . etnike su i dalje podupirali tek u dijelovima NDH, i to sve gotovo
do kapitulacije. Prema talijanskim izvjetajima, etniki voe u Hercegovini
nisu bili u stanju odrati sljedbenike na okupu, te su se mnogi etnici, ponajprije oni koji su prisilno unovaeni i koji se nisu kompromitirali zloinima
protiv hrvatskog, muslimanskog i partizanima sklonog srpskog stanovnitva,
pridruili partizanima.43
I prije talijanske kapitulacije, dio etnikih zapovjednika - primjerice, Dobrosav Jevevi iz Hercegovine - stupio je u vezu s Nijemcima. No kad su
Nijemci uli u dijelove Crne Gore i NDH koji su dotada bih pod talijanskom
vlau, veina etnikih zapovjednika tek je trebala uspostaviti prve kontakte
i dogovoriti suradnju. Sve je to trajalo, pa su neki etniki voe, meu njima i ukanovi i Stanii u Crnoj Gori, u meuvremenu pali kao partizanske
rtve.44 Jednako tako, suradnja s Nijemcima na koncu se nije pokazala osobito
vrijednom za crnogorske i hrvatske etnike. Ne samo da su Nijemci prema etnicima pokazivali manje povjerenja nego Talijani ranije, ve je i vlada NDH ustrajno prosvjedovala protiv njemako-etnike suradnje na svome podruju.
etniki zapovjednici tijekom suradnje s Nijemcima ni u jednom trenutku nisu
stekli ugled i vanost, niti jednaku pomo i povlastice, kao kad su u tim krajevima suraivali s Talijanima.
Nakon kapitulacije Italije, Nijemci su zauzeli itavu Crnu Goru, osim pojedinih podruja pod partizanskim nadzorom, te uspostavili okupacijski reim
pod podrunim zapovjednitvom na ijem je elu bio general major Wilhelm
Keiper.46 To je podruno zapovjednitvo do proljea 1944. bilo podreeno redom trima njemakim zapovjednitvima, njemakome generalu u Albaniji,
V. SS brdskome korpusu i 2. oklopnoj armiji. Potom je uzdignuto u status samostalnog podrunog zapovjednitva i postavljeno izravno pod zapovjednitvo
v jnog zapovjednika za jugoistonu Europu koji je imao sjedite u Beogradu.
Kako bi olakali vladavinu u Crnoj Gori, Nijemci su se poveli za talijanskom praksom osiguravanja suradnje sa separatistima, onim etnicima koji
su b i l i naklonjeni Nediu, a ne Mihailoviu, pa ak i predstavnicima Muslimana iz Sandaka.46 Od dijela predstavnika tih skupina Nijemci su u listopada
1943. oformili Narodno upravno vijee koje im je trebalo pomoi u upravljanju

zemljom. Pogreno procijenivi vlastiti poloaj, vijee se s Keiperom pokualo
cjenkati oko vlasti i prava, ali je dobilo otar ukor i objanjenje da je ipak
samo organ okupacijskog reima. Vijee se najvie od svega zanimalo za
osiguranje uvoza hrane u Crnu Goru uz njemaku pomo. Nedieva vlada u

Srbiji bila je voljna mjeseno dostavljati oko 900 tona hrane, no Nijemci su
morali osigurati prijevoz. Meutim, Nijemci i civilno stanovnitvo osigurali su
tohko ograniena sredstva da se u zemlju mjeseno uvozilo tek 250 do 300
tona itarica, odnosno samo 20% onoga to su uvozili Talijani. Tako je mnoga
podruja Crne Gore u vrijeme njemake okupacije zahvatila gotovo prava
glad.47
Kako bi im pomogli u nadzoru nad Crnom Gorom, Nijemci su pokuali
iskoristiti lokalne andare, miliciju i ostatke dijela etnikih jedinica. Kad se
pokazalo d a t e snage nisu dovoljne, za pomo su se obratili etnikome majoru
(kasnije potpukovniku) Pavlu uriiu, kojeg su u svibnju 1943. bili zarobili
zajedno s njegovim snagama. 48 urii je uspio pobjei iz zarobljenikog logora u Galiciji, te se kasnije pojavio u Beogradu, gdje su ga prihvatili i Nedi i Nijemci. Nedi g a j e postavio u srbijansku Dravnu gardu, u inu potpukovnika,
te ga zamolio da pomogne u organiziranju crnogorskog Dobrovoljakog korpusa, koji je zatim upuen u Crnu Goru, u borbu protiv partizana. No, Nijemci
ba i nisu bili oduevljeni takvim aranmanom, budui d a j e urii, iako odan
Nijemcima koji su ga opskrbljivali i uzdravali, bio odan i Nediu i Mihailoviu.
ini se da je urii smatrao kako e Mihailovi na koncu uspostaviti dobre
odnose sa zapadnim Saveznicima, koji e ga spasiti od katastrofe. 49
Njemaka vlast u Crnoj Gori odrala se do poetka prosinca 1944, kad su
posljednje okupacijske snage napustile zemlju u sklopu njemakog povlaenja s Balkana kroz Bosnu, prema austrijskoj granici. 50 urii i njegove jedinice povukli su se s Nijemcima u sjeveroistonu Bosnu, gdje su se pridruile
Mihailoviu i njegovim desetkovanim snagama. No urii je ubrzo ustvrdio da
Mihailovi nema plan za spaavanje preostalih etnikih snaga, niti djelotvorne
veze sa Saveznicima. Prepirali su se oko toga trebaju h se vratiti u Srbiju, kao
to je predloio i kasnije pokuao Mihailovi, ih otii u Slovensko primorje, to
je elio urii, ondje se pridruiti Ljotievim snagama i ostalim etnicima i
tako ekati dolazak Saveznika. urii i njegove jedinice na koncu su krenuli
na kobni pohod prema Slovenskome primorju. Na sjeverozapadu Bosne sukobili su se s daleko nadmonijim ustakim snagama, pa su tako poginuli i on, i
veina njegovih najbliih suradnika, kao i dio vojnika. Ostale jedinice unitul
su partizani. Trei su, pak, preli na stranu crnogorskog separatista Sekule Dr-I
ljevia i povukli se u Austriju. 51 U drugoj polovici svibnja Britanci su ih izruili.
pobjednikim komunistikim snagama.
TALIJANSKO-ALBANSKA VLADAVINA
NA K O S O V U I U Z A P A D N O J M A K E D O N I J I
Teritorij Kosova (odnosno Kosovo i Metohija, kako se zvala nakon Drugoga

svjetskoga rata) Srbija je stekla u Prvom balkanskom ratu 1912-1913. godine.
Veinu stanovnitva - 70% po procjeni iz 1938. godine - inili su Albanci, oko
20% stanovnika bili su Srbi, dok su ostali pripadali drugim nacionalnim skupinama. Tijekom meuratnog razdoblja, jugoslavenska vlada provodila je politiku jaanja i favoriziranja srpskih i crnogorskih elemenata u tom podruju,
diskriminirajui albansko stanovnitvo i time izazivajui veliko nezadovoljstvo
potonjih.62
Prva jedinica sila Osovine koja je u travnju 1941. ula na Kosovo bila je
njemaka 60. motorizirana pjeaka divizija, ondje doekana kao oslobodilaka sila. Zapovjednik divizije i skupina lokalnih albanskih voa, meu
kojima je bio i Xhafer Deva, jedan od najistaknutijih elnika, potpisali su
21. travnja sporazum prema kojem su lokalni voe trebali pomagati Nijemcima
da ouvaju red i mir, a za to e stei odreeni stupanj autonomije u rjeavanju
regionalnih pitanja.3 Nema sumnje d a j e veina albanskih elnika na Kosovu
bila proalbanski nastrojena, no kako je Albanija bila pod potpunim talijanskim
nadzorom, sudbinu su prepustili u njemake ruke.
Prema njemako-talijanskim sporazumima, najvei dio Kosova, kao i zapadna Makedonija, na sjeveru od Ohridskog jezera do jedne toke istono od
Prizrena, trebala je pripojiti Albanija koja je bila pod talijanskom okupacijom.
Stoga su Nijemci iz tih podruja povukli snage. Posebnim ukazom talijans
kog potkralja u Albaniji od 10. srpnja 1941, ti su krajevi pripojeni Albaniji
1
Podvrgnuti civilnoj upravi. Sjeverni dio Kosova uao je u sastav Srbije pod
Njemakom okupacijom, dok je istoni dio pripojila Bugarska. 54 Feizi Alizoti,
^banski dravni ministar, imenovan je visokim povjerenikom za anektirana
Podruja. Taj korak u najveoj su mjeri pozdravili Albanci i u samoj Albaniji i u
ôvoanektiranim podrujima. 55 Uprava u anektiranim podrujima preputena
F talijanskom Ministarstvu za osloboena podruja u prosincu 1941, a u veB 1 1 9 4 3 , kad je to ministarstvo ukinuto, podijeljena je navie razliitih minis
tarstava. Talijani su Albaniji pripojili i maleno crnogorsko podruje Plava i

Gusinja, kao i dio crnogorskog teritorija u blizini Skadarskog jezera. Budui
d a j e u podrujima pripojenima Albaniji ivjelo 35 - 40% ukupnog albanskog
stanovnitva u toj regiji, aneksijom iz 1941. ispunjen je san albanskih nacionalista o tzv. Velikoj Albaniji, iako je bila pod talijanskom vlau. 56
No demarkacijska linija (Beka linija) u tim je krajevima bila tek privremena, povuena kako bi dvije vodee zemlje Osovine i njihov satelit Bugarska
to bre rijeili suprotstavljene interese. I Talijani i Bugari zbog toga su bili
nezadovoljni, te su bili vrsto odluili ispraviti stanje. Kao i drugdje, Nijemci
su se i ovdje posluili dominantnim poloajem da osiguraju nadzor nad glavnim komunikacijama i najvanijim gospodarskim izvorima. U ovom sluaju
najvie ih je zanimalo kako Talijanima ne prepustiti nadzor nad rudnicima u
Trepi, na sjeveroistoku Kosova, u britanskome vlasnitvu, koji su proizvodili
olovo, cink i srebro, te nad rudnicima kromne rudae u planinskome masivu
Ljuboten, sjeverozapadno od Skoplja. 57 Sukladno tome, rudnici u Trepi pridodani su Srbiji pod njemakom okupacijom, a rudnici kromne rudae u Ljubotenu, iako su se zapravo nalazili na teritoriju koji je pripojila Bugarska, nali
su se pod nadzorom njemakih ili zajednikih njemako-bugarskih tvrtki. No
Nijemci nisu uspjeli doi do veinskog udjela u rudniku Jezerina, jednom od
najvanijih rudnika kromne rudae u dijelu Makedonije koji je pripojila Bugarska.
Neravnopravna podjela ratnog plijena bila je jedan od razloga zbog kojeg je
Kosovo i dalje stvaralo probleme u njemako-talijanskim odnosima. Drugi razlog bila je zabrinutost obiju zemalja u vezi s odanou lokalnog stanovnitva.
Nakon to je vei dio kosovskog teritorija predan Albaniji pod talijanskom
upravom, sporazum izmeu lokalnih albanskih voa i njemake 60. motorizirane pjeake divizije iz travnja 1941. primjenjivao se tek u onom dijelu Kosova koji se naao u Srbiji pod njemakom okupacijom. Na snazi je ostao jo
negdje do 1942. godine. Vie albanskih voa iz dijelova koje su pripojile Albanija i Bugarska koji su spremno suraivali s Nijemcima, a meu njima je
bio i Xhafer Deva, napustilo je te krajeve i odselilo u Beograd i druge gradove.
Nijemci su odbili sve talijanske pokuaje da ishode Devino izruenje. Pribojavali su se da bi Talijani mogli priblino 100.000 Albanaca koji su i dalje ivjeli
u Srbiji namamiti u Albaniju, dok je Talijane brinula mogunost da bi se meu
tim Albancima mogao razviti protutalijanski iredentizam. U najveoj mjeri radi
onemoguavanja problema koji bi mogli iskrsnuti u vezi s tim i drugim pitanjima, pa tako i nadzorom nad rudnicima u Trepi, koje je Italija pokuala prisvojiti, Njemaka je pristala na manje prilagodbe demarkacijske linije izmeu
Srbije pod njemakom okupacijom i Albanije pod talijanskom okupacijom u
korist Albanije. Te su promjene dogovorene u Rimu 13. studenoga 1942, a na
snagu su stupile u toku sljedeeg mjeseca. 58
Talijani nisu skrivali kohko su vrsto odluili vezati albanski narod uz

svoje ciljeve u tek pripojenim podrujima. Kao prvo, u upravu su kao slubeni
jezik umjesto srpsko-hrvatskog uveli albanski. Otvorili su brojne osnovne
i nekoliko srednjih kola u kojima se nastava odvijala na albanskom, zahvaljujui uiteljima dovedenim iz Albanije. Lokalno stanovnitvo pozdravilo je koritenje albanskog jezika u kolama, budui da ga je Jugoslavija u
meuratnome razdoblju bila zabranila. Talijani su oformili i posebne jedinice, sastavljene od lokalnog stanovnitva, kao graniare u regiji. elei se
dodvoriti zemljoposjednicima, talijansko-albanska uprava ponitila je agrarnu
reformu koju je u dijelovima anektiranog podruja jugoslavenska vlada provela nakon Prvoga svjetskog rata, a koja je za cilj imala jaanje srpske i crnogorske populacije. Talijani su raistili podruje od veine srpskih i crnogorskih
doseljenika koji su se onamo bili doselili u meuratnom razdoblju. Usto su
pokuali poveati poljodjelsku, stoarsku i rudarsku proizvodnju na Kosovu i
u zapadnoj Makedoniji. Kao i u samoj Albaniji, Talijani su i u pripojenim podrujima promicali svoje administrativne institucije i praksu, kao i organizacije
albanske Faistike stranke. 59
U zapadnoj Makedoniji Talijani su obnovili pojedine turske navike iz razdoblja prije 1912. s ciljem odravanja reda i mira u selima. Od monih obitelji
unajmljivali su posebne seoske strae i poljodjelskim proizvodima (uza sve
ostale namete) pridodali porez u visini od 10% u naturi koji je trebalo podmiriti prije prodaje. Time je vjerojatno trebalo ne samo osigurati hranu za
lokalno stanovnitvo, nego i zadovoljiti potrebe talijanskih i albanskih jedinica
u tom podruju. Pravo ubiranja poreza u naturi vlasti su dodjeljivale najviem
ponuau na javnim drabama. 60
Kao i u Jugoslaviji, otpor se u Albaniji razvio meu nacionalistima i skupinama pod komunistikim vodstvom. Uz pomo KPJ, malene i arolike komunistike skupine u Albaniji, ujedinile su se u studenome 1941. u KP Albanije.
Tijekom itavog rata, njezine naoruane jedinice pratile su razvoj jugoslavenskih partizana. No komunisti nisu uspjeli privui i pripadnike nacionalistikog
Pokreta otpora u nastajanju, pa su ovi u rujnu 1942. ustrojili vlastitu organizaciju, Narodnu frontu (Balli Kombetar). 61 Narodna fronta trebala se boriti
protiv Talijana, no ubrzo se okrenula protiv komunista, postavi talijanski
ustrument, u nastojanjima obiju skupina da nadvladaju albanske snage pod
komunistikim vodstvom.
I
Dijelom i zbog toga to je Italija Albaniju smatrala sigurnijom bazom i
odskonom daskom za Balkan, a dijelom i zbog jugoslavenskog i albanskog
Pokreta otpora, Italija je u Albaniji i pripojenim joj podrujima zadrala velike
ôjne snage. Prema izvjetaju talijanskog Vrhovnog zapovjednitva (Comando
o p r e m o ) , jo i 1. kolovoza 1943. Talijani su u Albaniji imali 108.000 vojnika.
rojnost talijanskih i albanskih kolaboracionistikih snaga u anektiranim dimovima Kosova i zapadne Makedonije tee je odrediti. Jugoslavenski izvori

navode da su Talijani na Kosovu (bez navoenja odreenih datuma) imali oko
20.000 vojnika i oko 5000 talijanskih policajaca i graniara, uz jo 5000 pripadnika albanskih kolaboracionistikih snaga. U drugoj polovici 1941. Italija je u
zapadnoj Makedoniji imala 12.000 vojnika i oko 3000 policajaca i graniara.62
Kao to smo ve navodili, oruane skupine dobrovoljaca (poznate pod nazivom kosovari ili vulnetari) organizirane su u lokalnim okvirima radi zatite
sela na Kosovu pod talijanskom, a kasnije njemakom upravom. Pojedine
skupine sluile su i za uvanje granica. Te su se jedinice, prema vlastitome
izboru, borile iskljuivo na svom uskome podruju, a to je ponekad znailo da
se bore i protiv partizana ili etnika, protiv kojih su pokazali veliko umijee i
odlunost. 63
Nakon talijanske kapitulacije u rujnu 1943, Nijemci su preuzeli vlast u
Albaniji i ondje reorganizirah dravnu upravu. Albanski Narodni odbor pod
njemakim pokroviteljstvom utemeljen je 15. rujna 1943, a vladao je do
3. studenoga, kad je utemeljena formalna albanska vlada pod Namjesnikim
vijeem, koju je Njemaka odmah priznala kao slubenu vlast. Stari njemaki
saveznik s Kosova, Xhafer Deva, postao je ministar unutarnjih poslova, te najdjelotvorniji i najpouzdaniji suradnik, iako su i ostali ministri i lanovi vijea
takoer uivali njihovo povjerenje. Za Nijemce je najvanija zadaa albanske
vlade bila pomoi u odravanju reda i mira, kako bi Njemaka mogla koristiti
ljudstvo na drugim lokacijama. 64
Bugarska se nadala da e kapitulacija Italije moda dovesti do ispravljanja
granice u zapadnoj Makedoniji u njezinu korist, no Njemaka je odbila mijenjati demarkacijsku liniju utvrenu u travnju 1941. i tek malo promijenjenu u
studenome 1942 (sa Srbijom), te u prosincu 1942. i oujku 1943 (s Bugarskom).
Njemaka je Bugarskoj ipak dala nekoliko ustupaka na podruju organizacije lokalnih vlasti i osnivanja lokalnih jedinica za samoobranu u zapadnoj
Makedoniji. 65 Njemaku politiku diktirala je potreba zadravanja dobre volje
bugarske i albanske vlasti, budui da su Nijemcima i jedni i drugi trebali kao
saveznici u borbi protiv jugoslavenskih i albanskih partizana.
Glavninu njemakih snaga u Albaniji, sa zadaom odravanja zemlje
pod nadzorom i borbe protiv albanskih partizana, te odupiranja eventualnoj
saveznikoj invaziji, inio je XXI. brdski korpus. Bio je to dio Druge oklopne
armije generala Rendulica, koja je na Balkan stigla u kolovozu 1943, uoi talijanskog sloma, da zauzme podruja koja su dotada drali Talijani (osim u
Grkoj) i svlada partizane u Jugoslaviji i Albaniji. U Tirani je boravio i opunomoeni njemaki general koji je predstavljao Wehrmacht, kao i posebni
izaslanik Reichsfiihrera SS-a. Kako bi vlastite jedinice sauvali za koritenje
drugdje, Nijemci su upotrijebili sve raspoloive albanske snage koje su ranije
suraivale s Talijanima, pa tako i jedinice Narodne fronte. Usto su ojaah i
nekoliko jedinica redovne albanske vojske i poveali djelotvornost albanskih

andara. No niti jedna od tih skupina nije se pokazala pouzdanom, osobito
kad se ratna situacija sve vie poela okretati protiv Nijemaca. 66 Himmlerov
predstavnik u Albaniji, general Josef Fitzthum, izvijestio je 23. svibnja 1944.
da su albanske jedinice upotrijebljene u operacijama protiv albanskih partizana doivjele potpuni neuspjeh, te je raspustio etiri bojne koje je organizirao
Wehrmacht. Veina pripadnika albanske vojske i andarmerije posve je korumpirana, napisao je, i neupotrebljiva, nedisciplinirana i ne reagira na obuku. 67
Budui da su utvrdili kako su Albanci na Kosovu spremniji na suradnju od
Albanaca u samoj Albaniji, 68 Nijemci su i mnogo vie oekivali od planiranog
formiranja SS jedinica od tamonjih mukaraca. U tome su na njih djelomino
utjecali voe Drugog prizrenskog saveza (lige) za obranu Kosova, utemeljenog u rujnu 1943, nakon talijanske kapitulacije, radi promicanja interesa kosovskih Albanaca. U memorandumu koji je 29. oujka 1944. uputio Hitleru,
predsjednik Sredinjeg odbora Saveza predloio je militarizaciju" 120.000 do
150.000 kosovskih dobrovoljaca radi borbe protiv srpskih i crnogorskih partizana. Zatraio je oruje, streljivo i drugi vojni materijal, njemake asnike i
doasnike kao instruktore, kao i ljudstvo za popunu jedinica. Usto je zatraio
i ispravljanje postojee albanske granice sa Srbijom i Crnom Gorom. Nijemci
nisu ispunili nijedan zahtjev, no taj je savez ostao glavnom protupartizanskom
organizacijom meu kosovskim Albancima, te predvodnikom protupartizanskih aktivnosti. 69
Nakon viemjesenih priprema i nakon smanjenja ambicija u vezi s planiranim dosezima, Nijemci su u travnju 1944. formirah 21. dobrovoljaku brdsku diviziju SS-a Skenderbeg, kao dio XXI. brdskog korpusa. U njoj se naao i albanski
kontingent iz 13. dobrovoljake divizije SS-a Handar. Svi asnici, doasnici i
specijalisti u diviziji Skenderbeg bili su Nijemci, pod zapovjednitvom generala
Augusta Schmidhubera. Ukupno ljudstvo divizije doseglo je do rujna 1944. brojku od gotovo 7000, manje od jedne treine planirane veliine. 70 No isti nedostatak discipline, nepouzdanost i dezerterstvo koji su optereivali ostale albanske
i formacije ubrzo su se pojavili i u novoj diviziji, pa su u jesen 1944. nareene
drastine promjene. Zapovjednik Vojne skupine E naloio je 24. listopada XXI.
brdskom korpusu da razorua (i vjerojatno otpusti) sve albanske pripadnike
[ divizije Skenderbeg, te da je reorganizira. Kao ishod je nastala SS borbena
1
skupina Skenderbeg, po snazi na razini pukovnije, s njemakim snagama
n
a razini divizije, uz dio pripadnika njemake Ratne mornarice koji se pov l a i o iz Grke. Ta reorganizirana jedinica povuena je s Kosova sredinom
studenoga, tijekom opeg povlaenja njemakih jedinica s junog Balkana,
te
je na nekoliko tjedana djelovala na podruju Zvornika i Brkog na sjeveristoku Bosne. Posve je rasputena koncem veljae 1945, a preostali vojnici
. "Odijeljeni su njemakoj policijskoj pukovniji na podruju Zagreba. 71
Neizbjeno njemako povlaenje potkraj 1944. nadahnulo je, kako se ini,

Albance da poveaju brojnost sastava borbenih jedinica. Xhafer Deva i 0 t l
kosovski voe vratili su se u Prizren poetkom rujna 1944. da preuzmu Dru]
gi prizrenski savez i njegovo djelovanje protiv partizana. Prema njemakoj
izvjetajima, Deva je u studenome u tom podruju imao oko 20.000 naoruanih
ljudi.72 Iako je brojka vjerojatno pretjerana, velike skupine naoruanih k
sovskih Albanaca u to su se vrijeme nalazile na navedenom podruju. tovie
poetkom listopada, kad su se Nijemci pripremali za naputanje Albanije'
general Fitzthum, Himmlerov predstavnik u Albaniji, i Deva, prikupljali su
oruje, streljivo, hranu i radioopremu za albanske gerilske jedinice koje e se
boriti protiv partizana u sjevernoj Albaniji i na Kosovu. No, sam je Deva ubrzo
napustio Kosovo, a u prosincu 1944. pojavio se u Beu. 73
Ovom prilikom valja rei i poneto o partizanima i etnicima na podruju
Kosova. Iako su drugdje u Jugoslaviji oba spomenuta pokreta otpora nastala
u prvih nekoliko mjeseci okupacije, te su nakon toga ubrzo postala vanim
politikim i vojnim silama s kojima su okupacijske ili aneksijske snage i zapadni Saveznici morale raunati na ovaj ili onaj nain, na podruju Kosova, gdje su
vie od dvije treine stanovnitva inili Albanci, n i j e d n a ni druga skupina nisu
se razvile brzo, niti su tijekom rata stekle osobitu vanost. Prije rata, KP na
Kosovu je imao tek mah broj lanova, a gotovo svi oni bili su srpski ili crnogorski doseljenici, uz tek aicu albanskih intelektualaca koji su imali vrlo malo
veza i nisu imali osobit utjecaj. Nakon to su srpski i crnogorski doseljenici
napustili Kosovo, albanski narod, a uglavnom je bila rije o seljacima kojima
su dominirali reakcionarni voe, spremno je stao uz izrazito nacionalistiki
reim koji su Talijani postavili u suradnji s mnogim lokalnim voama. Nije
ih bilo teko uvjeriti da partizanski pokret nije tek srpski i crnogorski pokret
- to je u tom razdoblju doista bio - nego i kranski pokret pod nadzorom
komunista, pa tako i u suprotnosti s politikim i socijalnim interesima albanskih muslimana. Tijekom prvih mjeseci talijansko-albanske vladavine, Albanci
su poinili brojne zloine nad srpskim i crnogorskim stanovnitvom, sto je
samo pojaalo prastara i dotada latentna suparnitva. Stoga je prije talijanske
kapitulacije, na Kosovu nastalo tek nekohko malih partizanskih jedinica
gledita jugoslavenskih partizana, glavna im je vrijednost bila u igranju uloge
komunikacijske veze s albanskim partizanima u samoj Albaniji.
Snaga partizana na Kosovu poneto se poveala nakon talijanske kapital
lacije, no novonastali Drugi prizrenski savez bio je vaan neprijatelj. P a r t i z j
su pokuah oformiti nekoliko novih jedinica, uglavnom od Albanaca, no n
ili su na probleme s novaenjem, osobito nakon to su albanski p a r t i z a n j
ljeto 1944. morali priznati pravo jugoaslavenskih partizana na teritorijalni
gritet nekadanje jugoslavenske drave, pa tako i Kosova i zapadne MaKet*
nije koji su 1941. pripojeni Albaniji. 74
etnici Drae Mihailovia imah su jo vie problema s novaenjem

ILdruju Kosova nego partizani. Na tom podruju, veina etnikih jedinica
t o jaia se tek od zapovjednih stoera koji su se trebah aktivirati i po potrebi
kopuniti jedinice kad se proglasi opi ustanak. 75 Veina etnikih jedinica koje
nosile kosovsko ime zapravo je oformljena u susjednim dijelovima Srbije,
Irinravna ui na Kosovo kad to okolnosti dopuste, a sve i nisu provodile aktivnu obuku. U njihovu sastavu uglavnom su bih Srbi i Crnogorci koji su neko
ivjeli u podrujima pripojenima Albaniji i Bugarskoj - nekadanji andari,
graniari, vladini zaposlenici, trgovci, te aica obrazovanih strunjaka i seljaka _ a svi su izgarah od elje da se osvete Albancima. Svi srpski nacionalisti
to su podruje, na kojem se 1389. odigrala Kosovska bitka, kljuni dogaaj
kojim su srpsku srednjovjekovnu dravu pregazili Osmanlije, smatrah svetom
zemljom koja zauvijek mora ostati u srpskim rukama. U takvoj situaciji jednostavno nije bilo mogunosti za suradnju izmeu srpskih etnika i albanskih
snaga u slubi sila Osovine, iako su imali zajednikog neprijatelja: partizane
pod vodstvom komunista.
Kosovo je u vojnome smislu steklo vanost i za Nijemce i za jugoslavenske
partizane tijekom listopada i studenoga 1944. godine. Njemaka Vojna skupina E povlaila se preko Kosova iz Grke prema Bosni, poto su jugoslavenski
partizani, te bugarske i sovjetske jedinice u meuvremenu zatvorili pravac
preko Nia i Beograda. Njemake snage iz Albanije i Crne Gore povlaile su
se preko Sandaka prema Bosni. U borbama protiv Nijemaca u povlaenju,
jugoslavenskim partizanima pomagale su jedinice novog bugarskog reima i
dvije brigade albanskih partizana, kao i zrakoplovstvo zapadnih Saveznika i
SSSR-a.76
Oslobaanje Kosova od Nijemaca nije preko noi donijelo red i mir. Dio partizanskih jedinica s kosovskim Albancima odbio je napustiti to podruje radi
nastavljanja borbe u drugim dijelovima Jugoslavije, te je pobjegao u planine.
Druge oruane skupine povezale su se s ranijim pronjemakim reimom, a
dio etnikih jedinica koje se nisu povukle iz tog podruja takoer je aktivno
djelovao protiv jugoslavenskih partizana. Tito je naredio formiranje vojnog
reima u tom podruju u veljai 1945, pa su onamo dovedene i dodatne partizanske jedinice, radi intenziviranja operacija ienja, no tek koncem svibnja
eliminirane su sve protivnike oruane skupine, te su napokon uspostavljeni red i mir.77
BUGARSKA VLAST U
DIJELOVIMA MAKEDONIJE I SRBIJE
Nema ni najmanje sumnje da je jedan od najkompleksnijih nacionalnih i teritorijalnih problema suvremene Europe pitanje Makedonije. Sloenost tog
pitanja jasno se odraavala i u dogaajima tijekom Drugoga svjetskog rata,
te ga je, radi razumijevanja nuno postaviti u povijesni kontekst. Podruje
Makedonije nije imalo jasno i nedvosmisleno odreene granice. Usto nije
imalo ni jedinstven jezik. Sve do konca Drugoga svjetskog rata Makedonci
su govorili niz razliitih narjeja srodnih i srpsko-hrvatskome i bugarskome
jeziku (nakon rata, Makedonci koji su ivjeli u Jugoslaviji prihvatili su zapadnomakedonsko narjeje kao makedonski knjievni jezik). U srednjem vijeku,
to je podruje u razliitim razdobljima bilo dio Bizantskog Carstva, bugarske
drave, te sredite srpske drave. Crkva je u razliitim razdobljima bila pod
Grkom, Bugarskom ili Srpskom pravoslavnom crkvom. Kao dio Osmanskog
Carstva, Makedonija je od konca 14. stoljea do 1912, stekla mnogobrojno
tursko stanovnitvo, koje su osmanski vladari onamo doveli iz stratekih
razloga. Na makedonsko podruje doselio se i znatan dio Albanaca. Potkraj
19. stoljea, kad je postalo oitim da se osmanska vladavina u tom dijelu
Balkana blii svretku, itavo je podruje postalo predmet suprotstavljenih
susjedskih tenja. Posve neizbjeno, u nadmetanju za primat na Bliskom i
toku, velike sile koristile su se balkanskim dravama kao pijunima, te su tako
takoer poele utjecati na sudbinu Makedonije.
Tri susjedne drave, Bugarska, Grka i Srbija, tvrdile su da na tom podruju
ive, redom, Bugari, Grci, odnosno Srbi, ali d a j e makedonski narod, zbog P e
stoljea osmanske vladavine ostao na niskome stupnju socioekonomskog
obrazovnog razvoja, pa tako nije razvio nacionalnu svijest. Zbog toga je sva
ka od tih triju susjednih drava tvrdila da ne postoji zaseban junoslavens
makedonski narod, te da upravo njoj po svim pravima pripada itava Mak1
donija, ih barem njezini veliki dijelovi. Svaka od njih na razliite je naiflj
nastojala promicati svoje interese. Stoga su uvijek postojale skupine M
donaca koje su sebe smatrale Bugarima, Grcima ili Srbima i koje su eljele ^
se njihova domovina oslobodi osmanske vlasti i prikljui matinoj enu)1' I

kojoj god pripadnosti i dravi ve bila rije. Grci su bili u prednosti do 1870,
su preko Carigradskog patrijarhata nadzirali Crkvu, pa time i kole, koje su
ristili kao sredstvo helenizacije. Kad je Osmansko Carstvo 1870. utemeljilo
Kzarhat Bugarske crkve, te Makedoniju podveo pod njegovu jurisdikciju, u
rednost su doli Bugari. Tome moemo dodati da se od sedamdesetih godina
19 stoljea do Balkanskih ratova, vjerojatno zbog nove crkvene organizacije velik broj stanovnika Vardarske Makedonije preselio u Bugarsku, gdje su
tuiogi 0 d njih i njihovih potomaka uspjeno napredovali u svim djelatnostima.
To je u velikoj mjeri pridonijelo interesima i emocionalnome pristupu Bugara
ntakedonskome pitanju.
Poetkom sedamdesetih, a jo snanije poetkom devedesetih godina
19. stoljea, dio makedonskih intelektualaca poeo je tvrditi da su Makedonci
zaseban junoslavenski narod, srodan Bugarima i Srbima, ali od njih ipak jasno
odijeljen. U poetku su se zalagali za autonomiju unutar Osmanskog Carstva,
a na koncu i za zasebnu makedonsku dravu. No kako nisu uivali potporu
niti jedne susjedne drave ili crkvene organizacije, kao ni neke od velikih sila,
suoavah su se s vrlo tekom borbom. Meutim, unato privremenim neuspjesima, njihove su se ideje irile.78
Tijekom pola stoljea od sedamdesetih godina 19. stoljea do 1918, Bugarska, Grka i Srbija, uz potporu velikih sila, meu sobom su se nadmetale za
prisvajanjem Makedonije koja je dotada bila pod Osmanskim Carstvom. Pod
Osmanlijama je ostala sve do Balkanskih ratova 1912-1913, kad su je te tri zemlje podijelile. Bugarska je dobila Pirinsku Makedoniju i izlaz na Egejsko more,
Grka Egejsku Makedoniju, a Srbija Vardarsku Makedoniju. 79 Takva je podjela
potvrena po zavretku Prvoga svjetskog rata, iako je Bugarska dio teritorija
na zapadu morala prepustiti novoj jugoslavenskoj dravi, kao i neto teritorija
na
jugu, steenog 1913, Grkoj, gubei time pristup Egejskome moru. 80
Nakon Prvoga svjetskog rata, u jugoslavenskome dijelu Makedonije
Kraljevina SHS nastavila je provoditi politiku posrbljivanja i diskriminacije
Protiv makedonskog naroda koju je srbijanska vlada zapoela nakon Balkanskih ratova. Nezadovoljstvo stanovnitva takvim pristupom jasno se odrazilo
ia
Prvim poslijeratnim izborima, odranima 20. studenoga 1920. za izaslau Ustavotvornoj skuptini. Srpske stranke nisu uspjele osvojiti veinu
u
Makedoniji. Od 109.489 glasova, KP dobio je 36,7%, Demokratska stranka,
^dea stranka u vladinu kabinetu, 28,7%, Turska narodna stranka 19,6 posto,
aeionalna radikalna stranka, koja je od 1912. do 1920. bila glavni krivac za
7 t i k u Posrbljivanja, 9,8%, a Republikanska stranka 5,2%.81 Velik broj glasova
^ R r u u n i s t e u Makedoniji, u usporedbi sa samo 12,4% koliko su komunisti
u itavoj zemlji, uglavnom je bio plod glasanja iz protesta, budui da
F ."Tusti Makedonce nisu uvrstili meu tri naroda - Srbe, Hrvate i Slovence
I Jugoslavenskoj dravi. Ti su glasovi bili usmjereni protiv vladine politike

kojom su Makedoniju smatrali dijelom Srbije: Makedonija je, naime, nazivana
Junom Srbijom, a njezino stanovnitvo Junim Srbima ili jednostavno Srbi
ma. Nezadovoljstvo Makedonaca iskazano na tim izborima nije se umanjilo!
Tijekom itavog meuratnog razdoblja, makedonsko je pitanje bila otvorena
rana jugoslavenske politike, a po ozbiljnosti g a j e nadmaivalo jedino hrvatsko
pitanje. Umjesto da se zblie ili sa Srbima ih s Bugarima, Makedonci su, inilo
se, postajali sve svjesnijim injenice da su zaseban i odvojen narod. 82
Kad je i nova jugoslavenska drava nastavila s politikom posrbljivanja u
jugoslavenskoj Makedoniji, dolo je do iseljavanja veeg broja Makedonaca
u Bugarsku. Mnogi su emigranti bili nastrojeni militantno protujugoslavenski, odnosno, tonije, protusrpski. Protiv Jugoslavije su djelovali iz Bugarske,
uglavnom preko Vnutrenje/Unutarnje makedonske revolucionarne organizacije (VMRO), utemeljene 1893. godine. Pod Ivanom Mihailovim, koji je
1927, nakon krvave unutarstranake borbe, postao njezinim voom, VMRO
je podupirao pripajanje Makedonije Bugarskoj. No jedna druga frakcija, koja
se ubrzo odvojila, podupirala je neovisnu makedonsku dravu, dok je trea,
prokomunistika, podupirala balkansku federaciju u kojoj bi Makedonija bila
jedna od konstitutivnih jedinica. Jo neko vrijeme, makedonski iseljenici u
Bugarskoj uivali su potporu - slubenu ili neslubenu - bugarske vlade i vojnih vlasti, dijelom i zbog toga to su mnogi bugarski politiari i vojni vode
bih makedonskog podrijetla. U odreenoj su mjeri, a to se osobito odnosi na
Mihailova, imali potporu Italije, koja je tada podupirala sve skupine usmjerene
protiv teritorijalnog integriteta Jugoslavije. No kad je Bugarska 1934. zabranila sve makedonske teroristike skupine, Mihailov je pobjegao iz zemlje, te
je prvo otiao u Tursku, a potom u Italiju (u kojoj je utoite imao i jo jedan
zakleti neprijatelj Jugoslavije, Ante Paveli). 83
Razne skupine makedonskih revolucionara u domovini i u izgnanstvu u
Bugarskoj provodile su sve do 1934. teroristike aktivnosti u jugoslavenskoj
i grkoj Makedoniji koje su Jugoslavija i Grka odluno nastojale prekinuti.
VMRO je u teroristikim i inim protujugoslavenskim aktivnostima suraivao
i s ustaama od 1929. godine. Nisam uspio pronai jedinstvene statistike podatke o tim operacijama. No Ivan Mihailov u autobiografiji donosi podrobne
informacije o nesmiljenim protumjerama koje su jugoslavenske i grke vlasti
od 1918. do 1934. provodile protiv makedonskih revolucionara. 84 No takvi su
podaci po prirodi pristrani, pa im je nuno oprezno pristupati.
Autoritarni reim Kimona Georgijeva i pukovnika Damjana Veleva koji J
u svibnju 1934. doao na vlast u Bugarskoj, iskreno je elio poboljati odnos
s Jugoslavijom. Kralj Boris, koji ih je 1935. zamijenio umjerenijom vlau, n ~1
tavio je s politikom pomirbe sa zapadnim susjedom. Bugarska je zakljuc
pakt o prijateljstvu s Jugoslavijom 1937. godine, a 1938. obeala je da n e c e
lom mijenjati granice. 85 No premda je to bila slubena pohtika, moni poje

j skupine u Bugarskoj, ak i unutar vlade, i dalje su se nadali da e ostvariti
an 0 Velikoj Bugarskoj. Jedan od njih bio je i Parvan Draganov, bugarski polanik u Berlinu, koji je 3. prosinca 1940. godine, kako se ini samoinicijativno
. e prema nalogu svoje vlade, Hitleru rekao da u Makedoniji ivi milijun i
pol Bugara i da oni ondje nikako ne mogu ostati. Bugarski premijer, Bogdan
pilov, takoer je to pitanje spomenuo Hitleru, u razgovoru 4. sijenja 1941. go(jine. Bugarske pretenzije prema jugoslavenskome dijelu Makedonije postavio
je kao jedno od pitanja koja valja razmotriti prilikom konanog prekrajanja
granica nakon rata. 86
Hitler je u to vrijeme nastojao mirnim putem navesti Jugoslaviju da potpie
Trojni pakt, te je upozorio Bugare da moraju iskazati strpljivost. No ubrzo se
predomislio, zahvaljujui beogradskoj pobuni do koje je dolo 27. oujka 1941.
godine. Onog dana kad je odluio unititi Jugoslaviju, pozvao je Draganova i
rekao mu da je makedonsko pitanje rijeeno". Drugim rijeima, Bugarska,
koja je 1. oujka pristupila Trojnome paktu i u kojoj su njemake jedinice
ve spremno iekivale znak za napad na Grku i Jugoslaviju, dobit e jugoslavenski dio Makedonije. 87 Nijemci su ujedno razmiljali i o mogunosti da
Mihailovu i VMRO-u prepuste da u jugoslavenskoj Makedoniji organiziraju
ustanak koji bi se vremenski poklopio s njemakim napadom, no od toga na
koncu nije bilo nita.
Nakon napada na Jugoslaviju u travnju 1941, Hitler je Bugarima omoguio
da prisvoje velik dio jugoslavenske Makedonije, jugoistoni dio Srbije i maleni
istoni dio Kosova (vidi Kartu 1). Nijemci su istodobno, posredstvom tajnog
sporazuma u est toaka, zakljuenog 24. travnja 1941. izmeu bugarskog
ministra vanjskih poslova Ivana Popova i posebnog njemakog izaslanika Carla
Clodiusa, stekli velika prava u tim podrujima. Prema odredbama sporazuma,
Njemaka e u tim okupiranim podrujima i dalje eksploatirati industrijske
sirovine, osobito rude, preko postojeih pogona i bez ikakvih ogranienja, te
uuati povlaten poloaj u stjecanju novih rudarskih koncesija. Usto e posve
nadzirati rudnike kromove rudae. Bugarska vlada preuzet e zadau promjene
j\jemake vojne valute koju su njemake snage u tim podrujima ve utroile,
ô i iznosa koje e eventualno utroiti u budunosti, u bugarsku valutu. Sva
a
i materijal koje u tim podrujima rekvizicijom steknu njemake snage
ostat e njemakom imovinom. Neprijateljska (jugoslavenska) imovina na jugoslavenskom teritoriju pod bugarskom okupacijom ostat e pod njemakom
upravom. Radnici iz tih podruja koji su ve u Njemakoj nastavit e ondje raditi, a a bugarske vlasti pripomoi e Nijemcima u novaenju nove radne snage
u tim podrujima. Bugarska e Njemakoj i njemakim graanima otplatiti
dio Jugoslavenskog dravnog duga koji se odnosi na podruja pod bugarskom
okupaciom. Nadalje, dredbama kasnijeg sporazuma, Bugarska je imala dunost svoju valutu (lev) stavriti naa raspolaganje Nijemcima za potrebe

Wehrmachta, kao i za plae radnicima u tvrtkama koje za raun Njemake rade
u dijelovima jugoslavenske Makedonije pod bugarskom okupacijom (kasnije
pripojenim Bugarskoj). 88
Bugarska vlada, koja je i dotada tvrdila da je jugoslavenska Makedonija
po svim pravima bugarska, prema novosteenim se podrujima odnosila kao
prema osloboenom teritoriju". Bez formalnog proglaenja, ta je podruja
jednostavno obuhvatila proirenom jurisdikcijom bugarskih vojnih, upravnih,
policijskih i pravosudnih organizacija, kao i zakona, iako je izdala niz konkretnih i specifinih zakona i ukaza koji su se odnosili samo na te dijelove. U
vojnom smislu, makedonsko je podruje zauzela bugarska 5. armija. 89 Ukupno
gledano, uz andarmerijske snage, razne specijalizirane jedinice, te policiju,
Bugari su u anektiranom dijelu jugoslavenske Makedonije drali priblino
40.000 ljudi. Tako je bilo do poetka 1943, kad su zbog pojaane partizanske
aktivnosti iz Bugarske morali dovesti jo jednu diviziju.90 Za upravne potrebe
pripojeno je podruje podijeljeno na dvije regije, Skoplje i Bitolju, a svaka od
njih imala je regionalnog upravitelja. I policija je bila organizirana po teritorijalnome naelu, iako zapovjednici policijskih snaga nisu ovisili o regionalnim
upraviteljima. Anektirani dijelovi Srbije i Kosova, u kojima su prema bugarskim tvrdnjama ivjeli Moravski Bugari, pridrueni su drugim administrativnim podrujima i stavljeni pod nadzor drugih bugarskih jedinica. 91 Osim toga,
Bugari su 1941. anektirali grku zapadnu Trakiju, kao i istone dijelove Egejske Makedonije, te time stekli pristup Egejskome moru. Ta pripajanja prikazana su kao ispravljanje nepravednih teritorijalnih podjela na tetu Bugarske
u razdoblju od 1913. do 1919. godine.
U jugoslavenskoj Makedoniji i na Kosovu, demarkacijska linija izmeu
njemake i talijanske sfere utjecaja (Beka linija) nije ispunila bugarske i albanske (pa ni talijanske) ciljeve, ne zadovoljivi tako niti jednu od spomenutih strana. Bugari su se bili nadali da e podjelom Jugoslavije ostvariti san o
stvaranju Velike Bugarske, a Albanci san o stvaranju Velike Albanije. Nijemci
su, u ulozi arbitra, posve prirodno donosili odluke u vlastitome interesu. Makedoniju su podijelili zbog vie razloga. Kao prvo, iako je bila slabaan partner,
Italija je ipak bila drugi stup sila Osovine, i to osjetljivi stup, osobito zbog toga
to je pokazivala zavist u vezi s interesnim sferama. Iako je bila naklonjena
Bugarskoj, Njemaka nije mogla zanemariti talijanske interese. Drugo vano
pitanje bile su komunikacije. Glavna eljeznika pruga iz Beograda do Grke
vodila je kroz Makedoniju. Budui da su njezina funkcionalnost i sigurnost bili
kljuni za Njemaku dok je imala jedinice u Grkoj i sjevernoj Africi, Nijemci su
zakljuili da e za njih biti najbolje da se pruga nae u dijelu Makedonije pripojenom Bugarskoj, gdje e bez problema moi drati svoje jedinice. Priblino
4000 ljudi zadueno je za zatitu aerodroma i nadzor nad bugarskim slubama
koje su titile eljeznice. Zbog shnih je razloga Njemaka Bugarskoj dodije-

lila i o n a podruja s velikim rudnicima kromne rudae, te za njihovo voenje
zaduila njemake tvrtke ili mjeovita njemako-bugarska poduzea ili, u
sluaju privremene konfiskacije, njemake povjerenike. 92 Na koncu, dijelom
i zahvaljujui nagraivanju Bugara teritorijem, Njemaka je u sijenju 1942.
uspjela navesti tu zemlju da osigura jedinice za okupacijsku slubu u velikom
dijelu Srbije, a t a j e sluba u dvije kasnije prilike proirena i na nova podruja,
da na tim podrujima provodi policijsku slubu pod njemakim nadzorom i za
njemaki raun, oslobaajui tako njemake jedinice za druge potrebe.
Nezadovoljstvo i Bugara i Talijana (koji su u tome zastupali i Albance)
Bekom linijom stvarala je probleme u odnosu izmeu dviju zemalja gotovo
od samog poetka. Bugarska je traila praktiki itavo podruje Makedonije
dodijeljeno Albaniji, dok je Albanija traila grad Skoplje i druge dijelove. Ispravljanje granica pretvorilo se u temu rasprava izmeu Bugara i Talijana jo u
srpnju 1941. Talijansko-bugarsko Povjerenstvo za granice, oformljeno u drugoj
polovici 1942, sloilo se poetkom prosinca 1942. oko manjih promjena granice. Postignut je sporazum o ribolovnim pravima na Ohridskome jezeru 2. sijenja 1943, a 29. oujka u Tirani je potpisan opi sporazum o demarkacijskoj
liniji. Trebao je stupiti na snagu 15. lipnja, iako je zapravo profunkcionirao tek
15. srpnja. I unato sporazumu, Bugarska je odbijala prepustiti pojedina sela
Albaniji. Bugarska je tako stekla stvarni nadzor nad dijelom teritorija u okolici Ohridskog jezera, pa tako i nekoliko sela i tri manastira koja je smatrala
vanim dijelovima nacionalne povijesti. Bugari su usto od Njemake uspjeli
ishoditi promjenu granice kojom se anektirano podruje na jugoistoku Srbije
malo proirilo. 93
No Nijemci nisu vjerovah Bugarima, pribojavajui se da bi u prikladnom
trenutku mogli napustiti sile Osovine. Stoga su podupirali i ostatke organizacije VMRO, koji je sad pokazivao izrazito nacistike sklonosti. (Mihailov je
itav rat proveo u Zagrebu, kao Paveliev gost.) T a j e skupina sad traila stvaranje ujedinjene i neovisne Makedonije i bila, ukupno gledano, protubugarski
nastrojena. Izvjetaji predstavnika CK KPJ u Makedoniji od 1942. do poetka 1943. pokazuju d a j e VMRO u to vrijeme uivao znaajnu potporu irokih
makedonskih narodnih masa. 94
Nakon to su Bugari pripojili Makedoniju, probugarski nastrojeni makedonski emigranti koji su se vratili u domovinu silno su eljeli pomoi u njezinoj
u
Pravi. U Skoplju su organizirali Sredinji akcijski odbor, te akcijske pododbore
u raznim manjim gradovima, no oni su rasputeni nakon to su Bugari u tom poda j u uspostavili vrstu vlast. U meuratnome razdoblju Makedoncima se govon
' da su Srbi iz june Srbije. Sad su tako doznali da su Bugari iz Makedonije. No
i oni Makedonci koji su smatrali da su Bugari ubrzo su otkrili da su Bugari
i12 Bugarske prema njima sumnjiavi, te da ih diskriminiraju pri zapoljavanju i u

drugim pitanjima - ukratko, da ih smatraju drugorazrednim Bugarima. Stoga su
se mnogi Makedonci ubrzo ohladili" u odnosu na novi reim.95
Shvativi da se tek dio makedonske populacije smatra Bugarima ili je nastrojen probugarski, Bugari su pokrenuli program bugarizacije. On je obuhvatio sve sfere ivota i uglavnom je bio djelo Bugara dovedenih iz Bugarske zbog
specifinih zadaa. Bugari su u zemlju ve bili doveli vojne i policijske snage,
kao i veinu osoblja potrebnog za uspostavljanje civilne, pravosudne i policijske uprave. Bugarizacija je glavno teite stavila na kolovanje. Mnoge nove
obrazovne ustanove, od osnovnih do sveuiline razine, utemeljene su kako
bi u mlade ljude usadile stav da su Makedonci zapravo Bugari. Bugarski je bio
jedini nastavni jezik, a iz Bugarske su uvezeni i udbenici i dovedeni mnogi
nastavnici na svim obrazovnim razinama. Primjerice, kolske godine 19411942, od ukupno 2035 uitelja u anektiranoj Makedoniji, njih 1508 bilo je iz Bugarske. Makedonski uitelji koje su vlasti smatrale podobnima odlazili su na
godinu dana u Bugarsku, na dodatno kolovanje i indoktrinaciju, dok su nepodobni uitelji prebaeni na administrativne poslove izvan kolskog sustava ili
su jednostavno otputeni. Vlada je u anektiranoj Makedoniji utemeljila i financirala ogranke bugarskih domoljubnih organizacija, kao to su bili Branik",
Otac Paisi", Legionari" i Ratnici". Usto je davala sve od sebe da propagandnim akcijama u masovnim medijima promie bugarizaciju. Slina politika
bila je na snazi i u anektiranim dijelovima Kosova i jugoistone Srbije. 96
Posebna meta bugarske protusrpske politike u Makedoniji bila je Srpska
pravoslavna crkva, koju su Bugari smatrali glavnim sredstvom posrbljivanja.
Metropolita skopskog, Josifa Cvijovia, jo dvojicu biskupa, te sve sveenike
koje su smatrali Srbima, protjerali su u Srbiju, onu pod njemakom okupacijom, poetkom svibnja 1941. te ih zamijenili sveenicima iz Bugarske. Makedonske biskupije usto su i formalno prikljuene u sastav Bugarske pravoslavne
crkve (vidi 12. poglavlje).
No sve te mjere na podruju kolstva, crkvenog ustroja, kadrova i propagande nisu uspjele ostvariti cilj. Novu politiku od Makedonaca su pozdravili
jedino oni koji su sebe ve ionako smatrali Bugarima, te su vjerovali novim
vladarima. Svi ostali - oni koji su sebe smatrali Srbima, Turcima ili Albancima, a osobito velika veina, tj. oni koji su sebe smatrah Makedoncima opirali su se novoj politici ili su ostajali pasivnim. Potonji osobito nisu uviali
razliku izmeu ratnog bugarskog i meuratnog jugoslavenskog (zapravo srbijanskog) reima: oba su im uskraivala nacionalnu pripadnost, jezik, politiku
autonomiju i slobodan razvoj u obliku nacionalnog entiteta. Ukratko, Bugari
su u Makedoniji poinili sve pogreke koje su ranije poinili Srbi, te su se
samim time odrekli potpore i odanosti veine stanovnitva. Da su Bugari kod
Makedonaca pobudili osjeaj kulturnog zajednitva s Bugarskom i dojam da
su dio bugarske nacije, tada KPJ, u makedonskoj podrunici i partizanskim

formacijama, koji je zagovarao stvaranje zasebne makedonske republike u
saveznoj jugoslavenskoj dravi, ne bi poluio ostvareni uspjeh.
Bugarska vlada preuzela je svu imovinu koja je neko pripadala jugoslavenskoj dravi, osim onoga to su zadrali Nijemci. Na podruju bankarstva, proizvodnje i trgovine, vlasnike i ostale kadrove srpske orijentacije zamijenili su
Bugari iz Bugarske ih Makedonci bugarske orijentacije. ume i panjaci koji
dotada nisu bili nacionalizirani doivjeli su nacionalizaciju. Dodana mjera i gospodarskog i politikog znaaja bilo je protjerivanje Srba i Crnogoraca koji su se
u meuratnome razdoblju bih naselili na slobodnoj zemlji zahvaljujui agrarnoj
reformi provedenoj nakon 1918. i koje su vlasti smatrale instrumentom posrbljivanja. Na taj je nain oko 26.000 naseljenika protjerano u Srbiju (neki su
otili i jer su oekivali protjerivanje) iz podruja koja je pripojila Bugarska. 97
Jedan od iznimno vanih aspekata makedonskog problema tijekom rata
bio je sukob KPJ i KP Bugarske (KPB) u vezi s nacionalnom pripadnou i
odanou stanovnika te pokrajine. KPJ je tvrdio da je KPB pokuao prisvojiti regionalnu makedonsku stranaku organizaciju KPJ ruenjem njezinih
vodeih dunosnika, meu njima i Metodija atorova-arla, sekretara Pokrajinskog komiteta, te je time prihvatio podjelu Jugoslavije. KPJ je nadalje ustvrdio i da KPB niti jednom nije prosvjedovao protiv bugarskog pripajanja jugoslavenske Makedonije i grkih teritorija, te se tako po stavovima svrstao na
stranu pronacistike bugarske vlade. Na koncu je optuio KPB da nije pozvao
na povlaenje bugarskih jedinica iz jugoslavenske Makedonije, kao to je pozvao na povlaenje bugarskih jedinica iz Srbije pod njemakom okupacijom. Uz
te specifine razlike, neslaganja su se pojavila i u vezi s taktikom u oruanim
operacijama koje su dvije skupine poduzele tijekom rata. 98
Tito je Kominterni uloio odluan prosvjed u vezi s KPB-ovim podrivanjem
vodstva makedonskog Pokrajinskog komiteta. Kominterna je stala na jugoslavensku stranu, te je nakon analize stranakog lanstva u Makedoniji imenovala novi Pokrajinski komitet na elu sa sekretarom Lazarom Kolievskim.
No sve je to trajalo, te je poetak ustanka pod komunistikim vodstvom u
Makedoniji odgodilo do 11. listopada 1941, dakle gotovo tri mjeseca nakon to
je poeo u drugim dijelovima Jugoslavije.
U vrijeme sloma Jugoslavije, KPJ je u Makedoniji imao vrlo mali broj
lanova, a razhke izmeu projugoslavenskih i probugarskih frakcija bile su tek
Jedna od brojnih prepreka razvoju. Svrgnuto vodstvo pokrajinskog komiteta
uglavnom je potkopavalo autoritet nejakog novog vodstva, koje nije uspijevalo donijeti odluku o oruanoj borbi i openito je ostavljalo dojam nesposobnosti. Novo se vodstvo moralo nositi i s infiltracijom pripadnika bugarske
Policije u lokalne stranake organizacije. Mnogi vodei lanovi, a meu njima
1
Kohevski, uhieni su i upueni u Bugarsku. Partizanske su se jedinice organizirale, da bi se praktiki odmah zatim raspale ili popustile pred protuna-

padima na onim malobrojnim podrujima koja su uspjele osloboditi u prvim
operacijama. Partizani su u ostalim dijelovima Jugoslavije takoer doivljavali
poraze, no u Makedoniji im je trebalo vie od godinu i pol da pokrenu konkretnije operacije. Meutim, od poetka ljeta 1943. partizanski pokret i projugoslavenske komunistike snage u Makedoniji konstantno su jaale, unato
sve veem otporu bugarske vojske, dok su probugarski nastrojeni komunistiki simpatizeri, probugarski nacionalisti, te prosrpski nastrojeni etnici, kao
i snage koje su zagovarale ujedinjenu i neovisnu Makedoniju slabjeli."
Reagirajui na takav razvoj dogaaja, bugarska je vlada povela represivne
mjere irokih razmjera protiv makedonskih sela za koja se znalo da skrivaju
partizane. Osobe za koje se sumnjalo da su sklone partizanima vlasti su prisilile na sudjelovanje u posebnim radnim odredima, zatoili ih ili ih deportirali u
Bugarsku. Formirane su i posebne jedinice za borbu protiv partizana, premda
bez osobitog uspjeha.
Bugarska vlast u jugoslavenskim podrujima anektiranima u travnju 1941.
odrala se do poetka rujna 1944. godine. Dogaaji koji su se odvijah tijekom
tri tjedna od 20. kolovoza do 9. rujna 1944. imali su dalekosene posljedice.
Dok su se sovjetske jedinice potkraj kolovoza kroz Rumunjsku pribliavale
bugarskoj granici, vlada u Sofiji proglasila je neutralnost, te u Kairo uputila
izaslanike koji su trebali ostvariti veze sa zapadnim Saveznicima. No ta ista
vlada - osim to je razoruala nekoliko jedinica - istodobno nije uinila nita
ime bi njemake snage stacionirane u Bugarskoj i jedinice koje su dolazile
iz Rumunjske sprijeila u povlaenju prema jugoslavenskome teritoriju. To je
izazvalo snane prosvjede Sovjetskog Saveza. U Sofiji je 2. rujna na vlast dola
nova, Zapadu naklonjena vlada, koju je samo tjedan dana kasnije, nakon unutarnje pobune ljeviarske koalicije Domovinske fronte, zamijenila prokomunistika vlada. Nova je vlast odmah prela na sovjetsku stranu. 100
I dok su te promjene njemakog saveznika pretvorile u njemakog neprijatelja, jugoslavenska Makedonija koja je dotada bila pripojena Bugarskoj, stekla je u vojnome smislu veliku vanost kao koridor za povlaenje
njemakih snaga u Grkoj - s vie od 300.000 pripadnika. Ivan Mihailov tada
je ponovno postao dijelom njemakih planova u Makedoniji. Nakon velikih
napora i unato bugarskom protivljenju, Mihailov je u sijenju 1944. napokon
uspio nagovoriti Nijemce da naoruaju dio njegovih pristaa i prikljue ih SS
formacijama u grkoj Makedoniji koju je pripojila Bugarska. 101 to je bilo jo
vanije, Nijemci su odluili u rujnu 1944. osobno upotrijebiti Mihailova da
im pomogne poboljati situaciju u jugoslavenskoj Makedoniji proglaenjem
zasebne makedonske drave i organiziranjem upravnih i vojnih snaga, koje
bi potom bile stavljene u njihovu slubu. Aleksandar Staniev, Mihailovljev
prijatelj koji je ranije bio bugarski ministar unutarnjih poslova, takoer je
predloio proglaenje zasebne makedonske drave pod njemakom zatitom-

Tako su Mihailova iz Zagreba preko Sofije doveli u Skoplje da utemelji novu
dravu. No nakon dva dana provedena u Skoplju, 4. i 5. rujna, uvidio je da za
takvo to nema nade, budui da iskljuivo politikim sredstvima nije mogue
postii ba nita, a da vojne potpore nee biti. Mihailovu je preostalo jedino da
napusti zemlju, te se tako vratio u Zagreb.102
Povlaenje njemakih snaga iz Grke kroz jugoslavensku Makedoniju
(i dalje preko Kosova i Sandaka prema Bosni) poelo je u prvim danima listopada i nastavilo se tijekom sljedeih nekoliko tjedana. Posebna jedinica pod
zapovj ednitvom general potpukovnika Luftwaffea Scheurlena, bilaj e zaduena
za osiguranje otvorenih komunikacija. Jugoslavenski partizani, uz ogranienu
suradnju bugarskih snaga, nanijeli su odreene gubitke Nijemcima, te za deset
do dvanaest dana odgodili njihov prolazak kroz jugoslavensku Makedoniju.
Posljednje neprijateljske jedinice koje su partizani trebali raistiti sa svog
terena bili su pripadnici albanske Narodne fronte koji su Nijemcima pomagali
u zatiti komunikacijskih linija. Sredinom studenoga, sve njemake jedinice
ve su se bile povukle s makedonskog teritorija, a partizani su itavu pokrajinu stavili pod vlast svoje vojske i privremenih vladinih organizacija. 103
U Bugarskoj je jedan od prvih prioriteta nove vlade Domovinske fronte bila
reorganizacija oruanih snaga. Sovjeti su osigurali savjetnike i instruktore, a
itava vojska stavljena je pod vrhovno sovjetsko zapovjednitvo. Dio bugarskih jedinica koje su se u vrijeme promjene vlasti zatekle na jugoslavenskome
tlu nastavio je djelovati, no pod novim vodstvom. Druge jedinice nove bugarske vojske ule su na jugoslavenski teritorij prema posebnom jugoslavensko-bugarskom sporazumu, od 5. listopada 1944, izmeu marala Tita i bugarskog
predstavnika, Dobrog Terpeeva. Tim sporazumom osigurano je sudjelovanje
bugarskih jedinica u borbama protiv njemakih snaga na jugoslavenskom teritoriju, ali i protiv raznih jugoslavenskih kolaboracionistikih snaga. No suradnja izmeu jugoslavenskih partizana i novih bugarskih jedinica nije se odvijala
bez potekoa. 104 Osim ve spomenutih kritika jugoslavenskih komunista na
raun pronacistikog bugarskog reima i njegovih snaga, te politike i aktivnosti KP Bugarske, dolo je do razmimoilaenja u stavovima i protuoptuaba u
vezi s djelovanjem bugarske vojske nakon rujna 1944, te razmjerima njihova
doprinosa u borbama protiv njemakih snaga na jugoslavenskome tlu.
Nakon to je Bugarska u rujnu 1944. istupila iz saveznitva sa silama Osovine, ekspanzionistiki snovi zagovornika Velike Bugarske - i u vojsci i meu
Politiarima i intelektualcima - rasprili su se, kao i ekspanzionistiki snovi
drugih zemalja na europskome jugoistoku koje su 1941. krenule Hitlerovim
Putem. No ako je Bugarska u cijeloj prii bila na gubitku, Makedonci u Jugoslaviji nedvojbeno su bili na dobitku. Stekli su visok stupanj autonomije
u
Poslijeratnoj jugoslavenskoj dravi, kao i neovisnost nakon raspada Jugoslavije devedesetih godina 20. stoljea.
MAARSKA VLADAVINA NA
DIJELOVIMA JUGOSLAVENSKOG TERITORIJA
Jedan od prvih poteza koje je Hitler povukao nakon to je poslije udara u Beogradu odluio unititi Jugoslaviju bio je poziv maarskom poslaniku u Berlinu,
Dmeu Sztjayu, da namjesniku Miklsu Horthyju u Budimpeti isporui povjerljivu poruku. Poruka je sadravala etiri glavne toke. Njemaka nee dopustiti stvaranje protunjemake baze na jugoistoku Europe. U sluaju sukoba
s Jugoslavijom, Njemaka se nee protiviti maarskoj elji za promjenom
granica s tom zemljom. Njemaka smatra taktiki povoljnim Hrvatima podariti autonomiju. Maarska treba provesti preliminarne vojne pripreme, o kojima
e se razgovarati i koje e biti dogovorene izmeu vojnih zapovjednitava dviju zemalja. Urednik zapisnika s Hitlerovih sastanaka sa stranim dravnicima
i diplomatima napominje d a j e Hitler, govorei o autonomiji za Hrvate, zapravo mislio da Maarska na odreeni nain treba pripojiti Hrvatsku svom
dravnome sustavu". 106 To potvruje i Horthyjev odgovor.
inilo se kao da je poruka upuena Horthyju ukazivala na injenicu da
bi, unato njemakim obeanjima Italiji d a j e Jugoslavija, a osobito Hrvatska,
u talijanskoj sferi utjecaja, Hitler daleko vie volio da Hrvatskom dominira
Maarska. No vrlo je lako mogue i d a j e Hitler samo davao prazna obeanja,
ne bi li Maarsku naveo da se odrekne sporazuma o prijateljstvu i nenapadanju s Jugoslavijom i da tako prijee na njemaku stranu. Iako je Horthy vei
dio Hitlerove ponude bio spreman prihvatiti, odbio je zagristi hrvatski mamac.
Preko Sztjaya, koji se 28. oujka vratio u Berlin, poruio je da Maarsku
ne zanima obuhvaanje Hrvatske u maarske dravne granice", te da samo
eli biti dobrim hrvatskim susjedom. Ipak, nadao se da e biti mogue postii
nekakav dogovor o davanju Maarskoj izlaza na Jadransko more. 106 ini se da
je Hitler tek nakon tog Horthyjeva odgovora odluio Italiji prepustiti formalnu
dominaciju u Hrvatskoj.
Maarske snage ule su u Jugoslaviju 11. travnja na podruju Bake,
izmeu Dunava i Tise. Nakon rata, Horthy je amerikim vlastima tijekom ispitivanja rekao da nije htio napasti Jugoslaviju, ali je na to bio prisiljen zbog
nereda i masakra nad Maarima u Bakoj. 107 To, meutim, nije istina. U vrijeme

maarskog ulaska u zemlju, jugoslavenska se obrana ve bila posve raspala,
pa su Maari bez ikakvih potekoa napredovali na jug, do Dunava izmeu
Vukovara i ua Tise u Dunav. Izvjetaj jednog od voa folksdojera, Johanna
Wueschta, od 17. travnja 1941. pokazuje d a j e njemaka manjina ve bila oformila svoju miliciju i razoruala oko 90.000 jugoslavenskih vojnika. 108 No iako
nisu naili na konkretniji vojni otpor, Maari su proveli masovno i nasumino
ubijanje civila. Jugoslavenski izvori procjenjuju broj rtava u Bakoj i Baranji
na oko 3500 osoba. To potvruju i izvjetaji folksdojera iz Bake iz tog razdoblja, u kojima se opisuje kako su maarski vojnici divljaki pucali ak i po
njemakim selima, usmrtivi pritom i niz pripadnika njemake manjine. 109
Maari su zauzeli Baku, Baranju, Meimurje i Prekomurje (vidi Kartu 1).
Nijemci su im usto bili obeali i jugoslavenski Banat, no to su obeanje kasnije povukli. Ta su podruja bila pod istom vojnom okupacijom u kojoj je
sve izvrne ovlasti imala maarska Juna armija tijekom prva etiri mjeseca,
do 16. kolovoza 1941. Uslijedila su jo etiri mjeseca vojne okupacije, ali pod
civilnom upravom. A onda je 14. prosinca maarski parlament izglasao pripajanje tih podruja Kruni sv. Stjepana, tako da su dobila punopravne zastupnike
u parlamentu. Prema popisu stanovnitva iz 1931. Baka i Baranja imale su
ukupno 837.742 stanovnika: 305.917 Srba i Hrvata, 283.114 Maara i 185.458
Nijemaca, dok je ostalo otpadalo na Slovake, Ukrajince, Ruse i Rome.110
Budui da Maarska nikad nije prihvatila gubitak tih i jo nekih podruja
prema Sporazumu iz Trianona od 4. lipnja 1920, njihovo potpuno vraanje u
sastav maarske drave bilo je najvii cilj maarskog reima koji ih je preuzeo
u travnju 1941. godine.
U Bakoj i Baranji jedan od prvih poteza maarske okupacijske vlasti bila
je podjela stanovnitva u dvije skupine: one koji su bili na tim podrujima u vrijeme primirja 1918. i one koji su onamo doli tijekom meuratnog razdoblja.
U drugoj su skupini bili uglavnom vladini dunosnici, uitelji, poslovni ljudi,
radnici i kolonizatori poljoprivrednih podruja koja su ranije pripadala malom
maarskome plemstvu, a postala su dostupna zahvaljujui agrarnoj reformi
koja je u Jugoslaviji provedena nakon 1918. godine. Dotok tih ljudi smatrao
se dijelom politike jugoslavizacije (uglavnom posrbljivanja) tih podruja, koju
je sad trebalo ponititi protumjerama maarizacije. Tijekom prva dva tjedna
maarske vlasti oko 10.000 osoba protjerano je u Srbiju, NDH i Crnu Goru. Plan
0
deportaciji oko 150.000 Srba u Srbiju pod njemakom okupacijom nije uspio
zbog protivljenja tamonjeg njemakog vojnog zapovjednika, no i unato tome,
Prema procjenama njemakih okupacijskih vlasti u Beogradu, oko 35.000 Srba
Potajno je prebaeno u Srbiju, dok ih je jo 12.000 zatoeno u maarske koncentracione logore, iz kojih su ih postupno prebacivali u Srbiju.111 Protjerivanjem jugoslavenskih naseljenika maarska je vlada stekla oko 111.000 hektara
2er
nlje. Zapljenom imovine idova dobila je jo 50.000 hektara, te tako ukupno

dola do 161.000 hektara. Od toga je 14.500 hektara podijeljeno pojedincima
koji su imah pravo na tu zemlju, 20.000 preseljenim obiteljima, a 6.500 jednoj
drugoj skupini prebaenih ljudi, dok je preostali dio drava zadrala ili prodala
velikim zemljoposjednicima i drugim pojedincima. 112
Nakon toga, Maari su zapoeli sustavnu maarizaciju politikog, gospodarskog i kulturnog ivota u anektiranim podrujima. Ponovno su formirali
nekadanje (iz 1918) administrativne podjele lokalne vlasti, a razlika se sastojala u injenici da su novi dunosnici bili imenovani, a ne izabrani. Poticali
su djelovanje maarskih politikih stranaka i domoljubnih organizacija, u nastojanju da maariziraju to je mogue vie nemaarskog stanovnitva, to je
automatski znailo diskriminaciju Srba i Hrvata. Na podruju gospodarstva,
Maari su preuzeli imovinu koja je ranije pripadala jugoslavenskoj dravi.
Pokuali su poveati maarski udio u dionikome kapitalu banaka, te industrijskih i trgovinskih tvrtka, u nadi da e eliminirati jugoslavenske interese
i umanjiti udio njemake manjine. Veina industrijskih poduzea nasumino
je uvrtena u kategoriju ratne industrije i stavljena pod upravu povjerenika
koje su imenovale vojne vlasti. Jednaka diskriminacija protiv Srba, Hrvata
i idova provodila se i u obrazovnim i kulturnim institucijama. Uz jednu iznimku, nastava u svim srednjim kolama morala se odvijati na maarskom ili
njemakome jeziku. Izdavanje knjiga, novina i asopisa na srpsko-hrvatskome
bili je gotovo posve zabranjeno, a Srbima i Hrvatima s viim stupnjem obrazovanja u praksi je onemogueno stjecanje primjerenog posla. 113
injenica da je Maarska bila prisiljena platiti ono to je stekla kao
dio jugoslavenskog, te ehoslovakog i rumunjskog teritorija, vidljiva je iz
izvjetaja njemakog gospodarskog strunjaka Carla Clodiusa od 16. kolovoza 1941: Maarska vlada u najveoj je moguoj mjeri pokuala uzeti u obzir
njemake elje na gospodarskome planu. Tako je, pored ostalog, pristala na
ukidanje podcjenjivanja njemake marke, osigurala kredit u visini od 200
milijuna njemakih maraka za financiranje njemake nabave strateke robe
u Maarskoj, te u skladu s naim zahtjevima u velikoj mjeri poboljala uvjete
za aktivnost Nijemaca iz Reicha i njihova kapitala u Maarskoj." Upuivanje
maarske Armije od oko 205.000 vojnika na rusku frontu takoer se moe
smatrati plaanjem njemake pomoi u stjecanju pripojenih podruja. 114
Veliki vikovi hrane i sirovina (poput konoplje) iz Bake i Baranje bili su
rezervirani za Njemaku. U memorandumu maarskog Ministarstva vanjskih
poslova pripremljenom u oujku 1943, u oekivanju predstojeih njemako-maarskih pregovora, stajalo je d a j e etva iz Bake, ponovno preuzeta od
Jugoslavije, u cijelosti bila, te je i dalje na raspolaganju silama Osovine".115 U
svim anektiranim podrujima, kao i u samoj Maarskoj, vlada je primijenila
izravni nadzor nad plaama, cijenama, opskrbom i slinim poslovima.
Organizirana njemaka manjina u Bakoj i Bararyi, priblino 22% ukupnog

stanovnitva 1931. i u manjini u odnosu na Maare, koji su inili oko 34% ukupnog stanovnitva, u gospodarskom je smislu bila najnaprednija i najsnanija. U
vrijeme napada na Jugoslaviju, folksdojeri iz Bake bili su posve pod nacistikim utjecajem. Silno su se razoarali kad su u Baku ule maarske, a ne
njemake jedinice, tim vie to su neki od tih, maarskih vojnika smatrali da
se prema njima trebaju odnositi jednako kao i prema svima ostalima. Vie incidenata, koji su doveli i do nekoliko rtava meu folksdojerima, jo je neko
vrijeme meu Nijemcima i Maarima izazivalo takve potekoe da su privukli
i Hitlerovu pozornost. 116 Zbog toga su folksdojeri odbili preuzeti bilo kakvu
ulogu u lokalnoj vlasti. No ipak su raspolagali odreenom moi, kao i utjecajem u pregovorima, u obliku svoje glavne politike i kulturne organizacije,
Volksbund der Deutschen in Ungarn, priznate njemako-maarskim sporazumom od 30. kolovoza 1940. kao jedine slubene organizacije folksdojera
u Maarskoj. Njemaka manjina u pripojenim podrujima i u Maarskoj
ubrzo je poela uivati gotovo status drave u dravi. Izraavali su potpunu
odanost maarskoj dravi, te imali predstavnike u maarskome parlamentu.
No smjeli su imenovati svoje dunosnike u gradovima s njemakom veinom,
a, na temelju njemako-maarskog sporazuma od 12. veljae 1942, dobili su
i mogunost da svoje pripadnike mobiliziraju u redove njemakih oruanih
snaga.117
Kad je u drugome dijelu 1941. u Bakoj i Baranji koje je anektirala Maarska
izbio oruani ustanak, iako u daleko manjim razmjerima nego u veini drugih
dijelova Jugoslavije, maarske vojne vlasti, kao i druge vojne i okupacijske
vlasti, primijenile su estoke represivne mjere. Do najee akcije protiv ustanika, te srpskog i idovskog civilnog stanovnitva, dolo je u sijenju 1942, kad
je, prema jugoslavenskim izvorima, ubijeno 3500 ljudi, dok ih je jo vie tisua
opljakano, zatoeno i zlostavljano, ili odvedeno u koncentracione logore. 118
No partizanski pokret u Bakoj nikad nije bio onoliko snaan kao u veini
ostalih dijelova Jugoslavije, a za to su postojala dva razloga. Prvo, ravnice
nikako nisu bile prikladne za oblik gerilskog ratovanja u kakvo su se partizani
uputali, te, drugo, junoslavensko je stanovnitvo ondje inilo tek malo vie
od treine ukupne populacije. Dio partizanskih jedinica iz Bake upuen je
u Srijem i Bosnu, kako bi ojaao tamonje partizanske snage. ini se da su i
etnici u Bakoj imali ilegalnu organizaciju, no osim toga nisu iskazali veu
aktivnost.
Unato tome to su maarske vojne i civilne vlasti zlostavljale srpsko,
idovsko, a u odreenoj mjeri i hrvatsko stanovnitvo, dio srpskih i hrvatskih
Politiara s njima je ipak suraivao. Jedan bivi zastupnik u gornjem domu
srbijanskog parlamenta i jedan bivi zastupnik HSS-a postali su zastupnicima
u maarskome parlamentu, te su stali pozivati jugoslavensko stanovnitvo
da podri novi maarski reim. Za njihovim primjerom poveo se i niz drugih

politiara, kao i dio veleposjednika i poslovnih ljudi koji su eljeli zatititi
osobne materijalne interese. 119
Nastojei se odvojiti od - kako se sve vie inilo - ratnih gubitnika
maarska je vlada od konca 1943. vie puta pokuala doprijeti do zapadnih
Saveznika. Doznavi za to, Nijemci su reagirah u oujku 1944, preuzimanjem
nadzora nad zemljom, kako bi sprijeili njezin pad u sovjetske ruke. Operacija Margarethe, pokrenuta 19. oujka, u Maarsku je dovela brojne dodatne njemake jedinice. Namjesniku Horthyju doputeno je da ostane na
elu drave, no dotadanju je vladu zamijenio kabinet na ijem se elu naao
bivi maarski poslanik u Berlinu, general Dome Sztjay, kojem su Nijemci
vjerovah. Velik dio planiranja tog politikog preuzimanja obavio je Edmund
Veesenmayer iz njemakog Ministarstva vanjskih poslova, koji je postao
glavnim ovjekom civilne izvrne vlasti s titulom njemakog opunomoenika i
poslanika u Maarskoj. 120 Preuzevi potpuni nadzor nad Maarskom, Nijemci
su preuzeli vlast i u jugoslavenskim podrujima koje je Maarska pripojila:
Bakoj, Baranji, Meimurju i Prekomurju.
Njemaka je poela ubrzano gubiti uporite na jugoistoku Europe u
kolovozu 1944. godine. Slom Rumunjske, a ubrzo zatim i Bugarske naveli su
namjesnika Horthyja da, unato protivljenju veine u kabinetu, obnovi kontakte sa saveznikim zapovjednitvom u Caserti, radi pregovora o predaji.
Saveznici su mu savjetovah da se obrati sovjetskim snagama, to je i uinio, te
je 11. listopada u Moskvi potpisano privremeno primirje izmeu predstavnika
Maarske i Saveznika. Njemaka je reakcija bila munjevita. Horthy je smijenjen, a njegovu funkciju preuzeo je Ferenc Szlasi, elnik maarske Nacistike
stranke, koja je preuzela vlast u dijelu zemlje u to vrijeme jo pod njemakim
nadzorom. Potkraj prosinca u Debrecinu su politike snage koje su prele na
savezniku stranu objavile utemeljenje, uz sovjetsku potporu, vlade Narodne
fronte pod vodstvom generala Bele Miklsa, u kojoj su bile zastupljene razne
buroaske politike stranke, kao i socijalisti i komunisti. Ta je vlada objavila
rat Njemakoj 30. prosinca, a neto kasnije prihvatila je mirovne uvjete nametnute Horthyjevim predstavnicima u Moskvi.121
Nijemci su na vrijeme uoili opasnost koja na europskome jugoistoku
folksdojerima prijeti od napredovanja sovjetskih snaga, kao i od osvetoljubivih nacionalnih skupina kojima su nakodili. Evakuacija njemake manjine iz
Bake i Baranje u Austriju i Njemaku poela je oko 1. listopada 1944. godine.
Tijekom tog mjeseca iseljeno ih je vie od polovice. 122
Do konca listopada, sovjetske, bugarske i manji kontingent jugoslavenskih snaga oistili su Baku od njemakih jedinica. Koncem prosinca te su
udruene snage ve nadzirale vei dio zapadne Maarske, dok su sovjetske
jedinice okruile Budimpetu. Kako bi suzbili to napredovanje, Nijemci su u
preostalome dijelu zapadne Maarske okupili velike snage, te su 6. oujka 1945.

okrenuli ofenzivu protiv sovjeta. T a j e operacija imala vie ciljeva. Jedan od
njih bio je poraziti sovjete na sekundarnoj fronti, to bi iziskivalo premjetanje
dijela sovjetskih snaga s Istone fronte i tako olakalo pritisak na tamonje
iyemake snage. Drugi je cilj bio osloboditi Budimpetu i doi do Dunava radi
onemoguavanja sovjetskog napredovanja prema Austriji, kako bi se osigurale
zalihe nafte i boksita na zapadu Maarske - presudno vane za njemaki ratni
stroj - i onemoguilo upadanje u stupicu i unitenje njemake Vojne skupine
E koja se povlaila s Balkana, prije nego to doe do austrijskog teritorija. No
ta posljednja njemaka ofenziva u ratu, u kojoj je sudjelovalo tridesetak divizija, od toga 11 oklopnih, nije uspjela ostvariti nita od vanijih ciljeva. Deset
dana nakon njezina poetka, poela je sovjetska protuofenziva. Njemake su
snage potiskivane sve dok se 4. travnja i posljednje njemake jedinice, zajedno
s maarskim jedinicama i dalje odanima Szlasijevoj vladi, nisu morale povui
s maarskog teritorija. 123 Jugoslavenska podruja Meimurje i Prekomurje,
koja su dotada bila pripojena Maarskoj, oslobodile su tijekom posljednjih
tjedana rata bugarske jedinice.
Gubitkom teritorija u posljednjih nekoliko mjeseci 1944. Maarska je ostala bez svih teritorijalnih dobitaka kojih se domogla u razdoblju od 1938. do
1941. godine. Tako je, umnogome, kao i u sluaju Bugarske, okonano kratkotrajno razdoblje maarskog ekspanzionizma na raun susjednih zemalja.
Biljeke
1
Digovi, La Dalmatie et les problemes de l'Adriatique, str. 557.

Ibid. Prodalmatinski talijanski fanatik, Luigi Federyoni, to je nazvao razdobljem kvaziagonije za talijanstvo u Dalmaciji. L'ora della Dalmazia, str. VII.
Vidi primjerice izvjetaj talijanskog izaslanika u Beogradu, Carla Gallija, od 19. veljae
1929. upuen Ministarstvu vanjskih poslova. Italija, Ministarstvo vanjskih poslova,
I documenti diplomatici italiani, 7. serija, sv. 1, str. 288-290.
Digovi, La Dalmatie et les problemes de l'Adriatique, str. 411-415. Ciano, Diaries, str.
432, biljeka od 24. travnja 1941.
Kvesi, Dalmacija u narodnooslobodilakoj borbi, str. 70-73. Barbari, Talijanska politika u Dalmaciji 1941", str. 142-147.
Dekret o formiranju Dalmatinske Gubernije: Italija, Stato Maggiore del R. Esercito, Ufficio Propaganda, Bollettini della guerra, str. 536-537. ili Zbornik DNOR, 13. serija, 1.
knjiga, str. 65-69. Vie odredaba koje je donijela vojna okupacijska uprava jo je neko
vrijeme ostalo na snazi.
Jugoslavenski opis i analizu talijanske vlasti u pripojenome dijelu Dalmacije nudi epi,
>Xa
politique italienne d'occupation", str. 377-424.
7
Se
Pi, La politique italienne d'occupation", str. 383-389.
8 Micr. No. T-821, Roll 55, Frs. 984-986. i Roll 410, Fr. 330. Vie o Bastianinijevu izvjetaju
Mussoliniju od 17. studenoga 1941. godine: Micr. No. T-586, Roll 424, Frs. 12,306-307.

9
Iskrenu i otvorenu talijansku raspravu o odnosima Italije i NDH, problemu Dalmacije i

poeljnosti osvajanja BiH nudi izvjetaj Marcella Zuccolina iz prosinca 1941. Micr. No.
T-821, Roll 410, Frs. 898-909. Vie o talijanskim tenjama prema BiH u izvjetaju generala Piechea iz talijanske 2. armije 9. rujna 1942, Roll 347, Frs. 774-779.
10
A VII, fond NDH, reg. br. 1/3-7, kutija 219.
11
Prema podacima talijanskog Ministarstva unutarnjih poslova, poetkom sijenja
1942. u Italiji je ivjelo 6413 Talijana roenih u Dalmaciji: 573 u Rijeci, 1539 u Puli
3513 u Trstu, te 788 u ostalim dijelovima te regije. Micr. No. T-586, Roll 356, Frs!
12,351-354.
12
Talijanski prikaz odmazde kraj Suaka: Micr. No. T-821, Roll 410, Frs. 478-523. Jugoslavenski prikaz, Hronologija 1941-1945., str. 304.
Dvije talijanske rtve partizana bili su 63-godinji Giovanni Renzi, rezervni asnik i
nekadanji pripadnik narodne milicije, kojeg su doveli iz Italije da slui kao ravnatelj
osnovne kole u Podhumu, te njegova supruga. Renzi je uoi smaknua 16. lipnja 1942.
uglavnom pokazao odvanost, ogoljujui prsa i kliui Viva l'Italia!" O tom dogaaju
izvijestilo je vie talijanskih novina, a vojska je prikupila pisane iskaze svjedoka o Renzijevoj hrabrosti dok je razmatrala mogunost da mu posthumno dodijeli odlije Medaglia d'oro". Talijansku odmazdu vjerojatno su djelomino izazvale reakcije javnosti u
Italiji.
13
Vie o napadu na Primoten: Hronologija 1941-1945., str. 375. Nakon toga, ibenski
biskup Jerolim Mileta uputio je estoki prosvjed guverneru Bastianiniju, te pisao kardinalu Luigiju Maglioneu, traei pomo Vatikana. Vidi A VII, fond NDH, reg. br. 1/3,
99-101, kutija 281.
Djelomian prikaz okrutne talijanske vladavine u Dalmaciji: Jugoslavija, Hrvatska
dravna komisija, Dokumenti o zloinima talijanskog okupatora, te Despotov tekst
Odmazde talijanskih oruanih snaga", str. 91-109.
14
uri, Suradnja srpskih buroaskih politiara i Talijana", str. 195-211.
15
Tomasevich, The Chetniks, str. 215-218. Vidi i izvjetaj generalnog konzulata NDH u
Zadru od 9. srpnja 1943. godine. A VII, fond NDH, reg. br. f/3, f38-142, kutija 281. Vie o
itavome pitanju banda anticomunista" u Brania, Formiranje Antikomunistike dobrovoljake milicije", str. 87-105.
16
Korespondencija u vezi sa sporovima izmeu Armellinija, Bastianinija i Roatte, Micr. No.
T-821, Roll 55, Frs. 928-994. Roattina zapovijed od 6. travnja, Frs. 962-963. Vie o Armellinijevoj srnjeni u Zanussijevoj knjizi Guerra e catastrofe d'Italia, sv. 1, str. 246-248.
17
Micr. No. T-821, Roll 410, Frs. 635-636.
18
Vidi izvjetaj generalnog konzulata NDH u Zadru od 9. srpnja 1943. A VII, fond NDH, reg.
br. f/3-138, kutija 281.
19
Vie o tim dogaajima: Micr. No. T-821, Roll 403, Frs. 194-214, 269-296 i 298-325. Nuncijeva nota od 12. srpnja 1943: Roll 410, Frs. 314-315. Osobito se osvrnuo na podruje
izmeu Rijeke i Senja, ali je u obzir uzeo i uvjete koji su vladali irom Dalmacije pod
talijanskom vlau. Tako je, primjerice, ustvrdio daje od ukupno oko 60.000 stanovnika
tog podruja njih 9416 u koncentracionim logorima. Samo u upi Jelenje talijanske su
snage 12. srpnja 1942. smaknule 108 mukaraca u dobi od 18 do 45 godina, ne dopustivi
im ak ni posljednju ispovijed.
20
Prosvjedno pismo nadbiskupa Stepinca upueno Raffaeleu Casertanu, talijanskome
izaslaniku u Zagrebu, o neumjerenosti talijanske vojske u hrvatskim selima, prenosi
Pattee u knjizi The Case of Cardinal Aloysius Stepinac, str. 265-266. Datum pisma ni)e
i iii)

naveden. Nacrt izvjetaja Superslode, Micr. No. T-821, Roll 410, Frs. 316-321.
Micr. No. T-586, Roll 424, Frs. 12,256-259. Prema ukazu kojim je ukinuta gubernija,
(' veinu ovlasti kojima je dotada raspolagao guverner preuzela su trojica prefekata. No
budui da su se njihove pokrajine nalazile unutar vojnih operativnih zona, Comando
; Supremo prisvojio je civilne ovlasti u tim pokrajinama, te ih prenio na zapovjednike
dvaju armijskih korpusa rasporeenih u tom podruju. Micr. No. T-821, Roll 403, Fr.
; 1032. No, talijanska vlast u Dalmaciji primicala se zavretku, a te formalne promjene u
praksi nisu znaile nita.
22
Nazivi su izvedeni od boje glasakih kutija koje su se tijekom glasanja 26. studenoga
1918. nalazile u Narodnoj skuptini. Budui da su neki zelenai kasnije prihvatili Jugoslaviju, ali su zahtijevali federalni ustroj zemlje u kojoj e Crna Gora biti zasebna jedinica, nazivali su ih i federalistima.
23
Vie o uvozu hrane u Crnu Goru: Micr. No. T-501, Roll 258, Fr. 679. Vie o koritenju
lokalne proizvodnje za potrebe talijanskih jedinica: Micr. No. T-821, Roll 248, Frs. 6-7.
Kao to potonji izvori pokazuju, od 1. srpnja 1941. do 31. oujka 1943. Crna Gora je u
; Italiju izvezla tek 608,2 tone koe, 117,3 tone vune i 6,5 tona kozje dlake.
24
Vidi Jaukoviev tekst Talijanski okupatorski sistem u Crnoj Gori i na Sandaku (19411943)", str. 349-375, te Pajoviev tekst Okupacija Crne Gore 1941", str. 272-306.
25
Mazzolinijev izvjetaj u prijevodu na hrvatski, Zbornik DNOR, 13. serija, 1. knjiga, str.
230-234. Vidi i izvjetaj Pirzija Birolija od 2. kolovoza 1941. na str. 245-253. Procjene o
broju izbjeglica u Miloevievoj knjizi Izbeglice i preseljenici, str. 105-106.
26
Trgo, etrdeset prva, str. 261. B. Jovanovi, Crna Gora, sv. 1, str. 46.
27
Petrovi-Njego, Kako sam odbio preuzeti prijesto", str. 33-37. Medu vodeim separa: tistima koji su sudjelovali u radu Narodne skuptine bio je i Sekula Drljevi, ministar u
vladi kralja Nikole. Vie o njegovoj ulozi u Drugom svjetskom ratu, vidi Tomasevichevu
knjigu The Chetniks, str. 209, 446-449. Vie o proglasu Narodne skuptine, Zbornik
DNOR, 3. serija, 4. knjiga, str. 389-390.
28
B. Jovanovi, Crna Gora, sv. 1, str. 257. Prema Mazzolinijevu izvjetaju s konca srpnja (nakon to je opozvan i vraen u Rim), broj pobunjenika nije premaio 5000 lako
ljudi. Zbornik DNOR, 13. serija, 1. knjiga, str. 233.
29naoruanih
n
Zapovijed Pirzija Birolija od 15. srpnja 1941. o guenju crnogorskog ustanka: Micr. No.
T-821, Roll 356, Frs. 722-725. Prijevod na srpsko-hrvatski: Zbornik DNOR, 3. serija, 4.
Qnknjiga, str. 392-396. Kasnne naredbe: Zbornik DNOR, 3. serija, 4. knjiga, str. 416-427.
Micr. No. T-311, Roll 196, Frs. 99, 100. Micr. No. T-821, Roll 356, Frs. 682-687.
31
Zbornik DNOR, 3. serija, 4. knjiga, str. 464-467. Vie o pogledima i podjelama medu
raznim skupinama separatista u vezi s talijanskom politikom u Crnoj Gori: Micr. No.
T-821, Roll 356, Frs. 689-691 i Pajovi, Okupacija Crne Gore 1941", str. 291-293.
Zbornik DNOR, 3. serija, 4. knjiga, str. 462-463.
Vie o tim sporazumima u Tomasevichevoj knjizi The Chetniks, str. 210-212. Sporazum
izmeu ukanovia i Pirzija Birolija nalazi se u Zborniku DNOR, 4. serija, 4. knjiga, str.
527-530.
Pirzio Biroli bio je predloio formiranje skupine sline Nacionalistikome komitetu
Jo 1. prosinca 1941, no talijanska vlada tada nije prihvatila njegov prijedlog. Micr. No.
34 T-821, Roll 356, Frs. 750-754.
Kratak pregled operacija sila Osovine i kolaboracionistikih snaga protiv partizana u
35 razdoblju od rujna 1941. do lipnja 1943. nalazi se u posljednjem dijelu 9 poglavlja.
Vie o katastrofi u Pljevljima: Hronologija 1941-1945., str. 172. O kasnijim partizan21

skim lijevim skretanjima" postoji opirna literatura. Vidi, primjerice, Vujovi, 0 lijevim
grekama KPJ u Crnoj Gori", str. 45-113.
36
Zbornik DNOR, 3. serija, 4. knjiga, str. 486-487.
37
Micr. No. T-821, Roll 248, Fr. 28.
38
Tomasevich, The Chetniks, str. 233-234, 240.
39
Micr. No. T-821, Roll 252, Fr. 319 i Roll 125, Frs. 817-819.
40
Vie o partizanskoj pobjedi nad etnicima u Tomasevichevoj knjizi The Chetniks, str.
242-243,247-255. Vidi i izvjetaje Informacijske slube Glavnog stoera talijanske vojske
13. i 23. svibi\ja 1943, u vezi s krizom nacionalistikih snaga u Crnoj Gori: Micr. No.
T-821, Roll 248, Frs. 9-12. Vie o njemakome razoruavanju etnika: Micr. No. T-315
Roll 64, Frs. 630-637, a o talijanskome razoruavanju etnikih snaga: Micr. No. T-821
Roll 248, Frs. 4-5.
41
etniki zapovjednik, major Radulovi, izvijestio je 20. svibnja 1943. Mihailovia s podruja Nikia: Valja nedvosmisleno shvatiti daje ovci je sve uniteno i da vie nemamo
jedinica za napad. Meu ljudima je zavladao uasan duh kapitulacije, ak i meu onim
najpoznatijima. Moramo se nekako oporaviti i iznova organizirati. Partizani su u umama
i nemamo kamo otii." Dio radioporuke koju su presreli Nijemci i izruili je Talijanima.
Micr. No. T-821, Roll 356, Fr. 202.
42
Vie o promjenama koje su proveli Talijani u izvjetaju Abwehrstelle Zagreb od 7. rujna
1943: Micr. No. T-311, Roll 196, Frs. 183-184. Prilikom reorganizacije talijanskih oruanih
snaga u proljee 1943, XIV. korpus, kao i jedinice 9. i 11. armije (razmjetene u Albaniji i
Grkoj), postali su dijelom Skupine armija Istok. VI. korpus, razmjeten u junoj Dalmaciji i Hercegovini kao dio talijanske 2. armije, kasnije je takoer prikljuen toj skupini.
Izvjetaj Pirzija Birolija, Governatorato del Montenegro - luglio 1941-giugno 1943":
Micr. No. T-821, Roll 347, Frs. 579-602.
4i
Vraali, Okupacioni sistem u Crnoj Gori", str. 169-208. i 457-483. Zanimljiv izvjetaj
Obavjetajnog odsjeka talijanskog Vi. korpusa od 1. srpnja 1943, koji se bavi i pitanjem
etnika: Micr. No. T-821, Roll 347, Frs. 831-836.
44
Generala ukanovia, pukovnika Staniia i njihovu pratnju partizani su uhvatili u manastiru Otrog izmeu 14. i 18. listopada. Tom prilikom ili su ubijeni tijekom etverodnevne opsade ih su, nakon predaje, osueni na smrt pred prijekim vojnim sudom.
Ukupno je smaknuto 28 osoba. Partizani su imali 5 poginulih i 20 ranjenih. Vidi Zbornik
4
' Bilo je to podruno zapovjednitvo (Feldkommandantur) br. 1040.
Poput Talijana, Nijemci su Crnu Goru smatrali dravom u nastajanju. Vidi Herzogovu
knjigu Besatzungsverwaltung, str. 52-53, 77.
11
' Bila je to skupina crnogorskih politiara oformljena tijekom posljednjeg mjeseca talijanske vladavine. Vidi Micr. No. T-311, Roll 196, Frs. 183-184. Vie o sastanku 14. rujna
1943: Frs. 194-197.
47
Vie o prijekoru koji je general Keiper uputio vijeu u njegovu pismu od 3. studenoga
1943. ljubi Vuksanoviu, predsjedniku vijea: Micr. No. T-501, Roll 258, Frs. 700-701- 0
uvozu hrane: Frs. 679, 690.
48
General ukanovi i pukovnik Stanii ubijeni su u listopadu 1943, dok je major Dordye
Lai, jo jedan vodei etniki zapovjednik, poginuo u saveznikom zranome napadu
na Podgoricu (kasnije Titograd). Ostavi bez vodstva, preostali etnici u Crnoj Gori.
posve su izgubili nadzor nad tim podrujem.
49
Tomasevich, The Chetniks, str. 348-351.

50 Vie o njemakome prikazu okupacije Crne Gore u izvjetaju iz travnja 1945. pod
naslovom Zavrni izvjetaj o vojnoj upravi u Crnoj Gori": Micr. No. T-501, Roll 258, Frs.
673-702.
51 Tomasevich, The Chetniks, str. 446-449.
52 vie o podacima o stanovnitvu iz 1938. u Hadrijevoj knjizi Narodnooslobodilaki pokret
na Kosovu, str. 16-17. Vie o uvjetima u toj regiji tijekom meuratnog razdoblja u Hadrijevu tekstu Kosovo i Metohija u vreme Kraljevine Jugoslavije", str. 51-84.
53
Micr. No. T-501, Roll 249, Frs. 1053-1056.
54
Pregled talijansko-albanske, a potom njemake vlasti na Kosovu nudi Hadri u knjizi
Narodnooslobodilaki pokret na Kosovu, str. 89-144. Prikaz talijansko-albanske i kasnije njemake vlasti u zapadnoj Makedoniji nudi Todorovski u tekstu Okupacija zapadne Makedonije", str. 25-39.
Karta koja prikazuje podjelu Kosova 1941. nalazi se u Hadrijevoj knjizi Narodnooslobodilaki pokret na Kosovu, str. 92.
55
Jacomoni di San Savino, La politica deWItalia in Atbania, str. 279-280. Do talijanske
okupacije Albanije, 7-8. travnja 1939, Jacomoni je bio talijanski izaslanik u Hrani. Od
okupacije do 20. oujka 1943. bio je talijanski potkraj u Albaniji. Na toj dunosti zamijenio gaje general Alberto Pariani, bivi talijanski vojni atae i vojni savjetnik u Albaniji.
56
Vie o talijanskoj upravi u Hadrijevoj knjizi Narodnooslobodilaki pokret na Kosovu,
str. 98-99. Vie o albanskom stanovnitvu u Skendijevoj knjizi Albania, str. 48-51.
57
U tom je smislu najkarakteristinija poruka Visokog zapovjednitva njemake vojske
(OKH) zapovjednicima njemake 2. i 12. armije na terenu u Jugoslaviji od 20. svibnja
1941: Prema poruci Ministarstva vanjskih poslova (od 14. svibnja), osobito je vano pobrinuti se za to da talijanske jedinice ne dou u podruje Mitrovice istono od sadanje
demarkacijske linije (zbog rudnika olova i cinka u tom podruju), kao ni u podruje
masiva Ljuboten sjeverozapadno od Skoplja (zbog rudnika kromne rudae u tom podruju)". Vidi Micr. No. T-78, Roll 329, Frs. 6,285,668-747 i 6,285,778-782. Navod je iz Frs.
6,285,779.
00
Vidi niz dokumenata njemakog Ministarstva vanjskih poslova nastalih u studenome
1941. i sijenju 1942: Micr. No. T-120, Roll 5781, Frs. H296,757-764, a osobito memorandum od 11. studenoga 1941. u kojem je Benzler, izaslanik Ministarstva pri vojnom
zapovjednitvu Srbije, toku po toku odgovorio na pitanja i teme koje su Talijani potezali u vezi s Kosovom. Vidi i Micr. No. T-120, Roll 2415, Frs. E221,621-623 i Micr. No.
T-501, Roll 352, Frs. 542-547, 566, 749.
Hadri, Narodnooslobodilaki pokret na Kosovu, str. 105-117. Vidi i izvjetaj britanskog
:
veleposlanika u Beogradu od 27. travnja 1945, u kojem se osvre na dogaaje na Kosovu
tijekom
itavog rata: F. O. 371/48090, R 8181/237/90.
m
6[ Todorovski, Okupacija zapadne Makedonije", str. 32-34.
Skendi, Albania, str. 19-22. Dedijer, Jugoslovensko-albanski odnosi (1939-1948.), str.
^ 7-110. Hadri, Narodnooslobodilaki pokret na Kosovu, str. 263-272. i 282-284.
Procjene Comanda Suprema o broju talijanskih vojnika u Albaniji: Micr. No. T-821,
Roll 252, Frs. 72-73. Jugoslavenske procjene o broju talijanskih vojnika na Kosovu u
Hadrijevoj knjizi Narodnooslobodilaki pokret na Kosovu, str. 105. Vie o talijanskoj
t nazonosti na zapadu Makedonije pie Todorovski u tekstu Okupacija zapadne Makedonije", str. 25.
Kosovari se spominju u mnogim dokumentima i sekundarnim izvorima, no nigdje nisam
1 naiao na sustavno istraivanje o njima. Ipak, usp. Hadrijevu knjigu Narodnooslobodi-

laki pokret na Kosovu, str. 105, a osobito F. O. 371/48090, R 8181/237/90.
Avramovski, Trei Reich i 'Velika Albanija'", str. 130-133. Kratak prikaz iz pera ovjeka
koji je u velikoj mjeri bio odgovoran za oblikovanje njemake politike u Albaniji nalazi
se u Neubacherovoj knjizi Sonderauftrag Sdost, 1940-1945, str. 105-121.
65
Mitrovski, Neki aspekti nemake politike na Balkanu", str. 135-141.
66
Avramovski, Trei Reich i 'Velika Albanija'", str. 135-137,164-165.
67
Micr. No. T-175, Roll 81, Frs. 2,601,478-479.
(>8
Takvo je stanje jasno prepoznao i predsjednik Namjesnikog vijea Albanije. Vidi
izvjetaj Hermana Neubachera, posebnog izaslanika u jugoistonoj Europi, ministru
vanjskih poslova von Ribbentropu od 29. sijenja 1944. Micr. No. T-120, Roll 5783, Frs.
H298,807-809.
69
Prvi prizrenska liga utemeljena je 1878. nakon zakljuenja neuspjelog Sporazuma iz San
Stefana (Yesilkya) izmeu Rusije i Osmanskog Carstva, radi zatite albanskih interesa
od slavenskjh naroda na Balkanu. Osmanlije su je dokinuli 1881. godine. Skendi, Albania, str. 7-9. Druga prizrenska liga osnovana je u rujnu 1943, nakon kapitulacije Italije.
Hadri, Narodnooslobodilaki pokret na Kosovu, str. 306-310. Prijedlog Lige Hitleru:
Micr. No. T-175, Roll 81, Frs. 2,601,486-488.
70
Poetkom travnja 1944. Nijemci i dio pripadnika albanske vlade smatrali su date godine
na albanskome podruju za Waffen SS mogu unovaiti 50.000 ljudi. Micr. No. T-120,
Roll 5783, Fr. H298,869. Vie o stvarnoj snazi divizije u Hadrijevoj knjizi Narodnooslobodilaki pokret na Kosovu, str. 294-297 i tekstu Avramovskog Trei Reich i 'Velika
Albanija'", str. 156-164.
71
Vie o nastanku SS divizije Skenderbeg Micr. No. T-311, Roll 186, Frs. 915-918. Pojedinosti o njezinoj sudbini plod su poslijeratnog ispitivanja njemakog policajca ija je jedinica prikljuena toj skupini odmah nakon njezina nastanka i koja je u njezinu sastavu
ostala do rasputanja. A VII, fond Nijemci, reg. br. 55/6, kutija 9.
Hadri, Narodnooslobodilaki pokret na Kosovu, str. 309-310. Micr. No. T-311, Roll 189,
Fr. 1201.
73
Micr. No. T-120, Roll 1757, Frs. E025,389-390. Neubacher, Sonderauftrag Sdost, 19401945, str. 119. Nakon toga ime Xhafera Deve prvi sam put vidio u osmrtnici u svojim
lokalnim novinama, The Palo Alto Times, 27. svibnja 1978. Deva je bio umirovljeni
zamjenik nadzornika interne potanske slube na sveuilitu Stanford, gdje je radio od
1959. do 1971. U osmrtnici je pisalo daje bio i predsjednik Druge prizrenske lige, te vise
od trideset godina voa albanskih politikih iseljenika.
74
F. O. 371/48090, R 8181/237/90.
75
Hadri, Narodnooslobodilaki pokret na Kosovu, str. 310-313. F. O. 371/48090, R
8181/237/90.
76
Oslobodilaki rat, 2. izd., sv. 2, str. 372-377. Hronologija 1941-1945, str. 1015.
77
F. O. 371/48090, R 8181/237/90. Hadri, Narodnooslobodilaki pokret na Kosovu, str. 387390. Prema brzojavu ambasadora Stevensona britanskome Ministarstvu vanjskih poslova od 29. oujka 1945, Nijemci su sredinom oujka u to podruje padobranima spustil1
kosovske agente i skupinu od 60 ljudi, da partizanima izazovu to vie nevolja. F. 0.
371/48090, R 5950/237/90.
78
Apostolski, Istorijski razvoj na makedonskiot narod", str. 26-38.
Dellin, Bulgaria, str. 182-185. Doklesti, Kroz historiju Makedonije, str. 92-204. SmeV"
ski, Makedonskoto nacionalno praanje", str. 81-118, str. 81-118. Takovski, Raanjeto
na makedonskata nacija.
64

1
Vojna enciklopedija, 2. izd., sv. 1, str. 449-458. Dva balkanska rata vodila su se uz neuobiajenu brutalnost svih zaraenih strana. Meunarodna komisija koja je za Carnegievu
Zakladu za meunarodni mir istraivala ryihovo podrijetlo i dranje kritizirala je sve
strane, a osobito Grku i Srbyu. Vidi Carnegie Endowment for International Peace, Report, osobito str. 21-70 i 148-207.
1
Dellin, Bulgaria, str. 19. Vie o argumentaciji bugarskih i srpskih znanstvenika kojom
su za vrijeme i neposredno nakon Prvoga svjetskog rata podupirali pretenzije svojih
zemalja prema Makedoniji, vidi primjerice Ischirkov, Les confins occidentaux des terres
bulgares i Georgevitch, La Macedoine.
Na temelju tablinog prikaza u ulinovievoj kryizi Jugoslavija izmeu dva rata, sv. 1,
nasuprot 312. str.
Apostolov, Manifestacije makedonske nacionalne individualnosti", str. 71-88. Prva
zbirka pjesama makedonskog pjesnika na makedonskome jeziku, na istonom narjeju
koje se govori u blizini bugarske granice, objavljena je potkraj meuratnog razdoblja.
Zvala se Beli mugri (Bijele zore), a autor je bio Koo Racin. Zbirka je objavljena 1939.
u Samoboru, u blizini Zagreba. Nakon rata, Makedonci su za knjievni jezik odabrali
narjeje najzapadnijih krajeva Makedonije, 1j- podruja najudaljenijih od bugarskog teritorija.
Micr. No. T-311, Roll 196, Fr. 227.
Mihailov, Spomeni, sv. 4, str. 627, 727.
Dellin, Bulgaria, str. 2i.
Vie o Draganovljevoj izjavi u Hillgruberovoj kryizi Staatsmnner und Diplomaten bei
Hitler, sv. 1, str. 387-388. Vie o Filovljevim tvrdnjama u istoj kryizi, sv. 1, str. 424. Vidi
i memorandum ravnatelja Politikog odjela njemakog Ministarstva vanjskih poslova
o razgovoru s izaslanikom Draganovim 10. prosinca 1940, u kojem je ovaj spomenuo
milijun Bugara u Makedoniji i pola milijuna makedonskih izbjeglica u Bugarskoj. DGFP,
sv. 11, str. 833-835.
Hillgruber, Staatsmnner und Diplomaten bei Hitler, sv. 1, str. 501-502.
Vie o sporazumu od 24. travrya 1941. u Valevljevoj kiyizi Bolgarskij narod v borbe protiv faizma, str. 290-292. Dana 27. travrya sporazum je proiren tako daje obuhvatio i
zapadnu Trakiju pod bugarskom okupacijom.
Bugarska je prestala s traenim isplatama Nijemcima u lipnju ili srpnju 1944. Micr. No.
T-501, Roll 258, Fr. 736.
Bugarska graa o vladavini na podruju Jugoslavije tijekom Drugoga svjetskog rata iznimno je oskudna. U Beogradu sam doznao da su i uestali jugoslavenski pokuaji da
dou do pristupa bugarskoj dokumentaciji iz vremena rata bili neuspjeni, budui da su
Bugari tvrdili kako bi njihova objava opteretila bugarsko-jugoslavenske dokaze. Stekao
sam dojam da su Bugari odluili objaviti to marye o povijesti svoje vlasti i oruanih
snaga u razdoblju od oiyka 1941. do 2. rujna 1944 - kad su bili na strani sila Osovine te se koncentrirati gotovo iskljuivo na politiku i dosege vlade Domovinske fronte i KP
Bugarske tijekom posljednjih osam mjeseci rata, kad su pripomogli Hitlerovu porazu.
rema rijeima jednog nepristranog autora: Bugarska historiografija nije osobito korisna kad je rije o ratnome razdoblju. Kako je Bugarska nakon 1943. izgubila u sukobu
s
Titom, bugarski izvori otada se uglavnom bave polemikama. U bavljenju ratnim godinama u najveoj se mjeri oslanjamo na jugoslavenske izvore." Oren, Bulgarian Comn
'Unismt str. 189.
jugoslavenskih radova koji se u openitijem smislu bave bugarskom vlau na ju-

goslavenskome podruju tijekom Drugoga svjetskog rata: Mojsov, Bugarska radnika
partija (komunista), str. 52-87; Pregled narodnooslobodilakog rata u Makedoniji
1941-1944., str. 5-32; Apostolski, Hristov i Terzioski, Poloaj okupirane Makedonije", str. 303-348; Historija makedonskog naroda, sv. 3, str. 253-273; Kulii, Bugarska
okupacija, 1941-1944., sv. 1; Mitrovski, Glii i Ristovski, Bugarska vojska u Jugoslaviji, 1941-1945.
Osim Orenove knjige Bulgarian Communism, str. 166-200, druga djela objavljena izvan
Jugoslavije su Barker, Macedonia: Its Place in Balkan Politics, str. 76-101 i Miller, Bulgaria Dring the Second World-War, str. 122-134.
89
ulinovi, Okupatorska podjela Jugoslavije, str. 602-605; Historija makedonskog naroda, sv. 3, str. 259.
90
Pregled narodnooslobodilakog rata u Makedoniji, str. 5-7.
91
Popovi, Bugarska vojska u okupiranoj Srbiji (1941-1944)", 1952, br. 3, str. 23-26.
92
Vie o njemakom nadgledanju bugarskih snaga za zatitu zranih luka i eljeznikih pruga: A VII, Pregled narodnooslobodilakog rata u Makedoniji, str. 7. Vie o njemakome
nadzoru nad rudnicima kromne rudae na bugarskom teritoriju: DGFP, sv. 12, str. 623624, 639-640.
93
Todorovski, Odnosi izmeu Italije i Bugarske", str. 77-97, osobito 90-91. Kljakovi, Talijansko-bugarski sukob oko Makedonije 1941", str. 159-174. Tokowa, Vanjskopolitiki
poloaj Bugarske", str. 34-38. Ta mala promjena granice dogovorena je u studenome
1942, a na snagu je stupila u oujku 1943. Micr. No. T-501, Roll 352, Fr. 749.
94
Istorijski arhiv Komunistike partije Jugoslavije, sv. 7, Makedonija, str. 173-174, 232236.
95
Vidi, primjerice, izvjetaj vojnog ataea u NDH od 21. listopada 1941, u kojem prenosi
informacije Nijemca koji je imao poslovne interese u Skoplju, A VII, fond NDH, reg. br.
38/5-3, kutija 239. Slini stavovi dio su izvjetaja od 28. rujna 1943. biveg austrougarskog i jugoslavenskog asnika koji je dobro poznavao Makedoniju, a kojeg su Nijemci
koristili kao osobu od povjerenja. Micr. No. T-311, Roll 196, Frs. 203-207.
96
Terzioski, Denacionalizatorska dejnost, str. 21-59, 145-228.
97
Apostolski, Hristov i Terzioski, Poloaj okupirane Makedonije", str. 348. Izbjeglice i
osobe protjerane iz dijelova Makedonije i Kosova koje su pripojile Bugarska i Albanija
prerasle su u velik problem njemakih okupacijskih vlasti u Srbiji, no one ipak nita nisu
poduzele da odgovornost za njih prisilno prebace na Bugare i Albance. Micr. No. T-501,
Roll 249, Frs. 1005-1007.
98
O tim pitanjima vie rijei bit e u svesku posveenom partizanima. Vidi Zbornik DNOR,
2. serija, 2. knjiga, str. 335.
99
Vie o potekoama u partizanskim redovima i djelovanju u Makedoniji u pismu Svetozara Vukmanovia Tempa, izaslanika CK KPJ u Makedoniji, od 28. veljae 1943, svim
lanovima stranke i organizacijama u Makedoniji u izdanju Istorijski arhiv Komunistike partije Jugoslavije, sv. 7, Makedonija, str. 204-211.
Vie o neuspjenoj organizaciji i djelovanju Mihailovievih etnikih jedinica u Makedoniji, od kojih je nekoliko kasnije prelo u partizanske redove, u Colievu tekstu, etnike vojne formacije u Makedoniji, 1942-1944", str. 145-167, osobito str. 153-165.
100
Dellin, Bugarska, str. 114-120. Oren, Bulgarian Communism, str. 244-258. Miller,
garia Dring the Second World War, str. 204-216.
101
Micr. No. T-311, Roll 196, Frs. 224 i 227-234. Izvjetaj njemakih obavjetajaca o Mi;
hailovu od 12. prosinca 1943. (Fr. 227) navodi da se Mihailovljeva vanost u Bugarskoji

i Makedoniji znatno umanjila. Odrava kontakte samo s bivim bliskim suradnicima,
budui da je jo prije nekog vremena posve ostao bez utjecaja kod irokih makedonskih masa, uglavnom zbog komunista. Sada jo ima utjecaj tek na nekoliko vrsto ujedinjenih makedonskih mjesta u sjevernoj Grkoj, te na male makedonske skupine u Staroj
Bugarskoj".
102
Vie o prijedlogu za proglaenje nove makedonske drave: Toskowa, Bulgaria i Tretiat Raih (1941-1944), str. 214. Vie o Mihailovljevu zakljuku o beznadnosti situacije:
Micr. No. T-120, Roll 1757, Frs. E025,194-195.
103
Mitrovski, Operacije protiv nemake Grupe armija 'E' i osloboenje Makedonije", str.
I 73-86.
104
Vie o objavi i pojedinostima sporazuma od 5. listopada 1944: A VII, Pregled narodI nooslobodilakog rata u Makedoniji, str. 141-142. Vie o potekoama u Makedoniji
u studenome 1944. prema izvjetajima njemakih obavjetajnih izvora Micr. No. T-311,
Roll 189, Frs. 1298 i 1301.
105
Hillgruber, Staatsmnner und Diplomaten bei Hitler, sv. 1, str. 498-501. Nema sumnje
daje Hitler pritom mislio samo na sjeverozapadnu Hrvatsku i Slavoniju.
106
Ibid., str. 514-518, osobito str. 517. i DGFP, sv. 12, str. 403-404.
107
Micr. No. 679, Roll 2, Fr. 297.
108
Golubovi, Racije januara 1942. u junoj Bakoj", str. 165, donosi jugoslavenske
procjene. Izvjetaji folksdojera Micr. No. T-120, Roll 5782, Frs. H297,852-889.
110
Vie o maarskoj okupaciji jugoslavenskih podruja, a osobito Bake i Baranje, u teki stovima Mirni Maarski okupacijski reim u Jugoslaviji", Atanackovi, Vojvodina u
\ borbi, 1941-1945, str. 7-22, idem, Okupacija Vojvodine" i vrlo kritikome osvrtu na
| Atanackoviev lanak iz pera Josipa Mirnia u asopisu u kojem je i objavljen, Vojnois| torijski glasnik, 1965, br. 3, str. 57-70. Vidi i Horthy, Conjidential Papers, str. 187-194.
Vie o maarskome zakonu od 27. prosinca 1941. o pripojenju Bake, Bararye, Meimurja
i Prekomurja u Lemkinovoj knjizi Axis Rule in Occupied Europe, str. 631-633.
| Vie o podacima iz popisa stanovnitva provedenog 1931: Das Schicksal der Deutschen
in Jugoslawien, str. 11E.
111
Das Schicksal der Deutschen in Jugoslawien, str. 77E.
112Lebl, A., Agrarna politika maarskog okupatora", str. 198, 205, 209.
113
Mirni, Maarski okupacijski reim u Jugoslaviji", str. 436-442, 459-466.
Vie o maarskim gospodarskim ustupcima u DGFP, sv. 13, str. 319-321. Karta na kojoj
se vide podruja koja je Maarska stekla izmeu 1938. i 1941. nalazi se u Helmreichovoj
knjizi Hungary, str. 15. Vie o nainu na koji je Maarska uvuena u rat s Rusijom, zahvaljujui napadu neidentificiranih, ali vjerojatno njemakih zrakoplova, na pogranini
grad Koie (Kassa) 26. lipnja 1941, te o snazi i gubicima maarske 2. armije, upuene
na rusku frontu u Gosztonyjevoj knjizi Hitlers fremde Heere, str. 120-123, 213, 343-344,
115433-434.
F Horthy, Confidential Papers, str. 367.
Osim ve navedenih izvjetaja s terena u Micr. No. T-120, Roll 5782, Frs. H297,853-889,
vidi i biljeke sa sastanka Hitlera i maarskog izaslanika Sztjaya od 19. travnja 1941. u
117 H i l l S n l b e r o v i knjizi Staatsmnner und Diplomaten bei Hitler, sv. 1, str. 527.
Das Schicksal der Deutschen in Jugoslawien, str. 57E, 68E-72E. Vidi i Mirni, Maarski
okupacijski reim u Jugoslaviji", str. 468-469.

118
Mirni, Maarski okupacijski reim u Jugoslaviji", str. 459. Golubovi, Racije januara
1942. u junoj Bakoj", str. 170-190. Vidi i izvjetaje nekih predstavnika folksdojera u
Bakoj, Micr. No. T-120, Roll 5781, Frs. H296,615-620.
119
Atanackovi, Okupacija Vojvodine", str. 35-36.
120
Kriegstagebuch, sv. 4, dio 1, str. 177-249. Jedna od posljedica njemake vlasti u Maarskoj
bila je i deportacija u logore smrti oko 300.000 maarskih idova s podruja koje je
Maarska zauzimala prije 1940. godine. Braham, The Destruction of Hungarian Jewry,
osobito str. 971.
121
Gosztony, Hitlers fremde Heere, str. 428-434.
122
Das Schicksal der Deutschen in Jugoslawien, str. 87E-88E.
123
Kriegstagebuch, sv. 4, dio 2, str. 1151-1225. Gosztony, Endkampf an der Donau, 194445, str. 214-246.
V.
M a r i o n e t s k a
u
S r b i j i
v l a d a
Poslije okupacije Srbije, Nijemci su utemeljili vojnu upravu s namjerom da

pod svoju kontrolu stave nekoliko iznimno vanih resursa. Naime, osim to
se nalazila na krianju dvaju strateki vanih trgovakih putova, rijenog puta
Dunavom i eljeznike linije koja je povezivala sredinju Europu s Bugarskom
i Grkom (pa onda morskim putem i sa sjevernom Afrikom) Srbija je bila i
veliki proizvoa nekih obojenih metala (olova, antimona i bakra) koji su
Njemakoj bili potrebni za njezinu ratnu industriju. Nijemci su eljeli iskoristiti srpske resurse a da pritom ne opterete njemaku radnu snagu. Stoga
su koristili srpsku radnu snagu za rad u tvornicama, te srpsku marionetsku
vladu i njezine snage za upravljanje dravom prema njihovu nalogu, a bugarske okupacijske ete za odravanje mira. Koristili su i nekoliko vrsta vojnih
formacija kao pomone vojne snage. Uza sve to, od studenog 1943. godine pa
do kraja rata, kao rezultat ponekad slubenih, a ponekad neslubenih dogovora s glavnim etnikim zapovjednicima, mogli su raunati i na podrku veine
etnika generala Drae Mihailovia.
Karta 3. pokazuje dio Srbije pod okupacijom.
ak i prije kraja kratkog vojnog pohoda na Srbiju u travnju 1941. godine,
vrhovni zapovjednik njemake vojske izdao je proglas u kojem su definirani
uvjeti njemake vladavine u dijelovima drave pod okupacijom. Nije bilo ni
najmanje sumnje da su Nijemci planirali provesti strogu okupaciju. Uveli su
smrtnu kaznu za nasilje i sabotae - naroito komunikacijskih linija i komunalnih usluga. Trebalo je predati svo oruje, ukljuujui i sva druga ratna sredstva i radioprenosnike te baterije. Bilo je zabranjeno pomoi vojnicima koji
nisu bili Nijemci ili civilima pri njihovu pokuaju bijega iz okupiranog podruja na slobodni dio drave. I prosljeivanje informacija izvan okupiranog
podmja, a koje bi mogle natetiti njemakim snagama ili komuniciranje s
ratnim zatoenicima - bilo je strogo zabranjeno. Takoer je bilo zabranjeno
vrijeanje njemake vojske i zapovjednika ih prosvjedovanje protiv njemakih
vojnih snaga. Zabranjeni su: sastajanja na ulicama, prosvjedi bez prethodnog
doputenja i dijeljenje letaka. Zabranjeni su: sva zaustavljanja proizvodnje,
199
Karta 3. Okupirana Srbija, 1941-1944.
Marionetska vlada u Srbiji

trajkovi i naputanje radnog procesa. Trgovinama i poduzeima nareeno
j e da nastave s uobiajenim radom. Zabranjeno je stvaranje zaliha robe, kao
j svako poveanje cijena i plaa iznad razine koja je vrijedila prvog dana
okupacije. 1
Posebna valuta njemake okupacije, tzv. Reichskreditkassenscheine,
postala je zakonsko sredstvo plaanja za sve pripadnike njemakih oruanih
snaga. Nijemci su donijeli i dekret prema kojem se u dijelu Jugoslavije koji je
bio pod njemakom okupacijom primjenjuju njemaki kazneni kodeks i kazneni statut.
Nedugo nakon poetka okupacije uslijedile su i druge odredbe. Jedna je zahtijevala registraciju ukupne opreme za tiskanje i umnoavanje. Prema drugoj,
odluivanje o onom to se moe objavljivati u dnevnim novinama i asopisima
u Srbiji javna je funkcija koju mogu obavljati samo urednici koji su propisno
primljeni u struku i prijavljeni u skladu s ovom odredbom. Posebne naredbe su
regulirale otvaranje kazalita i mjesta za zabavu (u koje je idovima bio izriito
zabranjen pristup). Kako bi poveali kontrolu nad temeljnom proizvodnjom,
sve tvrtke iz preraivake industrije s vie od dvadeset zaposlenih trebale su
dobiti posebnu dozvolu njemakih vlasti za nastavak rada. Njemakim vlastima je trebalo predoiti inventar s detaljnim popisom sirovina, a njihova prodaja bila je zabranjena. 2
Ovim i nizom kasnijih odluka i naredbi, Nijemci su regulirali veliku veinu
upravnih, politikih, gospodarskih, kulturnih i drutvenih pitanja u Srbiji za
vrijeme okupacije. No, budui da je bilo nemogue kontrolirati sve aspekte
svakodnevnih aktivnosti srpske uprave, morah su osnovati odreeno lokalno
politiko tijelo koje e obavljati svakodnevne i manje vane upravne poslove
prema njihovim propisima i pod njihovim nadzorom. To su brzo rijeili u obliku marionetske vlade, koja je mogla izdavati one naredbe koje su dolazile od
Nijemaca ili koje su Nijemci prethodno odobrili.
UTEMELJENJE I
REORGANIZACIJA MARIONETSKE VLADE
Prva marionetska vlada utemeljena u Srbiji 30. svibnja 1941. godine bio je
tzv. Savet komesara ministarstava. Na elu mu je bio Milan Aimovi dok je
za svako bive jugoslavensko ministarstvo, osim Ministarstva vojske i mornarice koje je ukinuto, bio zaduen po jedan komesar. Aimovi je bio bivi
ef beogradske policije te nakratko i ministar unutarnjih poslova u Stojadinovievom kabinetu. estoki protivnik komunizma, suraivao je s njemakom
vojskom ak i prije rata. Upravu je sainjavalo devet lanova: Stevan Ivani.
Momilo Jankovi, Risto Joji, Stanislav Josifovi, Lazo Kosti, Duan Letica,
Duan Panti, Jevrem Proti i Milisav Vasiljevi.3 Bila je to iskusna vlada. Letica je takoer bio u Stojadinovievom kabinetu, Panti u Cvetkovievom kabinetu; Ivani i Vasiljevi su usko suraivali s Ljotievim pokretom, dok su ostali
pripadali raznim bivim srpskim politikim strankama ili su bili strunjaci u
nekom odreenom podruju. Svi su bili pronjemaki orijentirani. Aimovi
je ouvao postojei upravni aparat iako nisu bile potrebne zamjene osoblja u
sluaju vladinih zaposlenika koji nisu bili Srbi ili su napustili Srbiju. Takoer,
veina srpskih slubenika koji su bili ili za koje se sumnjalo da su antinjemaki
orijentirani napustili su, na ovaj ili onaj nain, vladu - bilo da su sami dali ili
su dobili otkaz.
Aimovieva uprava bila je u posebno tekoj situaciji jer praktiki nije imala nikakve ovlasti. Nije bila nita drugo nego instrument njemakog okupacu*
skog reima. Rjeavala je uobiajene administrativne poslove u Srbiji koja je
postala izolirano podruje pod njemakom okupacijom i jo je uvijek bila
stanju oka zbog brze i potpune propasti jugoslavenske vojske i drave. K r a
prethodna vlada pobjegli su posljednjih dana rata; veina oficira poraene JV
goslavenske vojske, prvenstveno Srbi iz Srbije, kao i vojnici iz Srbije, odve eni
su u Njemaku i Italiju kao ratni zarobljenici. Iz susjedne NDH, gdje je novi
ustaki reim sustavno progonio Srbe, slijevale su se rijeke izbjeglica, od kojih
su neki bili slubeno prognani, a drugi sami pobjegli. Mnogi su odlazili u Make
doniju, na Kosovo ih u Vojvodinu, a tisue slovenskih izbjeglica iseljeno je
dijela Slovenije koji je bio pod njemakom okupacijom.

Kao rezultat takve sloene situacije, poetkom srpnja, tj. nedugo nakon
njemakog napada na SSSR, buknuo je ustanak. Pod komunistikim vodstvom,
ustanak je bio usmjeren protiv Aimovieve uprave i njemakog okupacijskog
reima. Nakon to je dobio na zamahu, ustanku su se pridruili i neki Srbi
izrazite nacionalistike orijentacije, dok su se druge nacionalistike snage pod
vodstvom Drae Mihailovia pripremale za vlastitu akciju protiv okupacijskih
snaga ekajui odgovarajui trenutak. Djela sabotae na komunikacijskim
ureaji ma i gospodarskim subjektima koje su proizvodili za Nijemce, postala su sve uestalija. U izvjetaju Aimovieve uprave stoji da su ustanici u
razdoblju od 1. srpnja do 15. kolovoza 1941. godine izveli 246 razliitih akcija
i ubili 26, ranili 11, a zatoili 10 vladinih slubenika. U tom istom razdoblju,
andarmerija je ubila 82, ranila 14, a zarobila 47 ustanika. Njemake okupacijske vlasti su poduzimale otre mjere protiv ustanika, strijeljajui taoce koji su
bili prokazani kao komunisti ili idovi, palei sela u kojima su bili napadnuti
njemaki vojnici i policajci. 4 Unato tome, ustanak nije gubio na snazi.
Apel srpskom narodu objavljenje 11. kolovoza. Apel, koji je podrao Savet
komesara te koji je potpisalo 307 istaknutih intelektualaca i drugih vanijih
Srba, pozivao je sve slojeve ljudi da na bilo koji nain pomognu vlastima u
borbi protiv komunistikih ustanika. Nakon toga je 14. kolovoza uslijedio apel
svim ustanicima da se u roku od osam dana vrate kui. Aimovieva vlada je
objavila i nagradu od 3000 dinara onome tko uhvati ili ubije lana komunistikih oruanih bandi te nagradu od 25.000 dinara onome tko ubije vou tih
bandi.5 No, ti apeli nisu imali nikakav uinak. Umjesto da nuenjem novca
osiguraju pruanje pomo, ustanak je jo vie dobio na snazi. 6
Vojni zapovjednik Srbije, general Heinrich Danckelmann, uvidjevi da
nema dovoljno snaga na raspolaganju da bi uguio sve jai ustanak, zatraio je
dodatne policijske i vojne snage. Odgovoreno mu je da su te snage potrebne na
ruskoj fronti te da postojee snage iskoristi u pot punosti i postupa bez milosti.
U tom je kontekstu zapovjednik vojne uprave, Harald Turner, predloio reorganizaciju i jaanje srpske uprave kako bi sami Srbi mogli uguiti ustanak. Za
elnika takve uprave Nijemci su morali pronai Srbina kojeg poznaje i cijeni
vei dio naroda, kojemu bi se mogao povjeriti zadatak formiranja neke vrste
srpskih oruanih snaga - koje bi, naravno, bile pod potpunim njemakim nadzorom - te kji bi bio spreman nastaviti nemilosrdnu borbu protiv ustanika.
Kada su njemake vlasti u Beogradu zatraile pomo od svoga Ministarstva
vanjskih poslova, ono je u pomo poslalo Edmunda Veesenmayera. Nakon nekoliko s a v J e t o v a n j a , general Milan Nedi, bivi jugoslavenski ministar vojske i
mornarice, te naelnik Glavnog taba, odabran je da bude na elu nove vlade
kao "Predsednik Ministarskog saveta". 7
da bi prijelaz
Proao s to manje potresa, prvo su dva komesara dala
otkaz, a
zatim i cijeli Savet komesara. General Nedi je stupio na elo nove

uprave, tzv. Vlade narodnog spasa 29. kolovoza. Pored njega, u vladi je bilo jog
12 ministara: Milan Aimovi, Duan orevi, Dura Doki, Panta Draki
Momilo Jankovi, Josif Kosti, Ognjen Krsmanovi, edomir Marjanovi, J 0 1
van Mijukovi, Mihailo Olan, Milo Radosavljevi i Milo Trivunac (kojega
je ubrzo zamijenio Velibor Joni) i tri podministra: Tanasije Dini za reorganizaciju vladine uprave i probleme osoblja, ore Peri za propagandu i Darko
Petrovi za osiguravanje mira. Iz sastava Saveta komesara zadrana su samo
dva ministra, Aimovi i Jankovi. to se tie novih ministara, njih nekoliko
su bili strunjaci u svojim podrujima, a trojica, Doki, Kosti i Draki, bili su
bivi generali. Doki je bio ministar prometa, Kosti ministar pota i telegrafa,
a Draki ministar rada. 8 Objekti kojima su upravljala prva dva ministarstva
bili su prve mete ustanikih sabotaa, a plan je bio da tree ministarstvo odigra kljunu ulogu u mobilizaciji radne snage za gospodarsku obnovu zemlje.
Nijemci su imali dobre razloge zato su na elo marionetske vlade postavili generala Nedia. Srpska ga je javnost dobro poznavala kao najsposobnijeg
lana Glavnog taba srpske vojske prije 1918. godine i jugoslavenske vojske
u meuratnom razdoblju. Neko je vrijeme bio i ef Generaltaba. Smatrali su
ga ovjekom visokog profesionalnog ugleda i autoriteta koji je uivao i s kojim je nastupao u odnosu prema podreenima. 9 Nedia su smatrali i dovoljno
pouzdanom osobom jer je bilo poznato da on vjeruje u njemaku pobjedu i da
je estok protivnik komunista. Meutim, na temelju nekoliko izvora moe se
zakljuiti da su Nijemci morali upotrijebiti taktiku prisile kako bi nagovorili
Nedia da prihvati mjesto premijera. Prijetili su mu da e, u protivnom, pozvati bugarske ete da okupiraju Srbiju i Beograd, a njega odvesti u Njemaku
kao ratnog zarobljenika. Nisam uspio provjeriti jo prijetnju koju su, navodno,
upotrijebili, a radilo se o tome da e - ako ne prihvati mjesto premijera - Nijemci podijehti Srbiju na etiri dijela koja e biti pod okupacijom bugarskih, albanskih, maarskih i ustako-domobranskih jedinica. Dodatna su nagovaranja
dolazila od strane nekoliko srpskih generala i politiara koji su, oito, ozbiljno
shvatili prijetnje i koji su nedvojbeno bili zabrinuti to su voe ustanka komunisti.10 Nedi je naposljetku popustio pritiscima te je 27. kolovoza pismom
obavijestio Danckelmanna da, posavjetovavi se s komesarima i vodeim predstavnicima srpskog naroda, pristaje biti premijer ako vojni zapovjednik pristane
na odreene operacijske uvjete. Prvi uvjet je bio osnivanje srpske vlade koja
e upravljati ivotom srpskog naroda pod budnim okom vojnog zapovjednika!
a u skladu s vojnim, politikim i gospodarskim interesima Njemake. Drugi
uvjet je bio da se srpskoj vladi dopusti osnivanje oruanih snaga (bez kojih ne
bi bilo mogue osigurati mir i red u dravi) koje bi inile andarmerija s 10.00 ;
ljudi i u sluaju potrebe dodatne oruane snage, te da, uz doputenje vojnog
zapovjednika, obje strukture budu opremljene jugoslavenskim orujem koje su
Nijemci zaplijenili. Trei uvjet je da se oni srpski ratni zarobljenici u NjemakojI

koji su ili bolesni, ili stariji od 55 godina, ili potrebni u obnovi zemlje, puste
svojim kuama i da srpska vlada dobije doputenje slanja zaliha hrane kako
bi poboljala obroke zarobljenicima koji ostaju u Njemakoj. etvrti uvjet je
da se uvrste gospodarske i upravne granice" Srbije tako da njemake ete
okupiraju odreena podruja (imajui, oito, na umu sjeveroistonu Bosnu).
I posljednji uvjet bio je zaustaviti siromaenje, proganjanje i ubijanje Srba u
NDH i podrujima pod bugarskom i maarskom okupacijom.
Osim ovih glavnih zahtjeva, Nedi je traio i nekoliko drugih ustupaka.
Traio je da politiko vijee slubeno objavi ustrojavanje novih politikih
odnosa. Borba protiv komunizma trebala je biti, prvenstveno, briga srpskog
naroda i njegove vlade dok bi njemaka vojska pruala pomo samo u mjeri u
kojoj sredstva kojima se koristila srpska vlada ne bi bila dostatna. U sluaju
sabotae, odmazda se mogla provoditi samo protiv krivaca, a nikada protiv
nedunih, a nije smjela biti izvrna dok srpska vlada ne da potpune informacije. Traeno je slobodno koritenje srpskih nacionalnih i dravnih simbola. 11
Ne postoje pisani zapisi d a j e Danckelmann izriito pristao na ove uvjete,
no u svom govoru povodom ustolienja, Nedi se zahvalio Danckelmannu
na svim ovlastima [Vollmacht] koje ste mi drage volje dali". Iz Danckelmannova odgovora - istom prigodom - takoer se govori o davanju svih ovlasti"
Nediu, pa bi se moglo zakljuiti da je izmeu njih dvojice postojao stvarni
sporazum, iako samo u usmenom obliku. Drugi dokumentirani dokaz ukljuuje okrunicu koju je 29. kolovoza 1941. godine Turner poslao svim njemakim
podrunim i okrunim zapovjednitvima u Srbiji i iz kojih se vidi d a j e Danckelmann Nediu uistinu obeao da e srpske vlasti, pod njemakim nadzorom,
imati vei stupanj neovisnosti. Turner je napisao: Vladi je dano obeanje da
e, pod njemakim nadzorom, imati najvei mogui stupanj neovisnosti u
upravi. Stoga vas molim da ograniite djelatnosti upravnih skupina na funkciju
istog nadgledanja." Poruka koju je 16. rujna 1941. godine ministar unutarnjih
poslova Aimovi poslao Turnern, u znak protesta protiv uplitanja njemakih
vlasti u operacije srpske andarmerije i drugih vladinih oruanih snaga, dodatan je dokaz da je Nedieva uprava shvatila da e biti uvelike slobodna u
koritenju tih snaga. 12
No, sva su ta obeanja ubrzo zaboravljena. Praktiki onog trenutka kada je
ustoliena Nedieva vlada, intenzitet ustanka se znatno pojaao, jer su se neke
etnike snage pridruile partizanima. Budui da nije imao vremena organizirati svoje snage, Nedi je mogao samo bespomono promatrati kako Nijemci
vode nove snage u Srbiju i primjenjuju krajnje brutalnu odmazdu protiv usP ^ k a i civilnog stanovnitva. Kako nagodba izmeu Nedia i Danckelmanna
^ s k IPljena u pisanom obliku, kada je Danckelmann maknut s mjesta vojP g zapovjednika zbog toga to je krivo procijenio ozbiljnost ustanka te dof 5 1 0 da stvari izmaknu kontroli, njegovi su usmeni dogovori s Nediem pali

u zaborav. Danckelmannov nasljednik, general Franz Bhme, prihvatio je da
Nedi ostane na elu marionetske vlade, kao i Bhmeov nasljednik, general
Paul Bader koji je upravljao Beogradom od prosinca 1941. do kraja kolovoza
1943. godine. Ah nijedan od njih nije imao namjeru olakati Nedievu poziciju. Neko vrijeme se inilo da e Nedi dobiti veu izvrnu mo od Turnera,
zapovjednika vojne uprave i jednog od rijetkih Nijemaca koji su bili svjesni
Nedieve gotovo nemogue pozicije. No, Turner, kao to je objanjeno u
2. poglavlju, nije uspio nagovoriti svoje nadlene da Nediu daju dovoljno dodatne moi za uinkovito upravljanje dravom. Zbog tih pokuaja Turner je
smijenjen u studenom 1942. godine.
Nedi je, dakle, bio na elu vlade koja je imala strogo ograniene ovlasti i
koja nije imala meunarodni ugled ni meu silama Osovine. Poput svoje prethodnice, bila je tek pomoni organ njemakih okupacijskih vlasti, djelomino
upravljajui zemljom i pomaui u odravanju mira u zemlji kako bi Nijemci
mogli iskoritavati zemlju uz minimalni napor, i preuzimajui jo i dio krivnje
za okrutnost vlasti. Kako je vrijeme prolazilo, Nedieva vlast, umjesto da bude
sve vea kao nagrada za njegovo predano sluenje Nijemcima (na koje su u
nekoliko navrata ukazivali njemaki zapovjednici i slubenici u Srbiji) postepeno se sve vie smanjivala. Nedieva je situacija uvijek bila teka i frustrirajua, a zapisnici s njegovih konferencija s vojnim zapovjednicima za Srbiju koji su se redali jedan za drugim - te pisma i okrunice koje im je slao, i vie
nego dovoljno pokazuju da se i on osobno osjeao sve vie degradiranim.
Nedi je nedvojbeno bio iskren u svojoj vrstoj odluci da slijedi politiku
koja bi rtve srpskog naroda svela na minimum. Naredba br. 1 od 5. rujna
1941. svim vladinim zaposlenicima i svim oruanim formacijama pod njegovim
zapovjednitvom poticala je vladine slubenike, oruane snage i iroku javnost
da se odupru ustanku koji se sve vie irio. Naglaena je potreba discipline,
napornog rada, iskrenosti i predanosti u svrhu dobrobiti ljudi. U toki 6 je
stajalo: Sve nacionalne snage, i dravna andarmerija i policija, kao i odani
Srbi u progonstvu, u ovo vreme mogu imati samo jedan cilj, tj- spasiti srpski
narod od novog krvoprolia i rtvi ehminiui bez pogovora sve one elemente
u njihovoj sredini koji bi eleh gurnuti narod u potpunu propast. U ovim okolnostima, svi moraju bez oklevanja provoditi moja nareenja koja su prola
kroz odgovarajue dravne organe." 13
U svom prvom radijskom obraanju narodu 13. rujna Nedi je istaknuo
jedinstvo i rtvu. Osudio je ustanak predvoen komunistima i one koji su
prouzroili rat u travnju te su sada opet izazivali nevolje. Tvrdio je da - s obzirom na ogromnu vojnu mo Njemake - nema nikakva smisla pruati otpor.
To moe samo dovesti do prekomjerne patnje. Dao je ultimatum svima onima
koji su se nalazili u umama da do 17. hstopada odloe oruje i vrate se kui
na koristan rad. Oni koji se ne odazovu bit e uniteni. 14

Tijekom druge polovice kolovoza 1941. godine, ak i prije no s t o j e Nedi
postao premijer, Nijemci su se dogovorili s Kostom Milovanoviem Peancem
da e nekoliko tisua njegovih etnika prebaciti kao pomone odrede u srpsku andameriju. Njih je kontrolirala srpska vlada iako su bili pod budnim
njemakim okom. U rujnu su te snage pojaane kada su Nijemci dopustili
Dimitriju Ljotiu i njegovim pristaama da organiziraju Srpske dobrovoljake
odrede. U studenom je, za vrijeme uspjene operacije njemakih i kvislinkih
snaga protiv ustanika na sjeverozapadu i jugozapadu Srbije, skupina odreda
koji su bili dio etnikih snaga Drae Mihailovia, takoer ozakonila svoj status u Nedievoj vladi i postala dio njezinih pomonih snaga. U meuvremenu,
Nediu je doputeno da nastavi s organiziranjem Srpske dravne strae u iji
je sastav, u razmaku od nekoliko mjeseci, ula i srpska andarmerija. Srpska dravna straa bila je organizirana u tri formacije: policija u gradovima,
snage u ruralnim podrujima (sa zadatkom za koji je ranije bila odgovorna
andarmerija), i Srpska pogranina straa. Pored toga, odreeni broj seljaka
za koje se smatralo da su pouzdani, bili su naoruani i sluili su kao neka
vrsta pomone milicije u selima. Iako je prvotno zamiljena kao umjereno velika oruana snaga od otprilike 17.000 ljudi, do kraja 1943. dravnu je strau,
ukljuujui oficire, podoficire i obine vojnike u svim ovim slubama te seosku miliciju, tvorilo 36.716 osoba. 15
Nedievo zapovijedanje ovim udruenim snagama bilo je kratkoga vijeka.
General August Meyszner, novoimenovani vii zapovjednik SS-a i ef policije,
preuzeo je zapovjednitvo nad Srpskom dravnom straom 22. sijenja 1942,
a njemake carinske vlasti u Srbiji su preuzele zapovjednitvo nad Srpskom
pograninom straom. Nedi je kod Peanca i Mihailovia sauvao kontrolu
nad Dobrovoljakim odredom i etnicima, no ubrzo je izgubio i to.
Nedi je ubrzo izgubio i vlast nad vladom. Njemaka vojna uprava, opunomoenik za gospodarska pitarya i vii zapovjednik SS-a i ef policije preuzeli su na sebe donoenje svih temeljnih odluka i sve funkcije vlade, te su se ak
uplitali u donoenje manje vanih odluka za to je, navodno, jo uvijek bila
odgovorna Nedieva uprava. Jedine Nedieve ovlasti sastojale su se u utjecaju
kji je jo uvijek imao nad srpskim narodom kojem se mogao obraati manje-vise slobodno putem radija i tiska. Redovito se koristio medijima, apelirajui
na narod da odrava mir. On osobno nije pokazivao ni najmanji otpor Nijemi m a kako ih ne bi naveo na primjenu jo otrije politike prema Srbiji ili na
odmazde protiv civilnog stanovnitva te je davao sve od sebe da uvjeri svoje
sunarodnjake Srbe da slijede njegov primjer. Zbog toga ga mnogi Srbi u domovini i u jugoslavenskoj izbjeglikoj vladi nisu smatrah pravim kvislingom
ec su ga gledah kao ovjeka koji je svjesno rtvovao samoga sebe, ba kao
I* maral Petain, kako bi zaustavio gubitak srpskih ivota te openito ublaio
sto je vie mogue strogost njemake okupacije. To je donekle tona pro-

sudba. No, Nedi je istovremeno bio odluni neprijatelj komunista i najstroe
mjere poduzete protiv njih smatrao je opravdanima. Dugo vremena je bio i
Mihailoviev neprijatelj, za ije je akcije smatrao da su pokrenute iz Londona
i da su protivne srpskim nacionalnim interesima. 16
Uz potekoe s kojima se susretao Nediev reim zbog svojih ogranienih
ovlasti i uzastopnih problema s Nijemcima te, nakon sijenja 1942. godine
i s bugarskim okupacijskim snagama, Nedi je bio nemoan i zbog slabog
odaziva njegovih sljedbenika u zemlji. Nikada nije uivao veliku potporu, no
to je vie vrijeme prolazilo, i t a j e potpora bivala sve slabija, dok je rasla Mihailovievim etnicima koji su se infiltrirali u njegov reim. Sukoba je bilo ak
i unutar kabineta. Prikladnu procjenu Nedieve situacije dao je u kolovozu
1943. godine naelnik stoera vrhovnog zapovjednika za jugoistonu Europu,
general Hermann Foertsch:
Politiku situaciju u Srbiji obiljeava borba izmeu zakonite Nedieve
vlade i pokreta Drae Mihailovia. Nedieva vlada nije uspjela dobiti znaajniju podrku u narodu. Vladini zaposlenici su nezadovoljni i uvelike nepouzdani.
Njihove plae najee nisu dostatne za osnovne potrebe. Vlada se sve manje
i manje moe osloniti na Srpsku dravnu strau. Ijotiev srpski dobrovoljaki
korpus, koji je osnovan na nacionalsocijalistikim idejama - i do sada se dobro borio protiv etnika, takoer pokazuje znakove raspadanja. Seljaci, koji su
u potpunosti nacionalisti i odani kralju, odbacuju Nedievu vladu. Radnici su
djelomino komunistike orijentacije.
Najvei dio Srba svoje nade polae u Drau Mihailovia.17
Nediev posao bio je nezahvalan. Nije uivao potpuno povjerenje Nijemaca,
a veina njegovih Srba sunarodnjaka mu nije vjerovala, te su, nezadovoljni
stranom okupacijom, krivih njega za mnoge stvari nad kojima on nije imao
kontrolu. Prigodom jednog od njegovih dugih sastanaka s Turnerom odranim
28. oujka 1942. kada se Nedi alio da mu Nijemci ne vjeruju i da su ga liili
ovlasti do te mjere da je njegov reim postao potpuno nemoan, istaknuo je
da ima mnogo neprijatelja: Amorfna gomila koju ine Srpska crkva, Draa
Mihailovi, deo etnika, profesionalni slubenici koji me nisu podrali, bugarske okupacijske snage koje su od naroda napravile mog neprijatelja, odreeni
politiari, masoni i Jevreji." Nadalje, potekoe mu je stvaralo zasigurno
nenamerno upletanje i pogreke njemakih visokih zapovednih dunosnika ,
bacanje letaka od strane zrakoplovstva NDH u zapadnoj Srbiji te pljakan)
seljaka koje su provodile jedinice Ruskog zatitnog korpusa. 18
Nedieve potekoe unutar kabineta i viih krugova njegove uprave tic J
su se, uglavnom, pojedinaca koji su podravali Ljotia i Stojadinovia te, "-T
jekom druge polovice rata, onih koji su, na jedan ili drugi nain, radili za

hailovia. Nedi bi s vremena na vrijeme, nudio ostavku, oito s namjerom da
E k u a nagovoriti Nijemce da pristanu na ustupke. Ali bi svaki put popustio
on a ne Nijemci. Dvaput je rekonstruirao kabinet. U listopadu 1942. otpustio'je nekoliko ministara, ukljuujui Olana, glavnog Ljotieva pobornika i
Aimovia - vou Stojadinovieve frakcije - koji je takoer bio naklonjen Mihailoviu. Aimovia je zamijenio pukovnik Tanasije Dini, koji je bio estoki
pristaa Nijemaca i jednako estoki protivnik Mihailovia. 19 U studenom
1943. godine, Nedi je po drugi put rekonstruirao kabinet, navodno nakon
savjetovanja s generalom Hansom Gustavom Felberom, novoimenovanim vojnim zapovjednikom za jugoistonu Europu. Ministarstvo unutarnjih poslova
je preuzeo sam Nedi, a Dini je premjeten u Ministarstvo socijalnog rada.
Smanjio je veliinu kabineta potpunim ukidanjem nekih ministarstava i otpustio je sve generale. Kabinet je zadrao takav sastav do poetka hstopada 1944.
kada je doao kraj Nedievoj vladi.20
Meutim, restrukturiranje kabineta nije imalo nikakav uinak na stvarni
problem, a to je bilo zbog nedostatka ovlasti. Kako je vrijeme prolazilo, postalo je sve jasnije da e Njemaka izgubiti rat i da su dani Nedieva reima odbrojani, te je kabinet izgubio gotovo svaki smisao. Ne samo da su se Nedieve
oruane snage i slubenici iz uprave pokuavali nagoditi s etnicima, ve su ga
i sami Nijemci, svjesni injenice da Nedi sve vie gubi podrku i ugled, poeli
izbjegavati i izravno suraivati s Mihailovievim zapovjednicima.
N J E M A K E P O M O N E O R U A N E S N A G E U SRBIJI
Tri posebne, formalno organizirane i slubeno priznate oruane skupine

djelovale su kao njemake pomone snage tijekom okupacije Srbije, To su
bili Srpski dobrovoljaki korpus, Ruski zatitni korpus i mala i ne ba od velike vanosti - Pomona policijska eta sastavljena od ruskih folksdojera.
U razdoblju od jeseni 1941. do kraja 1942. godine, Nijemci su koristili i dvije
oruane skupine kao pomone snage, Peaneve etnike odrede, koji su
poeli suraivati u kolovozu 1941. godine, i Mihailovieve etnike odrede
koji su kasnije legalizirani. Iako bitno razliite porijeklom i sastavom, sve
ove skupine upotrijebljene su kao pomone ete zbog toga to su njemake
okupacijske snage hitno trebale izravnu pomo u borbi protiv sve jaeg komunistikog ustanka potkraj ljeta i ujesen 1941. godine te za uspostavu mira i
reda. Prikazat emo ih redom.
Srpski dobrovoljaki korpus je bio stranaka vojska Jugaslavenskog
narodnog pokreta, ili krae Zbora, malog politikog pokreta s poetka 1935.
godine pod vodstvom Dimitrija V. Ljotia. Veliki vjernik i rodoljub, Ljoti je
predlagao politiku filozofiju koja se sastojala od mnogih ekstremnih elemenata. Vjerovao je u srpski seljaki paternalizam, vjersku etiku Srpske pravoslavne crkve, monarhizam i potpunu odanost dinastiji Karaorevia, kao i
u nedemokratinost, korporativno ureenje drave i u integralno jugoslavenstvo. On je bio i antiliberal i antidemokrat, suprotstavljajui se tradicionalnim
politikim strankama, ne prihvaajui masone i idove, te iznad svega komuniste. Zbog takvih pogleda i zbog toga to je suraivao s Nijemcima tijekom
cijeloga rata, mnogi ga smatraju faistom, to je, meutim, previe jednostrana
karakterizacija. 21
Ljotievi sljedbenici bili su veinom konzervativni intelektualci, pristase
nedemokratskog reima, ratoborni uenici srednjih kola i sveuilini studenti koji su bili protiv komunizma, te, naroito izvan granica Srbije, mladi
ljudi integralne jugoslavenske orijentacije. U drugoj polovici 30-ih godina 20.
stoljea njegov pokret nije imao nikakvu znatniju podrku u Srbiji ili drugim
dijelovima Jugoslavije. 22 Meutim, zbog njegovog konzervatizma i naroito

njegovog antidemokratskog i antikomunistikog stava, Nijemci su ga sa zanimanjem pratili. S druge strane, Ljotia je duboko impresionirala snaga i estoki
antikomunizam nacista. Nakon to je izbio rat u Europi, Ljoti je podravao
jugoslavensku politiku neutralnosti, ali je smatrao i da bi se jugoslavenska diplomacija trebala koncentrirati na odnose s Berlinom. Otro se protivio sporazumu Cvetkovi-Maek koji je sklopljen u kolovozu 1939, te jugoslavenskom
diplomatskom priznanju SSSR-a u srpnju 1940. godine. Namjera tih poteza bila
je ojaati Jugoslaviju unutar njezinih granica u sluaju da doe do rata. 23 U
skladu tih dogaanja, jugoslavensku vladu su poele sve vie smetati aktivnosti Ljotia i Zbora. U studenom 1940. godine, nakon incidenta na sveuilitu u
Beogradu, izmeu Ljotievih pristaa i studenata orijentiranih komunistiki,
Zbor je naglo proglaen nezakonitim i Ljoti se dao u bijeg.
Nakon invazije i podjele zemlje te njemake okupacije Srbije u travnju 1941.
godine, Ljotia je ponovno poela pratiti politika srea. U srpnju i kolovozu
mu je doputeno da odri tri govora s Radio Beograda i bio je jedan od Srba s
kojim su se Nijemci konzultirali prije nego to su generala Nedia postavili za
predsjednika Ministarskog saveta. Ljoti je odbio bilo kakvu slubenu poziciju
u marionetskoj vladi, ali, je navodno imao veliki utjecaj na Nedia zahvaljujui
sposobnostima kao osobni savjetnik i obiteljskom srodstvu. Nekoliko vanih
Ljotievih sljedbenika je sluilo u Nedievom kabinetu u vrijeme okupacije.
Nedievo miljenje o Ljotiu najbolje se moe vidjeti iz primjedbe Turneru
28. oujka 1942. godine, kako bi u sluaju njegovog odlaska, Ljoti bio jedini
koji bi mogao biti njegov nasljednik. Turner je smatrao da Nedi nije to mogao
ozbiljno misliti jer je Ljoti bio prorok i vizionar, a ne voa i dravnik." 24
No, Nijemci su. vjerovali Ljotiu vie nego ijednom drugom Srbinu. I s obzirom da su trebali pouzdane domae snage koje e im pomoi uguiti komunistiki ustanak, dopustili su mu da u rujnu 1941. osnuje stranaku vojsku,
Srpski dobrovoljaki korpus, koji nije smio imati vie od 3500 ljudi. Prvi javni
poziv u listopadu 1941. bio je upuen dobrovoljcima za borbu protiv komunistike opasnosti. Nisu se spominjali ni Mihailovi ni etnici, ali je bilo govora
o malim vojnim odredima koji su jo bili u planinama i s kojima su komunisti
stupili u kontakt i obmanuli ih. Meutim, Ljoti je ve u studenom otvoreno
osuivao Mihailovia i njegove snage. U jednom lanku estoko kritizira Mihailovia i dri ga odgovornim za smrt mnogih Srba i mnogo zla u zemlji kao
rezultat njegove naivne suradnje s komunistima koja im je omoguila ugled
koje inae nikada ne bi imali.25
Osim tisua Srba, i nekoliko Hrvata i Slovenaca ukljuilo se prije rata u
Miotievu stranku te tijekom rata u Dobrovoljake odrede - kasnije preimenovane u Dobrovoljaki korpus. Prema mom miljenju, to su napravili zbog
Mlotieva integralnog jugoslavenstva. No, najvjerojatnije d a j e doao u priliku
rea
palizirati
svoj koncept, on ne bi bio nita drukiji od diskreditiranog jugo-

slavenstva koje je u meuratnom razdoblju sluilo kao krinka za jo veu sr'
bizaciju od strane preteno srpskoga reima u Jugoslaviji. Ako razmotrimo ovo!
pitanje imajui na umu Ljotieve prijedloge u dopisima princu regentu Pavlu
od 22. veljae i 30. kolovoza 1940, vidjet emo da je njegovo jugoslavenstvo
bilo samo varka. U tim je dopisima, pored ostalog, zagovarao nuno restruk
turiranje vlade u skladu sa svojim politikim pogledima, ukidanje autonomne
Banovine Hrvatske i podjelu jugoslavenske vojske u kontingente Srba potpomognute hrvatskim i slovenskim dobrovoljcima koji bi bili naoruani, te kontingente sastavljene veinom od Hrvata i Slovenaca koji bi sluili kao radne
jedinice i ne bi bili naoruani. 26 Dakle, svi koji nisu bili srpske nacionalnosti
slubeno bi bili graani drugog reda. Nadalje, u vrijeme kritinih godina rata
kada su ak srpski etnici naoigled podravali jugoslavenstvo - slubeno ime
njihovih snaga je bilo Jugoslavenska vojska u otadbini - Ljoti, koliko je meni
poznato, nije ga nikada promicao. Dobrovoljaki odredi, a kasnije dobrovoljaki korpus, sastojali su se gotovo samo od srpskih snaga. Od ukupnih 12.000
lanova u njihovim redovima je bilo samo oko 150 Hrvata 27 i jo manje Slovenaca.
U skladu s naredbom njemakog zapovjednog generala, od 10. travnja
1942, dobrovoljci su bili organizirani u devetnaest odreda, oznaenih s 0-1,
0-2, itd. Svakom odredu bilo je dodijeljeno operativno podruje odgovornou
podreeno njemakoj diviziji koja se nalazila na tom podruju. U podrujima koja su bila pod okupacijom bugarskih vojnih jedinica, odredi su morali
odgovarati podrunom ili okrunom zapovjednitvu. Nisu se mogli pokrenuti
s dodijeljenog teritorija bez njemakoga doputenja i sa sobom su u svim operacijama imali njemakoga asnika za vezu.28
U prosincu 1942. godine, nakon nekoliko mjeseci vijeanja, njemake su
vojne vlasti promijenile ovu paralelnu organizaciju u tradicionalnu vojnu organizaciju sastavljenu od eta, bataljona i pukovnija. Srpski dobrovoljaki
odredi su preimenovani u Srpski dobrovoljaki korpus stavljen pod izravno
zapovjednitvo generala Badera, vrhovnog zapovjednika Srbije. Taj korpus nije
ni u kom sluaju bio dio SS organizacije ili slubeno dio njemakih oruanih
snaga. Oruje i streljivo dobivao je od Nijemaca, a ljudi su se hranili i oblaili
u skladu s njemakim vojnim standardima, a to se tie odjee, srpska vlada
je Nijemcima refundirala trokove. Srpska vlada je davala plau ljudima po
istom principu kao i srpskoj policiji. 29
U 2. toki zakletve sluenja u Srpskom dobrovoljakom korpusu - i"eV11
diranoj u prosincu 1942. godine - pisalo je da e se lanovi boriti, ako trebaj
i do smrti, protiv komunista i etnika. 3 0 Zahvaljujui politikoj indoktrinaciji
korpusa Ljotievim idejama, infiltracija etnika u njihove jedinice bila je sp1
radina. I unato Mihailovievoj optubi da se u korpusu nalazio veliki P o S j
totak komunista - u veljai 1943. izvijestio je izbjegliku vladu da 60 P o S ^ l
korpusa ine komunisti - mislim da je postotak komunista meu
Sevcima bio mnogo maryi.31

Sam Ljoti nije imao nikakvu kontrolu nad dobrovoljcima. General Nedi,
. o predsjednik srpske marionetske vlade, bio je slubeni vrhovni zapovjednik (do 1942- godine), no ete su bile na raspolaganju zapovjednom generalu
HiSrbUu. Pukovnik (kasnije general) Kota Muicki, bivi oficir jugoslavenske
vojske i dugogodinji pristaa Zbora, dobio je izravno zapovjednitvo.32 Veina
oficira dolazila je ili iz stare jugoslavenske vojske ili andarmerije. Jedan od
Ljotievih najpouzdanijih porunika, Mihailo Olan, koji je otputen iz Nedieva kabineta u listopadu 1942. godine, na inzistiranje Nijemaca postao je neka
vrsta politikog komesara korpusa u listopadu 1943. godine, uivajui potpuno
povjerenje Nijemaca i radei kao Ljotiev predstavnik.33
Meu dobrovoljcima vladao je visok moral. Svaka je eta, bataljon i pukovnija imala svog oficira za obrazovanje koji je poduavao i indoktrinirao
vojnike i, openito, radio na ouvanju morala, slino onome to su politiki
komesari radili za sovjetske snage i ete jugoslavenskih partizana. Na elu
Odjela za vaspitanje, kako je glasio slubeni naziv, nalazio se Ratko Pareanin,
Ljotiev dugogodinji suradnik i jedan od lanova osnivaa Zbora. U ideologiji korpusa zvijezda vodilja bio je sam ljoti, na temelju svojih filozofskih i
politikih proglasa.34
Tijekom rata, Srpski dobrovoljaki korpus bio je jedina skupina naoruanih
Srba kojoj su Nijemci vjerovali i njemaki su zapovjednici esto hvalili jedinice zbog njihove hrabrosti u akcijama. Nijemci su korpus eljeli pretvoriti u
nacionalistiku skupinu okupljenu oko nacionalsocijalistike ideologije koja
bi sluila kao protutea Mihailovievim etnicima, ali u pogledu ostvarivanja
masovnije podrke korpus nije bio nita uspjeniji od Zbora.35
Neprijateljstvo izmeu Ljotievih snaga i Mihailovievih etnika izbilo je
u jesen 1941. godine i potrajalo je skoro do kraja rata. Samo je posljednjih
mjeseci, pod pritiskom sve veih vojnih potekoa, nekoliko puta dolo do
suradnje izmeu dviju grupa. Sredinom rujna 1944. godine, jedinica korpusa
spasila je Mihailovia i etniko Vrhovno zapovjednitvo u sjeverozapadnoj
Ui da ih partizani ne zarobe, omoguivi im da se povuku u sjeveroistonu
Bosnu. Tijekom oujka i poetkom travnja 1945. godine, Mihailovi i Ljoti
su izmjenjivali poruke o mogunosti stvaranja saveza kao krajnjeg poteza u
borbi protiv partizana, iako je bilo prekasno da bi on urodio ikakvim plodom.
General Miodrag Damjanovi, zapovjednik Vrhovnog taba, u skladu sa dogovorom p o s t i g n u t i m izmeu Mihailovia i Ljotia, pod svoje zapovjednitvo
uzeo je 27. oujka 1945. godine sve Ljotieve i etnike snage u Slovenskom
primorju. Ljoti je poginuo u automobilskoj nesrei, 23. travnja, a poetkom
svibnja Damjanovi je ete koje su bile pod njegovim zapovjednitvom odveo
u sjeveroistonu Italiju gdje su ih Britanci razoruali i odveli u sabirne logore.

Nakon rata svi su gotovo ostali u inozemstvu i neprijateljstvo izmeu njih se i
tamo nastavilo. 30
Ruski zatitni korpus osnovan je u rujnu 1941. godine, u isto vrijeme kad i
Srpski dobrovoljaki odredi, i na isti nain, tj. na zapovijed vojnog zapovjednika za Srbiju u dogovoru s Nedievom vladom. Ime - koje je kratko na samom
poetku bilo Odvojeni ruski korpus (Das Abesonderte Russische Korps) i
otprilike jednu godinu, Ruska skupina za zatitu tvornica (Weissrussischer
Werkschutz) obiljeavalo je njegovu funkciju i radnu snagu. Prvotno su ga
sainjavale bive ruske izbjeglice pred komunistikom sovjetskom vlau, tzv.
bijeli, koji su u razdoblju izmeu dva rata ivjeli u Jugoslaviji, naroito u Srbiji. Oni su, zbog svoga protivljenja komunizmu bili dobrovoljci na njemakoj
strani. Prema rijeima prvoga zapovjednika, generala Mihaila Fedorovia Skorodumova, nakon to bi ispunili svoju dunost prema Srbiji, zemlji koja ih je
objeruke prihvatila nakon Prvoga svjetskog rata, on ih je trebao odvesti natrag u Rusiju. 37 Nijemci su odabrali Skorodumov, no on je bio bolestan i star i
veini ruskih emigranata bio je nepoznat. U roku od mjesec dana zamijenio ga
je njegov naelnik stoera, general Boris Aleksandrovi tejfon, koji je na tom
poloaju ostao do smrti - netom pred sam zavretak rata.
Njemaki oficir koji je odigrao znaajnu ulogu u strukturiranju Ruske skupine za zatitu tvornica, bio je pukovnik Erik Kewisch, naelnik stoera vojnog zapovjednika za Srbiju. ef ruskog obavjetajnog ureda (Vertrauensstelle)
u Srbiji, general major Kreyter, ruski emigrant koji je ranije vjerojatno sluio
u njemakoj vojci, bio je zaduen za regrutiranje i selekcioniranje. Prvotni su
planovi bili skromni: vojska od nekih 3000 oficira i vojnika organiziranih u tri
pukovnije, u funkciji zatite industrijskih poduzea i rudnika koji su proizvodili za Nijemce. Skupina je bila pod nadlenou opunomoenog poslanika
za gospodarska pitanja u Srbiji, ali je trokove opremanja i uzdravanja snosila
srpska vlada. Meutim, u periodu od jedne godine, vojska je postala dvostruko
vea od poetne veliine i njezine su se odgovornosti proirile. 38
Jo u svibnju 1942. godine, Kewisch je predloio restrukturiranje Ruske
skupine za zatitu tvornica i veu povezanost s Wehrmachtom (njemakim
oruanim snagama). Nakon dueg razmatranja, vrhovno zapovjednitvo
njemake vojske naredilo je 29. listopada 1942. godine restrukturiranje skupine, preimenovavi je u Ruski zatitni korpus i podreujui je u svakom pogledu zapovjednom generalu za Srbiju. 39 Do prosinca 1942. korpus je imao
7500 vojnika od kojih su svi bili Rusi iako su neki od njih bili iz drugih dijelova
jugoistone Europe a ne samo iz Srbije. Zapovjedni jezik bio je ruski. Njemaki
oficiri za vezu morah su raditi s ruskim (bivim carskim) oficirima. Nakon restrukturiranja nekoliko je Nijemaca prikljueno uz svaku jedinicu kako bi se
osigurala potpuna n j e m a k a kontrola i bolja obuka i zapovjednitvo, a korpus je, openito govorei, postao povezaniji s njemakim snagama nego sto

'e prij e
Poput jedinica Srpskog dobrovoljakog korpusa, jedinice Ruskog
hatitnog korpusa bile su podreene onoj njemakoj diviziji na ijem su podruju bile smjetene ili odgovarajuem njemakom podrunom ili okrunom
zapovjednitvu kad je bila rije o podruju koje je bilo pod bugarskom okupacijom. Za razliku od Srpskog dobrovoljakog korpusa, Ruski zatitni korpus
bio je potpuno razvijeni dio njemakih oruanih snaga i njegovi su lanovi
prisegli podaniku zakletvu njemakom Fhrern. 40
Osim regrutiranja ruskih emigranata s podruja izvan granica Srbije i Jugoslavije, budui da je tamo izbor bio nuno ogranien, korpus se takoer
pokuao poveati regrutirajui ruske ratne zarobljenike. Za tu su se strategiju
odluili u prosincu 1942. godine dok je jo trajala restrukturacija. U oujku
sljedee godine u korpus je prebaeno oko 300 sovjetskih zatoenika, ali prema svemu sudei s toliko malo uspjeha da se program vie nije ponovio. Nema
podataka o tome koliko je emigranata pristalo dobrovoljno pristupiti korpusu
privueno obeanjem - koje im je dano nakon prosinca 1942. godine - da e
imati povlateni poloaj pri dobivanju zemlje u Rusiji nakon rata jer se pretpostavljalo da e komunistiki reim pasti. 41
Trea njemaka pomona vojska u Srbiji, osnovana krajem svibnja 1942,
bila je Pomona policijska eta, koja je bila sastavljena samo od ruskih
folksdojera i Rusa koji su po svojem razmiljanju bili bliski njemakom narodu". Jedinica je trebala brojati oko 400 ljudi regrutiranih ne samo u Srbiji
ve i u NDH, Bugarskoj, Grkoj i Rumunjskoj. ef OrcLnengspolizeia (policije
za odravanje mira) u Berlinu dobivao je informacije o eti i generalu Meyszneru, koji je bio vii zapovjednik SS jedinice i ef policije u Srbiji i koji je
davao na raspolaganje potrebno osoblje za provoenje obuke. Tijekom ostatka rata malo se ulo o ovoj maloj vojsci i nisam uspio utvrditi ak ni njezinu
tonu veliinu, no najvjerojatnije nije bila puno vea nego to je prvotno bilo
zamiljeno.42
Sve u svemu, do polovice 1943. godine, Nijemci su u Srbiji, osim svojih vlastitih i bugarskih vojnih i policijskih snaga, pod kontrolom imali izmeu 25.000 i
30.000 oficira, podoficira i vojnika u Srpskoj dravnoj strai, Pograninoj strai,
rpskom dobrovoljakom korpusu, Ruskom zatitnom korpusu i Pomonoj
Policijskoj eti. Nakon rujna 1943. godine, Srpskom dobrovoljakom korpusu
uskom zatitnom korpusu je dozvoljeno da poveaju svoju postojeu vojnu
u. No, poraz koji je Njemaka pretrpjela na raznim frontama i ei otpor
etnika prijeili su regrutiranje u Srpski dobrovoljaki korpus. Iz njemakoga
izvjeestaja od 7. sijenja 1944. godine vidi se da se velika veina novih regruta
nije dobrovoljno javila u korpus ve je bila pozvana u vojsku. Budui da su se
Nijemci uzdali d a e visoko kvalificirani oficiri uspjeti obuiti korpus, a takvi
oficiri n i s u bili dostupni - profesionalni srpski oficiri su predstavljah veliki rizik
- regrutiranje i obuka umnogome nisu bili sukladni predvienim planovima.

Ruski zatitni korpus je mogao ljude regrutirati u svim dravama jugoistone
Europe, uz dozvole tih zemalja, ali nedostatak novca i potencijalnih regruta
onemoguavao je realizaciju projekta. Meutim, unato svim potekoama
oba su korpusa uspjela znatno poveati svoje redove. Podaci koje je pripremio
stoer feldmarala Maximiiiana von Weicha, vrhovnog zapovjednika za jugoistonu Europu, za izvjetaj koji je 22. kolovoza 1944. feldmaral podnio Hitleru
pokazuju da se u to vrijeme broj vojnika Srpskog dobrovoljakog korpusa
poveao na pet pukovnija s 9886 oficira i vojnika, a Ruskog zatitnog korpusa
na pet pukovnija s l i . 188 oficira i vojnika. U sluaju drugoga, Ruskog korpusa,
za borbe na prvoj liniji bojinice koristile su se samo nove pukovnije, sastavljene od mlaih ljudi.48
Kao pomone snage, u jedinstvenom su poloaju bili etniki odredi Koste
Peanca i zvanine etnike jedinice koje su slubeno bile pod Mihailovievim
zapovjednitvom. Nije ih organizirala ni srpska vlada ni njemake okupacijske
snage, ve pojedinci bez ikakvog slubenog statusa, a onda ih je preuzela srpska vlada. Prvi svezak ove studije, The Chetniks (etnici), detaljno objanjava
porijeklo ovih dviju vrsta etnikih jedinica te upuujem itatelja na to djelo.
Nas ovdje zanima kratko sudjelovanje ovih etnika u borbenim snagama srpske marionetske vlade.
Peanevi odredi postali su pomone snage u kolovozu 1941. godine, kada
je komunistiki ustanak bivao sve intenzivniji. Ozakonjene Mihailovieve
jedinice postale su njemake pomone snage u studenom 1941. godine, kada
je partizanski ustanak praktiki uguen. Ve u prosincu Nijemci su dvojili u
vezi koritenja etnika. 44 Bili su zabrinuti koliinom oruja koje je bilo u rukama Srba, od kojih veini - s iznimkom Ljotia i njegove stranake vojske
- nisu vjerovali. Takoer nisu smatrali potrebnim uzdravanje tako brojnih
snaga nakon to je ustanak uguen. Uz to, poetkom sijenja 1942. godine,
mnogobrojne bugarske snage smjestile su se u Srbiji zbog okupacije koju su
bili duni provesti. Nijemci su shvatili da bi im vojnici dviju srpskih grupa bili
korisniji kao radna snaga, bilo u Srbiji bilo u Njemakoj. Meutim, odluili su
jo neko vrijeme zadrati obje grupe u njihovoj punoj vojnoj snazi.
Na vrhuncu snage, sredinom svibnja 1942. godine, ta su dva etnika pomona korpusa brojila 13.400 oficira, podoficira i vojnika. 45 Na isti nain kao
i Srpski dobrovoljaki korpus, i Mihailovievi i Peanevi odredi dobili su, u
skladu s naredbom njemakog generala za Srbiju od 10. travnja 1942. godine,
brojeve za svoje jedinice; za Mihailovieve etnike oznake od C-20 do C-38
te za Peaneve etnike oznake od C-39 do C-101. Odredi su stavljeni pod
nadlenost onih njemakih stacioniranih divizija na ijem podruju su odredi
djelovali ili pod nadlenost njemakog podrunog ili okrunog zapovjednitva
u onim dijelovima Srbije koji su bili pod bugarskom okupacijom. Njemaki
oficiri za vezu pratili su odrede u svim operacijama. Podruno ili okruno

zapovjednitvo podnosilo je zahtjeve za oruje i streljivo za ove odrede, zajedno sa svojim komentarom, zapovjednom generalu za Srbiju koji je bio zaduen
za donoenje svih odluka takve vrste.
Tijekom ljeta 1942. godine, rasputeni su neki etniki odredi te ak jedan
od Srpskih dobrovoljakih odreda, no potpuno razoruanje nije zapoelo
prije kraja rujna 1942. godine, kao rezultat udruenih akcija Nedieve vlade
i njemake okupacijske uprave. Prvo je rasputena veina zakonitih Mihailovievih odreda, a zatim veina Peanevih odreda. Do kraja 1942. godine,
svi su ovi pomoni odredi rasformirani, osim dva koja su zajedno brojili 12.000
vojnika.46 Preostala dva odreda, po jedan iz svake skupine, rasputena su u
oujku 1943. godine.
Ljudi koji su na taj nain osloboeni, razliito su upotrijebljeni. Neki su
premjeteni ili u Srpsku dravnu strau ili Srpski dobrovoljaki korpus. Drugi
su stavljeni na raspolaganje vlastima koje su regrutirale radnike za industrijska poduzea ili rudnike koji su proizvodili za Njemaku. Ipak, neki su se vratili
poljoprivrednom radu u svojim selima. Nekohko oficira za koje se smatralo da
predstavljaju opasnost, poslano je u logore za ratne zarobljenike u Njemakoj.
No, jako veliki broj i oficira i vojnika, moda oko polovica od ukupnog broja vidjevi to se dogaalo njihovim suborcima u trenucima rasputanja odreda
- dezertiralo je i pobjeglo u brda da bi podijelili sudbinu s nezvaninim etnikim odredima generala Mihailovia.
BUGARSKA VOJSKA U SRBIJI
Osim to su koristili pomone ete koje smo upravo opisali kako bi im pomogle u guenju partizanskog ustanka, Nijemci su koristili i bugarsku vojsku da
im pomogne u odravanju mira. Nijemci prvotno nisu zamiljali da e Bugari
imati neku veu ulogu u Srbiji. U travnju 1941. godine, nakon to je Jugoslavija
kapitulirala, Bugarska je, u skladu s Hitlerovim grandioznim planom, dobila
doputenje da anektira velik dio jugoslavenskog teritorija: dobar dio jugoslavenske Makedonije, mali komad Kosova, dio jugoistone Srbije i uski pojas
zemlje uzdu istone granice Srbije (vidi Kartu 1). Jugoistonu Srbiju okupirala je 29. bugarska divizija i stavila pod nadzor potrebni policijski i upravni
kadar te se tamo bugarizacija nastavila na gotovo identian nain kao i u dijelu
Makedonije koji je Bugarska anektirala (vidi 4. poglavlje).
Krajem prve godine okupacije, nakon to su ete pozvane s francuske i
ruske fronte napokon uguile partizanski ustanak u Srbiji, Hitler i njegovo vie
zapovjednitvo odluili su da bi Srbijom dobrim dijelom mogle upravljati bugarske snage, kako bi njemake ete s prve linije fronte bile prebaene tamo
gdje su potrebnije. Poetkom sijenja 1942. godine, nakon Hitlerove 39a direktive, donesene 15. prosinca 1941. godine, 113. njemaka pjeaka divizija
se vratila na rusku frontu, a 342. pjeaka divizija je privremeno poslana u
NDH za potrebe operacije protiv partizana. Zapovjednik njemakih oruanih
snaga za jugoistonu Europu dogovorio se s bugarskim Ministarstvom rata
da bugarske ete okupiraju otprilike 40% ue Srbije (bez Banata) koja je bila
pod punom njemakom nadlenou. 47 Karta 3. pokazuje podruja Jugoslavije
koja je tijekom rata Bugarska okupirala ili anektirala.
Osnovni uvjeti dogovora nalaze se u dvama njemakim dokumentima: u
Naredbi 1. bugarskom okupacijskom korpusu u Niu, koju je 16. sijenja 1942J
izdao general Paul Bader, opunomoeni zapovjedni general za Srbiju (i kasnije
zapovjedni general i vojni zapovjednik) i u direktivi o odnosima
izmeu bugarskih okupacijskih eta u Srbiji i visokih slubenika njemakih oruanih sn
ga u Srbiji, koju je 17. sijenja 1942. izdalo visoko zapovjednitvo njemacKuj
oruanih snaga. Te naredbe - u drugoj su u biti ponovljene stavke prve - ja 511 .

I
definirale poziciju bugarske vojske koja je obavljala dunost okupatora

Srbiji te njezin odnos prema njemakim okupacijskim vlastima, srpskom
ravnom aparatu i srpskom narodu openito. 48 Naredba od 16. sijenja omo
; e i. bugarskom okupacijskom korpusu, sastavljenom od 3 divizije koje
u
poele
ulaziti u Srbiju 31. prosinca, da okupira podruje ugrubo u obliku
s
longa: podruja juno od rudnika bakra Bor na sjevera do pripojenog bugarskog teritorija na jugu te prostor od rijeke Ibar na zapadu do starih i novih
bugarskih granica na istoku (A na Karti 3). Teritorij je ostao pod njemakom
vrhovnom vlau, ali su bugarske ete, a ne njemake, bile odgovorne za sigurnost. Bugarske snage bile su pod zapovjednitvom njemakog vojnog zapovjednika za Srbiju. Taj je poloaj u prosincu 1941. napustio general Franz
Bhme, a u veljai 1942. zauzeo Paul Bader.
Glavni zadatak bugarskih eta bio je uvanje eljeznikih pruga - posebice

pravaca Beograd - Ni - Sofija i Ni - Skoplje te glavnih cesta i najvanijih industrijskih poduzea, rudnika i opskrbnih centara. Upravljanje eljeznicom te
odravanje mira i reda na njoj bila je zadaa srpskih dravnih vlasti i tu se bugarski i njemaki vojnici nisu imali pravo mijeati. Ali ako bi se ispostavilo da srpske jedinice nisu dovoljne za taj zadatak, njemako podruno zapovjednitvo
trebalo bi se obratiti bugarskoj vojsci za pomo - po tom je pitanju bila potrebna najua suradnja Srba, njemakog podrunog zapovjednitva i bugarskih
jedinica. Ljudi koji su bili uhieni te oruje koje je bilo zaplijenjeno u vojnoj
akciji ili sabotai bili bi predani podrunom zapovjednitvu. Kada su uvjeti
nalagali da se bugarske jedinice ukljue u aktivne operacije protiv ustanika,
one su morale obavijestiti njemake vlasti o svim planiranim operacijama koje
bi ukljuivale itav bataljon ili i vee snage.
Politika kontrola u podrujima koja su bila pod okupacijom bugarskih
jedinica ostala je iskljuivo u rukama njemakoga podrunog ili okrunog
zapovjednitva koje je nadgledalo srpsku civilnu upravu. Njemaki zapovjednici pomagali su bugarskim jedinicama u svim administrativnim pitanjima jer
| ne nisu smjele izravno suraivati sa srpskim vlastima. Sve obavijesti civilnom
stanovnitvu izvravale su se posredstvom njemakih vojnih zapovjednika,
njemaki vojni sudovi bili su odgovorni za suenje i kanjavanje Srba koji su
Poinili zloine protiv bugarskih eta. Za sve akcije koje su ukljuivale hvatanje ili strijeljanje talaca ili uzimanje hrane od civila, Bugari su prvo trebali
dobiti d Putenje od njemakoga zapovjednog generala za Srbiju. Bugari su u
prv m r e d u bili odgovorni za opskrbljivanje vlastitih jedinica, ali uz instrukNjemakih. Kako bi olakali suradnju izmeu bugarskih i njemakih okupacijskih vlasti, postavljeni su posebni oficiri za vezu. 1. bugarski okupacijski
korpus . P O d n o s i o J e njemakom zapovjednom generalu za Srbiju dnevne
izvjetaje o svojim aktivnostima i stanju u neprijateljskim redovima. Dokumenti pokazuju da su njemaki podruni i okruni zapovjednici te njemaki

policijski i gospodarstveni slubenici u podrujima koja su Bugari okupirali J
potpunosti nastavili djelovati, te su kad god je bilo mogue, suraivali s bugar
skim zapovjednitvom. 49
Naredba izdana 17. sijenja trebala je razrijeiti potekoe izmeu Ni
jemaca i Bugara, nastale nakon sastanka na kojem su bugarski zapovjednici
bili nezadovoljni naredbom od 16. sijenja izjavljujui d a j e nisu u potpunosti
razumjeli. Bugari su se naroito protivili odluci prema kojoj su njemaki vojni
sudovi nadleni u sluaju zloina koje su srpski graani poinili nad bugarskim vojnicima, ali su Nijemci inzistirali da oni imaju neograniena prava u
okupiranim podrujima pa stoga nadlenost i u takvim sluajevima. Meutim
nakon ovog njemako-bugarskog sastanka njemaki zapovjedni general za Srbiju je izdao nekoliko dodatnih propisa i objanjenja o pitanju uzdravanja, financiranja i prerogativa bugarskih eta, razraujui temeljne propise sadrane
u naredbi od 16. sijenja. Dodatna stavka je nalagala da su njemake snage
odgovorne za zatitu nekoliko industrijskih poduzea i rudnika u podruju
koja su proizvodila za Njemaku. 50
Nijemci su nedvojbeno paljivo definirali dunosti Bugara u Srbiji kako bi
u budunosti izbjegli probleme sa svojim saveznikom. No, takoer su, prema
svemu sudei, eljeli ublaiti strah generala Nedia od prisutnih bugarskih
eta. Nedi se estoko protivio odluci Njemake da u okupacijske svrhe pozove bugarske jedinice, i toliko je bio zabrinut kako e se one odnositi prema
narodu d a j e prijetio ostavkom te ak i samoubojstvom. Bader g a j e pokuao
smiriti predlaui 31. prosinca 1941. zapovjedniku oruanih snaga za jugoistonu Europu da se bugarske jedinice ogranie na samo jednu diviziju, a da se
druga pozove tek u sluaju novih nemira i da ne okupiraju gradove Kragujevac
i Zajear. Na taj bi nain eljezniki pravci Kragujevac - Kraljevo (Kraljevo je
bilo sjedite njemakog divizijskog zapovjednitva) i Bor - Zajear (kojom se
prevozio bakar iz Bora) ostali u rukama Nijemaca i bio bi zadovoljen jedan
od posebnih Nedievih zahtjeva. 51 Baderov prijedlog nije prihvaen i pozvane
su tri bugarske divizije - prema prvotnom planu. Nedi nije dao ostavku, ali
je prisutnost bugarskih jedinica za njega bila teak politiki teret s kojim se
morao nositi te je i dalje zahtijevao njihovo povlaenje.
Hitler i vii oficiri Wehrmachta nisu namjeravali povui bugarske ete
kako bi udovoljili Nediu, ve su u sijenju 1942. planirah kako to prije poveati podruja pod bugarskom okupacijom. Ponovno nisu uzeli u obzir Baderove prigovore. 52 Podruje na kojem su Bugari sluili kao okupacijske snage
proireno je dva puta. U sijenju 1943. Bugari su okupirah podruje ( B n a
Karti 3) koje je otprilike tri mjeseca drala 7. SS divizija Prinz Eugen koja
je premjetena u NDH zbog predstojee operacije Weiss u borbi protiv partizana. 53 Poetkom srpnja 1943. godine, 25. bugarska divizija preuzela je podruje (C na Karti 3) koje je prethodno drala 297. njemaka pjeaka divizJJi

K u ukupnu snagu 1. bugarskog okupacijskog korpusa inile etiri divizije.
Prema tome, pod iskljuivo ryemakom kontrolom bili su samo poljoprivredom bogati sjeverozapadni dio zemlje, podruje u okolici Beograda, podruje
I ko rudnika bakra Bor koji se nalazio na sjeveroistoku i pojas uz rijeku Dunav
[podruju eljeznih vrata od Rama (zapadno od Velikog Gradita) do Turnu
fSeverina - dugaak otprilike 150 km. Ostatak ue Srbije (bez Banata) nalazio
s e pod okupacijom bugarskih eta.
S njemakog stajalita, glavni zadatak bugarskih okupacijskih eta bio je
odravati mir i red i zamijeniti njemake snage koje su trebale sluiti na drugim ratitima. Odravanje mira i reda podrazumijevalo je suzbijanje gerilskih
aktivnosti to su obino obavljale bugarske snage u suradnji s njemakim vojnim i policijskim jedinicama i srpskim kvislinkim snagama. S obzirom da su
etnici do zavrnih tjedana njemake vlasti imali neusporedivo veu podrku
u Srbiji nego partizani, Bugari su, do sredine ili ak kraja 1943. godine, etnike smatrali potencijalno opasnijima od partizana. Strogo su ih kontrolirah
i u nekoliko su navrata Nijemcima predlagali da uhite neke etnike voe. U
jesen 1943, kada su Nijemci poeli sklapati sporazume o primirju s etnikim
zapovjednicima, Bugari su suraivali no, kada je poetkom veljae 1944. nova
politika" postala problematina, oni su se javno izjasnili protiv proirenja
takvih sporazuma. 54
Bugari su nekoliko puta uestvovali i u njemakim operacijama protiv partizana. 6. bugarska pukovnija sudjelovala je u operaciji Schwarz u svibnju i lipnju 1943. godine. Bugari su takoer ustupili veliki dio svojih snaga u udruenim
operacijama protiv 2. i 5. partizanske divizije koje su u travnju i svibnju 1944.
ule duboko u Srbiju i koje su uspjeno poraene u Sandaku (u operaciji Kammerjger). U tim je operacijama, 24. bugarska divizija dala veinu svojih jedinica, pa ipak, Nijemci nisu bili zadovoljni njihovom izvedbom. 55
Odnosi izmeu bugarskih snaga i srpskog naroda bili su napeti. Srbi nisu
zaboravili drakonsku vlast koju su im Bugari nametnuli tijekom Prvoga svjetskog rata na okupiranim podrujima, a Bugari se nisu nimalo trudili promijeniti
takvo miljenje. Bugari su naroito u operacijama protiv partizana uestvovali
u
Paljenju sela, deportiranju ljudi u Bugarsku ili radne logore, te seljacima plijenili usjeve i stoku vie nego to im je to zakonom bilo doputeno. 56
Stav bugarskih zapovjednika u Srbiji prema srpskoj marionetskoj vladi i
FPskom narodu na poetku bugarske okupacije moe se vidjeti iz govora to
g r ^ e u upriji 25. veljae 1942. odrao pukovnik Ivan Malinov, zapovjednik
ugarske divizije. Oito da nije imao nikakvu namjeru maziti" Srbe:
Narod podjednako prezire Nijemce i Bugare. Ponaanje ljudi iskljuivo
o snazi okupacijske vojske i strogoi s kojom se prema narodu odnose.
1*1 su ljudi nai neprijatelji. Nedi nije pravi ovjek za vladu. Srpskoj

andarmeriji se ne moe vjerovati. [Peanevi] etnici nisu uope pouzdani.
U poetku je bilo trzavica s njemakim jedinicama jer je Nijemce prevarilo
spletkarenje Srba. Ne smije se povjerovati u bilo to to Srbi kau. Kotarski
predstojnici i gradonaelnici, a ne mi, moraju odrediti potreban broj talaca.
Gradonaelnici bi trebali pripremiti popise svih nepouzdanih ljudi i svih ljudi
koji se nalaze u brdima. Svi etnici su nepouzdani te bi njihove odrede trebalo
smjesta razoruati jer bi to kasnije moglo biti nemogue. Kotarski predstojnici... i gradonaelnici trebali bi biti odgovorni za sve to poe po zlu na podruju pod njihovom nadlenou.
Sve dozvole za posjedovanje oruja trebalo bi povui i nove izdati prema
strogim kriterijima. Nakon toga svatko tko posjeduje oruje a nema novu dozvolu, bit e likvidiran. Nediu bi trebalo dati rok samo do 1. travnja 1942. da
smiri zemlju. Ako ne uspije u tome, tada bi Bugari trebali uzeti stvari u svoje
ruke i nastaviti nemilosrdno djelovati protiv svih onih koji posjeduju oruje
bez novih dozvola. Treba nastaviti s aktivnom propagandom putem plakata
i radija, naroito naglaavajui uspjehe postignute protiv ustanika. Svi radioprijemnici koje ljudi posjeduju, moraju biti zaplijenjeni. Ljudi u pravilu sluaju
samo Radio London i Radio Moskvu, ali ne i Radio Beograd.57
Krajem 1942. godine bugarske obavjetajne slube su vjetim radom uspjele prodrijeti u organizaciju KPJ u Niu te su u veljai 1943. uhitile nekoliko
rukovodeih osoba. Nakon toga su nastavile raditi protiv organizacija KPJ i na
ostalim podrujima koja su bila pod bugarskom okupacijom. 68 Sa svoje strane,
KPJ i jugoslavenski partizani imah su ustaljenu politiku propagande meu bugarskim asnicima i vojnicima, pozivajui ih da se okrenu protiv vlastite vlade
i viih oficira koji su svoju zemlju i vojsku stavili Hitleru u slubu a protiv svojih susjeda i brae Slavena, Srba. Komunistika propaganda nije imala velikog
uspjeha jer se dijelom kosila s politikom KP Bugarske, koji je upozorio svoje
lanove i simpatizere u bugarskoj vojsci da se ne prikljuuju partizanima u
brdima, ve da unutar oruanih snaga rade na tome da ih, kada se ukae prilika, sve skupa privole na komunistiku stranu. Posljednjih dana pronacistikog
bugarskog reima, krajem kolovoza i poetkom rujna 1944. godine, njemake
jedinice u Srbiji su razoruale vehk dio bugarskih okupacijskih snaga i, P re "
ma svemu sudei, prisvojili njihovo teko oruje i opremu. etnici su takoer
razoruah jedne a partizani druge jedinice, dok su neke jedinice ostale netaknute. Kasnije se cijela biva okupacijska vojska vratila u Bugarsku: 59
Nakon prevrata u Bugarskoj 9. rujna 1944. i organizacije nove bugarske
vojske, dio njihovih jedinica je, kao to je opisano u 4. poglavlju, poslan u
Jugoslaviju i s partizanskim snagama je sudjelovao u operacijama proti
Nijemaca. Meutim, veinski dio bugarskih vojnih snaga - pod sovjetski!
zapovjednitvom - djelovao je protiv Nijemaca u Maarskoj.
OKUPACIJSKI REIM U BANATU
U jugoslavenskom Banatu Nijemci su utemeljili poseban okupacijski reim

kojim je upravljala snana lokalna njemaka manjina. Na taj nain nisu samo
rijeili muan problem tko e, da li Maari ili Rumunji, okupirati i anektirati
jugoslavenski dio Banata, ve su sebi samima osigurali bogate poljoprivredne
resurse tog podruja. Istovremeno su zadovoljili zahtjeve njemake manjine.60
Jugoslavenski su folksdojeri - ivjeli su u Banatu, Bakoj, Baranji, Slavoniji i Srijemu te malobrojna manjina u Sloveniji - u meuratnom razdoblju
bili dobro organizirani. U lipnju 1920. godine, nedugo nakon formiranja nove
drave, oni su osnovali sredinju kulturnu i drutvenu organizaciju, Schwbisch-Deutscher Kulturbund, koja je imala svoj slogan Odan dravi i narodu", tj. odan jugoslavenskoj dravi i folksdojerima. U prosincu 1922. godine,
nekoliko mjeseci nakon to su dobili pravo glasa, osnovali su vlastitu politiku
stranku i poeli sudjelovati na nacionalnim izborima kao samostalni glasaki
blok. Obino su u jugoslavenski parlament mogli poslati od pet do osam predstavnika.61 Gotovo istovremeno, osnovali su nekoliko poljoprivrednih, kreditnih i zdravstvenih zadruga. Politiki, kulturni i gospodarski centar Srba iz Vojvodine (Banat, Baka i Baranja) i Srijema bio je Novi Sad, koji je 1941. imao
oko 64.000 stanovnika, od kojih je 10.000 bilo njemake nacionalnosti. Centar
slavonskih Nijemaca bio je Osijek, koji je 1941. godine imao 36.000 stanovnika
od kojih su 7000 Nijemci.
Do sredine tridesetih godina 20. stoljea, vodstvo folksdojerskih organizama bilo je konzervativno i marljivo je suraivalo s vladom u Beogradu i trudilo
Poboljati gospodarski i kulturni status njemake manjine. No, nakon
erova uspona, brojni mlai lanovi manjine, od kojih su mnogi pohaali
emaka sveuihta, prihvatili su nacistiku ideologiju i potpali pod utjecaj
su mladi ljudi, eljni irenja svojih ideja, izazvali vodstvo starijih
konzervativaca. U politikoj borbi koja je uslijedila, nacistiki orijentirana
mlada skupina je, uz veliku pomo Himmlerove organizacije, Volksdeutsche
Mittelstelle (VOMI), istisnula staro vodstvo. Iako je militaristiko krilo mlae
skupine zagovaralo da na elo nacionalistike skupine doe pravi nacist zvan

Jakob Awender, VOMI se mudro odluio za umjerenog kandidata Seppa Janka
politiara i pravnika, kako ne bi izazvali neprijateljstvo jugoslavenske vlade
i ugrozili odnose Njemake s prijateljskom dravom. Odabir Janka za vodu
Kulturbunda dodatno je ojaalo njegovu poziciju. Pod njegovim vodstvom
restrukturirana i revitalizirana organizacija se, prihvaajui brojna politika
kulturna i gospodarska drutva ove ili one vrste, upustila u program nacistiki
orijentirane politike mobilizacije. Nije dugo prolo, a ona je privukla itavu
njemaku manjinu u Jugoslaviji. 62
Janko i njegovi suradnici nisu krili svoje nade da e nakon njemake
okupacije Srbije, podruja s brojnim folksdojerskim stanovnitvom postati
zasebne politike jedinice i sastavni dio (ih barem usko povezani dio) Reicha.
S obzirom d a j e rijeka Dunav gospodarska ila kucavica itavog podruja, smatrali su da bi Reich trebao imati potpuni nadzor nad njezinim itavim tokom.
Te su grandiozne ideje dijelili neki vani slubenici njemake vlade i nacistika stranka. Sr ovog plana je bila kontrola Beograda zbog njegova stratekog
zemljopisnog i zapovjednog poloaja nad dunavskim vodenim putem. Iz Beograda bi Nijemci mogh lako nadgledati i bogata rudarska podruja (bakra i
ugljena) na sjeverozapadu Srbije te kontrolirati prilaze sredinjem Balkanu. U
konanici, Beograd se trebao razviti u utvrdu Reicha. 63
Ipak nije stvorena zasebna politika jedinica jugoslavenskih Nijemaca.
Hitlerova odluka da nakon osvajanja rascjepka Jugoslaviju zapravo je podijelila folksdojere izmeu etiriju razliitih dravnih jurisdikcija: Srbije pod
njemakom okupacijom (jugoslavenski Banat), podruja anektiranih od strane
Maarske (Baka i Baranja), NDH (Sryem i Slavonija) i dijela Slovenije koji
je bio pod njemakom okupacijom. Nijemci koji su ivjeh u dijelu Slovenije
anektiranom od strane Italije, veinom u enklavi Koevje (Gottschee), njih
13.000 ili 14.000, preseljeni su u dio pod njemakom okupacijom i to u domove
i na farme Slovenaca koji su odvedeni u Reich ili prognani u NDH i Srbiju.04
Komadanje Jugoslavije te time i podjela njemake manjine, rezultat je privremenih politikih interesa Treeg Reicha te jugoslavenskim Nijemcima nije
preostalo nita drugo nego se pomiriti s novonastalom situacijom. 65 Odluka
o njihovoj moguoj buduoj ulozi u opem planu Novog europskog poretka
trebala je biti donesena nakon to Njemaka dobije rat.
Samo je mali broj folksdojera sposobnih za vojsku bio pozvan u jugoslavenske vojne jedinice i neto vei broj u vojne radne bataljone prije Hitlerovog napada na Jugoslaviju u travryu 1941. godine. Vojni udar od 27. oujka 1941. iznenadio je njemaku manjinu koja nije bila sigurna koje daljnje akcije treba poduzeti.
Kao mjeru opreza, Janko je posjetio bana Dunavske banovine da bi izrazio svoje
estitke kralju Petru II na preuzimanju punih ovlasti te je kralju poslao brzojav u kojem mu je iskazao odanost. Takoer je naredio da folksdojerske organizacije prestanu sa svojom politikom aktivnou. 66 No, Berlin je 28. oujka

Navijestio njemakog izaslanika u Beogradu da je folksdojerska sredinjica
[jobila naredbu da u tajnosti obavijesti one lanove njemake manjine u Jugoslaviji koji bi mogli biti pozvani u vojsku, da prvom prilikom dezertiraju i
okuaju doi do njemakoga teritorija, ako treba i preko Maarske. 67 Janko
je 29- oujka zamolio Abwehr (njemaku obavjetajnu slubu) u Grazu da ga
obavijeste o planovima napada na Jugoslaviju kako bi se njemaka manjina mogla pripremiti za akciju, a 6. travnja Janko je Abwehrovoj organizaciji Jupiter",
u vojne svrhe, stavio na raspolaganje itavu njemaku manjinu. 68
Glavni zadatak jugoslavenskih folksdojera u vrijeme Travanjskog rata
bio je djelovati kao peta kolona. Pod Jankovim upravom, mukarci su bili organizirani u Deutsche Mannschaft koji je preko noi pretvoren u paravojnu
organizaciju pripravnu za suradnju s njemakim vojnim snagama koje su u
Banat ulazile iz Rumunjske i s jedinicama koje su u sjeverozapadnu Hrvatsku i Slavoniju ulazile iz Austrije i zapadne Maarske. 69 Kao to je reeno u
4. poglavlju, njemaka manjina u Bakoj i Baranji bila je razoarana kada su
podruje okupirale maarske, a ne njemake ete, no s vremenom je nala
zajedniki jezik s novim vlastodrcima. 70
Raspad Jugoslavije znaio je promjenu u upravnoj strukturi folksdojerskih organizacija. Budui da su Baka i Baranja bile pod maarskom okupacijom, folksdojerske politike, kulturne i gospodarske skupine sa sjeditem u
Novom Sadu vie nisu bile unutar Jankove jurisdikcije, nego su, prema svemu
sudei, nastavile samostalno djelovati. U Berlinu, gdje je Janko otiao po upute, reeno mu je da glavne urede Kulturbunda i razliitih zadrunih organizacija, preseli u Banat zajedno s veinom svojih vodeih pomonika. 71
Jugoslavenski Banat je, poput ostatka Vojvodine, bio, prije svega, multinacionalno podruje. Procjene njemakih vlasti nedugo nakon poetka okupacije pokazuju d a j e u Banatu ivjelo ukupno 640.000 stanovnika od toga 280.000
Srba, 130.000 Nijemaca, 90.000 Maara, 65.000 Rumunja, 15.000 Slovaka i 60.000
Pnpadnika drugih nacionalnosti. 72 Od samog poetka banatski folksdojeri
pomagali su njemakim okupacijskim vlastima u nadgledanju i iskoritavanju
re
gye. Dekretom srpske marionetske vlade folksdojeri su postali politiko
Pravno tijelo. Na temelju posebnog sporazuma s Aimovievom KomeSar
skom upravom i pod vodstvom i nadgledanjem njemakih okupacijskih
v
'asti u Srbiji, oni su preuzeli itavu civilnu upravu regije. Podban Dunavske
panovine bio je folksdojer i djelovao je kao ef civilne vlasti u Banatu sve
upravnom reformom iz listopada 1941. nisu ukinute banovine. Njemako
druno zapovjednitvo nalazilo se u Panevu, a okruno zapovjednitvo u
m
.
Bekereku koje je postalo samostalno okruno zapovjednitvo pod
avnom
nadlenou vojnog zapovjednika za Srbiju, dok - nakon upravne
L v r m e ~ Podruno zapovjednitvo nije prebaeno u Kraljevo koje se nalazilo
ui
j Srbiji. Okruno zapovjednitvo bilo je zadueno i za njemaku vojnu

vladu i folksdojersku civilnu upravu. 73 Kao voa folksdojera, Janko je tako
postao glavni politiki rukovoditelj na tom podruju. Drugo dvoje vanih vojnih voa, Sepp Lapp i Franz Reith, bili su na elu, jedan civilne uprave, a drugi
policije. Jakob Awender je, kao predsjednik Udruenja njemakih zadruga,
zauzeo najvaniju gospodarsku funkciju. Nekoliko manje znaajnih mjesta u
javnoj slubi popunili su lanovi drugih nacionalnosti - ipak je njemaka manjina inila samo jednu petinu stanovnitva Banata - ali nisu imali pravo glasa
pri donoenju pohtikih odluka. 74
U Banatu je utemeljen posebni ogranak Srpske dravne strae, Dravna
straa Banata, koju je inila srpska manjina. U oujku 1942. godine, ta
je mala vojsku imala 94 oficira i podoficira te 846 vojnika, koji su svi bili
folksdojeri. 76
Maarima je bilo obean jugoslavenski Banat te Baka i Baranja pa su
bili veoma nezadovoljni kada je Hitler uoi invazije promijenio miljenje zbog
rumunjskih prijetnji da e Rumunji zaustaviti Maare ako uu u Banat. Maari
su potiskivali svoju ljutnju zbog te, prema njihovu miljenju, nepravde. 76 Mikls Kailay, maarski premijer, uruio je 7. lipnja 1942. u Hitlerovu stoera
von Ribbentropu memorandum u kojem je upozoravao na nain na koji su
se vodei folksdojeri ponaah prema Maarima. U memorandumu se alio
na nesudjelovanje banatskih Maara u donoenju politikih odluka u upravi
i policijskim snagama, na uvjete u maarskim kolama koje su se nalazile na
tom podruju, na nedostatak slobode Maara da putuju, usporeujui sve to
sa sudbinom Maara koji su bili pod bivim jugoslavenskim reimom. No, Nijemci su jednostavno odbacili veinu ovih albi, uz najvie jedan ili dva simbolina ustupka. 77 Dme Sztjay, maarski izaslanik u Berlinu, 19. sijenja
1943. po drugi put je pokuao poboljati poloaj banatskih Maara. U pismu
Ministarstvu vanjskih poslova tvrdio je da su zbog Hitlerova obeanja Maari
smatrah da u pravilu Banat pripada Maarskoj te da su Maari koji ive na tom
podruju u svakom pogledu jednaki folksdojerima i zasluuju da se prema
njima jednako odnosi. Priloen je i detaljni memorandum od devet toaka u
kojem su sadrane prethodne pritube te nove pritube gospodarske prirode,
primjerice da je ito dano Maarima slabije kvalitete nego ito namijenjeno
folksdojerima, da dobivaju manje koliine tekstilne i kone robe i da nisu
plaene naknade Maarima za tete koje su pretrpjeli tijekom rata u travnju
1941. godine, kao to je to uinjeno folksdojerima.
Ali, ni ovaj protest nije imao vei uinak. U brzojavu kojeg su Nijemci po*
slali u travnju 1943. tvrdilo se da su sve maarske pritube ispitane i uzete
obzir te da je, kadgod je to bilo mogue, maarska manjina imala isti status
kao i folksdojeri. Promjena postojee situacije u Banatu, ipak, nije mogua
jer bi dovela do znaajnog smanjenja gospodarske proizvodnje podruja koj
ima iznimnu vanost za njemako ratno gospodarstvo. 78

Rumunji su Nijemcima takoer podnijeli razne pritube u ime njihove
manjine koja je inila 10% stanovnitva Banata. Nijemci su i njima, kao i
Maarima, dali samo simboline ustupke: neka nevana mjesta u upravi, nekoliko izmjena u kolskoj nastavi i doputenje da njihova kulturna organizacija Astra" ima pravo na odreene sadraje. Sve aktivnosti politike prirode
bile su zabranjene, a putovanja rumunjske manjine unutar - te posebice izvan
Banata - bila su strogo regulirana. U ovom kontekstu treba spomenuti da su
Jugoslaveni neke rumunjske aktivnosti u Banatu tijekom Drugoga svjetskog
rata protumaili kao iredentistike. 79
Iako je Banatom djelomino upravljala srpska marionetska vlada i djelomino njemaka manjina kao organ javnog zakonodavstva, direktive obaju tih
tijela oslanjale su se na dekrete i zapovijedi vojnog zapovjednika za Srbiju a
primjenjivane su uz vodstvo i nadgledanje njegovih upravnih organa. U Banatu
su svima, izuzevi njemaku manjinu, bile zabranjene politike aktivnosti.
Propisi za odravanje reda i mira bili su identini onima koji su bih na snazi
u Srbiji, a izvrne vlasti njemake manjine preuzimale su idovska poduzea i
imovinu. Naredbe o planiranju usjeva, obveznom dostavljanju poljoprivrednih
i stonih proizvoda, obveznom radu te kontroli cijena, plaa i najma, bili su
takoer identini onima u Srbiji, osim to su folksdojeri, u pravilu, uivali
povlaten poloaj. 80
Osim poljoprivrednim proizvodima - itom, uljaricama, stokom i stonim
proizvodima - glavni doprinos banatskih folksdojera njemakim ratnim naporima bio je u ljudstvu. Jo krajem travnja 1941. godine, SS je poeo regrutirati dobrovoljce za SS diviziju Das Reich. U oujku i travnju 1942. godine,
rasputen je Deutsche Mannschaft, te je od njegovih i pripadnika drugih izvora
osnovana posebna jedinica - 7. SS divizija Prinz Eugen. Ona je bila izmiljena
kao dobrovoljaka divizija, ali su njezine redove zapravo veinom punili vojni
obveznici. Nijemci su diviziju Prinz Eugen koristili na razliitim prostorima
Jugoslavije i bila je poznata po svojoj brutalnosti. Nakon to je u listopadu
1942. godine divizija prebaena iz Banata u Srbiju, ponovno je formiran Deutsche Mannschaft kako bi postojeim snagama pomogao u upravljanju tim podrujem.81 lanovi njemake manjine radili su i u mnogim drugim njemakim
slubama u Banatu i drugdje u Jugoslaviji. Prema njemakim izvorima od
28. prosinca 1943. njemaka manjina u Banatu i Srbiji, koja se procjenjuje na
150.000 ljudi, uestvovala je s 21.516 vojnika za Wafen SS jedinicu, pomonu
Policiju i banatsku policiju, 612 ljudi za druge jedinice Wehrmachta te 1805
soba za radnu slubu, veinom u Reichu. 82
gg Regrutiranje folksdojera iz dijelova Jugoslavije pripojenih Maarskoj za
formacije nastavilo se u skladu s posebnim njemako-maarskim sporai ^ n o m iz 1942. godine: 18.500 regruta veinom je dolo iz Bake i dijelova
i
sdvanije koju je Maarska uzela od Rumunjske. Novim sporazumom (od

14. travnja 1944) izmeu Njemake i Maarske - koju je Njemaka nedugo
prije toga okupirala - Njemaka je dobila pravo da u vojnu slubu regrutira sve
lanove njemake manjine diljem Maarske, i na silu ako to bude potrebno
Kako je rat napredovao, a gubici u ljudstvu bivali sve vei, nacistika vojna
mainerija je zahtijevala sve vie regruta. Folksdojeri s raznih podruja pozvani su da dostave svoje kvote i da daju jo vei gospodarski doprinos. Pod tim
sve veim teretom, mnogima folksdojerima u Banatu bilo je dosta rtvovanja,
a neki od njih su se alili da za slavu Reicha moraju initi vie nego to bi
trebali. 83 Nije im bilo lake ni to to su se uz sav taj teret morali nositi s injenicom da su bih prezreni od drugih nacionalnih skupina na svom podruju. Iako
pripadnici drugih nacionalnih skupina nisu bili pozivani u vojnu slubu, oni su
na druge naine bili u puno goroj situaciji nego njemaka manjina koju su, zajedno s njemakim okupacijskim vlastima, krivili za neprimjereno ponaanje.
Kao to e biti objanjeno u 6. poglavlju, pribliavanje sovjetskih snaga
prema Balkanu u kolovozu 1944. i strah od osvete Jugoslavena za brutalno
ponaanje folksdojera tijekom rata, nagnalo je njemake vlasti da te jeseni
organiziraju masovnu evakuaciju njemake manjine iz jugoistone Europe u
Reich. Rusi su naposljetku oko 27.000 do 30.000 folksdojera, koji nisu mogli
ili nisu eljeh otii, deportirah u SSSR na prisilan rad. Bile su to veinom ene u
dobi od 17 do 45 godina te mukarci u dobi od 18 do 40 godina. Osloboeni su
u jesen 1949. godine i odvedeni u Istonu Njemaku. Jugoslavenske vlasti su
neke od folksdojera koji su na kraju rata ostali u Jugoslaviji, nakon sustavnog
ispitivanja protjerale u Njemaku. Prema popisu stanovnitva od 15. oujka
1948. godine, vidi se da je u Jugoslaviji ostalo samo 55.337 osoba njemake
nacionalnosti, otprilike 10% od cijele njemake populacije koliko ih je bilo
prije 1941. godine. 84
POTEKOE NEDIEVE VLADE
Kao to smo ranije kazali, problemi generala Nedia s Nijemcima zapoeli su

nedugo nakon to je postao premijer. Bez obzira da li su Nijemci oekivali
ili ne da e on sprijeiti ustanak koji se rasplamsavao, oni su njegov neuspjeh smatrali dovoljnim razlogom da umanje njegove ionako slabane ovlasti.
Danckelmann je Nediu obeao odreene ustupke, no kada je sam Danckelmann maknut s dunosti jer nije uspio uguiti ustanak, ta su obeanja jednostavno nestala. Okupacijski reim je postao nevjerojatno brutalan, a gospodarske obveze nametnute srpskom narodu su se uvelike poveale.
Jedno od glavnih pitanja bilo je vezano uz ratne zarobljenike. U pismu koje
je 27. kolovoza 1941. poslao Danckelmannu, Nedi je posebno naglasio potrebu to skorijeg povratka veeg broja ratnih zarobljenika iz Njemake, osobito
onih koji su bili stari ih bolesni te onih koji bi mogli biti korisni u gospodarskoj
obnovi zemlje. Ne samo d a j e vrlo malo njih puteno i poslano kui, nego su
odbaeni i svi ostali pokuaji da se oslobaanje novih zatvorenika ostvari pod
posebnim uvjetima. U listopadu 1941. vojni zapovjednik za Srbiju, zabrinut
zbog opasnosti koja je prijetila od otprilike 2000 bivih dravnih slubenika u
Beogradu koji su odbili suraivati s Nedievim reimom, sklopio je sporazum
s Nediem da e otprilike 1000 ljudi biti uhieno i poslano u Njemaku kao
ratni zarobljenici, u zamjenu za oslobaanje priblino istog broja srpskih ratnih zarobljenika, prvenstveno onih koji bi mogli pomoi u antikomunistikom
radu i u obnovi zemlje. Taj je potez trebao ojaati Nediev reim, ali je vrhovno
zapovjednitvo njemakih oruanih snaga odbilo odobriti razmjenu. Pitanje
ratnih zarobljenika ostalo je nerijeeno. Tijekom druge polovice 1942. godine,
nekoliko srpskih oficira koji su zapovijedah sada ve rasputenim etnikim
odredima Peanca i Mihailovia, odvedeno je u logore za ratne zarobljenike
u
Njemaku jer se njihov boravak u Srbiji smatralo potencijalno opasnim. U
sijenju 1943. godine, Nedi je, u dogovoru s Nijemcima, naredio da se oko
bivih slubenika koji su podravali Mihailovia uhapsi i deportira u zar
oljenike logore u Njemakoj. 85
Nemogunost dogovora s Nijemcima oko pitanja povratka ratnih zaro-

bljenika bila je samo jedna od potekoa s kojima je bila suoena Nedieva
uprava. Ve smo spomenuli d a j e izgubila taktiko zapovjednitvo nad Srpskom
dravnom straom i Pograninom straom, a kasnije i nad Srpskim dobrovoljakim korpusom. Za vrijeme Nedieve vlade, rasputeni su Peanevi etnici, jednako kao i zvanini Mihailovievi etnici. Suprotno Nedievim eljama
u Srbiju su dovedene bugarske ete da za Njemaku obavljaju okupacijsku
dunost. Nedi nije bio ovlaten da samostalno opozove ete ili policiju te su
mu, takoer, bili zabranjeni bilo kakvi kontakti i pregovori s bilo kojom skupinom ustanika. Uza sve to, trokovi okupacije su sve vie rasli i nisu bili unaprijed odreeni. U zemlji se sustavno pljakala hrana - dio rezerviran za Nijemce
s vremenom je bivao sve vei dok je za potrebe same Srbije ostajalo malo.
Pljakane su i sirovine i gotovi proizvodi (vidi 14. i 15. poglavlje). Moda je
najvei problem Nedieve vlade bio u tome to se morala boriti protiv izrazito
sloenog okupacijskog sustava, a bez jedinstvene politike. Direktive je primala
od etiri razliita okupacijska reima, a sama nije imala ovlasti da restrukturira vlastiti upravni i politiki sustav kako bi ojaala njegovo djelovanje i poveala i\jegovu uinkovitost. ak su se i inom najnii njemaki oficiri mogli
umijeati u poslove lokalnih srpskih vlasti.
Problemi izmeu Nedieve vlade i Nijemaca mogu se u potpunosti vidjeti iz pisama i memoranduma koje je Nedi slao slubenicima okupacijskog
reima te u izjavama koje im je upuivao na sastancima. Prvi vaan memorandum - koji je potpisao cijeli kabinet - datira iz 25. oujka 1942. i detaljno
opisuje cijelu situaciju. Prvo, s obzirom da su Nijemci osnovali vladu, ona je
oito bila u njemakim rukama. Stoga su optube londonske i moskovske
propagande da je to bila marionetska vlada kod nekih Srba naile na plodno
tlo. Vlada je uistinu imala jako male ovlasti, iako je, s obzirom na ovlasti koje
je imala, dosta toga postigla. Drugo, kako je vlada sluila ne samo srpskom
narodu nego politiki i Nijemcima - vlada je, po miljenju ljudi, odgovorna za
sve potekoe u svakodnevnom ivotu: nedostatak hrane i goriva, rekvirirale,
bugarsku okupaciju, kaznene ekspedicije i slino" - narod nije mogao vidjeti
nikakvu znaajnu korist koju bi mogao od nje imati i koja bi opravdala njezino
postojanje. Tree, uzevi u obzir njezina ograniena sredstva, vlada je, uz pomo nacionalistikih snaga, odigrala veliku ulogu u ponovnoj uspostavi reda
u zemlji, no stroga ogranienja njezinih ovlasti spreavala su je u odravahu
tog reda u budunosti.
U nastavku memoranduma navodi se nekoliko posebnih prijedloga. P r ^ ' l
Nijemci bi trebali ozakoniti Nedievu vladu umjesto da je jednostavno dre
kao sredstvo okupacijskog reima. Da bi to postigli, bilo bi najbolje da imenuju predsjednika drave, u biti kraljevskog regenta, kojega e izabrati na-j
cionalna skuptina. Na taj bi nain vlada imala puno vee ovlasti. Drugo, vladi
bi trebalo biti doputeno osnivanje nacionalne fronte pod vodstvom predsjed-

nika drave, koja bi, kao jedina politika stranka u zemlji, mogla ujediniti sve
konstruktivne nacionalistike snage i izraavati volju naroda. Tree, predsjednik drave bi trebao biti zapovjednik Srpske dravne strae koja bi morala biti dovoljno snana da odri red i mir u zemlji. etvrto, Srbiji bi trebalo
dati odreenu samostalnost u obavljanju svojih, vladinih poslova. Njemake
okupacijske vlasti bi trebale utemeljiti opa naela politike i gospodarske
uprave i ograniiti se na nadgledanje najviih razina, ostavljajui srpskom
vladinom aparatu da obavlja svoj posao i da, dakle, bude posrednik izmeu
okupacijskog reima i srpskog naroda. I na kraju, trebalo bi povui bugarske
okupacijske ete koje su nepodnoljiva smetnja jaargu i uinkovitom funkcioniranju Nedieve vlade. 86
Nijemci nisu dobro primili taj memorandum. Zapovjedni general Bader
smatrao je da su prijedlozi preuranjeni i nepromiljeni i naredio je efu uprave
Turnern da pokua nagovoriti Nedia da ga to prije povue. Tri dana nakon
podnoenja memoranduma, Turner i Nedi su imali dug i otar sastanak tijekom kojeg je Nedi naveo i mnoge druge pritube vezane za njemaku politiku
i poloaj vlade. Sljedeeg dana, Nedi - kojeg je podrao itav njegov kabinet
- j e izjavio da nee povui memorandum i zahtijevao je da ga se dostavi u Berlin gdje e ga razmotriti najvie instance. Prema svemu sudei, taj je zahtjev
odobren, no Berlin, koji je uvelike dijelio miljenje zapovjednog generala, nije
poduzeo nita. 87
I est mjeseci poslije, 16. rujna 1942. godine, Nedi je ponovno pokuao,
ovaj put spominjui i svoju ostavku, ne bi li postigao vei uinak. Predstavka koju je podnio zapovjednom generalu, sastojala se, veinom, od detaljnih
pritubi iz memoranduma sastavljenog u oujku. Nedi je vjerovao da on i
njegova vlada imaju opravdane razloge za pritube: u kolovozu 1941. kada je
Nedi postao premijer, general Danckelmann, tadanji vojni zapovjednik u Srbiji, dao mu je nekoliko obeanja, a nije odrao nijedno od njih. Od tada su
Nijemci doveli bugarske snage kao izvrioce okupacijskih zahtjeva, nastavili
Srbiji nabijati" visoke trokove okupacije, uzeli puno vei dio tekue srpske
Proizvodnje hrane nego na poetku. Nedi se alio da srpska vlada ne moe
funkcionirati u takvim uvjetima i da e stoga on podnijeti ostavku. U odgovosu Nijemci ponovno opisali uvjete i ciljeve okupacijskog sustava u Srbiji i
uvjerili Nedia da ostane na svom poloaju. 88
_ Iako su mu ovlasti bile poprilino beznaajne, Nedi nije htio pustiti Nijemce na miru te je 1. sijenja 1943. podnio nacrt temeljnog zakona za Srbiju
koji se sastojao od etrnaest stavki, zahtijevajui od okupacijskih snaga da ga
prihvate. Na osnovu toga zakona, koji bi postao ustav, Srbija bi bila restrukturirana u autoritarnu, korporativnu dravu manje-vie u skladu s onim za to
je odavno zalagao Dimitrije Ljoti. No, moglo se predvidjeti kakvu e sudbinu
doiwjeti prijedlog zakona. General Bader zatraio je miljenje od razliitih

odjela svoje uprave i nekoliko strunjaka je mislilo da bi trebalo donijeti taj
zakon. Meutim, vii zapovjednik SS-a i ef policije Meyszner definitivno se
usprotivio, smatrajui da zakon predstavlja prijetnju njemakim interesima]
Predloeni zakon je zatim otiao do vrhovnog zapovjednika za jugoistonu
Europu koji g a j e proslijedio Hitleru i 30. oujka je donesena odluka: Hitler ga
je definirao nepravodobnim". 89
Unato Nedievim uestalim pritubama, prijedlozima i zahtjevima koji
su sadrani u memorandumima, pismima i temeljnom zakonu za Srbiju, Nijemci su ga i dalje smatrali najboljim ovjekom za predsjedanje srpskom vladom. Posebice su mu vjerovah vojni zapovjednici. Brojne su linosti - general
Bhme, Gerhard Feine, savjetnik izaslanika Beznera i general Bader - jako
zastupali ili hvalili Nedia kao vrlo pouzdanog ovjeka i s njemakog gledita
najprihvatljivijeg. Prema slubenom izvjetaju, moe se zakljuiti d a j e Nedi
ostavio pozitivan dojam i na Hitlera tijekom svog posjeta Hitlerovom stoeru
18. rujna 1943. godine. Posebni izaslanik Neubacher je - u nekoliko navrata
u razdoblju od rujna 1943. godine do rujna 1944. godine - pozitivno govorio
o Nediu pokuavajui ojaati Nediev reim. General August Winter, naelnik stoera vrhovnog zapovjednika za jugoistonu Europu, zabiljeio je u
svom izvjetaju od 5. srpnja 1944. da je Nedi bio odan Nijemcima, iako oni
nisu ojaah njegov poloaj onoliko koliko se on nadao. Naposljetku, krajem
kolovoza 1944. godine, i von Weichs, vrhovni zapovjednik za jugoistonu Europu i posebni izaslanik Neubacher zalagali su se za pruanje znatnije pomoi
- oruja i streljiva - srpskim nacionalistikim snagama", tj. i Nedievim i Mihailovievim jedinicama, kako bi im pomogli u njihovoj predstojeoj borbi
protiv partizana koji su poeli ulaziti u Srbiju.90
No i Hitler i Himmler su prezirali sve Srbe te budui da je takav stav na
najvioj razini imao utjecaja na svu slubenu politiku, oni koji su se bavili
Nediem morah su limitirati dosege suradnje. Jo u listopadu 1941. godine, visoki zapovjednik njemakih oruanih snaga - razmatrajui prijedlog zarryene
bivih aktivnih slubenika za ratne zarobljenike u Njemakoj - izjavio je:
Premijera Nedia treba smatrati nepouzdanim u njemakom smislu i on
ne moe zahtijevati povjerenje." 91 Iz dopisa koji je 23. kolovoza 1942. godine
Himmler poslao Turneru, efu vojne uprave, jasno se vidi kakvu su politiku,
prema njegovom miljenju, trebale provoditi okupacijske vlasti:
U Srbiji je potrebna samo Dravna straa koja bi trebala biti opskrbljena
inostranim pukama i strojnicama koje ne mogu koristiti ni njemako ni jugoslavensko streljivo kako bismo, na taj nain, mi strogo racionalizirali isto.
Sve druge formacije, poput etnika i njima slinih, trebalo bi razoruati i to
postupno i planski.
Nikada nemojte zaboraviti da e Srbi uvijek biti Srbi i da je srpski narod

stoljeima bio u oruanim pokretima otpora i da je za to obuen te da mi ne
bismo trebali uiniti nita vie od onog stoje trenutno potrebno za odravanje
nae vlasti. Sve ostalo, to bi na ikakav nain pridonijelo jaanju srpske vlade,
dakle, srpskog naroda, mora se izbjegavati.92
General Meyszer je i na sastanku odranom 31. svibnja 1943. godine u
istarstvu vanjskih poslova u Berlinu, izrazio ozbiljne sumnje kada je rije
o Nedievoj odanosti te mu je dao pozitivne ocjene samo u kontekstu borbe
protiv komunista. Za Nedia je rekao d a j e : Nacionalistiki Srbin, koji je najvjerojatnije bio povezan i s Draom Mihailoviem i jugoslavenskom izbjeglikom vladom." 93
Draa Mihailovi i etnici bih su jo jedno frustrirajue pitanje s kojim
se general Nedi morao baviti. Kada je Nedi doao na mjesto premijera u
kolovozu 1941. godine, odluno je bio protiv obiju skupina otpora koje su bile
aktivne u Srbiji, i upozoravao je na veliku razliku izmeu njih. Vjerovao je da se
veina obinih etnika, pa i Mihailovi, krivo povela za londonskom propagandom, ali da se radi o dobrim Srbima koje bi se uz pomo ispravnog uvjeravanja
- poput onog koje bi strogi no pravedni otac dao neposlunoj djeci - mogli
preobratiti na ispravno ponaanje i produktivan rad. S druge strane, partizani
- voeni komunistikim idejama - nisu bili nego agenti Moskve, revolucionari
odluni u unitavanju tradicionalnog politikog i drutvenog reda u Srbiji i Jugoslaviji kojega bi zamijenili komunistikom diktaturom. Nedi ih je prezirao
zbog njihovih ciljeva i zbog poticanja na ustanak koji je doveo do velike patike i krvoprolia nedunog srpskog naroda - rtve zbog njemake odmazde.
Njegov glavni cilj bio je uspostavljanje mira u zemlji, i to prvenstveno svladavanjem partizana, i spaavanjem svoga naroda od daljnje patnje.
Na poetku je Nedi bio estoki protivnik i Mihailovia i etnika. Kada se
prvi put pokuao sastati s Mihailoviem, on je to odbio i u svoje ime poslao
majora Aleksandra Miia i potporunika Miodraga Pavlovia. 94 Sastankom
d 4. rujna 1941. godine oito se nije nita postiglo. No, kada je krajem listopada 1941. godine, Mihailovi politiku limitirane suradnje s partizanima zamijenio politikom maksimalnog neprijateljstva i kada su etnici prekinuli gotovo
Ve oruane napade i sabotae usmjerene protiv Nijemaca, Nedi je s manjim
z
arom iskazivao svoje neprijateljstvo. U listopadu i studenom 1941. godine,
vrijeme velikog njemakog napada na partizane i etnike u zapadnoj SrP> m g l i su se vidjeti prvi znaci donekle zamrenog, ali fleksibilnog sustava
g r a d n j e izmeu Nedieva reima i Mihailovia. Kao to smo ranije opisali,
ne
koliko se Mihailovievih etnikih odreda legaliziralo u okviru Nedievih
naga kako bi nastavili borbu protiv partizana.
Suradnja izmeu Nedieve uprave i Mihailovievih snaga, koja je zapoela
Rai i revolucija u Jugoslaviji, 1941-1945.

ujesen 1941, trajala je do kraja njemake okupacije. Prola je kroz nekolik !
razliitih faza u kojima su prvo Nedi, a potom Mihailovi igrali glavnu ulo
Treba takoer spomenuti da su tijekom otprilike prvih dviju godina okupac"
kada su Nedi i mnogi ljudi u Srbiji mislili da e Njemaka pobijediti, odnosa
bili drugaiji nego u drugoj polovici kada je poraz Njemake postao oitiji
No, glavni cilj obaju strana nije se nikada promijenio. Zajedniki cilj bio je
pobijediti partizane i sprijeiti ih da se po zavretku rata razviju u dominant
nu oruanu snagu. Obje strane su, isto tako, eljele svesti srpske gubitke na
minimum, to je bilo mogue jedino spreavanjem sabotae i oruanog otpora
usmjerenog protiv njemakih i bugarskih okupacijskih snaga budui da su ta
djela redovito vodila do krvavih odmazdi. Za etnike je dodatni motiv suradnje
s Nedievom vladom bio imati vrstu bazu u vojnom, upravnom i policijskom
aparatu reima, koja bi - kada Nijemci i Bugari napokon odu - etnicima omoguila vlast i kontrolu oruanih snaga prije no to to uine partizani.
Neki slubenici naklonjeni Mihailoviu i osobe iz Nedieve uprave, navodno su na vlastitu ruku ostvarili i odravah kontakt s Mihailoviem i njegovim
snagama. Pukovnik Jovan P. Trii, koji je od 24. lipnja do 12. rujna 1941. bio
privremeni zapovjednik srpske andarmerije, a nakon toga zamjenik zapovjednika, u h i e n j e u studenom 1941. zbog odravanja takvog kontakta i poslan u
logor za ratne zarobljenike u Njemakoj. 95
Milan Aimovi, ministar unutarnjih poslova, bio je drugi slubenik
Nedieve vlade koji je bio u bliskoj vezi s Mihailoviem. Kada su Nijemci 6. i 7.
prosinca 1941. pokrenuli Operaciju Mihailovi s ciljem da zatoe Mihailovia
i unite njegov tab u Ravnoj Gori, ovaj je uspio pobjei, jer g a j e , po svemu
sudei, 5. prosinca Aimovi upozorio na napad. Uz pomo Nedia, Aimovi
je uspio razuvjeriti Nijemce d a j e unaprijed upozorio Mihailovia i uspio je s
njima ostati u dobrom odnosu tijekom sljedee godine dok je bio u kabinetu.
U kasnijoj fazi rata sluio je kao veza izmeu Nijemaca i Mihailovia.96
Potporunik Milan Kalabi, oficir Srpske dravne strae te u isto vrijeme i
prefekt Poarevakog sreza, nije bio te sree. On je etnike opskrbljivao i informacijama i vojnim zalihama, a njegov je sin bio etniki zapovjednik. Nakonj
odreenog'perioda nadgledanja, Gestapo g a j e uhitio 3. listopada 1942. godine,
97
zajedno s nekoliko etnikih zapovjednika i vojnika te ih je sve smaknuo.
S vremenom se odnos izmeu Nedia i Mihailovia promijenio kao i
miljenja njemakih zapovjednika za Srbiju o tome kako bi Nedi trebao izaa
na kraj s Mihailoviem. U kasnijoj fazi rata Nedi je zabiljeio da mu je 1^41-1
general Bhme poslao pismene naredbe da ,je sluaj Mihailovia njemaki
problem u koji se on kao premijer ne smije uplitati." U veljai 1942. godine,I
na konferenciji s naelnikom stoera Paula Badera, novog zapovjednog generala, Nedi je zabiljeio da su srpske vlasti, djelujui u skladu s naredbama
1941. godine, trebale samo otkriti Mihailovievo boravite i o tome izvijesti'!

Kjjemce; njemake ete su imale zadatak da ga uhite. No, na toj istoj konferenciji Nedi je saznao d a j e Bader mislio da bi uklanjanje Mihailovia trebao
biti visoki prioritet srpskih vlasti. Meutim, protiv Mihailovia nije poduzeta
Ljkakva akcija. Nedi je u nekoliko navrata predlagao Nijemcima da njemu
dopuste da likvidira Mihailoviev pokret" no nije ih uspio uvjeriti da prihvate
njegov plan. 98
Zahvaljujui udruenim akcijama njemakih i srpskih kvislinkih snaga i
odreenoj pomoi od strane Mihailovievih etnika, partizanske snage koje
su se nalazile u Srbiji poraene su relativno brzo u kasnu jesen 1941. godine.
Tito i drugi voe te neke partizanske jedinice povukle su u Sandak, a jedinice
koje su ostale razbijene su i rascjepkane te su bile sposobne samo za jako
ograniena djelovanja. 99
Meutim, postepeno su partizani i ponekad etnici koji nisu kolaborirah s
Nijemcima nastavili sa sabotaama, napadali jedinice srpskih kvislinkih snaga
ili njemakih i bugarskih snaga i unitavali komunikacijske linije ih rudnike i
industrijska poduzea koja su proizvodila za Njemaku. Partizani su napadah i
vladine urede kao to su radili i tijekom ustanka 1941. godine, imajui na meti
opinske i porezne urede te andarmeriju i pohcijske postaje gdje su palili dokumentaciju i, openito, pokuavali izazvati kaos u vladajuem sustavu. 100 Ogroman broj talaca - osoba koje su bile sljedbenici i simpatizeri i partizana i etnika,
kao i mnogi drugi koje su Nijemci ubili tijekom 1942. i 1943. godine, sami su po
sebi dokaz nesreene situacije koja je u to vrijeme vladala u Srbiji.101
Iako su vjeno sumnjivi Nijemci Nedievoj vladi davali samo ogranienu
koliinu oruja i streljiva, lanovi srpskih oruanih snaga - koji su bili etniki
simpatizeri - dio oruja su prosljeivali etnicima. Bez obzira koliko dobro
to prikrivah, ponekad pod krinkom tobonjih borbi izmeu etnika i Srpske
dravne strae ili zakonitih etnikih jedinica, Nijemci nisu mogli ne opaziti
transfer oruja. Moe se pretpostaviti i da su pojedinci iz Nedieva reima
koji su bili pristae Mihailovia, prosljeivali i neke obavjetajne podatke,
te da je u kasnijoj fazi okupacije Nedieva vlast dala doputenje da se etnicima proslijedi novac iz Srpske narodne banke. 102 Hrana nije bila problem;
etnici su uzimah ono to im je trebalo, bilo iznenadnim napadima na trgovce
Poiljke u prolazu, bilo utjerujui na polulegalan nain od veinom dobroojeih kuanstava u podrujima koja su bila pod njihovim stvarnom, ako
le
i zvaninom kontrolom. Nijemci su jako dobro bili svjesni i postojee sia
cije i sposobnosti etnika - koji su djelovali kao neka vrsta vlade u oporbi
s mnogo pobornika u Nedievu reimu - da regrutiraju ljude i openito utjeu
Fji aktivnosti stanovnitva. Kako je vrijeme prolazilo, rastao je i ugled etnika
| zahvaljujui sve veoj tendenciji ljudi da ismijavaju nemo Nedieve vlade
piorirajui njezine naredbe i propise. 103
udui da je srpska marionetska vlada u tolikoj mjeri bila podreena

njemakim okupacijskim vlastima, ne moe se zaista rei da je i u jednom
podruju svog djelovanja imala vlastitu politiku. Ona je jednostavno bila pomoni organ njemakog okupacijskog reima. No, Nedieva vlada je u jednom
podruju uistinu pokazivala znatnu inicijativu i uspjeh: u prihvaanju i brizi o
nekohko stotina tisua preseljenih i izbjeglih osoba koje su protjerane ili su
svojevoljno doli iz drugih dijelova raskomadane Jugoslavije u okupiranu Srbiju. Neki su preseljeni u Srbiju organiziranim prijevozom uz pomo njemakih
okupacijskih vlasti zahvaljujui posebnim sporazumima; mnoge druge su
susjedne drave protjerale u Srbiju, naroito NDH; a tisue izbjeglica je svojevoljno pobjeglo u Srbiju, opet posebno iz NDH, kako bi spasilo ivot.
Dva su glavna razloga velikog prelijevanja stanovnitva izmeu razliitih
dijelova podijeljene Jugoslavije, ukljuujui i veliko preseljavanje u Srbiju.
Prvi: njemaka vlada eljela je promijeniti nacionalni sastav Slovenije koja je
bila pod njemakom okupacijom prije nego to je slubeno pripoji Velikom
Reichu, a to je podrazumijevalo izgon velikog dijela slovenskog stanovnitva
kojeg bi zamijenili folksdojeri iz razliitih dijelova jugoistone Europe i
sjeveroistone Italije. Drugi: vlasti NDH prognale su Srbe iz drave kao dio
radikalnog rjeenja srpskog pitanja u NDH. Dodatni sekundarni faktori su
takoer odigrah ulogu u prisilnoj migraciji stanovnitva unutar i izvan jugoslavenskog podruja te u odlukama pojedinaca da se svojevoljno presele u
druga podruja.
Kao to smo kazali u 3. poglavlju, Nijemci su ve u travnju 1941. planirali
u Srbiju prognati otprilike 260.000 Slovenaca iz sjeverne Slovenije koja je bila
pod njemakom okupacijom. Na zahtjev vlasti NDH, plan je promijenjen te je
velika veina Slovenaca trebala biti preseljena u NDH, a isti broj Srba prognan
iz NDH u Srbiju. U razdoblju izmeu poetka lipnja i kraja rujna 1941. godine,
6720 Slovenaca je prognano u Srbiju, 26.343 Slovenca je prognano ili prebjeglo u NDH, a najmanje 118.110 Srba je legalno ili ilegalno prebaeno iz NDH
u Srbiju, dok je tisue drugih Srba svojevoljno prebjeglo u Srbiju. Preseljenje
ljudi je, meutim, izazvalo mrnju prema Nijemcima, poremetilo lokalna gospodarstva i pridonijelo razbuktavanju oruanog otpora. Zbog toga su - u rujnu 1941. godine - Nijemci zavrili dvofazni premjetaj ljudi izmeu sjeverne
Slovenije, NDH i Srbije (vidi i 9. poglavlje).
im su njemake okupacijske vlasti obavijestile srpsku marionetsku vladi
da dolazi veliki broj preseljenih lica, vlada je u svibnju 1941. utemeljila Odbor
za izbjeglice koji se trebao skrbiti za njih. U studenom je Odbor zamijeni 0
Komesarijat za izbjeglice, koji je prema svemu sudei, raspolagao s neto
veim resursima i ovlastima. Na elu Komesarijata bio je Toma Maksimovic,
bivi generalni direktor tvornice obue Bata" u Borovu u Slavoniji, jednog
od najveih industrijskih poduzea u meuratnoj Jugoslaviji - prvotno u
vlasnitvu poduzetnika iz ehoslovake. 104

f poavi napokon u Srbiju, izbjeglice i preseljene osobe morale su se prijavi. u Qdbor (kasnije, Komesarijat). No, veliki broj onih koji su svojevoljno doli
u Srbiju nisu se eljeli prijaviti. S obzirom na sve to, razumljivo je da ne postoje
oni podaci o ukupnom broju preseljenih i izbjeglih osoba u okupiranoj Srbiji
tijekom rata. Dostupne su jedino procjene njemakih okupacijskih vlasti i srpske marionetske vlade o njihovu ukupnom broju u srpnju i rujnu 1942. godine,
i poprilino toni podaci o broju kasnije prijavljenih preseljenih i izbjeglih. U
izvjetaju iz srpnja 1942. godine o gospodarskim uvjetima u Srbiji tijekom prethodnih godine i pol, Franz Neuhausen, opunomoeni izaslanik za gospodarska
pitanja, raspravljajui o zalihama hrane u zemlji, procijenio je da je u Srbiji
bilo 420.000 preseljenih i izbjeglih, ukljuujui oko 86.000 djece koja su ostala
bez roditelja. U memorandumu od 16. rujna 1942. poslanom vojnom zapovjedniku za Srbiju, premijer Nedi je tvrdio da se u Srbiji nalazi 400.000 preseljenih
i izbjeglih osoba, ukljuujui, ponovno, oko 86.000 siromane djece koja su
veinom ostala bez roditelja. 105
Uobiajene procjene broja preseljenih i izbjeglih u Srbiji u toku rata, koje
spominje S. D. Miloevi, jedan od najboljih jugoslavenskih strunjaka za u
ratu preseljene i izbjegle osobe u Srbiji i Jugoslaviji openito, kreu se izmeu
300.000 i 400.000 ljudi. Miloevievo je miljenje da je pretjerano govoriti o
brojkama koje su vee od spomenutih. Ali, i on i nekoliko drugih izvora, slau
se d a j e polovicom 1942. godine u Srbiji bilo 200.000 preseljenih i izbjeglih koji
su doli samo iz NDH.106
Nedvojbeno je da su podaci o broju preseljenih i izbjeglih osoba u
okupiranoj Srbiji koji su bili prijavljeni u Komesarijatu za izbjeglice poprilino
toni, no taj broj je puno manji od ukupnog broja izbjeglica jer se mnogi od njih
nisu eljeli prijaviti. Prema podacima Komesarijata od 16. kolovoza 1944. godine, u Srbiji je ukupno bilo 241.011 prijavljenih preseljenih i izbjeglih: 118.167
iz NDH, 24.931 iz Bake i Baranje - koje su bile anektirane od strane Maara,
42.065 iz dijela Makedonije koji je bio anektiran od strane Bugarske, 48.808 s
Kosova i dijelova Crne Gore koje su anektirali Albanci, 6175 iz Slovenije i 865
ljudi u karanteni koji jo nisu bili pribrojeni. 107
Gotovo su svi preseljeni i izbjegli iz Bake i Baranje, Makedonije i s Kosova te dijelova Crne Gore bili Srbi (ili Crnogorci) koji su prethodno u te krajeve doselili iz BiH, planinskih dijelova Hrvatske ili Crne Gore. Nastanili su se
na tim podrujima kao kolonisti po zavretku Prvoga svjetskog rata, na zemlji
Ja im je bila dodijeljena zbog toga to su bili dobrovoljci u srpskoj vojsci
^
rata, kao umirovljeni andari ili su to zasluih na neki drugi nain.
' a v e koje su 1941. godine pripojile te dijelove Jugoslavije, a to su Maarska,
'tu
' Albanija (na raun Italije), smatrale su ih pridolicama koji su se
nast anili prvenstveno da bi ojaah srpski element. Njihov progon su opravan kao ispravljanje politiki motivirane kolonizacije. 108

Srpsko stanovnitvo je dobro prihvatilo preseljene i izbjegle, neovisno
tome da li su bili Srbi ili Slovenci. No, Komesarijat za izbjeglice imao je veJ
likih potekoa s davanjem hrane, smjetaja i drugih potreptina, pruanjem
lijenike pomoi te kolovanjem za mlade i zaposlenjem za fiziki sposobne
odrasle osobe. Koliko je problem bio ozbiljan vidi se iz injenice da su u ljeto
1942. preseljeni i izbjegli - kojih je po procjeni bilo oko 400.000 - inili vie
od 11% ukupnog stanovnitva Srbije koje je, sudei prema procjeni Nijemaca
iz oujka 1941. godine, brojilo 3,810.000 ljudi. Naroito je teko bilo osigurati
hranu budui da nije bilo dovoljno zaliha i to ne samo zbog smanjene poljoprivredne proizvodnje ve i zbog toga to su Nijemci zahtijevali hranu za svoje
okupacijske jedinice u Srbiji i za izvoz njemakim jedinicama u Grkoj i Reichu. Ljudi su bili smjetani gdje god je to bilo mogue - kod rodbine, u toplicama, posebnim logorima za izbjeglice i u ruralnim podrujima - bolje reeno,
diljem itavog podruja Srbije koje je bilo pod okupacijom. Do kolovoza 1944.
godine, samo u Beogradu je bilo 53.326 prijavljenih preseljenih i izbjeglih osoba
koje su dole iz podruja izvan Srbije. Veina fiziki sposobnih ljudi je dobila
posao. Neki mladii su se prikljuili u Srpski dobrovoljaki korpus ili Srpsku
dravnu strau, dok su drugi nali svoje mjesto u redovima Mihailovievih etnika ili partizana. 109
Kad se govori o preseljenim i izbjeglim osobama u Srbiji, posebice teak
problem predstavljao je velik broj djece. Djecu se nije moglo ukljuiti u
neki koristan rad i nisu trebali samo hranu i smjetaj ve i obiteljsku njegu
i obrazovanje. Komesarijat za izbjeglice djecu je smjetao diljem zemlje,
pokuavajui seosku djecu staviti u seoska kuanstva, a djecu obrtnika i trgovaca u kuanstva slina onima iz kojih su doli. To je bilo mogue izvesti samo
do odreene mjere, te su mnoga djeca zavrila u domovima za djecu. Srpska
vlada je pokuala dovesti u Srbiju 30.000 srpske djece koliko se procjenjuje da
ih je sredinom 1942. godine bilo po ustakim logorima u NDH. Prema miljenju
Miloevia, ta su djeca, na temelju posebnog sporazuma sklopljenog izmeu
srpskih vlasti i vlasti NDH, u veljai i oujku 1943. prevezena u Srbiju, iako
Miloevi ne spomii\je toan broj pridole djece. Vlasti NDH oslobaale su
djecu samo pod uvjetom da se ona kasnije ne vrate u NDH.110
Osim preseljenih i izbjeglih koji su dolazili iz krajeva izvan Srbije, u samoj
Srbiji je bilo na tisue prognanika, tj. izbjeglica iz sela koja su unitili Nijem
i Bugari u odmazdama za gerilske napade i sabotae. Mnogi od preivjelih si
prebjegli u gradove i manja mjesta u nadi da e tamo nai veu sigurnost to je
pridonijelo prenapuenosti naselja.
Slubenici njemakog okupacijskog reima u Srbiji neprestano su isticali
da su preseljeni i izbjegli iz NDH, koji su govorili o strahotama koje su ustase
provodili nad srpskim stanovnitvom, uvelike pridonijeli razbuktavanju ustanka u Srbiji te nestabilnosti Nedieva reima. 111 Neovisna Srbija sigurno bi m-

teivenirala da sprijei proganjarye Srba u NDH. Nediev neuspjeh da to uini
iti je dokaz koliko su on i njegova vlada bili slabi.
Navala preseljenih i izbjeglih lica u Srbiju nagnala je srpske okupacijske
lasti da uvjere Bugare da smanje pritisak koji su vrili nad Srbima te da naygte podruja pripojena Bugarskoj. To im je donekle i polo za rukom. Turner,
zapovjednik uprave njemakog okupacijskog reima, ak je elio da se neke
izbjeglice koji su ve doli u Srbiju vrate tamo odakle su i dole. No, njemaka
je vojska zakljuila da to nije mogue, ni za Srbe iz podruja pripojenih Bugarskoj niti za one s Kosova pripojenog Albaniji.112 Srpska vlada je takoer, barem
jednom prigodom, u svibnju 1943. godine, traila od njemakih okupacijskih
vlasti da neke od preseljenih i izbjeglih vrate u domovinu njihova porijekla.
No, Nijemci su takav zahtjev smatrali neizvedivim. Kao glavni razlog navodili
su nedostatak prijevoza, a u sluaju Srba koji su doli iz NDH, nemogunost da
im jame sigurnost. 113 Meutim, zanimljivo je primijetiti da se nekohko tisua
srpskih preseljenih i izbjeglih osoba iz NDH svojevoljno odluilo vratiti svojim
kuama, i to veina tijekom 1943. godine.
Po zavretku rata, nova vlada je pomogla preseljenim i izbjeglim osobama
u Srbiji i drugim dijelovima Jugoslavije da se vrate svojim starim domovima.
Bive srpske koloniste iz Slavonije, Srijema, Bake, Banata i Baranje poticalo
se da se vrate u svoja stara mjesta. No, samo se neke od bivih kolonista iz
Makedonije i s Kosova poticalo da se vrate na ta podruja; ostale iz tih podruja poticalo se da se presele u Slavoniju, Srijem, Baku, Banat i Baranju i
nastane na zemlji koja im je dana zahvaljujui agrarnoj reformi. 114
U ljeto 1943. godine, Nijemci su bili prisiljeni preispitati svoja vojna i politika stajalita u jugoistonoj Europi. S obzirom d a j e Italija bila pred kapitulacijom, vrhovno zapovjednitvo njemakih oruanih snaga postalo je odgovorno
za nadziranje i osiguravanje puno veeg podruja nego to je to bio sluaj
Pije, a istovremeno je bilo suoeno sa sve veom mogunou saveznikog
fodiranja na Balkan. Problem je bio i u tome to su partizani bivali sve jai te
Je ryihova taktika prisilila Nijemce da rasporede svoje snage na irokom pod*cju. Partizani su sve komunikacijske linije uinili nesigurnima i sprijeili su
Potpuno koritenje vanih prirodnih resursa. Predstavljah su veliku opasnost
^ njemake snage u sluaju da saveznici dou na Balkan. Nijemci su zbog
a u ljeto i jesen 1943. godine, proveli potpunu reorganizaciju zapovjedne
strukture u jugoistonoj Europi. Zapoeli su s akcijom iji je cilj bio politikim
sudstvima mobilizirati i ujediniti sve antikomunistike nacionalistike snage
v&lkanu za borbu protiv komunistikih partizana.
to se tie same vojske, kao to je opisano u 2. poglavlju, feldmaral von
Weichs je postao vrhovni zapovjednik za jugoistonu Europu, a general Fel-ber
Je doao na novostvoreno mjesto vojnog zapovjednika te je istovremeno

postao zapovjednik okupacijskog reima u Srbiji. U pogledu civila, najvea
promjena bio je dolazak jednog od najsposobnijih strunjaka na podruju
Balkana, Hermanna Neubachera na mjesto posebnog izaslanika njemakog
Ministarstva vanjskih poslova u Beogradu, koji je bio odgovoran i Ministarstvu i samom Hitleru. Neubacher, bivi gradonaelnik Bea, bio je izaslanik
za gospodarska pitanja u Rumunjskoj i jo uvijek je bio na mjestu posebnog
predstavnika za gospodarska pitanja u Grkoj. Na svom novom mjestu postao
je odgovoran za politika pitanja u Grkoj, Albaniji, Srbiji, Sandaku i Crnoj
Gori. Njegov je zadatak bio uvesti u Srbiju njemaku novu politiku": ojaati
Nediev reim i istovremeno pokrenuti neki oblik suradnje s Mihailovievim
etnicima kako bi, moda, postali uinkovitija snaga protiv partizana. 115 Tu
suradnju u samo ukratko spomenuti, jer sam je detaljno razradio u knjizi
The Chetniks {etnici).
Neubacher je smatrao da bi bilo dobro ojaati Nediev poloaj ne samo
lokalno ve i na itavom podruju. Meutim, malo je to od toga uinjeno. U
osnovi radilo se o Velikoj srpskoj federaciji, na elu koje bi bio Nedi kao prvi
predsjednik i koja bi se sastojala od Srbije, Sandaka i Crne Gore (i po mogunosti istone Bosne, iako se o tome nije otvoreno razgovaralo). 116 Svako od
tih podruja bi zadralo svoju nezavisnost u upravnim i kulturnim pitanjima,
a djelovali bi kao gospodarska i monetarna unija. Bataljon Srpskog dobrovoljakog korpusa p o s l a n j e u Sandak zajedno s bivim ministrom Olanom, a u
Crnoj Gori je, u proljee 1944, utemeljen Crnogorski dobrovoljaki korpus pod
potporunikom Pavlom uriiem koji je neko bio jedan od Mihailovievih
vodeih etnikih zapovjednika i koji je iskazivao podrku i Nediu i Nijemcima.117 Nedi je uistinu imao ugled u Sandaku i Crnoj Gori, no to nije imalo
nikakve veze s federacijom koja se nikada nije ni osnovala i apsolutno nije
imalo nikakav uinak na njegov poloaj u Srbiji.
to se tie jaanja Nedieve vlade u Srbiji, Neubacher je u brzojavu koji je
1. listopada 1943. poslao von Ribbentropu istaknuo da ako je namjera politike
Reicha od 5 postotnog premijera napraviti 30-postotnog, nema druge nego tih
25% koji nedostaju uzeti od drugih vlasti i dati ih Nediu". Prema miljenju
Neubachera, vojni zapovjednik za jugoistonu Europu, koji je trebao dobiti
potpuno zapovjednitvo, pristao je dati savjetodavnu podrku novoj politici .
Neubacher je znao da nema ovlasti za uplitanje u gospodarska pitanja (osim u
Grkoj) no, mislio je da e pomou vojnog zapovjednika za jugoistonu Europu biti u poloaju da, zahvaljujui obziru prema 'novoj politici', imati odluujui utjecaj na razvoj politike u podruju gospodarstva". Neubacherovi prijedlozi bi znaili znatno davanje ovlasti srpskoj vladi. elio je da se ovlasti koje
su njemake okupacijske institucije imale u podruju javne uprave, policije i
gospodarskih pitanja, postepeno smanjuju, prvenstveno na niim razinama,
te da se zaista ogranie na upravljanje i nadgledanje. Smatrao je, takoer, da

[bi trebalo ispuniti obeanja koja je Hitler dao Nediu kada g a j e ovaj posjetio
njegovu glavnom stoeru, ukljuujui vraanje srpskog nadzora nad
Dravnom straom i Dobrovoljakim korpusom, poveanje srpske nadlenosti
nad upravnim pitanjima i ponovno otvaranje sveuilita u Beogradu. Svi bi se
ti prijedlozi mogli opravdati utedom njemakog osoblja i vojnih jedinica. 118
Neubacher je polagao velike nade u svoj plan. Kada su ga u listopadu 1945.
godine ispitivale amerike vlasti, on je ustvrdio: Sa tako snanim Nediem
u takvoj Srbiji (ojaanoj u skladu s njegovim prijedlozima) bilo bi mogue
pobijediti Tita u Srbiji, Sandaku i Crnoj Gori bez upotrebe jednog jedinog
njemakog vojnika; srpski nacionalisti bi obavili posao umjesto njih." No, ova
se izjava inila iznenaujue naivnom s obzirom da je dolazila od priznatog
strunjaka za Balkan. Neubacher je oito podcijenio ne samo podrku koju je
Tito uivao u Jugoslaviji ve i njegov ugled kod zapadnih saveznika i SSSR-a.
Isto tako se pokazao naivnim mislei da e uz podrku von Ribbentropovih
snaga imati ikakve mogunosti da Neuhausenu i Meyszneru otme mo i prepusti ju Nediu. Neuhausen je predstavljao Gringa, a Meyszner Himmlera, te
von Ribbentrop nije bio uspjean suparnik tako visoko pozicioniranih osoba.
Hitler se ogluio na Neubacherove apele da podri njegove prijedloge te kada je
von Ribbentrop shvatio kompleksnost situacije, prestao je pruati podrku. 119
Nije bilo vano ni to je Neubacher kasnije pomogao maknuti i Neuhausena
i Meysznera iz Beograda, jer njihove ovlasti nisu otile u Nedieve ruke. Bilo
kako bilo, tada su dani njemakog okupacijskog reima ve bili odbrojani.
Pusti govori o jaanju Nedieva reima, od kojih su neki neizbjeno doli
do srpskih vladinih krugova, nisu ojaah Nediev ugled premijera. Iako se
nalazio u beznadnoj situaciji, Nedi je ponovio svoje zahtjeve, redajui albu
za albom. U pismu koje je 10. studenog 1943. poslao Neubacheru, upozorava
na kaznene ekspedicije njemakih eta i policijskih jedinica u ruralnim podrujima, koje su obiljeila nezakonita uhienja i slanje ljudi u koncentracione
logore i na prisilan rad, te tvrdi da sve to treba znatno smanjiti ako ne i zaustaviti dok se ne krene s novom politikom" i dok se ne ispune Hitlerova
obeanja. Inae postoji mogunost da njemake akcije otjeraju etnike u ruke
Partizana.120
No, kao i u prethodnim sluajevima, njegove pritube nisu uzete u obzir,
nato obeanjima, Hitler zapravo nije promijenio svoj stav prema Nediu
1
Srbima, i nije mu bilo ni na kraj pameti da ojaa Nediev reim. Razlozi
uvijek bili isti: strah da poveanje Nedievih ovlasti ne bi bilo u interesu
Jemake a bilo kakvo znatnije ustupanje oruja i streljiva Nediu moglo bi
upotrijebljeno ne samo protiv partizana ve i protiv Nijemaca.
lako je Nedi uvidio da od Neubacherovih napora ne moe oekivati
n
t a ^ V o poboljavanje svoga poloaja, nastavio je traiti naine na koje bi
P g a o poveati opskrbu Srpske dravne strae orujem i streljivom kako

bi se mogla pripremiti za trenutak borbe s partizanima. U sijenju 1944. godine, predloio je da Nijemci proslijede Strai svo oruje to ga zaplijene jedinice koje se b o r e u dijelovima Srbije pod njemakim zapovjednitvom. No
11. veljae general Felber je odbio taj zahtjev zbog stalne visoke potraile za
orujem te takoer zbog pitanja principa." 121
Kako bi poveali svoju uinkovitost u borbi protiv partizana, Nijemci su u
jesen 1943. poeli pregovarati s Mihailovievim etnicima. Nijemci su do tada
potivali misljerye Nedieve vlade da je Mihailovieva vojska zapravo ustanika oruana snaga i da se s njom ne smije izravno kontaktirati. Zaobilazei
Nedia i sklapajui s etnikim zapovjednicima takozvane sporazume o
primirju - a zapravo o suradnji - Nijemci su potpuno promijenili svoj stav to
je moglo s a m o natetiti Nediu i baciti u oaj Srpski dobrovoljaki korpus
koji se dosljedno borio protiv etnika. Njemaka vojska je pokuala umiriti
Nediev reim objanjavajui da sporazumi o primirju podravaju njihovu zajedniku borbu protiv komunista te da i Nijemci i Srbi imaju od toga koristi.122
Meutim, bilo je oita snaga Mihailovia, i slabost Nedia.
Kao rezultat sporazuma o primirju, uvlaenje etnika u Nedieve snage i
upravu, koje do tada bilo poprilino neprimjetno, sada je postalo gotovo javna
stvar. itav niz upravnih te vojnih i policijskih subjekata iz Nedieve vlade
poeo je sklapati privatne dogovore s etnicima; to su bili: Milan Aimovi iako protjeran iz kabineta u listopadu 1942. godine - jo uvijek je bio utjecajan
i imao brojne kontakte i s Nijemcima i sa Srbima; Dragomir Jovanovi, gradonaelnik Beograda i ef beogradske policije, te general Miodrag Damjanovi
koji je p o e t k o m 1944. postao Nediev ef kabineta. 123 Kako je odmicala 1944.
godina, tako je sve vie i vie vojnog, policijskog i upravnog aparata Nedieve
uprave tajno bilo u slubi etnika (ili, u maloj mjeri i partizana).
Nitko nije bilo svjesniji od samog Nedia slabljenja moi i utjecaja. Kao i
ranije, u frustrirajuim kontaktima s Nijemcima koji su trajali vie od dvije godine, jedino to je Nedi mogao uiniti jest nabrajati svoje pritube i nadati se
da e neto biti poduzeto. Dana 22. veljae 1944. godine napisao je dugo pismo
vojnom zapovjedniku za jugoistonu Europu - devet stranica gusto tipkanog
teksta na papiru normalnih dimenzija - u kojem je ponovio mnoge pritube
vlade na n j e m a k e vlasti koje su dosljedno radile jedna protiv druge na tetu
srpske vlade i ljudi. Kao d a j e nakon svih godina okupacije, bio odluan zbrojiti sve svoje pritube, Nedi je optuio Nijemce za nedostatak povjerenja
unato njegovoj odanoj slubi njemakim (i srpskim) interesima i alio se na
nepravedne optube, prekrena obeanja i pokuaje da se potkopa i njegov
poloaj i njegov reim. Optuio je Nijemce da su od Drae Mihailovia, moda
i namjerno, napravih heroja kako bi njemu stvorili protivnika i na taj nain
oslabili njegovu vladu, i osigurali da srpski narod ostane podijeljen. Naroito
se protivio sporazumima o primirju s Mihailovievim zapovjednicima, kojeJ e

narod protumaio kao njemaku slabost, kako bi svi, ukljuujui i njegovo
vlastito upravno osoblje i oruane snage, prebjegli etnicima. Ukazao je na
postojanje Mihailovieva glavnog taba u Beogradu, s ime su bili upoznate
j njemake vlasti i ef beogradske policije, Dragomir Jovanovi no, unato
tomu, oni su mu dopustili da slobodno djeluje. alio se d a j e od samog nastanka svog reima uzaludno pokuavao dobiti njemako doputenje za sazivanje
skuptine predstavnika srpskog naroda koja bi sluila kao veza izmeu vlade
i naroda, dok su, samo tri mjeseca nakon sklapanja sporazuma o primirju,
poetkom 1944. godine, Nijemci Mihailoviu dozvolili odravanje kongresa s
vie od 300 zastupnika u selu Ba. Istovremeno, vlada se morala suoiti sa svim
moguim preprekama, ukljuujui i pokuaj d a j u se prikae smijenom.
Nedi je ponovno osuivao strahovit teret trokova okupacije, druge
novane doprinose i kazne nametnute od strane Nijemaca koje su dosezale
stotine milijuna dinara, te njemake zahvate zahvaljujui kojima se Srpska
narodna banka (sredinja banka) potpuno odvojila od vlade, kako vlada ne
bi ni na bilo koji nain mogla utjecati na njezinu politiku. Takoer se alio na
n\jere pomou kojih su Nijemci kontrolirali imenovanja i premjetanja ak i
nyniih vladinih slubenika te koliko dugo je otezanje s provjerom sigurnosti
prijeila vladine operacije.
to se tie njegovih prijedloga, od onih da se iskorijene komunisti u jugoistonoj i istonoj Srbiji do onih da se pobolja vladina uinkovitost, niti
jedan nije prihvaen. Obeanja koja mu je Hitler dao u rujnu 1943. nisu se
ostvarila i nitko od srpskih ratnih zarobljenika nije puten, ak ni oni koji su
bili stari ili bolesni. Najbolnije i najtee bilo je podnositi prisutnost bugarskih
okupacijskih eta te njihovu politiku usmjerenu protiv Nedia, njegove vlade
i srpskoga naroda. Na kraju je Nedi, kao i u nekoliko prethodnih prigoda,
podnio ostavku. 124
I na tome se sve zavrilo. Pismo nije izazvalo gotovo nikakvu reakciju.
Nedi je ostao na svom poloaju, stvari su ostale iste kao i ranije, iako su sada
svi bili svjesni da se blii kraj. Konani rezultat Neubacherove nove politike"
u Srbiji nije bio povoljan ni za Nedievu upravu ni za Mihailovieve etnike
- dvije skupine kojima je navodno trebala pomoi - ali takoer nije pomogla
ni u ostvarenju njemakih interesa. Kada su Nijemci poeli izravno poslovati
i Mihailovievim etnicima, Nedieva vlada je izgubila i posljednju mrvicu
Podrke koju je imala meu ljudima. Za Mihailovia je konani rezultat bio
gubitak ugleda meu srpskim narodom i gubitak svake mogunosti vraanja
dobrog ugleda kod zapadnih saveznika. U sutini svega ovoga, dakako, bila je
sve vea svijest o tome da je Njemaka gubila rat i da nitko nije htio biti na
strani gubitnika.
General Felber i izaslanik Neubacher traili su u travnju 1944. Nedievo
"sljenje o izmjeni politike u vezi s Mihailoviem, jer je njihov dogovor o spo-

razumu o primirju naiao na put bez izlaza. Iako su svi, osim jednog od tih
sporazuma istekli ili bili otkazani, neslubena suradnja s veinom etnika se
i dalje nastavila. Nedi je ponovio prijedloge koje je ve izloio izravno Mihaloviu. Zbog komunistike opasnosti, etnici bi trebah prekinuti sve akcije
dakle ne samo one protiv Nijemaca ve i one protiv srpskih vlasti te prekinuti
sve samostalne akcije usmjerene na civilno stanovnitvo, to je oito podrazumijevalo regrutiranje, oporezivanje i prijetnje. Mihailovi bi trebao otii u
inozemstvo iako bi Nedi bio spreman dopustiti da se neto due zadri u
umama, s ogranienim oruanim snagama te bi mu pruio i financijsku pomo. etnike bi trebalo demobilizirati da se mogu vratiti produktivnom radu
na poljima. Nedi je takoer obeao da nee voditi nikakve pregovore s Mihailoviem, a da prethodno o tome ne obavijesti Nijemce te ih je uvjerio da e
se pridravati njihova prava da sankcioniraju svaki sporazum koji on eventualno postigne s Mihailoviem. Nijemci su, u skladu s propisima, samo zabiljeili
njegove prijedloge i potom ih ignorirali. 125
Kada je rije o njegovoj misiji u Srbiji, Neubacher je bio uspjean samo
u pogledu jedne, dodue uistinu vrlo pozitivne stvari. Kao dio njegove nove
politike" ostvareno je znatno smanjenje grupnog zatvaranja i strijeljanja talaca. Strijeljanje 50 srpskih talaca za svakog ubijenog Nijemca, koje je bilo na
snazi kada je on doao u Srbiju, znatno se smanjilo, a vojni zapovjednici morali
su ga kontaktirati prije poduzimanja masovne odmazde.
Kako je rat odmicao i sve je bilo oitije da e ga Nijemci izgubiti, postalo je
prijeko potrebno da Nedi i Mihailovi pronau neki modus vivendi, kako bi
olakali stvaranje prijeko potrebnog mostobrana zapadnim saveznicima za koje
se oekivalo da e doi na Balkan. Bilo je sigurno da e Nediev reim propasti
im Nijemci napuste Srbiju. No, mnogi ljudi iz reima i oruanih snaga jo uvijek
su vjerovali da zapadni saveznici na kraju nee dopustiti da Mihailovi i etnici
propadnu, iako im nakon rujna 1943. godine nisu pokazivali veliku naklonost.
Dana 20. kolovoza 1944, Nedi i Mihailovi su se sastali oi u oi da
rasprave o situaciji u Srbiji, ukljuujui njihov vlastiti poloaj te da vide kojim
putem trebaju dalje nastaviti. No, taj sastanak, ija je namjera bila pokazati
Nijemcima da je napokon stvorena srpska nacionalna fronta protiv komunista, nije imao nikakve zamjetne rezultate. etnici su prijeko potrebno trebah
oruje i streljivo, koje su, dakako, mogli dobiti samo iz njemakih izvora i
uz njemako doputenje. ak i kada su Nedi i Mihailovi usko suraivali i
kada je Nedi uvjerio i von Weichsa i Neubachera da Srpskoj dravnoj strai
i etnicima treba dati oruje i streljivo, od Nijemaca su uspjeli dobiti samo
neznatne dodatne zalihe. Budui da se poloaj Nijemaca svugdje pogoravao,
bilo je nemogue uvjeriti Hitlera i visoko zapovjednitvo njemakih oruanih
snaga d a j e takva pomo u interesu Nijemaca. 126

Krajem kolovoza 1944. godine bliio se rasplet u Srbiji. Tada su partizani
sa zapada i jugozapada pokrenuli ofenzivu protiv oruanih snaga Nijemaca,
Nedia i Mihailovievih etnika. Poetkom rujna, zrane snage zapadnih
saveznika su cijeli tjedan sputale padobranima zalihe u Srbiju i bombardirale
najvanije komunikacijske linije u Jugoslaviji, kako bi onemoguile da se
velika njemaka vojska u Grkoj povee s njemakim jedinicama koje su
branile Srbiju. Tijekom druge polovice rujna partizani su iz Srbije protjerali
Mihailovia i Vrhovno zapovjednitvo etnika. Krajem rujna i poetkom listopada, zapoele su sovjetske operacije protiv Nijemaca u Srbiji i Banatu. Pred
tim viestrukim napadima, njemaka obrana koju su potpomagale slabe srpske
kvislinke i etnike jedinice, doivjela je slom i njemake snage su se poele
povlaiti, vodei sa sobom Srpski dobrovoljaki korpus i Ruski zatitni korpus. etnike snage koje su jo ostale, zajedno sa Srpskom dravnom straom
koja je sada bila njihov sastavni dio, povukle su se prvo u Sandak, a potom u
sjevero-istonu Bosnu. Sovjetske i partizanske jedinice oslobodile su Beograd
20. listopada. Nedieve i etnike snage, koje su vladale Srbijom u vrijeme
njemake okupacije, doivjele su potpuni poraz.
Prvog tjedna u listopadu, Nedi i njegova vlada evakuirani su iz Beograda
u Austriju; 6. listopada je, na Nediev prijedlog, general Felber prebacio
zapovjednitvo Srpske dravne strae na generala Miodraga Damjanovia, koji
je prije bio Nediev ef kabineta i Mihailoviev glavni predstavnik u Nedievoj
vladi. Damjanovi je odmah stavio Strau pod Mihailovievo zapovjednitvo,
iako se pokazalo d a j e uinkovita suradnja izmeu Strae i etnika nemogua
te su se u Bosni, u sijenju 1945. godine odvojili. Dana 7. listopada Felber je
dvanaest visokih vladinih slubenika (ukljuujui i Damjanovia) iz razliitih
ministarstava, a koje je predloio Nedi, imenovao povjerenicima kako bi oni
bili na elu ministarstava dok ne dou partizanske vlasti. Takav je bio kraj mukotrpnog puta Nedieve uprave, sredstva kojeg je njemaki okupacijski reim
u Srbiji toliko puta zlouporabio. 137
Kasnija sudbina Nedia i raznih srpskih kolaboracionistikih snaga bit e
opisana u zakljunom poglavlju ove studije.
S R P S K E POLITIKE S T R A N K E T I J E K O M RATA
U 3. poglavlju, opisujui zbivanja u Sloveniji u vrijeme rata, govorili smo i o aktivnostima zabranjene Slovenske ljudske stranke, glavne slovenske politike
stranke u meuratnom razdoblju. Stoga je ovdje prikladno osvrnuti se na ono
to se tijekom rata dogodilo sa srpskim politikim strankama koje su djelovale
prije 1941. godine. Poet emo s kratkim pregledom njihovih aktivnosti do
1941. godine. 128
Povijest politikih stranaka u Srbiji tijekom meuratnog razdoblja je vrlo
sloena. Dvije glavne stranke, Narodna radikalna stranka (skraeno Radikalna stranka) i Demokratska stranka, koje su najee bile u koaliciji s drugim
strankama, naizmjenino su vladale Jugoslavijom 20-ih godina, a kralj je imenovao premijera. Zahvaljujui promjenjivim uvjetima i naroito manipulacijama kralja Aleksandra, esto je dolazilo do manjih razilaenja izmeu ovih
stranaka.
Uvoenjem diktature u sijenju 1929. godine, zabranjene su sve politike
stranke. No, one su nastavile neslubeno djelovati na vrlo ogranien nain.
Kada je 1931. godine kralj Aleksandar dozvolio ustav koji je podrazumijevao
i parlament, vlada je dopustila osnivanje politikih stranaka koje su zadovoljavale odreene restriktivne uvjete. Uvjete je mogla zadovoljiti samo stranka
koju je sponzorirala vlada, te je samo stranka koju su tvorili lanovi dviju prethodno najveih srpskih stranaka predala popis kandidata za izbore iz 1931.
godine. Kasnije su se, na izborima odranima 1935. i 1938. godine, opozicijske
stranke koje su djelovale neslubeno, uspjele ujediniti kako bi mogle sudjelovati u glasanju te su predale samo jedinstven popis opozicijskih kandidata.
ak su i za vrijeme diktature kralja Aleksandra, te prije i poslije utemeljenja stranke koju je sponzorirala vlada, vladom upravljali bivi politiari srpskih stranaka. Parlament je samo sluio za ukras. I za vladavine princa regenta
Pavla, od listopada 1934. godine do vojnog udara 27. oujka 1941. godine,
politiari bivih srpskih stranaka su, djelujui putem stranke koju je spon
zorirala vlada, upravljah vladom. Milan Stojadinovi, koji je bio premijer o
polovice 1935. godine do veljae 1939. godine, bio je vodei lan vee frakcU^

Radikalne stranke i voa Jugoslavenske radikalne zajednice, a Dragia CvetKjovi koji g a j e zamijenio, doao je iz istog krila Radikalne stranke.
Cvetkovieva vlada je 25. oujka 1941. prikljuila Jugoslaviju Trojnom paktu ali je taj potez dobio samo djelomino podrku meu srpskim politikim
f r a n k a m a i viim vojnim dunosnicima. Vojnim udarom koji je izvren dva
s dana kasnije, sruena je Cvetkovieva vlada, i uklonjen regent princ Pavle
Karaorevi. Na elu nove vlade dolazi general Duan Simovi, a vladu su
sainjavali vodei lanovi Radikalne i Demokratske stranke, Zemljoradnike
stranke te predstavnici hrvatskih i slovenskih politikih stranaka koji su ranije sudjelovali u Cvetkovievu kabinetu. Meutim, kada su 6. travnja Nijemci
okupirali zemlju, i Simovieva je vlada bila prisiljena emigrirati.
U Srbiji je bilo i nekoliko manjih stranaka koje nisu imale nikakav stvarni politiki utjecaj: Socijalistika stranka s ivkom Topaloviem koji je bio
poznat kao socijalist kraljevskog dvora"; Republikanska stranka s Jaom Prodanoviem na elu, i Seljaka narodna stranka koja je stvorena 1941. godine
od lijevog krila Zemljoradnike stranke i koju je predvodio politiki nekonformist Dragoljub Jovanovi.
Kada su Nijemci okupirali Srbiju, zabranili su djelovanje i slubenih i
neslubenih politikih stranaka. Jedina stranka kojoj je bilo doputeno djelovati bio je Zbor Dimitrija Ljotia o kojem je ve ranije bilo rijei. Ljoti je bio
jedan od nekoliko srpskih politiara koji su podravali novu kolaboracionistiku vladu. Milan Aimovi, koji je od svibnja do kolovoza 1941. godine bio
na elu Komesarske uprave, ranije je bio lan Stojadinovieva krila Radikalne
stranke. Nekoliko lanova Nedieva kabineta - koji je potom formiran - prethodno su bili lanovi Radikalne ili Demokratske stranke.
Veina prijeratnih srpskih profesionalnih politiara koji nisu otili s
kraljevskom vladom u emigraciju i koji tijekom prvih dviju godina rata nisu
bili sigurni hoe li pobijediti sile Osovine ili saveznike sile, jednostavno su
Prestali biti politiki aktivni. No, nakon dolaska Saveznika u sjevernu Afriku
u studenom 1942. godine, i njemakog poraza u Staljingradu u veljai 1943.
godine, poeli su predviati pobjedu Saveznika i reprizu onoga to se dogodilo
po zavretku Prvoga svjetskog rata 1918. godine. Tada se srpska vlada vratila
12 lz
bjeglitva zahvaljujui pobjedonosnoj srpskoj i saveznikim vojskama,
preuzela vlast u Beogradu, i ubrzo nakon toga, nastavila djelovati kao vlada
ovoutemeljene Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Imajui na umu ovaj
^Pesedan, mnogi, prijeratni stranaki politiari u Srbiji, poeli su poetkom
1943./ godine postepeno bivati sve aktivniji.
Za to vrijeme je general Simovi u sijenju 1942. maknut s poloaja premiizbjegike vlade u Londonu. Zamijenio g a j e Slobodan Jovanovi, poznati
srpski sveuilini profesor ustavnog prava, prijeratni predsjednik ekstremno
nacionaalistikog Srpskog kulturnog kluba, te esti savjetnik kraljevskog dvora,

ali ne i stranaki politiar. Simoviev pad ubrzao je uspon Drae Mihailovi
nove zvijezde meu srpskim politiarima i pristaama izbjeglike vlade. Britan'
ska propaganda te propaganda jugoslavenske izbjeglike vlade uinila je Mi
hailovia prvim uspjenim voom otpora protiv sila Osovine. Da bi dobio to
vie na ugledu, vrlo brzo je promaknut na najvii in jugoslavenske vojske te
postavljen za ministra vojske, mornarice i zranih snaga u Jovanovievu kabinetu i za zapovjednika taba vrhovnog zapovjednitva Jugoslavenske vojske
u otadbini, kako su preimenovane njegove etnike formacije. Na taj nain
je Mihailovi postao domovinsko oruje izbjeglike vlade. Nekoliko godina
je uivao potpunu potporu Britanaca i Amerikanaca, te se u Srbiji vjerovalo
da e u poslijeratnoj vladi imati kljuan utjecaj. Posljedica toga bila je da su
mnogi politiari - koji su prethodno podravah tradicionalne politike stranke
u Srbiji - svoju podrku sada davali njemu i etnicima.
Meutim, partizani pod vodstvom komunista ugrozili su poloaj svih
politikih skupina u Srbiji - kolaboracionistikih snaga, skupina koje su bili
saveznici ili simpatizeri zapadnih saveznika, ili onih koji su eljeli ostati neutralni izmeu suprotstavljenih skupina. Za komuniste je rat bio prigoda da
potaknu oruani otpor, razviju snane vojne snage i naposljetku preuzmu vlast
i uvedu komunistiku diktaturu. Komunisti su svoj poziv na borbu povezali
s oivljavanjem jugoslavenske ideje koja je u razdoblju izmeu dva rata bila
potpuno diskreditirana s obzirom d a j e bila koritena kao krinka za velikosrpstvo. Ponovno definirana kao ideal jedinstva meu slobodnim i ravnopravnim
junoslavenskim narodima i kao najbolje sredstvo za njihov zajedniki opstanak, privukla je mnoge pobornike.
Ovu prijetnju i Srbima i tradicionalnim politikim strankama u Srbiji koja
je dolazila od njihovih domaih protivnika, popratio je zlokoban razvoj situacije sredinom 1943. godine kod njihovih stranih pristaa. Britanci su poeli sumnjati u vrijednost Mihailovia i etnika kao njihovih saveznika u Jugoslaviji.
Doli su do saznanja da se Mihailovi manje borio protiv sila Osovine, a vie s
njima suraivao u borbi protiv partizana. Partizani su se pojavili kao skupina
koja se borila i protiv sila Osovine i lokalnih kolaboracionistikih snaga te
su ih Britanci odluili podrati. Zbog toga te zbog vojnih i politikih uspjeha
koje su partizani imali, komunisti su postali vjerojatni poslijeratni vladari Jugoslavije. Na drugom zasjedanju AVNOJ-a (Antifaistikog vijea narodnog
osloboenja Jugoslavije) u Jajcu, u Bosni, krajem studenog 1943. godine, osnovali su privremenu vladu, preustrojili Jugoslaviju u federalnu dravu i zabranili kralju povratak u zemlju prije nego to se na izborima odlui o njegovom buduem statusu.
Uvidjevi opasnost, Mihailovi i etnici su, u suradnji s predstavnicima
tradicionalnih srpskih politikih stranaka, od 25. do 28. sijenja 1944. sazva
li kongres u selu Ba u zapadnoj Srbiji. Sukladno praksi iz ranijeg razdoblja

Egjjeve diktature, kongres je utemeljio novu nadstranku, Jugoslavensku
demokratsku zajednicu, na elu koje je bio Odbor u iji je sastav osim brojnih Srba, ulo nekoliko Hrvata, jedan Slovenac i jedan Musliman iz Bosne.
Voda male Socijalistike stranke, ivko Topalovi, postao je predsjednik nove
stranke, jer je on, navodno, osobno poznavao nekoliko socijalistikih lanova
britanskog kabineta. Povodei se za prijedlogom koji je dobio od izbjeglike
vlade, kongres je ustvrdio da e budua Jugoslavija biti organizirana kao federalna drava Srba, Hrvata i Slovenaca, a detalji e biti razraeni nakon rata. Na
kongresu su predstavnici tradicionalnih srpskih politikih stranaka loe proli
jer su ih mnogi etniki zastupnici smatrali nepouzdanima i korumpiranima.
Gotovo su svi koji su odabrani u vodstvo nove stranke, podravali Mihailovia.
No, uzevi u obzir tadanje uvjete - situaciju u Jugoslaviji poetkom 1944. godine i sve vei razdor izmeu etnika i Britanaca - Mihailovi i tradicionalni
srpski politiari nisu mogli nita uiniti, to bi poboljalo njihov poloaj.
Tradicionalne srpske politike snage nisu imale veu sreu ni u izbjeglikoj
vladi u Londonu. Slobodana Jovanovia je u lipnju 1943. na mjestu premijera
zamijenio Milo Trifunovi, voa Radikalne stranke i bivi ministar u nekoliko
kabineta. No, sporenja izmeu srpskih i hrvatskih lanova kabineta natjerale
su ga na ostavku u kolovozu, kada je na njegovo mjesto doao Boidar Puri,
profesionalni diplomat i pobornik etnika. Puriev kabinet se nije sastojao od
prvoklasnih politiara, ve od vladinih slubenika, treerazrednih politiara
i Mihailovia kao ministra vojske, mornarice i zranih snaga. Pod pritiskom
Britanaca, krajem rujna kralj Petar i izbjeglika vlada preselili su se u Kairo,
toboe da budu blizu Jugoslavije kada situacija u jugoistonoj Europi bude
zrela za povratak, no zapravo su se trebali britanskoj vladi maknuti s puta.
Razumljivo je da Puriev kabinet zbog svog slabog politikog sastava, izolacije u Kairu, neprestanih sukoba izmeu srpskih i hrvatskih politiara i britanske politike koja se sve vie orijentirala prema partizanima, a protiv etnika,
nije bio u mogunosti donositi bilo kakve odluke koje bi imale neke znatnije
Posljedice.
U svibnju 1944. godine Britanci su iz Mihailovievih jedinica povukli svoju
Posljednju misiju, a ve su ranije etnicima prestali dostavljati vojnu pomo,
omo su sada slali iskljuivo partizanima. Meutim, neko vrijeme su radili na
Pajanju izbjeglike vlade s privremenom partizanskom vladom, nadajui se
a
oi nakon rata odrali utjecaj u Jugoslaviji. Takoer su vjerovali da bi se na
^ n a c i n najbolje osigurala budunost dinastije Karaorevi. No nijedan srpPolitiar u izbjeglitvu nije elio biti ukljuen u takve aranmane. Britanci
' u dogovoru s Amerikancima i Titovim pristankom, uistinu uspjeli nagokralja Petra da Ivana ubaia, biveg bana Banovine Hrvatske, 1. lipnja
g^ godine imenuje premijerom izbjeglike vlade. U isto vrijeme, Mihailovi
gubio mjesto ministra vojske, mornarice i oruanih snaga u prestruktu-

riranom kabinetu, a u kolovozu izgubio i mjesto zapovjednika taba vrhovn
zapovjednitva. Sljedee godine, nakon nekoliko mjeseci priprema i potalf
nuta odlukama koje su u veljai 1945. godine donijela velika trojica na Jalti
izbjeglika vlada se vratila u Jugoslaviju i 7. oujka ujedinila s privremenom
partizanskom vladom (tzv. Nacionalnim komitetom osloboenja Jugoslavije NKOJ-om). Funkcije su podijeljene na sljedei nain: Tito je postao premijer
(predsjednik Ministarskog savjeta") i ministar obrane, ubai ministar vanjskih poslova, Milan Grol, koji je bio na elu prijeratne Demokratske stranke
postao je zamjenik premijera, a Juraj Sutej, ubaiev stranaki kolega, ministar bez portfelja. Tri namjesnika, koji su svi bili prihvatljivi komunistima
privremeno su preuzeli kraljeve ingerencije. Udruenu vladu ubrzo su priznali
SAD, SSSR i Velika Britanija i druge vane vlade.
U kolovozu 1945. godine ostavku na mjesto u kabinetu dao je Grol, a u
rujnu ubai i utej, jer komunisti nisu potivah demokratske uvjete koji
su dogovoreni kada je utemeljena udruena vlada. Unato nekim detaljima
koji su trebali zamagliti pravo stanje stvari, komunisti su zapravo uveli jednostranaku diktaturu. Izbori su odrani 11. studenog 1945. godine. Na njima je
istaknuta samo jedna lista, ona Narodne fronte, koja je dobila oko 90% glasova, a 29. studenoga novi parlament je proglasio republiku. Politiki gledano,
dinastija i dvije bive vodee politike stranke u Srbiji, Radikalna stranka i
Demokratska stranka, bili su najvei gubitnici u poslijeratnoj Jugoslaviji.
Biljeke
1
O engleskom prijevodu ovog proglasa, vidi Lemkin, Axis Rute in Occupied Europe, str.
591-592.
2
Ibid., str. 592-601.
3
Micr. No. T-501, Roll 264, Frs. 422-23. Vidi i B. Kosti, Za istoriju naih dana, str. 2021.
4
Vidi izvjetaj Aimovieve uprave, A VII, fond Nedi, reg. br. 31/3, I-II, kutija 19. Vidi
izvjetaje o protuudaru njemakih snaga, Zbornik DNOR, 1. serija, 1. knjiga, str. 345424.
5
O Apelu srpskom narodu, vidi Krakov, General Milan Nedi, sv. 1, str. 105-13. Mnogi od
onih koji su ga potpisali, bili su poznati po svojim Ijeviarskim pogledima. Za neke se
poslije ispostavilo da su ak i u to vrijeme bili pristae partizana, a drugi su se kasnije
pridruili partizanima. Za ponuene nagrade vidi, Zbornik DNOR, 1. serija, 2. knjiga, str.
328.
6
DGFP, sv. 13, str. 308, 400.
7
U studenom 1940. godine princ regent Pavle smijenio je generala Nedia s ministarskog
poloaja jer se ovaj zalagao da se Jugoslavija pridrui Trojnom paktu u vrijeme kadajj
drava jo uvijek oajniki pokuavala ostati neutralna. Nedi je vjerovao da e Nijemcl
biiediti u ratu i elio je da Jugoslavija bude na strani pobjednika. Nakon dravnog

udara od 27. oujka 1941. godine, general Simovi je, uzdajui se u njegovo iskustvo i
visoki profesionalni ugled, postavio Nedia na elo 3. skupine armija iji je zadatak bio
b r a n i t i jugoslavensku Makedoniju, Kosovo i Crnu Goru. D a j e Nedi imao povlateni
status kod Nijemaca najbolje pokazuje injenica da, nakon poraza jugoslavenskih snaga,
I on nije odveden u Njemaku kao ratni zarobljenik, ve je ostavljen na miru kod kue.
s Micr. No. T-501, Roll 264, Fr. 424.
9 0 pozitivnim komentarima o Nediu, vidi Krakov, General Milan Nedi&, Martinovi1 Bajica, Milan Nedi-, Karapandi, Graanski rat u Srbiji, 1941-1945. Ovi su pisci ili
podravali ili suraivali s Nediem za vrijeme rata i od onda su ga uvijek branili. Sva
etnika i komunistika literatura tijekom i poslije rata usmjerena je protiv Nedia. Za
komentare sa etnikog stajalita vidi, primjerice, Trii, O Milanu Nediu, koji opovrgava pohvale Martinovi-Bajice o Nediu te otro kritizira i njegovu osobnost i njegovu
; politiku.
10 Nijemci
su i kasnije ponovili prijetnju da e upotrijebiti bugarske ete kao okupacijske

snage u dijelovima Srbije te su ju, kao to e biti poslije reeno, i ostvarili u sijenju
1942. godine. Za prijetnju Nijemaca da e Srbiju podijeliti na etiri dijela, vidi Krakov,
General Milan Nedi, sv. 1, str. 143-45.
Istina je, meutim, d a j e u travnju 1943. godine maarski glavni stoer odbio zahtjev Nijemaca da poetkom lipnja poalje svoje dvije ili tri divizije sa zadatkom okupacije Srbije. Maarska je vlada imala dobre razloge da odbije (iako ih nije izloila Nijemcima). Ne
samo da bi bilo nemoralno koristiti maarske ete izvan granica zemlje dok su dijelovi
navodno maarskog podruja (poput Banata) jo uvijek bili pod stranom okupacijom,
ve je Maarska eljela koristiti maarske ete samo unutar svojih povijesnih granica.
Nadalje, trebalo joj je poputanje napetosti sa svojim susjedima i, uzimajui u obzir neprijateljski stav Rumunjske i Slovake, nije si mogla priutiti da poremeti odnose sa
Srbima. Vidi Horthy, Confidential Papers, str. 367-368, i Kailay, Hungarian Premier,
str. 149-150.
11 Za ovo pismo, vidi Krakov, General Milan Nedi, sv. 1, str. 145-46, ili Micr. No. T-501,
^ Roll 256, Frs. 1035-36.
Vie o tekstu Nedieva i Danckelmannova govora, vidi Micr. No. T-501, Roll 256, Frs.
1032-34. O Turnerovoj okrunici, vidi Micr. No. T-501, Roll 246, Frs. 190-91, te za Aimovievu poruku, Fr. 333.
VII, fond Nedi, reg. br. 175-2, kutija 19.
Micr. No. T-314, Roll 1457, Frs. 1128-32.
Micr. No. T-501, Roll 249, Fr. 523; Jugoslavija, Vojna enciklopedija, 1. izd., sv. 9, str.
185.
uA
K
Najbolja zbirka Nedievih radijskih govora nalazi se kod Krakova, General Milan Nedi,
str- 156-157,164-167, itd. i sv. 2, str. 12-13, 25-27, itd.
I Micr. No. T-311, Roll 196, Frs. 159-60.
17 sv-
19 M i c r -
No- T-501, Roll 257, Frs. 1229-30.

cr. No. T-501, Roll 264, Fr. 425. Dinieve zamisli o uskoj suradnji s Nijemcima i o
nim nainima pobjede nad Mihailovievim etnicima mogu se vidjeti u njegovoj izjavi
20 " f m a k i m asnicima u Beogradu. Vidi Micr. No. T-501, Roll 256, Frs. 889-90 i 977-79.
1 1 biljeke generala Felbera o sastancima s Nediem odranim 10. i 24. rujna 1943, u
H Micr. No. T-501, Roll 253, Frs. 283-87 i 366-68. Vidi i Micr. No. T-501, Roll 264, Fr. 426.
e 0 Ljotievim politikim i filozofskim miljenjima, vidi njegovu autobiografiju, Iz
I

mog ivota-, zbirku njegovih djela, Videto u tami, izdanu u Mtinchenu 1976, a kas ifl
prevedenu na engleski jezik pod nazivom Light of Truth, Birmingham, Engleska 1984'
zbirku njegovih djela napisanih prije i tijekom rata, koju su redigirali njegovi sljedbenici'
[Ljoti], Dimitrije Ljoti u revoluciji i ratu.
Poetak i dagnji razvoj pokreta Zbor i prikaz Ljotia, dao je rani suradnik i veliki pristaa
Ljotiev, Pareanin u knjizi Drugi svetski rat i Dimitrije V. Ljoti. Drugi prikazi bliskih
suradnika nalaze se u Kostievoj knjizi, Za istoriju naih dana, str. 9-45, 63-64 i]
Karapandievoj knjizi, Graanski rat u Srbiji, 1941-1945, str. 66-69,81-91. Za miljenje
jugoslavenskih komunista o osnivanju i razvoju pokreta Zbor do napada na Jugoslaviju
vidi Gligorijevi, Politiki pokreti i grupe", str. 35-82.
Dobar primjer Ljotieve retorike je izjava uzeta iz broure pod nazivom Stav Zbora"
koju je napisao ili odobrio Ljoti i koja je izdana nedugo nakon to su Nijemci okupirali
Srbiju: Demokracija kao sustav odvukla je politiku u blato i pretvorila je u zanimanje za
rulju... U dinastiji Karaorevi Zbor vidi prirodnog zatitnika srpskog naroda od propasti koju Jevreji izazivaju irei republikanizam i demokraciju." A VII, fond Nedi, reg.
br. 1/9, 1-2, kutija 27. Za demantiranje faizma, vidi Dimitrije Ljoti u revoluciji i ratu,
str. f8-38. i Pareanin, Drugi svetski rat i Dimitrije V. Ljoti, str. 128-142.
22
Na izborima odranim u svibnju 1935. godine, na kojima je Ljotieva stranka prvi put sudjelovala, listaje ostvarila 23.814 glasova od ukupnih 2,778.172. Od tih glasova 13.635 bilo
je iz Dunavske banovine u kojoj se nalazilo Smederevo, grada Ljotieve rodne opine.
Na izborima odranim u prosincu 1938. godine, listaje dobila 30.734 glasa od ukupnih
3,039.041. Od tih glasova 17.573 bila su iz Dunavske banovine. Broj glasova za Zbor
takoer se poveao u Primorskoj banovini, prvenstveno u sjevernom dijelu Dalmacije
- sa 974 glasa iz 1935. godine na 2.427 glasova 1938. godine. Za podatke o izborima iz
1935. godine, vidi Kraljevina Jugoslavija, Slubene novine, 30. maj 1935, a o podacima za
izbore iz 1938, vidi, idem, Annuaire statistique, 1938-1939, str. 478-479.
oo
Ljoti je otro kritizirao vladu u tri duga memoranduma koje je poslao princu regentu
Pavlu 22. veljae, 30. kolovoza i 25. prosinca 1940. godine. Engleske prijevode, kao i
veinu drugih citiranih djela Ljotia i njegovih sljedbenika, poslao mi je gospodin Svetolik Lazarevi, predani suradnik i sljedbenik koji sada ivi u Wellingtonu, na Novom
Zelandu. Uvelike cijenim njegovu ljubaznost.
24
Vidi pozitivni njemaki komentar o Ljotiu, Veesenmayerovo poslijeratno ispitivanje, u
Micr. No. 679, Roll 3, Fr. 641 i izvjetaj koje je 3. prosinca 1941. Gerhard Feine poslao iz
Beograda njemakom Ministarstvu vanjskih poslova, u DGFP, sv. 13, str. 947. Takoer,
vidi Micr. No. T-501, Roll 249, Frs. 60-63.
O utjecaju koji je on imao na Nedia, vidi Pareanin, Drugi svetski rat i Dimitrije V.
Ljoti, str. 342-343. Turnerova izjava, vidi Micr. No. T-501, Roll 257, Fr. 1227.
2
' Javni poziv dobrovoljcima za Srpski dobrovoljaki korpus od 9. listopada 1941, vidi
A VII, fond Nedi, reg. br. 5/9, 1-2, kutija 27. Za Ljotiev napad na Mihailovia koji je
kasnije uslijedio, vidi Draa Mihailovi i komunisti", u [Ljoti], Dimitrije Ljoti u revoluciji i ratu, str. 306-319.
2,>
Vidi memorandum koji je 30. kolovoza 1940. Ljoti poslao princu regentu Pavlu, naroito toke b, c, d, i, j, 1 (biljeka 23).
2
' Anti, Hrvati u srpskim dobrovoljakim odredima", str. 430-448, posebice str. 442. NeMj
od tih Hrvata su ve bili u Srbiji, a drugi su tamo otili nakon to su uli za osnivaiuB
Dobrovoljakih odreda.
28
Micr. No. T-501, Roll 247, Frs. 1118-19, i Micr. No. T-501, Roll 249, Fr. 142.

29 prijedlog zapovjednog generala za Srbiju da se restrukturirahu Srpski dobrovoljaki
H^j-edi i da se podrede njemakoj vojsci, koji je 7. studenog 1942. uputio zapovjedniku
Hpjânih snaga za jugoistonu Europu, vidi Micr. No. T-501, Roll 352, Frs. 492-94. O
K are(]i)j vrhovnog zapovjednika izdanu 23. prosinca 1942. u vezi osnivanja Srpskog dobrovoljakog korpusa, vidi Fr. 694.
Hz izvjetaja (beogradskoga Abwehrte teile) njemakoga vojnog okruga Beograda, pro;
( | a su neki Srbi s nacistikim pogledima izrazili spremnost da se bore u njemakim
I oruanim snagama protiv boljevizma na Istonoj fronti. Operativni stoer Wehrmachta (njemakih oruanih snaga) (QU 5) 9. prosinca 1942. je odgovorio: Ne dolazi u
obzir koritenje Srba u njemakim oruanim snagama." Operativni stoer Wehrmachta
njemakom vojnom okrugu Beograda, 9. prosinca 1942, u zbirci Heinricha Himmlera,
kutija 8 (datoteka 300), Hoover Institution Archives. Meutim, bivi porunik jugoslavenske vojske Strahinja Janji koji je navodno bio njemaki agent, oito je osnovao
jednu malu srpsku SS jedinicu. No, jedinica nije nikada uspjeno djelovala; rasputena
je, a Janji je odveden u Njemaku. Vidi Kosti, Za istoriju naih dana, str. 61-62.
Za opremanje i plaanje korpusa, vidi Micr. No. T-501, Roll 249, Frs. 142 i 285.
30
0 zakletvi dobrovoljaca, vidi Micr. No. T-501, Roll 249, Fr. 64. Prisegli su da e u korpusu
ostati bar est rnjeseci i da e sluiti na dobrobit srpskog naroda.
31
U izvjetaju od 1. rujna 1943. pukovnik Muicki citirao je sluaj oficira Dobrovoljakog
korpusa koji je pomogao etnicima: jedan od njegovih stoernih oficira je, po svemu
sudei uz pomo Srpske dravne strae, sljedbenicima etnikog zapovjednika Nikole
Kalabia prenio poiljku od 50 strojnica. Micr. No. T-501, Roll 253, Fr. 195. Za Mihailovievu optubu da su mnogi lanovi korpusa bili komunisti, vidi . Kneevi, Why
the Allies Abandoned the Yugoslav Army, str. 26.
1,2
1 pukovnik Muicki i njegov naelnik taba, potporunik Radoslav Tatalovi, bili su Srbi
koji su ivjeli izvan Srbije i svoje su karijere zapoeli kao oficiri u austrougarskoj vojsci.
Micr. No. T-501, Roll 260, Fr. 422.
33Micr. No. T-501, Roll 253, Frs. 367 i 379. ljoti je u listopadu 1942. iz Nedieva kabineta
povukao svoja dva predstavnika kako bi izbjegao dijeljenje odgovornosti za nepopularne
i teke gospodarske mjere, posebice politiku prehrane koju je Nedi morao provoditi.
Vidi izvjetaj koji je napisao Turner, ef vojne uprave u Srbiji za rujan i listopad 1942. u
Micr. No. T-501, Roll 352, Frs. 513-14.
34
Pareanin, Drugi svetski rat i Dimitrije V. Ljoti, str. 458. Pareanin je obavljao i druge
funkcije za Ijotia, od kojih je najvanija bila sluba veze s potporunikom Pavlom
uriiem, zapovjednikom crnogorskog dobrovoljakog korpusa nakon njegovog osnivanja u proljee 1944. Ibid., str. 494-98. O ulozi oficira za vaspitanje, vidi Mitrovi,
Sluba vaspitanja u dobrovoljakoj jedinici", str. 9-14.
Veinu Ljotievih djela i proglasa karakterizira politiki didaktina priroda, ili bolje
reeno politiko vjersko propovijedanje. Za obraanje dobrovoljcima tijekom rata koje
3g nalikuje propovjedi, vidi [Ljoti], Dimitrije Ljoti u revoluciji i ratu, str. 347-60.
O Pozitivnom miljenju njemakih zapovjednika, vidi Micr. No. T-501, Roll 249, Frs. 60b3
; Micr. No. T-501, Roll 253, Frs. 936-37; Micr. No. T-501, Roll 256, Frs. 596 i 757. Samo
je jedan odred, O-ll, morao biti rasputen u ljeto 1942. zbog nepouzdanosti.
ike Dobrovoljakog korpusa mogle su se uti ak i meu Nedievim ministrima.
1 ora
d Nedeljkovi, ministar ekonomije od listopada 1942. do kraja Nedieva reima,
Uenju 1944. je komentirao da narod sa sumnjom gleda na korpus, kao na Ljotievu
uacku vojsku te da stoga ne postoji mogunost da ikada dobije znaajniju potporu
od Srba. No, Nyemci su odbacili njegov prijedlog da se korpus restrukturira i p r e j i ^ l

je u Srpsku domovinsku strau ili Srpsku miliciju. Micr. No. T-311, Roll 286, Fr 190 J
36 Odnos etnika prema Ljotiu i njegovu pokretu, veinom tijekom rata u o kuni
Srbiji, vidi Raeti, Ogled o shvatanjima Dimitrija Ljotia, i Ivanovi, Ko su Ljoti6U
ci?. Za primjere suradnje izmeu dviju skupina, vidi biljeku 31 i biljeku koja je t a 3
navedena.
Vidi njegovu naredbu od 12. rujna 1941. u Micr. No. T-501, Roll 246, Frs. 310-11.
Za opi izvjetaj o Rusima koji su imigrirali u Jugoslaviju (procjenjuje se da je ryej
o oko 10.000 ljudi, veina je izbjegla u Srbiju) koji je 27. listopada 1941. pripremila
kontraobavjetajna centrala u Beogradu, vidi Micr. No. T-312, Roll 470, Frs. 8,060,017-^5
Manji broj emigranata koji su bili oficiri u jugoslavenskoj vojsci ili strunjaci - primjerice
inenjeri i lijenici, pridruio se Mihailovievim etnicima, vojsci NDH i jugoslavenskim
partizanima.
38 Iz izvjetaja od 9. svibnja 1942, proizlazi da je pukovnik Kewisch mislio da e, ako mu
bude doputeno da regrutira ljude iz svih dijelova Europe koja su pod njemakom
nadlenou, stvoriti vojsku od 25.000 ljudi. Preporuio je restrukturiranje jedinice i
veu povezanost s Wehrmachtom. Micr. No. T-501, Roll 248, Frs. 55-56. Povijest korpusa
s gledita njegovih veterana, vidi Vertepov, Russkii Korpus na Balkanah.
0 tereenju Srba da opreme i odravaju korpus, vidi Micr. No. T-120, Roll 5786, Fr.
H301,083. Za njegovo irenje, vidi u pismu koje je 30. studenog 1942. SS Obergruppenfhrer (general pukovnik SS jedinice), Karl Wolff, poslao Martinu Lutheru, pomoniku
njemakog ministra vanjskih poslova, u Fr. H301,182.
37
39
40
Vidi Micr. No. T-501, Roll 257, Fr. 1192 i Micr. No. T-501, Roll 352, Frs. 66-68, 787-92 i
806-7.
Micr. No. T-501, Roll 352, Frs. 533 i 754. Zanimljiv izvjetaj o Ruskoj skupim za zatitu
tvornica netom prije restrukturiranja, vidi pismo koje je 23. listopada 1942. Meyszner
poslao Himmleru, u Heinrich Himmler Collection, kutija 4 (datoteka 272), Hoover Institution Archives.
Micr. No. T-501, Roll 352, Frs. 647, 754, 780-81. Vidi drugo pismo koje je 24. onjka 1943.
Meyszner poslao Himmleru u vezi Ruskog zatitnog korpusa, ukljuujui komentare o
300 vojnika Korpusa koji su bili bivi lanovi Crvene armije, u Heinrich Himmler Collection, kutija 4 (datoteka 272), Hoover Institution Archives.
42 Osnivanje jedinice i meunarodna politika pitanja koja su pokrenuta zbog regrutirani3
ljudi za tu jedinicu u nekoliko zemalja doveli su do opsenog dopisivanja izmeu Meysznera i glavnog ureda SS-a u Berlinu te izmeu spomenutog ureda i njemakog MinBtarstva vanjskih poslova. Za nae svrhe dovodno je pogledati Micr. No. T-120, Roll 57
Frs. H301,081-82, H301,100-102 i H301,181-84.
43 Micr. No. T-501, Roll 352, Frs. 850-51; Micr. No. T-501, Roll 253, Frs. 29, 582 i 613; Micr.
No. T-311, Roll 195, Fr. 974.
I ^ ^ H
Iz Vertepove knjige Russkii Korpus na Balkanah, str. 405, proizlazi da je Rumuni
bila najvaniji izvor novih regruta za Ruski zatitni korpus; od 11.197 oficira, podo
1 vojnika, koliko ih je bilo 22. rujna 1944, ak njih 5067 je dolo iz R u m u n j s k e O 110 ^.
ukljuujui Besarabiju - izvor nye jasan), 3198 ih je dolo iz Srbije. Ostali su, ukyuci^B
i 314 bivih vojnika Crvene armije, bili iz drugih krajeva.
44 Micr. No. T-501, Roll 256, Frs. 1150-53.
45 Micr. No. T-501, Roll 352, Fr. 809.
46 Micr. No. T-501, Roll 352, Frs. 572-74; Micr. No. T-501, Roll 249, Fr. 61.
41

47
Njemaka, Wehrmacht (njemake oruane snage), Oberkommando (vrhovno

zapovjednitvo), Hitlers Weisungen, str. 175; Wisshaupt Report", str. 93-97 (vidi 2.
poglavlje, biljeka 43, o ovom izvjetaju).
48 Za Baderovu naredbu od 16. sijenja 1942, vidi Micr. No. T-501, Roll 247, Frs. 727-29, a za
direktivu od 17. sjjei\ja 1942, vidi Micr. No. T-77, Roll 884, Frs. 5,633,891-93.
49 Micr. No. T-501, Roll 264, Fr. 210.
60 Micr. No. T-501, Roll 247, Frs. 746-48 i 733-38.
51U
svom pismu, Bader je izvijestio o Nedievoj reakciji na ulazak bugarskih jedinica u

Srbiju, objasnio implikacije takvog poteza i predloio da se obustavi realizacija ranijih
planova. Micr. No. T-501, Roll 256, Frs. 1141-42.
Vidi pismo koje je 19. sijenja 1942. Bader poslao zapovjedniku oruanih snaga za jugoistonu Europu, u Micr. No. T-501, Roll 257, Frs. 1111-13.
53 Kriegstagebuch, sv. 1, dio 3, str. 36.
54 O prijedlogu Bugara da uhite etnike voe, vidi izvjetaj koji je general Asen Nikolov,
zapovjednik 1. bugarskog okupacijskog korpusa krajem rujna 1942. podnio njemakom
zapovjednom generalu za Srbiju, u Micr. No. T-501, Roll 257, Frs. 1174-80. Za njihovo
protivljenje sporazumima o primirju izmeu Nijemaca i etnika, vidi Micr. No. T-501,
Roll 256, Fr. 16.
52
Bilo je nekoliko razloga njemakoga nezadovoljstva: nedostatak discipline, slab zapovjedni kadar, neprikladna priprema za djelovanje u napadu i, u nekoliko sluajeva ak
bacanje oruja i predaja partizanima. Micr. No. T-501, Roll 256, Frs. 663-64.
56 Vidi Popovi, Bugarska vojska u okupiranoj Srbiji (1941-1944)". Ovaj lanak je napisan
1952. godine u vrijeme velike napetosti izmeu Jugoslavije i Bugarske i samim time
je polemian. Isto vrijedi za nain na koji su tu istu temu obradili Mitrovski, Glii i
Ristovski u Bugarska vojska u Jugoslaviji, str. 35-42 i 94-114. Vidi i Kuli, Bugarska
okupacija, 1941 - 1944, sv. 1, str. 97-195.
56
57
r'8
Ovoje dio iz njemakog izvjetaja, u Micr. No. T-501, Roll 247, Frs. 875-80.
Popovi, Bugarska vojska u okupiranoj Srbiji (1941-1944)", br. 4, str. 44-45.
Mitrovski, Glii i Ristovski, Bugarska vojska u Jugoslaviji, str. 159-97. Naravno, bilo
je izdvojenih sluajeva kada bi pojedini bugarski oficiri i vojnici prelazili na stranu partizana. U svibnju 1944, dvije bugarske ete su se odmetnule partizanima na podruju
Lebana na jugu Srbije. Micr. No. T-501, Roll 256, Frs. 770 i 863.
60 Iz jugoslavenskog popisa stanovnitva od 31. oujka 1931. godine, proizlazi da su u
Jugoslaviji ivjele 489.943 osobe iji je mat.ernji jezik bio njemaki, ne brojei 10.026
Zidova, ali ukljuujui 17.614 graana drugih zemalja. Njemaki analitiari sagledali su
njemaku manjinu u okviru povijesnih provincija te zakljuili da je, izuzevi idove,
bila podijeljena na sljedei nain: 169.776 osoba u Bakoj, 15.682 u Baranji, 118.576
u Banatu, 48.806 u istonom Srijemu, 77.731 u Hrvatskoj-Slavoniji, 28.833 u Sloveniji,
9818 u Beogradu, 14.979 u BiH i 5742 na drugim podrujima. Das Schicksal der Deutschen in Jugoslawien, str. 11E. Sto se tie vjeroispovijesti, 78,3% osobe bile su katolici,
20,6% protestanti, a 1,1% drugih vjeroispovijesti. Ibid., str. 19E. Detaljne informacije o
njemakoj manjini u Jugoslaviji, vidi Biber, Nacizem in Nemci u Jugoslaviji; Wuescht,
Jugoslawien und das Dritte Reich; i Paikert, The Danube Swabians, str. 263-291.
59
61
62
Brcker, Deutsche Spuren in Belgrad, str. 179-186.

Za promjenu u politikom vodstvu njemake manjine 1939. godine, vidi Biber, Nacizem
in Nemci v Jugoslaviji, str. 167-210. Miljenja Jankova pomonika, Johanna Wueschta,

0 njemakoj manjini u Jugoslaviji, ukljuujui njezin odnos s Reichom i razvoj tijeko
1 sudbinu nakon rata, vidi Jugoslawien und das Dritte Reich, str. 247-85. Wuescht k
je, po s v e m u sudei, napustio Jugoslaviju 1944. godine, snano je favorizirao Nijeme
njemaku manjinu u odnosu prema Jugoslavenima.
Politiku mobilizaciju manjine pod Jankovim vodstvom, vidi u izvjetaju, Die deutsch
Volksgruppe in Jugoslawien," koje je poetkom 1941. pripremilo osoblje Reichsbauernfhrera (vodstva seljaka Reicha), u Micr. No. T-84, Roll 104, Frs. 1,398,832-41. Takoer
sadri informacije o novom politikom i gospodarskom vodstvu manjine i njezinim raznim gospodarskim organizacijama diljem Jugoslavije. Vidi Janko, Reden und Aufstze
str. 50-51, koji je tvrdio daje do ljeta 1940. godine, Kulturbund imao 300.000 lanova
i da su postojali planovi da se do kraja godine dovede 200.000 novih lanova. Samo u
Beogradu, broj lanova Kulturbunda (ukljuiyui lanove obitelji) porastao je s 280 u
1933. na 1248 u 1938. godini, 2818 u 1940. godini i 5784 neto prije invazije u travnju 1941.
godine. Brcker, Deutsche Spuren in Belgrad, str. 189.
63
Jankova miljenja o kljunom poloaju Dunava i stratekoj vanosti porjeja Dunava
za njemaki Reich izraena su u govoru, Volkwerdung der Deutschen in Sdslawien",
odranom u listopadu 1940. godine u Miinchenu. Vidi Reden und Aufstze, naroito str.
54-60. Vidi brzojav koji je njemaki izaslanik u Maarskoj, Otto von Erdmannasdorff
9. svibnja 1941. poslao Ministarstvu vanjskih poslova, u Micr. No. T-120, Roll 5783, Frs.
H297,774-75. U vezi nacistikih planova za ukljuivanje Beograda i sjeverne i istone
Srbije u politiku jedinicu Podunavlja koja je pod njemakom kontrolom, vidi Wehler.
Reichsfestung Belgrad", str. 72-84.
Te su planove potaknula osvajanja princa Eugena Savojskog, velikog austrijskog vojnog
voe s p o e t k a 18. stoljea, koji je veinu dunavske ravnice te Beograd i veinu sjeverne
Srbije o t e o Osmanskom Carstvu. Beograd i veina sjeverne Srbije bili su pod okupacijom austrijskih eta od 1718. godine (Poarevaki mir) do 1739. godine (Beogradski mir)
kada su ponovno vraeni pod osmansku vlast.
64
Das Schicksal der Deutschen in Jugoslawien, str. 82E-83E. Iz popisa stanovnitva to
su ga provele talijanske vlasti, proizlazi da je 31. srpnja 1941, tj. prije njihove selidbe,
u pripojenom dijelu Slovenije bilo 13.580 folksdojera. Micr. No. T-586, Roll 424, Frs12,143.
65
Naredba koju je 11. svibnja 1941. izdalo njemako Ministarstvo vanjskih poslova detaljno je definirala postupak: svi prognani folksdojeri u jugoistonoj Europi morali sti
se vratiti u svoj prvotni zaviEg, dok je drugim folksdojerima zabranjeno da se, pod bilo
kojom izlikom, maknu iz podruja koja nisu pod njemakom vlau ili koja se nalaze
pod okupacijom nenjemakih snaga. Vidi u Micr. No. t-501, Roll 249, Fr. 1029.
66
Biber, N a c i z e m in Nemci v Jugoslaviji, str. 262. Vidi i Micr. No. T-120, Roll 5783, H
H297,812.
67
Micr. No. T-120, Roll 5783, Frs. H297,816.
68
Vidi biljeke o ovim predratnim danima u Kriegstagebuch der Abwehr (pod vodstvo
Erwina v o n Lahousena, efa II. sektora Abwehra od 1938. do polovice 1943) te u
The G e r m a n Fifth Column, str. 233. Vidi Biber, Nacizem in Nemci v JugoslaviJh
261-264.
.
69
O aktivnosti pete kolone njemake manjine u Jugoslaviji, vidi Biber, Nacizem i - '
v Jugoslaviji, str. 211-267. i Vegh, Le systeme du pouvoir d'occupation allemande 1
le Banat", str. 497, 547-548.
'Vidi izvjetaj Johanna Wueschta od 17. travnja 1941. o ulazu maarskih eta
Marionetskavlada u Srbiji
I podruje i reakciji lokalnih folksdojera, oito preputenih Wernera Lorenzu, efu

folksdojerskog Mittelstellea, koji je u to vrijeme bio u posjeti Bakoj, u Micr. No.
T-120, Roll 5782, Frs. H297,862-64. Vidi brzojav koji je 9. svibnja 1941. izaslanik von Erd mannsdorff poslao Ministarstvu vanjskih poslova u kojem izvjetavao o informacijama
koje je dobio od Franz Bascha, voe folksdojera u Maarskoj, u Micr. No. T-120, Roll
5783, Frs. H297,774-775. Bsch je predloio da VOMI (Volksdeutsche Mittelstelle) kon[ taktira folksdojere u Bakoj i Baranji i naglasi ozbiljnost situacije te jasno da do znanja
da nitko ne smije napustiti posao ili posjed.
71 Vegh, Le systeme du pouvoir d'occupation allemande dans le Banat", str. 507-9, 550.
72
Micr. No. T-501, Roll 264, Fr. 214. Nacionalni sastav stanovnitva Banata na temelju
popisa stanovnitva iz 1931. godine, vidi Vegh, Le systeme du pouvoir d'occupation
allemande dans le Banat", str. 495. Openito gledajui, dva brojana niza se uglavnom
podudaraju.
73
Vidi Micr. No. T-501, Roll 246, Frs. 723-27. Podruno zapovjednitvo br. 610 prvo je
bilo u Panevu, a zatim u Kraljevu; okruno zapovjednitvo br. 823 ostalo je u Velikom
Bekereku.
74
Vegh, Le systeme du pouvoir d'occupation allemande dans le Banat", str. 507-510, 531.
U viim krugovima uprave u pokrajini, koji su ukljuivali predsjednike opina, bio je
mali broj Maara i jo manje Rumunja, te samo jedan Srbin. Vidi Micr. No. T-120, Roll
5785, Frs. H299,934-37.
75
Sastav strae, vidi Micr. No. T-501, Roll 247, Fr. 985. Kasnije se poveala na otprilike
1300 ljudi od kojih je samo nekolicina bila druge nacionalnosti.
76
Vidi Neubacherovo poslijeratno ispitivanje o reakciji marala Iona Antonescua kada ga
je obavijestio o predstojeem napadu na Jugoslaviju, u Micr. No. 679, Roll 2, Fr. 731. Za
Ujemako-maarsku korespondenciju o upravljanju jugoslavenskim Banatom, vidi i DGFP,
sv. 12, str. 525-26, 548, 551, 562-63, 574-77, 581-86 te naroito 909-10 i sv. 13, str. 28 i 65.
77
Vidi Benzlerov memorandum od 20. srpnja 1942. u Micr. No. T-120, Roll 5785, Frs.
H299,934-37 i slian memorandum njemakog Ministarstva vanjskih poslova od 1. listopada 1942. u Frs. H299,887-90.
Maarske pritube od sijenja 1943. godine, vidi Micr. No. T-120, Roll 5784, Frs. H299,85869 te njemaki odgovor u travnju te godine, Frs. H299,839-40.
Njemaki odgovor na rumunjske pritube, vidi Micr. No. T-120, Roll 5781, Frs. H296,68889 i H296,752-56. Jugoslavensko miljenje u vezi rumunjskih aktivnosti, vidi Dragoljub
Petrovi, Iredenta faistike Rumunije u severoistonoj Srbiji", str. 31-54.
TT
i u srpnju i kolovozu 1941. godine 4000 Zidova je protjerano iz Banata u Srbiju i ubrzo
Pogubljeno zajedno s veinom idova iz ue Srbije. Vidi Savez jevrejskih optina, ZloiI ni faistikih okupatora i njihovih pomagaa protiv Jevreja u Jugoslaviji, Beograd
1952, str. 1-53. Vidi takoer Vegh, Le systeme du pouvoir d'occupation allemande dans
'' Banat", str. 500-501, 512-13, 525-27. Rjeavanje pitanja idovske imovine u Srbiji i
I anatu, vidi materijale u Micr. No. T-75, Registri Ureda opunomoenika za ekonomI a pitanja u Srbiji. Gospodarske propisi u Banatu, vidi Vegh, Le systeme du pouvoir
8l occupation allemande dans le Banat", str. 510-12.
syst me flu
pouvoir d'occupation allemande dans le Banat", str. 535-536.

erzog, Die Volksdeutschen in der Waffen-SS, str. 17. Uvrtavanje folksdojera iz Baâta i Bake u formacije SS-a, vidi Das Schicksdal der Deutschen in Jugoslawien, str.
"4E-72E.
t erz g, Die Volksdeutschen in der Waffen-SS, str. 9-10; Wuescht, Jugoslawien und das

Dritte Reich, str. 265; Vegh, Le systeme du pouvoir d'occupation allemande dan
1
Banat", str. 560.
84 Das Schicksal der Deutschen in Jugoslawien, str. 93E-97E. Nijemci su procijenili H - j
nakon listopada 1944. godine, oko 200.000 folksdojera ostalo na jugoslavenskim
i
rujima koja su u to vrijeme bila pod nadlenou sovjetskih ili jugoslavenskih partizan"
skih snaga. Vidi str. 89E. Njemako miljenje o nainu na koji se nakon rata odnosil"
prema njemakoj manjini, vidi str. 97E-118E.
Jugoslavenski popis stanovnitva od oujka 1948. godine, vidi Jugoslavija, Savezni ured ]
za statistiku, Statistiki godinjak, str. 60.
85 Micr. No. T-501, Roll 251, Frs. 372-86; Micr. No. T-501, Roll 249, Fr. 61; Micr. No. T-120
Roll 402, Frs. 308-416.
86 Micr. No. T-501, Roll 257, Frs. 1233-36.
87 Baderova naredba Turnern od 27. oujka, vidi Micr. No. T-50, Roll 257, FY. 1232. Biljeke
0 sastanku izmeu Turnera i Nedia odranog 28. oujka, vidi Frs. 1218-31. Nediev
zahtjev da se memorandum poalje u Berlin, vidi FYs. 1216-17.
88 Nedievo pismo od 16. rujna 1942, Baderove komentare na Nedieve prijedloge i
Nedievo pismo od 18. rujna u kojem izraava spremnost da e ostati na svom poloaju,
vidi Micr. No. T-501, Roll 256, Frs. 1018-21,1024-31.
Na Nedievo pismo od 16. rujna kao i na neke od prijedloga iz njegovog memoranduma
od 25. oujka von Ribbentrop je odgovorio djelomino (i negativno) usmeno preko Benzlera, koji se s Nediem sastao 19. listopada 1942, FYs. 997-1002.
89 Za Hitlerovu odluku vidi Micr. No. T-501, Roll 256, Fr. 904. Predloeni ustav, njegov saeti
prikaz, korespondenciju izmeu zapovjednog generala za Srbiju i njegovih slubenika,
ukljuujui Meysznera te za njegovo dopisivanje s vrhovnim zapovjednikom za jugoistonu Europu, vidi Frs. 905-76. Za Meysznerova miljenja, vidi FYs. 924-26.
Bhmeova procjena sadrana u pismu od 15. studenog 1941, vidi Micr. No. T-501, Roll
251, Frs. 364-67; Feinovu procjenu sadranu u pismu od 3. prosinca 1941. vidi DGFP, sv.
13, str. 944-48; i Baderovu procjenu sadranu u pismima od 19. sijenja i 19. rujna 1942,
vidi Micr. No. T-501, Roll 257, Frs. 1111-13 i Micr. No. T-501, Roll 256, FY. 1020.
Pozitivan dojam koji je Nedi ostavio na Hitlera, vidi Kriegstagebuch, sv. 3, dio 2, str.
1166. Naalost, zapisnik s tog sastanka nije sauvan meu njemakim dokumentima.
Neubacherovi komentari, vidi njegovu knjigu Sonderauftrag Sdost, 1940-1945. str.
13-36,155-57, a Winterov izvjetaj, Micr. No. T-311, Roll 195, Fr. 788.
Za dodatnu dostavu oruja za koju su se u kolovozu 1944. godine zalagali von Weichs i
1 Neubacher, vidi Micr. No. T-311, Roll 195, Frs. 956-64 i Micr. No. T-77, Roll 883, Frs.
5,631,201-6.
91 Micr. No. T-501, Roll 251, FY. 380.
92 Micr. No. T-501, Roll 266, FYs. 1196-97.
93 Micr. No. T-120, Roll 5784, Fr. H299,467.
94 Osim to su bili razliitih uvjerenja, Nedi i Mihailovi su jedan prema drugome i s p o j
ljavali i odreeno neprijateljstvo. Dok je Nedi bio ministar vojske i mornarice u jug0" j
slavenskoj vladi (1939. i 1940), Mihailovi je dvaput kanjen s 30 dana zatvora. Na svom
suenju je izjavio: Nedi i ja smo bili estoki neprijatelji. Kao porunik, dvaput sam
j
u zatvoru na 30 dana. Ja osobno mislim daje on potpuno senilan." Suenje DragolJU""M
Drai Mihailoviu, str. 237.
95 Trii, O Milanu Triiu, str. 61-63, 92. Vidi, takoer, Krakov, General Milan Nedi, s^l
1, str. 264-268.
90

96 Tomasevich, The Chetniks, str. 199, 420, 444.
9< Vidi Micr. No. T-501, Roll 352, Frs. 81,254 i 267 i Krakov, General Milan Nedi, sv. 2, str.
[ 451-457- Krakov bez ikakvih dokaza tvrdi daje Kalabi djelovao u skladu s Nedievim
I zapovijedima i da ga je izdala ena koja se pretvarala da je etnik, no zapravo je bila
komunist u slubi Gestapa,
i 98 Za Nedieve biljeke o naredbama generala Bhmea iz 1941. koje se nalaze u pismu
| napisanom generalu Felberu 22. veljae 1944, vidi Micr. No. T-501, Roll 256, Fr. 880.
I Za njegov sastanak s naelnikom stoera novog zapovjednog generala koji se odrao
27 veljae 1942, vidi Micr. No. T-501, Roll 247, Frs. 892-93. O njegovom zahtjevu da likvidira Mihailovia, vidi Micr. No. T-501, Roll 253, Frs. 283-84.
99 ga poraz partizana vidi Jugoslavija, Vojnoistorijski institut, Oslobodilaki rat, 2. izdanje,
sv. 1, str. 219-26, 317-23; Krakov, General Milan Nedi, sv. 2, str. 396-99.
100
Za ponovne napade partizana na neprijateljske snage vidi, primjerice, Micr. No. T-501,
Roll 249, Frs. 128-30. Za njemaku izjavu po tom pitanju od 20. kolovoza 1941. godine, vidi Micr. No. T-501, Roll 246, Fr. 10. Za njemake statistike o takvim napadima,
primjerice, krajem listopada 1941. godine, vidi Micr. No. T-314, Roll 1457, Fr. 1246 i od
oujka do listopada 1943. godine, Micr. No. T-501, Roll 267, Frs. 221-31. Vidi i Micr. No.
T-501, Roll 249, Fr. 535.
101
Dana 28. veljae 1943, zapovjedni general za Srbiju je izvornu monstruoznu uredbu o
smaknuu 100 srpskih talaca za svakog njemakog vojnika ubijenog od strane ustanikih snaga u Srbiji i njih 50 za svakog ranjenog njemakog vojnika - koja je bila u
skladu s Hitlerovom naredbom od 16. rujna 1941 - do daljnjega smanjio na smaknue 50
talaca za svakog ubijenog njemakog vojnika, zaposlenika oruanih snaga ili civila, ili za
svakog ubijenog bugarskog vojnika te njih 25 za svakog ranjenog Nijemca ili Bugarina.
Za naredbu vidi Sjedinjene Amerike Drave, Trials of War Criminals, sv. 11, str. 102025. U jesen 1943, numerika uredba je ukinuta te se za svaki sluaj donosila pojedinana
odluka uz savjetovanje s posebnim izaslanikom Neubacherom. Openito govorei, strijeljanje talaca se znatno smanjilo.
~ Njemaki izvjetaj od 24. studenog 1942, prema kome su Mihailovievi etnici razoruali
jedinicu Srpske dravne strae koja se sastojala od 2 oficira i 126 podoficira i vojnika i
daje istraga u tijeku, vidi Kriegstagebuch, sv. 2, dio 2, str. 1017. Za prebacivanje novca
103
buenje Dragoljubu-Drai Mihailoviu, str. 238.
0 njemakom miljenju o utjecaju etnika vidi izvjetaj koji je 23. prosinca 1943. godine
vojni zapovjednik za jugoistonu Europu poslao vrhovnom zapovjedniku za jugoistonu
Europu, u Micr. No. T-501, Roll 253, Frs. 1020-21. Vidi takoer Micr. No. T-501, Roll 260,
Fr. 424.
Nedieve vienje uljecaja etnika, vidi, posebice, pismo koje je 22. veljae 1944. napisao
Felberu, u Micr. No. T-501, Roll 256, Frs. 881-82.
Milosevic, Izbeglice i preseljenici, str. 251-255.
I Za Neuhausenove procjene vidi Neuhausen II," str. 4, a za Nediev memorandum, vidi
i ^ - N o . T-501, Roll 256, Frs. 1024-34, posebice Fr. 1027.
I bjv-l osevi > Izbeglice i preseljenici, str. 154, 254, 280; Borkovi, Kontrarevolucija u SrA sv. 1, str. 199.
m
108 Jêvi, Izbeglice i preseljenici, str. 277-278.
str. 57-60, 82-94.
b
Uo 'd., str. 278, 356-362.
ld st
> r- 293-308, posebno str. 306-307.
259

111
Vidi, posebno pismo koje je 3. svibnja 1942. Harald Turner, zapovjednik vojne un J
u okupiranoj Srbiji napisao Siegfriedu Kascheu, njemakom izaslaniku u Hrvatsk -H
Micr. No. T-120, Roll 5787, Frs. H301,637-43. Vidi i poruku izaslanika Benzlera P a , /
Baderu, zapovjednom generalu u Srbiji od 31. kolovoza 1942. godine, u Micr. No T5oiJ
Roll 1256, Fr. 1041. U kolovozu 1942. Nijemci su u koncentracioni logor SD-a u Zemun ''
preko rijeke Save, iz Beograda doveli otprilike 9000 osoba s podruja Kozare te iz S ]|
jema.
112
Micr. No. T-501, Roll 249, Frs. 1005-7.
113
Micr. No. T-501, Roll 249, Frs. 525-26, 540.
114
Miloevi, Izbegtice i preseljenici, str. 362-372. Agrarna reforma zakonski je regulirana
ujesen 1945. godine.
115
O Neubacherovu imenovanju vidi Kreigstagebuch, sv. 3, 2. dio: f036, 1233. Za izvatke
iz Hitlerove naredbe izdane 29. listopada 1943. u pogledu Neubacherovih funkcija, vidi
Tomasevich, The Chetniks, str. 319.
116
Mnogo kasnije, u studenom 1944 - kada su se Nijemci i sve srpske kolaboracionistike
skupine povukli iz Srbije - Neubacher je izvijestio o sastanku s Paveliem na kojem se potonji inio spremnim razmotriti teritorijalne izmjene u istonoj Bosni u korist Srbije (Micr.
No. T-311, Roll 194, Frs. 1136-37). Neubacher nije bio jedini Nijemac koji je podravao
ideju teritorijalnih izmjena izmeu NDH i Srbije u korist Srbije. Vidi, primjerice, nacrt
pisma to ga je operativni stoer Wehrmachta 21. kolovoza 1943. poslao Ministarstvu
vanjskih poslova, u kojem je za raspravu predloeno preputanje dijela istone Bosne i
Srijema Srbiji, u Hass i Schumann, Anatomie der Aggression, str. 195-198.
117
118
119
Neubacherova izjava, vidi njegovo ispitivanje u Micr. No. 679, Roll 2, Fr. 742. Vidi i Frs.
741-44. Modaje dobro nadodati daje i sam Neubacher, na sastanku s viim slubenicima
okupacijskog reima u Beogradu 12. listopada 1943. godine, limitirao svoj cilj da od
Nedia napravi 30-postotnog premijera na namjeru da od njega napravi barem 20-postotnog premijera". Micr. No. T-501, Roll 253, Fr. 512.
120
Micr. No. T-120, Roll 5782, Frs. H298,989-91. Prema izvjetaju vojnog zapovjednika za
jugoistonu Europu Nedieve nade da e njegov posjet Hitleru donijeti pozitivne rezultate, oito su posve nestale do polovice listopada 1943. Micr. No. T-501, Roll 253, Fr. 610.
Vidi i njegove kritike na novu politiku" u Micr. No. T-501, Roll 256, Frs. 880-81.
121
Micr. No. T-501, Roll 256, Fr. 36. U memorandumu od 15. srpnja 1946, Felber, bivi
vojni zapovjednik za jugoistonu Europu i posljednji zapovjednik u okupiranoj Srbiji,
napisao je: Stabilnost i jasnoa svrhe srpske vlade pridonijeli su bliskim odnosima
izmeu okupacijske uprave i srpskih ministarstava. Na raun premijera Nedia nisu
nikada zabiljeene neke ozbiljne pritube. Dravi su, naravno, nametnuti visoki trokovi ^
okupacije, no openito gledajui, mainerija njemake okupacijske uprave je radila
glatko, i kao to se pokazalo u praksi, u najboljem interesu Srbije i njenog stanovnitva.
Vidi Bundesrepublik Deutschland, Bundesarchiv-Militrarchiv, dossier N 67/20, S.
S obzirom na Nedieve neprestane i uvijek ozbiljne pritube, Felberova sebina izjava
govori sama za sebe.
122
Za opis suradnje Nijemaca s etnicima 1943. i 1944, vidi Tomasevich, The Chetniks, str. J
317-349. Za reakciju Srpskog dobrovoljakog korpusa vidi pismo koje je 1. prosinc
1943. njegov zapovjednik, pukovnik Muicki napisao Nediu, u Dokumenti o izdajstv^
Drae Mihailovia, sv. 1, str. 585-586.
i

No. T-501, Roll 253, Frs. 366-67. Vidi izjavu koju je Mihailovi dao na svom suenju
I daj e Damjanovi bio njegov kontakt u Nedievoj upravi te daje pomou Dan\janovia
I bio upuen i utjecao na tijek zbivanja. Suenje Dragoljubu-Drai Mihailoviu, str. 238,
I 245.
124 Za oVO pismo vidi Micr. No. T-501, Roll 256, Frs. 878-86. U njemu (Fr. 882) Nedi se
I takoer ali na uhienje Stanislava Krakova, direktora vodeih beogradskih novina Novo
t irreme, njegova roaka i bliskog suradnika. Smatrao je daje to uhienje bilo izravno usmjereno protiv njega osobno.
125 Micr . No. T-501, Roll 256, Fr. 460.
126 o sastanku izmeu Nedia i Mihailovia, vidi Neubacher, Sonderauftrag Sdost, 19401945, str. 164, i svjedoenje Mihailovia i Dragog Jovanovia u Suenje DragoljubuDrai Mihailoviu, str. 231-244. O njihovom neuspjehu da dobiju oruje, vidi Tomasevich, The Chetniks, str. 342-346.
127
Micr. No. T-501, Roll 256, Fr. 871; Solari, Nalije 'Bosanske Golgote' ili kako sam
: postao pripadnik SDK", str. 32-38; Micr. No. T-311, Roll 194, Fr. 259.
128
Za pregled srpskih politikih stranaka, vidi moju knjigu, The Chetniks, str. 8-12, 2225, 35-53 i 75-79 za njihovo djelovanje prije poetka rata, i str. 162-65, 262-81, 303-11,
372, 399-407. i 471-73, a za njihovo djelovanje tijekom rata. Vidi i Bodroi, Buroaske
stranke u Srbiji, 1941-45.".
VI.
N e z a v i s n a
I
D r a v a
H r v a t s k a :
t a l i ja n s k o - n j e m a k i
p r o t e k t o r a t
Nakon to je Njemaka uz minimalnu pomo Italije i Maarske vojno pregazila Jugoslaviju i nakon to je Wehrmacht preuzeo nadzor nad najveim dijelom jugoslavenskog teritorija, Njemaka i Italija morale su se dogovoriti oko
podjele zemlje. Hitler je u tom smislu 12. travnja osobno donio nekoliko preliminarnih, ali temeljnih odluka, dok su jo trajale vojne operacije. Ministri
vanjskih poslova dviju zemalja sastali su se 21-22. travnja u Beu radi Analiziranja tih odluka. Glavni rezultat sastanka bio je sporazum o demarkacijskoj
liniji (Bekoj liniji) izmeu njemake i talijanske okupacijske zone i utjecaja
u Jugoslaviji za trajanja rata, a zavrne prilagodbe trebale su biti dogovorene
nakon pobjede sila Osovine.
Nijemci su demarkacijsku liniju morali povui tako da glavna komunikacijska linija od Austrije do Grke (eljeznika pruga od Graza do Atene,
s odvojkom od Nia do Sofije) bude ili pod njihovim izravnim nadzorom, kao
u okupiranoj Srbiji, ili u prijateljskim rukama nad kojima imaju praktiki
nadzor, kao u sluaju NDH i Bugarske. Nijemcima je takoer od presudnog
znaaja bio nadzor nad Dunavom u Jugoslaviji, kao i prisvajanje lavovskog
dijela jugoslavenskih sirovina. Stoga je demarkacijska linija koja je dijelila
njemaku od talijanske zone okupacije i utjecaja prolazila od sjeverozapadno
vrka Slovenije, sredinom NDH, a zatim na jugoistok, do stjecita ratnih
Ranica Srbije, Bugarske i Albanije (vidi Kartu 1). Strateke sirovine i druga
juena roba u podrujima koja nisu bila pod izravnim njemakim nadzorom,
Poput boksita u krajevima pod talijanskim nadzorom, metala (osim eljeza) u
v ma
'
koje je anektirala Bugarska, te vikova hrane u dijelovima koje je
BfPojila Maarska, posebnim su sporazumima za trajanja rata bili rezervirani
a
Njemake potrebe.
^ B L NDH Nijemci su, zahvaljujui demarkacijskoj liniji koja je prolazila
m ze
mlje, stekli nadzor nad industrijski i poljoprivredno produktivniJelovima., dok su Italiji prepustih gospodarski manje vrijedne krajeve.
su
T
sfej Nijemci Talijane i dalje uvjeravali da je hrvatska drava u njihovoj
utjecaja, njemaki bajuneti odravali su na vlasti ustaki reim, a Nijem-

ci su malo-pomalo jaali kontrolu nad mnogim vidovima politikog, vojnog j
gospodarskog ivota u NDH. Taj sve vei nadzor na raun Italije bio je vlasti
lake prihvatljiv jer Nijemci nisu anektirali niti jedan dio teritorija NDH n l l
> Pel
v
stoga u vlasti i u stanovnitvu nisu izazvali ogorenje i neprijateljske stavove
Za razliku od njih, Italija je novu dravu prisilila da se odrekne velikog d y e l j
teritorija uz jadransku obalu, te je Rimskim sporazumima od 18. svibnja 1941
u velikoj mjeri umanjila hrvatska suverena prava. Kao to e kasnije ustvrditi
poslanik Casertano, Talijani su novu dravu smatrali ovisnom o Italiji". Taj
gubitak teritorija i prava izazvao je silno ogorenje cjelokupnog stanovnitva
Hrvatske, pa tako i ustaa i njihovih politikih saveznika. injenicu da su Talijani u rujnu i listopadu 1941. ponovno zauzeli II. i III. zonu (vidi dolje) mnogi
su Hrvati protumaili kao prvi talijanski korak u stjecanju i tih podruja. Talijansko objanjenje, prema kojem je ponovna okupacija bila nuna kao mjera
opreza zbog mogueg iskrcavanja saveznikih snaga na jadransku obalu, kao
i nain ojaavanja borbe protiv snaga otpora, bilo je samo dio stvarnih razloga, jer su se Talijani pribojavali i njemakog posezanja za jadranskim podrujem. Odnose Italije i NDH dodatno je optereivala i injenica da su Talijani
od samog poetka u podrujima koja su nadzirali bili naklonjeniji srpskome
stanovnitvu, te da su kasnije, kao pomone snage koristili i etnike, regrutirane i iz regije u kojoj su djelovali, ali i iz drugih krajeva. Iako je Italija prema
Rimskim sporazumima trebala pomoi NDH da organizira i razvije vlastite
oruane snage, NDH nije od Italije zatraila takvu pomo, nego se obratila
Njemakoj. A budui d a j e Njemaka bila i vie nego voljna preuzeti aktivnu
ulogu u NDH, priliku je prihvatila objeruke, iako je jo dosta dugo pomo
pruala kriomice, iz obzira prema Italiji.
Italija je u takvoj situaciji bila bespomona. Kao mnogo slabiji od dvaju
glavnih europskih partnera sila Osovine, mogla je tek formalno prosvjedovati
kod vlade NDH zbog sve veeg njemakog utjecaja u NDH. NDH je tako postala jednim od najveih problema u odnosima izmeu dvyu predvodnica sila
Osovine. Do rujna 1943. nova drava u stvarnosti je bila zajedniki talijansko-njemaki protektorat u kojem se njemaki utjecaj vremenom poveavao, a
talijanski vremenom smanjivao. Budui d a j e na svome postojanju morala zahvaljivati silama Osovine, te nije mogla opstati bez njihove, osobito njemake,
politike i vojne potpore, NDH je morala pristajati na sve njihove uvjete.
RIMSKI UGOVORI IZMEU

ITALIJE I N D H (18. S V I B N J A 1941)
Utvrivanje granica izmeu nove drave i njezinih susjeda odvijalo se u nekoliko faza, a u jednom je sluaju ostalo nerijeeno. U vezi s granicom s
Njemakom nije bilo problema i sve je rijeeno bilateralnim sporazumom
od 13. svibnja 1941. godine. Granica sa Srbijom pod njemakom okupacijom
utvrena je unilateralnim zakonskim ukazom vlade NDH od 7. lipnja 1941,
koji je, meutim, prethodno dobio njemaku suglasnost. 1 Istinski presudni
problemi u vezi s granicom pojavili su se u odnosima s Italijom. Talijanska
potpora ustakim emigrantima tijekom tridesetih godina 20. stoljea temeljila
se na neformalnom sporazumu s Paveliem, vjerojatno u duhu memoranduma
koji mu je 1927. uruio Ivo Frank (vie rijei o tome bilo je u 1. poglavlju), a u
kojem je navedeno da e Italija, nakon to ustaama pomogne da steknu vlast,
zadovoljiti svoje teritorijalne pretenzije na istonoj obali Jadranskog mora,
dok e se Hrvatska nai u talijanskoj sferi utjecaja. Osim toga, Talijani su imali
brzojav koji je Paveh 14. travnja 1941. godine, iz Karlovca i pod Anfusovim
pritiskom, uputio Mussoliniju, kao i svjee njemako doputenje sa sastanka
koji su 21-22. travnja 1941. u Beu odrali Ribbentrop i Ciano. U vezi s tim
skupom, njemaki memorandum navodio je:
Italija namjerava vrsto vezati NDH, moda i pomou personalne unije.
Talijani namjeravaju pripojiti Dalmaciju, koja bi trebala dobiti status talijanske gubernije (governatorato). Isto vrijedi i za ostatak primorja od Rijeke do
granice s Crnom Gorom. Njemaku u naelu politiki ne zanimaju pitanja povezana s NDH. Fhrer stoga nema razloga s njima u vezi zauzeti odreeni stav.
Preputa ih Duceu, koji ih treba rijeiti s Hrvatima.2
1 Prvi krug pregovora o granicama izmeu Italije i NDH, Ciano i Paveli odrali
?U
travnja u Ljubljani. Nakon to mu je Njemaka dala slobodne ruke, Ciano
P o k u a o Pavehu nametnuti sporazum kojim bi Italija dobila uski pojas teriiAi a ^ ^ ^ ^ istonu obalu Jadrana, ime bi povezala Istru s Crnom Gorom
oanijom koje su ve bile pod njezinom okupacijom. Kad je Paveh ustvrdio
Karta 4. NDH, 1941-1945.
Nezavisna Drava Hrvatska: talijansko-njemaki protektorat

jL
jZ bog predloenog rjeenja... odmah ostao bez posla", Ciano je spremno
' redloio drugu mogunost - pripajanje velikog dijela Dalmacije. Taj potonji
dio [teritorija] valja integrirati politikim ugovorom kojim bi itava Hrvatska
Ihraktiki potpala pod na nadzor." Paveh je uzvratio tako to je Talijanima ponudio onaj dio Dalmacije koji je Italiji obean tajnim Londonskim sporazumom
1915. godine (vidi 1. poglavlje). Usto je pristao i na sveobuhvatan sporazum
s Italijom kojim bi se uredili svi odnosi dviju zemalja. 3 Budui da Mussolini i
Ciano nikako nisu eljeli da Pavelia ispuste iz ruku, bili su pripravni zadovoljiti
se i manjim od maksimalistikih teritorijalnih pretenzija.
[ Sastanak u Ljubljani odredio je prijeporna pitanja izmeu dviju zemalja i
vjerojatno doveo do preliminarnog dogovora u nekim tokama. Pregovori su
se nastavili u Zagrebu, s Raffaeleom Casertanom, posebnim talijanskim predstavnikom, koji je onamo doputovao 24. travnja 1941. i poslije postao talijanski poslanik u Hrvatskoj. Nakon pet dana dogovoreno je da e NDH od talijanskoga kralja zatraiti da jednog od pripadnika savojske dinastije imenuje
hrvatskim kraljem. Paveli se potom 7. svibnja sastao s Mussolinijem i Cianom
u Monfalconeu, gdje su potvrdili ishod dotadanjih pregovora i sporazumjeli
se u vezi sa svim ostalim pitanjima s podruja bilateralnih odnosa dviju zemalja.4 Tako je otvoren put i za formalno zakljuenje i potpisivanje Rimskih
ugovora izmeu Italije i NDH 18. svibnja 1941. godine. Dva zavrna pitanja u
vezi s granicama izmeu NDH i podruja pod talijanskim nadzorom rijeena su
posebnim sporazumima: granica izmeu NDH i dijela Slovenije koji je pripojila
Italija, sporazumom 15. srpnja, te granica NDH i Crne Gore pod talijanskom
okupacijom sporazumom od 27. listopada 1941. godine. 5
Na Karti 4. prikazane su vanjske granice i unutarnja podjela NDH.
Prema Sporazumu o granicama izmeu Italije i NDH, prvome sporazumu
potpisanome u Rimu, Italija je prisvojila 5380 km 2 hrvatskog teritorija s oko
380.000 stanovnika. To podruje, I. zona na Karti 4, obuhvatilo je vei dio Dalmacije, pa tako i vane gradove Split i ibenik, veinu jadranskih otoka, te
velik dio Hrvatskog primorja i dio Gorskog kotara.
Sporazum o vojnim pitanjima u vezi s priobalnim podrujem, drugi spoF1211144 potpisan u Rimu, imao je tri vane odredbe. Prvom je posve demilitarizirano podruje izmeu I. zone, dijela Dalmacije koji je pripojila Italija,
i Unije
ucrtane na karti koja je pratila taj sporazum (granice II. i III. zone na
Bf1
ime je NDH u tom podruju doputeno samo da ima civilnu upravu,
gom su odredbom zabranjene pomorske jedinice NDH na Jadranu, osim
Potrebe policijskih i carinskih poslova, dok je treom reguliran prijevoz
^ K ^ n s k i h jedinica cestama i eljeznikim prugama u NDH prema posebnim
Porazumima dviju vlada.
na
k n c u , 25-godinji Sporazum o jamstvima i suradnji takoer je imao
'K
F oliko odredaba. Kao prvo, Italija je jamila politiku neovisnost Kralje-

vine Hrvatske i njezinu teritorijalnu cjelovitost" unutar granica koje ' I
odrediti sporazum dviju zemalja". Drugo, vlada NDH nee sklopiti neki dn^l
meunarodni sporazum u suprotnosti s odredbama i duhom ovog sporazum J
Tree, vlada NDH koristit e se talijanskim oruanim snagama za razvoj i teh ]
niku obuku vlastitih oruanih snaga, kao i za stvaranje vojnih instalacija gdje I
god bude ocijenjeno da su potrebne, s ciljem trajne suradnje izmeu dviju ze-l
malja. etvrto, im se gospodarsko stanje pobolja, vlada NDH uspostavit e
s Italijom ire i snanije odnose u vezi s carinskim i monetarnim pitanjima"
a formiran je i trajni odbor za prouavanje i provedbu gospodarske suradi\je'
Na koncu, dvije e vlade zakljuiti i posebne sporazume kojima e r e g u l i r a j
eljezniki i pomorski promet, odnos prema graanima druge zemlje, kulturna
i pravna pitanja, te sva ostala pitanja od zajednikog znaaj a. Prema posebnom
protokolu, u svim drugim otvorenim pitanjima izmeu dviju zemalja primjenjivat e se odredbe ranijih sporazuma izmeu Italije i Jugoslavije. 6
Budui d a j e ve ranije dogovoreno da e hrvatska kruna biti ponuena nekom pripadniku savojske dinastije, Paveli je nekoliko sati prije potpisivanja
sporazuma i slubeno zamolio kralja Viktora Emanuela III da pripadnika te
dinastije imentye hrvatskim kraljem. Kralj je na to mjesto odmah imenovao
vojvodu od Spoleta, te su sporazumi tako potpisani u ime Kraljevine Hrvatske". No novi kralj niti jednom nije stupio na hrvatsko tlo, budui da mu nitko
nije mogao jamiti sigurnost. Osim toga, i Nijemcima i Pavelievu reimu vie
je odgovaralo da bude na sigurnoj udaljenosti nego da doe u zemlju i samo
izazove nove probleme. 7
Rijetki su Hrvati bih u stanju prihvatiti takvo rtvovanje politike i kulturne
kolijevke hrvatskoga naroda kao cijene za hrvatsku nezavisnost", cijene na
koju je Paveli pristao radi ispunjenja osobnih, ali i ciljeva ustakog reima.
U zdravici upuenoj Mussoliniju na banketu prireenom nakon sveanog potpisivanja sporazuma, Paveli je itav dogaaj nazvao povijesnim danom koji
je vrhunac naeg preporoda". 8 A teritorijalni i ini ustupci koje je Italija upravo
bila nametnula NDH zapravo su bili prvi smrtni udarci novoj dravi. I unutar
ustakog pokreta i unutar vojske NDH, politiari i asnici razilazili su se u
miljenju o tome jesu li dogovori s Italijom nuno, ali valjda ipak privremeno
zlo ili u cijelosti neprihvatljivi, no svi su pritom znali da e prouzroiti nove
probleme u odnosima NDH i Italije.
Nijemci su u NDH odluih Talijanima prepustiti da rade to ele, ali dol
granica nakon kojih bi poeli ugroavati kljune njemake interese. Ipak, zaW-|
mala su ih talijanska posezanja za teritorijem NDH koja nije bilo mogue branit I
etnikim razlozima. Ciano je odgovorio da pripajanje hrvatskoga teritorija j
djelomino opravdavaju povijest i kultura, ali jo ponajvie talijanska potrebni
za strateki boljim granicama i dodatnim ivotnim prostorom. ini se d a j e
vezi s pripajanjem hrvatskoga teritorija razuman stav imao tek jedan vaan ^
nno_
Nezavisna Drava Hrvatska: talijansko-i\jemaki protektorat

K ^ e i n o a n - Talijan. Prema Cianovim rijeima, kralj Viktor Emanuel III smaI o je da e Italija imati tim manje nevolja to zauzme manje Dalmacije". 9
Odredbe sporazuma jasno su ukazivale na injenicu da je nova drava ne1 v ^ g n a jedino po nazivu. Italija je NDH jamila granice, no NDH je bila duna
I dnose s ostalim dravama regulirati tako da ne naruava sporazume s Italijom.
Badalje, od NDH se trailo da stvori oruane snage uz talijansku pomo, te da
ls Italijom postigne dodatne sporazume o ureivanju raznih gospodarskih, kulturnih, pravnih i drugih pitanja. Ukratko, Rimski su ugovori uspostavili talijanski
: protektorat nad novom dravom. Sporazumi su bih vrhunac Mussolinijeva sna
jo otkako je doao na vlast, sna u skladu s dugogodinjim talijanskim apetitima
prema hrvatskome teritoriju i imperijalistikim sklonostima na Balkanu i u Podunavlju.10 Sve je to obavljeno uz njemaki blagoslov, budui d a j e Njemaka
NDH upotrijebila za zadovoljavanje, barem djelomino, apetita svog slabog, ah
ambicioznog partnera. Hitler je to nedvosmisleno objasnio Paveliu kad gaje ovaj
6. lipnja 1941. posjetio u Berlinu, budui d a j e Duce bio blagonaklon i uviavan
prema Njemakoj u vrijeme pripajanja Austrije i krize u ehoslovakoj.
Zbog svih navedenih razloga on [Fhrerj imao je osobnu obavezu ponijeti se krajnje odano prema Italiji, te ga je brinula opasnost od izbijanja krize
izmeu Italije i NDH. Duce je morao dobiti neto na to e moi ukazivati kao
na uspjeh, a u sluaju podruja o kojem je bila rije, bilo je to pitanje starih
ciljeva, u vezi s kojima su Italiji ve bila dana obeanja u [Prvom] svjetskom
ratu. Sama Njemaka u tom podruju ne polae pravo ni na to, ne see ni
za im, budui da se ne smatra pravnim sljednikom Habsburke Monarhije.
Stajat e uz NDH kao iskreni prijatelj, pripravan na posredovanje i davanje
savjeta u sluaju da se pojave potekoe.11
Tako vezanih ruku i nakon to je pristao na ustupanje velikog dijela teritorija Italiji, ustaki reim nije se mogao nadati da e ojaati vlast, niti da e ga
Prihvatiti veina hrvatskoga naroda. Rije je o jo jednoj od povijesnih ironija:
malenu politiku skupinu koja je stekla ugled na navodnoj borbi hrvatskoga
naroda za slobodu i nezavisnost, na vlast su postavili tradicionalni neprijatelji
nrvat-skoga naroda, a to je platila gubitkom najboljeg dijela hrvatskog terito^la, odricanjem od gotovo svih suverenih prava, te pozivom jednom talijan0r
ne plemiu da postane hrvatskim kraljem.
|
U Zagrebu se talijanski poslanik Raffaele Casertano ponaao vie kao
Potkralj nego kao prvi ovjek diplomatske misije. Ukorio je dunosnike NDH
P r e estog naglaavanja neovisnosti, budui d a j e NDH ovisna o Italiji",
i ^Dansku vojsku predstavljao je general Giovanni Battista Oxilia (kojeg sam
rv me
'
svesku ove studije pogreno nazvao Antonijem Oxilijem), zaduen

ezu s
^
vojnim i civilnim vlastima NDH, te s kolegom, njemakim generalom

koji je obavljao dunost opunomoenika u NDH. Prema njemakim izvorima
sredinom travnja 1942. Talijani su u Zagrebu imali oko 2000 dunosnika iz re'
dova vojske. Osim toga, talijanska Faistika stranka imala je posebnog pred
stavnika pri ustakome pokretu, u poetku generala faistike milicije Eugenija Coselschija, kojeg je nakon nekoliko mjeseci zamijenio Carlo Balestra di
Mottola. 12 NDH, pak, imala je poslanika u Rimu, a od konca kolovoza 1941 i
posebnog upravnog zastupnika 13 i asnika za vezu u stoeru talijanske Druge
armije, koja je nakon 7. rujna 1941. ponovno postala okupacijskom armijom
u NDH zapadno od njemako-talijanske demarkacijske linije. Dodatne veze
osiguravao je Stalni gospodarski odbor Italije i NDH, oformljen prema
odredbama Rimskih ugovora, koji se povremeno sastajao radi odluivanja o
nerijeenim gospodarskim i financijskim pitanjima izmeu dviju zemalja.
Talijanski predstavnici u Zagrebu nisu nailazili na srdaan doek i veliku
elju za suradnjom. Nesklonost je uglavnom bila plod teritorijalnih gubitaka
NDH.14 No ustae su bili neskloni Talijanima i zbog njihove nesposobnosti ili
nespremnosti da uvedu mir u podruja koja su bila pod njihovim nadzorom,
kao i zbog potpore etnicima i koritenja njihovih snaga, te simpatija prema
srpskome stanovnitvu u tim krajevima. Neprijateljstvo prema Talijanima jaalo je usporedo s jaanjem njemakoga utjecaja u Zagrebu, a ustaki politiari
i asnici vojske NDH sve su vie traili zatitu neusporedivo snanijeg, i popularnijeg, stranog gospodara.
Sve otprilike do listopada 1942. Nijemci su dobro pazili da ne povrijede Talijane. Kad su s vojnim i civilnim vlastima NDH suraivali u pitanjima koja bi mogla uznemiriti Talijane, to su inili potajno. Talijani su vrlo dobro znali koliko su
omraeni i koliko ih se hrvatsko stanovnitvo ne boji, a znali su i da ih Nijemci
smatraju slabim i nepouzdanim saveznicima. U takvim okolnostima bilo im je
teko igrati ulogu monog zatitnika ovisne drave, a sve su tee titili i svoje
politike, vojne i gospodarske interese. No dok su pod nadzorom imali Pavelia
a tako je bilo tijekom prvih godinu i pol, uspijevali su ostvarivati znatan utjecajKondominij u NDH bio je izniman primjer njemako-talijanske suradnje
u nadziranju i pljakanju jednog okupiranog podruja. No njihov odnos nije
obiljeila suradnja, nego stalno suparnitvo. Ono je na koncu uvijek ilo u korist Nijemaca, iji su utjecaj i vojne snage ustrajno rasli, te na tetu NDH i Italije. Iako je sve tei poloaj Italije na podruje predratne Jugoslavije uglavnom
bio posljedica partizanske aktivnosti, Talijani su glavnim neprijateljem smatrali i generala Edmunda Glaisea von Horstenaua, njemakog glavnog opunomoenika u NDH.15 Glaise, koji je bio estoki talijanofob, jednako je tako
smatrao da su najvii talijanski asnici i dunosnici u NDH, a osobito Roatta,
Oxilia, Casertano i Bastianini, nastrojeni otvoreno protunjemaki. Nijemci su
nebrojeno puta optuili Roattu, proetniki orijentiranog dunosnika koji je u
velikoj mjeri proirio etnike formacije te ih koristio kao pomone snage u

podrujima pod svojim zapovjednitvom, da potkopava pokuaje Njemake
i NDH u uvoenju mira na teritorij NDH, to je za Wehrmacht bila glavna zadaa njemakih snaga u NDH. General pukovnik Alexander Lohr takoer nije
vjerovao Roatti jer je ovaj, kao zapovjednik talijanske Druge armije, prema
etnicima provodio u najmanju ruku dvosmislenu politiku. 16
O D N O S I I Z M E U N J E M A K E , ITALIJE I N D H
Odnos Italije i NDH od travnja 1941. do rujna 1943. bio je daleko sloeniji nego
to je izgledao na temelju odredaba Rimskih ugovora iz svibnja 1941. godine.
Talijanski protektorat nad NDH zapravo je ovisio o njemakome pristanku, a
ograniavao g a j e i niz politikih, vojnih i gospodarskih obaveza koje su Nijemci nametnuli NDH i prije i nakon Rimskih ugovora i koje su ustrajno irili. Nijemci su ta prava tajili pred Talijanima, ali njihove posljedice nije bilo mogue
sakriti, pa je rezultat tako bio ustrajan i primjetan pad talijanskog ugleda u
NDH. I sami su Talijani ubrzo shvatih u to su se upustili. Ve 29. travnja 1941.
Marcello Zuccolin izvijestio je iz Zagreba: Poznato je da se Paveliev reim
na vlasti odrava iskljuivo zahvaljujui njemakim bajunetima. Kad Paveli
izgubi autoritet zbog ustupaka Italiji na koje e morati pristati, nema sumi\je
da e Nijemci iskoristiti priliku da pokau nadmo svojih interesa, da ojaaju
ve postojeu njemaku politiku i gospodarsku organizaciju, te da te interese
u potpunosti ostvare." 17
Prvi njemaki akt koji je na dugoronim temeljima uredio odnose Njemake
i NDH bio je sporazum Njemake i Italije o demarkacijskoj liniji u NDH, koji su
u Beu 21-22. travnja 1941. postigli von Ribbentrop i Ciano. Nijemci su istodobno odluili i nastaviti s formalnom okupacijom teritorija NDH sjeveroistono
od te linije. Njemako Ministarstvo vanjskih poslova svojem je poslanstvu u
Zagrebu 23. travnja poslalo vrlo povjerljivu poruku u kojoj je, samo u informativne svrhe, opisalo tu promjenu:
Kad je ministar Kasche boravio u Beu, plan je nalagao to ranije povlaenje njemakih jedinica s podruja NDH. U meuvremenu je odlueno
da e teritorij NDH zasada ostati pod vojnom okupacijom. Okupacijska linija
za njemake je jedinice odreena ovako: Zagreb - Banja Luka - Sarajevo, pn
emu su sve navedene toke u njemakoj okupacijskoj zoni. Od Sarajeva dalje,
okupacijska linija ide u smjeru Rudoga.18
Njemaka odluka da zadri vojnu okupaciju priblino nad polovicom NDH
^^^
a
ne
|<tijel m J e
N j e n a posljedica elje Njemake da zatiti kljune komu^ ^ f e a c l j e s jugoistokom Europe i osigura nadzor nad vrijednim rudnicima i inIdustnjskim pogonima, a dijelom elje da osigura snaan poloaj i u odnosu
p a Hrvate i u odnosu na Talijane u daljnjim pregovorima o NDH. Osim ve
I gpomenutih sporazuma izmeu Njemake i NDH, odnose izmeu Njemake
i NDH odreivali su Povjerljivi protokol od 16. svibnja 1941. (tzv. Clodiusov
Bgporazum) i Sporazum o zadravanju njemakih jedinica u NDH koje nisu u
prolazu, potpisan 20. lipnja 1941. godine. 19 Potonji je sporazum navodio i da se
[ zadravanje tih jedinica u NDH poklapa i sa eljama vlade NDH", a Njemaka
se oito drala upravo te odredbe kad je raniju jednostrano proglaenu formalnu okupaciju svoje zone zamijenila praktinom okupacijom. Oito je da su Nijemci eljeli zadrati dio jedinica u zemlji radi osiguravanja svojih interesa, no
to je elio i ustaki reim, i kao sredstvo odravanja na vlasti i kao protuteu
Talijanima. Kako je vrijeme odmicalo, njemaka je prisutnost u NDH rasla
i ovisnost ustakog reima o njemakim silama postajala sve vea, a taj se
trend osnaivao slubenim i neslubenim, dopunjenim ili novim sporazumima
izmeu dviju zemalja.
Kako bismo shvatili sloenost odnosa Njemake, Italije i NDH, moramo se
poblie pozabaviti jo nekim aspektima. Prvo, Njemaka nije anektirala niti
jedan dio teritorija NDH, dok Italija jest. T a j e razlika u mnogome utjecala na
hrvatsko stanovnitvo, kojem je pripajanje hrvatskih podruja ukazivalo na
talijanske ekspanzionistike sklonosti. Iako su ustaki emigranti, a osobito
Paveli, Talijanima obeavali podruja uz Jadran, ta su obeanja bila posve u
suprotnosti sa eljama i interesima hrvatskoga naroda.
Drugo, niz poniavajuih uvjeta koje su NDH nametnuli Rimski ugovori
nepovoljno je djelovao na novu dravu, a talijanski voe, u elji da impresioniraju talijansku ajavnost, te su odredbe objavili bez zadrke. Nijemci su se,
s
druge strane, lukavo suzdravah od objave svih ugovora koji su mogli negativno utjecati na javno mnijenje u NDH. Od svih dogovora izmeu Njemake
i NDH objavljeni su tek: ugovor o granicama, dogovori o regrutiranju radnika
NDH za Njemaku, te o naseljavanju Slovenaca iz dijelova Slovenije pod
|\)emakom okupacijom u NDH, u zamjenu za protjerivanje istog broja Srba
^ NDH u Srbiju, kao i nekohko ugovora o trgovini i isplatama. Brojni drugi
ugovori kojima je NDH vezana za Njemaku, obino u izrazito podreenome
Poloaju, ostali su u tajnosti.
[ Tree, Talijani su se, moda i zbog toga to se nisu zavaravali u vezi s
Podreenim poloajem u odnosu na Nijemce openito, kao i konkretno u NDH,
P r ema Hrvatima odnosili nadmeno i arogantno. Za razliku od njih, Nijemci su
lako su se esto drali jednako prijezirno kao Talijani, silno trudili da ne
R e d a j u ustake dunosnike i asnike vojske NDH, a njemake su vojne vlasti
jadale i posebne naredbe s ciljem osiguravanja prikladnog odnosa prema hr-

vatskim asnicima i vojnicima NDH od strane njemakih asnika i doasnika T
Talijani i Nijemci povremeno su odluno traili uklanjanje s dunosti pojedinih
diplomata i dunosnika NDH jer su njima bili nezadovoljni, no Nijemci su se
ukupno gledano, prema Hrvatima drali taktinije nego Talijani. No nakon tali!
janske kapitulacije, i Nijemci su poeli iskazivati manje obzira.
etvrto, osnovna je injenica bila da Njemaka ima snagu i mo, a Italija
nema. Tijekom prvih godinu i pol njemako-talijanske okupacije NDH, mo je
zraila iz svih njemakih akcija na bojinicama u Rusiji i sjevernoj Africi, kao i
na moru, pa je veina ljudi smatrala da e Nijemci rat zavriti kao pobjednici
Ustaki reim sve se vie svrstavao na stranu snanije od dviju okupacijskih
zemalja, te se opirao nastojanjima Talijana da se domognu vie moi i utjecaja.
No kako Nijemci nisu podupirali ustaku vladu, a to im je u poetku i bila
politika u vezi s gotovo svim talijanskim tenjama i postupcima, vlada NDH je
morala popustiti. 20
Peto, iako su ustae silno eljeli ojaati svoje oruane snage, kako bi osigurah i odrali nadzor nad svojim teritorijem, unutar podruja koje su im dodijelili Talijani i Nijemci, nisu eljeli traiti talijansku pomo, jer su se pribojavali
da bi to moglo dovesti do nepopularnog porasta talijanske moi. Stoga su unato odredbama Rimskih ugovora upravo Nijemci, a ne Talijani pomagali Hrvatima u izgradnji oruanih snaga NDH, te ustaama dali djelotvorno jamstvo
odravanja na vlasti". No Nijemci su za tu uslugu postavili visoku cijenu.
esto, to to su Talijani u ponovno okupiranim zonama (vie o njima u
daljnjem tekstu) koristili etnike jedinice izazivalo je beskonane probleme
u odnosima vlade NDH i Italije. Nijemci su se takoer protivili toj suradnji,
iako su od proljea 1942. poticah upravo takvu suradnju izmeu jedinica vojske NDH i etnikih snaga u sjeveroistonoj i sredinjoj sjevernoj Bosni, gdje
se nalazilo vie tvornica koje su radile za Nijemce. Tijekom zavrne faze operacije Weiss i u sjeverozapadnoj Bosni nekoliko mjeseci prije talijanske kapitulacije, i sami su Nijemci izravno suraivali s pojedinim etnikim jedinicama.
Sedmo, izmeu Talijana i Nijemaca postojalo je stalno suparnitvo u
pogledu gospodarskog iskoritavanja teritorija NDH. Nijemci su zauzeli
najproduktivnije dijelove zemlje, a usto su bili i odluniji u nakani da ih eksploatiraju u najveoj moguoj mjeri. Za svoje su potrebe tijekom trajanja rata
osigurali ak i iskoritavanje odreenih vanih sirovina, poput boksita, u talijanskoj zoni. S pozitivnog aspekta, opremili su vei dio oruanih snaga NDH,
uglavnom zarobljenim orujem, a kad bi u NDH ponestalo hrane, omoguili su
uvoz itarica i eera iz drugih podruja pod njemakom okupacijom. Talijani
su, u daleko manjoj mjeri, takoer opskrbljivali marionetsku NDH orujem
koje su u travnju 1941. oduzeli pripadnicima jugoslavenske vojske, te povremeno hranom djelomino opskrbljivali stanovnitvo II. zone.
Na koncu, kako je teritorij NDH nakon 1942. stjecao sve veu strateku

Lanost zbog mogueg saveznikog iskrcavanja na dalmatinskoj obali, Nijemci
s u bili prisiljeni upotrijebiti velik broj vojnika za viekratne pokuaje da obalu
oslobode od partizana (i u mnogo manjoj mjeri etnika), od kojih se oekivalo
da e u sluaju iskrcavanja pruiti pomo saveznicima. Za razliku od njih, od
proljea 1943. nadalje, Talijani su na Balkanu bili gotovo posve nemoni, iako
su u tom podruju i dalje imali brojne snage. U vojnom su smislu bili znatno
oslabljeni, a pozornost su im u cijelosti zaokupljale pripreme za obranu vlastite zemlje od oekivanih saveznikih kopnenih operacija.
Tako su Nijemci, iako su se slubeno i dalje drali stava d a j e NDH u talijanskoj interesnoj sferi, te im nije osobito vana, zapravo nadzirali pola teritorija
NDH, te teko optereivali vlast i gospodarstvo NDH. To je bolno povrijedilo
talijanski politiki ego, te tetilo talijanskim politikim, vojnim i gospodarskim
interesima. No zbog slabosti nisu mogli poduzeti nita. Meutim, njemaka
politika prema talijanskoj dravi i prema Talijanima u pitanjima koja su se
odnosila na NDH nikad nije bila posve jasna. Razne njemake slube i uprave
- Wehrmacht, Ministarstvo vanjskih poslova, gospodarska ministarstva i agencije, policija i SS - esto su vodile meusobno proturjenu politiku. Jedan od
vodeih njemakih strunjaka za povijest Drugoga svjetskog rata ustvrdio je
da problem NDH u Berlinu nikad nije ispravno shvaen, unato svim upozorenima i preporukama politikih obavjetajnih agenata... problem NDH ostao je nerijeenim [i bio] najtei propust njemake strategije i politike u sklopu
nove organizacije jugoistone Europe". 21
Muni odnosi izmeu Italije i Njemake u NDH bili su dijelom plod
dugogodinjih aspiracija obiju zemalja da ostvare irenje na podruju Balkana
i u Podunavlju, te Njemake da napreduje i prema Jadranskom moru. S vremenom je Njemaka - uvijek lukavija i neusporedivo snanija u odnosu na
glavnog partnera - ne samo stekla veu potporu u okupiranoj dravi, nego i silan upecaj na Italiju, slabijeg partnera. Naposljetku, novu su dravu uspostavili
Hitler i Wehrmacht, gotovo bez pomoi Mussolinija i talijanskih snaga, a nastavak postojanja te drave unato komunistikome (i djelomino etnikome)
otporu ovisio je o njemakome oruju. Glaise je tu injenicu saeto izrazio u
Jednom od svojih izvjetaja: Unato ustrajnim posezanjima naeg saveznika
Prema NDH, ipak je oito da drava i vlada NDH poivaju jedino i iskljuivo,
[kao i] od poetka, na vrcima njemakih bajuneta." 22 Talijani su toga bili
M)esni gotovo od nastanka nove drave, a njihov sukob s Njemakom oko
NDH postao je najproblematinijim otvorenim pitanjem izmeu dviju predv
dnica sila Osovine.
Suparnitvo izmeu osovinskih partnera u NDH u odreenoj je mjeri
ogoravala politiki radikalizam ustakog reima, incidenti koji su remetiF redovite politike procese i onemoguavali unutarnji mir. No kako je rat
pomicao, glavni uzrok sukoba postao je sve snaniji i raireniji jugoslaven-

ski pokret otpora, pod vodstvom komunista i u manjoj mjeri Mihailovie^B
etnika. Nijemci i vlada NDH s jedne strane, izraavali su estoko neslagan
s talijanskom vladom s druge strane, u vezi s time kako se nositi s otporo
koji je onemoguavao pacificiranje drave, umanjivao gospodarski doprin
ratnome stroju sila Osovine, zahtijevao dranje velikog broja vojnika na hrvat
skome teritoriju, te ozbiljno ugroavao obje okupacijske sile u sluaju iskrca
vanja zapadnih Saveznika na Balkanu.
TALIJANSKA VLAST U N D H
Odredbama Rimskih ugovora od 18. svibnja 1941. godine Talijani su ubrzo pridodali i druge zahtjeve ili jednostrano nametnute dodatne uvjete novostvorenoj NDH, koje je nejaki ustaki reim bio prisiljen prihvatiti. Najvanija je
bila jednostrana odluka Talijana, sredinom kolovoza 1941, da ponovno zauzmu podruje izmeu dalmatinske zone pripojene Italiji i njemako-talijanske
demarkacijske linije. Talijanske jedinice povuene su s tog podruja nakon
potpisivanja Rimskih ugovora, a one koje su jo bile nazone na tom podruju
smatrale su se saveznikim jedinicama na prijateljskom teritoriju. General Ambrosio, zapovjednik talijanske Druge armije, posjetioje Zagreb radi dogovaranja
pojedinosti novog aranmana, a 22. kolovoza Paveli je objavio proglas o predstojeoj promjeni pomno izbjegavajui sintagmu ponovna okupacija". itavo je pitanje predstavljeno kao privremeno jaanje obalnog podruja nuno
radi bolje pripremljenosti, to je talijanskom vojnom zapovjednitvu takoer
pruilo vie mogunosti za djelovanje na podruju javne sigurnosti i transporta.24
Odluka Talijana da ponovno zauzmu podruje izmeu anektirane zone
i demarkacijske linije, kao i drugi talijanski potezi u anektiranim i ponovno
okupiranim zonama, postaju razumljivijima prisjetimo li se stava dvojice asnika koji su se, prvo jedan, pa drugi, nali na mjestu zapovjednika talijanske
Dr
uge armije, generala Vittoria Ambrosija i Maria Roatte, prema NDH. Na sastojku s pukovnikom Rohrbachom, njemakim asnikom za vezu pri Drugoj
arm
iji, Ambrosio je potkraj prosinca 1941. godine ustvrdio:
Da u vezi s podrujem NDH potpuno potuje sporazum Phrera i Ducea,
ali da on osobno formiranje NDH i povlaenje granice izmeu Italije i NDH
smatra pogrekom. Drao je da Italija treba vojno zauzeti teritorij NDH sve
do
njemako-talijanske demarkacijske linije, odnosno zone I, II. i III, ne samo
za
trajanja rata, nego i u miru, kako bi osigurala jadransku obalu. Pritom je
naglasio da aktualna Duceova politika ide u drukijem smjeru, ali i da on ne
m
e odstupiti od svog vlastitog stava.26

Osim to je i naelno bio protiv NDH, Ambrosio je kritizirao i stavove i p0]j_
tiku NDH. To se jasno vidi u izvjetaju koji je izdao 15. sijenja 1942, neposredno prije nego to e napustiti dotadanju dunost i postati naelnik Glavnog
stoera kopnene vojske, odakle e nastaviti utjecati na talijansku vojnu politiku u NDH. Ambrosio je kritizirao pronjemako, protutalijansko dranje vlade
NDH i stanovnitva, veliki izvoz hrane u Njemaku, nesklono, ak i protutalijansko, ponaanje dunosnika vlasti NDH u zonama II. i III, hrvatske pokuaje
da dokinu talijansku vlast u zonama II. i III, zlostavljanje srpskog pravoslavnog stanovnitva od strane vlasti NDH i ustaa, to je dovodilo do nemira", te
tajne operacije ustake organizacije u podrujima pod talijanskim nadzorom,
unato injenici d a j e njezina aktivnost bila zabranjena. tovie, ustvrdio je da
bi se moglo pokazati nunim okupirati preostali dio NDH.26
Stavovi Roatte, novog zapovjednika talijanske Druge armije, u vezi s NDH
do nas dolaze preko istog posrednika kao i Ambrosijevi stavovi. Na konferenciji
odranoj 26. sijenja 1942. Roatta je navodno ustvrdio: Bila je pogreka utemeljiti
tu dravu, koja je u biti neprijateljski nastrojena prema Italiji. Bilo bi bolje itav Balkan smatrati neprijateljskim teritorijem do konca rata, te prema njemu tako i postupati. U tom sluaju ne bi bilo nuno, kao to je sada, pregovarati s toliko takta"27
Radi cjelovitosti valja dodati da je zapovjednitvo talijanske Druge armije, izvjetavajui o sastanku generala Marija Robottija, treeg zapovjednika
te armije, i Luigija Petruccija, talijanskog izaslanika u Zagrebu, odranom
11. kolovoza 1943, ustvrdilo da Hrvati ostaju talijanskim neprijateljima i da
NDH koja bi prijateljski bila naklonjena Italiji jednostavno - nije mogua. Razlog je Jadransko more. Nakon osvrta na razne mogue politike strukture na
junoslavenskome podruju - Veliku Hrvatsku, Veliku Srbiju, Jugoslaviju izvjetaj zakljuuje d a j e u talijanskome interesu - mala NDH.28
Tri dijela teritorija NDH izmeu Jadranskog mora i njemako-talijanske
demarkacijske linije odreena Rimskim ugovorima otada su nosila naziv triju
zona: I. zone, koju je pripojila Italija, II. zone, koja je bila demilitarizirana zona,
i III. zone, koju je inio preostali dio teritorija do demarkacijske linije (vidi
Kartu 4). Tako se priblino pola teritorija NDH nalo pod formalnom talijanskom okupacijom. Iako je ponovnu okupaciju II. i III. zone predstavio kao
izraz tijesne suradnje dviju zemalja i najvee jamstvo neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti NDH", ustaki reim bio je vrlo nezadovoljan, jer se jo nijq
bio oporavio (i nikad se nee oporaviti) od nepovoljnih reakcija javnosti na
Rimske ugovore. Nijemci su smatrali d a j e ponovna okupacija glup talijanski
potez, ali su ga podrali jer su podravah talijanska prisvajanja na podruju;
NDH. Iako je proirila okupirani dio djelomino i u namjeri da osigura ta pod
ruja od gerilskih napada, Italija je postupila i zbog opravdanog straha da bi
Njemaka ponovno mogla stei nadzor nad istonim obalama Jadranskog
mora, bilo izravno, bilo preko NDH.

Kako bi ponovna okupacija i pravno stupila na snagu, Ambrosio je 7. rujna
izdao proglas i provedbenu zapovijed kojom je preuzeo civilnu upravu i vojna
pitanja u II. zoni, i vojna pitanja u III. zoni, vlastima NDH preputajui tek civilnu upravu pod talijanskim nadzorom u III. zoni. Upravni zastupnik NDH pri
talijanskoj Drugoj armiji trebao je posluiti kao veza izmeu talijanskih vojnih
i civilnih vlasti NDH.29 Vrlo otvoreni izvjetaj o reakciji NDH na ponovno zauzimanje II. i III. zone podnio je 23. kolovoza 1941. Oxilia, prvi ovjek talijanske
Vojne misije u Zagrebu: Sadraj tih mjera svi su ministri openito protumaili
kao namjeru Italije da zauzme podruja koja su ugovorima dodijeljena NDH
(prikrivajui ponovnu okupaciju navodnim vojnim razlozima) i da ih kasnije
vie ne vrati". Potpunim ponovnim zauzimanjem II. zone Italija je zapravo dobila podruja koja je odlunim nagovaranjem pokuala dobiti od Paveha na
konferenciji odranoj 25. travnja 1941. u Ljubljani. 30
Vaan novi korak u razvoju odnosa Italije i NDH bio je i sporazum, zakljuen 27. listopada 1941. u Zagrebu, o opskrbi hranom podruja pod talijanskom vlau. Vlada NDH sporazumom je preuzela obavezu da talijanske
snage u operativnim podrujima opskrbljuje hranom i drugom robom, te da
dostavlja hranu civilnom stanovnitvu u dijelovima Dalmacije koje je pripojila
Italija, u okolici Rijeke, kao i u II. i III. zonu, te da sredstva u kunama (valuti
NDH) stavi na raspolaganje talijanskoj Drugoj armiji.
Ciano i Paveli sastali su se u Veneciji 15-16. prosinca 1941. godine. Ciano
je primijetio d a j e Paveli tom prilikom bio sigurniji, imao vei nadzor nad svojim ministrima, te i dalje bio naklonjen Italiji. Ministar vanjskih poslova NDH
Mladen Lorkovi i ministar financija NDH Vladimir Koak, koji su takoer nazoili skupu, bili su vrsto naumili od Ciana izvui obeanje da e Italija povui
snage iz ponovno okupiranih zona. No, Ciano je na sastanak doao s odlunom
namjerom da odbije sve zahtjeve vlade NDH, te je tako i postupio. U odbijanju
zahtjeva za povlaenjem jedinica imao je punu Ambrosijevu potporu. Paveli
je bio vrlo popustljiv prema Talijanima, te je pred Cianom, estoko ukorio
Koaka. Ipak, oslanjajui se na ranije izvjetaje koje je podnio Casertano, kao
1 na o n
o to je uo od ministara u vladi NDH, Ciano je zakljuio da Talijani
sy
oje ciljeve mogu ostvariti jedino ako se u cijelosti oslone na Nijemce. Ispune
H Nijemci preuzetu obavezu i priznaju d a j e NDH u talijanskoj interesnoj sferi,
Talyani e moi mnogo postii. Nastave li Nijemci s prodiranjem u NDH, Talijani nee imati izbora, te e morati spustiti zastavu i vratiti se kui". 31
Za osiguravanje ratnog plijena Nijemci su morali izdvojiti goleme vojne
pektive. Druga armija, koja je sudjelovala u napadu na Jugoslaviju sa zapada
1
sjeverozapada, bila je okupacijska armija u dijelovima Slovenije, Hrvatske
m pod talijanskim nadzorom, kao i u itavoj Dalmaciji. Kratko vrijeme
zapovjednitvo joj je bilo u Karlovcu, u blizini Zagreba, a zatim, do okonanja
k l a n s k e okupacije Jugoslavije, na Suaku. Od travnja 1941. do rujna 1943.

na elu su joj bila trojica razliitih zapovjednika, Ambrosio, Roatta i Robot
ti. Prva dvojica pripadala su u red etvorice-petorice najvie pozicioniranihj
talijanskih generala, to ukazuje na vanost koju je Italija pridavala zatiti
novosteenih podruja. Devetog svibnja 1942. Druga armija dobila je naziv
Vrhovno zapovjednitvo za Sloveniju i Dalmaciju, odnosno, skraeno, na tali
janskome, Supersloda.
Deveta armija, koja je sudjelovala u napadu na Jugoslaviju na albanskoj
fronti, zauzela je Crnu Goru, dio Kosova, te zapadnu Makedoniju, inei tako
snage Vrhovnog zapovjednitva za Albaniju. Njezin XIV. korpus u Crnoj Gori od
1. prosinca 1941. nosio je naziv Zapovjednitvo jedinica u Crnoj Gori. Divizije
koje su pripadale IV, XVII. i XXV. korpusu Devete armije bile su rasporeene
u dijelovima Jugoslavije koje je pripojila Albanija. 32
Broj talijanskih divizija na jugoslavenskome teritoriju pod talijanskim nadzorom, te na podruju pripojenom Albaniji, bio je vrlo velik, to pokazuju i
brojke za odabrane datume 1941, 1942. i 1943. godine: 17 divizija 25. travnja
1941, 13 divizija 1. srpnja 1941, 23 divizije 1. srpnja 1942. i 18 divizija 1. srpnja
1943. godine. 33 Osim tih brojnih vojnih snaga, Talijani su u zemlji imali i niz pripadnika andarmerije, policije, jedinice crnokouljaa, kao i nekoliko jedinica
Ratnog zrakoplovstva. Posebno pomorsko zapovjednitvo, Maridalmazia,
imalo je zadau obrane istonih obala Jadrana.
Na talijanski zahtjev, nakon ponovnog zauzimanja II. i III. zone, gotovo sve
jedinice vojske NDH povuene su iz tih zona i premjetene sjeveroistono od
demarkacijske linije. Jedinice vojske NDH koje su ostale u zonama ili onamo
ule nakon Zagrebakog sporazuma od 19. lipnja 1942, bile su pod talijanskim
zapovjednitvom. Osim toga, kao to emo objasniti u daljnjem tekstu, Talijani
su u dijelovima NDH koji su bili pod njihovim nadzorom naoruali, financirali i
koristili brojne etnike jedinice.
Talijani su na svoj veliki uas ubrzo utvrdili i d a j e ponovna okupacija II-1
III. zone u vojnome smislu skupa. Nekonvencionalno i iscrpljujue ratovanj e
kakvo su vodili partizani - gerilski rat u kojem su linije fronte bile posvuda i
mogle biti na svim moguim mjestima, dok je do veine napada dolazilo nou
- padalo im je osobito teko, jer s takvim pristupom nisu imali iskustva, te su
bili u velikome strahu, unato brojnoj vojsci i razmjerno dobroj naoruanosu.
Roatta, koji je zapovjednikom Druge armije postao u sijenju 1942, elio J
tijekom predstojee zime, 1942-1943, izbjei ono to se dogodilo prethodne
zime, kad su partizani uspjeno blokirah neke talijanske garnizone u planin
skim krajevima. Talijani su stoga u lipnju 1942. odluili povui velik dio jedi
nica iz II. i III. zone. Prema Glaiseu, radilo se o 70 do 80 bojni s po pribliz110
200 pripadnika, dok su preostale jedinice nadzirale samo najvanije gradove '
transportne pravce. I premda su pozivi vlade NDH za povlaenjem talijans

ILdinica iz tih zona imali odreeni utjecaj na tu talijansku odluku, zasigurno
K b i ostvarili nikakav uinak da se nisu vremenski poklopili s talijanskim
otrebama i eljama. Na injenicu da je takav potez bio u talijanskome interesu jasno ukazuje i izvjetaj marala Uga Cavallera, zapovjednika Vrhovnog taba (Comanda Suprema), talijanskom ministarstvu vanjskih poslova od
22. svibnja 1942. godine. 34
No premda su smanjili broj jedinica u NDH, Talijani su svakako namjeravali zadrati prednosti i povlastice steene ponovnim zauzimanjem II. i III.
zone, to su i zajamili ugovorom koji su Supersloda i vlada NDH zakljuile
19. lipnja 1942. godine. U sporazumu je stajalo da e vlada NDH preuzeti sve
civilne i vojne ovlasti u III. zoni, te sve civilne i policijske ovlasti u II. zoni, ak
i u mjestima u kojima e se zadrati talijanski garnizoni. U tim e podrujima
suzbijati sve aktivnosti koje remete javni red i brinuti se za sigurnost ljudi
i imovine. Vlada NDH morala je pravno priznati antikomunistike oruane
formacije, Dobrovoljaku antikomunistiku miliciju a(Milizia volontaria anticommunista - MVAC), koju su u biti inili etnici, a koje su osnovale ih
priznale talijanske vojne vlasti, pod uvjetom da te skupine priznaju hrvatski
suverenitet. Nadalje, vlada NDH se mora suzdrati od kaznenih mjera protiv
njih, ak i ako su ranije vodili pobunu protiv NDH, te preuzeti sve obaveze
koje su prema njima bile preuzele talijanske vojne vlasti. Vlasti NDH i same
mogu oformiti takve formacije u III. zoni, kao i, uz odobrenje talijanskih vlasti,
u II. zoni. Ustaki pokret siryet e slobodno djelovati u II. i III. zoni, ali e se u
vojne ili poluvojne operacije moi uputati jedino uz doputenje Superslode.
Talijanske vojne vlasti imat e pravo ponititi sve mjere civilnih vlasti NDH
u dvjema zonama. Jedinice vojske NDH u II. i III. zoni moi e biti pod talijanskim zapovjednitvom ili zapovjednitvom NDH. Talijani pridravaju pravo
da zbog vojnih razloga ili pacificiranja u svakom trenutku ponovno okupiraju
itavo podruje, a zadrat e i asnike za vezu s antikomunistikim formacijama u II. i III. zoni do potrebnog prilagoavanja sustava. eljeznike pruge
u
objema zonama ostat e pod talijanskim nadzorom, iako su jedinice NDH
trebale malo-pomalo osiguravati odreene dijelove pruga. Financijska pitanja
Proistekla iz djelominoag povlaenja talijanskih jedinica iz dviju zona uredit
ce
se posebnim sporazumom.
Sporazum od 19. lipnja 1942, sastavljen samo na talijanskome, potpisali
su Roatta u ime Superslode, te Paveli i Lorkovi u ime NDH. Direktivu u
\ e v lade NDH o provedbi sporazuma potpisala su trojica ustakih ministara,
B i s t a r vanjskih poslova Lorkovi, ministar unutarnjih poslova Artukovi,
lz
aslanik pri Superslodi Vrani, dok je talijanske norme" i pojanjenja"
Potpisao Roatta. I dok su direktiva i norme konkretno navodili da vlada NDH
B^rna etnikim jedinicama treba preuzeti sve obaveze koje je ispunjavala
[r^Hlanska vojska, sadraj tih obaveza nikad nije posve pojanjen. Na temelju

kasnijih dokumenata, poput Roattina izvjetaja o tome na to je u listopadu
1942. pristao u Zagrebu (vidi dolje), ini se da meu obvezama nisu bili opskrba, naoruanje i plaanje etnikih jedinica, budui da su to i dalje obavljali
Talijani.35
Iako je ustaki reim smatrao sporazum velikim uspjehom, mnogi
dunosnici i slubenici na niim razinama odmah su spoznali da se u njemu
nalazi i vie poniavajuih ustupaka koji ne mogu jo dugo ostati u tajnosti. to
je bilo najvanije, sporazum je vladu NDH prisilio da prizna etnike jedinice
koje su organizirah i uzdravali Talijani u II. i III. zoni - prirodne neprijatelje hrvatske drave, koji su ostali pod nadzorom talijanskih asnika za vezu, te tako
nisu odgovarah vladi NDH. Kako je vrijeme odmicalo, postalo je oitim i daje,
kad se tumaerge sporazuma od strane vlade NDH razlikovalo od talijanskoga,
obvezujui bio talijanski tekst, te je prevagu odnosilo tumaenje talijanskih
zapovjednika na terenu. Posve neizbjeno, mnoge aktivnosti za koje je ustaka
vlada mislila da na njih ima pravo, talijanske su vojne vlasti ponitavale, to
se jasno vidi iz izvjetaja Ante Luetia, velikog upana Velike upe Cetina
u Dalmaciji, od 7. hstopada 1942. i izjava ministra vanjskih poslova Lorkovia na sastanku s generalima Lhrom i Glaiseom, te poslanikom Kascheom
15. prosinca 1942. godine. Situacija se tako nakon sporazuma od 19. lipnja
gotovo i nije promijenila u odnosu na ranije stanje. 36
Istinski dobitnici zbog povlaenja talijanskih jedinica iz II. i III. zone bili su
partizani. Njihov je poloaj postao neodriv i u Crnoj Gori, gdje su ih porazile
talijanske i etnike jedinice, i u jugoistonoj Bosni i sjeveroistonoj Hercegovini, gdje su se borili protiv talijanskih, etnikih, njemakih jedinica te jedinica vojske NDH. Za njihovo premjetanje najpovoljnija je bila sjeverozapadna
Bosna, sredinji dio III. zone. Partizani su se onamo premjestili pod stalnim
napadom tijekom dugog mara", te su poetkom studenoga 1942. zauzeli Biha. Tako su se sklonih u samo srce NDH, ugroavajui ustako-domobranske, talijanske i njemake snage, kao i njihove komunikacije.
Iako su se slubeno zaklinjali u prijateljstvo i naklonost prema NDH, Talijani su ubrzo poeli provoditi politiku koja je izrazito ila na tetu hrvatskih
nacionalnih interesa. To se i moglo oekivati, i to zbog nekoliko razloga. Tijekom itavog meuratnog razdoblja, talijanska je vlada podupirala skupine
koje su se protivile teritorijalnoj cjelovitosti Jugoslavije - probugarski nastrojene Makedonce, proalbanske snage na Kosovu, te crnogorske separatiste,
kao i ustae - te je slina politika prema NDH zapravo bila prirodan nastavak
takvih aktivnosti. Osim toga, zapovjednici okupacijske Druge armije, Ambrosio i Roatta - talijanski generali najbliskije povezani s problemima NDH - smatrali su da je utemeljenje NDH bio pogrean korak, te da je ta drava u biti
neprijateljski nastrojena prema Italiji.
OCM

Nepovjerljivi prema vlastitom protektoratu, Talijani su vrlo rano uveli poli-
tiku favorizirala i koritenja Srba u podrujima pod svojim nadzorom. Ta
s e politika nametala sama po sebi zbog dvaju razloga. Nesmiljeno postupanje
ustake vlasti i ustakih jedinica protiv Srba tu je manjinu navelo da potrai
zatitu Talijana, dok je ustanak koji je u veem dijelu Jugoslavije poeo u srpn j U 1941, a u kojem su sucljelovali srpski nacionalisti i skupine pod vodstvom
komunista, Talijanima pruio priliku da prve upotrijebe protiv drugih. Osim
toga, povijesni i emocionalni imbenici ili su u prilog razvoju talijansko-srpske suradnje. Kao prvi susjedi, Hrvati i Talijani stoljeima su se sukobljavah
oko nadzora nad istonom jadranskom obalom, pa se izmeu njih tako ukorijenio dubok animozitet. S druge strane, Srbi i Talijani nisu imali sporova oko
teritorija i jedni prema drugima nisu osjeali osobito nepovjerenje. tovie,
tijekom druge polovice 19. stoljea, kad su se dalmatinski Hrvati borili za
politiko ujedinjenje s Hrvatskom i Slavonijom, dalmatinski Srbi suraivah su
s talijanskom manjinom u Dalmaciji, radei na ouvanju autonomije te pokrajine unutar austrijske polovice Habsburke Monarhije, te povlatenog poloaja
te manjine unutar pokrajine.
I druge su okolnosti ile na ruku talijansko-srpskoj suradnji. Kad su mnogi
Srbi, traei zatitu od ustaa, pobjegli u dio Dalmacije koji je pripojen Italiji,
srpski politiari iz tog podruja, te iz BiH, zatraili su od Talijana da proire
okupacijsku zonu tako da zatite Srbe od daljnjih progona. Kad su Talijani
ponovno zauzeli II. i III. zonu, gotovo treina Srba u ustakoj dravi nala se
pod nadzorom talijanskih oruanih snaga. 37 Ponovna okupacija dviju zona rezultirala je i dvjema posljedicama od posebnog znaaja za Srbe. Prvo, talijanske
su vojne vlasti svim ustakim jedinicama, koje su bile optuene za neprimjerene
postupke prema srpskome stanovnitvu, te veini jedinica vojske NDH, odredile da se povuku iz tih zona. Drugo, Talijani su ubrzo kao pomone jedinice u
borbi protiv partizana poeli koristiti etnike jedinice sastavljene od lokalnog
srpskog stanovnitva, uz neto ljudstva i asnika iz Srbije i Crne Gore.
Vlada NDH bila je vrlo nezadovoljna talijanskom naredbom o povlaenju
ustakih jedinica iz ponovno okupiranih zona, te je u vie navrata - na konferenciji odranoj 15-16. studenoga 1941. u Opatiji i konferenciji odranoj sredinom travnja 1942. u Zagrebu - traila promjenu talijanske politike. Talijani su
obeali promjenu, no u svibnju 1942. samo je jedna ustaka satnija, a u rujnu
1942. ne vie od 1000 pripadnika ustakih jedinica bilo u II. zoni, pod pomnim
talijanskim nadzorom i zapovjednitvom. Kad se 15. listopada 1942. sastao s
Paveliem, Roatta je predloio formiranje nekoliko jedinica MVAC-a od hrvati ljudstva. Paveh s e tome usprotivio, t e j e zatraio d a Supersloda naorua
Posebne ustake bojne, to su Talijani odbili. Vlada NDH navodno je pokuala
0 Us
takih jedinica upuen u II. zonu provercati kao domobranske, no Talijani su ih, kako se ini, prozreh, te su to onemoguili. 38

Kad je rije o vladi NDH, najneprihvatljiviji aspekt talijanske politike u
ponovno zauzetim zonama, koji je ujedno i najvie iritirao i pekao - i s vojnog
i s politikog i s psiholokog stajalita - bilo je talijansko koritenje etnikih
snaga. Iako su imali funkciju pomonih snaga u borbi protiv partizana, etnici
su esto inili okrutne zloine protiv hrvatskog civilnog stanovnitva, te odbijali priznati suverenitet NDH. Budui da smo o talijansko-etnikoj suradnji
opirno govorili u knjizi etnici u Drugom svjetskom ratu, ovdje emo je prikazati tek u najkraim crtama i koncentrirati se na to kako je suradnja utjecala
na odnose izmeu talijanske vlade i vlade NDH, te njihovih oruanih snaga.39
Suradnja Talijana i etnika u dijelovima NDH pod talijanskim nadzorom
poela je kad su mnogi Srbi pred ustakim terorom morali pobjei u planine.
U poetku je glavni cilj bio spasiti vlastiti ivot, kao i ivote sunarodnjaka.
Kasnije se veina oruanih skupina srpskih nacionalista udruila s etnikim
pokretom generala Mihailovia. Kad je u Srbiji i Crnoj Gori u prvoj polovici
srpnja 1941, a zatim potkraj mjeseca i u NDH i Sloveniji, dolo do partizanskog
ustanka pod komunistikim vodstvom srpski su nacionalisti poeli suraivati
s partizanima. No nakon to su se iskristalizirali i njihova taktika i njihovi krajnji ciljevi, dvije su se skupine pretvorile u ogorene neprijatelje.
Proces postupne polarizacije izmeu dviju skupina otpora poeo je u dijelovima NDH pod talijanskim nadzorom ranije nego u drugim dijelovima
Jugoslavije. Glavni je razlog bila elja etnikih skupina u nastajanju da se
bore samo protiv snaga vojske NDH, ponajprije ustaa, a ne protiv Talijana.
tovie, zbog razmjerno obzirnog dranja talijanskih snaga prema Srbima,
etnici su ubrzo uvidjeli da ih Talijani mogu tititi od ustaa i postati njihovim saveznicima u borbi protiv partizana. S druge strane, partizani su bili
i protiv ustaa i protiv Talijana. Uoivi temeljne razlike u nainu djelovanja
i krajnjim ciljevima dviju skupina, Talijani su iskoristili priliku za promicanje vlastitih vojnih i politikih interesa podupiranjem i koritenjem etnikih snaga. Time su stekli dodatnu snagu i utjecaj u odnosu prema vladi
NDH. Ve u srpnju i kolovozu 1941. predstavnici nekih etnikih skupina i
talijanskih oruanih snaga inicirali su kontakte koji su postupno prerasli u
blisku suradnju. Glavna meta bili su partizani, a temeljni cilj zatita srpskoga
stanovnitva.
Sredinom sijenja 1942, tj. potkraj Ambrosiova mandata na funkciji zapovjednika Druge armije, Talijani su sklopili temeljne usmene sporazume s ne-j
koliinom etnikih voa kojima je cilj bio etnike jedinice zadrati u krug11
prijateljskih snaga i njihovo koritenje za zdruene ili usporedne akcije pr"
tiv partizana. Prvi etniki voa koji je poeo suraivati s Talijanima bio J e
Lianin Stevo Raenovi, a nakon njega Talijanima se pridruio i Dobrosav
Jevevi, glavni politiki predstavnik etnika u dijelovima NDH pod talijanskom okupacijom, kao i Ilija Trifunovi-Biranin, kojeg je Mihailovi u travn)

1942. imenovao vojvodom svih etnikih formacija u Dalmaciji, Hercegovini,
zapadnoj Bosni i Lici. Nakon toga, bilo je potrebno jo nekoliko mjeseci da
i r a n s k i i etniki voe tonije razrade razne vidove suradnje. 40
I premda su temelji te suradnje postavljeni tijekom Ambrosijeva
zapovjednitva, upravo je Roatta pojaao i sistematizirao koritenje etnikih
formacija. Zahvaljujui redovitoj i opirnoj komunikaciji s Glavnim stoerom
vojske (Ambrosio) i Vrhovnom komandom tijekom prva dva mjeseca na zapovjednikoj funkciji, Roatta je oblikovao opu politiku za reguliranje odnosa
vojske s vlastima NDH i vojnim snagama, etnicima i partizanima. Pritom je
imao tri kljuna cilja: onemoguiti svaki eventualni sporazum vlasti NDH i
etnika koji bi mogao dovesti do zajednike politike usmjerene protiv Talijana, sprijeiti razvoj zajednike politike partizana i etnika protiv Talijana,
te usmjeriti i hrvatske i etnike snage protiv partizana radi ouvanja ivota
Talijana.41 Zbog nastavka protusrpske politike ustakog reima, kao i nespremnosti etnika da priznaju NDH, te njihovih estih prijestupa i zloina protiv
vlasti NDH i stanovnitva, Roatti je u sluaju prvoga cilja uspjeh bio zajamen.
Trebao je samo ostvariti preostala dva.
Kako bi u potpunosti iskoristio etnike, Roatta nije samo prihvatio njihove postojee jedinice, nego je njihovim voama pomogao i da oforme nove.
Sve takve snage organizirane su kao jedinice MVAC-a. Talijani su ih opskrbili
orujem, streljivom, hranom i drugim potrebnim materijalom, te ih plaah.
Koncem veljae 1943. godine 20.514 etnikih oficira, podoficira i vojnika bilo
je organizirano u 56 jedinica dodijeljenih pod zapovjednitvo 6 talijanskih divizija u II. i III. zoni. Ne treba ni spominjati da su etnici tek zahvaljujui pomaganju Talijanima u borbi protiv partizana uspijevali ostati u prijateljskim odnosima s talijanskim vlastima i nastavili primati pomo. Nadalje, uvijek je bilo
jasno naglaeno da Talijani daju pomo iskljuivo za borbu protiv partizana,
te da se etnici moraju suzdravati od neprijateljskih akcija protiv NDH.42 No
unato tim odredbama, etnici su se esto uputali u napade protiv vlasti NDH
1
hrvatskoga i muslimanskoga stanovnitva, tvrdei da reagiraju na nepravde
uinjene Srbima ili da se bore protiv partizana ili njihovih pristaa.
injenica da su Talijani etnike koristili kao pomone snage, te usporedni
etniki napadi na hrvatsko stanovnitvo, izazvali su vie problema u odnosila Italije i NDH nego ijedan drugi aspekt talijanske politike prema NDH. Bila
r e t o tema gotovo stalnih prosvjeda i nota vlasti NDH upuenih talijanskim
pPvjednicima, talijanskim predstavnicima u Zagrebu, a povremeno ak i
îviim dunosnicima u Rimu, kao i predmet rasprava gotovo na svim suc i m a predstavnika Italije i NDH. Bila je to ujedno i glavna tema razgovora
V e > Pavelia i Kvaternika tijekom Roattina posjeta Zagrebu poetkom
vnja 1942. godine. Roatta je pokuao umanjiti problem, tvrdei da se pos e c i m etnikim jedinicama slui iskljuivo u borbi protiv partizana. Dok on

kloroformira" etnike, nee biti osnivanja novih jedinica, a kad unite p a r
zane, rijeit e se i problem etnika. 43
U proljee 1942, vlada NDH je donekle revidirala politiku prema Srbimaproglaeni su Hrvatima pravoslavne vjere", obeana im je obustava progona
i osnovana je Hrvatska pravoslavna crkva za podruje NDH. Paveli je Vjekoslava Vrania, upravnog zastupnika NDH pri Superslodi, uputio na misiju
sa irokim ovlastima, smekavanja etnika, elei ih navesti da priznaju suverenitet NDH. Vrani je dvaput posjetio Dalmaciju i Hercegovinu, razgovarao s mnogim dunosnicima vlade NDH i Ustakog pokreta, te odrao
duge i opirne razgovore s dvojicom etnikih voa, Jeveviem i Radmilom
Griem. No oni nisu pristali na prijedloge, ustrajno traei da vlasti NDH
ponovno omogue djelovanje Srpske pravoslavne crkve i srpskih kola, te
da se prema srpskom stanovnitvu openito odnose primjereno. Vrani je
predloio poboljanja u strukturama vlasti NDH i ustakog pokreta u tim podrujima, kao i obzirniji odnos prema Srbima. Dvojica ustakih ministara, Edo
Bulat, ministar za Dalmaciju, i Vladimir Koak, ministar financija, takoer su
razgovarah s Jeveviem, no kompromis nije bilo mogue postii jer je on ustrajno odbijao priznati suverenitet NDH. Ipak, izmeu vojske NDH i priblino
est etnikih jedinica sjeverno od i\jemako-talijanske demarkacijske linije
postignuti su sporazumi o suradnji u borbi protiv partizana. Jedinice vojske
NDH usto su nekoliko puta na podruju Hercegovine pomogle etnicima u
sukobu s partizanima. 44
Ugovor Italije i NDH od 19. lipnja 1942. o povlaenju talijanskih jedinica iz
II. i III. zone predviao je da NDH prizna sve postojee i novoformirane jedinice MVAC-a, odnosno etnike jedinice u talijanskoj slubi, pod uvjetom da
one priznaju suverenitet NDH i ne sudjeluju u aktivnostima usmjerenima protiv vlasti NDH i hrvatskoga i muslimanskoga stanovnitva. No mnoge etnike
jedinice nisu se pridravale dogovorenih uvjeta. Zbog intenziviranja etnikih
protuhrvatskih aktivnosti i terora u kolovozu i rujnu 1942, a osobito u Hercegovini, sredinjoj Dalmaciji i Lici, ministar vanjskih poslova NDH Mladen
Lorkovi uputio je 10. listopada Roatti pismo i promemoriju. Pobrojavi etnike prijestupe i zloine, u njima je ponovio i tri zahtjeva: da se etnike
jedinice uklone iz podruja koja nastanjuju hrvatski katolici i muslimani, da
etniki zapovjednici roeni u Srbiji i Crnoj Gori budu uklonjeni s funkcija,
te da etniki vojnici koji su se ogrijeili o ivot, imovinu i ast hrvatskih
graana, kao i dignitet hrvatske drave" budu strogo kanjeni. U izvjetaju od
11. listopada 1942. upuenom Superslodi, talijanski VI. korpus priznao je da su
etnici u junoj Dalmaciji i Hercegovini poinili teke zloine, ali je ustvrdio i
da su optube predstavnika vlasti NDH esto u vehkoj rryeri pretjerane, te da
su nedjela ponekad bila i reakcije na mjere koje su poduzimale vlasti NDH. V
izvjetaju je stajalo i da su pojedina zlodjela poinile nedisciplinirane etnike

jfUpine koje nemaju veze s jedinicama MVAC-a ili obini kriminalci, te da su
proteklih tjedana talijanske vlasti na podruju djelovanja tog korpusa privele
166 osoba. 46
Nekoliko dana nakon Lorkovieva pisma i promemorije, Roatta je posjetio
gagreb. U razgovorima koje je s Paveliem vodio 15. listopada dvije su glavne
tenie bile etnici i izruivanje idova iz II. zone Nijemcima i ustaama radi
prebacivanja u ryemake koncentracione logore. U vezi s potonjim pitanjem
Roatta se nije htio nedvosmisleno izjasniti, pa na koncu nitko od idova iz II.
zone nije izruen Nijemcima (vidi 13. poglavlje). No o pitanju etnika pokazao
je veliku pomirljivost i vlastima NDH obeao sve to su traile. U dopisu koji
je 18. listopada uputio zapovjednicima jedinica na svome podruju, Roatta je
objasnio da se s Paveliem sloio da e etnike u Dalmaciji upozoriti kako
e im uskratiti plau i opskrbu budu h se njihovi pripadnici uputali u prijestupe i zloine, da e postupno smjenjivati etnike zapovjednike srbijanskoga
i crnogorskoga podrijetla, da e im odbiti nove isporuke oruja i drugog materijala, da e umanjiti dostavu streljiva, da e poeti postupno razoruavanje
etnikih jedinica kad god to bude mogue, da e hercegovake etnike koncentrirati u istonoj polovici istone Hercegovine, da e 3000 pripadnika vojske NDH pod talijanskim zapovjednitvom stacionirati u zapadnome dijelu tog
podruja, da e ostale etnike jedinice koncentrirati iskljuivo u podrujima
(koja e odrediti naknadno) u kojima ivi pravoslavno stanovnitvo, te da e
dopustiti razmjetaj etnika u drugim podrujima, o emu e se odluivati
od sluaja do sluaja. 46 No, dogaaji koji e ubrzo uslijediti pokazat e da je,
bez dodatnih konzultacija s vlastima NDH, Roatta suprotno obeanjima koja
je dao u Zagrebu ve planirao nekoliko operacija u kojima e sudjelovati etnike jedinice.
Upravo tijekom prve polovice listopada 1942. godine, dok su trajali ti
dogovori i prepiska izmeu vlade NDH i Roatte, etnici su poinili dva najtea
zloina protiv hrvatskoga i muslimanskoga civilnog stanovnitva u II. zoni.
Prvi je zloina izvren 1. listopada u selu Gatima, 6 km sjeverno od Omia,
etnici su zbog nekih davnih dogaanja bili ogoreni na mjetane, poznate
Po simpatijama za partizane, koji su usto pomogli i pri unitenju ceste Split
~ Omi. U Gatima i drugim selima Omike zagore te u Dugopolju kod Splita,
e
tnici su ubili vie od dvije stotine stanovnika, te spalili brojne kue. Drugi
2l
oin dogodio se 14-15. listopada, a poinili su ga etnici iz istone Hercego' e ; koje su Talijani bili doveli na podruje Prozora u zapadnoj Hercegovini,
^ m a nepotpunim podacima, etnici su masakrirali 543 civila, katolika i MusV ana, iz vie sela, opravdavajui taj in optubom da su skrivali i potpomaPartizane. 47 Nakon odlunih prosvjeda vlade NDH, dio tih etnika vraen
r otonu Hercegovinu, dio je razoruan, a jedan je dio, kasnije, premjeten
u
sjevernu Dalmaciju.

Dana 31. listopada 1942. Roatta je odgovorio na Lorkovievo pismo i
promemoriju od 10. listopada. Pritom je ustvrdio da zloini na koje se tui
Lorkovi nisu masovnog karaktera, nego je rije o postupcima pojedinaca i
malenih skupina izvan nadzora MVAC-a, a katkada ak i djelima komunista, da
su izvjetaji vlasti NDH o ubojstvima, spaljivanju kua, te broju prognanika u
velikoj mjeri pretjerani, te da su represivne mjere usmjerene iskljuivo protiv
onih Hrvata koji podupiru pobunjenike. Na koncu je zanijekao da su talijanske
jedinice podupirale teroristiko djelovanje protiv Hrvata ili da su im svjedoile
bez interveniranja u korist reda i mira. 48
Anglo-ameriko iskrcavanje u sjevernoj Africi poetkom studenoga 1942,
koje je u velikoj mjeri ohrabrilo i potaknulo etnike, zajedno s etnikim
radijskim emisijama, te izvjetajima njezinih vlastitih obavjetajaca, navelo je
vladu NDH da povjeruje kako bi pod etnikim vodstvom moglo doi do opeg
ustanka srpskoga stanovnitva na teritoriju NDH pod talijanskim nadzorom.
Stoga je etniku prijetnju smatrala daleko opasnijom nego ranije, pa je zbog
toga trebalo i revidirati dogovore postignute sredinom listopada s Roattom. U
poruci talijanskoj Vojnoj misiji u Zagrebu od 28. studenoga 1942, vlada NDH
predlae povlaenje jedinica MVAC-a iz sredinje i sjeverne Dalmacije u podruje Dalmacije koje je pripojeno Italiji, te, s vremenom, njihovo razoruavanje.
Nadalje predlae onemoguavanje daljnjeg djelovanja hercegovakih etnika
u istonome dijelu istone Hercegovine, premjetaj i razmjetaj etnika u drugim podrujima, osobito onima koja nastanjuju Hrvati i Muslimani, tek nakon
konzultacija i uz odobrenje vlade NDH, te, na koncu, trai da se etnike jedinice
ne koriste u sjeverozapadnome dijelu tog podruja pod zapovjednitvom talijanskog V. korpusa, tj. u Gorskom Kotaru. 49 No svi navedeni prijedlozi posve
su odbaeni.
Vie dogaaja tijekom posljednja dva mjeseca 1942. uvjerljivo je pokazalo
da Roatta nije bio posve iskren kad je u Zagrebu pristao na zahtjeve vlade
NDH. Prema izvjetajima Davida Sinia, velikog upana Velike upe Bribir-Sidraga, Talijani su u studenome i prosincu 1942. premjestili ili dopustili
premjetanje oko 4000 hercegovakih etnika pod zapovjednitvom majora
Petra Baovia u sjevernu Dalmaciju i Liku, a da se prethodno nisu savjetovali
s vladom NDH. Jo 4000 etnika trebalo je premjestiti kasnije. U Graacu i Vrlici Talijani su, povlaei snage, mjesnu vlast prenijeli ne samo na vlasti NDH,j
nego i na etnike, jer su imali dojam da su uprava NDH i jedinice NDH u tim
mjestima toliko slabi da im nije mogue povjeriti odgovornost za odravanje
reda i mira. Slino tome, razmjetaj jedinica vojske i pohcije NDH u dijelovi
ma istone Hercegovine radi osiguranja granice s Crnom Gorom, na koji je
Roatta pristao 15. listopada, Talijani su onemoguili. 50 No najznakovitiji dok
Roattine neiskrenosti bilo je naglo irenje etnikih jedinica potkraj 1942. godine. U izvjetaju Vrhovnom tabu od 26. rujna 1942. Roatta je napisao d a p J

zapovjednitvom ima 12.320 etnika, s mogunou da ih naorua jo 6000.
jêutim, koncem veljae 1943. godine, u slubi talijanske Druge armije ve je,
. a0 to smo naveli, bilo 20.514 etnika. 51
Vlada NDH iz Sinievih je izvjetaja doznala da etnike snage i utjecaj
u II. zoni jaaju, te da se Roatta ne pridrava obeanja. Stoga je svome poslaniku u Rimu, Stijepi Periu, naloila da uloi estok prosvjed maralu Ugu
Cavalleru, naelniku Vrhovnog taba. Peri je to i uinio, 29. prosinca 1942, ah
uzalud.52
U meuvremenu su asnici hercegovakih etnika, koji su se bili preselili u sjevernu Dalmaciju i Liku, uspostavili kontakt sa Siniem. Prema Mihailovievim zapovijedima, jedan od njihovih politikih voa, Milan anti,
preko Sinia je predloio da vojska NDH surauje s etnicima u operacijama
protiv partizana na podruju sjeverne Dalmacije, zapadne Bosne i Like. etnici su navodno eljeli unititi partizane u tim podrujima u suradnji s vojskom NDH (ali bez ustakih jedinica), sprijeiti meusobno ubijanje srpskoga
i hrvatskoga stanovnitva, osigurati eljeznike pruge, te partizanima oteti sve
srpske borce i od njih formirati jedinice Jugoslavenske vojske u otadbini,
odnosno etnike jedinice. Sini nije zagovarao prihvaanje tih prijedloga, ali
je vladu pozvao da svojim snagama napadne partizane. Prema njegovoj logici,
pokau li se etnici uspjenima u ratovanju protiv partizana, nee doi samo
do nestanka vlasti NDH na tom podruju, nego e se i cjelokupno hrvatsko
stanovnitvo nai u opasnosti. 53
U prijedlozima vojnim vlastima NDH, hercegovaki etnici djelovali su
kao predstavnici Jugoslavenske vojske u otadbini, a ne kao asnici jedinica
MVAC-a pod talijanskim pokroviteljstvom. Tako je nazonost tih etnikih
jedinica u II. i III. zoni, kao i njihovo uzdravanje i razmjetanje od strane talijanske Druge armije u cijelosti bilo suprotno odredbama sporazuma izmeu
NDH i Italije od 19. lipnja 1942, kao i Roattinim obeanjima od 15. listopada
u Zagrebu. Takve su situacije vlasti NDH neopisivo ljutile, tim vie to su njihova slabost u tim podrujima, kao i talijanske makinacije i zloporabe, te etniki zloini koje su Talijani tolerirali, samo pojaavali simpatije hrvatskoga
stanovnitva prema partizanima. 54
Talijanskome koritenju etnikih snaga protivila se jo jedna strana. Hit| e r se pribojavao da bi mogli prerasti u veliku opasnost u sluaju saveznikog
ukrcavanja na dalmatinskoj obali. Ve je neko vrijeme pritiskom nastojao napasti Talijane da razoruaju etnike jedinice koje su bile u njihovoj slubi, a
aujani su obeali da e to i provesti im likvidiraju partizane. Meutim, ni
^lednika njemako-taiijansko-ustako-domobranska operacija Weiss, koja
Je 11
NDH trajala od 20. sijenja do sredine oujka 1943, ni zdruena operacija
nwarz, koja je od sredine svibnja do sredine lipnja 1943. trajala na podruju
jugoistone Bosne i Crne Gore, nije uspjela eliminirati partizane, iako su im

obje ofenzive nanijele teke gubitke. No u razdoblju izmeu operacija Wei
i Schwarz, partizani su etnicima nanijeli niz poraza koji su oznaili poetak
njihova vojnog i politikog slabljenja. Osim toga, neposredno prije poetka
operacije Schwarz, Nijemci su zarobili i razoruali najbolju crnogorsku et
niku jedinicu, postrojbu pod zapovjednitvom majora Pavla uriia. Iako
su Talijani estoko prosvjedovali, sredinom 1943. i oni su sami, ne samo nepovjerljivi prema etnicima, nego i sumnjajui u njihove borbene sposobnosti
i vrijednost, razoruali pojedine etnike jedinice u Crnoj Gori i Hercegovini
Usto su pokuali razoruati i neke druge jedinice u Hercegovini, ali u tome
nisu uspjeli. No u drugim sluajevima, primjerice u zapadnoj Bosni, Talijani su
etnike jedinice koristili gotovo do same kapitulacije u rujnu 1943. godine.55
Kako bismo bolje shvatili talijansku strategiju i politiku, valja naglasiti da
su i etnici i Talijani imali druge, prikrivene ciljeve. etnicima je krajnji cilj
bio napasti talijanske snage im se Saveznici iskrcaju na jadranskoj obali, tako
ih poraziti, te, sluei se njihovim naoruaryem, okrenuti protiv Nijemaca. Te
su namjere Talijanima bile poznate zahvaljujui radijskoj komunikaciji meu
etnikim zapovjednicima koju su prislukivali. 56 S druge strane, glavni je
cilj Talijana bio upotrijebiti etnike jedinice protiv partizana radi ouvanja
talijanskih ivota. Ni u jednom drugom dokumentu talijanska se pohtika ne
odraava toliko dobro kao u izvjetaju Robottija Vrhovnom tabu od 8. oujka
1943. godine, u kojem ujedno hvali etnike zbog izvrsnog dranja protiv partizana u operaciji Weiss i iznosi planove za nesmiljeni obraun s njima pokuaju
li na bilo koji nain djelovati protiv Talijana. 57
Slubena talijanska povijest talijanskih operacija u Jugoslaviji od travnja
1941. do rujna 1943. nije se slagala s mudrou razoruavanja etnikih jedinica. Jedine snage koje su naklonjene talijanskim jedinicama, ponavljamo, bili
su neovisni etnici iz Like i Hercegovine, jedinice MVAC-a iz zapadne Bosne,
koje su inili iskljuivo Srbi, te nacionalistiki nastrojeni etnici iz Crne Gore.
No, ve se vidjelo kako je vlada u Rimu svojim besmislenim direktivama
okonala tu lojalnu suradnju." 58
Nakon talijanske kapitulacije Nijemci su iz temelja promijenili politiku!
prema etnicima, te su ih, poput Talijana, poeh koristiti u ratu protiv partizana. U NDH takva je politika, posve oekivano, stvorila jedan od najteih
problema u odnosima izmeu Nijemaca i Hrvata openito.
Kao slabiji od dvaju osovinskih partnera, Italija je u odnosu prem
Njemakoj uvijek bila na oprezu. Do poetka operacije Weiss usmjerene protiv partizana, 20. sijenja 1943, Talijani niti jednom nisu dopustili da njemake!
jedinice dou na njihovu stranu demarkacijske linije, ak ni kad bi u borbam |
progonili partizanske jedinice. One malobrojne jedinice NDH u talijanskoj
koje su esto pokazivale protutalijansko raspoloenje, bile su pod strogim nan

f
0rorn, na stalnome udaru ikaniranja i uznemiravanja, te prisiljene dugo biti

neaktivnima i nenaoruanima. Roatta u memoarima kazuje kako je prijetio da
I e talijanskim jedinicama dopustiti da otvore vatru na snage vojske i policije
| jJDH udu li ove u odreena podruja, budui da je pretpostavljao da bi mogli
i p0&niti zloine protiv miroljubivog (srpskoga) stanovnitva. 59
I dok su Talijani ljubomorno uvali svoju okupacijsku zonu od njemakih
prodora, sami su se vie puta pokuali probiti u njemaku okupacijsku zonu.
U listopadu 1941. jedna od njihovih jedinica nakratko je ula u Prijedor u
njemakoj zoni. Istog mjeseca pokuali su oformiti garnizon u Sarajevu,
tvrdei da e se na taj nain lake boriti protiv ustanika u Hercegovini, dok
K su u travnju 1942. doveli dvije divizije u neposrednu blizinu Sarajeva, ne bi
li u gradu uspostavili njemako-talijanski kondominij. Oba pokuaja onemoguilo je odluno njemako protivljenje (vidi 11. poglavlje). U travnju 1942.
Talijani su pokuali oformiti i slubu koja bi u Slavonskom Brodu otkupljivala
poljodjelske proizvode, ali im ni to nije uspjelo zbog njemakog protivljenja.
Nijemci su te poteze tumaili kao pripremne korake Talijana za ulazak u samo
sredite Podunavlja i ostvarenje izravnog kontakta s Maarima, s ciljem stjecanja teritorija na jugoistoku Europe. 60 Od tih talijanskih tenja nikada nije
bilo opipljivih rezultata, jer su Nijemci u tom podruju imali dovoljno snaga
da ih onemogue, a Talijani su i vojno i ekonomski bili slabi. Vrlo otvoren
izvjetaj o talijansko-njemako-NDH odnosima uputio je 5. kolovoza 1942.
talijanskom Ministarstvu vanjskih poslova general potpukovnik karabinjera
Giuseppe Pieche. Nakon osvrta na razvoj odnosa Italije i NDH i Njemake
i NDH tijekom prethodnih esnaest mjeseci, ukazao je na veliko poveanje
njemakoga i odgovarajue smanjenje talijanskoga utjecaja u Zagrebu. Smatrao je da Paveh i dalje u cijelosti podupire talijansku politiku, ali je ne moe
provoditi zbog utjecaja pronjemakih snaga. Pieche je zakljuio da je NDH,
umjesto da bude ivotni prostor" za Italiju, postala smrtnim prostorom". Kao
I budue izvore opasnosti za Talijane na Balkanu izdvojio je Nijemce, NDH i
komuniste. Predloio je da se prvi onemogue izravnom intervencijom u BerI 'inu, da se drugi eliminiraju nametanjem talijanske volje Hrvatskoj, te da se
I Ita lija protiv treih bori gerilskim metodama. 61
l i " I general Oxilia, voditelj talijanske Vojne misije, i poslanik Casertano
Ze
stoko su se prepirali s asnicima i ministrima NDH, uzalud pokuavajui
^Prijeiti njihovu sve veu podlonost njemakome utjecaju. Casertano je
I v t r a v i l i a 1943. uspio ishoditi smjenu Mladena Lorkovia s mjesta ministra
B l i s k i h poslova (iako je ovaj nakon toga postao ministrom bez portfelja, a
ministrom unutarnjih poslova), jer su ga Talijani ispravno smatrali
J m r 0 ^ pronjemakog krila u Pavelievu kabinetu. 62 No prema talijanskim iz^K . a u Zagrebu, Oxilia nije uspijevao utjecati na vojne strukture NDH kao
^ * r S e > te je u kolovozu 1942. opozvan s funkcije, na kojoj g a j e zamijenio gene-

ral Gian Carlo Re.63 Casertano je smijenjen 29. svibnja 1943, a zamijenio g a J
Luigi Petrucci, bivi generalni konzul u Mnchenu. No ni Re ni Petrucci nis
bili nimalo uspjeniji od prethodnika u pokuaju poboljanja odnosa izmeu
Italije i NDH, kao ni u poveanju talijanskoga utjecaja u NDH.
O tome koliko je Italija u NDH bila slaba jasno govore usporedbe taliidB
ske i njemake uloge u razvoju i koritenju oruanih snaga NDH. Budui da
je 3. lanak Sporazuma o jamstvima i suradnji izmeu Italije i NDH predviao
da e talijanski savjetnici i tehniko osoblje pomoi u razvoju oruanih snaga
NDH i izgradnji potrebnih vojnih instalacija, Italija je oekivala da e je NDH
pozivati u pomo i nema sumnje da bi pomogla u mjeri u kojoj bi to smatrala
oportunim, te u skladu sa svojim interesima. No vlada NDH, vjerojatno pod
utjecajem otvoreno pronjemaki nastrojenog i izrazito protutalijanski usmjerenog marala Slavka Kvaternika, gotovo uope nije koristila te odredbe sporazuma, osim to je nekolicinu asnika uputila u Italiju na obuku i to je od
Italije dobila neto oruja. 64 Meutim, vlasti NDH istodobno nisu bili u stanju
bez pomoi ostvariti vei napredak u razvoju oruanih snaga. Iznad svega, vojsci NDH je nedostajalo oruja i kapaciteta za proizvodnju oruja i streljiva.
Veinu oruja koju je na teritoriju NDH u travnju 1941. predala jugoslavenska
vojska zarobile su njemake i talijanske jedinice, ili ih je njima trebalo predati,
a oni, pak, nisu bili voljni Hrvatima prepustiti znaajnije koliine.
Vlada NDH je imala ambiciozne planove za stvaranje svoje vojske, no oni
su se vie temeljili na fantaziji nego na stvarnim mogunostima. 65 Umjesto da
iskoriste talijansku pomo, vlasti NDH su se oslonile na Nijemce. A ovi su bili i
vie nego voljni pomoi, pod uvjetom da oruane snage NDH budu pod operativnim njemakim nadzorom i da slue njemakim interesima. Kako je vrijeme
odmicalo, Nijemci nisu samo pomogli NDH da stvori i naorua vojsku, nego su
malo-pomalo stekli i potpuni nadzor nad jedinicama NDH. Osobito je znakovita
bila organizacija jedinica NDH za koritenje na ruskoj fronti. To je Talijanima
pokazalo da nemaju praktiki nikakav utjecaj na oruane snage NDH.
Svi njemaki saveznici i satehti oekivali su da e njemaki Blitzkrieg p r o
tiv SSSR-a poluiti munjevit i senzacionalan uspjeh, te su barem u odreenoj
mjeri eljeli sudjelovati u kriarskome pohodu na boljevizam. Italija, Rumunjska, Maarska i Slovaka, kao i NDH bile su ponudile ih su bile potaknute na to da ponude jedinice koje e se pridruiti njemakom pohodu. Takvw
to odbili su jedino Bugari (koji su sve do konca kolovoza 1944. ak odravali
di-plomatske odnose sa Sovjetima). Jo 25. hpnja 1941. Paveh je u BerlOT
uputio posebnog vojnog izaslanika da Hitleru ponudi dobrovoljce iz NDH
rusku frontu. Drugoga dana srpnja njemaki su predstavnici u Zagrebu ja
vlastima NDH d a j e Hitlerov odgovorio pozitivno i zahvalio se. Sluei se to I
zahvalom kao propagandnim instrumentom, vlasti NDH su, uz pomo dvo|
jice njemakih asnika, odmah organizirale jedinice za rusku frontu. 66 TakoM

icuplj ena
ojaana pjeaka pukovnija s priblino 3860 pripadnika, etiri
21-akoplovne eskadre s 360 pripadnika, te pomorskim jedinicama s 340 pripadK j a . pjeaka pukov-nija popunjavana je tijekom 1942. tri puta, tako da se u
njezinim redovima na koncu nalo 6300 pripadnika. I poetne snage i dodatne
bojn e upuene su u Dllersheim ili Stockerau u Austriji na opremanje i obuku,
a odande su ile na frontu. Pukovnija je u Rusiju stigla poetkom rujna 1941.
i ve do konca mjeseca sudjelovala u prvim borbama. Potkraj 1942. bila je
na staljingradskoj fronti. Sredinom prosinca od nje je ostala jedinica veliine
bojne. Oko 1000 pripadnika koji su ranjeni ili su imali ozebline transportirano
je s fronte zrakoplovima. U vrijeme njemake predaje kod Staljingrada, Rusi
su zatoili i 800 do 900 vojnika iz ustake pukovnije. 67 Ljudstvo preostalo iz
zrakoplovnih i pomorskih jedinica kasnije je vraeno u NDH.
Doznavi za stvaranje jedinice iz NDH koja e sluiti uz njemake snage,
Talijani su poeli ustrajno traiti formiranje jedinice koja e djelovati uz njihove snage. Ni Nijemci ni vlasti NDH taj zahtjev nisu mogli odbiti, tim vie to
su Talijani bili pripravni zadovoljiti se i malom jedinicom. Nakon neuspjelog
pokuaja da jednu takvu jedinicu u kolovozu 1941. upute na opremanje i obuku
u Italiju, laka transportna jedinica s oko 1250 pripadnika upuena je u Italiju
u prosincu 1941, a potom koncem oujka 1942. na rusku frontu. Ta je skupina sluila s talijanskom Osmom armijom na rijeci Don i ondje doivjela propast.68 Prividna ravnotea stvorena izmeu Nijemaca i Talijana upuivanjem te
malene jedinice iz NDH na rusku frontu nije se odrala osobito dugo. Nijemci
su i dalje potajno suraivali s vlastima NDH na stvaranju njihovih oruanih
snaga, a sredinom 1942. Talijani su prosvjedovali protiv obuke jedinica iz NDH
u Austriji. Njemaka objanjenja kako je rije tek o zamjenskim kontingentima
za popunu 369. pjeake regimente nisu zadovoljila Talijane, iako su djelomice
bila tona. Dvadeset drugoga srpnja Oxilia je upozorio marala Kvaternika
da bi sa svojom misijom mogao posve napustiti NDH jer se vojska NDH u cijelosti prepustila Wehrmachtu. Casertano je istodobno prosvjedovao ministru
Va
njskih poslova Lorkoviu, tvrdei d a j e proirenje jedinice iz NDH na ruskoj
fro
nti nepotrebno i neprikladno". 69
Djelotvornost triju jedinica iz NDH na ruskoj fronti samo je uvrstila elju
yemaca da ondje povea broj hrvatskih vojnika. Sredinom 1942. svi Hitlerovi
paveznici i sateliti osim Bugarske na ruskoj su fronti imali velike snage: Italija
*o 221.000 ljudi, Maarska oko 205.000, Rumunjska oko 270.000, a Slovaka
0
50.000. U usporedbi s njima, doprinos NDH bio je beznaajan. No zbog
jjjetljivosti Talijana, njemako koritenje dodatnih jedinica iz NDH i dalje je
0
osjetljiva tema. Zbog nedostatka obuenog zapovjednog kadra nije bilo
6 oformiti
Rja
dodatne jedinice, tim vie to je irenje partizanskog ratova^ R ^ D l l zahtijevalo da sve vei dio postojeeg kadra bude ondje angairan.
Sei
\je je pronaeno u obliku tzv. legionarskih divizija u kojima su vojnici

NDH bili pod zapovj ednitvom nj emakih asnika, doasnika i profesionalac
U rujnu 1942. godine, ne obazirui se na talijanske prosvjede protiv daljryeg
koritenja ljudstva iz NDH u njemakim oruanim snagama, Nijemci su ofor
mili prvu legionarsku diviziju, 369. pjeaku diviziju, te je poeli okupljati i
obuavati u Stockerauu i Dllersheimu.
Jo dvije legionarske divizije, 373. i 392, kasnije su pridodane njemakoj
vojsci uz oznaku hrvatske" u nazivu. U NDH su bile poznate pod nazivima
Vraja, Tigar i Plava. Sve su u poetku bile namijenjene razn\jetaju na ruskoj
fronti. No, zbog sve veih potreba za jedinicama koje e se boriti protiv partizana u NDH, Nijemci su bili prisiljeni promijeniti planove. Niti jedna od tih
divizija ili njihovih dijelova nikad se nije nala na bojinicama izvan NDH. Nakon okupljanja i obuke u Austriji, vraene su u NDH, 369. u sijenju 1943, 373.
u svibnju 1943, a 392. u sijenju 1944, gdje su sve do zavretka rata sudjelovale
u borbama protiv partizana. Sve tri u izvornom su obliku obuhvatile oko 8500
vojnika NDH i 3500 njemakih asnika, doasnika i profesionalnog tehnikog
osoblja. 71 Drugi vojnici NDH, takoer pod njemakim zapovjednicima, nali
su se u sastavu jedinica SS-a - mjeovitih njemako-NDH policijskih (SS) i
andarmerijskih snaga u NDH pod policijskim generalom Kammerhoferom,
13. dobrovoljakoj diviziji SS-a Handar i dobrovoljakoj diviziji SS-a Kama u
nastanku, pri emu su dvije potonje inili njemaki asnici, te vojnici iz redova
bosanskohercegovakih muslimana (vidi 11. poglavlje).
Nakon to su spoznali da ne mogu sprijeiti stvaranje njemako-ustakih
legionarskih divizija, Talijani su eljeli doi barem do kakve-takve, simboline
naknade. U oujku 1943. natjerah su Pavelia da pristane na formiranje talijansko-NDH legije koja e se sastojati od 5000 do 6000 vojnika NDH, te i talijanskih i NDH asnika, a koristit e se u dijelu NDH pod talijanskom okupacijom.
Kad je Glaise doznao za tu novost, od Paveha je zatraio da povue pristanak,
to je ovaj, kako se ini, i uinio. No Paveli je Talijanima osigurao barem dio
traenog ljudstva, pa su ovi u svibnju 1943. nastavili s planom formiranja i
obuavanja talijansko-NDH legije, iako ne u razmjerima u kojima su u poetku
namjeravali. 72
N D H I M E U N A R O D N O PRAVO
Sile Osovine i zapadni Saveznici s bitnim su razlikama pristupali pitanju je li

NDH drava koja potpada pod meunarodno pravo. Za dvije sile Osovine koje
su stvorile tu dravu i ryihove strunjake za meunarodno pravo, za vladine
slube u dravama u saveznitvu s Njemakom i Italijom koje su diplomatski
priznale NDH, te za organe NDH i pravne strunjake koji su je podupirali, NDH
je doista i prema meunarodnome pravu bila drava. No za jugoslavensku izbjegliku vladu, za saveznike drave i strunjake za meunarodno pravo koji
su se priklanjali tezi da ratna okupacija samo suspendira, a ne unitava suverenitet okupirane drave, NDH nije bila drava prema meunarodnome pravu,
nego tek neka vrsta okupacijskog reima. 73
I Njemaka i Italija primijenile su razne legalistike formule kako bi NDH
podarile status drave prema meunarodnom pravu. Priznale su je diplomatski,
razmijenile diplomatske predstavnike, te s njome zakljuile sporazume, pa tako
i sporazume kojima je omogueno stacioniranje svojih jedinica na teritoriju
FH. No njihovi diplomatski predstavnici i vojne misije djelovali su daleko
izvan opsega funkcija uobiajenih diplomatskih i vojnih misija, dok su se njihove jedinice ponaale poput okupacijske vojske. to je bilo jo znakovitije,
na t e
melju posebnih sporazuma s Njemakom i Italijom, NDH je bila prisiljena
Plaati uzdravanje tih jedinica, praktiki trokove okupacije. Iako su Nijemci
pbro pazili d a ostavljaju dojam kako je NDH suverena drava, njihovi su posPci pokazivah da NDH smatraju vie okupiranom, nego saveznikom zemMn. tovie, u veini njemakih dokumenata o vojnim pitanjima u NDH govori
^ 0 njemakoj i talijanskoj okupacijskoj zoni", o njemakim i talijanskim
okupacijskim snagama", te o podmirivanju okupacijskih trokova". 74
1 Milan Blaekovi, posljednji tajnik hrvatskoga izaslanstva u Berlinu,
Pisao je najvaniju proustaku studiju o statusu NDH unutar meunarodnog
j^f a ' Blaekovi je kao dokaze naveo sve formalne odlike jedne drave kako
L ^ 0 ( ' u Pro svoju tvrdnju d a j e NDH bila posve suverena drava i zanijekao da
K ^ l a pod okupacijom. 75 No, pritom je zanemario odnos NDH i dviju njezinih
""Hica. Nigdje nije spomenuo da je NDH plaala uzdravanje njemake i

talijanske okupacijske vojske, da su njemaki i talijanski generali zapo
dali jedinicama NDH, da su talijanski generali formalno imali najvie izvri
ovlasti u II. i III. zoni, te da su njemaki generali vei dio rata imali ista prav !
u svojim operativnim zonama. Izostavio je injenicu da su Nijemci od travrnj
1943. nadalje vodili policijsku organizaciju koja se nakon talijanske kapituJ
lacije proirila na itavu zemlju, da su i Njemaka i Italija utjecale na odabir'
trajanje funkcije lanova kabineta, te da su te sile eksploatirale gospodarske
resurse u podrujima koja su drale pod okupacijom.
Blaekovi NDH pridaje puni suverenitet tako to promatra iskljuivo formalne elemente, a zanemaruje stvarnost. No dvojica bivih dravnih dunosnika priznala su ogranienja tog suvereniteta, temeljei ocjene u biti na odredbama Rimskih ugovora iz svibnja 1941. godine. Eugen Kvaternik ustvrdio je da
su Rimski sporazumi otrgnuli kolijevku hrvatske drave [i] doveli do gubitka
dravnih prava, pa je tako NDH postala polusuverenom dravom". Osim toga,
ti su sporazumi doveli do preputanja podruja s gotovo 400.000 stanovnika
Italiji, do talijanske okupacije II. zone, te do uspostavljanja talijanskog protektorata nad ostatkom NDH".76 Stjepan Ratkovi, dravni slubenik koji je
sluio kao ministar nastave NDH i kasnije veleposlanik NDH u Berlinu, izrazio
je nezadovoljstvo svojim imenovanjem na te dunosti zbog zlosretnih sporazuma od 18. svibnja 1941. i njihovih posljedica, prema kojima je NDH prestala
biti neovisnom, te je umanjena za svoj najvredniji dio - more, [te zbog] slabosti prema naim 'saveznicima', slijepog oponaanja nacistikog faizma, te
uvoenja osobne vladavine". 77
Kao pravni temelj za stvaranje i priznanje NDH, Hitleru je posluila doktrina debellatio (osvajanje, pokoravanje). Prema nekim tumaenjima, to je znailo da suverenitet zemlje nestaje nakon njezina osvajanja, dok je proglaenje
druge zemlje na dijelovima njezina teritorija pravno valjan postupak koji novoj
dravi donosi puni suverenitet. 78 No to je bilo posebno tumaenje pojma pokoravanja, koje strunjaci za meunarodno pravo nikad nisu prihvatili i koje
dravna praksa na Zapadu nikad nije poduprla. Prema miljenju koje je na
Zapadu prevladavalo u vezi s pravima i obvezama okupacijske sile,
budui da okupator zapravo obnaa vlast, te da legitimna vlada nije u
stanju obnaati vlast, okupator sijee privremeno pravo upravljanja teritorijem i njegovim stanovnicima. Svi legitimni koraci koje poduzima prilikom
koritenja tog prava moraju biti priznati od strane legitimne vlade nakoiM
zavretka okupacije. No budui da je pravo okupatora na okupiranome ten- i
toriju tek pravo uprave, on ga ne moe ni pripojiti, dok rat traje, niti ga ustrojiti j
kao nezavisnu dravu, niti je u politike svrhe podijeliti (kao to je Njemaka u 1
Prvom svjetskome ratu podijelila Belgiju) na dva administrativna podruja.

| u vezi s problemom okupacije i suvereniteta, jedan je ameriki strunjak
H L a o : Konsenzualno miljenje autora koji se bave meunarodnim pravom
legitimna vlast odreenog teritorija zadrava suverenitet, ali je on suspendiran tijekom ratne okupacije." 80
I Tijekom Travanjskogratau Jugoslaviji (1941) Nijemcisuseponijelisuprotno
cyim prihvaenim pravilima meunarodnog prava. Njemaka je zauzela i kasnije namjeravala pripojiti vei dio Slovenije, dok su Italija, Maarska i Bugarska prvo zauzele, a zatim pripojile dijelove jugoslavenskog teritorija, sve uz
njemako doputenje i blagoslov. Nijemci su organizirali proglaenje NDH,
a nakon toga, tijekom formalne i stvarne okupacije raznih dijelova zemlje,
poinili nebrojena protuzakonita djela. Tijekom poslijeratnih postupaka pred
Vojnim sudom u Nrnbergu, to je nedvosmisleno dokazano u sluaju Hostage
protiv njemakih generala koji su bili na zapovjednim funkcijama. Sud je u
vezi s aktivnostima tih generala u NDH zakljuio:
Bez obzira na formu i naziv, vlada NDH je tijekom njemake ratne okupacije bila satelitska vlast pod nadzorom okupacijske sile. Nakon njemakoga
povlaenja drava se raspala jednako brzo kao to je i nastala na poetku
okupacije. U takvim okolnostima, akti vlade NDH bili su akti okupacijske
sile. Logika i razum govore da okupator nije mogao u skladu sa zakonom indirektno initi ono to nije mogao initi direktno. Istinite injenice moraju
odnijeti prevagu bez obzira na formu kojom su moda zakamuflirane. ak e
i meunarodno pravo prodrijeti kroz formu da bi doprlo do injenica na koje
e primijeniti svoja pravila. Donijeti je zakljuak u skladu s ranijim presudama meunarodnog prava prema kojima okupatorska sila nije suverena sila,
iako ima pravo na pojedine suverene akte. Vlast NDH je mogla postojati iskljuivo uz privolu okupatora. Tijekom okupacije, njemaka je vojna vlast bila
najvia vlast ili u protivnom nije imala status vojnog okupatora zaraene neprijateljske zemlje. Osim prava okupacije koja meunarodno pravo doputa,
Nijemci nisu mogli imati nikakve zakonite ovlasti. Stoga nisu imali zakonsko
pravo za trajanja rata stvoriti nezavisnu suverenu dravu. Mogli su organizi rati privremenu vlast kakva je bila nuna za ostvarenje ciljeva okupacije, ali
izvan tih okvira zakonito nisu mogli ii. Drimo da je NDH pritom u svakom
trenutku bila okupirana zemlja, te da su svi njezini akti bili akti za koje je
odgovorna okupacijska sila.81
rugim rijeima, Jugoslavija je i dalje pravno postojala i imala suvereniF ^ n a d svojim teritorijem. Ta su prava jednostavno bila suspendirana zbog
okupacije. ak i ako zanemarimo domai pokret otpora, jugoslavenska
F"
ava, kao lanica protuosovinske koalicije, te u obliku izbjeglike vlade,
Vll0m
e smislu i dalje bila posve funkcionalna. Tijekom itavog rata ospo-

ravala je sve pretenzije na pravno postojanje i suverenitet hrvatske marionetske drave i smatrala je instrumentom agresorskih sila.
Meutim, politiki subjekt koji se nazivao NDH doista je postojao q3
10. travnja 1941. do 8. svibnja 1945. godine. Njegove ovlasti i suverenitet
mnogim domaim i inozemnim pitanjima ograniavale su Njemaka i ItalyjJ
pa je stoga bila rije o ovisnoj dravi ih protektoratu sila Osovine. NDH u unu'
tarnjim je stvarima imala podosta ovlasti, poput policijskih snaga, kolstva,
religije i politike prema posebnim segmentima populacije, no budui da ju je
osnovao Wehrmacht i da se nije mogla odrati na vlasti bez vojne i politike
potpore sila Osovine, velik dio odgovornosti za njezinu politiku i zloine moramo pripisati Njemakoj i Italiji.
Oni koji tvrde da je NDH bila prava drava po meunarodnome pravu
kao dodatne dokaze navode i njezino lanstvo u vie meunarodnih organizacija i sudjelovanje u vie sporazuma. NDH je 26. svibnja 1941. pristupila
Meunarodnoj potanskoj uniji i Meunarodnoj konvenciji o telekomunikacijama, Trojnome paktu 15. lipnja 1941, te Antikominternskome paktu 25. studenoga 1941 (dva potonja ranije su zakljuili Njemaka, Italija i Japan). Godine
1943. pristupila je enevskoj konvenciji od 27. srpnja 1929, koja ureuje odnos
prema ratnim zarobljenicima. Predstavnik Meunarodnog crvenog kria u
NDH zatraio je od vlade NDH 29. svibnja 1943. da otvori ured za informacije
o ratnim zarobljenicima, kao i logor za njih, premda su organizacija ureda i
pripreme za otvaranje takvog logora dovreni tek etrnaest mjeseci kasnije,
20. srpnja 1944. godine. 82
Pitanje oborenih saveznikih pilota koje su uhvatile hrvatske jedinice, a
koji su se trebah nai u takvom logoru, dodatno rasvjetljuje pitanje suvereniteta NDH. Kad je NDH 14. prosinca 1941. objavila rat SAD-u i Ujedinjenom
Kraljevstvu, Saveznici su se ukljuili u rjeavanje tog problema jer su se brinuli za odnos neprijatelja prema oborenim zrakoplovcima. 83 Postupci vlade NDH
u sljedee tri godine, do sredine studenoga 1944, saeti su u memorandumu
koji je za Ministarstvo oruanih snaga NDH potkraj 1944. priredio strunjak
za meunarodno pravo. Prema navodima iz tog memoranduma, NDH je osnovala u srpnju 1944. Ured za ratne zarobljenike, ali ne i logore za njih. tovie,
u skladu s nalozima hrvatskoga Ministarstva oruanih snaga i sporazumom s
Wehrmachtom od 23. oujka 1944, hrvatske su oruane snage sve uhvaene
saveznike avijatiare izruivale Nijemcima. Slubeni je razlog glasio da NDflj
nema logore za ratne zarobljenike. Do sredine studenoga 1944. razne instanc
u vlastima NDH izruile su Nijemcima 186 saveznikih zrakoplovaca, o kojima
su vlasti NDH imale cjelovite osobne informacije. Meutim, mnogi drugi [zr&"
koplovci], osobito u poetku", koje su zarobile jedinice oruanih snaga N1H
predani su Nijemcima, a da podaci o njima nisu podnijeti vlastima NDH. Mem
randum je pozivao na otvarai\je logora za saveznike ratne zarobljenike, ne

ô radi ispunjavanja obaveza prema enevskoj konvenciji, nego i zbog jo
[riju razloga. Prvo, zadravanje ratnih zarobljenika u vlastitim logorima ojaalo
vj suverenitet NDH. Drugo, zatvorenici bi korespondencijom sa stanovnicima
K g j h zemalja u inozemstvu irili spoznaju o postojaryu NDH, te tako sluili
Ejropagandi u njezinu korist. I tree, zatvorenici bi dobivali i strana sredstva
koja su dotada odlazila u Njemaku. U zakljuku memoranduma stajalo je:
U sluaju da se ratni zarobljenici nastave izruivati Nijemcima, prigovori
neprijatelja da NDH nije suverena bili bi opravdani, kao i tvrdnje da NDH ne
potuje odredbe meunarodnog prava i enevske konvencije koju je potpiI sala, te da moemo odgovarati za one ratne zarobljenike koje su nae snage
zarobile i koji su bez razloga izrueni njemakim oruanim snagama, te za koje
smo zadrali samo osobne podatke.84
i Unato tom pozivu, logor za saveznike ratne zarobljenike nije otvoren.
Paveh je 17. sijenja 1945. izdao novu naredbu, prema kojoj je uhvaene
saveznike zrakoplovce trebalo izruiti Nijemcima, pa je 11 amerikih avijatiara uhvaenih 15. sijenja njemakoj strani izrueno ve tog istog dana.
Dva n\jeseca kasnije, 17. oujka 1945, pomorski kapetan Zdenko Hellenbach,
elnik Ureda za ratne zarobljenike, koji je osigurao i potporu Ministarstva
vanjskih poslova NDH, uputio je memorandum Odjelu za ope kadrovske
poslove Ministarstva oruanih snaga, traei hitno otvaranje zarobljenikog
logora. Glavna su prepreke bile Pavelieva naredba od 17. sijenja, zabrana
otvaranja takvog logora u Zagrebu od 1. prosinca 1944, te nedostatak prikladnih objekata. No zahtjev je ovaj put bio uspjean. Jedva mjesec prije zavretka
rata (5. travnja), otvoren je logor na imanju Vere Nikoli nadomak Zagreba.
Tog je dana Hellenbach Ministarstvu vanjskih poslova uputio dva popisa s
imenima 42 amerika i jednog britanskoga zrakoplovca zatoenih u logoru, a
11. travnja Nijemci su vlastima NDH izruili dvojicu amerikih i dvojicu zrakoplovaca jugoslavenskoga podrijetla koji su sluili u sovjetskim zranim snagama. Nakon ulaska partizana u Zagreb, svi su osloboeni i ubrzo evakuirani. 86
NJEMAKA VLAST U
NEZAVISNOJ DRAVI HRVATSKOJ
Kako je talijanski utjecaj u NDH slabio, a snaga partizana rasla - odnosno, nakon to je postalo jasno da ni Talijani ni ustake vlasti u NDH ne mogu osigurati red i mir - njemake oruane snage upustile su se u novu procjenu vojne
situacije u NDH. Nijemci su zbog dvaju vanih razloga eljeli stabilnu i mirnu
NDH: radi osiguravanja eljeznike pruge od austrijske granice do Zagreba,
Beograda i dalje, te radi eksploatacije vrijednih sirovina, ponajprije boksita i
eljezne rude, te ostalih proizvoda rudnika i industrijskih pogona u NDH a pod
njemakim nadzorom. Hitler je dunosnicima NDH vie puta naglasio vanost
eljeznica u NDH i velike potrebe za njihovom sigurnou. I Italiji je sigurnost
eljeznica u NDH bila od kljune vanosti, jer su njima dostavljah dio svog
udjela u rumunjskoj naftnoj proizvodnji. 86
Vojnim operacijama srednjih razmjera koje su u lipnju i srpnju 1942.
njemake snage i snage NDH poduzele na podruju oko Kozare, u sjeverozapadnoj Bosni, te u kolovozu na podruju Fruke Gore, u Srijemu, privremeno
je umanjena opasnost od partizanskih napada na eljezniku prugu Zagreb Beograd, kao i na vie vanih industrijskih i rudarskih pogona koji su radili za
Nijemce. No general Paul Bader, zapovjednik njemakih snaga u Srbiji, koji
je bio zaduen i za operacije njemakih jedinica protiv partizana u NDH, nije
bio zadovoljan te je 4. rujna 1942. uputio memorandum u kojem je general pukovniku Lhru, zapovjedniku oruanih snaga u jugoistonoj Europi, ukratko
opisao situaciju. Dio teksta memoranduma glasi:
S najvie instance vladi NDH valja jasno dati do znanja da u budunosti
moe raunati na njemaku pomo u pacificiranju zemlje jedino pod uvjetom
da svi nedvosmisleno shvaaju zapovjedne odnose na teritoriju NDH. A to iziskuje: a) da sav teritorij NDH sjeverno od demarkacijske linije bude proglaen j
operativnom zonom, b) da njemaki zapovjednici divizija steknu neogranieno
zapovjednitvo nad svim jedinicama NDH koje su im dodijeljene i c) da se civilna uprava NDH u svim pitanjima koja se odnose na vojnu sigurnost p o n a a j
u skladu s direktivama divizijskih zapovjednika.
c\nc\
Nezavisna Drava Hrvatska: talijansko-i\jemaki protektorat

I Istog dana kad je Bader izdao zapovijed kojom je tri divizije u NDH koje su
B j e pod ryegovim zapovjednitvom prebacio na odreene teritorije, uz opasku
K j e osiguranje cjelokupnog teritorija NDH sjeverno od demarkacijske linije
tovljeno u ruke njemakih zapovjednika jedinica", ali i da e njihov odnos s
Eagama NDH (Domobranstvom, orunitvom, Ustakom vojnicom) i civilnim
Ljastima biti ureen posebnim zapovijedima". 87
U Zagrebu je Glaise zapoeo pregovore s vladom NDH o Baderovim prijedlozima. U meuvremenu je Lohr poslao Glaiseu pismo za Paveha, koji ga je
7 rujna proitao Paveliu i maralu Kvaterniku u nazonosti Badera i generala
Friedricha Stahla, zapovjednika 714. pjeake divizije koja je djelovala na podruju sjeverozapadne Bosne. U tom je pismu Lohr, kako se ini, otiao ak
i dalje nego to je Bader traio, budui da su se dvojica elnika NDH estoko
pobunili, tvrdei da e NDH, prihvati li sve njegove prijedloge, ostati bez veine
suverenih prava. Glaise, koji je silno htio postii dogovor i koji je bio dovoljno
pronicljiv da shvati kako e vlasti NDH dati sve od sebe da sabotiraju radikalne
prijedloge, ishodio je umjereniji sporazum. Prema i\jemu, osim njemake
714. i 718. divizije, dio 717. divizije, kao i dodatne bojne teritorijalne obrane
(Landesschtzen) bit e smjetene u NDH. Njemake jedinice uvat e pruge
i glavne gospodarske subjekte u zemlji. Njemake jedinice sudjelovat e u pacificiranju zemlje. Zemlja e biti podijeljena na sedam obrambenih sektora, od
kojih e svaki imati i njemakog i ustakog zapovjednika, pri emu e potonji
zapovijedati svim njemakim oruanim jedinicama, pa tako i ustakim postrojbama. Nadalje, jedinice NDH e u svakom pogledu suraivati s njemakim
zapovjednicima, dok e Nijemci njima pomagati savjetima i djelovanjem.
Oruane snage NDH nee zapoinjati vee akcije, niti premjetati jedinice
vee od bojna bez prethodnog odobrenja njemakih podrunih zapovjednika.
Tijekom svih operacija zapovjednici NDH moraju biti podreeni ryemakim
zapovjednicima. Njemaki zapovjednici imat e upravne izaslanike iz oruanih
sn
aga NDH kao savjetnike i dunosnike za vezu s civilnim vlastima NDH, iako
r ^ izaslanici nee imati nikakve izvrne ovlasti. 88
ak je i o tim novim odredbama trebalo pregovarati vie tjedana. Kada je
^riijnaGlaisepokuaonavestiPaveliadapristanenaosiguravanjeeljeznikih
P^ga, da se sloi s odreenim pron\jenama u vezi sa Srijemom, te dvadesetkimetarski eljezniki pojas uz prugu Zagreb - Beograd proglasi operativnom
rjtoni, Paveli je ponovno ukazao na pitanje suvereniteta, pa ak i zaprijetio
^stavkom. Bila je to jedna od rijetkih prilika kad je upotrijebio tu prijetnju
cen s njemakim pritiscima za davanje novih ustupaka. Lohr je posjetio Hit^ r t a i s njim razgovarao o neprihvatljivoj situaciji u oruanim snagama
i
i potrebi za novim zapovjednim ustrojem. 89 Paveli se osobno, u GlaiseoPJ i Kascheovoj pratnji, susreo s Hitlerom u njegovu stoeru 23. rujna. Hitler
je Uv
jeravao Paveha da osim uvanja kljunih eljeznikih pravaca u NDH,

kao dijela opskrbnih pravaca za njemake jedinice u Grkoj i sjevernoj Africi
nema neposrednih interesa za NDH, nego joj eli pomoi. Razgovaralo se i '
odnosima Italije i NDH, a osobito ulozi Talijana u pacificiranju NDH. Paveli
je istaknuo d a j e takoer raunao na talijansku pomo, ali i da su Talijani dali
do znanja da nisu osobito jaki". 90
Paveliu je osobito smetala injenica da su njemake jedinice koje su na
tlu NDH sudjelovale u operacijama protiv partizana bile pod zapovjednitvom
njemakoga zapovjednika Srbije. To je neizravno ukazivalo na svojevrsno
jedinstvo Srbije i NDH sa stajalita njemakih vojnih operacija. Osim toga
od poetka 1942. jedinice NDH koje su uz njemake snage djelovale na teritoriju NDH uvijek su bile pod njemakim zapovjednitvom, dok su njemaki
zapovjednici u svim operativnim zonama (Operationsgebiete) imali i vrhovne
izvrne ovlasti (vollziehende Gewalt). 81 Paveli je zatraio ne samo poveanje
vojne pomoi i produljenje njemake vodee uloge u operacijama s ciljem pacificiranja zemlje, nego i imenovanje generala koji e zapovijedati njemakim
jedinicama u NDH.
Tijekom sljedeih tjedana uveden je niz promjena koje su iz temelja izmijenile odnos vlade NDH i vojnih vlasti prema njemakim vojnim snagama. Novi
su sporazumi bili na tragu onoga to je Glaise u biti predlagao poetkom rujna.
Paveli je reorganizirao kabinet 5. listopada. Maral Kvaternik nenametljivo
je osloboen funkcija glavnog zapovjednika oruanih snaga NDH i ministra
vojske, a te dunosti preuzeo je osobno Paveli (vidi 10. poglavlje). Generala
Vladimira Laxu, naelnika Glavnog stoera, zamijenio je general Ivan Prpi.
Priblino u isto vrijeme Hitler je ispunio Paveliev zahtjev, te je jednog generala imenovao na mjesto zapovjednika njemakih jedinica u NDH. To, meutim,
nije bio Glaise, nego general potpukovnik Rudolf Lters. Glaise je i dalje ostao glavnim njemakim opunomoenikom u NDH, u rangu koji je odgovarao
poloaju novog zapovjednika vojnih snaga. Bader tako vie nije bio odgovoran, niti je imao zavrno zapovjednitvo nad protupartizanskim operacijama
na teritoriju NDH sjeverno od njemako-talijanske demarkacijske linije.
Lters je zapovjednitvo preuzeo 1. studenoga 1942. godine, a sjedite
njegova stoera bilo je u Slavonskom Brodu. Prema pismenim ovlastima, glavna mu je zadaa bila pacificirati dio njemakoga okupacijskog podruja izmeu
Save i njemako-talijanske demarkacijske linije.92 U strogo slubenome smislu, funkcije dvojice njemakih generala u istome rangu bile su razliite, ah sf
ipak pojavilo mnogo potekoa. I Glaise i Lters bili su pod zapovjednitvom
zapovjednika oruanih snaga za jugoistonu Europu (preimenovanog u glav
nog zapovjednika jugoistone Europe 1. sijenja 1943. godine), koji je u ko
anici odgovarao za pacificiranje zemlje i druga vojna pitanja u NDH sjeveroi
tono od demarkacijske linije i Save. Lters je odgovarao za podruje izme
njemako-talijanske demarkacijske linije i Save, dok je Glaise odgovarao

odruje izmeu Save i Drave. Glaise je odgovarao i za razne druge aktivnosti,
pa tako i zatitu interesa Wehrmachta pri vladi NDH i oruanim snagama, te
i o i n a g a n j e razvoja i jaanja tih jedinica. Budui da su se borbe uglavnom odvijale juno od Save, Lters se u biti bavio borbenim operacijama, dok je Glaise
preko sebe imao uglavnom organizacijska, komunikacijska i politika pitanja
koja su utjecala na vojnu problematiku.
U poetku je Glaise, zbog potovanja prema Italiji, imao upute da nikad
ne namee savjete [dunosnicima NDH], nego da ih daje samo kad ih netko od
njega trai". U jednom od pisama napomenuo je da su ga do rujna 1942. vlasti
NDH rijetko traile savjete, a kad i jesu nisu se pridravali njegovih preporuka.
Vojni sporazumi Njemake i NDH iz rujna-listopada 1942. ojaah su Glaiseovu poziciju, tako d a j e imao ovlasti govoriti Paveliu to treba uiniti na vojnome planu, a ne ekati da netko od njega zatrai savjet. U pismu Paveliu od
2. listopada 1942. godine, Glaise je zatraio punu suradnju vlade NDH i vojnih
vlasti s generalom koji e ubrzo biti imenovan zapovjednikom njemakih jedinica u NDH. Pod punom suradnjom" podrazumijevao je odluke o razmjetaju
svih jedinica NDH na itavome podruju sjeverno od njemako-talijanske demarkacijske linije, sporazum izmeu glavnog zapovjednika i elnitva vojske
NDH o promjenama u svim vojnim jedinicama i o najvanijim pitanjima koja
se odnose na organizacijsko planiranje, te odluke o imenovanjima najviih
dunosnika vojnih snaga NDH. Glavni zapovjednik usto je trebao imati i
primjeren utjecaj na vojne sudove i prijeke sudove u sluajevima kad su se
bavili postupcima u suprotnosti s nalozima i pravilima Wehrmachta. Glaise je
smatrao da bez takve suradnje niti jedan zapovjednik snaga ne moe uspjeno
ispuniti iznimno teku i vanu zadau koju mu je povjerio Fhrer. Iz obzira
prema osjetljivim Talijanima, te kako ne bi izazvali ogorenje asnika NDH,
Glaise je Pavehu predloio da s novim dogovorom upozna jedino najblie
vojne savjetnike. Glaise je usto poduzeo korake kojima je htio zajamiti da
vlada NDH posve shvaa svoj poloaj prema njemu kao glavnom njemakom
opunomoeniku. Memorandum o razumijevanju odnosa njemakoga glavnog
Punomoenika u NDH prema vladi NDH i vojnim snagama NDH, te o zadaama dviju strana proisteklima iz novog rasporeda, Glaise i Paveli potpisali su
10
- studenoga 1942. godine. 93
Kako su se sabotae na prugama u NDH intenzivirale, Nijemci su u to vrip m e u NDH utemeljili i Njemaki stoer za eljezniku sigurnost {Deutscher
lSe
nbahn-Sicherungsstab Kroatien), sa zadaom osiguranja eljeznica. Na
P Je nain dio njemakih jedinica koji je dotada obavljao tu zadau trebao biti
oboen za druge zadae. Do sljedeeg svibnja snage angairane na zatiti
"Vnih komunikacija sastojale su se od triju bojna njemake teritorijalne
ane
i oko 12.000 vojnika NDH.94
Tako su do studenoga 1942. Nijemci - bez obzira na dranje prema Tali-

janima - stekli puni nadzor nad vojnim snagama NDH i vojnim operacija^ 1
podrujima sjeveroistono od njemako-talijanske demarkacijske linije te " i
na taj nain poela nova faza u vojnoj i politikoj suradnji Njemake i N D h ^
Ovdje moemo spomenuti i da je Glaise u rujnu preporuio nekolik
konkretnih politikih promjena uz nove vojne dogovore u NDH. Predloio i
da Reich pritisne vladu NDH kako bi zaustavila bezumni ustaki teror protiv srpskoga stanovnitva, koji je samo jaao ustanak, kako bi zaustavila
ustako bezakonje i obuzdah Ustaki pokret i Ustaku vojnicu, te iz dravnih
i stranakih organizacija, bez obzira na poloaj, prije nove reorganizacije
uklonili sve pojedince koji su skrivili takve aktivnosti ili ogrezli u korupciju 95
Iako se ustaki teror s vremenom poneto smanjio, Glaiseove preporuke za
promjene u politikome sustavu NDH nikad nisu provedene, a nova njemaka
politika, uvedena u jesen 1942, kao i kasnije promjene koje su dovodile do sve
veeg njemakoga politikog i vojnog sudjelovanja u ivotu NDH, nisu uspjele
pacificirati zemlju.
Do sve veeg nadzora Njemake nad NDH nipoto nije dolo prerano.
Poetkom studenoga 1942. glavnina partizanskih snaga, koja je jo od lipnja s
graninog podruja Bosne, Hercegovine i Crne Gore napredovala na sjeverozapad, dola je do rijeke Une i uspostavila poveznicu izmeu osloboenog
teritorija u Bosni i osloboenih podruja Like, Korduna i Banije. To je znailo
da se osloboeno podruje protezalo u duljini od oko 250 kilometara i irini
od 40 do 70 kilometara, u samome srcu NDH, uglavnom u talijanskoj okupacijskoj zoni. Njemako i talijansko zapovjednitvo, uz odreeno sudjelovanje
oruanih snaga NDH, dugo su raspravljali o novonastaloj situaciji, na koncu
odluivi poduzeti veliku zdruenu operaciju s ciljem eliminiranja partizanske opasnosti i razoruavanja etnika u talijanskoj zoni. Bila je to operacija
Weiss (etvrta neprijateljska ofenziva u partizanskoj terminologiji), u kojoj su
sudjelovale njemake, talijanske, ustake, domobranske i etnike snage iz talijanske okupacijske zone. Operacija je zahtijevala dovoenje novih njemakih
jedinica u NDH, a meu njima je bila 7. SS dobrovoljaka divizija Prinz Eugen, te 369. pjeaka divizija, prva legionarska divizija NDH. Operacija Weiss,
koja je trajala od sredine sijenja do sredine oujka 1943. godine, nanijela J
partizanima teke gubitke, te je, nakon nekoliko meusobno povezanih fazi
uspjela glavninu partizanskih snaga potisnuti prema jugoistoku, na lijevu ob|
lu Neretve. No partizanske snage akcijom ipak nisu onesposobljene. tovisB
izmeu sredine oujka i sredine svibnja 1943. partizanske su snage nanU
nenadoknadive gubitke etnicima u istonoj Hercegovini i jugoistonoj BoSW
ime je praktiki posve eliminirana prijetnja NDH od strane Mihailovievuicj
nika. Sredinom svibnja Nijemci su pokrenuli jo jednu veliku zdruenu aK
.
operaciju Schwarz (Peta neprijateljska ofenziva), protiv partizana u
j
Nezavisna Drava Hrvatska: talijanskonjemaki protektorat

K ) j i Trajala je do sredine lipnja i njome su partizanima takoer nanijeti teki
S uj C j ali ni ta operacija nije postigla glavni cilj, jer je najvei dio glavnine
r g r a n s k i h snaga uspio pobjei u sjeveroistonu Bosnu. 96
fT u sklopu priprema za operaciju Weiss postignut je i sporazum Nijemaca i
vlade NDH od 17. sijenja 1943, kojim su njemaki zapovjednici dobili izvrne
ovlasti u svojim podrujima djelovanja, odnosno izmeu Save i njemako-talijanske demarkacijske linije. Kako bi sporazum stupio na snagu, vlada NDH je
18 sijenja 1943. izdala Zakonski ukaz o uvoenju izvanrednog reima kojim
je u sluaju proglaenja izvanrednog stanja omoguen prijenos izvrne vlasti
na zapovjednika ili nekoga drugog, unaprijed dogovorenog dunosnika na
odreenom podruju. 9 7 1 premda je prijenos izvrne vlasti na njemake generale u pojedinim podrujima bio vaan u naelu, jer je znaio naruavanje
suverenih prava drave NDH, u praksi nije imao osobitu vanost. Nijemce su
prije svega zanimale vojne operacije, a njemaka vojna zapovjednitva imala
su tek minimalan broj osoblja za vladine upravne poslove, od kojih su tek
rijetki teno govorili srpsko-hrvatski. Civilna uprava ostala je u rukama vlasti
NDH, no pod njemakom vrhovnom vlau i nadzorom. Nijemci su usto morali odobriti imenovanja viih upravnih dunosnika u tim podrujima, a u pojedinim sluajevima ulagali su veto na prijedloge vlasti NDH. Budui da su Nijemci i slubeno priznavali NDH kao suverenu zemlju, u njoj, kao ni u nekom
njezinu dijelu, nisu mogli organizirati okupacijsku vlast, pa je njihov utjecaj na
civilnu upravu u NDH bio ogranien. 98 No smatrali su da je i nuno i korisno
imati izvrne ovlasti u dijelovima NDH koji su od velike vojne vanosti, to
se vidi iz injenice da su te ovlasti, nakon to su im u rujnu 1943. oduzete,
njemakim generalima vraene u svibnju 1944, na temelju novog sporazuma,
te su ih zadrali do konca rata (vidi sljedee poglavlje).
I Nema sumnje da je Paveliu poloaj na elu porobljene zemlje bio nelagodan, no budui d a j e njegova vlast ovisila o njemakoj nazonosti u NDH,
dobro je pazio da ne izgubi potporu Nijemaca. Njegova se nervoza odraava
B*1 Glaiseovu memorandumu u kojem izvjetava o susretu s Paveliem
sijenja 1943, za vrijeme operacije Weiss: Izvan okvira dnevnog reda sasPoglavnik je upitao nije li istina da ga Wehrmacht namjerava ukloniti s
|dunosti. General [Glaise] izrazio je miljenje da aktualne okolnosti nisu prif a d n e za takve eksperimente." 99
Njemaki zapovjednici u NDH, a osobito Glaise, silno su se trudili ojaati
mo NDH za sluenje Reichu. Ubrzali su formiranje legionarskih divizija
'NL)H, koje su njemaki zapovjednici iz viih ealona smatrah najdjelotvornainom udruivanja oruanih snaga NDH s njemakim zapovjednim i
^B*ckim osobljem. Usto su pomno reorganizirali, razvijali i uvjebavali iste
Jedinice NDH, ponajprije etiri brdske brigade i etiri lake pjeake
ffgade, od kojih je svaka imala po tri do etiri bojne. Za potrebe provedbe

obuke, Nijemci su za svaku brigadu izdvojili oko 50 asnika, te 350 doasnika
i vojnika. Glavni zapovjednik njemakih jedinica u NDH takoer je pomogao
reorganizaciji drugih snaga NDH, ponajprije petnaest pukovnija s rezervistima
iz nekadanje austrougarske i jugoslavenske vojske. 100
Nijemci su u to vrijeme imali jo jedan plan: Slavoniju, itnicu Hrvatske i
NDH u cjelini, koja je dijelom bila pod partizanskim nadzorom proglasiti operativnim podrujem u kojem bi njemaki zapovjednici imali najvie izvrne
ovlasti, uz pomo pokrajinskih vlasti NDH. U izvjetaju od 20. travnja 1943
Glaise se potuio da utjecaj vlasti NDH na pokuaje paciflciranja u tom dijelu
zemlje nanosi tetu i ometa" njemako djelovanje. U neslubenom radnome
pismu pukovniku Schuchardtu od 26. svibnja 1943, nakon opisivanja raznih
operacija protiv partizana u Slavoniji, primjeuje: U mnogim esto vrlo nepristupanim i gusto poumljenim gorskim formacijama koje se diu iz plodnih ravnica okupljaju se nove borbene jedinice koje pljakaju taj kraj. U tim
podrujima, u kojima nema jae njemake ili - ali samo uvjetno - vojne jedinice NDH koja pod nadzorom dri teren, zavravaju svi oblici dravne vlasti
i zemljom vladaju partizani." 101 Glavni je cilj plana bio osigurati etvu u tom
podruju za potrebe vlade NDH (nesumnjivo i njemake vojske) i zajamiti da
urod ne padne u ruke partizanima.
Nijemci su pritom od NDH eljeli izvui i to vie ljudstva, osobito 1943.
godine. Poruka koju je 5. lipnja 1943. Kasche uputio svome ministarstvu, a u
kojoj govori o planovima Nijemaca da u NDH (kao i u Bugarskoj i Slovakoj)
unovae dobrovoljce za sluenje u jedinicama protuzrane obrane na podruju
Reicha govori o Pavelievoj spremnosti da osigura ljudstvo za te potrebe u
mjeri u kojoj je na raspolaganju. No Kasche je istaknuo i ve u tijeku nekoliko
drugih pokuaja pridobivanja ljudstva NDH - za razvoj oruanih snaga NDH i
formiranje hrvatskih legionarskih divizija iz NDH, za Waffen SS, te njemaki
Luftwaffe i ratnu mornaricu, za novostvorene mjeovite SS odrede sastavljene
od vojnika iz Reicha i NDH, za rad u njemakoj industriji i poljodjelstvu, te
meu hrvatskim folksdojerima, posebno novaenje za Waffen SS. Kasche je
izvijestio i da se dio novaenja u NDH odvija na temelju nekohko sporazuma
izmeu NDH i Reicha, ali da se dio provodi bez ikakvih slubenih sporazuma
Nadalje, vojni obveznici u NDH esto se mobiliziraju u isto vrijeme kad se novae i dobrovoljci, to stvara mnogobrojne politike probleme i izaziva veliku
ogorenost. Stoga je predloio da se s vlastima NDH povedu razgovori kojima
bi se taj problem rijeio. 102
Od samog poetka postojanja NDH Nijemci su imali poseban izvor moi
u organiziranoj, iako razmjerno malobrojnoj njemakoj manjini. Godine 1941!
prema njihovim vlastitim procjenama, folksdojera je u NDH bilo izmeu
140.000 i 150.000, a ivjeli su uglavnom u bogatim poljodjelskim podrujim a

Slavonije i Srijema, uz manji broj u tadanjoj samoj Hrvatskoj i sjevernoj Bosl Drugi i\jemaki i jugoslavenski izvori ukazuju na to d a j e u travnju 1941.
IL podruju NDH ivjelo oko 170.000 folksdojera, to je izgleda i toniji podatak. U Slavoniji i Srijemu folksdojeri su bili potomci i ranijih doseljenika,
ikoji su onamo stigli jo u 18. stoljeu, nakon to su Habsburgovci te krajeve
loslobodili od osmanske vlasti, i kasnijih doseljenika, koji su stigli u drugoj
polovici 19. stoljea. 103 U Bosni su bili potomci doseljenika koji su tamo doli
nakon 1878, kad je to podruje zauzela Austro-Ugarska. Kulturno i politiko
sredite folksdojera u NDH tijekom rata bio je Osijek.
U predratnoj Jugoslaviji, kao to smo ve naveli u prethodnome poglavlju,
njemaka je manjina imala vlastitu kulturnu organizaciju (Kulturbund) i tisak,
zasebnu politiku stranku, te razne poljoprivredne, kreditne i zdravstvene zadnige. Gotovo 80% folksdojera pripadalo je Katolikoj crkvi. Kako su ivjeh
u najbogatijim poljoprivrednim podrujima Jugoslavije, bili su najnapredniji
poljodjelci u zemlji, te osiguravali velik dio stoke i poljodjelskih proizvoda za
trite.
Potkraj tridesetih godina 20. stoljea sve njemake manjinske organizacije u Jugoslaviji i gotovo cjelokupno njemako stanovnitvo doli su pod
nadzor mlaih pronacistiki orijentiranih elemenata, koji su odravali tijesne
veze s vlastima Reicha, te provodili njihove naloge. Neposredno uoi i tijekom
kratkotrajnog Travanjskog rata 1941. godine, jugoslavenski folksdojeri, pod
vodstvom tih pronacistikih elemenata i njemakih agenata, djelovali su kao
pripadnici pete kolone. 104
Kao to smo ve naveli, nakon podjele Jugoslavije u travnju 1941, njemaka je manjina ostala u etiri razliite drave. Jugoslavenski dio Banata postao
je dijelom okupirane Srbije, ah su njime upravljali mjesni folksdojeri pod
izravnim nadzorom njemakih okupacijskih vlasti u Beogradu. Baka, Baranja, Meimurje i Prekomurje pripojeni su Maarskoj, dok su Nijemci u tim
krajevima potpali pod organizacije njemake manjine u Maarskoj. U sjevernome dijelu Slovenije, koji je zauzela Njemaka, ivjela je veina slovenskih
folksdojera, osim na podruju Koevja (Gottschee) u junome dijelu, koji je
Pripojila Italija, a koji su preseljeni potkraj 1941. i poetkom 1942. godine. Na
koncu, u Slavoniji i Srijemu u NDH ivjela je podosta brojna njemaka manjina.
P Pri organiziranju svih folksdojera u svim zemljama ili podrujima koja
nala pod njihovim formalnim ili stvarnim nadzorom, Nijemci su se
odravali niza opih naela. U svim podrujima folksdojeri su organizirani
a
autonomno tijelo. Stekli su sva prava u pogledu lokalne uprave, kolstva,
B r o d a r s t v a , politikih i omladinskih organizacija, te jezika. Oni koji su
JUih u njemakim jedinicama stekli su njemako dravljanstvo, ali su priPm zadrali i dravljanstvo zemlje u kojoj su se rodili. Na koncu, folksdojere
Su se

su njemake vlasti mogle naseliti i u druga podruja u dravi, ili ak u dn
drave ili okupirana podruja, ili ih prebaciti na podruje Reicha.105
Ubrzo nakon utemeljenja NDH, njemaka je manjina formalno i otvoren
postala produenom rukom Treeg Reicha, te je poela raditi na promicanju
njegovih ciljeva. Poseban status unutar NDH, praktiki status drave u dravi
utvren je ukazom od 21. lipnja 1941. godine. Nizom drugih ukaza i ureda'
ba ureena su pitanja njemakih kola, status lanova njemake manjine na
dunostima u vlasti NDH, folksdojerske milicije u sastavu Ustake vojnice
i tako dalje. Drugim sporazumima izmeu Njemake i NDH ureivala su se
pitanja sluenja pripadnika njemake manjine u njemakim oruanim snagama. Voa folksdojera u NDH, kojeg je izabrala organizacija Volksdeutsche
Mitelstelle, bio je Branimir Altgayer, koji je na toj funkciji bio tijekom itavog
rata. No kritike na raun njegova obnaanja funkcije dolazile su i iz slubenih
i iz privatnih izvora, a mnogi regionalni i lokalni voe djelovali su, ini se,
manje-vie na svoju ruku. 106
Talijanima nije bio ni najmanje prihvatljiv poseban status koji su
folksdojeri stekli u NDH. Prema rijeima ministra vanjskih poslova Lorkovia, visoki dunosnik talijanskoga Ministarstva varyskih poslova, Luca Pietromarchi, potuio se u studenome 1941. poslaniku NDH u Rimu da prema
njegovu miljenju Nijemci nisu ozbiljni u vezi sa suverenitetom NDH ako trae
provedbu takvih zakona [poput ukaza od 21. lipnja 1941]". Osobito mu je smetalo to folksdojeri priseu na odanost Hitleru. Sline stavove iznio je general faistike milicije Eugenio Coselschi, predstavnik Faistike stranke pri
ustakome pokretu u Zagrebu, kao i poslanik Casertano. Potonji je primijetio
da bi Italija, d a j e znala da e NDH biti njemaki protektorat, u travnju i svibnju
1941. traila drukije granice. 107 No te opaske nisu postigle nikakav uinak.
Prva vojna formacija folksdojera u novoformiranoj NDH bila je Einsatzstaffel der Deutschen Mannschaft (iako se dio jugoslavenskih folksdojera
samoinicijativno pridruio njemakim formacijama SS-a i prije travnja 1941).
Jedinica je formirana zakonskim ukazom od 31. srpnja 1941, u znak zahvalnosti za usluge koje je njemaka narodna skupina pruila u odravanju reda,
uspostavi novog poretka, te razoruanju bive jugoslavenske vojske tijekom
stvaranja NDH". Iako je djelovala u sastavu Ustake vojnice, njezina glavna
zadaa bila je zatita folksdojerskih zajednica u zemlji. Do lipnja 1942. njome
je zapovijedao Willibald KeUer, do travnja 1941. kapetan u jugoslavenskoj vojsci. Prema ukazu od 31. srpnja, snaga Einsatzstaffela bila je ograniena na
jednu bojnu. No kako je folksdojerskim zajednicama trebalo vie zatite od
gerilskih snaga u unutranjosti NDH, Einsatzstaffel se postupno irio, te je
1. lipnja 1942. imao 1500 asnika i vojnika. Dodatnim sporazumima s vladom
NDH stvorene su dvije rezervne bojne koje su u isto to vrijeme ukupno imale
1200 pripadnika. 108

| prema sporazumu izmeu njemake vlade i vlade NDH od 16. rujna 1941,
mukarci primjerene dobi iz redova folksdojera trebali su sluiti u zasebnim
Hjjnicama vojske NDH. Deset posto novaka svake se godine upuivalo na
sluenje u njemakim formacijama, s vremenom iskljuivo u jedinicama SS-a.
Njemaka je neprestano traila sve vie ljudstva, a za jedinice SS-a osobito
'se traila to je bilo mogue vie pripadnika njemake manjine (a kasnije i
drugih skupina) u saveznikim i okupiranim zemljama, pa tako i NDH. Tako je
poetkom lipnja 1942. Reichsfhrer SS-a Himmler predloio da svi pripadnici
njemake manjine u dobi izmeu 17 i 30 godina uu u sastav 7. divizije SS-a
Prinz Eugen. Von Ribbentrop je zamolio Kaschea, 14. srpnja 1942, da s vladom
NDH dogovori da svi muki folksdojeri u NDH, koji pripadaju toj kategoriji,
budu stavljeni na raspolaganje SS formacijama. To je dogovoreno razmjenom
nota dviju vlada 21. rujna i 10. listopada 1942, nakon ega su svi mukarci u
dobi od 17 do 35 godina iz redova folksdojera imali pravo dobrovoljno se
prijaviti u SS jedinice. Daleko vei broj mukaraca pristupio je SS jedinicama zbog pritiska folksdojerskih organizacija nego svojevoljno. Do 1. travnja
1943. dvije akcije novaenja dovele su do toga d a j e 10.270 folksdojera stupilo u njemake vojne jedinice, a 5000 folksdojera u jedinice vojske NDH,
uz jo 2900 zaprimljenih prijava. Posebnim protokolom od 24. travnja 1943.
uspostavljene su mjeovite redarstvene i orunike snage Reicha i NDH u kojima su sluili stariji folksdojeri (vidi dolje). Glavni zapovjednik tih formacija, brigadni voa SS-a i policijski general major Konstantin Kammerhofer (u
mojoj knjizi etnici u Drugom svjetskom r a t u pogreno naveden kao Viktor
Kammerhofer), kao predstavnik Reichsfiihrera SS-a u NDH, kasnije je imenovan i njegovim predstavnikom za pitanja folksdojera u NDH.109
!
U srpnju 1943. vie od 15% ukupno procijenjenog broja folksdojera u
NDH sluio je na ovaj ili onaj nain Reichu. Prema memorandumu sa sastanka
0
poloaju folksdojera u NDH i njihovu doprinosu njemakim ratnim nastojanjima, odranom u njemakom poslanstvu u Zagrebu 1. srpnja 1943, pripadne njemake manjine u to su vrijeme u slubama bili rasporeeni na sljedei
lacin: 13.500 u policijskim i SS jedinicama u Reichu, 2500 u njemakim policijskim snagama u NDH, 350 u Wehrmachtu, 700 kao tumai pri Wehrmachtu,
600 u vojsci NDH i bojnama za zatitu eljeznica, 450 kao profesionalni voju
vojsci NDH, 2200 u organizaciji Todt (izvan podruja Reicha), te 4500
radnici u Reichu - ukupno 25.800 mukaraca. Tijekom sljedeih dvadeset
r u e i , iz redova te manjine izvueno je jo vie ljudstva. Folksdojeri u NDH
r ako su osjetili posljedice te injenice, budui da ta, uglavnom poljodjelstL o l c r e nuta skupina, ba i nije mogla priutiti sebi gubitak gotovo svih radnoP^sobnih mukaraca. U izvjetaju Willyja Requarda iz njemakog poslanstva
^ ^ g r e b u od 1. srpnja 1943. stajalo je d a j e u pojedinim slavonskim selima
70% mukaraca u dobi od 17 do 60 godina u vojnoj slubi ili na s ratom

povezanim poslovima i stoga odsutno od kue. Zbog toga su teke p o j J
privredne poslove obavljali uglavnom ene i djeca. 110
Osim dogovaranja novaenja folksdojera iz NDH u SS jedinice, Hinvn^l
je predloio i da se oni folksdojeri iz NDH koji su izloeni velikoj opasnosti I
od snaga jugoslavenskog otpora, osobito u Bosni, presele u Reich. Prijedlog j e
u Berlinu naiao na odreeno protivljenje, no Himmler je ipak odnio prevagu I
te je 14. srpnja 1942. von Ribbentrop od Kaschea zatraio da s vlastima NDH
dogovori preseljenje bosanskih folksdojera u Reich.111
Himnder se opravdano pribojavao za sigurnost njemake manjine u Bosni
Ne samo ondje, nego i irom unutranjosti NDH, glavni je problem njemake
manjine bila zatita od neprijateljski nastrojenih partizana. Zbog niza razloga
folksdojeri u NDH bili su omiljena partizanska meta: uglavnom su ivjeli u
selima i openito ih se smatralo instrumentom u rukama njemakih osvajaa,
masovno su sudjelovah u sastavu njemakih jedinica koje su se borile protiv
partizana, esto su prisvajali imovinu srpskih obitelji protjeranih s tih podruja ili obitelji iji su pripadnici bili u partizanima, dok su u gradovima esto
prisvajah imovinu, obrte i tvrtke Srba i Zidova. Do estih trvenja dolazilo je
i izmeu pripadnika njemake manjine i hrvatskoga stanovnitva, jer su se
Nijemci, kao povlatena skupina, ponaali arogantno i posezali za najboljim
dijelovima dostupnog plijena.
Folksdojeri u NDH bili su izloeni razhitim stupnjevima opasnosti, ovisno o lokaciji sela, intenzitetu gerilske aktivnosti, te ponaanju. U poetku su
najugroeniji bili Nijemci u sjevernoj Bosni, od kojih je veina ivjela raspreno
meu junoslavenskim stanovnitvom, a ne u zasebnim selima. Veina njih.
oko 18.300 ljudi, evakuirana je u listopadu i studenome 1942. i preseljena u tzv.
General-Gouvernement Poljsku (dio Poljske pod njemakom vlau, ali nije
bio pripojen Njemakoj). Potkraj rata veina ih se preselila na podruje Starog
Reicha. Nakon studenoga 1942. u Bosni se odralo tek nekohko kompaktnih
njemakih sela.112
Kako bi je oslobodio partizanske opasnosti, Himmler je zapravo namjeravao do rujna 1942. iz NDH evakuirati itavu njemaku manjinu, a Altgayer
je u poslijeratnim iskazima priznao d a j e i on zagovarao evakuaciju. No plan
nije proveden zbog protivljenja, politike prirode, njemakog Ministarstvai
vanjskih poslova i Kaschea. 113 Nakon toga je preseljenje folksdojera iz NDHul
sigurnija podruja u NDH ili Njemakoj prekinuto do daljnjega.
Tijekom veeg dijela 1943. godine nije bilo organiziranog prebacivanja!
folksdojera ni unutar NDH, ni izvan njezinih granica. No kako je partizans j
pritisak jaao, sve vei broj folksdojera bio je prisiljen napustiti sela. Potkraj
1943. Kammerhofer i Altgayer organizirah su evakuaciju folksdojera iz nesi ,
gurnih podruja u zapadnoj Slavoniji. Prema Andreasu Riihrigu, Kammer o*j
su
ferovu naelniku stoera, do 18. prosinca 1943. godine 3593 folksdojera

potjerana ili su izbjegla s tih podruja, a od tada do 14. travnja 1944. godi*p3643 obitelji sa 16.613 lanova sustavno su evakuirah Waffen SS i druge
Lrganizacije njemake narodne skupine koje su se bavile preseljenjima. Dio
Evakuiranih s m j e t e n je kod folksdojerskih obitelji na podruju Osijeka, dok
u drugi upueni u istoni Srijem, na imanja Srba koje su ubili ustae, ili su
o0 bjegli u Srbiju ili se pridruili gerilskim snagama, pa im je imovinu zaplijenila vlada NDH.114
j jfammerhoferovi potezi izazvali su velika trvenja meu samim folksdojerima, meu njemakim predstavnicima u NDH, ponajprije Kascheom, te Kamnierhoferom i njegovim suradnicima, kao i izmeu njemakog Ministarstva
vanjskih poslova s jedne i Ureda Reichsfhrera SS-a i Volksdeutsche Mittelstellea u Berlinu, s druge strane. Kammerhofera i Altgayera kritizirah su jer
se prije preseljenja nisu posavjetovali ni s Kascheom, ni s vladom NDH. Dio
evakuiranih tuio se d a j e postupak bio nepotreban, nedovoljno pripremljen i
neprimjereno proveden. Drugi su kritizirah naseljavanje evakuiranih na imanja
koja je vlada NDH zaplijenila Srbima. U travnju 1944, njemako Ministarstvo
vanjskih poslova zatrailo je od Himmlera da prekine s preseljenjima sve dok
se ne razmotre politiki aspekti takvih postupaka. 115 Tijekom sljedeih etiri-pet rnjeseci ini se da nije bilo evakuacija iz NDH, niti unutarnjih preseljenja
folksdojera.
Kako se rat poeo primicati zavretku, njemaka je manjina imala sve vie
razloga za strah. Prema jednom izvjetaju njemakih obavjetajaca o situaciji
u NDH u rujnu 1944, nakon to je Bugarska prela na sovjetsku stranu, najtvrdokorniji pripadnici manjine bili su uvjereni da e ih vlasti odvesti na sigurno.
Drugi, koji su ranije ivjeli kao Hrvati, ali su se 1941. poeli izjanjavati kao
Nijemci, poeli su se malo-pomalo vraati u hrvatsku zajednicu. Dio onih koji
su naseljeni u istoni Srijem vratio se u svoja sela u Slavoniji i stupio u kontakt sa srpskim stanovnitvom i partizanima. Mnogi mladi ljudi pozvani na
radnu obavezu odbili su poziv, dok su neki ak poeh suraivati s partizanima,
lijekom itavog rata partizani su poticali folksdojere da pristupe njihovim
redovima. U kolovozu 1943. organizirah su etu Ernst Thlman, koju su uglavr 0144 inili folksdojeri iz zapadne Slavonije, a godinu kasnije i drugu takvu
etu, Freies Deutschland. 116
Nijemci nisu iznevjerili folksdojere koji su raunali na spaavanje. U
s
| ljednja tri mjeseca 1944. proveli su masovnu evakuaciju folksdojera s iFôg europskog jugoistoka, a osobito jugoslavenskog Banata, Bake i NDH.
er
na sporazumu postignutom izmeu Kammerhofera i Altgayera, evakuaCl
Ja folksdojera iz NDH u Reich provedena je u tri faze, iz triju zona. Prva je
s u a c i j a poela 1. listopada, druga je ushjedila 20. listopada, dok je trea zap e e n a posljednjih dana listopada. Prema planu, trebalo je evakuirati 150.000
r b a, no kako je velik broj bio u raznim njemakim slubama i kako su neki

odbijali otii, stvarni je broj, prema izvjetaju o evakuaciji koji je pripremi
VOMI, bio izmeu 90.000 i 100.000 osoba. Vlasti su ljudima pomagale da (via
kom ili kolima) ponesu to vie pokretnina. Pritom nije donijeta odluka o tome
to e se dogoditi s njihovim nekretninama, no formirane su nove domobran
ske jedinice koje su ostale uvati imovinu. Prema izvjetaju VOMI-ja iz stude
noga 1944, do 7. studenoga iz NDH je evakuirano ukupno 90.000 folksdojera
Budui da je 1942. iz Bosne evakuirano 18.300 folksdojera, da je 28.000 hrvatskih Nijemaca sluilo u Waffen SS, a oko 15.000 radilo na podruju Reicha
(a dio bio u domobranskim jedinicama koje su jo bile u NDH), njemake su
vlasti evakuaciju smatrale vrlo uspjenom. 117
Njemaka manjina, koja je stoljeima u miru ivjela u raznim dijelovima
Jugoslavije, Rumunjske i Maarske, te u velikoj mjeri doprinosila gospodarstvima tih zemalja, u nacistikim je rukama postala vanim sredstvom
pokoravanja i eksploatiranja tih podruja tijekom rata. Dio voa Reicha, pa i
samih dunavskih folksdojera, ak je sanjario o tome da bi folksdojeri mogli
posluiti kao temelj za stvaranje njemake podunavske drave, bastiona za
novu dominaciju na podruju jugoistone Europe. Umjesto da ostvare taj san,
folksdojeri su u j e s e n 1944. morah biti masovno evakuirani u Reich, kako bi
se spasih od masovne odmazde. Tisue folksdojera iz Banata i Bake koje
nije bilo mogue evakuirati zavrile su nakon listopada 1944. u SSSR-u, a kasnije su izrueni Njemakoj.
Po zavretku rata oko 30.000 folksdojera ostalo je na podruju bive NDH.
Budui da su mnogi pomagali nacistikoj Njemakoj, nova jugoslavenska vlada okupila ih je u logorima i veinu izgnala u Njemaku. Imovina protjeranih i
evakuiranih folksdojera nacionalizirana je i kasnije podijeljena obiteljima iz
istog kraja iji su domovi i imovina bili uniteni, i doseljenicima. Prema jugoslavenskome popisu stanovnitva od 15. oujka 1948, u Jugoslaviji je ivjelo
tek 55.337 osoba njemake nacionalnosti. 118
I kao Reichsfhrer SS-a i prvi ovjek njemake policije i kao povjerenik Reicha za jaanje njemstva u inozemstvu posredstvom VOMI-ja, Heinrich Himmler
od samog je poetka sudjelovao u pitanjima povezanima s folksdojerima u
NDH. Pomogao je u dogovaranju iznimno povoljnog statusa njemake manjine)
u NDH, dok je VOMI za vou izabrao Altgayera.
Himmlerova uloga u NDH dodatno se poveala zbog nastavka gerilskog
otpora i navodne nesposobnosti policije i vlasti NDH - ustaa - da pacificira i
valjano upravlja podrujima koja su njemake i snage NDH oistile od pobunjenika. Od proljea 1943, kao zapovjednik za guenje gerilskih snaga (BandeM
bekmpfung~), Himmler je u vehkoj mjeri proirio SS i policijsku organizaciju u
NDH formiranjem posebne SS divizije za bosanskohercegovake musliman >
te posebnih jedinica tzv. Njemako-hrvatskoga orunitva. 119

Nijemci su mnogo oekivali od operacije Weiss, ofenzive irokih razmjera
jcoju su protiv partizana pokrenuli 20. sijenja 1943. godine. Uz angaman
njemakih, talijanskih, domobranskih, ustakih i etnikih snaga, operacija
Weiss trebala je dokinuti partizanske sabotae na komunikacijama irom NDH
partizanske prijetnje podrujima na kojima se proizvodio boksit. Unitenjem
partizana nestala bi i potreba za dranjem velikog broja njemakih jedinica
u NDH. Talijani su pomalo nevoljko pristali razoruati etnike u svojoj zoni,
ali nakon likvidacije partizana. Meutim, Nijemci su bili sumnjiavi prema
sposobnosti administracije i policije NDH da odri mir i uspjeno vlada podrujima oienima od partizana. Bez toga, operacija Weiss i ne bi imala osobitog smisla. Nijemci su stoga zakljuili d a j e u NDH nuno oformiti posebne
mjeovite policijske snage Reicha i NDH koje e osiguravati pacificirana podruja. Inicijativa je potekla od Alexandera Lohra, glavnog zapovjednika za
jugoistonu Europu, odgovornog za pacificiranje NDH. No kako je odravanje
reda i mira policijski posao i kako je Himmler bio zaduen za sve operacije
protiv gerilskih snaga na njemakim ratitima, njega je zapala i zadaa da oformi i nadgleda policijsku i andarmerijsku organizaciju i njezino djelovanje u
NDH.120
Nakon niza razgovora na visokoj razini meu predstavnicima oruanih
snaga, SS-a i policije, Hitler je 10. oujka 1943. izdao naredbu o koritenju
mjeovitih SS orunikih i redarstvenih jedinica NDH i Reicha radi postizanja
konanog pacificiranja podruja u NDH osloboenih od komunista". Odredio
je da za tu zadau treba upotrijebiti domae ljudstvo. Himmler je ovlasti za organiziranje i zapovijedanje tim snagama prenio na svog posebnog izaslanika,
brigadnog vou SS-a i policijskog general majora Konstantina Kammerhofera.
Osim titule, koja je bila drukija jer je NDH nominalno bila nezavisna, Kammerhoferov je polog u biti odgovarao poloaju vieg SS i policijskog voe,
generala Augusta Meysznera u Srbiji pod njemakom okupacijom. Moglo se
oekivati da e Himmler nastojati postii to da organizacija u NDH postane autonomnom, neovisnom ne samo o vlastima NDH, nego i o ostalim njemakim
slubama i vlastima u NDH. Moglo se oekivati i da e i sama prirodna tog
zapovjednitva odraavati Himmlerov prijezir prema ustaama, koje je smatra
..Pljakakom ruljom". 121
I
Prema navodima iz memoranduma poslanstva NDH u Berlinu od 12. travnja
1943, vlada NDH je za predloeni plan prvi put doznala od Kaschea, poetkom
zujka 1943. godine. Iako je odmah prosvjedovala, Kammerhofer je ubrzo stiF a o u NDH s priblino 1000 njemakih policajaca, a 7. travnja izvijestio je vladu
sv
ome planu da jedinice s po trojicom ljudi uputi da preuzmu zapovjednitvo
a
| d Priblino 540 andarmerijskih postaja u NDH. Usto je namjeravao proiriti
^ a e ljudstvom iz redova folksdojera, kao i oruanim snagama NDH, te ih
djenuti u njemake odore. Paveli i Lorkovi ponovno su se pobunili,

navodei brojne primjedbe: formiranje takve policije naruavalo bi suvereni
tet NDH, bio bi to pravi dar za neprijateljsku propagandu, kao znak potpune
predaje suvereniteta NDH, dovelo bi do neugodnih posljedica po odnose NDH
s Italijom, koja je prema Sporazumu o jamstvima i suradnji imala suradnike
pri orunitvu NDH, te bi pojaalo sukobe izmeu hrvatskoga stanovnitva i
folksdojera. 122
Umjesto da odustanu od plana, Nijemci su ga proirili. U poetku su
razmiljali o tome da e mjeovite redarstvene i orunike organizacije postaviti jedino u podrujima u kojima njemaki zapovjednici imaju izvrne ovlasti
tj. izmeu Save i njemake demarkacijske linije. Kad se to pokazalo odvie
restriktivnim rjeenjem, Visoko zapovjednitvo oruanih snaga i Himmler
dogovorili su se da e iste organizacije oformiti i u podrujima sjeverno od
Save, koja su strogo slubeno bila podruje odgovornosti njemakoga glavnog opunomoenika u NDH, Glaisea, iako ni ondje nije imao izvrne ovlasti.
Kad je Kammerhofer Glaiseu priopio vijest o novome irenju moi, ovaj je u
cijelosti podrao plan, vidjevi u Kammerhoferovoj policiji produljenu ruku
njemakih okupacijskih snaga". Prema Himmlerovoj odluci od 21. lipnja 1943,
itava je NDH proglaena podrujem prepunim gerilskih jedinica. Tako jepodruje jurisdikcije njegova predstavnika za protugerilske policijske organizacije proireno na itav teritorij NDH.123
Valja, meutim, naglasiti d a j e Glaise jasno dao do znanja kako pacificiranje NDH smatra ponajprije politikim problemom koji je mogue rijeiti jedino
politikim promjenama. Prvim i kljunim korakom smatrao je pojanjavanje
njemako-talijanskog kondominija u NDH. Usto je drao i kako Paveliu
treba jasno dati do znanja d a j e , s obzirom na uznemirujue pogreke njegova reima u prolosti, te intenzifikacija ratnih djelovanja u NDH, suverenitet
NDH u daleko veoj mjeri svojevrsno jamstvo za budunost nego sadai\ja
injenica". Osim toga, zbog ranijih pogreaka, zloina, te korumpiranosti lanova Ustake stranke, ustaki je pokret nuno odvojiti od vojske NDH i policije.
Na koncu, odnos prema srpskom stanovnitvu u NDH mora biti primjereniji Srbi moraju postati ravnopravnima pred zakonom, mora im se jamiti osobna
i sigurnost imovine, te moraju stei umjereni udio u dravnim slubama. Ne
postignu li te promjene nita pozitivno, Glaise je predloio uspostavljanje svojevrsne njemake vojne uprave u NDH.124
Nedugo nakon dolaska u NDH, 20. travnja 1943, Kammerhofer je izdao
podrobnu preliminarnu naredbu o organizaciji mjeovitih orunikih snaga
Reicha i NDH. Zemlja je podijeljena na pet podruja, i na podruju pod talijanskom okupacijom, te na podruju pod njemakom okupacijom, iako Kammer-.
hofer nije predloio i organiziranje policijskih snaga na talijanskom teritorij
Redarstvene su snage bile uniformirane (Ordnungspolizei), a na elu im J e
bio zapovjednik redarstva. Pod njim su bili podruni redarstveni zapovjed-

Rici, te regionalni i okruni (kotarski) redarstveni zapovjednici. Odreeni broj
Kfipadnika Sigurnosne policije (Sicherheitspolizei) bio je pridruen svim redarstvenim podrujima, ovisno o potrebama. 126 Redarstvene i orunike jedinice na najnioj razini, s pet do osam pripadnika, s vremenom su formirane u
stotinama mjesta. Naloeno im je da tijesno surauju ne samo s mjesnim redarstvom i orunitvom NDH, nego i s upravnim dunosnicima u NDH, poput
gradonaelnika, te da po potrebi angairaju mjesno stanovnitvo. U sluaju
novih vojnih operacija, mjeovite jedinice policije SS-a i andarmerije odmah
potpale pod zapovjednitvo njemakoga vojnog zapovjednika na svome
podruju.
Sporazumom od 21. travnja 1943. izmeu Pavelia i Glaisea, te protokolom
koji je uslijedio 24. travnja, Himmlerov predstavnik u NDH dobio je dalekosene
ovlasti nad svim redarstvenim i orunikim snagama NDH, naime, uglavljeno je osnivanje tzv. Njemako-hrvatskoga orunitva. Bile su to zajednike
orunike jedinice Reicha i NDH, odvojene od redarstva i orunitva NDH, no
Kammerhofer je trebao ostvarivati najtjenju moguu suradnju s redarstvom i
orunitvom NDH. Kad god bi sudjelovale u zdruenim operacijama, jedinice
NDH su bile pod njegovim zapovjednitvom. Nadalje, svi ostali organi uprave
NDH bili su duni, kad se to od njih trailo, pomoi davanjem zatraenih informacija. Takoer je dogovoreno da e broj potreban za popunu tih jedinica
biti dosegnut i otvorenim regrutiranjem i premjetajima iz postojeih jedinica
orunitva NDH i ustakih jedinica. Pripadnici mjeovitog orunitva trebali su
nositi njemake SS odore, a njezini lanovi iz NDH i prikladne vrpce oko nadlaktice. Svi su trebah prisegnuti na odanost i Hitlera i Paveliu. Kao glavnog
dunosnika za vezu s tim snagama i za nadzor nad provedbom sporazuma od
strane vlasti NDH, Paveli je imenovao Mladena Lorkovia, ministra unutarnjih poslova. Prema planu, mjeovito Njemako-hrvatsko oranitvo trebalo
je imati oko 20.000 pripadnika, meu njima 2000 Nijemaca iz Reicha, 4000 do
5000 folksdojera iz NDH, te 14.000 do 15.000 Hrvata. Sjedite Kammerhoferova zapovjednitva bilo je u Osijeku. 126
Budui da se protivila osnivanju Njemako-hrvatskoga orunitva, od
vlade NDH ba se i nije moglo oekivati da oduevljeno surauje na provedbi
Protokola. Regrutiranje buduih pripadnika Kammerhoferove pohcije stoga
e
toliko usporeno odvijalo, da je Glaise itav postupak nazvao pasivnim otPorom.127
r Odluka o formiranju Njemako-hrvatskoga orunitva te Kammerhoferov
organizacijski plan pripremljeni su bez konzultacija s vladom NDH. Vlasti
H su mogle prosvjedovati do mile volje, no Nijemci su svjesno vrlo iroko
P ^ a i l i dogovor od 17. sijenja 1943. izmeu vlasti NDH i njemakih vlasti,
0
i iz toga proistekli ukaz NDH od 18. sijenja 1943. o uvoenju izvanred reima u podrujima u kojima njemake jedinice sudjeluju u borbama.

Prema tim odredbama, u sluaju dravne potrebe ili u podrujima u kojima s
odvijaju vojne operacije, mogue je uspostaviti izvanrednu vlast u sklopu koje
izvrne ovlasti prelaze u ruke njemakih vojnih zapovjednika. 128
Budui da su Talijani pomagali vlastima NDH u organiziranju i, u odreenoj
mjeri, obuavanju orunitva i redarstva, novi je njemaki projekt kod njih
pobudio veliko zanimanje. Glaise je talijanskim predstavnicima objasnio da
nova mjeovita policijska organizacija nema nikakve veze s redovnim policijskim snagama NDH, te da e joj iskljuiva zadaa biti obavljanje policijskih
poslova i pacificiranja podruja s kojih su vojnim operacijama oieni partizani.129
Njemake SS i policijske organizacije uvijek su nastojale poveati utjecaj,
gdje god su djelovale. U NDH su to inile koritenjem njemake manjine,
Kammerhoferove organizacije, te 13. SS divizije Handar u Bosni, kao i drugih njemakih policijskih i obavjetajnih organizacija. Njihov stari protivnik
Kasche potuio se u izvjetaju od 29. veljae 1944. da SS i policijske organizacije u istonoj NDH provode vlastitu politiku i da e to natetiti njemakim
interesima u NDH. U opirnijem izvjetaju Ministarstvu vanjskih poslova, Kasche se 29. oujka 1944. poalio na kaos koji vlada seljenjem 25.000
folksdojera po Slavoniji, te je zatraio smjenu Kammerhoferova naelnika
stoera Riihriga, koji je za to bio najodgovorniji. Usto je zatraio jamstva da
e sudjelovati u rjeavanju otvorenih pitanja izmeu njemake manjine i vlade
NDH, kao u razdoblju prije nego to je Kammerhofer postao Himmlerovim
predstavnikom. 130
Nakon nekoliko mjeseci, u poruci napisanoj 28. srpnja 1944, koja je,
meutim, kako se ini, von Ribbentropu poslana tek 29. rujna, Kasche je podrobno kritizirao djelovanje Kammerhoferove organizacije. Meu mnogobrojnim su zamjerkama bih i prigovori da organizacija nije ispunila Fhrerov
nalog o pacificiranju podruja s kojih su oieni komunisti, da ne surauje
s vlastima NDH, niti s njemakim poslanikom, te da se proirila po itavoj
dravi, umjesto da odabere podruja na kojima moe pruiti znatnu pomo
u pacificiranju. Nadalje, nije odrala obeanja o zatiti njemake manjine, na
primjeren nain ne surauje s Wehrmachtom, nego samostalno provodi vojne operacije, ne pomae obuci orunika NDH i ustakih jedinica, te se nadmee i sukobljava s orunitvom NDH, umjesto da surauje. Kasche je zakljuio izvjetaj navoenjem niza prijedloga za reorganizaciju SS policijskih
i andarmerijskih snaga kojima bi se njihove ovlasti toliko promijenile da bi
postale gotovo neprepoznatljivima. 131
U rujnu i hstopadu 1944. Kammerhofer je podosta vremena posvetio
planiranju i provedbi evakuacije najveeg dijela njemake manjine iz NDH o^r
podruje Reicha. U studenome se Kasche usprotivio Kammerhoferovoj oc j
toj sklonosti da se ne obazire na utvrenu politiku i proceduru, te ponovu

zatraio temeljite promjene u njegovoj organizaciji. Htio je postupno ukinuti kammerhofove snage u postojeem obliku, Hrvate vratiti u orunitvo
NDH, a Kammerhoferovu funkciju udruiti s funkcijom policijskog ataea pri
njemakome poslanstvu. Umanjene jedinice, s njemakim ljudstvom, uglavnom bi sudjelovale u obuci i savjetovanju redarstva i orunitva NDH, te u
pacificiranju zemlje. No Kammerhoferove su snage tada ve bile stavljene pod
zapovjednitvo 2. oklopne armije, te su sudjelovale u vojnim operacijama zajedno s drugim njemakim snagama i snagama NDH.132
Ugled Himmlerove SS i policijske organizacije u NDH porastao je nakon
imenovanja SS Obergruppenfhrern i generala Waffen SS-a Hansa-Adolfa
Priitzmanna na mjesto glavnoga njemakog opunomoenika u NDH. Na tom
mjestu 29. studenoga 1944. zamijenio je Glaisea. Prtzmann je imao zadau
stupanja interesa i Wehrmachta i SS-a i policije pri vladi NDH, no u NDH se
zadrao tek nekohko tjedana.
KAPITULACIJA ITALIJE
Nakon to su se anglo-amerike snage u studenome 1942. iskrcale u Maroku i

Aliru i poele djelovati protiv njemakih i talijanskih snaga u sjevernoj Africi,
stekao se dojam da e Italija, po svoj prilici, postati prvom metom napada na
europski kontinent. I doista, na konferenciji odranoj u drugoj polovici sijenja 1943. u Casablanci, Saveznici su odluili da e u pogodnom trenutku napasti Siciliju i Sardiniju. Sicilija je zemljopisno bila najblia brojnim saveznikim
snagama u sjevernoj Africi, znalo se da su talijanska vlast i vojne snage slabi,
a eliminacija jedne sile Osovine iz daljnjeg ratovanja bila je vrlo primamljiv
cilj. Osim toga, SAD se zalagao za takvu operaciju i protivio saveznikom iskrcavanju na Balkanu. Posljednje njemake i talijanske jedinice u sjevernoj Africi predale su se anglo-amerikim snagama 12. svibnja 1943. godine. Neto
ranije, u prosincu 1942. godine, na ruskoj je fronti glavnina talijanske 8. armije
unitena na rijeci Don133, dok je njemaka katastrofa kod Staljingrada okonana 2. veljae 1943. godine.
U Jugoslaviji su talijanske jedinice u prvoj polovici 1943. zajedno s
njemakim, ustakim, domobranskim i etnikim snagama, ali bez osobitih
uspjeha, sudjelovale u operacijama Weiss i Schwarz usiry erenih protiv partizana. Istodobno su u oujku Nijemci s Talijanima dogovorili okupaciju, navodno
samo privremenu, podruja zapadno od Mostara, u Hercegovini, u kojem se
proizvodio boksit. Poetkom svibnja, bez prethodnog dogovora s Talijanima,.
Nijemci su itavu diviziju, te dijelove jo triju divizija na vie od mjesec d a
prebacili u podruja pod talijanskom okupacijom radi pokretanja operacy
Schwarz protiv partizana i razoruavanja svih etnikih formacija kod kojih to
bude mogue postii. Sredinom lipnja, nakon okonanja operacije Schwan
prema sporazumu s Talijanima zauzeli su dio Sandaka, te bez dogovora u
Hercegovinu doveli jo snaga. 134 Osim to su im partizani preoteli dio teritorU
Talijani su u biti ostali i bez pojedinih dijelova Jugoslavije steenih u travfli
1941, budui da su ih Nijemci od njih preuzeli jo podosta prije njihove kapi
lacije u rujnu 1943. godine.
JL
Zbog sve slabije talijanske pozicije, gubitka ljudstva u Rusiji, te gubitak 3

Sudstva i teritorija u sjevernoj Africi, odnose izmeu Mussolinija i Hitlera, a
[ osobito izmeu talijanskog Vrhovnog taba i Visokog zapovjednitva njemakih
(oruanih snaga poela je obiljeavati sve vea napetost. Ve potkraj 1942.
I gussolini je, uvjeren da sile Osovine vie nikako ne mogu pobijediti u Rusiji,
Hitleru savjetovao da zakljui, na ovaj ili onaj nain, poglavlje ratovanja s
Rusijom, koje vie nema smisla".135 Mussolini se nadao da e se Hitler nakon
toga koncentrirati na borbu protiv zapadnih Saveznika na Sredozemlju, no do
toga nije dolo. Talijansko je gospodarstvo bilo osobito slaba karika, jer je
gegova slabost onemoguavala zemlju da vodi rat. U trenutku stupanja u rat,
Italija gospodarski nije bila spremna ni za kratkotrajni sukob, a kako je rat
odmicao, u gospodarskome je smislu sve vie ovisila o Njemakoj. Nijemci
su iz Talijana iscijedili sve to su mogli, natjeravi ih da financiraju njemake
jedinice u Italiji, te odvozei velike koliine odreene robe u Njemaku bez
carinskog pregleda. Italija je, pak, o Njemakoj ovisila ne samo po pitanju
oruja, streljiva i zrakoplova, nego i po pitanju velikog broja razliitih materijala i poluproizvoda, poput ugljena, ehka, kroma, gume, vune i nafte. Sve dok
je Italija bila dostojan saveznik, Njemaka joj je osiguravala velik dio onoga
to je traila, no kad je oslabjela, Njemaka je sve vie kasnila s isporukama,
pa Italija tako vie nije mogla nastaviti borbu. 136
Kako se talijanski poloaj pogoravao, i na bojinicama i na domaem
planu, Mussolini je poeo pokazivati odluno neslaganje u vezi s voenjem
vojnih pitanja, ne samo s Hitlerom i ostalim njemakim voama, nego i s vlastitim vodeim vojnim i politikim savjetnicima. Zbog toga je u najvie ealone
talijanske vlasti i vojske potkraj sijenja 1943. uveden niz promjena. Prvo je
31. sijenja smijenjen pronjemaki nastrojeni naelnik Vrhovne taba, maral
Ugo Cavallero, i zbog toga to je mogao posluiti kao rtveni jarac za katastrofe doivljene u sjevernoj Africi i Rusiji, ali i zbog neistinitih izjava i neslaganja
[ s Mussolinijem. General Vittorio Ambrosio, koji ga je zamijenio, poeo je iz
nozemstva u domovinu vraati sve jedinice koje je bilo mogue povui, te je
Pojednostavio organizaciju Vrhovnog taba i pokazao veu neovisnost u odnou na Nijemce.137 A onda je 5. veljae Mussolini reorganizirao kabinet. Najvea
e
J rtva bio njegov zet, grof Ciano, ministar vanjskih poslova, koji je, kako
P inilo, ve nekoliko mjeseci radio protiv Mussolinijeve politike. Mussolini
' e osobno preuzeo Ministarstvo vanjskih poslova, iako ga je zapravo vodio
0vi
Podtajnik, Giuseppe Bastianini, dotada guverner Dalmacije. Uslijedile su
Mnogobrojne kadrovske prorryene na najviim poloajima, i u Rimu i meu
planskim zapovjednicima, civilnim upraviteljima, povjerenicima i diplomag a u inozemstvu, n o nita o d toga nije poboljalo sad ve bezizlazan poloaj
Bojana. 1 3 8
^Saveznike snage napale su Siciliju 10. srpnja 1943. i poele napredovama talijanskome kopnu. Savezniki zrani napadi na Milano, Torino i

Genovii u velikoj su mjeri onemoguili talijansku industrijsku proizvodnju te
dodatno oslabjeli moral. Talijanski je narod openito bio posve demoralizira
i spreman zakljuiti mir gotovo bez obzira na cijenu. I kralj Viktor Emanuel
III i njegova svita, kao i niz najviih vojnih dunosnika, jo su ranije zakljuili
da Mussolini mora otii. Pitanje je glasilo samo kako ga i kada tono ukloniti. Ujutro 25. srpnja, nakon cjelononog vijeanja, faistiko Veliko vijee
izglasalo je nepovjerenje Mussoliniju, to je kralj iskoristio kao formalni uzrok
smjene. Prilikom audijencije kod kralja tog istog poslijepodneva, Mussolini je
smijenjen, uhien i zatoen. 139 Predvodnici pobune u Velikome vijeu oekivali
su da e preuzeti nadzor i nad Faistikom strankom i nad vladom. No vrhovno
zapovjednitvo nad talijanskim oruanim snagama, koje je Mussolini prisvojio
29. svibnja 1941, prelo je u kraljeve ruke, te je tako on s oruanim snagama
preuzeo i voenje zemlje, dok je maral Pietro Badoglio stupio napremijersku
funkciju. Iako je Badoglio najavio da e se Italija i dalje boriti na njemakoj
strani, veina je ljudi zakljuila kako mu jednostavno treba vremena da dogovori predaju i prelazak Italije na savezniku stranu. Neposredni problem Badogliove vlade bila je neutralizacija faistikih snaga", a general Roatta naredio je vojnim jedinicama da prema neredima postupaju krajnje strogo. Ipak,
rtava je bilo vrlo malo. To to je, nakon vie od dvadeset godina apsolutne
vlasti u Italiji, faizam izdahnuo u miru jasno pokazuje da su mu ratne nedae
oduzele i posljednje atome snage i sposobnosti za ivot.140
Promjenu reima obiljeilo je podosta nespretnosti. Mnogi talijanski
dunosnici na visokim poloajima, a osobito maral Badoglio i generali Ambrosio i Roatta, nisu eljeli preuzeti odgovornost za kljune odluke koje je
trebalo donijeti, a naroito u presudnim danima prije i nakon kapitulacije.14
Nijemci su u meuvremenu, oekujui da e Italija prijei na neprijateljsku
stranu, pravodobno obavili sve potrebne pripreme i u Italiji i na Balkanu kako
bi, im se Italija preda, pokrenuli operaciju Achse.
Pripremajui se za promjenu strana, Talijani su dio jedinica iz Albanije i
Crne Gore prebacili u Italiju, no najvei dio njihovih snaga na jugoslavenskome
teritoriju i dalje je ostao razmjeten na dotadanjim podrujima. 142 Talijani su
se pribojavali da bi masovnim povlaenjem snaga s Balkana mogli pokazati
namjere, te da bi Nijemci mogli intervenirati i prije zakljuenja dogovora sa
Saveznicima. Nakon razmjerno kratkih pregovora koji su poetkom kolovoza
otvoreni izmeu Italije i Saveznika, sporazum je postignut 3. rujna. Pet dana
kasnije, 8. rujna, Italija je kapitulirala i prela na savezniku stranu. Dan kasnije maral Badoglio (koji je i dalje obnaao premijersku dunost), kraljevs
dvor, vlada i zapovjednici oruanih snaga automobilima su otputovali u Pe1
caru, na jadranskoj obali, a odande ratnim brodom u Brindisi, iza saveznici"
linija.143 Talijanska vlada objavila je rat Njemakoj 13. listopada 1943. godin -j
Kao i kod predaje svake vojske, tako je i nakon kapitulacije talijansK11

snag a zdrueno talijansko zapovjednitvo, koje je odluilo kojim e smjerom
krenuti sve talijanske jedinice, prestalo postojati. Okolnosti u kojima su se
n a sle razne jedinice talijanske vojske razlikovale su se, kao i politike sklonosti njihovih zapovjednika. Badoglio e kasnije u memoarima napisati d a j e
preko saveznikih obavjetajaca talijanskim snagama prenio upute da se na
Balkanu prikljue partizanima, a da u Italiji formiraju gerilske jedinice. General Henry Maitland Wilson, savezniki zapovjednik za podruje Sredozemlja, putem radija je za podruje Jugoslavije objavio da su talijanske jedinice
sad pod njegovim zapovjednitvom, te da ih Jugoslavija ne bi trebala onemoguavati u povlaenju u Italiju. Jugoslavene je upozorio kako ne smiju dopustiti da ih Nijemci isprovociraju i uvuku u nove borbe s Talijanima, pozivajui ih
da se bez borbe pokuaju domoi to vie talijanskog oruja, vojne opreme i
zaliha. Iako Wilson nije tono naveo na koga je mislio kad se obratio Jugoslavenima" - partizane ili etnike - pojedine formulacije u tekstu pokazuju da
je mislio samo na partizane. I Nijemci su izdali direktive svojim jedinicama
u vezi s time kako postupati prema talijanskim snagama koje se nau pod
njihovim nadzorom. Za Talijane koji bi odbili nastaviti borbu na njemakoj
strani, suraivati s Nijemcima, ih otii u logore za ratne zarobljenike, uvjeti su
bili iznimno strogi.144
Potpunost talijanskoga sloma i posvemanji raspad talijanskih snaga u
Jugoslaviji najbolje ilustrira nain na koji su se razliite talijanske jedinice
ponijele nakon neoekivane objave kapitulacije. Maleni dio snaga povukao se
u Italiju brodovima, u mjeri u kojoj su to omoguili mjesni plovni kapaciteti.
Druge su Nijemci uspjeli uvjeriti da se nastave boriti na njihovoj strani, na
to se bilo jo lake odluiti jer su Nijemci 12. rujna 1943. Mussolinija spasili
iz zatoenitva u Gran Sassu, te ga odveli u Njemaku. Nijemci su te jedinice
upotrijebili u sjevernoj Italiji, Sloveniji i NDH. Druge talijanske jedinice Nijemci su razoruali, pripadnike priveli kao ratne zarobljenike, te ih kasnije
koristili kao radnu snagu. Tree su razoruale hrvatske kvislinke snage, pa
su kasnije, nakon njemake intervencije, puteni. Neke jedinice, poput onih
na
podruju Dubrovnika, kratko su se borile protiv Nijemaca. Mnoge druge
azoruali su jugoslavenski partizani, dok su se neke druge u borbama prikljuile partizanima.
Najgore su proli talijanski asnici koje su Nijemci uhvatili nakon to su
ikojim vojnicima dopustili da ih razoruaju partizani ili nakon to su u prego0r
ima pristali na suradnju s njima. Najdramatinija sudbina snala je privrepenog zapovjednika i asnike divizije Bergamo, stacionirane u Splitu, koji
û dogovorili predaju, te prijenos oruja i zaliha, sa skupinom u kojoj su bila
Jica predstavnika partizana, dvojica britanskih asnika pridruenih partiw ^ t t a , te ameriki asnik pridruen Britancima. Zakljuenje predaje poneto
je
[
asnilo u odnosu na poetni plan, pa su u meuvremenu njemake snage

ule u Split, uhitile zapovjednika i asnike, te razoruale veinu jedinica Zal
povjedniku i asnicima sudio je, prema zapovijedi feldmarala Keitela, prijeki
sud 7. SS divizije Prinz Eugen, te su osueni na smrt. asnicima koji su sredi
nom kolovoza otili u Italiju - generalu Emiliu Becuzziju, zapovjedniku divi^j
je, admiralu Antoniu Bobbieseu, te jednom pukovniku - sudilo se u odsustvu
te su takoer osueni na smrt. Tom prilikom smaknuta su tri generala i 47
asnika, a ubrzo nakon toga jo su dvojica talijanskih generala i 29 asnika
osueni na smrt i bili strijeljani. 146
Partizani su razoruali etiri kompletne talijanske divizije, te dijelove jo
devet divizija. Divizija Venezia i dijelovi divizije Taurinense, a obje su bile
razmjetene u Crnoj Gori, prele su na njihovu stranu. Partizani su se domogli
i velike koliine talijanskoga oruja i vojnog materijala, to im je znaajno
pomoglo da izdre sljedeu zimu. Talijanska je kapitulacija dovela i do opeg
ustanka u veem dijelu podruja koje su dotada bila anektirana ili okupirana
od Talijana, te je partizanima omoguila da pojaaju snage s nekoliko novih
divizija. U Sloveniji, kao to smo ve naveh u 3. poglavlju, talijansko je teko
naoruanje pomoglo partizanima da u razdoblju od 8. do 10. rujna poraze
glavnu etniku jedinicu u Graricama, kao i, izmeu 13. i 19. rujna, jednu
veu skupinu bivih jedinica slovenskoga MVAC-a kod Turjaka. 146
Talijanski slom u NDH su pozdravili svi slojevi stanovnitva. Ustakome
je reimu laknulo jer se rijeio tekog talijanskoga pritiska i zahtjeva. No usto
je bio svjestan injenice da je za veinu ljudi talijanska kapitulacija tek prvi
korak u slomu Osovine Rim - Berlin, te da sve to pridonosi porazu sila Osovine pridonosi i porazu ustaa. Proglasom od 10. rujna 1943. Paveli je Rimske
ugovore od 18. svibnja 1941. proglasio nitavnima, te je dijelove koje je Italija
pripojila 1941. prikljuio NDH. Ponudu vojvodi od Spoleta da preuzme hrvatsku krunu povukao je 14. rujna. 147 Paveli je usto htio NDH pridruiti i Zadar.
Rijeku, vei dio Istre, te sjevernojadranske otoke, odnosno hrvatska podruja
koja su bila pod talijanskom vlau tijekom meuratnog razdoblja, no u tom
je nastojanju naiao na njemake izgovore i protivljenje. Nijemci su smatrali
da sva takva podruja trebaju zauzeti njemake jedinice, d a j e Hitler zaokupljen problemom njihova osiguravanja od mogue anglo-amerike invazije 1
ishoenja pobjede nad partizanima, te da vlasti NDH trebaju biti zadovoljni
velikim teritorijalnim proirenjima koja su Nijemci dopustili. Bilo je oito
Nijemci ne ele stvoriti neugodne probleme u odnosima s Mussolinijem, kojeg
su upravo bili spasili, niti prejudicirati ishod vlastitih teritorijalnih planova n
podruju sjevernog Jadrana. 148
Ponitenje Rimskih ugovora od strane NDH usto je onemoguilo ^
pokuaje uspostavljanja diplomatskih odnosa izmeu NDH i Mussolinijeve^ j
cijalne Republike Salo. Talijani su ve bih odredili Antonia Tamburinija kao J
eposlanika u Zagrebu, no diplomatski odnosi dviju drava nisu uspostavljeni'
J

Budui da NDH nije imala jedinice u podrujima koje su dotad bile pod
Hjjjanskom kontrolom i da je bila posve nepripremljena za talijanski slom,
eposredne vojne koristi koje je osjetila zbog talijanske kapitulacije bile su
! jôtrine. U Zagrebu je njemaka andarmerija razoruala oko 500 talijanE j h vojnika i zatoila talijanske dunosnike. Snage NDH razoruale su dio
divizije Lombardia rasporeene na podruju Karlovca. Vlasti NDH zaplijenile
s u raznu talijansku imovinu na teritoriju NDH, no pravo na to polagali su
j Nijemci, te su preuzeli pojedine dijelove imovine. 150 U to je vrijeme vlada
NDH doivjela i vie gorkih razoaranja. Nakon talijanske predaje Nijemci
nisu upotrijebili nijednu jedinicu NDH da preuzmu neki dio podruja koja su
dotada bila pod talijanskom vlau, vjerojatno jer im nisu vjerovah. S druge
strane, upotrijebili su pojedine talijanske jedinice, primjerice za straarenje
u Zadru. A za straarske i sline dunosti, kao i za borbene operacije protiv
partizana na podruju Dubrovnika, Metkovia, Splita i ibenika upotrijebili
su etnike jedinice.
Ukupno uzevi, Talijani su i za vrijeme rata i nakon rata, okupaciju jugoslavenskog teritorija smatrali uslugom domaem stanovnitvu. U jednom
izvjetaju od 30. sijenja 1942, brigadni general C. Carrana Mayneri upustio
se u gotovo poetsko pretjerivanje: Hrvati, Muslimani i Srbi, koji su u poetku
bili nepovjerljivi, s vremenom su poeh cijeniti odvanost, discipliniranost,
dobrotu, dranje i velikodunost talijanskoga vojnika." Mogue je da su mnogi
talijanski vojnici bih upravo takvi. A kao to emo vidjeti u 13. poglavlju, Talijani su pomagali jugoslavenskim idovima koji su od Nijemaca i ustaa bjeali
u primorske gradove pod talijanskom vlau, kao i mnoge Srbe i protuustaki
nastrojene Hrvate koji su bjeali od ustaa. No politika talijanske vojske u
cjelini se sastojala od primjene terora i sile, te od naoruavanja i potpore jednoj junoslavenskoj skupini, etnicima, u borbi protiv ostalih, tako da se, kako
se izrazio general Roatta, mogu meusobno klati". Talijani su na taj nain
tedjeli talijansku krv, odravah vlast nad osvojenim, te poboljavah svoj
Poloaj za budunost u tim podrujima. Pritom ne smijemo zaboraviti ni da su
l ^ j a n i vei dio tridesetih godina podupirali ustae, te da su im u travnju 1941.
Pomogli da dou na vlast. 151
Nakon talijanske kapitulacije, jugoslavenska izbjeglika vlada suoila se
Problemom prikupljanja informacija o jugoslavenskim graanima zatoeniu
Italiji i onima koji tamo ive zbog ratnih dogaanja. Iz Travanjskog rata
1 41- ondje je prema procjenama ostalo oko 10.000 ratnih zarobljenika, uz
tisue deportiranih osoba, abili su smjeteni u koncentracionim logorima,
"tvorima, te - u malenim skupinama - u izoliranim ruralnim podrujima. Uz
| jT ^reba pribrojiti i tisue izbjeglih jugoslavenskih idova i drugih skupina.
c e
j njivalo se da je ukupno rije o 70.000 do 90.000 osoba, te da ih je u
Hfenitvu umrlo izmeu 8.000 i 10.000.152 Veina ratnih zarobljenika i osoba

deportiranih zbog politikih razloga nakon rata se nesumnjivo vratila u Jugo.
slaviju, ali nigdje nisam uspio pronai brojane procjene.
Drugi val jugoslavenskih graana - bivih etnika, pripadnika Ljotievih
dobrovoljaca, slovenskih domobrana razmjetenih u Slovenskome primorju
dio Hrvata koji je sluio u 392. pjeakoj diviziji (legionari), drugi etnici i dio
pripadnika srbijanske Dravne garde - doli su u Italiju potkraj rata, a ondje
su ih zatoili Britanci. Vie rijei o tim skupinama bit e u zakljunome dijelu
sveska.
Slom Italije dalekoseno je utjecao na NDH. Od talijanske kapitulacije
ustaka je drava imala samo jednog gospodara, a ne dva, s kojim se morala
nositi. U sluaju da Njemaka dobije rat, NDH e moi uvrstiti vlast i nadati
se da e stei i dio hrvatskih podruja koja su tijekom meuratnog razdoblja pripadala Italiji. No izgledi za takvu sreu doimali su se sve manjima,
budui d a j e i sama Njemaka proivljavala krizu, sve vie pokazujui znakove
neizbjenog poraza.
Biljeke
1
Granica s Maarskom ostala je nerijeenom, jer NDH nije priznavala maarsku aneksiju
Meimurja. Vidi Jeli-Buti, Ustae, str. 93-94. Vie o granicama s Njemakom i Srbijom,
vidi NDH, Ministarstvo vanjskih poslova, Meunarodni ugovori, 1941., str. 23-26, 85-86.
2
DGFP, sv. 12, str. 630. Vidi i Cianovu knjigu Diplomatie Papers, str. 436-437.
3
Ciano, Diaries, str. 341-343. Vie o stavovima hrvatskog politiara koji je bio u Pavelievoj pratnji u Ljubljani, vidi Bulat, Pregovori u Ljubljani", str. 7-20.
4
Ciano, Diaries, str. 347-348. Ne treba ni naglaavati daje Paveli o svim pojedinostima
pregovora s Talijanima redovito izvjetavao Nijemce.
5
NDH, Ministarstvo vanjskih poslova, Meunarodni ugovori, 1941, str. 115-120, 305306.
6
Vie o tim sporazumima: ibid., str. 49-59. ili Italija, Stato Maggiore del R. Esercito, Ufficio
Propaganda, Bollettini della guerra, str. 530-533.
Za boravka u Rimu Pavelia je primio i blagoslovio papa. Iako je Vatikan njegov posje
smatrao posjetom privatnog graanina, a ne dravnog poglavara, ustaka propaganda
susret je predstavljala kao vaan politiki dogaaj koji je navodno pokazivao papino
zanimanje i blagonaklonost prema novom hrvatskom reimu.
7
Ciano, Diplomatie Papers, str. 439. Idem, Diaries, str. 342-344. Novi hrvatski kralj, Aj'
mone, vojvoda od Spoleta, bio je neak Viktora Emanuela. Preuzeo je ime Tomislav ,
prema hrvatskom vladaru, navodno okrunjenome 925. godine.
Prema Cianovim dounicima, Vojvodi se ivo fuka za Hrvatsku i eli jedino novac,
vac i jo vie novca. Ukupno uzevi, u naem je interesu da mu damo barem malo n
Duceu u predloiti da mu dajemo stotinu tisua lira mjeseno." Diaries, str. 434. J
8
Italija, Stato Maggiore del R. Esercito, Ufficio Propaganda, Bollettini della guerra,
535.

9 yjge o talijanskim opravdanjima pri posezanju za hrvatskim teritorijem u njemakom
I memorandumu o sastanku ministara vanjskih poslova von Ribbentropa i Ciana u Beu
22. travnja 1941, DGFP, sv. 12, str. 609-610. Vie o stavu kralja Viktora Emanuela III u
Cianovim Diaries, str. 345.
i" prema Mussolinijevoj zapovijedi od 19. svibnja, talijanske jedinice koje su se zadrale
u NDH valjalo je smatrati prijateljskim jedinicama stacioniranim u saveznikoj zemlji.
Italija, Stato Maggiore del R. Esercito, Ufficio Propaganda, Bollettini della guerra, str.
[ 541.
11
DGFP, sv. 12, str. 979.
12
Casertanovo upozorenje Hrvatima: Micr. No. T-501, Roll 266, Fr. 59. Vie o njemakim
procjenama o pripadnicima talijanske vojske u Zagrebu: Micr. No. T-501, Roll 264, Fr.
1061. Vie o predstavniku Faistike stranke pri ustakome elnitvu: Micr. No. T-120,
Roll 5781, Frs. H296,696-697 i H296,715-716. Prema Glaiseu, Coselschija su iz Zagreba
povukli na Casertanovo traenje. Micr. No. T-77, Roll 895, Fr. 5,646,548.
13
Vie o zakonskom ukazu od 29. kolovoza 1941. kojim je utemeljena funkcija upravnog
zastupnika pri talijanskoj Drugoj armiji u Zborniku zakona i naredaba NDH, 1941, str.
502-503. Dunosnik NDH na tome mjestu vjerojatno je bio silno frustriran zbog stalnih
neslaganja s Talijanima u vezi sa strategijom i politikom, kao i zbog nemogunosti da
imalo pobolja odnose izmeu talijanskih okupacijskih snaga, uprave NDH na lokalnoj
razini i malobrojnih snaga NDH u tom podruju. Funkciju je prvo obnaao Andrija
Kari, a zatim, redom, Vjekoslav Vrani, Nikola Ruinovi i David Sini.
14
Marcello Zuccolin, talijanski strunjak za NDH, izvijestio je 9. prosinca 1941. daje pripajanje velikog dijela Dalmacije glavni razlog loih odnosa izmeu dviju zemalja. Prema
njegovu miljenju, sve dok Italija bude drala Dalmaciju, NDH nee moi biti rimski
satelit, nego e postati talijanski neprijatelj. Smatrao je kako mnogi Hrvati raunaju na
Nijemce da im pomognu vratiti Dalmaciju. Micr. No. T-821, Roll 410, Frs. 900-903, 907.
16
Zanussi, Guerra e catastrofe d'Italia, sv. 1, str. 177, 215, 246.
m
Kriegstagebuch, sv. 2, dio 1, str. 23, Micr. No. T-501, Roll 267, Fr. 437.
Zbornik DNOR, 13. serija, 1. knjiga, str. 33. Vidi i Zuccolinov izvjetaj od 9. prosinca
1941, u kojem opirno analizira uzroke njemake snage i talijanskih slabosti u Hrvatskoj. Micr. No. T-821, Roll 410, Frs. 898-909.
18D G F n
SV. 12, str. 618-619.
]9
Primjerak sporazuma od 20. lipnja dobio sam na uvid zahvaljujui Ivi Periinu, bivem
guverneru Narodne banke Jugoslavije i predsjedniku Izvrnog vijea SR Hrvatske. Vie
o oba sporazuma u 14. poglavlju.
21 Vidi primjerice DGFP, sv. 12, str. 693-694. i sv. 13, str. 341-343.
22 Grlitz, Der Zweite Weltkrieg, 1939 1945, sv. 1, str. 237-238.
F
No. T-501, Roll 264, Fr. 528. Navod potjee iz Glaiseova neslubenog radnog pisma
I (Privatdienstbrief) od 26. svibnja 1943. pukovniku Schuchardtu, elniku Odsjeka za
v
jne ataee pri njemakom Glavnom stoeru u Berlinu. Uputio gaje na Schuchardtov
23 zahtjev i u njemu otvoreno prikazao prilike u NDH.
Vise primjera u Tomasevichevoj knjizi The Chetniks, str. 213-220, 234-256. Rasprava o
I ^jiiansko-njemakirri odnosima u Jugoslaviji u kontekstu ukupnih talijansko-njemakih
L n o s a nalazi se u Deakinovoj knjizi The Brutal Friendship, str. 14, 197-199, 354.
ff ie o Pavelievoj objavi u Balenovoj knjizi Paveli, str. 52, ili Zborniku DNOR, 13.
Seri
ja, 1. knjiga, str. 338-339.

25
Kad je posjetio Zagreb, Rohrbach je Ambrosyeve stavove o NDH objasnio Kascheu, kojj
gaje podrobno ispitao i o svemu 31. prosinca 1941. izvijestio svoje ministarstvo. Micr
No. T-501, Roll 265, Frs. 930-932. Prenijeti dio nalazi se u Fr. 931.
26
Politica croata nei territori della 2a e 3a zona", Micr. No. T-821, Roll 53, Frs. 676-684. Vidi
i Zanussi, Guerra e catastrofe d'Italia, sv. 1, str. 182.
27
Vidi Rohrbachov izvjetaj, istog dana, o prvom prijemu kod Roatte, iji je primjerak
poslao Kascheu, Micr. No. T-501, Roll 285, Frs. 935-938. Navod je iz Fr. 937.
28
Micr. No. T-821, Roll 31, Frs. 268-272, osobito Fr. 271.
29
Vie o Ambrosijevu proglasu i zapovijedi od 7. rujna 1941. Micr. No. T-821, Roll 4iq
Frs. 114-117. Vie o direktivi talijanskog V. korpusa od 5. listopada 1941, o tome kako
postupati u vezi s ponovnom okupacijom u njegovu dijelu III. zone: Zbornik DNOR, 13
serija, 1. knjiga, str. 435-437. Talijani su u III. zonu ponovno uli 9. listopada.
30
Oxilijina opaanja, Zbornik DNOR, 13. serija, 1. knjiga, str. 335-342, osobito str. 336. Vidi
i Glaiseov izvjetaj od 15. rujna 1941. o ponovnoj talijanskoj okupaciji II. i III. zone, Micr.
No. T-501, Roll 264, Frs. 1361-1362.
31
Ciano, Diaries, str. 408-409. Vidi i Kvaternik, Talijanska politika spram N.D.H. 1941. i
1942", str. 168-169, te Vrani, Talijanska i njemaka politika spram N.D.H.", 1963, br.
30, str. 19-27.
32
Faldella, L'Italia e la seconda guerra mondiale, str. 548. Razliite jedinice talijanske
vojske koristile su se u Jugoslaviji ovisno o fazi ratovanja. U sijenju 1942. od 77 divizija talijanske kopnene vojske 31 je bila na Balkanu: 10 u NDH, 4 u Crnoj Gori, 6 u
Albaniji, 8 u Grkoj i 3 u Egejskome arhipelagu. Zanussi, Guerra e catastrofe d'Italia,
sv. 1, str. 184. Dio od 6 divizija razmjetenih u Albaniji rasporeen je u dijelove Kosova i
zapadne Makedonije pripojene Albaniji. Ministar vanjskih poslova NDH Lorkovi izjavio
je potkraj studenoga 1941 - u razgovoru s von Ribbentropom - da Talijani u II. i III. zoni
imaju oko 200.000 vojnika. DGFP, sv. 13, str. 886. Prema procjenama, Druga armija pod
Roattinim zapovjednitvom imala je potkraj srpnja 1942. gotovo 300.000 pripadnika. Zanussi, Guerra e catastrofe d'Italia, sv. 1, str. 239.
33
Povijesni odjel Glavnog stoera talijanske vojske ljubazno mi je dostavio navedene podatke u pismu od 17. studenoga 1965. Snaga divizija nije naznaena.
34
Na temelju Roattinih izjava, Glaise je izvijestio kako je glavni razlog za djelomino talijansko povlaenje elja da izbjegnu blokade garnizona. Micr. No. T-501, Roll 264, Frs.
1020-1022. Vie o Glaiseovim procjenama broja povuenih bojna: Frs. 1016-1018.
Roatta potvruje Glaiesov zakljuak u knjizi Otto milioni di baionette, str. 179. P'j
preuzimanju zapovjednitva nad Drugom armijom u sijenju 1942, Roattina prva hitna
zadaa bila je deblokada talijanskih garnizona u Korenici i Udbini, koje su partizS
drali u okruenju. Te su operacije trajale od veljae do travnja 1942. Roatta se osvrnuo
i na uinak poziva vlade NDH, str. 179. Vidi i Zanussi, Guerra e catastrofe d'Italia, sv. 1,
str. 185-210, te A VII, Oslobodilaki rat, 2. izd., sv. 1, str. 244-246.
Cavallerov izvjetaj: Micr. No. T-821, Roll 55, Frs. 1007-1009. U njemu opisuje raspravu
s Vladimirom Koakom, ministrom dravne riznice NDH, o smanjenju nyesenih isplata
NDH talijanskoj Drugoj armiji.
35
Tekst sporazuma na talijanskom Micr. No. T-821, Roll 410, Frs. 160-172. Talijanske
norme" o priinjeni: Frs. 75-80, a Roattina pojanjenja" raznih toaka, od 28. UP^M
1942. Frs. 173-181. Micr. No. T-501, Roll 264, Frs. 642-693 sadri prijevod sporazum
na njemaki, podrobne direktive ustake vlade o njegovoj provedbi na strani ND^^H
norme" o primjeni s talijanske strane. Rijetki su u vlasti NDH tijekom preostalog razdo

talijanske okupacije znali za sadraj sporazuma. Vrani ga kratko spomirye u knjizi
I Urota protiv Hrvatske objavljenoj u studenome 1943. Urota" je bio navodni talijansko-etniko-partizanski savez protiv NDH. Stavljanje partizana u isti ko s Talijanima i
I etnicima bilo je propagandna varka,
pio talijanskih jedinica povuen je iz II. i III. zone i prije sporazuma od 19. lipnja 1942.
Vidi Kascheov izvjetaj od 10. lipnja 1942. u Micr. No. T-120, Roll 5786, Fr. H300.706 i
i Glaiseov izvjetaj od 16. lipnja 1942. u Micr. No. T-501, Roll 264, Frs. 1026-1027.
36
Ocjena ustake vlade o sporazumu: Micr. No. T-501, Roll 266, Fr. 36. Luetiev izvjetaj:
Micr. No. T-120, Roll 5787, Frs. H301,493-507. Lorkovieva izjava: Micr. No. T-501, Roll
267, Frs. 433-436.
37
Vie o srpskom stavu daje talijanska vlast manje zlo od ustake vlasti, vidi u Stanisavljevievu tekstu Pojava i razvitak etnikog pokreta u Hrvatskoj 1941-1942. godine",
osobito str. 18-21. Podaci o broju stanovnika na Micr. No. T-821, Roll 503, Fr. 255. Talijani su stanovnitvo II. zone 1. veljae 1942. procijenili na 1,023.549 osoba, od kojih su
29% bili Srbi. No s obzirom na okolnosti, sve ratne procjene stanovnitva jugoslavenskih
r. podruja nuno je prihvaati s oprezom.
38
U vezi s vrlo sloenim i emotivno nabijenim pitanjem koritenja ustakih jedinica u
ponovno okupiranim zonama: Micr. No. T-821, Roll 410, Frs. 206-207, 408-413 i Micr.
No. T-821, Roll 55, Frs. 667-925, osobito Fr. 715.1 premda su Talijani u Opatiji i Zagrebu
obeali da e dopustiti razmjetaj ustakih jedinica u II. zoni, usmena zapovijed zapovjedniku talijanske Druge armije u rujnu 1941. takvo je to zabranila. Taje naredba bila
na snazi jo i u svibnju 1942. Vidi objanjenje Vrhovnog taba od 18. svibnja 1942. u Micr.
No. T-821, Roll 410, Frs. 411-413. Iako je ta usmena naredba kasnije povuena, Talijani
su i dalje bili krajnje nespremni vlastima NDH dopustiti da u njihovim zonama razmjeste
ustake jedinice. Vjerojatno su se pribojavali da bi razmjetaj veih ustakih kontingenata u ponovno okupiranim podrujima mogao ugroziti njihove odnose s etnicima.
Vidi i Vranievu poruku od 16. studenoga 1942. Glavnom stoeru vojske NDH, A VII,
fond NDH, reg. br. 38/4-9, kutija 215 i Italija, Ministero della difesa, Stato Maggiore R.
Esercito, Ufficio Storico, Le operazioni dell unita italiane in Jugoslavia, str. 258-259.
39
Najcjelovitiji talijanski izvjetaj o prvim kontaktima talijanskih i etnikih snaga u NDH,
kao i o tome kako su Talijani ubirali koristi, ili se nadali da e imati koristi, od suradnje
| s etnicima, nosi naslov Contatti con i capi di formazioni cetniche", a zapovjednitvu
Druge armije podnio gaje 17. sijenja 1942. godine general Renzo Dalmazzo, zapovjednik VI. korpusa. Micr. No. T-821, Roll 53, Frs. 697-702. Vidi i Glaiseov izvjetaj od 18.
kolovoza 1941. o prvim etniko-talijanskim dogovorima u zapadnoj Bosni i Lici: Micr.
41 No. T-501, Roll 286, Frs. 351-352.
Vidi radnu verziju Roattine direktive o oblikovanju politike od 29. veljae 1942. koju je
42 uputio Glavnom stoeru: Micr. No. T-821, Roll 53, Frs. 1173-1179.
Vidi prinyerice Roattin izvjetaj Glavnome stoeru od 6. oujka 1942. u Micr. No. T-821,
56, Frs. 1062-1068, kao i njegov memorandum od 21. rujna 1942. o razgovorima s
I etnikim vodama Trifunoviem-Biraninom i Jeveviem: Micr. No. T-821, Roll 31, Frs.
-4-356. Vie o veliini etnikih jedinica u Tomasevichevoj knjizi The Chetniks, str.
43 16"218IKoattin izvjetaj od 13. travnja 1942, na konferenciji u Zagrebu: Micr. No. T-821, Roll 65,
*r. 299.
. !e o Vranievim razgovorima s Glaiseom u vezi s njegovom misijom u Dalmaciji

potkraj oujka i poetkom travnja u Glaiseovu izvjetaju od 6. travnja 1942: Micr K|0
T-501, Roll 264, Frs. 1082-1085. Vie o Vranievu posjetu poetkom svibnja u njegovi
izvjetaju od 11. svibnja 1942: A VII, fond NOP, reg. br. 3/3, kutija 281, str. 2-4.
]
Jevevi je neprijateljske stavove prema NDH i ustaama nedvosmisleno iznio i na sastanku s predstavnicima Wehrmachta u jednom selu kraj Sarajeva, 4. rujna 1942, kojem
je nazoio i promatra vlasti NDH. Pritom je osudio i odrekao se onih etnikih voa
u dijelovima Bosne pod njemakim nadzorom koji su zakljuili primirje i sporazume o
suradnji s njemakom vojskom. S druge strane, izriito je naglasio i dobre odnose i s
talijanskim i s njemakim okupacijskim snagama. Vidi A VII, fond NDH, reg. br. 21/15, F 1, kutija 172. Sporazum izmeu etnika i vojske NDH u Tomasevichevoj knjizi
The Chetniks, str. 226-231, 247.
Primjeri u kojima je vojska NDH podupirala etnike u borbi protiv partizana nalaze se u
Vranievu izvjetaju od 11. svibnja 1942, str. 2.
45
Vie o intenziviranju protuhrvatskih etnikih aktivnosti u kolovozu i rujnu 1942. u Micr
No. T-501, Roll 265, Frs. 531-537, 1037-1038 i Micr. No. T-821, Roll 505, Frs. 6-35. Vie o
Lorkovievu pismu i promemoriji u Micr. No. T-821, Roll 505, Frs. 57-71. Talijanski popis
prosvjeda vlasti NDH protiv etnikih zloina u tom razdoblju od istone Hercegovine
do Like: Micr. No. T-821, Roll 410, Frs. 1256-1260. Izvjetaj talijanskog VI. korpusa Superslodi od 11. list opada 1942. u Micr. No. T-821, Roll 503, Frs. 53-55.
46
U Zagrebu nije napisan niti potpisan niti jedan dokument o tom sporazumu". Njegove
odredbe, u znaenju u kojem ih je shvatio Roatta, prenijete su zapovjednicima njegovih
korpusa 18. listopada. Vidi Micr. No. T-821, Roll 31, Frs. 338-341. Meutim, tekst koji
je o istom sporazumu" sastavljen u Zagrebu i 20. listopada poslan Roatti, bitno se razlikovao od njegova dopisa. Vidi Micr. No. T-501, Roll 265, Frs. 551-552. Budui daje
Paveli redovito izvjetavao Nijemce o razgovorima s Roattom, o tom sastanku postoji i
Kascheov izvjetaj. Vidi Micr. No. T-120, Roll 5784, Frs. H299,663-665.
47
Vie o prvom dogaaju u Gizdievoj Dalmaciji 1942, str. 573-581. Popis rtava, po selima, u drugom incidentu u Micr. No. T-501, Roll 265, Frs. 542-550. Vie o prilikama u
sredinjoj Dalmaciji, osobito oko Omia i na podruju Imotskog, od lipnja do rujna 1942,
vidi izvjetaj Ante Luetia, elnika Velike upe Cetina, od 7. listopada, vladi u Zagrebu:
Micr. No. T-120, Roll 5787, Frs. H301,493-507. Lueti se estoko okomio na talijanske
jedinice i etnike u njihovoj slubi, kao i na partizane. Izvjetaju je priloio i kopyu
pisma generala Umberta Spiga, zapovjednika XVIII. korpusa, od 24. rujna 1942, u kojem
je ovaj zlokobno ustvrdio sljedee: budui da vlasti NDH u cijelosti ne surauju s Talijanima, i budui daje general vrsto odluio uvati svoje jedinice i odrati red i nur na
podruju kojim zapovijeda, odbija svu odgovornost za posljedice koje bi od toga mogle
nastati u obliku tete po stanovnitvo tog podruja i po same vlasti NDH".
48
Micr. No. T-821, Roll 503, Frs. 43-45. U vrlo zanimljivome izvjetaju od 24. listopada 1942,
u kojem se osvre na Lorkovievo pismo, general Umberto Spigo priznaje da su mnoge
jedinice MVAC-a u divizijama pod njegovim zapovjednitvom nedisciplinirane i daJ
njima teko zapovijedati. No ipak ih hvali zbog djelovanja protiv partizana, te ih naziva
tamponom" koji talijanske garnizone odvaja od partizana. Vidi Frs. 50-52.
49
Micr. No. T-501, Roll 265, Frs. 553-554. Unato krvavim etnikim ispadima u podruji**
pod talijanskim nadzorom u listopadu 1942, vlada NDH eljela je pregovarati s etnic
u interesu postizanja mira. To se jasno vidi iz direktive koju je Vjekoslav Vrancic, P^j
monik predsjednika vlade, 17. studenoga 1942. uputio dravnom i ustakome e u u s j
U direktivi se navodi da je mogue postizati sporazume iskljuivo s etnicima
priznaju NDH, iako se ne iskljuuju kontakti s onima koji je ne priznaju. U dokum V
ge jzraava
i odluno protivljenje proizvoljnom i tvrdoglavom odnosu vlasti NDH prema

etnicima, te zabranjuje kolektivno kanjavanje skupina ili sela za zloine etnikih pot jedinaca. Navodi se i da vladin nadzor nad opskrbom solju i duhanom, kao i predstojea
I zima ojaavaju poloaj NDH strane u tim pregovorima. Vidi A VII, fond NDH, reg. br.
' 48/4, 1-3, kutija 76. Koliko znam, nakon izdavanja te direktive nije sklopljen niti jedan
sporazum s etnikim skupinama.
5 Vie o Sinievim izvjetajima od 15. prosinca 1942. i 21. prosinca 1942, te 2. sijenja
2943. vidi Micr. No. T-501, Roll 265, Frs. 523-526, 529-530, odnosno 503-506. Vie o
dogaajima u Graacu i Vrlici: Frs. 523-524, 527, 529-530. Vie o talijanskome onemof guavanju nastojanja vlasti NDH da razmjeste jedinice u istonoj Hercegovini: Micr. No.
T-501, Roll 267, Fr. 436.
51
Micr. No. T-821, Roll 31, Frs. 365-368. sadri Roattin izvjetaj od 26. rujna 1942, a Frs.
218-223 podatke o etnikim formacijama u talijanskoj slubi potkraj veljae 1943. Vidi
i Tomasevichevu knjigu The Chetniks, str. 217.
52
Micr. No. T-821, Roll 247, Frs. 783-789.
53
Vidi osobito Siniev izvjetaj od 2. sijenja 1943. u Micr. No. T-501, Roll 265, Frs. 503506. etnika ponuda za suradnju s vojskom NDH protiv partizana bila je, kako se ini,
dio Mihailovieva plana za mar na Bosnu", oblikovanog u posljednjim tjednima 1942. i
izdanog u obliku Direktive br. 1 dana 2. sijenja 1943, dan stupanja na snagu odredit e
se naknadno. Vidi Tomasevich, The Chetniks, str. 233-234.
antiev prijedlog nije se ni najmanje podudarao s etnikim programom koji je iznio
u govoru odranom etnikim voama u Trebinju 23. srpnja 1942. godine: stvaranjem
Velike Srbije, unitenjem partizana, ienjem Hrvata i muslimana sa srpskih prostora
[koji bi obuhvatili vie od pola teritorija NDH], nepriznavanjem NDH, nesuradnjom s
Nediem, Ljotiem i Nijemcima u okupiranoj Srbiji, nego, privremeno, suradnjom s Talijanima koji su etnike opskrbljivali orajem, streljivom i hranom. anti je ustvrdio i da
Mihailovi u cijelosti odobrava etniku suradnju s Talijanima. Micr. No. T-501, Roll 265,
Frs. 1026-1030.
Vie o etnikim planovima uspostavljanje koridora izmeu Hercegovine, sjeverne Dalmacije, zapadne Bosne i Like u Marjanovievoj knjizi Draa Mihailovi, sv. 1, str. 329338.
54
Vidi interni memorandum Ministarstva vanjskih poslova NDH od 24. prosinca 1942. koji
se bavi kritinom situacijom u sjevernoj Dalmaciji i Lici do koje su dovele talijanske i
etnike aktivnosti, u suprotnosti s postojeim sporazumom izmeu Italije i NDH: Micr.
g5 No. T-501, Roll 265, Frs. 514-517.
Vie o razoruavanju etnikih jedinica u Crnoj Gori i Hercegovini u Tomasevichevoj
knjizi The Chetniks, str. 231-256.
Jo
U- kolovoza 1943. Luigi Petrucci, talijanski izaslanik u NDH, rekao je Robottiju da
vlada NDH dvama najveim problemima u odnosima Italije i NDH smatra etnike i mas
vne talijanske odmazde protiv hrvatskog civilnog stanovnitva. Micr. No. T-821, Roll
31, Frs. 266-272. Talijani su sve do kapitulacije nastavili s odmazdom zbog partizanskih
56aktivnosti.
Vie o etnikim porukama prenoenima radiovezama u sijenju i veljai 1943, koje su
dijelom prislukivali Talijani, a dijelom Nijemci, kasnije ih prenosei Talijanima, Micr.
No. T-821, Roll 31, Frs. 370-379, a od 27. veljae do 17. kolovoza 1943. Micr. No. T-821,
oll 356, Frs. 84-506. Jedna od prvih procjena (20. oujka 1943) tih uhvaenih poruka od
Strane
talijanskih vojnih obavjetajaca: Micr. No. T-821, Roll 247, Frs. 746-748.

57
Micr. No. T-821, Roll 31, Frs. 335-336. Vidi i promemoriju Vrhovnog taba od 15. Velj
1943: Micr. No. T-821, Roll 247, Frs. 769-770.
58
Italija, Ministero della difesa, Stato Maggiore R. Esercito, Ufficio Storico, Le operazioji
delle unit italiane in Jugoslavia, str. 259.
59
Roatta, Otto milioni di baionette, str. 171.
60
Vie o talijanskom neuspjehu u Slavonskome Brodu u Micr. No. T-501, Roll 364 PtJ
1057-1059. Vie o njemakom tumaenju talijanskih pokuaja u Warlimontovu pismu
generalu Glaise von Horstenauu od 23. lipnja 1942. u Micr. No. T-501, Roll 264, Frs 705
706.
61
Micr. No. T-821, Roll 347, Frs. 729-746, osobito 740-746. Prema sporazumu izmeu
Vrhovnog taba i talijanskoga Ministarstva vanjskih poslova od 14. svibnja 1942, Pieche
je imenovan koordinatorom talijanskih obavjetajnih operacija u svim dijelovima Balkana pod talijanskim nadzorom, s ciljem poveanja djelotvornosti borbe protiv komunistikih snaga. Vidi dopise Vrhovnog taba od 14. svibnja i zapovjednitva Karabinjera
pri Superslodi od 20. svibnja 1942. u Zborniku DNOR, 13. serija, 2. knjiga, str. 413-414
437-438.
62
Vie o Oxilijinim i Casertanovim svaama u izvjetaju generala Glaise von Horstenaua:
Micr. No. T-501, Roll 264, Fr. 1031 i Roll 266, Fr. 59. Vie o Casertanovu uspjehu u Lorkovievoj smjeni u Glaiseovu izvjetaju Vrhovnom zapovjednitvu oruanih snaga od
24. travi\ja 1943. u Micr. No. T-501, Roll 268, Fr. 31.
Jedan od najarogantnijih talijanskih dunosnika bio je Giuseppe Bastianini, guverner
dijela Dalmacije pripojenog Italiji. U razgovoru s jednim velikodostojnikom Hrvatske
katolike crkve koji se potuio na talijansko ugnjetavanje i progone Hrvata, odgovorio
je da od njih trai pozitivnu suradnju (koju oito nije dobivao), te je dodao: Mi smo
stvorili NDH i moemo je unititi za pet minuta." Vidi izvjetaj msgr. Augustina Juretia
Situacija u Hrvatskoj" od 10. lipnja 1942. u RG 226, OSS-File No. 21782, str. 7 (Jureti
Report"). Vie o zanimljivome djelovanju msgr. Juretia u 12. poglavlju.
63
Talijanski je izvor bio dr. Soro, voditelj Propagandnog odjela talijanske diplomatske
misije u Zagrebu, u razgovoru (8. listopada 1941) s Blahutom, ataeom za kulturu u
njemakoj diplomatskoj misiji u Zagrebu. Micr. No. T-120, Roll 5781, Fr. H296,716. Vie
o Oxilijinim kritikim stavovima o Nijemcima u Hrvatskoj: Micr. No. T-501, Roll 264, Frs.
1326-1327, a o njegovu opozivu: Micr. No. T-501, Roll 266, Fr. 4.
64
Micr. No. T-501, Roll 264, Frs. 1326-1327.
65
Coli, Takozvana NDH 1941., str. 193-227.
66
Micr. No. T-501, Roll 164, Frs. 1201-1203,1209.
67
Coli, Takozvana NDH 1941., str. 251-263. Gosztony, Hitlers fremde Heere, str. 134-135,
353-355.
68
Micr. No. T-501, Roll 264, Fr. 1187. Coli, Takozvana NDH 1941., str. 261-263.
69
Micr. No. T-501, Roll 266, Frs. 17, 20.
,0
Vie o djelotvornosti zrakoplovnih eskadri NDH na ruskoj fronti u Micr. No. T-77, l^B
883, Fr. 5,631,796. Vie o njemakome zadovoljstvu djelovanjem pjeakih jedinica Nt"jj
u Gosztonyjevoj knjizi Hitlers fremde Heere, str. 371-373, 353-355, a o doprinosu drugi
njemakih saveznika i satelitskih drava str. 129,175, 213-225, 290-291, 328, 374-375,5.M|
Veina slovakih jedinica vratila se u Slovaku, no dio asnika i vojnika dezertira0 Je I
preao na sovjetsku stranu.
' Vie o dodatnim legionarskim divizijama iz NDH, u Glaiseovu izvjetaju od 14. W .
1942. u Micr. No. T-501, Roll 268, Fr. 78. Vidi i Warlimontovu knjigu Im Hauptqua-rt^M

Hfer deutschen Wehrmacht, str. 210. Vie o obuci divizija i dolasku u NDH, vidi Schranil,
W Kriegsschauplatz Kroatien, str. 29-35, 155-157, 229-231. Vie o njihovoj snazi u Micr.
| No. T-501, Roll 264, Fr. 830.
p Glaiseov zahljev u Micr. No. T-501, Roll 267, Fr. 295. Nakon talijanske kapitulacije, legija
je uvala eljezniku prugu Gorizia - Tarvisio. Potom je prebaena u Stockerau, u Aust trlji, i rasputena. Ljudstvom su popunjene 373. i 392. legionarska divizija. A VII, fond
;
NDH, reg. br. 2/1-42, kutija 134a.
73 u prvom amerikome pokuaju razjanjavanja statusa NDH prema meunarodnom pravu, Angelo Piero Sereni napisao je: Odnos Italije i NDH moemo definirati kao de facto
protektorat, vrlo slian protektoratu koji de iure postoji izmeu Njemake i Slovake,
I j po ovlastima koje ima drava-zatitnica i po praktinim posljedicama.", The Status of
S croatia Under International Law", str. 1144-1151. Iako je priznao da NDH ima formalna
obiljeja meunarodnog subjekta, Seren je zakljuio: No NDH je u stvarnosti tek malo
vie od pravne izmiljotine s obzirom na podinjenost Italiji, iji je pripadajui dodatak
s politikog, gospodarskog i stratekog stajalita" (str. 1150-1151). Sereni je zakljuke
temeljio na Rimskim ugovorima iz svibnja 1941. izmeu Italije i NDH. Budui da u obzir
nije uzeo i formalno dogovorenu podjelu NDH na njemaku i talijansku zonu, te sve vei
njemaki utjecaj na NDH, kao i dominantan status Njemake unutar osi Rim-Berlin, nije
spoznao istinsku prirodu NDH.
NDH diplomatski su priznale Njemaka, Italija, Japan, Bugarska, Rumunjska, Maarska,
Slovaka, Finska i panjolska. Nije je priznala vicarska, istinski neutralna drava, iako
su vicarci s njom imali poslovne sporazume, te konzulat u Zagrebu. Viijska Francuska
takoer je imala konzulat u Zagrebu. O osobitom odnosu Vatikana i NDH vie rijei bit
e u 12. poglavlju.
'4 Vidi, primjerice, Kriegstagebuch, sv. 2, dio 1, str. 139-140. i dokument s ovlastima za
njemakoga glavnog opunomoenika u NDH s poetka studenoga 1943. u Micr. No. T120, Roll 5783, Frs. H298,717-718.
_ Blaekovi, El status internacional del Estado Independiente de Croacia", str. 259-305.
Prvi je navod iz Kvaternikova teksta Ustaka emigracija u Italiji", str. 208. Drugi je iz
77 njegova teksta Rijei i djela", str. 64.
Ratkovi, Dr. A. Paveli i njegova vlada", str. 481.1 drugi su Hrvati imali sline poglede
na pravnu prirodu NDH. Maek je u memoarima napisao: ,,injenica da su Nijemci svoju
okupaciju umotali u celofan pod eufemistikim nazivom 'NDH' mnoge je zaslijepio i
opio." Struggle for Freedom, str. 230-231. Ivo Politeo, branitelj nadbiskupa Stepinca na
I Poslijeratnom suenju tom sveeniku, ustvrdio je: Ne, NDH nije bila drava, ne zbog
f razloga koje je naveo javni tuitelj [dakle jer nije bila nezavisna, jer je imala teroristiki
B reim i jer su je stvorile Njemaka i Italija], ve zbog ovog razloga: teritorij jugoslavens k e drave bio je pod okupacijom Nijemaca i Talijana, a njihove su okupacijske snage,
I ^ k o m itavog rata, u praktinom smislu imale nadzor nad ovim teritorijem, te su svoju
volju i mo provodile posredstvom ustake vlade koja je bila tek njihov instrument."
7g attee> The Case of Cardinal Aloysius Stepinac, str. 195.
[
Je o Herzogovu pogledu i osnovnom tonu koji se provlai kroz literaturu na koju se
^Poziva u knjizi Besatzungsverwaltung, str. 62-66, 75-76.
so PPenheim, International Law, sv. 2, str. 436-437.
8i m> The Occupation ofEnemy Territory, str. 31.
r. ' Trials of War Criminals, sv. 11, str. 1302-1303. U itavom svesku NDH se spomiI ê mnogo puta, a osobito u presudi na str. 1231-1239.

82
NDH, Ministarstvo vanjskih poslova, Meunarodni ugovori, 1941., str. 65-66, 71-72 sq
409 i A VII, fond NDH, reg. br. 30/8, 1-3, kutija 95.
83
Premda je objavila rat SAD-u i Ujedinjenom Kraljevstvu u lipryu 1942, NDH nije sma '
trala daje zaraena sa SSSR-om, iako se nekoliko jedinica oruanih snaga NDH boril
na ruskoj fronti u sklopu njemakih i talijanskih snaga. Vidi izjavu ministra vanjskih
poslova NDH Lorkovia Glaiseu u Micr. No. T-501, Roll 264, Fr. 712. Koliko znam, NDH
nikada nije objavila rat SSSR-u.
84
A VII, fond NDH, reg. br. 30/8,1-3, kutija 95.
ini mi se da su izlike vlasti NDH za izruivanje saveznikih zrakoplovaca Nijemcima u I
cijelosti neodrive. Nijemci su ih se vjerojatno eljeli domoi jer nisu vjerovali snagama
NDH i jer su se pribojavali da bi zrakoplovci mogli pobjei partizanima.
85
A VII, fond NDH, reg. br. 46/3-34, 46/3-19, 46/3, 8-10, 46/3-3, sve kutija 269. Fotokopije
tih popisa, kao i svih ostalih dokumenata spomenutih u vezi s temom saveznikih ratnih
zarobljenika u NDH nalaze se u mojoj arhivi.
86
Premanjemako-talijanskom protokolu od 8. srpnja 1940. godine, Italijaje mjeseno imala pravo na 40.000 tona naftnih derivata iz Rumunjske. Dio je transportiran eljeznicom
preko Maarske i Austrije, a zatim preko slovenskog i teritorija NDH u Italiju. Dio je
teglenicama Dunavom dopreman do Vukovara, a odande eljeznicom u Italiju. Micr. No.
T-120, Roll 2291, Frs. C144,303-305.
87
Baderov memorandum: Micr. No. T-501, Roll 352, Fr. 43. Zapovijed: Frs. 48-49.
88
Nisam uspio pronai Lhrovo pismo. Vie o reakcijama voa NDH u Micr. No. T-501,
Roll 268, Fr. 165, a o Glaiseovim kompromisnim sporazumima Frs. 167-169.
89
Vie o Pavelievoj prijetnji ostavkom u Micr. No. T-501, Roll 268, Fr. 161. Lhrov razgovor s Hitlerom u Kriegstagebuch, sv. 2, dio 1, str. 734-735.
90
Zapisnik sa sastanka izmeu Hitlera i Pavelia nalazi se u Hillgruberovoj knjizi
Staatsmnner und Diplomaten bei Hitler, sv. 2, str. 111-120. Prema Hillgruberu, ukupno je postojalo est razliitih verzija tog zapisnika, a jedna od njih bila je namijenjena i
Mussoliniju. Vidi str. 120-126.
91
Vie o definiciji operativnih zona" i odnosima njemakih zapovjednika i vojnih jedinica
NDH, te civilnih vlasti u njima do studenoga 1942. u Micr. No. T-501, Roll 264, Fr. 641.
Vidi i Roll 250, Fr. 390.
92
Vie o pisanoj zapovijedi (Dienstanweisung) za generala Ltersa u Micr. No. T-501, R"
264, Frs. 604-607.
93
Vie o Glaiseovoj opasci da ga rijetko trae savjet, u Micr. No. T-501, Roll 264, Fr. 522,
a o njegovu pismu Paveliu Frs. 597-598. Nisam uspio pronai memorandum o razumijevanju izmeu Glaisea i Pavelia, o kojem govorim na temelju Glaiseove izjave o
njegovu sadraju. Vidi Micr. No. T-501, Roll 268, Fr. 80.
94
Micr. No. T-314, Roll 554, Fr. 266. Micr. No. T-501, Roll 264, Fr. 523.
95
Micr. No. T-501, Roll 268, Fr. 159. Vidi i Roll 264, Frs. 962-963.
96
Kratak prikaz operacija Weiss i Schwarz nalazi se u Tomasevichevoj knjizi The Che*W
niks, str. 231-256.
97
Vie o sporazumu izmeu Reicha i NDH od 17. sijenja 1943. u Micr. No. T-501, Roll ^ 1
Fr. 37. Sporazum je uslijedio nakon Hitlerove Direktive br. 47 od 28. prosinca 1942. o j
organizaciji zapovjednitva obrane na europskome jugoistoku (Njemaka, Wehrma ^
Oberkommando, Hitlers Weisungen, str. 213). Ukaz od 18. sijenja 1943. nalazi
Zborniku zakona i naredaba NDH, 1943., str. 39-40.

98 j^jcr. No. T-501, Roll 267, Fr. 321. Micr. No. T-501, Roll 258, Frs. 723-724.
99 Micr- No. T-501, Roll 267, Fr. 344.
100 Micr . No. T-501, Roll 264, Fr. 832. Micr. No. T-501, Roll 268, Frs. 78-80. Novom naelniku
Glavnog stoera NDH, generalu Ivanu Prpiu, nije bilo nimalo drago to vojnici NDH
odlaze u Austriju na obuku, no to Nijemcima nije smetalo da provedu sve to su zamisI jjjj To se jasno odraava u Glaiseovu izvjetaju od 13. prosinca 1942, pod naslovom
. j)Alctualno stanje vojne suradnje Reicha i NDH", na drugom mikrofilmu spomenutom u
ovoj biljeci.
101 Giaiseov izvjetaj od 20. travnja 1943. u Micr. No. T-501, Roll 264, Fr. 857. Neslubeno
pismo od 26. svibnja 1943, Frs. 527-528.
102
Micr. No. T-120, Roll 1757, Fr. E024,710. Nigdje nisam naiao na dokaze o tome daje
Kascheov prijedlog prihvaen, no nakon talijanske kapitulacije u rujnu 1943, u vojnim
odnosima izmeu NDH i Reicha dolo je do novih promjena. O njima e vie rijei biti
u sljedeem poglavlju.
103
Manje brojke nalaze se u biljeci Martina Luthera iz njemakog Ministarstva vanjskih
poslova od 12. lipnja 1942. u Micr. No. T-120, Roll 5783, Frs. H297,444-446. O viim
procjenama i podrijetlu doseljenika u Micr. No. T-175, Roll 460, Frs. 2,979,486-489
i Krnievu tekstu 0 iseljavanju pripadnika njemake narodne skupine (Volksdeutschera)", str. 73-74.
104
Biber, Nacizem in Nemci v Jugoslaviji, str. 211-267.
105
Micr. No. T-120, Roll 2415, Frs. E211,526-527.
106
Ukaz od 21. lipnja 1941. nalazi se u Zborniku zakona i naredaba NDH, 1941., str.
189. Vie o Altgayeru u Biberovoj knjizi Nacizem in Nemci v Jugoslaviji, str. 334-335.
0 samostalnosti mjesnih voa folksdojera vidi izvjetaje jednog neslubenog promatraa upuenog u prilike koje su vladale meu njemakom manjinom u NDH, a koje je
njemako Ministarstvo vanjskihposlova 11. veljae 1942. uputilo njemakome poslanstvu
u Zagrebu u Micr. No. T-120, Roll 5781, Frs. H296,684-687 i izvjetaj Willyja Requarda,
dunosnika koji je rjeavao pitanja folksdojera u njemakome poslanstvu u Zagrebu,
od 1. srpnja 1943, o obilasku raznih folksdojerskih organizacija u NDH u Micr. No.
T-120, Roll 5782, Frs. H297,536-540.
Altgayer, kojemu su 1941. bile 44 godine, poetkom dvadesetih godina 20. stoljea bio je
asnik u jugoslavenskoj vojsci, ali je napustio dunost jer se nikako nije mogao pomiriti
s njemakim nacionalnim osjeajima. Slube u SS-u razrijeen je 16. srpnja 1943. posebnom Himmlerovom naredbom, kako bi mogao nastaviti voditi folksdojere. Vidi Micr.
lo? No. T-501, RoU 267, Fr. 114.
Micr. No. T-120, Roll 2415, Frs. E221,615-617 i Micr. No. T-120, Roll 5781, Frs. H296,720721.
108
I TI,
uicaz od 31. srpnja 1941. nalazi se u Zborniku zakona i naredaba NDH, 1941., str. 326 327. Podroban Kascheov izvjetaj o razvoju i aktivnostima Einsatzstaffela do 1. lipnja
L 1942- u Micr. No. T-120, RoU 5781, Frs. H296,583-590.
I Odredba prema kojoj 10% folksdojera unovaenih u vojsku NDH treba sluiti u
njemakim formacijama u Micr. No. T-120, Roll 5782, Frs. H297,484-486. Vie o akcijama
Prikupljanja dobrovoljaca i novaka u Micr. No. T-120, Roll 5784, Frs. H299,396-397, a
na mlade mukarce da pristupe SS jedinicama i Kammerhoferovoj ulozi u
Pritisku
H299.771.
| ^ T S t a n t e k s t 0 djelovanju SS-a u NDH nudi Sundhaussen, Zur Geschichte der WaffenI 5 in Kroatien", str. 176-196. Vidi osobito str. 188-189, kad je rije o pritisku na pripad-

nike manjine. Sundhaussen takoer opirno govori o sukobu Kaschea i SS-a, i na terenu
i u Berlinu.
110
Vie o memorandumu o doprinosu folksdojera u NDH u Micr. No. T-501, Roll 267, Figi
383-385, a o Requardovu izvjetaju Micr. No. T-120, Roll 5782, Frs. H297,536-540.
111
Vie o protivljenju u Berlinu u izvjetaju Martina Luthera od 17. lipnja 1942. von Ribben
tropu u Micr. No. T-120, Roll 5788, Frs. H302,671-673.
112
Das Schicksal der Deutschen in Jugoslawien, str. 83E-84E.
113
Micr. No. T-120, Roll 5784, Fr. H199,773 i Krni, O iseljavanju pripadnika njemake narodne skupine (Volksdeutschera)", str. 80-81.
114
Micr. No. T-120, Roll 5784, Frs. H299,741-742. Vidi i Das Schicksal der Deutschen in Jugoslawien, str. 85E-86E. Vie o razlozima za preseljenje Nijemaca iz zapadne Slavonije
u istoni Srijem u Micr. No. T-175, Roll 480, Frs. 2,974,480-484.
115
Micr. No. T-120, Roll 5784, Frs. H299,731-749. Vie o memorandumu od 1. travrya 1944
vidi Fr. H299,768.
116
Krni, 0 iseljavanju pripadnika njemake narodne skupine (Volksdeutschera)", str. 8687.
117
Micr. No. T-120, Roll 5784, Fr. H299,305 i H299,347. Vidi i Das Schicksal der Deutschen
in Jugoslawien, str. 86E-87E.
118 Vie o jugoslavenskome popisu iz oujka 1948. vidi, Statistiki godinjak, str. 60.
119
O organizaciji 7. SS dobrovoljake divizije Prinz Eugen, koja je poetkom sijenja 1943.
povremeno djelovala u NDH, vie rijei bilo je u 5. poglavlju, jer su njezino ljudstvo
uglavnom inili folksdojeri iz Banata.
120
Vie o Lhrovoj ulozi u Micr. No. T-77, Roll 788, Frs. 5,517,500-501. Himmler je isprva
imenovao opunomoenika za borbu protiv gerilskih snaga (Bevollmchtigte fr die
Bandenbekmpfung). Funkcija je doivjela reorganizaciju lipnja 1943. i dobila naziv
zapovjednik jedinica za borbu protiv gerilskih snaga" (der Chef der Bandenkampfverbnde). Naelnik stoera tog zapovjednitva bio je vii voa SS-a i policijski general
Erich von dem Bach. Micr. No. T-120, Roll 1757, Frs. E024,696-701. Vidi i Himmlerov
izvjetaj o susretu s Hitlerom od 19. lipnja 1943, na kojem je Hitler potvrdio Himmlerovu
jurisdikciju nad borbom protiv gerilskih snaga, Micr. No. T-175, Roll 81, Frs. 2,601,626627.
121
Micr. No. T-77, Roll 788, Frs. 5,517,499-501.
122
!
Proirenje policijskog i anarmerijskog aparata na podruje sjeverno od Save u Micr.
No. T-77, Roll 788, Fr. 5,517,485 i 5,517,492-495. Vidi i Sundhaussen, Zur Geschichte der
Waffen-SS in Kroatien" i idem, Obavetajna sluba i policijski aparat Hajnriha Himlera
u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj 1941-1945", str. 89-133. Glaiseov izvjetaj u Micr. No. T501, Roll 264, Frs. 523-524, a vie o Kammerhoferovoj proirenoj jurisdikciji u Micr. No.
T-175, Roll 81, Fr. 2,601,650.
124
Vidi Glaiseov izvjetaj od 20. travnja 1943. u Micr. No. T-501, Roll 268, Frs. 35-38.
125
Micr. No. T-77, Roll 788, Frs. 5,517,478-480.
126
Micr. No. T-77, Roll 788, Frs. 5,517,475-477 i 5,517,481-482.
127
Micr. No. T-501, Roll 267, Frs. 395-398 i Micr. No. T-501, Roll 264, Frs. 499 i 523-524.
128
Micr. No. T-501, Roll 268, Fr. 37. Zbornik zakona i naredaba NDH, 1943., str. 3940.
129
Micr. No. T-77, Roll 788, Fr. 5,517,482.
1 I
130
ai, Obavjetajne slube Treeg Reicha na teritoriju Hrvatske i posebno Slavoni)ejl

I str 133-163. Kascheov izvjetaj od 29. veljae 1944. u Micr. No. T-120, Roll 5793, Fr.
I H306.087, a izvjetaj od 29. oujka 1944. u Micr. No. T-120, Roll 5784, Frs. H299,768-771.
131 jyiicr. No. T-120, Roll 5793, Frs. H306,687-690.
132 Vidi Kascheove izvjetaje od 8. i 20. studenoga 1944. u Micr. No. T-120, Roll 5784, Frs.
H299,032-033 i H299,045.
133 Qosztony, Hitlers fremde Heere, str. 315-324, 458-459. Prema talijanskim izvorima koje
[ navodi, osim poginulih i ranjenih, Rusi su zarobili 74.830 pripadnika talijanske 8. armije,
i Tijekom prvih poratnih godina vratilo ih se tek 10.030.
134
Tomasevich, The Chetniks, str. 255-256. Zapovjednik talijanskog VI. korpusa, general
j gandro Piazzoni, naredio je razoraavanje svih etnikih jedinica u Hercegovini 1. lipnja 1943- godine. Talijanska analiza njemakog napredovanja u Hercegovini i dogaaja
u etnikim redovima nalazi se u izvjetaju generala E. Quarre Sita iz VI. korpusa od
1. srpnja 1943. u Micr. No. T-821, Roll 347, Frs. 831-836.
135
Vidi Kriegstagebuch, sv. 2, dio 2, str. 1440. Vidi i Smyth, The Command of the Italian
Armed Forces", str. 47. Mussolini se najnedvosmislenije izrazio u pismima koja je Hitleru uputio 8. i 25. oujka 1943. Vidi Hitler, Hitler e Mussolini, lettere e documenti, str.
144-145, 151-154.
136
Vie o gospodarskim tekoama u ratnoj Italiji osobito u Favagrossinoj knjizi Perche
i perdemmo la guerra, str. 133-241, 289-307. Vidi i Gallo, Mussolini's Italy, str. 304-305,
314.
137
Smyth, The Command of the Italian Armed Forces", str. 47.
138
Pero Digovi, ef Konzularnog odjela Ministarstva vanjskih poslova NDH, vratio se
sredinom travnja 1943. iz posjeta Rimu i izvijestio da su mu visoki dunosnici talijanskoga Ministarstva vai\jskih poslova rekli da e Italija ubrzo prekinuti ratovanje. Micr.
No. T-501, Roll 265, Fr. 97.
Mussolinijevo svrgavanje zateklo je Nijemce, a Hitler je iskazao osobitu ljutnju. Vidi
Kesselringove Memoirs, str. 167-174. Vie o reakcijama na Mussolinijev pad u Zagrebu
- zbunjenost meu lanovima vlade i ustakim dunosnicima, nada da e Talijani brzo
napustiti Dalmaciju, Pavelieva jamstva da e NDH nastaviti saveznitvo s Italijom, te
poboljani izgledi za pregovore izmeu ustaa i HSS-a - u izvjetaju generala Rea od 27.
srpnja 1943. u Micr. No. T-821, Roll 403, Fr. 1092. O radosti koja je zahvatila dijelove
NDH koji su bili anektirani ih okupirani od Talijana, vie u talijanskom izvjetaju u Micr.
, No. T-821, Roll 406, Frs. 16-19.
140 v . v
'
vise o novom talijanskome elnitvu u Deakinovoj knjizi The Brutal Friendshvp, str.
I 457-485. i Gallovoj knjizi Mussolini's Italy, str. 346-362. O lokalnim nemirima, vidi Pieri
i Rochat, Pietro Badoglio, str. 784-786. Prema nepotpunim podacima, izmeu 28. i 30.
sr
Pnja poginule su 83 osobe, 308 je ranjeno, a 1554 uhieno.
Od glavnih faistikih protagonista, maral Cavallero ubio se 13. rujna 1943. godine.
Grofu Cianu i jo petorici voa sudilo se u sijenju 1944. u Veroni zbog glasova protiv
Mussolinija na Velikome vijeu prije Mussolinijeva pada. Osueni su na smrt i smaknuti.
^ Mussolinija su potkraj travnja 1945. u selu Dongo na sjeveru Italije uhvatili talijanski
Partizani i smaknuli. Meu osamnaestero drugih koji su u to vrijeme smaknuti u sjeverI noJ Italiji bio je Paolo Zerbini, ministar unutarnjih poslova u Socijalnoj Republici Salo
HfNekadanji prefekt Splitske prefekture. No najvanija rtva Drugoga svjetskog rata u
K jÛli bila je savojska dinastija, s prijestolja svrgnuta na nacionalnom referendumu 2-3.
l41 Pi\ja 1946. godine.

| ^ m y t h . Secrets of the Fascist Era, str. 103-109.

142 Talijanski VI. korpus razmjeten u junoj Dalmaciji i Hercegovini, prebaen je 16. kolo l
Vo
za 1943. iz sastava 2. armije u sastav Skupine armija Istok. Micr. No. T-821, Roll 403 j, ]
145. to je bilo najzanimljivije, tijekom posljednjih nekoliko mjeseci rata, zapovjednitv
nad talijanskim vojnim snagama bilo je podijeljeno na Vrhovni tab (Ambrosio), Glavni j
stoer vojske (Roatta) i Ministarstvo rata (Sorice). Vidi Smyth, The Command of the
Italian Armed Forces", str. 51.
Osvrt na politiku i vojnu situaciju u tom podruju pod nadzorom talijanske 2. armije jl
susjednim podrujima 31. kolovoza 1943, te na oekivanja Obavjetajnog odjela 2. armi I
je u Micr. No. T-821, Roll 31, Frs. 291-302.
143 Badoglio, Italy in the Second World War, str. 65-86. Pieri i Rochat, Pietro Badoglio str I
794-824.
144
Badogliove upute u knjizi Italy in the Second World War, str. 101. Njemake mjere
uvedene nakon talijanske kapitulacije u Kesselringovoj knjizi Memoirs, str. 175-178.
Zapovijed generala Wilsona, otisnuta na lecima koje su savezniki zrakoplovi ispustili
nad Jugoslavijom: Micr. No. T-313, Roll 151, Fr. 7,404,932.
Vie od zapovijedi feldmarala Keitela od 15. rujna 1943. u vezi s postupanjem prema
pripadnicima talijanskih oruanih snaga: SAD, Trials of War Criminals, sv. 11, str. 10811083 (Sluaj Hostage, Vojni sud 5, sluaj br. 7).
145 Talijanski tekst (i njemaki prijevod) dokumenta o predaji divizije Bergamo u Micr. No.
T-314, Roll 566, Frs. 332-335. Pria o dvojici britanskih sudionika u zakljuenju predaje
nalazi se u izvjetaju kapetana Burkea, W. O. 202, 617, XM 04188 i Deakinovoj knjizi Tlie
Embattled Mountain, str. 331-337.
Vie o ratnome sudu u Micr. No. T-314, Roll 566, Fr. 331 i SAD, Trials of War Criminals, sv. 11, str. 1292-1293. Nijemci su u Grkoj bili jo okrutniji. Slamajui otpor jedne
talijanske divizije na otoku Kefaloniji, ubili su 450 talijanskih asnika i vojnika. Gallo,
Mussolini's Italy, str. 376.
146
Vie o dogaajima u Crnoj Gori, vidi A VII, Oslobodilaki rat, 2. izd., sv. 1, str. 540-567,
osobito str. 566-567. Divizija Venezia prvo je dogovorila predaju etnicima. No, kad su
se na popritu dogaaja pojavili partizanski oficiri u pratnji britanskih asnika za vezu,
uvjerili su zapovjednitvo divizije da prijee na partizansku stranu.
Iscrpna rasprava o tome kako je talijanska kapitulacija djelovala na suprotstavljene
oruane skupine u Sloveniji u jesen 1943. nalazi se u Ferencovoj knjizi Kapitulacija
Italije, osobito 126-201.
147
Slubena reakcija NDH na kapitulaciju Italije oblikovana je nakon to su se dunosnici
NDH posavjetovali s njemakim diplomatskim i vojnim predstavnicima u Zagrebu. Vidi
Kascheove izvjetaje od 9. i 10. rujna 1943. u Micr. No. T-120, Roll 5787, Frs. H302,108113. Vie o ponitenju Rimskih ugovora od strane vlasti NDH u: NDH, Ministarstvo I
vanjskih poslova, Meunarodni ugovori, 1943., str. 317, a vie o povlaenju ponude za
preuzimanje hrvatske krune: Micr. No. T-3111, Roll 196, Fr. 500.
148 Njemake stavove o tim pitanjima najjasnije je izrazio von Ribbentrop u memorandu
mu koji je 26. listopada 1943. uputio Hitlera: Micr. No. T-120, RoU 5787, Frs. H302,ll*
119. Vie o kaotinim uvjetima koji su u Rijeci i Hrvatskome primorju vladali tijek0"1
prva dva tjedna nakon talijanske kapitulacije, s ustakog stajalita u izvjetaju Davida
Sinia, posljednjeg upravnog izaslanika NDH pri Superstodi: Micr. No. T-501, Ro11 2
Frs. 881-882.
149 Blaekovi, El status internacional del Estado Independiente de Croacia", str. 281-^J
150 Koliko su vlasti NDH bile krajnje nepripremljene za talijanski slom, primjerice uHr-

I vatskom primorju, najbolje se vidi iz izvjetaja Stanka Drnasa, predstavnika Promibe nog ureda pri Predsjednitvu vlade u Zagrebu, od 28. kolovoza 1943. Prema Drnasu,
dunosnici NDH u tom podruju uope nisu imali jedinice ili druge organe za provoenje
i vlasti, kao ni djelotvornu komunikaciju sa Zagrebom. Osim toga, zalee su pod nadzo' rom imali partizani. Vidi A VII, fond NDH, reg. br. 6/27-2-3, kutija 87.
I Vie o razoruavanju divizije Lombardia u Micr. No. T-120, Roll 5787, Frs. H302,108-109.
I zatoeni su talijanski dunosnici kasnije osloboeni. Vie o zapljeni talijanske imovine u
sklopu poslijeratnog ispitivanja Budaka: A VII, fond NDH, reg. br. 4/3, kutija I. 0.9, str. 12.
151 Maynerijeva tvrdnja u Micr. No. T-821, Roll 60, Fr. 824. Vie o talijanskim ocjenama
okupacije u, primjerice, Zanussijevoj knjizi Guerra e catastrofe d'Italia, sv. 1, str. 218; 224 i Faldellinoj L'Italia e la seconda guerra mondiale, str. 548.
162
Vidi izvjetaj Stoera saveznikih snaga (u Italiji) od 19. listopada 1944. upuen tajnicima Zdruenih naelnika stoera koji se bavi problemom jugoslavenskih i grkih ratnih
| zarobljenika i zatvorenika: F. O. 371/39008, C 16101/14/62. Vidi i Tomasevichevu knjigu
I The Chetniks, str. 74.
VII.
N e z a v i s n a
p o d
D r a v a
n j e m a k o m
H r v a t s k a
d o m i n a c i j o m
NJEMAKA ULOGA U VOJNIM PITANJIMA
)ekujui talijansku kapitulaciju, Nijemci su poetkom ljeta 1943. reorganizirali vojno zapovjednitvo na podruju jugoistone Europe, kako bi spremno
oekali preuzimanje podruja koja su dotada bila pod talijanskim kontrolom
kako bi ih branili u sluaju napada zapadnih Saveznika. U mjeri u kojoj se
ôrganizacija odnosila na NDH, poduzeli su tri kljuna koraka. Prvo, u Juslaviju su doveli Stoer (ali ne i oklopne jedinice) 2. oklopne armije pod
ipovjednitvom generala Lothara Rendulica, otada zaduenog za sve vojne
ieracije nazapadnom Balkanu, patako iu NDH, pod vrhovnim zapovjednitvom
lavnog zapovjednika snaga za jugoistonu Europu. Hitler je upozorio Renduca da su obrana i zadravanje Balkana od presudne vanosti jer bi neprijateljsko zauzimanje tog podruja znailo smrtnu prijetnju za vojsku Reicha, te
ozila juno krilo ruske fronte". Njegove je zadae opisao ovako: Iskoristiti
vojnu mo NDH, unititi Titove snage, pojavi li se potreba, eliminirati talijansku
basnost na jadranskoj obali moda i njihovim zarobljavanjem, potom slijede
|kupacija Dalmacije, Crne Gore i Albanije, te obrana obale." 1
Drugo, Nijemci su funkciju zapovjednika njemakih snaga u NDH pridruili
XV. korpusu, a korpus 2. oklopnoj armiji. I tree, 7. rujna 1943. Hitler je izdao
apovijed br. 26 - Poboljanje obrambene moi NDH. Glavni joj je cilj bio
tvoriti tjenju suradnju njemakih i oruanih snaga NDH poticanjem pozi!
vnog stava njemake vojske prema dravi i oruanim snagama NDH, podianjem samopouzdanja i morala jedinica NDH, te ubrzanjem razvoja oruanih
mga NDH pomou pojaanog njemakoga utjecaja na njihovo organiziranje,
obuku i opskrbu. 2 Poetak provedbe te zapovijedi zapravo je znaio drugu
(temeljnu reorganizaciju vojnih odnosa izmeu Njemake i NDH, nakon reorganizacije provedene u rujnu i listopadu 1942. to je rezultiralo vehkim poveanjem njemakoga utjecaja.
Vana sastavnica Zapovijedi br. 26 bilo je imenovanje - 1. listopada 1943
- generala Hansa Juppea na mjesto Wehrmachtova inspektora vojske NDH,
zaduenog za obuku, opskrbu i, openito, poboljanje borbenih sposobnosti
edinica NDH. Jo jedna vana odredba nalagala je koritenje legionarskih di-
343

vizija iz NDH iskljuivo u NDH, a ne na ruskoj ili zapadnim frontama, iako
Glaise to vladi NDH prenio tek 20. listopada 1943. godine. 3 T a j e promjena bila
nuna zbog sve vee snage i aktivnosti partizana na teritoriju NDH. tovie
Nijemci su kasnije bili prisiljeni na jugoslavensko ratite uputiti jo nekoliko
divizija, a osobito u NDH.
Hitler je pored toga pokuao pokazati vjeru u vladu i upravu NDH izda
vanjem posebnih uputa prema kojima njemaki generali u NDH vie nee
imati izvrne ovlasti. To je znailo d a j e nuno dogovoriti nove odnose izmeu
njemakih zapovjednika i civilnih vlasti NDH u svim podrujima juno od Save
koji e zamijeniti raniji raspored. Sporazumom izmeu Pavelia i njemakoga
poslanika, to je podruje podijeljeno na etiri zone. Za svaku od njih vlada
NDH imenovala je delegata (Beauftragte) za civilnu upravu s izvrnim ovlastima, koji je odgovarao za civilne poslove i blisko suraivao s njemakim
zapovjednicima. Osim toga, svako njemako zapovjednitvo korpusa i divizije dobilo je posebnog predstavnika NDH za civilna pitanja, ije je aktivnosti
koordinirao Mladen Lorkovi, ministar unutarnjih poslova NDH. Lorkovi je k
tome postao i glavni dunosnik NDH za vezu s Glaiseom, njemakim glavnim
opunomoenikom u Zagrebu, s kojim je rjeavao sve nesuglasice i potekoe.
Glaise je u izvjetaju od 11. rujna 1943. ustvrdio da e tijesna suradpja
izaslanika pri njemakim zapovjednitvima na terenu, te Mladena Lorkovia
s njemakim glavnim opunomoenikom zajamiti na terenu potreban utjecaj
civilne uprave nuan za zatitu naih vojnih interesa". 4 Tako su novi dogovori,
iako nisu eksplicitno naruavali suverenitet NDH u mjeri u kojoj ga je oito
naruavalo davanje izvrnih ovlasti, ipak omoguavali njemakim zapovjednicima na terenu da utjeu na civilnu upravu NDH kada su to iziskivale vojne
potrebe. No u Hitlerovoj Zapovijedi od 7. rujna stajalo je da vladu NDH treba
izvjetavati o svim planovima i aktivnostima njemakih jedinica, kao i jedinica
NDH pod njemakim zapovjednitvom, u mjeri u kojoj je to mogue s obzirom na vojnu sigurnost. Glaiseova je zadaa bila doi do aktualnih informacija od svih njemakih zapovjednitava u NDH, te ih prenijeti vlastima NDH.
Meutim, kako emo vidjeti u daljryem tekstu, njemaki su generah u proljee
1944. ponovno zadobili izvrne ovlasti u pojedinim podrujima NDH.
U vrijeme kad su reorganizirah vojno zapovjednitvo u NDH i poveali nadzor nad oruanim snagama NDH, Nijemci su proirili i koritenje pomonih
jedinica radi odravanja sigurnosti i borbe protiv partizana. Doveli su konjiku
diviziju ruskih Kozaka i poeli koristiti lokalne etnike. Kad su se vlasti NDnj
usprotivile, Nijemci se nisu obazirali na te prosvjede, to je samo jo jedan
dokaz njihova poveanog utjecaja na vojna pitanja u NDH.
Kako su Hitler i njegovi najvii zapovjednici uestalo navodili, najpresudm j
j a j e zadaa u NDH bilo uvai\je eljeznike pruge od austrijske granice, prek
Nezavisna Drava Hrvatska pod njemakom dominacijom

breba do Beograda. Promjene u vojnoj suradnji izmeu Reicha i NDH do
kojih j e dolo u rujnu i listopadu 1942. ponajvie su bile izazvane potrebom
poboljanja zatite te pruge. No i pored novih mjera, pruga je i dalje bila glavna
peta partizanskih sabotaa. U nastojanju da prekinu njihovu aktivnost, Nijemci
suulistopadu 1943. doveli 1. kozaku diviziju. Bila je to konjika jedinica ruskih
i Kozaka - dijelom preotetih ruskoj Crvenoj armiji, dijelom regrutiranih s ruskih
podruja pod njemakom okupacijom, uz jo poneto dezertera - poznatih po
izrazito protuboljevikoj orijentaciji i velikoj borbenosti. Diviziju su inile etiri pukovnije, Donski, Kubanski, Sibirski i Tereki Kozaci, a snagama su zapovijedali i njemaki i kozaki asnici, dok je glavni zapovjednik bio general
Helmuth von Pannwitz. Mnoge pripadnike divizije pratili su i lanovi obitelji. 6
Nijemci su u junoj Rusiji organizirah, opremili i uvjebali kozaku diviziju
za borbu protiv Crvene armije, ali se to sredinom 1943. pokazalo neprihvatljivim. Zato su potraili drugo mjesto na kojem bi je mogli upotrijebiti
konjaniku diviziju. Razmjerno ravna podruja izmeu Save na jugu, te
ava i Drave na sjeveru (podruja Srijema i Slavonije) u NDH doimala su se
vim prikladnim. Nijemci su pojedine jedinice te divizije upotrijebili i u operacijama protiv partizana u sredinjem dijelu sjeverne, te u sjeverozapadnoj
Bosni, u podrujima jugoistono i jugozapadno od Zagreba, te u jugoistonim
dijelovima Slovenije, oko Metlike. 7 No od samog poetka, njezina je glavna
zadaa uvijek bila zatita eljeznike pruge od Zagreba do Beograda.
U NDH je divizija stavljena pod zapovjednitvo 2. oklopne armije, koja je
nakon talijanskog sloma preuzela zapovjednitvo nad svim vojnim operacijama u NDH. U kolovozu 1944. Himmler je predloio prebacivanje divizije u sastav SS snaga. To je uinjeno u studenome, unato protivljenju generala Pannwitza. Istovremeno je poelo i formiranje kozakog konjanikog korpusa.
Kozaka je divizija vrlo brzo dola na glas po nediscipliniranosti i bezobzirnosti, ne samo prema partizanima koji su napadali eljezniku prugu, nego i
Prema civilnom stanovnitvu. Vlasti NDH tuile su se Nijemcima, a na koncu
c
ak i osobno Hitleru, a i sam je Glaise ubrzo zatraio premjetanje divizije
iz NDH.8 Osim to su silovali ene, ubijali, pljakali i palili naselja za koje se
Pretpostavljalo da se u njima skrivaju partizani ili njihovi pristae, pripadnici
^vizije masovno su, u znak upozorenja partizanima i ostalima, vjeah ljude
na
telegrafske stupove uz eljezniku prugu u Slavoniji. 9 Pismo Vladimira
foelia, asnika NDH za vezu s tom divizijom, dravnome ministru Vjekos
|avu Vraniu od 14. prosinca 1943, takoer je otkrilo da su, premda se discl
Plina unutar divizije poboljala, i premda Kozaci nisu bili onoliko okrutni i
êsrniljeni koliko ih je takvima prikazivala partizanska propaganda, posebni
Azijski prijeki sudovi tijekom prva dva mjeseca djelovanja divizije u NDH
Psudili najmanje dvadeset smrtnih presuda u svakoj od etiriju pukovnija. I
ato takvome barbarstvu, Hitler se nije obazirao na pritube i Kozaci nisu

povueni, ali ni partizani nisu odustali od svojih planova. 10 eljeznika pru
dalje je bila glavni cilj njihova djelovanja, a stalne sabotae izazivale su teu
oteenja opreme i uzrokovale kanjenja u prijevozu.
Prva kozaka divizija podijeljena je 25. veljae 1945. na dvije divizije ZsJ
jedniki su inile XV. kozaki konjaniki korpus, koji je - prema Erichu Kern ~
- u svibnju 1945. raspolagao s 25.000 asnika i vojnika. Kozaci su ostali u NDH
do zavretka rata, borei se uz njemake, a povremeno i jedinice NDH tI
jekom posljednjih nekoliko dana rata, povukli su se u Austriju. Nakon rata,
zapadni su ih Saveznici, zajedno s ostalim odmetnutim sovjetskim jedinicama,
prisilno vratili u SSSR.11
Osim to su doveli ruske Kozake, Nijemci su se za pomo obratih i etnicima radi obavljanja policijskih dunosti u zemlji i u borbi protiv partizana. Kao
to smo spomenuli u prethodnom poglavlju, ve u proljee 1942. Nijemci su
prihvatili sporazume o toleranciji i nenapadanju koje su vlasti NDH zakljuile
s nekoliko etnikih formacija u Bosni, budui da su bili usmjereni protiv partizana, pridonosili pacifikaciji podruja na kojima su Nijemci bili zainteresirani
za industriju, rudarstvo i komunikacije, te umanjivali broj njemakih jedinica
potrebnih u Bosni. Moglo bi se rei da je to bio svojevrstan oblik neizravne
suradnje Nijemaca i etnika. I talijanski dokumenti, nesumnjivo pripremljeni
radi obrane talijanskoga koritenja etnika u podrujima koja su drali pod
nadzorom - od stalnih njemakih kritika, pokazuju da su i prije rujna 1943.
Nijemci u vie prilika izravno suraivali s pojedinim etnikim jedinicama na
podrujima sjeveroistono od njemako-talijanske demarkacijske linije. To
pokazuju i dokumenti njemakih zapovjednitava u Bosni.12 Bez takve izravne
njemako-etnike suradnje u NDH, gdje su jo uvijek bile angairane talijanske snage, njemaka 114. laka pjeaka divizija (biva 714. pjeaka divizija) ne
bi mogla koristiti jednu etniku formaciju u napredovanju prema jadranskoj
obali nakon talijanske kapitulacije. tovie, u izvjetaju o njemako-etnikoj
suradnji XV. korpusa od 19. studenoga 1943. godine - upuenog 2. oklopnoj
armiji, govori se o tome kako su se kolaboracionistike etnike jedinice
iskazale ,,i u napadu i u obrani" u sukobima s partizanima, oslanjajui" se o
njemake jedinice gotovo itavu godinu. 13
Njemako-etnika suradnja u NDH ula je u novu fazu nakon talijanske
kapitulacije, kad su se Nijemci suoili s potrebom nadziranja daleko veeg
podruja nego prije i s borbama protiv partizana u itavoj Jugoslaviji. Budui
da im je nedostajalo jedinica i da su trebali nove saveznike, bitno su libera
lizirali politiku prema etnicima kako bi sve srpske nacionalistike snage m j
bilizirali za borbu protiv ustanika. Druga oklopna armija provodila je no^M
njemaku politiku. Prema zapovijedi 2. armije od 29. rujna 1943, upuenoj A
korpusu razmjetenom u NDH, zapovjednici divizija tog korpusa i borbel
skupine imali su pravo sklapati privremene sporazume s etnikim jedini^'

a u svrhu borbe protiv partizana. Prvi takav formalni sporazum zakljuen
. âko se ini, poetkom listopada 1943, izmeu 373. pjeake divizije (legionara iz NDH) i skupine od 260 etnika pod zapovjednitvom Mane Rokvia
koja j e djelovala u zapadnoj Bosni i Lici.14 Od tog skromnog poetka razvila se
praksa koja je obuhvatila tisue etnika.
[ I kao to je injenica da su se Talijani u NDH sluili etnikim formacijama
kao pomonim jedinicama to je kod vlasti NDH izazivala ogorenje, tako je
bilo i s njemakim koritenjem istih snaga. tovie, njemako-etnika suradnja prerasla je u najvei problem u odnosima Reicha i NDH praktiki od trenutka talijanske kapitulacije. Nijemci nisu tek koristili etnike jedinice za napredovanje prema moru, kao i etnike jedinice i one talijanske jedinice, koje su
se odluile za suradnju, za straarske dunosti u ibeniku, Splitu, Metkoviu i
Dubrovniku, nego su odluili da ne koriste jedinice NDH za preuzimanje i osiguravanje nekadanjih podrujapod talijanskom upravom, to je za vlasti NDH
bila vrlo gorka pilula. Nijemci su etnike i talijanske - ali ne i jedinice NDH
- koristili i za strau uz eljeznike pruge i za borbe protiv partizana. Za vladu
NDH to je bilo previe. Stoga je, prvo, poetkom listopada, vlada Glaiseu uruila itav popis zahtjeva i prituaba, s naglaskom na injenicu da Nijemci koriste
talijanske jedinice. Vlada NDH traila je koritenje jedinica NDH u ibeniku,
Splitu, na Suaku i oko Zadra, te da u istonoj Istri budu angairane samo
njemake jedinice i po mogunosti legija sastavljena od Talijana i pripadnika
oruanih snaga NDH, jer bi prisustvo talijanskih faistikih jedinica tamonje
hrvatsko stanovnitvo otjeralo u partizanske ruke. Vlada NDH je usto zatraila
i formiranje civilne uprave NDH na podruju Kotora. Usprotivila se djelovanju
talijanskih jedinica izvan Rijeke i Zadra, te izrazila zabrinutost za sigurnost
podruja izmeu Ogulina i Rijeke. A onda je 18. listopada 1943, na sastanku
s
Kascheom, izaslanstvo ministara NDH ukazalo na pitanje njemakog aktiviranja etnikih jedinica, osobito u okohci ibenika, Splita, Metkovia i Dubrovnika. Smatrah su da e to navesti hrvatsko stanovnitvo na zakljuak da
ne
mogu ozbiljno shvatiti njemako obeanje kako e, s vremenom, priobalno
Podruje prepustiti NDH.15 Meutim, i nakon toga prigovora, Nijemci nisu dopustili djelovarye veeg broja jedinica NDH na jadranskoj obali, te su kao pou n e snage nastavili koristiti i etnike i pronjemaki orijentirane Talijane.
Razlog zbog kojeg Nijemci nakon talijanske kapitulacije nisu angairali
P % i c e NDH na obalnim podrujima, a i kasnije, koristili tek u ogranienim
Bolerima, zasnivao se na procjeni da one nisu pouzdane. To je rezultiralo
stalnim masovnim dezertiranjem i prelaskom vojnika NDH u partizanL.. r e dove. Ne treba ni napominjati da vlasti NDH, unato svim prosvjedima
B o c i m a zbog njihove suradnje s etnikim jedinicama, nikad nisu spomiKr.. e Pitanja dezertiranja iz svojih jedinica, iako su morale znati da je to za
I ttice presudno pitanje. No neki ustaki dunosnici u Dalmaciji imali su

realistiniji pogled na njemako-etniku suradnju na svom podruju. Tako
se Bruno Nardelli, elni ovjek civilne uprave u Dalmaciji, 18. sijenja 1944
potuio Edi Bulatu, ministru za osloboena podruja, da je , j e d n a od naih
kanceroznih rana i dalje pitanje etnika. Suradnja etnika s Nijemcima takva
je da su potonji otvoreno naklonjeni etnikim elementima". Tome je jo dodao: Na alost, u naem vojnom sektoru vlada veliki kaos." Ustaki bojnik
Mirko Bla, zamjenik zapovjednika 7. brigade Poglavnikovog tjelesnog sdruga
javljajui se s podruja Drnia, istono od ibenika, potuio se 5. oujka 1944
na nedostatak discipline meu ustakim jedinicama, te njihovo odbijanje da
se bore, osim u rodnome kraju. U vezi s njemakim koritenjem etnikih
jedinica primijetio je: Nijemce ne zanima politika, nego sve promatraju s vojnog gledita. Potrebne su im jedinice koje mogu drati odreene poloaje i
odreena podruja oistiti od partizana. Zatrae li to od nas, mi to ne moemo
obaviti. etnici mogu." 16
U promemoriji pod naslovom Pojedina vojna pitanja u NDH", koja je 1.
oujka 1944. dostavljena von Ribbentropu, vlada NDH pobunila se zbog injenice da njemake oruane snage, koje su u travnju 1941. unitile protunjemaku
jugoslavensku vojsku, sada koriste najfanatinije ostatke te iste vojske u prijateljskoj i saveznikoj NDH, povjeravajui im ak i obranu dijelova jadranske
obale, dok se flotila NDH bori na Crnome moru. U popratnoj promemoriji, pod
naslovom Aktivnost etnikih jedinica u NDH", vlasti NDH su ustvrdile da ne
mogu dopustiti da na njihovu teritoriju postoje naoruane jedinice koje su pripadale neprijateljskim snagama. Predloili su da svi etniki asnici i vojnici
koji nisu dravljani NDH napuste teritorij zemlje, da se ne formiraju i orujem
ne opskrbljuju nove etnike jedinice, da se druge etnike skupine koriste
kao lokalna straa u selima s pravoslavnom veinom, te da se od tih skupina
zahtijeva da priznaju NDH, odbace sve oznake i zastave koje se ne mogu povezati s NDH, i da se podvrgnu vlastima NDH i zakonima koji u NDH vladaju. Ali
se Njemaka nije pretjerano obazirala na te prosvjede. 17
Tijekom zime 1943. i proljea 1944, njemako-etnika suradnja dodatno
je ojaala. Prema njemakome izvjetaju, u vrijeme podnoenja promemorija
NDH, u ustakoj je dravi djelovalo oko 23.300 etnika u 35 razliitih formacija. Devetnaest jedinica, sa 17.500 pripadnika tijesno je suraivalo s njemakim
jedinicama i u daleko manjoj mjeri sa snagama NDH, dok njih esnaest, s oko
5800 pripadnika, nije suraivalo. Prema izvjetaju NDH koji su Nijemci preveli
i koji nosi datum 14. travnja 1944, u dravi je bilo oko 35.000 naoruanih etnika. U izvjetaju nije navedeno koliki broj surauje s njemakim snagama ili
snagama NDH.18
elei ublaiti povrijeenost vlasti NDH, 2. oklopna armija izdala J e
11. svibnja 1944. direktivu pod naslovom Koritenje hrvatskih borbenih skupi'
na". U njoj je stajalo da e etnike jedinice djelovati kao hrvatske borbene

lupine" pod zapovjednitvom etnikih voa, ali unutar zapovjednog lanca
NDH. Direktiva se temeljila na Hitlerovoj odluci, a odraavala je stanovite
Nijemaca da se ne mogu odrei usluga etnikih jedinica koje se bore protiv
partizana. No premda je znatan broj etnikih formacija prihvatio nove oznake
i nazive, i poeo djelovati pod nadzorom raznih njemakih divizija, nova politika nije bila prihvatljiva ni etnicima, ni vlastima NDH, koje su sabotirale taj
njemaki pokuaj. 19
S njemakog stajalita pitanje je bilo krajnje jednostavno. Njemakoj je
nedostajalo jedinica na svim frontama, a u Jugoslaviji je koristila ne samo
oruane snage kolaboracionistikih reima, nego i druge oruane skupine koje
su se borile protiv partizana. U NDH su to bili etnici. Ovdje je potrebu poveavala i injenica da su vojne jedinice NDH bile vrlo nepouzdane, pa su stoga
imale i ogranienu primjenu. Problem je jezgrovito izrazio Phleps, zapovjednik V. brdskog korpusa, u obraanju njemakom asniku koji ih je posjetio
25. svibnja 1944, objanjavajui kako ne moe razoruati etnike dok im vojska NDH ne pone osiguravati jednak broj pouzdanih jedinica. 20
Dva njemaka dokumenta jasno odraavaju taj muni trokut. Prvi je
izvjetaj satnika Merrema, obavjetajca pri glavnome zapovjednitvu za jugoistonu Europu, o inspekcijskim obilascima obavjetajnih asnika raznih
njemakih jedinica u NDH od 20. lipnja i 4. srpnja 1944. godine. Merrem je iz
Beograda preko zapadne Srbije, Bosne, Hercegovine, Dalmacije i Like doputovao u Zagreb. Na sva usta hvalio je etnike jedinice koje su suraivale s
Nijemcima zbog skladnih odnosa njemakih i etnikih jedinica te zbog izvrsnih rezultata koje su etnici postigli u borbama protiv partizana. Isto tako
izvijestio je da odnosi njemakih jedinica i jedinica NDH nikako ne mogu dobiti prolaznu ocjenu. Jedinice NDH nisu pouzdane, ne dostavljaju potrebne informacije, dio ljudi u vezi je, kako se ini, s neprijateljem, a protuobavjetajci
NDH zatoili su neke civile koji su se bavili obavjetajnim radom za njemaku
vojsku. inilo se da glavni uzrok takvog dranja vlasti NDH lei u prijateljskim
odnosima Nijemaca i etnika.
Drugi je dokument pismo koje je naelnik stoera njemake 2. oklopne
arrn e
U uputio 9. kolovoza 1944. asniku NDH za vezu pridruenom toj armiji u
Ve
zi s njemako-etnikim odnosima u istonoj Bosni. Naelnik stoera primijetio je da etnici koji se bore protiv partizana u istonoj Bosni na vrijedan
nain daju doprinos sigurnosti NDH, te da 2. armija u naelu odbija prihvatiti
Pntube NDH na raun tih jedinica sve dok ne doe do likvidacije komuniskih banda". Izravno je optuio vlasti NDH za uveliavanje ih izmiljanje etc
kih napada na Muslimane i za injenicu da nisu koristile njemaku ponudu
îstraivanje takvih optuaba. Druga armija usto nije odobrila potpukovniku
i H, Franji Sudaru, da sudjeluje u pacificiranju" u istonoj Bosni, jer bi to
2a
Pravo znailo nasumino djelovanje protiv srpskoga stanovnitva. 21

Slubeni izvjetaji NDH uestalo su se bavili problemom etnika. U s t r o j
go povjerljivom Obavjetajnom izvjetaju br. 3" od 12. kolovoza 1944, dio o
problemu etnika" poinje rijeima: Jedno od najbolnijih pitanja nae drave
i nacionalne politike upravo jest pitanje etnika. Pritom se ne radi samo o etnikim zlocljelima, nego ponajprije o injenici da na narod ne moe shvatiti
zato saveznika njemaka vojska surauje s naim smrtnim neprijateljem."22
Nakon talijanske kapitulacije, gotovo i nije bilo sastanka predstavnika Reicha i
NDH o politikim ili vojnim pitanjima na kojem predstavnici NDH nisu postavljah i etniko pitanje. Vlada NDH traila je repatrijaciju svih etnika roenih
van teritorija NDH, inzistirala da Nijemci prestanu naoruavati i koristiti etnike jedinice, te da se njemaki vojnici s njima prestanu zbliavati i druiti.
etniko je pitanje bilo vana tema rasprava ak i na posljednjem sastanku
Pavelia i Hitlera, odranom 18. rujna 1944. godine. I Hitler i feldmaral Keitel
branih su ryemako-etniku suradnju zbog praktinih vojnih razloga; Hitler
je ustvrdio kako je bolje da se etnici s njemakim i snagama NDH bore protiv
partizana, nego da prijeu na partizansku stranu. Kad je rije o njemakim
zapovjednicima na terenu, njihovi uobiajeni razlozi za koritenje etnikih
jedinica glasili su da njihove vlastite snage nisu dovoljne za dodijeljene im
taktike zadae, te d a j e bolje imati etnike za saveznike nego za protivnike,
te da se tako uva njemaka krv. Jedino je Kasche, kao to je esto bio sluaj,
podupirao vladu NDH i ustrajno traio rjeenje etnikog pitai\ja u skladu s
njezinim prijedlozima. 23 No u ovom sluaju, kao i u tolikim drugim sluajevima, kad se radilo o njemakim interesima, vojnim ili druge naravi, oni su uvijek imah prednost pred eljama vlade NDH i njenih vojnih vlasti.
Kako se poveavalo njemako sudjelovanje u vojnim pitanjima NDH, tako
je rastao i broj njemakoga vojnog osoblja u Zagrebu. Prema podacima koje
je Glaise uputio vojnome zapovjedniku za jugoistonu Europu, Njemaka je
u Zagrebu u listopadu 1943. imala 126 vojnih dunosnika ih funkcija (Dienststellen) koji su predstavljah njemaku kopnenu vojsku, Luftwaffe, Waffen
SS i policiju. Poetkom oujka 1944. ta se brojka popela na 151, to je bilo
poveanje od 20%, uz 897 asnika i vojnih dunosnika, 11.551 doasnika i vojnika, te pripadnika njihovih obitelji. 24 est mjeseci kasnije, kad se njemaki
poloaj u jugoistonoj Europi u jesen 1944. poeo uruavati, Zagreb je postao
i sjeditem zapovjednitva Vojne skupine F, pa tako i glavnog zapovjednika za
jugoistonu Europu, a u veljai 1945. i sjeditem zapovjednitva Vojne skupine
E. No, premjetanje tih visokih zapovjednitava u Zagreb vjerojatno nije znatnije povealo broj pripadnika njemakog vojnog osoblja u tom gradu, jer su se
Nijemci u to vrijeme ve povlaili s jugoslavenskoga teritorija.
Njemako se vojno sudjelovanje dodatno povealo kad su izvrne ovlasti u proljee 1944. ponovno vraene njemakim generalima u NDH. K^g
to smo ve navodili, te su ovlasti povuene na temelju Hitlerove Zapovy"-

u; br 26. od 7. rujna 1943. godine. Jo neko vrijeme njemaki su generali na
civilne vlasti NDH utjecale putem posebnih delegata koje je vlada NDH dodi lila njemakim divizijskim i viim vojnim zapovjednitvima, te putem veze
izmeu njemakoga glavnog opunomoenika i ministra unutarnjih poslova
NDH u Zagrebu. No Nijemce to nije zadovoljilo, osobito na podrujima koja su
u pojedinim razdobljima stjecala naroitu strateku vanost. Upravo je stoga
12 travnja 1944. glavni zapovjednik za jugoistonu Europu naloio Glaiseu da
s vladom NDH dogovori proglaenje borbene zone" uz itavu obalu Jadrana,
kao i uvoenje izvanrednog reima u sklopu kojeg e njemaki generali imati
vrhovne izvrne ovlasti u skladu s direktivama zapovjednika 2. oklopne armije. Glaise se s tim prijedlogom obratio Paveliu i njih su dvojica 17. svibnja
potpisala Memorandum o razumijevanju s takvim odredbama. Naredbom od
20. svibnja 1944. Paveh je na to podruje uveo izvanredni reim na temelju
Zakonskog ukaza o uvoenju izvanrednog stanja od 18. sijenja 1943. godine
(vidi 6. poglavlje). Priobalni je pojas podijeljen na dva podruja vojne uprave,
a u svakome od njih, na elu izvrne vlasti bio je po jedan general NDH. No
prema Memorandumu o razumijevanju od 17. svibnja, generali NDH su bili
podreeni njemakim, koji su imali izvrne ovlasti. Tijekom narednih mjeseci,
ista je formula primijenjena i u pridavanju izvrnih ovlasti njemakim generalima u Srijemu, Slavoniji, sjeveroistonoj Bosni i zapadnoj Bosni. 25
Nekoliko mjeseci kasnije, 26. srpnja 1944, glavni zapovjednik za jugoistonu Europu, von Weichs, predloio je neto to je kasnije postalo poznato
pod nazivom von Weichsov plan", niz postupaka s namjerom daljnjeg irenja
njemakoga nadzora nad oruanim snagama NDH. Von Weichsa je brinuo
daljnji raspad tih snaga, kao i sve vea opasnost od toga da, s pribliavanjem
sovjetskih snaga europskome jugoistoku, te izgledima za savezniko iskrcavanje na jadranskoj obali, glavnina vojske prijee na stranu Saveznika. Predloio
je da se vie ne formiraju iste" jedinice NDH, da se postojee jedinice NDH
ojaaju znaajnim dijelom njemakog osoblja, te da postojee brdske i lake
Pjeake brigade budu reorganizirane po uzoru na legionarske divizije u NDH,
1
da jedinice NDH - u svakom smislu - budu podinjene njemakim jedinicama, te da djeluju iskljuivo kao sastavni dio njemakih snaga. 26
f Hitler i Wehrmachtov Operativni stoer posavjetovali su se 14. kolovoza
von Ribbentropom i Kascheom o von Weichsovu prijedlogu, te su, kao i
lc
no, utvrdili da su pristrani prema vladi NDH. Kasche je u biljeci o sasistaknuo da je Hitler bio poneto manje skeptian u odnosu na NDH
Ko prije, a prijedlog je na koncu, nakon rasprave, odbaen. Tijekom tih prelio
^ a n a bilo je vano ne pogorati odnose dviju zemalja. 27 Kao i ranije, pri
0801
u vezi s
Von
''"
NDH, poeljno je moralo ustuknuti pred praktinim:
Fon Weichsov plan predviao je mnogo vie njemakih snaga nego to se ve
u
I
NDH, a Nijemci tim snagama jednostavno nisu raspolagali. Tome

moemo dodati da su u kolovozu 1944. Nijemci dio brdskih brigada NDH p r e J
bacili meu vlastite snage, te ih zamijenih njemakim jedinicama, to je djJ
javnosti u NDH primio kao poetak likvidacije vojske NDH. No takva je praksa
ubrzo prekinuta. 28
Kao dio pojaanih njemakih nastojanja da unite partizane nakon talijanske kapitulacije, general pukovnik Lothar Rendulic, novi zapovjednik!
2. oklopne armije u zapadnome dijelu Balkana, pokrenuo je poetkom prosinca
1943. niz operacija protiv partizanskih snaga s ciljem njihovog iscrpljivanja i
unitavanja njihove borbene moi. 29 Na teritoriju NDH ti su pokreti njemakih
snaga bih dio operacije Kugelblitz, koja je djelomice provedena uz pomo jedinica NDH. Uslijedile su operacije Schneesturm, Ziethen, Herbstgewitter, Panther, Delphin, Merkur, Waldrausch i Weihnachtsmann. Iako su Nijemci partizanima nanijeli velike gubitke u ljudstvu, te ih natjerali na naputanje dijela
teritorija, ratna se srea ipak okretala u njihovu korist. Gubitke ljudstva nadoknadio je priljev novih dobrovoljaca, a teritorijalne gubitke ponovno zauzimanje nekadanjih ili stjecanje novih podruja u drugim krajevima. Talijanska
kapitulacija nije samo u velikoj mjeri poveala broj novih partizana, te silno
poboljala njihovu opskrbu, nego ih je u velikoj mjeri ojaala i u psiholokome
smislu. Na Teheranskoj konferenciji potkraj 1943. godine, partizani su priznati
kao saveznika vojna snaga, to je ojaalo njihov politiki poloaj na domaem
planu, a istodobno umanjilo etniki ugled u unutranjopolitikim relacijama.
Nadalje, saveznika je pomo etnicima malo-pomalo uskraena, dok se pomo partizanima ustrajno poveavala. Daljnje napredovanje sovjetskih snaga
na Istonoj fronti, te nakon lipnja 1944. zapadnih Saveznika na zapadnim frontama, kao i opi dojam da e Nijemci izgubiti rat ili su im u prilog, a na tetu
svim njihovim neprijateljima na podruju Jugoslavije.
Rendulic je ubrzo shvatio koliko su konvencionalne operacije protiv partizana uzaludne, te se odluio za zrani desant na Titov tab u Drvaru. U sluaju
Titova zarobljavanja ili pogibije, smatrao je, partizanski e se pokret raspasti.
Napad je izveden 25. svibnja 1944. (na Titov roendan) i nanio partizanima ;
teke gubitke, no U t o je ipak uspio pobjei. 30 Zrakoplovom je prebaen u Ban,
u Italiji, pod saveznikim nadzorom, a potom na Vis, koji su vrsto drali partizani i Britanci, i gdje je sljedeih nekoliko mjeseci imao stoer. Pored ostalog
i zbog neuspjeha u Drvaru, Rendulic je oko 20. lipnja 1944. smijenjen s mjesta
zapovjednika 2. oklopne armije, a na toj dunosti zamijenio g a j e general Maximilian de Angelis.
NJEMAKA ULOGA U POLITIKIM PITANJIMA
Talijanska kapitulacija navela je Nijemce da iznova ocjenjuju ne samo vojne

sporazume i dogovore, nego i politike odnose s NDH. Kao to smo ve rekli,
Glaise je jo u jesen 1941. poeo raditi protiv Pavelia i ustaa. Cilj mu je bio
svrgnuti ih s vlasti ili u najmanju ruku proiriti bazu vlasti elementima pomirljivjjima prema srpskom stanovnitvu i s veom narodnom potporom. Alternativu
ustaama Glaise je konkretno vidio u HSS-u, a nakon njega u skupinama koje
iroko predstavljaju" hrvatsku politiku javnost. Nakon talijanske kapitulacije, Glaise je, kako se ini, smatrao da bi se ustaki reim mogao raspasti zbog
oitog porasta partizanskih snaga. Iako su ga dogaaji demantirali, promjena
je ipak dovela do toga da je Wehrmachtov Operativni stoer problem u NDH
poeo promatrati na nov nain. U prvoj polovici listopada 1943. Nijemci su
smatrali d a j e raspad NDH ve toliko uznapredovao da se s tom injenicom
napokon treba suoiti".31
Zapovjednik za jugoistonu Europu von Weichs podnio je operativnome
stoeru Wehrmachta prijedlog radikalnih promjena u NDH 24. listopada
1943. godine.32 Dva dana kasnije, Glaise je podnio i podroban plan u vezi s
potrebom uvoenja izvanrednog reima (Ausnahmezustand) kojim bi se
uvele drastine politike i vojne promjene na osnovu kojih bi ne samo bio
svrgnut Paveli, nego se i reorganizirala struktura vlade. S politikog aspekta,
Glaise je predloio da NDH ostane nezavisna drava, ali pod njemakim protektoratom, uz Pavelia kao marionetu ili uklonjenog s vlasti. Dunost opunomoenika Reicha u NDH preuzeo bi njemaki general koji bi zapovijedao
rajnim snagama i drugim njemakim slubama, te imao potpuni nadzor nad
adom NDH. Postojea ustaka vlada trebala bi podnijeti ostavku, a ef drave
> u sluaju njegove ostavke, namjesniko vijee) imenovalo bi novu vladu
: JU bi predloio njemaki opunomoenik, ali koja bi u velikoj mjeri predstava r a z n e politike snage u NDH. Cjelokupna izvrna vlast bila bi u rukama
ûuomoenika, ali bi zakonodavna bila u ingerenciji struktura NDH, ali bi
t
zakone supotpisivao i opunomoenik Reicha. Slino tome, pravosue i
C
l j a takoer bi ostali u nadlenosti struktura NDH, ali pod njemakim nadj

zorom. Ustaki pokret treba odvojiti od drave i pustiti da se postupno ugas] j
Prihvatljive ustake dunosnike bilo bi mogue zadrati, no ostale bi trebalo
malo-pomalo ukloniti. Kad je rije o vojsci, Glaise je predloio upuivanje I
jo triju prvorazrednih njemakih divizija u NDH. One bi provele sustavno i
uredno pacificiranje raznih podruja, klonei se primjene terora, nakon ega
bi odranje reda i mira bilo povjereno orunitvu i garnizonskim jedinicama
NDH. Lokalna njemaka vojna vlast uvrstila bi se radi jaanja nadzora nad
lokalnim vlastima NDH. Ustaka vojnica i Paveliev tjelesni sdrug (PTS) spojile bi se s vojskom NDH i tako potpale pod njezin nadzor. 33
Operativni stoer Wehrmachta iznio je taj plan von Ribbentropu i Kascheu
njemakome poslaniku u Zagrebu, te ga prenio i Hitlera. Sastanak o tom prijedlogu o d r a n j e u Hitlerovu stoera 29. listopada 1943. godine. U biljekama
sa sastanka Kasche spominje izrazitu rezerviranost, ak i skeptinost, Fhrera prema NDH. To se oito temelji na izvjetajima vodstva vojske i SS-a".
Napomenuo je i da je Fhrer osporio sposobnost Hrvata da vladaju. Bez
njemake potpore Hrvati nikako ne bi bili u stanju uspostaviti red. Stoga je
smatrao da e se jednog dana NDH jo vie oslanjati na Reich. Za najvie
est mjeseci Nijemci e morati uspostaviti red, bez obzira na sredstva, ele li
postii razuman i miran razvoj situacije". Hitlerovi su stavovi u velikoj mjeri
odraavah stavove generala Rendulica i Phlepsa, koji su obavljah zapovjedne
dunosti na ratitu u NDH. Na protivnoj su strani bili von Ribbentrop, najvei
zagovornik vlade NDH i ustaa u tom trenutku i u jo nekohko prigoda, te
Kasche. 34
Zbog te razmjene stavova izmeu Hitlera i Operativnog stoera Wehrmachta s jedne, te njemakih vojnih i diplomatskih vlasti na terenu i ministra vanjskih poslova von Ribbentropa s drage, Operativni stoer Wehrmachta odluio
je ne prihvatiti prijedloge von Weichsa i Glaisea. 0 tome ih je i izvijestio 30.
listopada 1943. godine:
Svaki pokuaj poboljanja nezadovoljavajuih prilika u NDH politikim
putem, manje-vie radikalnom smjenom vodstva vlasti NDH bio bi eksperiment ije se posljedice po stanovnitvo i Wehrmachtove snage u NDH j
pouzdanou ne mogu predvidjeti. Zadae koje bi time prele u nadlenos
Wehrmachta ne bi se mogle obavljati s postojeim snagama, [a] pojaanoj
nije mogue osigurati. Stoga je potrebno nastaviti dosadanju politiku prema
NDH, barem zasada. 35
Kao to je Hitler iznio Kascheu 30. kolovoza 1943, Poglavnikova vlada
jedina je mogua u NDH i stoga je valja ojaati. Vanjske opasnosti iziskuju s
bre rjeavanje kaosa. NDH kao takva nema potrebnu snagu i odlunost. Stoj
ga je njemako vodstvo, osobito na vojnome planu, kljuno. Ono, meu
mora postupati taktino... Nuno je odrati ustae, kao jedini dravotv
pokret-" 36
Hitler i Operativni stoer Wehrmachta pristali su uz von Ribbentropovu i

gascheovu strategiju ne toliko zbog injenice da su se s njom slagali, koliko
toog injenice da sebi nisu mogli dopustiti da u NDH upute jo ljudstva. Da su
odbacili Pavelia i ustaki reim, Nijemci bi na taj nain partizanima pokazali
daje njemaka politika u NDH doivjela slom, te bi ih tako potaknuli da pojaaju aktivnosti i donijeli im jo veu potporu. Hitler i Wehrmacht eljeh su
izbjei obnavljanje nemira u NDH. Dok su Paveli i ustae bili na vlasti, Wehrmacht je mogao pretpostavljati da e biti odani Nijemcima i da e do granica
svojih mogunosti djelovati protiv partizana i svih onih koji pokuaju postii
nekakav dogovor sa zapadnim Saveznicima. Kako su n\jeseci prolazili, Glaise
se sve vie mirio s injenicom da e Nijemci morati i dalje nekako istrajavati
uz postojeu politiku. No von Ribbentropovu i Kascheovu pobjedu poneto je
umanjio susret Hitlera, von Ribbentropa, Kaschea, Glaiseai Warlimonta, odran
9. oujka 1944, kad je snaan proustaki stav zamijenila politika istodobnog
jaanja i vojske NDH (dakle, domobrana) i Ustake vojnice. 37
No iako je preivio i kapitulaciju Italije i von Weichsove i Glaiseove
pokuaje da ga se rijee, ustaki reim nije mogao sprijeiti jaanje njemakog
utjecaja u NDH. Uz vei teritorij koji je trebalo nadzirati, sve snanijeg neprijatelja, te stalnu opasnost od saveznikog iskrcavanja, Nijemci su uvjerljivo
traili vee ovlasti od NDH.
Promjene unutar uprave NDH odrazile su taj pojaani njemaki nadzor.
Prvo je dolo do nenametljivog uklanjanja s dunosti Mile Budaka, ministra
vanjskih poslova, kojeg se smatralo naklonjenim Italiji. Budak je funkciju
preuzeo 1. svibnja 1943, nakon to je godinu i pol proveo na dunosti veleposlanika u Berlinu. Interni memorandum u kojem se kritiki odnosi prema
njemakoj politici u Bosni napisao je 9. srpnja 1943. godine. Kao i veina
slubenih dokumenata, i taj je memorandum na koncu dospio u njemake
ruke. Nakon sloma Italije, Budak je ustrajno traio da talijanska vlada, a sada
zapravo kao Mussohnijeva Socijalna Republika Salo, prihvati da su Rimski
ugovori iz svibnja 1941. poniteni. Kad su Talijani to odbili, naloio je vlastima
p H da zaplijene svu talijansku imovinu u zemlji. No, pravo na tu imovinu
Polagali su i Nijemci. Pojavila su se i sporna pitanja izmeu Budaka i Kaschea,
stoje dovelo do njihova potpunog razlaza. Kad je Paveli poetkom hstopada
1943.
reorganizirao sastav kabineta, Budak je izostavljen s popisa ministara.38
. J o jedna promjena, u ovom sluaju u oruanim snagama, odnosila se na

ênovanje, na Glaiseovo traenje, zrakoplovnog pukovnika (kasnije geneFridriha Navratila za ministra i glavnog zapovjednika oruanih snaga,
^ " a t i l , koji je dotada bio vojni atae NDH u Bukuretu, funkciju je preuzeo
r" uvjetom da ima vrhovne ovlasti u vojnim pitanjima u mjeri u kojoj tim
astima i dalje raspolae vlada NDH, da ima slobodne ruke u kadrovskim
TÂjima, te da mu bude doputeno Ustaku vojnicu spojiti s vojskom NDH.

Bio je u prijateljskim odnosima s Nijemcima, te je prilikom posjeta, 22. stu<8
noga 1943, na Hitlera ostavio povoljan dojam. Tom je prilikom u ime orua -J
snaga NDH iznio vie zahtjeva, no gotovo ni jedan nije prihvaen. 39 Jedna oj
vanih promjena koje je uveo bila je zamjena nekadanjih austrougarskih asnika mlaim asnicima koji su sluili u jugoslavenskoj vojsci. No ta politi] i
iako moda motivirana isto profesionalnim razlozima, te Navratilove velik
ovlasti, za Paveha su jednostavno bili previe. Smijenio je Navratila, navodn
zbog pretjerane naklonosti prema Srbima i nedovoljne brige za ustake in
terese i zahtjeve, 23. sijenja 1944. godine. Glaise i Kasche intervenirali su u
Navratilovo ime, ali bez uspjeha, dok je Hitler na kraju zakljuio d a j e rije o
unutarnjem pitanju u NDH koje treba rijeiti Paveli. 40 Navratila je zamijenio
ustaki pukovnik Ante Voki, tridesetestogodinji ministar transporta (koji
je ostao i na toj funkciji); Voki iza sebe nije imao profesionalnu vojnu obuku
i nije govorio njemaki, ali je, prema Glaiseovim rijeima, pripadao knigu
boljih ustakih elemenata". Postavljanjem takvog ovjeka na mjesto ministra
oruanih snaga, Paveli nije samo ojaao utjecaj ustaa na vojsku, te vlastiti
utjecaj na oruane snage, nego je vjerojatno i namjerno uvrijedio Glaisea.41
I tijekom Navratilova i tijekom Vokieva mandata, vlada NDH nastojala je
od Nijemaca izvui odreene vojne ustupke. Pokuala je pojedina podruja
teritorija NDH pod njemakim zapovjednitvom prebaciti pod zapovjednitvo
NDH, traila da se dio jedinica na fronti vrati pod njezino zapovjednitvo,
meu ostalim i radi zatite etve u Slavoniji i Srijemu 1944, zahtijevala dodatno naoruanje i doputenje da organizira posebnu seosku miliciju (seoske
strae) i za nju dobije oruje, traila da Nijemci opreme dodatne jedinice NDH,
te da smanje i mjeseni raun za njemake snage stacionirane u NDH. Nijemci
su odmah odbacili gotovo sve zahtjeve. No Hitler je ipak dopustio postupno
stvaranje seoske milicije (seoskih straa), koju e naoruanjem opremiti Nijemci i koja e biti pod njihovim strogim nadzorom. U protivnom bi ta milicija,
kao to su se pribojavah i Hitler i mnogi njemaki generali, bila najpouzdaniji
nain pomaganja u naoruavanju partizana. 42
Pojaano njemako sudjelovanje zahtijevala je evakuacija tisua civila s
dalmatinske obale. General Artur Phleps, zapovjednik V. brdskog korpusa,
pribojavao se da bi zapadni Saveznici u sluaju iskrcavanja na jadranskoj obali
dobivah pomo od lokalnog stanovnitva. Kako Nijemci nisu imah dovoljno
snaga, a jedinicama NDH nisu vjerovali dovoljno da ih onamo razmjes j
potkraj sijenja 1944. odluili su evakuirati muko stanovnitvo u dobi '
17 do 50 godina s dalmatinskih otoka i obale i prebaciti ga u u n u t r a n j o j
na mjesta koja su se smatrala sigurnima od partizana. Osim toga elje" W
prekinuti promet izmeu Lastova i Visa, otoka pod partizanskom vlau, i
talih dalmatinskih otoka. 43
.s
Plan je u poetku predviao evakuaciju priblino 20.000 m u k a r a c

^Rgnskih otoka i iz priobalnog podruja od Splita do Kotora. Vlada NDH se
ttjbojavala da bi takav pothvat, osobito ako ga prepuste samo Nijemcima, naKo mukarce na bijeg u planine i javno mnijenje okrenuo protiv vlasti. Stoga je
Kedloila mobiliziranje mukaraca predvienih za evakuaciju u vojne ili radne
Kface. No Nijemci se na taj prijedlog nisu ni osvrnuli, jer evakuacija, da bi
bila djelotvorna, ne moe biti najavljena, niti pripremljena. Stoga su Nijemci
nastavili djelovati prema izvornom planu, a osobe koje su odredili za evakuaciju dobile su vrlo kratak rok za spremanje. Obuhvaeni su mukarci ne samo
izmeu 17 i 50 godina, nego i djeaci sve od 12 ili 15 godina, te mukarci do 60 ili
70 godina. Evakuacija je bila brutalna, a u unutranjosti zemlje nisu na vrijeme
osigurani smjetaj, hrana i zdravstvena skrb za evakuirane osobe. Zbog toga su
lokalne vlasti uputile prosvjed vladi NDH u Zagrebu. U izvjetajima od 22-23.
oujka 1944. Ministarstvu unutarnjih poslova, Antun Bu, veliki upan vehke
upe Dubrava (sa sjeditem u Dubrovniku), potuio se da se Nijemci prema
[ evakuiranim osobama ponaaju kao prema osuenicima", te da evakuacija
mukaraca ,,s Peljeca i s podruja Stona u najveoj mjeri nalikuje tjeranju
stoke". To je dovelo do novih prosvjeda vlade NDH. U izvjetaju njemakom
Ministarstvu vanjskih poslova od 25. oujka Kasche je posve stao na stranu
Pavelieva reima, estoko kritizirajui njemaka vojna zapovjednitva, a osobito zapovjednitvo V. brdskog korpusa, zbog naina voenja evakuacije. 44
Ipak, vlasti NDH su morale pristati na sve, iako su i dalje prosvjedovali zbog
naina na koji se evakuacija provodila.
Nijemci su evakuirali cjelokupno stanovnitvo pojedinih sela, kao i dvaju
malenih otoka, olte i Drvenika. Vlada NDH se osobito alila na to da su Nijemci u velikome broju sluajeva s ostalim mukarcima evakuirah i lokalne
dunosnike i predstavnike Ustakog pokreta, tako da je stanovnitvo ostalo
bez voda i uobiajenih komunikacijskih veza. No unato svim prosvjedima
[NDH, evakuacija se nastavila do konca kolovoza 1944, proirivi se na sjever
sve do Zadra.45 Nakon kolovoza 1944. Nijemci su evakuirali jedino mukarce iz
ne
Psrednog podruja njemakih vojnih objekata i utvrenih poloaja.
[ Nisam uspio utvrditi toan broj evakuiranih osoba, no vjerojatno je znatno
Premaio predvienih 20.000, jer je evakuacija obuhvatila daleko vee podc
Je i daleko vie ljudi u odnosu na poetni plan. Bila je to jo jedna masovna
a
kuacija koju su morah otrpjeti stanovnici dalmatinskih otoka i obalnog poT ^ j a . Talijani su iz tih krajeva ve bili evakuirali osobe koje su smatrali par R s k i m simpatizerima, smjestivi ih u koncentracione logore ili na dalmaotocima ili u Italiji. Ako se pribroje i stanovnici Hrvatskog primorja,
^ ) a n i su ukupno evakuirah nekoliko desetaka tisua osoba.
Masovne evakuacije bile su samo novi primjer nesmiljenog odnosa Ni. ttjaca Prema lokalnom stanovnitvu prigodom ostvarenja vojnih ciljeva.
r
anije, u jesen 1943, prilikom okupacije podruja koja su dotada bila

pripojena Italiji ili ih je Italija zauzela, esto su se ponaali bespotedno k a j
su im se suprotstavljali partizani i kad su sumnjali da se negdje kriju par
zanski simpatizeri. Masovno su strijeljah civile, meu njima i ene, spaljivan
kue, te plijenili stoku i osobne dragocjenosti. 46 Nakon irenja vijesti o takvinj
dogaajima, dolazilo je do masovnog egzodusa stanovnika unutranjosti prema jadranskoj obali, a s obale i dalmatinskih otoka preko partizanskog Visa
u Italiju. U iseljavanju je, prema procjenama, sudjelovalo 45.000 osoba. Od
njih je oko 27.000 kasnije prebaeno u izbjeglike logore na Sinaju, u Egiptu
(El Shatt, El Khatadba i Tolumbat), gdje je o njima do kasnije repatrijacije
skrbila UNRRA (Uprava Ujedinjenih naroda za pomo i obnovu). 47
Tipian primjer djelovanja njemakih jedinica, u ovom sluaju 7. SS divizije Prinz Eugen, sastavljene od folksdojera iz Banata, jedinice koja je
izazivala opi strah i uas, te masovnog egzodusa stanovnitva radi izbjegavanja katastrofe, dogodio se u mojoj rodnoj Kuni na Peljecu potkraj listopada
i poetkom studenoga 1943. godine. Prema izvjetaju orunike postaje NDH
u oblinjem Trpnju, od 17. prosinca 1943, od ukupnog broja stanovnika opine
Kuna, njih 69 ubili su Nijemci, 1712 ih je pobjeglo, dijelom na partizanski poticaj, na oblii\ju Korulu, dok je 207 osoba (58 mukaraca i 149 ena) ostalo
u mjestu. Nijemci su spalili 82 kue i poharah mnoge druge. Vei dio uroda
groa nije bilo mogue ubrati, dok je dobar dio ve spravljenog vina proliven
ili odnesen. Budui da veinu prognanika s Korule zbog nedostatka plovila
nije bilo mogue prebaciti na Vis, Nijemci su ih kasnije uhvatili i vratili u domove. 48
Njemake masovne evakuacije u Dalmaciji, kao i odmazde koje su provodili nad mjesnim stanovnitvom dovele su u travnju 1944. do izravnih sukoba
Nijemaca i nekolicine ministara u vladi NDH. To je Nijemce navelo da zatrae
daljnje promjene u vladi. Neposredni je povod bilo masovno ubijanje civila
od strane jedinica 7. SS divizije Prinz Eugen u operacijama koje su provedene
koncem oujka u Poljicima (izmeu Splita i Omia), te Sinja (ubijeno je oko
1200 mjetana sela Otok, Ruda, Podi, Krivodol, Roe, Ljut, Votane i drugih)Poetkom travnja, Edo Bulat, ministar NDH za osloboena podruja (podruja slubeno prikljuena NDH nakon talijanske kapitulacije), nije se ali
samo njemakim zapovjednicima koji su vodili operacije, nego i Stijepi Pericu,
ministru vanjskih poslova NDH u Zagrebu, tvrdei da su njemake snage, uz
pomo etnika, na tim podrujima ubile oko 400 mukaraca, ena i djece.
Bulat i Peri bili su Hrvati iz Dalmacije. Kad su vlasti NDH uhitile 70 etnika,
Gestapo ih je pokuao osloboditi, te je Hrvatima dao desetominutni ultimatum. Tek kad su ovi zaprijetili da e zapucati iz strojnica, Gestapo se p o v u k a j
i prihvatio oslobaanje trojice etnikih asnika koji su nakon toga protjeram
iz NDH.49
Nakon Bulatove pritube, Peri je Tomislavu Sambugnachu, otpravnik

fcoslova u Berlinu, naloio da uloi prosvjednu notu njemakom Ministarstvu
vanjskih poslova i da u njoj zatrai hitno provoenje kriminalistike obrade i
K l i z a n j e optunice protiv njemakog zapovjednika i pripadnika Wehrmachta
koji su naredili ta zlodjela i koji su im svjedoili, te u njima sudjelovali, kao i
Uruenje vlastima NDH etnika iz sastava tih jedinica". Sambugnach je notu
uloio 11- travnja, no Ministarstvo vanjskih poslova odbilo je primiti prosEed, nazivajui ga izrazom bestidne arogancije" ministra vanjskih poslova
NDH, potez koji zahtijeva trenutano povlaenje i ispravak. Von Ribbentrop
je potom naloio Kascheu da proita njemaku prosvjednu notu premijeru
NDH. Kljuni dio usmenog demara glasio je da vlada Reicha mora odbiti
prihvatiti takvu pisanu poruku i da vlada Reicha zabraryuje, jednom za svagda,
vladi NDH da se u porukama upuenima Reichu slui takvim tonom, te da se
treba sluiti formom koja odgovara NDH u odnosu na Veliki Njemaki Reich".
U noti se dalje navodilo kako vlada Reicha u budunosti ne moe suraivati
s Periem kao ministrom vanjskih poslova. Neizbjean ishod bila je njegova
iznuena ostavka 28. travnja 1944. godine. 50
to je bilo najvanije, Periu nije bio nesklon samo von Ribbentrop, nego
i Hitler, budui da je Peri bio dovoljno drzak da izrazi neslaganje s Hitlerom
kad je u drutvu premijera Mandia 1. oujka 1944. doao u slubenu audijenciju u dvorcu Klessheim. Zapisnici sa sastanaka Hitlera i stranih dravnika
i diplomata pokazuju da su posjetitelji uglavnom sluah opirne monologe i
da su se morali ograniavati na kratko izraavanje slaganja, saete izvjetaje
i pokorno iznoenje zahtjeva. Perieve kritiki intonirane promemorije upuene von Ribbentropu, te neslaganje s Hitlerom, nisu bih samo neuobiajeni,
nego i neprihvatljivi, iako posve u skladu s njegovim karakterom. 51 Prema
iskazu jednog od njegovih bivih tajnika, Peri je mjesto veleposlanika NDH u
Rimu izgubio zbog oponiranja Mussoliniju.
Moda i ohrabren Perievom smjenom, zapovjednik 2. oklopne armije Rendulic, koji je ve vie puta pisao Paveliu i traio Bulatovu ostavku, naredio je
Glaiseu da se obrati Paveliu i uporno zatrai Bulatovo uklanjanje iz javnog
ivota u NDH". Tako je 20. svibnja 1944. Bulat smijenjen s dunosti ministra
23
osloboena podruja, a ministarstvo je ukinuto. Bulat je imenovan minisom bez portfelja, ah i bez slubenih funkcija, te vie nije imao kontakta s
Aiernakini vojnim vlastima. Bulat je smijenjen bez prethodne suglasnosti von
. bentropa, iako je to bilo izrazito politiko pitanje, pa je samim time bilo u
njegovoj nadlenosti, i on se estoko usprotivio postupku dvojice generala,
trajno traei da sva pitanja politike naravi u budue rjeavaju iskljuivo
Crnaki poslanik ili poslanstvo. 52
NJEMAKE
NEDOSLJEDNOSTI, PRITUBE VLASTI N D H
Kako se rat nastavljao, njemaka je organizacija u NDH postajala sve sloenijom

i vieslojnijom. Budui da Nijemci nikad nisu odredili vrste ciljeve u vezi s
NDH, razne slube drale su se razliitih i poesto suprotstavljenih politika i
strategija. To je bilo najoitije u pristupima dvojice glavnih njemakih predstavnika u Zagrebu, Glaisea, koji je zastupao Wehrmacht, i Kaschea, koji je
zastupao Ministarstvo vanjskih poslova. 53 Kao to smo vidjeli, Glaise je uoio
temeljne nedostatke reima NDH tijekom prve godine njegova postojanja, te
je svoje nadreene nastojao uvjeriti da je potrebno da reim proiri bazu i
obuzda bezakonje, odnosno, kasnije, da doe pod nadzor opunomoenika Reicha. Pritom nije bio jedini njemaki dunosnik koji nije imao osobito dobro
miljenje o Paveliu i ustaama. Ernst Fick, brigadni voa SS-a i general bojnik
Waffen SS, u izvjetaju Himmleru od 16. oujka 1944. ustvrdio je da su ,,s obzirom na postojeu situaciju nae jedinice ovdje angairane u beznadnoj borbi.
U itavom politikom aparatu nema jedinstvene prepoznatljive politike linije... Kad je rije o vlasti i moi, dr. Ante Paveli tek je gradonaelnik Zagreba,
bez predgraa." 54
Ako je Glaise bio Paveliev najodluniji protivnik, Kasche mu je bio najvei
saveznik. Kasche je nepokolebljivo podupirao ustaki reim i dravnog poglavara. Njegovpoloaj dijelomje odreivalo Ministarstvo vanjskihposlova,kojeje
imalo vaan utjecaj u svim okupiranim ili praktiki okupiranim zemljama, iako
je politika tog ministarstva esto bila u suprotnosti s politikom Wehrmachta
i Himmlerovog SS-a, te policijske organizacije. Jednim dijelom bio je to pi
njegovih vlastitih prosudba, koje su tijekom itavog rata u praksi znaile vrstu
proustaku orijentaciju. 55
Kasche je bio toliko naklonjen Pavehu i ustakome reimu d a j e u travn)
1944. von Ribbentrop, primivi Kascheov brzojav iz Zagreba, osjetio potre
da se usprotivi njegovu nainu izvjetavanja. Von Ribbentrop je s tim P ^ J
njem upoznao i Hitlera, dok je u osobnome brzojavu, koji je 13. t r a v n j a P o S ^
Kascheu, ustvrdio: Vai izvjetaji dosljedno pokazuju da stanje i dogaaj
NDH previe promatrate oima vlasti NDH, da ste oito skloni tome da ono "j

' j e te od njih smatrate istinitim i ispravnim." Nakon navoenja niza primjera
u kojima je Hitler ukazao na Kascheovo pogreno izvjetavanje, nastavio je:
i0 jednom moram vas odluno upozoriti i zatraiti da ne doputate da u
t j e t a v a n j u na vas utjeu stavovi kojima toliko nedostaje injenina podloga. Time se ne postie gotovo nita, a na koncu trpe vai vlastiti interesi,
budui da vasi izvjetaji i meni i ostalim dunosnicima odaju dojam da se niste
oslobodili predrasuda kakve sam spomenuo." 56
I Kasche se nije dao smesti, a kriza u odnosima s ministarstvom nekako se
stiala. No sljedeeg kolovoza ponovno se naao u nevoljama zbog odnosa
s Glaiseom. U prosincu se valjalo suoiti s novim problemima; 16. prosinca
von Ribbentrop mu je savjetovao da estoko prosvjeduje kod Pavelia zbog
nedavnih incidenata u NDH, kad su se ustake jedinice neprimjereno ponijele prema njemakom vojnome osoblju, nasilno odvele vojnike NDH iz legionarskih divizija koje je njemaka vojska prevozila u Reich radi odsluenja
zatvorske kazne, te masakrirale etnike i skupinu oficira i vojnika Srpskog
dobrovoljakog korpusa koji su pod njemakom pratnjom putovali preko teritorija NDH. Prema miljenju von Ribbentropa, vlada Reicha mora oekivati
da e se u zemlji ije se postojanje mora pripisati iskljuivo prolijevanju krvi
njemakih vojnika" u budunosti poduzeti mjere za onemoguavanje svih
takvih aktivnosti. Izmeu redaka se moglo iitati d a j e Kasche, koji predstavlja Njemaku, suodgovoran za ustake zloine koji ukazuju na nepotovanje
njemakih oruanih snaga i same Njemake. Kasche je pozvan u Berlin i jedva
se uspio odrati na funkciji. 57
I Kascheovi sporovi nisu bili ogranieni samo na odnose s von Ribbentropom i Glaiseom. Prepirao se i s general pukovnikom Rendulicem, zapovjednikom 2. oklopne armije, optuujui ga da se ne obazire na Fhrerovu zapovijed od 7. rujna 1943, prema kojoj je NDH trebalo tretirati kao suverenu dravu.
Rendulic je zanijekao optubu i optuio Kaschea da se vie zanima za interese
ustake klike nego za njemake interese. Rendulic je na koncu prekinuo sve
Kinose s Kascheom, te je svojim asnicima zabranio da s njim uope stupe u
kontakt.58
Nakon oujka 1943. Kasche je doao u sukob i s Himmlerovim predf^vnikom u NDH, generalom Konstantinom Kammerhoferom, zapovjednikom
Njemako-hrvatskog orunitva. Sukob izmeu Kaschea i Himmlera vuje korijene jo iz 1934. godine, kad je Himmler praktiki likvidirao Roehm
ve jedinice SA, kojima je pripadao i Kasche. Sukobljavali su se i oko polira prema NDH. Osobni animozitet objanjava i estinu kojom se Himmler
Su
Protstavio Kascheu u vrijeme krize Lorkovi-Voki u kolovozu 1944. godine
Jdi dolje). 59 No Kasche je preivio Himmlerov napad jer je njegovu politiku
^ a v d a o razvoj dogaaja u Zagrebu.
t Meu mnogim aktivnostima u NDH, Kasche je htio promicati pacificiranje

zemlje i to tako da s Titom dogovori odreeni modus vivendi. Bio je mjeren dJ
bi bio uspio, samo da su mu nadreeni dopustili da nastavi zapoeto U r , a
biju od oujka do svibnja 1943. podupirao je primirje izmeu Nijemaca i p ^ j
zana, ali su njegove prijedloge odbacili von Ribbentrop i Hitler. I unato tom
nastavio je s pokuajima da pridobije potporu za svoju politiku, u razgovorima
Hitlerom 14. kolovoza 1944, kad mu je Hitler rekao da bi svaki dogovor s Tito
znaio izdaju Pavelia, te s von Weichsom 13. listopada 1944. godine.60 K a s c
je bio uvjeren d a j e s Titom mogao postii dogovor kojim bi zadovoljio Nijemce
a ne bi izdao Pavelia. Smatrao je da je za njemake interese u NDH najbolje
podupirati Pavelia i pomagati mu da pacificira zemlju, te tako uvrsti vlast
I uz Kascheovu bezrezervnu potporu, vlasti NDH su, kao to smo vidjeli
imali mnogo razloga za pritube na raun Nijemaca. Njihovo nezadovoljstvo
najjasnije je izraeno u nizu od devet promemorija koje je ministar vanjskih
poslova Stijepo Peri 1. oujka 1944. godine, kad je s premijerom Nikolom
Mandiem posjetio Hitlera i von Ribbentropa, uruio potonjem. 61 U promemoriji pod naslovom Odreena vojna pitanja NDH", koja nosi datum 10. veljae,
vlada NDH je podrobno pobrojala est prituaba. Prvo, sjedite zapovjednika
2. oklopne armije, koja zapovijeda svim njemakim jedinicama u NDH i svim
jedinicama NDH pod njemakim zapovjednitvom, nalazi se u Srbiji. Hrvati
smatraju da je to taktiki i operativno tetno, te psiholoki uvredljivo. ele
posebno njemako zapovjednitvo na svome teritoriju. Drugo, od ukupno
330.000 pripadnika Oruanih snaga NDH pod orujem, osim Pavelieva tjelesnog sdruga, vlada NDH nema mogunost neovisnog raspolaganja ak ni jednom jedinom satnijom". Takvo je stanje neprihvatljivo i sa stajalita dravnog
suvereniteta i, osobito, unutarnje sigurnosti. Veinu snaga NDH Nijemci koriste za zatitu transportnih pravaca. No vei je dio teritorija NDH u partizanskim rukama, pa oruane snage NDH stoga ne mogu tititi stanovnitvo i
ugroena podruja. Velik dio industrije u NDH ve je uniten ili teko strada0|
a jedva treina uroda 1943. godine do tog je trenutka bila ubrana i osigurana
Vlada NDH eli da joj se na iskljuivo raspolaganje stavi potreban broj jedinica NDH. Tree, njemake snage i Kozaci pod njemakim zapovjednitvom!
uestalo provode odmazdu nad civilnim stanovnitvom u podrujima parti-l
zanskog djelovanja i odnose stoku, zalihe hrane i drugu imovinu kao ratni
plijen, iako djeluju u prijateljskoj i saveznikoj zemlji. Vlasti NDH ele da sei
njemakim snagama zabrani prisvajanje ratnog plijena. etvrto, ryemacke sui
se jedinice povukle s poloaja, iz sela i manjih gradova, a da nisu obavijes
vojne i civilne vlasti NDH, zbog ega su stanovnitvo i vlasti NDH izlozei
mnogobrojnim opasnostima. Vlada NDH eli da njezine slube i organi
j
prijed budu obavijeteni o povlaenjima, kako bi potrebne mjere poduze ^
najmanji mogui stupanj opasnosti. Peto, vlasti NDH su prosvjedovale p

f aina na koji su pojedini njemaki zapovjednici iz niih hijerarhijskih ealona
KoriU posebne oruane jedinice s hrvatskim ljudstvom, te zabranili da vlasL j^pjj u njihovim podrujima provode novaenje, traei prekidanje takve
H ^ g e . Na koncu, vlada NDH se usprotivila formiranju novih, i koritenju postojeih etnikih formacija od strane Nijemaca, osobito u Dalmaciji, istonoj
i sjeverozapadnoj Bosni, Hercegovini i Srijemu. Takva politika nije samo krajne uvredljiva, nego je umnogome i neshvatljiva zbog velike opasnosti koja
Nijemcima prijeti od protunjemaki nastrojenih Srba, pa su vlasti NDH stoga
traile da se ta praksa odmah prekine. U promemorijama su se nala i dva
popisa njemakih i kozakih odmazdi protiv stanovnitva NDH, kao i raspored
obeanih, ali jo neostvarenih dostava zaliha za snage NDH.62
i Nisam uspio pronai pisane njemake reakcije na te promemorije, no na
temelju njemakih aktivnosti tijekom preostalih petnaest mjeseci ratovanja,
moemo zakljuiti da u njemakoj politici nije dolo do promjena, osim moda
u vezi s petom pritubom. Ve smo vidjeli kako je Stijepo Peri, koji je podnio
pritube, ubrzo morao dati ostavku na mjesto ministra vanjskih poslova.
Suoivi se s odbijanjem veine zahtjeva, te ustrajnim poveanjem njemakih
zahtjeva, mnogi lanovi vlade NDH, Ustakog pokreta i vojske NDH poeli su
se suzdrano i nenametljivo suprotstavljati Nijemcima. Takvi pokuaji poprimili su oblik pasivnog otpora i birokratske sabotae, pri emu su dunosnici
odugovlaili s odgovorima i reakcijama ili su samo djelomino odgovarah na
njemake zahtjeve. Glaise je u pismu pukovniku Schuchardtu od 13. kolovoza
1943, i prije talijanskog sloma, ustvrdio da je u suradnji i komunikaciji s asnicima i dunosnicima NDH angairanje na strani Njemake upravo opasno za
ovjekovu karijeru". 63 No predstavnici vlasti NDH nisu imali druge mogunosti za izraavanje nezadovoljstva. Iskustva Budaka, Peria i ostalih pokazala su
da predstavnici vlasti NDH - koji se otvoreno uputaju u aktivnosti koje tete
Njemakim interesima ili ugledu - plaaju gubitkom poloaja i moi.
i
Nakon to je veina stanovnika NDH poela shvaati da e Njemaka u
konanici doivjeti poraz, i ona mala potpora naroda - koju su uivali ustae
'Nijemci - jednostavno se rasprila. Prema izvjetaju stoera NDH njemake
Sigurnosne pohcije i Sigurnosne slube (SD) od 27. studenoga 1943, stav
> k i h masa stanovnitva NDH bio je pod utjecajem, kad je rije o unutarnj imbenicima, aktivnosti pobunjenika, sve vee inflacije, nedostatka hrane,
Protivljenja ustakom reimu. U izvjetaju se navodilo da ak i Katolika
r_ a izvana gledano nastoji osuditi ustaki reim".64 Na krajnju nemo NDH
|*zao je i mjeseni Izvjetaj o stanju" glavnog zapovjednika za jugoistonu
^ o p u od 1. studenoga 1943. godine:
U NDH postoje etiri upravna podruja: a) podruje pod okupacijom
njemakih snaga, b) podruje koje nadziru vlasti NDH, a u biti je rije samo

o podruju grada Zagreba, c) autonomna srpska podruja (podruja koja su
se sama izborila za neovisnost), a koja su izborila [eingeigelt] taj status i koja
ovisno o okolnostima, surauju ili ne surauju s Nijemcima, te d) Titovo podruje, sovjetska drava s dobrom civilnom upravom i ureenom vojnom organizacijom (oko 100.000 pripadnika).66
)
PRIMICANJE
SVRETKA
Novo poglavlje u odnosima Reicha i NDH otvoreno je s ulaskom Crvene armije

u jugoistonu Europu potkraj ljeta 1944. godine. Rumunjska je pala 23. kolovoza, Bugarska 8. rujna i nakon toga obje su zemlje objavile rat Njemakoj. Paveli
se, meutim, vrsto drao na njemakoj strani. Neposredno nakon sastanka
vladina kabineta, 30. kolovoza naveer, izdao je zapovijed za uhienje ministra
unutarnjih poslova Lorkovia i ministra oruanih snaga i transporta Vokia.
Tom su prilikom uhieni i Milutin Juri, ef dravne policije, nekoliko desetaka vojnih asnika, te nekolicina voa HSS-a, meu njima i Ljudevit Tomai
i Ivanko Farolfl. Svi su optueni za kovanje urote kojom bi NDH prela na
stranu zapadnih Saveznika. Paveli je okrivio i Glaisea, njemakog glavnog
opunomoenika, to je ubrzo dovelo do njegova naputanja zemlje.
Uhienjem navodnih zavjerenika i njihovih saveznika, te snanom potvrdom odanosti Nijemcima, Paveli je u znaajnoj mjeri poboljao i vlastiti i
ustaki ugled u njemakim oima. NDH je sad bila jedina preostala njemaka
satelitska drava na balkanskom pravcu za povlaenje velike njemake vojske
u Grkoj, kao i drugih snaga na podruju europskoga jugoistoka. Paveliev je
odluni stav u cijelosti opravdao politiku koju su provodili von Ribbentrop i
Kasche. U stvarnosti, kako bi spasio svoj poloaj - to mu je uvijek bio glavni
C1
U - Paveli zapravo i nije imao izbora. No ini se da je ak i tako kasno vjeroao
da e Njemaka u konanici dobiti rat. U razgovoru koji je 3. kolovoza
^44- vodio s papinskim poslanikom Marconeom ustvrdio je da Njemaka
Poto nee izgubiti rat, budui da priprema jedno 'stravino oruje'". Osim
!' a, rat e zavriti za dvije godine, njemakom pobjedom, a od Engleske vie
ostati ni kamen na kamenu". 66 Kao i Hitler, Paveli je predviao sukob
CU Z a p a d n i h S a v e z n i
Sav
k a i SSSR-a, nakon ega e se Njemaka pridruiti
V uznicima u velikome pohodu protiv napredovanja komunistikih snaga
Jugoslavije i drugih zemalja s europskoga istoka i jugoistoka. Vojska
v. . t a k e r e se pridruiti Saveznicima i razviti u silu koja je u stanju spri, * slom NDH i komunistiko osvajanje Jugoslavije.
istinski sluga nacistikih interesa, Paveh je za odanost primio i lijepu

nagradu. Prva je bila Glaiseova ostavka. Lorkovi, koji je predvodio ustak '
zavjerenike, postao je - kao dunosnik za vezu - Glaiseovim prijateljem i ovje
kom od povjerenja. Paveli nije ni neizravno natuknuo da Glaise ima nekakve!
veze s urotom, no u pismu od 22. kolovoza priopio je Kascheu da se Glaise vie I
puta Lorkoviu defetistiki izjasnio u vezi s vjerojatnim ishodom rata. Kasche
je na temelju te informacije uspio uvjeriti von Ribbentropa i Hitlera da Glaisea
treba ukloniti, a nakon posjeta Berlinu, 67 Glaiseu je iznio dovoljno razloga da
ovaj sam podnese ostavku. Prvoga rujna Glaise je u pismu glavnome zapovjed-1
niku za jugoistonu Europu naveo da zbog nepremostivih razmimoilaenja i s
Paveliem i s Kascheom vie nije u mogunosti braniti interese Wehrmachta
u Zagrebu. Sutradan je napisao iskreno i otvoreno pismo Kascheu u kojem se
osvrnuo na promjene u Zagrebu, te optuio Paveha da kri postojee sporazume izmeu Reicha i NDH, osobito u vezi s promjenama meu najviim vojnim dunosnicima. Zamolio je Kaschea da prosvjeduje protiv tih poteza, koji
su bili u suprotnosti s njemakim vojnim interesima. etiri dana kasnije, 6.
rujna, Glaise je napustio Zagreb i zamolio da ga razrijee dotadanje dunosti.68
No pritom je ipak jo jedanput, posljednji put, pokuao uiniti neto pozitivno za politiku koju je dotada provodio. Istog je dana pisao Kascheu, usrdno ga molei da Paveliu ne naglaava Hitlerovu odluku da nastavi provoditi
njemaku proustaku politiku, nego da pusti da se Paveli iz potekoa izvue
bez njemakog mijeanja. No s obzirom na njihove prijanje odnose, te na
Kascheove fiksideje o vrijednosti ustaa za NDH i u ulozi njemakih saveznika,
Glaiseov posljednji prijedlog nije imao ba nikakav uinak. 69
Paveli je posljednji put posjetio Hitlerov stoer 18. rujna. Dvojica voa
razgovarala su o novonastaloj situaciji i planovima za jaanje oruanih snaga NDH. Paveli je tom prilikom iznio i niz zahtjeva, a jedan od njih bilo je i
osnivanje zasebnog Vrhovnog zapovjednitva NDH. Nijemci nisu ispunili taj
zahtjev, ali su zadovoljili ostale molbe, pa je 20. rujna Hitler glavnog zapovjednika za jugoistonu Europu i privremenog glavnog opunomoenika Njemake ]
u NDH izvijestio da e sljedee smjernice odnositi prevagu u svim buduu
odnosima s oruanim snagama i dravnim vlastima NDH:
Ustae su politiki temelj NDH, pa stoga i oruanih snaga NDH. Svi stozen I
njemakoga Wehrmachta u NDH moraju jasno i beskompromisno prihvatio I
proustaku politiku i podupirati je. Suradnja s etnicima, u kojima vlada NDHj
vidi opasnost za postojanje svoje drave, mora se postupno i sustavno smaAJiJ
vati. Razvoj ustakih formacija nuno je podupirati opskrbom, naoruanjem I
streljivom, te daljnjom obukom... Nijemci e pripomoi formiranju dviju no
,
ustakih divizija temeljem neizbjenog raspada vojnih jedinica. Povlaen)e I
s trenutano okupiranih, ali strateki nevanih poloaja mora se provesti *
dogovoru s vladom NDH. Zbog politikih razloga, Banjaluku mora osigurava |
dovoljan broj jedinica NDH.70

U vladi NDH doadmiral (kasnije admiral) Nikola Steinflje postao novi ministar oruanih snaga. Dolo je i do nekoliko vanih promjena unutar kabineta i
u Glavnom ustakom stanu, stoeru Ustake vojnice, te u vodstvu policijskih
[aga. 7 1 Steinflje ujedno bio i prvi titularni glavni zapovjednik Oruanih snaga
NDH, no poetkom prosinca 1944. tu je beznaajnu funkciju preuzeo Paveli.
i Uz Hitlerovo doputenje, Paveli i ustae poeli su se pripremati za
temeljitu reorganizaciju oruanih snaga NDH. Vojska NDH i Ustaki pokret
spojeni su i reorganizirani 1. prosinca 1944. u divizije i korpuse te dobivaju ime
Hrvatske oruane snage (HOS). Ubrzo nakon toga, vodei ustae s vojnim ili
policijskim iskustvom, kao i dio profesionalnih asnika za koje se smatralo da
su odani Paveliu i ustaama, imenovani su na sve vane zapovjedne dunosti
(vidi 10. poglavlje).
To to je Paveli uklonio zapadnjaki orijentirane zavjerenike meu
ustaama, to to je nadmudrio Glaisea, ujedinio vojsku NDH i Ustaku vojnicu,
te svoje poslunike imenovao na glavne zapovjedne funkcije, naposljetku i
nisu bile osobito vane pobjede. Nakon rujna 1944. sve to su Nijemci inili u
NDH, ili to su doputali ustakome reimu, bilo je tek odraz njihove slabosti
i potrebe da nekako zadre tu posljednju satelitsku dravu, ne bi li priskrbili
kakvu-takvu pomo tijekom povlaenja svojih snaga iz jugoistone Europe.
Nijemcima je bilo vrlo teko odabrati Glaiseova nasljednika koji e zadovoljiti sve zainteresirane strane - Hitlera, Wehrmacht, SS i policiju, te Ministarstvo vanjskih poslova. General Juppe, Wehrmachtov inspektor u NDH,
privremeno je preuzeo dunost, ah su ga njemake vlasti smatrale i trajnom
zamjenom. U rujnu su se Paveli i Kasche snano zauzeli za imenovanje generala Juliusa Ringela, koji je od 1. travnja do 26. lipnja zapovijedao LXIX. rezervnim korpusom u NDH.72 No potkraj studenoga, izbor je definitivno pao na
Obergruppenfhrern SS-a u generala Waffen SS-a Hansa-Adolfa Prtzmanna,
najvieg SS i policijskog dunosnika u Ukrajini. Prtzmann nije imao iskustva
u NDH, te je o toj zemlji, kako se ini, znao jednako malo kao i Kasche kad je u
travnju 1941. imenovan poslanikom. Odgodu u popunjavanju Glaiseova mjesta
rzazvala su suparnitvo vodstava raznih slubi u Berlinu, u Hitlerovu stoeru, te
na terenu, gdje se Kasche ve bio zaratio s predstavnicima Wehrmachta, SS-a
1
Policije. Kako bi se pojednostavilo esto kritizirano dvostruko predstavljale njemake vojske u prijestolnici NDH, Prtzmann je posebnom naredbom
od 4. prosinca 1944. preuzeo zapovjednitvo nad svim poveznikim i ostalim
nznostima i slubama Wehrmachta i SS-a u zemlji, pa tako i snagama kojima
J e 2a
Povijedao Kammerhofer. 73
[ Prtzmann je u Zagreb doputovao oko 20. prosinca 1944. godine. U to su
i d i 1 * 1 6 n j e m a k e vlasti ve bile izdale zapovijedi za unitavanje cjelokupne
P Kurnentacijc koja bi ih mogla kompromitirati, tako d a j e ouvan vrlo mali
, J dokumenata s datumom kasnijim od 1. sijenja 1945. godine. Koliko sam

god pretraivao njemake ratne dokumente, nisam uspio pronai niti jedaji
jedini s Priitzmannovim potpisom, niti njemu upueni dokument dok je obav
ljao dunost njemakog glavnog opunomoenika u NDH. I unato tome moj
gue je sastaviti slagalicu osnovnih informacija o njemu. U pismu od 23. oiljka]
1945, naslovljenom na Himmlera, Kammerhofer je napisao: Od vas, Reichs]
f h r e r u , molim informaciju o tome hoe li se general Prtzmann ponovno
vratiti u NDH. Odsutan je ve deset tjedana, a tijekom posljednjih est tjedana
nije se javio ni meni ni pripadnicima ovdanjih Wehrmachtovih slubi, to
Wehrmacht u velikoj mjeri zlorabi." Kammerhofer je usto zamolio Himmlera
da svoje policijske snage u NDH povue iz djelokruga nadlenosti Wehrmachta, te da od Wehrmachta zatrai da u NDH vrati dio pripadnika snaga NDH
koje se bore izvan zemlje, jer je takvo stanje u suprotnosti s sporazumima
izmeu Reicha i NDH.74
Ne raspolaemo Himmlerovim odgovorom Kammerhoferu, ali ipak nije
teko objasniti injenicu da Prtzmann nije bio u Zagrebu i da nije odravao
vezu s raznim slubama. Prtzman je bio imenovan i na mjesto zapovjednika
njemake organizacije Vukodlaka, koja je po okonanju konvencionalnog
ratovanja trebala prijei u podzemlje i nastaviti borbu sluei se gerilskim
metodama. Budui da se pripremao za tu novu dunost, o tome nije mogao
izvijestiti Zagreb. No planovi za aktiviranje Vukodlaka ipak nisu provedeni.
Nekohko tjedana nakon zavretka rata, 21. svibnja 1945, Prtzmann se ubio u
Lneburgu, u blizini Hamburga. 75
Nakon to je Prtzmann napustio Zagreb, Juppe je ponovno postao privremeni njemaki opunomoenik u NDH. ini se da se u Zagrebu zadrao do
okonanja rata, jer je vien u drutvu ministara vlade NDH koji su se tijekom
drugoga tjedna svibnja 1945. povlaili u Austriju. 76
Nakon talijanske kapitulacije u rujnu 1943. godine, situacija u NDH
pogoravala se iz dana u dan. Ve ionako nizak moral u vojsci i dalje je padao,
a silno uveane potekoe u dobivanju oruja i streljiva od Nijemaca, sve teza
gospodarska situacija i stalno partizansko napredovanje na vojnoj, politikoj
i diplomatskoj fronti dodatno su potkopali snage NDH. Nakon rujna 1944. godine, kad je postalo oito da Nijemci jedinice NDH koriste iskljuivo za pomo u zadravanju teritorija koji im je nuan za sigurno povlaenje jedinica
iz jugoistone Europe, tek su se rijetki vojnici NDH mogli zanositi iluzijama o
tome za koga se bore i o konanome ishodu rata. Nedostatak vjere iskazali su
dezertiranjem, poesto masovnim, s fronte i iz garnizona, te prelaskom u parti
zanske redove. Takvo ispoljavanje nepouzdanosti bilo je jedna od vanih tenwl
o kojima su Paveli i Hitler razgovarah na posljednjem sastanku, odrano
18. rujna 1944. godine. 77
U biti problema bili su, prvo, elja Nijemaca da iz snaga NDH izvuku sve sto

B o g u istovremeno u njih ulaui to je mogue manje, te im ne ostavljajui
Kn aktiki nimalo slobode u djelovanju, te, drugo, spoznaja mnogih vojnika
f NDH na svim razinama da su tek pijuni u ratu koji se vodi za raun Nijemaca i
I aice ustaa. Izuzmemo li isto ustake jedinice i iz dana u dan sve manji broj
asnika i vojnika u vojsci NDH koji su vjerovah u ustake ciljeve, inilo se da
veina pripadnika snaga NDH nikad nije vjerovala u borbu protiv partizana.
ak je i Paveli poeo gubiti samopouzdanje. U kolovozu i rujnu 1944.
i dalje je odavao dojam da vjeruje kako e Njemaka dobiti rat, te je one: m oguio pokuaj nekih drugih pripadnika ustakog pokreta da NDH prebace
na stranu zapadnih Saveznika. No u studenome je i on ve uvidio da su dani
njemake sposobnosti da vodi rat, pa tako i NDH, odbrojeni. Potkraj listopada
Srbija je osloboena od njemakih snaga (osim jedinica koje su se povlaile
iz Grke), a sve srpske kvislinke i etnike snage bile su protjerane (osim
crnogorskih etnika koji su se povlaili preko jugozapadne Srbije). U Bosni
su njemake snage i snage NDH imale nadzor tek nad najvanijim gradovima i
komunikacijama, trpei sve vei pritisak partizana i saveznikih zranih napada, tako d a j e i podruje pod njihovim nadzorom ve bilo praktiki izgubljeno.
Paveli je u to vrijeme, moda i u elji da ostvari nekakvu zakanjelu suradnju
s etnicima protiv partizana, ve bio voljan priznati da je nuno postizanje
sporazuma sa Srbima. Usto je bio pripravan Srbiji dati teritorijalne ustupke u
istonoj BiH. To je poetkom studenoga 1944. rekao i Hermannu Neubachera,
Hitlerovu posebnom izaslaniku za jugoistonu Europu. Paveli je znao d a j e
Neubacher, koji mu se ustrajno protivio, kao glavni dunosnik za politiku vezu
izmeu njemakih vlasti i njih, i dalje u vezi sa srpskim kvislinkim i etnikim
snagama, te da jo uvijek uiva ugled kod Hitlera i von Ribbentropa. Kasche je
takoer izvijestio von Ribbentropa o toj novoj fleksibilnosti. 78 No Pavelieva
sprenmost za postizanje dogovora sa Srbima u tako kasnoj fazi vie nije imala
nikakav praktini znaaj, ni politiki, ni vojni. Ipak, zanimljiva je s ideolokog
stajalita jer je rije o otklonu od samih temelja ustakog programa, tovie i
od programa svih hrvatskih ultranacionalista. Godine 1941. Paveli i ustae
Ponijeli su se izdajniki kad su velik dio Dalmacije prepustih Italiji. Paveli je
sad bio pripravan odustati od tvrdnje d a j e istona granica NDH na Drini.
Jo jedan od zanimljivih dokumenata nastalih u studenome 1944. bio je
e
>norandum vlade NDH u vezi s evakuacijom, namijenjen njemakim vlastia. Podnijet je 15. studenoga, a u njemu su iznijeti planovi za evakuaciju vlade
i H i snaga NDH u Njemaku, kako bi ondje, zajedno s njemakom vladom i
i
makirti s n a g a m a , nastavili borbu protiv neprijatelja, radi stvaranja uvjeta
P P o n o v n o osloboenje domovine". U podrobnom i sustavnome odgovora od
sijenja 1945, njemako Ministarstvo vanjskih poslova odobrava veinu
yeva, te navodi pojedinosti u vezi s prebacivanjem Paveha, ustake vlade
1 n aga NDH u Austriju. O evakuaciji je raspravljalo i ustako Doglavniko

vijee, iji su lanovi eljeli biti sigurni da e planom biti obuhvaeni i lanovi
njihovih obitelji. 79 No, kao to emo vidjeti u zavrnom poglavlju, posljednji
faza vojne suradnje izmeu Reicha i NDH, pa tako i evakuacija vlade NDH ' I
povlaenje snaga NDH u Austriju u svibnju 1945. godine, nije se odvijala ul
skladu s planovima.
Biljeke
1
Rendulic, Gekmpft, Gesiegt, Geschlagen, str. 154.

Kriegstagebuch, sv. 3, dio 2, str. 1455-1459. Vidi i str. 1071.
3
Micr. No. T-501, Roll 268, Fr. 559.
4
Popis delegata 11. rujna 1943: Micr. No. T-501, Roll 264, Frs. 808-810.
5
Micr. No. T-501, Roll 264, Fr. 811.
6
Vrlo realan prikaz nastanka i razmjetaja kozake divizije nudi Kern u knjizi General von
Pannwitz und seine Kosaken.
7
Ibid., str. 66-67, 71-72, 94-95. i 115-117.
8
Vie o prosvjedu Ministarstva unutarnjih poslova NDH generalu Glaise von Horstenau od
29. listopada 1943. u Micr. No. T-501, Roll 264, Frs. 492-495. Vidi i popis zloina kozakih
jedinica koji je ministar vanjskih poslova NDH Stijepo Peri 1. oujka 1944. dostavio von
Ribbentropu: Micr. No. T-120, Roll 5793, Frs. H306,106-107.
Vie o prosvjedima koje je izravno Hitleru 1. oujka 1944. uputio premijer NDH, a
18. rujna 1944. Paveli, u Hillgruberovoj kryizi Staatsmnner und Diplomaten bei Hitler,
sv. 2, str. 365-367, 517.
Zahtjev Glaise von Horstenaua: Micr. No. T-501, Roll 264, Frs. 487-489.
<J
Vie o kozakoj okrutnosti u Glaiseovu izvjetaju od 28. listopada 1943. glavnom zapovjedniku za jugoistonu Europu: Micr. No. T-501, Roll 264, Frs. 772-773. Vie o masovnim
vjeanjima u Glaiseovu pismu Rendulicu od 15. studenoga 1943. u Micr. No. T-501, Roll
264, Fr. 481.
Jedan od najpotresnijih prikaza kozakog divljanja na koje sam naiao potjee iz pera
vl. J. Novosela, upnika u urevcu. Izvjetaj je uputio zagrebakome nadbiskupu.
Prema Novoselovim rijeima, 13. prosinca 1944. i tijekom sljedeih nekoliko dana.
Kozaci su ubili 26 nedunih osoba, silovali mnoge djevojke i ene, te u gradu poharali
sve ega su se uspjeli domoi, ukljuujui i sijeno i stoku. Izvjetaj je kasnije proslijeen
Ministarstvu oruanih snaga NDH i Ministarstvu vanjskih poslova, kao jo jedna potvrda
uz pritube upuene njemakim zapovjednitvima. A VII, fond NDH, reg. br. 24/2-2-4
kutija 269.
10
Vie o posebnim prijekim vojnim sudovima u Micr. No. T-313, Roll 488, Frs. 686-687. O s |
to je tvrdio da nema dovoljno njemakih jedinica za odravanje mira na tom podruju,
Hitler je tvrdio i da e Kozaci biti vrlo djelotvorni u borbama protiv Britanaca ako se o
iskrcaju na jadranskoj obali, budui da ih silno mrze zbog suradnje sa SSSR-om.
11
O Kernovim procjenama u vezi s veliinom korpusa u svibnju 1945, vidi njegovu k n j ^ j
General von Pannwitz und seine Kosaken, str. 72. Prema njegovim navodima, Kozaci
su neprestano bili izloeni partizanskoj propagandi, no samo ih je oko 250 tijekom
ravka u NDH dezertiralo i prelo na partizansku stranu. Posve prirodno, meu njima Je
2
pronaeno i vie sovjetskih pijuna.

0 r e p a t r i j a c i j i pripadnika odmetnutih sovjetskih jedinica u njemakoj slubi u SSSR, vidi
ge the Ilovu knjigu The Last Secret i Tolstoyevu The Secret Betrayal. Veina je tih jedinica
k a s n i j e likvidirana. Ni Bethell ni Tolstoy ne spominju zvjerstva koja su u NDH poinile
kozake jedinice, iako se tim pitanjem bave mnogi njemaki i dokumenti NDH.
12 u nizu poruka koje je izmeu 17. sijenja i 10. oujka 1943, tj. tijekom operacije Weiss
u p u t i o Vrhovnom tabu, general Gian Carlo Re, prvi ovjek talijanske vojne misije u
NDH, izvijestio je kada su i gdje snage NDH i njemake snage suraivale s etnikim
f o r m a c i j a m a u borbi protiv partizana. Sluio se podacima NDH, njemakim i partizanskim podacima, kao i informacijama talijanskih obavjetajaca. Micr. No. T-821, Roll 247,
Frs. 750-765. Vidi i pismo njemakoga zapovjednitva u Banjoj Luci od 26. veljae 1943.
zapovjednicima pet etnikih formacija u sjeverozapadnoj Bosni, A VII, fond Nijemci,
reg. br. 71/4, kutija 27B.
Micr. No. T-314, Roll 566, Fr. 342. Detaljan izvjetaj 114. lake pjeake divizije od 5. studenoga 1943. o tome kako se sluila pojedinim Rokvievim i ujievim etnikim jedinicama u Frs. 337-341.
14 Vie o uspostavi i jaanju odnosa Nijemaca i etnika, vidi Tomasevichevu knjigu
The Chetniks, str. 317-358. O prvome sporazumu vidi izvjetaj 373. divizije XV. korpusu
od 4. listopada 1943; Micr. No. T-314, Roll 566, Fr. 678. Rokvieva etnika skupina ranije
je suraivala s 114. lakom pjeakom divizijom u napredovanju prema jadranskoj obali
nakon talijanskoga sloma.
15 Vidi Glaiseov izvjetaj od 5. listopada 1943. u Micr. No. T-501, Roll 264, Frs. 793-795, te
Kascheov izvjetaj od 19. listopada 1943. u Micr. No. T-77, Roll 883, Frs. 5,631,875-877.
16 Nardellijev izvjetaj u A VII, fond NDH, reg. br. 57/2-2-6, kutija 67, a Blaev izvjetaj u reg.
br. 51/2-3-5.
17 Prva promemorija u Micr. No. T-120, Roll 5793, Frs. H306,091-108 (s prilozima). Vidi i
biljeku br. 61. Druga promemorija: Frs. H306,116-125, osobito Fr. H306,125.
18 Micr. No. T-311, Roll 286, Frs. 224-228 sadri Glaiseov izvjetaj od 26. veljae 1944, u kojem je brojka manja, dok je u Frs. 337-343 prevedeni, nepotpisani izvjetaj od 14. travnja
1944, u kojem je navedena vea brojka.
13

" Micr. No. T-120, Roll 5793, Frs. H306,506-507. Iako se koristio etnikim jedinicama,
Phleps je smatrao da e se one okrenuti protiv Nijemaca ako se Saveznici iskrcaju na
jadranskoj obali.
2o
Merremov izvjetaj od 5. srpnja 1944. u Micr. No. T-311, Roll 195, Frs. 770-786, a pismo 2.
armije u A VII, fond Nijemci, reg. br. 15/2, 4-5, kutija 265.
22 oklopne
23 Vidi Viesti, br. 3, u A VII, fond NDH, reg. br. 20/23-25, kutija 86.
v ie o Hitlerovu stavu u Micr. No. T-120, Roll 5793, Frs. H306,697-698. Vie o razmiljanjima
zapovjednika na terenu u zapisniku sa sastanka s obavjetajnim asnikom 2. oklopne
armije od 29. srpnja 1944. u Micr. No. T-501, Roll 257, Fr. 1042. Kascheovi argumenti
Podrani su u njegovu izvjetaju Ministarstvu vanjskih poslova od 23. kolovoza 1944,
j^Pisanome nakon to je s Lorkoviem i Paveliem razgovarao o etnikome pitanju:
Micr. No. T-120, Roll 5793, Frs. H306,576-578, te u njegovu izvjetaju od 8. studenoga
24 M 4' k ji Je uputio von Ribbentropu, u Micr. No. T-120, Roll 5784, Fr. H299,045.
25 2 1Cr ' N o - T " 501 > R o 1 1 25 3. Fr- 647 i Micr. No. T-501, Roll 256, Fr. 253.
M
l a v n o zapovjednika za jugoistonu Europu generala Glaise von Horstenaua:
i l c r ' N o - T-120, Roll 5793, Fr. H306.571. Memorandum o razumijevanju u Fr. H306,556.

Vidi i Frs. H306,563-567. Taj memorandum nije objavljen. Pavelieva zapovijed od 20
svibnja 1944. nalazi se u Zborniku zakona i naredaba NDH, 1944, str. 377, a njegov
zapovijedi od 14. listopada i 13. prosinca 1944. na str. 749 i 829.
26
Von Weichseov izvjetaj od 26. srpnja 1944. o prilikama u vojsci NDH, kao i njegov priipH'
log za reorganizaciju, Micr. No. T-120, Roll 5793, Frs. H306,267-274.
27
Kascheova biljeka o sastanku: Micr. No. T-120, Roll 5787, Frs. H301,996-999. Vie o stavovima njemakog Ministarstva vanjskih poslova i Kaschea prema von Weichsovu planuMicr. No. T-120, Roll 5793, Frs. H306,256-267. Vie o nastojanjima Nijemaca da izbjegnu
pogoranje odnosa s NDH u Micr. No. T-77, RoU 781, Frs. 5,507,643-646.
28
Micr. No. T-120, Roll 5787, Fr. H301,540.
29
Kljakovi, Odraz Titovog voenja oruane borbe", str. 5-11.
30
Prema njemakome izvjetaju, Nijemci su tom prilikom upotrijebili sljedee snage: jednu
pukovniju divizije Brandenburg, motoriziranu grenadirsku jedinicu br. 92, dijelove Lake
rezervne pukovnije br. 1, dijelove 7. SS divizije Prinz Eugen, te 100 njemakih zrakoplova
raznih tipova, meu njima i tuke. Micr. No. T-120, RoU 5793, Frs. H306,442-443.
I
31
Kriegstagebuch, sv. 3, dio 2, str. 1234.
32
Ibid. Moemo dodati i daje dva dana ranije Kasche napisao opirno pismo von Weichsu,
hvalei Ustaku vojnicu i pozivajui njemaku stranu na razumijevanje njihova doprinosa
ratnim nastojanjima, te traei pomo za buduu obuku i bhskiju suradnju s njemakim
jedinicama.
33
Micr. No. T-501, RoU 264, Frs. 774-776.
34
Vidi Micr. No. T-120, RoU 5787, Frs. H301,990-991 koji sadri Kascheovu biljeku od
11. studenoga 1943. o sastanku odranom 29. listopada 1943.
35
36
Ibid., str. 1035.
07
Vie o Glaiseovu nevoljkom prihvaanju proustake politike u njegovu pismu Warlimontu
od 29. veljae 1944: Micr. No. T-77, RoU 781, Fr. 5,507,634 i 5,507,647. Vie o ublaavanju
proustake poUtike: Frs. 5,507,635-636. Glaise nije iskljuio mogunost uklanjanja Pavelia i
ustakog reima u sluaju da se ukae prilika, primjerice zahvaljujui odbijanju saveznikog
pokuaja iskrcavanja u Dalmaciji Ui uspjene stabUizacije ruske fronte.
Kascheov izvjetaj o sastanku odranom 9. oujka 1944. sadran je u njegovu memorandumu od 30. oujka 1944. U njemu se jasno odraava negativan stav i Hitlera i Operativnog stoera Wehrmachta prema vladi NDH i vojsci. Micr. No. T-120, Roll 5787, Frs.
H301,992-995.
38
Budakov memorandum u kojem se bavi njemakom politikom u Bosni: Micr. No. T-5011
Roll 265, Frs. 463-470. Vie o Budakovoj smjeni u njegovim odgovorima prilikom poslijeratnih ispitivanja: A VII, fond NDH, reg. br. 4/3, kutija I. O. 9, str. 12. Nakon toga Paveli
je Budaka posve potisnuo u drugi plan. I dalje je bio doglavnik (zamjenik voe), ali bez
ikakvih ovlasti.
39
Kriegstagebuch, sv. 3, dio 2, str. 1035, 1299-1301. Navratil je u Prvom svjetskom ratu
bio uspjean pilot lovakih zrakoplova u austrougarskim oruanim snagama. Kasnije je
sluio u jugoslavenskom ratnom zrakoplovstvu, ali je umirovljen nedugo uoi izbijani3
Drugoga svjetskog rata, navodno zbog pronjemakih stavova i zagovaranja kupovuj
njemakih letjelica. Micr. No. T-120, RoU 5788, Frs. H302,457-458. Glaise je smatrao da
je Navratil jedan od najboljih asnika vojske NDH, te da gaje maral Kvaternik na m
zemnu funkciju postavio iz iste zavisti.
40
I Glaise von Horstenau i Kasche ustvrdili su da se Navratila ne bi trebalo olako rijeiti'

r budui da gaje Fhrer nedavno tako dobro prihvatio. Kriegstagebuch, sv. 4, dio 1, str.
i 737-738. Moda u nastojanju da umiri Glaisea i Kaschea, Paveli je Navratila postavio
i na tek stvorenu funkciju glavnog inspektora narodne obrane, na kojoj je bio posve bez
utjecaja. Malo prije nego to su sovjetske snage istisnule Nijemce iz Rumunjske, Navratil
je imenovan poslanikom NDH u Bukuretu, no nije uspio ni predati vjerodajnice, jer je
vrlo ubrzo morao napustiti zemlju.
Paveliu se idealna prilika za Navratilovu smjenu pruila u sijenju 1944, kad je potpukovnik Ivan Babi, bivi pripadnik jugoslavenskog Glavnog stoera i prijatelj elnika HSS-a,
!' prebjegao Saveznicima u Italji u zrakoplovu kojim su se i Navratil i Paveli sluili za duga
putovanja. Tom prilikom zrakoplovom je upravljao Navratilov pilot. Micr. No. T-77, Roll
883, Fr. 5,601,844.
41
Glaiseovo vienje Vokia: Micr. No. T-77, Roll 781, Frs. 5,507,629-630. U oujku je ve i
Vrhovni ustaki stoer traio temeljito ienje" meu vojnim asnicima. Predloio je
da Paveli smijeni ak 129 asnika, uglavnom na viim poloajima. Glaise je to sprijeio.
Vie pojedinosti u 10. poglavlju.
42
Micr. No. T-77, Roll 781, Fr. 5,507,635.
43
Prikaz evakuacije od poetka u sijenju do sredine lipnja 1944. nalazi se u Kascheovu
izvjetaju njemakome Ministarstvu vanjskih poslova od 26. lipnja 1944. godine: Micr.
No. T-120, Roll 5787, Frs. H301,377-385. Vie o pokuaju obustavljanja prometa prema
partizanskim otocima u izvjetaju Ernesta Bauera, izaslanika NDH pri njemakoj 181.
diviziji, od 20. oujka 1944, upuenog ministru za osloboena podraja i podtajniku u
[ Ministarstvu unutarnjih poslova: A VII, fond NDH, reg. br. 49/6-1, kutija 218.
44
Kasche je u cijelosti podrao prijedlog vlade NDH prema kojem bi se muko stanovnitvo
mobiliziralo, a ne evakuiralo. Micr. No. T-120, Roll 5793, Frs. H306,434-435. Podrao je
i pritube NDH na evakuaciju. Frs. H306,425-426. Njegov izvjetaj od 25. oujka bio je
takav da se 18. svibnja general pukovnik Jodl, naelnik Operativnog stoera Wehrmachta,
potuio njemakome Ministarstvu vanjskih poslova, govorei da je Kasche prvo trebao
tono utvrditi injenice, zatraiti sve podatke od njemakih vojnih zapovjednitava u
NDH, a tek onda kritizirati, te da bi u budunosti trebao poduprijeti sve nune vojne injere
koje poduzima 2. oklopna armija. Frs. H306,406-407. Buevi navodi u Frs. H306,429-430.
40
Micr. No. T-120, Roll 5787, Fr. H302,148.
viai, pnmjerice, izvjetaj mjesnih vlasti NDH u Vrgorcu o njemakim operacijama u tom
podruju 19-20. veljae 1944 - u kojima je ubijeno jedno dijete, 27 djeaka i staraca je
odvedeno, a spaljena 61 kua sa svime to je bilo u njima, zbog ega su 203 osobe ostale
bez doma, dok je sva stoka zaplijenjena, A VII, fond NDH, reg. br. 33/6-1, kutija 218. Vidi i
prosvjednu notu Brune Nardellija, elnika uprave NDH u Dalmaciji, upuenu njemakom
Podrunome zapovjednitvu (Feldkommandantur) u Splitu, od 31. oujka 1944, u vezi
s
njemakom odmazdom na Brau. Osveujui se zbog pogibije 10 i ranjavanja trojice
Njemakih vojnika, Nijemci su ubili 56 osoba, spalili vie desetaka kua, silovali ene iji
u muevi bili u partizanima, te uhitili ili evakuirali velik broj drugih stanovnika. Ibid.,
r
eg. br. 48/2-2-7, kutija 87.
|Kvesi, Dalmacija u narodnooslobodilakoj borbi, str. 683-684. Prema izvjetaju na
-^stranici od 1. sijenja 1945. Centralnog komiteta jugoslavenskih izbjeglikih logora
, Egiptu, koji
je logorima upravljao s jugoslavenske strane, koncem prosinca 1944. u
glavnome logoru u El Shattu boravilo je 24.689 osoba, meu njima i oni koji su ranije
El
Khatadbi, te jo 2183 osobe u Tolumbatu, pa je tako ukupan broj iznosio 26.872
Q
sobe. Djece do dobi od dvije godine bilo je 1250, predkolske djece 2036, kolske djece

i mladei 7020, 6665 mukaraca i 9901 ena. U izvjetaju se navodilo i odakle je tko od'
bjeglica potekao, kao i kojoj vjeri pripada (str. 2-3). Jedan primjerak dobio sam zahvajju'l
jui Petru Antieviu, prijatelju iz osnovne kole i tajniku jednog od pet administrativnih J
odsjeka u logorima.
48
Izvjetaj od 17. prosinca 1943. u A VII, fond NDH, reg. br. 1/6-1, kutija 218. Vidi i Pi eho
Peljeac u narodnooslobodilakoj borbi, str. 193-195, 207. Prema popisu koji posjedu'
jem u arhivi, 397 izbjeglica iz Kune smjeteno je u logor u El Shattu. Kui su se vratili
poetkom svibnja 1945. godine.
49
Iako su vlasti NDH uhitile tu skupinu etnika i premda su ih ustaki mediji u Splitu
estoko okrivljavali za masakre, ti etnici gotovo sigurno nisu bili krivi za navedene
zloine. Vidi prosvjednu notu koju su etnici 2. svibnja 1944. uputili njemakom asniku za vezu u Drniu: Micr. No. T-311, Roll 189, Frs. 288-291. Vlasti NDH su to vjerojatno znale, no kako nisu mogle javno napasti Nijemce, napali su etnike, koji su inae
suraivali s Nijemcima.
50
Obje note nalaze se u von Ribbentropovim uputama Kascheu od 20. travnja 1944: Micr.
No. T-120, Roll 5788, Frs. H302,511-515. Von Ribbentrop je ustvrdio da mu se Perievo
dranje nije svialo jo otkako je ovaj ranije posjetio Berlin. Perieva iznuena ostavka:
Frs. H302,508-510.
51
Hillgruber, Staatsmnner und Diplomaten bei Hitler, sv. 2, str. 364-370. Hitlerova
nesklonost prema Periu, iskazana Kascheu: Micr. No. T-120, Roll 5787, Fr. H301,994.
62
Dodatne informacije o sluaju Bulat: Micr. No. T-120, Roll 5793, Frs. H306,225-234.
53
Primjer razliitih stavova Glaisea i Kaschea ve i samo o vojnim pitanjima vidljiv je u
Glaiseovu izvjetaju (koji je napisao u svojstvu vojnog ataea) od 2. listopada 1943, o vojnoj situaciji u NDH, te Kascheovim kritikama, od toke do toke, od 12. listopada 1943,
tog izvjetaja: Micr. No. T-120, Roll 5793, Frs. H306,814-820 i H306,822-823.
54
Fick Himmleru, 16. oujka 1944, u zbirci Heinrich Himmler Collection, box 5 (File 281),
Hoover Institution Archives.
55
Vidi, primjerice Kascheove biljeke o posjetima i izvjetajima Hitleru, od 29. listopada
1943, 8. oujka 1944. i 14. kolovoza 1944: Micr. No. T-120, Roll 5787, Frs. H301,990-999.
56
Micr. No. T-120, Roll 5787, Frs. H302,049-051. Kascheove stavove kritizirali su i drugi.
Vidi, primjerice, izvjetaj ministra Otta von Hentinga iz njemakog Ministarstva vanjskih
poslova od 30. rujna 1943, nakon posjeta NDH: Frs. H301,394-398. Kascheov odgovor na
te kritike u Frs. H301,388-391. U pojedinim trenucima Hitler je bio vrlo kritian prema
Kascheu. Vidi Kriegstagebuch, sv. 4, dio 2, str. 1637-1638.
57
Vie o Kascheovim problemima u kolovozu u Micr. No. T-120, Roll 5787, Fr. H302,142, a u
prosincu Micr. No. T-120, Roll 5784, Frs. H299,039-041. Nakon rata, Kasche je britanskim
istraiteljima u Austriji rekao daje nadreene uvjerio u prikladnost i prednosti svoje politike, te se u sijenju 1945. vratio u Zagreb, gdje je ostao do bijega u Austriju koncem rata.
Ispitivanje Kaschea u dokumentu Skupni Ijedni obavjetajni saetak br. 6" za tjedan koji
je zavrio 10. kolovoza 1945. u F. O. 371/46611, C 5138/141/3.
58
Rendulic, Gekmpft, Gesiegt, Geschlagen, str. 222.
59
U vrijeme krize Lorkovi-Voki Paveli je, kako se ini, za svaki sluaj, Gottloba Bergeia,
naelnika glavnog SS-ova ureda, tijekom njegova posjeta Zagrebu 11-13. kolovoza i
1944, izvijestio o koracima koje namjerava poduzeti protiv zavjerenika, ini se da je ^
Himmler potom Kascheovo putovanje u Berlin na Pavelievu molbu shvatio kao pokuaj
spaavanja propalih pobunjenika. To objanjava i rijei Himmlerova predstavnika, Ob 1
gruppenfhrera Hermanna Fegeleina, prilikom podnoenja dnevnog izvjetaja u Hitler0"
stoeru 31. kolovoza 1944. godine, prema kojima mu je Himmler naredio da Fhrern
nrenese sljedee: Poglavnik je uklonio sve protuustake elemente. Poslanik Kasche u
I jôine g a je pokuao sprijeiti. Poslanik Kasche najgori je zloinac i glupan. Reichsfhrer
i SS moli da Kaschea opozovete zbog zdravstvenih razloga". Micr. No. T-120, Roll 5784, Fr.
jj299,133. Vie o zavadi Kaschea i Himmlera u Sundhaussenovu tekstu Zur Geschichte
der Waffen-SS in Kroatien", str. 186.
Iergeruje u Zagrebu prireen raskoan prijem. Iako je razgovarao i s Lorkoviem i'Vokiem, glavni razgovor obavio je nasamo s Paveliem. Izvjetaji njemakih slubi u Zagrebu
I o njegovu posjetu: Micr. No. T-120, Roll 5793, Frs. H306,488-496.
60 yjdi Tomasevich, The Chetniks, str. 243-246. Razgovor s Hitlerom: Micr. No. T-120, Rol
5787, Frs. H301,998 i H302,001, a razgovor s von Weichsom: Micr. No. T-3111, RoU 194,
Frs. 439-440.
61
Vidi biljeku Kascheova ureda od 2. oujka 1944. o sastanku odranom prethodnog dana,
a u kojoj su pobrojane sve spomenute promemorije: Micr. No. T-501, RoU 265, Frs. 1087; 1089.
62
Promemorije u Micr. No. T-120, RoU 5793, Frs. H306,091-108 (s prilozima). Jedan primjerak, s datumom od 5. veljae, nalazi se u A VII, fond NDH, reg. br. 20/1-17, kutija 233a, ali
s jednom vanom razlikom. Umjesto brojke od 330.000 Hrvata pod orujem, navodi se
brojka 280.000. Ta brojka vjerojatno nije obuhvatila i procjenu o broju vojnika u jedinicama koje su formalno bile dio njemakih oruanih snaga, poput legionarskih divizija i
13. SS divizije Handar.
63
Micr. No. T-501, RoU 264, Fr. 499.
64
Micr. No. T-313, RoU 488, Fr. 429.
66
Masucci, Misija u Hrvatskoj, 1941-1946., str. 127.
67
Pavelievo pismo Kascheu: Micr. No. T-120, RoU 5787, Frs. H302,134-136. Vie o Kascheovim aktivnostima u Berlinu u vezi s Pavelievom smjenom Lorkovia i Vokia, te njegovim zahtjevom za Glaiseovim razrjeenjem: njegov podrobni izvjetaj koji pokriva razdoblje od 22. kolovoza i 1. rujna 1944: Frs. H302,138-150. Vie o promjenama koje je proveo
Paveli, a o kojima je izvijestio zamjenik njemakoga vojnog ataea u Zagrebu: Micr. No.
gg T-77, RoU 883, Frs. 5,631,316-319 i 5,631,326-329.
r Glaiseovo pismo glavnome zapovjedniku: Micr. No. T-501, Roll 264, Fr. 755. Njegovo pismo
Kascheu: Micr. No. T-120, RoU 5787, Frs. H302,153-154. Njegov zahtjev za razrjeenjem:
Micr. No. T-77, RoU 781, Fr. 5,507,647. Tome moemo dodati daje 29. rujna 1944. Kasche
dobio von Ribbentropove upute da Pavelia izvijesti o tome kako Visoko zapovjednitvo
njemakih oruanih snaga ne moe prihvatiti njegovu pretpostavku da je Glaise nepovoljno utjecao na Lorkovia i Vokia. Umjesto toga, Kasche je Paveliu rekao daje Glaise
dao ostavku iz zdravstvenih razloga. Micr. No. T-120, RoU 5793, Fr. H306,467. ini se
(. da Visoko zapovjednitvo njemakih oraanih snaga nije moglo prihvatiti pomisao da
j j e Paveli uspio u nakani da ukloni Glaisea iz Zagreba, te je u slubenim dokumentima
izmijenilo razlog njegove ostavke.
. glaiseovo pismo Kascheu: Micr. No. T-120, RoU 5787, Fr. H302,160. Njegovi raniji pokusni
da izazove Kascheov pad: Micr. No. T-501, RoU 264, Frs. 468-469 i 552-553.
I , ais<:' nUe bio rtva istke, niti je kanjen, ali jednako tako nije ni prebaen na novu
nost. Preivio je rat, ali se 1946. ubio u amerikome logoru za ratne zarobljenike u
jemakoj. Prij e smrti morao je otrpjeti ponienje zbog injenice daje ne samo Jugoslavija,
8 i njegova vlastita domovina, Austrija, zatraila njegovo izruenje radi suenja pod

optubom daje poinio ratne zloine.
Micr. No. T-77, Roll 781, Frs. 5,507,646-649. Dio tih strategija i pristupa aktiviranje i D
nego to je Paveli 18. rujna 1944. posjetio Hitlera.
71
Micr. No. T-77, Roll 883, Fr. 5,631,316.
72
Vie o Ringelovu sluaju: Micr. No. T-120, Roll 5793, Fr. H306,681. Kasche je njegov
imenovanje zapravo zatraio jo 23. kolovoza, prilikom razgovora s von Ribbentronom
o krizi Lorkovi-Glaise. Micr. No. T-120, Roll 5787, Fr. H302,140. Sredinom studenoga,
Kasche se i2yasnio u prilog Juppeu, koji je i dalje privremeno obavljao dunost. Micr No
T-120, Roll 5784, Fr. H299,032.
73
Vie o sukobima koji su odgodili imenovanje Glaiseova zamjenika: Micr. No. T-120, Roll
753, Frs. 365, 576 i 586-588. Vie o razmjerima i rasponu Prtzmannova zapovjednitva:
Micr. No. T-77, Roll 781, Fr. 5,507,653. Od 30. sijenja 1944. general Prtzmann bio je po
hijerarhijskome poloaju 23. SS-ov asnik. Vidi Nazional Sozialistische Deutsche Arbeiter Partei, Dienstaltersliste cler Schutzstaffel der NSDAP, s abecednim poretkom, ali bez
paginacije.
4
' Fotokopije Kammerhoferovih pisama Himmleru od 23. oujka, te 23. i 26. oujka 1945. na
uvid mije dao Tone Ferenc, profesor povijesti na Ijubljanskome sveuilitu, a potjeu iz
Arhiva Instituta za zgodovino delavskega gibanja u Sloveniji.
75
Operacije Vukodlak protiv anglo-amerikih snaga zabranjene su naredbom feldmarala
Keitela od 5. svibnja 1945. godine. Kriegstagebuch, sv. 4, dio 2, str. 1673. Taje zabrana
ubrzo primijenjena i na operacije protiv sovjetskih snaga.
Vie o Prtzmannovoj sudbini u Stockhorstovoj knjizi Fnftausend Kpfe, str. 331.
'6 Stockhorst, Fnftausend Kpfe, str. 222-223. Vidi poslijeratno ispitivanje Eriha Lisaka, A
VII, fond NDH, reg. br. 2/6, str. 18, kutija 9 I. O.
77
Izvjetaj i zapisnik s tog sastanka: Micr. No. T-120, Roll 5793, Frs. H306,695-701. 0
problemu nepouzdanosti vojske NDH, vidi osobito Frs. H306,699-700. Vidi i Hillgruber,
Staatsmnner und Diplomaten bei Hitler, sv. 2, str. 506-519.
7S
Vie o Pavelievoj novoj fleksibilnosti, prema Neubacherovu izvjetavanju: Micr. No.
T-311, Roll 194, Fr. 1136. Prema Kascheovim izvjetajima: Micr. No. T-120, Roll 5784, Fr.
H299,045.
79
Memorandum vlade NDH o evakuaciji nalazi se u A VII, fond NDH, reg. br. 43/1, kutija
233a. Njemaki odgovor, reg. br. 1/2, kutija 233a. Doglavniko vijee raspravljalo je o
evakuaciji na sastanku odranom 14. prosinca 1944. godine. Jareb, Biljeke sa sjednica
Doglavnikog vijea 1943-1945.", str. 192. Pavelieva supruga Marija zapravo je evakuirana u Austriju jo u prosincu 1944, te je sa svojom pratnjom ivjela u Semmeringu. Micr.
No. T-120, Roll 5784, Fr. H299,343.
70
VIII.
p r o b l e m i
H
i
u n u t a r n j i
u n u t a r n j a
p o l i t i k a
Uz probleme sa svojim stranim pokroviteljima, Njemakom i Italijom, novoformirana NDH bila je suoena i s nesavladivim unutarnjim problemima. Tri
su bila primarno politike naravi: odluka kakav e se politiki sustav ustrojiti
u dravi i koja e skupina oformiti vladu; definiranje hrvatskoga etnikog i
povijesnog" teritorija i pitanje gdje povui istonu granicu, na rijeci Drini ili
negdje drugdje; i naposljetku, formuliranje politike prema nehrvatskom dijelu
stanovnitva. Njega su sainjavali Srbi, uglavnom pripadnici Srpske pravoslavne crkve (oko 30%), folksdojeri (2,5%), idovi i Romi (manje od 1%), i nekoliko drugih manjina. Muslimani u BiH (oko 15%) bili su posebna kategorija,
jer oni tada jo nisu bili oformljeni kao zasebna nacionalna grupa.
Paveli je zapravo ve unaprijed bio donio odluke o svim tim pitanjima.
Kako Nijemci mandat za formiranje vlade nisu uspjeli povjeriti Maeku,
podrku od obiju sila Osovine i prigodu da provede svoje planove u djelo dobio
je Paveli. On i malena skupina ustaa formirali su vladu nove drave i preuzeli
sve ovlasti koje su im sile Osovine bile voljne prepustiti. Uveli su reim po
; ugledu na nacizam i faizam, a njemakoj manjini, pod pritiskom Njemake,
dali status drave u dravi. BiH ukljuili su u NDH i, uz odobrenje Njemake,
I istonu dravnu granicu povukli na rijeci Drini. Bosanskohercegovake Mus| limane smatrah su integralnim dijelom hrvatske nacije i otili tako daleko da
su ih prozvali, u Starevievu stilu, najiim dijelom ili cvijetom" hrvatske
nacije. Srbe, idove i Rome stavili su izvan zakona i pokuali ih eliminirati iz
stanovnitva NDH. Svako od tih rjeenja" bilo je, meutim, bremenito problemima bez kraja i konca.
Uz te politike probleme, nova drava bila je optereena i krajnje tekom
ekonomskom situacijom. NDH je bila na niskoj razini gospodarskog razvoja:
s izuzetkom mirnodopskih vremena i godina najboljih etvi, nije bila u stanju
proizvesti dovoljne koliine hrane za svoje potrebe, aproblem su bile i izraene
regionalne razlike u pogledu proizvodnje hrane. Zbog rata, poljoprivredna i industrijska proizvodnja bile su jako smanjene. Mnoga trgovaka i industrijska
poduzea ostala su bez svojih vlasnika i uprava zbog antiidovskih i antisrp-
379

skih mjera, to je negativno utjecalo na proizvodnju, to jest jo vie je smanji
lo. Bilo je potekoa u vanjskoj trgovini, trokovi rata bili su sve vei, davanja
za uzdravanje njemakih i talijanskih snaga na hrvatskom teritoriju bila su
golema, a inflacija je neobuzdano rasla (vidi 14, 15. i 16. poglavlje).
Uz to, ni tri mjeseca nakon proglaenja nove drave poeo je oruani otpor
protiv ustakog reima i stranih okupatora predvoen djelomino KPJ (partizani), a djelomino srpskim nacionalistima (etnici). Problem oruanog otpora na teritoriju NDH i mjere sila Osovine i ustakog reima protiv njega ovdje
emo ukratko razmotriti da bismo pokazali kako su utjecali na odnose ustake
drave s njenim stranim pokroviteljima i na unutarnju politiku u NDH.
USTAKI P O K R E T I NJEGOV PROGRAM
Kao to smo vidjeli, njemaki agenti uprizorili su proglaenje NDH 10. travnja
1941, istoga dana kad su njemake trupe ule u Zagreb. Paveli i drugi ustaki
emigranti vratili su se iz Italije u glavni grad 15. travnja. Prema ustakim izvorima, iz logora u Italiji u Hrvatsku se vojnim kamionima, koje im je na raspolaganje stavila Italija, vratilo oko 200 uniformiranih ustaa, dok ih je prema
njemakim izvorima bilo oko 300.1
Druga skupina ustakih emigranata, izmeu 500 i 600 ljudi, vratila se u
domovinu koncem svibnja 1941. godine. S njemakim doputenjem i pod
njemakim nadzorom, oni su u Beu neposredno prije i za vrijeme njemakoga
napada na Jugoslaviju u travnju 1941. bili organizirah Hrvatsku legiju. Legija je
bila sastavljena od Hrvata iz raznih dijelova Europe koji su bili pod njemakom
kontrolom, ali nakon to se vratila u Hrvatsku novaenje je prestalo. Neki pripadnici Legije uzeti su u andarmeriju i vojsku NDH, ali su drugi otili svojim
kuama. Kako se ini, razlog za to bio je to najui krug ustaa koji se vratio s
Paveliem u njih nije imao povjerenja. 2
Veliki broj vanih ustakih emigranata koji su se u vrijeme napada Osovine na Jugoslaviju nalazili na teritoriju Velikonjemakog Reicha i Maarske
- Andrija Artukovi, Branko Benzon, Marko Doen, Vjekoslav Luburi, Ivan
Perevi i Vilko Rieger - vratili su se u Hrvatsku pojedinano. Paveli je u
Ulih imao povjerenja i oni su u ustakom reimu sudjelovah kao pripadnici
njegovog najueg kruga.
Iako je Hrvatska bila pod sve veim utjecajem nacizma i faizma koji je
jaao u Europi, ustaki pokret u zemlji u kasnim tridesetim godinama doivio
Je skroman porast. Velika veina Hrvata i dalje su bih pristae Maeka i HSS-a.
Ta
j e podrka, iako je nakon kolovoza 1939. neto oslabila, ipak i dalje bila vrlo
stabilna. O broju zaprisegnutih ustaa unutar Jugoslavije prije travnja 1941.
erila
odgovarajuih informacija. Objavljivanje takvih podataka nije se ni moglo
pcekivali od Ustakog pokreta ih - nakon 10. travnja - ustakih vlasti, jer bi
Jelodanilo koliko je ta grupa malena i kako je neutemeljeno njihovo polaganje
Prava da oni predstavljaju hrvatski narod. Prema Arth uru Haeffneru, koji je imao

izvrsne kontakte s politikim krugovima u Zagrebu, broj domaih zaprisegnutih
lanova Ustakog pokreta u vrijeme proglaenja NDH iznosio je oko 900. Prema
procjeni samih ustaa, broj njihovih simpatizera iznosio je oko 40.000.3
Paveli je program ustake organizacije objavio jo 1933. godine. 4 u
ideolokom smislu, program nije bio originalan. Sadravao je komponente iz
raznih izvora: ekstremnog frankovakog hrvatskoga nacionalizma, nacizma
i faizma, katolike klerikalne autoritarnosti, i ideje HSS-a. Program se sastojao od sedamnaest naela, od kojih su neka nakon proglaenja NDH dopunjena amandmanima. Prvih sedam naela opisuju hrvatsku naciju, njeno ime
i domovinu, te jedinstvo hrvatskih zemalja. Paveli je tvrdio da su Hrvati
oduvijek slobodni, da hrvatska nacija ima velike politike sposobnosti i organizacijsku tradiciju, i da hrvatska dravnost postoji bez prekida gotovo od
trenutka kad su Hrvati stigli u svoju dananju domovinu. Posljednje tvrdnje
jako je naglaavao, kao to su inili i mnogi drugi hrvatski politiari i povjesniari, iako je Hrvatska od svog stupanja u uniju s Maarskom 1102. i izbora
Habsburgovaca za vladajuu dinastiju 1527. zapravo imala samo ogranienu,
formalnu dravnost, a ne istinski nacionalni suverenitet. Ideja neprekinute
dravnosti bila je dakle vie mit nego stvarnost, i sastojala se u prvom redu od
koncepta hrvatskoga prava na dravu. Usprkos tome, igrala je vanu politiku
i psiholoku ulogu u hrvatskoj povijesti i dala Hrvatima vaan obrambeni
politiki instrument.
U osmom naelu, koje je nakon 1941. modificirano, postulira se d a j e hrvatski narod revolucijom ponovo ustanovio suverenu NDH. Proklamira se hrvatski suverenitet nad neprekidnim nacionalnim i povijesnim teritorijem" i prava
na njega, i deklarira da meunarodne ili ustavne obaveze preuzete u prolosti
hrvatsku naciju ne obavezuju ako nisu u skladu sa Sedamnaest naela.
U devetom naelu postulira se srea i probitak hrvatskoga naroda i svakog
pojedinog Hrvata i proklamira da se to moe postii samo u nezavisnoj hrvatskoj dravi koja ne smije i ne moe biti sastavnim dijelom u nijednom obliku
ni jedne druge dravne tvorevine".
Deseto naelo glasi: Hrvatski narod ima svoje vrhovniko pravo (suverenitet), po kome on jedini ima vladati u svojoj dravi i upravljati sa svim svojim
dravnim i narodnim poslovima." Jedanaesto naelo razrada je te ideje: U
hrvatskim dravnim i narodnim poslovima u NDH ne moe odluivati nitko,
tko nije lan hrvatskog naroda. Isto tako ne smije o sudbini hrvatskoga naroda i hrvatske drave odluivati ni jedan strani narod ni drava." Tim dvama
naelima Paveli je iz politikog ivota u Hrvatskoj iskljuio Srbe kao i veinu
nacionalnih manjina. Usprkos tome, kao to smo ve pokazali, njemaka manjina u Hrvatskoj uivala je poziciju drave u dravi. Slovaka manjina takoer
je imala privilegiran poloaj.
Najvanija ideja u dvanaestom naelu bila je d a j e seljatvo temelj i i z V j
NDH: unutarnji problemi i unutarnja politika

svakog ivota, pa prema tome i prvi nositelj svekolike politike moi u hrvatskoj dravi." To je naelo uzeto od HSS-a, ali dok je ovaj zastupao prozapadne
demokratske stavove da seljatvo zastupnike treba birati na slobodnim izborima, ustae su ope izbore ismijavali kao politiku lakrdiju. Umjesto toga, zastupali su ideju da politiki voa koji djeluje u interesu naroda moe postati nacionalni vladar i bez opih izbora, a tvrdili su d a j e Paveli takav voa. Naelo
karizmatinog voe bilo je sastavni dio ustake ideologije i prakse.
U trinaestom naelu tvrdilo se da s sva materijalna i duhovna dobra u
hrvatskoj dravi vlasnitvo naroda, i da samo narod ima pravo upotrebljavati
ih i raspolagati njima, pa je privatna trgovina umskim i mineralnim resursima bila zabranjena. U pogledu sredstava za proizvodnju, ustaki program
slijedio je faistiku i nacistiku ideologiju. to se tie vlasnitva poljoprivrednog zemljita meutim, ustae su preuzele ideje iz hrvatske i junoslavenske
tradicije koja se bila razvila pod utjecajem akutne agrarne prenaseljenosti.
Vlasnitvo nad poljoprivrednim zemljitem trebalo je biti ogranieno na seljaka gospodarstva koja tu zemlju i obrauju.
etrnaesto naelo postuliralo je uzvienost rada i dunosti (temelj svake
vrijednosti jest samo rad, a temelj svakog prava jest dunost"). Istodobno, ovaj
odjeljak osporavao je sva prava koja se na Zapadu smatraju neotuivim pravima pojedinca: Nitko ne moe imati nikakvih posebnih prava, nego svakom
samo dunosti prema narodu i dravi daju pravo na zatien ivot." Petnaesto
naelo bavilo se odgovornou u javnom ivotu.
Prva reenica esnaestog naela o izvorima hrvatske moi i napretka"
proklamirala je da teite udoredne (moralne) snage hrvatskoga naroda
lei u urednom i vjerskom obiteljskom ivotu". To je otvorilo put prema savezu Ustakog pokreta s Katolikom crkvom i njenim politikim i socijalnim
organizacijama. Jo jedna toka slaganja kako s politikom i socioekonomskom ideologijom Katolike crkve tako i s faistikom i nacistikom ideologijom, koja se ne nalazi u sedamnaest naela, ali je kasnije ukljuena u program
Ustakog pokreta, bila je ideja korporativne drave, u kojoj bi zakonodavna
djela bila sastavljena od predstavnika tzv. stalikih postrojbi (svojevrsnih
Profesionalnih udruenja - op. ur.). Dana 1. svibnja 1942. Paveh je objavio
zakonsku odredbu kojom je unutar ustakog pokreta osnovano osamnaest
. Razliitih profesionalnih saveza, od Saveza seljaka do Saveza vatrogasaca. 5
tne tekoe i graanski rat sprijeili su, meutim, njihov razvoj.
Konano, sedamnaesto naelo pozivalo je na promicanje hrvatskih narodPh vrlina i ciljeva te opstojnost i sigurnost NDH.
Kako bi se ustaki program popularizirao, 1942. godine objavljena je
|oj S l r e n a verzija Sedamnaest naela. Priredio ju je Danijel Grljen, prije rata
^ ^ R a z i j s k i profesor, a u vrijeme rata jedan od glavnih ideologa ustakog
^BO"eta. Jednu drugu, malo drukiju, razradu nekih od tih naela novom sazi-

vu Hrvatskog sabora prezentirali su Paveli i ustaki ministri Mladen LorkoJ
vi, Andrija Artukovi i Mirko Puk koncem veljae 1942. godine. 6
Neki autori klerikalne orijentacije i neki katoliki sveenici tvrdili su dal
ustaki program predstavlja kvintesenciju hrvatskoga nacionalnog duha i d a
je pod ustaama hrvatska nacija ponovo preuzela svoju tradicionalnu ulogu
kao bedem zapadne civilizacije protiv Bizanta i pravoslavlja, kao i protiv nove
prijetnje, komunizma. Za te ljude, ekstremno antisrpska i antipravoslavna pozicija ustakog reima bila je, vjerojatno, njegovo najatraktivnije obiljeje.7
Neki elementi ustake ideologije imali su svoje korijene u hrvatskim
politikim idejama i pokretima od prije 1918, osobito u frankizmu i klerikalizmu. Ali sm Ustaki pokret bio je rezultat nezadovoljstva Hrvata Jugoslavijom
kakva je bila u meuratnom periodu. Bio je, takoer, stimuliran politikom klimom u Europi u tridesetim godinama 20. stoljea. Karakterizirali su je jaanje
nacizma i faizma, ekonomsko i politiko prisvajanje Jugoslavije od strane sila
Osovine i rastua prijetnja od komunizma. Usprkos tome, da nije bilo osvajanja Jugoslavije od strane sila Osovine te komadanja i okupacije zemlje koji
su uslijedili, ustae bi ostali samo malena skupina na marginama hrvatskoga
politikog ivota. Nae zanimanje za Ustaki pokret nije zanimanje za njegove
korijene ili za ono to su ustae i njihovi pristalice tvrdih d a j e on bio, nego za
karakter i djelovanje Ustakog pokreta kao kolaboracionistikog reima, to
je zapravo bio specifian oblik strane okupacije dijela Jugoslavije.
Shjedei primjer nacizma i faizma, Ustaki pokret razvio je kompliciranu
stranaku organizaciju. Prema toki 3. Ustava organizacije Ustaa, Hrvatski
oslobodilaki pokret", cjelokupni pokret Ustae usredotoen je u Glavnom
Ustakom Stanu, koji upravlja svim poslovima, to se odnose na cjelokupni
pokret i oslobodilaki rad" (formulacija iz 1932). Glavni ustaki stan (GUS);
inili su Poglavnik, Doglavniko vijee od najvie dvanaest lanova te
Poboniki zbor od najvie sedam lanova. lanove ta dva tijela imenovao je
i otputao Poglavnik. Pod GUS-om su bili i stoeri velikih upa, kotara (logori), opina (tabori) i sela (zbirovi). GUS-u je bio direktno podreen poseban
Sveuilini stoer za studente. Ustaki dunosnici sami su vrili stegovnu vlast
meu lanovima, kao to je to zahtijevao Ustav i stegovna pravila. Ali postojao je takoer i ustaki sud. GUS i poglavnik imenovali su ga za tee stegovne
prekraje. Taj je sud zapravo imao mo odluivanja o ivotu i smrti lanova
koji su pred njega izvedeni. 8
Na temelju toke 13 Ustava, kako bi se sauvala dostignua ustake
borbe i hrvatskoga nacionalnog ustanka, i kako bi se obranilo NDH' l ^ j
svibnja 1941. Paveli je izdao zapovijedi o organizaciji specijalnih ustasKu
vojnih jedinica pod nazivom Ustaka vojnica". 9 Organiziranje oruanih jedij
nica Ustakog pokreta poelo je u danima kolapsa jugoslavenske vojske
drave, a 11. travnja 1941. Slavko Kvaternik ozvaniio ih je time to je za

jedinice osnovao specijalni stoer. Zapovijedanje njima onda su preuzeli
ustae povratnici, i te jedinice kasnije su posluile kao temelj za formalniju
organizaciju policije. 10 Na raznim lokacijama takoer je nastao izvjestan broj
neregularnih ili divljih" ustakih oruanih jedinica. Obje vrste jedinica ubrzo
su stekle krajnje negativnu reputaciju zbog terora koji su provodili nad Srbima, idovima, Romima te svim otvorenim i mnogim navodnim protivnicima
ustakog reima.
Dana 16. kolovoza 1941. ustae su osnovale Ustaku nadzornu slubu
(UNS) kao specijalni stranaki organ za suzbijanje aktivnosti usmjerenih protiv Ustakog pokreta, NDH i hrvatskoga naroda. Sluba se sastojala od etiri
odjela: Ustakog redarstva (policije), Ustake obavjetajne slube, Ustake
obrane (posebnog odreda vojne policije koja je organizirala koncentracione
logore) i Osobnog odsjeka (kadrovske slube). Rukovoditelja Ustake nadzorne slube imenovao je Poglavnik i ovaj je bio odgovoran direktno njemu.
Ta sluba kao posebna agencija ukinuta je u sijenju 1943. i njezine funkcije
prebaene su na Ravnateljstvo za javni red i sigurnost (RAVSIGUR).11
Slijedei primjere Njemake i Italije i organizacije katolike mladei Katolika akcija koja je djelovala u Hrvatskoj, ustae su osnovale ustaku omladinsku organizaciju (Ustaka mlade) i ustaku ensku organizaciju (Ustaka
enska loza). Dok su ustake omladinske grupe postojale gotovo od poetka
ustakog reima, potpuno strukturirana organizacija osnovana je prvi put
dekretom u studenom 1941. godine. Ustaka mlade ukljuivala je svu hrvatsku mlade od 7. do 21. godine. Bila je podijeljena u etiri sekcije, po uzrastima: od 7 do 11 godina, od 11 do 15, od 15 do 21 i studenti Sveuilita. Na elu
je administrativni zapovjednik koji je operirao iz Glavnog ustakog stana i bio
odgovoran direktno Paveliu.
Ustaka enska organizacija sastojala se od enskog lanstva ustakog
pokreta, pod posebnim voom. Zadatak je bio jaati doprinos hrvatskih ena
ustakom pokretu potiui njihovo puno sudjelovanje u dobrotvornom i socijalnom radu i educirajui ih da budu dobre majke i domaice. U ustakom
Pokretu ene su imale definitivno inferioran socijalni i politiki status, i teoretski i u praksi.
Nakon to su ustae bih na vlasti neto vie od godine dana, organizacioni
Fektor stranke, po Pavelievoj zapovijedi, 11. kolovoza 1942. izdao je PropiSflik kojim su definirani ciljevi ustakog pokreta i lanstva, zadaci i aktivnosti
P j h stranakih organizacija. U Propisniku je tono objanjen svaki aspekt kaf r e r a ' organizacije i ciljeva pokreta na temelju Sedamnaest naela i Ustava,
Pcenito u prilino idealiziranoj formi. 12
K a o i s v e totalitarne drave, ustaka drava zabranjivala j e postojanje drui ^ l i t l k i h stranaka, iako su one nastavile djelovati ilegalno. HSS, glavna
Pc l c
k a stranka u Hrvatskoj u meuratnom periodu, nastavio je f unkcionirati

- dodue u vrlo ogranienim razmjerima - iako oslabljen jer se jedan dio lanstva pridruio ustaama, a drugi usko suraivao s partizanima. fll
SDS, do 1941. glavna politika stranka Srba u Hrvatskoj, takoer je nastavio
djelovati u vrlo ogranienoj nyeri, iako se mnogo njegovih lanova pridruilo
partizanima. Meutim, KPH kao ogranak KPJ, koji je ve i prije bio ilegalan,
iskoristio je priliku koju je pruio rat i, paralelno s jaanjem otpora i revolucije
predvoenih komunistima, postojano jaao i irio utjecaj.
USTAE KAO POLITIKA SKUPINA
Ustae su bili vrlo mala politika grupa. Tijekom tridesetih godina 20. stoljea,
kad su neki lanovi bili u emigraciji, a neki u domovini, inili su tek minijaturno
tijelo na marginama hrvatskoga politikog spektra. Zbog malobrojnosti, nisu
mogli ni sanjati o unitenju Jugoslavije ih o dolasku na vlast u neovisnoj hrvatskoj dravi parlamentarnim metodama. Kako su bih previe slabi, a da bi sami
postigli svoje ciljeve, od samog poetka traili su pomo od stranih sila koje su
bile zainteresirane za razbijanje Jugoslavije - u prvom redu od Italije, Maarske
i Bugarske. Kako su Italija i Maarska tradicionalno polagale prava na hrvatski
teritorij, u Jugoslaviji je bilo mnogo onih koji su pretpostavljali da bi ustae
bile spremne trgovati teritorijalnim, politikim i ekonomskim ustupcima za
politiku, financijsku i vojnu pomo. Zato su ih se mnogi Hrvati bojali i bih
zabrinuti u vezi s njima, iako je veina ustae ignorirala ih uzimala s rezervom.
Bitno je imati na umu da ustae nisu dole na vlast slobodnim izborom
hrvatskoga naroda i veina Hrvata ih nikad nije prihvatila kao vlast. Zato nije
u redu ono to su inili ustae: okrivljavati hrvatski narod u cjelini. Na vlast su
ih doveli i na vlasti odravali Njemaka i Italija, a nakon kapitulacije Italije u
rujnu 1943. samo Njemaka i ustaka strahovlada. U zamjenu za podrku od
strane sila Osovine, ustae su sluile kao orue tih stranih sila.
Iako je ustaka upotreba terora kao instrumenta politike kontrole imala
neto hrvatskih pristaa, veina Hrvata osuivala g a j e . Teror nije bio dio hratske politike tradicije i bio je u suprotnosti s pacifistikom ideologijom
SS-a, vodee politike snage u Hrvatskoj izmeu dva rata.
Usprkos tim injenicama, broj lanova Ustakog pokreta osjetno je
astao nakon to su ustae doli na vlast. Veina Hrvata je eljela vlastitu
j ^ v u nakon vie od osam stoljea podreenosti drugim silama, najprije B 1526. u zajednikoj dravi s Maarskom, a potom do 1918. godine u AusI , Q " l I g a r s k o -i Monarhiji. Hrvatska je loe prola i u Kraljevini Jugoslaviji od
i*. '
1941. godine. Uz to, veina Hrvata nije znala puni opseg politikih,
ba n I n s k i h i vojnih obaveza koje su novoj dravi nametnule Njemaka i Ita a ' * konano, ni ustake vlasti ni veina Hrvata nisu bili svjesni da se NDH,

stvorena na poetku Drugoga svjetskog rata, nalazi u situaciji u kojoj moe
samo izgubiti. U sluaju pobjede Saveznika, na ijoj strani je bila i Jugoslavija
Hrvatska bi ponovo bila ukljuena u jugoslavensku dravu. U sluaju pobjede
sila Osovine, Hrvatska bi morala ustupiti jo teritorija i odrei se jo nekih
komponenti suvereniteta, osobito Italiji, povrh onoga to je ve izgubila 1941
godine.
Odmah nakon svog ustanovljenja, ustaki reim pobrinuo se za podrku
dviju u Hrvatskoj ve etabliranih politikih snaga: desnog krila HSS-a, sainjenog uglavnom od graanstva, i Hrvatskog katolikog pokreta, amorfne
politike i ideoloke grupacije s mnogo podgrupa, ije su pristae bili poznati
pod imenom klerikalci i imali podrku Katolike crkve. Ustae su se ve bile
infiltrirale u obje grupacije i neki od njihovih lanova bili su postali pristae
ustatva jo prije proglaenja NDH. Za ustae je podrka tih dviju skupina bila
od kljune vanosti, to emo kasnije detaljnije pokazati. Uz to, mnogi nacionalistiki orijentirani mladi ljudi, vjerujui u ustaku propagandu, iz potpuno
nesebinih razloga pridruili su se nekim organizacijama koje su ustae sponzorirale. Kako je broj ustaa bio malen, novi lanovi bili su dobrodoli. Ali
Ustakom pokretu pridruile su se i druge, manje estite vrste novih lanova.
Izvjesne sumnjive socijalne elemente u ustake redove privuklo je nezakonito ponaanje ustakih slubi, divljih" ustakih jedinica i mnogih lanova
ustake vlasti i stranakih dunosnika. U svom govoru pred Saborom 28. veljae 1942, ak je i Paveli priznao d a j e izvjestan broj najgorih kriminalaca"
obukao asne (ustake) uniforme i u njima, te u ime Ustakog pokreta poinio najvee nezakonitosti i zlodjela". 13 Nije mogao porei nedjela poinjena u
ime ustaa, ali radije ih je pripisao takvim elementima, nego da glavnu odgovornost za njih pripie jezgri Ustakog pokreta, gdje joj je bilo mjesto. Ustaki
ef propagande od jeseni 1941. do listopada 1943, Vilko Rieger, koncem rujna
1942, obraajui se svim lanovima stranke i dravnim vlastima, naglasio je
potrebu da lanovi stranke ive u skladu s ustakim naelima i da ustaama
smatraju samo one ljude koji ive po tim naelima. Onda je dodao:
Istina je da su razne pridolice (nastae) svojim nemoralnim ekscesima
bacile sjenu na ustatvo, ali svakom dravnom slubeniku, svakom seljaku 1
svakom radniku mora biti jasno - kao to e im ustaki dunosnici objasniti
- da ustatvo, njegova sutina i njegovi temelji, nisu ono to se dogaalo u
danima revolucije i kaosa, nego ono to je propisano u Sedamnaest naela J
Ustakog oslobodilakog pokreta, iza ega stoji najvea moralna i etika figura i idealno oblikovana linost naeg Poglavnika.14
Dok su za neka nedjela doista bili krivi sumnjivi elementi unutar Pokreta,
glavni krivci bih su Paveh i ostali vodei ustae. Takve su se aktivnosti odvt,

"ale Pd njihovim vodstvom ili s njihovim znanjem. Krajnje negativno miljenje
juvatske javnosti o ustaama i ustatvu nastalo je zbog takvih nedjela i openito zbog ponaanja voa pokreta.
S Paveliem na elu, glavnina ustakih povratnika - nadopunjena s nekoliko vodeih domaih ustaa - postali su vladajua elita u novoj dravi.
Ustaki dravni aparat upotrebljavan je kao instrument prisile i terora kako
bi se postigli ustaki ciljevi. Slijedei naelo da se dravna politika temelji na
volji karizmatinog voe, Paveli je sve osnovne odluke donosio osobno. U
djelo ih je provodio on sam ili u njegovo ime Glavni ustaki stan i njegovi pomoni organi, kao i vlada, policija, vojska i sudovi. lanovi Ustakog pokreta i
stranaki i dravni organi openito su se slagali s Pavelievim odlukama i bili
uglavnom revni izvritelji njegove politike sve do kraja rata.
Naelo karizmatinog voe dovelo je, naravno, do razvoja kulta Pavelieve
linosti. Vilko Rieger, ef propagande, ustaki politiar srednjeg ranga klerikalne politike pozadine, marljivo je radio na dotjerivanju tog kulta. U okrunici
od 10. kolovoza 1942, napisao je: Drava i poglavnik dvije su svetinje oko
kojih je nuno satkati mitove. Oni su iznad svega drugog, i oni su sve."15 Riegerovo idolopoklonstvo nigdje nije vee nego u Okrunici br. 4 od 29. kolovoza
1942. godine. Nakon to je pohvalio nacionalsocijalizam i faizam kao nove i
zdrave filozofske poglede na ivot i naglasio da samo poglavnik i oni koje je on
imenovao imaju pravo interpretirati suverenu politiku orijentaciju Hrvatske,
nastavio je:
Zato svim odgovornim dravnim i stranakim dunosnicima skreemo pozornost na injenicu da svojim podreenima uvijek i svugdje trebaju naglaavati
da danas u NDH politiku vodi samo Poglavnik, daje najsvetiji autoritet u NDH
danas Poglavnikov autoritet, da su socijalni, ekonomski, politiki, vjerski,
obrazovni i pravni pogledi u NDH danas identini s pogledima Poglavnika,
nositelja Novog Poretka...
Jednom prigodom Poglavnik je rekao: Prijateljima smatraj one koje ja
smatram prijateljima, a neprijateljima one koje ja smatram neprijateljima."
B Zato, kako je Poglavnik na suveren, kako je Poglavnik najidealniji ustaa i naI Jidealniji ovjek u suvremenoj Hrvatskoj, kako je u oima svog naroda On njihov Spasitelj i Iskupitelj, kako je u svom politikom i nacionalnom djelovanju
dosada uvijek bio u pravu, i kako je narod njega imenovao svojim suverenom
K; u ci)e ruke polae svoju sudbinu, on je i najkvalificiraniji da usmjerava svekolike [dravne] aktivnosti".16
ft ak i nakon to je napustio poloaj efa propagande, Rieger se esto
L. 0 Propagandnim radom. Zanimljiv primjer je njegov lanak Nacionalsoain
r
1 ustatvo", napisan na jedanaestu godinjicu Hitlerovog dolaska na

vlast. Usporeujui nacionalsocijalizam i Hitlera u Njemakoj sa ustatv ni
i Paveliem u Hrvatskoj, Rieger zastupa tezu da e sudbina dviju nacija bi"*
dugorono odreena tim dvama pokretima. Ustaki pokret", tvrdi on jedini]
je pokret u ovom dijelu Europe koji je po svom programu i svojim aktivno
tima tako blizak njemakom nacionalsocijalizmu, i zato je potpuno shvatljiv
da ima najveu podrku prijateljskog nacionalsocijalistikog pokreta." 17
Ustae kao politika skupina sastojali su se od mnogo podskupina.
Najvanija podjela bila je na povratnike - emigrante koji su se vratili u travnju
1941. i tijekom tri godine prije toga - i domae" ustae, one koji nisu bili u
emigraciji. Prva skupina, na elu s Paveliem, bila je politika elita koja donosi
odluke, dok je ova druga skupina imala mnogo manju mo i, kao to je jedan
od njih izjavio nakon rata, bila samo pridruena vlasti. 18 Osim toga, i povratnici su meu sobom bili podijeljeni. Neki su u bili u egzilu u Njemakoj, neki
u Italiji, a neki u Maarskoj, i kroz to iskustvo postali su orijentirani prema
dravi u kojoj su bili. Razliita politika orijentacija prema inozemstvu medu
povratnicima pridonijela je nedostatku jedinstva meu njima.
Druga podjela bila je izmeu onih ustaa koji su prisegnuli prije 10. travnja
1941, koji su se, navodno, pridruili zato to su bili motivirani idealistikim
razlozima i spremnou da se rtvuju, i one koji su prisegnuli nakon 10. travnja, od kojih su se mnogi pridruili radi vlastitog probitka. Ustae koji su se
pridruili prije 10. travnja na mnoge su naine diskriminirali one koji su se
pridruili kasnije, i za njih su skovali pogrdno ime nastae (pridolice).
Postojale su i druge lako primjetne podjele meu ustaama. U izvjetaju
glavnom zapovjedniku jugoistone Europe od 21. travnja 1943, Glaise je u
vrhu hijerarhije ustakog reima identificirao, osim Pavelia, tri glavne skupine: (1) skupinu ustakih pukovnika povratnika, od kojih su najvaniji bili
Rafael Boban, Erih Lisak, Vjekoslav Luburi, Ante Mokov i Viktor Tomi, koji
su djelovali djelomino sa svojih poloaja u policiji, Ustakoj vojnici i drugih, a
djelomino zakulisno, kroz stranake kanale; (2) skupinu starih politiara koji
nisu bili otili u emigraciju, kao to su bili ministri Milovan ani i Mirko Puki j
obojica provincijski odvjetnici; i (3) skupinu od tri mlaa ustaka politiara
intelektualca koju su sainjavah Mladen Lorkovi, ministar vanjskih poslova, !
Vladimir Koak, ministar financija, i Vjekoslav Vrani, glavni Paveliev krizni
vatrogasac", koji je bio na nekoliko vanih poloaja; sva trojica navodno uj
bili vrlo inteligentni, sposobni dravni inovnici i ambiciozni politiari. P1^!
dvije grupe, prema Glaiseu, bile su protalijanski orijentirane i odluni
nici radikalne antisrpske politike, dok je ova posljednja bila pronjemaki
jentirana, pri emu je Lorkovi sluio kao osoba za kontakt izmeu Pavelicevj
kabineta i Glaisea. Franjo Tuman dao je jo kompliciraniju podjelu vis
i srednjeg ustakog vodstva. Osim podjele vodeih ustaa na one koji su ^m
u egzilu i one koji nisu, on ih je nadalje razlikovao prema njihovoj protai

tfcoj pronjemakoj i, pri kraju rata, prozapadnoj orijentaciji, prema njihovu
regionalnom podrijetlu - prema tome jesu li bili iz Hercegovine, Like, Dalfeacije ili bosanskohercegovaki Muslimani - i po politikoj pozadini - na one
klerikalnog uvjerenja i one iz HSS-a.19
Zbog tih podjela unutar gornjih ealona ustakog pokreta, vodstvo su
muile sumnjiavost i ljubomora. Najpoznatiji osobni antagonizam postojao
je izmeu Paveha i oba Kvaternika, Slavka i Eugena, i izmeu Paveha i Mile
Budaka. Paveli je situaciju pogorao time to se okruio ljudima koji su mu
bili slijepo odani i posluni. Bio je poznat po tome to je pojedince i skupine
suprotstavljao jedne protiv drugih kako bi ojaao vlastitu poziciju.
Kako su konspirativna politika, politika terora i naelo karizmatinog
voe bili novi fenomeni u hrvatskom pohtikom ivotu, Ustaki pokret bio
je u suprotnosti s politikim iskustvom zemlje, kako iz razdoblja prije 1918.
tako i izmeu dva rata. Toboe je bio sljednik ideologije Starevieve Hrvatske stranke (dravnog) prava, osobito to se tie ideje hrvatske neovisnosti. Ali dok je Starevi zastupao ideju istinske neovisnosti, ustae su od
samog poetka namjeravale Hrvatsku uiniti ovisnom o Italiji. I Starevievo
antislavosrpstvo nije se odnosilo na Srbe kao naciju (on ih je zapravo smatrao Hrvatima), nego na politiki servilne grupe i pojedince. Takvo izvrtanje
Starevievih ideja najprije od strane frankovaca, a onda od strane njihovih
politikih sljednika, ustaa, odgovorno je za pogrenu sliku o Stareviu kao
antisrpski orijentiranom u nacionalnom smislu. Zato, to se tie i neovisnosti
i antisrpske orijentacije, ustae se ne mogu smatrati sljednicima Starevieve
ideologije.20
Kako su gotovo svi ustaki emigranti bili obueni i indoktrinirani za
oruanu borbu, razvili su kult noa, revolvera i bombe. U ustakoj propagandnoj okrunici ivot i djelo ustakog Poglavnika - kratki pregled" tvrdi se: Za
borbu, Poglavnik bira najprikladnije i najefektivnije sredstvo: oruje. Njegove
aktivnosti proete su revolucionarnim duhom. U svojim publikacijama on pie
1
kae: 'No, revolver, bomba i pakleni stroj, to su sredstva koja e seljaku
âtiti plodove njegove zemlje, radniku dati kruh, a Hrvatskoj slobodu.'" 21 Sim' stranke bio je veliko slovo U" s eksplodirajuom bombom u sredini. Slovo
fcPostaloje dio nacionalnog grba, zastave i vojnih i dravnih znakova slube.
o v i Ustakog pokreta prisezali su pred kriem, noem i revolverom. Kako
^Primjereno u zemlji Starevia, iji je glavni instrument politike borbe bila
P e Ja dravnog prava, i pacifiste Radia!
L ^ s u no, revolver i bombu upotrebljavah kao simbole svoje borbe,
T / l c * e l z i bih su jako zainteresirani otkriti svoje revolucionarne prethodU hrvatskoj povijesti. Kao povijesne prethodnike prisvojili su uskoke, koji
Poetku s hrvatskog teritorija pod Austrijom i Mletakom Republikom
vali protiv Osmanlija, a kasnije s hrvatskoga teritorijapod Austrijom protiv

Mletake Republike; seljaku bunu 1573. protiv feudalnih gospodara u Hrvat
skom zagorju na elu s Matijom Gupcem, koji je zbog toga muen i pogubljenurotu hrvatskih plemia Petra Zrinskog i Frana Krste Frankapana protiv Aus'
trijskog Carstva 1671, koju su platili ivotima; i naposljetku rat koji je general
Josip Jelai vodio protiv Maara 1848, nakon ega je do 1859. bio hrvatski
ban. I na kraju, ustae su pobuni u Rakovici (selo u Lici gdje je pobuna zapoela) pridavali vei znaaj nego to je zasluivala. Taj donkihotovski pothvat
protiv Austro-Ugarske Monarhije 1871. godine, na elu s Eugenom Kvaternikom, nacionalistiki orijentiranim politiarom i Starevievim kolegom
propao je nakon tri dana, svog vou i jo nekoliko sudionika stajao ivota, i
nije imao nikakvih izgleda za uspjeh. Imao je i nekohko negativnih posljedica
za Hrvatsku, dezorijentirao Stranku prava za itavo jedno desetljee i oteao
reviziju Hrvatsko-ugarske nagodbe iz 1868. godine. 22
Mnogi ustae, ukljuujui i Pavelia, vjerovali su da Hrvati nisu slavenskog
podrijetla, nego da potjeu od Gota. Time su vjerojatno htjeli pokazati da ne
postoji srodstvo izmeu Hrvata i Srba, iako ta dva naroda govore praktiki istim jezikom, ive pomijeani ili na susjednim podrujima, a na Balkan su doli
u isto vrijeme. Prvi koji je zastupao tu tezu vjerojatno je bio austrijski sociolog
i pravnik Ludwig Gumplowitz koji je u svom lanku objavljenom 1903. tvrdio
da su Hrvati u svoju dananju domovinu stigli iz postojbine svojih predaka u
istonoj Europi, gdje je njima vladala grupa ve slaveniziranih Gota. Sluaj Hrvata Gumplowiczu je samo posluio kao ilustracija njegove teorije d a j e veina
modernih europskih nacija nastala od supstrata koji je sainjavalo miroljubivo
zemljoradniko stanovnitvo i vladajuih ratnikih skupina u potrazi za zemljom i narodom koji e osvojiti. Da su hrvatski zagovornici te teze paljivo
proitah Gumplowicza, vidjeli bi, meutim, da su, po njemu, slinog podrijetla
bili i Srbi.23
Ustae su, kao i nacisti, bili antisemiti. Unato tome, kako je nekoliko ustakih voa, ukljuujui i Paveha, bilo oenjeno idovkama ili
poluidovkama, kako su neki idovi bili snani pristae hrvatskih nacionalistikih snaga, i kako su izvjesne grupe idova, primjerice lijenici, reimu
bile potrebne zbog njihovih znanja i vjetina, ustaki reim izuzeo je odabrane
idove iz antiidovskih mjera i proglasio ih poasnim arijevcima". 24
Ustae su bile i izrazito antiintelektualno orijentirani, iako je meu
ustakim voama bilo i nekoliko intelektualaca, kao to su bili Mladen Lorkovi, Vladimir Koak te pravnik i romanopisac Mile Budak. Paveha intelektualne preokupacije nisu zanimale, i vlada je uvela strogu i sveprisutnu cenzuru.
Veina intelektualaca u ustakom taboru u vrijeme rata doli su iz redova
klerikalaca, i njihova intelektualna netolerancija i zatvorenost bile su dobro
poznate. Neki vodei hrvatski umjetnici koji su u poetku tolerirali ustasB
kao primjerice pjesnici Vladimir Nazor i Ivan Goran Kovai te kipar Anton

Augustini, do kraja 1942. radikalno su promijenili miljenje i prikljuili se
I artizanima. Svjetski poznati kipar Ivan Metrovi i slikar Jozo Kljakovi zbog
svojih su antiustakih stavova bili zatvoreni. Puteni su tek nakon nekohko
mjeseci, zahvaljujui intervenciji Vatikana, i doputeno im je da odu u inozemstvo.
Ustae su brojne vane hrvatske intelektualce komuniste smaknule kao
taoce, meu njima Boidara Adiju, Augusta Cesarca i Otokara Kerovanija.
Takoer su ubih slikara naivca Mirka Viriusa i najvanijeg hrvatskoga seljaka
knjievnika, saborskog zastupnika HSS-a, Mihovila Pavleka-Mikina.
Veina hrvatske inteligencije od poetka je bila neprijateljski raspoloena
prema ustakom reimu i njegovoj politici. Paveli se na to esto osvrtao. U
govoru pred Hrvatskim saborom 28. prosinca 1942. Paveli se okomio na ljude
koji se okupljaju u kavanama, na preostale masone i idove te na one koji
su se svojim postupcima sami iskljuili iz hrvatskog naroda". Prilikom svog
zadnjeg sastanka s Hitlerom, 18. rujna 1944, Paveli je rekao da je ,,u Hrvatskoj prije svega zagrebaka inteligencija protiv vlade, ali ga to ne zabrinjava
ba previe". Propagandni ured u Splitu objavio je u oujku 1944. da iako je
hrvatska inteligencija, openito govorei, zatajila, nemogue je rei da su svi
hrvatski intelektualci izgubili fundamentalni smisao za ivot i stvarnost u kojoj
njihov narod ivi".25
Poslijeratni ustaki emigranti i njihovi pristae esto s ponosom naglaavaju
veliki broj knjievnih djela objavljenih u NDH za vrijeme rata. Ali dok je kvantiteta bila vehka, u literarnom i umjetnikom stvaralatvu toga perioda nije
bilo djela osobite kvalitete. 26 Velika veina hrvatskih intelektualaca i obinog
naroda osjeah su se duboko povrijeenima i bili su jako ogoreni zbog tete
koju su ustae nanijele povijesnoj slici i ugledu hrvatskoga naroda. Vrijeme
represije i krize esto djeluju stimulativno na knjievnu i umjetniku kreativnost nacije, ali u Hrvatskoj za vrijeme ustakog reima to nije bio sluaj.
I Ustae, kao pohtika skupina, prakticirale su korupciju velikih razmjera.
Do izvjesne mjere to se moglo i oekivati, zato to je korist od bavljenja politikom bila dio onoga za to su se mnogi borili, i zato to je na Balkanu, kao i u
Mnogim drugim dijelovima svijeta, korupcija bila karakteristika veine novih
1
Zlrna
- Osim toga, u meuratnoj Jugoslaviji Hrvati su uglavnom bili iskljueni
uivanja plodova vlasti, jer je sjedite vlade bilo u Beogradu i od nje su
P i s t i imali uglavnom Srbi. U NDH je prigoda za korupciju pri preuzimanju
? 0 V s ke i srpske imovine i njihovih poduzea bilo napretek, a onaj tko je
dobre veze pritom se nije morao bojati nepovoljnih posljedica. Druge
F ^ n e prigode za uzimanje mita pruale su se pri dodjeli koncesija za uvoz,
dodjeli ugovora o prodaji stoke ili druge robe dravi, kroz krijumarenje
v eliko i kroz injenje usluga ljudima koji nisu imali potrebne kvalifikacije
dobiju posao, izbjegnu mobilizaciju, itd. Ali kako je drava na kraju rata
kolabirala, oni, koji su za vrijeme rata profitirali od korupcije, uglavnom nisu

uspjeli zadrati plijen. to se tie glavnih rtava korupcije, samo mali broj njih
preivio je rat, a jo manji je uspio povratiti ita od imovine koju su u ratu bili
izgubili. Najvei dio toga, nova komunistika vlast je nacionalizirala.
Zbog arbitrarnosti pravde u NDH - mnogo ljudi bilo je nepravedno uhieno
zatvoreno, stavljeno u koncentracione logore, ubijeno ili je jednostavno nestalo
- oni na vlasti i oni koji su imali dobre veze (kao zagrebaki nadbiskup Alojzjje
Stepinac) razvili su praksu interveniranja kod monih pojedinaca i dravnih
vlasti u korist rtava tih okolnosti. U reimima kao to je bio ustaki, takve
intervencije postaju dio sustava jer efektivni pravni kanali za podnoenje albi
i dobivanje informacija i pomoi ne postoje.27
I naposljetku, osnovno obiljeje ustakog reima bio je nedostatak podrke
u narodu. To stanje imalo je mnoge uzroke i bilo od duboke politike vanosti
za sudbinu zemlje.
NEDOSTATAK IROKE PODRKE U NARODU
Fundamentalna slabost ustakog reima od prvoga dana njegova postojanja

bio je nedostatak iroke podrke u hrvatskom politikom tijelu. Ustae su bile
mala politika skupina koju su na vlast doveli i na njoj odravali tradicionalni
neprijatelji hrvatskoga naroda, i koja je prihvatila meunarodne ugovore tetne
i poniavajue za Hrvatsku. Inaugurirali su genocidnu politiku protiv srpskoga
i idovskoga stanovnitva i uveli drastine mjere i protiv ostatka stanovnitva.
Usprkos tome, kao to je ve prethodno objanjeno, proglaenje nove drave
rezultiralo je znatnim poveanjem popularnosti u narodu tijekom prvih nekoliko mjeseci postojanja ustakog reima, bez obzira na nepovoljne okolnosti iz
kojih je nova drava proizala i nepovoljnih izgleda za njezinu budunost.
Uskoro je, meutim, postala jasna visoka cijena koju je NDH morala
platiti za stranu podrku. Dravni teritorij podijeljen je demarkacijskom linijom na talijansku i njemaku okupacijsku zonu; Italija je anektirala oko pola
Dalmacije kao i hrvatski teritorij u Hrvatskom primorju i njegovom zaleu;
Hrvatska je pristala demilitarizirati svoj dio jadranske obale i veinu svojih
suverenih prava odstupila Italiji. Iako su Talijani i Nijemci prilian dio unutarnjih poslova ostavili ustakoj vladi, obje sile ponaale su se kao okupacijske
sile u neprijateljskoj zemlji. NDH je uistinu bila okupirana, s tim to su Talijani
u svojoj zoni odravali formalnu, a Nijemci u svojoj okupaciju u doslovnom
smislu rijei. Nakon kapitulacije Italije, njemaka okupacija proirena je na
itav teritorij osim partizanskog osloboenog teritorija. Talijanska i njemaka
okupacija ne samo da su narodu pokazale da su ustae jednostavno orue
okupatorskih sila, nego i eliminirale ili uvelike reducirale mo ustakih vlasti
veem dijelu zemlje. Ustaku vlast je ograniavala i samouprava njemake
Manjine u Hrvatskoj. Bilo je oito d a j e tobonja hrvatska neovisnost la.
Stoga je ve nakon vrlo kratkog vremena u narodu nastupilo otrijenjenje
Pogledu ustakog reima, a podrka reimu koja se u narodu za vrijeme prvih
JUeseci vladavine privremeno bila poveala, poela se smanjivati. Taj proces,
Jem su pridonijeli i mnogi drugi faktori, nije se mogao zaustaviti, a kamoli
rnu,;
i> i nastavio se do samog kraja ustake drave.

Jedan od osnovnih razloga slabe podrke naroda ustakom reimu bila
genocidna politika protiv Srba. Srbi su inili blizu jedne treine stanovnitva
i bili rasprostranjeni na 60 do 70% teritorija. Prije rata, i ustae u egzilu i oni u
domovini bili su zagovornici ekstremno radikalne protusrpske politike. Prema
rijeima profesora Jareba: Politika unitenja Srba nije bila samo Pavelieva
politika, nego i Ustakog pokreta u domovini. Takvom se politikom zapoelo
u Hrvatskoj u onih nekoliko dana prije Pavelieva dolaska. Takva politika ne
samo da nije pojmljiva s moralnog gledita, nego je nerazumna i s gledita
svake realne i mogue politike." 28 Ustaku protusrpsku politiku, koja je imala
mnogo aspekata, prodiskutirat emo u sljedeem poglavlju. Na ovom mjestu
d o s t a j e ako se kae d a j e bitno pridonijela irenju oruanog otpora u zemlji.
tovie, genocidan tretman Srba pomogao je mnogim Hrvatima, koji su nakratko podravali novi reim ili bili indiferentni prema njemu, da prepoznaju
njegovu pravu prirodu.
Izvjetaji generala Glaise von Horstenaua - prvi put 28. lipnja 1941 spominju slabu podrku naroda ustakom reimu. Glaise pie da su, prema
identinim izvjetajima bezbrojnih njemakih vojnih i civilnih promatraa,
besmisleni zloini u gradovima i na selu" izazvali znatan pad ve ionako
ograniene narodne podrke vlastima. Ti su zloini bili tako ekstremni, daje
26. lipnja, 9. kolovoza i 27. rujna Paveli u vezi s njima izdao specijalne zapovijedi. Glaise se vie puta zaredom vraao na problem ograniene podrke
naroda ustakom reimu. Imajui na umu iroku bazu u narodu koju su faisti
i nacisti imali u svojim zemljama, Glaise je 13. rujna 1941. napisao: Pokuaj
savladavanja tekoa u Hrvatskoj diktatorskim metodama osuen je na neuspjeh, jer ni diktatura ne moe djelovati iz niega, tj. bez tla pod nogama."
Nastavio je konstatacijom d a j e ustaka diktatura od samog poetka okaljana
zvjerstvima, osobito protiv Srba, i da veina Hrvata ta zvjerstva odluno odbacuje. Glaise takoer spominje da hrvatsko stanovnitvo poinje sumnjati je li
ustaka drava u stanju opstati. Uz to, zbog usporedbe sadanjeg s relativno
mirnim vremenima za vrijeme stare Jugoslavije, ponovo su se pojavile neke
slabe pro-jugoslavenske emocije".
Uskoro nakon podnoenja tog izvjetaja, Glaise je pokuao uvjeriti Maeka
da preuzme vlast kao ef hrvatske vlade, ali bezuspjeno. U drugom izvjetaju
koji je ubrzo uslijedio, Glaise je za pomanjkanje podrke ustaama u narodu
okrivio i same Nijemce: Uska baza koju smo Paveliu dali u vrijeme osnivan)
drave bez sumnje se sve vie pokazuje grekom." 29
Jo jedan vaan faktor koji je pridonio pomanjkanju podrke u narodu,
bila je ustaka politika prema vojsci. Izmeu Ustakog pokreta i vojske p
tojao je temeljni antagonizam zbog toga to su asnici vojske veinom D ,
bivi austrougarski ili jugoslavenski oficiri u koje ustae nisu imale povje-,
renja. Osim toga, Ustaki pokret je osnovao svoju stranaku vojsku, UstakUj

vojnicu> koja je poela konkurirati regularnoj vojsci. Ustaka vojnica je bila
^ posve odana Paveliu i ustakom reimu i na mnoge naine, politiki i materijalno, preferirana. Profesionalni asnici bili su ogoreni zbog toga i esto su
loitizirali politiku i metode Ustake vojnice. Nezadovoljstvo mnogih asnika
ustakim reimom bilo je dobro poznato javnosti. Bilo je potvreno masovnim
neodazivom mobilizaciji, stalno rastuom stopom ezertiranja (s time to su
se mnogi dezerteri pridruili partizanima) i drugim aspektima dezintegracije u
vojsci (vidi 10. poglavlje).
U BiH ustae su pokuale upotrijebiti Muslimane kako bi dobili iru narodnu podrku, ali njihova se politika uskoro izjalovila. Dok su neke muslimanske
skupine ostale uz ustaki reim do samog kraja, neke druge su ve koncem
1941. slale protestne memorandume - protiv ustake politike - muslimanskim
lanovima kabineta. Zabrinjavalo ih je to ustae upotrebljavaju Muslimane
protiv Srba i to je u ustake vojne jedinice regrutiran znatan broj Muslimana
iz drutvenog ljama". Bojali su se srpske osvete, utoliko vie to su ustake
vlasti bile nesposobne potpuno zatititi muslimansko stanovnitvo. Osim toga,
barem neki Muslimani bili su zabrinuti i zbog implikacija ustake politike
prisilnog pokatoliavanja srpskog pravoslavnog stanovnitva, bojei se da bi
ustae, ako prisilno pokatoliavanje uspije kod srpskih pravoslavaca, kasnije
mogli prijei na pokatoliavanje Muslimana. 30 Stoga, mnogi Muslimani koji su
u poetku bili neutralni ili pristae ustaa na koncu su se okrenuli protiv njih i
pokuah zatititi svoje interese tako to su se sporazumjeli s drugim skupinama. Ukratko, ustaka politika u BiH dovela je do stalnog smanjivanja potpore
reimu i meu Muslimanima.
Daljnji razlog za suavanje kako teritorijalne osnove ustakog reima tako
i podrke koju je imao u narodu, bilo je jaanje partizana i irenje partizanskog
osloboenog teritorija unutar teritorija na koji je prava polagala NDH. Utjecaj
partizana osjeao se zapravo i daleko izvan osloboenih teritorija jer su na
teritoriju koji je bio pod kontrolom vlade djelovah ilegalni Narodnooslobodilaki odbori. Ti su odbori jako ometah ustake napore da mobiliziraju nove
vojnike i doprinosili sve veoj stopi ezertiranja u vojsci NDH. Uz to, veliki
dio hrane proizvedene na podrujima pod kontrolom vlade, osobito sjeverno
d Save, preko tih je odbora naao svoj put do partizanskih osloboenih terior
lja. Teritorijalna osnova ustakog reima bila je ograniena i postojanjem
e
nklava pod kontrolom naoruanih etnikih jedinica. Na temelju specijalnih
Porazuma s vlastima NDH ili s Talijanima prije, odnosno Nijemcima nakon
Jna
1943, te su jedinice manje-vie potpuno kontrolirale izvjesna podruja
'
je suverenitet NDH bio formalno priznat, ah u stvarnosti nepostojei.
I
Dva nerjeiva ekonomska problema takoer su pridonijela stalnom
Padanju narodne podrke reimu: sve loija opskrba hranom i galopirajua
P a c lja. Oba su bila uzrokovana kombinacijom faktora izazvanih ratom i unu-

tarnjom revolucijom, nad kojima ustaka vlada nije imala nikakvu kontrolu
Uskoro nakon to su ustae dovedene na vlast, vlada je usvojila i kasnije stati
no proirivala mjere kako bi se proizvodnja hrane poveala i kako bi drava,
obavezujui proizvoae na isporuku, preuzela to vei dio uroda. Izmeu
ostalog, maksimirala je cijene, uvela sustav racioniranog snabdijevanja, itd
Meutim, poremeaji u poljoprivrednoj proizvodnji rezultirali su ne samo
smanjenom proizvodnjom hrane nego i time da vlasti vie nisu mogle ak
ni prisilnim otkupom osigurati dovoljno hrane za distribuciju potroaima i
oruanim snagama. Primjerice, usprkos relativno dobroj etvi 1943, poetkom
veljae 1944. jo nije bilo prikupljeno ni 30% planiranih koliina. Doputena
dnevna koliina kruha u Hrvatskoj u to je vrijeme bila najnia u Europi, 150 g r
po osobi, ali potroai ak ni toliko nisu redovito dobivali. 31 Sustav racionirane
opskrbe u mnogim je mjestima zamijenjen slobodnom trgovinom. Tu su cijene
onda divljale, vladah su verc i korupcija, namirnice su bile dostupne u prvom redu imunima. Uvoz manjih koliina hrane - ita, eera, krumpira iz Njemake i Rumunjske u nekohko je navrata nakratko ublaio nestaicu
u podrujima gdje je situacija bila najkritinija, ali veina potroaa od toga
nije imala koristi. Opskrba hranom bila je najgora u podrujima juno od Save
gdje hrane i inae nije bilo dovoljno, i gdje se najjae osjealo partizansko
djelovanje. Glad ili pothranjenost znatnog dijela stanovnitva bih su prisutni u
mnogim podrujima.
Jednako kritian problem postala je i inflacija. Ustaka vlada porezima je
uspijevala pokriti samo manji dio svojih izdataka, ak i nakon to je poveala
poreze. Kako je zaduivanje vlade kod javnih i komercijalnih banaka poluilo
slabe rezultate, vladin glavni izvor sredstava postali su krediti u obliku novih
emisija novca od strane sredinje banke. Vrijednost banknota u opticaju tako
je s otprilike 6 milijardi kuna, koliko je iznosila u vrijeme utemeljenja NDH,
narasla na 149,5 milijardi kuna koncem 1944. i 241 milijardu kuna u svibnju
1945. godine. Vrijednost novca u opticaju rasla je tako brzo u prvom redu zato
to je NDH snosila najvei dio trokova uzdravanja talijanskih i njemakih
trupa stacioniranih na svom teritoriju. Ako usporedimo rast cijena, vidimo da
su one rasle na slian, dramatian nain. Najbolje poznajemo indekse rasta
maksimiranih cijena u trgovini na malo i cijena na slobodnom tritu u Zagrebu. Ako za visinu kontroliranih cijena u trgovini na malo u kolovozu 1939-,
uzmemo indeks 100, te su cijene do prosinca 1942. narasle na 473, a do prosinca 1944. na 8350 (to je posljednji datum za koji postoje podaci). Cijene hrane
na slobodnom tritu u Zagrebu u usporedbi s istom osnovom (100 u kolovozu
1939) do prosinca 1942. narasle na 2310, a do prosinca 1944. na 21.857.32 Periodina poveanja satnica, plaa, mirovina i raznih fiksnih prihoda daleko su
zaostajala za poveanjima cijena roba i usluga, i dijelovi stanovnitva s nisku
odnosno fiksnim prihodima bili su izuzetno teko pogoeni. Za patnju zbog !

n e S tak'e
hrane i za vrtoglavi rast cijena uz zaostajanje prihoda, narod je okrivljavao vladu, i njezin ugled u oima javnosti stalno je padao. (Za detaljniju
^Kglizu ovih ekonomskih problema vidi 16. poglavlje.)
[ Jo j edan razlog stalnog slablj enj a narodne podrke ustakom reimu kako
I je rat odmicao, bila je i openita zasienost ratom. Ve u vrijeme napada na Jugoslaviju i njenog raspada, mnogi Hrvati vjerovah su da e sile Osovine izgubiti
I rat a nakon iskrcavanja anglo-amerikih trupa u sjevernoj Africi i njemakog
i debakla kod Staljingrada to je uvjerenje postalo jako rasprostranjeno, a s njim
je dola i sigurna spoznaja da e nova drava na kraju rata nestati, prema tome
da su sva borba i patnja bile za izgubljenu stvar. U zemljama koje oekuju
[ pobjedu, ak i posljednje rezerve fizike i psihike snage mogu biti mobilizirane do samog kraja borbe, ali u zemljama gdje se sa sigurnou oekuje
I poraz nemogue je odrati moral na visini. Prevladaju rasulo i oaj, i sve vie
ljudi pokuava ili postati saveznikom strane koja pobjeuje, ih se barem odvojiti od strane koja gubi. elja Hrvata da se distanciraju od ustakog reima bila
je osobito jaka jer je ovaj poinio mnogo zloina nad stotinama tisua svojih
dravljana, i javnost je oekivala poslijeratnu odmazdu veih razmjera.
Ustaka vlada i njezina propagandna mainerija uspjele su postii da izvjestan, dodue sve manji i manji, dio stanovnitva ozbiljno shvaa njihove
f tvrdnje kako Hrvati imaju vlastitu nezavisnu i suverenu dravu, vlastite
oruane snage, vlastitu diplomaciju, itd. Ali te su tvrdnje bile tone samo na
prvi pogled; tvrda realnost dokazala je da je sve to bio privid. Ta realnost
sprijeila je ustae da ikad postignu i minimalnu konsolidaciju i stabihzaciju
svoje vladavine i dovela do stalnog slabljenja narodne podrke reimu. ak
je i posljednji ministar unutarnjih poslova, Mate Frkovi, nakon rata priznao
da naa vlast nije imala dovoljno iroku bazu za uspjeno voenje narodne i
dravne politike". 33
S obzirom na kretanja koja su pridonijela stalnom smanjivanju narodne
podrke ustakom reimu, teko je shvatiti zato Paveli nije pokuao poveati tu podrku ustupcima onom dijelu javnosti koji je bio uz Maeka i sredinji
dio HSS-a. Na koncu konca, prema priznanju samih ustaa, u pitanju su bile
Njihova vlast i hrvatska nacija. injenica da Paveli nije dao nikakvu ozbiljnu
Ponudu HSS-u - to ne znai da bi uspio da ju je dao - odraava potpuno
odsustvo politike pronicavosti i odgovornosti i potvruje pretpostavku da
mu je najvaniji cilj pred oima bio zadrati to veu osobnu vlast.
HSS ZA VRIJEME RATA
Dok ustae nisu imale dovoljno iroku podrku u narodu da bi mogli efikasno
vladati, HSS - nepobitni predstavnik veine Hrvata u meuratnom periodu i
vaan imbenik u jugoslavenskoj vladi u dvadesetomjesenom razdoblju prije Travanjskog rata, podjele i okupacije zemlje - je imao. Ali pod ustakom
vlau u NDH, voe HSS-a bili su izolirani, a stranka podijeljena na frakcije.
Komunisti su je taktiki nadigrali, a do planiranog iskrcavanja Saveznika na
jadranskoj obali, koje je, da se dogodilo, moda moglo uvrstiti podrku sa
Zapada, nikad nije dolo. Drugi svjetski rat zapravo je bio pogrebna zvonjava
HSS-u.
Kao to smo vidjeli u 2. poglavlju, za vrijeme Travanjskog rata 1941. voda
stranke, Vladko Maek, odbio je otii u egzil zajedno s jugoslavenskom vladom. Umjesto da on sam ode, poslao je Juraja Krnjevia, koji je bio potpredsjednik jugoslavenske izbjeglike vlade, a istovremeno i glavni predstavnik
HSS-a u inozemstvu. Maek je odolio i snanom pritisku Nijemaca da preuzme
funkciju predsjednika vlade nove hrvatske drave. Ah u svojoj izjavi na Radio
Zagrebu nakon proglaenja NDH 10. travnja, pozvao je izabrane zastupnike
stranke i lanstvo, kao i pristae u vladi i u narodu, da podre nove vlastodrce
i lojalno surauju s njima. T a j e izjava jako koristila ustaama jer je dopustila
mnogim lanovima HSS-a da se opredijele za novi reim i u ustake ruke predala gotovo cjelokupnu dravnu administraciju, policiju i sudstvo Banovine
Hrvatske. Nakon toga, znaajan dio dravnih slubenika koji su bili lanovi
HSS-a kao i voe stranke na niim lokalnim razinama (kotara i opina), pristali:
su uz ustae. Osobito je vana bila podanika vjernost veine pripadnika dviju
paravojnih organizacija, Hrvatske seljake zatite i Hrvatske graanske zatite,
koje su pomogle ustaama razoruati dio jugoslavenske vojske i preuzeti vlast
u zemlji, osobito u BiH, pod sigurnosnim kiobranom njemakih i talijanskih
snaga.
Nisu se meutim svi lanovi HSS-a priklonili ustaama. U stranakim redovima uskoro je dolo do raskola izmeu lanova koji su ostali vjerni Maeku
i onih koji su bili gorljivi pristae ustaa ili barem voljni suraivati s njiiua-

jy[e(ju onima koji nisu suraivali bili su drugi glavni voe stranke i veina
lanstva, osobito meu seljatvom, koje je i bilo glavna snaga HSS-a. Od onih
koji su kolaborirali najvaniji predstavnici bili su Josip Berkovi, Stjepan
jj e fer, ivan Kuvedi, Lovro Sui i Janko Torti, a najvaniji visoki dravni
slubenici Banovine Hrvatske bili su Ivica Frkovi, Vladimir Koak i Dragutin
Toth. Ti su ljudi ak i prije travnja 1941. ve bili postali snani pristae, a neki
ak i zaprisegnuti lanovi Ustakog pokreta. Nekoliko njih kasnije su postali
I ministri ili visoki dunosnici u novoj dravnoj administraciji, izaslanici u s t a lnim dravama ili predsjednici kotara. Kad je Maek saznao za ta imenovanja,
jezgrovito je komentirao: Kad je poplava, ak i govna isplivaju."
Zastupnik Tomo Janikovi, jedan od Maekovih najvjernijih pristaa,
otro je kritizirao lanove HSS-a koji su se pridruili ustaama. Po Janikovievu miljenju:
Hrvatska seljaka stranka, sukladno svom programu, treba se boriti protiv
strane okupacije i domae nepravde. U vrijeme kada je nestala Jugoslavija,
u Hrvatskoj je, osim grupa koja su se ponaale izdajniki i prema narodu i
prema stranci, bilo i onih tako naivnih sljedbenika stranke ali i znaajan dio
stanovnitva koji su mislili, dakle, da smo se oslobodili velikosrpskog militarizma i omrznute beogradske vladajue klike. Nisu uviali daje u tom trenutku
mnogo snanija strana sila ula u zemlju, a s njome takoer strani, naime,
obueni plaenici i lopovi odnosno ustaki teroristi, i da smo se pogotovo
otada suoili sa stranom okupacijom i domaom nepravdom.34
Janikovi je bio osobito ogoren onim bivim lanovima HSS-a koji su
stranku bili podupirali samo zbog njezine borbe protiv velikosrpske hegemonije i vladajue klike u Beogradu, ali koji nisu imali nita zajedniko sa
socijalnom ideologijom brae Radi. Upravo iz te grupacije regrutiralo se
mnogo frankovaca i ustaa. Prema Janikoviu, ti ljudi bili su se agresivno
progurali na mnoge vane poloaje u stranci i, nakon potpisivanja sporazuma
Cvetkovi-Maek u kolovozu 1939, u vladi Banovine Hrvatske. On ih je nazvao stranakom petom kolonom". U travnju 1941. i u nekoliko mjeseci nakon
to
ga, masovno su se pridruili ustaama. Janikovi je smatrao d a j e stranka
zbog toga izgubila gotovo sve svoje pristae u graanskoj srednjoj klasi, pa
cak i neke seljake, i da joj je ostalo vjerno samo seljatvo. 35
Ustae su bile i te kako svjesne svoje malobrojnosti i potencijalne opoZlc
ije hrvatskoga seljatva. Zato su mu se gotovo odmah poeli udvarati, to
J e omoguavalo Dvanaesto od Sedamnaest naela. Paveli je govorom od
svibnja 1941. pokrenuo kampanju kako bi se u Ustaki pokret privuklo vie
Pristaa HSS-a. NDH, rekao je, bit e hrvatska, seljaka i ustaka drava".36
akon toga, ustae su u raznim dijelovima zemlje odrale niz zborova" s

nekadanjim podrunicama HSS-a. Na nekima, kompletno lanstvo podrun^B
odluilo bi prijei na ustaku stranu, dok bi na drugima politiku pripadnost
promijenili samo neki lanovi ili samo neki voe.
Sljedei krupan korak dogodio se kad su vodei stranaki disidenti", bivi
lanovi HSS-a koji su bili simpatizeri ustaa, na sastanku u auli zgrade Hrvat
skog sabora 10. kolovoza 1941. objavili svoju podrku novoj dravi i ustakoj'
vladi. Slubeno su se ulanili u Ustaki pokret i prisegnuli, nakon ega jel
Paveli odrao prigodni govor.37 To je bila kulminacija ustakih napora da
privuku lanove HSS-a na svoju stranu. Bez objanjenja, zborovi su se u rujnuj
prestali odravati i kampanja u svrhu privlaenja lanova HSS-a je prestala
Kako se vodstvo HSS-a dralo na distanci i bilo protiv ustaa, ovi vjerojatno
nisu imali povjerenja u mnoge od konvertita koji su im se bili pridruili, i odluili su prestati s naporima u namjeri poveanja njihova broja.
im su se na vlasti poeli osjeati sigurnima, ustae su raspustile i Hrvatsku seljaku zatitu i Hrvatsku graansku zatitu, vjerojatno zato to ni u pjihove lanove nisu imali povjerenja. Dio lanova Zatite prebacih su u vojsku
NDH, a ostatak demobilizirali. Takoer su izdali dekrete kojima su sve zaposlenike u dravnoj slubi i u poduzeima u dravnom vlasnitvu (na eljeznici,
u PTT-u, javnim komunalnim poduzeima i mnogim drugima) stavili na raspolaganje nadlenim dravnim ministarstvima. To je omoguilo provjeru njihove
nacionalne pripadnosti i prolosti. Samo oni koji su zadovoljili ustake kriterije zadrani su na poslu.
Iako je ustaka vlada formalno zabranila HSS, i iako je on bio jako oslabljen prelaskom dijela lanstva ustaama, izolacijom Maeka i povremenim
zatvaranjem veine drugih voa, nastavio je s djelovanjem, dodue na vrlo
ogranien nain. Nastavio je funkcionirati ak i kad su ljeviarski orijentirani lanovi i oni koji su bili protiv politike ekanja u sve veem broju poeli
odlaziti u partizane, to je bio sluaj osobito u drugoj polovici 1943. godine.
Ono to je preostalo bio je samo stranaki centar koji je ostao vjeran Maeku.
U daljnjem tekstu, terminom HSS" oznaavat emo ili stranku u cjelini u periodu prije travnja 1941, ili taj reducirani centar.
Pod ustakom vladavinom, stranka je bila liena svog pravog vodstva.
Maek je bio zatvoren u koncentracionom logoru Jasenovac od listopada
1941. do oujka 1942, a nakon toga bio je u strogom kunom pritvoru, tako da
je samo rijetko i potajno bio u kontaktu s ostalim stranakim voama. To su
bili August Kouti, potpredsjednik, i Ivan Andres, Ivanko Farolfi, Ivan P er *j
nar, Baria Smoljan, Ljudevit Tomai i Josip Torbar. Svi su oni ivjeli u Zagrebu. Prvih pet bili su izrazito konzervativni. Najvaniji voa izvan Zagreba
bio je Tomo Janikovi, poznati liberal, koji je ivio u Hrvatskom primorju, na j
teritoriju pod talijanskom okupacijom. Kako je Maek prije rata imao vrstu j
kontrolu nad ostalim stranakim voama, Kouti i ostali ratni voe mogli
igrati samo ulogu zamjene. Izvan zemlje, grupa lanova stranke - Rudolf
Ilija Juki, Juraj Krnjevi, Ivan ubai, Juraj utej i nekolicina manje
z n a a j n i h ljudi - takoer su bih lanovi jugoslavenske izbjeghke vlade.
Usprkos limitiranom djelovanju HSS-a za vrijeme rata, ustaamaje bila vrlo
jasna njegova potencijalna mo. Paveli se nekoliko puta sastao s Koutiem
I prije kapitulacije Italije. Nakon nje, kad je skinuta politika, vojna i ekonomska hipoteka koju je Italija bila nametnula NDH, predsjednik vlade Nikola
i Mandi otvorio je slubene pregovore s Koutiem o ukljuivanju HSS-a
I u koalicijsku vladu. Paveh, meutim, nije bio spreman odrei se dijela svoje
I diktatorske moi, a kamoli prihvatiti dalekosene promjene u vladinoj politici,
a predstavnici HSS-a bili su zainteresirani samo za fundamentalnu reorganizaciju reima u svrhu demokratizacije. U pismu datiranom 30. rujna 1943,
odgovarajui na Mandiev poziv na daljnje pregovore, Kouti i Torbar istakli
su da je ustaka vlada zabranila HSS i da nitko ne moe pregovarati u ime
stranke koja legalno ne postoji. to se tie ulaska osoba povezanih s takvom
strankom u vladu, smatrali su da bi to bilo ,,u naelu nemogue i beskorisno
pod sadanjim uvjetima". Ponovili su svoj raniji prijedlog Mandiu da formira
[stranaku vladu, vladu koja bi
: u
giani,
vratila ljudimapovjerenje u vjene ideje o humanitetu, legalnosti, potenju,

slobodi i pravdi te na taj nain stvorila preduvjete za duhovno smirenje i obnovu javnog ivota. Ovaj su stav prihvatili i ostali kolege s kojima sam razgovarao... Vi ste odbili ovaj na prijedlog... Samo se moe aliti da u ovoj tekoj
situaciji oigledno radije prihvaate povrna, a ne prava rjeenja koja bi, po
naem najdubljem uvjerenju, pokuala rjeavati problem u svojoj sri.38
Nakon toga, Paveli vie nije pokuao pregovarati s HSS-om.

Njemake vojne vlasti brzo su shvatile daje povjeravanje vlasti Paveliu i
ustaama bila greka. Oni su bili vrlo mala grupacija ija je politika Nezavisnu
Dravu Hrvatsku drala u stalnom stanju nereda i protiv ijeg reima je bila
veina stanovnitva. Ali Glaiseovi napori da ili nagovori Maeka da preuzme
rukovoenje vladom ili, do konca 1943, da uvede svoju stranku u nju, ostali su
bezuspjeni. Ustae su vjerojatno bili svjesni Glaiseovih pokuaja i u strahu da
bi Maek u budunosti mogao popustiti pod njemakim pritiskom, pa su ga od
listopada 1941. do oujka 1942. drali u koncentracionom logoru. To je, pak,
Pomoglo zaustaviti odljev lanova iz HSS-a u Ustaki pokret.
Maek i ostali voe HSS-a uzdah su se da e zapadni Saveznici dobiti rat i
da e sile Osovine, a s njima i ustae, biti poraeni. Zbog tog uvjerenja, i zato
s t se Ustaki pokret vrlo brzo politiki kompromitirao, za HSS bi ulazak u
i
Hi sklapanje bilo kakvog sporazuma s novim vlastodrcima bila glupost.
V I ' ^ e s t o toga, stranaki voe oekivali su da e vrijeme za akciju doi pred

kraj rata. Kako su vjerovali da ishod rata u Jugoslaviji ovisi o snazi sukobljenoj
velikih sila, smatrah su d a j e najbolje da se dre politike ekanja. Kao rezultat
takve odluke, u drugoj polovici 1941, cijeloj 1942. i dijelu 1943. godine, vodstvo
stranke ostalo je pasivno.
Za vrijeme rata, HSS se morao boriti ne samo protiv ustaa nego i protiv
komunista. KPJ je kritizirao HSS jo od 1924, kad se Stjepan Radi odrekao
ulaska u Seljaku internacionalu. Naime, popularnost HSS-a umnogome je
bila prepreka jaanju komunista u Hrvatskoj. Osnivanje KP Hrvatske 1937
kao ogranka KPJ bilo je iskalkulirano s namjerom da se dotakne hrvatski nacionalistiki ivac i pomogne popularizacija i jaanje komunistikog pokreta
Kasnih tridesetih godina 20. stoljea, zbog nadolazee opasnosti od nacistike
Njemake i faistike Italije, kao i zbog razoarenja jednog dijela stanovnitva
Maekovim ulaskom u jugoslavensku vladu u kolovozu 1939. i sve gorim
ekonomskim prilikama, komunisti su, pod Titovim vodstvom i uz pomo organizacije i ideologije Narodnog fronta, postigli izvjestan napredak u Hrvatskoj, ba kao i ustae. Ali HSS je zadrao svoju dominantnu poziciju u hrvatskom drutvu, osobito meu seljatvom.
Invazija, podjela i okupacija Jugoslavije u travnju 1941. drastino su
promijenili politiku scenu. Sve politike stranke, osim Ljotieve stranke u
Srbiji, Ustakog pokreta u Hrvatskoj i folksdojerskih grupacija u raznim dijelovima zemlje, bile su zabranjene. U starim strankama dolo je do raskola,
pri emu su neke frakcije poele suraivati s okupatorskim ili kvislinkim
reimima, druge se pritajile kako bi prole rat uz najmanje mogue gubitke, a
tree se pridruile pokretima otpora kad su ovi poeli djelovati.
KP Hrvatske bio je potpuno svjestan snane pozicije HSS-a meu hrvatskim
seljatvom i u veem dijelu graanstva i inteligencije. Takoer je znao da Maek
uiva golem osobni ugled u itavom narodu, a osobito meu seljatvom, ugled
koji je zbog njegovog boravka u koncentracionom logoru i kunom pritvoru
vjerojatno narastao. Dugogodinje kondicionirarye hrvatskoga seljatva
demokratskom, pacifistikom, relativno Ijeviarskom i antikomunistikom
ideologijom brae Radi i nacionalistiki karakter koji je stranka bila poprimila u meuratnom razdoblju tijekom borbe protiv velikosrpske hegemonije 1
kraljevske diktature bile su velike barijere napredovanju komunista. Namamiti
veliki broj seljaka da se pridrue partizanima i bore na njihovoj strani, za komuniste je bio daleko najtei politiki problem u Hrvatskoj. 39
Kako je Maekov stranaki centar prihvatio politiku ekanja i bio proti
partizanske politike i oruanih operacija, odbio je pozvati svoje lanstvo da se
pridrui partizanima i njihovoj borbi. Kao odgovor na to, komunisti su razvili.dvije strategije. Prva je bila da su i u usmenoj i u pisanoj propagandi snazn
napali Maeka i kliku oko njega" kao pomagae ustaa, etnika i jugoslaven

ke izbjeglike vlade. Ti estoki napadi bili su djelomino potaknuti politikom
E d a HSS-a koji su mladim ljudima savjetovali da se dre podalje od crvenih"
1
da radije odu u vojsku NDH. Kao to e biti objanjeno u 10. poglavlju, HSS se
nadao da e na kraju uspostaviti kontrolu nad vojskom i, uz pomo zapadnih
saveznika, upotrijebiti je kao instrument u osvajanju vlasti na kraju rata. Ali
time to su poticali mlade ljude da odlaze u vojsku NDH, stranka je dala komunistima materijala za napade da surauje s okupatorskim silama. 40
Do rujna 1943. meutim, partizani su shvatili da su propagandni napadi na
Maeka kontraproduktivni. Umjesto da odvlae pristae od njega, poveali su
seljaku podrku Maeku. Kao rezultat toga, napadi na Maeka osobno prestali su, mada ne i napadi na lanove njegove svite. Ali to je bio samo privremeni predah. Prema direktivi Propagandnog odjela ZAVNOH-a (Zemaljskog
antifaistikog vijea narodnog osloboenja Hrvatske) od 15. veljae 1944.
Odreene suzdranosti koja se u nekoj mjeri iskazivala u naoj politici prema ovim (politikim) pekulantima (Maek i njegova klika), pri emu se nije
spominjalo Maekovo ime, vie ne treba biti. Na napad se sada usmjerava na
Maeka osobno i njegovu kliku s ciljem da ih se izolira od seljatva i nacionalno potlaenih masa." 41
Komunisti su htjeli i privui to vei broj lanova HSS-a na osloboena
podruja i ukljuiti ih u Narodnooslobodilake odbore i partizanske borbene
jedinice. Tu drugu strategiju privlaenja lanova HSS-a primjenjivali su tako
to su na slobodnom teritoriju organizirali disidentski HSS, u biti pod kontrolom komunista. U lipnju 1943. na osloboeni partizanski teritorij stigao je
Boidar Magovac, profesionalni novinar i Maekov blizak prijatelj i suradnik
koji je uivao veliki ugled u redovima HSS-a. Od njegova dolaska mnogo se
oekivalo. Partizani su se nadali da e on privui jo lanova HSS-a i sluiti
kao protutea voama okupljenim oko Maeka. Magovac je 19. lipnja poslao
izjavu ZAVNOH-u u kojoj je objasnio uvjete i naela suradnje izmeu HSS-a i
Narodnooslobodilakog pokreta u Hrvatskoj. Prihvatio je naela i ciljeve Narodnooslobodilake borbe koje su 26. svibnja 1943. objavili Glavni tab Narodnooslobodilake vojske za Hrvatsku i komitet za pripremu organizacije ZAVNOH-a. Osim toga, narugao se optubama od strane antipartizanskih snaga
da partizani nakon pobjede namjeravaju zavesti komunistiki reim. U srpnju
J e objavio apel lanovima HSS-a u kojem tvrdi d a j e svim potenim Hrvatima
"Viesto u Narodnooslobodilakoj vojsci. 42
Vjerojatno se ravnajui po Janikovievu izvjetaju (vidi dolje), Magovac
)e
najavio da e Izvrni odbor HSS-a biti osnovan im dovoljan broj lanova
r ^ a n k e doe na osloboeni teritorij. Iako se neke formulacije u njegovim izpvarna iz lipnja i srpnja nisu ba svidjele komunistima i partizanima, podrali
njegove aktivnosti kao sredstvo da se privue vie lanova HSS-a u partis
k e redove. Magovcu je zato u srpnju 1943. doputeno da pone izdavati

tjedne stranake novine Slobodni dom. Uskoro je postao priznat kao voa onih!
lanova HSS-a koji su suraivali s partizanima ili ih potpomagali. Djelomino!
zahvaljujui njegovim naporima, a djelomino zahvaljujui nekim drugim
dogaanjima, osobito kapitulaciji Italije, broj lanova HSS-a u partizanskim]
redovima stalno je rastao. Dok su 1941. i 1942. partizani u Hrvatskoj veinoml
bih Srbi, poetkom listopada 1943. bili su veinom Hrvati. Na Magovevu inicijativu i na poticaj KP Hrvatske, na osloboenom teritoriju u Plakom u Lici
12. listopada 1943. osnovan je Izvrni odbor HSS-a. Za prvoga predsjednika
izabran je Magovac. 43
Ovdje moramo naglasiti da su izmeu vieg i nieg kruga rukovodilaca
KPH i u redovima partizana postojale vehke razlike u stavovima o politici
prema Maeku, HSS-u i lanovima HSS-a koji su se pridruili partizanima
Neki partizani bih su ogoreni zbog primanja lanova HSS-a u njihove redove,
optuujui ih da su zakanjeli ili da su se pridruili tek kad je postalo jasno da
e partizani pobijediti. Drugi ne samo da su bili za to da ih se prima, nego su
bili i velikoduni u tom smislu tvrdei da nije potrebno da lanovi HSS-a mijenjaju svoje politike stavove i uvjerenja, nego da samo moraju biti voljni boriti
se u okviru Narodnooslobodilakog pokreta. Ovaj drugi stav bio je i slubena
politika KPH, koji je znao da nee uspjeti postii pobjedu u Hrvatskoj ako ne
uspije privui lanove HSS-a u svoje redove. 44 U stvari, aktivnost onih voa
HSS-a koji su se pridruili partizanima prije i poslije osnivanja Izvrnog odbora uvelike je pridonijela masovnoj mobilizaciji i odlasku Hrvata u partizane.
Reakcije lanova HSS-a izrazito su se razlikovale od regije do regije, ovisno
o vojnoj situaciji i aktivnostima lokalnih voa HSS-a. Broj lanova HSS-a u
partizanskim redovima bio je primjerice mnogo vei u Dalmaciji, Hrvatskom
primorju, Lici i Slavoniji nego na podruju sjeverno od Zagreba.
Onaj dio nieg rukovodstva HSS-a koji je smatrao da Maekova politika
ekanja teti interesima stranke i odluio suraivati s partizanima, bio je
meusobno razjedinjen. Dvije razliite grupacije bile su voljne boriti se zajedno s partizanima, ali razlikovah su se po prirodi odnosa s KPH i partizanskim vodstvom. S jedne strane, Magovac je suradnju izmeu HSS-a i KPHj
45 Q
sma-trao politikom koalicijom izmeu relativno ravnopravnih partnera, o
druge strane, neki stranaki voe pridruili su se partizanima ne zahtijevajui
ravnopravnost svoje stranke s KP. Iako su razhiti stavovi o tako fundamentalnom pitanju nastavili postojati, jedno su vrijeme bili tolerirani, i suradnjaj
izmeu HSS-a i politiaakih snaga predvoenih komunistima se nastavila. Zatol
su Mago-vac i jo nekohko voa HSS-a - sporazumom s KPH - postali lanovi
ZAVNOH-a. Magovac je kasnije postao potpredsjednik Nacionalnog komiteta
osloboenja Jugoslavije (NKOJ-a), to jest privremene partizanske revolucionarne vlade izabrane na drugom zasjedanju AVNOJ-a (Antifaistikog vijeaj
narodnog osloboenja Jugoslavije) u Jajcu 29. studenoga 1943. godine. Na-j
cionalni komitet osloboenja Jugoslavije bio je pod punom kontrolom KPJ.

Iako je suraivao s komunistima u raznim politikim tijelima i nastavio
1 p0Zivati lanove HSS-a da se mobiliziraju na strani partizana, Magovac nije
i kio voljan nazvati Maeka izdajnikom ili kritizirati stranake voe i lanove
i koji su ga podravali. U skladu sa svojim stavom o koaliciji izmeu njegove
I stranke i KP, Magovac je htio i obnoviti organizacije HSS-a na lokalnoj razini
I u oS ioboenim podrujima. Ali njegovi napori bili su u suprotnosti s politikom
I KP koja drugim politikim skupinama nije doputala efektivnu politiku orE ganizaciju. Suradnici Magovevih tjednih novina neko su vrijeme djelovali i
kao aktivisti HSS-a, ali komunisti su to uskoro onemoguili.46 Nakon to je
optuen da je s promaekovski orijentiranim voama vlastite stranke radio
protiv Narodnooslobodilakog pokreta umjesto da s njim surauje, Magovac
je pao u nemilost kod komunista i nekih stranakih kolega. Konano, na drugoj
sjednici Izvrnog komiteta HSS-a, 29. travnja 1944, bio je prisiljen dati ostavku
na poloaj predsjednika, a u kolovozu 1944. dao je ostavku i na poloaj potpredsjednika Nacionalnog komiteta osloboenja Jugoslavije. Zadrao je samo
formalne veze s tim tijelima, ali njegova mo i utjecaj zapravo su eliminirani.
Na oba ta poloaja, Magovca je naslijedio Franjo Gai, koji je bio spreman
potpuno suraivati s komunistima.47 Nakon toga, odnosi izmeu Izvrnog odbora HSS-a i komunista odvijali su se glatko. Gai i njegovi kolege u Izvrnom
odboru i oko njega nastavili su djelovati kao grupa, ali stopili su se s Narodnooslobodilakim pokretom pod dominacijom komunista. Uklanjanjem Magovca s ela Izvrnog odbora i poboljanjem vojne i politike situacije partizana u Hrvatskoj, lanovi HSS-a poeli su se u velikom broju prikljuivati
partizanima i mnogo su pridonijeli njihovoj konanoj pobjedi.
Neki autori naglaavaju injenicu da su komunisti u Hrvatskoj i Izvrni
odbor HSS-a u prvi plan stavili problem nacionalnog osloboenja Hrvatske,
a smanjili vanost pitanja socijalne promjene, bez sumnje kako bi ojaali poziciju Izvrnog odbora i uinili ga prihvatljivijim i uinkovitijim.48
Komunisti su takvu politiku, meutim, provodili u cijeloj Jugoslaviji za svo
I vrijeme rata. Zahvaljujui toj politici, kad je na treem zasjedanju ZAVNOH-a,
dranom u Topuskom 8-9. svibnja 1944, proglaena Republika Hrvatska kao
Jedna od suverenih federalnih jedinica u reorganiziranoj federalnoj JugoslaviI Ji, hrvatska javnost je to jako pozitivno primila.
Poetkom 1943, centar HSS-a poeo je shvaati da ne moe u nedogled
s politikom potpune pasivnosti, ali Janikovievo miljenje o tome
[
isto bi trebalo uiniti prilino se razlikovalo od miljenja grupe oko Koutia
"Zagrebu. U izvjetaju koji je napisao poetkom 1943. i koji je potom bio u
opticaju kao stranaki dokument, Janikovi je ustvrdio da neaktivnost
U:
r u t a v a stranku i pozvao na hitnu i temeljitu reorganizaciju njezine strukture.
P
F
loio je da postojee vodstvo stranke to prije organizira izbore meu lo-

jalnim lanstvom na kojima bi bili izabrani iri i ui Izvrni odbor kako bi vodili
poslove stranke u odsustvu njezinapredsjednika, Maeka. Takoer je predloio
da Izvrni odbor ustanovi koliko je lanstva jo uvijek u stranci i objavi deklaraciju o ciljevima stranke i njezinim stavovima o svim nerijeenim politikim
problemima. 49 Ali rukovodstvo stranke u Zagrebu ignoriralo je njegove prijedloge, moda u uvjerenju da ih je u ratnim uvjetima teko ili nemogue
realizirati, ili zbog naelnog neslaganja s predloenim. I rukovodstvo u Zagrebu i Janikovi imali su nekoliko kontakata s predstavnicima etnika i partizana, ali zbog korjenito razliitih pogleda na ratnu i poslijeratnu politiku,
oni nisu dali pozitivne rezultate. Rukovodstvo u Zagrebu nastavilo je njegovati kontakte s naklonjenim oficirima vojske NDH i, kao to emo pokazati u
10. poglavlju, od sredine 1943. godine HSS je ulagao udruene napore u uspostavu direktnog kontakta sa saveznikim snagama u Italiji kako bi se osigurala neposredna suradnja izmeu stranke, njoj naklonjenih asnika vojske
NDH i Saveznika nakon oekivanog iskrcavanja saveznikih snaga na istonoj
obali Jadrana. Kako je raslo uvjerenje da e na kraju rata partizani biti na pobjednikoj strani, poelo se initi apsolutno neophodnim da stranka ima efektivnu suradnju sa Saveznicima, to bi joj, zajedno s kontrolom nad vojskom
NDH, dalo jaku poziciju za pregovore s partizanima.
Stranaki voe bili su osim toga uvjereni da e im zapadni Saveznici pomoi zato to su na elu partizanskog pokreta bili komunisti, dok je HSS bio
demokratska, antikomunistika snaga pomou koje su Saveznici mogli vriti
utjecaj u zemlji nakon rata.
Sve do sredine 1944, centar stranke bio je protiv suradnje i s etnicima i
s partizanima. Ali kad su shvatili da e partizani biti na pobjednikoj strani i
nakon to nisu uspjeli uspostaviti nikakvu suradnju sa saveznikom komandom u Italiji, predomislili su se. Preko agenata u vicarskoj sondirali" su
stav britanske vlade prema eventualnoj suradnji HSS-a s partizanima. Britanci su takvu politiku podravah, ali smatrah su da ju trebaju dogovoriti same
grupacije. Kao rezultat toga, Kouti, koji je do tada bio ogoreni protivnik
bilo kakvog pokuaja pribliavanja partizanima, pristupio im je u travnju 1944.
godine. Tom zamrenom priom, koja je koincidirala s dramatinim razvojem
dogaaja u stranci i njezinu vodstvu, pozabavit emo se u 10. poglavlju.
Predstavnici HSS-a u jugoslavenskoj izbjeglikoj vladi u Londonu takoer
su radili na zatiti interesa hrvatskoga naroda, kako su ih oni vidjeli. Kako
bi oponirah eksponentima ideje Velike Srbije, koji su kontrolirah izbjegliku
vladu i podravali Drau Mihailovia, borili su se da osiguraju podrku Velike
Britanije. 50 Onda je, u lipnju 1944, Ivan ubai, vaan lan HSS-a, imenovan
za predsjednika vlade. ubaia su kralju Petru II nametnuli Britanci, a imao
je nalog da postigne dogovor s Titom o formiranju jedinstvene jugoslavenske vlade. Prvi koraci prema tom dogovoru uinjeni su u lipnju te godine, ahj

jedinstvena vlada formirana je tek 7. oujka 1945, nakon to su mjesec dana
f prije toga na konferenciji u Jalti donesene direktive o Jugoslaviji. Ta, prva
vlada Demokratske Federativne Jugoslavije, bila je koalicijska, sastavljena od
i predstavnika NKOJ-a i predstavnika izbjeglike vlade. Ubrzo su predstavnici
NKOJ-a na svaki nain nadjaali tobonje koalicijske partnere. Ovi su brzo
postigli puno diplomatsko priznanje nove vlade od strane Velike trojice, a kasI nije i ostalih zemalja. Koalicijska vlada predstavljala je krunu uspjeha za Tita
R i partizane i potpuni poraz za snage koje su stajale iza izbjeglike vlade, ukljuujui kralja Petra i ubaia osobno.
Sve u svemu, razvoj dogaaja tijekom Drugoga svjetskog rata pokazao se
[ katastrofalnim za HSS. Kao to smo vidjeli, podijelio se na tri grupacije - onu
vjernu Maeku, onu koja je suraivala s ustaama i onu koja je podravala partizane i suraivala s njima. To se dogodilo zato to stranka nije bila homogeno
politiko tijelo, nego nacionalni pokret koji je u meuratnom periodu privukao mnoge opcije na irokom politikom spektru i razne interesne skupine.
Njezin voa, Maek, iako sposoban i postojan u vrijeme mira, nije uspio postati snaan i odluan voa kojeg su teki ratni uvjeti zahtijevali. tovie, ustae
su ga cijelo vrijeme rata efikasno izolirale od ostalih voa stranke. Njegova
politika pasivnog ekanja pokazala se nezadovoljavajuom za veinu lanova
stranke koji su se drali podalje od ustakog reima i zavrili suraujui s
I partizanima.
Teko je procijeniti koliki je dio lanstva iznosio u svakoj od te tri grupacije.
Major Randolph S. Churchill, britanski oficir za vezu s partizanskim Glavnim
tabom u Hrvatskoj, podnio je izvjetaj od 20. travnja 1944. prema kojem je
svaka od te tri grupacije otprilike brojano jednaka. 51 To mi se ini malo vjerojatnim. Vjerojatnije je da se segment stranke koji se koncem 1941. pridruio
i ustaama poeo osipati jer su se ustae na mnogo naina kompromitirale.
Centar, koji je ostao vjeran Maeku, takoer je postepeno izgubio dosta od
svoje snage jer je, kako je rat odmicao, sve vie njegovih lanova prelazilo
I partizanima. Zato je pri kraju rata propartizansko krilo HSS-a postalo najvee.
Neki autori tvrde da su voe stranke namjerno delegirali lanove u svaku od
sukobljenih snaga u Hrvatskoj, kao i predstavnike kod zapadnih Saveznika
k r o z jugoslavensku izbjegliku vladu, kako bi zatitili poziciju stranke bez
j obzira kojim smjerom se dogaaji razviju; meutim, osim sudjelovanja stranke
u
Jugoslavenskoj izbjeglikoj vladi i Magoveva bezuspjenog pokuaja koatiranja s partizanima, nita nije dalje od istine. Stranka se za vrijeme rata de
[ f a c t o Jednostavno raspala i ta su se tri segmenta borili jedan protiv drugoga. Ni
B ? e d n a d te tri frakcije nije bila u stanju izvriti neovisan ili efektivan utjecaj na
situaciju u Hrvatskoj tijekom tih sudbonosnih godina. Valja napomenuti da su
e
i Predstavnici stranke u jugoslavenskoj izbjeglikoj vladi poslije formiranja
aieve y l a f ' e podijelili. Samo otprilike polovica od voa u egzilu stala je

na stranu ubaia i s njim se vratila u Jugoslaviju, dok se najvii po rangu lan
u izbjeglitvu, Krnjevi, suprotstavio suradnji s Titom i ostao u inozemstvu
Naa analiza o HSS-u za vrijeme Drugoga svjetskog rata ne bi bila kompletna bez komentara o sudbini njezina najveeg saveznika od 1927. do 194^
Srpske demokratske stranke (SDS-a). To je bila glavna politika stranka Srba
na hrvatskom teritoriju kao i Hrvata i Slovenaca koji su se smatrali Jugoslavenima. Seljako-demokratska koalicija (SDK), koju su te dvije stranke oformile
1927, raspala se u oujku 1941. oko pitanja da li bi Jugoslavija trebala pristupiti
Trojnom paktu, pri emu je HSS bio za pristupanje, a SDS protiv. Nakon to
je ustanovljena jugoslavenska izbjeglika vlada, u njoj je svoje predstavnike
imao i SDS.
Za vrijeme rata, lanovi SDS-a bili su meu glavnim metama ustake antisrpske politike. Mnogi su ubijeni ili umrli u logorima, drugi su prognani u Srbiju, koja je bila pod njemakom okupacijom, ili su sami tamo pobjegli. Trei
su pak pobjegli u ume i planine i tamo se pridruili etnicima ili partizanima,
uglavnom potonjima zbog njihova projugoslavenskog stava. Zajedno s predratnim lanovima KP oni su vjerojatno sainjavah najvaniji element partizanskih snaga u Hrvatskoj tijekom prve dvije godine otpora i revolucije, i ostali su
bitan dio tih snaga do kraja rata. Srbi su dali vaan doprinos radu ZAVNOH-a
i njegovim Narodnooslobodilakim odborima na niim razinama privremene
vlasti za vrijeme rata. Srpski lanovi ZAVNOH-a sastali su se u Otocu u Lici
12. sijenja 1944. i osnovali srpski klub lanova ZAVNOH-a pod predsjedanjem Radeta Pribievia, potomka politiki prominentne porodice iz Hrvatske
i lana predratnog Glavnog odbora SDS-a. Klub je izdao proglas Srbima u Hrvatskoj u kojem je formulirao svoja naela i ciljeve i pozvao stanovnitvo da
pojaa svoju borbu protiv okupacije i kolaboracionistikih snaga. 52
Kako je sudjelovanje u partizanskim borbenim jedinicama bilo prvenstveni put prema lanstvu u KPH, mnogi Srbi nali su svoj put u tu stranku. To,
i injenica da su mnogi Srbi tijekom rata postali vojni zapovjednici visokog
ranga, imalo je, dugorono gledano, vane posljedice za Hrvatsku. Ustaka
politika, koja je za cilj imala eliminaciju Srba kao vitalne nacionalne skupine u
Hrvatskoj i BiH, rezultirala je tolikim ljudskim i drugim rtvama kod Srba, da
su se oni u vehkom broju pridruili komunistikoj revoluciji i bitno pridonije I
njezinom uspjehu. Pobjeda komunista u Jugoslaviji dovela je do velikog P"l
rasta relativne politike moi Srba u Hrvatskoj.
J_1A
USTAKI REIM I RIMOKATOLIKA CRKVA
Dok emo ulogu Katolike crkve u NDH detaljno obraditi u 12. poglavlju, na
ovom emo mjestu ukratko opisati odnose izmeu Crkve i ustakog reima.
Zbog svoje malobrojnosti, ustae su bili prisiljeni potraiti saveznike i obrazovane kadrove za svoju administraciju u drugim politikim i socijalnim
skupinama. Dodue, mnogi su zaposlenici iz prethodnog reima zadrani pod
uvjetom da su zadovoljili kriterije ustake provjere. Kako im je veina ideja
HSS-a bila odbojna, saveznike su nali meu onima koji su zastupah nacionalistike i autoritarne politike stavove, primjerice meu katolikim klerom
i klerikalno orijentiranim intelektualcima. Signifikantno je da je veliki dio
ustakih voa bio proizvod katolikih gimnazija i potjecao iz podruja u kojima su Rimokatolika i Srpska pravoslavna crkva koegzistirale stoljeima.53
Bili su svjesni pritubi Katolike crkve zbog politikih i vjerskih prilika u Jugoslaviji izmeu dva rata, i njezinog otpora protiv Jugoslavije pod dominacijom
Srba i protiv Srpske pravoslavne crkve. Ustae su takoer privukle vodee
linosti bive Hrvatske puke stranke, katolike politike stranke u Hrvatskoj
u dvadesetim godinama 20. stoljea, koji su prvotno bih projugoslavenski orijentirani, ali su koncem dvadesetih godina ve postali izrazito separatistiki i
antijugoslavenski nastrojeni.
I Prije i poslije travnja 1941, mnogi hrvatski katoliki sveenici, osobito
ni mlai, u ustakom ultranacionalistikom programu vidjeli su rjeenje za
hrvatsko nacionalno pitanje i sredstvo za poboljanje pozicije Katolike crkve
1 Hrvatskoj. Zapravo, prilian broj katolikih sveenika, osobito franjevci u
i junoj Dalmaciji, bili su zaprisegnuti lanovi Ustakog pokreta jo prije
"avnja 1941. godine. Bliska suradnja izmeu ustaa i dijela katolikog klera
Prirodno je proizala iz injenice da su ijedni i drugi bili autoritarno, antijugo; venski, antidemokratski, antimasonski, i prije svega, antisrpski, antipravo; vuo i antikomunistiki orijentirani.
K Tri vane linosti meu ustaama, od kojih su dvojica bili katoliki sveeE* > svjedoe o srodnosti izmeu izvjesnih ustakih i katolikih stavova. Ve"f^sni Dragutin Kamber, upnik u Doboju, u Bosni, koji je u travnju 1941.

postao ustaki povjerenik za kotar Doboj, napisao je lanak povodom prve
godinjice NDH: Daleko od toga da se elimo s bilo kime natjecati. No be
ikakvih usporedbi, moram istai da hrvatsko katoliko sveenstvo u veliko'
veini pripadalo onim drutvenim krugovima koji su pripremali osniva
nje samostalne Hrvatske." U slinom duhu, veleasni Vilim Cecelja, upnik
u zagrebakom predgrau Kustoiji, koji je poloio ustaku prisegu pry e
10. travnja 1941. i pred kojim su slubenu prisegu poloili Paveli i ministri nove
drave, u novinskom intervjuu ustvrdio je da su sveenici oduvijek patriotski
raspoloeni i da su s velikim entuzijazmom pozdravili trenutak osloboenja.
Osobito je spomenuo franjevce iz Dalmacije i Hercegovine, ali je naglasio da i
meu upnicima ima mnogo zaprisegnutih ustaa. I Vjekoslav Luburi, jedan
od vanih ustaa i aktivni katoliki vjernik, napisao je u emigraciji u lipnju
1955. da ne razumije kako netko moe vjerno sluiti Paveliu i istovremeno
na bjesomuan nain optuivati ustatvo i sveenstvo, dva stupa nae revolucije, naeg rata i naeg otpora". 54
Ba kao to je izjava koju je Maek proitao na Radio Zagrebu 10. travnja
1941. pomogla novom reimu da konsolidira svoju vlast (vidi 2. poglavlje),
isto tako je pomoglo i nekohko postupaka i izjava nadbiskupa Stepinca, osobito njegov brz posjet Slavku Kvaterniku i Paveliu i njegova okrunica od
28. travnja 1941. u kojoj poziva sve sveenike svoje nadbiskupije na vrenje
dunosti prema novoj dravi.55
Valja primijetiti i da je cjelokupni katoliki tisak od poetka do kraja
ustake drave podravao Paveha i ustaki reim.
Kako ustae nisu imale intelektualaca ni pisaca, veina slubenih propagandista i za stranku i za dravu (Ivo Bogdan, Matija Kovai, Ivan Orani,
Vilko Rieger) i mnoge druge vodee linosti u novinarstvu, na radiju i filmu
(Petar Bareza, Ivo Guberina, Ivo Lendi, Milivoj Magdi, Tias Mortigjija, Franjo Nevisti) bili su katoliko-klerikalne ili frankovake provenijencije ili su
bili povezani s tim krugovima. Poevi od govora ministra unutarnjih poslova Andrije Artukovia u Hrvatskom saboru 24. veljae 1942, ali zapravo nastavljajui dugu tradiciju hrvatske nacionalistike i klerikalne misli, ustase i
njihovi klerikalni saveznici svoje su napade usmjerili uglavnom protiv etiri
grupe koje su smatrane glavnim neprijateljima hrvatskoga naroda i drave.
Srbe, idove, masone i komuniste. 56 Nakon to su idovi odstranjeni iz javnog ivota u NDH i nakon to je bio eliminiran utjecaj masona (koji su sam
okonali svoju aktivnost 1940), propagandisti su objedinili Srbe i komuniste u
svoj najomiljeniji pogrdni naziv, srbokomunisti", koji je trebao identificirah
glavnog neprijatelja hrvatske nacije i drave.
Osim to su upravljah veim dijelom ustake propagande i masniedij^
klerikalci su bili osobito utjecajni u obrazovanju. Prvi ministar bogotovlja i
nastave u vlasi NDH, Mile Budak, navodno je imao izvrsne veze s Katoliko v

cr kvom,
a dva klerikalca, Ivan Orani i Feliks Niedzielsky, bili su jedan za

drugim voe Ustake mladei. Klerikalac Mladen Mikac bio je rukovoditelj hrvatskoga zavoda za film (Dravnog slikopisnog zavoda), a Radovan Latkovi,
Lâjikovac, bio je direktor Hrvatskog radija. Tri najvanija izvora talenata iz
kojih su ustae regrutirah kadar za propagandu, masmedije i dravnu administraciju na podruju obrazovanja bili su klerikalni novinari, profesori Zagrebake nadbiskupske gimnazije i klerikalni intelektualci koji su izdavali asopis
Hrvatska smotra. Neke od tih osoba navodno su bile zaprisegnuti ustae prije
10. travnja 1941. godine. 67
Vatikan, u skladu sa svojom uobiajenom praksom, nije slubeno priznao
;
NDH jer je bila proglaena za vrijeme rata. Ali imao je izaslanika, papinskog
legata pri episkopatu u NDH, opata Giuseppea Ramira Marconea, a NDH je
imala neslubenog poslanika u Vatikanu.
Stepinac je 24. svibnja 1943. poslao kardinalu Luigiju Maglioneu, papinskom dravnom tajniku, indikativan izvjetaj o stavu Katolike crkve u Hrvatskoj prema ustakom reimu. Neto ranije, jugoslavenska izbjeglika vlada
je protestirala kod Svete Stolice zbog zlostavljanja Srba u takozvanoj NDH"
tvrdei da Katohka crkva u Hrvatskoj nije ispunila svoju dunost prema pravoslavcima koji se osjeaju progonjenima, ak d a j e Crkva, prema istim klevetama, odobrila i organizirala mjere protiv raskolnika". Nadbiskupov izvjetaj
pruio je Svetoj Stolici popratne informacije o tim optubama. Stepinac se
osjeao dunim upozoriti kardinala Maglionea da materijal koji je Svetoj
Stolici poslala srpska propaganda slui samo tome da u oima Svete Stolice
umanji ugled sadanjeg reima u Hrvatskoj". U izvjetaju nadalje stoji: I pored
sve neprijateljske propagande protiv Crkve u Hrvatskoj, ostaje povijesna injenica d a j e Katohka crkva u Hrvatskoj uvijek inila da se njezin glas uje
i pred najviim dravnim linostima, ak i kad to nije bilo bez opasnosti po
druge interese Crkve. To nam je potvrdio i priznao ne mali broj Srba, voen ne
mrnjom nego istinom i zahvalnou." Nadbiskup u tom izvjetaju priznaje da
s
e okrutnost na koju se ale Srbi, javila tijekom nacionalne revolucije, kada je
vrijeme sa sobom donijelo neodgovorne pojedince koji su u ime Vlade poinili
zloine ne marei u stvari za autoritet Drave ili ak esto idui protiv ured
Vlade. To se vidi iz injenice da je mnogo tih neodgovornih osoba strijeljano
naredbom Vlade".
Nadbiskup je izrazio aljenje zbog tih delikata i osudio ih, ali primijetio je
P su ta djela reakcija na ono to su Srbi radili u meuratnom periodu, kad su
ovrijedili sva prava hrvatskoga naroda. Takoer podsjea svoje itatelje na
p n t a t na hrvatske zastupnike u beogradskoj Skuptini u lipnju 1928. godine.
L S t epinac dalje navodi d a j e vlada NDH uinila mnogo dobra od neposredk. 8 m t e r e s a za Katoliku crkvu u Hrvatskoj. Primjerice, da se bori se protiv
P rairene prakse abortusa, koje izvode, uglavnom, idovski i pravoslavni

lijenici, protiv ega biva vlast nije poduzimala gotovo nita; da je zabra
nila pornografske publikacije, koje su prije promovirali uglavnom idovi
Srbi; da je ukinula masonstvo i da se energino bori protiv komunizma, koji
su pod starom beogradskom vladom bili poeli cvasti; i da je izdala dekrete
protiv psovanja. Da ustaka vlada osim toga osigurava obrazovanje vojnika
u kranskom duhu; inzistira na nastavi vjeronauka u kolama i ne protivi se
vjerskim kolama; da je poveala financijsku pomo sjemenitima i drugim
vjerskim institucijama, poveala plae sveenstvu, da potpomae dobrotvorne
aktivnosti Crkve i financijski potpomae gradnju novih i popravak postojeih
crkava. Prema nadbiskupu, sve su to bili pokazatelji dobre volje ustake vlade
prema Katolikoj crkvi. I kao to nadbiskupov izvjetaj jasno pokazuje, Crkva
je uzvraala istom mjerom. 58
Meutim, kako je rat odmicao, politika terora ustakog reima protiv
idovskoga i srpskoga stanovnitva, kao i protiv protuustaki orijentiranih Hrvata te njegov totalitarni karakter i pokornost Talijanima i Nijemcima, prijetili
su da e nanijeti golemu tetu i hrvatskom narodu i Katohkoj crkvi u Hrvatskoj. Kao rezultat toga, katolika hijerarhija u Hrvatskoj poela je kritizirati
pojedine postupke ustaa i kasnije se nastojala distancirati od reima. S obzirom na alternative koje su stajale na raspolaganju - jugoslavenska drava pod
kontrolom etnika ili komunista - na kraju je ipak sve do kraja rata nastavila
davati podrku ustaama i NDH. Posljednji formalan izraz te podrke bilo je
Pastoralno pismo izdano nakon Biskupske konferencije 24. oujka 1945, koje
emo opirnije prodiskutirati u 12. poglavlju.
USTAE SAZIVAJU HRVATSKI SABOR
Neki ustae u zasluge svog Pokreta ubrajaju i ponovno sazivanje Hrvatskog

sabora, koji je prvi put ponovo zasjedao 23. veljae 1942. Ali Sabor nije imao ni
politiki znaaj ni ustavnopravnu teinu te je njegovo sazivanje bilo hir ustaa
koji nisu bili voljni dati narodu istinska politika prava pa su im pokuali zamazati oi formom i ceremonijalom. Paveli je htio imati i slubeni forum kojem
bi se s vremena na vrijeme mogao obraati. Sabor je tijekom 1942. zasjedao 12
puta, posljednji put 28. prosinca, i vie ni jedanput do kraja rata nije bio izabran. Meu njegovim lanovima bili su jo ivui zastupnici Hrvatskog sabora
iz 1918, neki zastupnici HSS-a i JMO-a izabrani 1938, nekoliko lanova Glavnog odbora stare Hrvatske stranke prava, razni dunosnici Ustakog pokreta,
nekoliko Pavelievih osobnih prijatelja iz redova bosanskohercegovakih
Muslimana i dva Srbina, Savo Besarovi, Paveliev osobni prijatelj iz Sarajeva,
i Svetislav Sumanovi, u tridesetima i sve do rata podban Savske banovine
odnosno Banovine Hrvatske.59
Paveliu i ustaama svidjelo bi se da je Sabor, koji su oni sazvali, imao
i povijesni znaaj prijanjih Sabora. Ali kako zastupnici nisu bili izabrani na
I opim izborima, kako je na snazi bio jednostranaki sustav i Pavelieva dikI tura, kako je Ustaki pokret imao potpunu kontrolu nad masmedijima i kako
s v i Politiki skupovi bili zabranjeni (osim onih koje su organizirale same
l
a
s
t
i ) > to je bilo samo po sebi nemogue.
r
I . Postoji neslaganje o tonom broju zastupnika u ratnom Saboru. Prema
popisima, Komisija za vjerodajnice potvrdila je vjerodajnice za 147
Nekim osobama koje su bile pozvane da sudjeluju u radu Sabora
K T . n i s u mogli biti urueni, a neki su ih odbili. Najzanimljivije je pitanje
^ zastupnika HSS-a izabranih u prosincu 1938. koji s u pristali sluiti. PreUzbenom popisu saborskih zastupnika koji je potvrdio potpredsjednik
August Kouti, od 46 zastupnika izabranih 1938. godine, 18 ih je suv
a l o u radu ratnog Sabora.60
^ ^ s v o m pozdravnom govoru, Paveli se obratio lanovima Sabora kao
B ^ a , potovanima, poglavitima, velemonima, uglednima i plemenitima,

mudrima i obzirnima, ljubljenima i vjernima". 61 Ve 25. sijenja bio je izvijestio izaslanika Kaschea da e Sabor privremeno predstavljati itav narod, ali
da e imati samo savjetodavnu funkciju. Planirao je da e u Saboru kasnije
biti predstavnici razliitih profesija, jer se drava trebala ustrojiti na naelima
korporativizma. Sabor je formalno rasputen 28. prosinca 1942, kao to je bilo
i planirano, ali na Pavelievu izriitu elju vodstvo Sabora ostalo je na raspolaganju. Sabor, meutim, nije ponovo sazvan. Ako usporedimo djelovanje
Sabora tijekom deset mjeseci njegova postojanja s djelovanjem parlamenta u
demokratskoj dravi, ili ak s onim to je ministar unutarnjih poslova Andrija
Artukovi u svom obraanju Saboru 24. veljae 1942. opisao kao njegove funkcije i obiljeje, neizbjean je zakljuak d a j e ustaki Sabor bio lakrdija. 62
Jo jedna indikacija iluzornosti moi Sabora bila je injenica da se Marko
Doen, njegov predsjednik, stari ustaki povratnik, i jo devet njegovih kolega, koji su bili kritiki raspoloeni prema politici koju je provodio ustaki
reim, oito nisu usudili javno iznijeti svoju kritiku u Saboru, nego su je iznijeli u memorandumu Paveliu od 30. studenoga 1942. godine. 63 Taj memorandum zasluuje vie pozornosti zbog svjetla koje baca na politiku situaciju u
ustakoj dravi i na stupanj nezadovoljstva ak i meu uvjerenim pristaama
reima. Odabiru trenutka za prezentaciju memoranduma pridonio je razvoj
dogaaja u nekoliko podruja. Maral Kvaternik upravo je bio na dopustu u
Slovakoj, i veina dunosnika, kao i javnost, nisu vjerovali da e se vratiti
i nastaviti s obavljanjem svojih dunosti. Njegov sin, Eugen, nekada moni
dravni tajnik i ef policije, bio je smijenjen s poloaja. Porast broja krvavih
etnikih ekscesa u talijanskoj okupacijskoj zoni tijekom prethodna dva-tri
mjeseca izazvao je veliko ogorenje protiv Italije. Istodobno, njemaki utjecaj
u NDH nadjaao je talijanski. I konano, anglo-amerike snage u studenom
su se iskrcale u sjevernoj Africi promijenivi time strateku situaciju na Sredozemlju na tetu Nijemaca i Talijana.
Doenova skupina u svom memorandumu, nakon komplimenata Paveliu
osobno zbog njegove povijesne uloge u ponovnom osnivanju hrvatske drave
i priznanja da je Ustaki pokret temelj drave i politikog ivota u Hrvatskoj,
kritizira trenutnu situaciju. Nakon pokude nedostataka Rimskog ugovora gubitka vie od polovice Dalmacije koji je iz njega proizaao - kritizira Talijane
zbog toga to u svojoj okupacijskoj zoni doputaju etnicima antihrvatsko
djelovanje, te zahtijeva da se to etniko djelovanje zaustavi i problem Dalmacije definitivno rijei. Doenova skupina se nadala da e Hitler u vezi s tim
pomoi NDH. Memorandum se nastavlja tvrdnjom da su u Ustaki pokret uli
sumnjivi elementi koji su upleteni u korupciju velikih razmjera. U nastavku
teksta kritiki se razmatraju gotovo svi aspekti ustake politike: dvije administracije (dravna s j e d n e i stranaka s druge strane) koje su stalno zavaene,
to spreava dobro funkcioniranje dravnog aparata; postojanje dvije vojske

(redovne i stranake) obje s velikim brojem nekompetentnih asnika, i neprekidna neslaganja izmeu njih koja onemoguavaju da vojska svoju zadau
izvrava kako treba; i postojanje nekoliko vrsta specijalnih sudova u kojima
radi mnogo sudaca bez pravne naobrazbe, koji, meutim, bez obzira na to
imaju mo odluivanja o ivotu i smrti optuenika, to jako naruava ugled
sudstva u zemlji. Skupina tvrdi da su meu stanovnitvom u potajnom opticaju izvjetaji o zlostavljanju i pokoljima zatvorenika koncentracionih logora i
zatvora i naglaava kako u javnosti prevladava miljenje da mnogi pojedinci i
grupe koji su poslani u koncentracione logore nisu predstavljali nikakvu opasnost za javni red ni za sigurnost zemlje, i apelira da se svim zatvorenicima da
ansa da se brane pred redovnim sudovima. Skupina takoer navodi da u zemlji vlada opi osjeaj osobne i materijalne nesigurnosti. Na kraju skupina zahtijeva da se sve te negativnosti eliminiraju jer ugroavaju sigurnost i opstanak
drave i nacije i da Sabor bude reorganiziran kao istinsko predstavniko tijelo
i da se ponovo sazove.
Koliko je meni poznato, Paveli na taj memorandum nikada nije odgovorio.
Ali govorei u Saboru 28. prosinca 1942, bez sumnje je na umu imao njegove
potpisnike kad je rekao:
Ja nosim odgovornost sam za sve (dugotrajni poklici: ivio! i pljesak). Ja
ne traim odgovornost niti ministara pred narodom. Ministar je tu, dok slui
stvari (Tako je! pljesak.) i nitko ga poslie ne pita za odgovornost. J a j u drage
volje preuzimam na sebe. Preuzimam svu odgovornost i za vojsku, preuzimam
odgovornost i za prehranu i za politiku i za ivote! (svi zastupnici ustaju, pa
poklicima ivio!" i pljeskom odobravaju Poglavniku). Zato ne traim i ne
elim s nikim te odgovornost dieliti, ali traim sa svima vama rad i posao i
uspjehe.64
Nijedan od konkretnih prijedloga iznesenih u memorandumu nije uzet u
obzir. Sabor nije reorganiziran niti ponovo sazvan. Sadraj i ton ovog memoranduma zapravo je vjerojatno pridonio Pavelievoj odluci da Sabor vie ne
sazove.
Ustaki Sabor nikad nije usvojio, niti je Paveli, kao prvi ovjek u dravi,
ikad odobrio, ustav. Dana 15. svibnja 1941, meutim, Paveli je izdao dekret
u
kojem se tvrdi d a j e hrvatska kraljevska kruna (koja vie ne postoji) kralja
Zvonimira utjelovljenje hrvatskog suvereniteta. U tome je oponaao Maarsku,
gdje se kruni sv. Stjepana (koja postoji) pripisuju specifine ustavne odlike.
Bilo je mnogo govora o uskrsnuu tradicionalne hrvatske drave i ustavnim
Pravima, ali to nije rezultiralo nikakvom pozitivnom akcijom. Neki hrvatski
autori tvrdili su d a j e Sedamnaest naela hrvatskog Ustakog pokreta, koja su
do 10. travnja 1941. bila obvezujua samo za lanove Pokreta, nakon tog datu-

ma postalo obvezujue za sve dravljane NDH te da su time de facto predstav
ljala Ustav zemlje. To je bilo analogno situaciji u Njemakoj, gdje je program
Nacionalsocijalistike radnike stranke bio de facto Ustav Treeg Reicha 65 u
NDH je ta tvrdnja bila, zapravo, potvrena administrativnom praksom. Kako
bi napredovali, dravni inovnici morali su poloiti ispite iz tri podruja: ustavne organizacije, administrativne organizacije i zakonodavstva u djelokrugu
kandidatove kompetencije. Materijal o ustavnoj organizaciji sastojao se od
programa Ustakog pokreta i raznih ustakih propisa i zakona koji su se odnosili na Pokret i dravu. 66
Nakon to je preko dvije godine zanemarivala postojanje ak i tako
nevanog Sabora i ignorirala prijedlog Doenove skupine za njegovu reorganizaciju i ponovno sazivanje, vlada NDH je 5. travnja 1945. izdala zapovijed o
buduem sazivu novog Sabora. Uz lanove Sabora iz 1942, u novom sazivu
Sabora trebali su sjediti predstavnici raznih profesija, znanstvenih institucija i
slino. 67 No, to su bili posljednji dani NDH i plan za reorganizaciju Sabora bio
je bizaran i jalov posao.
HRVATSKI ETNIKI I POVIJESNI TERITORIJ"
Definiranje etnikog i povijesnog teritorija" hrvatskoga naroda kompleksan

je problem optereen emocijama, koji politiare i povjesniare frustrira jo
od etrdesetih godina 19. stoljea, a dovodio je u dvojbu i ustae u Drugom
svjetskom ratu. Pritom je sredinje pitanje bilo da l i j e teritorij BiH hrvatski ili
srpski, pa prema tome treba li biti ukljuen u hrvatski ili u srpski nacionalni
teritorij. Kljuni element za rjeenje tog pitanja, kao to emo vidjeti, bilo je
muslimansko stanovnitvo, koje je u meduratnom periodu predstavljalo oko
jednu treinu stanovnitva BiH. Time to bi bili proglaeni, ili to bi se sami
proglasili, Hrvatima ili Srbima, Muslimani su mogli stvoriti hrvatsku ili srpsku
veinu u BiH. Sloene povijesti bosanskohercegovakih Muslimana-Bonjaka,
koja see natrag do u srednji vijek, dotaknut emo se u 11. poglavlju. Ovdje je
dovoljno ukratko prodiskutirati bit hrvatskoga polaganja prava na BiH.
Poevi od Starevia pedesetih godina 19. stoljea, hrvatski nacionalisti tvrde da cijela BiH pripada Hrvatskoj, pa istonu granicu hrvatske nacije povlae na rijeci Drini. Prvi argument kojim su podupirali tu tvrdnju bio
je geopolitiki: BiH je s tri strane okruena hrvatskim teritorijem, a samo s
jedne strane, istone, s nehrvatskim, odnosno Srbijom i Crnom Gorom. Geopolitiki, dakle, BiH je izgledala kao sredinji dio hrvatskoga nacionalnog teritorija. Nasuprot tome, posjedovanje BiH od strane Srbije znailo bi ekspanziju
srpskoga suvereniteta prema sjeverozapadu Balkana, odakle bi Srbija mogla
vriti snaan utjecaj na itav hrvatski teritorij, ukljuujui i vei dio jadranske
obale.
Hrvati koji su tvrdili da je BiH dio Hrvatske takoer su tvrdili da su svi
piuslimani na tom podruju po nacionalnosti Hrvati. Brojanje muslimana
ao
Hrvata ove bi uinilo veinskim stanovnitvom u BiH, a argumentacija
Za
Polaganje povijesnog prava see u srednji vijek. Prema toj teoriji, srednjovjekovna bosanska drava, ije je stanovnitvo navodno bilo dijelom rimoka||ko, a dijelom su bili bosanski krstjani", bila je hrvatska jer su krstjani"
Prije nego to su postali krstjani", odnosno heretici bih katolici i Hrvati, pa su
2at0
dananji Muslimani, koji su uglavnom potomci bosanskohercegovakih

krstjana", prema toj teoriji Hrvati. Mladen Lorkovi, ministara u vie resora u
vladi NDH, u knjizi Narod i zemlja Hrvata, objavljenoj 1939. podrazumijeva
da su svi muslimani u BiH po nacionalnosti Hrvati. Paveli ini isto u uvodnom
lanku u prvom broju ustakog ideolokog tjednika Spremnost. 68
Hrvatski nacionalisti koji su tvrdili da su Muslimani Hrvati takoer su
tvrdili (zapravo povijesno tono) da su Srbi u BiH, kao i u Trojednoj Kraljevini,
uglavnom potomci doseljenika iz Srbije i Crne Gore koji su se malo-pomalo
naselili u tim krajevima. Ti su Srbi ili prisilno naseljeni u te krajeve od strane
Osmanlija, ili su se odazvali pozivu Habsburgovaca da se isele iz podruja
pod Osmanlijama i nasele kao seljaci-vojnici u habsburkoj Vojnoj krajini du
granice s Osmanskim Carstvom, ili su doli samoinicijativno. Ah kao kolonisti
ili naseljenici na zemljitu bez vlasnika, tvrdih su hrvatski nacionalisti, ti Srbi
nemaju pravo tu ostati. Osim toga, prema tim tvrdnjama, u nekim podrujima,
osobito u junoj Hercegovini, neki dananji Srbi mogli bi se, nakon to preu
na katolicizam, smatrati Hrvatima jer su potomci nekadanjih katolika Hrvata
koji su na pravoslavlje preli zbog prilika koje su vladale u Osmanskom Carstvu (vidi 9. poglavlje).
Osobit razlog zbog kojeg su hrvatski nacionalisti polagali pravo na BiH bio
je taj to se u meuratnom periodu hrvatsko stanovnitvo tamo poveavalo
mnogo bre nego u Hrvatskoj, to je pridonosilo obnavljanju hrvatske populacije u cjelini.69
Tvrdnje velikosrpskih propagandista d a j e BiH srpska pokrajina temeljile
su se na injenici da je od sredine 19. stoljea pravoslavno (tj. srpsko)
stanovnitvo bilo najbrojnije, na tvrdnji da su bosanski Muslimani jednostavno islamizirani Srbi" i na tvrdnji d a j e srednjovjekovna bosanska drava
bila srpska, a srednjovjekovna bosanska crkva (krstjani") zapravo srpska i
pravoslavna, s neznatnim razlikama.
Kojoj strani su bosanskohercegovaki Muslimani bih privreni? U Jugoslaviji izmeu dva rata, ba kao i pod osmanskom i austrougarskom vlau
tijekom prethodnih stoljea, voe bosanskih Muslimana vodili su rauna u
prvom redu o vlastitim interesima. Primjerice, nakon stvaranja Jugoslavije
1918, bosanskohercegovaki Muslimani koji su bili zastupnici u Ustavotvornoj
skuptini pomogli su da se donese centralistiki, prosrpski Ustav 1921, iako ih
se veina bila izjasnila Hrvatima. To su uinili kao protuuslugu zato to im je
bilo obeano da e biti povoljno tretirani pri agrarnoj reformi koja je uslijedila.
Slino su se brinuli za vlastite interese i u ratnoj NDH, tada dodue mnogo
manje jedinstveno nego u meuratnom periodu.
Ustae su, kako bi osigurali suradnju i podaniku vjernost bosanskohercegovakih Muslimana i kako bi na temelju veinskog udjela u stanovnitvu
mogli polagati pravo na BiH kao hrvatski teritorij, Muslimanima uinili brojne
ustupke. Ustaka vlada dala im je pompoznu zgradu u Zagrebu za damiju.

paveli je imenovao jedanaest Muslimana lanovima Hrvatskog sabora sazvanog u veljai 1942. godine (od ukupno 147).70 Muslimani su cijelo vrijeme
imali poloaj vicepremijera i jo jedan ministarski poloaj u vladi, a za vrijeme
posljednjih nekoliko mjeseci ustake drave jo jedan ministarski poloaj.
Takvi ustupci lako su dogovarani, djelomino zato to je sam Paveli (iji su
roditelji, dodue, podrijetlom bili iz Like), kao i veliki broj njegovih najodanijih
ministara (Andrija Artukovi, Jozo Dumandi, Julije Makanec, Nikola Mandi, Ante Voki i Vjekoslav Vrani) i nekoliko viih asnika ustakog redarstva i pohcije (Rafael Boban i Vjekoslav Luburi) bili Hrvati iz BiH.
ak i da su se svi bosanskohercegovaki Muslimani izjasnili Hrvatima i
podrali ustaki reim, s obzirom na broj stanovnika BiH, bila bi to poetkom
40-ih mala veina - naime, od ukupnog broja stanovnika BiH Hrvati i Muslimani
zajedno inili su oko 55%. Stoga se politika suradnje sa Srbima inila nunom.
Ustaama je to, meutim, bilo neprihvatljivo. Njihov cilj u BiH bio je protjerati
ili istrijebiti veliki broj Srba, a ostatak obratiti na katolicizam te time u samo
nekohko godina ukloniti nacionalnu i vjersku pomijeanost stanovnitva koja
je nastala kao rezultat djelovanja raznih monih povijesnih sila tijekom pet ili
est prethodnih stoljea. U provedbi te politike suoili su se s izravnim otporom i etnika i partizana, a kasnije i velike veine Muslimana.
Ustaka pohtika protjerivanja, istrebljivanja ili prekrtavanja Srba u BiH i
odgovarajua etnika pohtika protjerivanja i istrebljivanja Hrvata i Muslimana nije unaprijedila interese ni srpske ni hrvatske nacionalistike struje, a jo
manje interese bosanskohercegovakih Muslimana. Kao to e biti pokazano
u 11. poglavlju, nema sumnje da ustaka pohtika udvaranja bosanskohercegovakim Muslimanima nije uspjela. Jednako je tako istina da etniki cilj
ukljuivanja BiH u veliku Srbiju i odgovarajua pohtika etnikog ienja"
BiH od Hrvata i Muslimana i njihovog istrebljivanja takoer nije uspjela. To se
dogodilo zato to se sve vie i vie pripadnika svih triju nacionalnosti okretalo
i protiv ustaa i protiv etnika jer su shvatih da pohtika i jednih i drugih vodi
opoj propasti i d a j e suradnja unutar jugoslavenskog federalnog okvira jedini
put koji vodi opstanku. Partizani su bili ti koji su promovirali to rjeenje. Ako
su politike ustaa, etnika, Muslimana i partizana u Drugom svjetskom ratu
ita dokazale, onda to da nema ni hrvatskoga ni srpskoga ni muslimanskoga
rjeenja problema BiH, i d a j e multietniko rjeenje jedino mogue. 71 Raspad
BiH devedesetih godina 20. stoljea ponovo je potvrdio tu istinu.

Biljeke
1
Vidi Kvaternik, Ustaka emigracija u Italiji", str. 211. i DGFP, sv. 12, str. 513.
O aktivnostima Legije u Europi, vidi izvjetaj Glavnog ureda za sigurnost Reicha (Reichssicherheitshauptamt - RSHA) od 29. travrya 1941. Ministarstvu vanjskih poslova, na
Micr. No. T-120, Roll 5787, Frs. H300,661-62. O sudbini njezinih pripadnika u NDH, vidi
Kascheov izvjetaj od 27. lipnja 1941. istom Ministarstvu, na Fr. H300,660.
3
Vidi Haeffnerov izvjetaj od 14. lipnja 1941. upuen generalu Glaise von Horstenau,
na Micr. No. T-501, Roll 265, Fr. 335. U svojoj literaturi, ustae su za sebe kao skupinu
upotrebljavali naziv Ustaki pokret, vjerojatno kako bi mu pridali vei znaaj nego to bi
to bio sluaj da su se nazivali Ustaki pokret, ali ak i na vrhuncu moi i prestia oni u
hrvatskoj populaciji nisu imali mnogo sljedbenika.
4
Ustaki program objavljenje u Zagrebu datiran kombinacijom datuma, 1. liprya 1933. i
16. travnja 1941. godine. Objavio gaje Glavni ustaki stan, Ured za promibu u Ustaa.
Sedamnaest naela Ustakog pokreta nalaze se na str. 7-11. Ostatak publikacije sadri
statut stranke, pravila ustake discipline, Pavelieve zapovijedi o koordinaciji rada
stranke s operacijama dravnih vlasti, funkcioniranju Glavnog ustakog stana, Ustake
vojnice itd.
5
Zbornik zakona i naredaba NDH, 1942, str. 489.
6
Za Crljenovu proirenu verziju vidi njegova Naela Hrvatskog ustakog pokreta, str. 9117. Za verziju prezentiranu Hrvatskom saboru, vidi Brzopisni zapisnici, str. 5-7, 17-34,
36-41,157-165.
H
Lendi, Znaenje hrvatske duhovne revolucije"; Guberina, Ustatvo i katolicizam";
idem, Ustatvo i hrvatstvo". Lendi je bio pjesnik i novinar, Guberina, franjevac, proveo je neko vrijeme s ustaama u emigraciji u Italiji; bio je direktor Arhiva ustakog
o pokreta.
Hrvatska, Nezavisna Drava, Glavni ustaki stan, Ured za promibu, Ustaa, str. 13-24.
Za, ini se, kompletan popis lanova Ustakog pokreta koji su sluili za vrijeme rata, od
ministra administratora te Vijea zamjenika voe i raznih dunosnika Glavnog ustakog
stana (administrator, autanti, efovi odjela, lanovi i zaposlenici), do ljudi nadlenih za
kotarske i opinske stranake stoere, vidi A VII, fond neprijatelj, reg. br. 1/1-78-83; kutija
134a.
9
NDH, Glavni ustaki stan, Ured za promibu, Ustaa, str. 17.
10
Coli, Takozvana NDH 1941., str. 269.
11
Vidi Zbornik zakona i naredaba NDH, 1941, str. 483, 918, 994-996 i ibid., 1943, str. 44-45.
12
Za dekret kojim je osnovana Ustaka mlade, vidi ibid., 1941, str. 857. Za Propisnik iz
kolovoza 1942, vidi ibid., 1942, str. 1028-1050. Propisnik Ustake mladei nalazi se na str.
1045-1046, a onaj Ustake enske loze, na str. 1031,1045 i 1048.
13Brzopisni
zapisnici, str. 164.
2
14
A VII, fond NDH, opa okrunica br. 7, pod strogo povjerljivo br. 1499/42, s neitljivim
registarskim brojem i datumom na fotokopiji, kutija 155, kopija se nalazi u mojoj arhivi.
Termin nastae" je izgleda oznaavao sumnjive elemente koji su se pridruili ustaama
nakon to su ovi ve doli na vlast.
15
A VII, fond NDH, reg. br. 28/3-2, kutija 87. O Riegeru, vidi Tko je tko u NDH, str. 346.
16
A VII, fond NDH, reg. br. 51/6-2, kutija 155. Ova okrunica imala je oznaku strogo povjerljivo br. 1340/42. Velika slova kao u originalu. Ovo je napisano 1942, u vrijeme zasjedanja

Hrvatskog dravnog sabora.
17 jjjeger, Nacionalsocijalizam i ustatvo".
18
Rijei Mate Frkovia, posljednjeg ministra unutarnjih poslova u ustakoj vladi, upuene
Vinku Nikoliu, u Nikolievom Pred vratima domovine, sv. 2, str. 170.
19
Za Glaiseov izvjetaj, vidi Micr. No. T-501, Roll 264, Frs. 852-53. Uz ve spomenute pukovnike, nekoliko drugih ustakih pukovnika bilo je na vodeim poloajima u policiji,
ustakom redarstvu, propagandnom aparatu i pri kraju rata u vojsci: Mijo Bzik, Danijel
Crljen, Jure Franceti (koji je stradao 1942), Ivan Hereni, Vilko Penikar i Vjekoslav
Servatzy. Do listopada 1942, kad su odstranjeni s poloaja, maral Slavko Kvaternik,
ministar vojske i vrhovni zapovjednik oruanih snaga NDH, i njegov sin Eugen, ef svih
policijskih slubi u NDH, bili su u hijerarhiji odmah ispod Pavelia. Tumanovu analizu,
vidi u njegovom Okupacija i revolucija, str. 95-96.
20
Vidi poglavlje 1, str. 4-6. Za obranu upotrebe strane pomoi kako bi se postigla nacionalna
neovisnost, vidi pamflet Ustaki pokret u borbi za osloboenje Hrvatske, objavljen u
nakladi Glavnog ustakog stana (NDH, Glavni ustaki stan), str. 8-9, II.
21
22
Bzik, Ustaka borba, str. 31-33. Ustae su pokuale stvoriti neto to bi se moglo nazvati
Kultom Rakovice. Vidi Polonijo, Ustatvo: apoteoza Rakovice". O pobuni u Rakovici vidi
takoer Jareb, Pola stoljea hrvatske politike, str. 15-16. Pri kraju 1930-ih, hrvatski komunisti poeli su pobijati/osporavati tvrdnju hrvatskih nacionalista, osobito frankovaca i
ustaa, da su oni nasljednici Starevia i Kvaternika. Pod napadima desniara da su anacionalni i antinacionalni, komunisti su svoj napad lansirali kroz tekstove dobro poznatog
pisca Augusta Cesarca i istodobno se pokuali povezati s hrvatskom nacionalistikom
tradicijom. Vidi Stipeti, Komunisti i nacionalna povijest", str. 1743-1757.
23
Gumplowicz, Die politische Geschichte der Serben und Kroaten", str. 779-789. Vjerojatno
imajui na umu politike sukobe izmeu Hrvata i Srba u Hrvatskoj od posljednje etvrtine
19. stoljea, Gumplowicz je borbu izmeu njih interpretirao kao posljedicu vjerskih razlika
24
Vidi lanak 6 zakonskog dekreta o rasnoj pripadnosti od 30. travnja 1941, u Zborniku
zakona i naredaba NDH, 1941, str. 43.
Za Paveliev govor u Saboru, vidi Brzopisni zapisnici, str. 165, 185-86. Za njegove
opaske na njegovom zadnjem sastanku s Hitlerom, vidi Micr. No. T-120, RoU 5793, Fr.
H306,698. Za izvjetaj propagandnog ureda, vidi A VII, fond NDH, reg. br. 42/2, 3-7, kutija
87, Obavjetajna sluba" (Split), 30. oujak 1944, br. 23, str. 1.
Za slubeni hrvatski izvjetaj o izdavatvu i kulturnim djelatnostima u 1943. godini, koji
je vjerojatno pripremljen za propagandne svrhe, vidi A VII, fond NDH, reg. br. 12/27, 1-4,
kutija 87. Za ustaku Kulturnu politiku", vidi takoer Jeli-Buti, Ustae, str. 203-214.
Ekstenzivna izdavaka djelatnost bila je uvelike potpomognuta obilnim vladinim subvenc
27 ijama kako izdavaima tako i autorima. Vidi Barac, Bijeg od knjige, str. 13-26.
Broj intervencija, po svemu sudei, bio je takav da se situacija posve otela kontroli. Dana
17. listopada 1944, Paveli je izdao zapovijed u kojoj je intervenciju nazvao sabotaom
vladinih aktivnosti i propisao razne disciplinske rt\jere kako bi ih sprijeio, ukljuujui slanje prijestupnika u radne i koncentracione logore. Pozvao je graane da koriste slubene
kanale
za usmene i pismene albe. Zbornik zakona i naredaba NDH, 1944, str. 799-800.
28
Jareb,
Pola
stoljea hrvatske politike, str. 89.
2g
Za Glaiseov izvjetaj od 28. lipnja 1941, vidi Micr. No. T-501, Roll 264, Fr. 1208, a za njegov
izvjetaj od 13. rujna 1941. Frs. 1368-69. Za njegov posljednji izvjetaj, od 4. studenog
1941, vidi Micr. No. T-501, Roll 267, Fr. 664.
A<~)0

30
Vidi Haeffnerov izvjetaj Glaiseu od 26. travrya 1942, na Micr. No. T-501, Roll 265, Fr.
263. Njihov strah bio je razumljiv, jer su neke jedinice Luburieve Ustake obrane pjevale pjesmicu koja je glasila: Nesta vjere to guzicu pere, nesta krsta sa tri prsta." To se
odnosilo na dnevno ritualno pranje koje prakticiraju muslimani i na pravoslavni nain
krianja s tri prsta, a ne s cijelom rukom. Vidi Salihbegoviev lanak Ugodan razgovor
bosanskih muslimana", objavljen u Slobodna rije, antikomunistikim novinama hrvatske emigracije.
31
Vidi Cabas, Gospodarski problemi NDH", str. 13. To je bio izvjetaj koji je 4. veljae 1944.
Josip Cabas, ministar obrta, veleobrta i trgovine, podnio predsjedniku Vlade NDH Nikoli
Mandiu.
32
Svi podaci o cijenama i vrijednosti novca u opticaju koncem 1944. su iz NDH, Hrvatska
dravna banka u 1944", str. 12, 14-15, 32. Podaci o vrijednosti kuna u opticaju poetkom
svibrya 1945. su iz Jugoslavija, Ministarstvo informacija, Rasprava o budetu za 1946,
str. 59.
33
Vidi V. Nikoli, Pred vratima domovine, sv. 2, str. 170. Domobranski asnik Ivan Babi,
koji je pobjegao iz NDH u Italiju u sijenju 1944. godine, izjavio je na sasluanju pred
britanskim obavjetajnim oficirima: U ovom trenutku, ustaki reim ima samo 1% Hrvata iza sebe." F. O. 371/44249, R 3364/8/92. Prirodno je daje Babi podcijenio snagu ustaa,
ali podrka koju su uivali u narodu u to vrijeme uistinu je bila iznimno malena. U lanku
Moja misija saveznicima 1944", str. 269, Babi je preveo ovu reenicu na sljedei nain:
U ovom trenutku ustaki reim ima samo mali postotak stanovnitva iza sebe."
04
Vidi izvjetaj koji je Janikovi priredio u sijenju i veljai 1943, koji je u potaji kruio po
Hrvatskoj kao dokument HSS-a, u Arhivu IHRP-a, KPH, 42-2896 (Janikovi Report"),
str. 7-9. Tekst izvjetaja dobio sam zahvaljujui ljubaznosti Fikrete Jeli-Buti.
35
Ibid.
36
Vidi lanak na naslovnoj stranici NDH bit e samo sredstvo u slubi hrvatskog seljatva i
radnitva", u Hrvatski narod (Zagreb), 22. svibrya 1941, str. 1-2, u kojem se takoer citira
Paveliev govor. Vidi i Koryevi, Ustaka politika prema HSS-u", str. 173-190; Jeli-Buti,
Ustae, str. 190-193.
37
Hrvatski narod (Zagreb), 11. kolovoza 1941. Deklaraciju je proitao Janko Torti, zastupnik HSS-a, i potpisalo ju je oko 120 disidenata. Deklaracija Maeka ne spominje
poimence, ali okomila se na one lanove stranke koji su bili ministri u jugoslavenskoj
izbjeglikoj vladi. Mnogi od potpisnika bili su lanovi nieg ranga unutar stranakih organizacija.
38
A VII, fond NDH, reg. br. 20/1, F14, kutija 86.
39
Vidi Bakari, Politiki izvjetaj Centralnog komiteta", str. 35-89, osobito str. 68-72. Vidi i
Bodroi, Odnos HSS-a prema NOP-u", str. 33-63.
40
Za baranu vatru komunista protiv Maeka i drugih voa oko njega, vidi slubeni organ
KPH, Naprijed, iz travrya 1943, kad je poeo izlaziti kao tjednik, do nyna 1943, kad su
napadi na Maeka privremeno prestali. Naprijed, 1943, str. 97,109, 165,181-184.
41
Za svyest partizana o tome da su njihovi napadi na Maeka kontraproduktivni, vidi direktivu predsjednitva ZAVNOH-a od 19. kolovoza 1943. Narodnooslobodilakom odboru
Zagreba, u ZAVNOH dokumenti, 1943, str. 353-356. Za direktivu propagandnog odjela iz
1944, vidi ZAVNOH dokumenti, 1944, str. 145-146. Partizanska propaganda esto je neosnovano optuivala Maeka i HSS. Partizanski letak u veljai 1944. optuio je Maeka da
je sklopio sporazum s Mihailovievim etnicima s ciljem unitenja partizana. ZAVNOH,
dokumenti, 1944, str. 233-235. Takav sporazum nikad nije sklopljen.

42 Magoveve izjave, vidi u ZAVNOH dokumenti, 1943, str. 235-66. Za partizansku deklaraciju od 26. svibnja 1943, vidi str. 132-33.
43 2a Magovevu djelatnost, osnivanje Izvrnog odbora HSS-a, i rastui udio Hrvata u partizanskim redovima u Hrvatskoj, vidi Rubi, Drugo zasjedanje ZAVNOH-a", str. 127-146,
44
0 tome svjedoi niz lanaka i direktiva u slubenom stranakom organu. Vidi, na primjer,
Naprijed od 18. i 25. kolovoza i 8. rujna 1943. Naprijed, 1943, str. 235-237, 248-250,275-277.
45
Vidi osobito Rubi, Drugo zasjedanje ZAVNOH-a", str. 136-37; Bodroi, Odnos HSS-a
prema NOP-u", str. 44-46, 58-59.
46
Rubi, Drugo zasjedanje ZAVNOH-a", str. 137. Vidi i uljak, Boidar Magovac", str.
416-430, osobito str. 422-425.
47
Rubi, Drugo zasjedanje ZAVNOH-a", str. 138-139. Gai, seljak, bio je zamjenik zastupnika HSS-a Mihovila Pavleka-Mikina, kojeg su ustae ubile u Jasenovcu 1942. godine. Za
niz Gaijevih lanaka u stranakim tjednim novinama Slobodni dom, koje su bile oduzete
iz Magovevih ruku, napisanih tijekom rata i ponovno objavljenih 1945, vidi Gai, Na
put u borbi za slobodu, osobito str. 15-19, 36-43.
48
Za politiku i aktivnosti Izvrnog odbora HSS-a pod predsjednitvom Magovca do konca
travnja 1944, a potom pod predsjednitvom Gaija do tree sjednice u Zagrebu 29-30.
lipnja 1945, vidi Konjevi, Izvrni odbor Hrvatske (republikanske) seljake stranke",
str. 107-120.
49
Arhiv IHRP-a, KPH, 42-2896 (Janikovi Report"), str. 2-3, 4-7, 9-10.
50
Vidi Martinovi, Mukotrpni rad Dr. Krnjevia u Londonu za vrijeme rata", str. 66-79.
Za primjere Krnjevievih promemorija Britancima s ciljem obrane hrvatskih interesa i
britanske reakcije na one podnesene u sijenju, veljai, i lipnju 1943, vidi F. O. 371/37630,
R 562/246/92; F. O. 371/37630, R 1945/246/92; F. O. 371/37630, R 5235/246/92; i F. O.
371/37630, R 5235/246/92 (dva razliita dokumenta pod posljednja dva identina broja).
Vidi i Kljakovi, Jugoslovenska izbjeglika vlada i Saveznici", str. 5-31.
51
W. O. 202/306, X/L 03669. Churchill je takoer zabiljeio da se grupacija oko Maeka
raspala ili se, kao i sam Maek, pritajila koliko god je mogla". Za britanski izvjetaj HSS
i partizanski pokret", s kojim se htjelo samo ukratko prikazati one injenice i dojmove
koje su se mogli skupiti u partizanskom glavnom tabu", vidi W. O. 202/306, XL 03669. Za
prijevod na hrvatski drugoga britanskog izvjetaja o HSS-a od 28. sijenja 1944, koji je
napisao Stephen Clissold, vidi Boban, Britanska politika prema HSS-u", str. 99-107.
ZAVNOH dokumenti, 1944, str. 79-82. Za govor Radeta Pribievia na treem zasjedanju
ZAVNOH-a u Topuskom 8-9. svibnja 1944, vidi str. 609-610. Vidi i njegov lanak, Srpski
53 narod u Hrvatskoj i Narodnooslobodilaki pokret".
Dvije su Crkve stoljeima koegzistirale u BiH, dijelovima Slavonije i Dalmacije i dananje
Makedonije i pritom nisu vodile vjerske ratove kao to su, na priinjer, bili oni izmeu
katolika i protestanata u zapadnoj Europi. Do takva je konflikta prvi put dolo tijekom
Prvoga svjetskog rata, ponajprije u BiH, kad je Austro-Ugarska Monarhija, branitelj katolianstva, zaratila sa Srbijom, sreditem srpskog pravoslavlja. I austrougarske vlasti
i mnogi katolici i muslimani sudjelovali su u aktivnostima protiv sveenika i lanova
Srpske pravoslavne crkve, to se, po miljenju nekih istraivaa, gotovo moe smatrati
vjerskim ratom - vidi Ekmei, Ratni ciljevi Srbije, 112-151. Tijekom Drugoga svjetskog
rata, tvrdi Ekmei, NDH je vodila pravi vjerski rat protiv pravoslavnih Srba. Oruani
sukobi izmeu srpsko-pravoslavnog i muslimanskog stanovnitva u podrujima gdje su
ivjeli pomijeani bili su sline prirode.

54
Kamberova izjava je iz publikacije Sarajevske nadbiskupije, a Ceceljine opaske prenesene su na temelju slubenog organa Ustakog pokreta, Hrvatski narod (Zagreb), od
20. travnja 1941. Vidi Dokumenti o protunarodnom radu, str. 10-11.
55
Vidi svjedoenje biveg dravnog ministra Vladimira Koaka na suenju nadbiskupu
Stepincu i ostalima, u Suenje... Stepincu, str. 363-366. Za Stepinevu okrunicu kleru
njegove nadbiskupije, vidi Pattee, The Case of Cardinal Aloysius Stepinac, str. 258-260.
56
Za provenijenciju onih u masmedijima, vidi Jeli-Buti, Ustae, str. 204-206. Za Artukoviev govor u Saboru, vidi Brzopisni zapisnici, str. 30. Do irenja nacistikog utjecaja
koncem 1930-ih godina, u Hrvatskoj je bilo jako malo antisemitizma.
57
Suenje... Stepincu, str. 363-364.
58
Sveta Stolica, Actes et documents du Saint Siege, sv. 9, str. 222-224. Za komentare o
pogledima nadbiskupa Stepinca o rairenoj pojavi abortusa u meuratnom periodu u
Hrvatskoj, vidi 12. poglavlje, biljeka 24.
59
Za slubene dokumente o konstituiranju Sabora, njegovom vodstvu i lanovima, i zapisnike govora Pavelia i ustakih ministara na dvanaest plenarnih sjednica, vidi Brzopisni zapisnici. Za jugoslavenske napise o ustakom Saboru, vidi Jeli-Buti, Ustae,
str. 339-356, osobito str. 341-343 i Konjevi, Mjesto i uloga 'Hrvatskog dravnog sabora'",
str. 115-135.
60
Za slubeni popis lanstva, vidi Brzopisni zapisnici, str. 10-12, 34, 36. Vidi i Konjevi,
Mjesto i uloga 'Hrvatskog dravnog sabora'", str. 121-124. Za broj zastupnika HSS-a koji
su sudjelovali u radu Sabora, vidi Koutievu promemoriju od 22. rujna 1944. majoru
Randolphu S. Churchillu, britanskom oficiru za vezu s partizanskim glavnim tabom u
Hrvatskoj, u W. O. 202/222, X/I 8972, Appendix B. Za broj zastupnika HSS-a izabranih
1938, vidi Janikovi, Hrvati u izborima 11. prosinca 1938, str. 27.
Neki zastupnici HSS-a koji su sudjelovali u radu ustakog Sabora nisu uli u Ustaki
pokret niti poloili ustaku prisegu. Neki su izgleda sudjelovali u nadi da e tako moi
pomoi Maeku, kojeg su ustae tada zatoile u Jasenovcu, a potom drale u strogom
kunom pritvoru do kraja rata.
Izvjetaj Maekove jezgre HSS-a koji je potajno bio u opticaju poetkom 1943, okarakterizirao je Sabor kao ilegalan i krivotvoren". Tvrdio je da zastupnici koji su se pridruili
Ustakom pokretu i poloili ustaku prisegu nemaju nita zajedniko ni s Maekom ni
s hrvatskim narodom, i da su se svojim ponaanjem sami iskljuili iz HSS-a. Micr. No.
T-501, Roll 265, Fr. 769.
61
Brzopisni zapisnici, str. 5.
62
Vidi Brzopisni zapisnici, str. 5. za Paveliev pozdravni govor; str. 188 za njegovu elju
da vodstvo ostane na raspolaganju; i str. 28-34 za Artukoviev opis njegove funkcije. Za
Pavelieve politike planove u vezi s unutarnjim poslovima, vidi Glaiseov izvjetaj od 26.
sijenja 1942. na Micr. No. T-501. Roll 264, Fr. 1128.
(> !
' Meu njima su bili neki od vodeih lanova Sabora: Ferdinand Gasteiger, jedan od etiri
tajnika Sabora; Mirko Kouti, predsjednik Odbora za pravne i bogotovne poslove; Ademaga Mei, predsjednik Odbora za pravne poslove; Fran Milobar, predsjednik Odbora
za financije; Vinko Krikovi, Krunoslav Lokmer, Stjepan Uroi, Marko Vrei i Tomo Vojkovi. Micr. No. T-501, Roll 265, Frs. 855-59. Vojkovi se kasnije pridruio partizanima
Nijemci su se ubrzo domogli kopije promemorije, ali u NDH ona nikad nije objavljena.
(4
' Brzopisni zapisnici, str. 187.
65
Za Dekret od 15. svibnja 1941, vidi Zbornik zakona i naredaba NDH, 1941, str. 87-88.
Za diskusiju o tome da li Sedamnaest naela predstavka de facto Ustav, vidi Sladovic,

Der Unabhngige Staat Kroatien", str. 1-41, osobito str. 15; idem, Verfassungss und
Verwaltungsrecht des Unabhngigen Staates Kroatien", str. 222-282. U istom tom duhu je
i njegov lanak Ustavne osnove hrvatske drave".
66 yj ( jj j na primjer, propise o ispitima u Ministarstvu javnog zdravstva i socijalne skrbi od
23. studenog 1943, u Zbornik zakona i naredaba NDH, 1944, str. 90-92.
Meu njemakim ratnim dokumentima naao sam njemake prijevode nacrta Ustava za
NDH s 127 lanova i nacrt privremenog Ustava s l i lanova. Nije bilo naznake kad su ti
nacrti napisani, niti tko ih je napisao ili na iju zapovijed.
67 Jareb, Biljeke sa sjednica Doglavnikog vijea 1943-1945", str. 196.
68 M. Lorkovi, Narod i zemlja Hrvata, str. 147-157; A. Paveli, Pojam Bosne kroz
stoljea".
69 M. Lorkovi, Narod i zemlja Hrvata, str. 157-158. Izmeu 1921. i 1931, katoliko
stanovnitvo u BiH naraslo je za 25,5%, dok je u sjeverozapadnoj Hrvatskoj i Slavoniji
naraslo za 11,2%, a u Dalmaciji za samo 10%.
70 Kao to je napomenuto u prethodnom odjeljku, toan broj lanova ustakog Sabora nije
poznat, ali prema Brzopisnim zapisnicima prihvaene su vjerodajnice 147 lanova.
Brojku od 193 lana navedenu u muslimanskom memorandumu o kojem e biti ryei u
12. poglavlju ne mogu objasniti.
71 Iako su ratni dogaaji potpuno diskreditirali ustaku politiku prema bosanskohercegovakim muslimanima, neki bivi ustaki dunosnici iz BiH inzistirali su na injenici da
se veina muslimana u BiH ili ve osjea Hrvatima ili su na najboljem putu da budu
potpuno kroatizirani". Veleasni Kamber rezonirao je: Ako ne elimo izgubiti cijelu ili
dio Bosne, moramo sauvati kompaktnu sveukupnu hrvatsku veinu. To veinu moemo
imati samo ako svi muslimani postanu svjesni Hrvati... a ne samo s muslimanskom veinom u Bosni, ak i ako je ta veina uvjerljiva. Tek onda kada se svi katolici i muslimani
ujedine moemo mi, Hrvati, imati veinu od oko 55% [kurziv Kamberov]. Kamber, Odnosi izmeu Hrvata katolike i islamske vjeroispovijesti", str. 103-120, osobito str. 113114. Prvo poglavlje planirane kr\jige objavljeno je u Osoba i duh, asopisu hrvatskih dominikanskih sveenika u progonstvu. Koliko je meni poznato, knjiga nikad nije dovrena.
Kamber je umro u Torontu 30. lipnja 1969. godine.
IX.
V l a d a v i n a
i
t e r o r a
b e z a k o n j a
POLITIKI I PRAVNI" T E M E L J I B E Z A K O N J A
I TERORA
Fundamentalni princip na kojem poiva ustaka misao i djelovanje bio je da

e NDH biti drava jedne nacije (hrvatske) i dviju religija (katolike i muslimanske). Najvea prepreka na putu ka realizaciji tog cilja bilo je srpsko
stanovnitvo pravoslavne vjere koje je u travnju 1941. brojalo nekih 1,820.000,
to jest oko 30% ukupnog stanovnitva. Srbi nisu bili kompaktno naseljeni u
samo jednom podruju nove drave, nego raireni na preko 60 - 70% njezina teritorija. Na teritoriju koji e nakon Drugoga svjetskog rata pripasti SR
Hrvatskoj, iskljuujui Istru i ostale dijelove hrvatskoga teritorija koji su u
meuratnom razdoblju bili pod Italijom, u popisu stanovnitva od 1931. srpsko
pravoslavno stanovnitvo inilo je 17,5%. Na teritoriju poslijeratne SR BiH,
taj postotak iznosio je 43,6%.' I u nekim drugim dijelovima tadanje drave, u
Dalmatinskoj zagori, sredinjim dijelovima, u dijelovima Slavonije postotak
srpskog stanovnitva bio je slian, a negdje su bili i u veini.
U NDH, kao dravi jedne nacije, Srbi, zajedno sa idovima i Romima, bili
su stavljeni van zakona. Iskljuivanje je zapoelo prvoga dana postojanja
nove drave, kad je Slavko Kvaternik Srbe, idove i Rome iskljuio iz slube u
oruanim snagama NDH. Jedina iznimka bili su neki Srbi bivi austrougarski
asnici koji su ipak bili uzeti u vojsku NDH. Dva druga Srbina, Savo Besarovi, odvjetnik iz Sarajeva i Paveliev osobni prijatelj, i Svetislav umanovi,
obojica politiki bez ikakva utjecaja, kasnije su dobili mandate u Hrvatskom
saboru. Jo kasnije, Besarovi je imenovan ministrom bez portfelja.
Ustaka politika prema Srbima postulirala je, dakle, da je gotovo jedna
treina mukaraca odgovarajue dobi za sluenje vojske (postotak jednak
postotku Srba u ukupnom stanovnitvu) politiki nepodobna za slubu u
oruanim snagama NDH. Paveli nije bio voljan promijeniti tu politiku ak ni
kad je u drugoj polovici 1943. dolo do ozbiljnog manjka mukaraca sposobnih za vojnu slubu, iako su Glaise, njemaki opunomoenik za NDH i general
Liiters, komandant njemakih trupa u NDH, zahtijevali da to uini. Promjena
je uinjena tek tjedan dana prije kraja rata, prekasno a da bi imalo ikakvog
praktinog efekta. Paveli jest pristao da Nijemci mobiliziraju neto Srba, ali
431

samo za ratite na Istonoj fronti ili za prisilni rad u Njemakoj, i samo ako
su bili oznaeni kao pravoslavci. 2 Vjerojatno je manje od tisuu Srba iz NDH
dospjelo na Istonu frontu, ali je prilian broj Srba iz NDH, roenih u godinama 1923. i 1924, bilo mobilizirano za rad u Njemakoj. Neki fiziki snani
logorai iz koncentracionih logora u NDH, koji su na popisu bili oznaeni kao
pravoslavci, takoer su regrutirani u tu svrhu. 3
Kako bi provodili genocidne mjere protiv Srba i idova ustae su uveli
drakonske mjere tako iroke primjene, da su i sami Hrvati bili njihove rtve.
Hrvati zapravo nikad u svojoj povijesti nisu bili izloeni takvoj legaliziranoj administrativnoj, policijskoj i sudskoj brutalnosti i zlostavljanju kao za vrijeme
ustakog reima. Uz to, svi opi zakoni preuzeti od stare Jugoslavije promijenjeni su i postali neizmjerno stroima nego to su prije bili.4
Specijalnim dekretom od 13. travnja 1941. Kvaternik je u svrhu odravanje
reda i mira osnovao novu andarmeriju u ijem sastavu su bili iskljuivo Hrvati i Muslimani. Istoga dana izdana je i zapovijed o prikupljanju oruja, municije
i ostalog materijala iz posjeda poraene vojske stare Jugoslavije. 5
Dekretom od 19. travnja svi suci, dravni tuioci i drugi zaposlenici sudova
suspendirani su na period od tri mjeseca, kako bi Ministarstvo pravosua za
to vrijeme ustanovilo hoe li biti zadrani na poslu, umirovljeni ili otputeni iz
dravne slube. Na odluku Ministarstva nije postojalo pravo albe. Dekretom
od 22. travnja svim preostalim dravnim slubenicima i zaposlenicima lokalnih vlasti i poduzea u vlasnitvu drave, ukljuujui PTT i eljeznicu, nadlena
dravna ministarstva dala su status privremeno zaposlenih. Bez obzira na njihov poloaj ili steena prava, odlukom nadlenih ministarstava ti su zaposlenici
mogli biti zadrani, umirovljeni ili otputeni, takoer bez prava albe.
Ta su dva dekreta bili formalna osnova koja je novom reimu doputala da
se rijei nepoeljnih zaposlenika u dravnoj i lokalnoj upravi i poduzeima u
vlasnitvu drave, to je u principu znailo idova, Srba i Hrvata jugoslavenske orijentacije. Uistinu, svi su oni, osim nekih strunjaka koji su vladi bih
neophodni, bili otjerani iz slube. Tako je osloboen vehki broj radnih mjesta
koja su se sad mogla popuniti ustaama, ustakim simpatizerima i prijateljima
i sljedbenicima-karijeristima, ime je dravni administrativni aparat potpuno
vezan s Ustakim pokretom. Na taj nain mnoga radna mjesta u dravnoj
slubi popunjena su ljudima koji nisu imali strune kvalifikacije, ali su bili dio
Ustakog pokreta ili gorljivi poslunici novog reima i kao kandidati dolazili u
obzir na temelju svoje nacionalne pripadnosti.
Jo jedan dekret, onaj od 19. travnja 1941, dao je ustakim vlastima pravo da
ukinu mirovine koje je vlada monarhistike Jugoslavije dodijelila politiarima,
diplomatima i ostalim visokim dravnim dunosnicima i zaslunim osobama.
Istim dekretom vraena su prava osobama koje su bile izgubile dravnu slubu
ili mirovinu zbog opozicionarstva u monarhistikoj Jugoslaviji i koji su imali
432
NDH: Vladavina bezakonja i terora

pozitivan stav prema NDH.6 Prema Dekretu od 29. travnja svim bivim austrougarskim asnicima i dravnim slubenicima hrvatske nacionalnosti koji su
pravo na mirovinu zaradili prije 1. prosinca 1918. i ija su prava u meuratnoj
Jugoslaviji bili osporena, ta su prava vraena i od 1. svibnja 1941. imali su
pravo na redovitu isplatu mirovine. Na ime dospjele, ali neisplaene mirovine isplaen im je jednokratni iznos u visini trogodinje mirovine. Dekretom
od 24. travnja zabranjeno je noenje svih medalja i odlikovanja dodijeljenih
1918. i izmeu dva rata od strane Drave Slovenaca, Hrvata i Srba, odnosno
monarhistike Jugoslavije, ukinute su sve povlastice u vezi s njima i naloena
predaja tih odlikovanja i popratnih dokumenata vlastima. 7
Dekretom od 18. travnja ustaka vlada ukinula je instituciju javnog
biljenika, tj. privilegij nekih privatnih odvjetnika da obavljaju izvjesne javne
usluge za odreenu pristojbu. Dekretom od 21. travnja svi lijenici u dravnoj
slubi osim onih koji su radili za Ministarstvo obrazovanja i svi lijenici koji
su imali privatne ordinacije stavljeni su na raspolaganje Ministarstvu javnog
zdravstva, kako bi ih ono rasporedilo na poslove prema potrebama i interesima narodnog zdravlja". 8
U svrhu koordinacije aktivnosti organizacija Ustakog pokreta s aktivnostima dravnih vlasti na sredinjoj, kotarskoj i lokalnoj razini, Paveli
je izdao dekret 29. travnja. Zapravo to je nedavno proglaenu NDH stavilo
pod skrbnitvo Ustakog pokreta. Ustaki pokret trebao je osigurati da samo
Hrvati vladaju uvijek i svugdje" u hrvatskoj dravi. U podrujima u kojima
je dravna vlast ve bila formirana, stranake organizacije trebale su imati
pravo nadzirati (i oito kontrolirati) dravnu vlast, a u podrujima u kojima
ona jo nije bila formirana, trebale su je organizirati. Gdje su okolnosti to
opravdavale - kad su primjerice dravni i hrvatski nacionalni interesi prema
i\jihovom miljenju bili u opasnosti - podrune ili lokalne ustake organizacije
imale su ovlasti samostalno poduzeti korake u skladu s ustakim naelima,
bez prethodnog informiranja sredinje vlasti. Ovim dekretom ne samo da je
Ustaki pokret stavljen iznad drave, nego je i formalno doputeno podrunim i lokalnim ustakim organizacijama da se mijeaju u dravne poslove, to
je esto izazivalo anarhiju i dodatne napetosti. 9 Memorandum koji su Marko
Doen i njegovi kolege predali Paveliu 30. studenog 1942. kritizirao je tu praksu. est mjeseci kasnije, Boidar Kavran, kao upravni zapovjednik Ustae" hrvatskog oslobodilakog pokreta, u okrunici od 12. travnja 1943. efovima
Podrunih organizacija Pokreta, naglaava da se dunosnici Ustakog pokreta
usprkos Pavelievoj zabrani i dalje mijeaju u dravnu administraciju, i najodlunije zahtijeva da se s tom praksom prekine. Dunosnici Ustakog pokreta,
Prema njegovim rijeima, trebaju pruiti svu pomo administrativnim tijelima
i nadgledati njihov rad, ali ne uzurpirati njihove ovlasti".10
Kako bi imala legalnu" osnovu u politici usmjerenoj protiv idova, Srba,

Roma i antifaistiki orijentiranih Hrvata, ustaka vlada izdala je nekoliko neprecizno formuliranih zakona i zakonskih odredaba koje se moglo interpretirati iroko i na razne naine. Prvi od njih, od 17. travnja, bio je Zakonska odredba
za obranu naroda i drave. Njegove dvije najvanije odredbe bile su: 1. Tko
na bilo koji nain povrijedi ih je povrijedio ast i ivotne interese hrvatskog
naroda ili bilo na koji nain ugrozi opstanak NDH ili dravne vlasti, pa makar
djelo i ostalo samo u pokuaju, ini se krivcem zloinstva veleizdaje; 2. Tko se
uini krivcem zloina u toki 1. ima ga stii kazna smrti." Taj dekret je omoguavao i formiranje izvanrednih narodnih sudova od tri osobe" koji su mogli
suditi po ubrzanom postupku prema odredbama prijanje zakonske odredbe
o prijekim sudovima. Uslijedila je 30. travnja jo jedna zakonska odredba, ona
o dravljanstvu. Prema lanu 2. te odredbe dravljanin je NDH samo pripadnik arijskog porijekla, koji je svojim dranjem dokazao, da nije radio protiv
oslobodilakih tenja hrvatskog naroda i koji je voljan spremno i vjerno sluiti
hrvatskom narodu i NDH". Na temelju ove formulacije dravljanstvo je moglo
biti uskraeno ne samo Zidovima, Srbima i Romima nego i Hrvatima koji se
nisu slagali s ustaama. Istoga dana vlada je izdala i Zakonsku odredbu o rasnoj pripadnosti, formuliranu uglavnom po uzoru na nacistike zakone, koja je
dala formalnu osnovu za stavljanja idova i Roma izvan zakona. 11 Taj zakonski dekret postao je temelj za sve zakone i upravne propise koji su doveh do
dalekosenog unitenja tih etnikih skupina.
Vlada je 4. svibnja izdala odredbe kojim je osnovano Ravnateljstvo za javni
red i sigurnost, a 13. svibnja odredbu o njegovoj organizaciji i djelovanju. 12
Ravnateljstvo je bilo odjel Ministarstva unutarnjih poslova i prvih osamnaest
mjeseci na elu mu je bio Eugen Kvaternik, jedan od vodeih i najokrutnijih
ustaa.
Ustaka vlada izdala je 17. svibnja Zakonsku odredbu o prijekim sudovima
koji su bili namijenjeni naroito za postupke protiv osoba koje nezakonito
posjeduju oruje, onih koje protuzakonito pruaju utoite drugima osumnjienim za djela protiv drave, i onih osumnjienih da namjeravaju poiniti
takva djela. Za takva djela bila je predviena samo smrtna kazna, i smaknue
krivca moralo je biti izvreno unutar tri sata od izricanja presude. 13
Specijalnim dekretom od 4. lipnja, vlada je idovima zabranila sudjelovanje u aktivnostima bilo koje hrvatske drutvene, sportske ili kulturne
organizacije, osobito na podruju knjievnosti, novinarstva, likovne i glazbene umjetnosti, kazalita i filma".14 Iako nije postojao formalni pandan tog
dekreta koji bi se primjenjivao na Srbe, postoje dokazi da su sline restrikcije
bile na snazi i protiv njih. Tim mjerama, ustaki reim oduzeo je idovima i
Srbima koji su se bavili tim profesijama sredstva za ivot i vrlo djelotvorno
njihove egzistencije sveo na prosjaki tap.
Istodobno, iako ne u svim sluajevima tako brzo, vlada je pokrenula pos-

tupke protiv Srba i idova aktivnih na podruju biznisa i financija. Jedna od
prvih mjera bilo je imenovanje nadzornih povjerenika" u ryihovim tvrtkama.
Kako je vlada kasnije morala izdati posebnu odredbu kojom je utvreno da su
samo povjerenici imenovani od strane Ministarstva narodnog gospodarstva
legalni, moe se pretpostaviti da su neke nadzornike ilegalno imenovah Glavni
ustaki stan i druge stranake organizacije. 15 U pogledu upravljanja tim tvrtkama bila su nametnuta stroga pravila. Svako krenje tih pravila, koja su esto
bila tako formulirana d a j e bilo teko pridravati ih se, smatralo se sabotaom.
To, kao i odsutnost vlasnika tvrtki - koji su uglavnom bili odvedeni iz svojih
domova i zatvoreni u logore - upotrebljavano je kao izlika za stavljanje tvrtki
pod dravnu upravu ili za konfiskaciju. U poetku je za registraciju, upravljanje i raspolaganje poduzeima oduzetim od vlasnika idova bio nadlean
Ured za obnovu privrede, osnovan 3. svibnja pri Ministarstvu narodnog gospodarstva. 16 Za upravljanje imovinom i poduzeima prognanih osoba i nadzor
nad stavljanjem imovine na raspolaganje osobama koje su dovedene u Hrvatsku, dana 24. lipnja osnovano je Dravno ravnateljstvo za ponovu. Izvrna mo
Ravnateljstva bila je definirana posebnom direktivom izdanom 26. lipnja.
Dravno ravnateljstvo za gospodarsku ponovu osnovano je 1. srpnja. To
je tijelo preuzelo funkcije Ureda za obnovu privrede i preuzelo mnoge druge
dunosti na podruju gospodarstva. Obje te agencije bile su pod direktnom
kontrolom poglavnika Pavelia osobno. Posebnom odredbom od 15. rujna
Dravno ravnateljstvo za ponovu i Dravno ravnateljstvo za gospodarsku
ponovu spojeni su u jednu agenciju koja je nastavila s djelovanjem pod imenom ove prve, pod jurisdikcijom predsjednika vlade. 17 Osim privremenog upravljanja i raspolaganja imovinom i poduzeima oduzetim od idova, te su
agencije bile nadlene i za upravljanje i raspolaganje imovinom i poduzeima
konfisciranim od Srba. Zakonskom odredbom od 8. srpnja, vlada NDH ovlastila je Ministarstvo obrta, veleobrta i trgovine da nacionalizira razne privatne
banke u sluajevima kada je to od dravnog i nacionalnog interesa" i odlui o
tome koje e dravne bankarske institucije i, u iznimnim sluajevima, privatne
banke, preuzeti poslovanje nacionalizirane banke. Ta mjera bila je usmjerena
protiv banaka u kojima su dioniari bili idovi ili Srbi. Nakon nacionalizacije banaka, vlasnicima nije isplaena nikakva odteta, i nije postojalo pravo
albe na vladinu odluku. 18 U vezi s rekvizicijom, privremenim upravljanjem,
prodajom ili konanom nacionalizacijom imovine i poduzea u vlasnitvu
Zidova i Srba izdano je jo nekoliko dekreta i propisa, ah ovdje nije potrebno
navoditi dodatne detalje. Ono to valja naglasiti jest injenica da vlasnici nisu
dobili nikakvu odtetu za imovinu koju su izgubili i da nisu imali pravo albe
na odluke kojima im je imovina oduzeta.
Poljoprivredno zemljite u Slavoniji i Srijemu koje je jugoslavenska vlada
bila dodijelila dobrovoljcima iz Prvoga svjetskog rata, veinom srpske nacio-

nalnosti, u okviru agrarne reforme dvadesetih godina, proglaeno je odredbom od 18. travnja narodnom imovinom" i konfiscirano bez odtete vlasnicima koji su protjerani na teritorij okupirane Srbije. Na temelju odredbe od
6. i 7. kolovoza ustaka vlada nacionalizirala je nekretnine i pokretnu imovinu
jo desetina tisua Srba, takoer bez odtete. Time dobiveno poljoprivredno
zemljite odvojeno je za kolonizaciju hrvatskih seljaka i folksdojera. Imovina
osoba koje su izbjegle iz NDH stavljena je pod nadlenost dravne administracije i vlasnici su pozvani, oglasima izvjeenim u Dravnom ravnateljstvu za
ponovu i u prostorijama opinskih uprava, da se u roku od petnaest dana osobno jave u Ravnateljstvo i zatrae svoju imovinu, koja e u protivnom biti nacionalizirana bez odtete. Ako je bila pogodna za poljoprivrednu kolonizaciju,
tako nabavljena imovina bila je stavljena pod nadlenost Uredu za kolonizaciju, u suprotnom je postala vlasnitvo Dravnog ravnateljstva za ponovu. 19
Tako je protjerivanje ih bijeg osoba iz NDH istodobno znaio eksproprijaciju
njihove imovine bez odtete.
Meu shnim mjerama bila je i odredba od 20. listopada kojom je drava
ovlatena odvojiti od imovine u kolektivnom vlasnitvu (zadruge) alikvotan
dio ili dijelove lanova koji su pobjegli iz NDH i nacionalizirati ih bez odtete.
Tim osobama je takoer dat rok od petnaest dana da osobno zatrae svoju
imovinu. Konano, odredbom od 27. prosinca vlada je naredila nacionalizaciju
bez odtete imovine svih osoba optuenih za ometanje javnog reda i mira", to
je znailo lanova pokreta otpora, bez obzira jesu li uhvaeni, je li im sueno
i jesu li osueni ili su jo na slobodi. 20 Sve te n\jere bile su usmjerene u prvom
redu protiv idova i Srba, ali jasno je da su sluile i razvlatenju i kanjavanju
bilo koga tko je aktivno sudjelovao u otporu ustakom reimu.
Nema dvojbe da je ustaki reim bio odluan sustavno i temeljito unititi
gospodarski temelj idovskoga i srpskoga stanovnitva. U gradovima su u tome
u potpunosti uspjeh. Iako je ustaki reim za vrijeme rata naglaavao, i njegovi
preivjeli sudionici u emigraciji na Zapadu nakon 1945. nastavili naglaavati
da je NDH bila bedem u obrani protiv komunizma, ironina je injenica da
ekonomske i druge diskriminacijske mjere poduzete protiv idova i Srba u
NDH nisu bile nita manje drastine od onih koje je ijedan komunistiki reim
ikad poduzeo protiv ijedne socijalne, etnike, religiozne ili politike grupe. Nije
potrebno posebno napominjati da je proces liavanja posjeda Srba i idova
karakterizirala korupcija golemih razmjera meu ustakim dunosnicima i
reimskim ljudima koji su taj proces nadzirali. 21
USTAKI ARGUMENTI PROTIV

SRBA ZAPADNO OD DRINE
Veliki broj Srba u Hrvatskoj i BiH bio je trn u oku ustaama. Nazonost Srba i
Srpske pravoslavne crkve u tim podrujima ve dugo je smetala mnoge hrvatske nacionaliste, kako laike tako i one povezane s Katolikom crkvom. Bili su
i ozlojeeni zbog naina na koji su Austro-Ugarska i Srbija do 1918, a onda Jugoslavija pod srpskom dominacijom u meuratnom periodu, koristile te Srbe
za promicanje vlastitih politikih interesa na raun Hrvata. Kao to smo ve
napomenuh, oko 30% stanovnitva NDH bili su Srbi. Nakon proglaenja nove
drave, ustae su smatrale nastale uvjete povoljnima za radikalno rjeenje tog
problema, utoliko vie to Srbija pod njemakom okupacijom nije mogla pomoi Srbima u NDH.
Ustaka antisrpska politika imala je za cilj potpuno oslobaanje drave od
Srba tako da ih vie uope ne bi bilo zapadno od linije koja je navodno razdvajala Srbe i Hrvate prije nego to su Osmanlije u 15. i 16. stoljeu osvojili BiH i
dijelove Hrvatske. Dakle, Srbima ne bi bilo mjesta zapadno od Drine i sjeverno
od Save. Prije nego razmotrimo sredstva koja su ustae upotrijebile kako bi
ostvarili taj cilj, najprije emo ukratko objasniti kako se tako velik broj Srba
naselio u ta podruja.
Karte koje pokazuju lokacije samostana razliitih religija u prolim
stoljeima dobar su pokazatelj distribucije Srba, Hrvata i Muslimana u bilo kojem periodu. Karta veeg dijela dananje BiH nainjena na temelju osmanskih
popisa poreznih obveznika iz sredine 15. stoljea i drugih slinih izvora, koja
pokazuje lokacije samostana bosanskih krstjana" (tada glavne religije na tom
podruju) te Katolike i Pravoslavne, odaje da nije bilo pravoslavnih episkoPija, manastira ili crkava, pa prema tome ni brojnog srpskoga stanovnitva zapadno odnosno sjeverno od linije koja povezuje ue Neretve, grad Konjic na
njezinom gornjem toku, grad Viegrad na rijeci Drini, ue Drine u Savu i ue
Save u Dunav. S druge pak strane, karta Peke patrijarije iz vremena njezine obnove 1557, dakle jedno stoljee kasnije, pokazuje da u novoosvojenim
dijelovima Osmanskog Carstva, to jest u dananjoj BiH, sjevernoj Dalmaciji,
Srijemu, dijelovima sjeverozapadne Hrvatske, Slavonije, kao i u veem dijelu

Maarske, postoji nekoliko pravoslavnih episkopija. Tijekom sljedeih 150
godina, u tim je podrujima osnovano jo nekohko pravoslavnih episkopija i
manastira. 22
Tako je koncem 17. stoljea u tim junoslavenskim podrujima pod osmanskom vlau postojala velika pravoslavna populacija. Veina pravoslavaca bili
su Srbi i slavenizirani Vlasi iz podruja centralnog Balkana, a dio su bili i preobraenici, bivi lokalni rimokatolici i bosanski krstjani" i njihovi potomci. 23
U podrujima gdje su kanili napredovati, kao, npr., na sjeverozapadnom
Balkanu, Osmanlije su obino najprije tijekom duljeg perioda provodili politiku omekavanja lokalne obrane i slamanja duha stanovnitva. Pljakaki i
osvajaki pohodi bili su popraeni pretvaranjem velikog broja krana u kmetove. Kao odgovor, stanovnici tih podruja, u ovom sluaju Hrvati katolike
vjere i Bunjevci katolike vjere iz BiH, a kasnije i iz susjednih podruja Srijema, Slavonije, Like i sjeverne Dalmacije, bjeali su na sjever u Austriju i
zapadnu Maarsku, na zapad na dalmatinsku obalu koja je bila pod vlau
Venecije i Dubrovake Republike, a manji broj njih jo dalje na zapad, u Italiju.
Broj Hrvata koje su Osmanlije pretvorili u kmetove ili koji su pobjegli i naselih
se na austrijskom i maarskom teritoriju nije poznat. Ali na temelju hrvatskih
povijesnih tekstova i mletakih izvora, Mladen Lorkovi je 1939. procijenio da
su Osmanlije do 1533. pretvorili u roblje oko 600.000 Hrvata katolika iz BiH i
susjednih hrvatskih zemalja i da je jo 200.000 njih kasnije pobjeglo na sjever i
zapad na teritorije izvan Hrvatske, osobito izmeu 1680. i 1700. godine. 24 Lorkovia teko da moemo smatrati nepristranim izvorom, ali njegove brojke daju
nam neku ideju o razmjerima pomicanja stanovnitva. To rasprivanje Hrvata", kako g a j e Lorkovi prikladno nazvao, uvelike je reduciralo broj Hrvata katolika na podrujima koja su Osmanlije osvojili. Osmanlije su zbog toga u njih
morali dovesti naseljenike sa srednjeg Balkana, jer im je nenaseljena zemlja
bila beskorisna. Na taj nain, tijekom nekoliko stoljea, hrvatsko stanovnitvo
ne samo da je pretrpjelo goleme gubitke u ratovima protiv Osmanlija, nego
je bilo i podvrgnuto prisilnim premjetanjima na jugoistok, gdje se izgubilo u
golemim prostranstvima Osmanskog Carstva, te na zapad i sjever. Istodobno
su se Srbi i Vlasi doseljavah na podruja koja su ostala prazna nakon odlaska
Hrvata i hrvatskih Vlaha.
Nakon to su 1463. unitili Bosansko Kraljevstvo, Osmanlije su nastavili
napredovati prema zapadnoj Bosni a potom, tijekom sljedeih 150 godina, i
preko Save i Une. Dva vrlo vana datuma u tom procesu bili su poraz hrvatske vojske u Krbavskoj bici 1493. protiv jakih osmanskih snaga - koji su bih
na povratku s pljakakog pohoda - i u kojoj je izginula veina hrvatskoga
plemstva, i Mohaka bitka 1526. u kojoj su Osmanlije porazili ugarsko-hrvatsku vojsku, to je dovelo do daljnjih gubitaka hrvatskoga teritorija. U toj je
bici ivot izgubio ugarsko-hrvatski kralj Ludovik II, a kako nije imao nasljed-

nika, Hrvati su 1527. za svog kralja izabrali austrijskog nadvojvodu Ferdinanda
Habsburkog. Ugri, koji nisu potpali pod osmansku vlast, uskoro su slijedili taj
primjer. Nakon bitke kod Mohaa, preostale hrvatske zemlje i austrijski teritorij leali su direktno na putu Osmanlijama i odgovornost za njihovu obranu
pala je na plea austrijske dinastije Habsburga. To je bio teret koji su nosili
preko 250 godina i koji je cijelo to vrijeme iscrpljivao hrvatski narod.
Jedna od prvih mjera koju su Austrijanci poduzeli nakon to su dobili
hrvatske zemlje bilo je organiziranje lanca obrambenih utvrda ili tzv. Vojne
krajine du granice s Osmanskim Carstvom. Kako su mnogi bivi stanovnici tih podruja, esto kmetovi na feudalnim posjedima, ih bili zarobljeni od
strane Osmanlija ili emigrirali na sjever, mnogo je zemlje bilo nenaseljeno,
pa su Habsburgovci poeli primamljivati nove stanovnike, uglavnom Srbe i
Vlahe iz Osmanskog Carstva, da se nasele u Vojnoj krajini kao slobodni seljaci-vojnici, jamei im, izmeu ostalog, i vjersku slobodu. Zajedno s hrvatskim
stanovnitvom Krajine, koje je takoer pretvoreno u seljake-vojnike, krajinici
su upotrebljavani kao vojska za borbu protiv Osmanlija, ali i u ratovima u
drugim dijelovima Europe. Tako su i Austrijanci i Osmanlije, svatko sa svoje
strane, upotrebljavali iste etnike skupine - Srbe, Vlahe i Hrvate - za obranu
graninog podruja izmeu dva Carstva.
Pri kraju 17. stoljea veliki dijelovi hrvatskoga i ugarskoga teritorija bili
su osloboeni od Osmanlija, pa je Vojna krajina bila proirena sve do Karpata.
Veina srpskoga stanovnitva koje se bilo naselilo na tom teritoriju, tu je i
ostalo, a s njima i pravoslavne episkopije i manastiri. To stanovnitvo, osobito
nakon velike seobe Srba s Kosova (nekih 30.000 obitelji) na habsburki teritorij
sjeverno od Save i Dunava u posljednjem desetljeu 17. stoljea, Habsburka
Monarhija je zapravo tretirala prilino benevolentno. Habsburgovci su upotrebljavah Srbe u Vojnoj krajini za borbu protiv Osmanlija (i ostalih neprijatelja),
a one koji su jo ivjeli unutar Osmanskog Carstva kao unutarnje pijune protiv
Carstva kad god je to bilo mogue. 25
Pravoslavno stanovnitvo zapadno od Drine znaajno se povealo i zbog
drugoga razloga. U svojoj disertaciji na Pontifikalnom institutu u Rimu, 1937,
veleasni Krunoslav Draganovi dokazao je da je u 16. i 17. stoljeu znatan
broj Hrvata katolika, osobito u junoj Hercegovini, preao na pravoslavnu
vjeru. Draganovi je naveo itav niz razloga za to. Unutar Osmanskog Carstva Pravoslavna crkva je uivala bolji status od Katohke crkve. Poglavar
(ili poglavari) Pravoslavne crkve ivjeli su unutar Carstva, dakle unutar zone
utjecaja Porte, dok je Papa ivio izvan granica Carstva gdje ga nije bilo mogue zastraivati. Papa je zapravo bio najsnaniji i najopasniji neprijatelj
Polumjeseca na Bosporu". Uz to, Pravoslavna crkva maltretirala je katolike.
Skupljala je desetinu ne samo od pravoslavaca nego i od katolika, tjerala je
katolike pod jurisdikciju pravoslavne crkvene hijerarhije i nametala istoni

obred katolicima latinskog obreda. Osim toga, na tom podruju nedostajalo
je katolikih sveenika koji bi se brinuli za potrebe katolikog stanovnitva
Katoliki biskupi nisu ivjeh na tom podruju, a odnose izmeu udaljenog
dijecezanskog klera i lokalnih franjevaca karakterizirale su svae i sukobi
Uvoenje gregorijanskog kalendara posluilo je da obiljei katolike kao autsajdere. I konano, mnogo Hrvata emigriralo je iz BiH i susjednih podruja na
habsburki i mletaki teritorij. Prema Draganovievu miljenju, dva najvanija
razloga za prijelaz s katolicizma na pravoslavlje bili su jaa pravna pozicija
Pravoslavne crkve u Osmanskom Carstvu i potekoe unutar same Katohke
crkve, u prvom redu pomanjkanje sveenika i injenica da biskupi nisu ivjeli
u svojim dijecezama. Iako je stanovnitvo u tim podrujima prije bilo katoliko, ,,s druge strane, to se tie religije, narod je bio neuk. Njihove veze s
Katolikom crkvom polako su oslabile, i gotovo bez vlastite krivnje, postali su
shizmatici".
Vodei srpski povjesniar, Stanoje Stanojevi, uglavnom se slae s Draganovievim zakljucima. 26
Dakako, nacionalni i konfesionalni sastav stanovnitva NDH 1941. bio je
rezultat pet ili est stoljea djelovanja monih politikih, vojnih i religijskih
sila. Uz to, porast nacionalizma poetkom 19. stoljea i austrougarska politika
prema Srbima i Hrvatima u Habsburkoj Monarhiji po principu zavadi pa vladaj", stvorili su mnogo netrpeljivosti izmeu ta dva naroda. I, konano, ivot u
Kraljevini Jugoslaviji u razdoblju izmeu dva rata za Hrvate je bio frustrirajue
iskustvo, to je dovelo je do mnogo priguenog neprijateljstva. U tim uvjetima,
dogaaji Drugoga svjetskog rata - Travanjski rat 1941, podjela zemlje, strana
okupacija i aneksija teritorija, pojava kolaboracionistikih reima i skupina
i uspon pokreta otpora i revolucionarnih snaga - sluili su kao katalizator i
zapalili viestrani ratni poar koji je zahvatio narode, religije, kulture i ideologije.
U novim okolnostima koje je donio rat ustae su razvile antisrpsku politiku koja je ukljuivala protjerivanje jednog dijela Srba iz NDH iza linije koja
je Srbe i Hrvate navodno dijelila poetkom 15. stoljea, prisilno obraanje drugoga dijela na katolicizam i konano unitenje ostalih. O takvoj politici ne bi se
moglo ni razmiljati da su se Hrvati morali uzdati samo u vlastite snage, ak i
d a j e veina Hrvata podravala ustae, to definitivno nije bio sluaj. Niti se tu
politiku moglo pokuati provoditi u vrijeme kad se srpska nacija bila u stanju
braniti. Samo puna podrka Nijemaca tijekom cijelog rata, dok je u to vrijeme
ua Srbija bila pod strogom njemakom okupacijom, dopustila je ustaama da
provode svoju radikalnu antisrpsku politiku. Ustaki reim, dodue, nije potpuno uspio ni u jednom dijelu te politike, ali jest postigao dio onoga to je sebi
postavio za cilj. U tome je dobio pomo dijela katolikog klera, a nije doivio
javnu osudu katohke hijerarhije.

Ustaka antisrpska politika bazirala se na desetom i jedanaestom od
ustakih Sedamnaest naela, koja su postulirala da u Hrvatskoj mogu vladati samo Hrvati, iz ega je proizaao cilj da se NDH mora uiniti jednonacionalnom dravom. Ustae su tu politiku branile pomou nekoliko argumenata. Prvo, Srbi nemaju istinsko pravo ivjeti na hrvatskom teritoriju jer su
tu tek naseljenici koji su dovedeni ili su sami doli za vrijeme osmanske ih
habsburke vladavine. Drugo, u posljednjim desetljeima austrougarske vladavine, Srbi koji su ivjeli pomijeani s Hrvatima, osobito u Trojednoj Kraljevini, bili su voljni biti orue Austrije i Maarske protiv Hrvata. Tree, u Kraljevini Jugoslaviji Srbi iz Hrvatske bili su orue antihrvatske politike Beograda.
Milovan ani, predsjednik Zakonodavnog povjerenstva u prvom Pavelievu
kabinetu, jasno je objelodanio takav nain razmiljanja u svom govoru na velikom ustakom zboru u Novoj Gradiki 2. lipnja 1941. godine:
Ustae! Da znate: ja govorim otvoreno. Ova drava, ova naa domovina
mora biti Hrvatska i niija vie. I zato oni koji su doli ovamo, ti treba i da odu.
Dogaaji kroz stoljea, a osobito ovih dvadeset godina, pokazuju daje tu svaki
kompromis iskljuen. Ovo ima biti zemlja Hrvata i nikoga drugog i nema te
metode, koju mi neemo kao ustae upotrijebiti, da nainimo ovu zemlju zbilja
hrvatskom i daje oistimo od Srba koji su nas stotine godina ugroavali i koji
bi nas ugrozili prvom zgodom. Mi to ne tajimo, to je politika ove drave i to kad
i izvrimo, izvrit emo samo ono to pie u ustakim naelima. 27
Konano, ustae su dokazivah da Hrvati, i kao rimokatolici i zbog svoje
povijesti, ine granicu europskoga zapada i zapadne civilizacije prema pravoslavlju i istonoj ili bizantskoj civilizaciji i da su Srbi, kao pravoslavci, nekongruentan dio u hrvatskoj dravi te da zato moraju biti uklonjeni.
Ustae su, kao to smo ve konstatirah, usvojih trodimenzionalnu antisrpsku politiku koja je nadilazila njihove prvotne mjere stavljanja Srba van zakona, unitenja njihovih ekonomskih temelja i donoenja mnogobrojnih antisrpskih zakona. Prvo, protjerali su preko sto tisua Srba u Srbiju koju su okupirali
Nijemci. Taj je broj golemo uvean tisuama Srba koji su svojevoljno izbjegli
u Srbiju u strahu od progona i ubijanja. Drugo, ubijali su Srbe u bezobzirnim
divljanjima na seoskim podrujima i u malim gradovima, zatvarali su ih u
koncentracione logore gdje ih je na tisue pobijeno ili su umirali od bolesti,
gladi, hladnoe i zlostavljanja. Tree, na silu su obraali Srbe na katolicizam,
a
druge naveli da dobrovoljno konvertiraju u nadi da e tako spasiti ivote, a
kad masovno pokatoliavanje nije dalo eljene rezultate, osnovali su posebnu
Hrvatsku pravoslavnu crkvu. S prva dva aspekta te politike pozabavit emo se
u
daljnjem tekstu, a s treim u 12. poglavlju.
MASOVNE DEPORTACIJE SRBA
Masovne deportacije Srba poele su ubrzo nakon proglaenja NDH i nastavile

se u nekoliko faza. Prva faza sastojala se i od slubene propagande kojom se
poticalo Srbe da se odsele u okupiranu Srbiju i od pripremnih mjera za deportaciju posebne skupine Srba. Propaganda nije imala efekta, ali pripremne
mjere jesu. Tako je vlada NDH 18. travnja 1941. izdala zakonsku odredbu kojom dobrovoljcima iz Prvoga svjetskog rata oduzimaju njihova poljoprivredna imanja, bez naknade. To su bili uglavnom Srbi koji su se, kao dravljani
Austro-Ugarske Monarhije i ruski ratni zarobljenici, dobrovoljno prijavili za
sluenje u novoformiranoj jugoslavenskoj diviziji koja je onda poslana na Solunsku frontu i ukljuena u srpsku vojsku. Kao nagradu, kasnije su dobili poljoprivredna imanja od dijelova golemih posjeda koja je vlada eksproprirala
agrarnom reformom nakon 1918. godine. 28 Hrvatski nacionalisti tvrdili su da
je kolonizacija bila nain pomou kojeg su vlasti monarhistike Jugoslavije,
u kojoj su dominirah Srbi, jaala srpski element u Slavoniji i Srijemu, gdje su
Srbi ve sainjavali dobar dio stanovnitva. T a j e tvrdnja u sutini tona. Prema podacima Dravnog ravnateljstva za ponovu, uklanjanjem obitelji dobrovoljaca-kolonista s njihovih posjeda u Srbiju je protjerano 5370 osoba, po svemu
sudei u svibnju i lipnju 1941. godine. Ustaka vlada je poslije, zakonskom
odredbom od 4. svibnja 1941, osnovala Ured za kolonizaciju koji se trebao
pozabaviti problemima proizalim iz tog protjerivanja i pomoi Hrvatima iz
prenaseljenih podruja Hrvatske i iz inozemstva da se nasele na ispranjenim
imanjima. 29
Sredinom svibnja 1941. poela je nova faza raseljavanja stanovnitva. Kao
to je objanjeno u 3. poglavlju, njemake vlasti prvotno su namjeravale deportirati 220 od 260 tisua Slovenaca iz sjeverne Slovenije u Srbiju (oba podruja bila su pod njemakom okupacijom) i na ispranjenoj slovenskoj zemlji
naseliti folksdojere iz raznih podruja. Ali kad je njemaki vojni zapovjednik
u Srbiji protestirao da ne moe prihvatiti toliki broj Slovenaca zbog potekoa
s njihovom prehranom i smjetajem, vlada NDH izrazila je spremnost da ih
prihvati ako se isti toliki broj Srba deportira iz Hrvatske u Srbiju. Tako je od-

lueno da se pone provoditi program planiranih preseljavanja stanovnitva
u dvije faze. Prema sporazumu sklopljenom 4. lipnja 1941. izmeu njemakih
predstavnika iz Berlina i dijelova Slovenije pod njemakom okupacijom,
njemakih diplomatskih predstavnika u Zagrebu i njemakoga vojnog zapovjednika u Srbiji s j e d n e , i vlasti NDH s druge strane, ukupno 170.000 Slovenaca trebalo je biti preseljeno u NDH, dok je odgovarajui broj Srba trebao
biti premjeten iz NDH u Srbiju". Oko 9000 politiki kompromitiranih osoba
i intelektualaca" iz dijelova Slovenije pod njemakom okupacijom trebalo je
biti premjeteno direktno u Srbiju. U sklopu provoenja toga novog programa,
ustaka je vlada 24. lipnja osnovala Dravno ravnateljstvo za ponovu. Transferi Slovenaca u NDH poeli su ve 10. srpnja, ali planirana preseljavanja Srba
iz NDH u Srbiju nisu poela do 1. kolovoza.
Dravno ravnateljstvo za ponovu NDH nadziralo je preseljavanja Slovenaca
u NDH i preseljavanja Srba u Srbiju. Deportacije Srba obavljane su nou, s tim
d a j e ljudima davano najvie 30 minuta da se spreme. Smjeli su ponijeti samo
50 kg osobnih stvari i to god su posjedovali od novca, nakita i vrijednosnica.
Morah su zakljuati svoje domove i predati kljueve policiji. Nisu smjeh prodati svoj posjed ili pokretnu imovinu niti ih dati na uvanje susjedima ih prijateljima. Nesrbi nisu smjeh kupiti njihovu imovinu niti je uzeti na uvanje. Sva
ta imovina nacionalizirana je bez odtete. 30
Postojale su velike razlike u nainu protjerivanja Srba od podruja do podruja i ak od opine do opine. Izbor Srba koji e biti protjerani slijedio je
meutim jedan generalni plan. Prominentni ljudi - oni sa znatnom imovinom
i trenutni ili potencijalni voe - deportirani su kao prvi. Ekonomski je bilo
korisnije deportirati takve ljude jer se time moglo nacionalizirati vie imovine,
a preostalim srpskim stanovnitvom - lienim voa - moglo se lake manipulirati. U tom smislu oita je injenica d a j e do kraja rujna 1941. protjerano 335
sveenika, ili oko polovice klera Srpske pravoslavne crkve.
Srbe izabrane za deportaciju ustake vlasti najprije su prebacivale u
posebne sabirne logore u Bjelovaru, Sisku i Poegi, odakle su vlakovima odlazili u okupiranu Srbiju. Ljudima okupljenim za deportaciju ustae su ponekad
otimale i preostalu imovinu i novac, fiziki su ih zlostavljali, a ponekad ak i
ubijali.31 U nekim mjestima, primjerice 14. kolovoza 1941. u Mostaru, ustae
su naredile srpskim obiteljima da po abecedi u zakazano vrijeme dou na
eljezniki kolodvor kako bi vlakovima bili prebaeni u Srbiju. U drugim sluajevima, osobito u sjeveroistonoj Bosni, srpsko stanovnitvo iz raznih gradova
bilo je prije deportacije u Srbiju odvedeno u sabirne logore, pa potom prognano.12 Veina Srba deportiranih u Srbiju imali su boravina prava u NDH. Na
zahtjev vlasti NDH, njemaki vojni zapovjednik u Srbiji pristao je prihvatiti i
oko 30.000 Srba iz NDH koji nisu imali boravina prava, ali su, zapravo, mnogi
d njih bili iz Srbije. 33

Iz dostupne dokumentacije jasno je da su ustake vlasti poele s masovnim deportacijama Srba u Srbiju mnogo prije nego to su zapoela planirana
preseljavanja uglavljena sporazumom od 4. lipnja. Primjerice, u izvjetaju
njemake podrune komande u Uicu od 10. srpnja 1941. zabiljeeno je da
je oko 6000 Srba iz Bosne ulo u Srbiju preko Drine kod Bogatia. Kako nisu
imali nita, pa se moglo oekivati da e izazivati nevolje kradui i izgrednikim
ponaanjem, njemake okupacijske vlasti protestirale su kod predstavnika
ustakih vlasti, no protesti izgleda nisu dali rezultate, jer se s takvom praksom
nastavilo i dalje. Nekoliko tjedana kasnije njemaki vojni zapovjednik u Srbiji
informirao je S t u r m b a n n f h r e r n Beisnera u Zagrebu da su ustae oko 10.500
Srba iz Bosne deportirale gotovo bez hrane, novca ili odjee. Protjerani su uli
u zapadnu Srbiju 17. ili 18. srpnja preko Drine kod Uica.34
Ustake vlasti htjele su preseliti 170.000 Srba navedenih u sporazumu to je
bre mogue. Ali deportacije van sporazuma nastavile su se ak i paralelno uz
preseljavanja u okviru sporazuma provedenih u kolovozu. Prema procjenama
njemakoga vojnog zapovjednika u Srbiji, broj protjeranih iznosio je oko 8000
ljudi. Deportacije van sporazuma izazvale su meutim protivljenje Nijemaca.
Kao prvo, brutalno skupljanje i deportacije tisua Srba, uz ostale oblike terora
koje su ustae prakticirale, pojaah su otpor protiv ustaa meu Srbima u
NDH i neodobravanje mnogih Hrvata, a njemake su se vlasti bojale da bi na
kraju Nijemci mogli ispasti generalni krivci. Drugo, kako je broj Slovenaca
deportiranih i svojevoljno odbjeglih u NDH bio relativno malen, ustaki postupci bili su u suprotnosti s onim to bi se moglo nazvati odredbom o paritetu
u sporazumu od 4. lipnja. Tree, deportacija tolikih tisua ljudi u tako kratkom
vremenu stvorila je u Srbiji probleme oko prehrane i smjetaja. I konano,
neki Srbi koji su u kolovozu deportirani u Srbiju u okviru sporazuma bili su fiziki zlostavljani i posjedovali mnogo manje nego to im je prema odredbama
bilo doputeno ponijeti, to je Nijemcima i srpskim vlastima stvorilo dodatne
probleme. Zato su 22. kolovoza njemake vlasti privremeno prekinule deportacije Srba u okviru sporazuma. 35
Vlasti NDH su tijekom kolovoza bile poslale u Srbiju 27 transporta
Srba u okviru sporazuma, i jo pet u rujnu na temelju specijalnih dogovora
s njemakim vojnim zapovjednikom u Srbiji. U tom trenutku, slubena su
preseljavanja prekinuta. Procjene ukupnog broja deportiranih idu do 17.706
osoba. 36 U usporedbi s tim brojem oficijelno deportiranih, njemaki vojni zapovjednik u Srbiji procijenio je da su vlasti NDH do 20. kolovoza 1941. ilegalno
protjerale u Srbiju oko 90.000 ljudi. Kasche, koji je pomogao pri pregovorima
o sporazumu od 4. lipnja i promatrao njegovu provedbu u NDH, tvrdio je d a j e
do 20. rujna 1941. vlada NDH u Srbiju ,,u legalnim i ilegalnim transportima deportirala ukupno 118.110 ljudi".37 Za usporedbu, slubeni dokumenti pokazuju
da su oficijelno u NDH deportirana 9.343 Slovenca. Uz to, procjenjuje se d a j e

17.000 ljudi svojevoljno pobjeglo iz sjeverne Slovenije u NDH, tako da ukupni
broj Slovenaca koji su uli u NDH iznosi 26.343. Konano, poetkom listopada
1941, Himler je zapovjedio da se prekine s deportacijama Slovenaca u NDH i
Srbiju (vidi 3. poglavlje). Time je program transfera stanovnitva izmeu sjeverne Slovenije, NDH i okupirane Srbije formalno okonan. 38
Ali ak i nakon zabrane oficijelnih deportacija Srba iz NDH u okupiranu
Srbiju, tisue Srba odselile su se u Srbiju. Mnoge su na odlazak prisilile ustae,
dok su drugi svojevoljno pobjegli. Srbi iz Srijema bjeali su preko Save u
sjeverozapadnu Srbiju, dok su oni iz Bosne bjeali preko Drine u sjeverozapadnu i zapadnu Srbiju. U pismu Kascheu od 21. sijenja 1942, Harald Turner,
zapovjednik administracije njemakih okupacijskih snaga u Srbiji, procijenio
je d a j e izmeu 23. prosinca 1941. i 21. sijenja 1942. iz Bosne u Srbiju pobjeglo oko 8.000 Srba i Muslimana. U istom pismu Turner je zamolio Kaschea da
intervenira kod vlade NDH kako bi ene i djeca bili puteni iz koncentracionih
logora.39 Za vrijeme njemakih vojnih operacija protiv partizana u istonoj
Bosni koncem sijenja i poetkom veljae 1942, njemake okupacijske vlasti
u Srbiji pokuale su sprijeiti ulazak Srba iz istone Bosne u Srbiju, ali kasnije
je ta restrikcija ukinuta. Neki njemaki vojnici iz zapadne Srbije pomagali su
izbjeglicama, za odgovarajuu nagradu, da preu u Srbiju preko Drine, ali je to
njemaka komanda koncem travnja 1942. zabranila. 40
Srpske vlasti pridavale su osobitu vanost pomaganju velikom broju djece
meu izbjeglicama. Kako se mnogo srpske djece nalazilo u koncentracionim
logorima u NDH, direktor Komesarijata za izbjeglice u Srbiji dogovorio je s
ustakim vlastima transfer oko 30.000 djece u Srbiju, uz obeanje da ta djeca
nee biti vraena u NDH. Ta operacija provedena je u veljai i oujku 1943, ali
nema izvjetaja o tome o kolikom se tono broju djece radi. 41
Nakon nekog vremena provedenog u Srbiji, dio srpskih izbjeglica odluio
se vratiti svojim kuama u NDH. Prema S. D. Miloeviu, jednom od vodeih
jugoslavenskih eksperata za preseljavanja stanovnitva u vrijeme Drugoga
svjetskog rata u Jugoslaviji, samo preko Bosanske Dubice vratilo se oko 3.500
ljudi. Osim njih vratilo ih se jo nekoliko tisua, ali se on nije usudio procijeniti
njihov broj. Ustake vlasti veinu njih su strpale u koncentracione logore, ali
na inzistiranje njemakih vlasti u NDH, kasnije su ih pustili i nekima od njih
ak vratili imanja i kue. 42
Kao to je pokazano u 5. poglavlju, prema procjenama njemakih okupacijskih i srpskih vlasti u ljeto 1942. ukupan broj u Srbiju deportiranih i izbjeglica dosegao je broj od oko 400.000. Miloevi smatra d a j e ta cifra moda
Pretjerana. Ope je prihvaeno, meutim, d a j e od tih deportiranih i izbjeglica
blizu 200.000 njih dolo iz NDH. Postoje slubeni podaci za ljeto 1942. o broju
deportiranih i izbjeglica registriranih u Srbiji kod Komesarijata za izbjeglice,
i to podaci o ukupnom broju i o broju deportiranih i izbjeglih iz NDH. Prema

tom izvoru, u Srbiji se 16. kolovoza 1944. nalazilo 241.011 deportiranih i izbjeglih osoba, od kojih je 118.167 bilo iz NDH. Dana 18. sijenja 1945. bilo ih je
121.033 iz NDH.43 Ovaj vei broj vjerojatno je proizaao iz toga to je pojaana
registracija izbjeglica koje su se ve nalazile u Srbiji.
Koliko je meni poznato, ne postoji sustavna studija povratka Srba deportiranih i izbjeglih iz NDH njihovim kuama poslije rata. Neki od onih koji su imali roake u partizanima ili koji su prije rata imali vrlo malena poljoprivredna
imanja koja su u ratu bila potpuno unitena, vjerojatno su se naselili u Slavoniji i Vojvodini na zemlji koja se mogla dobiti temeljem agrarne reforme pokrenute ujesen 1945. godine. Hrvati kojima su za vrijeme rata bili dani posjedi
protjeranih i izbjeglih Srba vjerojatno su se vratili svojim kuama. Gotovo svi
Slovenci koji su bili deportirani u NDH, kao i oni koji su izbjegli u NDH, vratili
su se u Sloveniju.
MASOVNO UBIJANJE SRBA
Onaj aspekt ustake politike prema Srbima koji zasluuje najveu osudu bio je
program fizikog unitenja. Usprkos razumljivom nepostojanju slubenih zapovjedi koje bi tu politiku eksplicitno definirale u pisanom obliku, pet razliitih
vrsta dokaza potkrepljuju njezino postojanje. Govori visokih ustakih vladinih
i stranakih dunosnika sadravali su mnogo prijetnji Srbima, izmeu redova
ili otvorenih. Postojali su neprecizno definirani zakoni o zatiti hrvatske drave
i asti hrvatskoga naroda, primjenjivi retrogradno, po kojima je protiv gotovo
svakoga mogla biti podignuta optunica, kao i niz zakona i odredbi koje smo
ve naveli, koji su doslovno cijelo srpsko stanovnitvo stavili izvan zakona.
Postojali su njemaki i talijanski izvjetaji iz NDH u kojima je opisano to rade
organi Ustakog pokreta, policija i oruane snage NDH. Postoje pisma i izvaci
iz pisama hrvatskih sveenika iz vremena rata koji su objavljeni poslije rata.
Konano, postoje svjedoenja osoba koje su preivjele ustake logore i druga
zvjerstva, dana na poslijeratnim suenjima, te izvjetaji i svjedoenja ustakih
dunosnika pred jugoslavenskim komisijama za istraivanje zloina okupacijskih vojski i njihovih domaih pomagaa.
Masovna ubijanja Srba poela su koncem travrya 1941, to jest manje od
tri tjedna nakon proglaenja nove drave. Prema jednoj Kascheovoj uredskoj
biljeci od 30. travnja, prethodnog dana informirao ga je ministar vanjskih
poslova NDH Lorkovi da su u blizini Bjelovara Srbi ubili 11 Hrvata i da su
ustae za odmazdu smaknule 192 Srbina u susjednom selu Gudovcu. Nakon
tog masakra, zapovjednik oblinje njemake vojne postaje naredio je uhienje
oko 40 osoba. Vlasti NDH su, meutim, protestirale d a j e to unutarnjo-pohtika stvar, pa prema tome njihova nadlenost, i uhiene osobe su putene na
slobodu. Sljedei zloin dogodio se 12. svibnja u Glini, gdje su ustae likvidirale najmanje 260 Srba. Trea masovna likvidacija dogodila se 3. lipnja u selu
Korita u istonoj Hercegovini, gdje su ustae strijeljale 133 srpska civila.44
Ustake mjere protiv Srba naglo su se pogorale nakon Pavelieva susreta s Hitlerom u Berlinu 6. lipnja. Dvojica voa razgovarali su o etnikom
sastavu nove hrvatske drave, problemu Muslimana i Srba, te preseljavanju

Srba i Slovenaca. Hitler je Paveliu dao sljedei savjet; da bi hrvatska drava
doista bila trajna, mora 50 godina voditi politiku nacionalne nesnoljivosti, jer
od prevelike tolerancije u pogledu tih stvari moe biti samo tete". Nakon tog
sastanka, ustake vlasti ukinule su sva ogranienja progona Srba i veliki broj
njih ubijen je u kaznenim ekspedicijama i divljanju ustakih oruanih jedinica
ili odveden u logore gdje su bili zlostavljani, izgladnjivani i ubijani. 45
Kao to e biti detaljnije pokazano u 12. poglavlju, osobito kritian aspekt
te antisrpske politike bilo je ubijanje sveenika Srpske pravoslavne crkve. Ve
5. svibnja 1941. ustae su uhitile i odmah ubile banjalukog episkopa Platona
Jovanovia. Njegovo tijelo baeno je u rijeku i kasnije su ga nali i pokopali
Srbi. Dana 12. svibnja ustae su uhitile Petra Zimonjia, sarajevskog mitropolita, i ubrzo potom ga ubile. Sredinom kolovoza uhitili su i ubili Savu Trlajia, episkopa gornjokarlovakog. Za posljednju dvojicu nije poznato ni gdje
su ubijeni ni gdje poivaju, ali izgleda da su ubijeni u logoru Jadovno pokraj
Gospia. Od svibnja do prosinca 1941, ustae su ubile jo preko 150 sveenika
Srpske pravoslavne crkve (vidi Tablicu 2. u 12. poglavlju).
Kljuna komponenta sustava terora ustakog reima bili su koncentracioni logori. Iako je Zakonska odredba o upuivanju nepoudnih i pogibeljnih
osoba na prisilni boravak u sabirne i radne logore izdan tek 25. studenoga
1941, veina logora osnovana je ve u ljeto 1941. godine. U Zakonskoj odredbi
0 suzbijanju nasilnih kanjivih ina proti dravi, pojedinim osobama ili imovini, objavljenoj 10. srpnja 1942, istie se kako e osobe optuene za takva
djela ili, ako su one van domaaja zakona, lanovi njihovih obitelji, biti poslani
u logor na najmanje est mjeseci do maksimalno tri godine. Sva imovina tih
osoba mogla je biti (i nesumnjivo je i bila) nacionalizirana. Samo dva tjedna
kasnije, svi logori slubeno su prebaeni iz nadlenosti Ravnateljstva za javni
red i sigurnost pri Ministarstvu unutarnjih poslova u nadlenost Ustake nadzorne slube. 46
Sluba je zapravo upravljala logorima od njihovog osnutka u kolovozu
1941. do vlastite likvidacije u sijenju 1943. godine. Gotovo za cijelo vrijeme
rata zapovjednik svih ustakih logora bio je Vjekoslav Luburi.
Bilo je ukupno oko dvadeset velikih i srednjih logora. Najvei je bio Jasenovac, zapravo skupina logora u movarnom podruju na uu Une u Savu,
zloglasan po barbarskim metodama i velikom broju rtava. Ostali logori nalazili su se u Danici" kraj Koprivnice, akovu, Feriancima u sredinjoj Slavoniji,
Jadovnom kraj Gospia, Jastrebarskom, Kerestincu, Kruici kraj Travnika,
Lepoglavi, Loborgradu, Sisku, Slani i Metajni na otoku Pagu, u Staroj Gradiki
1 Tenji kraj Osijeka i drugim mjestima. Uz to, postojalo je nekoliko tzv. sabirnih
logora u kojima su bili smjetavani deportirani Slovenci prije nego to su bile
odreene definitivne destinacije kamo e biti poslani, Srbi prije deportacije
u Srbiju i ostali koji su bili na putu u koncentracione logore. Dva logora, u

Jadovnom i Slani, gdje je ubijeno mnogo idova i Srba iz podruja koja su
postala talijanske Zone II. i III, zatvoreni su polovinom kolovoza 1941, a preostali logorai prebaeni u logore u unutranjosti. Uz to, Nijemci su, bar u
drugoj polovici rata, imali logore za osobe uhiene od strane njihove Slube
sigurnosti: u Bjelovaru, Doboju, Jankomiru kod Zagreba, Zemunu i drugim
mjestima. 47 Za lokacije logora u koje su deportirani Srbi i idovi - Danica",
akovo, Jadovno, Jasenovac, Kerestinec, Kruica, Lepoglava, Loborgrad,
Stara Gradika, Tenje i Metajna i Slana na Pagu (vidi Kartu 6, Koncentracioni
logori za idove u Jugoslaviji 1941-1945, u 13. poglavlju).
Jedan od najvie inkriminirajuih ustakih dokumenata u vezi s Jasenovcem je okrunica u kojoj general Ivan Prpi na zapovijed marala Kvaternika, vrhovnog zapovjednika oruanih snaga NDH, 27. travnja 1942. informira
Glavni stoer Hrvatskog domobranstva, Glavni stoer Ustake vojnice, Ministarstvo unutarnjih poslova i Glavno zapovjednitvo orunitva NDH kako slijedi: Zapovjednitvo Ustake nadzorne slube, odnosno njegov zapovjednik
okrunicom br. 139/42 obavijestilo nas je da sabirni i radni logor Jasenovac
moe primiti neogranien broj zatoenika. Stoga Vas molimo da izdate zapovijedi svim Vaim podreenima da u Jasenovac alju sve komuniste koju su
uhvaeni tijekom ienja teritorija na kojem se vode borbe." 48 Taj dokument
jasno implicira da je mjesto za nove zatvorenike dobiveno ubijanjem starih i
poveanjem kapaciteta logora.
Postojanje Jasenovca ostaje tamna mrlja na savjesti mnogih Hrvata. Teko
je pomiriti tisuljetnu hrvatsku kulturu kojom se hrvatski nacionalisti ponose
s barbarstvom koje su ustae poinile u Jasenovcu. U izvjetaju od 10. lipnja
1942. monsinjor Augustin Jureti je napisao: Koncentracioni logor u Jasenovcu je prava klaonica. Ne moe se nigdje proitati - ak ni kada se opisuju
zloini NKVD-a ili Gestapoa - tako strane stvari kao to ustae tamo ine...
Pria o Jasenovcu je najcrnja stranica ustakog reima, jer su u njemu ubijene
tisue ljudi."49
Nadbiskup Alojzije Stepinac takoer je otro kritizirao ustake postupke
u Jasenovcu kad je ubijeno sedam slovenskih sveenika izbjeglih iz Slovenije pod optubom da su radili protiv NDH. Kad su uhieni, nadbiskup je na
temelju vlastite istrage ustanovio da su neduni i pokuao ih spasiti, ali uzalud.
Nakon to su ubijeni, napisao je pismo Paveliu, datirano 24. veljae 1943, u
kojem stoji: Ovo je sramotna ljaga i zloin, koji vapije u nebo za osvetom, kao
sramotna ljaga itavi Jasenovac za NDH... ah itava javnost, a napose rodbina
ubijenih, trai zadovoljtinu, odtetu, izvoenje krvnika pred sud. Oni su najvea nesrea Hrvatske!" 50
Cak i poslijeratna generacija to potvruje; Vinko Nikoli, urednik Hrvatske revije, vodeeg asopisa hrvatske emigracije, komentirajui ubojstvo Vjekoslava Luburia u panjolskoj .30. kolovoza 1969, napisao je: Jasenovac je

velika hrvatska rana, i jo vea sramota, zbog ega ak i danas to boli nae
due, a nai obrazi crvene se od stida." Nikoli je bio gimnazijski profesor i
pjesnik koji je veliki dio rata proveo kao pobonik u Glavnom ustakom stanu.
Znao je mnogo o onome to se dogodilo u Jasenovcu, a i to da je Luburievo
ime bilo sinonim za najgori ustaki teror. 51
Broj rtava koje su izgubile ivote u logorima ustake drave ostaje najkontroverznije pitanje cijele povijesti Drugoga svjetskog rata u Jugoslaviji.
Tim pitanjem detaljno u se pozabaviti u 17. poglavlju.
Glaise i Kasche u nekoliko su navrata protestirah protiv ustakog terora
nad Srbima. Nijemcima je bilo u interesu da situacija u NDH bude mirna kako
bi mogli slati to vei broj ljudi na Istonu frontu ili na rad u Njemaku, i da
bi iz zemlje mogh izvlaiti maksimalnu koliinu hrane i stratekih sirovina.
Ustaka politika negativno je utjecala na njemake ciljeve budui d a j e NDH
drala u stalnom stanju nemira i jaala pokret otpora. Prema dnevniku operativnog taba Wehrmachta (njemake vojske) za 1942, Hitler je Poglavnikovim
ustaama dao odrijeene ruke za nastavak rata do istrebljenja protiv pravoslavaca u BiH".52 Ta politika provoena je protiv Srba i u svim drugim dijelovima
ustake drave.
Uasnuta reakcija javnosti na ustaka zlodjela, Glaiseovi i Kascheovi protesti kod samog Paveha i Kvaternika starijeg i protest nadbiskupa Stepinca
zbog masakra u Glini - pri emu nita od svega toga nije objavljeno - naveli
su Pavelia da 26. lipnja 1941. izda Izvanrednu zakonsku odredbu i zapovijed.
U tekstu se prijetilo strogim kaznama i onima koji budu krili zakon i onima
koji ga budu sprovodili na nedozvoljen nain. Neki ustae koji su krili zakon
uhieni su od strane ustakih vlasti, a nekoliko ih je ak i smaknuto. Ali progon Srba je nastavljen. Dana 9. kolovoza, Paveli je izdao zapovijed kojom je
zabranio djelovanje divljih" ustaa, ali to nije pomoglo. Konano, 27. rujna,
izdao je novu zapovijed kojom je pozvao sve dunosnike da odravaju red i mir
i ponovio zabranu divljih" ustakih jedinica. To je bilo upueno u prvom redu
ustakim vlastima u zapadnoj Bosni. Takoer je pokuao navesti Srbe koji su
se krili u planinama da se vrate svojim kuama i jamio za njihovu sigurnost. 53
Ali ak ni ta Pavelieva zapovijed nije zaustavila ustaki teror. U mnogo sluajeva, Srbi koji su izali iz sklonita i vratili se kuama, ak i oni koji su preli
na katolicizam, ubijeni su.54
Snano neodobravanje ustakog reima u hrvatskom narodu - pokornost nove drave Nijemcima i Talijanima i ustaka brutalnost prema Srbima,
Zidovima, Romima i antiustaki raspoloenim Hrvatima - opisao je i Herbert
C. Peh, diplomatski predstavnik SAD-a u Maarskoj. Njegov izvjetaj nastao
je nakon to je u studenom 1941. tri tjedna putovao po NDH, iz Zagreba preko
Like do dalmatinske obale, pa sve do Dubrovnika. 55
Suoena s mainerijom ustakog terora, iza koje je stajala golema mo

sila Osovine, velika veina ljudi u NDH se zgraala. Kako su se masakri protiv
Srba irili, Srbi su bjeali u planine da bi spasili ive glave, a neki su se poeli
i boriti. Krajem srpnja 1941, KPJ, odazivajui se na apel Kominterne nakon
njemakoga napada na SSSR, zapovjedio je svojim lanovima i simpatizerima
u NDH da formiraju borbene odrede i zaponu s operacijama protiv sila Osovine i ustakih snaga, kao to su ve uspjeno uinili u Srbiji i Crnoj Gori. Tako
je, samo tri i pol mjeseca nakon proglaenja nove drave i inauguracije politike terora, ustaki reim bio suoen s pravim oruanim otporom.
Kako bi objasnili i opravdali ono to su redovito nazivali nekim ekscesima" izvjesnih pojedinanih ustaa ili skupina divljih" ustaa protiv Srba u
NDH, ustae su za vrijeme rata (kao i gotovo svi ustaki pisci i simpatizeri u
emigraciji nakon 1945) navodili tri faktora. Prvo, tvrdili su d a j e jugoslavenska
vlast izmeu dva rata, koju je karakterizirala srpska hegemonija, bila ustvari
krvavi reim koji je tisue Hrvata stajao ivota. Drugo, tvrdili su da su gerilski,
to jest etniki odredi vojske Kraljevine Jugoslavije, dakle Srbi, sredinom
travnja 1941. masakrirali Hrvate u zapadnoj Hercegovini, i da su, prema tome,
Srbi sami krivi za ono to im se kasnije dogaalo u ustakoj dravi.66 Tree,
tvrdili su da su partizani i etnici napali NDH iz Srbije krajem 1941. i poetkom
1942. kao i iz Crne Gore u proljee 1942. godine - potisnuti odatle od strane
njemakih, talijanskih ili etnikih snaga - i da su Hrvati imali pravo braniti
svoju dravu. Ovaj posljednji argument moe se odnositi samo na one Srbe
koji su kao partizani ili etnici uli u istonu BiH iz Srbije i Crne Gore, a ne na
partizane i etnike koji su bili s teritorija NDH.
Prvi argument, da je u periodu izmeu dva rata na tisue Hrvata umrlo kao
rtve jugoslavenske politike, jednostavno nije istina. U svojoj knjizi iz 1942, u
kojoj opisuje mjere koje je jugoslavenski reim izmeu dva rata poduzimao
protiv Hrvata, Rudolf Horvat nije identificirao ni nekoliko stotina, a kamoli
nekoliko tisua politikih rtava koje su umrle nasilnom smru. Monsinjor
Augustin Jureti, dobro obavijeten izvor kad je rije o hrvatskim i rimokatolikim pritubama protiv Jugoslavije pod srpskom hegemonijom u periodu
izmeu dva rata, tvrdi d a j e od prosinca 1918. do 10. travnja 1941. oko 230 Hrvata ubijeno ili smaknuto, a nekoliko tisua zatvoreno zbog politikih razloga.
Ali ni Horvat ni Jureti ne navode detalje. 57 Zato ne znamo ukljuuju li njihove
brojke i mali broj Muslimana u BiH koji su neposredno nakon Prvoga svjetskog rata ubijeni u vezi s agrarnom reformom ih iz osobne osvete, ili osobe
ubijene u rujnu 1919. u vezi s registracijom tegleih ivotinja od strane vojnih
vlasti u nekim dijelovima sjeverozapadne Hrvatske i Slavonije. 68
Daleko najapsurdnije brojke o Hrvatima navodno ubijenim od strane Srba
u periodu izmeu dva rata dao je veleasni Dragutin Kamber, upnik i ustaki
Povjerenik za opinu Doboj, a od 1944. proelnik i duhovnik te zamjenik vojnog
vikara Hrvatskih oruanih snaga, u pismu koje je u drugoj polovici 1945. uputio

Eugeneu Tisserantu. Kao politikog emigranta iz Hrvatske koji se privremeno
nalazio u Rimu, Kambera je prijatelj odveo u audijenciju kod kardinala. Kad
g a j e Tisserant upitao kao su Hrvati za vrijeme rata mogli ubiti 300.000 Srba,
Kamber je bio zateen neposrednou pitanja i nije uspio odmah odgovoriti.
Ali krajem 1945. napisao je. kardinalu dugako pismo u kojem je dao svoju
verziju odnosa izmeu Hrvata i Srba i potonje nazvao najgorim neprijateljem
Hrvata. Kamber u tom pismu tvrdi da su Srbi u periodu izmeu dva rata ubili
izmeu 50.000 i 60.000 Hrvata. To pismo nije odmah objavljeno, ali na kraju
se pojavilo u tjedniku hercegovakih franjevaca u Chicagu 1967. a potom i u
jednom ustakom asopisu u Buenos Airesu 1969. godine. 59
Istina je da su u periodu izmeu dva rata tisue Hrvata na razliite naine
maltretirane i da su im uskraivana politika i graanska prava. Postojala je
sveprisutna diskriminacija protiv Hrvata i drugih nesrba na svim razinama vojne i dravne slube, osobito na viim razinama. Ah te nepravde, koliko god su
u principu bile uvredljive i praktino tetne za hrvatske nacionalne interese,
nisu bile politiki ih kulturni genocid. tovie, pod kraljevskom diktaturom
i Srbima su bila uskraivana graanska i politika prava jer sva je vlast bila
koncentrirana u rukama kralja, vojske i beogradske vladajue klike.
Kao to smo pokuali pokazati, protuhrvatska pohtika jugoslavenske
vlade u meuratnom razdoblju, osobito atentat u Skuptini u lipnju 1928. od
strane zastupnika glavne srpske politike stranke, temeljni su uzrok nastanka, jaanja i prirode hrvatskih nacionalistikih snaga, koje su kulminirale u
ustakom pokretu i njegovoj antisrpskoj politici u Drugom svjetskom ratu.
Od samog poetka, bitan sastojak ustakog programa bila je upotreba terora
kao pohtikog instrumenta, za to je najbolji primjer atentat na kralja Aleksandra u Marseillesu u listopadu 1934. godine. Ali ustaka politika protiv Srba
u NDH za vrijeme rata bila je genocidne prirode i potpuno nerazmjerna ranijim antihrvatskim mjerama, i po svojoj prirodi i po opsegu. Uz to, ustaka
genocidna politika bila je usmjerena i protiv idova i Roma, i ustake su vlasti
primjenjivale drakonske mjere i protiv antiustaki orijentiranih Hrvata i svih
komunista. Evo citata iz Glaiseova izvjetaja od 11. prosinca 1941. o situaciji
u NDH: Krvave rtve meu vlastitim dravljanima koje je hrvatska drava
uzrokovala za kratko vrijeme svog postojanja, viestruko nadilaze [um ein
Vielfaches] rtve nastale za cijelo vrijeme postojanja Jugoslavije." 60
Drugi argument mnogih ustaa i ustakih simpatizera, da su etnike (gerilske) jedinice jugoslavenske vojske bile te koje su za vrijeme rata zapoele
krvavi pokolj izmeu Srba i Hrvata time to su masakrirali hrvatske civile u
apljini u zapadnoj Hercegovini za vrijeme Travanjskog rata 1941, takoer
nije istinit. Prema lanku objavljenom 8. listopada 1941. u asopisu Hrvatski
narod, slubenom organu Ustakog pokreta, injenice u vezi s tim sluajem su
kako slijedi: kada je potpukovnik Dragutin Ivanievi, zapovjednik 85. pukov-

nije jugoslavenske vojske rasporeene u apljini i, prema ustakim rijeima,
.katolik i dobar Hrvat", uo za proglaenje NDH, 11. travnja - pod utjecajem
ustakog delegata iz Mostara - zapovjedio je rasputanje pukovnije. Dio asnika i vojnika meutim, bez sumnje veinom ili svi srpske nacionalnosti, odbili
su postupiti po njegovoj zapovijedi. Neki su se pregrupirali kod Stoca, oko
22 km jugoistono, dok su drugi otili prema Ijubukom, oko 15 km zapadno. U meuvremenu, Hrvati iz pukovnije, zajedno s nekim ustaama koji su
im se pridruili ili su bili dovedeni kao pojaanje, organizirali su se kako bi
branili apljinu. U narednih nekoliko dana, stolaka skupina, koja je dobila
i pojaanje, pribliila se apljini. U borbama koje su uslijedile, od 14. do 17.
travnja, na ustakoj strani ubijene su 22 osobe, meu kojima je bilo i civila. Jo
est civila ubijeno je mitraljiranjem iz jugoslavenskog vojnog aviona kojim je
pilotirao lokalni pilot. Meutim, 17. travnja, apljina je bila vrsto u ustakim
rukama. 61
Da se dogodilo ikakvo nekontrolirano masovno ubijanje hrvatskih i muslimanskih civila od strane srpskih etnika ili jugoslavenskih vojnika, ustaka
propaganda odmah bi to na upadljiv nain upotrijebila, ah lanak u asopisu
Hrvatski narod pokazuje da su rtve u apljini veinom, a moda i sve, bile rezultat borbe izmeu branitelja apljine i njezinih napadaa. Nije bilo masakra.
U lipnju 1942, meutim, u jednoj opirnoj ustakoj propagandnoj publikaciji,
poimence se navodi 25 osoba ubijenih u apljini i sa zgraanjem tvrdi da su
umrle kao nasumino odabrane rtve trodnevnog masakra koji su poinile etnike jedinice jugoslavenske vojske. 62
Ni Vjekoslav Vrani, istaknuti ustaki dunosnik iz Hercegovine koji je
nakon rata otiao u emigraciju, ni profesor Jere Jareb, ameriki povjesniar
roen u Hrvatskoj, u svojim tekstovima ne spominju nikakav masakr u apljini.
Vrani prvu ustaniku akciju Srba u istonoj Hercegovini datira s 25. lipnjem
1941. godine. Jareb izbjegava problem, priznajui da nema dokaza nasuminog
masakra Hrvata od strane etnikih jedinica jugoslavenske vojske. On pie da
je potrebno provesti daljnje analize o djelovanju tih etnikih formacija u vrijeme raspada jugoslavenske vojske kako bi se sa sigurnou utvrdilo je li bilo
zvjerstava i da h je postojao srpski plan o pokolju svih vanijih protusrpskih
linosti u Jugoslaviji u sluaju rata". 63
Jo jedan sukob izmeu ustaa i jedinica jugoslavenske vojske u Hercegovini dogodio se za vrijeme sloma zemlje u selu Iliima blizu Mostara. U poetku,
Ilie su zauzeli pobunjeni vojnici mostarskoga garnizona i ustaki simpatizeri.
Prema tvrdnjama vojnika jugoslavenske vojske, pobunjenike su potom porazile ne etnike jedinice, kako se obino tvrdi, nego kadeti iz kole rezervnih
oficira u Sarajevu, koji su 13. travnja dovedeni u Mostar kako bi uspostavili
red i mir. Ilii su preoteti iz ruku pobunjenika 15. travnja i izvjestan broj zarobljenika doveden je u Mostar, ali sutradan i puten. U toj operaciji ubijena
453

su dva kadeta i jedan pratei civil, ali pripadnik jugoslavenske vojske nije dao
informacije o broju drugih civilnih rtava. Slubena publikacija ustake vlade
na njemakom jeziku Greultaten (Zvjerstva) poimence je navela samo jednu
enu ubijenu u Iliima i pet osoba ubijenih u susjednom selu, Cimu. Takoer
je navedeno 85 imena vlasnika kua iz ta dva sela koje su spaljene. Da se u Iliima dogodio masakr, to bi u toj publikaciji bilo navedeno. Dakle, ini se da se
Juretieva tvrdnja o preko 30 civila ubijenih u Iliima sredinom travnja 1941.
temelji na sumnjivim izvorima. 64
Na podrujima gdje je ivjelo mijeovito stanovnitvo, u deset dana Travanjskog rata 1941. bilo je pojedinanih sluajeva da su Srbi pljakali i ubijali
Hrvate i obrnuto. Ali ak i kad su Srbi u istonoj Hercegovini koncem lipnja 1941. poeli uzvraati napade, cilj im je bio samoobrana i u poetku su
djelovah kao sluajno okupljene grupe. Veina ustakih manifestacija terora, s
druge strane, bili su dio iroko zamiljene antisrpske dravne politike. Koliko
je ustaka politika protiv Srba u Hercegovini bila brutalna, vidljivo je i iz policijskog izvjetaja koji pokazuje d a j e u Mostaru (gradu od 20.295 stanovnika
prema popisu stanovnitva iz 1931. godine) broj od ukupno 5000 stanovnika
pravoslavne vjere do konca kolovoza 1941. reduciran na samo 852. Veina
Srba pobjegla je, protjerana ili uhiena, odvedena u koncentracione logore ih
ubijena. 65 O nekoliko gotovo nevjerojatno okrutnih masovnih ubojstava Srba
od strane ustaa u Hercegovini izvijestio je i monsinjor Alojzije Mii, mostarski katohki biskup, u pismima nadbiskupu Stepincu u kolovozu i studenom
1941. godine (vidi 12. poglavlje).
Kako bi objasnili i opravdali svoju politiku progona Srba, ustae su kao
razloge navodile i dugaak popis pojedinanih dogaaja: atentat u Skuptini u
Beogradu 1928. godine; ubojstvo nacionalistiki orijentiranog hrvatskoga antropologa i povjesniara Milana Sufflaya 1931; brutalno guenje Velebitskog
ustanka u rujnu 1932 (kad je, meutim, ubijen samo jedan andar); ubojstvo
Josipa Predavca, potpredsjednika HSS-a 1933. i politika ubojstva ili osude na
smrt nekih drugih Hrvata. Te optube bile su tone. Ali optube koje je u svom
govoru 27. srpnja 1941. iznio ustaki ministar vai\jskih poslova Mladen Lorkovi nisu tone i nedvojbeno su bile sraunate s namjerom da izazovu estinu,
mrnju i brutalnu akciju protiv Srba. Rekao je:
Vi znate da ustaki pokret vrstom rukom rjeava srbsko pitanje u Hrvatskoj... Naa je dunost da se pobrinemo, da Hrvatska pripadne Hrvatima...
Naa je dunost da se pobrinemo, da oni elementi, koji su najvie pridonijeli
tome daje 1918. Hrvatska podpala pod srbijansku vlast... da se ti elementi... iz
Hrvatske odstrane. Naa je dunost, da to uinimo i mi emo to provesti. Mi
emo to do kraja provesti, i to bez obzira na to to se s one strane Save i Drine
poinje govoriti o ovjenosti i ovjeanskim osjeajima. Hrvatska dravna

vlada pod vodstvom naeg dinog Poglavnika uzela je u ruke rjeavanje tog
pitarya i ona e ga do kraja rijeiti.66
Osim neposrednog cilja da se smanji broj Srba u NDH, ustaka masovna
ubojstva oito su trebala biti sredstvo da se prestrai ostale Srbe tako da sami
pobjegnu u Srbiju odnosno potaknu ih da prihvate katoliku vjeru. Meutim,
antisrpska politika ustakog reima poluila je zapravo ba suprotne rezultate.
Glaise je to jasno vidio ve 13. rujna 1941. kad je izvijestio da su ustae pridonijele nastanku etnikog pokreta. To je ponovio mnogo puta, s tim to je uskoro dodao i partizane odnosno kasnije spominjao samo njih, a etnike vie nije.
Nadbiskup Stepinac takoer je shvatio da su okrutno ponaanje okupacijskih
vojski (ustake oruane snage nije spominjao) i masovna strijeljanja talaca bili
uzrokom masovnog bjeanja ljudi u ume i pridruivanja partizanima. 67 Nakon
rata, nekoliko pisaca meu hrvatskom emigracijom sloilo se s tim stajalitima.
Ante Ciliga, bivi komunist koji je proveo dio rata u NDH, ukljuujui i nekoliko mjeseci u koncentracionom logoru Jasenovac, a potom radio u redakciji
lista Spremnost, to je ovako formulirao: Jednom rijeju, Paveli je [svojom
pohtikom] razjedinio Hrvate, ujedinio Srbe, ojaao komuniste odnosno partizane, i slijepo vezao hrvatsku stvar za one koji e sigurno izgubiti rat. Teko je
zamisliti politiku koja bi u veoj mjeri bila samoubilaka." 68
Eugen Kvaternik je poshje rata i sam napisao da bi ustaka borba protiv
komunista bila uspjenija da su slijedili politiku sporazumijevanja sa Srbima.
Tvrdio je d a j e njegov rad poetkom 1942. zapravo iao u smjeru takve politike
i da je ve bio dobio potvrde spremnosti na suradnju i od Nedievih i od Mihailovievih snaga u Srbiji, pod uvjetom da meusobno ubijanje izmeu Srba
i Hrvata prestane. Ah, zakljuio je: Pobijedilo je antisrpstvo a tout prix, a sve
je konano dovelo do pobjede srbokomunizma." Odgovornost za to prebacio
je na Pavelia i Talijane, ne spominjui pritom i vlastito djelovanje kao jednog
od najbezobzirnijih progonitelja Srba, i njemaku podrku ustakom reimu
tijekom cijelog rata. 69
Ustaka masovna ubojstva Srba, na licu rryesta ili nakon odvoenja u logore, nastavila su se za cijelo vrijeme rata na itavom teritoriju NDH. Poetkom
1943. meutim, osjetno su se smanjila. Uzroci tog smanjenja bili su, s jedne
strane, jaanje partizanskog otpora, a s druge, utjecaj Nijemaca koji su zbog
svojih vojnih i gospodarskih interesa htjeli mirnu NDH te su vrili pritisak na
ustae da usvoje politiku koja e dovesti do tog cilja. Smanjenju je pridonijela
i suradnja Talijana i etnika u podrujima pod talijanskom kontrolom, to je
za posljedicu imalo bolju zatitu pravoslavnog stanovnitva, isto tako i sporazumi o meusobnoj toleranciji sklopljeni nakon svibnja 1942. izmeu vlasti
NDH i nekoliko vanih etnikih odreda u BiH kao i sporazumi sklopljeni nakon rujna 1943. izmeu Nijemaca i etnika.
455

Ustako vodstvo je oito mislilo da e se veina Srba u NDH pasivno
pomiriti sa svojom sudbinom. I doista, tisue Srba nisu pobjegle vjerujui da
drava nee nauditi pokornim dravljanima, ili su se vratili svojim kuama nakon to im je zajameno da im se nita loe nee dogoditi. To je bilo povjerenje
gdje mu nije bilo mjesta, i mnogi su ga platili ivotom. Preko 250.000 Srba
prihvatilo je prijelaz na katoliku vjeru u nadi da e ih to spasiti, ah i to esto
uzalud. Mnogo Srba, osobito mladih ljudi, pobjeglo je, meutim, u planine i
pridruilo se etnicima ili, u mnogo veem broju, partizanima.
Ustae su se nadale da e sprijeiti ponovno osnivanje zajednike drave
Srba i Hrvata, ili, tovie, i bilo kakvu buduu suradnju izmeu njih. Ali obostranu mrnju i elju za osvetom koju su oni stvorili privremeno su neutralizirali partizanski pokret i maral Tito, koji je i sam bio Hrvat. Umjesto da se
zbog straha od Srba pridrue ustaama, sve vie i vie Hrvata odlazilo je u partizane. Slian efekt proizvela su i etnika zvjerstva protiv Muslimana i Hrvata
kao i protiv propartizanski orijentiranih Srba u podrujima gdje su privremeno
bili nadmoni. Zbog toga su protivnici poslijeratnog komunistikog reima u
Jugoslaviji esto govorili, samo djelomino u ali, da su komunisti, koji su
sagradili tisue spomenika u spomen rtvama faizma i u slavu svojih vojnih
podviga, trebah sagraditi i spomenike Paveliu i Mihailoviu.
Ipak, ne umanjujui odgovornost koju ustae nose za svoje zloine, ne
treba zaboraviti da oni nikad ne bi bili doli na vlast ili je zadrali, da u NDH
nisu bili Nijemci. Slino, Talijani snose veliki dio odgovornosti za zvjerstva
koja su etnici poinili protiv Hrvata i Muslimana u podrujima pod talijanskom kontrolom.
D R U G A PRESELJENJA STANOVNITVA
Osim deportacija Slovenaca u NDH, protjerivanja Srba iz nje i istrebljivanja

Srba u njoj, i druge skupine ljudi preseljavale su se ili bile preseljavane u NDH
ili iz nje. Unutar NDH bilo je i na tisue izbjeglica koji su izbjegli iz drugih
dijelova zemlje. Nakon proglaenja nove drave, ustae su htjele da se Hrvati
koji ive izvan Hrvatske vrate u domovinu. To je ukljuivalo prilian broj Hrvata koji su ivjeli u okupiranoj Srbiji, osobito u Beogradu, bivih dravnih
slubenika i zaposlenika banaka i nekih drugih gospodarskih grana, i manji
broj Hrvata koji su ivjeh u dijelovima Makedonije koje su anektirah Bugarska
i Albanija, bivih dravnih slubenika ili naseljenika na zemlji koju su dobili
agrarnom reformom nakon 1918. godine. Na te Hrvate v r e n j e pritisak da se
vrate kuama, i veina ih se i preselila u NDH.70
Izbjeglice su bili i Hrvati koje su Maari protjerah iz Bake i Baranje nakon
okupacije tih podruja u travnju 1941, a ubrzo potom i aneksije. Maari su
protjerah naseljenike koji su zemlju dobili agrarnom reformom u meuratnom
razdoblju, ili, openito, sve one koji su se u to doba naselili u Baku i Baranju.
Obino su ih deportirah natrag u podruja iz kojih su bili doli. Istodobno su
se neki Maari s teritorija NDH preselili na te novoosvojene teritorije ih na
teritorije koji su bili maarski i prije 1941. godine. 71
Osim tih, jedini drugi izbjeglice koji su u NDH dolazili tijekom 1941, 1942.
i osobito poetkom 1943. bili su Muslimani koji su prebjegli kako bi izbjegli
etniki teror u Sandaku i istonoj Bosni (koja je ostala izvan NDH). U potonjem podruju i partizani su do sredine 1942 (u periodu dok su jo suraivah s
etnicima) sudjelovah u antimuslimanskom teroru. Muslimanska dobrotvorna
organizacija Merhamet" pomagala je izbjeglicama iz oba podruja. Nisam uspio pronai podatke o broju izbjeglica iz Sandaka, ali vjerojatno ih je bilo
ukupno nekoliko tisua. 72
Mnoge seobe stanovnitva dogodila s se i u onim podrujima NDH koja
je Italija anektirala (Zona I), te u podrujima iz kojih se bila povukla pa ih
Pet okupirala ujesen 1941. godine (Zone II. i III) (vidi Kartu 4). Ustaki teror protiv Srba i idova otjeiao je mnoge od njih u zonu koju je anektirala

Italija, dok je talijanska antihrvatska politika u tim podrujima mnoge Hrvate
otjerala u dijelove NDH pod kontrolom Nijemaca, osobito u Zagreb. Talijani
su u anektiranoj zoni zatvorili veliki broj Hrvata u koncentracione logore, a
izvjestan broj su odveli u logore u Italiji. Nakon kapitulacije Italije, Nijemci su
postupno okupirali itavu dalmatinsku obalu i sve otoke osim Visa. Partizani
i Britanci su s tog podruja koncem 1943. evakuirali moda ak 45.000 ljudi,
uglavnom Hrvata, kako bi ih spasili od terora pod njemakom vlau. Od tih
45.000, oko 27.000 je potom odvedeno u izbjeglike logore u Egiptu. Konano,
zbog bojazni da bi se saveznike snage mogle iskrcati na jadranskoj obali i
tu dobiti pomo od lokalnog stanovnitva, Nijemci su od oujka do kolovoza
1944. tisue ljudi s obale i otoka deportirali u unutranjost zemlje. (Za vie
detalja vidi 4, 6. i 7. poglavlje.) Veina ljudi odvedenih u Italiju i Egipat nakon
rata se vratila u Jugoslaviju, a samo je mali dio ostao u inozemstvu.
Nakon Srba deportiranih ili izbjeglih iz NDH u Srbiju, najbrojnija skupina
stanovnitva preseljena iz NDH tijekom rata bili su folksdojeri. Od ukupno
170.000 oko 18.300 evakuirano je iz Bosne koncem 1942, a 90.000je evakuirano
koncem 1944. iz sjeverozapadne Hrvatske, Slavonije i Srijema, u oba sluaja na
teritorij Reicha. Glavni razlog za navedene evakuacije bio je strah od partizana. Uz to, njemaki izvori procjenjuju d a j e oko 28.000 hrvatskih folksdojera
sluilo u SS trupama i drugim vrstama njemakih oruanih snaga te da je oko
15.000 radilo u Njemakoj. Nakon rata, iz Jugoslavije je protjeran dobar dio
folksdojera, tako da ih je 1948. u zemlji bilo jo samo neto vie od 10% od
predratnog broja. 73
Uz one koji su protjerani iz NDH ili dovedeni u nju, poseban, teak problem bilo je i stanovnitvo raseljeno unutar teritorija NDH. Te interne izbjeglice bile su posljedica ustakih divljanja protiv Srba, kao i etnikih divljanja
protiv Muslimana i Hrvata, osobito u istonoj Bosni i istonoj Hercegovini, ali
i u drugim dijelovima zemlje. Uz to, partizanske operacije u veem dijelu zemlje, etnike operacije protiv sila Osovine i oruanih snaga NDH u izvjesnim
periodima i na izvjesnim podrujima, i operacije sila Osovine i NDH protiv
gerilaca, pridonijeli su rastu broja internih izbjeglica.
im su poela ustaka i etnika divljanja, etnika skupina koja im je
bila cilj pobjegla bi u ume ili u vea mjesta. Slino tome, im bi zapoele
gerilske vojne operacije ili kad bi sile Osovine zapoele s operacijama velikih razmjera protiv partizana, narod iz podruja na kojem su se vodile
borbe bjeao je u ume i gradove izvan tog podruja, openito u podruja
gdje su mislili da e nai sigurnost. Kako su i nakon divljanja i nakon gerilskih i protugerilskih operacija sela obino bila spaljena, a zalihe hrane i
stoka opljakani, veina izbjeglog stanovnitva ne bi se vratila svojim kuama sve do kraja rata. Hranu, smjetaj i sigurnost bili su prisiljeni potraiti
negdje drugdje. Zbog toga je i na podrujima pod kontrolom ustaa odnosno

sila Osovine, i na onima pod kontrolom partizana i etnika, bilo mnogo internih izbjeglica.
Kako bi ublaio teak poloaj internih izbjeglica u podrujima pod kontrolom ustaa i sila Osovine, Paveli je 16. rtyna 1942. izdao zapovijed kojom
nalae Ministarstvu udrube (to bi, u prijevodu, bilo Ministarstvo socijalne
skrbi), a u sluajevima osobite nude i stoerima Domobranstva i Ustake vojnice, da izbjeglicama osiguraju hranu, smjetaj i druge neophodno potrebne
stvari, a po mogunosti i posao. Kako su gerilske, pa prema tome i protugerilske, operacije bile najintenzivnije u dijelovima BiH i Like, odakle je poticala
veina pripadnika ustakog pokreta i Ustake vojnice, Paveliu je organizacija
pomoi izbjeglicama iz tih podruja bila osobito vana. 74 Vremenski, ova se zapovijed poklapa s prodorom glavnine partizanskih snaga iz jugoistone Bosne
i istone Hercegovine u sredinji dio NDH, to je uzrokovalo veliko poveanje
broja internih izbjeglica u podrujima pod kontrolom ustaa.
Nisam vidio procjene, ni slubene ni neslubene, broja internih izbjeglica u NDH, ali vjerojatno ih je bilo ukupno nekoliko stotina tisua. Procjena
Muhameda Pande, direktora Merhameta", d a j e samo u BiH koncem 1943.
bilo oko 250.000 Muslimana bez krova nad glavom, vjerojatno je pretjerana. 75
Razumno je pretpostaviti da se broj internih izbjeglica u podrujima pod kontrolom ustaa poveavao kako je rat odmicao, a teritorij pod partizanskom
kontrolom postajao sve vei.
Konano, mnogo internih izbjeglica koji su u posljednjim tjednima rata
ve bili u Zagrebu ili na putu prema njemu, krenulo je sa snagama NDH
koje su se u drugom tjednu svibnja 1945. povlaile prema Austriji. 76 Te su se
snage htjele predati zapadnim Saveznicima umjesto partizanima, to im nije
uspjelo. Sudbinu kako trupa tako i izbjeglica koji su ih pratili analizirat emo u
18. poglavlju.
USTAKI T E R O R POTIE ORUANI OTPOR
Zbog ustakog terora veliki broj mladih Srba pobjegao je u ume i poeo se
boriti protiv ustakog reima. Pridruili su se ili srpskim nacionalistima, to
jest etnicima, ili partizanima pod vodstvom komunista. etnike jedinice
sastojale su se iskljuivo od Srba, s izuzetkom nekolicine Hrvata koji su im
se pridruili u nekim dijelovima Dalmacije. Partizanske jedinice sastojale su
se i od Srba i od Hrvata, ali Srbi su bili u veini do druge polovice 1943, kad
su Hrvati u partizanskim jedinicama u Hrvatskoj postali veina. Kako je rat
odmicao, mnoge etnike jedinice poele su suraivati s okupacijskim silama
i, u izvjesnoj mjeri, ak i s Hrvatskim domobranstvom, tako da su postupno
izgubili vojnu i politiku vanost. Za razliku od njih, partizani su postajali sve
jai i jai i, kao glavna jugoslavenska vojna sila na strani Saveznika, pokazali
su se jedinom skupinom oko koje su se mogli okupiti i Srbi i Hrvati koji su
se htjeli boriti protiv sila Osovine i kolaboracionista. Time to su najaktivnije
protivnike reima otjerah u partizanske redove, ustae su mnogo pridonijeli
porazu vlastite politike i svojoj propasti na kraju rata.
Ustaki protusrpski teror ne samo to je direktno pridonio oruanom otporu u NDH, nego je negativno utjecao i na njemaki okupacijski reim u
Srbiji. Ustae su protjerivanjem u Srbiju mnogo veeg broja Srba iz NDH nego
to je bilo dogovoreno i terorom koji su zavele u NDH nagnale na desetine
tisua Srba da onamo pobjegnu i stvorile velike probleme srpskoj marionetskoj vladi i njemakom okupacijskom reimu (vidi 5. poglavlje). Ustaki teror
je izazvao bijes i zgraanje srpske vlade i cijelog naroda te znaajno pridonio
destabilizaciji prilika u okupiranoj Srbiji, ime je djelovao protiv njemakih
interesa. Nijemci su zbog stratekih i ekonomskih razloga htjeli odravati mir
u Srbiji, osobito nesmetanu eljezniku vezu s njemakim snagama u Grkoj
i redovitu opskrbu obojenim metalima iz rudnika u Srbiji. Harald Turner, ef
administracije njemakoga okupacijskog reima u Srbiji, to je jasno izrazio
u nizu pisama koje je napisao Kascheu izmeu lipnja 1941. i svibnja 1942.
godine. Turner je zatraio od Kaschea da protestira kod vlade NDH protiv
progona Srba i da zahtijeva prestanak progona i ponovnu uspostavu reda i

mira, jer bi njihov nastavak rezultirao velikim tetama po njemake interese
u Srbiji.77
Njemaki dunosnici u Zagrebu bih su dobro informirani o ustakim zlodjelima jer su imah bliske veze s veinom vojnih, policijskih i civilnih slubi i
instanci u NDH te dobivali dobrovoljne informacije od tamo zaposlenih Hrvata.
Stoga su esto slali izvjetaje o tim zlodjelima. Poslali su i popis od najmanje
87 sluajeva ustakog smaknua Srba izmeu 1. svibnja 1941. i 4. svibnja 1942.
godine, pri emu je u nekim od tih sluajeva bilo i do nekoliko stotina rtava.
To, kao i dodatne informacije o ustakim zlodjelima i Tumerova pisma iz Srbije,
dovelo je do novih protesta i sugestija od strane Glaisea i Kaschea. Kasche je
15. srpnja 1942. predloio ministru vanjskih poslova Lorkoviu da NDH pobolja
propagandu namijenjenu Srbima i usvoji pomirljiviju politiku prema etnicima,
a u pismu-memorandumu upuenom Paveliu kritizirao je razne ustake akcije. Na specijalnom sastanku Kaschea i Pavelia 14. studenoga 1942. potonji je
obeao da e uiniti neke od promjena koje je Kasche sugerirao. 78
U Srbiji je ustanak pod vodstvom komunista protiv njemakih okupacijskih snaga i marionetske vlade Srbije, koji je poeo u srpnju 1941, ubrzo uzeo
maha. Kao to je ve navedeno, iz stratekih i ekonomskih razloga Nijemci
sebi nisu mogli priutiti gubitak kontrole nad Srbijom. Niti su mogli dopustiti
da u Srbiji (ili bilo gdje drugdje u Jugoslaviji) doe do uspjenog ustanka koji
bi posluio kao primjer drugim okupiranim europskim zemljama. Zato su na
ustanak reagirah potpunom reorganizacijom svojih trupa u Srbiji, dodavanjem
operativne komande i slanjem velikih pojaanja svojim okupacijskim snagama u j e s e n 1941. godine. Ne iznenauje da su dobro pripremljene njemake
operacije protiv partizana u sjeverozapadnoj i zapadnoj Srbiji (u partizanskoj
terminologiji Prva neprijateljska ofenziva) od sredine rujna do poetka prosinca 1941. skrile partizanski otpor. Njemake trupe dobile su podrku od
trupa srpske marionetske vlade i od njihovih pomonika, ukljuujui i neke
odrede legaliziranih Mihailovievih etnika.
Nakon to su porazili partizanske snage u zapadnoj Srbiji i eliminirali njihov osloboeni teritorij, Nijemci su se okrenuli smirivanju onog dijela NDH
sjeverno od njemako-talijanske demarkacijske linije, koji je takoer bio u
nadlenosti njemakog vojnog zapovjednika u Srbiji. T a j e zadaa postala jo
hitnija zato to su partizanski voe i jedinice iz Srbije, nakon to su izbaeni
iz uikog podruja, preko Sandaka preli u istonu Bosnu i tamo se spojili s
lokalnim partizanskim snagama. Svoj tab smjestili su u Foi. Prve njemake
ratne operacije uz podrku snaga NDH protiv partizana u NDH provedene su u
istonoj Bosni koncem sijenja i poetkom veljae 1942 (Druga neprijateljska
ofenziva). Nijemci su partizanima nanijeli znatne gubitke i smanjili partizanski
osloboeni teritorij, ali nisu ih uspjeli eliminirati kao vojni faktor, i kao rezultat toga morali su poduzeti nove vojne operacije.

Kako je NDH bila njemako-talijanski protektorat, a nominalno nezavisna
drava, vojne operacije protiv partizana, koji su bili aktivni kako u njemakoj
tako i u talijanskoj zoni, iziskivale su sudjelovanje i Talijana i Nijemaca. Na konferenciji predstavnika Italije, Reicha i NDH odranoj u Opatiji 2-3. oujka 1942,
planiran je itav niz vojnih operacija protiv partizana u istonoj BiH, Sandaku,
Crnoj Gori, zapadnoj Bosni i Lici, ali od oujka do lipnja 1942. samo su trupe
Reicha i NDH poduzele operacije u istonoj Bosni te talijanske jedinice i crnogorski etnici u Crnoj Gori i istonoj Hercegovini (Trea neprijateljska
ofenziva). Partizani su opet pretrpjeli goleme gubitke u ljudstvu i teritoriju, i u
mnogim partizanskim jedinicama osjeali su se negativni efekti etnike subverzije i demoralizacija ljudstva. Situaciju je jako pogoralo to to su partizani
upotrijebili mjere masovnog terora protiv dezertera, njihovih obitelji i onih
koje su smatrali politiki opasnima, koji su svi bili optueni za suradnju s neprijateljem. To je zapravo bila jedna od najteih kriza kroz koje su partizani proli
u cijelom ratu. Njihovim voama postalo je jasno da se preostale pouzdane
partizanske jedinice ne mogu odrati u istonoj BiH, pa je sredite partizanskog
djelovanja premjeteno u zapadnu Bosnu. Pren\jetanje snaga (kolokvijalno
nazivan dugi mar") trajalo je od lipnja do studenog 1942. godine.79
U lipnju i srpnju 1942. njemake snage i snage NDH poduzele su uspjenu
veliku ofenzivu protiv partizana u podruju oko Kozare (u sjeverozapadnoj
Bosni), koja je bila partizansko uporite s potencijalno opasnim vojnim implikacijama za eljezniku liniju Zagreb - Beograd. Onda su u kolovozu njemake
trupe iz te operacije zajedno domobranima i ustaama zapoele veliku vojnu
operaciju u Srijemu, gdje su partizani ugroavah ljetinu. Tu operaciju obiljeila
su zvjerstva golemih razmjera protiv srpskog civilnog stanovnitva koja su
poinile jedinice Ustake vojnice. 80
U svim tim operacijama, partizani su pretrpjeli teke gubitke u ljudstvu
i morali prepustiti vehk dio osloboenog teritorija. tovie, nakon operacija
protiv njih na podruju Kozare i u Srijemu, njemake i ustake trupe temeljito
su proeljali teren i skupili tisue civila, ukljuujui ene i djecu, i neto partizana, koji su odvedeni u logore u Jasenovcu, Sisku, Staroj Gradiki i Zemunu. 81
Sve te velike vojne operacije, meutim, nisu uspjele slomiti partizane. Oni bi
se pregrupirali i reorganizirah i pojavili u drugim dijelovima zemlje. Najvaniji
razlog zbog kojeg sile Osovine i snage NDH nisu uspjele poraziti partizane u
NDH tijekom 1941. i 1942. bila je ustaka politika terora protiv Srba, koja je
nastavila tjerati mlade Srbe u partizanske redove.
Glaise je jasno vidio vezu izmeu ustakog terora i uspjenog partizanskog
otpora. Rezonirajui da ustae vjerojatno nee promijeniti svoju politiku, a
nakon sastanka u Sofiji s general pukovnikom Alexanderom Lhrom, komandantom njemakih oruanih snaga za jugoistonu Europu koji mu je dao svoju
punu podrku, Glaise je 18. rujna 1942. napisao memorandum Operativnom

tabu Wehrmachta. Ustvrdio je da e vojne operacije u NDH uspjeti samo ako
budu popraene politikim djelovanjem i da bi Njemaka trebala izvriti pritisak na vladu NDH da prestane s besmislenim ustakim terorom protiv Srba
koji hrani partizanski otpor, da zaustavi jednako besmislena ustaka zvjerstva
i ukroti ustaki pokret i Ustaku vojnicu te da oisti dravnu administraciju
i stranaki aparat od pojedinaca koji su se kompromitirali sudjelovanjem u
teroru i korumpiranou. Glaise je naveo da se njegovo miljenje zasniva na
temeljitom poznavanju zemlje i da ga dijele mase hrvatskoga naroda i neki
vani ustaki dunosnici. 82
Te politike promjene nisu se dogodile, ali u listopadu 1942. provedena je
temeljita reorganizacija njemakih vojnih snaga u NDH. Dana 1. studenoga
1942. Nijemci su ustanovili poloaj vrhovnog zapovjednika svih njemakih
trupa u NDH. General pukovnik Rudolf Lters dobio je zadau smirivanja podruja izmeu rijeke Save i njemako-talijanske demarkacijske linije, a Glaise
je postao nadlean za smirivanje podruja izmeu rijeka Drave i Save. Izmeu
sijenja i lipnja 1943, Nijemci su u NDH dopremili dodatne snage, koje su zajedno s talijanskim snagama (kojima su pomagale etnike jedinice) i snagama NDH poduzele dva ciklusa operacija protiv partizana, operacije Weiss
i Schwarz (etvrta i Peta neprijateljska ofenziva). Partizani su pretrpjeli goleme gubitke i izgubili veliki dio svog osloboenog teritorija, ali nisu baeni na
koljena. U travnju 1943. do partizanskog Glavnog taba su konano stigle prve
vojne misije zapadnih Saveznika, a nekoliko mjeseci kasnije od Saveznika je
poela stizati i vojna pomo. Ustae su se pokazale nesposobnima shvatiti
vezu izmeu svoje politike terora protiv Srba i oruanog otpora u NDH i djelovati u skladu s takvom spoznajom. To je osiguralo njihov neuspjeh u izgradnji
drave i zapeatilo im sudbinu.
Biljeke
1
Biani, Stanovnitvo Federativne Narodne Republike Jugoslavije", str. 74-84, osobito

str. 80-81.
" Za promjenu politike u svibnju 1945, vidi 10. poglavlje, biljeku br. 7. Za njemake sugestije Paveliu da ukljui hrvatske Srbe u oruane snage NDH i njegovo odbijanje, i za
upotrebu Srba iz NDH za prisilni rad u Njemakoj, vidi Micr. No. T-501, Roll 267, Frs. 307,
311,343,424.
U vezi s tim valja spomenuti povijesnu ironiju. Veina Srba koji su 1941. ivjeli u Hrvatskoj i Slavoniji bili su potomci seljaka-vojnika koji su naseljeni u hrvatsko-slavonskoj
Vojnoj Krajini - koju su Habsburgovci ustanovili u svrhu obrane od Osmanskog Carstva
- otprilike od 1530. nadalje. I Hrvati i Srbi iz Vojne Krajine bili su poznati kao izvrsni vojnici, i mnogi su postigli istaknute karijere u Habsburkoj Monarhiji do njezina raspada
1918. godine.

3
Micr. No. T-120, Roll 5797, Frs. H309,981-87; Micr. No. T-501, Roll 265, Fr. 31; i Micr. No.
T-501, RoU 267, Fr. 343.
4
O aparatu i metodama terora koje su ustae i okupacijske sile koristile u NDH, vidi Haramina, 0 sistemu ustakog i okupatorskog terora", str. 1-16; Haramina, Zloini i protujevrejske mjere u Zagrebu u toku II. svjetskog rata", str. 89-96; Kobsa, 0 organizaciji
ustakog aparata za uspostava terora u tzv. NDH", str. 223-251.
5
Za ove dekrete, vidi Zbornik zakona i naredaba NDH, 1941, str. 7.
6
Za te zakonske odredbe, vidi Zbornik zakona i naredaba, 1941, str. 7.
7
Vidi ibid., str. 32. za zakonsku odredbu od 29. travnja, i str. 20-21. i 26-27. za onu od 24.
travnja.
8
Za ove dvije zakonske odredbe, vidi ibid., str. 11,14.
9
Ibid., str. 41.
10
A VII, fond NDH, fotokopija u mojoj dokumentaciji.
11
Za zakonsku odredbu od 17. travrya, vidi Zbornik zakona i naredaba NDH, 1941. str. 8.
Za odredbe od 30. travnja, vidi str. 42-43. Mjesec dana kasnije, 4. lipnja, vlada je osnovala
Rasnopolitiko povjerenstvo koje je bilo nadleno za provedbu Zakonske odredbe o rasnoj pripadnosti. Vidi str. 138-139.
12
Ibid., str. 61,107-108.
13
Ibid., str. 104-105.
14
Ibid., str. 134.
15
Ibid., str. 13.
16
Ibid., str. 50-51. Za razne izvrne zapovijedi i propise u vezi s primjenom te odredbe, vidi
str. 139-155.
17
Za odredbe od 24. lipnja, 1. srpnja i 15. rujna, vidi ibid., str. 195-196, 215-216, 252-253,
598-599. Dravno ravnateljstvo za gospodarsku ponovu ukinuto je 30. prosinca 1941, i
njene funkcije preuzelo je Ministarstvo dravne riznice i Ministarstvo obrta, veleobrta i
trgovine. Vidi str. 1096-1097.
18
Ibid., str. 253-254.
19
Vidi ibid., str. 10. za odredbu od 18. travnja, i str. 360-363. za odredbe od 6. i 7. kolovoza.
20
Za te dekrete vidi ibid., str. 766,1080-1081.
21
Medu domaim izvjetajima koji navode primjere rairene korupcije meu ustaama i njihovim prijateljima, vidi one pukovnika Ivana Babia i Ladislava Medveda od 7. kolovoza
1941, na Micr. No. T-501, RoU 267. Fr. 1192; Izvjetaj Jureti" od 10. lipnja 1942, str. 9,
u RG 226, OSS-File No. 21782; i promemoriju Doena i njegovih kolega Paveliu od 30.
studenog 1942, na Micr. No. T-501, RoU 265, Fr. 857. Meu izvjetajima predstavnika sila
Osovine u Hrvatskoj koji govore o korupciji meu ustaama i dravnim dunosnicima,
najkritiniji je onaj generala Giuseppea Piechea, predstavnika talijanskih karabinjera u
NDH, od 5. kolovoza 1942, na Micr. No. T-821, RoU 347, Frs. 730-31.
22
/ ,
Za rairenost samostana tih triju konfesija sredinom 15. stoljea, vidi Cirkovi, Istorija
srednjovekovne bosanske drave, str. 284. Za rairenost pravoslavnih episkopija do 1557,
vidi S. Stanojevi, Istorija srpskog naroda, kartu nakon str. 208.
23
*
Vlasi su ostaci stanovnitva koji su Balkan naseljavah prije dolaska Rimljana; stanovnitvo
je najprije romanizirano, a potom asimilirano s drugim dominantnim narodima Tako su
u junoslavenskim podrujima postali slavenizirani. Sve do u prilino moderna vremena
ivjeU su u planinskim podrujima i bavili se stoarstvom. Kasnije su se naselili i u ravnicama i u gradovima. Ovisno o tome na kojem podruju ive, pravoslavne su, rimokatolike

ili muslimanske vjere. Osim naziva Vlasi, zovu ih i raznim drugim imenima. U Srbiji i Bugarskoj poznati su i kao Cincari i Aromuni; u Hrvatskoj, Vojvodini i BiH, kao Bunjevci i Maurovlasi; a u Istri kao ii. Razvoj i uloga te malene, ali rairene, vrlo darovite i prilagodljive
manjine daleko je najkompleksniji, najkontroverzniji i jo uvijek samo djelomino istraen
povijesni i antropoloki fenomen na Balkanu. Vidi, npr., R. Paveli, Bunjevci.
24
M. Lorkovi, Narod i zemlja Hrvata, str. 47-67. Migracija Hrvata za vrijeme Osmanlija i
njezine posljedice za nacionalni i konfesionalni sastav Hrvatske i BiH trenutno su popularne teme meu hrvatskim povjesniarima.
25
Za kratak pregled povijesti Srba u Habsburkoj Monarhiji, vidi Vucinich, The Serbs in
Austria-Hungary", str. 3-47, osobito str. 34-42. Za opi razvoj Srpske pravoslavne crkve,
vidi Slijepevi, Historija Srpske pravoslavne crkve, sv. 2, str. 20-244, 538-615, i Plchl,
Die Orthodoxe Kirche", str. 17-30.
26
Draganovi, Massenbertritte von Katholiken zur 'Orthodoxie'", str. 24-36,55-104. Citat je
sa str. 36. S. Stanojevi, recenzija Massenbertritte von Katholiken zur 'Orthodoxie'".
27
Novi List, 3. lipnja 1941.
28
Za taj zakonski dekret, vidi Zbornik zakona i naredaba NDH, 1941, str. 10. Malobrojni dobrovoljci-kolonisti drugih nacionalnosti - Hrvati, Crnogorci i drugi - u pravilu su
izuzeti od izvlatenja. Vidi Miloevi, Izbeglice i preseljenici, str. 173-174.
29
Za izvjetaj Uprave od 20. rujna 1941, vidi A VII, fond NDH, reg. br. 17/5, 1-3, Kutija 238.
Za zakonsku odredbu o osnivanju Ureda za kolonizaciju, vidi Zbornik zakona i naredaba
NDH, 1941, str. 56.
30
Lisac, 0 deportaciji Srba iz Hrvatske", str. 125-145. Liberalne odredbe prvotne direktive
Dravne uprave za obnovu prema kojima je bilo doputeno ponijeti sav svoj novac, nakit
i vrijednosnice u praksi su gotovo odmah ukinute tako daje bilo doputeno ponijeti samo
500 kn (manje od 10 $) po osobi.
31
Ibid., str. 135-139; DGFP, sv. 13, str. 113-115.
32
Za uvjete u Mostaru vidi Miloevi, Izbeglice i preseljenici, str. 119-20; za one u sjeveroistonoj Bosni, vidi Lisac, 0 deportaciji Srba iz Hrvatske", str. 131-32.
33
Micr. No. T-120, Roll 5781, Fr. H296,640.
34
Za izvjetaj njemake podrune komande od 10. srpnja 1941, vidi Micr. No. T-501, Roll
249, Fr. 1001. Za izvjetaj vojnog komandanta Beisneru, vidi Lisac, 0 deportaciji Srba iz
Hrvatske", str. 136-137. SS Sturmbannfhrer Beisner bio je oficir za vezu za vojnog komandanta Srbije. Bio je privremeno u slubi pri njemakom poslanstvu u Zagrebu, gdje
se bavio uglavnom preseljavanjima Srba iz NDH u Srbiju prema sporazumu od 4. lipnja
35 1941. Vidi Micr. No. T-120, Roll 5781, Fr. H296,650.
Micr. No. T-120, Roll 5781, Fr. H296,650 i H296,653; Lisac, 0 deportaciji Srba iz Hrvatske", str. 137-138.
Miloevi, Izbeglice i preseljenici, str. 158. Lisac, 0 deportaciji Srba iz Hrvatske", str.
145, procijenio je daje 15.256 osoba tako preseljeno, a prema procjeni Beisnera, Micr.
,i7 No - T-120, Roll 5781, Frs. H296,554-55, bilo ih je 14.557.
Za procjene vojnog komandanta o broju deportiranih, vidi Micr. No. T-120, Roll 5781, Fr.
h
38 296,650. Za Kascheovu procjenu, vidi DGFP, sv. 13, str. 570.
g9 DGFP, sv. 13, str. 553; Micr. No. T-120, Roll 5781, Fr. H296,642.
4Q Micr. No. T-120, Roll 5787, Frs. H301,644-47.
41 Miloevi, Izbeglice i preseljenici, str. 163.
Ibid., str. 306-307.

42
Ibid., str. 308-311.

Vidi ibid., str. 154, 254. i 280. za procjenu broja protjeranih i izbjeglih iz NDH koji su bili
u Srbiji 1942. Vidi str. 278. i 280. za procjene za 1944. i 1945. godinu.
44
O ubojstvima u blizini Bjelovara, vidi Micr. No. T-120, RoU 5787, Fr. E301,722. O onima u
Glini, nadbiskup Stepinac poslao je protestno pismo Paveliu 14. svibi\ja 1941 (spomenuto
u Sveta StoUca, Actes et documents du Saint Siege, sv. 9, str. 224), aU nije javno protestirao. O onima u Koritima, vidi Kovaevi i Skoko, Ustanak u Hercegovini u junu 1941."
str. 104-107. (U navoenju ovih zloina Tomasevich je ispustio neke vane ii\jenice - za
preciznu kronologiju, vidi Goldstein, 1941. - Godina koja se vraa, str. 90. i d., op. ur.).
45
Za Hitlerov savjet Paveliu, vidi DGFP, sv. 12, str. 979, takoer i Hillgruber, Staatsmnner und Diplomaten bei Hitler, sv. 1, str. 474-80. O ranim sluajevima divljanja, vidi A
VII, fond NOP, reg. br. 15/2-8-12, Kutija 233; Micr. No. T-120, RoU 5797, Frs. H309,998H310,026; i Jeli-Buti, Ustae, str. 162-178.
4()
Za zakonsku odredbu od 25. studenog 1941, vidi Zbornik zakona i naredaba NDH, 1941,
str. 968-969. U Pavelievoj zapovijedi od 26. lipnja 1941. tvrdi se da idovi ire lane
vijesti u svrhu uznemiravanja puanstva te svojim poznatim spekulativnim nainima
ometaju i oteavaju opskrbu puanstva, to se kolektivno smatraju za to odgovornima, i
prema tome e se proti njima postupiti i spremati ih povrh kazneno-popravne odgovornosti u zatoenika zbiralita pod vedrim nebom". Vidi str. 212-213. Za zakonsku odredbu
od 10. srpnja 1942. i prebacivanje nadlenosti za koncentracione logore, vidi ibid., 1942,
str. 924-925, 987.
4
' Za koncentracione i sabirne logore u NDH, vidi Peren, Ustaki logori, str. 37, 160-162.
Vidi i Jeli-Buti, Ustae, str. 185-87, i Micr. No. T-821, RoU 405, Fr. 763. Peren, Hrvat i
novinar, preivio je logor u Staroj Gradiki. Za njemake logore, vidi Micr. No. T-120, RoU
5797, Frs. H310,028-38 i H310,072.
48
A VII, fond NDH, reg. br. 52/1-1, kutija 73. Vidi i Peren, Ustaki logori, str. 99-100.
49
Juretiev izvjetaj" (RG 226, OSS-File No. 21782) str. 3, 8.
50
Krito, Katolika crkva, II, 255.
A
Hrvatska revija (Mnchen), rujan 1969, str. 314. Luburiaje ubio agent jugoslavenske
tajne policije Ilija Stani, kojeg je Luburi zaposlio u svojoj tiskari u panjolskom gradu
Carcagenteu.
52
Vidi osobito Glaiseov izvjetaj od 10. srpnja 1941, na Micr. No. T-501, RoU 264, Fr. 1193,
i Kascheov izvjetaj istoga datuma, u DGFP, sv. 13, str. 113-15. Citat iz dnevnika Stoera
operacija Wehrmachta je iz Kriegstagebuch, sv. 1, dio 2, str. 137.
53
Za zakonsku odredbu od 26. lipnja, vidi Zbornik zakona i naredaba NDH, 1941, str.
212-213. Za uhienje i pogubljenje nekoliko ustaa, vidi DGFP, sv. 13, str. 301-302. Za zapovijed od 9. kolovoza, vidi Coli, Takozvana NDH 1941., str. 281, a za zapovijed od 27.
rujna, vidi A VII, fond NDH, reg. br. 4/3-1-2, kutija 174.
54
Vidi njemake izvjetaje o ustakom ubijanju Srba koji su bili poloili oruje u Bosanskoj
Krupi 20. kolovoza 1941, na Micr. No. T-501, RoU 265, Frs. 286-87, i u selima DrakuU i
argovac kod Banje Luke u veljai 1942. u Frs. 274-75.
55
Izvjetaj, datiran 1. prosincem 1941, pokazuje da Pell nije razgovarao samo s amerikim
konzularnim slubenicima, ve i s mnogim Hrvatima, uoavao detalje u njihovom pnvatnom ivotu te je sluao njihove kritike. Izvjetaj je preuzeo njemaki agent iz Pellove
rezidencije, preveden na njemaki i poslan u njemako Ministarstvo vanjskih poslova.
Meutim, nije se smatralo dovoljno vanim da bi se proslijedilo von Ribbentropu osobno.
Vidi Micr. No. T-120, RoU 5785, Frs. H300,686-89, i RoU 5786, Frs. H300,690-703.
43

56
Omranin, Istina o Drai Mihailoviu, str. 106-107; Varo, etnici u borbi protiv hrvatske drave", str. 4-7.
57
Za Horvatove tvrdnje, vidi njegovu knjigu Hrvatska na muilitu. Kad god je mogao,
naveo je brojke, ali vie je mjesta gdje bi upotrijebio frazu bilo je mnogo rtava". Za
Juretieve tvrdnje, vidi Mlinari, Tito, der Rote Rebell, str. 10-11. Za neke komentare o
potonjem autoru, vidi 12. poglavlje, biljeka 27.
58
Prema prof. Ivi Bancu sa sveuilita Yale (danas profesor na Filozofskom fakultetu u
Zagrebu - op. ur.), slubene statistike po kazuj u daje od 4. do 24. nyna 1920. stradalo 15
seljaka i deset vojnika, andara i drugih dravnih slubenika. Banac smatra daje broj ubijenih seljaka moda vii. Vidi Banac, National Question, str. 248-260, osobito str. 254.
59
Danica (Chicago), 23. kolovoza 1967; Hrvatska misao (Buenos Aires), 1969, br. 43, str.
56-61.
60
Micr. No. T-501, Roll 267, Frs. 608-23, osobito Fr. 610.
61
Tijek ustake borbe u podruju apljina - Ljubuki", Hrvatski narod (Zagreb), 8. listopad 1941, jedan je iz serije lanaka u kojima su prikazana postignua ustake vlade za
prvih est mjeseci vladavine.
62
Greultaten, str. 39, gdje su navedena imena 25 ubijenih.
63
Vrani, Talijanska i njemaka politika", 1961, sv. 27-28, str. 24; Jareb, Pola stoljea
hrvatske politike, str. 89.
64
Za izvjetaj pripadnika jugoslavenske vojske, vidi Trifkovi, Selo Ilici", str. 1, 5-7, objavljeno u asopisu Vidovdan, dvomjeseniku u izdanju etnike emigracije. Za verziju
ustake vlasti, vidi Greultaten, str. 41-44. Za Juretievu tvrdnju, vidi Mlinari, Tito: der
rote Rebell, str. 24.
65
Citirano u Kovaevi i Skoko, Ustanak u Hercegovini u junu 1941.", str. 102.
66
Prema citatu iz Peren, Ustaki logori,, str. 19.
67
Za Glaiseove poglede vidi, primjerice, Micr. No. T-501, Roll 264, Fr. 1368. Za Stepineve
zakljuke, vidi njegovo pismo Paveliu 6. oujka 1943, i njegovu propovijed 31. listopada
1943. u Pattee, The Case of Cardinal Aloysius Stepinac, str. 210-212, 165-186.
68
Ciliga, Dokle e hrvatski narod stenjati pod srpskim jarmom?, str. 30. Ante Ciliga bio
je Ijeviarski aktivist poetkom dvadesetih te 1925. postaje lan Politbiroa, a sljedee
godine odlazi u SSSR. Poslije je optuen za trockizam i proveo nekoliko godina u logoru u Sibiru. U Europu se vratio 1936. i nastanio u Parizu, gdje je 1938. objavio poznatu
knjigu Au pays du grand deconcertant. U prosincu 1941. uao je u NDH s talijanskom
putovnicom, koju je mogao dobiti jer je bio roen u Istri. Nova drava doekala gaje, po
njegovim rijeima, otvorenih zatvorskih vrata, i proveo je nekoliko mjeseci u logoru Jasenovac. Prema njegovu miljenju, puten je zato to se meunarodna vojna situacija bila
promijenila, pa je ustaki reim smatrao da bi on zbog svojih kontakata na Zapadu mogao
biti koristan. Vidi njegovu knjigu Sam kroz Europu u ratu, str. 11,181-346, 353-363. Ciliga je postao suradnik ustakog tjednika Spremnost i u tom je svojstvu u kolovozu 1944.
otiao na studijsko putovanje" u Berlin. Kako su se stajalita klerikalnih intelektualaca
koji su ureivali Spremnost od proustakih pretvorila u prozapadnjaka, urednitvo je
rasputeno. Ciliga je kraj rata doekao u Bavarskoj, a kasnije je otiao u Rim, gdje je
nas
tavio svoje djelovanje kao pisac i publicist.
69
Kvaternik, Rijei i djela", str. 71. Na sastanku 21. srpnja 1941. izmeu Branka Peelja,
dana HSS -a i Maekova osobnog tEynika, i Kvaternika, koji se prema Peelju dogodio
na Kvatemikov zahtjev, Peelj mu je rekao da politika ienja Hrvatske od Srba" nije
mudra i da bi se mogla obiti o glavu Hrvatima jer rat jo nije gotov i vjerojatno e po-

bijediti Velika Britanija. Kvaternik je odgovorio da i on vjeruje da e Britanci na kraju
pobijediti, ali da do tada u Hrvatskoj Srba vie nee biti i svi e to morati prihvatiti kao
gotov in. Peelj, Neke napomene o pisanju Eugena Kvaternika", str. 276-279. U istom
broju Hrvatske revije, od rujna 1962, str. 280-82, Kvaternik je demantirao daje bio pozvao Peelja u svoj ured. Tvrdio je daje za cijelo vrijeme rata Peelj a sreo samo jednom
na ulici i da s njim nikad nije razgovarao o srpskom pitanju. S obzirom na to na kakvu
je glasu bio Kvaternik i na obranaki karakter i\jegovih tekstova, sklon sam prihvatiti
Peeljevu verziju te epizode.
70
Miloevi, Izbegliee i preseljeniei, str. 319-24.
'1 Za broj ljudi preseljenih iz Baranje i Bake i analizu posebnih uvjeta u Meimurju i Prekomurju, koje je Maarska takoer anektirala, vidi ibid., str. 57-82.
72
Prema popisu stanovnitva iz 1931, u Sandaku su bila 100.253 stanovnika muslimanske
vjere, 134.783 pravoslavne i samo 1049 ostalih vjera.
73
Vidi 6. poglavlje, str. 312-315.
74
Za Pavelievu zapovijed i izvrnu zapovijed Ministarstva udrube svim uredima velikih
upa i kotareva, vidi A VII, fond NDH, reg. br. 1/18, la-2, kutija 87.
75
Micr. No. T-311, Roll 189, Frs. 264-65.
76
Prema slubenim izvorima NDH, Zagreb je 1941. imao oko 250.000 stanovnika, do svibnja 1944. taj se broj poveao na skoro 500.000. Vidi izvjetaj koji je Dragutin Toth, ministar dravne riznice (ili financija) NDH 22. svibnja 1944. podnio predsjedniku vlade Nikoli
Mandiu, na Micr. No. T-120, Roll 5796, Fr. H308,571. Dok se vei dio ovog porasta dogodio
zato to je Zagreb postao glavni grad nove drave, dijelom je bio posljedica i priliva obitelji
ustakih dunosnika iz drugih dijelova zemlje i izbjeglica u potrazi za sigurnou i hranom.
7
' Za pismo od 25. lipnja 1941. u kojem je Turner naveo sluajeve devetnaest Srba koji su
ubijeni pojedinano ili u grupama u NDH, vidi A VII, fond NOP, reg. br. 5/2-8-12, kutija
233. Za Turnerova pisma od 21. sijenja i 3. svibnja 1942, i Kascheovo pismo od 12. veljae 1942, vidi Micr. No. T-120, Roll 5787, Frs. H301,631-47.
78
Za njemaki popis, vidi Micr. No. T-120, RoU 5797, Frs. H309,998, H310,026. Mogue je
da informacije koje su oni prikupili djelomino nisu bile verificirane, ali ja vjerujem da
je veina navedenog bila istinita. Za Pavelieva obeanja da e neto promijeniti, vidi
Frs. H309,992-97.
79
I
' Za analizu vojnih operacija trupa sila Osovine i kolaboracionista protiv partizana u zapadnoj Srbiji, istonoj BiH i Crnoj Gori i partizanski dugi mar" u zapadnu Bosnu izmeu rujna
1941. i studenog 1942, u. slubenoj jugoslavenskoj historiografiji vidi Jugoslavija, Vojnoistorijski institut, Oslobodilaki rat, 2. izd., sv. 1, str. 116-118,175-186,191-218, 269-292.
80
Za operacije na Kozari, vidi Micr. No. T-501, RoU 249, Frs. 1139-58, i Micr. No. T-120, RoU
5788, Frs. H301,614-26. Vidi takoer Jugoslavija, Vojnoistorijski institut, Oslobodilaki
81 rat, 2. izd., sv. 1, str. 238-42. za ove prve, a str. 323-26. za ove druge operacije.
Zbog velikog poveanja broja zatoenika u ustakim logorima nakon ofenzive protiv partizana na Kozari, njemaki predstavnik za regrutiranje radne snage u NDH regrutirao
je 7190 pravoslavaca (ukljuujui 409 djece) iz logora u Staroj Gradiki i Sisku, i predvidio daljnjih 1000 do 3000 u bliskoj budunosti. Vidi njegov izvjetaj od 20. srpnja 1942.
na Micr. No. T-120, RoU 5797, Frs. H309,981-84. Neki Srbi s Kozare i iz Srijema bili su
odvedeni u logor u Zemunu, a neki su odvedeni na prisilni rad u Njemaku. Mnogo Srba s
Kozare odvedeno je u logor u Jasenovcu, gdje je veina kasnije likvidirana.
82
Micr. No. T-501, RoU 268, Fr. 159.
X.
O r u a n e
s n a g e
FORMIRANJE I ORGANIZACIJA
Vano pitanje izmeu Nijemaca i Talijana u hrvatskoj marionetskoj dravi do

rujna 1943, a izmeu Nijemaca i vlasti NDH za cijelo vrijeme rata, bilo je pitanje uloge oruanih snaga NDH - kako e biti organizirane i kako e se razvijati,
tko e ih naoruavati i tko e im zapovijedati, i kako e biti upotrebljavane.
U ovom poglavlju razmotrit u organizaciju tih snaga u kontekstu domae
politike situacije, njihove slabosti i utjecaje kojima su bile izloene. Neu se
osvrtati, osim povremeno i ukratko, na operacije u kojima su sudjelovale, jer
je to rezervirano za planiranu treu knjigu ove studije. Valja imati na umu da
su oruane snage NDH bile dio njemakoga i talijanskoga okupacijskog sustava i da su obino bile pod njemakom ili talijanskom komandom.
0 oruanim snagama NDH dostupne su opsene, ali nepotpune informacije, osobito to se tie Ustake vojnice. O oruanim snagama NDH napisano
je vrlo malo studija. Za to postoji nekohko razloga: zato to su gotovo cijelo
vrijeme rata bile pod njemakom i talijanskom operativnom komandom; zato
to je protiv njih, a osobito protiv Ustake vojnice, i za vrijeme rata i poslije
njega podignuto mnogo optubi zbog terora i nezakonitog djelovanja; zato to
su pripadale poraenoj marionetskoj dravi koja je na kraju rata prestala postojati; i konano, zato to su ih nakon njihova poraza i predaje, pobjednici,
partizani, u velikoj mjeri unitili. Iako je preko dvadeset visokih asnika Hrvatskog domobranstva pobjeglo na Zapad, nijedan nije napisao povijest oruanih
snaga NDH. Jedan bivi ministar NDH i tri biva asnika napisali su pojedinane lanke, ali ti lanci nisu potkrijepljeni nikakvim dokumentima, a obiluju
i nerealnim te pogrenim tvrdnjama. 1 Nekoliko hrvatskih emigranata civila
napisalo je radove u kojima se bave problemom unitenja tih snaga od strane
jugoslavenskih komunistikih snaga na kraju rata, ah ti radovi po mnogo emu
ne zadovoljavaju.
Slino tome, u samoj Jugoslaviji od rata naovamo, o oruanim snagama
NDH objavljeno je malo sustavnih istraivanja, iako su kao dio njemakih i
talijanskih okupacijskih snaga bile vojno najjai domai protivnik partizana.
I o sudbini tih snaga nakon njihove predaje takoer je objavljeno malo sus-
471

tavnih i objektivnih radova. 2
Oruane snage NDH osnovane su 10. travnja 1941, istoga dana kada je
proglaena NDH, Zakonom o osnutku vojske i mornarice. Potpisao g a j e umirovljeni bivi austrougarski potpukovnik Slavko Kvaternik, jedan od vodeih
domaih ustaa, kojeg je Paveli odmah promaknuo u in marala. 3 Prema
tom zakonu, vojsku i mornaricu NDH sainjavah su svi asnici, doasnici,
vojnici u aktivnoj slubi i rezervisti bive Vojske Kraljevine Jugoslavije koji
su 1. studenoga 1918. imali prebivalite (ili iji su oevi imali prebivalite) u
bilo kojoj opini (najmanja administrativna jedinica) novoformirane drave.
Sve to vojno osoblje prestalo je pripadati Vojsci Kraljevine Jugoslavije,
osloboeno je prisege toj vojsci i zabranjeno mu je djelovati kao da joj pripada. Za nepotivanje te zabrane zaprijeena je smrtna kazna zbog izdaje. Svi
pripadnici bive Vojske Kraljevine Jugoslavije u novoformiranoj dravi, bez
obzira da li u aktivnoj slubi ih u priuvi, koji (ili iji oevi) 1. studenog 1918.
nisu imali prebivalite na njezinu teritoriju, prestali su biti vojno osoblje i mogli su biti kanjeni za bilo kakvu vojnu aktivnost. Drava je planirala odstraniti
to osoblje sa svog teritorija.
Zadaa oruanih snaga NDH bila je braniti novu dravu i od stranih i
domaih neprijatelja. Svi njeni pripadnici morali su poloiti podaniku prisegu
NDH i njezinu Poglavniku. Svi zakoni i propisi vojske stare Jugoslavije ostali
su na snazi ako nisu bili u suprotnosti sa zakonom kojim je osnovana vojska
NDH. Nove oruane snage bile su pod zapovjednitvom vrhovnog zapovjednika svih oruanih snaga, Slavka Kvaternika. On je pripadnike vojske mogao
otpustiti iz slube ih umiroviti bez obzira na steena prava, mogao ih je imenovati ili promaknuti bez obzira na odredbe starih zakona. Takoer je mogao
prihvatiti u vojsku i mornaricu kvalificirane osobe koje nisu bile pripadnici
vojske bive Jugoslavije, imenovati ih i promicati. Ta odredba omoguila je
masovno reaktiviranje Hrvata koji su sluili kao asnici ih doasnici u bivoj
austrougarskoj vojsci, ali koji nisu bili pripadnici vojske bive Jugoslavije.
Konano, lanak 9. novog zakona navodi da:
Zapovjednik cijele obrambene sile moe - bilo openitim odredbama
- staviti pojedine dijelove i redove vojnih obvezanika i to asnike, vojne inovnike, podasnike i momad kod vojske i mornarice, aktivne i priuvne,
bilo pojedince - poimeninim odredbama - van veze s vojskom i mornaricom" i to bilo trajno bilo na ogranieno vrijeme. Oni time gube znaaj vojnih
lica. Svi ti mogu biti uvrteni u radnu slubu.4
Iako nije navedena nijedna skupina stanovnitva koja bi trebala biti iskljuen iz vojske i mornarice", iz sveukupne politike vlasti NDH postalo je
oito d a j e taj lanak usmjeren protiv Srba i idova. Ministarstvo domobran-
Oruane snage NDH

stva NDH to je potvrdilo 7. svibnja 1941. izjavom u kojoj se objanjava da prema ustakim naelima, sluba u oruanim snagama predstavlja ast za svakog
rasno istog Hrvata" i da e u vojsku NDH biti primljeni samo oni bivi asnici
austrougarske vojske i vojske stare Jugoslavije koji su oduvijek bili odani hrvatskom narodu. 5 Usprkos tome, nova vojska prihvatila je izvjestan broj Srba
koji su bili bivi austrougarski i jugoslavenski asnici, kao i neke Slovence i
osobe drugih nacionalnosti. Nadalje, u medicinskom korpusu ili na drugim
dunostima sluilo je nekoliko desetaka idovskih lijenika.
asnici i bive austrougarske i bive jugoslavenske vojske, morali su podnijeti molbu za prijem u novu vojsku. Prema popisima objavljenim u Slubenom
glasniku Ministarstva hrvatskog domobranstva i dnevnom tisku, izmeu
8. svibnja i 31. prosinca 1941. molbe je predao ukupno 31 general i 2662 asnika raznih inova. Posebna vojna komisija obradila je te molbe i pozvala
stanovnitvo da dostavi informacije o kandidatima ako procijeni da bi mogle biti od interesa. Jedna druga komisija provodila je isti takav postupak za
doasnike. Uz to, neki asnici koji se nisu prijavili za slubu u novim oruanim
snagama mobilizirani su kad je to postalo potrebno. 6
Ustaki reim ustrajao je u iskljuivanju Srba iz vojne slube do tjedan
dana prije kraja rata. 7 Ali mobilizirao je izvjestan broj mladih Srba za vojnu
radnu slubu (iz koje su idovi bili iskljueni), a Nijemci su nekolicinu Srba
iz NDH regrutirah za sluenje na ruskoj fronti i nekoliko tisua njih za rad u
Njemakoj. U oba sluaja nisu bili nazivani Srbima nego pravoslavcima.
Ali donijeti zakonske odredbe o osnivanju vojske i mornarice je jedno, a organizirati oruane snage s asnicima, orujem, municijom, vojnom opremom,
smjetajem, hranom i medicinskom skrbi i osigurati redovitu opskrbu neto
drugo. Osim toga, sve to se ticalo oruanih snaga bilo je predmet odluivanja
Italije i Njemake, osobito Njemake. Novu vojsku u poetku su sainjavale
nekadanje poluvojnike organizacije HSS-a, Hrvatska seljaka zatita i Hrvatska graanska zatita, pojaane s oko 200 do 300 naoruanih ustaa koji su se
s Paveliem upravo bili vratili iz egzila iz Italije. Veina pripadnika HSS-ovih
zatita nakon proglaenja nove drave zaprisegnula je na vjernost ustaama. U
drugoj polovici travnja 1941. te dvije zatite pomogle su ustaama da preuzmu
vlast, dakako pod njemakim i talijanskim skrbnitvom. Ali samo mali broj
njih kasnije je bio ukljuen u vojsku NDH. Veina njih je demobilizirana, bez
sumnje zato to ustae u njih nisu imale povjerenja.
Oruane snage NDH preuzele su sve objekte i veinu arhiva koje je biva
jugoslavenska vojska imala na teritoriju nove drave, ali ne i oruje, municiju i
drugi materijal koji su Njemake i talijanske snage uzele kao ratni plijen. NDH
je liena i svojih jedinih dviju tvornica za proizvodnju oruja. Tvornicu lakog
oruja i tvornicu municije, obje blizu Sarajeva, Nijemci su razmontirali i odvedi (iz jedne su uzeli samo kljuni stroj). U prvim mjesecima postojanja nove

drave, ni Nijemci ni Talijani nisu bili voljni snabdijevati orujem planirane
nove oruane snage NDH. Da nije bilo partizanskog ustanka koji je u srpnju
1941. izbio u itavoj Jugoslaviji ukljuujui i NDH, to je ugroavalo mnoge
njemake i talijanske vojne i ekonomske interese, opremanje oruanih snaga
NDH vjerojatno bi se jo dulje odgaalo. 8
Ugovorima NDH i Italije od 18. svibnja 1941, Italija se bila obvezala pomoi
NDH da razvije vlastite oruane snage. Vlasti NDH, meutim, nezadovoljni tim
sporazumima i bojei se daljnjeg talijanskog tutorstva, u tom pogledu nisu htjeli ovisiti o Italiji. Zato su se za pomo potajno obratili Nijemcima. Kako su ovi
imali namjere upotrebljavati ljudstvo iz NDH za policijske operacije u NDH, a
i za borbe izvan NDH, rado su pristali. Prvi opipljiv rezultat te vojne suradnje
bilo je osnivanje, obuka i opremanje 369. hrvatske pjeake pukovnije koju su
Nijemci upotrijebili na Istonoj fronti (vidi 6. poglavlje). Glaiseov izvjetaj od
10. listopada 1941. otkriva da su Nijemci do tada ve bili opskrbili orujem svih
pet divizija vojske NDH u formiranju, i to uglavnom zarobljenim jugoslavenskim, ekim, poljskim i francuskim orujem. 9 Kako su sporazumi izmeu Italije i NDH bili prepreka toj suradnji, njemaka vojna pomo u prvih godinu i pol
dana rata bila je manje-vie tajna, osim oruja i municije koje je NDH platila.
I Talijani su, meutim, isporuili neto oruja. U rujnu 1941. predah su vie
od 35 malih tenkova iz sastava vojske stare Jugoslavije, a 3. travnja 1943. general
Gian Carlo Re, ef talijanske vojne misije u NDH, rekao je Glaiseu da su Talijani
isporuili 48.000 puaka kao i neto dodatnog oruja. Glaise je, meutim, bio
miljenja da je Reova brojka pretjerana. Nije bilo jasno ni jesu li te puke dio
kontingenta od 100.000 puaka koje su Talijani bih obeali isporuiti, ah ih do
rujna 1942. nisu isporuili.10 Izuzev relativno male koliine oruja iz Italije i malih koliina jugoslavenskog oruja koje su Hrvatska graanska zatita, Hrvatska
seljaka zatita i novoformirane ustake jedinice u travnju 1941. vjerojatno sakrile
umjesto da ih predaju Nijemcima i Talijanima, od kraja ljeta 1941. do kraja rata
Njemaka je bila glavni snabdjeva oruanih snaga NDH orujem i municijom.
Zakonska odredba o oruanoj sili NDH od 18. oujka 1942. te je snage organizirala u nekohko razliitih rodova: vojsku NDH (Hrvatsko domobranstvo)
koju se dijelilo na kopnenu vojsku, mornaricu i zrakoplovstvo, andarmeriju
(u NDH se zvala Orunitvo), i Ustaku vojnicu. Kopnena vojska dijelila se
na est divizijskih podruja, organiziranih u tri vojna zbora, svaki sa po dvije
divizije. Izvan podruja vojnih zborova, pogranine snage jaine est bataljuna
u poetku su bile locirane u istonoj Bosni, ali je to naputeno koncem 1942.
godine. Orunitvo je u poetku bilo dio kopnene vojske s posebnim statusom,
ali je zakonskom odredbom od 26. lipnja 1942. postala dio Ustake vojnice,
kako bije, nedvojbeno, stavila pod potpuniju kontrolu Ustakog pokreta. 11 Ta
promjena, kojom je Orunitvo stavljeno pod zapovjednitvo mladog ustakog
pukovnika Vilka Penikara, izazvala je veliko ogorenje kod profesionalnih
Oruane snage NDH

orunikih asnika. 12
U drugoj polovici 1943, vlasti NDH su, uz njemaku pomo, potpuno reorganizirali kopnenu vojsku. Eliminirali su divizije (osim 6. divizije razmjetene
na podrujima pod talijanskom okupacijom), i umjesto njih osnovali 4
planinske brigade i 4 brigade lakog pjeatva (etiri gorska i etiri lovaka
sdruga), kao i niz specijalnih jedinica za zatitu eljeznikih pruga, garnizonsku dunost, rad, premjetanja i jedinicu specijalnih dobrovoljaca. Cilj tih
reorganizacija bio je stvaranje manjih, mobilnijih jedinica prikladnijih za protugerilske operacije. Uz manje promjene, ta je organizacija zadrana do prosinca 1944. kad je Domobranstvo ujedinjeno s Ustakom vojnicom u Hrvatske
oruane snage, o kojima e vie rijei biti u daljnjem tekstu.
Ustaka vojnica osnovana je 11. travnja 1941, kada je Kvaternik imenovao
posebni stoer za nove oruane grupe dobrovoljaca koje su spontano nastajale
u mnogim dijelovima zemlje za vrijeme raspada jugoslavenske vojske. Njena
formalna organizacija definirana je posebnom zapovijedi koju je Paveh izdao
10. svibnja 1941. godine. 13 Vojnica je bila stranaka vojska slina SS formacijama u Treem Reichu i crnokouljaima u Italiji. U srpnju i kolovozu 1942. izdani su novi propisi koji su regulirah njihovu organizaciju i regrutiranje. Nakon
toga, sve oruane snage NDH - osim kopnene vojske, mornarice i zrakoplovstva - postale su dio Ustake vojnice. Vojnica se sastojala od redovne vojnice
(stajai djelatni sdrugovi), Pavelieve osobne garde (Poglavnikovi tjelesni
sdrugovi), prometnih sdrugova, Hrvatskog orunitva, redarstvene strae (redovne pohcije), Ustake nadzorne slube, vojne akademije, pripremne ustake
bojne te Ustakog stegovnog i kaznenog suda (USIKS).14 Veina asnika stajaih djelatnih sdrugova nisu imali zavrenu profesionalnu obuku i veina
njezinih vojnika za vrijeme rata bili su dobrovoljci. 15 Ideoloki, izmeu Ustake
vojnice i Hrvatskog domobranstva postojao je irok jaz. Domobranstvo nije
bilo politiki indoktrinirano, dok je Vojnica bila indoktrinirana ustakom ideologijom i posveena obrani ustakoga reima i njegova voe. Vrhovni zapovjednik Vojnice bio je Paveli, ali kad su njezine jedinice bile angairane u
vojnim operacijama zajedno s Domobranstvom ili s njemakim i talijanskim
snagama, bile su pod zapovjednitvom njihovih vojnih zapovjednika.
Prema Glaiseovom izvjetaju od 26. svibnja 1943, u to je vrijeme postojalo oko trideset redovitih bojni Ustake vojnice razliite snage. Od tih trideset, dvanaest ih je bilo u talijanske okupacijskoj zoni (u prvom redu u Zoni
HI), dok je ostatak bio odreen za slubu u hrvatskoj lakoj pjeadiji (lovaki
sdrugovi) i planinskim brigadama (gorski sdrugovi) i u njemako-hrvatskoj SS
Policiji.16 Takav raspored jedinica Vojnice, prema kojem nakon kapitulacije
Italije u rujnu 1943. nijedna nije bila upotrijebljena u podrujima koja je do
tada bila anektirala Italija, ostao je na snazi do prosinca 1944. kad su Hrvatsko
domobranstvo i Vojnica objedinjeni.
Rat i revolucija u Jugoslaviji, 1941-1945

Neke jedinice Vojnice bile su osnovane za specijalne namjene. Crna legija,
na primjer, bila je organizirana u Bosni koncem 1941. i sastavljena uglavnom od
muslimanskih i hrvatskih izbjeglica iz istonobosanskih sela, gdje su etnici,
a u mnogo manjoj mjeri i partizani, bili poinili masakre velikih razmjera. Ne
iznenaujue stoga to je Crna legija postala poznata po estokoj borbi protiv
etnika i partizana i po likvidaciji srpskih civila. Legijom su zapovijedah ustaki
potpukovnik Jure Franceti i major Rafael Boban, a imala je izmeu 1000 i 1500
pripadnika. 17 Francetievje zrakoplov potkraj 1942. prisilno sletio pokraj Slunja, a njega su, ve ozlijeenog, dodatno teko ozlijedili pristigli seljaci. Partizani
su ga transportirah u bolnicu, elei ga spasiti kako bi ga razmijenili, ali je Franceti ubrzo umro. Pod Bobanovim zapovjednitvom Legija je upotrebljavana u
raznim dijelovima zemlje. U prosincu 1944. ukljuena je u oruane snage 5. divizije s Bobanom promaknutim u in generala kao zapovjednikom.
Jo jedna specijalna vojska bilo je Ustaki obrambeni sdrug, osnovan koncem 1941. godine. Zapovijedao mu je Vjekoslav Luburi, mlad ovjek u dobi od
28 godina koji je s vremenom stekao reputaciju najbrutalnijeg i najkrvolonijeg
od svih ustakih zapovjednika. Te jedinice, dio Ustake nadzorne slube, sudjelovale su u operacijama protiv etnika i partizana, a takoer su i upravljale
logorima i sudjelovale u masovnom teroru. Vlada je ukinula Ustaku nadzornu
slubu u sijenju 1943. i njezine funkcije prebacila na Ministarstvo unutarnjih
poslova, ali Ustaki obrambeni sdrug nastavio je postojati.
Kako je u Ustakoj vojnici nedostajalo discipline i nezakonito se ponaala,
kako je imala povlaten status i negativan utjecaj na koheziju i moral Domobranstva, i kako je bila slobodna od vojnog uphva, vojni vrhovi rado bi bili
stavili i Ustaku vojnicu pod svoju nadlenost tako to b i j e objedinili s Domobranstvom pod svojim zapovjednitvom. U stvari, vojni vrh htio je da Hrvatsko Domobranstvo apsorbira Ustaku vojnicu. Glaise i drugi njemaki asnici
takoer su podravah takav postupak jer je djelovanje Ustake vojnice tetilo
njemakim vojnim i gospodarskim interesima u NDH. Ali kako je rat odmicao,
Domobranstvo je postajalo sve nepouzdanije jer su njegovi pripadnici u sve
veem broju i sve ee dezertirali. Nakon to se vojna situacija u jugoistonoj
Europi pogorala kad su sovjetske trupe u kasno ljeto 1944. prodrle u tu regiju,
otpor nastavku borbe na strani Nijemaca dosegao je ak i najvie krugove
Ustakog pokreta i vlasti. Tada je Paveh predloio objedinjavanje Ustake
vojnice i Domobranstva, ali na nain suprotan ranijim planovima vojnog vrha:
tako da Ustaka vojnica apsorbira Domobranstvo.
To je pitanje doseglo kritinu toku u planovima ministara Mladena Lorkovia i Ante Vokia da - zajedno s voama HSS-a i prijateljski nastrojenim domobranskim asnicima - NDH prebace na stranu Zapada. Da se njihov plan
ostvario, to bi bio kraj ustakog reima i Pavelieve osobne vladavine. Paveh
je zato koncem kolovoza 1944. pristupio likvidaciji urote Lorkovi-Voki: uk-
Oruane snage NDH

lanjanju jednog broja asnika Hrvatskog domobranstva ije su simpatije za
HSS-a bile dobro poznate, kao i veine aktivnih voa Maekove jezgre HSS-a.
U isto vrijeme odluio je i podrediti Domobranstvo Ustakoj vojnici. Domobranstvo je slubeno spojeno s Vojnicom 1. prosinca 1944, ali je taj proces
potrajao de f a c t o jo nekoliko mjeseci. Objedinjavanje oruanih snaga NDH
bit e poslije opirnije razmatrano u ovom poglavlju.
Hrvati su sluili ne samo u oruanim snagama NDH, nego, na temelju raznih
sporazuma, i u isto njemakim jedinicama, mijeanim njemako-hrvatskim
jedinicama i ak u talijansko-hrvatskoj legiji (vidi 6. poglavlje).
Informacije o snazi oruanih snaga NDH u raznim razdobljima rata daleko su od zadovoljavajuih. U nekoliko navrata, Glaise se tuio da ne moe
dobiti pouzdane statistike podatke o njima. Primjerice, 20. travnja 1943. izvijestio je da oruane snage NDH, bez divizija Crne legije, potrauju 300.000
obroka hrane dnevno, iako im je, prema njegovoj procjeni, potrebno najvie
160.000 obroka. 18 Najdetaljnija i najautoritativnija informacija iz vremena rata
0 snazi i sastava oruanih snaga NDH nalazi se u izvjetaju o stanju snaga na
dan 23. rujna 1943, kratko nakon kapitulacije Italije, to g a j e Paveli podnio
Kascheu 4. listopada 1943. godine. Signifikantno je to Paveli izvjetaj nije
podnio Glaiseu, predstavniku Wehrmachta (njemake vojske), koji mu je bio
mrzak i kojeg se bojao. Svekolike oruane snage NDH - ukupno 262.326 ljudi podijelio je u dvije kategorije: one pod njemakim zapovjednitvom i one pod
zapovjednitvom vojne strukture NDH. Snage pod njemakim zapovjednitvom
sastojale su se od 62.020 vojnika iz NDH unutar jedinica njemakih oruanih
snaga, 9000 novih regruta za te trupe, 36.300 vojnika NDH koji su opskrbljivali Njemaku i koji su bili pod njemakim zapovjednitvom te 62.760 vojnika
NDH koje je opskrbljivala NDH iako su bili pod njemakim zapovjednitvom,
dakle ukupno 170.080 vojnika. Tonije, u ovoj prvoj skupini bile su legionarske divizije, SS jedinice sastavljene od Hrvata, Hrvati u njemakom ratnom
zrakoplovstvu, protuzranoj obrani i mornarici. U drugoj su bili novi regruti
za legionarske divizije koje su ve bile na obuci u rryestu Stockerau, u Austriji.
Trea se uglavnom sastojala od brigada lakog pjeatva (lovakih sdrugova)
1 trupa za osiguranje eljeznikih pruga. etvrta skupina ukljuivala je 18.200
pripadnika planinskih brigada (gorskih sdrugova) - elitne trupe Hrvatskog
domobranstva - jo neke druge jedinice vojske NDH i 25 bataljuna (22.500
ljudi) u jedinicama Ustake vojnice. Snage pod zapovjednitvom vojske NDH,
ukupno 92.246 asnika, doasnika i vojnika, ukljuivale su sve druge oruane
snage u 30 raznih skupina ukljuujui andarmeriju (Orunitvo) s oko 18.000
ljudi, Pavelievu osobnu gardu (Poglavnikov tjelesni sdrug) od 6000 ljudi, zrakoplovstvo i protuzranu obranu od 9.775 ljudi, tri radne pukovnije od 5.996
ljudi, garnizonske trupe od 7.133 ovjeka, medicinski korpus od 2.680 ljudi,
mornaricu od 1.262 ovjeka itd.19
SLABOSTI
DOMOBRANSTVA
Usprkos svojoj brojnosti, Hrvatsko domobranstvo nikad nije postalo funkcionirajua, pouzdana i efikasna borbena snaga. Razlozi za to su jasni. Prvo,
vrlo mali dio Hrvata osjeao je nepodijeljenu podaniku vjernost ustakom
reimu i njegovim institucijama, ukljuujui i Domobranstvo. Ve 13. rujna
1941. Glaise je u izvjetaju svojim nadreenima napisao da obini vojnici
[Hrvatskog domobranstva] esto osjeaju da se radi o graanskom ratu, ratu
meu braom", i naveo da od hrvatskih asnika, svojih bivih kolega iz austrougarske vojske, svakodnevno uje da sumryaju u smisao i uspjeh svog posla i ispravnost metoda svojih nadreenih". 20
Drugo, Domobranstvo je bilo diskriminirano u odnosu na Ustaku vojnicu,
to je podrivalo koheziju i moral u njegovim redovima. Kako ustaki reim
nije imao povjerenja u Domobranstvo, namjerno ga je drao u podreenom
poloaju i trudio se umjesto njega ojaati vojnicu. Diskriminacija je ila tako
daleko, da su pripadnici Vojnice imali povlateni tretman to se tie hrane
i njege ak i kad su ranjeni vojnici Hrvatskog domobranstva i pripadnici
Ustake vojnice leali na istom odjelu vojne bolnice. 21 Postojala je razlika u
dodjeli poslova. Laki i neugodniji zadaci, kao, na primjer, operacije ienja,
zadaci u Zagrebu, straarska sluba u logorima i kaznene operacije, obino su
dodjeljivani Ustakoj vojnici.
Tree, neodazivanje pozivu na regrutaciju i izbjegavanje vojne obveze bilo
je masovna pojava, to je bio jasan izraz pomanjkanja povjerenja u ustaki
reim, to jest opozicije prema reimu i njegovoj vojsci. Prema Glaiseovu
izvjetaju od 19. svibnja 1942, od 20.000 pozvanih na regrutaciju unutar izvjesnog perioda, jedva neto vie od polovice bi se odazvalo pozivu. Veina
onih koje je komisija za regrutaciju oslobodila od vojne obaveze bili su iz
bogatijih obitelji koje su bile u mogunosti podmititi lanove komisije, to je
izazivalo veliko nezadovoljstvo meu onima koji nisu imali te mogunosti i bili
regrutirani. Priuvni asnici takoer su masovno ignorirali pozive u slubu.
Primjerice, u proljee 1943, kad je Ministarstvo oruanih snaga pozvalo 149
priuvnih asnika na daljnju obuku u Sredinju vojnu kolu u Varadinu, odaAT-JC\
Oruane snage NDH

zvalo ih se samo 65, dok se 84 jednostavno nije pojavilo. Od njih, samo je 22
imalo valjano opravdanje. 22
Jakob Elicker, folksdojer, veliki upan velike upe Vuka, poslao je
24. kolovoza 1943. Glaiseu vrlo indikativan izvjetaj, izmeu ostalog i o mobilizaciji u dijelovima Slavonije. Prema Elickeru, u opoj mobilizaciji Hrvata
mladih od 35 godina veina se jednostavno nije odazvala, a mnogi od onih koji
se nisu odazvali umjesto toga su se pridruili partizanima. Hrvati vie nisu
vjerovali u njemaku (pa prema tome ni u ustaku) pobjedu i zato se nisu
htjeli boriti. Elicker je nadalje izvijestio da hrvatski seljaci Nijemce smatraju svojim najgorim neprijateljem i da se u njegovom kotaru meu seoskim
stanovnitvom ne mogu nai ustaki simpatizeri. ak i neki folksdojeeri koji
su s orujem doli na dopust s fronte, napisao je, nisu se htjeli vratiti u svoje
jedinice ako bi im obitelj time ostala bez zatite. 23
Bez sumnje, dva glavna razloga za masovno neodazivanje pozivima na regrutaciju od sredine 1942. nadalje bili su jaanje partizanskog pokreta otpora i
sve vee nezadovoljstvo i otpor prema ustaama i Nijemcima. Partizani su ponudili alternativu koja se inila vie u interesu Hrvatske od one koju su nudile
ustae, na koje se gledalo kao na orue sila Osovine. Kako je rat odmicao i bivalo sve jasnije da e nakon Italije i Njemaka, a s njom i NDH, biti poraene,
spremnost Hrvata da se bore u oruanim snagama NDH bivala je sve manja, a
partizani su postajali sve privlanija alternativa.
etvrto, vojska nije imala dobro obuen i pouzdan asniki zbor. On se
sastojao od etiri razliite grupe. U poetku su hrvatski asnici koji su ranije
sluili u austrougarskoj vojsci, kao na primjer Vilko Begi, Fedor Dragojlov,
Slavko Kvaternik, Vladimir Laxa i Slavko tancer, bili na najviim poloajima.
Gotovo svi su oni bili u kasnim pedesetim i ezdesetim godinama ivota, neki
ak i u sedamdesetima. Iz Prvoga svjetskog rata izali su kao majori, potpukovnici ili pukovnici, a period izmeu dva rata proveli su kao umirovljenici
ili radei neki civilni posao. Nisu imali dovoljno znanja o modernoj vojsci.
Iznimka je bio general potpukovnik August Mari, bivi asnik austrougarske
a kasnije i jugoslavenske vojske, koji je bio u aktivnoj vojnoj slubi sve do
sloma jugoslavenske vojske u travnju 1941, i koji je postao prvi ef (glavar)
Glavnog stoera domobranstva NDH. On je, meutim, smijenjen s te dunosti i
umirovljen ve u rujnu 1941, vjerojatno zato to se u njega, kao biveg visokog
asnika jugoslavenske vojske, nije imalo povjerenja. Kako je rat odmicao,
veina tih bivih austrougarskih asnika je, zbog starosti, profesionalne nesposobnosti ili politikog neslaganja s ustaama, umirovljena na vlastiti zahtjev
iu na temelju Pavelieve posebne zapovijedi od 27. srpnja 1942, prema kojoj
su svi dravni slubenici, bilo u vojnoj, bilo u civilnoj slubi, koji su navrili 60
godina, u roku od tri dana morali podnijeti zahtjev za umirovljenje. 24
Druga grupa asnika sastojala se od ustaa povratnika, vrlo razliitih

biografija. Neki su svojedobno bili asnici austrougarske vojske, dvadesete
godine 20. stoljea proveli su u inozemstvu kao aktivni antijugoslavenski
orijentirani politiki emigranti, a u tridesetima se pridruili ustaama (Josip
Metzger, Ivan Perevi). Neki su bili bivi austrougarski doasnici (Vjekoslav
Servatzy). Neki su bili bivi asnici jugoslavenske vojske koji su pobjegli iz
Jugoslavije i u inozemstvu se pridruili ustaama (Tomislav Serti). Neki su
bili asnici jugoslavenske vojske koji su dezertirali za vrijeme Travanjskog
rata 1941. i preli ili Nijemcima ili ustaama (Vladimir Kren, Franjo Nikoli).
Konano, neki su pripadali probranom drutvu ustakih povratnika u kasnim dvadesetim ili ranim tridesetim godinama ivota; oni nisu proli nikakvu
profesionalnu vojnu obuku ali su uivah Pavelievo povjerenje. Nakon to su
neko vrijeme sluili kao asnici u Ustakoj vojnici, Orunitvu ili specijalnim
jedinicama, nakon objedinjenja Hrvatskog domobranstva i Ustake vojnice u
prosincu 1944. promaknuti su u generale i postali zapovjednici veeg dijela
oruanih snaga NDH (Rafael Boban, Ivan Hereni, Vjekoslav Luburi, Ante
Mokov, Vilko Penikar).
Trea i najvea grupa asnika bih su Hrvati (samo nekolicina njih drugih
nacionalnosti) asnici jugoslavenske vojske u vrijeme kolapsa Jugoslavije u
travnju 1941. koji su predah molbe za slubu u novim oruanim snagama NDH.
Nekohko njih bili su prije asnici nieg ranga u austrougarskoj vojsci, ali ih
je Glaise smatrao nedovoljno obrazovanim. Kao bivim jugoslavenskim asnicima, nisu im vjerovali ni ustae ni bivi austrougarski asnici. Prilian broj
njih doista su postali potajni simpatizeri partizana. Neki su ostali u Domobranstvu, ostali postupno otili u partizane. Ima indikacija, za koje nisam naao
potvrdu, da su meu ovima prvima bili general Ivan Prpi, ef (glavar) Glavnog stoera domobranstva u veem dijelu rata, i general Viktor Prebeg, neko
vrijeme ef Poglavnikova Vojnog ureda. Neki od asnika koji su ranije sluili u
jugoslavenskoj vojsci, u vojsci NDH (Hrvatskom domobranstvu) napredovah
su do visokih inova i pokazali se dobrim zapovjednicima. Tri Srbina iz Hrvatske koji su bili austrougarski asnici, Fedor Dragojlov, uro Grui i Lavoslav
Mili (ova posljednja dvojica bili su asnici i u vojsci stare Jugoslavije), postali
su generali Hrvatskog domobranstva. Grui je bio posljednji ef Pavelieva
Vojnog ureda.
etvrta grupa asnika sastojala se od rezervista koji su u meuratnom
razdoblju proli obuku za priuvne asnike u jugoslavenskim vojnim kolama,
i od na brzinu obuenih mobiliziranih mladia koji su tijekom rata bili
zavrili gimnaziju ili diplomirah na sveuilitu. Neki od njih proli su obuku u
Njemakoj, a manji broj u Italiji.
Meu najvanijim pritubama upuenima vrhu Hrvatskog domobranstva
bila je ona koja je tvrdila da im nedostaje mlaih stoernih asnika. Hrvatsko
domobranstvo je imalo glomazan vrh s mnogo generala i pukovnika, od kojih
Oruane snage NDH

su mnogi bili u poodmakloj ivotnoj dobi. Iz raznih izvora sastavio sam popis
generala i admirala oruanih snaga NDH na kojem je ukupno oko 100 imena,
ah vjerojatno ih je zapravo bilo vie, oko 130. Veliki broj visokih asnika malo
je pridonio snazi oruanih snaga.
S obzirom na raznolikost biografija, obrazovanja, stavova prema silama Osovine i zapadnim Saveznicima te prema ustakom reimu i drugim politikim
i vojnim imbenicima u NDH, od asnikog zbora Hrvatskog domobranstva
nije se moglo ni oekivati da e biti efikasno, portvovno i pouzdano vodstvo
oruanih snaga. Kao to emo poslije pokazati, i ustae i Nijemci smatrah su
to glavnim uzrokom nezadovoljavajuih rezultata Hrvatskog domobranstva u
borbama pored procesa dezintegracije koji je u oruanim snagama NDH zapoeo ve u ljeto 1941. godine.
Bilo je jo nekohko razloga koji su pridonijeli slabosti vojske NDH, osim
onih koje smo ve nabrojali (nedostatak politike podrke hrvatske javnosti
ustakoj dravi i njezinim institucijama, diskriminacija Domobranstva u korist Ustake vojnice, masovno izbjegavanje vojne obveze, pomanjkanje dobro
obrazovanog i koherentnog asnikog zbora). I asnici i obini vojnici Hrvatskog domobranstva bili su slabo plaeni, mnogo loije nego njemaki asnici
i vojnici koji su sluili u NDH. Nedostajalo je dobre odjee i obue, a opskrba
hranom esto je bila slaba i neredovita. Nadalje, mnoge jedinice predugo su
zadravane na fronti bez predaha, to je dovodilo do iscrpljenosti i velikog
broja bolovanja. 26
Oruje i municija bili su neadekvatni i nezadovoljavajui. Nekohko mjeseci nakon osnivanja nove drave, Nijemci su oruanim snagama NDH prodah
oruje zarobljeno od jugoslavenske vojske, a kasnije su im prodah zarobljeno
ehoslovako, poljsko i francusko oruje, koje je bilo loije kvalitete od
njemakoga i nepoznato vojnicima oruanih snaga NDH. Glaise je u izvjetaju
od 13. kolovoza 1943. napisao pukovniku Schuchardtu, lanu pridruenog odjela Glavnog stoera njemake vojske, da ni on ni general potpukovnik Lters,
vrhovni zapovjednik njemakih trupa u NDH, ne mogu sami sebe natjerati da
isporue njemako oruje koje stie lovakim sdrugovima oruanih snaga NDH
,jer se bojimo da emo time stvoriti nove isporuitelje oruja partizanima". 26
Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, zahtjevima vlasti NDH za orujem od
Nijemaca uglavnom se udovoljavalo tako to im se davalo oruje talijanske
vojske, ponekad neispravno, bez osnovnih dijelova. Konano, nakon to je Bugarska izala iz saveza sa silama Osovine u rujnu 1944, dio oruja zarobljenog
od bugarske vojske u Srbiji i Makedoniji d a n j e oruanim snagama NDH.27
Dodatne probleme izazivalo je arogantno i uvredljivo ponaanje njemakih
asnika i doasnika prema trupama NDH s kojima su se zajedno borili. Konflikti su ponekad dosizali takve razmjere, d a j e Glavni stoer Hrvatskog domobranstva zamolio njemakoga opunomoenika u Zagrebu da ukloni izvjesne

pojedince i skupine. I konano, pacifistiki orijentirani HSS nastavio je vriti
snaan utjecaj na politiku u NDH i na stanovnitvo. 28 Teko je tono procijeniti
koliki je bio utjecaj tog faktora, ali vjerojatno je pridonio sve veoj nesklonosti
vojske NDH da se bori, utoliko vie to je Maekova jezgra stranke bila protiv
ustakog reima.
Jasno je da je kombinacija mnogih faktora spreavala da Domobranstvo
postane sposobna i pouzdana borbena sila. Zbroj svih tih faktora stvorio je
kod veine asnika i vojnika osjeaj da ih okupacijske sile, a osobito Njemaka, upotrebljavaju za vlastite ciljeve. Rezultat toga bio je da su prestali imati
osjeaj d a j e ono za to se bore toga vrijedno.
S vremenom, svi ti faktori izazvali su proces ubrzane dezintegracije u vojsci
NDH. Koncem 1942. i poetkom 1943, zbrojili su se psiholoki efekt iskrcavanja
Saveznika u sjevernoj Africi i njemakog debakla kod Staljingrada, djelovanje
konstantne partizanske propagande i rad partizanskih simpatizera unutar domobranskih jedinica i apel politiara HSS-a koji su suraivah s partizanima,
i poelo je dezertiranje golemih razmjera iz vojske NDH, pri emu je mnogo
dezertera odlazilo u partizane. Kako je rat odmicao, dezertiranje je zahvatilo
i legionarske divizije i doseglo masovne razmjere. Strogo povjerljivi izvjetaj
koji je Glaise 4. sijenja 1943. poslao Lhru, vrhovnom zapovjedniku njemakih
oruanih snaga za jugoistonu Europu, naglaava da je u nekim bataljunima
369. legionarske pukovnije ve prvoga dana po dolasku iz Austrije na teritorij
NDH bez dozvole odsutno u prosjeku 25 vojnika po eti. U Izvjetaju o stanju"
za lipanj 1943, Lohr, koji je bio odgovoran za protupartizanske operacije Weiss
i Schwarz, naveo je d a j e iz oruanih snaga NDH 2000 ljudi prelo u partizane
ili su ih partizani zarobili, te da su partizani zarobili i 15 komada artiljerije, 2
protutenkovska topa, 14 minobacaa, 39 tekih mitraljeza, 79 lakih mitraljeza,
3000 puaka i velike kohine municije. Plijen koji su partizani zarobili gotovo
odgovara ukupnom plijenu koji smo mi zarobili u Operaciji Schwarz." 29
Narednih mjeseci, osobito nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, dogodio
se novi val masovnog dezertiranja. Prema njemakom izvjetaju od 30. studenog 1943, izmeu lipnja i listopada 1943. iz 2. lovakog sdruga dezertiralo
je 786 vojnika, iz 4. njih 1097, iz 3. njih 2217. Samo tijekom listopada 1943, iz
373. legionarske pukovnije dezertirala su 334 vojnika, a iz 369. legionarske njih
489.30 U brojnim sluajevima domobranske jedinice jednostavno bi bez borbe
predale svoje poloaje partizanima ili prele k njima s orujem: na primjer,
30. rujna 1943. u blizine Tuzle i Stojdrage, 6. listopada kod Kupresa, 8. listopada kod Marije Bistrice, 21. listopada blizu Preka i Sanskog Mosta, 4. studenoga
kod Kotor Varoi, 7. studenoga kod Virovitice, 11. studenoga kod Bjelovara i
14. studenoga kod Cazina. Dezertiranja su se dogaala u cijeloj zemlji i u svim
jedinicama. Prema Izvjetaju br. 6" Vojne obavjetajne slube Ministarstva
Oruane snage NDH

oruanih snaga od 15. travnja 1944, tijekom veljae i oujka 1944. iz oruanih
snaga NDH dezertirao je 2631 ovjek. 31
Dezertiranje iz vojske NDH u partizane nije bilo ogranieno samo na kopnenu vojsku. Dva pilota Ratnog zrakoplovstva NDH, Rudi ajavec i Franjo
Kluz, dezertirah su, to jest odletjeli partizanima 23. svibnja 1942. godine. Uskoro su bili u akciji protiv svojih dojueranjih drugova. Oba pilota kasnije su
poginula u partizanima. U jesen 1943. jo je jedan pilot preao partizanima svojim avionom za obuku, a jedan drugi pilot i navigator njihovim bombarderom.
Kako je rat odmicao, i spoznaja da e Njemaka, a s njom i NDH, biti
poraene irila se, vojska NDH sve je vie gubila borbeni elan i stopa
ezertiranja se poveavala, osobito nakon to je Ivan ubai, prominentan
lan HSS-a i predsjednik jugoslavenske izbjeglike vlade, 16. lipnja 1944. sklopio sporazum s maralom Titom. Tito je nakon toga izdao proglas kojim je pozvao sve Jugoslavene koji se bore na strani Nijemaca da se pridrue partizanima.
Daljnja demoralizacija uslijedila je koncem kolovoza 1944, nakon sloma urote
Lorkovi-Voki i uhienja politiara i asnika koji su s njima suraivah, te kapitulacije Rumunjske i Bugarske i pojave Crvene armije na granici Jugoslavije u Vojvodini i Srbiji u rujnu 1944. godine. U izvjetaju njemakoga vojnog
ataea u Zagrebu od 12. rujna 1944. stoji d a j e izmeu 29. kolovoza i 10. rujna
- dakle za manje od dva tjedna - iz oruanih snaga NDH dezertiralo 3500 ljudi,
a daljnjih 2500 ih je nestalo nakon pada Dervente i Prijedora; u oba sluaja
veina dezertera je, izgleda, prela partizanima. Isti izvjetaj navodi popis jedinica NDH poredanih prema stupnju raspada, od najvee do najmanje, kako
slijedi: lovaki sdrugovi, druge jedinice Hrvatskog domobranstva, trupe za
zatitu eljeznikih pruga, policija, zrakoplovstvo, 13. Handar SS divizija, gorski sdrugovi i legionarske divizije.32
U rujnu 1944, u partizane je prela jedna kompletna eta protuzrane
obrane Zagreba, koja se sastojala od dva asnika i oko 100 vojnika, sa svim
lakim naoruanjem i opremom, i kompletna pukovnija zrakoplovne kole
u Petrovaradinu s preko 400 asnika, doasnika i vojnika. U noi od 20. na
21. rujna 1944. partizani su zauzeli aerodrom Zaluani kod Banja Luke, zarobili 11 zrakoplova i oko 200 pripadnika Ratnog zrakoplovstva NDH, kako se
ini bez ikakvog otpora, i gotovo odmah ih upotrijebili u operacijama protiv
Nijemaca i ustakih jedinica. 33
Osobito mnogo ljudi dezertiralo je iz 13. Handar SS divizije u rujnu 1944.
godine. To je bio glavni razlog za premjetanje te divizije iz sjeveroistone
Bosne u sjevernu Hrvatsku. Izvjetaj o pohtikoj situaciji u NDH od 11. prosinca 1944, koji je obavjetajna jedinica Leitstelle I Sdost (Sredinjica I. Jugoistok) poslalaReichsfhreru SS-a Himmlera i dragima, biljei d a j e tijekom
rujna 1944. iz kopnene vojske, mornarice i zrakoplovstva NDH dezertiralo 247
asnika i 6156 doasnika i vojnika. 34
* nc\

Naravno, do konca 1944. dezertiranja su postala uobiajena i u drugim vojskama pod njemakom komandom u jugoistonoj Europi. Prema izvjetajima
vrhovnog zapovjednika za jugoistonu Europu za rujan, listopad i studeni
1944, dezertiranja su bila brojna ne samo iz pomonih nenjemakih jedinica,
nego i iz jedinica redovne vojske Velikonjemakog Reicha. 35
Kao to je ve reeno, po zapovijedi je veina njemakih dokumenata iz
posljednjih est do osam mjeseci rata uniteno. Meutim sauvan je posljednji
tom dnevnika Operativnog stoera vrhovne komande njemakih oruanih snaga u kojem su zabiljeeni dogaaji u operacijama od 1. sijenja 1945. do kraja
rata na temelju Izvjetaja o stanju" (Lagebcher). On pokazuje da se dezertiranje iz oruanih snaga NDH nastavilo. Nakon izvjetaja vojno-obavjetajnog
asnika Armijske grupe F" od 12. prosinca 1944, u kojem stoji d a j e veliki broj
Hrvata iz 373. pjeadijske divizije (legionarske) - za vrijeme napada 35. partizanske divizije u Lici - preao partizanima, izvjetaj od 2. sijenja 1945. navodi
da su jo dvije ete oruanih snaga NDH iz te divizije dezertirale. Izvjetaj o
stanju" od 18. oujka 1945. navodi d a j e iz 9. divizije vojske NDH kod Sarajeva
dezertiralo 120 ljudi i da je zapovjeeno da se divizija razorua, iako kasniji
izvjetaje navode da je ta zapovijed kasnije opozvana. Mornarica NDH, koja
se sastojala od flote manjih plovila stacioniranih u Rijeci, takoer je pokuala
prijei partizanima koncem prosinca 1944, ali je to sprijeeno pravovremenom
njemakom intervencijom, osim to je prelo jedno plovilo na kojem je bio
zapovjednik flote. Nijemci su ostale brodove razoruali a posade poslali u Zagreb, gdje je od njih formirana specijalna jedinica za slubu na kopnu. 36
Imajui u vidu masovne prijelaze na partizansku stranu iz svih segmenata
oruanih snaga NDH osim iz Ustake vojnice, moemo rei d a j e Hrvatsko domobranstvo, kao i etnike jedinice, s vremenom postalo za partizane vaan
izvor novih boraca. To je bilo toliko oito d a j e neovisni pronjemaki orijentirani hrvatski politiar Stjepan Bu u memorandumu predsjedniku vlade Mandiu 22. listopada 1943, kritizirajui politiku ustake vlade, napisao: Bez ikakva saaljenja valja razoruati domobranstvo. Ono je danas sredite iz kojeg se
iri demoralizacija, iz koje se naoruavaju 'partizani' i unitava vjeru puka u
obranu drave." 37
Ustaka vojnica bila je po svojoj prirodi i kolektivnom duhu potpuno
drukija od Domobranstva. Te jedinice bile su sastavljene uglavnom od mladih
dobrovoljaca, indoktriniranih ultranacionalistikom ustakom ideologijom,
ponosnih to pripadaju stranakoj naoruanoj eliti i, kao i njihovi zapovjednici (uz vrlo rijetke iznimke), potpuno odani Paveliu i Ustakom pokretu. Bili
su neobuzdani i nedisciplinirani, ali borili su se zduno i openito su smatrani
opasnim borcima. Zato je osobito znakovito da je u travnju 1944. naputanje
poloaja na fronti i dezertiranje, iako ne uestalo, poelo ak i u jedinicama
Ustake vojnice. Na primjer, 11. travnja 1944. skupina od 150 ustaa bez
Oruane snage NDH

borbe je napustila bunkere u pilani kod urenovca (u blizini Naica), nakon
ega je oko 150 partizana zauzelo pilanu i zapalilo je. Prema jednoj poruci
iz njemakoga 5. SS planinskog korpusa, poetkom svibnja 1944. u blizini
Metkovia, nekoliko pripadnika jedne ustake transportne brigade napustili
su svoja straarska mjesta na mostu i preli partizanima, nakon ega je most
sruen; neke druge ustake jedinice odravale su tajne kontakte s partizanima;
a 17. i 22. svibnja 1944, na istom podruju partizanima su prela 52 pripadnika
Ustake vojnice iz jedne transportne brigade. 38
Dezertiranje iz oruanih snaga NDH imalo je nevjerojatan vojni, politiki i
psiholoki znaaj za partizane. Uz to, asnici i vojnici vojske NDH pomagali su
partizanima i na druge naine. Potajno su ih snabdijevah vojnim materijalom,
osobito lakim naoruanjem, municijom, eksplozivom i sanitetskim materijalom. Prema njemakim izvorima, partizanski simpatizeri u Ratnom zrakoplovstvu NDH snabdijevali su partizane eksplozivom tako to su bombardirah sela
bombama bez upaljaa. 39
asnici oruanih snaga NDH dali su znatan doprinos partizanskoj borbi i u
obavjetajnom smislu. Centar te obavjetajne aktivnosti bio je Zagreb. Na partizanskoj strani zasluan je bio operativni trio u sastavu Ivan-Stevo Krajai,
Ivo Lola Ribar i Dragutin Saili, a kod vojske NDH skupina asnika, veina kojih su bili bivi asnici jugoslavenske vojske. Krajai je poimence naveo najmanje devetnaest asnika vojske NDH koji su usko suraivah s partizanskom
obavjetajnom slubom. etvoricu, ukljuujui i Vladimira Galia, zapovjednika brigade Poglavnikova tjelesnog sdruga, ustae su uhvatili i strijeljali, dok
su ostali preivjeli i poslije rata bili u slubi u JNA. U jednom od posljednjih
podviga ove skupine, neposredno prije osloboenja Zagreba, jedan od asnika
organizirao je odlazak ostatka Ratnog zrakoplovstva NDH, koji se nalazilo na
aerodromu kod Zagreba, na partizanski osloboeni teritorij. 40
Informacije dobivene od svojih simpatizera iz redova vojske NDH partizani su koristili pri donoenju taktikih odluka. Na teritoriju NDH, gdje su se
obino borili protiv zdruenih njemakih i talijanskih trupa, vojske NDH i etnika, dijelovi fronte koje su drale domobranske jedinice ili legionarske divizije redovito su bile najslabije toke jer su te snage bile sve vie demoralizirane
i pod izravnim ili neizravnim partizanskim utjecajem. Kad bi od obavjetajaca
iz redova vojske NDH dobili informacije o poloajima tih jedinica, partizani su
mogli izabrati toke gdje e vriti proboje i druge taktike manevre. 41
Kako bi parirala, barem u propagandnom smislu, sve teoj situaciji na
ratitu, ustaka je vlada 26. sijenja 1944. uvela amnestiju za dezertere iz partizanskih jedinica i za dezertere iz vlastitih oruanih snaga ako se opet vrate
u svoje jedinice. 42 Neki se i jesu vratili: oni koji su bili samo odsutni bez dozvole, a i neki koji su zbilja bili preli partizanima, ali su se tamo razoarah. U
Izvjetaju br. 6" vojno-obavjetajnog odjela pri Ministarstvu oruanih snaga

NDH stoji da se tijekom veljae i oujka 1944. iz partizanskog zarobljenitva
vratilo 40 asnika (23 su pobjegla, 8 ih je razmijenjeno, a 9 puteno), 2 doasnika i 205 obinih vojnika (koji su uglavnom pobjegh). Kasnije se vratilo jo
13 doasnika i 908 vojnika. U propagandne svrhe i u izvjetajima Nijemcima,
vlasti NDH su broj ljudi koji su dezertirah iz partizana uvijek prikazivale mnogo veim nego to je u stvari bio. Paveli je na sastanku s Hitlerom 18. rujna
1944. u vezi s tim dao neke, za njega tipine, krajnje pretjerane izjave. Rekao je
d a j e ukupno samo 2500 pripadnika vojske NDH dezertiralo, ali samo 500 njih
je prelo neprijatelju... Zahvaljujui amnestiji koja je ve istekla, 30.000 partizana vratilo se iz uma u svoja sela, pa su partizani postali mnogo slabiji nego
to su prije bili."43 Sa svoje strane, partizani su u propagandne svrhe redovito
putali dio dezertera i zarobljenih domobrana da se vrate u svoje jedinice. Od
toga su imali i druge vrste koristi; na primjer, postoje izvjetaji prema kojima
su neki domobrani ponovljenim dezertiranjima partizanima donijeli ukupno
ak pet puaka. 44
Za Nijemce, ba kao i za ustae, pomanjkanje borbenog elana, demoralizacija i postupan unutarnji raspad Hrvatskog domobranstva izazivali su beskrajan niz problema. Nijemci nisu, meutim, bih spremni priznati temeljni uzrok
problema, naime da se velik broj asnika i obinih vojnika nije htio boriti za
njih, a protiv svog naroda. Nijemci i ustae su za demoralizaciju i dezertiranje u domobranskim jedinicama okrivljavah domobranski asniki zbor, iako
esta naputanja poloaja bez borbe i masovno dezertiranje teko da bi bili
mogui bez suradnje nezadovoljnih asnika i obinih vojnika. Njemake komande esto su optuivale domobranske asnike da su glavni uzrok demoralizacije i raspada u Hrvatskom domobranstvu. Primjerice izvjetaj komande
njemakog XV. armijskog korpusa od 27. kolovoza 1943. navodi: ... uz malobrojne iznimke, borbena vrijednost hrvatskih trupa je uvijek niska. asniki
zbor ima samo djelomino povjerenje u njemako vodstvo, a masa je protunjemaki i projugoslavenski raspoloena." 45 U istom tom duhu, Paveli je na
sastanku s Glaiseom i Kascheom 18. studenog 1943. iznio miljenje da domobranske trupe, osobito brigade lakog pjeatva (lovaki sdrugovi), nisu pouzdane i da su za to odgovorni asnici. Dodao je da mnogim asnicima nedostaje
osjeaj za domovinu i odanost dunosti". Ipak, rekao je da ima i mnogo dobrih asnika, osobito u gorskim sdrugovima, a naglasio je potpunu pouzdanost
Ustake vojnice, iju je veliinu htio poveati na 50.000 ljudi. 46
48fi
SUKOBI IZMEU DOMOBRANA I USTAA
Od srpnja 1941. nadalje, Glaise se u svojim izvjetajima poeo osvrtati na sukobe izmeu asnika Hrvatskog domobranstva i ustakih vlasti. 47 Mnogi domobranski asnici doli su u sukob s ustaama zato to ovi u njih nisu imali
povjerenja, ili zbog neslaganja i suprotstavljanja ustakoj politici. Kako su
domobranski asnici veinom bili bivi asnici vojske stare Jugoslavije, bili
su pod sumnjom da nisu potpuno odani novoj dravi i ustakom reimu. Pod
sumnjom su takoer bili i bivi jugoslavenski asnici za koje je bilo poznato
da su simpatizeri Maeka i HSS-a ili za koje se sumnjalo da to jesu. Povjerenje
ustaa nisu uivali ni bivi austrougarski oficiri koji su se pridruili novoj vojsci NDH i u poetku drali veinu rukovodeih poloaja (veina njih bila je
hrvatske nacionalnosti, samo nekolicina srpske). To pomanjkanje povjerenja
u asnike nove vojske kod ustaa pojaalo je pak, ili proizvelo, nepovjerenje
asnika prema ustaama. Mnogim domobranskim asnicima nisu se sviale
metode koje je primjenjivao ustaki reim. Osobito su osuivali progone Srba.
Kad je pukovnik Petar Blakovi, bivi austrougarski asnik i komandant divizije u Sarajevu, 1941. protestirao kod Pavelia zbog progona Srba, odmah je
umirovljen. Zbog shnih razloga smijenjeni su general Ivan Prpi u Mostaru i
general Vladimir Laxa u Sarajevu. Dodue, obojica su kasnije obnaah dunost
glavara Glavnog stoera Ministarstva Hrvatskog domobranstva u Zagrebu. Dok
je Laxa jo bio u Sarajevu, ustae su u oblinjem selu izmasakrirale izmeu 50
do 60 mukaraca, ena i djece srpske nacionalnosti. Kako bi sprijeio ponavljanje takvih dogaaja, Laxa je dao izvjesiti plakate koji su najavljivali odlune
korake protiv takvih djela, ali odmah je smijenjen s dunosti i plakati su skinuto- To je nesumnjivo bilo ohrabrenje ustakim skupinama ije se djelovanje
svodilo na izgrede i teror.
Maral Slavko Kvaternik, iako i sam jedan od prominentnih ustaa, takoer
je bio meu domobranskim asnicima koji su bili uklonjeni s poloaja. General Mihajlo Luki, zapovjednik III. domobranskog zbora, nesklon Nijemcima,
takoer je, pod sumnjom d a j e u kontaktu s etnicima, u hstopadu 1943. bio
Prisiljen otii u mirovinu. 49

Dobra ilustracija nepovjerenja koje su ustae gajile prema domobranskim
asnicima je izjava koja se pripisuje ustakom kapetanu, inae povratniku, na
dunosti efa ustakog zatvora na Savskoj cesti u Zagrebu. U oujku 1943. svojim je podreenima rekao da hrvatsko domobranstvo ustaama nee postati
korisno dok barem 80% sadanjeg asnikog zbora ne bude strijeljano". Ako je
prijetnja pri prepriavanju ak i uveana, ipak pokazuje koliko su napeti bili
odnosi izmeu ustaa i velikog broja domobranskih asnika. U stvari, ustae
su 23. kolovoza 1943. pokuale atentata na generala Prpia, koji je tada bio
glavar Stoera Domobranstva. 50
Moda najotrija ocjena ranog ustakog djelovanja koju sam naao jest
memorandum od 7. kolovoza 1941. koji su napisala dvojica asnika oruanih
snaga NDH, andarmerijski pukovnik Ladislav Medved i potpukovnik na
dunosti u Glavnom stoeru Hrvatskog domobranstva, Ivan Babi. Memorandum su izgleda napisali za vlastitu upotrebu i za Nijemce. Prema tom memorandumu, Ustaki pokret je privukao mnogo sumnjivih pojedinaca koji su
doli na poloaje gdje mogu initi nezakonita djela, uzimati mito i tome slino.
Autori su izveli sljedeih sedam opih zakljuaka:
1. Situacija u NDH je neodriva.
2. Jugoslavija je propala jer je bila drava bezakonja i centar svekolikog nereda
i nemira u ovom dijelu Europe. NDH je postala jo gora nego to je bila Jugoslavija.
3. U NDH je u tijeku masovno ubijanje pravoslavnog stanovnitva - bez smisla,
razloga, reda, pravnog motiva ili osjeaja odgovornosti. Pritom se ne ubija partizane ili etnike nego miroljubivo stanovnitvo, ene i djecu u selima.
4. Partizani zapravo nisu komunisti, nego ljudi koji su ostali bez svega i bili prisiljeni pobjei u ume i boriti se kako bi spasili gole ivote.
5. Nositelji tog sustava terora su ustae.
6. Sad je vrijeme da se poduzmu odlune mjere protiv ustaa, jer (produljenje)
postojeeg stanja moe znaiti kraj hrvatske drave.
7. Likvidacija ustaa ne moe se poduzeti polovinim mjerama, nego, prema rijeima, doslovno citiranim, glavnog njemakog glasnogovornika, tako to e ih
se razoruati i strijeljati".
Zakljuili su da bi te hitne dravne probleme mogao i trebao rijeiti samo
ef drave i vojske, oslanjajui se na iroke mase hrvatskoga naroda, jer su svi
drugi organi vlasti kompromitirani. 51
Taj memorandum je bez sumnje ostao tajan, jer su obojica autora ostali u
slubi. Babi je u sijenju 1944. prebjegao Saveznicima u Italiji, a Medved je
zatvoren nakon likvidacije urote Lorkovi-Voki koncem kolovoza 1944. i u
zatvoru je ostao do kraja rata, kad je ubijen.
Oruane snage NDH

Jo jedan pokazatelj zategnutih odnosa izmeu ustaa i domobranskog asnikog zbora je popis asnika koji je Glavni ustaki stan poslao Paveliu konc em 1944, uskoro nakon to je ustaki pukovnik Ante Voki postao ministar
oruanih snaga, s preporukom da budu uklonjeni iz aktivne slube. Navedeni
su mnogobrojni i raznoliki razlozi. Najei je bio da asnik ima enu Srpkinju
ili idovku. Neki su optueni za projugoslavensku, neki za propartizansku, mali
broj njih za proetniku orijentaciju, a neki i za probritansku. Nekolicina su po
roenju bili hrvatski Srbi, ili Slovenci, ili Rusini; neki su optueni da su pijanci
ih korumpirani, drugi da su jednostavno protiv ustaa. Na p o p i s u j e bilo i est
generala, meu njima i Ivan Prpi, naelnik Glavnog stoera, i Fedor Dragojlov,
proelnik operativnog odjela Glavnog stoera; 20 asnika Glavnog stoera; 31
pjeadijski pukovnik; 32 potpukovnika; 10 majora; 15 kapetana; 4 zrakoplovna
asnika i l i mornarikih asnika - ukupno njih 129. U stvari, neki od asnika s
tog popisa u to su se vrijeme ve borili na strani partizana, a neki drugi bih su
uhieni. Glavni ustaki stan predloio je da ubudue samo Hrvati i Nijemci slue
kao asnici u vojsci NDH i da se drastino smanji broj asnika rasporeenih na
uredske poslove u Ministarstvu oruanih snaga u Zagrebu. 52 Da nije bilo odlune Glaiseove intervencije, koji je argumentirao da bi oruane snage NDH,
kad bi svi asnici s tog popisa bili uklonjeni, ostale potpuno bez profesionalno
upotrebljivih asnika", veina tih asnika vjerojatno bi bila otputena.
Uz prijetnje, uhienja, umirovljenja i druge vrste maltretiranja, ustaki
reim estoko je proganjao domobranske asnike koji su potajno radili za
partizane. Prvi takav sluaj bio je potpukovnik Stjepan Neuberger, bivi jugoslavenski oficir, zapovjednik transportne jedinice koja je kasnije s Talijanima
poslana na rusku frontu. Optuen je za posjedovanje sovjetske literature i
smatran odgovornim za to to je njegova jedinica pucala na vojni vlak snaga
NDH u kojem su se nalazili visoki dostojanstvenici. Navodno je imao kontakte s etnicima, a prema njemakim dokumentima, takoer i s partizanima.
Otkrivenje, izveden pred prijeki sud, osuen je na smrt i strijeljan 23. prosinca
1941. godine. Njegovo smaknue najavljeno je na oglasnim ploama s ciljem
zastraivanja drugih asnika. 53
U prosincu 1942, kad je ustaka policija uhitila oko 40 asnika (ili, prema
nekim drugim izvjetajima, 68), jedan potpukovnik koji se opirao uhienju
ubijen je u svojoj kui. 54 Tijekom 1943. i 1944, mnogi domobranski asnici, pa
cak i neki asnici Ustake vojnice otkriveni su da potajno rade za partizane,
kao obavjetajci ili na druge naine. Svi su uhieni i izvedeni pred prijeki sud,
1
veina je osuena na smrt ih duge zatvorske kazne. Osim suenja ustakom
pukovniku Galiu i potpukovniku Bakoti, bilo je jo barem est drugih sluajeva - asnika koji su radili za partizane i koje je prijeki sud zbog toga osudio
ua smrt. Neki propartizanski orijentirani asnici nakon uhienja su likvidirani
bez ikakvih formalnosti. 55

Koliko je meni poznato, ni protiv jednog asnika nisu poduzete drastine
mjere zbog sumnje d a j e simpatizer HSS-a, vjerojatno zato to su ustae vjerovale da bi oni mogli biti korisni kao osiguranje za sluaj pobjede Saveznika.
Jedine iznimke bili su oficiri upleteni u urotu Lorkovi-Voki.
Sukobi izmeu domobranskih asnika i ustakih vlasti kao i demoralizacija i rasulo u Hrvatskom domobranstvu bili su dobro poznati i vlastima
NDH i njemakim vlastima. Ta situacija se nepovoljno odraavala na borbenu
uspjenost oruanih snaga NDH, i vlada se jako trudila popraviti situaciju. Nekoliko slubi radilo je protiv unutarnjeg neprijatelja u oruanim snagama: vojna protuobavjetajna sluba, vojna policija, Ustaka nadzorna sluba i vojni
sudovi. Obavjetajnim slubama NDH u tom su poslu pomagale njemaka i
talijanska obavjetajna sluba. 56 Poduzete su mnoge mjere kako bi slabosti
unutar Hrvatskog domobranstva bile uklonjene. Najblaa od njih bila je sastavljanje popisa sumnjivih, osobito onih osumnjienih za simpatije prema
komunizmu, koji su onda bili pod prismotrom. Slini tome bili su napori da se
otkrije asnike i skupine u raznim jedinicama i komandama koji aktivno rade
za partizane. Usprkos tim neprekidnim naporima, meutim, mnogi propartizanski asnici ostali su neotkriveni i uinili neprocjenjive usluge partizanima.
Jo jedna mjera bila je da se u blizini sumnjivih domobranskih jedinica
rasporede ustake i njemake jedinice kako domobrani ne bi mogh napustiti
poloaj bez borbe ili uiniti kakve druge poteze povoljne za partizane. Jo jedna
mjera, prvi put uvedena u rujnu 1944, bila je rasporeivanje osobito pouzdanih
asnika i doasnika po domobranskim jedinicama kao politikih specijalista"
kako bi djelovah protiv tendencija rasula i demoralizacije. A u ljeto 1944, vlada
je poela sustavno reducirati ukupan broj ljudi u Domobranstvu, a istodobno
poveavati brojnost Ustake vojnice i legionarske divizije tako to je nove regrute upuivala u njih. Uz to, njemaka obavjetajna sluba i policija esto su
inicirale ili potpomogle istragu i uklanjanje iz slube odnosno kanjavanje asnika oruanih snaga NDH koji su pobudili njihovu sumnju.
Uklanjanje nepoeljnih elemenata bio je jedan od naina kojim je ustaka
vlada pokuala ojaati oruane snage. Na temelju zakonskog dekreta od
4. travrya 1944, poglavnik je, na preporuku ministra oruanih snaga, mogao
zapovjediti otputanje asnika, a ministar oruanih snaga otputanje drugoga
osoblja iz oruanih snaga ako je procijenjeno d a j e njihova nazonost tetna za
oruane snage ih za dravne interese. Takve osobe izgubile su in i sva steena
prava, a na tu odluku nije postojalo pravo albe.57
Za Nijemce, pouzdanost vojske NDH postajala je sve vanija kako je rat u
NDH dobivao na stratekoj vanosti. Od sredine 1943. do jeseni 1944. Nijemci
su, bojei se da bi se Saveznici mogli iskrcati na istonoj obali Jadrana ili negdje
drugdje na Balkanu, suoili s pitanjem hoe li im vojska NDH pruiti podrku
ih prijei na stranu Saveznika i okrenuti se protiv njih. Prodor sovjetskih trupa
4QO
Oruane snage NDH

jugoistonu Europu u kasno ljeto 1944, kapitulacija Rumunjske i Bugarske i
njihovo iznevjeravanje pakta sa silama Osovine ponovo su izazvali istu brigu.
U ljeto 1944. Nijemci su bili svjesni mogunosti da bi vojska NDH mogla prijei na stranu zapadnih Saveznika, kao to je nekoliko izvjetaja obavjetajne
slube nagovjetavalo. U rujnu 1944, vjeito problematina drava" stekla je,
medu njemakim satelitima, dodatnu vanost kao koridor kroz koji su se goleme njemake snage, ukljuujui i 300.000 vojnika iz Grke, morali povlaiti
kako bi se vratili u Vaterland (domovinu).
Na kraju krajeva, sve mjere koje su vlasti NDH i Nijemci poduzeli kako bi
sprijeili rasulo unutar Domobranstva, nisu uspjele. Korijeni demoralizacije
i raspada bili su duboki, razgranati i stalni. Kasnije je Paveh, uz njemaki
blagoslov, u prosincu 1944. objedinio Hrvatsko domobranstvo i Ustaku vojnicu kako bi ustaama dao potpunu kontrolu nad Domobranstvom i poveao
njegovu disciplinu i borbenu kvalitetu. Ustaka drava i oruane snage ostale
su lojalne silama Osovine i teritorij NDH za njemake je trupe ostao aktivno
poprite operacija do posljednjih dana rata.
u
UKLANJANJE SLAVKAI E U G E N A
DIDE KVATERNIKA
Tijekom svog postojanja, ustaki reim se dva puta suoio s tekom krizom
unutar svog vodstva, oba puta u vezi s Hrvatskim domobranstvom. Prvi put u
listopadu 1942. kad su iz ustake vlade uklonjeni otac i sin Kvaternik i drugi
put koncem kolovoza 1944. kad je likvidirana urota Lorkovi-Voki. Urota je
bila posljednja faza napora HSS-a da osigura kontrolu nad vojskom NDH kako
bi na temelju te moi imala odluujuu ulogu nakon oekivanog iskrca-vanja
Saveznika na Jadranu i prelaska Domobranstva na njihovu stranu. To e, stoga, biti tema odjeljka Planovi HSS-a s Hrvatskim domobranstvom".
Prva kriza izbila je poetkom listopada 1942, kada su maral Slavko
Kvaternik i njegov sin Eugen, vodei ustaki povratnik, dravni tajnik u Ministarstvu unutarnjih poslova i ef dravne policije (Ravnateljstvo za javni red i
sigurnost, skraeno: RAVSIGUR; 16. listopada 1942. preimenovano u Glavno
ravnateljstvo za javni red i sigurnost, GLAVSIGUR), uklonjeni sa svojih
poloaja i nedugo potom poslani u egzil u Slovaku. To je bio ne samo pokazatelj ozbiljnih problema unutar ustakog vodstva, nego i znak bitnih neslaganja
izmeu Njemake i NDH oko vojnih pitanja. to je tono uzrokovalo pad obojice Kvaternika, nikada nije otkriveno. 58 Nema, meutim, nikakve sumnje, da
su i otac i sin bili uklonjeni na inzistiranje Nijemaca, osobito Glaisea. Nekoliko
tjedana prije toga, na sastanku u Sofiji 17. rujna 1942, Glaise i Lohr, Vrhovni
zapovjednik njemakih oruanih snaga za jugoistonu Europu, sloili su se da
otac i sin Kvaternik moraju otii. Pripremili su plan i ekali povoljan trenutak
za njegovu realizaciju. Ta je odluka zabiljeena u nekoj vrsti podsjetnika koji
nosi datum 22. rujna. Glaise g a j e pripremio za svoj skori posjet Paveliu. Pod
naslovom Tri osnovna zahtjeva" napisao je:
a. Maral mora otii. Moramo sudjelovati u imenovanju njegova nasljednika...
b. Reorganizacija Ministarstva hrvatskog domobranstva. Uklanjanje sadanje klike.
Imenovanje pogodnih radikalnih asnika, po mogunosti bez njihova vlastitog
efa stoera. Odgovarajua diskusija o osobnim kvalifikacijama pojedinih asnika. Odluujui njemaki utjecaj u itavoj reorganizaciji.
dQ9.
Oruane snage NDH

c. Uklanjanje Eugena Kvaternika; reorganizacija i discipliniranje Ustake
vojnice. U vezi s tim apsolutno je neophodno njemako sudjelovanje u
donoenju odluka.59
Bilo je nekoliko razloga za njemaku odlunost da se rijee starijeg Kvaternika. U vrijeme osnivanja ustakog reima, maral je bio toliko izrazito pronjemaki raspoloen, d a j e time izazivao gnjev Talijana, ali kasnije njegov rad
nije zadovoljavao Nijemce. Prema njihovu miljenju, on je bio kriv za loe
upravljanje Hrvatskim domobranstvom, i to zato to je na vane poloaje doveo stare i neefikasne bive austrougarske asnike ije je glavna kvalifikacija
bila odanost Kvaterniku. Ti asnici nisu bili sposobni zavesti red, poveati
samopouzdanje i podignuti borbeni elan vojske. Da bi se digla kvaliteta vojske,
pod njemakim vodstvom i za naelno njemake ciljeve, uklanjanje marala
Kvaternika bilo je neophodno.
Nijemci su odluili ukloniti i mlaeg Kvaternika, premda iz sasvim drugih
razloga. Za progone Srba u NDH, koji su nepovoljno utjecali na njemake vojne
i ekonomske interese kako u NDH tako i u okupiranoj Srbiji, velikim je dijelom
bio odgovoran Eugen Kvaternik. U Srbiji su vijesti o politici ustakog reima
prema Srbima te veliki broj srpskih prognanika i izbjeglica iz NDH, destabilizirali Nediev reim. U izvjetaju od 9. kolovoza 1941, Glaise je napisao d a j e
Eugen Kvaternik najomraeniji ovjek u zemlji u svim slojevima stanovnitva
bez obzira na socijalnu ili nacionalnu pripadnost. Srbi odnosno pravoslavci u
biti su stavljeni van zakona, ali i Hrvati takoer ive u uvjetima potpune pravne
nesigurnosti i izloeni su osobnim ponienjima, bez obzira kojem drutvenom
sloju pripadaju." 60 Paveli je takoer htio ukloniti obojicu Kvaternika. Uklanjanjem marala eliminirao bi rivala, to bi otvorilo put za neposredniju vojnu
suradnju s Nijemcima i uvealo njegov osobni utjecaj u vojnim pitanjima, to
mu je bilo vano jer je planirao sam preuzeti poloaje ministra oruanih snaga
i vrhovnog zapovjednika vojske NDH. Uklanjanje efa policije eliminiralo bi,
pak, osobu koje se, ini se, bojao. Nadalje, izgleda d a j e Paveh htio na marala
Kvaternika svaliti krivnju za neuspjehe vojske, a na mlaeg Kvaternika za teror
u NDH, iako su sve njihove odluke donesene s njegovim znanjem. 61
Prigoda za uklanjanje Kvaternika ukazala se nakon Pavelieva posjeta
Hitlerovom glavnom stoeru 23. rujna 1942. Njihovo uklanjanje prikazano je
kao rutinska reorganizacija kabineta. Maral Kvaternik je najprije u listopadu
1942. poslan na bolovanje u Slovaku, a uskoro nakon toga je i otputen te poslan u egzil. Neposredni povodi za to bila su dva govora koja je odrao u listopadu 1942. godine pred klasom diplomanata Sredinje kole oruanih snaga u
Varadinu. Kvaternik je izjavio da su tvrdnje neprijateljske propagande prema
kojima e oni biti poslani na Istonu frontu, neistinite.
Pravo pitanje zapravo glasi zato je maral Kvaternik zauzeo takav stav

u tako ranoj fazi rata; njegov govor je ustvari indicirao ozbiljnu sumnju u
sposobnost Njemake da osvoji SSSR, i bio je u otroj suprotnosti s Kvaternikovom poetnom gorljivou da poalje pukovniju iz NDH na Istonu frontu.
Odgovor lei u vrlo pesimistinom izvjetaju o ryemakom poloaju u SSSR-u
koji je maral primio u svibnju 1942. od potpukovnika Antona vajgera. Slovenac, bivi glavnostoerni asnik jugoslavenske vojske koji se nakon travnja
1941. pridruio Glavnom stoeru Domobranstva, vajger je u proljee 1942.
posjetio Istonu frontu i kasnije Kvaterniku predao detaljnu analizu u kojoj je
obrazloio zato, prema njegovu miljenju, Njemaka ne moe oekivati da e
dobiti rat protiv SSSR-a. Maral g a j e upotrijebio kao obrazloenje zato svoj
kapital [mlade priuvne asnike] neemo besmisleno potratiti na Istonoj
fronti". 62 To je, meutim, bilo u suprotnosti s planovima koje su Nijemci u to
vrijeme jo uvijek imali, naime dobiti vie trupa iz NDH za borbu na Istonoj
fronti. 63 Tek u rujnu 1943, nakon kapitulacije Italije i golemog poveanja snage
jugoslavenskih partizana, odluili su da e legionarske divizije iz NDH i druge
mijeane jedinice iz Njemake i NDH biti upotrebljavane iskljuivo u NDH.
Nakon to su govori marala Kvaternika u Varadinu 2. listopada posluili
kao neposredan povod za njegovo uklanjanje, 10. listopada poduzeta je reorganizacija kabineta. Broj ministarstava reduciran je s dvanaest na osam.
Maral je smijenjen s poloaja ministra Hrvatskog domobranstva i vrhovnog
zapovjednika Hrvatskog domobranstva, i oba poloaja privremeno je preuzeo
sam Paveh. Istodobno, mlai Kvaternik smijenjen je s poloaja efa dravne
policije (RAVSIGUR-a).64
No, problemi u oruanim snagama i s ustakom antisrpskom politikom bili
su previe duboki da bi bili rijeeni rekonstrukcijom vlade, i uklanjanje oca i
sina Kvaternika imalo je samo ogranien efekt. Loe upravljanje i slaba motiviranost Hrvatskog domobranstva za borbu ostale su i dalje, ali nikakve dodatne
trupe nisu poslane na Istonu frontu. Progon Srba takoer se nastavio, iako u
manjim razmjerima. Meutim, nakon uklanjanja marala Kvaternika, Ministarstvo domobranstva i Glavni stoer postali su samo prenositelji njemakih
naredbi oruanim snagama NDH i tako je bilo vie-manje sve do kraja rata". 65
Uklanjanje Kvaternika bilo je vaan dogaaj u povijesti ustakog reima:
rezultiralo je poveanjem njemakog utjecaja, omoguilo Paveliu da se sve
vie mijea u vojne stvari, i pridonijelo pogoranju odnosa izmeu Domobranstva i Ustake vojnice, a na tetu domobranstva.
PLANOVI HSS-a S HRVATSKIM

DOMOBRANSTVOM
Druga kriza vlasti povezana s Domobranstvom s kojom se ustaki reim suoio

nastala je u jesen 1944. zbog plana ministara Lorkovia i Vokia da NDH i
njezine oruane snage prebace na stranu Saveznika. Taj plan potekao je od
HSS-a i najlake je razumljiv kao dio trajnih napora te stranke, podravanih i
od strane njoj prijateljski nastrojenih domobranskih asnika, da stekne kontrolu nad Hrvatskim domobranstvom i osigura podrku zapadnih Saveznika,
osobito Velike Britanije. Cilj HSS-a bio je stvoriti snanu poziciju iz koje e se
na kraju rata moi cjenkati s drugim domaim snagama.
U prethodnom poglavlju opisali smo raskol u HSS-u na tri dijela koji se
dogodio za vrijeme rata i konstatirali d a j e od travnja 1941. do druge polovice 1942. stranaki centar bio neaktivan. Krajem 1942. i poetkom 1943.
meutim, ponovo se aktivirao, zbog itavog niza razloga. Ratna srea definitivno se okrenula protiv sila Osovine. Partizani su ve bili znaajno ojaali
i postali ozbiljan suparnik u borbi za vlast, a pokazatelji toga bili su golemi
osloboeni teritorij u sreditu NDH i osnivanje AVNOJ-a (Antifaistiko vijee
narodnog osloboenja Jugoslavije) u studenom 1942. i ZAVNOH-a (Zemaljsko
antifaistiko vijee narodnog osloboenja Hrvatske) u lipnju 1943. godine.
Sve vei broj lanova HSS-a, osobito u Dalmaciji, Hrvatskom primorju, Lici i
Slavoniji gubili su strpljenje s Maekovom politikom ekanja i odlazili u partizane. Stranka je bila bolno svjesna da mora izbjei ponavljanje situacije iz
1918. kad je neposjedovanje adekvatne vojske nepovoljno utjecalo na hrvatske nacionalne interese nakon proglaenja Drave Slovenaca, Hrvata i Srba.
HSS je bio potpuno svjestan da e njegova pregovaraka pozicija biti mnogo jaa ako bude imao vrstu podrku zapadnih Saveznika kao i vlastitu odgovarajuu vojnu silu, kakva god u tom trenutku bila meunarodna politika
situacija i politika situacija unutar Jugoslavije. Svoje dvije paravojne garde
(Hrvatska seljaka i Hrvatska graanska zatita) stranka je izgubila u travnju
1941. kad ih je prepustila ustaama, i nakon toga nije planirala niti organizirala
nikakve vlastite oruane jedinice. Zato je jedina oruana sila, k o j a j o j je bila potencijalni saveznik, bilo Hrvatsko domobranstvo. Stranka je znala da su mnogi

domobranski, a bivi jugoslavenski asnici protiv ustaa i okupacijskih sila i
da su spremni podrati politiku HSS-a i suraivati sa zapadnim Saveznicima.
Zato su, od sredine 1942. nadalje, politike izjave HSS-a - u tajnom opticaju
u NDH - uglavnom hvalile Hrvatsko domobranstvo kao nacionalnu silu odvojenu od ustaa i suprotstavljenu njima i kao vaan faktor u hrvatskoj politici
nakon propasti ustakog reima. 66 I stranka i njoj naklonjeni domobranski
asnici postali su zaokupljeni potrebom da NDH prijee na stranu Saveznika
kako na kraju rata ne bi bila na strani gubitnika.
Te su ideje vjerojatno ubrzo prenesene predstavnicima HSS-a u jugoslavenskoj izbjeglikoj vladi. Ve spomenuti Juretiev izvjetaj od 10. lipnja
1942. otro kritizira ustae, a onda na donekle manjkavom engleskom nastavlja: Veliki broj bivih jugoslavenskih asnika koji su trenutno u Hrvatskom
domobranstvu vrlo se dobro dri. Narod u njih polae nade za dan zbacivanja
ustakog reima. Ne bi bilo preporuljivo degradirati (kritizirati) nikoga od
njih osim onih koji su se isticali svojom revnou da ugode reimu. Veina
tih asnika spremni su stupiti u akciju kad za to doe vrijeme." 67 U memorandumu od 22. rujna 1942. Glaise je zabiljeio da, prema rijeima jednog od
Maekovih povjerljivih ljudi, Maek smatra da e nakon propasti ustakog
reima bilo kakva politika reorganizacija Jugoslavije morati uzeti u obzir Nezavisnu hrvatsku dravu i njenu vojsku, koja e zaposjesti hrvatske granice nakon ega e Hrvatska pregovarati sa Srbijom o stvaranju zajednike drave na
temelju uvjeta koji su postojali ujesen 1918. godine. to se tie zahtjeva Srbije
za novim teritorijem (vjerojatno u istonoj Bosni), smatrao je da se moe razmisliti o ustupanju samo nekoliko kotareva. 68 Prilino je jasno d a j e u Maekovim preprianim razmiljanjima Hrvatsko domobranstvo igralo kljunu ulogu.
Takoer je jasno da Maek partizane jo nije ozbiljno shvaao.
Maek i drugi stranaki voe ne samo da su vjerovah u pobjedu Saveznika,
nego su i pretpostavljah da e zapadni Saveznici biti protiv bilo kakvog poslijeratnog ureenja Jugoslavije u kojem bi komunisti, a time i SSSR, igrali dominantnu ulogu. Mislili su da e se Saveznici - kako bi sprijeili taj scenarij iskrcati na dalmatinskoj obali i da e Britanci podrati HSS kao demokratsku i
antikomunistiku snagu. Te dvije pretpostavke - da e se Saveznici iskrcati na
jadranskoj obali i da e podrati HSS iza kojega e stajati Hrvatsko domobranstvo, koje e prijei na stranu Saveznika - inila je osnovu nove politike koju
je stranka razvila poetkom 1943. godine. Valja imati na umu da su Mihailovi i
etnici takoer imali detaljan plan akcije u sluaju iskrcavanja Saveznika, plan
usmjeren i protiv Nijemaca i protiv oruanih snaga NDH.69
Trojica lanova vodstva stranke koji su bili najintenzivnije ukljueni u razvijanje i primjenu nove stranake politike bili su August Kouti, potpredsjednik, Ljudevit Tomai, zastupnik koji je prije rata imao kontakte s britanskim
predstavnicima u Jugoslaviji i Ivanko Farolli, Tomaiev zamjenik, koji je u
Oruane snage NDH

odsustvu Krnjevia vrio dunost tajnika stranke. Farolfi je bio najaktivniji i
bio je zaduen za odravanje kontakta kako s domobranskim asnicima tako
i sa stranakim voama i stranim obavjetajnim slubama u inozemstvu. Bio
je u kontaktu s nekoliko asnika, od kojih nijedan nije imao vodeu ulogu,
meutim esto je bio ukljuen i potpukovnik Ivan Babi. Ali kako bi poluio
uspjeh, savez stranke s naklonjenim asnicima, morao je imati podrku
Saveznika. Zato je pozornost stranke i asnika simpatizera bila usmjerena
prema tom cilju.
Za voe stranke nije bio problem uspostaviti kontakt sa saveznikom komandom u Italiji, ali su diskusije sa Saveznicima bile veoma frustrirajue. S
toke gledita Saveznika, HSS je u svom dosjeu imao i negativne i pozitivne
elemente. Meu negativnim bila je injenica da je stranka snano podrala
pristupanje Jugoslavije Trojnom paktu, iako je to dranje djelomino korigirano kad je Maek kasnije uao u Simovievu vladu i kad je stranka sudjelovala u jugoslavenskoj izbjeglikoj vladi. Druga neprihvatljiva injenica bila je
Maekova izjava na Radio Zagrebu nakon proglaenja NDH kojom je pozvao
Hrvate da podre ustae, a Saveznici nisu shvaah da je bila dana pod prinudom. Vani dijelovi stranke bili su preli na stranu ustaa, ukljuujui njezine
dvije paravojne garde, nekohko zastupnika izabranih u prosincu 1938. kao i
prilian broj voa nieg ranga i gotovo itav administrativni, pohcijski i sudski aparat Banovine Hrvatske, koji je bio pod kontrolom HSS-a. I na kraju,
a to mora biti osobito naglaeno, stranka nije pruila nikakav oruani otpor
silama Osovine ni ustaama. Umjesto toga drala se politike ekanja. S druge
strane, stranka je u dosjeu imala i nekohko pluseva: injenicu da se na temelju
nekohko izbornih pobjeda u periodu izmeu dva rata u Jugoslaviji mogla smatrati legitimnom, njezin demokratski karakter i ryezino odbijanje suradnje s
okupacijskim silama i ustaama, osim to je pozivala Hrvate da idu u Hrvatsko
domobranstvo umjesto u partizane. U mnogim ruralnim podrujima, stranka i
Maek osobno, jo uvijek su uivah iroku podrku. I na kraju, osim partizana
predvoenih komunistima na elu s Titom, Maek i HSS bili su logina i jedina
mogua politika snaga koja je u Hrvatskoj mogla preuzeti vlast nakon pada
ustaa.
U isto vrijeme kad je HSS stupio u kontakt sa zapadnim Saveznicima general Mihailovi postao je zainteresiran za nagodbu s Maekom, s nan\jerom
jaanja pozicije etnika protiv partizana u Jugoslaviji, a osobito u Hrvatskoj.
Mihailovi i Maek nisu meutim postigli nikakav sporazum zbog temeljnih razlika u njihovim stavovima o veini ratnih i oekivanih poslijeratnih problema.
Ipak, Konjevi, glavni predstavnik stranke u jugoslavenskoj izbjeglikoj vladi,
uinio je neke neprimjerene pokuaje pribliavanja etnicima. U sijenju 1943.,
preko londonskog BBC-ja pozvao je mlade lanove stranke da se pridrue etnicima, oito kako bi ojaao protupartizanske snage u Hrvatskoj. Taj poziv,

meutim, nije imao nikakvog efekta jer se narod u Hrvatskoj bojao etnika
i mrzio ih, dok je partizanima bio relativno naklonjen. Dana 22. srpnja 1943,
Krnjevi je apelirao na lanove stranke da uzmu oruje, ali nije spomenuo da
bi trebali otii u partizane. Usprkos tome, taj je poziv znatno poveao broj
lanova HSS-a koji su se pridruili partizanima. 70
U slinom duhu, unato prilinoj podrci koju su britanske vojne i
obavjetajne slube u to vrijeme ve pruale partizanima, koncem 1943. britansko ministarstvo vanjskih poslova postalo je zainteresirano da iskoristi Maeka kako bi ojaah slabu poziciju kralja Petra II i izbjeglike vlade u odnosu na
partizane. Zato su ispitali miljenje britanskih slubi na terenu o spaavanju i
prebacivanju Maeka u Egipat s ciljem stvaranja saveza izmeu Maeka i kralja. Ali nakon to je ispitao izvodivost tog plana i ustanovio to o njemu misle
partizani, Ralph S. Stevenson, britanski ambasador pri jugoslavenskoj izbjeglikoj vladi napisao je 12. sijenja 1944. britanskom ministru vanjskih poslova
Anthonyju Edenu da partizani ne bi bih voljni pomoi, to je plan osudilo na
propast. Britanci su igrah ulogu i u udnoj poruci koju je Mihailovi 16. oujka
1944. uputio Krnjeviu, kojom ga je pozvao u svoj glavni tab u Jugoslaviju,
bez sumnje kako bi razgovarali o suradnji HSS-a i etnika protiv partizana.
Britanci, kojima je poruka povjerena, nisu je ozbiljno shvatih tako da Krnjevi
kako se ini nije ni informiran o njoj i od toga nije bilo nita. 71
U meuvremenu, glavna preokupacija voa HSS-a od poetka 1943. nadalje, bila je uspostaviti direktan kontakt s komandama zapadnih Saveznika. Najprije su pokuali poslati Tomu Janikovia, koji je inae ivio u Crikvenici,
dakle u talijanskoj okupacijskoj zoni, u vicarsku. Janikovi je vjerojatno
bio izabran zato to je bio jedan od vodeih predstavnika stranke i Maekov
povjerljivi prijatelj. Osim toga, u svom izvjetaju iz sijenja 1943. Janikovi
je bio preporuio da stranka poalje predstavnike u sve inozemne centre gdje
e se donositi odluke o budunosti Hrvatske. Otprilike u isto vrijeme, u veljai
1943, u tajnom opticaju bio je jedan drugi stranaki izvjetaj pod naslovom
Hrvatska i Hrvati" u kojem se tvrdilo da je Maek najznaajniji moralni i
politiki autoritet u Hrvatskoj" i da samo on ima pravo govoriti u ime Hrvatske
po zavretku rata. Dok je Janikovi imao negativno miljenje o domobranskim asnicima, u tom se izvjetaju tvrdilo kako je od neprocjenjive vanosti
da cijelo Hrvatsko domobranstvo ima u dr. Maeka potpuno povjerenje". 72
Janikoviev odlazak u vicarsku nije mogao biti organiziran, tako da je
u lipnju 1943. otputovao u Dalmaciju, na podruje od Splita do Dubrovnika.
Na svom putovanju prema jugu organizirao je tajna povjerenstva koja su trebala pomoi saveznikim trupama kad se iskrcaju na dalmatinskoj obali i hne
bi HSS preuzeo vodeu politiku ulogu u Hrvatskoj. Neposredno prije toga,
meutim - u travnju i svibnju 1943 - britanska tajna sluba SOE (Special Operations Executive) padobranima je spustila istraivake misije na osloboeni
/1QQ
Oruane snage NDH

teritorij i uspostavila kontakt s jugoslavenskim partizanima. To je rezultiralo
radikalnim zaokretom britanske politike prema suparnikim snagama u Jugoslaviji, koji je na kraju imao kobne posljedice za HSS, etnike i antipartizanske snage u Sloveniji. Britanci su utvrdili da HSS nije angairan u oruanom
otporu u Hrvatskoj, nego da slijedi politiku pasivnog ekanja, i da se etnici
i slovenske antipartizanske snage ne bore protiv okupacijskih sila, nego zajedno s njima protiv partizana.
Polovicom listopada 1943, Janikovi je preko Jadranskog mora pobjegao u Italiju. Time su zapoeli dugotrajni, intenzivni i na kraju bezuspjeni
napori HSS-a i njemu naklonjenih domobranskih asnika da Hrvatska nakon
oekivanog saveznikog iskrcavanja na istonojadranskoj obali prijee na njihovu stranu. Britanci su pomno ispitali Janikovia, ali on nije imao ni poruku
od Maeka niti ikakve konkretne prijedloge o tome kako bi HSS mogao pomoi
Saveznicima u Hrvatskoj ili kako bi Saveznici mogli pomoi stranci. Janikoviev glavni cilj bio je objasniti Krnjeviu i drugim predstavnicima HSS-a u
izbjeglitvu situaciju u NDH i s njima se konzultirati o najprikladnijoj politici
za stranku. Britanci mu, meutim, nisu dopustili da ode u London i sastane se
s drugim politiarima iz HSS-a niti da se s njima dopisuje. Nije uspio stupiti
ni u vezu s prijateljima u Zagrebu pomou unaprijed dogovorenih ifriranih
poruka. Britanci nisu znali to da rade s Janikoviem i gotovo su ga potpuno
ignorirah. Janikovieva nazonost u Bariju uznemirila je i partizane, jer su se
bojali da e djelovati protiv njihovih interesa. Kako bi ga diskreditirah, optuili
su ga d a j e suraivao s Talijanima i etnicima, a moda ak i s Nijemcima, iako
nita od toga nije bilo istina, jer on je bio veliki protivnik i sila Osovine i etnika.73 Svi ti faktori, meutim, pridonijeli su tome d a j e Janikovieva misija
doivjela potpuni neuspjeh.
Sljedei korak HSS-a bilo je slanje poruke zapadnim Saveznicima preko
Zenona Adamia. Prije rata porunik bojnog broda u jugoslavenskoj mornarici, Slovenac oenjen Hrvaticom, Adami je jako elio napustiti Hrvatsku kako
ne bi morao sluiti u mornarici NDH ili u njemakoj mornarici. Bio je potpredsjednik minijaturne Slovenske seljako-radnike stranke iji je predsjednik, Paul Horvat, usko suraivao s HSS-om. Adami je dobio posao u jednoj
austrijskoj firmi sa sjeditem u Istabulu. Tamo je stigao 23. studenoga 1943. i
sa sobom donio poruku HSS-a Saveznicima. Preko jugoslavenskog konzulata
uspostavio je kontakt sa saveznikim obavjetajnim slubama koje su ga ispitale i uskoro prebacile u Egipat gdje je ostao do kraja rata.
Prema Adamievim sjeanjima, poruka koju je prenio Saveznicima (u pismu
koje je unitio za vrijeme putovanja) bila je d a j e HSS protiv ustakog reima,
partizana, etnika, kralja Petra II i graanskog rata; da stranka eli da Saveznici okupiraju Hrvatsku i ostanu u njoj dok se ne odre slobodni izbori i ne
rijee svi temeljni problemi nove jugoslavenske drave, to bi moglo potrajati

i deset godina. Ali kako su Britanci mislili da je Adami Hrvatsku napustio
sa znanjem i uz preutno odobravanje Nijemaca" nije mogao zadobiti njihovo
puno povjerenje. Imao je problema i s jugoslavenskim oficirima koji su se u to
vrijeme nalazili u Egiptu, koji su podravah kralja, a Adamia optuivali d a j e
ustaa. Usprkos tome, on je kasnije postao zapovjednik jugoslavenske pomorske baze u Aleksandriji. Poruka koju je bio donio iz Zagreba nije, meutim,
imala nikakvog efekta. 74
Sljedei i ak jo ambiciozniji napor HSS-a i njemu naklonjenih domobranskih asnika bilo je slanje potpukovnika Ivana Babia Saveznicima u Italiju u
sijenju 1944. godine. Babi je bio u prijateljskim odnosima s HSS-om i dok je
jo bio u aktivnoj slubi u jugoslavenskoj vojsci prije travnja 1941. godine. U
Hrvatsko domobranstvo uao je kao bojnik, au lipnju 1941. promaknut je u potpukovnika. Imao je nekoliko vanih zadataka, ali injenica d a j e ostao u inu
potpukovnika pokazuje da mu ustaki reim nije ba puno vjerovao. Iz memoranduma koji su on i pukovnik Medved napisali u kolovozu 1941. jasno se vidi
d a j e bio veliki protivnik ustaa. U sijenju 1944. osobnim avionom Miroslava/
Friedricha Navratila, ministra oruanih snaga NDH, sa suprugom je izbjegao
u Bari u Italiji. Tamo su mu Britanci dopustih da se sastane s Janikoviem,
ali ne i da ode u London niti da se dopisuje s hrvatskim politiarima u inozemstvu. Nekohko puta su ga ispitivali, ah Babi nije zadobio njihovo povjerenje,
pa se prisniji odnos nije razvio. Partizani su od Britanaca zahtijevali da ga
izrue kao ratnog zloinca, ali oni su ga umjesto toga internirali u talijanski
zarobljeniki logor za pripadnike sila Osovine, gdje je ostao do rujna 1946.
godine. Kao i Janikovia, i Babia su drali u efikasnoj izolaciji od hrvatskih
politiara. On se, meutim, jest susreo s Ivanom ubaiem, novim predsjednikom jugoslavenske izbjeglike vlade, nakon to je ubai sredinom lipnja
1944. na Visu s Titom sklopio sporazum o suradnji. Babi je smatrao da su i
Churchill i ubai prevareni od strane Tita i komunista koji su razvili dobre
odnose sa Saveznicima igrajui na kartu samoodreenja i demokracije", ali
da im je cilj potpuno preuzimanje vlasti".75 Babieva misija, kao ni ona Janikovieva ni Adamieva, na kraju nije dala pozitivne rezultate.
U svom iskazu Britancima, Babi je dao preuvelianu sliku snage HSS-a
i broja asnika Hrvatskog domobranstva koji su podupirali stranku koncem
1943. godine. Priznao je da partizani imaju jaku politiku organizaciju i znaajne oruane snage u Hrvatskoj, ali nije spomenuo da i oni imaju solidno uporite
u Hrvatskom domobranstvu preko propartizanski nastrojenih asnika i itavih
grupa. Nije spomenuo ni da su partizani u Hrvatskoj u lipnju 1943. osnovali
ZAVNOH u kojem je sudjelovalo nekoliko izaslanika i nie rangiranih voa
HSS-a. Jest iznio vanu, dodue negativnu, tvrdnju da promaekovski orijentirani domobranski asnici nemaju konspirativnu organizaciju i da djeluju tek
nepovezano i neformalno. Da su se saveznike trupe iskrcale na dalmatinskoj
Oruane snage NDH

obali i d a j e Hrvatsko domobranstvo pokualo prijei na njihovu stranu, to bi
se pokazalo golemom zaprekom.
Posljednji pokuaj HSS-a da se prikljui zapadnim Saveznicima bila
je poruka poslana Ivanu ubaiu nakon to je 1. lipnja 1944. postao predsjednik jugoslavenske izbjeglike vlade, s mandatom da postigne sporazum
s partizanima. Voe stranke u Zagrebu informirah su ga da bi general Ivan
Tomasevi, zapovjednik Hrvatskog domobranstva za sjeverozapadnu Hrvatsku (pod sveobuhvatnom njemakom komandom), bio voljan okrenuti se
protiv Nijemaca u pogodnom trenutku, i sugerirale da Subai stupi u kontakt s generalom. Britanski predstavnici u Bariju interpretirah su to kao novi
potez slian onom Babievu u sijenju, sa svrhom osiguravanja pozicije Hrvatskom domobranstvu u oima Saveznika". Smatrah su da ,,u ovoj fazi ne bi
bilo poeljno igrati se s viim asnicima Hrvatskog domobranstva. Hrvatsko
domobranstvo i ustake jedinice sad su formacije integrirane u Wehrmacht
(njemaku vojsku)." ubai je dobio i poruku i britansko upozorenje. ini
se da tome nije pridavao vanost i da je planirao time se pozabaviti nakon
konzultacija s Titom.76 Kako nisam naao da se ta stvar spominje u kasnijim
dokumentima, pretpostavljam da je Tito stavio veto na bilo kakve kontakte
izmeu ubaia i generala Tomaevia, kao to je prije bio stavio veto na
suradnju s Janikoviem i Babiem.
Glavni razlog za hladan prijem na koji su tri emisara HSS-a naila kod
Saveznika bio je u tome to su Britanci bili zainteresirani pomagati samo onim
grupacijama u Jugoslaviji koje se uistinu bore protiv sila Osovine i kolaboracionistikih snaga, to je znailo, zapravo, samo partizanima. Pasivna pohtika
HSS-a nije zavreivala njihovu panju, a razmiljanja o poslijeratnoj politikoj
situaciji nisu imala prioritet.
Kad voe stranke u Zagrebu nisu dobili vijesti od Babia (osim da je stigao iv i zdrav), Tomai i Farolfi stupili su u kontakt s britanskom vojnom
obavjetajnom slubom u vicarskoj. Reeno im je da su Britanci za suradnju
HSS -a s Titom, ali da preputaju dvjema stranama d a j e organiziraju. Ministar
vanjskih poslova Eden ponovio je taj stav u britanskom parlamentu 6. travnja
1944. godine Nakon toga Kouti je poslao memorandum KPH i partizanima u
kojem izraava spremnost HSS-a za suradnju s njima i navodi ciljeve i uvjete
za tu suradnju. 77 KP je odgovorio u srpnju. Razumljivo, ni jedna strana nije
smatrala preporuljivim objavljivati sadraj te korespondencije, to je dovelo
do direktnih pregovora tek sljedeeg rujna (vidi dolje).
Negdje u to vrijeme, u proljee 1944, u sastavu grupe koja je htjela da Hrvatska prijee na stranu Saveznika dolo je do bitne promjene. Voama HSS-a
Tomaiu i Farolflju, i domobranskim asnicima naklonjenim HSS-u, pridruila
su se dva vodea ministra ustake vlade, ministar unutarnjih poslova Mladen
Lorkovi i ministar prometa i javnih radova Ante Voki te Milutin Juri, glav-

ni ravnatelj GLAVSIGUR-a, nakon ega je inicijativa u tom pothvatu, izgleda,
prela u ruke dva ministra. Vjerujui u Paveliev patriotizam, povjerili su mu
se i stekli dojam da on podrava prelazak na stranu zapadnih Saveznika.
U ljeto 1944, Nijemci su takoer postali svjesni da bi NDH mogla prijei na
stranu zapadnih Saveznika. Atae njemakoga ratnog zrakoplovstva u Zagrebu
podnio je 11. kolovoza izvjetaj u kojem kae d a j e ponaanje vojnih vlasti
NDH prema Nijemcima sve manje susretljivo, ali da istodobno ulau napore da
dobiju od Nijemaca to vee koliine oruja i municije. Takoer je spomenuo
strogo tajnu konferenciju odranu u Sarajevu u srpnju mjesecu pod Vokievim
predsjedanjem - kojoj je oito bio nazoan i neki njemaki pijun - na kojoj je
ministar, demonstrirajui neobinu neovisnost, rekao da NDH nitko ne moe
postavljati uvjete, da e ona nai svoje pravo mjesto u pravo vrijeme, i da
u sluaju invazije Saveznika na Balkanu njemake trupe u NDH moraju biti
razoruane, a njihova skladita oruja i municije dobro osigurani. 78
Napori HSS-a da se pridrui zapadnim Saveznicima, utemeljeni na pretpostavci da e se Saveznici iskrcati na jadranskoj obali i da e mu se oruane
snage NDH pridruiti, nisu dali nikakve pozitivne rezultate. Pregovori sa
Saveznicima izjalovili su se jer Saveznici nisu planirah invaziju Balkana (iako
je britanskom premijeru Churchillu ta ideja bila prirasla srcu i u kolovozu 1944.
je razgovarao s Titom o mogunosti iskrcavanja Saveznika u Istri). 79 Osim
toga, dok su im tajni posrednici HSS-a i njemu naklonjeni domobranski asnici nudili samo obeanja, partizani su pruah opipljivu pomo. U Jugoslaviji
je, zahvaljujui partizanima, bio blokiran znatan broj talijanskih i njemakih
snaga kao i snaga satelitskih lanica Osovinskog pakta, to je bilo osobito
vano nakon iskrcavanja Saveznika na Siciliji i u samoj Italiji. Na konferenciji
u Teheranu koncem 1943, jugoslavenski partizani dobili su status saveznike
vojne sile. Hugh Seton-Watson, britanski obavjetajni oficir koji se u vrijeme
rata bavio Jugoslavijom, u pismu iz 1976. godine, komentirajui ispitivanje Babia, ustvrdio je:
Istina je takoer da se nitko od ljudi na odgovornim poloajima u tim
organizacijama [britanske organizacije koje su se u vrijeme rata bavile Balkanom] ne bi usudio riskirati prekid suradnje s partizanima zbog dodue dobronamjerne ali maglovite ponude grupe asnika Hrvatskog domobranstva.
Kad to kaem ne izraavam samo svoja uvjerenja, nego i uvjerenje mojih
nadreenih i svih na britanskoj strani koji su se u to vrijeme bavili jugoslavenskim problemima.80
Valja takoer imati na umu da su Saveznici ve imali posla s nekoliko
suparnikih grupacija u Jugoslaviji - izbjeglikom vladom, etnicima te, nakon travnja 1943, s partizanima. Ulaenje u zasebne dogovore s HSS-om i
eno
Oruane snage NDH

njemu naklonjenim domobranskim asnicima jo bi vie zakompliciralo njihov
angaman u Jugoslaviji, a bez ikakvih prepoznatljivih koristi. Kako Janikovi,
Adami i Babi nisu dobili nikakve informacije o saveznikim planovima i nisu
s njima mogli komunicirati, aktivni voe HSS-a u Zagrebu nisu to, meutim,
mogli znati.
Usprkos tome, zagovornici plana HSS-a vjerovali su, izgleda, da su tri glasnika poslana Saveznicima i predstavnici stranke u inozemstvu bili barem djelomino uspjeni u dogovaranju zajednikog plana akcije s njima. Urotnike je
ohrabrilo i ubaievo imenovanje za predsjednika jugoslavenske izbjeglike
vlade u lipnju 1944. i ponuda generala Tomaevia da e njegove trupe u pogodnom trenutku prijei na stranu Saveznika. Konano, kapitulacija Rumunjske
i pribliavanje sovjetskih jedinica, u kontekstu svih dogaanja, moda su ih
naveli na pomisao da e se Saveznici uskoro iskrcati na dalmatinskoj obali.
Meutim, dva ustaka ministra koja su bila umijeana u taj plan nisu bili dovoljno oprezna kad su pretpostavili da Paveli odobrava njihov plan. Paveh
nije bio ovjek koji bi u pothvatu takvih razmjera ostao pasivan, osobito ne u
pothvatu ija bi glavna rtva bio on sam. U to vrijeme on je jo uvijek vjerovao
da Nijemci usavravaju uasno oruje" koje e im omoguiti da dobiju rat.
Kad je zakljuio da su urotnici otili dovoljno daleko, okrenuo se protiv njih.
Dana 30. kolovoza 1944, nakon sastanka vlade u njegovoj vili, uhieni su svi
vani urotnici i jo nekoliko drugih, moda nekih 60 osoba. Prema tvrdnjama
Ede Bulata, lana vlade i oevica, sastanak je bio dobro izreiran. Vila je bila
opkoljena naoruanim ljudima. Paveli je Lorkovia i Vokia optuio za veleizdaju. Potpredsjednik vlade Kulenovi i jo nekohko drugih pokuali su ih
braniti, ali uzalud. Lorkovi je zamolio Paveha da se kako je obeano" nita
ne poduzme protiv lanova HSS-a. Voki je pak netaktino izjavio: Poglavnie,
sve to smo uinili, uinili smo prema vaim zapovijedima i s vaim odobrenjem, pa prema tome ne znam zato bih ja trebao snositi odgovornost." 81 Od
uhienih jedan manji broj uskoro je puten. Lorkovi i Voki izvedeni su pred
ustaki sud i zatvoreni (a pred kraj rata smaknuti), doim je Juri uhien, a
potom puten.
Takav obrat dogaaja doveo je do drugoga i konanog pokuaja voa HSS-a
da s partizanima postignu sporazum o suradnji. Kouti je 5. rujna 1944. poslan na partizanski osloboeni teritorij, s tim i jo dva druga cilja: izbjegavanje
drugih uhienja od strane ustake pohcije i stupanje u kontakt s britanskim
oficirom za vezu pri partizanskom Glavnom tabu za Hrvatsku u Topuskom
kako bi ga izvijestio o pregovorima. Kouti se najprije sastao s Andrijom
Hebrangom, generalnim sekretarom KPH, a onda s majorom Ranolphom S.
Churchillom, britanskim oficirom za vezu kod partizana i sinom britanskoga
Predsjednika vlade.
Osnova Koutievih razgovora s Hebrangom bio je njegov memorandum

upuen komunistima iz travnja 1944. koji se sastojao od dvije uvodne tvrdnje
i osam toaka. U njemu stoji d a j e uloga HSS-a dok rat jo traje, prvo, da da
aktivnu podrku partizanskom pokretu, i drugo, da prui otpor Pavelievom
teroru na unutarnjoj fronti". U razgovorima izmeu HSS-a i komunista, trebalo
je imati na umu sljedee:
a. Hrvati su preteno seljaki narod koji ima pravo na nacionalno samoodreenje.
b. Hrvatska vlada mora biti formirana na temelju slobodnih demokratskih izbora.
c. HSS se protivi svim oblicima diktature. On odobrava principe slavenske solidarnosti" i socijalne pravde.
d. Socijalna pravda znai da se najprije uzimaju u obzir potrebe seljatva; glavni
saveznici seljatva su radnici.
e. Osobna sloboda, jednakost pred zakonom i privatno vlasnitvo moraju biti zajameni.
f. Hrvatska mora imati vlastitu vojsku unutar oruanih snaga jugoslavenske federacije.
g. Hrvatska bi trebala imati vlastita diplomatska predstavnitva.
h. Kad jednom budu imali svoju nacionalnu, ekonomsku i kulturnu jedinicu, Hrvati e biti spremni suraivati sa svim drugim razumnim strankama i politikim
grupama.
U svom odgovoru na Koutiev memorandum iz srpnja 1944. KPH je zahtijevao od HSS-a (1) da prizna ciljeve i sva postignua Narodnooslobodilakog
rata i (2) da uputi poziv svim Hrvatima da se pridrue Narodnooslobodilakoj
vojsci".82 U rujnu 1944. komunisti ovaj svoj stav nisu imali potrebe mijenjati.
Pregovarali su s pozicije snage koju su postigli oruanom borbom i iza sebe
imah vlastite oruane snage, privremeni parlament i vladu. Bili su jaki u svim
dijelovima Jugoslavije osim u Srbiji, u koju je njihova mona vojska sad ulazila
sa zapada kako bi se sastala sa sovjetskim trupama koje su dolazile iz Bugarske i Rumunjske. Pri prosuivanju njihova stava moraju se imati na umu jo tri
dodatna faktora. Prvo, partizani su imali punu podrku velike Trojice, dok HSS
od njih nije uspio dobiti ni skromnu podrku. Drugo, poloaj partizana u Hrvatskoj i ostatku Jugoslavije bio je iz dana u dan sve jai, dok je poloaj HSS-a
i njegovih simpatizera unutar Hrvatskog domobranstva postajao sve kritiniji
i pretrpio nepopravljivu tetu kad je urota Lorkovi-Voki otkrivena i njeni
voe uhieni. Tree, komunisti su na svojoj strani ve imali mnoge lanove
HSS-a, predvoenih disidentima u Izvrnom odboru koji je nakon uklanjanja
Magovca s poloaja predsjednika u travnju 1944. bio gotovo jednako kritian
prema Maeku i stranakom centru kao i sami komunisti. 83
Usprkos svemu tome, kad je Kouti stigao na partizanski osloboeni teritorij kako bi pregovarao s komunistima, poveao je svoje zahtjeve u odnosu
Oruane snage NDH

na one navedene u travanjskom memorandumu. Konkretno, predloio je da
se osnuje Vrhovno vijee Republike Hrvatske koje bi funkcioniralo kao ustavotvorna skuptina u sastavu od 72 lana ZAVNOH-a i 79 lanova HSS-a odabranih meu zastupnicima i predsjednicima kotara izabranim u prosincu 1938.
godine. Uz to, jedinice Narodnooslobodilake vojske trebah su se ujediniti
s Hrvatskim domobranstvom, za koje se HSS nadao da ga ima pod svojom
kontrolom. I konano, zahtijevao je da komunisti prihvate naela seljake
demokracije koja je predlagao HSS. Za komuniste ovi su zahtjevi znaili negiranje odluka Drugoga zasjedanja AVNOJ-a i treega zasjedanja ZAVNOH-a, pa
su sve Koutieve prijedloge odbili i prekinuli pregovore. 84
U memorandumu majoru Churchillu Kouti je tvrdio d a j e njegov odlazak
na osloboeni teritorij signal svim Hrvatima to trebaju uiniti, i d a j e taj signal
ve dao znaajne rezultate. Iznio je tvrdnju d a j e sporazum Tito-ubai u Hrvatskoj naiao na pozitivan prijem i da moe posluiti kao temelj za sporazum
izmeu HSS-a i KPH; da je neophodno odmah objaviti da je postojea partizanska vlada samo privremena i da e biti u funkciji samo do odravanja prvih
slobodnih opih izbora u kojima e narod moi izraziti svoju volju. Kouti
je takoer inzistirao da komunisti moraju prestati napadati Maeka i HSS i
da je suradnja izmeu HSS-a i ostalih progresivnih i demokratskih" snaga u
zemlji mogua samo pod tim uvjetima. Prema Koutievu miljenju to je bio
preduvjet za suradnju s politikim strankama u Srbiji. Sve te mjere, tvrdio je,
neophodne su i u opem su interesu, i zatraio od zapadnih Saveznika da ih
podre u tisku i diplomatskom aktivnou. 85
Za razliku od njihovih protivnika - etnika, iji je cilj bila velika Srbija
unutar Jugoslavije pod srpskom dominacijom i dinastijom Karaorevia, u
uskoj vezi sa Zapadom, i partizana predvoenih komunistima, koji su htjeli
federalnu Jugoslaviju pod svojom kontrolom i oslonjenu na SSSR - HSS za
poslijeratnu dravu nije imao precizno definiran politiki cilj. Stranka je u
nekoliko navrata izraavala stav da Hrvati kao narod imaju pravo na vlastitu
nacionalnu dravu, ali je bila voljna i prihvatiti bilo koje od nekohko drugih
rjeenja - federalnu republiku Jugoslaviju, federalnu monarhiju Jugoslaviju
ih federaciju podunavskih naroda - pod uvjetom da drava bude rezultat slobodno sklopljenih sporazuma izmeu naroda koje e je sainjavati, nakon
slobodnih demokratskih izbora. Stranka je inzistirala na slobodnim demokratskim izborima jer je vjerovala da e na njima dobiti sigurnu veinu. Uz jamstvo zapadnih Saveznika da e se takvi izbori odrati, stranka je izgleda bila
spremna privremeno suraivati i dijeliti vlast s komunistima dok se izbori ne
odre. Konana analiza, dakle, pokazuje d a j e HSS inzistirao na istinski slobodnim demokratskim izborima kako bi uz pomo Saveznika sprijeio uvoenje
komunistike diktature u Hrvatskoj i Jugoslaviji.
Komunisti su znali da e im HSS, ako preivi rat kao vitalna politika sna-

ga, biti glavni politiki suparnik u Hrvatskoj. U pismu Hebrangu od 8. kolovoza 1944, Kardelj je, nakon to je od njega zahtijevao da namami Koutia na
osloboeni teritorij, takoer savjetovao: Po mojem miljenju glavna je stvar u
ovoj fazi Narodnooslobodilake borbe postii da se Maekova klika raspadne
u nekoliko grupa i na taj nain ju sprijeiti da postane centar koji bi okupio
druge reakcionarne snage u Hrvatskoj i Jugoslaviji. U isto vrijeme to bi definitivno unitilo mnoge iluzije koje i dalje postoje u hrvatskim seljakim masama
0 Maeku." U stvari, komunisti su za vrijeme rata ve bili pokuali oslabiti HSS
koliko god je to bilo mogue. 86 S obzirom na to d a j e rat bio u zavrnoj fazi, nije
bilo smisla pregovarati o bilo kakvom sporazumu koji bi HSS-u iao u korist.
Kao to smo vidjeli, komunisti su takoer pridonijeli frustriranju napora glasnika koje su HSS i njemu naklonjeni domobranski asnici poslali Saveznicima.
1 konano, vaan argument u njihovoj propagandi bio je da Kouti nije ponudio da e HSS uloiti vee napore kako bi se dobio rat. Umjesto toga samo
je pokuao osigurati dio moi za svoju stranku i bez njezina doprinosa borbi
protiv stranih i domaih neprijatelja.
Imajui na umu d a j e , s jedne strane, generalna strategija komunista bila
diskreditiranje Maeka i slabljenje njemu vjernog dijela vodstva i lanstva
HSS-a, a d a j e , s druge strane, Izvrni odbor stranke jaao i imao sve brojnije
pristae, jasno nam je da komunistima nazonost ovjeka Koutieva renomea na osloboenom teritoriju i njegovi kontakti s britanskim oficirima za
vezu nisu bili u interesu. Zato su ga 1. listopada 1944. uhitili i time prekinuli bilo
kakvu njegovu daljnju politiku aktivnost ili kontakt s Britancima. Zadran je
u zatvoru do 6. rujna 1946, a da optunica protiv njega nikada nije podignuta.
Njegova politika karijera time je bila okonana. 87
Uhienjem voa urote Lorkovi-Voki unitena je svaka mogunost daljnje
suradnje izmeu HSS-a i promaekovski orijentiranih domobranskih asnika,
a time i bilo kakav utjecaj koji je stranka mogla imati na Hrvatsko domobranstvo. Uhienje Tomaia i Farolfija od strane ustaa i odlazak Koutia na partizanski osloboeni teritorij i njegovo kasnije uhienje eliminirali su aktivnosti
vodstva stranke i jako oslabile njezinu poziciju. Takvim obratom dogaaja,
stranka je izgubila kontakt i sa svojim agentima u vicarskoj, a time i sa svojim
predstavnicima u inozemstvu, kao i sa zapadnim Saveznicima. 88 Preostali vode
stranke - Ivan Andres, Ivan Pernar, Baria Smoljan i Josip Torbar - postali su
ak jo pasivniji nego prije. Nakon takvog razvoja dogaaja, elja stranakih
voa, mnogih domobranskih asnika i ustakih ministara otpadnika da sebi
osiguraju mjesto uz pobjednike sile na kraju rata, pokazala se nedostinom.
Nakon Pavelieva posljednjeg posjeta Hitleru 18. rujna 1944, Nijemci su
prihvatili bezrezervni proustaki stav, i NDH, sa svim svojim snagama, ila je
prema sramotnom kraju na strani Njemake.
Objedinjenje Hrvatskog domobranstva i Ustake vojnice pod efektivnom
OBJEDINJENJE HRVATSKOG
DOMOBRANSTVA I USTAKE VOJNICE
formalnom kontrolom ustaa - to jest poustaenje" oruanih snaga NDH dogodilo se koncem 1944. godine. Paveh je ve dulje vrijeme bio svjestan
kritikog stava mnogih domobranskih asnika prema ustakom reimu i
ustakim organizacijama kao to je bila Ustaka vojnica i policija. Znao je za
ranije napore Hrvatskog domobranstva da apsorbira Ustaku vojnicu i na nju
proiri vojnu disciplinu i red. Takoer je shvatio, to mu je urota LorkoviVoki potvrdila, da mnogi domobranski asnici jedva ekaju pomoi HSS-a da
Hrvatsku prevede na stranu zapadnih Saveznika, to bi znailo njegovo uklanjanje s poloaja efa drave. Konano, na temelju pet-est suenja domobranskim i ustakim asnicima pred prijekim sudom znao je da veliki broj asnika
surauje s partizanima. U tim okolnostima, Paveli je traio i dobio Hitlerovo
doputenje za neto to mu je ve odavno bilo cilj, da Ustaka vojnica proguta
Hrvatsko domobranstvo i da tako kombinirane oruane snage budu stavljene
pod komandu gorljivih i pouzdanih ustaa ili proustaki orijentiranih asnika
Hrvatskog domobranstva. Nadao se da e tom reformom ukloniti svaku opasnost da e asnici i vojnici Hrvatskog domobranstva suraivati s HSS-om ili
partizanima. Vjerojatno se, takoer, nadao da e time poboljati disciplinu i
borbenu kvalitetu oruanih snaga NDH. Nadalje, ini se da je mislio da e,
ako NDH izgubi rat, objedinjenje oruanih snaga bivim lanovima Ustake
vojnice, koji su sad postali pripadnici regularne vojske, dati prava zajamena
ratnim zarobljenicima po meunarodnim konvencijama.
Zbog situacije u jesen 1944, poustaenje" oruanih snaga NDH bilo je
teko provesti. Na raspolaganju je stajalo sve manje mukaraca za mobilizaciju, a svijest meu domobranima da se bore za izgubljenu stvar podrivala
je moral i borbeni duh. Sve ua teritorijalna baza pod kontrolom njemakih,
odnosno oruanih snaga NDH na teritoriju na koji je NDH polagala prava i
sigurnost da e partizani na kraju dobiti rat, poticala je sve vei broj ljudi da im
se pridruuju, i to ne samo civile, nego i asnike i dezertere iz jedinica Hrvatskog domobranstva i iz njemakih jedinica s hrvatskim ljudstvom. Likvidacija
urote Lorkovi-Voki, koja je jednom zauvijek eliminirala mogunost da NDH

prijee na stranu Saveznika, jo je vie pogorala odnose izmeu Hrvatskog
domobranstva i Ustake vojnice.
Sa svoje strane, Nijemci su bili itekako svjesni nepouzdanosti i loe borbene
kvalitete mnogih jedinica Hrvatskog domobranstva. Odlaskom Glaisea iz Zagreba nakon likvidacije urote Lorkovi-Voki, Hrvatsko domobranstvo izgubilo je svog glavnog zagovornika kod njemake vojske, tako da su i Hitler i
Vrhovna komanda njemakih oruanih snaga bili voljni dopustiti konsolidaciju oruanih snaga NDH pomou Ustake vojnice i pod njenim dominantnim
utjecajem. Ali s obzirom na sve loije stanje u kojem su se nalazile i njemaka
vojska i Hrvatsko domobranstvo, stapanje Domobranstva i Ustake vojnice
nije se moglo odvijati brzo i nije moglo rezultirati nikakvim poboljanjem
kvalitete oruanih snaga.
Uz dobivanje doputenja za spajanje Domobranstva i Ustake vojnice,
Paveliev glavni cilj na sastanku s Hitlerom 18. rujna bio je dobiti od Nijemaca
jo oruja i municije. Nijemci su, meutim, potpuno svjesni nepouzdanosti
mnogih domobranskih jedinica, predloili da se neke razoruaju i njihovo
oruje preda jedinicama Ustake vojnice. Paveli je to odbio kao politiki neizvedivo. Predloio je da se novo oruje poalje njemu osobno i uvjeravao Hitlera da e novo oruje biti dodijeljeno samo potpuno pouzdanim jedinicama".
Ali i Nijemcima su hitno trebale jako velike koliine novog oruja. Prema Hitleru, Njemaka je do tada, u 1944, doivjela tri vojne krize zbog kojih je morala
formirati i naoruati vie od 70 novih divizija: 45 kako bi nadomjestila gubitke
u operacijama protiv sovjetskih snaga na sredinjem dijelu Istone fronte, 25
kako bi nadomjestila gubitke u operacijama protiv Saveznika u Francuskoj i
dodatne divizije kako bi nadomjestila gubitke zbog prelaska Rumunjske na
stranu SSSR-a. Uz to, morao je biti novoformiran i naoruan itav niz oklopnih
brigada i oko 200 oklopnih bataljuna. 89 Nijemci su tijekom sljedeih rryeseci
oruanim snagama NDH bez sumnje dodijelili jo oruja i municije, u protivnom bile bi im beskorisne, ali nedostatak oruja ostao je stalna prituba iz
vodstva NDH.
Paveh je od ministra oruanih snaga, admirala Nikole Steinfla, preuzeo
dunost vrhovnog zapovjednika Oruanih snaga NDH i osnovao njihov Glavni
stoer 4. prosinca 1944. godine. U zapovijedi br. 1121 Glavnog stoera - izdanoj
istoga dana, objavio je: Kao vrhovni zapovjednik preuzeo sam komandu nad
Hrvatskim oruanim snagama u svoje ruke, kao i nad ostalim oruanim formacijama u NDH." Ta formalna promjena imala je mali ili nikakav znaaj za operacije, jer je glavnina oruanih snaga NDH bila pod njemakom operativnom
komandom, ali izgleda da je utjecala na neke od Pavelievih kasnijih odluka
koje su se ticale organizacije vojske. Glavar stoera kod vrhovnog zapovjednika oruanih snaga (Glavni stan Poglavnika) postao je general uro Grui,
Hrvat pravoslavne vjere i bivi jugoslavenski oficir u kojeg su Nijemci imali
Oruane snage NDH

puno povjerenje. 90 Vaan sljedei korak u poustaenju" oruanih snaga NDH
bilo je promaknue grupe vodeih ustaa iz pukovnika u generale Oruanih
snaga sredinom prosinca. Svi oni, Rafael Boban, Ivan Hereni, Vjekoslav
Luburi, Ante Mokov, Vilko Penikar, Tomislav Rolf i Tomislav Serti - bili
su ustae povratnici iz emigracije. Promaknua su sugerirala da e uskoro uslijediti daljnje promjene na najviim razinama vojne organizacije i komande. U
stvari, zbog Pavelieve elje da visoke poloaje popuni asnicima u koje moe
imati potpuno povjerenje, promjene u oruanim snagama NDH nastavile su se,
kao to emo vidjeti, sve do kraja rata.
Ministarstvo oruanih snaga je reorganizirano u dva odjela, Glavnostoerni
ured i Upravni stoer 22. prosinca 1944. godine. Tomislav Serti, jedan od
novopromaknutih generala, bivi dezerter iz jugoslavenske vojske, postao je
ef Glavnostoernog ureda, a Vilko Penikar, takoer novopromaknuti general, glavar Upravnog stoera, ali je ostao i na funkciji glavnog zapovjednika
orunitva. Istoga dana, Paveh je s danom 31. prosinca ukinuo Izvjetajni
odjel (zapravo vojnoobavjetajnu slubu) u Ministarstvu oruanih snaga. efa
odjela, generala Rudolfa Wannera, umirovio je, a vojnoobavjetajne poslove
prebacio u nadlenost novog efa Glavnostoernog ureda. 91 Dok su Wannerovi obavjetajni izvjetaji bili detaljne i realistine analize vojnih i drugih
dogaanja, Sertievi su u velikoj mjeri bili propagandne poruke. Prilino je
mogue d a j e priroda Wannerovih izvjetaja i dovela do njegovog umirovljenja,
jer vjerovati je, da su ti izvjetaji pridonijeli demoralizaciji oruanih snaga.
Spajanje Hrvatskog domobranstva i Ustake vojnice trebalo je biti zavreno
1. sijenja 1945, ali potrajalo je nekoliko tjedana dulje. esnaest divizija
organizirano je i podijeljeno na tri armijska korpusa. Kako je u to vrijeme
vojna situacija bila iznimno sloena i ubrzano se pogoravala, podaci koje
imamo o ujedinjenim Oruanim snagama nisu potpuno zadovoljavajui. Unato tome, na temelju njemakih, partizanskih i NDH dokumenata i tekstova
moemo prilino dobro rekonstruirati organizaciju zbornih podruja i divizija,
s njihovim komandantima, kao i podruja na koja su bile rasporeene divizije
i njihovu brojnost koncem prosinca 1944. ili poetkom sijenja 1945. godine.
Te informacije date su u Tablici 1. U vrijeme spajanja, Hrvatsko domobranstvo imalo je oko 70.000 asnika, doasnika i vojnika, a razne oruane
jedinice pod Ustakom vojnicom imale su oko 76.000 asnika, doasnika i vojnika, dakle ukupno 146.000 ljudi. Ali, kao to se vidi iz tablice, objedinjene
oruane snage brojale su tek 90.000 ljudi. Veina ostalih kasnije su ukljueni
u divizije koje su bile reorganizirane ili nanovo formirane, to je bio proces
je potrajao do kraja rata. Na primjer, 11. divizija, koja je ukljuivala trupe
uglavnom rasporeene u Lici, organizirana je tek 27. veljae 1945. i stavljena
Pod neposrednu komandu pukovnika Josipa Aleksia; 5. divizija pod generalom Rafaelom Bobanom reorganizirana je 12. travnja 1945, a 9. divizija pod

TABLICA 1.
Vojni k o r p u s i i d i v i z i j e H r v a t s k i h o r u a n i h s n a g a
(konac prosinca 1944/poetak sijenja 1945)
Zborno podruje/
Divizija
Zborno podruje
1. podruje
2. podruje
3. podruje
Divizije
1. hrvatska udarna
2. hrvatska
3. hrvatska
4. hrvatska
5. hrvatska
6. hrvatska
7. hrvatska
8. hrvatska
9. hrvatska
10. hratska
11. hrvatska
12. hrvatska
13. hrvatska
14. hrvatska
15. hrvatska
16. hrvatska doknadna
Raspored
Zagreb
Slavonski Brod
Sarajevo
Zapovjednik
Priblina snaga
gen. Ivan Brozovi

gen. Franjo Pacak
gen. Ivan Markulj
Pitomaa
gen. Ante Mokov
formira se u Zagrebu
gen. Mirko Greguri
Vinkovci - Vrpolje
gen. Stjepan Mifek
Dvor
gen. Anton Nardelli
Bjelovar
gen. Rafael Boban
Banja Luka
gen. Vladimir Metiko
Nova Gradika
gen. Stjepan Perii
Sarajevo
gen. Roman Domanig
Mostar
gen. Boidar Zorn
Biha
gen. Ivan Tomaevi
Otoac
puk. Josip Aleksi
Brko (sjeveroistona puk. Slavia Cesari
Bosna)
Karlovac
puk. Tomislav Rolf
Zagreb - Slav.
puk. Jaroslav otola
Brod eljeznica
Doboj
gen. Milan udina
Zagreb
puk. Milivoj Durbei
6000
5000
7500
7000
6000
4000
4000
7000
6000
3500
7000 a
6000
6500
b
3000
9000
Izvor: AVI, Dok. neprijatelj, reg. br. 3/1-41 do 3/1-48, kutija 134a.
a: kao to je navedeno u tekstu, 11. pjeadijska divizija osnovana je 27. veljae 1945.
b: podatke o brojnosti 14. pjeadijske divizije nisam uspio nai.
generalom Boidarom Zornom reorganizirana je tek 30. travnja 1945. godine.
Zapovijedi za organizaciju 11. divizije i reorganizaciju 9. divizije sadre samo
nazive jedinica koje trebaju biti ukljuene bez informacija o njihovoj brojnosti, ali zapovijed o reorganizaciji 5. divizije sadri i podatke o snazi jedinica
koje trebaju biti ukljuene. Njezino novo brojno stanje bilo je 5700 asnika,
doasnika i vojnika. 92
Objedinjavanje oruanih snaga nije znailo da su jedinice dviju dotadanjih
vojski izmijeane u nove jedinice, nego su itave jedinice iz jedne i iz druge vojske, u pravilu veliine brigade ili pukovnije (obino dvije do etiri, ovisno o
njihovoj snazi), ali takoer i manje jedinice, kombinirane u nove divizije. Uni-
Oruane snage NDH

forme i oznake ina, roda vojske itd. ostale su nepromijenjene. Opisi svjedoka
povlaenja snaga NDH prema Austriji na kraju rata, govore o jedinicama u
raznim uniformama. Jedinicama je vjerojatno dodijeljeno jednako naoruanje
kao i prije objedinjenja, ali nove poiljke njemakoga oruja mora da su date
u prvom redu jedinicama bive Ustake vojnice. Vjerojatno se nastavilo i s
povlatenim tretmanom jedinica Ustake vojnice to se tie hrane i drugih
potreptina.
Nakon objedinjenja, nekoliko je faktora sprijeilo ustae da ne poveaju
ukupnu brojnost novoformiranih divizija. Teritorij pod efektivnom kontrolom Nijemaca i ustaa stalno se smanjivao, osobito nakon to su partizani
20. oujka zapoeli svoju proljetnu opu ofenzivu u podrujima juno od Save
i 12-13. travnja probili liniju fronte u Srijemu koju su drali Nijemci i oruane
snage NDH. Zato je stanovnitvo iz kojeg su se mogli mobilizirati vojni obveznici, bilo reducirano. Kad bi jedinice oruanih snaga NDH uspjele ponovo
preoteti teritorij od partizana, kao na primjer u dolini Drine, za mobilizaciju
novih vojnih obveznika nedostajao je administrativni aparat jer su se ustake
stranake i dravne vlasti bile povukle kad su partizani prvi put osvojili to podruje, i nisu se vratile natrag kad je ponovo preoteto. Kako je stanovnitvo ve
odavno znalo da e Njemaka rat izgubiti i da e to znaiti i kraj NDH, mnogi
asnici i vojnici nisu se odazvali mobilizaciji, nego su umjesto toga bjeali
u ume kako bi se pridruili partizanima. Zato je jedina mogunost poveanja veliine vojnih jedinica bilo prebacivanje u njih postojeih naoruanih ili
nenaoruanih formacija koje se do tada nisu smatrale dijelom oruanih snaga.
Glavna takva formacija bila je Ustaka obrana, koja je koncem 1944. brojala
oko 10.000 ljudi. Njezini pripadnici sluili su kao osiguranje Ustakog pokreta
i kao straari u koncentracionim logorima. 93 U oujku 1945. Obrambeni sdrug
je ukljuen u Oruane snage NDH, a takoer i Dravna radna sluba, iako podatke o njenoj brojnosti nisam mogao pronai.
ak i nakon tih promjena, Oruane snage NDH ostale su pod njemakom
operativnom komandom i Ministarstvo oruanih snaga i Glavni stoer nastavili su sluiti kao kanal za prenoenje njemakih zapovijedi. 94 Sve u svemu,
objedinjenje je izgleda imalo dva glavna rezultata. Prvo, brojnost dotadanjih
jedinica Hrvatskog domobranstva sustavno je smanjena, dok je brojnost
dotadanjih jedinica Ustake vojnice poveana. Drugo, poevi od prosinca
1944, ustaki asnici i pouzdani domobranski asnici koji su dobili visoke
zapovjedne poloaje mogli su - u okvirima koje im je nametnula njemaka
ope-rativna komanda - imati neki vid kontrole nad jedinicama obiju bivih
vojski.
U drugoj polovici 1944. i u prva etiri mjeseca 1945. vlasti NDH ozakonile
su niz mjera u vezi s oruanim snagama i obranom drave. Zakonska odredba
od 21. kolovoza 1944. snizila je dob mladia za regrutaciju s 18 na 17 godina.

Opa radna obaveza uvedena je 26. rujna; prema njoj je Dravna radna sluba
bila ovlatena poslati bilo kojeg graanina na bilo koje radno mjesto bez
obzira na zvanje i zaposlenje, kad to zahtievaju vani dravni probici". 95
Vlada je 18. sijenja 1943. izdala zakonsku odredbu kojom se doputa
uvoenje izvanrednog stanja kad god to vojna situacija zahtijeva. Uvoenje
izvanrednog stanja doputalo je vojnim vlastima da preuzmu civilnu administraciju pogoenog podruja. Takvo izvanredno stanje za vei dio istonog
dijela zemlje vlada je objavila 14. listopada 1944. godine. Kako se linija fronte
pomicala prema zapadu, izvanredno stanje je uvoeno u novim podrujima
zahvaenim vojnim operacijama. 96
Zakonskom odredbom od 14. studenoga vlada je stvorila pravni temelj za
opu mobilizaciju graana; odredba je stupila na snagu na zapovijed predsjednika vlade. Obveza sluenja bila je neovisna od vojne obveze. Vrijedila je za
mukarce izmeu 16 i 55 godina. Odredba je doputala vladi i da preuzme
kontrolu nad svom imovinom u vlasnitvu drave, lokalnih vlasti i u privatnom
vlasnitvu, ako je to zahtijevala obrana drave. Kako bi se provela ta mobilizacija, svaki grad, velika upa i kotar morali su osnovati posebno povjerenstvo
za obranu koje e suraivati s vladom NDH. Ta odredba stupila je na snagu
11. prosinca, kad su izdana i detaljna pravila o formiranju i djelovanju specijalnih povjerenstava za mobilizaciju i o izuzeu iz te slube. Sluilo se samo u
svom mjestu. 97
Prije izdavanja zakonske odredbe o opoj mobilizaciji graana, pa ak i
nakon toga, formirano je nekohko jedinica narodnih ustaa", osobito u istonom dijelu drave, ali prema zapovijedi od 10. oujka 1945. te su formacije
morale biti rasputene. Vojni obveznici su se morah pridruiti regularnim vojnim jedinicama, dok su se drugi morah javiti povjerenstvima za opu mobilizaciju graanstva u svojim kotarevima. 98
Znak daljnjeg rasula u oruanim snagama NDH bilo je nedoputeno kretanje vojnika iz jedinice u jedinicu. U stvari, zapovjednici nekih jedinica otimali
su vojnike iz drugih jedinica. To je oito izazvalo popriline disciplinske probleme, jer je Paveh 13. prosinca 1944. izdao zapovijed ija je svrha bila da se
tome stane na kraj. Prema toj zapovijedi vojnike koji su preli u druge jedinice
bez slubene zapovijedi trebalo je smatrati dezerterima, a zapovjednici koji su
vojnike poticali da preu u njihovu jedinicu trebah su odmah biti maknuti s
poloaja i strijeljani. Nisam naiao na sluaj kanjavanja za taj prekraj, a od
pokuaja da se sprijee takvi prelasci iz jedinice u jedinicu uskoro se odustalo. 99
Prema specijalnoj zapovijedi koju je Paveli izdao 15. prosinca 1944, svim
vojnicima oruanih snaga NDH koji su pokazali izuzetnu hrabrost, vjernost
i savjesnost u vrenju dunosti zajameno je da e dobiti poljoprivredno
zemljite, pomo za kolovanje djece i prednost pri zapoljavanju na dravnom
Oruane snage NDH

ili bilo kojem drugom poslu nakon rata. Ako je vojnik poginuo, te su povlastice
trebale uivati lanovi njegove obitelji. 100
Posljednja velika promjena u organizaciji i zapovjednom osoblju oruanih
snaga NDH dogodila se sredinom oujka 1945. kad je Paveh broj zbornih podruja poveao s tri na pet, a broj divizija sa esnaest na osamnaest. Prema
poslijeratnim kompilacijama jugoslavenskih povjesniara, zapovjednici pet
zbornih podruja (iji je slubeni naziv bio Ustaki zbor", ali mi emo ih,
jednostavnosti radi, nastaviti zvati zborna podruja") bili su: prvoga Ante
Mokov, drugoga Vjekoslav Luburi, treega Artur Gustovi, etvrtoga Josip
Metzger i petoga Ivan Hereni. 101 Tri od pet novih zapovjednika, general
Hereni, Luburi i Mokov, kao to smo ve konstatirali, nisu imali formalno
vojno obrazovanje prije rata, ah su do prosinca 1944. drali vane poloaje u
Ustakoj vojnici i u Pavelievoj tjelesnoj gardi (Poglavnikovu tjelesnom sdrugu).102 Samo generali Gustovi i Metzger bili su profesionalni asnici, ali kako
je Metzger izmeu dva rata bio u politikom izbjeglitvu u Austriji, ni on se
ne moe smatrati profesionalcem. U deset divizija, stariji generali i pukovnici
profesionalci kao zapovjednici, zamijenjeni su mlaim pukovnicima ili potpukovnicima iz Ustake vojnice ili vojske koji su bili poznati po snanoj podrci
Paveliu i ustakom reimu. Ti novi zapovjednici bili su pukovnik Josip Aleksi, Zdenko Begi, Slavia Cesari, Alarih Dekovi, Milivoj Durbei, Andro
Grum, Branko Rukavina, Franjo Sudar i Jaroslav otola, kao i potpukovnik
Duan Rajkovi. 103
U travnju, Paveli je uinio jo nekohko personalnih promjena. Dana
20. travnja imenovao je generala Adolfa Sabljaka za zapovjednika Zagrebakog
gradskog garnizona i generala Tomislava Rolfa, nedavno promaknutog iz ina
pukovnika, za zapovjednika 13. divizije. A 25. travnja pukovnik Josip Aleksi, do tada zapovjednik 11. divizije, i m e n o v a n j e efom vojne obavjetajne
slube (Ustake nadzorne slube). Tu je funkciju preuzeo od Sertia, efa
Glavnostoernog ureda. 104 Aleksi, meutim, nije stigao preuzeti svoju novu
funkciju, a Sabljak nije stigao ojaati garnizon.
Na dan 5. travnja 1945. Oruane snage NDH imale su samo deset divizija
na liniji fronte: Pavelievu tjelesnu gardu (Poglavnikov tjelesni sdrug), i 2,3, 5,
7,11, 12,14,15. i 16. diviziju.105 Veina drugih divizija nastavile su postojati, ali
nisu bile sposobne za borbu na liniji fronte. Da su bile, Nijemci bi ih sigurno
upotrijebili dok su se oni i glavnina trupa NDH pod stalnim napadima partizana povlaili prema Austriji. Postojale su takoer i tri legionarske divizije, ali
u to vrijeme vei dio njihova hrvatskog ljudstva bio je ili izgubljen ili otputen,
Pa je njihova vrijednost kao borbenih jedinica bila uvelike reducirana. 106
Ne znamo je li Paveh morao dobiti doputenje od Nijemaca prije nego to
je uinio te promjene u posljednjem trenutku, ali vjerojatno jest. No, dogodile

su se neposredno prije oekivanog posvemanjeg kolapsa njemake vojske,
te su Nijemci vjerojatno obraali vrlo malu pozornost na njegove formalne
poteze. Dapae, mogue je da su pozdravili zamjenu starijih bivih asnika
Hrvatskog domobranstva mlaim bivim asnicima Ustake vojnice.
Promjene u oruanim snagama NDH koje je Paveh uinio u posljednjih
est tjedana rata kompletirale su totalno poustaenje" Domobranstva koje
je zapoelo u prosincu 1944. godine. Bilo je nekoliko razloga za te promjene.
Prvo, iako je Paveli u prosincu 1944. preuzeo funkciju vrhovnog zapovjednika oruanih snaga NDH, on nad njima zapravo nije imao nikakvih ovlasti. Ovlasti su imali Nijemci, jer su oni imali operativnu komandu nad svim trupama
i snabdijevah ih orujem i municijom. Formiranjem novih jedinica i imenovanjem njihovih zapovjednika, Paveh je oito htio stvoriti dojam da ima vlast i
da su oruane snage snane i sposobne, to bi impresioniralo i dalo psiholoki
poticaj onim dijelovima dravnog aparata i javnosti koji nisu znali kako stvari
zapravo stoje. Drugo, Paveli je htio nagraditi mlade asnike Ustake vojnice
i proustaki orijentirane domobranske asnike za njihovo vjerno sluenje i,
jo vie, osigurati njihovu lojalnost i suradnju u kritinim zavrnim tjednima
rata za koje je bilo planirano povlaenje trupa NDH prema Austriji i predaja
zapadnim Saveznicima. Tree, Paveh se moda bojao da bi neki visoki asnici
profesionalci, koji su prije travnja 1941. sluili u jugoslavenskoj vojsci, mogli
pokuati promijeniti stranu u zavrnoj fazi rata, ba kao to su to bili planirali
uiniti asnici ukljueni u urotu Lorkovi-Voki. Zato su, sve u svemu, zavrne
promjene u organizaciji i komandi oruanih snaga NDH predstavljale Paveliev
konani napor da zadri autoritet do samog kraja rata i povea svoju vlastitu
sigurnost.
S vojne toke gledita meutim, te je promjene teko objasniti ili braniti.
Ni ujedinjavanje Hrvatskog domobranstva i Ustake vojnice u prosincu 1944,
ni daljnje promjene u zapovjednom kadru u oujku i travnju 1945. nisu mogle poboljati stanje u kojem su se nalazile oruane snage NDH to se tie
discipline ili borbene kvalitete. Jedini je rezultat bio poveanje spremnosti
vojske da slijedi Pavelieve zapovijedi. Meutim, kako su oruane snage NDH
do 8. svibnja 1945. bile pod njemakom operativnom komandom, personalne
promjene nisu mogle dovesti do stvaranja neke nove obrambene strategije. U
stvari, nije bilo vremena da se ita uini, nije bilo oruja za borbu, i nije bilo
pogodnog podruja na kojem bi se moglo organizirati nove operacije. Realno
je postaviti pitanje jesu h novi zapovjednici uope imali vremena ustanoviti
svoje stoere.
Uz to, i na Zapadnoj i na Istonoj fronti njemake su se snage raspadale.
Ali ak i kad se kraj pribliavao, za njih je mnogo toga ovisilo o ustakoj dravi
i pomoi koju su im jedinice NDH mogle dati. Razlog za to bio je to su se
njemake snage u Grkoj, preko 300.000 ljudi, kao i one u Srbiji, Makedoniji,
Oruane snage NDH

Albaniji i Crnoj Gori morale povlaiti preko teritorija NDH. Bilo je dosta diskusije o formiranju obrambene linije - Zvonimirove linije - izmeu Drave i
Save istono od Zagreba, gdje je bilo mogue organizirati snaan poloaj protiv partizana, ali vrlo je malo poduzeto da se to realizira.
Povlaenje njemakih snaga s Balkana poelo je u listopadu 1944. i trajalo
do samog zavretka rata. Za itavo vrijeme povlaenja, koje se odvijalo pod stalnim napadima partizana potpomognutim saveznikim zrakoplovstvom iz baza
u Italiji, Nijemci su openito upotrebljavali oruane snage NDH kao zatitnicu
(zalaznicu). Nakon dugog razmatranja, poetkom svibnja 1945. ustako vodstvo takoer je zapoelo s povlaenjem svojih snaga prema Austriji s ciljem
predaje zapadnim Saveznicima. Razvoj dogaaja u to doba, u posljednjoj fazi
rata, bit e opisan u 18. poglavlju.
Biljeke
1
Vrani, Postrojenje i brojano stanje Hrvatskih oruanih snaga" str. 141-169; Babi,
Military History", str. 131-166, osobito str. 151-166. Dragojlov, Der Krieg 1941-1945",
str. 345-364,425-449, 509-523; i Luburi, Ustatvo", str. 3-27. Vidi i novinski lanak hrvatskoga politikog emigranta (koji nije bio ustaa) Dragutina porera, Stvaranje i propast
vojske NDH".
o
Sustavno ureen, neobjavljen izvor informacija o organizaciji, promjenama i ukupnoj snazi oruanih snaga NDH, po godinama, imamo u nizu izvjetaja utemeljenih na
slubenim vojnim publikacijama i dokumentima NDH, koje su napisali jugoslavenski
vojni povjesniari poslije rata. Vidi A VII, fond neprijatelj, reg. br. 2/1-27, 2/1-34, 2/1-2248, i 2/1-53-64. kutija 134a, fotokopije kojih imam u svojoj dokumentaciji. Od literature
objavljene u Jugoslaviji, vidi osobito Coli, Takozvana NDH 1941., str. 193-328; idem,
Kopnena vojska Domobranstva Nezavisne Drave Hrvatske", str. 151-184; ulinovi,
Organizacija vlasti i oruane snage Nezavisne Drave Hrvatske", str. 131-199; i JeliButi, Ustae, str. 114-123.
Za taj zakon, koji je objavljen i stupio na snagu 11. travnja 1941, vidi Zbornik zakona
i naredaba NDH, 1941, str. 1-2. Nakon njegova dolaska u NDH 14. travnja, Paveli je
Kvaternika imenovao najprije vojskovoom (maralom) a potom, 16. travnja, i ministrom Domobranstva i doglavnikom.
Hrvatski narod (Zagreb), 8. svibnja 1941.
Vidi Coli, Kopnena vojska Domobranstva Nezavisne Drave Hrvatske", Vojnoistorijski glasnik 2, Beograd 1970, str. 169-230, osobito str. 190.
Ministarstvo oruanih snaga izdalo je 30. travnja 1945. zapovijed svim mukim graanima
Zagreba bez obzira na religiju", roenim izmeu 1912. i 1928, koji su vojni obveznici, da
se prijave na regrutaciju. Nisu bili poslati pojedinani pismeni pozivi na kune adrese.
Raspored javljanja bio je nainjen prema godinama roenja, izmeu 2. i 7. svibnja 1945.
godine. Vidi Poziv svim vojnim obveznicima" u posljednjem izdanju Hrvatskog naroda
(Zagreb), od 6. svibnja 1945, str. 2. Paveli je 3. svibnja potpisao zakonsku odredbu u

kojoj se navodi da su svi stanovnici NDH jednaki bez obzira na rasnu pripadnost i svi
zakoni i propisi o rasnoj pripadnosti proglaavaju nitavnim i nevaeim. Objavljeno u
Hrvatski narod (Zagreb) 5. svibnja 1945. godine.
8
0 demontai tvornica oruja, vidi Micr. No. T-120, Roll 5796, Frs. H309,062, H309,128,
H309,218-19; Micr. No. T-120, Roll 5797, Frs. H309,528 i H309.628. Za nesklonost sila
Osovine da vojsku NDH snabdijevaju orujem, vidi Glaiseov izvjetaj od 12. lipnja 1941
na Micr. No. T-501, Roll 264, Fr. 1213.
9
Micr. No. T-501, Roll 264, Frs. 1311-12. Ve u travnju 1941. maral Kvaternik je traio
od Nijemaca da dopuste da nova vojska NDH ima uniforme sline njemakim. Iz obzira
prema Talijanima, koji su trebali imati primat u NDH, Hitler je to odbio. Vidi Fr. 1157.
10
Za Glaiseovo miljenje o Reovoj brojci, vidi Micr. No. T-501, Roll 264, Frs. 859-60. Za
talijansko obeanje isporuke oruja, vidi Micr. No. T-120, Roll 5784, Fr. H299,635.
11
Za zakonsku odredbu o osnivanju oruanih snaga, vidi Zbornik zakona i naredaba
NDH, 1942, str. 326-331. Dvije odredbe od 21. kolovoza 1941. opisuju prvotnu organizaciju orunitva. Vidi ibid., 1941, str. 467-473. Za odredbu kojom orunitvo postaje dio
Ustake vojnice, vidi ibid., 1942, str. 804, a za zakonsku odredbu od 26. studenog 1942. u
kojem se razrauje njegova nova organizacija, vidi ibid., 1942, str. 1493-1502.
12
Micr. No. T-501, Roll 265, Fr. 148.
IO
Za Kvaternikovu zapovijed kojom se osniva poseban stoer, vidi Coli, Takozvana NDH
1941., str. 269, a za Pavelievu zapovijed od 10. svibnja 1941, vidi Croatia, Independent
State of, Glavni ustaki stan, Ured za promibu, Ustaa, str. 31-32.
14
Vidi zakonske odredbe od 17. srpnja i 3. kolovoza 1942, u Zbornik zakona i naredaba
NDH, 1942, str. 927-928 i 1153-1162.
15
Pukovnik Oton u, bivi austrougarski, a potom jugoslavenski oficir (pukovnik), koji
je sluio kao glavar stoera Ustake vojnice do sredine 1944, podnio je u svibnju 1943.
izvjetaj prema kojem se ak i tada samo 25% asnika Ustake vojnice moglo smatrati
profesionalno obuenim. Vidi Micr. No. T-501, Roll 267, Fr. 310.
16
Micr. No. T-501, Roll 264, Fr. 524.
17
Kvaternik, Talijanska politika spram N.D.H. 1941. i 1942", osobito str. 178-186. lanak
je objavljen u asopisu Hrvatska revija, napisan je uglavnom da bi sluio interesima
samog autora. Ukljuuje i diskusiju o osnivanju Crne legije i njezinu upotrebu u istonoj
Bosni. Izazvao je estoko pobijanje Vjekoslava Vrania u lanku Talijanska i njemaka
politika spram N.D.H.", koji je takoer napisan da bi sluio interesima svog autora. Objavljenje u asopisu Hrvatska misao. Za partizansko vienje masakara na obje strane u
istonoj Bosni, vidi S. Vukmanovi Tempo, Revolucija koja tee, sv. 1, str. 241-167.
18
Micr. No. T-501, Roll 268, Fr. 38.
19
Micr. No. T-77, Roll 883, Frs. 5,631,890-92. Prema Kascheu, u popratnom pismu uz
Pavelievu statistiku od 8. listopada 1943, upuenom ministru vanjskih poslova, broj
vojnika iz NDH u njemakim oruanim snagama u prvoj skupini, nakon objedinjenja SS
trupa i njemake mornarice, iznosio je 70.000 do 80.000 a ne 62.020 koje navodi Paveli.
Vidi Fr. 5,631,890.
20
Micr. No. T-501, Roll 264, Fr. 1369.
21
Juretiev izvjetaj od 10. lipnja 1942, str. 4, u RG 226, OSS-dokumentacija, No. 21782.
22
Za Glaiseov izvjetaj, vidi Micr. No. T-501, Roll 264, Fr. 1048. Vidi Micr. No. T-501, RoH
267, Frs. 329-30 za pismo koje je grupa rezervista u slubi napisala Glaiseu 4. veljae
1943, u kojem protestiraju protiv izbjegavanja vojne obaveze i korumpiranosti komisije
za regrutaciju, i Frs. 285-87 za neodazivanje priuvnih asnika na obuku u Varadinu.
Oruane snage NDH

23
Micr. No. T-501, Roll 265, Frs. 642-43.

Za Marievo umirovljenje, vidi Micr. No. T-501, Roll 266, Frs. 365-66. Za specijalnu zapovijed od 27. srpnja 1942, vidi Zbornik zakona i naredaba NDH, 1942, str. 944.
25
Za slabe plae u vojsci, vidi Micr. No. T-501, Roll 267, Frs. 338-39. Za slabu opskrbu i
produljeno sluenje na fronti, vidi Micr. No. T-501, Roll 264, Fr. 1284; Micr. No. T-501,
Roll 265, Frs. 748-51; i Zbornik DNOR, 5. serija, 10. knjiga, str. 444.
26
Za slabo naoruanje vojske, vidi Micr. No. T-501, Roll 267, Frs. 676-77. Za Glaiseov
izvjetaj od 13. kolovoza 1943. vidi Micr. No. T-501, Roll 264, Fr. 498.
27
Micr. N. T-77, Roll 781, Frs. 5,507,636 i 5,507,649.
28
Za primjer zahtjeva Glavnog stoera Oruanih snaga NDH, vidi Micr. No. T-501, Roll 265,
p rs . 747-51. Za utjecaj HSS-a, vidi Nazor, S partizanima, str. 28.
29
Za Glaiseov izvjetaj Lhru, vidi Micr. No. T-78. Roll 332, Fr. 6,290,262.
30
Micr. No. T-313, RoU 488, Frs. 212-14. U izvjetaju od 1. listopada 1943, upuenog 2.
oklopnoj armiji, general lajtnant Liiters navodi da su najbolj i ljudi (veterani s ruske fronte i specijalisti) veinom dezertirali iz legionarske divizije u partizane. Micr. No. T-314,
RoU 554, Fr. 1403.
31
Za predaje jedinica vojske NDH, vidi Micr. No. T-313, RoU 488, Frs. 209, 212-14. Meu
dezerterima kod Tuzle bili su i pukovnik Sulejman Filipovi i jo 74 druga asnika (vie o
pukovniku Filipoviuu 11. poglavlju). Prema britanskom asniku za vezu s partizanima,
od snaga NDH ukljuenih u borbe kod Sanskog Mosta, 70 ih je ubijeno i ranjeno, dok se
865 asnika i vojnika s orujem predalo partizanima. United Kingdom, PREM (records of
the Prime Minister) 3/613/13, str. 94. Vidi i Micr. No. T-501, RoU 253, Fr. 650.
Za Izvjetaj br. 6" od 15. travnja 1944, vidi A VII, fond NDH, reg. br. 11/17, kutija 87.
32
Micr. No. T-77, RoU 883, Fr. 5,631,298.
33
Micr. No. T-77, RoU 883, Fr. 5,631,301; Dumitrov, Stvaranje i upotreba vazduhoplovstva
u NOR-u", str. 60, 87-88.
34
Micr. No. T-311, RoU 196, Frs. 499-504, osobito Fr. 502. Taj izvjetaj navodi i razloge za
raspad oruanih snaga NDH.
35
Za broj izdanih potjernica i broj povuen za vojnike odsutne bez dozvole u 12 razliitih
grupa redovnih i pomonih jedinica pod vrhovnim zapovjednikom za jugoistonu Europu za rujan, listopad i studeni 1944, vidi Savezna Republika Njemaka, BundesarchivMilitrarchiv, Freiburg i. Br., grupa dokumenata RH 19 IX, dok. 40. Za zapovijed vrhovnog zapovjednika za jugoistonu Europu od 29. studenoga 1944, 2. oklopnoj armiji da
zaustavi raspad LXVIII. armije, vidi Micr. No. T-311, RoU 194, Frs. 1189-90.
Za izvjetaje o 373. legionarskoj pukovniji, vidi SR Njemaka, Bundesarchiv-Militrarchiv, Freuburg i. Br., skupina dokumenata RH 19 IX, dok. 26. Za izvjetaje o toj diviziji,
o 9. diviziji i o mornarici, vidi Kriegstagebuch, sv. 4, dio 2, str. 978, 1181, i 1424. Za mornariu, vidi i Micr. No. T-311, RoU 196, Fr. 490.
Micr. No. T-501, Roll 265, Frs. 646-52, osobito Fr. 649. Vidi i izvjetaj njemakog XV.
,jg armijskog korpusa od 27. kolovoza 1943. na Micr. No. T-314, RoU 554, Fr. 1393.
Micr. No. T-120, RoU 5788, Frs. H302,601 i H302,607-10. Prema partizanskim izvorima,
42 pripadnika Ustake vojnice koji su bih opkoljeni kod Bugojna u Bosni predali su se
39 partizanima 25. kolovoza 1943. Vidi Zori, Napad na Bugojno", str. 23.
M
4(. icr. No. T-313, RoU 488, Fr. 214.
Vidi prilog Ivana-Steve Krajaia, Ilegalni rad u Zagrebu" u knjizi Vladimira Dedijera
Novi prilozi za biografiju Josipa Broza Tita, sv. 2, str. 496-505. Dana 16. sijenja 1944.
24

tajnik nadbiskupa Stepinca zabiljeio je u nadbiskupovu dnevniku daje nadbiskup toga
dana poslao pismo Paveliu u kojem gaje zamolio da pomiluje osuenike na smrt, pukovnika Galia i potpukovnika Bakotu. Stepinac, Dnevnik" (neobjavljeno), 5. svezak
(1942-1944), str. 167 (ulomci). Nadbiskupovi dnevnici jo uvijek su na uvanju kod
policije, ali je nekolicini odabranih istraivaa omogueno da ih pregledaju. Ja sam zavirio u izvatke koje je nainio jedan renomirani znanstvenik. Moemo spomenuti da niti
jedan od tih asnika NDH nije poaen s nekoliko redaka u slubenoj poslijeratnoj
jugoslavenskoj Vojnoj enciklopediji. Ne znam jesu li dobili ikakvo drugo posthumno
priznanje.
41
Informacija dobivena od biveg partizanskog obavjetajca (Hrvata) i potvrena od strane
biveg politikog komesara jedne hrvatske partizanske brigade (Srbina iz Hrvatske).
42
Zbornik zakona i naredaba NDH, 1944, str. 80-81, 383. Amnestija je ini se vrijedila do
1. srprya 1944.
43
Za Izvjetaj br. 6" vidi A VII, fond NDH, reg. br. 11/17, kutija 87. Za Pavelieve tvrdnje
na sastanku s Hitlerom, vidi Hillgruber, Staatsmnner und Diplomaten bei Hitler, str.
508.
Kasche je openito podupirao tvrdnje predstavnika vlasti NDH, zbog ega su ga von
Ribbentropp i Hitler otro kritizirali. Vidi von Ribbentroppovu poruku Kascheu od
13. travnja 1944, na Micr. No. T-120, Roll 5787, Fr. H302,050, i Hitlerove i2jave od 17. rujna
1944. na sastanku u svom stoeru, u Kriegstagebuch, sv. 4, dio 2, str. 1637-38.
44
General Luburi je to priznao u svom lanku Ustatvo", str. 15-16.
45
Micr. No. T-314, Roll 554, Fr. 1395. Vidi i izvjetaj 369. legionarske pukovnije od 10. listopada 1943. o dezertiranju asnika oruanih snaga NDH kod Tuzle poetkom listopada, u
Fr. 1361. Vidi i biljeku br. 31 u ovom poglavlju.
46
47
Za konflikte od srpnja do rujna 1941. vidi Glaiseove izvjetaje na Micr. No. T-501, Roll
264, Frs. 1133-34,1192-94 i 1361-62. Vidi i izvjetaj generala Slavka tancera, zapovjednika kopnenih snaga NDH, od 21. srpnja 1941, u kojem se bavi i tim problemom, u Zbornik
48
Micr. No. T-501, Roll 264, Frs. 1133 i 1362; Micr. No. T-501, Roll 266, Frs. 365-66.
49
Micr. No. T-313, Roll 488, Frs. 212 i 215. naelnik Lukieva stoera takoer je prisilno
umirovljen.
50
Za opasku kapetana Ustake vojnice, vidi Haeffnerov izvjetaj Glaiseu od 2. travnja 1943.
na Micr. No. T-501, Roll 265, Fr. 103. Za pokuaj atentata na generala Prpia, vidi Micr.
No. T-501, Roll 264, Frs. 818 i 826. Prema jednom kasnijem izvjetaju, pokuaj atentata
izvren je na zapovijed ustakog pukovnika (i kasnije generala) Ivana Herenia. Micr.
No. T-120, Roll 5793, Frs H306,196-97.
51
Micr. No. T-501, Roll 267, Frs. 1192-94.
52
Micr. No. T-77, Roll 883, Frs. 5,631,770-93.
53
Micr. No. T-501, Roll 265, Fr. 276; Coli, Takozvana NDH 1941., str. 308.
54
Micr. No. T-501, Roll 265, Frs. 100-104, 164-65 i 181-82, i Micr. No. T-501, Roll 267, Frs.
350-51.
55
Coli, Simpatizeri NOP-a u domobranstvu NDH u Zagrebu", str. 269-284, osobito str.
279-284; Krajai, Ilegalni rad u Zagrebu", osobito str. 498-501.
56
Coli, Simpatizeri NOP-a u domobranstvu NDH u Zagrebu", str. 269-284, osobito str.
279-280. U nekim prilikama, ustake i njemake vojne vlasti koristile su bizarne metode kako bi suzbijale tendencije raspadanja oruanih snaga NDH. U rujnu 1944. na
Oruane snage NDH

primjer, premjestili su sedam generala iz vojske i starijih ustakih asnika intendanata
s uredskih poslova u Zagrebu na privremene dunosti na fronti, gdje je nekoliko i\jih
rasporeeno na izvianje, a drugi na borbu protiv opasnih glasina. Micr. No. T-77, Roll
883, Fr. 5,631,298.
Za te zakonske odredbe, vidi Zbornik zakona i naredaba NDH, 1942, str. 326-31 i 1293
i ibid., 1944, str. 285. Za nekoliko popisa takvog osoblja, vidi na primjer, NDH, Ministarstvo oruanih snaga, Vjestnik Ministarstva Oruanih Snaga, 5 (1945), str. 107-10, 118,
157-60, 232-35, 318-20. (Za vie informacija o toj publikaciji, vidi biljeku br. 104 u ovom
poglavlju.) Samo od 20. prosinca 1944. do 24. sijenja 1945, od oruanih snaga bilo je
odvojeno" oko 134 asnika i nekoliko doasnika.
1
Otac i sin Kvaternik bili su lanovi vane obitelji. Jedan od maralove brae, Ljubomir,
veliki upan Velike upe Krbava-Psat, sa sjeditem u Bihau tijekom 1941. i dijela 1942,
bio je dobro poznat po nemilosrdnosti prema Srbima. Drugog brata, Petra Milutina,
biveg austrougarskog oficira (kao to je bio i Slavko Kvaternik), ubio je jugoslavenski
mornariki oficir u danima osnivanja NDH kad je pokuao preuzeti zemaljski ured u
Crikvenici. O izrazito antisrpskom stavu marala i njegovog brata Ljubomira, vidi osobito Glaiseov izvjetaj od 23. rujna 1941, na Micr. No. T-501, Roll 266, Frs. 308-11.
1
Micr. No. T-501, RoU 264, Frs. 618-21.
1
Micr. No. T-501, RoU 264, Fr. 1134.
Prema iskazu generala Mokova prilikom ispitivanja od strane poslijeratnih jugoslavenskih vlasti, u A VII, fond NDH, reg. br. Vi, kutija 9, str. 69. Prema Glaiseovu agentu Haeffneru, Eugen Kvaternik je potajno pregledavao Pavelievu osobnu potu. Vidi Micr. No.
T-501, Roll 265, Fr. 111. Mlai Kvaternik je pak u poslijeratnom lanku optuio Pavelia
da gaje poetkom 1942. planirao ubiti. Vidi njegovu Talijansku politiku, str. 186.
Nijemci su izvijestili da su ve u veljai 1942. uli da Paveli razmilja o smjenjivanju
marala Kvaternika s poloaja ministra Domobranstva, djelomino zato to su ga Talijani optuili da sabotira sporazume izmeu NDH i Italije o vojnoj suradnji. Vidi Micr. No.
T-120, RoU 5786, Frs. H300,676-77. U svom izvjetaju od 10. lipnja 1942. Jureti je napisao
daje maral Kvaternik na odlasku. Vidi RG 226, OSS-dosje No. 21782, str. 6.
Glaise je dobio tekst Kvaternikovih govora od rijei do rijei u pismu od Haeffnera datiranom 3. Ustopada 1942. Vidi Micr. No. T-501, RoU 265, Frs. 216-21, osobito Fr. 219.
Tekst vajgerova izvjetaja Kvaterniku nisam pronaao. Moda je podnesen usmeno.
Meutim, Svajger je mnogo govorio o svom posjetu kapetanu Arthuru Haeffnera, umirovljenom bivem austrougarskom oficiru kojeg je kako se ini smatrao Hrvatom, ali
koji je zapravo bio Austrijanac koji je dugo prije toga ivio u Hrvatskoj, kao i Glaiseov
prijatelj i povjerljivi agent. Prema Haeffnera, vajger mu je rekao da je u izvjetaju
maralu Kvaterniku u svibnju 1942. iznio sljedea zapaanja o Istonoj fronti: pretjerana duina komunikacijskih linija ugroavala je njemake vojne operacije; njemaka
brutalnost prema politikim komesarima, vojnicima i civilnom stanovnitvu uvrstila je
sovjetski otpor; sovjetska politika paljenja usjeva i unitavanja svega pri povlaenju da
ne poslui neprijatelju bila je toliko temeljita da Nijemci u osvojenim podrujima nisu
nalazili nita upotrebljivo, to je znatno povealo njihove probleme sa snabdijevanjem
1 sr
njetajem; i sovjetske rezerve u ljudstvu predstavljale su nesavladivu potekou za
Nijemce, koja e na kraju biti odluujua. Jednom rijeju, Njemaka ne moe oekivati
Pobjedu u ratu protiv SSSR-a. Vidi Frs. 236-38. Vidi i Glaiseove izvjetaje od 12. prosinca
!942. i 2. sijenja 1943, na Micr. No. T-501, RoU 268, Frs. 66-67 i 78-79.
Micr. No. T-501, RoU 264, Fr. 706.

64
Micr. No. T-501, Roll 268, Frs. 130-31.

Rijei generala Mokova u iskazu koji je dao prilikom ispitivanja poslije rata, u A VII
fond NDH, reg. br. Vt, kutija 91. O., str. 68-69.
66
Vidi, na primjer, dugaak memorandum navodno Maekovih stavova koje je stranka
potajno pustila u opticaj u veljai 1943, na Micr. No. T-501, Roll 265, Frs. 763-70, i memorandum iz istog izvora poetkom 1943. na Micr. No. T-501, Roll 267, Frs. 1172-85, osobito
Frs. 1184-85. Zanimljivo je, meutim, da Janikovi u svom izvjetaju u sijenju 1943
(str. 13) istie kako HSS ne bi trebao preuzeti nita i nikoga iz ustake vlasti tijekom
stvaranja nove vlasti. Takoer se ne moe nita preuzeti ni iz vojske ni iz orunitva,
koje ionako u sebi nose sjeme dezintegracije. Ove su snage ustrojili asnici petokolonai
i narodne izdajice".
67
Izvjetaj Jureti", str. 4, u RG 226, OSS-dosje br. 21782.
68
Micr. No. T-501, Roll 264, Frs. 618-19.
69
70
Boban, Britanska politika prema HSS-u", str. 1-109, osobito str. 23, 26 i 33.
71
Za Stevensovo pismo, vidi F. O. 371/44245, R 1044/8/92. Za Mihailoviev poziv, vidi F. O.
371/44270, R 6324/11/92.
72
Vidi Janikoviev izvjetaj", str. 3-4 u Arhiv IHRP-a, KPH, 42-2896. Za izvjetaj Hrvatska i Hrvati" vidi Micr. No. T-501, Roll 265, Frs. 763-70, osobito Fr. 768.
Najkompletnija i najkorisnija studija na hrvatskom jeziku o Janikoviu i druga dva
emisara HSS-a Saveznicima kao i o promaekovski orijentiranim asnicima vojske NDH
je Bobanova Britanska politika prema HSS-u". O Janikovievim politikim aktivnostima u zemlji prije njegova bijega u Italiju, vidi str. 15-57.
74
Ibid., str. 58-70. Dodatne informacije od porunika bojnog broda Adamia dobio sam u
osobnom razgovoru i u pismu od 19. srpnja 1983. godine.
75
Boban, Britanska politika prema HSS-u", str. 70-87. Za saetak na etiri stranice Babieve izjave Britancima, vidi, F. O. 371/44249, R 3364/8/92. Za Babievu osobnu priu
0 njegovoj misiji Saveznicima i njihov postupak s rijim, vidi Babiev tekst Moja misija
saveznicima 1944", str. 240-279, i dugaak intervju s njim, Nova Hrvatska, br. 2, 3, 4,
London 1976, osobito br. 3, str. 12.
Poruku HSS-a ubaiu agent stranke je predao amerikom OSS-u (amerika
obavjetajna sluba u Drugom svjetskom ratu, pretea CIA-e, op. prev.) u vicarskoj.
OSS ju je preko britanske obavjetajne slube proslijedio ubaiu. Datirana je 27. lipnja
1944. i nalazi se u F. O. 371/44273, R 10212/11/92. Tu je i zabiljeka ambasadora Stevensona od 1. srpnja 1944. koja opisuje ubaievu reakciju.
77
F. O. 371/44270, R 6000/11/92; United Kingdom, Parliament, 398 H.C. Deb. 5 s., str. 2196;
Martinovi, Moje uspomene iz velikog doba, ivot i rad podpredsjednika HSS ing.
Augusta Koutia", str. 35-59, osobito str. 46-50. Kouti, ija je supruga bila u rodu s
obitelji Radi, proveo je osam godina u izbjeglitvu u 1930-im godinama, bio je nekoliko
puta uhien, i proveo je dvije godine u ustakim zatvorima za vrijeme rata. Iako je pregovarao s Paveliem i predsjednikom vlade Nikolom Mandiem o moguem ulasku HSS-a
u ustaku vladu, uvijek je odbijao njihove pozive. Povremeno se sastajao i s Kascheom
1 Glaiseom. Svi su ti susreti bili na zahtjev ustakih i njemakih dunosnika, i nisu dali
rezultate.
78
Micr. No. T-120, Roll 5793, Frs. H306,479-83, osobito Fr. H306,480; Micr. No. T-311, Roll
195, Fr. 673. Vokieva izjava jasan je pokazatelj daje Paveli bio informiran o planu i da
je bio dao svoje odobrenje.
65
Oruane snage NDH

79
Za dokumente koji se odnose na to, vidi Biber, Tito-Churchill, strogo tajno, str. 275,309,
361-62 1 375.
Postoji znatna literatura o moguem saveznikom iskrcavanju na raznim tokama u jugoistonoj Europi - Grkoj, Albaniji i Jugoslaviji - ali za saet i solidan prikaz dovoljno
je konzultirati Deakina, The Myth of Allied Landing in the Balkans" str. 93-116 i Kljakovi, Pitanje saveznikog iskrcavanja na Balkan", str. 7-25.
80
Nova Hrvatska (London), 1976., br. 7, str. 6, gdje urednik komentira intervju s potpukovnikom Babiem u brojevima 2, 3 i 4.
81
Sjeanja Ede Bulata kako ih je prepriao Kazimir Lelas u Svjedoanstvo [Dr. Ede Bulata] o dramatinoj sjednici", str. 616-618. U poslijeratnom lanku, Luburi je otvoreno
tvrdio da su on i general Mokov izveli likvidaciju urote. Vidi njegovo General Ante
Vitez Mokov", str. 132-166, osobito str. 153.
82
Koutievi navodi u skraenoj formi nalaze se u saetku njegovog memoranduma od
22. rujna 1944. majoru Chruchillu, u F. 0.371/44282, R 20604/11/92. Za original Koutieva
memoranduma na donekle manjkavom engleskom, vidi W. O. 202/222, X/I8972. Osam
toaka u originalnoj formi i zahtjevi komunista nalaze se na str. 4-5.
83
Vidi rezoluciju usvojenu na sastanku Izvrnog odbora 29. travnja 1944. u ZAVNOH dokumenti 1944, str. 545-47, i Gai, Na put u borbi za slobodu, osobito str. 9-19. i 36-38.
84
Edvard Kardelj, drugi ovjek po vanosti u KPJ, napisao je 8. kolovoza 1944. pismo Andriji Hebrangu, generalnom sekretaru KPH, u kojem mu je dao upute kako postupati s
onim lanovima HSS-a koji su preli na stranu partizana a kako s voama koji su ostali
uz Maeka. Vidi Zbornik DNOR, 2. serija, 13. knjiga, str. 656-57.
85
W. 0.202/222, X/18972, str. 5. Za HSS verziju tog razvoja dogaaja, vidi Martinovi, Moje
uspomene iz velikog doba, ivot i rad podpredsjednika HSS ing. Augusta Koutia", osobito str. 51-56. Za komunistiku interpretaciju Koutievih napora u pregovorima s KPH,
vidi lanak Vladimira Bakaria koji se prvi put pojavio u slubenom glasilu KP Naprijed
31. listopada 1944, a ponovo je objavljen u Bakari, Drutvene klase, nacija i socijali86 zam,, str. 101-103.
Za Kardeljevo pismo, vidi biljeku br. 84 u ovom poglavlju; citat je sa str. 657. Za napore
87 komunista da oslabe HSS, vidi Boban, Britanska politika prema HSS-u", str. 96.
Za britansku reakciju, vidi dva telegrama majora Churchilla od 1. listopada 1944. u
W. O. 202/306, X/I 03669. Vidi i Martinovi, Moje uspomene iz velikog doba, ivot i
rad podpredsjednika HSS ing. Augusta Koutia", str. 40. Kouti je kasnije radio kao
inenjer u velikom poduzeu za proizvodnju elektrinih proizvoda u Zagrebu. Bilo mu je
doputeno da dva puta otputuje u inozemstvo na lijeenje.
Prema dijelovima iz dva uhvaena pisma predstavnika HSS-a (vjerojatno monsignora
Juretia) u vicarskoj, napisana 23. veljae i 23. oujka 1945, lanovima stranke u Beogradu, koja je amerika vojna misija pri Titovu Vrhovnom tabu 2. svibnja 1945. poslala
Amerikom uredu u Caserti, ini se da od listopada 1944. do negdje u veljai 1945. nije
bilo kontakta izmeu vodstva stranke u Zagrebu i njezinih agenata u vicarskoj. Voe u
Zagrebu alile su se u veljai 1945. da ne primaju nikakve direktive od voa u inozemstvu. Takoer su tvrdili da, iako su Lorkovi i Voki pokuah preuzeti kontrolu nad
oruanim snagama NDH, HSS kontrolu nad njom jo uvijek dri u svojim rukama, to je
eini
se bilo samozavaravanje. Vidi RG 226, OSS-Dosje No. XL 8354.
S|)
go Hillgruber, Staatsmnner und Diplomaten bei Hitler, sv. 2, str. 515-16.
Za zapovijed br. 1121, vidi A VII, fond NDH, reg. br. 56/5, 1-3. Kutija 832. Za miljenje
Nijemaca o Gruiu, vidi izvjetaj ataea njemakoga ratnog zrakoplovstva u Zagrebu od

11. kolovoza 1944, na Micr. No. T-120, RoU 5793, Fr. H306,482.
U prosincu 1944, 8,10. i 11. divizija hrvatske vojske bile su pod korpusom njemake XV
armije; 9. i 15. divizija pod korpusom njemake XXI. armije; 12. divizija pod korpusom
njemake LXVIII. armije; 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7. i 13. divizija pod korpusom njemake LXIX.
armije; i 14. divizija pod njemakim tabom za sigurnost eljeznikih pruga u NDH: 16.
divizija bila je zamjena, a ne operativna divizija. Vidi A VII, fond neprijatelj, reg. br. 3/1-40
do 3/1-48, kutija 134a.
91
Za reorganizaciju Ministarstva oruanih snaga, vidi A VII, fond NDH, reg. br. 56/5, 1-3.
kutija 83a, i reg. br. 2/1-49-52, kutija 134a. Za promjene u Izvjetajnom odjelu, vidi A VII,
fond NDH, reg. br. 42/8-1, kutija 95 i reg. br. 35/4-1, kutija 95.
92
O reorganizaciji 11. divizije, vidi A VII, fond NDH, reg. br. 6/11,1-3, kutija 98c. Fotokopije
detaljnih zapovijedi o reorganizaciji tih triju divizija nalaze se u mojoj dokumentaciji.
Vidi A VII, fond neprijatelj, reg. br. 2/1-50, kutija 134a za procjene brojnosti vojske, i reg.
br. 3/1-29, kutija 134a za procjene brojnosti ustakog orunitva.
93
A VII, fond NDH, reg. br. nije mogao biti pronaen meu autorovim papirima.
94
Vidi ispitivanje generala Mokova nakon rata u A VII, fond NDH, reg. br. !4, kutija 9 I.
0., str. 68. Vidi biljeku br. 90 u ovom poglavlju za podjelu divizija NDH po njemakim
korpusima.
Za njemaki pregled promjena u oruanim snagama NDH, vidi Kriegstagebuch, sv. 4, dio
1, str. 753-756.
95
Vidi Zbornik zakona i naredaba NDH, 1944, str. 602. za zakonsku odredbu od 21.
kolovoza, i str. 715-716. za uvoenje ope radne obveze.
96
Ibid., str. 749 i 829.
97
Ibid., str. 794-795. i 823-825.
no
A VII, fond NDH, reg., fotokopija u posjedu autora, arhivski brojevi neitljivi.
99
A VII, fond NDH, reg. br. 32/4-2, kutija 95. General Luburi je ponosno isticao da je
premjetanje vojnika iz jedne postrojbe u drugu bio zapravo in suprotstavljanja ustaa
i izazivanje njemakih komandanata. Vidi, Luburi, Ustatvo", str. 23. Tako ispada da
je Pavelieva naredba od 13. prosinca bila tek sredstvo da se smire Nijemci. tovie,
posebnom zakonskom odredbom od 28. prosinca 1944. oni koji su bili optueni za takvo
krenje discipline bili su amnestirani. Vidi, Zbornik zakona i naredaba NDH, 1944, str.
831.
100
101
A VII, fond NDH, reg. br. 2/1-49-52, kutija 134a.
102
Hrvatski narod (Zagreb), 31. prosinac 1944.
103
A VII, fond NOP, reg. br. 1-15/4, kutija 199 i A VII, fond neprijatelj, reg. br. 3-1-54 do 3-164, kutija 134a.
104
Imenovanja od 20. travnja objavljena su u Vjestniku Ministarstva oruanih snaga,
1945 (autor nije naveo broj citirane stranice - op. ur.). Posljednji broj ove publikacije
bio je br. 18, izdan 26. travnja 1945, kada je dosegao broj od 1108 stranica tiskanih samo
te godine. Poeo je 1941. kao Vjestnik vojnih naredaba i zapovijedi, ali je u razdoblju
od 1941. do 1945. njegovo ime promijenjeno.
105
Kriegstagebuch, sv. 4, dio 2, str. 1224-1238.
106
Micr. No. T-501, RoU 267, Frs. 306, 479-483.
XI.
B o s a n s k o h e r c e g o v a k i
M u s l i m a n i
Zbog cijelog niza razloga, bosanskohercegovaki Muslimani u NDH zasluuju

posebno poglavlje. Kako je BiH imala preteno muslimansko i pravoslavno
stanovnitvo, bila je najslabija toka ionako vrlo slabe ustake drave, iako
su Paveh i mnogi drugi ustaki voe bili Hrvati iz BiH. Od etrdesetih godina
19. stoljea BiH je bila politiki bonus koji su eljeli i Srbi i Hrvati. Nakon Prvoga svjetskog rata, Muslimani su bili vrlo nezadovoljni Srbima zbog agrarne
reforme koju su ovi proveli, a tijekom Drugoga svjetskog rata bili su nezadovoljni ustakim tretmanom. Neki su Muslimani zapravo gotovo cijelo vrijeme
rata pokuavah postii politiku autonomiju tako to su sklapali separatne
sporazume s Nijemcima. Komunisti su obeavah autonomiju od tridesetih
godina 20. stoljea, ali su se i partizani u prvoj fazi rata u BiH suoili s golemim potekoama - kako pridobiti muslimanske mase. Mirom je BiH dobila dravnost unutar nove federativne Jugoslavije i priznanje Muslimana kao
posebne nacionalnosti, po statusu jednake Srbima i Hrvatima. Muslimani u
BiH doivjeli su politiki i kulturni preporod, sve do devedesetih godina 20.
stoljea kad su ponovni etniki sukobi izazvali raspad Jugoslavije.
Vidjeli smo da su ustae polaganjem prava na BiH kao dio hrvatskoga
etnikog i povijesnog" teritorija slijedili hrvatsku nacionalistiku tradiciju. Do prvih vijesti o postojanju bosanskih krstjana" potkraj 12. stoljea,
stanovnitvo Bosne bilo je uglavnom hrvatsko i rimokatolike vjere. Tijekom
iduih 300 godina, do osmanskog osvajanja 1463. godine, na bosansku regiju
odnosno, kasnije, dravu, prava je polagala hrvatska, odnosno ugarsko-hrvatska drava. Bosanski banovi (vladari) i kraljevi, osobito u periodima slabosti,
priznavali su ugarsko-hrvatske kraljeve kao vrhovne gospodare. Ustae su iznosile tvrdnju da su preci veine Muslimana u BiH do prijelaza na islam bili
Hrvati i katolici ili krstjani", pa da su oni, prema tome, kao to su neki Hrvati
govorili, cvijet" hrvatske nacije, ili najii od svih Hrvata. Hrvatski katolici
sa svojih 24% sainjavah su zajedno s Muslimanima, kojih je 1931. bilo 31%,
veinu od 55% ukupnog stanovnitva BiH, to je hrvatskim nacionalistima bila
osnova za polaganje prava na BiH.1
525
Hrvatsko polaganje prava nisu, meutim, osporavali samo Muslimani nego

i Srbi. Srbi su svojatali Muslimane kao brau po krvi" i kao sastavni dio srpske nacije.2 Od kraja 19. stoljea pa sve do Drugoga svjetskog rata, Srbi u BiH
bili su u veini s 43-44% ukupnog stanovnitva, dijelom i zbog toga to se od
poetka 20. stoljea manji postotak Muslimana opredjeljivao za srpsku narodnost. Srbima su Muslimani bili potrebni, iako ne toliko koliko Hrvatima, kako
bi ojaali temelj za svoje polaganje povijesnih prava na BiH, ali srpsko je polaganje prava bilo manje opravdano nego hrvatsko. Istina je da su dijelovi Bosne
zajedno s teritorijem Hercegovine do rijeke Neretve i dio june Dalmacije bili
pod srpskim kraljevstvom tijekom dijela srednjeg vijeka. Ali u 20. stoljeu,
veina Srba u BiH bili su potomci naseljenika iz srpskoga i crnogorskoga podruja sredinjeg Balkana, koji su u Bosnu doli za vrijeme vladavine Osmanlija, osobito u 18. i 19. stoljeu.
Dakle, dva meusobno iskljuiva centra pretendirala su na BiH; od 1840.
naovamo izazivah su vee strasti nego bilo koja druga politika tema u hrvatskoj i srpskoj nacionalistikoj povijesti.3
Za veliku veinu Muslimana, suparnika polaganja prava Srba i Hrvata bila
su vie iritirajua nego presudna: iako su bili uglavnom junoslavenske krvi
i govorili istim jezikom poput Srba i Hrvata, smatrah su se posebnim zbog
svoje islamske vjere. Njihova nacionalna pripadnost bilo je pitanje koje su
im nametnuli Srbi i Hrvati iz utilitarnih politikih razloga. Iako se nekolicina
Muslimana intelektualaca pod utjecajem modernih nacionalistikih pokreta
odluila smatrati se Hrvatima ili Srbima, veina intelektualaca i gotovo cijela
muslimanska populacija, urbana kao i ruralna, smatrah su se Muslimanima
(a ranije ak i Turcima).4
Takav nain razmiljanja imao je dugu povijest, iji korijeni seu u prolost
do bosanske drave i Crkve u srednjem vijeku i vie od 400 godina osmanske
vladavine u BiH. Nas tu uglavnom zanimaju dva aspekta te povijesti: prvo, kako
su dogaanja tijekom tih ranijih perioda pridonijela osjeaju bosanskohercegovakih Muslimana da su neto posebno i drukije od pravoslavnih Srba i
katolikih Hrvata i, drugo, koje su sile rezultirale velikom vjerskom i nacionalnom pomijeanou stanovnitva BiH. Oba elementa znaajno su pridonijela
krvavom razvoju dogaaja na tom podruju tijekom Drugoga svjetskog rata.
POVIJESNI
KONTEKST
Srednjovjekovna bosanska drava i Crkva

Sve do sredine 12. stoljea, naziv Bosna upotrebljavan je samo za malo podruje gornjeg toka rijeke Bosne, koje je u raznim periodima pripadalo bizantskoj, hrvatskoj ili srpskoj dravi. Od oko 1200. Bosna je razvila vlastitu
politiku individualnost, koju je uspjela odrati tijekom dva i pol stoljea, iako
je formalno ostala pod vrhovnitvom ugarsko-hrvatskih kraljeva. Tijekom
tog perioda povremeno je bila posve nezavisna i proirila svoj teritorij na sve
strane na raun susjeda. Godine 1377. bosanski ban (vladar) dao se okruniti
kraljem susjednih srpskih zemalja na temelju svog srodstva s dinastijom Nemanjia, i t a j e titula kasnije priznata i za uu Bosnu. 5
Bosanska kraljevska kruna i vijee bosanskog plemstva sluih su kao
dva konstitutivna stupa drave. 6 Teritorij je pripadao ili vladaru ili nekolicini
monih vazala, kojih je poetkom 15. stoljea bilo est ili sedam. Veliki i mali
vazali esto su vodili ratove jedan protiv drugoga oko teritorija ili kojekakvih
prava, a oni najvei povremeno i protiv kralja. Godine 1448., vladar Huma,
jugoistonog dijela Kraljevstva - uzeo je posebnu titulu hercega (vojvode) od
sv. Save kako bi naglasio svoju neovisnost o kralju te d a j e njegov poloaj vii
od poloaja drugih vazala. 7 Dananje ime Hercegovine potjee od te titule.
Potkraj 12. stoljea meu klerom bosanske katolike biskupije razvila se
posebna Crkva, iji su pripadnici sebe zvali krstjanima" (u znanosti se esto govorilo o bogumilima). U Crkvi se upotrebljavao narodni jezik i, kako se
ini, istoni obred, a na elu joj je bio domai biskup. Unutar zemlje, veliki
dio klera, feudalni gospodari i stanovnitvo, kao i otprilike polovica vladara u
idua dva i pol stoljea, bili su sljedbenici ili su tolerirali lokalnu Crkvu, ime
je bosansko politiko tijelo bilo podijeljeno oko rehgije. Kao rezultat te podjele, meusobnog suparnitva i centrifugalnih tendencija velikih feudalaca te
bijednih uvjeta u kojima su ivjeli kmetovi, srednjovjekovna bosanska drava
uvijek je bila slaba i nestabilna. 8
Crkva bosanska bila je za zemlju uzrok beskrajnih nevolja. I pape i ugar-

sko-hrvatski kraljevi, i srpska drava i Pravoslavna crkva, smatrali su je
heretikom. Kraljevi su u saveznitvu s papama vodili nekoliko kriarskih ratova protiv Bosne kako bi iskorijenili herezu i pokorili zemlju. Papa je 1233.
doveo u Bosnu dva strana biskupa uzastopce kako bi djelovali protiv heretika,
ali jedino to su postigli bilo je otuivanje stanovnitva. 9 Oko 1250. papa je
sjedite bosanske biskupije preselio van Bosne, ali to je Katoliku crkvu u
Bosni, sad i bez biskupa na licu mjesta, samo jo vie oslabilo, dok se Crkva
bosanska irila. U 13. i poetkom 14. stoljea, pape su u Bosnu poslale dominikance, a poslije i franjevce kao misionare i inkvizitore, ali sukobi izmeu
redova prisilili su papu da izabere jedan od ta dva reda - franjevce - i da im
monopol nad inkvizitorskim radom u Bosni.10 Napori katolikih redova povremeno su davali rezultate, tako da se nekohko bosanskih vladara i feudalnih
gospodara odreklo krstjanske" hereze, ali uspjeh je bio samo privremen i antagonizam prema Rimu, katolikim redovima, dostojanstvenicima i ugarsko-hrvatskim kraljevima se nastavio. Katohka crkva nastojala je - radi obrane
svojih interesa - ujediniti razliite elemente u Bosni - vladara, veinu feudalaca i klera te krstjansko" stanovnitvo, i Crkva je bosanska preuzela ulogu
nacionalne crkve branei sebe i dravu od stranih sila.
Dok srednjovjekovna bosanska drava nije privukla na sebe veu pozornost povjesniara, dotle je Crkva bosanska predmet intenzivnog prouavanja
ve 150 godina. Francuski povjesniar Charles G. A. Schmidt napisao je 1849
- u prvoj modernoj studiji o Crkvi bosanskoj - d a j e bila dualistika, umjerene
orijentacije i vrlo srodna katarskoj sekti koja se iz Carigrada proirila do
Dalmacije, a odatle u Bosnu, sjevernu Italiju i junu Francusku. Gotovo dva
desetljea kasnije, 1867, objavljena je prva studija jednog junoslavenskog
autora, Boidara Petranovia, koji tvrdi d a j e Bosanska crkva u sutini bila Pravoslavna crkva, s nekim malim modifikacijama. Potom je 1869. i 1870, nakon
dugogodinjih istraivanja i djelomino kao odgovor Petranoviu, katoliki
sveenik i eminentan hrvatski povjesniar Franjo Raki, koristei i katohke
i domae krstjanske" izvore, dokazao je d a j e Crkva bosanska pripadala neomanihejskoj dualistikoj herezi, a 1924, Vaso Gluac, na temelju domaih izvora razradio je i uvrstio Petranovieve tvrdnje da je Crkva bosanska bila
pravoslavna. 11
Naravno, hrvatski povjesniari smatrah su ukljuivanje u raspravu svojom
patriotskom dunou, jer Petranovievo i kasnije Gluevo stajalite da su
bosanski krstjani" u sutini pravoslavci znailo je da su morah biti i Srbi i
da, prema tome, s povijesne toke gledita, BiH u moderna vremena pripada
batini srpskoga naroda. Poevi od prijelaza iz 19. u 20. stoljee, niz hrvatskih autora uhvatio se u kotac s izazovom. Svi su oni potvrdili da je Crkva
bosanska, suprotno nalazima papa i katohke inkvizicije, zapravo bila Katolika crkva s malim odstupanjima. 12 Politike implikacije tog stava bile su
NDH: Bosanskohercegovaki Muslimani

oite. Kako je Bosanska crkva bila katolika, rezonirali su, a bosanski vladari
u srednjem vijeku formalno, a povremeno i stvarno, vazali ugarsko-hrvatskih
kraljeva, srednjovjekovna BiH bila je, dakle, hrvatska i njeno stanovnitvo,
ukljuujui i Muslimane, koji su uglavnom potomci islamiziranih krstjana",
ostaju dio hrvatskoga nacionalnog korpusa.
Prema najee zastupljenim pogledima, utemeljenim u prvom redu na
radovima Jaroslava idaka, profesora Zagrebakog sveuilita, vodeeg jugoslavenskog eksperta za tu Crkvu, ona je bila umjereno dualistika. 13 Njen
nauk su iz Bizanta i drugih dijelova Bliskog istoka u Dalmaciju, potkraj
12. stojea, donijeli dalmatinski trgovci. Kad su lanovi sekte protjerani iz
dalmatinskih gradova kao heretici, utoite su nali u susjednoj Bosni. To je
u glavnim crtama stav koji je francuski povjesniar Schmidt zauzeo 1849. godine. On je, takoer, sugerirao da su krstjani" po svom nauku i organizaciji
bili slini katarima u sjevernoj Italiji i albianima u junoj Francuskoj, iako
su svoj vrhunac dosegli nekih 150 godina nakon to su pape i njihovi politiki
saveznici ove pokorili.
Crkva bosanska je svoje najgorljivije pristae imala meu klerom i plemstvom, koje je imalo osobne razloge za opoziciju Katolikoj crkvi i ugarsko-hrvatskim kraljevima. Zato je oko 1330. s lakoom postala izrazito dravna crkva". Uslijedilo je preko dva stoljea dugo razdoblje u kojem je bila zatitnik
i ideoloki predstavnik politike nezavisnosti zemlje u borbi protiv ekspanzionistikih tendencija ugarske krune". Zato je Crkva bosanska, koja je zahvaljujui obrednom jeziku i pismu ionako bila bliska narodu, zapravo imala
karakteristike istinske narodne crkve". 14
Postojanje Crkve bosanske snano je utjecalo ne samo na religiozni nego i
na politiki i kulturni ivot zemlje. Iako se razvila u nacionalnu dravnu crkvu
i bila glavni potporanj bosanske drave u posljednja dva desetljea njezina
postojanja, posljedice tog uspjeha nisu bile samo povoljne. Prema Solovjevu, usprkos njenom prvotno revolucionarnom karakteru, Crkva bosanska je
s vremenom postala slugom feudalne klase jer nije imala vlastite posjede ni
ekonomsku mo pa nije mogla postati protutea plemstvu. Favoriziranjem
upotrebe nacionalnog jezika u obredu i dravnoj administraciji, Crkva je pridonijela kulturnoj izolaciji Bosne u odnosu na Rim i na Bizant. Zato je, iako
smjetena nadomak Jadranskog mora, Bosna ostala nekultivirana, neupuena u stranu kulturu, a nesposobna razviti svoju vlastitu", Bosna je jedina od
junoslavenskih zemalja koja nema srednjovjekovnu kulturnu batinu u obliku katedrala i samostana, slikarstva, knjievnosti ili zakonika. Konano, kao
to je Solovjev naglasio, mnogi su krstjani" kasnije prihvatili islam i tako pridonijeli postojanju triju religija na tlu BiH.16
Tijekom 13. poetkom 14. stoljea, glavni neprijatelj bosanske drave i
Crkve bilo je Ugarsko-Hrvatsko Kraljevstvo. Situacija se, meutim, drastino

promijenila u drugoj polovici 14. stoljea kad je poela ekspanzija Osmanskog Carstva u jugoistonoj Europi. Osmanlije su u velikom broju na Balkanski poluotok prvi put doli 1342. kao plaenika vojska. Odluili su pokoriti
to podruje i najprije 1354. osvojili Galipolje, a onda iz te utvrde zapoeli s
osvajanjima koja su trajala dva stoljea i odvela ih do obala Jadranskog mora
i pred vrata Bea. Srpsku srednjovjekovnu dravu pokorili su 1371. i 1389. godine. Od nje je preostala samo despotovina u Smederevu, koja je bila vazalna
drava Osmanlijama, a koju su oni ionako pokorili 1459. godine. Drugo Bugarsko Carstvo i njegov glavni grad Trnovo zauzeli su 1393. godine. Konano,
1453, zauzeli su Carigrad i tako s povijesne scene uklonili Bizantsko Carstvo,
svojedobno najmoniju dravu u srednjovjekovnoj Europi i Maloj Aziji.16
Bilo je samo pitanje vremena kada e pasti i Bosna, koja im je leala
neposredno na putu prema sjeverozapadu, prema Ugarsko-Hrvatskom
Kraljevstvu i Mletakoj Republici. Bila je lak phjen, ekonomski iscrpljena nakon ponovljenih ratova protiv Ugarske, razjedinjena estim borbama izmeu
kralja i regionalnih feudalaca i podijeljena vjerskim razlikama. Kmetovi su bili
nezadovoljni, preoptereeni davanjima plemstvu i trokovima estih ratova.
Prvi osmanski pohodi na bosanski teritorij bili su 1386. i 1388. godine. Nakon 1415, osmanski utjecaj stalno je rastao, i polovicom 15. stoljea Osmanlije
su kralju i izvjesnom broju feudalaca nametnuli plaanje godinjeg danaka
sultanu. Do 1451. ve su uspjeh osvojiti dijelove bosanskoga teritorija sve do
rijeke Bosne i grada Vrhbosne na zapadu, u ijoj su blizini osnovali vlastiti
grad, Sarajevo. Godine 1463. dola je velika osmanska vojska s ciljem pokoravanja ostatka Kraljevstva. Iako su ugarsko-hrvatske snage uspjele ponovo
preoteti natrag dio teritorija, do 1528. Osmanlije su uspjeli zavriti osvajanje
Bosne. 17
Uskoro nakon pokoravanja Bosanskog Kraljevstva, Osmanlije su se
ponovo poeli iriti prema zapadu i sjeveru. Godine 1493. nanijeli su teak
poraz hrvatskoj vojsci u bici na Krbavskom polju. U toj bici izginula je veina
hrvatskoga plemstva i ono se od tog gubitka nikad vie nije oporavilo. Godine
1526. Osmanlije su porazili ugarsko-hrvatske snage kod Mohaa na Dunavu,
ubili ugarsko-hrvatskog kralja i zauzeli Budim, koju su zadrali sljedeih 150
godina. Kad su Hrvati i Ugri 1527. izabrali za kralja austrijskoga nadvojvodu
Ferdinanda Habsburkog, austrijska dinastija Habsburg postala je glavni branitelj katolikog svijeta od Osmanlija u sredinjoj Europi. Mletaka Republika
tu je funkciju imala na podrujima uz Jadransko i Jonsko more i na istonom
Sredozemlju. 18
U svojim osvajanjima u jugoistonoj Europi Osmanlije su se najdalje
proirili poetkom 17. stoljea, kad su kontrolirali i velik dio hrvatskoga teritorija - gotovo itavu Dalmaciju, velike dijelove Like, Korduna i Banije i itav
Srijem i Slavoniju - i doli gotovo pred vrata Zagreba. Gotovo dvjesto godina,

od kraja 15. do poetka 18. stoljea, ta su hrvatska i njima susjedna podruja
bila glavno poprite bitke izmeu kria i polumjeseca. Hrvatske zemlje sluile
su kao vojna granica izmeu katolikog kranstva i Osmanskog Carstva, i
t a j e injenica hrvatski narod kotala beskrajnih rtava u krvi i materijalnim
dobrima.
Bosanska drava i Bosanska crkva iza sebe nisu imale ni meunarodne sile,
papu i Katoliku crkvu, ni dinaminost srednjovjekovne srpske drave, ni organizaciju i duh Srpske nacionalne crkve, ali imale su tradiciju zasebnog politikog
i vjerskog entiteta i preko 200 godina borbe protiv kako Katohke tako i Pravoslavne crkve te ekspanzionizma ugarsko-hrvatskih kraljeva. injenica da su
tako dugo odolijevale monim pritiscima pokazuje kohka je bila njihova vitalnost. Zato je kod veine bosanskoga stanovnitva nastao osjeaj posebnosti u
odnosu na druge slavenske narode u tom podruju. Taj faktor pridonio je masovnoj islamizaciji BiH pod Osmanhjama. Za vrijeme osmanske vladavine, meu
privilegiranom muslimanskim stanovnitvom, jo se i intenzivirao.
BiH za vrijeme osmanske vladavine

Kako su Osmanlije prodirah sve dublje u bosanski teritorij, paralelno su tekla
dva procesa: Bosna je (a nakon njenog osvajanja, 1482, i Hercegovina) organizirana kao pokrajina koja je vojna granica (a kasnije i paaluk), i veliki dio
stanovnitva je islamiziran. 19
Nakon osmanskog osvajanja, zemlja u BiH postala je dio sultanova veleposjeda, i vei dio je podijeljen u obliku vojnih lena pojedincima koji su
zaduili Carstvo, obino onima koji su se istakli hrabrou u borbama. Ovi
su time postali pripadnici feudalne konjice i bili obavezni ii u rat kad god su
bili pozvani i sa sobom dovesti broj ljudi proporcionalan prihodima s lena. 20
Tijekom prva dva i pol stoljea vladavine Osmanlije su, vrlo promiljeno, izvjestan broj lena podijelili kranima, uglavnom bivem niem plemstvu, kao
i voama nomadskih vlakih grupa, kako bi taj narod vezali za svoju dravu.
Teritorijalna rasprenost feudalne koryice imala je izrazite ekonomske prednosti za sredinju vlast koja, zahvaljujui takvom sustavu, nije bila optereena
odravanjem golemih garnizona u svim dijelovima Carstva. Dokle god je osmanski politiki i vojni sustav bio snaan, posjednik lena koji bi odbio odazvati se mobilizaciji ili koji bi postao nediscipliniran, lako je mogao biti kanjen
oduzimanjem lena.
Osmanlije su preuzeli i kranske vojne i poluvojne pomone jedinice koje
su otprije postojale u Bizantskom Carstvu i balkanskim dravama i upotrebljavah ih za razne svrhe. To su, na primjer, bili akindije (laka konjica),
derbendije (trupe za osiguranje i odravanje cesta), martolozi (pjeaci, vojcot

na prethodnica, obino krana, u osmanskoj vojsci), Vlasi, vojnuci i mnogi
drugi.21 U junoslavenskim zemljama te su se skupine sastojale uglavnom od
pravoslavnih Srba i Vlaha, a samo mali broj njih bili su Hrvati, katolici. Sluili
su Osmanskom Carstvu u vojnim operacijama protiv kranskog svijeta i
pomagali drati domae kmetove pod kontrolom.
Dok se Osmansko Carstvo irilo, Bosna je Osmanlijama sluila kao vojna
baza za napade na druga podruja. Kad je osmanska vojna srea poela slabiti,
Bosna je postala europski obrambeni bastion Carstva. Zbog brojnog muslimanskog stanovnitva i strateke vanosti kao granine pokrajine, u sustavu
zemljoposjeda i organizaciji obrane uvedeno je nekoliko jedinstvenih promjena. Negdje od poetka 17. stoljea, vojna lena u BiH postala su nasljedna. Uz
to, vidjevi djelotvornost Vojne krajine na habsburkoj strani granice, Osmanlije su u svrhu zatite granica i osiguranja mira i komunikacija u unutranjosti
ustanovili specijalnu vojnu instituciju: kapetanije. S vremenom, i kapetanije i
sluba u trupama koje su im stajale na raspolaganju takoer su postali nasljedni, i kapetani vremenom postaju najbogatiji i najmoniji ljudi u paaluku. 22
Ve potkraj 16. stoljea u Osmanskom Carstvu bilo je znakova unutarnjeg propadanja. U BiH, geografski udaljenoj ali preteno muslimanskoj, propadanje je bilo sporije i nikada nije bilo toliko akutno kao u drugim dijelovima
Carstva, ali ipak je bilo evidentno. 23 Propadanjem su bili osobito zahvaeni
stari i svojedobno stabilni sustavi vojnih lena i elitnih jedinica kao instrumenata sredinje vlasti. Umjesto toga, sve vie su promovirah i branili vlastite
interese, ignorirali svoju odgovornost i zastraivah kranske i muslimanske
seljake, to je zapravo znailo stanje feudalne anarhije. 24 To se nastavilo tako
dugo dok sredinja vlast nije bila voljna ili sposobna potvrditi svoj autoritet.
U devedesetim godinama 18. stoljea uinjeni su neki poetni napori kako
bi se Osmansko Carstvo moderniziralo, ali bez uspjeha. U dvadesetim godinama 19. stoljea, zapoelo se novim programom reformi, 25 a 1839. novim
reformama ukinute su sve vojne formacije feudalnog porijekla i zamijenjene
opom vojnom obvezom, uvedeni su novi ujednaeni porezi i ukinuta pravna
diskriminacija nemuslimana. To je bilo previe za bosanskohercegovake begove od kojih su se mnogi etrdesetih godina 19. stoljea otvoreno pobunili
protiv Porte. Politika i vojna mo begovata u BiH skrena je i reforme, donesene 1839., konano su provedene tek poetkom pedesetih godina 19. stoljea.
Unutar jedne generacije, meutim, seljaki ustanci protiv Porte i rat protiv
Rusije promijenili su kartu Balkana. Srbija, Crna Gora i Rumunjska priznate
su kao nezavisne drave, Bugarska je podijeljena i ostala je pod osmanskom
vrhovnom vlau, a BiH je ustupljena Austro-Ugarskoj kao okupacijskoj sili.
Osmansku vladavinu u BiH karakterizira organizacija zemlje u vojnu
pograninu provinciju, i prijelaz velikog dijela stanovnitva na islam. Neki
Bosanci islam su prihvatili ve u prvoj polovici 15. stoljea kad su Osman-

lije postupno prodrli u istone dijelove zemlje, pokorili feudalce i obeali mir
kmetovima. Veina istraivaa se slae da su tijekom druge polovice 15. i prve
polovice 16. stoljea krstjani" i bivi krstjani" (kriptokrstjani, koji su za vladavine zadnja dva bosanska kralja bili prisiljeni prijei na katolicizam) bili ti
koji su prigrlili islam. Konvertiralo je i neto katolika i pravoslavaca, ali samo
izuzetno. Proces islamizacije bio je najintenzivniji do polovice 16. stoljea,
iako se nastavio i neko vrijeme nakon toga, a onda je koncem 17. stoljea
poeo jenjati, to je bio odraz opeg stanja Carstva u Europi.
U svim zemljama jugoistone Europe koje su pale pod vlast Osmanlija
postojali su pojedinci i malene skupine stanovnitva koje su prihvatile islam,
ali, osim Albanije i nekih dijelova Bugarske naseljenih Pomacima, BiH je bila
jedino podruje gdje se dogodila masovna islamizacija. Glavni razlog korijeni
u prethodna dva i pol stoljea vjerskih sukoba izmeu Rimokatolike crkve i
Crkve bosanske, koji su se dogaah paralelno s opetovanim politikim i vojnim ofenzivama ugarsko-hrvatske drave na Bosnu. Takva situacija olakala
je irenje islama. Bosanski kmetovi, koji su morali nositi ekonomski teret
kako trajnih sukoba izmeu domaih feudalaca tako i ratova protiv ugarskohrvatskih kraljeva, bili su krajnje nezadovoljni svojim poloajem i otvoreni
za vjetu osmansku propagandu koja im je obeala ukidanje kmetstva i bolje
uvjete ivota.26 Osim toga, odreene slinosti u doktrini i nainu prakticiranja
vjere izmeu islama i Bosanske crkve uinile su prelazak na islam lakim za
krstjane" nego za katolike i pravoslavce. Neki povjesniari iznijeli su tvrdnju
da su irenju islama na Balkanu mnogo pridonijeli i muslimanski asketski redovi, primjerice dervii, koji su privukli brojne obraenike. 27
Za one bosanske mladie, koji su na islam preli slobodnom voljom,
najvaniji razlog bio je oportunizam. Prelaskom na islam, postali su u velikom
Carstvu graani prvoga reda, jer je religija odreivala i politiki poloaj kao
i socioekonomski prosperitet pojedinaca i grupa. Kao to je obino sluaj,
obraenici su se regrutirah prije svega iz redova mladih ljudi, koji se lako
prilagoavaju. 28 Kako su prilike za isticanje u Osmanskom Carstvu koje se
irilo bile mnogobrojne, mnogi od tih obraenika dosegnuli su visoke dravne
i vojne poloaje, to je i njihove roake i poznanike privuklo islamu. Za nie
plemstvo, prelazak na islam mogao je znaiti dobivanje zemlje kao nagradu
za vojnu slubu, a za seljake smanjenje davanja zemljoposjednicima i dravi.
Prijelaz na islam znaio je za voe polunomadskih Vlaha smanjenje ili brisanje
porezne obaveze, ali su zauzvrat morali obavljati odreenu vojnu slubu. Za
relativno malobrojne trgovce i obrtnike u gradovima pak, prednosti promjene
vjere bile su oite, jer slubena nazonost Osmanlija, vojna, administrativna i
vjerska, bila je koncentrirana u gradovima.
Proces islamizacije BiH bio je, ini se, uglavnom dovren ve u drugoj
polovici 16. stoljea. Osmanska pobjeda nad ugarsko-hrvatskom vojskom kod

Mohaa 1526. vjerojatno je ubrzala taj proces jer je dokazala superiornost Osmanskog Carstva i demoralizirala krane u Bosni. U ranom 17. stoljeu, nakon masovnog iseljavanja ili preseljavanja katolika iz Bosne, ali prije masovnog useljavanja pravoslavaca, procjenjuje se da su Muslimani u BiH sainjavali
oko dvije treine ukupnog stanovnitva. 29 Tijekom sljedeeg stoljea dogodio
se izvjestan broj obraenja, ali kad je koncem 17. stoljea zapoelo ubrzano
slabljenje Osmanskog Carstva, preobraanja su postala sporadina. Dogaalo
se da pojedinac prijee na islam zbog enidbe, ili da neki lanovi velike obitelji
prijeu na islam da bi zatitili obiteljske interese, i mladi mukarci prelazili su
zbog boljih mogunosti profesionalnog napredovanja. 30
Osmanlije gotovo nikada nisu upotrebljavah silu kako bi pospjeili prijelaze na islam. Nudili su znatne politike i ekonomske poticaje, a druge su
religije tretirali openito tolerantno. To je osobito bio sluaj kad je poglavar
vjerske zajednice stolovao unutar Carstva. S nestankom Bizantskog Carstva
i ponovnim osnivanjem (Grke) pravoslavne patrijarije 1454. pod osmanskim vrhovnitvom, Pravoslavna crkva postala je jednom od upravnih centara islamske drave. Na Patrijariju vie nisu gledali kao na instrument neprijateljske sile i njezini kontakti sa svojim arhiepiskopijama i episkopijama
bili su osigurani, kao i zemljoposjed i prihodi." 31 Shno se dogodilo i nakon
ponovnog osnivanja patrijarije Srpske pravoslavne crkve (SPC) u Pei 1557.
godine. Odnosi izmeu Peke patrijaije i Porte ostali su prijateljski do osamdesetih godina 17. stoljea, kad je Crkva izgubila povjerenje Porte jer je stala
na stranu Habsburgovaca u ratovima protiv Osmanlija 1683. i 1717. godine.
Tijekom nekoliko desetljea prije njenog ukidanja 1766, na elu Patrijarije
bili su patrijarsi grke nacionalnosti. 32
U teokratskoj dravi kao to je bilo Osmansko Carstvo, prema islamskom
zakonu nijedna druga religija nije mogla biti priznata kao ravnopravna islamu.
Ali pravoslavne crkve bile su tolerirane i uivale prava i privilegije navedene
u dekretima o imenovanju vieg klera. Morale su plaati porez, morale su se
brinuti za to da njihovi podanici plaaju poreze nametnute nemuslimanima i da
se dobro ponaaju. Zauzvrat, bile su slobodne odravati slubu Boju, baviti se
obrazovanjem i kulturom, imenovati lanove Crkve i postavljaju brana pravila za svoju pastvu. Tako su, suraujui s osmanskom dravom, Grka i Srpska
pravoslavna crkva za svoj narod mogle sauvati mnoge vjerske, politike i kulturne obiaje koji bi inae bili izgubljeni. Time su nadomjestile ranije politike
drave i sluile kao nacionalne vlasti u uvjetima porobljenosti.
Katolika crkva u BiH nije, meutim, uivala takve privilegije, jer je
njezin poglavar, papa, bio izvan sfere utjecaja osmanske vlasti i poticao
este kranske pobune protiv Osmanlija. Osmanlije su, meutim, doputah
djelovanje franjevcima, koji su, kao i pravoslavni sveenici, bili vrsto povezani sa svojom pastvom i njihovi duhovni voe. Franjevci i katolika populacija

rijetko su bili proganjani. Valja takoer spomenuti da se za vrijeme osmanske
vladavine u junoslavenskim podrujima dogodio i odreen broj prijelaza iz
jedne u drugu kransku crkvu, osobito u junoj Hercegovini, u prvom redu iz
Rimokatolike u Srpsku pravoslavnu crkvu (vidi 12. poglavlje).
Dugorono gledano, jedna od najvanijih posljedica osmanske vladavine
na Balkanu bila je seoba stanovnitva, openito s jugoistoka na sjever i sjeverozapad. U poetku osmanske vladavine, te seobe bile su izazvane u prvom redu
ratovima i politikim imbenicima, ali od poetka 18. stoljea nadalje, bile su
uglavnom posljedica demografskih i ekonomskih faktora. 33
Dok su Osmanlije irili svoja podruja na hrvatske i maarske zemlje,
kransko stanovnitvo BiH iseljavalo se ili bjealo prema obali Jadrana i
otocima pod vladavinom Mletake ili Dubrovake Republike i osobito prema
hrvatskim podrujima uz zapadnu i sjevernu granicu Bosne i jo dalje prema
Austriji i Maarskoj. Istodobno, dio muslimanskog i kranskog stanovnitva
iz BiH i drugih slavenskih podruja na Balkanu useljavao se na novoosvojena
podruja ili je bio potican da ih naseljava. Ta seoba trajala je do dugog rata od 1683. do 1699. godine. Njegovim zavretkom, Osmansko Carstvo izgubilo
je veliki dio svog teritorija u Dalmaciji, sjeverozapadnoj Hrvatskoj i Slavoniji,
Ugarskoj, Poljskoj i junoj Rusiji. Muslimani koji su se bili naselili u sredinjoj
i sjevernoj Dalmaciji i u Lici, na Kordunu i Baniji, u Slavoniji i Srijemu nakon to su Osmanlije bili osvojili ta podruja, ponovno su se iselili prije ili za
vrijeme povlaenja osmanske vojske. Stoljee kasnije, nakon Prvoga i Drugoga srpskog ustanka 1804. i 1815, Muslimani su se iselili i iz Srbije. Dobar
dio njih otiao je u Bosnu. S druge strane, veina srpskoga stanovnitva koje
su Osmanlije naselili u tim podrujima ostala je i brojno se poveala u 18. i
ak i u 19. stoljeu, kad je nove naseljenike s osmanskog teritorija privuklo
Habsburko Carstvo. Tako je u svim hrvatskim podrujima uz granice s Bosnom pravoslavno stanovnitvo predstavljalo znatan dio stanovnitva.
Seobe stanovnitva stimuliralo je i to to je Habsburko Carstvo du
granica s Osmanskim Carstvom uspostavilo Vojnu krajinu i to su Osmanlije
du granica i u unutranjosti BiH osnovali kapetanije. Uz to, neka podruja
Bosne, osobito istona Bosna, izgubila su mnogo stanovnitva zbog estih
epidemija kuge u 18. i prva dva desetljea 19. stoljea, pa su, kao naseljenici, privueni Srbi iz istone Hercegovine i Crne Gore, jer bez dovoljno radne
snage za obraivanje zemlje, muslimanski zemljoposjednici od nje nisu imali koristi.14 Stoljea premjetanja stanovnitva, kao i islamizacija velikog
dijela stanovnitva BiH rezultirali su neobinom nacionalnom i vjerskom
^mijeanou njena stanovnitva. To je grafiki prikazano na Karti 5, koja se
temelji na popisu stanovnitva od 31. oujka 1931. godine.
U to vrijeme u BiH ivio je 2,323.491 stanovnik, od toga 1,028.134 (44,2%)
Karta 5. Vjerska izmijeanost stanovnitva Bosne i Hercegovine 1931

godina

pravoslavnih, 718.079 (30,9%) muslimana, 547.948 (23,6%) rimokatolika i 29.330
(1,3%) drugih. 36 Konfesionalna pripadnost praktino je znaila i nacionalnu
pripadnost, pri emu su pravoslavci zapravo bili Srbi, katolici Hrvati, a Muslimani su, iako je dobar dio elite optirao za hrvatstvo, a manji dio za srpstvo,
vremenom sve vie formirali vlastiti etniki i nacionalni identitet.
Kako je politika i civilizacijska slika BiH osmanskom okupacijom
drastino promijenjena, nije mogla sauvati socijalni, kulturni i vjerski kontinuitet u odnosu na vrijeme prije osmanske vladavine, to su i Srbija i Hrvatska
uspjele, iako je Srbija stoljeima bila pod osmanskom okupacijom, a Hrvatska
pod ugarskom i kasnije austrougarskom dominacijom. Za vrijeme osmanske
vladavine sve vei dio pravoslavnog stanovnitva sainjavah su naseljenici iz
Srbije, Crne Gore i istone Hercegovine, ije su tradicije bile vezane za srednjovjekovnu srpsku dravu i meu kojima je Pravoslavna crkva predstavljala
jedinu narodnu vlast. Malo ili nita nije vezivalo taj narod za Bosnu prije osmanske vladavine. Dakle, ak i nakon nekoliko stoljea ivota u BiH, osjeali
su se Srbima i htjeli se ujediniti sa Srbijom.
Veina pak katolika iz BiH bila je prisiljena na iseljavanje, ili je istjerana za
vrijeme osmanskih ratova, ilije emigrirala kako bi izbjegla osmansku vladavinu.
Tijekom njenih kasnijih faza, meutim, u Bosni se jest naselilo i neto katolika. Kao i u sluaju Pravoslavne crkve, Katohka crkva koju je predstavljao
franjevaki red, sluila je kao jedina narodna vlast za katoliko stanovnitvo.
Meutim, iako su se bosanskohercegovaki katolici ilavo drali svoje religije,
nisu bili u poziciji, djelomino i zbog svoje malobrojnosti, sluiti kao nosioci
povijesnog kontinuiteta BiH. tovie, negdje sredinom 19. stoljea, franjevci u
BiH doli su pod utjecaj hrvatskoga narodnog preporoda i okrenuli se Zagrebu
kao svom nacionalnom centru. Kao i Srbi, Hrvati BiH svoju su matinu naciju
nali izvan zemlje u kojoj su ivjeli i eljeli su se ujediniti s njom. 36
Zato je osjeaj povijesnog kontinuiteta i posebnosti BiH koji je evidentan
u posljednjih nekoliko stoljea bio utjelovljen u prvom redu u bosanskohercegovakim Muslimanima. Kao Muslimani, oduvijek su bili vrlo svjesni razliitosti svoje religije i jedinstvene povijesti, iako je vjerojatno preko 90% njih bilo
junoslavenske krvi, iako su ivjeh pomijeani s Hrvatima i Srbima, govorili
istim jezikom i imali mnogo zajednikih obiaja. 37 Kao to je jedan bosanski
pisac, Musliman, primijetio, stvaranje duhovne i kulturne posebnosti Muslimana zapoela je s njihovom islamizacijom". 38 Ali, iako su bili muslimani i
mnogi se ak smatrali Turcima, Turci ih nikad nisu prihvaah kao sebi jednake, a zbog otpadnitva nisu ih prihvaah ni njihovi kranski zemljaci. Ta
dvostruka izolacija", koju je jasno prikazao francuski putnik i pisac sredinom
19. stoljea, prema Hadijahiu, dala je temelj etnike subjektivnosti bosanskih muslimana." Usprkos svojoj muslimanskoj vjeri, bosanskohercegovaki
Muslimani smatrali su se u prvom redu Bosancima ili Hercegovcima. 39

B i H pod vladavinom Austro-Ugarske
Godine 1878, slijedei odluku Berlinskoga kongresa, Austro-Ugarska je okupirala BiH. Muslimani su bili protiv toga, jer ono to su oni htjeli bila je autonomija unutar Osmanskog Carstva, i bojali su se reformi koje bi moderna
kranska drava mogla uvesti. Srbi su bili protiv, jer su Bosnu htjeli ujediniti sa Srbijom, a Hercegovinu sa Crnom Gorom. Austrougarsku okupaciju
odobravali su samo katolici, to jest Hrvati, zbog nacionalistikih i vjerskih razloga. Kako je Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija bila dio Monarhije,
okupacija je otvarala mogunost da e se BiH s vremenom moda ujediniti s
njima, to bi poziciju Hrvata unutar Monarhije ojaalo. Katolici su stoljeima
pokuavah ukljuiti BiH u katoliku interesnu sferu, i Hrvati su bili skloni
podrati Habsburgovce kao veliku katoliku dinastiju.
Austro-Ugarska je u BiH shjedila politiku zavadi pa vladaj". Kako su imali podrku katolikog dijela stanovnitva, prijetnja njihovim planovima bili su
pravoslavci, a ne Muslimani. Muslimani su bih u prvom redu zemljoposjednici
i slobodni seljaci, dok su krani, i Srbi, pravoslavci, i Hrvati, rimokatolici, bih
kmetovi. Habsburgovci nisu imali namjeru uznemiravati Muslimane bitnim izmjenama u zemljoposjedu. Nastavili su provoditi odredbe osmanskoga dekreta iz 1859. koji je propisivao kako zemljoposjednici imaju tretirati kmetove, i
obveze kmetova prema zemljoposjednicima Meutim, dodah su vanu novu
odredbu koja je omoguavala kmetovima da od zemljoposjednika po realnoj
trinoj cijeni otkupe zemlju koju obrauju. Ta se odredba pokazala popularnijom nego to su oekivah, i izmeu 1879. i 1913. oko 40% od oko 89.000 kmetovskih kuanstava otkupilo je zemlju na kojoj je ivjelo. Usprkos tome, situacija u pogledu posjedovanja zemlje za nemuslimane se samo neznatno poboljala.
Prema popisu stanovnitva provedenom 1910. godine, 91% zemljoposjednika
koji su posjedovah i kmetove bili su Muslimani, dok su 68% srpskoga, 57% hrvatskoga i samo 7% muslimanskog poljoprivrednog stanovnitva bili kmetovi ili
djelomino kmetovi. 40 Bilo je jo oko 50.000 seljaka zakupnika, preteno pravoslavaca, iji je ekonomski poloaj bio osjetno tei od poloaja kmetova.
Dijelom zbog promjena u zemljoposjedu, stanovnitvo BiH doivjelo je izvjesno izjednaivanje. Mnogi bosanskohercegovaki Muslimani koji su odbijali prihvatiti novu vlast, emigrirah su, veinom u Osmansko Carstvo. Kao rezultat toga, udio Muslimana u stanovnitvu smanjio se od 1879. do 1910. s 38,7%
na 32,3%. Tijekom istog tog razdoblja, udio pravoslavnog stanovnitva ostao
je gotovo nepromijenjen, 43,5%, dok je katoliko stanovnitvo, za-hvaljujui
useljavanju dravnih slubenika, naraslo s 18,1% na 22,9%. Dogodio se porast i
kod drugih nacionalnosti, na 1,4%.41
Muslimani su bili onaj dio stanovnitva koji je bio najmanje spreman i
voljan prilagoavati se novim uvjetima koje je donijela austrougarska vlast.
EQQ

Zemljoposjednici Muslimani estoko su se opirali reformama koje je bila uvela
Porta, a reforme koje je uvela Monarhija bilo je jo tee prihvatiti jer ih je
uvela kranska drava. Austro-Ugarska je pokrenula politiku i drutvenu
modernizaciju, u svemu osim u sustavu zemljoposjeda, i uvela je uredan i
moderan administrativni, sudski i obrazovni sustav. Poela je razvijati industriju utemeljenu na sirovinama koje je Bosna imala, a to su, u prvom redu, bili
drvo, ugljen, eljezna rudaa i sol, te je uz izgradnju prometne infrastrukture
razvila i djelatnosti koje nisu neposredno vezane za poljoprivredu. Vlada je
financirala izgradnju infrastrukture i ulagala u industriju. No, toga je bilo malo,
jer je administrativni sustav bio kompliciran, a nedostojao je i rukovodee osoblje, kvalificirana pa ak i nekvalificirana radna snaga - oni su morah dolaziti
iz ekonomski naprednijih dijelova Monarhije. Ti napori, meutim, kombinirani sa sve veim mogunosti zapoljavanja i irenjem obrazovanja postupno
su poluili spor, ali stalan socioekonomski napredak. Bez sumnje, moglo se
postii i mnogo vie d a j e razvojna politika bila jasnija i sustavnije primijenjena i d a j e Monarhija imala dosljednu politiku prema BiH. Imajui, meutim, u
vidu razinu na kojoj se zapoelo, u 40 godina austrougarske vladavine postignuto je jako mnogo na gospodarskom polju. 42
Nacionalni preporod Srba i Hrvata u 19. stoljeu osjetio se i u BiH, gdje je
stanovnitvo, koje je u prethodnim stoljeima bilo svjesno u prvom redu svoje
vjere, postupno postalo i nacionalno osvijeteno. Prvo su se pravoslavci poeli
jae osjeati Srbima i gledati prema Beogradu i ujedinjenju s nezavisnom Srbijom. Onda su katolici, neto kasnije i sporije, poeli razmiljati o sebi u prvom
redu kao o Hrvatima i gledati prema Zagrebu u ujedinjenju s Kraljevinom Hrvatskom i Slavonijom unutar Austro-Ugarske Monarhije. Kad je BiH dola pod
habsburku vladavinu, od tri nacionalno-vjerske skupine najmanje su dobili
Srbi. Srpske pobjede u Balkanskim ratovima 1912-1913. pojaale su njihov nacionalni ponos i uveale njihovu odlunost da rade na ujedinjenju sa Srbijom.
U sporenjima izmeu srpskih i hrvatskih nacionalista oko BiH, Muslimanima je njihova odluujua pozicija bila sasvim jasna. Ni Srbi ni Hrvati nisu imali
veinski udio u stanovnitvu, ali s Muslimanima na svojoj strani bilo koja od te
dvije skupine mogla je polagati prava na BiH na temelju sigurne veine. Muslimani su, meutim, brzo shvatili da bi opredjeljenje na stranu bilo Srba, bilo
Hrvata, njih dovelo u manjinsku poziciju na kojoj bi onda, zapravo, imali malo
utjecaja. Za bosanskohercegovake Muslimane, koje je zanimala samo BiH,
glavni cilj postala je autonomija, jer je njihov utjecaj mogao doi do izraaja
samo u autonomnoj BiH.
Kad je nakon sarajevskog atentata na nadvojvodu austrougarskog prijestolonasljednika Franju Ferdinanda, 28. lipnja 1914, izbio Prvi svjetski rat, tradicionalni antagonizam izmeu muslimanskog i srpskog stanovnitva u BiH dodatno se intenzivirao. 43 Kako je nadvojvodin ubojica bio bosanskohercegovaki

Srbin, mnogi Muslimani smatrali su Srbe odgovornima za izbijanje rata. Oni
Srbi na koje se sumnjalo da su antihabsburki orijentirani, osobito pripadnici inteligencije, bili su izloeni progonima od strane vlasti. Muslimani, osim
onih koji su se smatrali Srbima, openito su se identificirali s austrougarskom
stranom. Pripadnici tzv. uckora (njem. Schutzkorpsj, paravojnih skupina
poznatih po progonima Srba, koji su u Bosni operirah u vrijeme Prvoga svjetskog rata, bili su preteno Muslimani. 44
Za vrijeme rata, problem kmetova ostao je nerijeen. U ljeto 1917, kad
je postalo jasno da e Centralne sile izgubiti rat, delegacija bosanskohercegovakih zemljoposjednika poslala je peticiju austrougarskoj vladi u kojoj su
zatraili brzo rjeenje agrarnog pitanja jednostavnom podjelom zemlje izmeu
zemljoposjednika i kmetova, ali nisu objasnili u kojem bi omjeru zemlju trebalo podijeliti. U sijenju 1918, u Sarajevu je osnovan odbor zemljoposjednika
iji je zadatak bila zastupanje tog plana na temelju podjele u omjeru 50:50.45
Ali za to je bilo prekasno, u BiH se vie nije moglo ni pomiljati na reformu u
kojoj bi zemljoposjednici igrah vanu ulogu.
Bosanskohercegovaki M u s l i m a n i u Kraljevini Jugoslaviji

Pobjeda Saveznika 1918. rijeila je agrarno pitanje u BiH u korist kmetova.
Nakon toga, u Jugoslaviji je provedena agrarna reforma na temelju odavno ustanovljenog principa, da zemlja pripada onima koji je obrauju. Privremenim
dekretom o agrarnoj reformi od 25. veljae 1919, ukinuto je kmetstvo i sve s
njim povezane institucije te eksproprirani golemi posjedi u svim dijelovima
nove Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (osim u Srbiji, u kojoj se dekret nije
primjenjivao), ime je i formalno potvreno usvajanje tog principa, ali zemljoposjednicima je zajameno da e od drave dobiti odtetu za zemlju koju
su izgubih. U prvih nekohko mjeseci nakon rata, meutim, srpski kmetovi
ne samo da su traili da zemlja koju obrauju postane njihova i odbili ispuniti svoje stare kmetske obveze, nego su se u mnogim podrujima osveivah
za prole nepravde tako to su palili kue zemljoposjednika, pljakah ih, a u
nekim sluajevima vlasnike ak ubili.46 Nisu svi neredi na selu bili djelo bivih
kmetova - ostali nezadovoljnici nesumnjivo su iskoristili priliku da iskale nakupljeni bijes na Muslimanima openito - ali mnogi dotadanji kmetovi bili su
doista kivni.
Prijenos vlasnitva nad zemljom na bive kmetove nije se mogao sprijeiti, ali Jugoslavenska muslimanska organizacija (JMO), politika stranka
bosanskohercegovakih Muslimana osnovana u veljai 1919, bila je odluna
pobrinuti se za to da zemljoposjednici dobiju barem punu odtetu. Stranka
je inzistirala i na tome da zemljoposjednici imaju puno pravo vlasnitva nad

zemljom koju na temelju ugovora obrauje zakupac, i da se prava kmetova na
tu zemlju ne odnose i d a j e , dakle, treba razlikovati od feudalnih posjeda koje
su obraivah kmetovi. Drava je, meutim, zauzela stajalite da je i ta zemlja
muslimanskim zemljoposjednicima dodijeljena u sklopu feudalnog sustava
koji im je pogodovao ve stoljeima.
Rjeavanju agrarnog problema u BiH pristupilo se nekoliko desetljea prekasno, a da bi bilo mogue ikakvo osim radikalno rjeenje. Kao rezultat toga,
JMO je dobio vrlo malo zauzvrat, iako je pomogao srpskim politikim strankama izglasati centralistiki ustav iz lipnja 1921, koji je pruio pravni temelj za
srpsku hegemoniju u novoj dravi. Najvie to se moe rei jest da su zemljoposjednicima osigurali neto vee odtete nego to bi bile d a j e stranka ostala
u opoziciji.
Privremeni dekret, zajedno s dopunskim zakonima i dekretima donesenim
izmeu 1919. i 1939, ukinuo je kmetstvo i kmetstvu sline odnose u BiH i drugim krajevima Jugoslavije, zabranio njihovo ponovno uvoenje u budunosti
i jamio plaanje odteta zemljoposjednicima. Feudalna zemlja, zemlja u zakupu i zemlja iz dravnog zemljinog fonda podijeljena je bivim kmetovima,
zakupnicima i drugima, kao, na primjer, ratnim dobrovoljcima i invalidima.
Kao odtetu, zemljoposjednici su dobili gotovinu i dravne obveznice, ali zbog
niskih kamata (u usporedbi s kamatama na tritu) tim se obveznicama trgovalo po cijenama niim od nominalne za 25 do 75%, a veina vlasnika - zbog
svoje financijske situacije - bila je prisiljena prodati ih. Zemljoposjednici su
tako za zemlju koja im je oduzeta dobili mnogo manje od njene realne trine
cijene. 47
Agrarna reforma u BiH, prijeko potrebna i jako zakanjela, bila je slina
ranijim agrarnim reformama u drugim junoslavenskim zemljama, osobito u
podrujima osloboenim od osmanske vladavine. Mnogim zemljoposjednicima, njihov udio u etvi njihovih kmetova i zakupnika bio j e j edini izvor prihoda,
i gubitak zemlje zapravo ih je bacio u siromatvo. Osim na zemljoposjednike,
reforma se negativno odrazila i na mnoge druge skupine - kao, primjerice, na
sakupljae najamnine, upravitelje imanja, kunu poslugu i slino. U najboljem
sluaju postali su mali trgovci ili vodili kuna gospodarstva; ostali su se morah
zadovoljiti radom kao polukvalificirani ili fiziki radnici. 48 Ne moramo ni napominjati da su postali ogoreni i kivni na Srbe, kreatore politike iz koje je
proizala agrarna reforma, i poinitelje nasilja u prvih nekoliko mjeseci nakon
zavretka Prvoga svjetskog rata.
Tijekom 20-ih godina JMO je uinio to je bilo u njegovoj moi da postigne
neke promjene u provedbi agrarne reforme kako bi se olakale potekoe
velikog broja bivih zemljoposjednika. Politikim cjenjkanjem donekle je reducirao ukupnu koliinu zemlje u zakupu obuhvaene agrarnom reformom i
jamiti zemljoposjednicima isplatu neto veih odteta. 49 Zakonom, donese-

nim 1928, vraeno je jo zemlje onim zemljoposjednicima, kojima je agrarnom
reformom bilo ostavljeno manje od minimuma poljoprivrednog zemljita zakonom zatienog ak i od zapljene zbog osobnih dugova.
Iako JMO jest pomogao pri donoenju centralistikog ustava 1921. i u nekohko navrata sudjelovao u jugoslavenskim vladama, tijekom cijelog meuratnog
razdoblja bio je za autonomiju BiH.50 Takoer je sudjelovao u kabinetu koji je
formiran nakon to je u kolovozu 1939. sklopljen sporazum Cvetkovi-Maek.
Muslimani meutim nisu bili konzultirani o odredbama sporazuma, ukljuujui i podjelu BiH izmeu novostvorene Banovine Hrvatske i Svih Srpskih Zemalja", jedinice koja je trebala biti formirana kasnije. 51 Sporazum je Banovini
Hrvatskoj dodijelio trinaest bosanskohercegovakih kotareva (one gdje je bilo
vie Hrvata - katolika, nego Srba - pravoslavaca, ukupno oko jedne treine
BiH). Veina vodeih lanova HSS-a, ukljuujui i Maeka, to je smatrala
prvim korakom Hrvatske prema stjecanju jo vie teritorija BiH.52 Meu Muslimanima taj je sporazum meutim bio jak poticaj kampanji za autonomiju BiH
koju su vodile i JMO i muslimanske socijalne i obrazovane organizacije u BiH.
Novi cilj bio je uiniti BiH, u njenim tradicionalnim granicama, etvrtom federalnom jedinicom, ekvivalentnom srpskoj, hrvatskoj i slovenskoj jedinici. 53 Ali
to su bila opasna vremena za Jugoslaviju. Nijemci su ve bili izvrili invaziju na
Poljsku i u Europi je poeo rat. Vlada je bila previe zauzeta internacionalnim
pitanjima da bi se angairala oko daljnjih ustavnih reformi, i sigurno previe
zauzeta, a da bi razmiljala o eljama bosanskohercegovakih Muslimana.
BOSANSKOHERCEGOVAKI MUSLIMANI U NDH
Poetna podrka ustakom r e i m u

ini se d a j e u proglaenju NDH udjela imao samo jedan jedini Musliman, Ismet Mufti, imam zagrebake muslimanske zajednice, kojeg je Slavko Kvaternik 10. travnja 1941. imenovao lanom privremene vlade (Hrvatskog dravnog
vodstva), koja je preuzela kontrolu administrativnih poslova u novoj dravi.54
Ali Mufti nije bio ukljuen u novu vladu koja je bila formirana dan nakon
Paveheva povratka u Zagreb - 15. travnja. Meutim, u novu vladu bio je
ukljuen drugi Musliman, Osman Kulenovi, brat Dafera Kulenovia, lana
Cvetkovieva kabineta i jedini Musliman u prvom Simovievu kabinetu imenovanom nakon pua 27. oujka. Dafer Kulenovi je izgleda takoer bio vrlo
spreman suraivati; odbio je otii u egzil nakon okupacije Jugoslavije i stavio
se Paveliu na raspolaganje. 55
Osman Kulenovi postao je potpredsjednik prve vlade NDH, s uredom u
Banjaluci koji je otvoren ve 29. travnja. Unutar ustake vlade bilo je govora
ak i o pren\jetanju glavnog grada drave u Banjaluku koja je bila gotovo geografsko sredite nove drave. Osman Kulenovi napustio je kabinet u studenom sljedee godine i zamijenio g a j e njegov brat, koji je ured vratio u Zagreb.
U meuvremenu je, u srpnju 1941, u kabinet uao jo jedan Musliman. Muslimani su gotovo za cijelo vrijeme rata u vladi bili zastupljeni s dva lana, sve
do svibnja 1944. kad je Mehmed Alajbegovi, ministar skrbi za postradale krajeve, postao ministar vanjskih poslova, a Mehmed Mehii preuzeo njegovo
staro mjesto i tako postao trei Musliman u kabinetu.
Paveh (iako po roenju bosanski Hrvat) i ostali ustae bili su sumnjiavi
prema bosanskohercegovakim Muslimanima zbog njihove tenje za autonomijom BiH. Ustae su bile protiv te autonomije jednako kao i predratna jugoslavenska vlada u Beogradu, u kojoj su dominirali Srbi. Ustae su BiH htjele
uiniti hrvatskim podrujem ne samo na rijeima nego i na djelu. Bojali su se,
1
to s pravom, da e bosanskohercegovaki Muslimani iskoristiti politiku autonomiju kao sredstvo za jaanje svijesti o svojoj posebnosti u odnosu na ka-

tolike, to jest Hrvate u BiH i Hrvate openito, i da bi mogli nakoditi hrvatskim
interesima u BiH i na druge naine. Zbog svega toga, u upravljanju novom
dravom Muslimani su dobili vrlo mali udio iako su uli mnogo laskavih rijei
od ustakog reima, a osobito od samog Paveha koji je ponavljao Starevievu tvrdnju da su bosanski Muslimani cvijet hrvatskog naroda". 56
I to se tie donoenja politikih odluka, i u podjeli vodeih poloaja u vladi, oruanim snagama, diplomaciji i Ustakom pokretu, Muslimanima je bila
dodijeljena samo simbolina uloga. Ne samo da su do travrya 1944. u vladi bila
samo dva ministra Muslimana, nego su u vojsci NDH koja je imala oko stotinu
generala samo dva general majora bili Muslimani, Muhamed Hromi i Junuz
Ajanovi. Od 22 velike upe NDH, dijelovi BiH bili su ukljueni u 12, ali samo
est od njih bile su kompletno na teritoriju BiH, a ostale su bile skrojene tako
da ukljuuju i hrvatski teritorij kako bi se osiguralo da su hrvatski katolici u
veini. Od 22 upana, 1941. samo su trojica bili Muslimani, i to u isto bosanskim upama. 57 Osim toga, nadlenosti i prerogativi upanija bili su ogranieni.
Kao i Jugoslavija u periodu izmeu dva rata, tako je i NDH bila iznimno centralizirana drava.
U Ustakom pokretu, pozicija Muslimana bila je jo i gora nego u vladi.
Meu ustaama povratnicima - koji su bili vladajua elita Ustakog pokreta nije bilo Muslimana, barem ne meu onima koji su igrali znatne uloge.58 Iako je u
Ustakoj vojnici, osobito u prve dvije godine rata, bilo mnogo Muslimana, meu
njenim elnicima nije bilo Muslimana, a meu asnicima s viim inovima bilo
ih je samo nekohko. Od est doglavnika Ustakog pokreta, samo jedan (Ademaga Mei) bio je Musliman; od etiri pobonika, niti jedan nije bio Musliman.
Od sedamnaest efova odjela Glavnog ustakog stana, ni jedan nije bio Musliman. Od osam delegata imenovanih u svibnju 1941. kako bi pomogli organizirati
aparat Ustakog pokreta u BiH, samo su dvojica bili Muslimani, Hakija Hadi
i Alija uljak. Glavni ustaki predstavnik u BiH bio je, meutim, Jure Franceti,
katolik i vodei ustaa povratnik. Veliki dio stranakog rada u BiH bio je dat
katolikom sveenstvu. Najvaniji meu njima bih su veleasni Boidar Bralo,
mladi upnik u Sarajevu, i veleasni Dragutin Kamber, upnik u Doboju, obojica tienici sarajevskoga nadbiskupa, monsignora Ivana aria. 59
Pa ipak, ne samo voa bosanskohercegovakih Muslimana, Dafer Kulenovi, nego i mnogi drugi muslimanski politiari, intelektualci, vjerski voe,
vodei poduzetnici i obini graani otvoreno su i jako podravali ustaki
reim. Poglavar muslimanske vjerske zajednice, reis-ul-ulema Fehim Spaho,
u poetku je bio izrazito proustaki raspoloen. Meu Muslimanima postojale su dvije glavne skupine pristaa ustakog reima. U prvoj skupini bili su
oni koji su bili izrazito prohrvatski raspoloeni tijekom itavog meuratnog
perioda, kao to su bili Hakija Hadi i Alija uljak, gimnazijski profesori, i
Ademaga Mei, bogati zemljoposjednik. Oni su bili Pavelievi osobni pri-

jatelji i energino su pomagali ustaku stvar u BiH.60 Ali, kako su se smatrah
Hrvatima, nisu uivali povjerenje muslimanskih masa. U drugoj grupi bili su
bivi lanovi JMO-a na elu s Daferom Kulenoviem, to jest veina muslimanskih politiara, intelektualaca i poslovnih ljudi i obinih ljudi islamske vjere.
Oni su bili nezadovoljni svojom sudbinom u staroj Jugoslaviji, pa iako su se
mnogi od njih smatrali Hrvatima, razumljivo je da su nastojali zatititi svoje
grupne interese. Kao to je Mehmed Aganovi, lan Ulema medlisa, objasnio
dunosniku njemakoga poslanstva u Zagrebu - oni iz prve skupine smatrali
su se najprije Hrvatima a potom Muslimanima, dok je kod onih iz druge skupine bilo obrnuto. Prema Aganovievu miljenju, Hadieva skupina imala je
samo nekohko pristaa meu intelektualcima i uope nije imala pristaa meu
obinim ljudima, dok su Kulenovievu skupinu obini ljudi optuivah da ne
uspijeva zatititi muslimanske interese. 61
Meutim, golemu podrku irokih masa bosanskohercegovakih Muslimana ustae nisu imale ak ni u prvim mjesecima nakon uspostave ustakog
reima. Mnogi Muslimani bili su protiv njih, dok su drugi bili neutralni ili indiferentni. I nije dugo trebalo da se veliki broj Muslimana, koji su u poetku
bih spremni na suradnju ili neutralni, predomisli. U izvjesnoj mjeri bio je to
rezultat ustake politike koritenja Muslimana protiv Srba, raspirivanja nepovjerenja radi jaanja manjinskih Hrvata i provoenja radikalnog rjeenja srpskoga pitanja. Prilian broj Muslimana bio je i te kako spreman suraivati u
tom programu. Pridruili su se Ustakoj vojnici i sudjelovali u zvjerstvima
poinjenim nad srpskim stanovnitvom. Ali Srbi su se onda Muslimanima i Hrvatima osveivali, i tako je to ilo amo-tamo, osveta za osvetom, zvjerstvo za
zvjerstvom. 62 U tom ludilu, Muslimani su pretrpjeli dobrano vie nego Hrvati,
zato to su u mnogim podrujima Muslimani ivjeli pomijeani sa Srbima ili
blizu njih, i zato to je uzajamno neprijateljstvo meu Srbima i Muslimanima
imalo dugu tradiciju.
Postupno, Muslimani su shvatili da ih vlasti NDH ne mogu zatititi od Srba.
Neki Muslimani, osobito oni koji su okrvavili ruke u prvoj godini ustake vladavine, nastavili su usko suraivati s reimom, ali srea se polako poela okretati. Meu Muslimanima broj protivnika ustakog reima stalno je rastao, a
broj pristaa se smanjivao, i protivnici su, zajedno s onima koji su od poetka
bili manje-vie neutralni, poeli traiti neki drugi nain kako e preivjeti.
Ve krajem 1941. ugledni Muslimani u mnogim gradovima uputili su pisane izjave muslimanskim ministrima u ustakoj vladi u kojima su izrazili svoje
zgraanje nad onim to ustae rade. Primjerice, u memorandumu banjolukih
Muslimana od 22. studenoga 1941. stoji da su Muslimani od poetka ustakog
reima s velikom bojazni gledali na bezakonje i nedjela koja su neki ustae,
neki dijelovi vlasti NDH i razne ilegalne skupine poinili protiv Srba. U nastavku memoranduma stoji:
Ubijanje sveenika i vodeih srpskih civila bez suda i presude; strijeljanje i grupno hapenje esto posve nedunih ljudi, ena i djece; masovno protjerivanje itavih porodica iz kua i kreveta, dajui im svega sat ili dva da se
spreme, njihove deportacije u posve nepoznate krajeve, pljaka i prisvajanje
njihovih nekretnina i pokretnina, prisiljavanje da prijeu na rimokatoliku
vjeru - sve su to dogaaji koji su uznemirili sve asne ljude, a posebno uznemiruju Muslimane u ovim krajevima.
U memorandumu se naglaava da neki katoliki sveenici misle da je
doao njihov as i zloupotrebljavaju svoj poloaj bez ikakva skrupula", dok
su istodobno komunisti iskoristili nezadovoljstvo naroda i preuzeh vodstvo
ustanka. Autori izraavaju svoju uznemirenost zbog saznanja da su mnogi pripadnici njihove vjere - koje nazivaju oloem - sudjelovali u ustakim
nedjelima koja e potaknuti srpsku osvetu. Takoer osuuju to to Muslimane
koji protestiraju protiv zlostavljanja Srba vlasti progone pod optubom da su
komunisti. U zakljuku trae da se hitno ponovo uspostavi red i mir, da vlasti
zatite neduan narod i da se krivci brzo kazne. Komentirajui taj memorandum svojim nadreenima, italofob Glaise optuio je oportuniste" Muslimane
da se pokuavaju ulagivati Talijanima, pa ak i Srbima. 63
U drugom dopisu, koncem 1941, Glaise je citirao izvjetaj njemakog agenta koji je u studenom bio u BiH i imao kontakte s nekoliko vodeih Muslimana. Taj je informator izvijestio da Muslimani smatraju sadanje stanje mnogo
gorim od onoga za vrijeme stare Jugoslavije i izjavljuju da su se Srbi, uza sve
svoje mane, ponaah estitije nego sada Hrvati".64 Izvjetaj opisuje i ope stavove vodeih Muslimana navodei da jedna skupina, usprkos sumnjama i bojaznima, jo uvijek ima povjerenja u vladu NDH i nada se da e se situacija
popraviti ako upute apel ministrima Muslimanima u ustakom kabinetu; da
je druga skupina krenula prema uspostavljanju bliskijih odnosa s talijanskim
okupacijskim vlastima, u nadi da ovi mogu zavesti red i mir u podrujima koja
su pod njihovom kontrolom; i da trea skupina, panislamisti, razmilja o iseljavanju u Tursku ili bar obraanju za pomo islamskim dostojanstvenicima
u inozemstvu, osobito Hadi Amin el Husseiniju, pronacistiki orijentiranom
jeruzalemskom velikom muftiji; i da su svi Muslimani openito vrlo razoarani
zbog toga to se njemake vojne vlasti prema dogaanjima u BiH dre rezervirano; da neki Muslimani to interpretiraju kao znak slabosti Njemake, dok
drugi pretpostavljaju da Nijemci misle kako je meusobno ubijanje Muslimana i Srba moda u interesu Njemake. Izvjetaj dalje navodi da neki Muslimani suosjeaju sa Srbima u BiH protiv kojih je usmjeren ustaki teror. I na
kraju, iz drugih izvora znamo da su neki muslimanski intelektualci i radnici u
BiH, simpatizeri ili lanovi KPJ, sudjelovah u ustanku na elu s komunistima

od njegovog poetka - od kraja srpnja 1941. godine. Uz to, smatrajui da su
partizani opasni, od konca 1942. neki Muslimani poeli su se pridruivati etnicima.
Vlasti NDH na nekohko su naina pokuale zaustaviti distanciranje bosanskohercegovakih Muslimana od ustake drave. Zaprijeeno je da e protiv
onih koji izazovu nevolje izmeu katolika i muslimana biti poduzete otre mjere.
U okrunici od 23. oujka 1942, Eugen Dido Kvaternik, ef ustake pohcije,
pozvao je na ulaganje posebnih napora u unapreenje suradnje izmeu te
dvije skupine u svim ograncima vlasti. Otvorene konflikte izmeu katolika
i muslimana trebalo je izbjegavati, a za sluaj da se ipak dogode, morali su
biti suzbijeni najenerginijim i ak drastinim mjerama. Drugi pristup bio je
izbjegavanje tretiranja bosanskohercegovakih Muslimana kao posebne skupine. Sarajevski ogranak Dravnog izvjetajnog i promibenog ureda izdao je
16. oujka 1942. dekret kojim naziv BiH" u svim novinama i asopisima valja
nadomjestiti imenima novih velikih upa, osim u rijetkim sluajevima kad se
moe upotrijebiti u povijesnom ili etnografskom smislu. Naziv Muslimani"
morao je biti zamijenjen izrazom Hrvati muslimanske vjere". Spominjanje
Sandaka, koji je gotovo itav bio pod talijanskom kontrolom, kao i izbjeglica
iz tog podruja, bilo je zabranjeno. 65
U rujnu 1942. ustaka vlada uklonila je i skupinu visokih ustakih
dunosnika u Bosni: Juru Francetia, glavnog izaslanika vlade za BiH i komandanta Crne legije, Dragutina Gregoria, efa pohcije u Sarajevu i Marka
Mihaljevia, stoernika Ustakog pokreta u Sarajevu. Te promjene vjerojatno
su uinjene kako bi se smekalo Muslimane.
Apeli Talijanima i N i j e m c i m a
Muslimani u BiH openito su gledah vlastite interese. Nastojali su postii
dogovor s bilo kojom silom za koju su mislili da moe najbolje zatititi njihove
ivote i imovinu i osigurati njihovo preivljavanje kao skupine. 66 U tom nastojanju, neki su se za pomo obratili silama Osovine. Primjerice, u Hercegovini,
koncem 1942. Muslimani su u Mostaru zamolili talijanske okupacijske vlasti za
zatitu od etnika. Talijani su iz Zone I. i Zone II. ve bili povukli oko polovice
svojih trupa, ali formalno su jo uvijek bili nadleni. U memorandumu koji
su Muslimani podnijeli talijanskoj 2. armiji 11. rujna 1942. oni protestiraju
protiv etnikih masakra nad muslimanskim ivljem, a poinjenim orujem
dobivenim od Talijana. Stoga trae od Talijana zatitu i oruje kako bi mogli
organizirati vlastite obrambene jedinice. Muslimani su svoje zahtjeve ponovili
u razgovorima s generalom Ugom Santovitom, komandantom VI. armijskog
korpusa, odranim 5-8. listopada. Otprilike u isto vrijeme, drugi hercegovaki

muslimanski voa, Ismet Popovac, koristio je talijansku pomo u organizaciji muslimanske milicije (poslije je protiv partizana suraivao i s etnicima).
Kasnije istoga mjeseca Muslimani su poslali misiju u Rim kako bi od Italije
zatraili da anektira BiH.67 Talijani su tada ve bili previe zabrinuti oko zatite
onoga to su ve drali, a da bi razmiljali o aneksiji BiH - to Nijemci ionako ne bi dopustili - tako da je taj muslimanski pokuaj zavrio neuspjehom.
Najvie to su Muslimani uspjeh dobiti bilo je oruje i oprema za nekoliko
jedinica muslimanske milicije pod talijanskim sponzorstvom. One su nastavile
postojati, u nekim dijelovima BiH i u Sandaku, do kapitulacije Italije u rujnu
1943, a kasnije su imale potporu Nijemaca.
Od samog poetka, mnogi su Muslimani bili skloni Nijemcima. Openito
pozitivan stav prema NDH u travi\ju 1941. moe se izgleda pripisati prije njihovu povjerenju u Hitlera i njemaku vojsku, koji su stajali iza nove drave,
nego nekakvoj lojalnosti Hrvatima. Rani primjer u kojem su izrazito proustaki
orijentirani Muslimani, osobito Hakija Hadi i Ademaga Mei, pokazali svoju
naklonost Nijemcima, u ovom sluaju uz puno odobravanje ustake vlade, bilo
je regrutirapje u Hrvatsku legiju za rusku frontu. to se njih tie, Nijemcima je
bilo jako stalo zatititi svoje interese u Bosni sjeverno od njemako-talijanske
demarkacijske linije i prezentirati sliku snage i muslimanskom stanovnitvu u
BiH i islamskom svijetu openito. Ve u listopadu 1941. i ponovo 1942. nisu dopustili da talijanske trupe budu stacionirane u Sarajevu, rezonirajui da bi Muslimani u BiH i oni u inozemstvu to interpretirali kao znak njemake slabosti. 68
Tek ujesen 1942, grupa bosanskohercegovakih Muslimana pokuala je
kod Nijemaca postii poseban status za BiH. Svoje stavove formulirali su u
obliku memoranduma koji nosi datum 1. studenoga 1942. i adresiran je na
Hitlera. Narodno povjerenstvo neimenovanih bosanskohercegovakih Muslimana u tom je memorandumu iznijelo svoje pritube na Pavelievu vladu i
zatrailo da BiH postane autonomna regija pod direktnim nadzorom njemake
vojske. 69 Kao prvo, argumentirah su, BiH je silom postala dijelom NDH. Potom
je poglavnik Paveli, upravljajui njome uinio nekoliko greaka, od kojih je
prva bila ta to je dao mo katolikim sveenicima, odnosno to je veleasnog
Boidara Bralu iz Sarajeva imenovao povjerenikom Poglavnikova povjerenstva za BiH, dakle jednim od svojih glavnih ljudi za BiH. Nakon to je dobila
mo, Katolika crkva djelovala je protiv interesa i Srba i Muslimana, i idova,
i sudjelovala je u masovnom pokrtavanju Srba i slinim prijestupima. Bosanskohercegovaki Muslimani tvrdih su da oni, kao potomci Gota, imaju poseban identitet i da zasluuju specijalan tretman. Slijedio je popis od osam konkretnih zahtjeva koji je poinjao vojnim detaljima, a zavravao planovima za
autonomnu regiju kako su je oni zamiljali. Bosanskohercegovaki Muslimani
traili su da muslimanska legija pod majorom Muhamedom Hadiefendiem,
koja je ve brojala oko 6000 ljudi, bude poveana prebacivanjem u nju svih

Muslimana iz Hrvatskog domobranstva i Ustake vojnice i da se tako pretvori
u novu vojsku pod njegovom komandom. Ta nova vojska, koja je trebala dobiti naziv Bosanska garda, bila bi pod kontrolom njemake vojske, koja bi
je naoruavala, opskrbljivala, transportirala i rasporeivala njezine jedinice
i plaala sve trokove. Bosanskohercegovaki Muslimani htjeli su da u autonomnom dijelu BiH ustaama bude zabranjeno djelovanje. To novo podruje sastojalo bi se od jedne bosanskohercegovake administrativne regije
sa sjeditem u Sarajevu. Takoer su traili osnivanje ogranka Nacionalsocijalistike stranke i pravo uporabe luke Ploe koja je tada bila u izgradnji. I na
kraju, predlagali su preseljavanje stanovnitva unutar BiH i ustupanje dijelova
njezina teritorija Hrvatskoj i Crnoj Gori tako da se moe osnovati, dodue
okrnjena, regija u kojoj bi dominirah Muslimani. Njeno stanovnitvo sainjavalo bi oko 925.000 Muslimana, 500.000 Srba i 225.000 Hrvata. Takva BiH
- s jasnom muslimanskom veinom - bila bi stavljena pod direktnu kontrolu
njemakog Reicha.
Memorandum je bio, naravno, neprikriveni izazov autoritetu vlade NDH
kao i znak potpunog razoarenja dijela muslimanskog vodstva ustakom
dravom.
Nijemci nisu smjeli slubeno odgovoriti na muslimanski memorandum ni
na jedan nain koji bi uvrijedio vlasti NDH. Ah mogli su iskoristiti Muslimane
u svoju korist. Himmler je u studenom 1942. godine - kako se ini uskoro
nakon to je memorandum dostavljen Hitleru - odluio osnovati SS diviziju
sastavljenu od bosanskohercegovakih Muslimana. Otprilike tri mjeseca kasnije, 10. veljae 1943, Hitler je izdao zapovijed da se zapone s regrutacijom,
i Himmler je taj zadatak odmah povjerio generalu Arturu Phlepsu, zapovjedniku 7. SS divizije Princ Eugen. Phleps je u tu svrhu osnovao specijalni stoer
u Zagrebu, a kasnije je tu zadau preuzela Komanda za popune Waffen SS-a za
jugoistonu Europu.
SS divizija sastavljena od bosanskohercegovakih Muslimana bila je prva
SS divizija sastavljena od negermanskog ljudstva. Romantine ideje koje je
Himmler imao o Muslimanima vjerojatno su odigrale znaajnu ulogu u njezinu
nastanku. Muslimanima se divio zbog njihove estine, koju je smatrao beskrajno boljom od mekoe krana, i smatrao je da njihove ratnike kvalitete treba
njegovati i koristiti.70 Kako bi SS divizija sastavljena od bosanskohercegovakih
Muslimana bila prva vojna organizacija u kojoj bi nacionalsocijalizam i islam
suraivah, pronacistiki orijentiran jeruzalemski veliki muftija, Hadi Amin el
Husseini, trebao je imati vanu ulogu u njezinu populariziranju. Uloga vehkog
muftije bila je pomno opisana u sporazumu koji su Himmler i veliki muftija
potpisali 19. svibnja 1943. godine. U njemu je jasno reeno da cilj nije sinteza
nacionalsocijalizma i islama, niti obraanje bosanskohercegovakih Muslimana
(koji su, reeno je, iako pripadnici germanske rase, ideoloki dio arapskoga svi-

jeta) na nacionalsocijalizam; da e ideoloki razvoj ljudstva divizije biti odgovornost imama koje e odabrati predstavnici velikog muftije, a on potvrditi, i
koji e direktive primati i od velikog muftije i od glavnog ureda SS-a, ali da e,
iako samosvojne, te dvije ideologije zajedno djelovati protiv zajednikog neprijatelja - idova, Angloamerikanaca, komunista, masona i Katolike crkve. 71
Svoje nezadovoljstvo zbog formiranja muslimanske SS divizije vlada NDH
izrazila je izazivanjem brojnih malih potekoa. Prigovorila je upotrebi rijei
bosanski" i musliman" u nazivu jedinice. Kako su Nijemci jednako toliko
bili protiv bilo kakve upotrebe rijei ustaa", moralo se izabrati neto neutralno. Konano ime divizije, prema Hitlerovu dekretu, bilo je 13. Waffen SS
planinska divizija Handar (hrvatska br. 1), (rije handar" potjee od turske rijei hancer i naziv je za bosansku verziju borbenog noa). Vlada NDH
prigovorila je i iskljuivo bosanskomuslimanskom sastavu divizije, bojei se,
i to s pravom, da e to dati zamaha muslimanskim tenjama za autonomijom.
Paveliu bi bila draa hrvatska SS divizija, za koju je bio spreman regrutirati
20.000 dobrovoljaca. 72 Na kraju, uz Kascheovu pomo, uspio je postii neku
vrstu kompromisa: ukljuivanje nekih hrvatskih asnika i vojnika (katolika) u
inae posve muslimansku diviziju. Istodobno neki bosanski muslimanski voe
bili su razoarani jer nisu uspjeh uvjeriti Nijemce da umjesto SS divizije osnuju i naoruaju vie jedinica muslimanske milicije. Takve jedinice, u sutini
pod muslimanskom kontrolom, mogle su biti koritene u vlastitom zaviaju
za zatitu obitelji i imovine od etnika i u nekim podrujima od partizana.
Ali odaziv na mobilizaciju za SS diviziju bio je dobar, emu je pridonio i veliki muftija dolaskom u Bosnu u travnju 1943, kao i njemako jamstvo da e
divizija imati vlastite imame i da e dobivati hranu u skladu s muslimanskim
zakonima o prehrani. 73
Iako se ustaka vlada jako trudila da sprijei formiranje SS muslimanske divizije, ti napori bili su nespretni. Na primjer, odluka o odreivanju
Alije uljka, gorljivog ustae i hrvatskoga nacionalista, da pomogne oko
regrutacije, izjalovila se kad su Nijemci saznali da ga Muslimani smatraju
otpadnikom i zapovjedili da se njegovo imenovanje opozove. Osoblje ureda
ustakog ministra s prebivalitem u Bosni, Josipa Cankija, imalo je pune
ruke posla piui saetke o negativnom utjecaju osnivanja takve divizije na
srpsko i hrvatsko stanovnitvo. Vjekoslav Vrani, Hrvat iz Hercegovine i
jedan od Pavelievih povjerljivih i utjecajnih predstavnika, pogrijeio je i
povjerljivom ovjeku, Muslimanu, iznio svoja proroanstva u pismenom obliku: Divizija ni u kom sluaju nee biti formirana. Na njemaki zahtjev ne
moemo rei 'Ne', ali moemo onemoguiti da uspiju. Dopustiti Nijemcima
da osnuju bosansku diviziju u Bosni - imajui na umu stav Bosanaca prema
ustaama - bilo bi ravno gubitku Bosne." I Vranievo pismo i Cankijevi
saeci dostavljeni su Nijemcima, i Phleps je njihov sadraj prenio generalu

Hansu Jttneru u Glavnom stoeru SS-a. Jo jedna otra kritika njemake
politike u Bosni nalazila se u internom izvjetaju Mile Budaka, ministra vanjskih poslova, od 9. srpnja 1943. godine. Ali svi napori vlasti NDH da sprijee
osnivanje divizije nisu uspjeli. 74
Planirani sastav divizije Handar bio je 26.000 ljudi, od toga 23.200 Muslimana i 2800 Hrvata - s asnikim zborom sastavljenim uglavnom od Nijemaca,
ali i s nekohko Muslimana i Hrvata. U sporazumima vlasti NDH i Reicha od
srpnja 1943. detaljno je specificirano rasporeivanje novih regruta u NDH,
ukljuujui i nove regrute za SS jedinice. 75 Svi pripadnici divizije prisegnuli su
vjernost najprije Hitleru, a tek onda poglavniku NDH.
im je zapoela obuka nove divizije u gradu Villefranche-de-Rouergue
u pokrajini Aveyron u Francuskoj, poele su i nevolje. U noi od 16. rujna
dolo je do pobune propartizanski orijentiranih vojnika predvoenih mlaim
asnicima, muslimanima i katolicima. Ubili su komandanta bataljuna i nekoliko drugih asnika. Pobuna je brzo uguena, i istaknutiji prijestupnici, njih
ukupno 78, pogubljeni su. U izvjetaju od 25. rujna pukovnik Gottlob Berger,
Himmlerov suradnik, okrivio je Kaschea za inzistiranje na tome da u diviziji
bude toliko katolika i zahtijevao da se ubudue vie pazi pri izboru asnika i
doasnika. 76 U veljai sljedee godine, nakon daljnje obuke u Njemakoj, divizija je pod komandom generala Karla-Gustava Sauberzweiga vraena u BiH
i krenula u akcije protiv partizana, uglavnom na istoku i sjeveroistoku zemlje.
Uskoro je postala poznata po brutalnom i krvavom nainu borbe. Na mnogo
naina, divizija je pokuala biti najvii zakon u podrujima pod njenom kontrolom, preuzimajui osim vojnih i funkcije civilne vlasti. Ti aspekti njenog
djelovanja razjanjeni su u Direktivi o osiguranju mira u Bosni od 9. oujka
1944. godine. Direktiva se, meutim, pokazala neprovedivom, pa je divizija u
kolovozu 1944. povuena. 77
Ponaanje divizije Handar moe se djelomino objasniti injenicom da
se vratila u BiH kad je vojna i politika situacija ve bila potpuno promijenjena. Na svim frontama, u Jugoslaviji i u cijeloj Europi, situacija se okretala
protiv Nijemaca. Partizani su poveavah i konsolidirali svoju vojnu i politiku
kontrolu i uz podrku i zapadnih Saveznika i SSSR-a bili na najboljem putu da
postanu budua vlast u Jugoslaviji. Iako je Trei Reich jo bio na ivotu, dani
su mu bili odbrojeni, ba kao i vladi NDH. Sve je to direktno utjecalo na stavove i ponaanje muslimanskog stanovnitva i muslimanskih politikih snaga
u BiH. Njemaki Izvjetaj o stanju" u NDH za rujan 1944. opisuje je ovako:
Prekid diplomatskih odnosa izmeu Reicha i Turske [2. kolovoza] jako se
nepovoljno odrazio na bosanskohercegovake muslimane. Razoarani su to
muslimanska divizija nije odmah postigla autonomiju Bosne i povratak na
agrarni poredak kakav je postojao do 1918. godine. Dotadanji prijateljski stav
Prema Nijemcima sad jedva da postoji. Muslimanska inteligencija trenutno je

dezorijentirana i jako se trudi nai svoj put u jednoj novoj Jugoslaviji." 78
Bitno promijenjena situacija za Njemaku neizbjeno se odrazila na muslimanske borbene jedinice. U lipnju 1944. muslimanska 13. SS divizija Handar,
koja je pokazivala znakove nezadovoljstva, dobila je novog komandanta, generala Desideriusa Hempela. 79 Nijemci su planirali formirati jo jednu muslimansku SS diviziju, 23. SS diviziju Kama, ali prilikom Pavelieva posjeta Hitlerovom
glavnom stoeru u rujnu, general uro Grui, ef Pavelieva Vojnog ureda, usprotivio se tvrdei da bi za Hrvatsku bilo jako teko dati jo 5000 ljudi koje su
Nijemci traili uz 5000 koji su ve bili dodijeljeni. 80 U stvari, planovi za drugu
muslimansku SS diviziju morali su biti odbaeni. Uskoro su stigle nove loe
vijesti o Handar diviziji. U njemakom memorandumu od 5. listopada 1944.
zabiljeeno je da je oko 2000 pripadnika divizije ve dezertiralo u partizane.
Tijekom sljedeeg mjeseca izvjetaji su bili prilino proturjeni. Kasche je 28.
listopada 1944. poslao brzojav von Ribbentropu u kojem g a j e izvijestio da se
17. listopada 140 pripadnika Handar divizije odbilo boriti protiv Rusa, da je
21. listopada vie od 600 njezinih pripadnika u sjevernoj Hrvatskoj dezertiralo,
s tim da su neki preli ustaama, a neki partizanima, i sugerirao da se i divizija
i SS pomona komanda u NDH raspuste. Vrhovni zapovjednik za jugoistonu
Europu izvijestio je 7. studenoga 1944. d a j e divizija jo uvijek rasporeena u
BiH. Upozorio je da bi, ak i kad bi oko 70% Muslimana iz njenih redova bilo uklonjeno, divizija i dalje bila previe nepouzdana, a da bi se mogla upotrebljavati
u BiH, i predloio da, ukoliko se Reichsfhrer SS slae, divizija bude prebaena
u sjeverne dijelove NDH (u Hrvatsku) kako bi titila cestu Celje - Zagreb.81
Moda su dijelovi divizije ve u hstopadu bili prebaeni u sjeverozapadnu Hrvatsku i moda su ezertiranja o kojima je Kasche izvijestio bila njihova.
Ono to je sigurno, meutim, jest to da je u prosincu 1944. Himmler zapovjedio da sve hrvatske SS jedinice rasporeene u sjevernoj Sloveniji u
podruju Celje - Maribor budu izdvojene. Vojnici su mogli izabrati ele li
ostati u SS trupama i boriti se van teritorija NDH, pridruiti se njemako-hrvatskoj orunitvu ili policiji, otii u ustae ili otii na rad u Reich. To je bio
kraj Handar divizije. Ime je meutim zadrano i upotrijebljeno najprije za
pojaanu pukovniju koja se sastojala od njemakoga osoblja bive divizije i
kasnije kao kamuflaa za 16. oklopnu grenadirsku diviziju Reichsfhrer SS,
koja je putovala iz Italije u Maarsku poetkom oujka 1945. i borila se protiv
Sovjeta u Maarskoj i potom u Austriji u zadnjim tjednima rata. 82
Samostalne inicijative istaknutih M u s l i m a n a

Izvjestan broj bosanskohercegovakih Muslimana imao je vlastite ideje o tome
kako se nositi s ratnom situacijom. Mustafa Mulali, politiar i bivi zastupnik

Jugoslavenske nacionalne stranke (JNS) u beogradskoj Skuptini, postao je
glavni glasnogovornik onih Muslimana u BiH i Sandaku koji su bili na strani
generala Mihailovia. U sijenju 1944, na etnikom kongresu u selu Ba, izabran je za predsjednika etnikog Centralnog nacionalnog komiteta, i na tom
je poloaju ostao do posljednjih tjedana rata, kad se predao partizanima. U
okrunici upuenoj nekim vodeim Muslimanima, izjasnio se protiv ustaa i
partizana i objasnio zato je Muslimanima mjesto uz Mihailovia. Treba napomenuti da su etnici u meuvremenu bili zakljuili da bi bilo politiki svrsishodno ublaiti svoju politiku prema Muslimanima i koncem 1944. doista
organizirali muslimanski etniki korpus u sjeveroistonoj Bosni. 83
U Cazinskoj krajini, podruju sjeverno od Bihaa, situacija je bila drukija.
To podruje, sa stanovnitvom od oko 60% muslimana, 38% pravoslavaca i 2%
katolika, ekonomski i kulturno bilo je meu najnerazvijenijim podrujima u
BiH. U ljeto prve godine rata, ustae su tamo osnovale muslimansku miliciju
(paravojnu organizaciju). Djelomino na poticaj ustaa a dijelom svojevoljno,
muslimanska milicija terorizirala je srpsko stanovnitvo pljakajui stoku,
spaljujui sela i odvodei i ubijajui ljude. U samoobrani, Srbi su bjeali u brda,
organizirah vlastite oruane skupine i osveivali se. Na tom je podruju KP bio
vrlo slab i tijekom prvih nekoliko godina partizanskog otpora nije mogao zaustaviti borbe izmeu Srba i Muslimana. Nadalje, partizanske jedinice na tom
podruju bile su sastavljene gotovo iskljuivo od Srba. Kako su Muslimani
sainjavali veinu stanovnitva, partizani su najprije morah zadobiti njihovo
povjerenje da bi ih potaknuli da im se pridrue i podre njihove ciljeve.
Vodei Musliman u Cazinskoj krajini, koji se pojavio za vrijeme rata, bio
je Husnija/Huska Miljkovi. Postao je voa lokalne muslimanske milicije
(poznatija kao Huskina milicija) koja je na vrhuncu snage, u zimu 1943-44,
brojala oko 3000 ljudi. Prije rata bio je seljak i trgovao poljoprivrednim proizvodima. Komunicirao je s liberalima i komunistima i 1939. postao lan KP. Kad
je u ljeto 1941. poeo ustanak u BiH, najprije je otiao u partizane, ali je onda u
rujnu otiao u domobrane. Tako je poelo njegovo vrludanje koje je potrajalo
cijelo vrijeme rata. Napustio je domobrane da bi se ponovo pridruio partizanima i ostao s njima do poetka 1943, postao lan Pokrajinskog komiteta
KPH u Karlovcu i kasnije, naelnik garnizona u Velikoj Kladui i sekretar mjesnog komiteta Partije. Partizani su ga trebah kako bi pridobili podrku Muslimana u regiji. Ali ih je Miljkovi napustio za vrijeme ogorenih borbi tijekom
operacije Weiss u zimu 1943. i vratio se natrag u domobrane. Ustae i Nijemci,
kao i partizani prije njih, smatrali su da e im kao Musliman biti koristan, i uz
njihovu podrku u studenom 1943. osnovao je muslimansku miliciju u Cazinskoj krajini pod geslom za vjeru" (za din). Meutim, nije se mogao skrasiti i
koncem sijenja 1944. ponovo je odveo svojih 11 bataljuna partizanima. Oni
su njegove jedinice nazvali Unska operativna grupa i zadrali ga kao zapovjed-

nika, iako su sumnjali da jo uvijek ima kontakte s oruanim snagama NDH
i Nijemcima, pa su ga teko mogli smatrati pouzdanim. Miljkovi je ubijen
27. travnja 1944, u vrijeme kad je jo bio u dobrim odnosima s partizanima. 84
Ubio g a j e bivi ustaa. Mnogi pripadnici njegovih jedinica tada su se vratili u
domobrane, ali ostalo ih je dovoljno da budu jezgra novih muslimanskih jedinica koje su partizani formirali u Cazinskoj krajini.
Domobranski pukovnik Sulejman Filipovi bio je jo jedan Musliman kojeg
su partizani imali sreu pridobiti, zajedno s velikim brojem Huskinih asnika i
vojnika. Filipovi je u meuratnom razdoblju bio oficir jugoslavenske vojske,
i j e d a n od malobrojnih viih asnika Muslimana u Hrvatskom domobranstvu.
Sa svojim ljudima dezertirao je u partizane iz garnizona u Tuzli nakon to su
partizani grad prvi put oslobodili poetkom listopada 1943. godine. Partizani
su Filipovia ubrzo izabrali za delegata Drugoga zasjedanja AVNOJ-a koje je
odrano u Jajcu koncem studenog 1943, a potom je bio povjerenik za ume i
rude u novoj privremenoj partizanskoj vladi (NKOJ-u).86
Koncem 1943, Muhamed Panda, muslimanski vjerski voa, koji je bio
otvoreno i dosljedno pronjemaki orijentiran, poeo je promicati panislamistike ciljeve. Osnovao je pokret koji je nazvao Muslimanski oslobodilaki
pokret, s ciljem borbe i protiv etnika i protiv ustaa, i naoruavanja muslimanskih jedinica za obranu muslimanskih sela i obitelji. Pozivao je na toleranciju i miroljubivu suradnju i s pravoslavcima i s katolicima u BiH. Panda
je na neko vrijeme bio nestao u brdima i neki Hrvati i Nijemci optuili su ga da
je otiao u partizane. On i jest neko vrijeme bio s partizanima, i ak je odrao i
nekohko govora u kojima ih je podrao. 86 Izbjegao je njemaki napad na partizansku jedinicu s kojom je bio, ali nedugo nakon toga uhitile su ga vlasti NDH.
U svom iskazu ustakoj policiji u Zagrebu u sijenju 1944. dao je detaljne informacije o etnikom teroru protiv Muslimana, o svojoj suradnji s Nijemcima,
ukljuujui i pomo koju im je pruio pri osnivanju 13. SS divizije Handar,
tvrdei da je to uinio u dogovoru s Paveliem, o partizanskoj politici prema
Muslimanima i o partizanskom teroru. U zakljuku izrazio je svoju odanost
NDH, hrvatskom nacionalizmu i skladu izmeu muslimana i katolika u BiH,
ali inzistirao je na tome da hrvatski nacionalizam mora biti ist i slobodan
od bilo kakvih vjerskih i klerikalnih primjesa. Panda nije spomenuo nekohko masakra koje su Nijemci poinili nad Muslimanima, ukljuujui i ene i
djecu, ali sigurno su ga osobito uasnuli, i vjerojatno su pridonijeli njegovom
osnivanju Muslimanskog oslobodilakog pokreta i njegovom kratkom izletu u
partizane. 87
Takozvani Zeleni kadar bile su paravojne muslimanske oruane skupine
koje su se poele pojavljivati u jesen 1943. kao reakcija na prijetnje etnika
i partizana. One ne samo da su titile sela od napada, nego su povremeno
izvodile vlastite akcije protiv njih. Meu najvanijim od tih jedinica bile su

one koje je u rujnu i listopadu 1943. u podruju izmeu Tuzle i Zvornika u
istonoj Bosni organizirao gimnazijski profesor Neet Topi. Topi je bio
odluan protivnik komunista i jednako gorljiv pristaa Nijemaca, pod ijom
je zatitom zamiljao autonomnu BiH slinu onoj koju je u svom memorandumu od 1. studenoga 1942. zagovaralo i Muslimansko narodno vijee. Protiv
partizana suraivao je i sa snagama NDH i s etnicima. Nakon nekog vremena
njegove su jedinice inkorporirane u oruane snage NDH, gdje su dobile status
dobrovoljake bosanske planinske pukovnije. 88 U svibnju 1944, na poziv SS-a,
otputovao je u Berlin kako bi se sastao s Gottlobom Bergerom, efom glavnog
stoera SS-a, i s jeruzalemskim velikim muftijom. To, meutim, gotovo da su
bili samo kurtoazni posjeti, jer je ve bilo prekasno a da bi - bilo SS, bilo veliki
muftija - mogli pruiti ikakvu stvarnu pomo bosanskohercegovakim Muslimanima, ili od ovih oekivati ikakav nov borbeni angaman.
Kako je rat odmicao i postajalo sve oitije da e Nijemci izgubiti rat i da
e NDH nestati, sve vie Muslimana poelo je davati podrku partizanima.
Ustake vlasti na to su reagirale brutalno, a to je, pak, izazivalo odlune proteste muslimanskih voa kod vlasti NDH. Takav protest uloila je i skupina
od petnaest uglednih sarajevskih Muslimana nakon sastanaka odranog
28-29. travnja 1944. s Nikolom Mandiem, predsjednikom vlade NDH, Ivicom Frkoviem, glavarom graanske uprave u Sarajevu i Muhamedom Kulenoviem, velikim upanom Velike upe Vrhbosna. Prema njihovim rijeima, skupina je bila sainjena od predstavnika svih muslimanskih politikih
grupacija iz prethodna dva desetljea. U memorandumu od 30. travnja vrlo su
otvoreno iznijeli svoje pritube na dravnu administraciju, vojsku, tajnu policiju i svekoliku ustaku politiku prema Muslimanima u BiH.89 Tvrdili su da se osjeaju diskriminirani zbog svoje vjerske pripadnosti i osudili upotrebu vjerske
netrpeljivosti kao oruja u zemlji koja ima dugu tradiciju vjerske tolerancije;
prigovorili nedostatku zakona i reda, i mnogim nepravdama na raun Muslimana, koje su iz dana u dan bivale sve vee. U memorandumu stoji da, kao
rezultat toga, muslimansko stanovnitvo osjea da se ,,u izvjesnim krugovima
stvara i primjenjuje sustav koji vodi istrebljenju muslimana".
U memorandumu su nabrojene, detaljno, konkretne optube protiv ustaa
i vlasti NDH, s imenima, datumima i mjestima. Navodei neka od brojnih
ubojstava Muslimana, u pravilu ubijenih zbog njihovih navodnih veza s partizanima, muslimanski uglednici bih su osobito ogoreni zbog injenice da
ustaki asnici koji su ta djela poinili i protiv kojih su podnesene prijave vlastima NDH, a u nekim sluajevima ak i samom predsjedniku vlade, nisu bili
pozvani na odgovornost, nego su ostali na svojim poloajima, a neki ak bili i
promaknuti. Sljedea prituba odnosila se na injenicu d a j e tisue Muslimana,
osobito iz Sarajeva, ali i iz drugih podruja, odvedeno u koncentracione logore
, opet zbog navodnih aktivnosti u korist partizana, i da im se tamo izgubio

svaki trag. Iznesene su optube da ustae, domobrani i policija neovlateno
upadaju i pljakaju muslimanske obitelji, te da i ustake i vojne vlasti NDH,
koje su gotovo jedine imale neposredan kontakt s komandantima njemakih
trupa na bosanskohercegovakom tlu, krivo optuuju Muslimane za navodne
propartizanske djelatnosti, to vodi krvavim njemakim odmazdama nad Muslimanima. I na kraju, muslimanski uglednici potuili su se na diskriminaciju
Muslimana u vladi. Kao dokaz za tu tvrdnju prezentirali su statistike podatke,
vjerojatno s konca 1943. i poetka 1944, o broju Muslimana na viim razinama
dravne administracije u 31 djelatnosti (osim u Hrvatskom domobranstvu i
Ustakoj vojnici), koji pokazuju pomanjkanje povjerenja vlasti u Muslimane.
Samo dio tog popisa dovoljan je kao ilustracija neravnopravnosti.
Katolici
Dravni ministri
Dravni podtajnici
Zastupnici u Saboru (1942)
Vii dunosnici u Ministarstvu vanjskih poslova
Veleposlanici u inozemstvu
Konzuli u inozemstvu
Vii dunosnici u poslanstvima i konzulatima
Veliki upani
Predstojnici kotara
Vii dunosnici u Ministarstvu financija
Vii dunosnici u Hrvatskoj narodnoj banci
efovi radiopostaja
18
6
193
49
7
6
33
19
112
159
32
7
Muslimani
2
0
13
2
0
1
0
3
13
2
1
0
U memorandumu nisu iznesene nikakve prijetnje, ne zagovara se autonomija BiH niti sugerira prelaenje na stranu partizana. Ali teko je zamisliti jau
osudu ustakog reima u BiH s muslimanskog stajalita. Rijeima memoranduma, tvrdnje da su Muslimani cvijet hrvatskog naroda" bile su samo prazne
fraze". Kao to je bilo navedeno u drugom memorandumu, koji je vjerojatno
sastavila ista grupa, Muslimani su oekivah udio od 23% u vlasti i dravnim
slubama u cijeloj dravi.90
Sve vea podrka p a r t i z a n i m a
Uz bosanskohercegovake Muslimane koji su podravah ustae, sile Osovine, Mihailovia ili imali neovisan stav, postojali su i oni koji su podrali
ustanak protiv ustakog reima. Njihova pozicija meu ustanicima bila je u
poetku - dok su nacionalni animoziteti prevladavah nad borbom protiv zajednikog neprijatelja - nesigurna.
Neposredan uzrok ustanka u BiH bila je protusrpska pohtika ustake vlade.

Karakterizirale su je pljake, uhienja, deportacije, prisilno pokatoliavanje i
masovno ubijanje. Diljem BiH, Srbi su se sklanjali u planine. To se dogaalo
ak i prije nego to su jedinice predvoene komunistima 27. srpnja 1941 u podruju Drvara i Bosanskog Grahova - digle ustanak potaknute pozivom
Kominterne da se na pozadinu njemakih trupa vri pritisak kako bi se pomoglo SSSR-u koji je bio u tekoj situaciji. Nakon toga uslijedila je borba izmeu
srpskih nacionalista (etnika) i komunista (partizana) za vodeu ulogu u ustanikim redovima.
U poetku su obje skupine sainjavali gotovo iskljuivo Srbi. Ali dok su
partizani od poetka proklamirali politiku suradnje i jedinstva izmeu sva tri
naroda u BiH, etnici su bili militantno antimuslimanski i antihrvatski orijentirani. Partizanski voe ulagali su osobite napore kako bi u svoje redove privukli
pripadnike svih triju naroda, i kako bi osujetili napore ustakih i etnikih ekstremista i razvili to jau frontu protiv stranih okupatora i njihovih domaih
pomagaa. Ali time su sebi postavili golem zadatak, u poetku previe teak
da bi bio uspjeno svladan. Do poetka 1942. partizani u BiH, uglavnom Srbi,
usko su suraivah s etnicima, a ponegdje - u okohci Drvara u zapadnoj Bosni
i u istonoj Hercegovini - odbijah primati Muslimane u svoje redove i povremeno se prema muslimanskom stanovnitvu ponaah upravo kao i etnici.
Nije dakle ni udo da muslimansko stanovnitvo mjesecima nije vidjelo nikakvu razliku izmeu partizana i etnika. 91
Iznimke su bili oni Muslimani intelektualci i industrijski radnici koji su,
kao lanovi KPJ, od samog poetka sudjelovah u ustanku i bili na vodeim
pozicijama. Takoer, u nekim podrujima partizani su od samog poetka uspjeh mobilizirati znatan broj Muslimana i Hrvata. Primjerice, u podruju oko
planine Kozare u sjeverozapadnoj Bosni, Muslimani i Hrvati sainjavali su oko
10% partizanskih jedinica ve koncem kolovoza 1941, a do konca godine njihov udio narastao je na oko 25%. Slina situacija prevladavala je ini se i u
partizanskim jedinicama na podruju planine Romanije blizu Sarajeva. 92
Barem jedan od partizanskih voa, Svetozar Vukmanovi Tempo, koji
je kod bosanskohercegovakih partizana kao delegat Centralnog komiteta
KPJ i partizanskog Vrhovnog taba boravio od srpnja 1941. do kasne jeseni
1942, smatrao je da su za nepovjerenje Muslimana prema partizanima krivi
uglavnom etnici. Prema njegovim tvrdnjama, odnosi izmeu partizana i Muslimana u istonoj Bosni u poetnoj fazi ustanka bili su tohko dobri da su partizani formirali muslimanski bataljun, ah su ryihove kasnije napore da privuku
vise Muslimana uspjeno sprijeili etnici. Izvjetaji o porazima partizana u
Srbiji, a uz to i mnogi nedostaci partizanskog zapovjednog kadra - poveali
su broj Srba koji su odlazili u etnike, iako su se neki od njih prvotno bili
Pridruili partizanima. Poveanje broja etnika u istonoj Bosni kao i dolazak dva jaka etnika odreda iz Srbije, rezultirali su intenziviranjem etnikih

zvjerstava nad Muslimanima. Postoje dokazi da su se pri poinjenju tih zvjerstava etnicima pridruili i neki partizani. Kad se pokazalo da partizanska komanda nije u stanju drati mnoge od svojih jedinica pod kontrolom, ni tititi
muslimansko stanovnitvo, partizane je napustilo toliki broj Muslimana d a j e
njihov bataljun morao biti rasputen. Muslimansko stanovnitvo potrailo je
sigurnost na podrujima pod kontrolom ustaa koja su graniila s istonom
Bosnom. Prema Vukmanoviu Tempu, neki izbjeglice osvetili su se kasnije
kao pripadnici ustake Crne legije, koja je postala zloglasna po zvjerstvima
nad Srbima u istonoj Bosni. 93
Sukob izmeu muslimanskog stanovnitva i etnika bio je osobito brutalan na dva podruja u Bosni: na istoku i sjeveroistoku te na sjeverozapadnom
dijelu zemlje. U oba ta podruja, kao i drugdje u BiH, ustae su, u suradnji
s dijelom muslimanskog stanovnitva, organizirale jedinice specijalne muslimanske milicije kako bi ove provodile njihovu antisrpsku politiku i branile
muslimansko stanovnitvo nakon to ta pohtika kod Srba izazove antimuslimansku reakciju.
Kad su ustae shvatile da nee moi provesti u djelo svoju radikalnu antisrpsku politiku i uvidjeli da partizani predstavljaju veu prijetnju od etnika, zapoeh su s novom politikom prema etnicima. Koncem svibnja 1942.
poeli su sklapati sporazume s etnikim postrojbama, pristajui na ustupke
pod uvjetom da etnici zauzvrat s njima surauju u borbi protiv partizana,
to je na nov nain ukazalo na odnose izmeu ustaa, Muslimana i etnika.
Na neke oito antimuslimanske zahtjeve etnika Muslimani nisu pristali, ali
sklapanje nekohko takvih sporazuma bilo je dovoljan dokaz ne samo slabosti
ustakog reima nego i njegove nesposobnosti da potpuno zatiti muslimansko stanovnitvo. 94
Autonomija BiH unutar njenih tradicionalnih granica u jugoslavenskoj
federativnoj republici ula je u program KPJ malo prije rata. Tada su Muslimani komunisti bili jo malobrojni i, kao to smo vidjeli, u prve dvije godine
rata partizanima se pridruilo malo bosanskohercegovakih Muslimana usprkos naporima partizanske propagande da ih pridobije. Ali koncem 1943,
meu Muslimanima je nezadovoljstvo ustakim reimom bilo sve vee, a nada
u njemaku pobjedu sve manja, pa su u sve veem broju poeli odlaziti u partizane i pridruivati se Partiji ili raznim organizacijama pod njezinim okriljem.
Kako se KP Muslimanima nije mogao obraati pozivajui se na religiju, kao
to je to inila najvanija meuratna muslimanska politika stranka, JMO,
obraao im se kao rtvama suparnikih svojatanja srpskih i hrvatskih nacionalista. Ali pridobiti znatniji broj Muslimana bio je teak zadatak. Muslimani
su prema komunistikim pokuajima pribliavanja bili sumnjiavi ne samo
zato to su u Bosni partizani do sijenja 1942. suraivah s etnicima, nego i
zbog svoje prosjeno niske obrazovanosti i snanog vjerskog konzervativizma.

Da nije bilo traumatinih iskustava rata i revolucije 1941-1945, KPJ ne bi uspio
pridobiti muslimansko stanovnitvo. ak i uz rat, KPJ i partizani morali su
imati mnogo strpljenja i ustrajnosti da bi rastjerah nepovjerenje Muslimana.
Od samog poetka, partizanska politika, i u propagandi i u praksi, bila je zalagati se zajednitvo izmeu Srba, Hrvata i Muslimana, a ubijanje Srba od strane
ustaa (Hrvata i Muslimana) i ubijanje Hrvata od strane etnika (Srba) otro
osuivati kao djelo stranih neprijatelja i njihovih domaih pomagaa, a ne tih
nacionalnih skupina. Tom temeljnom opredjeljenju malo se to moglo pridodati, i moralo se jednostavno ustrajati u toj borbi iako je napredak bio spor. 95
injenica da je ta borba bila uspjena dokazuje, u prvom redu, snagu elje
bosanskohercegovakih Muslimana da preive, a negdje od poetka jeseni
1943. snagu njihove elje da preive na pobjednikoj, partizanskoj strani.
Na Prvom zasjedanju AVNOJ-a u Bihau 26-27. studenoga 1942, od ukupno 54 delegata etvorica su bili bosanskohercegovaki Muslimani (delegati iz
Slovenije i Makedonije nisu uspjeh doi na zasjedanje). Godinu dana kasnije,
25-26. studenoga 1943, bosanskohercegovaki partizani odrali su u Mrkonji
Gradu sjeveroistono od Jajca prvo zasjedanje ZAVNOBIH-a (Zemaljskog
antifaistikog vijea narodnog osloboenja BiH). Konstituirali su se kao
regionalna Narodna skuptina BiH i izabrali delegate za drugo zasjedanje
AVNOJ-a koje je odrano koji dan kasnije, 29. studenoga 1943. u Jajcu, i na
kojem je Jugoslavija proglaena federalnom dravom. Samo 40 od 172 lana
ZAVNOBIH-a bili su Muslimani to je, s obzirom na broj Muslimana u BiH, bilo
neto manje od istinski reprezentativnog broja, ali prihvatljivo s obzirom na
injenicu da su se tek nedugo prije toga poeli masovnije pridruivati partizanima.96
Autonomiju, to jest dravnost u obliku statusa jedne od federalnih jedinica, iji su formalni temelji poloeni na drugom zasjedanju AVNOJ-a u studenom 1943, BiH je dobila zahvaljujui pobjedi KPJ u ratu i revoluciji 1941-1945.
godine. To je ujedno i razdoblje u kojem su bosanskohercegovaki Muslimani, sudjelovanjem u partizanskoj borbi, u principu, stekli svoju politiku
ravnopravnost. Ta je ravnopravnost meutim stavljana na kunju u periodu
od 1945. do poetka ezdesetih godina 20. stoljea, u kojem su komunistike,
dravne i individualne snage na njih vrile pritisak da se izjasne u pogledu
nacionalne pripadnosti. Meutim Ustav Socijalistike Republike BiH, usvojen
10. travnja 1963, jamio je Muslimanima ravnopravnost sa Srbima i Hrvatima.
U popisu stanovnitva 1971. imali su i iskoristili mogunost da se u pogledu
nacionalne pripadnosti izjasne jednostavno kao Muslimani".97 Ali ak i s tim
novopronaenim identitetom, Muslimani BiH nisu bili ni dovoljno brojni niti
Politiki ili vojno dovoljno snani da odre integritet BiH i preive ponovne
etnike sukobe devedesetih godina 20. stoljea.

Biljeke
1
Vidi, na prirnjer, M. Lorkovi, Narod i zemlja Hrvata, str. 41-67, 145-158, 229-232.
Lorkovi je, kao i mnogi drugi hrvatski nacionalisti, hrvatsko nacionalistiko svojatanje
proirio i na Muslimane u Sandaku zbog njihove srodnosti s Muslimanima u BiH. Vidi
str. 206-207.
2
Veliki srpski geograf Jovan Cviji bosanskohercegovake je Muslimane nazivao jednostavno Serbes islamises, islamizirani Srbi". Vidi njegovo djelo La Peninsule balkanique:
Geographie humaine, str. 343-355.
3
O stavovima u pogledu BiH najvie nacionalistike politike stranke u Hrvatskoj, Hrvatske stranke prava, vidi Gross, Povijest pravake ideologije, str. 103-108,164-166,322-325,
356-364, 381-384. Vidi i Gross, Hrvatska politika u Bosni i Hercegovini", str. 9-68. Zanimljiva zbirka citata je L. Kouti, ta su Srbi mislili o Bosni.
4
Kompleksnost stanja ponekad je bila gotovo apsurdna. U porodici Spaho, vodeoj muslimanskoj porodici u BiH u meuratnom razdoblju, Mehmed Spaho, voa Jugoslavenske
muslimanske organizacije, koja je u tom periodu predstavljala preko 90% svih bosanskohercegovakih Muslimana, odbio je izjasniti se kao Srbin ili Hrvat. Njegov brat, koji je bio
reis-ul-ulema, vjerski poglavar bosanskohercegovakih Muslimana izmeu 1938. i 1942,
izjanjavao se kao Hrvat, a njegov brat Mustafa, inenjer graevinarstva, izjanjavao se
kao Srbin. Hadjjahi, Od tradicije do identiteta, str. 227.
5
Neke povijesti srednjovjekovne Bosne novijeg datuma: orovi, Historija Bosne; Draganovi, Poviest hrvatskih zemalja BiH i irkovi, Istorija srednjovekovne bosanske
drave. O formiranju bosanske drave, vidi Babi, Srednjovjekovna bosanska drava",
str. 57-79.
6
U pripisivanju fundamentalnog konstitutivnog svojstva kruni, Bosanci su slijedili presedan ustanovljen u Maarskoj, gdje kruna sv. Stjepana simbolizira maarsku dravu. Vijee bosanskog plemstva nosilo je naziv rusag", za dravno vijee", to je iskrivljena
varijanta maarske rijei orszag to znai zemlja". Vidi irkovi, Rusaka gospoda",
str. 5-17, i Aneli, Barones Regni i dravno vijee srednjovjekovne Bosne", str. 29-48.
7 Cirkovi,
'
Istorija srednjovekovne bosanske drave, str. 289-290.
Relativno se malo zna o obvezama bosanskih srednjovjekovnih kmetova prema njihovim
gospodarima u uvjetima u kojima su ivjeli. Vidi, meutim, Jokanovi, Prilog izuavanju bosanskog feudalizma", str. 220-267, i irkovi, Istorija srednjovekovne bosanske
drave, str. 60-68.
9
irkovi, Istorija srednjovekovne bosanske drave, str. 186-192.
10
anjek, Bosansko-humski krstjani i katarsko-dualistiki pokret, str. 76-78, 81.
11
Schmidt, Cathares ou Albigeois, sv. 1, str. 15-16, 50-59, 104-42; Petranovi, Bogomili,
crkva bosanska i krstjani; Raki, Bogomili i Patareni; Gluac, ,,Sredi\jovekovna 'Crkva
Bosanska"', str. 1-55, osobito njegov emfatian zakljuak na str. 55. Schmidt je bio profesor na teolokom fakultetu i protestantskom sjemenitu u Strassbourgu. Djelo Rakog
najprije je 1869. i 1870. u nastavcima objavljivao JAZU u Zagrebu u seriji Rad, a onda ga
je ponovo objavio SANU u Beogradu 1931. u jednom tomu.
12
Meu tim autorima su, na prinyer, Hoffer, Dva odlomka iz poveeg rada o kranskoj
crkvi u Bosni; Truhelka, Oporuka gosta Radina", str. 355-375; idem, Bosanska narodna (patarenska) crkva," str. 767-793; L. P[etrovi], Krani bosanske crkve. Najnovija
podrka tezi daje Bosanska crkva, iako raskolnika, ipak bila katolika, dola je iz pera
vodeeg francuskog slavista, Andrea Vaillanta. Vidi njegov lanak, Les chretiens bos-

niaques", str. 525-530. Ali njegova je argumentacija povrna i neodriva.
13 gjdak, Studije o Crkvi bosanskoj" i bogumilstvu. Ta zbirka idakovih lanaka i osvrta je daleko najpotpuniji izvor informacija o tijeku prouavanja Bosanske crkve. Treba
spomenuti jo tri rada koja zastupaju stav o dualistikom karakteru Bosanske crkve:
Kniewald, Bosanski krstjani", str. 115-276; Mandi, Bogomilska crkva bosanskih krstjana; i Loos, Dualist Heresy in the Middle Ages, str. 162-166, 292-328.
14
idak, Heretiki pokreti", str. 7-8.
16
Solovjev, Bogomilentum and Bogomilengrber", str. 180-82. Jedino to je ostalo od
Bosanske crkve su tisue pogrebnih spomenika, steaka (koje neki autori, meutim, ne
dovode u vezu s krstjanima"). Dvije novije studije o njima su Wenzel, Ukrasni motivi
na stecima, i Kutzli, Die Bbgumilen: Geschichte, Kunst, Kultur. Wenzel je na podruju koje je pokrivala Crkva bosanska naao preko 50.000 neukraenih i 3000 ukraenih
nadgrobnih spomenika. Kutzli uei\je bosanskih krstjana" stavlja u kontekst srednjoistone i zapadnoeuropske teoloke i socijalne misli. Krstjani" nisu gradili crkve, ali prema Hadijahiu gradili su kapelice nad nekim grobovima, i posljednjih godina u Bosni je
pronaen izvjestan broj takvih kapelica. Hadijahi, 0 nestajanju Crkve bosanske", str.
1327.
16
Vryonis, The Decline of Medieval Hellenism, str. 69-287, 351-443; Ostrogorski, Istorija
Vizantije, str. 324-326, 457-459, 492-530; Stavrianos, The Balkans Since 1453, str. 33115.
17
irkovi, Istorija srednjovekovne bosanske drave, str. 157-160, 323-341; Draganovi,
Poviest hrvatskih zemalja BiH, str. 574-584; irkovi, Plemstvo i kraljevi u Bosni nakon
1463", str. 123-131.
18
Jugoslavija, Vojna enciklopedija, 2. izd., sv. 1, str. 329-33; sv. 3, str. 509-14; sv. 4, str. 699700; sv. 5, str. 539-44, 557. Za detaljnu analizu uloge Venecije, vidi G. Stanojevi, Jugoslovenske zemlje u mletako-turskim ratovima.
19
O ranoj politikoj i administrativnoj organizaciji Bosne pod osmanskom vladavinom i
razvoj do kraja osmanske vladavine 1878, vidi abanovi, Bosanski paaluk: Postanak i
upravna podjela. Za masovnu islamizaciju stanovnitva, vidi Solovjev, A., Nestanak bogumilstva i islamizacija Bosne", str. 42-79; Handi, Islamizacija u sjeveroistonoj Bosni
u XV i XVI vijeku", str. 5-48; Filipovi, Islamizacija Bosne i Hercegovine", str. 141-167;
Hadijahi, 0 nestajanju Crkve bosanske", str. 1309-1328.
Manje vojno leno, ili timar, bilo je centralna jedinica u itavom sustavu podjele zemlje.
Vidi Deny, Timar", str. 767-776; ubrilovi, Poreklo muslimanskog plemstva", str. 383384
; Filipovi, Jedan osvrt na osmanski feudalizam", str. 67-68.
2
Vidi na primjer, Vasi, Martolozi, str. 39-200; takoer, Zirojevi, Tursko vojno ureenje
^ u Srbiji, str. 101-250.
O nasljednom vojnom lenu, ili odaklik timaru", vidi Filipovi, Odaklik timari u Bosni i
Hercegovini", str. 255-257, 265-273. O kapetanijama i kapudanliku", vidi Kreevljakovi,
23 Kapetanije u BiH, str. 9-71 i ubrilovi, Poreklo muslimanskog plemstva", str. 395-401.
Za propadanje Osmanskog Carstva, vidi osobito Lewis, The Emergence of Modem Turkey, str. 21-39. O posljedicama toga propadanja po kmetove, vidi Inalcik, The Ottomans
24 Rechne", str. 338-54.
Rycaut, The Present State ofthe Ottoman Empire, str. 169-72, 180-82, 190-99; Filipovi,
Odaklik timari u Bosni i Hercegovini", str. 260-264; ubrilovi, Poreklo muslimanskog
plemstva", str. 395-401; Sueska, Stvaranje iftluka u naim krajevima", str. 35-37, osobito str. 46-51; idem, Ajani, str. 79-161.

25
Kreevljakovi, Kapetanije u BiH, str. 64-71, 203-205; Sueska, Ajani, str. 210-222.
Filipovi, Islamizacija Bosne i Hercegovine", str. 141-167. Na albanskom teritoriju,
viestoljetna borba izmeu Grke pravoslavne i Rimokatolike crkve bez sumnje je oslabila utjecaj kranskih crkava na stanovnitvo i vjerojatno je pridonijela masovnoj islamizaciji Albanaca. O tom konfliktu, vidi Sufflay, Srbi i Arbanasi, str. 62-66, 79-105,
133-135.
27
Solovjev, Nestanak bogumilstva i islamizacija Bosne", str. 66-70: Babinger, Der Islam in
Sdosteuropa", str. 211.
28
Na mnogim popisima poreznih obveznika navedeni su Bosanci muslimani iji oevi imaju
kranska ili slavenska imena. Vidi, na primjer, Handi, Islamizacija u sjeveroistonoj
Bosni u XV i XVI vijeku", str. 38-41.
29
O posljedicama bitke kod Mohaa 1526. godine, vidi Handi, Islamizacija u sjeveroistonoj Bosni u XV i XVI vijeku", str. 12-13. Za procjene sastava stanovnitva, vidi
Pejanovi, Stanovnitvo BiH, str. 24-28. i Solovjev, Nestanak bogumilstva i islamizacija
Bosne", str. 60-66.
30
Preobraenje zbog enidbe dogodilo se u porodici Muhameda Hadia, biveg jugoslavenskog ministra vanjske trgovine koji je bio iz Gackog u Hercegovini. Njegov djed
po ocu, roen i odgojen kao Srbin pravoslavac, htio se oeniti rimokatolkinjom. Njegovi
roditelji nisu se sloili, pa su i on i njegova ena preli na islam kako bi se vjenali.
Preobraenje radi zatite porodinih interesa opisano je u autobiografiji poznatog pisca
Mee Selimovia (1910-1982) koji je potekao iz plemena Vujovia na granici Hercegovine
i Crne Gore. Poetkom 18. stoljea, u obitelji u kojoj je bilo devetoro brae, odluili su
da e dvojica prijei na islam kako bi osigurali bolju zatitu ostatku porodice. Od te dvojice potekle su porodice Selimovi i Ovina. Selimovi, Sjeanja, str. 20-26. Selimovi se
izjanjavao kao Srbin.
Dobar prirnjer obraenje zbog napredovarya u karijeri bio je sluaj Omer Pae Latasa
poetkom 19. stoljea. Roenje kao Mihailo Latas, Srbin i pravoslavac iz Like, sin doasnika u Hrvatsko-slavonskoj vojnoj krajini. Zavrio je vojnu akademiju s izvrsnim uspjehom ali oito izgubio nadu da e moi napraviti karijeru u habsburkoj vojsci nakon
to mu je ocu sueno zbog pronevjere dravne imovine. Pobjegao je u Bosnu, preao
na islam i odselio se u Istanbul, gdje je postao uitelj. Jedan od njegovih uenika bio je
prijestolonasljednik. Uskoro je uao u vojsku i s vremenom stekao veliku reputaciju.
31 Vryonis, Religious Change and Continuity in the Balkans", str. 137-138.
32
~ Hadrovics, Lepeuple serbe at son eglise sous la domination turque, str. 44-108,135-157;
33 ubrilovi, Srpska pravoslavna crkva pod Turcima od 15. do 19. veka", str. 163-188.
Prema Pejanoviu, na brojnost i sastav bosanskog stanovnitva za vrijeme osmanske
vladavine utjecali su sljedei faktori: useljavanje i iseljavanje, este epidemije, podjarmljivanje stanovnitva, danak u krvi, pogromi i nasilje, prisilno preseljavanje i disperzija
naroda, neprestani vojne akcije i neprekidno prolaenje vojski, sudjelovanje bosanskih
snaga u osmanskim ratovima na drugim granicama Carstva, ustanci i nemiri i njihovo suzbijanje, loe etve i glad, i openito teki socijalni i ekonomski uvjeti. Vidi Stanovnitvo
BiH, str. 13. Za utjecaj kontinuiranih migracija na podrijetlo i sastav stanovnitva u raznim dijelovima BiH, vidi Petri, 0 migracijama stanovnitva u Bosni i Hercegovini", str.
5-16. U vrlo velikoj rryeri stanovnitvo je odlazilo iz relativno prenaseljenih planinskih
podruja, gdje je ovisilo u prvom redu o stoarstvu, i naseljavalo se u relativno rjee
naseljenim ravniarskim podrujima s velikim rezervama poljoprivrednog zemljita.
34
Sueska, Stvaranje iftluka u naim krajevima", str. 43-45, 52.
26
KAO

35
Pejanovi, Stanovnitvo BiH, str. 54.

Hadijahi, Od tradicije do identiteta, str. 55-63.
37
Prema popisu stanovnitva od 1910, od ukupno 512.137 muslimana u BiH samo 2.289
osoba govorilo je turski, a 448 njih bili su Arapi. Citirano u eri, Muslimani srpskohrvatskoga jezika, str. 45. Pod osmanskom vladavinom vodei bosanskohercegovaki
muslimanski intelektualci pisali su i objavljivali na turskom, arapskom i perzijskom, pa
su bili dio intelektualne zajednice Srednjeg istoka. Meu obinim narodom, kao kod njihove junoslavenske brae, nastajala je narodna poezija na srpskom ili hrvatskom (ili,
kako su ga oni zvali, bonjakom) jeziku. Neka djela bosanske narodne poezije izuzetne
su ljepote. Balada, Hasanaginica", prevedena je na mnoge europske jezike - najprije ju
je Alberto Fortis preveo na talijanski 1774, potom Goethe na njemaki, Pukin na ruski,
Prosper Merimee na francuski i Sir Walter Scott na engleski. Da bi se ostvarili kulturni
kontakti izmeu dviju kultura, postojala je takozvana aljamiado literatura, u kojoj su tekstovi na srpskohrvatskom tiskani modificiranim arapskim pismom. Vidi Bali, Kultura
Bonjaka: Muslimanska komponenta, str. 23-38, 53-119. Bosanskohercegovaki Muslimani, kao i franjevci u Bosni, upotrebljavali su posebnu bosansku varijantu irilice, tzv.
bosanicu.
38
eri, Muslimani srpskohrvatskogajezika, str. 78. Za kritiku erievih pogleda od strane
hrvatskog nacionaliste, vidi Macan, Narodi Bosne i Hercegovine", str. 524-528. erievo
djelo samo je jedno od mnogih koje su o etnogenezi bosanskohercegovakih Muslimana
u posljednjih nekoliko godina napisali autori Muslimani iz BiH. Citiram osobito: Redi,
Prilozi o nacionalnom pitanju, Purivatra, Nacionalni i politiki razvitak Muslimana;
i Hadijahi, Od tradicije do identiteta. Iako upotrebljavaju razliite argumente, svi se
ti autori slau da Muslimani u BiH tvore posebnu etniku skupinu, u prilog emu citiraju irok dijapazon postojeih radova, kao i religijskih, povijesnih i psiholokih razloga.
Lockwood, European Muslims: Economy and Ethnicity in Western Bosnia, opisao je
kako su se seljaci pripadnici tri nacionalne skupine u maloj skupini sela u zapadnoj Bosni
razliito osjeali i ponaali prije nekoliko godina. Vidi osobito str. 16-30. i 195-211.
39
Hadijahi, Od tradicije do identiteta, str. 83-86. Hadijahi dodue podrava tvrdnju
da su bosanski Muslimani posebni i razliiti od Srba i Hrvata, ali smatra da su elementi
po kojima se te tri grupe razlikuju mnogo manje vani od elemenata koji bosanske Muslimane ine slinima drugim slavenskim narodima, a osobito Srbima i Hrvatima u BiH."
Glavni elementi slinosti koje on identificira jesu jezik, oblici narodne umjetnosti, i slini
ili jednaki narodni obiaji i nain razmiljanja.
Feifalik, Weg zur Lsung der bosnischen Agrarfrage, str. 1-2, 12-23, 140-146, 153-158;
Kapidi, Hercegovaki ustanak 1882. godine, str. 13; Gakovi, Rjeavanje agrarnog pitanja", str. 12-13, 15. Feifalik nije ponudio rjeenje za neravnoteu u vlasnitvu
nad zemljom, nego samo poboljanje stanja time to je predloio da vlada kmetovima
dodjeli zemlju iz vladinog fonda zemljita i da istodobno provede program komasacije
zemljita.
Feifalik, Weg zur Lsung der bosnischen Agrarfrage, str. 139; Pejanovi, Stanovnitvo
BiH, str. 47-48. Izvjestan broj Hrvata i Srba takoer je emigrirao iz BiH, ili u druge dijelove Austro-Ugarske i Srbiju ili u SAD. To je iseljavanje, meutim, za razliku od iseljavan a
42 J Muslimana u Osmansko Carstvo, bilo ekonomski motivirano.
Za austrougarsku politiku ekonomskog razvoja BiH, vidi osobito Sugar, Industrializatlon
of Bosnia-Herzegovina, i Hrelja, Industrija BiH, osobito str. 114-121, 130-137.
43
Nadvojvodu su ubili lanovi Mlade Bosne, potpomognuti lanovima jo nekoliko srpskih
36

tajnih drutava, a moda i asnicima srpske vojske. Mlada Bosna bio je kolektivni naziv
tajnih udruenja uenika srednjih kola okupljenih po nacionalnoj i konfesionalnoj liniji,
koja su u BiH doivjela procvat poetkom 20. stoljea. Te revolucionarne organizacije,
sastavljene od srpske, hrvatske i muslimanske omladine, imale su nadnacionalni, svejugoslavenski program, koji je pozivao na unitenje Habsburke Monarhije i osnivanje
zajednike jugoslavenske drave. Nerijeeno agrarno pitanje postalo je sastavni dio njihovih parola.
O Mladoj Bosni, vidi Vucinich, 'Mlada Bosna' and the First World War", str. 45-70. Vucinich je i kritiki procijenio opsenu literaturu o toj temi. Vidi i Pregled (Sarajevo), 1975,
br. 1. Cijeli broj je posveen okruglom stolu na temu Mlada Bosna.
44
orovi, Crna knjiga, osobito str. 101-133. Ali vidi i Salihagi, Muslimani u krilu jugoslavenske zajednice, str. 30-31. Salihagi, bosanskohercegovaki Musliman koji se
smatrao Srbinom, usprotivio se paualnim optubama da su svi Muslimani bili odgovorni
za djelovanje Schutzkorpsa i tvrdio da su mnogi Muslimani u njemu pomagali svojim
pravoslavnim susjedima.
45
Gakovi, Rjeavanje agrarnog pitanja", str. 16-17.
46
Pravi razmjer tih nemira, osobito broj ranjenih i ubijenih, nije poznat. Najbolji izvjetaj
je onaj Gakovi, Agrarni nemiri u Bosni i Hercegovini", str. 171-79. Vidi i Purivatra, Nacionalni i politiki razvitak Muslimana, str. 146-177.
47
Tomasevich, Peasants, Politics and Economic Change in Yugoslavia, str. 347-356; Eri,
Agrarna reforma u Jugoslaviji, str. 370-378, 438-452, 484-488.
48
Mulali, Orijent na zapadu, str. 109-110; Begovi, Muslimani u BiH, str. 5-12.
49
Eri, Agrarna reforma u Jugoslaviji, str. 441-443, 446-452.
50
Od 24 kabineta u parlamentarnom periodu od prosinca 1918. do sijenja 1929, bosanskohercegovaki Muslimani (u pravilu predstavnici JMO-a) sudjelovali su u njih 9. Od 16
kabineta za vrijeme kraljevske diktature od sijenja 1929. do oujka 1941, ukljuujui i
Simoviev kabinet oformljen nakon dravnog udara 27. oujka 1941, sudjelovali su u njih
12. U nekim kabinetima tijekom oba ta razdoblja Muslimani su sudjelovali samo marginalno, to jest kao ministri bez portfelja. Za prvi period, vidi Sagadin, Dravna vlada", str.
99-102, a za drugi, Kraljevina Jugoslavija, Slubene novine, 1929-1941.
51
Hadijahi, Od tradicije do identiteta,
str. 237.
v
52
Usprkos tvrdnji Stjepana Radia u Zivo hrvatsko pravo na BiH, objavljeno 1908, da na
temelju dravnih i narodnih prava itava BiH pripada Hrvatskoj, jasno je daje HSS u periodu izmeu dva rata imao drugaiju politiku. Radio je na podjeli BiH izmeu Srbije i Hrvatske u Federalnoj Jugoslaviji, jer je znao da je ne moe dobiti cijelu. U zabiljeci od 22.
listopada 1928. o svojim razgovorima s Maekom i Paveliem, Ubaldo Rochira, talijanski
generalni konzul u Zagrebu, izvijestio je talijansko Ministarstvo vanjskih poslova da Maek
ima maksimalni i minimalni program podjele BiH. Maksimum za Hrvatsku bio bi dobivanje
dvije treine teritorija BiH, a minimum dobivanje samo teritorija zapadno od rijeke Vrbasa. Dio Hercegovine kao i Kotorski zaljev ili bi Cmoj Gori. Vidi Italija, Ministarstvo vanjskih poslova, I documenti diplomatici Italiani, 7. serija, sv. 7, str. 42-44. Profesor Dinko
Tomai (1902-1975) sa Sveuilita Indiana, koji je bio jedan od Maekovih savjetnika u
drugoj polovici 1930-ih, rekao mije daje HSS kao poetnu pregovaraku poziciju isticao
zahljev za cijelom BiH, kako bi u kasnijem dosizanju kompromisa dobila to vei dio.
53
Salihagi, Muslimani u krilu jugoslavenske zajednice, str. 53-54, 60-64; Begi, Pokret
za autonomiju BiH u uslovima sporazuma Cvetkovi-Maek", str. 177-191; Hadijahi, Od
tradicije do identiteta, str. 152.

54 ]y[ufti je bio i lan delegacije koja je otila u Karlovac doekati Pavelia kad se ovaj vratio u Hrvatsku iz egzila u Italiji. Coli, Takozvana NDH 1941., str. 95,103.
55
Prema Hadijahiu, Od tradicije do identiteta, str. 155, Dafer Kulenovi nije podrao
memorandum koji su neki zastupnici JMO-a i dva vana bosanskohercegovaka Srbina,
Savo Besarovi i Duan Jeftanovi, uputili njemakim vlastima u travnju 1941, u kojem
su traili da se BiH proglasi autonomnom i stavi pod direktnu zatitu Njemake. U svom
izvjetaju o situaciji u NDH u prosincu 1941, Glaise, koji openito nije bio sklon bosanskohercegovakim Muslimanima, takoer je naveo da su u travnju 1941. bosanskohercegovaki Muslimani zatraili da Bosna bude ukljuena u Trei Reich kao posebna zemlja
Njemakog Reicha, sa statusom slinim onom koji je BiH imala pod Austro-Ugarskom.
Vidi Micr. No. T-501, Roll 266, Fr. 198.
56
Kako su srpska populacija, oko 30% ukupne, i mala idovska i romska populacija bile
stavljene van zakona, Muslimani, koji su uz Hrvate bili graani prvoga reda, u ustakoj
dravi su, proporcionalno svojoj brojnosti, trebali imati udio u vlasti od 20 do 25%.
57
Zbornik zakona i naredaba NDH, 1941, str. 180,184,195.
58
Prema popisu koji je, na temelju podataka dobivenih 1937. od talijanskih vlasti pripremila
jugoslavenska vlada, meu 510 ustaa, ukljuujui i Pavelia, koji su ivjeli u logorima na
talijanskim otocima ili pojedinano ili u grupama u drugim dijelovima Italije, bio je samo
jedan Musliman, Muhamed Pilav, ali oko 150 Hrvata iz BiH. Vidi Krizman, Ante Paveli i
ustae, str. 564-574, osobito str. 571. Prije toga postojao je samo jedan Musliman, Hasan
Huski, u ustakom logora u Janka Puszti kod Nagykanizse u jugozapadnoj Maarskoj,
vidi, isto, str. 104. Nisam vidio nijedan dokument iz vremena NDH u kojem bi se spominjala njihova imena.
59
Coli, Takozvana NDH 1941., str. 161; Antoni, Ustanak u istonoj i centralnoj Bosni,
str. 53-60. Nadbiskup ari bio je hrvatski ultranacionalist i oduevljeni pristaa Pavelia
i ustaa.
60
Antoni, Ustanak u istonoj i centralnoj Bosni, str. 43-95, pokazuje da Muslimani nisu
imali ba mnogo veze ni s Ustakim pokretom i Vojnicom ni s dravnom administracijom
u BiH.
Vidi izvjetaj Willyja Requarda, dunosnika njemakoga poslanstva u Zagrebu, napisan
2. lipnja 1943, sa studijskog putovanja po BiH, na Micr. No. T-120, RoU 5783, Frs. H298,64549.
62
" U nekim dijelovima BiH, ustanak velikog broja Srba protiv ustakog reima u ljeto 1941.
u poetku je voen kao borba protiv Turaka". To je vailo i za one koji su kasnije otili u
etnike i za one koji su bili predvoeni partizanima, ali meu kojima se partizanska politika suradnje meu nacionalnim skupinama u borbi protiv okupacijskih i kolaboracionistikih snaga jo nije bila stabizirala. Vidi, na primjer, dva rada Duana Lukaa, Ustanak
u Bosanskoj krajini, str. 189-201, 269, 297-298, 329, i Prilog istraivanju nacionalnog
pitanja u Bosni i Hercegovim", str. 473-477, Vidi i Purivatra, Stav KPJ prema nacionalnom pitanju Muslimana u toku narodnooslobodilakog rata", str. 509-514.
Za memorandum iz studenoga 1941. vidi A VII, fond NDH, reg. br. 18/1-2, kutija 18e. Za
otru izjavu Muslimana Bijeljine od 2. prosinca 1941. vidi reg. br. 12/5-4-5, kutija 62. Za
^ Glaiseove komentare, vidi Micr. No. T-501, RoU 266, Frs. 197-98.
65 Glaiseov izvjetaj od 5. prosinca 1941, na Micr. No. T-77, RoU 895, Frs. 5,646,526-28.
Vidi A VII, fond NDH, reg. br. 31/3, kutija 182 za Kvaternikovu naredbu te reg. br. 27/24-1,
g6 kutija 86 za 182 za dekret iz Sarajeva.
Bilo je direktnih pregovora sa Srbima, ali je njihov domaaj bio skroman. U Nevesinju

je 8. srpnja 1942. sklopljen sporazum izmeu srpskoga i muslimanskoga predstavnika u
kojem su se sveano obavezali na mir i uzajamno potovanje, okrivljujui ekstremiste
na obje strane za provokacije, obeali da e onemoguiti takve provokacije i dogovorili
povrat stoke koju su jedni od drugih bili opljakali. Micr. No. T-821, Roll 403, Fr. 76.
67
Za memorandum iz rujna 1942. vidi Micr. No. T-821, Roll 403, Fr. 76. Za muslimanske
napore poetkom listopada, vidi Micr. No. T-120, Roll 5785, Frs. H300,260-63 i Micr. No.
T-120, Roll 5788, Frs. H302,554-58. Popoveva jedinica suraivala je s etnicima i u bitci
na Neretvi, ali nisu se ba istakli. Ubrzo nakon toga Popovac je ubijen. Za muslimanski zahtjev talijanskoj vladi, vidi Micr. No. T-120, Roll 5788, Frs. H302,554-58 i Micr. No.
T-120, Roh 5788, Frs. H302,554-58.
68
Za regrutiranje za Hrvatsku legiju, vidi Tomasevich, The Chetniks, str. 395. Za njemako
odbijai\je doputei\ja stacioniranja talijanskih trupa u Sarajevu, vidi Micr. No. T-77, Roll
895, Frs. 5,646,466-68; Micr. No. T-501, Roll 264, Frs. 1067-70 i 1075-76 i Micr. No. T-501,
Roll 268, Fr. 668.
69
Micr. No. T-120, Roll 5793, Frs. H306,774-92. Memorandum nije bio potpisan, i ni Glaise
ni Kasche nisu ga smatrali vanim, a osobito nisu vjerovah daje meu Muslimanima mogue regrutirati snage za borbu protiv partizana i etnika (Frs. H306,769-70). Kasnije je
Karl von Krempler, SS oficir koji je imao dobre kontakte s Muslimanima u BiH, rekao da
je autor memoranduma bio Muhamed Panda, lan Ulema medlisa (najvii organ vjerske vlasti bosanskohercegovakih Muslimana, sastoji se od etiri lana i reis-ul-uleme
kao predsjednika, vidi Micr. No. T-311, Roll 189, Fr. 263). Panda moda jest bio glavni
autor memoranduma, ali vjerojatnije je bio rezultat zajednikih napora grupe Muslimana.
Panda je godinama u Sarajevu bio predsjednik muslimanske dobrotvorne organizacije,
Merhameta, koja se za vrijeme rata brinula za muslimanske izbjeglice. Na poetku rata
bio je izrazito pronjemaki orijentiran i postao otvoreni zagovornik SS divizije Handar.
Kasnije je meutim promijenio poglede. Vidi str. 2-3. pisma od ukupno 7 stranica Hasana
Bajralitarovia generalu Phlepsu od 15. studenoga 1943, u Heinrich Himmler Collection,
kutija 5 (File 281), Hoover Institution Archives.
70
Stein, The Waffen SS, str. 179-80; Micr. No. T-501, Roll 264, Fr. 553. Vidi i Himmlerov
govor voama divizije u logoru za obuku kod Neuhammera u leskoj 11. sijenja 1944, na
Micr. No. T-175, Roll 94, Frs. 2,614,877-87.
71
Vidi sporazum izmeu Himmlera i Hadi Amin el Husseinija od 19. svibnja 1943, u
Heinrich Himmler Collection, kutija 5 (File 281), Hoover Institution Archives. Edmund
Veesenmayer, dunosnik njemakoga ministarstva varu skih poslova, izjavio je daje veliki
muftija planirao osnivanje Sjedinjenih Islamskih Drava koje bi se protezale od Maroka
do Bosne". Ti su planovi nastali u proljee 1942. kad su Nijemci i Talijani vjerovah da e
njihove snage uskoro stii do Kaira. U oekivanju tog trijumfa, Mussolini je otputovao u
Afriku i Vessenmayer je otpratio velikog muftiju i Raida Ali Gailanija, biveg predsjednika irake vlade, u Rim. Vidi ispitivanje Vessenmayera poslije rata, na Micr. No. 679, Roll
3, Fr. 641.
72
Micr. No. T-120, Roll 5782, Frs. H297,602-3, i Micr. No. T-501, Roll 264, Frs. 878-79, koji
sadri Glaiseov izvjetaj Himmlera od 24. veljae 1943. godine. Glaise je napisao da je
potpredsjednik vlade Kulenovi savjetovao da se divizija sastavljena iskljuivo od Muslimana ne osniva. Prema njegovom miljenju, 1941. bilo bi lako regrutirati ak i sto tisua
Muslimana koji bi sluili pod njemakom zastavom, ali u proljee 1943. moglo se oekivati samo neznatan dio toga. Kao lan vlade koja je bila protiv iskljuivo muslimanske divizije, Kulenovi je vjerojatno bio vezan dunou da odgovara Nijemce. Otprilike u isto vri-

jeme vlada NDH raspustila je Hadiefendievu legiju koju su Nijemci planirali upotrijebiti
kao jezgru njihove muslimanske divizije. Nijemci su to interpretirali kao inat.
73
0 pripremama za posjet velikog muftije BiH, vidi izvjetaj slubenika njemakog izaslanstva u Zagrebu Kascheu 27. oujka 1943, na Micr. No. T-120, RoU 5783, Frs. H298,653-55.
Za izvjetaj velikog muftije o njegovom putovanju u BiH poetkom travnja 1943, poslan
njemakom Minisarstvu vanjskih poslova, vidi Micr. No. T-120, RoU 5782, Frs. H297,61012. Nakon to je potpuno formirana, Handar divizija imala je 30 imama.
74
uljkovu verziju njegovog posjeta BiH i njegovu kritiku na raun dvojice SS asnika koji
su gapratiU, vidi u Micr. No. T-501, Roll 265, Frs. 92-94. Phlepsovo priopenje JMO od 19.
travnja 1943, vidi u Heinrich Himmler Collection, kutija 5 (File 281), Hoover Institution
Archives. Budakov izvjetaj, vidi u Micr. No. T-501, Roll 265, Frs. 463-70. Vidi i Glaiseov
izvjetaj vrhovnom zapovjedniku za jugoistonu Europu od 20. travnja 1943, na Micr. No.
T-501, RoU 268, Fr. 38.
75
Za sporazume od 11. i 23. srpnja 1943. izmeu Njemake i NDH o dodjeli novih regruta
iz NDH, vidi Micr. No. T-120, RoU 5782, Frs. H297,582-86. Prvih est mjeseci svoga postojanja divizija je imala i oko tisuu muslimana Albanaca s Kosova. U veljai i oujku 1944.
oni su izdvojeni iz divizije Handar i u travnju 1944. upotrijebljeni kao jezgra nove 21. SS
dobrovoljake divizije Skenderbeg.
76
Za pobunu, vidi Micr. No. T-120, RoU 5787, Frs. H301,454-58, i Labovi, Refleksi revolucije, str. 127-141. Vidi Bergerov izvjetaj od 25. rujna 1943, u Heinrich Himmler Collection,
kutija 5 (File 281), Hoover Institution Archives.
77
Dugake izvatke iz te direktive, vidi u Micr. No. T-120, RoU 5793, Frs. H306,235-49, a
za povlaenje direktive, vidi Fr. H306,503. Imam korpusa 9. planinske armije Waffen SS
uputio je imamima divizije Handar i planirane divizije Kama, koje su ga sainjavale,
okrunicu datiranu 6. rujna 1944. u kojoj potie vjeru u korpus koji bi za Muslimane
iz BiH mogao postati politika jezgra i popuniti vakuum koji je nastao kao posljedica
pomanjkanja starijih voa. Imam zagovara suradnju s etnicima u borbi protiv partizana,
a ustae nije ni spomenuo. A VII, fond Nijemci, reg. br. 14/4, kutija 9.
Nakon rata, jugoslavenski timovi koji su pretraivali logore u Njemakoj i Austriji pronali
su izvjestan broj bivih asnika i doasnika divizije Handar. Ovi su potom odvedeni
u Jugoslaviju, izvedeni pred vojne sudove i osueni na zatvorske kazne ili na smrt. Za
primjere izjava koje su ti ljudi dah, vidi A VII, fond Nijemci, reg. br. 17/5 i 52/4, kutija 9.
78
Micr. No. T-120, RoU 5784, Fr. H299,234.
79
Vidi A VII, fond Nijemci, reg. br. 25/4, kutija 9, str. 3 Izvjetaja o zloinima 13. SS bosanskohercegovake Handar divizije" Komisije BiH za utvrivanje zloina poinjenih od strane
okupacijskih sila i njihovih pomagaa, sastavljen u Sarajevu u oujku 1947. godine.
80
Micr. No. T-120, RoU 5793, Frs. H306,700-701. Neto kasnije, stoer divizije Kama povuen je iz NDH i upotrijebljen pri formiranju 23. dobrovoljake oklopne divizije Nederland. Stein, The Waffen SS, str. 185; Keilig, Das Deutsche Heer, 1939-1945, 2, poglavlje
81 141, Kommandobehrden der Waffen SS", str. 20.
Memorandum od 5. listopada, vidi u Micr. No. T-120, RoU 5784, Fr. H299,217. Kascheov
brzojav, vidi u Micr. No. T-311, RoU 194, Fr. 863. Nijemci su pokuali upotrijebiti divizijs
g2 ke imame kako bi zaustavili raspad, ali bezuspjeno.
~ Za rasputanje SS jedinica iz NDH, vidi Micr. No. T-120, RoU 5784, Frs. H299,415-17.
Nisam uspio ustanoviti za koje su se, od ponuenih opcija, vojnici odluUi. Za kasniju
upotrebu imena Handar, vidi Kriegstagebuch, sv. 4, dio 2, str. 1151, i Stein, The Waffen
SS, str. 184.

83
Njemaki prijevod Mulalieva pisma iz prosinca 1943. vidi u Micr. No. T-311, Roll 196, Frs.
244-49. Mulali je kasnije napisao i druga pisma vanim bosanskohercegovakim Muslimanima, zagovarajui Mihailovievu stvar. Vidi Hurem, Koncepcija nekih muslimanskih
graanskih politiara o poloaju Bosne i Hercegovine", str. 533-548.
0 etnikim jedinicama bosanskohercegovakih Muslimana, vidi Micr. No. T-501, Roll
266, Frs. 554-55. O tome se malo zna. O vrlo sloenom razvoju dogaaja u sjeveroistonoj
Bosni u posljednjih osam mjeseci rata s opisom odnosa izmeu partizana, etnika, ustaa
1 razliitih muslimanskih skupina, vidi Lazarevi, Sjeveroistona Bosna", str. 157-213.
84
Za detaljnu informaciju o Huski Miljkoviu i njegovim jedinicama, kako su problem
vidjele ustake vlasti i Nijemci, ukljuujui i njemake izvjetaje o pokuajima SS-a da
likvidira Husku i sljedbenike, vidi Micr. No. T-120, Roll 5793, Frs. H306,535-37, i Micr.
No. T-314, Roll 566, Frs. 314, 450-53, 511-14, 551-77, 602-7, 646-47. i 651-68. Za izvjetaj
o njegovoj smrti, vidi Micr. No. T-120, Roll 5793, Fr. H306,387. Za partizansko gledai\je
na stvari, vidi Bijedi, Ratne slike iz Cazinske krajine, str. 9-98. Bijedi, Musliman iz
bihakog kraja, bio je postavljen za politikog komesara u Huskinim jedinicama kada je
Huka po drugi puta, u sijenju 1944, preao na partizansku stranu.
85
Jugoslavija, Enciklopedija Jugoslavije, sv. 3, str. 322; Neovi, Prvo i drugo zasjedanje
AVNOJ-a, str. 168,188-90, 223.
86
Njemaki prijevod Pandina proglasa, vidi u Micr. No. T-311, Roll 189, Frs. 264-65. Pandine
govore podrke partizanima, vidi u Selimovi, Sjeanja, str. 148-151. Selimovi govori o
Pandi kao o reis-ul-ulemi, to je oito greka. Panda je bio lan Ulema medlisa. Vidi
biljeku br. 69 u ovom poglavlju.
87
Njemaki prijevod njegovog iskaza zagrebakoj policiji, vidi u Micr. No. T-120, Roll 5793,
Frs. H306,129-46. Izvjetaje istrage o strijeljanju 69 Muslimana zbog navodnih aktivnosti
u korist partizana od strane 7. SS divizije Princ Eugen u selu Koutici u istonoj Bosni u
srpnju 1943, vidi u Micr. No. T-120, Roll 5788, Frs. H302,257-75. O tome, kao i o incidentima u rujnu 1943. koji su rezultirali smru jo vie Muslimana, vidi i izvjetaj generala
Phlepsa, komandanta 5. SS planinskog korpusa Himmleru 7. rujna 1943. na Micr. No.
T-175, Roll 81, Frs. 2,.601,899-901. Prema Phlepsu, oko 50% Muslimana u Mostaru mo88 ramo smatrati simpatizerima partizana".
0 Zelenom kadru u sjeveroistonoj Bosni u zadnjoj fazi rata, vidi u Lazarevi, Sjeveroistona Bosna", str. 157-161, 168, 175. Topieve ideje, vidi u Hurem, Koncepcija nekih
muslimanskih graanskih politiara o poloaju Bosne i Hercegovine", str. 546-547. Vidi
1 poruku njemakog Ministarstva vanjskih poslova Kascheu od 23. oujka 1944. u kojoj je dobio posebne informacije o situaciji u Bosni, na Micr. No. T-120, Roll 5793, Frs.
H306,161-64.
89
Za ovaj memorandum, vidi A VII, fond NDH, reg. br. 1/23, kutija 86, ili Micr. No. T-175,
Roll 460, Frs. 2,979,461-70.
90
Micr. No. T-175, Roll 460, Frs. 2,979,477-79.
91
Za stanje u istonoj Hercegovini u rujnu 1941, vidi izvjetaj koji je Avdo Humo, Musliman,
uputio svojoj partizanskoj komandi, u Zborniku DNOR, 4. serija, 1. knjiga, str. 158-60.
Za staiye u Bosanskoj krajini, vidi Luka, Ustanak u Bosanskoj krajini, str. 189-194,
268-269, 297,329. Za stanje u BiH openito, vidi Purivatra, Stav KPJ prema nacionalnom
pitanju Muslimana u toku narodnooslobodilakog rata", osobito str. 509-522.
92
Soji, Ustanak u Bosni i Hercegovini", str. 11-12, 22-23.
Vukmanovi Tempo, Narodnooslobodilaka borba u Bosni i Hercegovini", str. 126-153.
Za procjenu Crne legije od strane vodeeg ustae koji je odigrao znaajnu ulogu u njezinu

osnivanju i opremanju, vidi Kvaternik, Talijanska politika spram N.D.H. 1941. i 1942",
str. 178-186.
0 tim sporazumima, vidi Tomasevich, The Chetniks, str. 226-31. Za muslimanske sumnje
u stabilnost vlasti NDH u istonoj Hercegovini ve u studenom 1941, vidi izvjetaj vojne
komande Sarajeva od 4. studenoga 1941. u A VII, fond NDH, reg. br. 41/2-12, kutija 233.
U rezoluciji Pete zemaljske konferencije KPJ odrane u Zagrebu u listopadu 1940. stoji
da e KPJ nastaviti borbu protiv nastojanja srpske i hrvatske buroazije da podijele
Bosnu i Hercegovinu izmeu sebe, a da ne pitaju narod na tom prostoru. Mi, komunisti,
smatramo da narodi Bosne i Hercegovine moraju sami odluiti i pronai rjeenje za svoj
prostor uvoenjem autonomije ili neim slinim". Komunist (Beograd), 1946, br. 1. str.
117-118. Za postupni razvoj stavova KPJ o autonomiji BiH, koji je rezultirao time daje
BiH dobila status este federalne jedinice u Jugoslaviji, vidi, primjerice, Babi, Komunistika partija Jugoslavije i pitanje poloaja Bosne i Hercegovine", str. 219-240. Za izjave
KPJ, njegovih raznih foruma i partizanskih vojnih komandi o problemu bosanskohercegovakih Muslimana za vrijeme i poslije rata, vidi Purivatra, Stav KPJ prema nacionalnom pitanju Muslimana u toku narodnooslobodilakog rata", str. 491-531.
Postojale su etiri partizanske brigade sainjene od Muslimana iz BiH. Prva je formirana
u rujnu 1943. Jugoslavija, Vojna enciklopedija, 2. izd., sv. 5, str. 661-62. Naravno, Muslimana je bilo i u drugim partizanskim jedinicama u BiH.
A. Babi, Mjesto i uloga ZAVNOBIH-a", str. 320-21; Purivatra, Stav KPJ prema nacionalnom pitanju Muslimana u toku narodnooslobodilakog rata", str. 514-516. Od ratnog
materijala, vidi osobito govore Rodoljuba olakovia, vodeeg bosanskohercegovakog
komunista u to vrijeme, na prvom i drugom zasjedanju ZAVNOBIH-a, u njegovim Izabrani govori i lanci, sv. 1, str. 47-61, 65-78.
U popisu stanovnitva iz 1948, od ukupno 885.689 Muslimana u BiH 71.991 izjasnio se
kao Srbin islamske vjere, 25.295 kao Hrvati islamske vjere, a 788.401 kao musliman, neopredijeljen". U popisu stanovnitva 1953. velika veina izjasnila se kao Jugoslaven, neopredijeljen'VU popisu stanovnitva 1961. izjasnili su se kao Musliman u etnikom smislu
rijei". Vidi Jugoslavija, Savezni zavod za statistiku, Statistiki bilten, br. 727, str. 4-6, i
Jugoslavija, Savezni zavod za statistiku i evidenciju, Statistiki godinjak, str. 60-76. O
Ustavu iz 1963, vidi Jugoslavija, Ustav Socijalistike Federativne Republike Jugoslavije,
str. 95. Sline odredbe nalaze se i u Ustavu usvojenom 25. veljae 1974. godine.
Za dileme bosanskohercegovakih Muslimana o identitetu, vidi Selimovi, Dervi i smrt,
str. 365-367.
XII.
C r k v e
o k u p a c i j e
z a
i
v r i j e m e
r e v o l u c i j e
Podjela i okupacija Jugoslavije u travnju 1941. utjecala je na sve strukture u

zemlji, ukljuujui i Crkve i vjerske zajednice. Kako su se Crkve na Balkanu
tradicionalno mijeale u dravne poslove i politiku, uplele su se, naravno, i u
politiki razvoj dogaaja i graanski rat koji je uslijedio nakon travnja 1941.
godine. Situacija u pogledu vjerskih zajednica bila je utohko kompleksnija
i zlosretnija to je regija gotovo 900 godina bila poprite natjecanja izmeu
rimokatolianstva i pravoslavlja, a oko 500 godina poprite borbe izmeu dviju kranskih Crkvi i islama. Vjerske razlike bile su isprepletene s nacionalnim razlikama tijekom prethodnog stoljea i pol, to je sukob izmeu nacija
i Crkava dodatno otealo. Zato je uloga Crkava u Jugoslaviji u Drugom svjetskom ratu bila krajnje zamrena i optereena emocijama i jo vie usloila ve
ionako teku situaciju okupacije i revolucije.
Za vrijeme rata, situacija i ponaanje Crkava i vjerskih zajednica i politika
raznih ratnih vlasti prema njima uvelike se razlikovala od podruja do podruja, nacije do nacije, nacionalne manjine do nacionalne manjine, a bila je
razliita u razliitim fazama rata. U svim dijelovima Jugoslavije najgori je bio
poloaj idovske vjerske zajednice. Poloaj SPC-a (Srpske pravoslavne crkve)
i Rimokatohke crkve u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj bio je vrlo sloen, i zato
je vei dio ovog poglavlja tome posveen. Takoer e biti rijei i o gubicima
koje je pretrpjelo muslimansko stanovnitvo i sveenstvo u BiH, dok e oni,
koje je pretrpjela idovska vjerska zajednica, biti tema sljedeeg poglavlja.
573
SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA (SPC)
U okupiranoj Srbiji, osim Banata, SPC je bio jedina vana vjerska institucija.
Prema nacionalnosti i vjerskoj pripadnosti stanovnitvo je tu bilo homogeno.
Veina rimokatolika, to jest Slovenaca i Hrvata koji su se bih naselili u Srbiji
u meduratnom razdoblju, u prvom redu kao dravni slubenici, nakon podjele
zemlje vratili su se tamo odakle su doli.
Od svog osnutka 1219, SPC je bio nacionalna crkva, i malo je koja Crkva
bila tako blisko identificirana sa svojim narodom i dravom kao on. SPC je
tradicionalno titio svoj narod i iao ukorak s nacionalnim tenjama, a u nekim
periodima bio je ak i predvodnik. 1 U meduratnom razdoblju pothranjivao je
ekspanzionistike tendencije zagovaratelja velikosrpskih ideja na polju religije,
kulture, a u izvjesnoj mjeri i politike. U spoju sa srpskim politikim grupacijama,
SPC je bio, katkada, politiki vrlo utjecajan. Najbolji primjer za to bio je njegov
uspjeh - u saveznitvu sa srpskim politikim snagama koje su bile u opoziciji
Stojadinovievoj vladi - spreavanja ratifikacije konkordata izmeu Jugoslavije
i Vatikana 1937. godine. Pregovori o konkordatu voeni su u nekohko navrata
poevi od 1924. godine. Konano su zakljueni i konkordat je potpisan 1935.
godine, ali kada su njegove odredbe procurile u javnost, izazvale su ogoreno
protivljenje SPC-a i jugoslavenskih masona. Stojadinovieva vlada podnijela
je konkordat Narodnoj skuptini na ratifikaciju u srpnju 1937, ah prethodno
nije pripremila javno mnijenje. Nakon dodavanja nekohko amandmana i pod
velikim pritiskom vlade, Skuptina je 23. srpnja ratificirala konkordat sa 166
glasova za i 129 protiv. Crkva je potom ekskomunicirala pravoslavne lanove
vlade i Skuptine koji su glasah za ratifikaciju i pomogla organizirati masovnu
kampanju, ukljuujui i uline procesije i demonstracije, kako bi javno mnijenje podigla protiv ratifikacije od strane Senata. Zbog takve reakcije SPC-a i
velikog dijela javnosti, vlada je odustala od daljnjih nastojanja oko ratifikacije.
Mir izmeu vlade i Crkve tek je postupno ponovo uspostavljen. 2
Sve u svemu, problemi s kojima su SPC i sveenstvo u uoj Srbiji bili suoeni tijekom Drugoga svjetskog rata bili su relativno jednostavni. Razlike u stavovima izmeu sveenstva i stanovnitva jesu se pojavile kao rezultat podjele
Crkve za vrijeme okupacije i revolucije

na pristae Mihailovia ili Nedia, odnosno Ljotia i partizana - i krvavi sukobi
su uslijedili, ali bili su rezultat politikih i ideolokih razlika, bez primjese bilo
kakvih vjerskih ili nacionalnih faktora.
Za trajanja rata, Crkva je bila liena svoga formalnog poglavara. Patrijarh
Gavrilo Doi nepokolebljivo se suprotstavio pristupanju Jugoslavije Trojnom paktu 25. oujka 1941, i snano podrao vojni pu 27. oujka. Stoga ne
iznenauje da su ga se Nijemci htjeli doepati. Beograd je napustio 8. travnja
i otiao najprije u manastir iu u sjeverozapadnoj Srbiji, a potom u manastir
Otrog u Crnoj Gori, gdje su ga Nijemci uhvatili. Vraen je u Beograd i, nakon
temeljite istrage, interniran, najprije u manastir Rakovica a potom u manastir
Vojlovica kod Paneva u Banatu. 3 U ljeto 1944, kad je poelo pribliavanje
sovjetskih snaga, odveden je u koncentracioni logor Dachau. Pred zavretak
rata puten je i dozvoljeno mu je da ode u Italiju. Nakon nekog vremena
provedenog u Francuskoj i Velikoj Britaniji, vratio se u Jugoslaviju 14. studenoga 1946. i ponovno preuzeo svoju funkciju.
Nikolaj Velimirovi, vladika Ohridski i iki, bio je j o jedan srpski
crkveni dostojanstvenik kojeg su Nijemci internirah. Vladika je bio vrlo
sklon Ljotievu pokretu, osim toga i konzervativac. No, zbog protivljenja vladi Cvetkovi-Maek (koja je potpisala Trojni pakt) i oigledne nesimpatije
prema Nijemcima, Velimirovi je uhapen i interniran. Drali su ga u raznim
manastirima u Banatu do ljeta 1944. kad je i on prebaen u koncentracioni
logor Dachau. 4 Puten je zajedno s patrijarhom Gavrilom i uspio se probiti
do Slovenskog primorja kako bi se pridruio Ljotiu i etnikim snagama
koje su tamo bile okupljene. Nakon rata emigrirao je u SAD, gdje je i umro
1956. godine.
U odsutnosti patrijarha Gavrila, na elu SPC-a stajao je mitropolit Josif,
koji je i sam bio prognanik iz Skopske episkopije koju je anektirala Bugarska. Mitropolit Josif i Sveti sinod suraivali su i s Nedievim kvislinkim
reimom i u izvjesnoj mjeri s njemakom vojskom, djelomino kako bi
podili Nijemcima ne bi li ovi upotrijebili svoj utjecaj u NDH i zaloili se za
progonjeni SPC i srpsko stanovnitvo. Dio nieg sveenstva suraivalo je s
Ijotievim pokretom, grupom u koju su Nijemci imali najvie povjerenja u
okupiranoj Srbiji.
Nema sumnje, meutim, da su pravoslavni sveenici - kako iz ue Srbije
tako i iz drugih podruja Jugoslavije - simpatizirah etniki pokret generala
Mihailovia i suraivah s njim. Zato su imali jake razloge. Mihailovi je etniki
pokret izgradio na tradicionalnim srpskim nacionalistikim snagama. Snano
je podravao dinastiju Karaorevia i radio na stvaranju Velike Srbije unutar
Jugoslavije, to jest na ouvanju dominantne pozicije Srba i u reorganiziranoj
Jugoslavenskoj dravi. Kao tradicionalni srpski nacionalist, Makedonce je
smatrao junim Srbima koji bi politiki i to se Crkve tie trebali ostati pod

kontrolom Srbije. Imajui u vidu ideoloke temelje SPC-a, jasno je d a j e teko
mogao slijediti ijednu politiku osim proetnike. Neki pravoslavni sveenici
bili su ak etniki zapovjednici. Pop Momilo uji postao je najvaniji etniki vojvoda u sjevernoj Dalmaciji i zapadnoj Bosni, a pop Savo Boi bio je
zapovjednik vane etnike grupe u sjeveroistonoj Bosni. 5
Meutim, neki pravoslavni sveenici - u svim dijelovima zemlje - stali su
na stranu partizana im je Mihailovi poeo suraivati s okupacijskim silama
i boriti se protiv partizana. Najpoznatiji meu njima bio je pop Vlada Zeevi,
koji je prvo zapovijedao etnikim snagama u zapadnoj Srbiji u ljeto 1941,
potom suraivao s partizanima u borbi protiv Nijemaca i srpskih kvislinkih
snaga i na kraju otiao u partizane, nakon to je te jeseni izmeu etnika i
partizana dolo do sukoba. Postao je partizanski komandant i lan KPJ (iako
se za vrijeme rata uvijek izjanjavao kao predstavnik Demokratske stranke).
Kako za vrijeme rata tako i poslije njega bio je na visokim poloajima u komunistikom reimu, i na saveznoj i na republikoj razini.
Partizane je podrala i mala grupa pravoslavnih sveenika iz Crne Gore
koja je 16. lipnja 1942. s Tjentita objavila deklaraciju kojom poziva na likvidaciju svih pomagaa okupatora i na podrku Narodnooslobodilakom pokretu u
borbi za slobodu Crne Gore. Slinu deklaraciju objavila je i grupa srpskih pravoslavnih sveenika koja se 15. studenog 1942. okupila u selu Srpska Jasenica
u zapadnoj Bosni. Skupu je prisustvovalo dvanaest pravoslavnih sveenika i
dvanaest studenata teologije i sjemenitaraca koji su sluili kao kapelani ili
borci u partizanskim jedinicama. 6
Za razliku od situacije u uoj Srbiji, SPC je bio suoen s osobito tekim
problemima izvan Srbije, to jest u jugoslavenskoj Makedoniji, na Kosovu,
u Vojvodini, u izvjesnoj mjeri u Crnoj Gori i nadasve u NDH. Potekoama
na ovim podrujima pozabavit u se u nastavku teksta, a one u NDH bit e
opisane kasnije u ovom poglavlju kad bude rijei o razvoju dogaaja u vezi s
Crkvama u NDH za vrijeme rata. Nakon podjele Jugoslavije i bugarske aneksije veeg dijela jugoslavenske Makedonije, dijela jugoistone Srbije i dijela
Kosova, skopski mitropolit Josif Cvijovi, kao i sve ostale vladike i pravoslavni sveenici koji su smatrani Srbima, protjerani su iz tih podruja u dio Srbije
pod njemakom okupacijom. Njihova mjesta zauzeli su sveenici iz Bugarske,
i Crkva u anektiranim podrujima inkorporirana je u Bugarsku pravoslavnu
crkvu. U dijelovima Makedonije i Kosova koji su pripojeni Albaniji veina
sveenika ostavljena je na svojim poloajima, ali je Crkva inkorporirana u Albansku pravoslavnu crkvu. SPC je energino protestirao protiv tih promjena,
ali bez rezultata. Kasnije se, meutim, pokazalo da su sve te promjene bile
samo privremene.
U jugoslavenskom dijelu Makedonije poeo se, meutim, odvijati drugaiji
proces, koji je imao znaajne posljedice na poslijeratno stanje. U vrlo kom-

pliciranim borbama u jugoslavenskoj Makedoniji za vrijeme rata, dio partizanskog pokreta predvoenog komunistima bio je promakedonski i prokomunistiki orijentiran, a istovremeno i antibugarski i antisrpski. Svjesni da SPC
ima vrlo veliku mo u Makedoniji i da u svojim redovima imaju izvjestan broj
pravoslavnih sveenika, makedonski partizani osnovali su 11. listopada 1943.
Ured za vjerske poslove pri partizanskom Glavnom tabu za Makedoniju. U
zapovijedi kojom je imenovan njen prvi ef stoji da su njegove zapovijedi i
preporuke obvezujue za sve sveenike i crkvene opine na slobodnom teritoriju". Koncem istog mjeseca, u selu Izdeglavje, blizu Ohrida, odran je sastanak pravoslavnih sveenika s makedonskoga slobodnog teritorija. Na tom
sastanku doneseno je nekoliko odluka koje su bile poetak odvajanja i neovisnosti Makedonske pravoslavne crkve od SPC-a. Osnovan je Savjetodavni odbor za organizaciju crkvenih poslova u Makedoniji, koji je sazvao Prvi narodni
crkveni sabor, koji je odran u Skoplju 4. otyka 1945. godine. Sabor je zahtijevao ponovno osnivanje Ohridske arhiepiskopije kao autokefalne makedonske crkve koja nee biti podreena nijednoj drugoj lokalnoj crkvi", i odluio
da u Makedoniji samo Makedonci mogu biti biskupi i sveenici, i izabrao novi
savjetodavni odbor. 7
Poshje zavretka rata, nakon dugotrajnih pregovora izmeu Savjetodavnog odbora i SPC-a, 1957. je naen modus vivendi prema kojem je Makedonska pravoslavna crkva kanonski ujedinjena sa Srpskom pravoslavnom crkvom
i priznaje srpskog patrijarha kao svog poglavara. Meutim, poto se takav sporazum pokazao neprovedivim, 18. srpnja 1967. Trei nacionalni crkveni sabor Makedonije proglasio je Makedonsku pravoslavnu crkvu autokefalnom
crkvom s arhiepiskopom ohridskim i makedonskim kao poglavarom. 8
Na ratno iskustvo SPC-a u Bakoj i Baranji nakon maarske aneksije tih
pokrajina, jako je utjecala antisrpska politika maarske vlade. Maari su protjerah na desetke tisua pravoslavnih Srba koji su se tamo bili naselili nakon
Prvoga svjetskog rata, uglavnom na zemlji dobivenoj agrarnom reformom, i
bili bi protjerah jo mnoge tisue, da ih njemake okupacijske vlasti u Srbiji
nisu odbile primiti. Vladici novosadskom, lanu SPC-a, nije bilo doputeno
sudjelovanje u aktivnostima Svetog sinoda. Maari su ubili izvjestan broj pravoslavnih sveenika (vidi Tablicu 2), uglavnom tijekom napada na partizane u
sijenju 1942, kada su ubih i nekohko tisua srpskih civila i idova u Novom
Sadu i drugdje u Bakoj. 9
U Crnoj Gori s partizanima je suraivao relativno brojno vei dio pravoslavnih sveenika nego u drugim dijelovima Jugoslavije. To je vjerojatno
Posljedica dva faktora. Prvo, partizani su bili na strani SSSR-a, zemlje s kojom
su mnogi Crnogorci tradicionalno bili emocionalno vezani, a drugo, u Crnoj
Gori bilo je relativno vie sljedbenika KPJ, osobito meu mladim ljudima,
ne
g o u bilo kojem drugom dijelu zemlje. Tako je od ukupno 188 pravoslavnih

sveenika i 33 redovnika koliko ih je u Crnoj Gori bilo 1941, njih oko 60 bilo
na strani partizana. Veina preostalih suraivala je s etnicima ili separatistima, dakle indirektno s okupacijskim silama. Nekolicina ih je neposredno
suraivala s okupatorom, a neki su se drali po strani. Kad su se potpukovnik
Pavle urii i Crnogorski dobrovoljaki korpus u prosincu 1944. zajedno s
Nijemcima povukli prema sjeveroistonoj Bosni, zajedno s njima otilo je oko
60 crnogorskih sveenika predvoenih mitropolitom Joanikijem Lipovcem. 10
Nakon rata, SPC je ponovo uspostavljen otprilike onakav kakav je bio do
1941. u svim dijelovima Jugoslavije, osim u Makedoniji. Ali ideoloki uvjetovana anticrkvena i antireligijska pohtika komunistikog reima djelovala je protiv njegovih interesa kao i protiv interesa drugih vjerskih zajednica. Zato je
pozicija SPC-a od zavretka Drugoga svjetskog rata do sredine osamdesetih
godina 20. stoljea bila mnogo slabija nego to je bila u meduratnom periodu,
iako jaanje srpskog nacionalizma od sredine osamdesetih daje naslutiti mogue jaanje njene moi.
KATOLIKA CRKVA U SLOVENIJI
Uloga Rimokatolike crkve u Sloveniji za vrijeme rata bila je, kao i uloga SPC-a
u uoj Srbiji, relativno jednostavna, iako je crkva u Sloveniji bila duboko
povezana s okupacijskim silama i, preko grupa nad kojima je imala duhovnu
kontrolu, umijeana u graanski rat. Kako je Slovenija bila gotovo potpuno
rimokatolika zemlja, tu se nisu pojavili problemi koji su se pojavili u multikonfesionalnim podrujima Jugoslavije. Naravno, ve postojee jake veze
izmeu Katolike crkve i Slovenske ljudske stranke, najjae i najutjecajnije
politike stranke u meuratnom periodu, nastavile su se i za vrijeme rata.
Kad su se te konzervativne i demokratske politike snage suoile s pokretom
otpora predvoenim komunistima i s revolucionarnim politikim snagama,
okrenule su se suradnji s talijanskim a onda i njemakim okupacijskim vlastima smatrajui komunizam mnogo veom, i trenutnom i buduom, opasnou
za slovenski narod od talijanske i njemake okupacije. Te prozapadne snage
istodobno su ekale i prigodu da se pridrue Saveznicima, okrenu protiv sila
Osovine i nastave borbu protiv svojih domaih neprijatelja.
Poloaj Katolike crkve u dijelu Slovenije kojije anektirala Italijabio je relativno dobar, ali u dijelu pod njemakom okupacijom izuzetno teak. Kao to je
ovdje ve objanjeno, Nijemci su planirali anektirati to podruje, i kako bi sprijeili pojavu bilo kakvog otpora, nastojali su skriti utjecaj Crkve drastinim
mjerama. Tako je meu prognanima u NDH bilo ak 448 katolikih sveenika.
Do travnja 1942. Nijemci su prognali ukupno oko 70% svih katolikih sveenika iz svoje okupacijske zone. Uz to, neki su se sveenici dobrovoljno preselih
u dio Slovenije koji je anektirala Italija. Nijemci su zatvorili katolike kole,
prisvojili vei dio crkvene imovine i zabranili upotrebu slovenskoga jezika u
kolama. 11 Takoer su mariborskog biskupa, monsinjora Ivana Tomaia, vei
dio vremena drali u kunom pritvoru. Za vrijeme rata najvaniji predstavnik
Slovenske katolike crkve i slovenskih katolikih politikih snaga, i u Crkvi i,
neformalno, u politici, bio je ljubljanski biskup monsinjor Gregory Roman. To
se osobito moe rei za razdoblje nakon to je VOS (partizanska obavjetajna
sluba i sluba sigurnosti) 13. listopada 1942. ubila Marka Natlaena, vou

SLS-a. Romanovo prvenstvo moda je djelomino bilo rezultat injenice da
su ga voe SLS-a gurali naprijed kako bi iskoristili presti i utjecaj njegova
biskupskog poloaja. Uz to, bio je poasni predsjednik svih organizacija Katohke akcije u Sloveniji, koje su stvorile jezgru oruanih snaga pod utjecajem
stranke.
Roman je bez sumnje znao za memorandum koji je veleasni Lambert Ehrlich 1. travnja 1942. podnio talijanskoj komandi u Ljubljani, o emu je bilo rijei
u 3. poglavlju, i moda je ak sudjelovao u njegovu sastavljanju. I sam biskup
Roman je 12. rujna 1942. podnio memorandum talijanskom generalu Mariju Robottiju, zapovjedniku ljubljanskoga podruja, predlaui kako n a b o l j e
organizirati borbu protiv partizana. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943,
Nijemci su se konzultirah s njim o tome koga bi trebalo postaviti na poloaj
upravitelja ljubljanskog podruja, i prihvatili su njegov savjet te imenovah Lea
Rupnika, biveg generala jugoslavenske vojske i ljubljanskoga gradonaelnika
za vrijeme talijanske okupacije. Do kraja rata, za vrijeme njemake okupacije ljubljanskoga podruja, Roman je u punoj mjeri suraivao s Nijemcima i
slovenskim antipartizanskim snagama. Zbog tih aktivnosti, on i jo 162 sveenika i 48 sjemenitaraca u zadnjim su danima rata pobjegli u Austriju kako ne
bi morah odgovarati pred jugoslavenskim komunistikim sudom. Ah kako je
otiao bez papina doputenja nikad vie nije postavljen ni na jedan poloaj u
crkvenoj hijerarhiji i bili su mu uskraeni ad l i m i n a posjeti papi. Titula mu
meutim nije oduzeta, a sljedei ljubljanski biskup postavljen je tek nakon
njegove smrti. 12 Poslije rata, ivio je kao gost u raznim slovenskim katolikim
upama u inozemstvu, uglavnom u Clevelandu. Umro je 1959. godine.
Nakon to su komunisti preuzeli vlast, Romanu je sueno u odsustvu.
Optunica ga je teretila po trinaest toaka: zbog suradnje s Talijanima i kasnije s Nijemcima, dranja govora i politikog rada protiv Narodnooslovobodilne fronte, pomaganja konzervativnim vojnim i politikim snagama protiv
partizana i, konano, zbog injenice da je od saveznike komande u Italiji preko Vatikana - zatraio da okupira Sloveniju i sprijei uspostavu komunistikog reima. Vojni sud ga je proglasio krivim po svim tokama optunice i
30. kolovoza 1946. osudio na osamnaest godina zatvora, gubitak graanskih
prava jo daljnjih deset godina, i oduzimanje sve imovine. Roman je napisao
odgovor na svih trinaest toaka optunice koji nosi datum 30. rujna 1946.
godine. Napisao ga je u Klagenfurtu u Austriji gdje je tada ivio. Neke toke
optunice je porekao, a za neke ustvrdio da ih sud nije u potpunosti dokazao. Naravno, nije spomenuo djela koja sud nije bio spomenuo. Zakljuio je:
Svjestan svoje odgovornosti pred sveznajuim Bogom, [izjavljujem da su] sve
moje tvrdnje, koliko se sjeam, potpuno istinite." 13
Ono to je Roman zaboravio, ili to je odluio zaboraviti, bilo je, meutim,
vrlo inkriminirajue. U toki 7. svog odgovora na optunicu on eksplicitno

tvrdi da nije imao nikakve veze s osnivanjem Seoske strae i Dobrovoljake
antikomunistike milicije (Milizia volontaria anticomunista, kratica MVAC,
na slovenskom: Prostovoljna protikomunistina milica, u Sloveniji poznata
i kao Bela garda, op. ur.) i da nikad nije imao kontakte s talijanskim komandantima u vezi s njima. Meutim, sredinom kolovoza 1942, general Roatta,
komandant Vrhovnog zapovjednitva Slovenije i Dalmacije (Supersloda Comando superiore di Slovenia e Dalmazid), svjestan koliko je Roman
utjecajan u dijelu Slovenije koji je anektirala Italija, za vrijeme svog inspekcijskog puta u Ljubljanu posjetio je biskupa i rekao mu da bi katolike snage u
ljubljanskom podruju trebale napustiti svoju relativno neutralnu poziciju i u
borbi izmeu sila civilizacije i religije s jedne, i boljevizma s druge strane"
stati na stranu ovih prvih. 14 Ubrzo nakon tog sastanka, 12. rujna 1942. Roman
je podnio memorandum generalu Robottiju, komandantu XI. armijskog korpusa rasporeenog u ljubljanskom podruju. Kako bismo uklonili sve nejasnoe,
citirat emo glavne dijelove tog memoranduma.
Od znatnog dijela slovenskoga naroda koji se izjasnio spremnim za ozbiljnu suradnju s talijanskim vlastima u svrhu ponovnog uspostavljanja reda i unitenja subverzivnih i pobunjenikih elemenata, vojnim vlastima predlae se sljedee:
1. Trebalo bi nam biti doputeno da u svim ruralnim podrujima osnujemo zatitne
oruane jedinice pod slovenskom komandom. Imena lanova i zapovjednika tih
jedinica bit e dostavljena vojnim vlastima. Za pripadnike tih zatitnih jedinica i
njihovo ponaanje bit e odgovorna slovenska komanda. Za zapovjednike jedinica bit e izabrani ljudi u koje se moe imati povjerenja kako bi bilo u potpunosti zajameno da e oruje biti upotrijebljeno samo protiv pobunjenikih
elemenata koji ugroavaju zemlju bilo orujem bilo revolucionarnom propagandom...
3. Uvjereni smo da se bez osnivanja predloenog sustava zatitnih jedinica ne moe
odravati trajan i stabilan red i mir. Vojska je ve rastjerala pobunjenike tabore
i skupine, ali mnogi od njih jo se skrivaju u umama i selima kamuflirani kao
miroljubivi graani. Talijanskim oruanim snagama takve osobe nisu poznate.
Zbog nepoznavanja jezika i potekoa u pronalaenju pomagaa onih koji se
skrivaju u umama, bit e im jako teko pronai krivce. Ali domai mladii takve
potekoe nemaju ili ih mogu lako savladati...
5. Uz zatitne jedinice stacionirane u ruralnim podrujima, bilo bi neophodno osnovati nekoliko sredinjih jedinica pod zapovjednitvom bivih jugoslavenskih
oficira. Zadaa tih jedinica bila bi odravati nadzor nad umskim podrujima i
spreavati formiranje oruanih partizanskih skupina.
6. Kako bi se postigao taj cilj, bilo bi neophodno vratiti neke mlade, pouzdane
bive jugoslavenske oficire iz zarobljenikih logora, ali diskretno, kao da ih se
puta doma na dopust. Mi bismo predloili njihova imena.

7. to se tie Izubijane, predlau se sljedee hitne mjere:... Trebalo bi nam biti
doputeno, da tako kaemo, osnivanje Tajne policije od 500 ljudi naoruanih
revolverima. Moemo jamiti da e unutar est tjedana opasni elementi biti
pronaeni, uhieni i predani vlastima. Osobe koje imaju lane osobne iskaznice i koje se slobodno kreu ulicama bile bi identificirane i uhiene uz pomo
graanstva. Na taj nain u Ljubljani bi opet zavladao red i mir i u gradu vie ne
bi bilo komunista. Istodobno, bilo bi uinjeno sve da se uz pomo snane i kontinuirane antikomunistike propagande promijeni javno mnijenje.
Ovi iskreni prijedlozi pokazuju dobru volju veine stanovnitva i omoguavaju
postizanje zadanog cilja na nain koji mora biti zadovoljavajui i vlastima. Njegova ekselencija, general Roatta, rekao je da narod sam mora birati izmeu reda i
boljevizma, Mi smo izabrali red, i predlaemo jedini nain kojim se, prema naem
skromnom miljenju, efikasno i sigurno moe postii potpuni red uz aktivnu suradnju s vlastima.15
Roman je 1946. poricao gotovo sve toke optunice, ali njegov memorandum pokazuje da je suraivao s Talijanima, u svoje ime ili u ime skupine
politiara i asnika, do te mjere d a j e ak davao detaljne prijedloge Talijanima
kako treba organizirati borbu protiv partizana. Branitelj se sloio s dravnim
tuiocem o gotovo svim tokama optunice, ali je tvrdio da biskup nije znao za
sve postupke onih na ijoj je strani bio i da je esto intervenirao za ljude koji
su bili u zatvorima i koncentracionim logorima. Braniteljeva najvanija tvrdnja
bila je, meutim, da biskup nije bio osoba snane volje i d a j e bio pod vrlo jakim i loim ufjecajem svoje okoline. 16 Ali za ljude kao to je monsinjor Jagodic,
kao i za aktivne katohke i antikomunistike snage u Sloveniji za vrijeme rata i
poslije njega, Roman je bio posveen i hrabar prelat i nacionalni heroj.
Detaljnu analizu Romanova ponaanja za vrijeme okupacije i graanskog
rata, ukljuujui i komentar na biskupov odgovor na optunicu i prikaz sadraja
velike koliine dodatne literature koja se odnosi na njegov sluaj, napisao je
veleasni Metod Miku, najvaniji slovenski katoliki sveenik koji je za vrijeme rata bio na strani partizana. 1 7 1 Miku je smatrao da je biskup bio pod
vrlo loim utjecajem svoje okoline, ali da to ne opravdava njegove postupke.
Prema Mikuu, Roman je talijanske i njemake okupacijske snage smatrao
bogomdanim vlastima koje se moraju sluati, a partizane predvoene komunistima mnogo veom opasnou i neprijateljem slovenskog naroda. Miku
je iznio tvrdnju da su se Edvard Kardelj i Boris Kidri, glavni voe slovenskih partizana i KP Slovenije, pokuali sastati s biskupom kako bi ga pridobili na partizansku stranu ili barem potakli da zauzme neutralnu poziciju, ah
da je ovaj odbio sastati se s njima. Meutim, u pismu upuenom slovenskim
katolikim sveenicima u SAD-u u studenom 1945, Roman je tvrdio da su
komunisti nepristupani za bilo kakvu diskusiju". Mikuev krajnji sud bio je

d a j e Roman kolaboracionist, aktivan protivnik Narodnoosvobodilne fronte i
izdajnik slovenskoga naroda. 18
Samo je mali broj rimokatolikih sveenika u Sloveniji podrao partizane
ih im se pridruio. Prema zapisu koji su sainili voe antipartizanskih snaga,
osim veleasnog Mikua jo dva duga sveenika bih su lanovi Plenuma Narodnoosvobodilne fronte. 19 U ljubljanskom podruju bilo je vie sveenika koji su
podravah partizane nego u dijelu Slovenije pod njemakom okupacijom, a u
Slovenskom primorju partizane je, navodno, podravala veina sveenika. Na
temelju imena koja je dao iril Petei, ini se d a j e s ljubljanskoga podruja
s partizanima suraivalo moda ak 40 slovenskih katolikih sveenika, ukljuujui i neke izbjegle iz sjevernog dijela Slovenije koji je bio pod njemakom
okupacijom. Meu njima su bili prior i redovnici slavnog kartuzijanskog samostana u Pleterju kod Kostanjevice, koji su partizane snabdijevah hranom i lijekovima i brinuli se za njihove ranjenike. 20 Neke katohke sveenike iz sjeverne
Slovenije - prognane u Hrvatsku - likvidirale su ustae pod optubom da su
suraivah s partizanima. Neke katolike sveenike u Sloveniji ubili su partizani, a neki su stradali u zloinima koje su poinile druge zaraene snage (vidi
Tablicu 2). Za vrijeme graanskog rata u Sloveniji partizani su otetili ili unitili
izvjestan broj katolikih crkava, ali prema miljenju dva vodea eksperta za
povijest Drugoga svjetskog rata u Sloveniji, Duana Bibera i profesora Toneta
Ferenca, to se dogaalo samo kad bi antipartizanske snage upotrijebile crkvu
kao vojno uporite.
Odnosi izmeu Katohke crkve i nove komunistike vlasti u Sloveniji poeli su se normalizirati gotovo odmah po zavretku rata. To je bilo u izrazitom
kontrastu sa situacijom u Hrvatskoj, gdje su Crkva i nova vlast odmah dole u
sukob. U Sloveniji, ak ni suenje Romanu u odsutnosti nije negativno utjecalo na njihov odnos. Postojala su dva osnovna razloga za tu razliku. Prvo, u
Sloveniji za vrijeme rata nije bilo progona SPC-a i srpskog stanovnitva kao
u Hrvatskoj, pa dakle ni osjeaja ogorenosti i mrnje. Drugo, velika veina
Slovenaca i slovenskih sveenika podravala je jugoslavensku federaciju,
smatrajui je najboljim rjeenjem sa stajalita slovenskih nacionalnih interesa, dok su u Hrvatskoj znatan dio stanovnitva i mnogi katoliki sveenici
favorizirah nezavisnu hrvatsku dravu ili neku vrstu katohke podunavske
federacije.
KATOLIKA CRKVA U
Hrvatski narod bio je usko povezan s Katolikom crkvom i papama jo otkad

su Hrvati u 7. i 8. stoljeu prihvatili kranstvo, iako su u poetku dalmatinske dijeceze pripadale Carigradskoj patrijariji. Odnos s papama opstao je i
u periodima kad su Hrvati imali vlastitu dravu pod narodnom dinastijom i u
razdobljima kad su bili pod vrhovnitvom stranog vladara. 21 Od 1102. do 1918.
Hrvati su bih politiki ujedinjeni s Maarima, a od 1527. do 1918. Hrvatima i
Maarima vladali su Habsburgovci, najvaniji branitelji katolicizma u srednjoj
i jugoistonoj Europi.
Kao dio Ugarske i Austro-Ugarske, Hrvatska je leala direktno na putu
osmanskog prodora preko Balkana na sjeverozapad prema srednjoj Europi.
U svojoj borbi protiv Osmanlija na vlastitom teritoriju, Hrvati su pretrpjeli
ogromne ljudske i materijalne rtve branei sebe i katoliki Zapad. U toj ulozi,
nakon bitke na Krbavskom polju 1493, prozvani su bedemom kranstva"
(antemurale christianitatis). 2 2 Osjeaj da se dravni teritorij mora braniti,
koji je do tada dominirao drutvom, logino se smanjivao od otprilike 1700.
kad se i opasnost od osmanskih navala smanjila. Ali osmanska vladavina na
Balkanu imala je dvije vane posljedice: brojno muslimansko stanovnitvo u
BiH i jo brojnije Srbe u BiH i u nekim dijelovima sjeverozapadne Hrvatske,
Slavonije i Dalmacije. Obje te skupine znaajno utjeu na vjersku i politiku
sliku prostora koji naseljava hrvatski nacionalni korpus.
Crkva u m e u r a t n o m razdoblju
U Austro-Ugarskoj Monarhiji, Rimokatolika crkva bila je dravna crkva.
Uivala je sve prerogative tog poloaja u onim junoslavenskim podrujima
koja su bila dijelovi Monarhije do kraja Prvoga svjetskog rata, a 1918. je ukljuena u novu Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca (kasnije Jugoslavija). U Srbiji
je do 1918. slinu poziciju drao SPC. I Habsburka Monarhija i Srbija imale su
konkordate sa Svetom Stolicom kojima je bio reguliran status Katolike crkve

u tim dravama. Nakon Prvoga svjetskog rata, zbog multikonfesionalnog karaktera nove jugoslavenske drave, nije mogla postojati jedna jedinstvena
dravna crkva, ali kako su u dravi Srbi imali dominantnu ulogu, i SPC je imao
mnogo jau politiku poziciju od Katolike. Kao rezultat toga, Katolika crkva
u Hrvatskoj (premda ne i u Sloveniji) se osjeala prikraenom u usporedbi sa
SPC-om i imala niz pritubi i protiv njega i protiv jugoslavenske vlade u kojoj
su dominirali Srbi.
Prvo, Katolika crkva u Hrvatskoj optuivala je SPC za ekspanzionistike
tendencije. One su bile vidljive po osnivanju pravoslavnih crkvenih opina i
gradnji pravoslavnih crkava u podrujima koja su do tada bila iskljuivo katolika, ali koja su nakon 1918. dobila neto pravoslavnog stanovnitva zbog
priljeva Srba zaposlenih u dravnoj slubi i vojsci. U zemlji gdje prevladava
vjerska tolerancija i vjerske razlike igraju malu ili nikakvu ulogu, takve aktivnosti jedva da bi bile primijeene, ali u Jugoslaviji izmeu dva rata Katolika crkva u Hrvatskoj i neki Hrvati uzimah su ih za zlo i zbog vjerskih i zbog
politikih razloga.
Drugo, Katolika crkva se alila da jugoslavenska vlada pod dominacijom
Srba ne poduzima gotovo nikakve mjere protiv pobaaja. Pobaaj se meu
Hrvatima i Slovencima prakticirao od devedesetih godina 19. stoljea kako
u urbanim tako i u ruralnim sredinama, i crkvene vlasti nazivale su tu pojavu
bijelom kugom". Rairena pojava pobaaja, zajedno s viom stopom iseljavanja iz Hrvatske nego iz Srbije (koja je tijekom 19. stoljea doivjela i snaan
imigracijski val) i via razina ekonomskog i obrazovnog razvoja i urbanizacije
u Hrvatskoj nego u Srbiji, doveli su do mnogo manjeg rasta broja stanovnika
u Hrvatskoj i Sloveniji nego u Srbiji. Prema novijim izraunima, izmeu 1800.
i 1910. stopa rasta broja stanovnika na teritoriju poslijeratne SR Hrvatske bila
je u prosjeku godinje 7,42 promila, na teritoriju poslijeratne SR Slovenije
3,84 promila, a u uoj Srbiji 14,68 promila. 23 Naravno, Hrvati i Slovenci nisu
mogli kriviti SPC ili srpsku dominaciju u meuratnoj Jugoslaviji za takav razvoj, jer je on sezao mnogo dalje u prolost od vremena formiranja Jugoslavije.
Meutim, u takvoj opoj situaciji, nema sumnje da su u meduratnom periodu
pobaaj i njegove posljedice na relativnu stopu rasta broja stanovnika u Hrvatskoj izazivah ozbiljnu zabrinutost Katolike crkve. Meu hrvatskim nacionalistima u upotrebu je ula fraza nas e Srbi progutati". 24
Tree, u periodu izmeu dva rata Katoliku crkvu uznemiravala je
injenica d a j e pripadnost srpskoj naciji i SPC-u bila politiki korisna. Katolici i pripadnici drugih konfesija, kao nesrbi, trpjeli su izvjesnu diskriminaciju
zbog srpske dominacije. To je vrijedilo osobito za politiku zapoljavanja u
dravnim institucijama i slubama (a izvan poljoprivrede najvei poslodavac
bila je drava) - osobito u tako osjetljivim podrujima kao to su diplomacija i
vojska. Bilo je katolika koji su se, kako bi to zaobili, oenili pravoslavkom ih
ccc

preli na pravoslavnu vjeru, ili jedno i drugo. Bilo je i katolika koji su naputali
Katoliku crkvu kako bi se mogli razvesti i ponovo vjenati. Veina njih prela
je pod okrilje SPC-a, a samo nekolicina u Hrvatsku starokatoliku crkvu, koja
ne priznaje papu. 25 Povremeno je znalo doi do neslaganja izmeu upnika i
njihove pastve, to je u dva sluaja rezultiralo prelaskom cijele upe na pravoslavlje. Izvjestan broj starokatolika takoer je preao na pravoslavlje. Sve
u svemu, neki su procjenjivali da je u meuratnom razdoblju u Jugoslaviji
200.000 rimokatolika, u prvom redu Hrvata, prelo na pravoslavlje, iako se
brojke ine pretjerane. To je jo vie ubrzalo relativno vei porast broja pravoslavnog stanovnitva. 26 Kako su se dogaah na podruju stoljetne koegzistencije i konfrontacije dviju Crkava, ti prijelazi ukazivali su na nestabilnost
vjerskog poloaja tisua Hrvata i uznemiravali katoliku hijerarhiju i nacionalistiki orijentirane Hrvate.
Hrvati i hrvatski katolici takoer su se alili da su Hrvati i ostali nesrbi u Jugoslaviji openito diskriminirani, primjerice pri oporezivanju, zatim pri dodjeli
poslova s dravom i si. Bili su ogoreni zbog injenice d a j e SPC pomogao da
se sprijei ratifikacija konkordata izmeu Svete Stolice i jugoslavenske vlade,
to su interpretirah kao napor da se Katohkoj crkvi uskrati pozicija ravnopravna s pozicijom SPC-a. alili su se i zbog cijelog niza manje vanih stvari,
primjerice zbog obveze obiljeavanja nekih pravoslavnih crkvenih praznika
i obiaja u kolama u cijeloj Jugoslaviji (na primjer zbog obaveze slavljenja
sv. Save, utemeljitelja SPC-a, u cijeloj Jugoslaviji iako je on svetac samo u SPC-u
i srpski nacionalni svetac zatitnik), zbog toga to vlasti ne sankcioniraju
ometanje katolikih javnih crkvenih obreda, kao to su procesije; zbog zabrane
ulanjivanja u Marijansku kongregaciju za studente katolike; zbog nepravine
raspodjele dravnih dotacija raznim crkvama; i zbog navodne dravne potpore
Hrvatskoj starokatolikoj crkvi.27
Dostojanstvenici Katolike crkve u Hrvatskoj artikulirali su te pritube
ubrzo nakon neuspjelog pokuaja ratifikacije konkordata 1937, kao i za vrijeme rata kad je NDH estoko progonila Srbe i SPC. Izvjesna doza pristranosti
u tim optubama bila je neizbjena. Zanimljivo je, meutim, primijetiti da je
Vladko Maek, kad g a j e veleasni Dragutin Kamber, katoliki sveenik, za vrijeme rata neko vrijeme ustaki povjerenik za kotar Doboj, nakon rata ukorio
zato to u svojoj autobiografiji nije rekao da je u meuratnoj Jugoslaviji Katolika crkva bila progonjena, odgovorio: Nisam mogao pisati o proganjanju
Katolike crkve zato to ono, koliko ja znam, nije postojalo." 28 U potpunosti
dijelim miljenje da Katolika crkva dodue jest bila diskriminirana, ali ne i
progonjena.
Kao odgovor na diskriminaciju, Katolika crkva poduzela je mjere kako
bi zatitila i promicala svoje interese. Politiki, pokuala je unaprijediti razvoj katolike politike stranke meu Hrvatima, iako Hrvatska puka stranka

( pukasi", HPS), koja je postojala do 1929, nikad nije imala veu politiku
vanost. Crkva je svoje poglede promovirala i preko Katolike akcije, iji je
najmilitantniji dio bila organizacija katolike mladei Hrvatski orlovi". Osnovana je 1920, a v l a d a j u je zabranila koncem dvadesetih godina, ali uskoro
se ponovo pojavila pod nazivom Kriari". Najvea organizacija Kriara" bila
je ona u zagrebakoj nadbiskupiji, gdje je 1937. brojala 16.350 mladia u 241
bratstvu i 7872 djevojke u 225 sestrinstava. Uz to, unutar Katohke akcije postojalo je oko 5-6 drugih specijalnih grupa za odrasle i omladinu. 29 Crkva je imala i moan tisak. Pomou aktivista u raznim organizacijama, svoje duhovne i
svjetovne ciljeve promovirala je u institucijama visokog obrazovanja, meu
ljudima visokokolske izobrazbe, kako humanistikih, tako i tehnikih te prirodoznanstvenih usmjerenja. Ideoloki, najvanije bitke koje je Crkva vodila
u meduratnom razdoblju bile su protiv masona i protiv komunizma. Prema
faizmu se naprotiv odnosila tolerantno, ili ak benevolentno. Ogorenu bitku
vodila je i protiv Stjepana Radia, osnivaa i voe HSS-a, zbog njegova antiklerikahzma. Radi je, pak, bio dobro poznat po svojoj jednostavnoj i nepretencioznoj pobonosti - najbolji primjer za to bio je pozdrav kojim je esto
otvarao sastanke u ruralnim podrujima: Hvaljen bude Isus i Marija, dolje
popovi!" - i prilian broj seoskih katolikih sveenika g a j e podravao. 30
Kako je vjeronauk bio dio kolskog programa u osnovnim i opim srednjim kolama, Crkva je imala neto utjecaja i na obrazovanje. tovie, u onim
dijelovima Jugoslavije gdje su katolici sainjavah veliki dio stanovnitva, Katolika crkva i razni redovi drali su gimnazije u kojima je Crkva imala odluujui utjecaj na nastavni program i uenike. U svim dijelovima zemlje osim
u Vojvodini, crkveno vjenanje bio je obvezno po zakonu, i problem razvoda
rjeavah su crkveni sudovi. Stoga to je vodila knjige roenih, vjenanih i umrlih, kao i svojom obrazovnom djelatnou, Crkva je obavljala neke djelatnosti
dravne uprave i za to je primala dravne dotacije. Podravala je i razne dobrotvorne organizacije i u vlasnitvu imala poljoprivredno zemljite i nekretnine u gradovima, iz ega je crpila izvjestan prihod.
U meduratnoj Jugoslaviji Katolika crkva nije bila jedina vjerska institucija koja se bojala za svoj poloaj i prava. Usprkos injenici to je bio nacionalna Crkva dominantne nacije, SPC se osjeao ugroenim od strane Rima, ne
samo u BiH, gdje je aktivnost Katohke crkve bila izuzetno dinamina, nego i
u drugim dijelovima Jugoslavije. Taj je strah najjae doao do izraaja tijekom
rasprave o ratifikaciji konkordata. Ali u uoj Srbiji, Makedoniji i Crnoj Gori,
nije bilo realne osnove za taj strah. Ukupan broj pravoslavaca u tim podrujima u oujku 1931. iznosio je 4,364.412; broj katolika u srpnju 1937. bio je samo
116.636.31
U BiH, za vrijeme austrougarske vladavine od 1878. do 1918, broj rimokatolika rastao je znatno bre nego broj pravoslavaca, djelomino zahvaljujui i
F.87

useljavanju. U meuratnom periodu nastavio se poveavati bre nego u drugim podrujima Jugoslavije. Istodobno, crkvena organizacija ubrzano se irila.
Pod habsburkom vlau, favoriziranje Katolike crkve imalo je za politiki
cilj suzbijanje moi SPC-a i pravoslavne populacije i njihova priklanjanja Srbiji.32 Ekspanzija Katolike crkve u periodu izmeu dva rata bila je veim dijelom rezultat energinog angamana monsinjora Ivana E. aria, sarajevskoga
nadbiskupa i hrvatskoga ultranacionalista. Prema podacima njegovog biveg
tajnika, u Vrhbosanskoj (sarajevskoj) nadbiskupiji (ija je pastva 1937. godine inila oko polovice svih katolika u BiH) u periodu izmeu dva rata osnovano je sedamnaest novih upa, a u dvije treine njih sagraena je nova upna
crkva, upni dvor ili katoliki centar. Ali, prema rijeima iste osobe, nadbiskup
ari djelovao je na vulkanskom teritoriju" - vulkanskom" bez sumnje u
politikom smislu rijei - jer su Srbi i SPC u BiH bili jednako nepopustljivi u
vezi sa srpskim karakterom BiH kao to su Hrvati (zastupajui i navodne Hrvate islamske vjere) i Katolika crkva bili u vezi s hrvatskim. 33
U kontekstu nae studije, diskriminacija hrvatskoga, to jest katolikog
stanovnitva i Katolike crkve u meuratnom periodu, relativno spor rast
hrvatske populacije, navodni ekspanzionizam SPC-a i brojni prijelazi na pravoslavlje - od temeljne su vanosti. Doveli su do sve vee nesnoljivosti nacionalistiki orijentiranih hrvatskih politiara i njihovih sljedbenika i mnogih
katolikih sveenika, osobito onih mlaih, prema svemu srpskom i pravoslavnom. Vjerski antagonizam tako je postao vaan dio ustakog antagonizma
prema Srbima, to je u ratu imalo fatalne posljedice.
Radikalni ustaki n a p a d na Srpsku pravoslavnu crkvu

Nakon proglaenja NDH, ustae su se okrenuli radikalnom rjeenju srpskog
problema, kako u vjerskom i tako i u drugim drutvenim kontekstima. Ustae
su Srbe i SPC u NDH smatrale najopasnijim i najnepomirljivijim neprijateljima Hrvata i NDH, i kompromis s njima nije bio mogu. Slubeno ustako
obrazloenje njihove politike prema SPC-u iznio je Mirko Puk, ministar
pravosua i bogotovlja, u govoru pred hrvatskim Saborom 25. veljae 1942, a
tri dana kasnije ponovio g a j e i Paveli u svom govoru. Puk je tvrdio da ustaka
drava priznaje samo tri religije: katolicizam, islam i protestantizam. to se
tie takozvane srbskopravoslavne crkve odnosno grkoiztone vjere", rekao
je da NDH ne progoni grkoiztonu vjeru, dok nasuprot ne moe priznati srbskopravoslavnu crkvu". Kao razlog naveo je njen cezaristiki karakter", zbog
velikog utjecaja koji je na nju imala srpska vlada time to je sudjelovala u
biranju crkvenog poglavara. To bi znailo dozvoliti vladi drave Srbije da vri
jedan dio svoje dravne vlasti putem srbskopravoslavne crkve i na teritoriju
K8

jsfpH, to nijedna drava na svijetu ne bi dozvolila i ne moe dozvoliti, a to isto
34
Paveli je tu tvrdnju dalje razradio:
n e e dozvoliti ni NDH."
Gospodo! U pravoslavlje ne dira nitko, ali u hrvatskoj dravi ne moe biti
srbskopravoslavne crkve (oduevljeni pljesak. Svi ustaju i oduevljeno odobravaju). Kaem jo jednom: Ne moe biti srbske, a ne moe biti ni grkopravoslavne crkve! Zato? Zato, jer su svagdje na svietu pravoslavne crkve
nacionalne crkve. Srbska pravoslavna crkva jest sastavni dio srbske drave
Srbije. Hierarhiki je srbska pravoslavna crkva voena po dravnoj vlasti
Srbije. Srbija, njezini dravni predstavnici postavljaju patriarha ili bar u najmanju ruku preteno sudjeluju kod njegova postavljanja, a od njega ovisi itava dravna hierarhija od upnika do kapelana. Sve to ovisi o dravnoj vlasti
kraljevine Srbije. To moe biti u Srbiji, moda je to moglo biti u bivoj nesretnoj Jugoslaviji, ali u hrvatskoj dravi to ne moe biti i ne e biti! (oduevljeno
odobravanje). U hrvatskoj dravi moe biti internacionalne crkvene organizacije, koja ne ovisi o nijednoj dravnoj vlasti, jer ima i takvih organizacija, ali
ako crkvena organizacija nije internacionalna, ako je partikularna, onda moe
biti samo hrvatska... U nikakvu ruku ne emo dozvoliti, da bilo koja crkva
postane jednim politikim sredstvom, sredstvom napose uperenim protiv obstanku hrvatskog naroda i hrvatske drave.36
Tim izjavama prethodio je niz mjera na temelju kojih je SPC u NDH do
konca 1941. zapravo zatvoren. Kao to je pokazano u 9. poglavlju, politika
ustake vlasti bila je protjerivanjem i istrebljivanjem Srba te prisilnim pokatoliavanjem izgurati Srbe i SPC preko granica koje su Srbe i Hrvate, odnosno
Katoliku i Pravoslavnu crkvu, dijelile sredinom 15. stoljea. Posljedice te
politike teko su pogodile SPC. Meu Srbima protjeranim iz NDH u okupiranu
Srbiju u kolovozu i rujnu 1941. bilo je 327 pravoslavnih sveenika. Jedan vladika bio je deportiran, a jo dvojica vladika i dvanaest sveenika dobrovoljno su
otili u Srbiju. Samo tom akcijom, SPC, koji je u travnju 1941. u NDH imao 8
episkopa i 577 sveenika, ostao je bez vie od polovice svog klera. 36
Masovno ubijanje Srba tijekom 1941. godine odnijelo je ivote jo 3 srpska
episkopa i 154 sveenika (vidi Tablicu 2). Ako zbrojimo ubijene i prognane
sveenike, ustanovit emo d a j e koncem 1941. u NDH ostalo jo samo oko 85
Pravoslavnih sveenika. Neki od njih po nacionalnosti nisu bili Srbi, a moemo
Pretpostaviti i d a j e barem nekima bilo zabranjeno obavljanje sveenike brige
za njihovu pastvu. Bez sumnje, cilj uklanjanja glavnine pravoslavnih sveenika
bio je da pravoslavno stanovnitvo ostane bez duhovnog vodstva kako bi se
ustaka politika pokatohavanja Srba prisilom i zastraivanjem mogla lake
Provoditi. Treba, meutim, naglasiti da sveenike nisu ubijali samo ustae, koji
su s tim likvidacijama izgleda zapoeli, nego i sve ostale sukobljene oruane
skupine i sve okupacijske sile u Jugoslaviji.
Rat i revolucija u .Jugoslaviji, 1941-1945.

Poseban oblik napada na SPC u NDH bilo je oskvrnue ili unitavanje pravoslavnih crkava. Najgora situacija u tom pogledu bila je u eparhiji Gornjokarlovakoj koja je ukljuivala Baniju, Kordun, Liku, Hrvatsko primorje, Istru i
jednu upu u Sloveniji. Od 189 pravoslavnih crkava u toj biskupiji, 67 ih je bilo
teko oteeno, a 88 potpuno uniteno. Ustae nisu prezale ni od unitavanja
crkava koje su bile sjedite episkopija, primjerice one u Banja Luci koja je bila
dovrena neposredno pred rat. etnici i partizani takoer su skrnavili i unitavah
rimokatolike crkve, ah njihov je broj bio beznaajan u usporedbi s brojem pravoslavnih crkava koje su ustae oskrnavih, spalili ih unitili.37 Mnogi umjetniki
i sveti predmeti uklonjeni su iz pravoslavnih crkava i manastira i prenijeti u Zagreb, gdje su kasnije drani u Povijesnom muzeju Hrvatske i drugim spremitima.
Ti predmeti vraeni su SPC-u tek 1980, 35 godina nakon rata. 38
Na nekim mjestima, primjerice u Slavonskom Brodu, gorljivi ustaki
dunosnici ne samo da su unitili pravoslavne crkve, nego su zapovjedili i
unitenje pravoslavnog groblja, moda zbog rairene srpske izreke: Srbija je
donde dokle postoje srpski grobovi." 39
Jo jedna vana metoda reduciranja broja srpskoga pravoslavnog
stanovnitva u ustakoj dravi bilo je pokatoliavanje Srba putem prisile i
zastraivanja. Taj pristup imao je dvije prednosti u odnosu na protjerivanje.
Prvo, to se moglo predstaviti kao vraanje potomstva nekadanjih Hrvata katolika koji su stjecajem povijesnih okolnosti ih, rijeima Draganovia, gotovo
bez vlastite krivnje", bili postali shizmatici, pod okrilje hrvatskoga naroda.
Drugo, tako se smanjivao broj Srba i pravoslavaca ali istodobno i poveavao
broj Hrvata i katohka.
Ustaka vlada upotrebljavala je sve tri metode - protjerivanje, istrebljivanje i prisilno pokatoliavanje - pokuavajui iskorijeniti Srbe i Pravoslavnu
crkvu sa svoga teritorija. Zbog zamanosti tog projekta, kao i sve veeg
oruanog otpora, ustae su uspjele provesti u djelo samo dio od onoga to su
htjeli. Kad su shvatih da se njihov plan ne moe ostvariti i da e veina Srba
ostati na teritoriju Hrvatske, u travnju 1942. osnovali su posebnu nacionalnu
Hrvatsku pravoslavnu crkvu, pokuavajui na taj nain unititi vjersko, nacionalno i kulturno jedinstvo Srba u ustakoj dravi sa Srbima u uoj Srbiji.
Osim tih mjera, koje su ozbiljno pogodile SPC, ustaka vlada poduzela
je i itav niz administrativnih i ekonomskih mjera protiv Srpske pravoslavne
crkve. Meu najranijima, ve 25. travrya 1941, bila je zabrana i slubene i
privatne upotrebe irilice. Ni u dekretu niti u propisima o njezinoj primjeni
nisu navedeni razlozi zabrane. U Hrvatskoj, irilicu se povezivalo sa SPC-om
i srpskim ekspanzionizmom u obrazovanju, literaturi i javnim medijima, i
zbog toga je mnogim Hrvatima bila mrska. NDH je zabranila rad srpskih pravoslavnih (kao i ekih) osnovnih kola 14. lipnja 1941. Ministar pravosua i
bogotovlja NDH zabranio je 18. srpnja upotrebu termina srpsko-pravoslavna

vjera" i naredio da se un\jesto njega upotrebljava termin grko-istona vjera".
Drava je zabranila, 4. prosinca, i upotrebu julijanskog kalendara, kojim se
Pravoslavna crkva do tada sluila, i naredila uvoenje gregorijanskog. 40
Druge mjere protiv SPC-a bile su financijske i ekonomske prirode. Zakonskom odredbom od 25. travnja 1941. ukinuta je patrijarijska desetina", prirez,
od 1936. godine, u visini od 10% poreza na dohodak pravoslavnog stanovnitva
koji je drava Jugoslavija ubirala i ustupala Crkvi. Time je Crkva bila liena neophodnih izvora prihoda. Zakonskom odredbom od 17. prosinca 1941. ministar
pravosua i bogotovlja bio je ovlaten odobravati dotacije vjerskim organizacijama i sveenicima, to je bilo apsolutno preputeno njegovom nahoenju i
SPC nije bio ukljuen. 41
Posebnim zakonskim odredbama neke posjede pravoslavnih crkava, manastira i obrazovnih zaklada preuzela je drava. Tako je zakonskom odredbom od 19. rujna 1941. konfiscirana imovina pravoslavne kole u Srijemskim
Karlovcima, sreditu pravoslavnih obrazovnih ustanova u NDH. Drugi posjedi
u vlasnitvu [pravoslavnih] zaklada bih su pogoeni Opim zakonom o zakladama od 17. veljae 1942. u kojem se, kao aktivne, nabrajaju zaklade Rimokatolike i Protestantske crkve i muslimanske vjerske zajednice dok se zaklade
SPC-a ni ne spominju. 42
Radikalni ustaki napad na SPC odobravali su i podravah mnogi hrvatski
katoliki sveenici. Sada moemo postaviti pitanje kakav je bio stav Vatikana
prema takvoj ustakoj pohtici i kakvo je vodstvo Vatikan pruio Katolikoj
crkvi u Hrvatskoj u vrijeme politikih i vjerskih previranja.
Teritorij NDH prostirao se na podruju koje je za Vatikan bilo od vitalnog
interesa. Rimokatolicizam je tu stoljeima koegzistirao ili kolidirao i s pravoslavljem i s islamom. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata novi neprijatelj, internacionalni komunizam, ugrozio je pozicije svih crkava i tradicionalnih vladajuih grupa u istonoj i jugoistonoj Europi, a teritorij NDH bio je centralno
poprite te bitke. U novoosnovanoj NDH katolici su imali svu politiku mo
koju su im okupacijske sile dale. NDH je postala i formalni protektorat Italije,
sjedita Katolike crkve. Zbog svih tih razloga, zanimanje Vatikana za razvoj
dogaaja na politikom i vjerskom planu na tom podruju bio je intenzivan.
Za vrijeme rata, ni Vatikan ni NDH, svatko zbog svojih razloga, nisu davali
informacije o tonoj prirodi svojih odnosa. U dokumentima objavljenim poslije rata vatikanske vlasti konstantno su naglaavale da Vatikan nije mogao
1
nije de iure priznao NDH, jer po svom ustaljenom obiaju nikad ne priznaje drave stvorene tijekom rata dok se ne sklope mirovni sporazumi i dok
nova drava ne bude primljena u zajednicu naroda. Tako je vanjska forma
bila, dodue, sauvana, ali diplomatska praksa Vatikana bila je dovoljno fleksibilna da dopusti predstavnitva posebne vrste u jo nepriznatim dravama
stvorenim tijekom rata. Vatikan je akreditirao opata benediktinskog samos-

tana Montevergine, Giuseppea Ramira Marconea, za papinskog poslanika pri
episkopatu u NDH ve u kolovozu 1941. godine. U poruci od 25. srpnja 1941
- koju je kardinal Luigi Maglione, papinski dravni tajnik, poslao nadbiskupu
Stepincu najavljujui dolazak opata Marconea - primijetio je da e opat zasigurno imati prilike uspostaviti kontakt s vlastima NDH i sasluati njihove
zahtjeve". D a j e opat Marcone tu mogunost iskoristio, vidljivo je iz dnevnika
njegova tajnika, veleasnog Giuseppea Masuccija, u kojem su zabiljeeni opatovi posjeti poglavniku Paveliu i raznim ministarstvima NDH - vojske, obrazovanja i bogotovlja, unutarnjih poslova; samo posjet Ministarstvu vanjskih
poslova opat Marcone je presavjesno izbjegavao. Nakon veljae 1942. opat
Marcone nazoio je praktiki svim slubenim dogaanjima u NDH.43 Treba,
meutim, napomenuti d a j e Vatikan cijelo vrijeme rata odravao diplomatske
odnose s jugoslavenskom izbjeglikom vladom i priznao jedinstvenu jugoslavensku vladu formiranu 7. oujka 1945. godine. 44 NDH je sa svoje strane
imala neslubenog predstavnika u Vatikanu, stacioniranog pri Hrvatskom poslanstvu u Rimu. Tu dunost obnaao je najprije Nikola Ruinovi 45 , a potom
grof Erwein Lobkowicz.
Najbolji opis prave prirode odnosa izmeu Vatikana i NDH nalazi se u dopisu Njemake novinske agencije (DNB) iz Rima od 14. oujka 1942: Prema
dobro obavijetenim vatikanskim izvorima, izmeu NDH i Vatikana ne postoje
diplomatski odnosi, ali postoje povjerljivi odnosi i ovlateni predstavnici koje
priznaju obje strane." Dan prije tog dopisa, njemaki ambasador u Vatikanu,
Diego von Bergen, poslao je izvjetaj istog sadraja svom ministarstvu. Prema
von Bergenu, glavni razlog za uspostavljanje tih povjerljivih odnosa bilo je
postojanje niza pitanja koja je valjalo prodiskutirati i rijeiti. Najvei problem
bilo je pitanje pravoslavaca". 46
Iz tih izvora jasno je da je Vatikan de facto priznao NDH. To miljenje
izrazio je i nadbiskup Stepinac pred sudom. 47 Na temelju kontakata koje je
opat Marcone odravao s vlastima NDH i izvjetaja koje je dobivao direktno
od hrvatskih biskupa i sveenika, kao i na temelju informacija koje je Vatikan
dobivao od jugoslavenske izbjeglike vlade, Vatikan je bez sumnje bio dobro
informiran i o crkvenim i o politikim zbivanjima za vrijeme rata u NDH. Istodobno, izvjetaji neslubenih predstavnika NDH u Vatikanu, Ruinovia i
Lobkowicza, pokazuju da su neki vatikanski dunosnici imali teke dvojbe u
vezi s ustakom dravom i otro je kritizirali. 48 Pa ipak, sudei prema dokumentima kojima raspolaemo, Vatikan nikada nije javno protestirao kod vlasti
NDH protiv ustakog progona Srba i SPC-a. Kao to emo pokazati u daljnjem
tekstu, Vatikan je moda dijelom odgovoran za injenicu da katolika crkvena hijerarhija u samoj NDH nikada nije javno protestirala protiv tih progona,
koje su mnogi katoliki sveenici i poticah. Nepostojanje slubenog vatikanskog izaslanika u NDH moe biti formalan izgovor za taj nedostatak protesta,

ali ne moe biti moralno opravdanje i zapravo indirektno uplie Vatikan u te
progone. Razlog za utnju ini se lei u injenici d a j e vlada NDH vodila bitku
istodobno i protiv tradicionalnog i protiv novog neprijatelja Katolike crkve pravoslavlja i komunizma - pa ju je, prema miljenju Vatikana, bilo politiki
neoportuno osuditi.
Prijelazi na katolicizam pod prisilom i iz s t r a h a

Proces masovnog prijelaza srpskoga pravoslavnog stanovnitva na rimokatoliku vjeru poeo je gotovo odmah nakon proglaenja NDH kao dijela
ustakog programa pretvaranja NDH u jednonacionalnu te dvokonfesionalnu
(katolianstvo i islam) dravu. Kako bi potakli i ubrzah prijelaz, vlada NDH je
izdala Zakonsku odredbu o prelazu s jedne vjere na drugu ve poetkom svibnja 1941. godine. U jednom jedinom lanku zakonske odredbe navodi se:
Do donoenja zakona o vjeroispovjednim odnosima ukidaju se svi
dosadanji zakonski propisi o nainu prelaza s jedne vjere na drugu. Za valjanost prelaza potrebno je da stranka koja mijenja vjeru podnese pisanu
prijavu upravnoj vlasti (kotarskoj oblasti odnosno gradskom poglavarstvu) o
svojoj odluci i da dobije potvrdu o toj svojoj prijavi, te da se ispune vjerski
propisi one priznate vjeroispovjesti, na koju stranka prelazi.49
Iako se inilo da ova odredba regulira prijelaze s bilo koje na bilo koju
vjeru, njegova svrha bila je jedino promicanje prijelaza na katolicizam, kao to
emo vidjeti u tekstu koji slijedi.
Koliko je vlada neposredno intervenirala u prijelaze na katolicizam najbolje
se vidi iz okrunice Odjela za bogotovlje Ministarstva pravosua i bogotovlja,
na elu kojeg je bio mladi franjevaki redovnik Radoslav Glava; okrunica
je 14. srpnja 1941. upuena svim rimokatolikim biskupima u dravi. Prema
okrunici, takve osobe mogle su biti primljene u Katoliku crkvu jedino ako su
se vjenale s osobom katohke vjere u katohkoj crkvi i ako su djecu odgajale
kao katolike, ali ak i u takvim sluajevima samo uz doputenje Ministarstva
pravosua i bogotovlja. Prema istoj toj okrunici, nijedna osoba pravoslavne
vjere nije mogla prijei na grkokatolicizam, to je bilo stajalite suprotno
onome koje je Vatikan prakticirao tijekom povijesti. 50 Iz okrunice je oito da
je cilj ustakog reima bio da masa pravoslavnog seljatva i pripadnika niih
slojeva - nakon prijelaza na katolicizam - ostane bez svojih nekadanjih voa,
kako b i j u bilo lake inkorporirati u Katoliku crkvu i hrvatski narod.
Kako je promicanje prijelaza na katolianstvo koje su provodile vlada
NDH i Ustaki pokret, predstavljalo mijeanje svjetovnih vlasti u crkvene

stvari, rimokatolika hijerarhija u NDH gotovo se odmah umijeala. Da bi bilo
osigurano pridravanje postojeih dogmatskih i kanonskih propisa i procedura, katohka crkvena hijerarhija u Hrvatskoj izdala je niz okrunica u kojima
su specificirani obvezni postupci pri preobraeryu. Potencijalne obraenike
crkvenim su uenjima mogli poduavati samo sveenici koji su od strane ordinarijata dijeceze u kojoj djeluju propisno imenovani i ovlateni kao misionari. 51 Kad je koncem travnja 1941. poeo masakr Srba, katoliki laici i sveenici esto su, promiui preobraenja, izjavljivali da je to jedini nain na koji
pravoslavno stanovnitvo moe izbjei progon. Suoeni s takvim rjeenjima,
mnogi pojedinci, a ponekad i itave vjerske opine pravoslavnih Srba, zatraile
su preobraenje kako bi spasili ivote.
U pokatoliavanje se direktno umijeao i Vatikan. Prema uputama koje je
kardinal Eugene Tisserant, tajnik Kongregacije za istone Crkve u Vatikanu,
uputio nadbiskupu Stepincu u pismu od 17. srpnja 1941, osobama koje su bile
katolici istonog obreda prije nego to su u nedavnoj prolosti prele na pravoslavlje moralo se omoguiti da se pridrue upama Katohke crkve istonog
obreda, postojeim ili onima koje su uskoro trebale biti osnovane. Kardinalova poruka zavravala je zakljukom: Ako Vaa Ekselencija ovo neophodno
pravilo prenese svojoj uvaenoj brai, biskupima u Hrvatskoj, oni e zavrijediti priznanje svojim vrijednim doprinosom postupnom irenju katolicizma
u regiji u kojoj se gaji toliko nada u preobraenje nekatolika." A u uredbi od
18. listopada 1941. Vatikan navodi: U svim m j e s t i m a gdje ve postoje starokatolike upe, neka nekatolici koji se ele obratiti budu upueni u njih.
Priznaje se da ako nekatolici ne ele ili ne mogu zadrati svoj istoni obred,
mogu izabrati i latinski obred." 52 [kurziv Patteeov] Slijedei te upute, katohka
hijerarhija u NDH inzistirala je, usprkos zapovijedi ustakih vlasti, da obraenici mogu slobodno birati izmeu istonog i latinskog obreda.
Iako je Vatikan znao da se prijelazi dogaaju u prvom redu zbog politikih
razloga i esto pod ekstremnim pritiskom, opat Marcone, papinski poslanik u
Zagrebu, samo je pokuao objasniti Paveliu da je pri obraanju disidenata
potrebno postupati polako i oprezno, i sprijeiti ga da ne uniti sve njihove
crkve".53 To je pokazatelj da Vatikan na preobraenja pravoslavaca nije gledao
s neodobravanjem, ah da bi mu drai bio sporiji i oprezniji, pa time i sigurniji
pristup. Usprkos tome, moglo bi se argumentirati da snosi dio odgovornosti, jer
u suprotnom nije protestirao. Kako je, sudei prema njemakim dokumentima,
nadbiskup Stepinac takoer favorizirao sporiji i oprezniji pristup, ini se oitim
d a j e potpuno prihvaao i zastupao poglede opata Marconea, to jest Vatikana.54
Kako su ustake vlasti bespravno prisvojile znatnu mo u odredivaryu
naina kako bi Katolika crkva trebala postupati u vezi s prijelazima na katolicizam, i kako su mnogi neovlateni dravni i stranaki dunosnici i neki katoliki sveenici pourivah te prijelaze, neke osnovne prerogative Katohke

crkve nije se potivalo. tovie, bilo je mnogo zloupotreba i zloina protiv srpskog stanovnitva poinjenih od strane ustake vlasti i Ustake vojnice, ak
i protiv onih koji su ve bili preli na katolicizam. Na primjer, dana 12. svibnja 1941- ustae su iz okolnih naselja dovezli u Glinu 330 osoba, od kojih su
neke navodno ve bile prele na katolicizam i potom ih sve pobili. Nadbiskup
Stepinac napisao je 14. svibnja protestno pismo Paveliu, ali u javnosti nita
nije rekao. 55 Pritube koje je mostarski biskup monsinjor Alojzije Mii poslao
nadbiskupu Stepincu bile su doista bolne. U pismu od 18. kolovoza 1941, Mii
je objasnio da su prijelazi pravoslavaca na katohcizam bih dobro zapoeli jer
su se pripadnici katohke i pravoslavne vjere poznavali. Meutim, onda su,
rekao je, poeli intervenirati neodgovorni elementi (oito ustae):
Naalost, vlasti u z a n i m pogledima nehotice s m e t a j u Hrvatsku i katoliku stvar. Nijesu krivi vrhovi. Umijealo se svata: mlado, nespremno,
beziskusno; mjesto i p a m e t i i razbora - vatra, sila - n i j e udo, da su od toga
za Hrvatsku i katoliku stvar vrlo neugodne posljedice.
...Vrlo estiti seljaci grkoistone vjere, to pomieano ive s katolicima,
prijavili se u Katoliku crkvu; idu sv. misi, ue katoliki vjeronauk, krtavaju
djecu - nametnici izdaju odredbe, dok su novoobraenici jo u crkvi kod sv.
mise, hvataju ih, staro i mlado, muko-ensko, gone kao roblje, do mala u masama u vjenost. 56 [kurziv Patteeov]
Nedvojbeno je jo straniji bio njegov pismeni izvjetaj od 7. studenoga 1941.
godine:
Jedno vrieme bio je izgled da e veliki broj shizmatika prei u zajednicu
katolike Crkve, meutim, postavljeni za stoernike i logornike, zloupotrebili
su poloaj, iskoristili nastrane instinkte masa, podrali slabije ljudske strane,
daje strahota, to je iz toga proizalo. Suprot lieka nigdje... Ljude se hvatalo
kao zvjerinje, klalo, ubijalo - ive u ponor bacalo. enske, majke s djecom,
odrasle djevojke, djecu muku i ensku bacali su u jame. Podupan u Mostaru
g. Baji muhamedanac, javno izgovara kao inovnik - morao bi da uti, a ne telali - da je u Ljubiryu samo u jednu jamu 700 shizmatika baeno. Od Mostara i
apljine odvezla je eljeznica est punih vagona majka, djevojaka, djece ispod
deset godina, do stanice urmanci, gdje su izvagonirani, odvedeni u brda, ive
matere s djecom bacali u duboke propunte. Sve je strmoglavljeno i ubijeno. U
upi Klepci iz okolnih sela N. N.: 700 shizmatika ubijeno je. Dalje da nabrajam?
Predaleko bih otiao. U samom gradu Mostaru na stotine ih je vezalo, odvodilo
izvan grada pa ko ivine ubijali.57
Usprkos takvim dogaanjima, usprkos injenici d a j e 24. rujna 1941. vlada

NDH zajedno s bar 118.000 Srba u Srbiju prognala i oko polovice od ukupnog
broja pravoslavnih sveenika u NDH, usprkos injenici da su do tada ustae
ubile ve tri pravoslavna episkopa i nekoliko desetaka pravoslavnih sveenika,
i oskvrnule ili unitile mnoge pravoslavne crkve, usprkos svemu tome, ni nadbiskup Stepinac osobno, ni bilo koji drugi katoliki biskup u dravi, ni Biskupska konferencija, najvie tijelo Katohke crkve u Hrvatskoj, nisu progovorili ni
jednu rije javnog protesta. To nije bio tek puki previd. To je bila promiljena
politika koju je opat Marcone jasno formulirao u svom izvjetaju kardinalu
Maglioneu od 8. svibnja 1943. godine. Nakon niza zapaanja o Crkvi i politikoj
situaciji u NDH, ukljuujui i injenicu da su gerilci veinom shizmatici, opat
je nastavio: Pod tim uvjetima, na hrvatski episkopat nije imao i nema osobitih motiva za javni protest protiv vlade a u korist shizmatika." 58 Nadbiskup
Stepinac prilino je esto protestirao direktno kod Pavelia, ali je rezultat tih
protesta u veini sluajeva bio ravan nuli, jer se Paveli prema nadbiskupu odnosio na poniavajui nain - nazivajui ga u njegovoj nazonosti magarcem"
- i nije obraao mnogo panje na njegova pisma. 59
Slubeno stajalite crkvene hijerarhije u NDH prema prijelazima s pravoslavne na katoliku vjeru objavljeno je u Rezoluciji o pitanju prijelaza
grkoistonjaka na katoliku vjeru" koju je izdala Biskupska konferencija pod
predsjedanjem nadbiskupa Stepinca nakon sjednice u Zagrebu, odrane 17-18.
studenoga 1941. godine. Kljuni dijelovi rezolucije koji su potom proslijeeni
poglavniku Paveliu glase:
1. Smatra se dogmatskim naelom, da rjeidba svih pitanja, koja se tiu crkvenog
prelaza grkoistonjaka na katoliku vjeru spada iskljuivo na kompetenciju
katolike crkvene hijerarhije, koja je jedina ovlatena po Boanskom pravu i
po kanonskim odredbama izdavati za te crkvene prelaze direktive i propisivati
odredbe tako daje mimo crkvenog autoriteta iskljuena svaka akcija u tom pogledu.
2. Radi toga nitko osim katolike crkvene hijerarhije nema prava postavljati misionare" koji bi imali provoditi konverzije grkoistonjaka na katoliku vjeru.
Svaki takav misionar mora dobiti misiju i jurisdikciju za svoj duhovni rad od
mjesnog Ordinarija. Prema tomu je protudogmatski i protukanonski da bez
n\jesnog Ordinarija-Biskupa dobivaju misionari" misiju od opinskih povjerenika ili oblastnika, od ustakih dunostnika, od Vjerskog odsjeka dravnog
Ravnateljstva za Ponovu ili od koje druge svjetovne oblasti.
4. Crkva katohka moe priznati valjanim samo one prijelaze koji su se obavili ili
e se obaviti prema tim dogmatskim naelima.
8. U Katoliku crkvu mogu se primiti samo oni koji bez svake sile podpuno slobodnom voljom prelaze iz unutarnjega uvjerenja o istinitosti katolike vjere,
i koji su u cielosti izvrili crkvene propise.

11. Neka se za konverzije stvori meu grkoiztonim iteljima psihologiki temelj.
U tu svrhu neka im se ne samo zajame nego i dadu sva graanska prava i
osobito pravo osobne slobode i pravo vlasnitva. Neka se najstroe zabrani
svaki protuzakoniti postupak protiv osobne slobode i svojine grkoiztonjaka,
a neka se izriu nad njima kazne, kao i nad drugim graanima, samo nakon
provedenog sudbenog postupka. U prvom redu neka se najstroe zabrani svaka privatna akcija za ruenje grkoiztonih crkvi i kapela i otuivanje njihova
vlasnitva.00 [Patteeovi kurzivi]
Kako bi regulirala proces prijelaza, katolika crkvena hijerarhija osnovala
je, to je navedeno u tokama 6. i 7. Rezolucije, poseban odbor sastavljen od
tri biskupa pod predsjedanjem nadbiskupa Stepinca, i uz njega Radni izvrni
odbor za pitanja konverzije (iji su svi lanovi bili katoliki sveenici). Zadatak odbora bio je rjeavati probleme u vezi s prijelazima na katolicizam u duhu
Rezolucije. Propisi navedeni u Rezoluciji bili su prilino razliiti od onoga
to bi se svialo ustakom reimu i potpuno su zatitili crkvenu hijerarhiju u
NDH od optubi da je podupirala prisilna pokatohavanja, ali su i pokazatelj
d a j e Crkva bila voljna suraivati s reimskom politikom pokatohavanja pod
uvjetom da se potuju kanonska pravila. I doista, u izvjetaju o Biskupskoj
konferenciji koji je poslao papi 3. prosinca 1941, nadbiskup je napisao da
su se za to pokazivale najbolje perspektive". 61 No, iz pisma se dade zakljuiti
kako se pravila za preobraenje koje je Crkva navela u Rezoluciji u praksi nisu
uvijek potovana.
Politiko i vjersko obrazloenje masovnih prijelaza na katolianstvo u
NDH izvedena su iz teze veleasnog Draganovia da se u 16. i 17. stoljeu
dogodilo masovno prelaenje s rimokatolike na pravoslavnu vjeru, u prvom
redu u junoj Hercegovini (vidi 9. poglavlje). Na temelju toga moglo se tvrditi
da se pravoslavci prijelazom na katolicizam samo ponovo vraaju Crkvi svojih
predaka. Ustae su tu tezu, meutim, primjenjivah i na veinu srpskoga pravoslavnog stanovnitva u svim drugim podrujima NDH, a ne samo u junoj
Hercegovini, to nije bilo utemeljeno u povijesnim injenicama. Tako mijenjajui Draganovievu tezu, promicatelji masovnog obraenja mogli su tvrditi
d a j e taj proces bio prirodan i legitiman. Aludirajui na izvjetaje franjevakog
redovnika iz 17. stoljea da pravoslavni sveenici ine sve to je u njihovoj
moi kako bi katolici prihvatili pravoslavnu vjeru i da su oni vei neprijatelji
katolika nego Osmanlije, Puk je u ve citiranom govoru primijetio:
to se dogaalo u iztonoj Hercegovini, to se dogaalo i u drugim krajevima Bosne, i Sriema i Slavonije. Prema tomu NDH podupire akciju prielaza
grkoiztonjaka na katoliku vjeru, jer je taj prielaz samo povrat prijanjoj
djedovskoj vjeri, te jer je dravi poznato, da je iz toga hrvatskog elementa

stvoreno naknadnom promibom srbstvo. Ovim prielazom na djedovsku vjeru
vraa se jedinstvo hrvatskog naroda u svim onim krajevima, gdje je silom prilika to jedinstvo bilo oslabljeno, oni se vraaju izkonskim svojim predajama
i duhovnim izvorima. Tko ne eli iz bilo kojih razloga priznati ovo poviestno
stanje, prosto mu stoji napustiti teritorij ove drave! (Brojni poklici. Tako je!
Dugotrajni pljesak).62
Tako otvorenim govorom o crkvenim problemima i ustakoj politici u pogledu prijelaza na katolicizam, Puk je izgleda otiao predaleko, jer je nekoliko
dana kasnije Paveli pokuao ublaiti dojam koji je ostavio njegov ministar:
Nije istina, da hrvatska drava nastoji, da pravoslavne prevede na katoliku
vjeru. To nije politika. To je puteno svakome na volju." 63 No, te njegove tvrdnje opovrgao je sam opat Marcone koji u izvjetaju kardinalu Maglioneu od
8. svibnja 1943, o stavu hrvatskoga klera prema srpskim pravoslavcima" napominje: Valja takoer priznati da je poglavnik Paveh tijekom cijele 1941.
pothranjivao ideju brzog prijelaza svih shizmatika koji ive unutar granica
NDH na katoliku vjeru." 64
U mijenjanju Draganovieve teze kako bi se opravdala politika pokatoliavanja, ustaki reim nije bio sam. To su inili i neki katoliki sveenici i, u
izvjesnoj mjeri, sama Katohka crkva u NDH. To proizlazi iz nadbiskupova
pisma Paveliu od 20. studenoga 1941. u kojem se nalazila i kopija Rezolucije
o pitanju prijelaza grkoistonjaka na katoliku vjeru" Biskupske konferencije. To pismo sadravalo je i izvatke iz pisama upuenih nadbiskupu od strane
nekih biskupa ekstremno kritiki raspoloenih prema ustakom tretmanu pravoslavnog stanovnitva i novih obraenika i, koliko sam uspio ustanoviti, u
NDH nikad nije objavljeno. 65 Da je bilo u formi pastoralnog pisma, oprezno
dranje katolike crkvene hijerarhije u NDH u pogledu pokatoliavanja moglo
je prosvijetliti i javnost i ustae i imati blagotvoran efekt.
Na temelju primjene iskrivljene verzije Draganovieve teze na itavo srpsko
pravoslavno stanovnitvo u NDH, njihovo masovno pokatoliavanje pod stranim politikim i psiholokim pritiskom bilo je mogue prikazivati kao prirodnu
tendenciju hrvatskoga naroda i Katohke crkve da se povrati tlo izgubljeno prethodnih stoljea, a ne in agresije protiv SPC-a. injenica da je u meuratnom
periodu navodno oko 200.000 rimokatolika, uglavnom Hrvata, bilo prelo na pravoslavlje, pomogla je da se ta politika politiki i emocionalno opravda.
Prema miljenju nekih katolikih biskupa, primjerice mostarsko-duvanjskoga biskupa Miia, najvea prepreka ispravnim i brojnijim prijelazima
oito je bio teror koji su nad pravoslavnim stanovnitvom provodile prerevne
ustae. Taj teror je pobijao i obeanja nekih katolikih sveenika pravoslavcima da e biti poteeni progona ako prijeu na katolicizam. U svom pismu
od 7. studenoga Mii je iznio tvrdnju da bi do tada, da nije bilo terora, na

katolicizam prelo ve 500.000 do 600.000 pravoslavaca. Meni se ta procjena
ini pretjeranom. 66
Na temelju dostupnih informacija mogue je ustanoviti samo priblian broj
Srba koji su u NDH za vrijeme rata preli na katolicizam. Precizna evidencija
nije uvijek voena, veina dokumenata naknadno je unitena kako ih jugoslavenski komunisti ne bi upotrijebili kao inkriminirajui materijal, a veliki dio
onih koji su bili preli na katolicizam kasnije je stradao. Broj preobraenika
sigurno je, meutim, bio manji nego to su se Paveh i mnogi drugi nadali.
Najmjerodavnija izjava o broju prijelaza na katolicizam pripisana je nadbiskupu Stepincu izreena pred sudom u listopadu 1946. godine. Dravni
tuilac opirno je citirao navodni nadbiskupov izvjetaj papi od 18. svibnja
1943. u kojem je navedeno da je do tada na katolicizam prelo oko 240.000
ljudi. Postoje dva razliita prikaza nadbiskupove reakcije kad su mu pokazali
kopiju tog izvjetaja. Prema poluslubenom izvjetaju o sudskom postupku,
nadbiskup je izvjetaj samo pogledao i nije rekao nita. Prema Richardu Patteeju, koji citira i Ivu Politea, nadbiskupova glavnog branitelja, nadbiskup je
porekao da je on autor tog izvjetaja. Zbog tog poricanja i izvjesnih formalnih karakteristika izvjetaja, Politeo je povjerovao nadbiskupovoj tvrdnji i
pokuao dokazati da je to ustaka krivotvorina. 67 Nadbiskupovo navodno pobijanje i Politeove sumnje i kod mene su pobudile sumnju. Moji viegodinji
napori da dobijem preciznije informacije od Rimokatolike crkve dodue nisu
dali rezultate, ali na kraju sam u britanskim diplomatskim dokumentima uspio
nai uvjerljive dokaze d a j e taj izvjetaj bio autentian (vidi dodatak na kraju
ovog poglavlja). Moemo dakle rei d a j e , prema izvjetaju nadbiskupa Stepinca, do svibnja 1943. broj preobraenika s pravoslavlja na katolicizam bio oko
240.000. Kako se nakon toga vjerojatno dogodilo jo prijelaza, ukupna brojka
mogla bi iznositi oko 250.000.
Godine 1966. zamolio sam Vladimira Bakaria, koji je u vrijeme suenja bio
predsjednik vlade NR Hrvatske, njegovu procjenu broja pravoslavaca koji su
preli na katolicizam u NDH za vrijeme rata. Odgovorio je: Vrlo je teko dati
ak i priblino precizan odgovor o broju prisilnih prijelaza na rimokatoliku
vjeru u NDH. Suzdrane procjene upuuju na brojku od oko 300.000 ljudi."
Jo jedan podatak o broju prijelaza je i nedatirana zabiljeka na komadiu
papira, navodno iz arhiva zagrebake nadbiskupije. Prema autoru koji ju je
1974. objavio, to je Stepineva povjerljiva direktiva podreenima u njegovoj
dijecezi, u kojoj im savjetuje da prijelaze na katolianstvo koji se trenutno
dogaaju smatraju privremenim. Tekst glasi:
Kada dou k vama osobe idovske i pravoslavne vjeroispovjesti, koje se
nalaze u smrtnoj opasnosti, pa zaele konvertirati na katolicizam, primite ih,
da spasite ljudske ivote. Ne zahtijevajte od njih nikakvo specijalno vjersko

znanje, jer pravoslavni su krani kao i mi, a idovske je vjere ona, iz koje
kranstvo vue svoje korijenje. Uloga je i zadaa krana u prvom redu spasiti ljude. Kada proe ovo vrijeme ludila i divljatva, ostat e u naoj Crkvi oni,
koji budu konvertirali zbog uvjerenja, dok e se ostali, kada opasnost proe,
vratiti u svoju.68
injenica d a j e ta vrlo vana zabiljeka napisana na komadiu papira, da
na njoj nema ni datuma ni nadbiskupova potpisa, i da sugerira da su ti prijelazi
na katolicizam veinom privremeni, baca sumnju na njenu autentinost. Ako
je originalna, zato nije prezentirana na suenju ili uvrtena u Patteeovu knjigu? Meutim, kao to je pokazano u dodatku na kraju ovog poglavlja, ini se
da jest autentina.
Nema formalnih dokaza da su obraenja smatrana privremenima u bilo
kojoj biskupiji ili nadbiskupiji NDH. To je prilino razumljivo, jer bi to Crkvu
dovelo u sukob s ustakom vladom i izloilo optubama za licemjerje u pogledu pitanja o dogmatski krajnje osjetljivoj stvari. tovie, u izvjetaju papi
od svibnja 1943, Stepinac je izrazio bojazan da bi u sluaju ustanovljenja Velike
Srbije, to bi Hrvatsku svelo na jedan malen ostatak, ne samo 240.000 novih
obraenika bilo izgubljeno, nego da bi i ostatak katolikog stanovnitva bio
obraen na pravoslavlje. To sugerira da je nove obraenike smatrao trajnim
dobitkom za Katoliku crkvu, naravno pod uvjetom da NDH opstane. 69
Osim principijelnih i politikih pitanja u vezi s masovnim pokatoliavanjem, i Katolika crkva i ustaka vlada bili su suoeni i s drugim potekoama.
Jedna je bila problem osiguranja dovoljnog broja sveenika za nove upe,
jer je ak i prije rata u NDH nedostajalo katolikih sveenika. ef odjela za
bogotovlje Dravnog ravnateljstva za ponovu, franjevac Dionizije Juriev, u
pismu Pavelievu uredu od 25. hstopada 1941, izrazio je nadu da e neke upe
preuzeti franjevci; jer bude li se stvar odvijala kao do sada, predviamo da
e skoro biti gotovo milijun preobraenika" pa bi problem broja sveenika na
raspolaganju bio gorui. Usprkos tome, napisao je: Daleko smo od pomisli,
da bi se pod ikakovim uslovima dozvolilo strancima, imenino Slovencima,
doi na takove upe, jer bi to po naem miljenju bio teki udarac za nacionalnu hrvatsku misao u tim upama." 70
Drugi problem pojavio se u vezi s nekim Srbima i idovima koji su preli
na islam u nadi da e se tako spasiti. To je izgleda bilo mogue samo u BiH,
a ne na teritoriju Hrvatske. Ali su ustake vlasti preobraenike na islam diskriminirale. Jedna od prvih formalnih pritubi koje je reis-ul-ulema poetkom
rujna 1941. podnio potpredsjedniku vlade Osmanu Kulenoviu, iji se ured u
to vrijeme nalazio u Banjaluci, bavila se diskriminacijom preobraenika na
islam u usporedbi s preobraenicima na katolicizam. Nakon tog protesta, ured
potpredsjednika je 30. rujna obavijestio upana Velike upe Sana i Luka da su

islamska i katolika vjera ravnopravne i da je bilo kakva diskriminacija preobraenika na islam u suprotnosti s prihvaenom politikom. 71
Neto kasnije, meutim, i za Srbe i idove na teritoriju Hrvatske koji su
pokuah prijei na islam nastali su problemi. Ustaka vlada inzistirala je na
tome d a j e prema zakonu od 17. sijenja 1906. koji je za nju, ali ne i za islamske
vjerske vlasti, jo uvijek bio pravovaljan, u Hrvatskoj preobraenje doputeno
samo na neku od legalno priznatih kranskih vjera, a ne na nekransku vjeru
kao to je islam. Zbog toga je predstavnik reis-ul-uleme otro protestirao u
pismu potpredsjedniku vlade Daferu Kulenoviu od 25. kolovoza 1943, argumentirajui da je to degradacija islama u odnosu na druge religije, u suprotnosti sa zakonskom odredbom od 3. svibnja 1941. i uvredljivo za sve Muslimane". Predstavnik Muslimana primijetio je d a j e jedan od argumenata vlasti
NDH za pravovaljanost zakona iz 1906. taj da bi Sv. Stolica mogla estoko
prosvjedovati protiv izmjena toga zakona i da nije poeljno odnose sa Sv. Stolicom pogoravati". Takoer je ukazao na problem religije djece iz mjeovitih
kransko-islamskih brakova. Zatraio je da se sve te nepravde ukinu. 72
Vladin odgovor reis-ul-ulemi, strogo povjerljiv dokument, ostaje pri tome
da su odredbe zakona iz 1906. koji zabranjuje preobraenje na islam pravovaljane i ukazuje na to da bi se pitanja koja je pokrenuo reis-ul-ulema mogla regulirati u skladu s njegovim eljama samo donoenjem novog zakonskog dekreta,
a da do tada na snazi ostaju odredbe zakona iz 1906. godine. 73 Koliko je meni
poznato, nikada nije donesena nikakva odredba koja bi ukinula ogranienja
propisana zakonom iz 1906. godine. To je bio samo jo jedan primjer da su
Muslimani u NDH bili tretirani kao graani drugoga reda. Za njihov poloaj
bilo je jo gore to, to su ve u travnju 1942. mnogi Muslimani bili svjesni prijetnji bosanskohercegovakih franjevaca i njihovih ustakih saveznika da nije
daleko vrijeme kad e Muslimani, ako se ne vrate religiji svojih predaka, biti
tretirani na isti nain kao Srbi.74
Izvjestan broj Srba u NDH, osobito u podrujima gdje su ivjeli pomijeani
s folksdojerima, preli su ili su pokuali prijei na protestantizam. 75 Vlasti
NDH spreavale su i te prijelaze. Pohtika ustake vlade u pogledu prijelaza na
druge religije jasno pokazuje da je podravala samo prijelaze na rimokatolieizam. Moemo biti sigurni da su ustake vlasti u tome imale punu podrku
Katolike crkve u Hrvatskoj.
Osnivanje Hrvatske pravoslavne crkve

Kad su njemaki predstavnici u Hrvatskoj, Glaise i Kasche, vidjeli kakva je
Priroda ustake politike prema Srbima i SPC-u i shvatih negativne efekte koje
ona moe imati i za NDH i za njemake interese u njoj, zauzeli su se za Srbe,

ali uzalud. Kasche se sastao s maralom Kvaternikom i ministrom vanjskih
poslova Lorkoviem 28. kolovoza i s Pavehem 1. rujna 1941. i sugerirao mjere
koje bi mogle pridonijeti smirivanju situacije u zemlji. Meu njima je bio i prijedlog da vlada NDH osnuje posebnu Hrvatsku pravoslavnu crkvu, potpuno
neovisnu u odnosu na SPC.76
Kako su u to vrijeme ustake vlasti forsirale masovni prijelaz pravoslavaca
na rimokatolicizam, u to su polagali velike nade, i protjerivale Srbe iz NDH
u Srbiju, Kascheov prijedlog nije naiao na oduevljen prijem. Ali nekohko
mjeseci kasnije situacija se promijenila. Kad je ustaka vlada shvatila da masovno pokatoliavanje ne moe uspjeti, ideja nacionalne Hrvatske pravoslavne
crkve postala im je zanimljiva. Koncem veljae 1942. Paveh je u jednom
govoru u Saboru nagovijestio osnivanje takve Crkve; osnovana je zakonskim
dekretom od 3. travnja 1942. godine. Statut nove Crkve, objavljen dva mjeseca
kasnije, predviao je da e joj na elu biti patrijarh kojeg e, kao i episkope,
imenovati poglavnik. 77 Za organiziranje nove Crkve predvien je period od tri
godine, a u meuvremenu, do imenovanja patrijarha, vodio bi zagrebaki mitropolit. Na taj poloaj Paveh nije imenovao srpskoga pravoslavnog patrijarha
ili sveenika nego biveg arhiepiskopa jekaterinoslavskog i mitropolita novomoskovskog, izbjeglicu iz Rusije i lana Ruske pravoslavne crkve u inozemstvu Germogena, koji je ve navrio osamdesetu godinu ivota. Ustolien je
8. lipnja 1942. godine. Od svog dolaska u Jugoslaviju 1922, Germogenje ivio u
raznim srpskim manastirima, najvei dio vremena u manastiru Hopovo u Srijemu, koji mu je SPC bio stavio na raspolaganje. Za cijelo vrijeme postojanja
Hrvatske pravoslavne crkve imenovan je jo samo jedan visoki crkveni dostojanstvenik, Spiridon Mifka, koji je u kolovozu 1944. postavljen za episkopa
Sarajevske episkopije.
Na zasjedanju Svetog sinoda 17. travnja 1942, SPC je osudio osnivanje Hrvatske pravoslavne crkve ustvrdivi da je to protivno kanonskim dogmama
i protuzakonito. Ali kao to se vidi iz izvjetaja komandanta njemake Sigurnosne pohcije (SIPO) i Slube sigurnosti (SD) u Beogradu od 4. kolovoza
1942 - koji sadri i prijevod odluka Svetog sinoda SPC-a od 7. srpnja - srpska crkvena pravoslavna hijerarhija taj svoj sud, zbog protivljenja njemakih
okupacijskih vlasti, nije mogla objaviti ni saopiti svojim crkvama u inozemstvu. Iz zapisnika sa sjednice odrane 7. srpnja jasno je d a j e tijekom mjeseca
svibnja nekohko sveenika i laika pripadnika Hrvatske pravoslavne crkve u
formiranju bilo u kontaktu s hijerarhijom SPC-a u Beogradu. Jedan od njih
bio je Milo Obrkneevi, odvjetnik i bivi slubenik SPC-a u Srijemskim Karlovcima, kasnije tajnik mitropolita Germogena; u Beogradu primio g a j e samo
tajnik Svetog sinoda, Alagi. Obrkneevi je izrazio elju vlade NDH da se neki
pravoslavni episkopi i sveenici koji su bili prognani vrate u NDH kako bi pomogli u organizaciji nove Crkve. Sigurnost bi im jamio Paveh osobno, i bila

bi im vraena konfiscirana privatna imovina. Obrkneevi je Alagiu dao popis
20 ruskih i 42 srpska pravoslavna sveenika koji su svojom voljom odluili
suraivati s vlastima NDH u organiziranju nove Crkve i sluiti joj. Dodatni
pritisak na SPC vrili su i predstavnici Gestapa u Beogradu, koji su takoer
sugerirali da se pomogne u organiziranju nove Crkve u NDH. SPC se o te apele,
meutim, ogluio. I Obrkneevi i Gestapo bili su odbijeni. Osim toga, mitropolit Ruske pravoslavne crkve u inozemstvu pozvao je mitropolita Germogena
pred crkveni sud i zabranio mu obavljanje vjerske slube. 78
Ustaka vlada je oekivala da e osnivanje nove Crkve pridonijeti smirivanju prilika u zemlji. Na sastanku svih ministara, dravnih podtajnika, upana
i regionalnih ustakih dunosnika u Zagrebu 2. srpnja 1942 - posveenom
pitanju stabilizacije stanja - zakljueno je da je Hrvatska pravoslavna crkva
nova autokefalna crkva i ni po emu sljednica biveg SPC-a u NDH. Njenim
pripadnicima smatrane su samo osobe koje su u novu Crkvu ule dobrovoljno
i formalno. Vlasti NDH priznavale su samo Pravoslavne crkve pod okriljem
nove Hrvatske pravoslavne crkve, i nijednoj drugoj vjerskoj zajednici nije bilo
doputeno organizirati pravoslavnu organizaciju u NDH.79
Da je ustaka drava tretirala srpsko pravoslavno stanovnitvo na svom
teritoriju kao ravnopravno drugim graanima, da nije protjerala vie od polovice pravoslavnih sveenika i dopustila ubijanje trojice vladika i vie od etvrtine
svih sveenika tijekom 1941. i d a j e autokefalnu Hrvatsku pravoslavnu crkvu
osnovala u dobroj vjeri, sa ili bez dogovora sa Srpskom pravoslavnom crkvom,
na tu novu Crkvu moralo bi se gledati u pozitivnijem svjetlu. Ali jasno je d a j e
njeno osnivanje, iako je poduzeto s namjerom da pridonese smirivanju stanja
u zemlji, u principu bilo mjera vjerskog i politikog rata sa svrhom unitenja
osjeaja vjerskog, kulturnog i nacionalnog jedinstva izmeu Srba u NDH i Srba
u Srbiji. Osnivanje Crkve takoer je faktino znailo da su ustae priznale kako
ne mogu ostvariti cilj eliminiranja srpskog pravoslavnog stanovnitva u NDH.
Osnivanje nove Crkve je nesumnjivo bio ustupak preostalim pravoslavnim Srbima, iako nitko od njih nije imao mnogo povjerenja u Pavelieva obeanja.
Diskriminacija i progoni srpskog pravoslavnog stanovnitva nastavili su se,
iako manje intenzivno, ak i nakon osnivanja Hrvatske pravoslavne crkve, ba
kao to su se nastavili i protiv onih Srba koji su preli na katolicizam.
Prema izvjetaju neslubenog predstavnika NDH u Vatikanu, Nikole
Ruinovia, iz svibnja 1942, Vatikan je bio zadovoljan osnivanjem Hrvatske
pravoslavne crkve i smatrao ga putem prema savezu izmeu crkava i nestajanju vjerskog raskola u NDH". U tom kljunom podruju na granici izmeu
katolianstva i pravoslavlja, imati posla s nacionalnom Hrvatskom pravoslavnom crkvom koja nije imala ni vanjsku dravnu potporu ni dugu tradiciju,
bilo je mnogo lake nego imati posla sa Srpskom pravoslavnom crkvom koja
je imala podrku Jugoslavije i bila sljednica slavne tradicije. Kardinal Eugene

Tisserant, istaknuti vatikanski dostojanstvenik, odluni protivnik sila Osovine
i svih njihovih politikih tvorevina ukljuujui i ustaku dravu, jasno je pokazao da nije impresioniran. U prosincu 1942. rekao je Erweinu Lobkowiczu,
Ruinovievu nasljedniku, da Hrvatska pravoslavna crkva ne znai nita, d a j u
je osnovao Paveh, i da je on moe i ukinuti. 80
Slabost temelja nove Crkve bila je vidljiva ne samo iz injenice da je za
njenog poglavara izabran izbjegli ruski arhiepiskop, koji je potom iskljuen
iz Sinoda Ruske pravoslavne crkve u inozemstvu, dobio zabranu obavljanja
bogosluja i pozvan pred sud svoje bive Crkve, nego i pomanjkanjem episkopa, nedostatkom sredstava za kolovanje novih sveenika i nedovoljnim
brojem sveenika. Ovo posljednje jasno se pokazalo na konferenciji talijanskih i njemakih diplomatskih i vojnih predstavnika s ministrom pravosua i
bogotovlja Andrijom Artukoviem u Zagrebu 9. travnja 1943. godine. 81 Predstavnici sila Osovine bih su zainteresirani za poboljanje poloaja pravoslavnog stanovnitva u NDH kako bi se situacija u zemlji smirila. Preporuili su
slobodu vjeroispovijesti za pravoslavce, ponovnu izgradnju pravoslavnih crkava, financijsku pomo pravoslavnom sveenstvu i ravnomjerno rasporeivanje
sveenika koji su bili na raspolaganju, kao i donoenje zakona koji bi rezultirali aktivnim sudjelovanjem pravoslavnog stanovnitva u javnom ivotu.
Artukovi je obeao financijsku pomo kako bi se ponovo sagradile crkve i
uzdravalo sveenstvo, ali napomenuo je da u tom trenutku, godinu dana nakon osnivanja Hrvatske pravoslavne crkve, u cijeloj dravi ima samo 80 pravoslavnih sveenika, koji e biti rasporeeni u mjesta s brojnijim pravoslavnim
stanovnitvom. Mali broj sveenika - manje od jedne sedmine od broja aktivnih sveenika prije rata - najbolji je dokaz katastrofalnih posljedica ustake
politike prema SPC-u u NDH i nepremostivih prepreka s kojima se Hrvatska
pravoslavna crkva suoavala u svom djelovanju. 82
Artukovi je takoer iznio da vlada NDH razmilja o pozivanju bugarskih
pravoslavnih sveenika kako bi osnovali pravoslavna sjemenita i o postavljanju Bugara na upranjene poloaje episkopa u pravoslavnim episkopijama.
To bi bila otvorena uvreda pravoslavnom stanovnitvu i u ustakoj dravi i u
uoj Srbiji. Ti prijedlozi, meutim, kao ni veina obeanja o podrci Hrvatskoj
pravoslavnoj crkvi, s izuzetkom kontinuirane financijske podrke kleru nove
Crkve kao jedne od slubeno priznatih Crkava, nikada nisu ostvareni. 83
Ako uzmemo u obzir nain na koji je Hrvatska pravoslavna crkva osnovana i rezultate njezina trogodinjeg postojanja, uistinu je moemo nazvati
promaajem. S nestankom NDH na kraju rata, i ona je nestala. U svim podrujima koja su pripadala NDH obnovljena je cjelokupna predratna organizacija SPC-a i gotovo svi preobraenici vratili su se svojoj prijanjoj Crkvi. Jedino
to je preostalo bile su gorke uspomene u srcima onih koji su bili podvrgnuti
besmislenim progonima, prekrtavanju i drugim ponienjima, i jo jedna mrlja

u dosjeu hrvatskih ekstremno nacionalistikih grupacija, kako svjetovnih tako
i klerikalnih.
Antagonizam Crkve p r e m a k o m u n i s t i m a
Katolika crkva u Hrvatskoj bila je protivnik ne samo pravoslavlja nego i
komunizma. Slabapodrka koju je hrvatsko katoliko sveenstvo davalo partizanima za vrijeme rata, kao i neka zbivanja na kraju rata, ilustriraju fundamentalni antagonizam izmeu Katohke crkve u Hrvatskoj i jugoslavenskih komunista. Koliina podrke partizanima za vrijeme rata uistinu je skromna. Prema
Peteiu, u NDH bilo je svega oko 70 sveenika koji su podravali partizane.
Oni iza sebe nisu imali ni crkvenu organizaciju ni katoliki tisak. Djelovali su
kao pojedinci i uglavnom potajno, ah su u nekim sluajevima imali preutno
odobravanje nadreenih. 84 U nekim dijecezama, katohkim sveenicima koji
su bili simpatizeri partizana ili s njima suraivah, zaprijeeno je suspenzijom.
Samo nekoliko katolikih sveenika pridruilo se partizanima, neki navodno
s doputenjem nadbiskupa Stepinca, ah drugi bez njega. 85 Meu najvanijima je
bio monsinjor Svetozar Ritig, upnik upe sv. Marka, najprestinije upe u Zagrebu. Zbog svojih projugoslavenskih stavova bio je u strahu za ivot pa se u prvim
danima ustake drave preselio u talijansku okupacijsku zonu, u Hrvatsko primorje. Nakon kapitulacije Italije pridruio se partizanima i kao hrvatski delegat
sudjelovao na nekoliko partizanskih politikih skupova. 86 Jedini meni poznat
sluaj hrvatskih katolikih sveenika koji su kao grupa javno istupili kako bi
podrali partizane, bila je grupa od dvanaest sveenika iz sjeverne Dalmacije;
oni su 29. prosinca 1943. objavili rezoluciju u kojoj osuuju okupacijske vojske,
ustae, etnike i jugoslavensku izbjegliku vladu i objavljuju svoju podrku partizanima i ukljuenju Hrvatske u federativnu jugoslavensku dravu.87
Izvjestan broj hrvatskih katolikih sveenika, osobito starijih, pokuao je
ostati potpuno neutralan i obnaati svoje sveenike dunosti najbolje to su
mogli. Openito, meutim, vehka veina njih podravala je ustaki reim i bila
protiv i partizana i etnika. Kao posljednji vaan in podrke NDH, hrvatska katohka crkvena hijerarhija izdala je pastoralno pismo na kraju svoje Biskupske
konferencije 24. oujka 1945, ne samo pozivajui da se ostane odan dravi, nego
i otro osuujui komunizam i jugoslavenske partizane. To je zapravo bila okrnjena konferencija jer je od dvanaest nadbiskupa i biskupa koji su imali pravo
sudjelovanja bilo nazono samo pet, dok njih sedam nije moglo (neki su bih na
Partizanskom osloboenom teritoriju) ili nije htjelo doi. Kako je Konferencija
bila sazvana na traenje i uz pomo ustake vlade, koja je sudjelovala i u koncipiranju pastoralnog pisma, ono je bilo u jednakoj mjeri politiki kao i crkveni
dokument. 88 Opata Marconea, papinskog poslanika, nisu konzultirali. Prema ri-

jeima britanskog predstavnika u Zagrebu, opat je kasnije rekao da bi da je
imao pojma to se sprema, bio upotrijebio sav svoj utjecaj da sprijei njegovo
objavljivanje". 89 To pastoralno pismo u velikoj je rnjeri nagovijestilo budue
ponaanje hrvatske katohke hijerarhije, a osobito nadbiskupa Stepinca, prema
novom jugoslavenskom reimu. Treba takoer napomenuti d a j e objavljeno nakon formiranja jedinstvene jugoslavenske vlade u Beogradu 7. oujka 1945. koja
je gotovo odmah dobila diplomatsko priznanje Saveznika.
Kad su posljednjih mjeseci rata iz Jugoslavije poeli stizati izvjetaji o
proganjanju Katohke crkve od strane partizana, Crkva se obratila vladama
zapadnih zemalja da pomognu katolicima u Jugoslaviji. Meu crkvenim dostojanstvenicima koji su zamolili za zatitu bio je beogradski nadbiskup monsinjor Josip Uji. U razgovoru s predstavnikom britanske ambasade u Beogradu
polovicom travnja 1945, Uji se poalio na mjere koje nova jugoslavenska vlada poduzima protiv Katohke crkve. Ali on je u biti govorio o prilikama u Srbiji,
gdje su veinu katolika u to vrijeme inile izbjeglice iz Slovenije. Papa je nakon
toga Richardu C. Pattersonu, Jr., novom amerikom ambasadoru u Jugoslaviji
koji je na putu u Beograd posjetio Vatikan, uruio dugaak memorandum o
mjerama koje nova vlada poduzima protiv katolika. 90 1 William Godfrey, papinski poslanik u Ujedinjenom Kraljevstvu, takoer je po nalogu Svete Stolice
14. oujka 1945. izvijestio britansko Ministarstvo vanjskih poslova o
potekoama s kojima se Katolika crkva suoava u Jugoslaviji - ubojstvima
sveenika i laika, redukciji vjerske poduke u osnovnim i ukidanju u srednjim
kolama, konfiskaciji crkvene imovine i slino - i zamolio za britansku intervenciju u korist katolika u Jugoslaviji. 91
U tom pogledu najpoznatiji je izvjetaj kapetana Evelyna Waugha Church
and State in Liberated Croatia, otra kritika tretmana Katolike crkve od strane
partizana; izvjetaj je predao britanskim vlastima u oiljku 1945. po zavretku
vojne slube kao asnik za vezu kod jugoslavenskih partizana. Taj izvjetaj, koji
je dobio dodatnu vanost zbog autorova knjievnog renomea, opisuje situaciju
Katohke crkve u to vrijeme u sredinjoj Hrvatskoj, BiH i Dalmaciji. Izazvao
je priline diskusije u slubenim britanskim krugovima jer je Waugh zatraio
doputenje da ga pokae nekim zastupnicima u britanskom parlamentu koji su
bili katohke vjere i prijateljima, to mu je doputeno, i da ga objavi, to mu nije
doputeno. Waugh je optuio partizane da progone Katoliku crkvu u Hrvatskoj,
ubijaju sveenike i uvode mjere koje su u suprotnosti sa eljama hrvatskih katolika. Njegovi pogledi bili su izrazito jednostrani i njegova interpretacija prilino
pristrana. Osim toga, samo se kratko osvrnuo na ustako djelovanje protiv srpskoga pravoslavnog stanovnitva za vrijeme rata i nije spomenuo ubojstva pravoslavnih episkopa i sveenika, oskvrnue i unitavanje pravoslavnih crkava,
protjerivanje pravoslavnog sveenstva u Srbiju i prisilno pokatoliavanje. I sam
obraenik na katolianstvo, Waugh iznosi i podcjenjivake primjedbe o drugim

religijama. Kranstvo izjednaava s Rimokatolikom crkvom, dok pravoslavlje,
zbog njegove duge tradicije pokornosti privremenim vladarima", ocrnjuje kao
orijentalni misticizam daleko od onoga to je ljudska obaveza" u najboljem, i
kao puko pridravanje obreda bez veze s moralnom i socijalnom dunou" u najgorem sluaju. Tvrdi da Hrvati katolici koje partizani smatraju krivima za
ustaka zlodjela protiv Srba, idova i Roma nisu bez krivnje... [ali da] postoje
dobri razlozi za uvjerenje da su za njih u prvom redu odgovorni muhamedanci
iz Crne Gore i Bosne" - tvrdnja koja je oito netona. Waugh u svom izvjetaju
preporuuje da britanska vlada, kao saveznik partizana, uzme hrvatske katolike pod svoju zatitu. Odgovorne britanske vlasti to su, meutim, odbile kao
mijeanje u unutarnje stvari saveznike drave.92
Sluaj nadbiskupa Stepinca

Svaka ocjena uloge Katohke crkve u Hrvatskoj i Jugoslaviji za vrijeme Drugoga svjetskog rata mora se pozabaviti i osobom i djelovanjem zagrebakog
nadbiskupa (kasnije kardinala) Alojzija Stepinca. 93 Stepinac je postao poznat
1934. kad je postavljen za pomonika zagrebakog nadbiskupa (biskupa
koadjutora) Antuna Bauera, s pravom da ga nashjedi na toj funkciji. Imao je 36
godina i za sveenika je bio zareen samo tri godine prije toga. Prema nekim
izvjetajima, Stepinac je bio peti, a moda ak i tek osmi kandidat za taj poloaj.
Svi drugi kandidati bili su odbijeni od strane ovog ili onog autoriteta koji su
imali pravo odluivanja o izboru, to pokazuje koliko je taj poloaj bio vaan i
politiki osjetljiv.94 Ope je prihvaeno d a j e Stepinac kralju Aleksandru bio prihvatljiviji zato to se, kao austrougarski ratni zarobljenik u Italiji 1918. pridruio
jugoslavenskoj dobrovoljakoj diviziji srpske vojske (na Solunsku frontu stigao
je nakon to su borbe prestale). No kakve god da su bile njegove jugoslavenske
sklonosti u to vrijeme, kasnije je postao veliki hrvatski nacionalist. Nije bio aktivan kao pisac ili organizator grupa Katohke akcije ili u hrvatskom katolikom
pokretu, kao to su bih mnogi drugi sveenici. Izgleda da, kao mlad sveenik
koji je pri nadbiskupiji obavljao minornu dunost efa ceremonijala, nije imao
ni osobitih prijatelja ni neprijatelja. Ah bio je savjestan i posveen svom poslu.
Kad se pokazalo da svi ostali kandidati imaju neke manjkavosti, on je predloen
i pokazao se prihvatljivim i za Vatikan i za kralja Aleksandra. Nakon to je dobio dodatne informacije, kralj je navodno htio povui svoju suglasnost, ali nadbiskup Bauer se usprotivio rekavi: Kraljeva rije je neopoziva."
ini se d a j e Vatikan je dao suglasnost djelomino zbog Stepineve potpune
odanosti Crkvi i njegovog asketskog ivota za vrijeme godina studiranja u Rimu.
Vatikan je moda takoer smatrao da e lake usmjeravati mladog prelata koji
nema nikakve posebne veze s lokalnim klerikalnim ili politikim grupacijama

nego nekoga tko ih ima. Ali Stepinevi imuni kolege sveenici u Zagrebu navodno su bih manje oduevljeni njegovim asketskim nainom ivota i njegovim
naporima da smanji prihode vieg klera kako bi vie financijskih sredstava moglo biti upuivano u dobrotvorne svrhe i za izgradnju novih crkava na gradskoj
periferiji. ak i u sjeditu nadbiskupije, potiho su ga zvali boljevik".95
Kao zamjenik nadbiskupa od 1934. do 1937, a potom kao nadbiskup do
podjele i okupacije zemlje u travnju 1941. godine, Stepinac je u svojim govorima, propovijedima i u dnevniku (koji je nakon njegovog uhiena zaplijenila policija) izrazio niz miljenja o fundamentalnim vjerskim i politikim
pitanjima iz kojih se puno moe zakljuiti. Za nas su od osobitog interesa
njegovi stavovi o protestantizmu, pravoslavlju, komunizmu i masonstvu.
Stepinac je protestantizam kritizirao u pozdravnom govoru na treoj sesiji
Hrvatskog socijalnog tjedna u listopadu 1938. godine. Prema miljenju nadbiskupa, Katolika crkva je najvea civilizacijska snaga u ljudskoj povijesti i
predvodnica u razvijanju superiorne civilizacije vrijedne hvale svih onih koji
vole istinu. Ali, nastavio je:
Dok je Crkva na sve strane razvijala blagotvorni rad, nijesu mirovale ni
'Portae inferi - vrata paklena' o kojima govori Isus Krist. Ve u XIV. stoljeu
poee nicati proroci, kojih ne manjka do danas, govorei, da e ovjeanstvu
biti bolje, ako se Crkva ogranii na rad izmeu etiri zida i ako joj se oduzme
svaki upliv na javni ivot. Kad je kasnije jo pridola reformacija (ili bolje deformacija) pod vodstvom Lutera i poruila naela zakonitog od Boga danog
auktoriteta, bio je irom otvoren kraj anarhiji na svakom podruju ljudskog
ivota. ovjeanstvo, koje je povjeravalo tim lanim prorocima, moe danas
mirne due da uzdahne sa starim idovima: 'Expectavimus lucem et ecce tenebrae! - Oekivasmo svjetlo a evo tmine!' Mjesto blagoslova dolo je prokletstvo, mjesto raja pakao, u kojem se danas mui ljudsko drutvo!96
Nadbiskup je takoer bio ekstremno kritian prema pravoslavlju. Za njega,
kao i za mnoge druge Hrvate, pravoslavlje i srpska nacija predstavljali su veliku
opasnost za Katoliku crkvu i hrvatski narod. Jedan dan nakon vojnog pua u Beogradu 27. oujka 1941, u dnevnik je zapisao: Sve u svemu Hrvati i Srbi dva su svijeta, sjeverni i juni pol, koji se nikada ne e pribliiti osim udom Bojim. Shizma
(tj. pravoslavlje) je najvee prokletstvo Evrope, skoro vee nego protestantizam.
Tu nema morala, nema naela, nema istine, nema pravde, nema potenja." 97
Stepinac je u komunizmu vidio najveeg suvremenog neprijatelja hrvatskoga naroda, Katohke crkve u Hrvatskoj i katohke civilizacije. U propovijedi od 15. kolovoza 1940, nedugo nakon to je jugoslavenska vlada, oekujui
da bi to u predstojeem ratu moglo biti od koristi, uspostavila diplomatske
odnose sa SSSR-om, opomenuo je:

A prava je istina, da s komunistima nikada ne moe biti suradnje, dok se
ne odreknu svoga nauka i svojih zloinstava i tako prestanu biti ono to jesu...
Bog svoju Crkvu nee nikada zaboraviti, a najmanje onda, kad su pojedini
njezini predstavnici postali rtve u obrani pravde i istine protiv komunistikih
zlikovaca. I zato ih se ba nita ne bojimo! I zato neemo prestati raditi niti
prestati govoriti svome narodu istinu, jer neemo da on popljuje svu svoju
asnu, junaku kransku i katoliku prolost kroz 1300 godina i postane
narodom ubojica, narodom pljakaa, narodom razbludnika, narodom kradljivaca i tatova.98
I naposljetku, nadbiskup je bio i ogoreni protivnik masonstva. U svom
dnevnikom zapisu od 30. svibnja 1934, nedugo nakon to je imenovan
zamjenikom nadbiskupa, napisao je:
U Jugoslaviji danas vlada masonerija. Na alost i u srcu hrvatskog naroda
u Zagrebu ugnijezdila se ta paklena druba, leglo nemorala, korupcije i svakog
nepotenja, zakleti neprijatelj crkve katolike, pa prema tome i hrvatskog naroda. Bez znanja i odobrenja masonerije ne moe nitko doi na uplivni kakav
poloaj. Nije ala uhvatiti se s njom ukotac, a ipak se mora u interesu crkve,
naroda hrvatskoga i same drave Jugoslavije, ako misli i dalje egzistirati. Jer
ovo nasilje koje danas vlada, podrava masonerija...99
Borba izmeu Katolike crkve i masonstva see daleko u prola, stoljea.
U Hrvatskoj, kao i u Jugoslaviji openito u periodu izmeu dva rata, veina
masona podravala je jedinstvo jugoslavenske drave. Bili su protivnici kako
autoritarnosti i antiliberalne ideologije Katolike crkve tako i komunistikog
totalitarizma. 100
Moe se zakljuiti kako se Stepinac osobito otro izrazio, ali takvi radikalni
stavovi o tradicionalnim neprijateljima Katolike crkve bili su uobiajeni
meu konzervativnim katolikim crkvenim dostojanstvenicima prije Drugoga
vatikanskog koncila.
U sveanom govoru u listopadu 1938, Stepinac se osvrnuo i na liberalni
kapitalizam i marksistiki komunizam i ustanovio da su i jedan i drugi materijalistiki orijentirani i da im potpuno nedostaje duh humanizma. Potom se
zaloio za socioekonomsku organizaciju drutva prema naelima iznesenim u
Papinskim enciklikama. 101 Na toj konferenciji, koju je organizirala Katohka
akcija i ije su teme bile drutveni poredak i pokreti, nije ni spomenuo a kamoli kritizirao ili osudio ni faizam ni nacizam, iako je papa Pio XI bio objavio
Posebne enciklike u kojima ih je osudio (faizam 1931. i nacizam 1937. godine). Kao odani predstavnik Vatikana, nadbiskup je podravao i vatikansku
Politiku, a Katolika crkva je 1938. u Graanskom ratu u panjolskoj podrala

istu stranu kao i talijanski faisti i njemaki nacisti, pa nije bilo zgodno javno
ih kritizirati. Povrh toga, s obzirom na komunistiku prijetnju na horizontu,
Vatikan je raunao prvenstveno na nacistiku Njemaku kao na branitelja od
komunizma.
Kad je NDH proglaena i ustaki reim uspostavljen od strane sila Osovine, Stepinac je postao odluni pristaa nove drave. Odmah je otiao u kurtoazni posjet Kvaterniku i Paveliu. U okrunici od 28. travnja 1941. pozvao
je kler svoje nadbiskupije da vri svoju dunost prema novoj dravi i moli
da Poglavnik Drave Hrvatske napuni duhom mudrosti kako bi uzvienu i
toliko odgovornu slubu vrio Bogu na ast i narodu na spas u pravdi i istini,
da narod hrvatski bude narod Boji, odan Kristu i Crkvi Njegovoj sagraenoj
peini Petrovoj!" 102
Ustae su, meutim, ubrzo nakon to su doli na vlast, pokrenule sveopu
kampanju protiv Srba, SPC-a, idova, Roma i antiustaki raspoloenih Hrvata.
Stepinac je primao pisma od prominentnih pripadnika klera, nekih opozicijskih politiara i obinih ljudi koji su bili okirani ustakim progonima Srba
i idova i preklinjali ga da intervenira kod vlasti. Osobito je vano pismo od
19. srpnja 1941. to mu g a j e napisao Dominik Mandi, istaknuti hrvatski fra-,
njevac i poznati povjesniar, koji je tada boravio u Vatikanu. Mandi je podsjetio na osnovne biblijske postulate 103 i upozorio da ustaka pohtika ocrnjuje
svijetlo ime Hrvatske i da bi mogla dovesti do osvete: To bi moglo potaknuti
stranu osvetu protiv hrvatskog naroda i Katohke crkve u ovim krajevima,
ako rat ne zavri onako kako hrvatski ustaki pokret eli i oekuje." 104
Po broju onih koji su sudjelovah, raznolikosti poduzetih mjera te politikim
i vojnim posljedicama kojima su rezultirali, najdalekoseniji i najtraginiji
ustaki progoni bili su oni Srba i SPC-a. Usprkos takvim progonima, ni Stepinac
ni bilo koji drugi pripadnik hrvatske katohke crkvene hijerarhije, koliko sam
ja uspio ustvrditi na temelju dokumentacije, nije niti jednom javno protestirao.
Niti je bilo protesta ili osude od strane Vatikana. De facto, Katolika crkva
je, ini se, u potpunosti podravala ustaki reim i njegovu politiku. Prilian
broj katolikih sveenika i veliki broj poznatih hrvatskih intelektualaca otvoreno je stao na stranu reima i prihvatio odgovorne poloaje. Katoliki tisak
takoer je bio pun hvale za Paveha i ustae. Nakon rata, stajalite Katohke
crkve potvrdio je sam opat Marcone, papinski poslanik u Zagrebu. S njim je u
Zagrebu 2. lipnja 1945. razgovarao major Owen Reed, britanski asnik, koji je
u izvjetaju o tom razgovoru napisao:
Dr. Marconi [sic] smatra da je Katolika crkva u Hrvatskoj bila sklona
previe se identificirati s ustakim pokretom za vrijeme rata zato to:
a) Mnogi hrvatski sveenici iskreno su i strastveno vjerovali u hrvatske zahtjeve za nezavisnou. Nakon povlaenja Dr. Maeka s politike scene

i s obzirom na partizansko inzistiranje na federaciji i nacionalizaciji po
komunistikoj liniji, ustaki pokret sve je vie bio jedino utoite onih
koji su vjerovali u istinsku nezavisnost hrvatske drave. Slijedei taj
ideal, kler je esto bio u iskuenju praviti se da ne vidi zvjerstva,
b) Mnoge sveenike je u druenje s vodeim linostima ustakog pokreta
uvuklo to to su ovi bili revni katolici. Na primjer, tri najgora kriminalca u reimu, sam Paveli, potom Juco Rukavina i Luburi, bili su
odani i aktivni katolici (usput budi reeno, francuski vicekonzul u Zagrebu smatra da u tu kategoriju sveenika spadaju i nadbiskup i Dr.
Marcone).106
Kao to emo vidjeti, objanjenje injenice da katolika crkvena hijerarhija nije protestirala ni javno osudila genocidnu politiku ustakog reima
prema Srbima kompleksna je sprega razloga. Glavni predstavnik HSS-a u jugoslavenskoj izbjeglikoj vladi i njen prvi potpredsjednik, Juraj Krnjevi, zbog
toga je ukorio katoliku crkvenu hijerarhiju u Hrvatskoj. U javljanju putem
Radio Londona emitiranom 16. studenoga 1942. javno je apelirao na Crkvu da
u javnosti digne glas protiv ustake politike prema Srbima:
Ne obraam se sarajevskom nadbiskupu dr. ariu, koji se ponaa kao da
je izgubio duu i pamet, nego Vama, drugim poglavarima Katolike crkve u
Hrvatskoj da preispitate svoju savjest i uvidite da li ste sto posto ispunili svoju
dunost. Nije dovoljno osnovati neke komisije i diskretno se distancirati od
ustakih zloina, osobito od prijelaza na katolianstvo. Potrebne su Vae jasne
rijei osude sukladno osjeajima hrvatskog naroda i uenju Katolike crkve.
Naalost, takve rijei od svojih vjerskih voa mi jo nismo uli."106
Izgleda da su predstavnici HSS-a takve apele upuivah tajnim kanalima i
prije toga. Prema Iliji Jukiu, vanom lanu stranke i pomoniku ministra vanjskih poslova u jugoslavenskoj izbjeglikoj vladi, nadbiskup Stepinac je sredinom ljeta 1942. odgovorio da bi ga - kad bi javno osudio zloine ustakih vlasti
protiv pravoslavaca - Vatikan odmah poslao u samostan, i da u tom sluaju ne
bi mogao nastaviti pomagati i tititi oko 7000 siroadi, veinom pravoslavne
djece. U toj dilemi, nadbiskup je izabrao spaavanje ivota te djece. 107
Kako je rat odmicao, nadbiskup je postajao sve kritiniji prema nacistikim
i faistikim, pa dakle implicitno i prema ustakim pogledima i politici, osobito nakon iskrcavanja anglo-amerikih trupa u sjevernoj Africi i njemakog
debakla kod Staljingrada, kad je postajalo sve jasnije da e sile Osovine i NDH
izgubiti rat. Poeo je napadajui naciste u propovijedima i pismima Paveliu, u
Poetku prilino oprezno. Tijekom listopada 1943. njemaka djelovanja direktno su pogodila njegovu obitelj. Njegovog brata Mika, lana Narodnooslobodi-

lakog odbora u njegovu rodnom selu Kraiu, Nijemci su uhvatili i strijeljah
bez suenja. Nedugo nakon toga, 31. listopada, u propovijedi pred katedralom
na kraju pokornike procesije, nadbiskup je izgovorio svoj najdirektniji i najjai napad na naciste, a indirektno i na ustae:
Katolika crkva ne pozna rasa koje gospoduju i rasa koje robuju. Katolika crkva pozna samo rase i narode kao tvorevine Boje, a ako koga vie
cijeni, to je onaj, koji ima plemenitije srce, a ne jau pesnicu. Za nju je
ovjek jednako Crnac iz centralne Afrike kao i Europejac... Katolika crkva
ne moe priznati da koja rasa ili narod, zato to je brojano jai i bolje
oboruan, smije poinjati nasilja nad brojano slabijim i manjim narodom. Mi ne moemo odobriti, da se ubijaju nevini zato to je moda tkogod
iz zasjede ubio jednog vojnika, pa bio on i najplemenitije rase. Sistem strijeljanja stotina talaca radi zloina, kojem se ne moe otkriti krivca, poganski je sistem koji nije nikada urodio dobrim plodom niti moe uroditi.
Jer je sasvim sigurno, ako bi se ovakvim mjerama kualo napraviti red, da e
mnogi i mnogi od onih, koji su do sada sluali glas Crkve, makar izloeni teroru, kuati konano potraiti spas u umama...
Mi, osuujui sve nepravde, sva ubijanja nevinih, sve palee mirnih
sela, sva zatiranja sirotinjskih uljeva, mi, alei nevolje i boli sviju, koji
danas nepravedno pate, odgovaramo ovako: Crkva je za onaj poredak, koji
je toliko star, koliko i deset zapovijedi Bojih. 108[Patteeovi kurzivi]
Nadbiskupu je odmah prigovorio Julije Makanec, ministar narodne prosvjete NDH: on je kritizirao visokog crkvenog dostojanstvenika koji je nedavno,
u svojim govorima, preao granice svoga poslanja i poeo se baviti poslovima
za koje nije kompetentan". 109 S druge strane, saveznika propaganda odmah
je upotrijebila tu propovijed i njene dijelove putem radija emitirala u dijelu
Europe koji je bio pod njemakom kontrolom, to je jo vie pogoralo nadbiskupove odnose s ustaama i Nijemcima.
Ve sredinom kolovoza 1943, nedugo prije kapitulacije Italije, Stepinac
je izgleda shvatio da e Njemaka i NDH izgubiti rat i da e Jugoslavija biti
obnovljena. Zbog toga je bio zabrinut da e se etnici - ako pobijede - masovno osveivati hrvatskom narodu. Izgleda d a j e taj strah bio toliki d a j e prije
bio spreman prihvatiti komunistiki reim u Hrvatskoj, nego etniki (iako je
bio apsolutno protiv komunizma). Svoj novi stav otkrio je veleasnom Draganoviu u kolovozu 1943. prije nego to je ovaj otiao u Rim kako bi se pridruio
neslubenom predstavniku NDH u Vatikanu i oito posluio kao nadbiskupov
izvidnik. Stepinac je Draganoviu rekao: Ako Vas budu pitali, to mish zagrebaki nadbiskup o stanju u zemlji, recite svima, da on, ako ima birati
izmeu privremene komunistike vlade u hrvatskim zemljama i etnike, bira

onu komunistiku. Komunisti e ubijati sveenike i inteligenciju, a etnici u
odreenim krajevima ne e ostaviti ni hrvatsko dijete u kolijevci."110
Usprkos nadbiskupovoj sve slabijoj podrci ustakom reimu, katolika crkvena hijerarhija u Hrvatskoj dala mu je svoj posljednji formalni izraz
podrke u pastoralnom pismu koje je 25. oujka 1945. objavila Biskupska
konferencija. Meutim, NDH se bliila svome kraju i voe ustakog reima,
oruane snage NDH i mnogi drugi, ukljuujui i sveenike koji su suraivah s
ustaama, pripremah su se napustiti zemlju. Isto se to dogaalo meu kolaboracionistikim snagama i u okupiranoj Sloveniji. Tijekom povlaenja oruanih
snaga NDH i slovenske Bele garde prema Austriji, katoliki nadbiskup, Ivan
E. ari iz Sarajeva, i dva biskupa, Jozo Gari iz Banjaluke i Gregorij Roman
iz Ljubljane, napustili su svoje poloaje bez doputenja Vatikana i otili u egzil.
Mnogo katolikih sveenika i sjemenitaraca iz Hrvatske i Slovenije takoer
se s dravnim dunosnicima pridruilo vojsci u povlaenju. Nadbiskup Stepinac ostao je na svom radnom mjestu i odbio preuzeti poloaj predsjednika
prijelazne vlade u Zagrebu koji mu je ponudio Paveli.111
Nakon sloma NDH u svibnju 1945. i bijega ustakih dunosnika i mnogih
voa HSS-a u inozemstvo, Stepinac je postao najvaniji glas hrvatskih nacionalistikih snaga, vjerskih a donekle i politikih. To se dogodilo na temelju
njegova poloaja i bez obzira na njegove elje. Nadbiskup se prema novim
vlastima ponaao prilino drukije nego prema ustaama. Novi reim bio je jugoslavenski i komunistiki te je slijedio politiku suprotstavljenu religiji openito i dotadanjim povlasticama svih Crkava. Svjesni nadbiskupova antikomunizma, komunisti su paljivo pratili njegove izjave i aktivnosti i jasno dali do
znanja da e u sluaju potrebe poduzeti otre mjere. Uhien je 17. svibnja
1945, ali je 3. lipnja puten. Sljedeeg dana sastao se s maralom Titom, stvarnim efom drave, i Vladimirom Bakariem, predsjednikom hrvatske vlade,112
ali usprkos tom sastanku odnosi izmeu nadbiskupa i vlade nisu se popravili.
Novi komunistiki reim uveo je niz vanih promjena u odnose izmeu
Crkve i drave koje su oznaile znaajno udaljavanje od stanja kakvo je bilo do
1941. godine. Prvo i najvanije bilo je odvajanje Crkve od drave, to je Crkvu
liilo raznih vjerskih i obrazovnih funkcija, kao to su dranje matica roenih
i umrlih, obvezno krtenje, obvezno crkveno vjenanje u veem dijelu zemlje i
vjeronauk u osnovnim kolama. Istodobno su ukinuta i dravna izdvajanja za
vjerske zajednice. Crkve su smjele imati samo obrazovne institucije u kojima
bi se kolovali kadrovi za crkvene slube, i morale su ih financirati vlastitim
sredstvima. Zabranjeno im je bilo politiko i svako drugo djelovanje koje nije
vjersko, osim dobrotvornog rada, a crkveni tisak je jako reduciran. Drava je
uvela obavezan graanski brak, s opcionalnim crkvenim vjenanjem nakon
njega, mada je politiko okruenje bilo protiv toga. Radikalnom agrarnom reformom donesenom 23. kolovoza 1945, crkvama i samostanima oduzeto je sve

poljoprivredno zemljite preko maksimalne veliine posjeda od 10 ha, a crkvama i samostanima od velikog povijesnog znaaja oduzeto je sve preko 30 ha
kultiviranog zemljita i 30 ha ume. 113 Sve te mjere uvedene su jer je nova vlast
stvorila izrazitu protuvjersku atmosferu. Mnogi sveenici, osobito katoliki,
bih su optueni za suradnju sa stranim okupatorima i domaim kolaboracionistikim reimima, i izvjestan broj njih osuen je na smrt.
Za odanog sina Katohke crkve kao to je bio Stepinac, politika novog jugoslavenskoga reima bila je potpuno neprihvatljiva. Od samog poetka izazivao
je sukob s KP i vlastima. Njegova kritika i prkoenje novom reimu postali su
direktni, eksplicitni i javni. Pozicija prema dravi na koju je Katolika crkva
polagala pravo i privilegiji koje je zahtijevala do u detalje su specificirani u
seriji pisama koje je izmeu 21. srpnja i 22. rujna 1945. napisao Titu i Bakariu.
To je stajalite u saetom obliku izneseno u predzadnjem pasusu pastoralnog
pisma koje je objavljeno po zavretku prve Biskupske konferencije odrane
nakon uspostave komunistikog reima 20. rujna 1945. godine:
Zato traimo i od toga nikad i ni pod kojim uvjetima neemo odustati:
traimo punu slobodu katolike tampe, punu slobodu katolikih kola, punu
slobodu vjeronauka u svim razredima niih i srednjih kola, potpunu slobodu
katolikog udruivanja, slobodu katolike karitativne djelatnosti, potpunu slobodu ljudske linosti i njezinih neotuivih prava, puno potivanje kranskog
braka, vraanje svih otuenih zavoda i institucija. Samo pod tim uvjetima moi
e se srediti prilike u naoj dravi i ostvariti trajan unutranji mir.114
Kao osoba oko koje su se okupljali ne samo militantni katolici nego i sve
nacionalistike snage u Hrvatskoj, Stepinac je postao moan protivnik nove
jugoslavenske drave. Kao odgovor na to, vlasti su najprije sugerirale da Stepinac i drugi katoliki biskupi odvoje Katoliku crkvu u Jugoslaviji od Svete
Stolice. Meutim, za Stepinca, takva je pohtika bila nezamisliva. 115 Onda je
predloeno da se on odseli u Rim. Tome su se, meutim, usprotivili i nadbiskup i Vatikan. U situaciji kad su drugi nadbiskupi i biskupi napustili svoje
poloaje i otili u egzil bez doputenja Vatikana i toliko katolikih sveenika
pobjeglo iz Hrvatske i Slovenije, Vatikanu su bili potrebni crkveni dostojanstvenici koji e ustati protiv komunistikih reima i ako je potrebno, postati
muenici. 116 Uz kardinala Jzsefa Mindszentyja u Maarskoj, Stepinac je pripadao onim katolikim crkvenim dostojanstvenicima u Istonoj Europi koji
su se najodlunije i najotvorenije suprotstavili novostvorenim komunistikim
reimima.
Novi reim pomno je promatrao nadbiskupove aktivnosti i kontakte. Jedan
od njih bio je Erih Lisak, bivi glavni ravnatelj GLAVSIGUR-a. Nakon to je u
svibnju 1945. pobjegao iz zemlje zajedno s Pavehem, 15. rujna 1945. potajno
fii/i

se vratio u Hrvatsku pod lanim imenom. Cilj mu je bio organizirati protiv
komunistikog reima preostale ustake snage koje su se skrivale po umama,
poznate pod nazivom kriari". Uspostavio je kontakt s nadbiskupovim uredom
i sa samim nadbiskupom 19. rujna, mislei da e tu moi dobiti informacije o
stanju u zemlji. Uskoro je, meutim, uhien. Ante Mokov, bivi general i zapovjednik Poglavnikova tjelesnog zbora, koji se bio potajno vratio u domovinu
s istim ciljem kao i Lisak, takoer je kontaktirao nadbiskupa: poslao mu dvije
poruke koje nadbiskup, ini se, nikad nije proitao. Prije toga, policija je u
podrumima nadbiskupije nala arhiv ustakog ministarstva vanjskih poslova,
zbirku snimki Pavelievih govora i neto zlata.
Osim Lisaka, uhien je i veleasni Ivan ali, nadbiskupov tajnik, kao i
Pavao Gulin, Slovenac koji je pomou svojih roaka u Hrvatskoj pomogao
Mokovu da uspostavi kontakt s nadbiskupijom, i jo nekoliko drugih osoba,
uglavnom sveenika. Nakon dugotrajne istrage, stvar je kulminirala suenjem
koje je zapoelo 9. rujna 1946. godine. Nekoliko dana kasnije javni tuilac Jakov Blaevi objavio je d a j e ispitivanje okrivljenika pokazalo d a j e Stepinac
neposredni uesnik, podstreka i pomaga kriarske akcije". Nadbiskup je
uhien 18. rujna i njemu se sudilo zajedno s Lisakom i drugima.
Dravni tuilac optuio je nadbiskupa Stepinca za sljedee zloine: suradnja s okupatorskim silama i njihovim pomagaima u Hrvatskoj, ustaama;
pomaganje ustakom reimu u provoenju politike pokuaja pokatolienja
Srba; doputanje katolikom tisku da podrava Paveha i njegovu politiku;
obavljanje dunosti vojnog vikara oruanih snaga NDH; tijekom 1944. i prve
polovice 1945. suradnja s Maekom, generalima Mihailoviem i Rupnikom i
biskupom Romanom protiv narodnooslobodilakih snaga; po zavretku rata,
viekratno najavljivanje skorog povratka starog reima; protestiranje protiv
pravedno odmjerenih presuda katolikim sveenicima koji su suraivah s neprijateljem; skupljanje informacija o stanju u zemlji i slanje tih informacija u
inozemstvo; naposljetku, uvanje arhiva ustakog Ministarstva vanjskih poslova i snimaka Pavelievih govora u prostorijama nadbiskupskog dvora, a time
sudjelovanje u prikrivanju ustakih zloina. Sva ta djela bila su kanjiva po
Zakonu o zloinima protiv naroda i drave. 117
Stepinac je odmah na poetku izjavio da se nee braniti, ali de facto se
branio. Porekao je sve optube openito i tvrdio da za vrijeme rata nije mogao
biti odgovoran partizanima koji su se borili u planinama. Odgovarajui na
neka od pitanja koje su mu postavili javni tuilac i sudac - na mnoga druga
odbio je odgovoriti - esto je kritizirao politiku novog reima uperenu protiv
Crkve. Njegova dva branitelja, Ivo Politeo, vjerojatno najistaknutiji odvjetnik u to vrijeme u Zagrebu, i Natko Katii, toku po toku pobili su veinu
optubi protiv Stepinca i tvrdili da ostale aktivnosti koje mu se pripisuju ne
Predstavljaju kaznena djela. U zavrnoj izjavi nadbiskup je ustvrdio: Kaem

pred Bogom, pred narodom, pred diplomatskim predstavnicima, pred stranim izvjestiocima koji su ovdje prisutni te pred javnou, da sam posve nevin
i da e historija ispravno ocijeniti moj cjelokupni rad." Meutim, proglaen
je krivim i 11. listopada 1946. osuen na 16 godina zatvora uz prisilni rad i
jo 5 godina gubitka graanskih prava. Lisak i Guhn osueni su na smrt, deset suoptuenika bili su osueni na zatvorske kazne razliitih trajanja, a pet
optuenika je osloboeno. 118
Jugoslavenska vlada se, izgleda, nadala da e izvoenjem nadbiskupa
Stepinca pred sud postii tri cilja. Prvo, htjela je pokazati klerikalnim i nacionalistikim snagama u Hrvatskoj da vlada nee dopustiti Katolikoj crkvi da
slui kao baza ih tit za politike aktivnosti protiv novog reima. Drugo, htjela
je pokazati da nee dopustiti Katolikoj crkvi, i vjerskim zajednicama openito, da igraju istu ulogu u javnosti koju su igrale tijekom dotadanje povijesti. I
tree, htjela je srpskom stanovnitvu i SPC-u dati neku zadovoljtinu za gubitke
i patnje pretrpljene u Drugom svjetskom ratu. Vanost ovog posljednjeg motiva istaknuta je izjavom koju je mitropolit Josif 11. travnja 1945. dao amerikoj
obavjetajnoj slubi (United States Office of Strategie Services) koja je tada
djelovala u Beogradu, kad je rekao da ni na koji nain nije mogao suraivati
s Rimokatolikom crkvom, jer SPC smatra Rimokatoliku crkvu neposredno
odgovornom za masakre nad Srbima u podrujima izvan Srbije".119
Politika suenja u Jugoslaviji odravala su se u cijeloj zemlji: pred sudove su izvedeni politiari svih nacionalnosti koji su uhvaeni u zemlji ili im
je sueno u odsutnosti. To je ukljuivalo i pripadnike klera. Svi su oni bili
optueni kao ratni zloinci", narodni neprijatelji", simpatizeri strane reakcije" i pijuni stranih sila". Draa Mihailovi, voa etnika i, za dio Srba heroj,
uhvaen je 12. oujka 1946, izveden pred sud, osuen na smrt i pogubljen
17. srpnja. Da je poglavnik Ante Paveh uhvaen, odnosno da nije uspjeno
pobjegao u Argentinu, sigurno bi doivio istu sudbinu. 120 Uostalom, to bi dalo
neku zadovoljtinu srpskom stanovnitvu i SPC-u i predstavljalo bi ravnoteu
suenju Mihailoviu. U tom sluaju Stepincu se moda uope ne bi ni sudilo,
ili bi bio optuen za laka djela i osuen na mnogo manju kaznu. Meutim,
kako je Paveh ostao nedostupan sudu, reim je morao nai vodeeg Hrvata
koji e biti izveden pred sud i kanjen, pa je Stepinac postao logian izbor.
Nakon suenja, Stepinac je zatvoren u kaznionici u Lepoglavi. Zbog loeg
zdravlja uvjetno je otputen i 5. prosinca 1951. vraen u rodno selo, Krai,
gdje je dran u kunom pritvoru. Uvaavajui njegov poloaj, papa Pio XII
imenovao g a j e kardinalom 1952, nakon ega je jugoslavenska vlada prekinula
diplomatske odnose s Vatikanom. Stepinac je umro u Kraiu 10. veljae 1960,
oko tri godine prije isteka kazne, i sahranjen je u zagrebakoj katedrali. 121
Suenje i presuda Stepincu, bez obzira koliko su komunistikom reimu
bili od koristi, mobilizirali su katoliki kao i veinu svjetovnog svjetskog

tiska protiv reima u Jugoslaviji. tovie, suenje je odrano u vrlo nezgodnom trenutku, nedugo nakon to su pripadnici Jugoslavenske armije oborili
jedan ameriki vojni transportni avion i drugi prisilili na slijetanje. Avioni
su bili zalutali u jugoslavenski zrani prostor letei iz Austrije u Italiju. U
oborenom avionu nastradalo je nekoliko osoba i incident je na Zapadu izazvao snano antijugoslavensko raspoloenje. Kako je Hladni rat ve bio u
punom jeku, a Jugoslavija smatrana najodanijim sljedbenikom SSSR-a u jugoistonoj Europi, ugled Jugoslavije na Zapadu tada je pao na svoju najniu
poslijeratnu razinu.
Bez sumnje, najslabiji aspekt suenja Stepincu i kasnije datog opravdanja, bila je zabrana medijima i javnosti da svjedoe istrazi protiv nadbiskupa
i suenju, ukljuujui i zabranu prisustvovanja izjavama njegovih branitelja
na suenju. Vlasti nisu htjele da jugoslavenska javnost uje Stepinca kako
objanjava i brani svoje poglede i djelovanje, to je automatski dovelo nadbiskupovu krivnju u pitanje. 122
Nadbiskupove izjave i aktivnosti za vrijeme rata mogu se podijeliti u tri
kategorije: one u vezi s pojedincima i skupinama koji su mu se obratili za pomo, one koje se odnose na vjerska naela i ljudska prava, i ona koja se bave
politikom Katolike crkve prema povijesnim protivnicima Crkve i NDH. to se
tie prve kategorije, Pattee je objavio dugaak popis nadbiskupovih intervencija kod ustakih, njemakih i talijanskih vlasti u Zagrebu u korist pojedinaca
i skupina osuenih na zatvorske kazne ili smrt ili poslanih u logore; u korist
idova predvienih za deportaciju u njemake logore smrti; i u korist srpske
djece koja su ostala bez doma i roditelja. 123 Ta njegova djela zasluuju najviu
pohvalu, iako njegove intervencije nisu uvijek bile uspjene. to se tie druge
kategorije, nadbiskupovi stavovi u pogledu fundamentalnih ljudskih prava i
ljudskog dostojanstva bez obzira na rasu ili religiju, koji su u suprotnosti s
nacistikom ideologijom, a izneseni su u njegovim propovijedima, prije 1943.
povremeno i blago, a ee i otrije tijekom 1943, jednako tako zavreuju
najviu pohvalu. Izraavajui takve stavove u prilikama koje su vladale u
ustakoj dravi, Stepinac je pokazao veliku hrabrost. To mu je donijelo s j e d n e
strane divljenje antiustaki orijentiranih Hrvata meu njegovom pastvom i
mnogih drugih ljudi, a s druge, neprijateljstvo ustaa i Paveha osobno, kao
i talijanskih i njemakih okupacijskih snaga. Nijemci su smatrali d a j e prozapadnjaki orijentiran i prijatelj idova.
Ali to se tie tree kategorije, Stepineve izjave i postupci prema ustakom
reimu i genocidnim mjerama protiv Srba i SPC-a, imaju ozbiljnih nedostataka. Postoji niz razloga zbog kojih ne postoje nadbiskupove javne osude i
Protesta protiv tih mjera. Katohka crkva u Hrvatskoj bila je sklona novoosnovanoj NDH i mnogi katoliki sveenici i vodei katoliki intelektualci, kao
1
katoliki tisak, usko su suraivali s ustakim reimom. Hrvatska katohka

hijerarhija i Vatikan smatrah su d a j e ustaka pohtika protiv Srba i SPC-a korisna za rimokatolicizam na Balkanu.
Stepinac je na pravoslavlje poglavito gledao s neodobravanjem i smatrao
da izmeu Hrvata i Srba postoji nepremostiv jaz. Bio je ogoren zbog prijelaza oko 200.000 uglavnom hrvatskih katolika na pravoslavlje u meduratnom
razdoblju i smatrao je da su bili prisiljeni na prijelaz zbog politikih prilika
koje su vladale. Takoer je bio ogoren zbog napora SPC-a i masona da
sprijee ratifikaciju konkordata izmeu Jugoslavije i Vatikana 1937. godine.
Nadalje, tijekom prvih godinu i pol postojanja NDH, Katolika crkvena hijerarhija u NDH je, izgleda, oekivala da e sile Osovine dobiti rat i da e NDH nastaviti postojati i nakon svretka rata, tako da nije bilo potrebe bojati se srpske
osvete. 124 Hrvatska je morala uzeti u obzir i elju Vatikana da ima izaslanika
u NDH kako bi bio potpuno informiran o dogaajima na tom kljunom podruju. Kako bi boravak i aktivnosti izaslanika bili mogui, Katolika se Crkva
u NDH morala suzdrati od javnog kritiziranja politike ustake vlade, osobito
u pogledu tako osjetljive stvari kao to je bilo postupanje sa Srbima i Srpskom
pravoslavnom crkvom. Kao to smo ve prethodno naveli, papinski poslanik
Marcone je u travnju 1943. napisao kako su gerilci u NDH veinom shizmatici
pa Hrvatska katolika crkva nema osobitog razloga protestirati zbog naina
kako ih vlada tretira.
Politika Katohke crkve u NDH i Vatikana, to jest injenica da nisu javno
osudili postupke ustakog reima za vrijeme rata, vjerojatno e ostati tema
rasprava. Sa stajalita humanosti, pravde i estitosti, tu se politiku ne moe
braniti. Meutim, Stepinac nije bio jedini odgovoran za nju; odgovoran je bio
i Vatikan. A hrvatska katolika crkvena hijerarhija bila je uvjerena da postupa ispravno. Zagrebaki nadbiskup Franjo eper u razgovoru, 1967. godine,
rekao mi je: Kad bi Katolika crkva u Hrvatskoj ponovo bila suoena s istim
problemima kao u Drugom svjetskom ratu, ponovo bi jednako postupila."
Suenje nadbiskupu Stepincu ostalo je sporno pitanje izmeu komunistikog reima i Srba s jedne i Vatikana, hrvatske Katohke crkve i hrvatskih
nacionalista, s druge strane. Komunistiki reim, vodei rauna o osjeajima
mnogih Srba i injenici da je komunistiki sud Stepinca osudio, nastavio
je inzistirati na nadbiskupovoj krivnji i protiviti se njegovoj rehabilitaciji i
ponovnom pojavljivanju neega to je ponekad nazivano Stepineva crkva".
Ona nije konkretno definirana, ali ju moemo ukratko opisati kao crkvu koja
komunistikoj vlasti osporava pravo da joj namee ogranienja na njeno tradicionalno djelovanje ih da joj oduzima imovinu. Nasuprot tome, hrvatska katolika crkvena hijerarhija, hrvatski nacionalisti u zemlji i emigraciji i mnogi
drugi Hrvati, Stepinca smatraju braniteljem Katohke crkve i hrvatske nacionalne stvari, poriu njegovu krivnju i smatraju ga gotovo svecem i u nacionalnom, moralnom i duhovnom pogledu, najveom linou u hrvatskoj novijoj

povijesti, i to linou koja ima meunarodnu reputaciju. ele da se stigma
ratnog zloinca" skine s njegova imena i da se sjeanje na njega u Hrvatskoj
potuje. Njegova rehabilitacija pozitivno bi se odrazila na Katoliku crkvu i
njenu ulogu hraniteljice hrvatskih duhovnih i nacionalnih interesa.
Lako je shvatiti zato mnogi Hrvati, politiki emigranti, veliaju Stepinca
kao heroja i esto ga citiraju. Za razliku od Paveha, ustakog reima i propale
NDH, koji predstavljaju, u politikom i moralnom smislu, jadnu stranicu hrvatske povijesti, Stepinca se na Zapadu moe portretirati u vrlo pozitivnom
svjetlu, osobito zbog njegovih snanih antinacistikih i antikomunistikih stavova. Kako je to formulirao Vinko Nikoli, urednik Hrvatske revije, vodeeg
asopisa hrvatske emigracije i glavni autor napisa na temu Stepinac, Afirmacija Stepinca znai afirmaciju Hrvatske". 125
Portret nadbiskupa Stepinca koji je ovdje prezentiran temelji se na
njegovim propovijedima, izjavama u javnosti i dnevnikim zapisima; oskudnom izvornom materijalu o njemu koji se moe dobiti u Vatikanu; izjavama
i propovijedima o njemu raznih hrvatskih biskupa i sveenika; i mnogih
hagiografskih radova iz Hrvatske i drugih zemalja. ini mi se, meutim, da se
konana ocjena njegova djelovanja, osobito to se tie njegovih aktivnosti i
razmiljanja za vrijeme rata i do smrti, jo ne moe dati. Za to postoji nekoliko
razloga. Kako bi se ta ocjena upotpunila, najprije bismo morah imati njegovu
korespondenciju s Vatikanom. Institucija kojoj je Stepinac bio lojalan i odan
bila je, u prvom redu, Katohka crkva. Zato je gotovo sigurno d a j e svoja najintimnija razmiljanja o glavnim politikim i crkvenim problemima s kojima
su bili suoeni on i Crkva u NDH izrazio u izvjetajima Vatikanu. Veina njih
nije dola u ruke jugoslavenske policije; da jest, bilo bi ih mnogo vie upotrijebljeno na njegovu suenju. Ali nije vjerojatno da e Vatikan tu korespondenciju uiniti dostupnom u doglednoj budunosti.
Drugo, jo nemamo jasnu sliku o nadbiskupovom istinskom stavu prema
NDH i Jugoslaviji. Dok njegovi hrvatski potovaoci pretpostavljaju da je bio
vatreni pristaa hrvatske dravnosti, tj. nezavisnosti, u kolovozu 1985. sam
saznao d a j e u poetku rata jako favorizirao Jugoslaviju organiziranu na principu federacije. Tu sam informaciju dobio od Stanislava Rapoteca, dijelom iz
izvjetaja koji je on poetkom kolovoza 1942. napisao svojim nadreenima u
Kairu, a dijelom i iz osobnog razgovora koji sam s njim vodio u kolovozu 1985.
godine.126 Rapotec u svom izvjetaju ogoreno kritizira ponaanje Katohke
crkve u gotovo svim dijelovima NDH, osobito u BiH, Dalmaciji i Lici, ali pohvalno se izraava o ponaanju, izmeu ostalih, nadbiskupa Stepinca. Kako
je Vatikan diplomatski priznao jugoslavensku izbjegliku vladu i jedinstvenu
vladu formiranu u oujku 1945, bilo bi zanimljivo saznati miljenja koja su o
toj temi razmijenili Stepinac i papinski poslanik Marcone, odnosno Stepinac
i Vatikan.

Tree, potrebno nam je vie informacija o odnosu izmeu nadbiskupa
Stepinca i Pavelia. Ope je prihvaena injenica da su jedan drugoga duboko
mrzili. Ve smo spomenuli poniavajui nain na koji se Paveh ponaao
prema nadbiskupu. Bila je takoer ope poznata sljedea anegdota: kad su
zastupnici novog saziva Sabora u pratnji Paveha i lanova vlade prije prvog
zasjedanja doli u crkvu, i kad ih je nadbiskup doekao na ulazu i rekao im da
zakoni koje e donositi moraju biti u skladu s Boljim zakonima ljubavi i jednakosti meu ljudima, Paveh se okrenuo svojim ministrima i glasno rekao: Zar
da me ovaj balavac ui politici!"127
Tijekom pet sastanaka s Rapotecom u travnju i svibnju 1942, Stepinac
Paveha nikad nije nazvao poglavnikom ili predsjednikom vlade, nego uvijek
on", onaj tamo". Mislim d a j e Paveh sumnjao d a j e Stepinac projugoslavenski orijentiran, to je prema njegovim kriterijima bio neoprostiv grijeh. Kao to
smo spomenuh, nadbiskup je takoer bio protiv faistike i nacistike ideologije, osobito protiv nacistike rasne teorije, i mnogih elemenata ustake
politike. U stvari, Stepinac je Rapotecu rekao d a j e banjaluki biskup monsinjor Jozo Gari protestirao protiv izdajnikog i protudravnog tona" u jednoj
od njegovih propovijedi.
etvrto, bilo bi dragocjeno znati je li nadbiskup znao da su njegov brat
Miko i ogorica Mica aktivni simpatizeri partizana i kako je na to gledao. Nadbiskup eper mi je rekao d a j e Mica bila izrazito Ijeviarski orijentirana i da
je Miko bio pod njenim utjecajem. Mikova smrt je bez sumnje jako pogodila
Stepinca, jer ubrzo nakon toga izgovorio je svoj najodluniji napad na nacistiku ideologiju i njemaku politiku.
Konano, bilo bi neophodno utvrditi je li Stepinac tijekom pet godina u zatvoru i osam godina u kunom pritvoru zapisao ita od svojih sjeanja. Teko
je povjerovati da ovjek koji je proao to to je on proao ne bi stavio na papir
razmiljanja o svojim iskustvima i njihovu znaenju za Katoliku crkvu. Mogue je da neto jest napisao, ali takva sadraja i tona da crkvene vlasti nisu
htjele da se to objavi.
ak i kad bi nam svi ti izvori informacija stajali na raspolaganu, vjerojatno bi se pojavile neke nedosljednosti, jer kako je rat odmicao prilike su se
mijenjale, a sigurno i nadbiskupova razmiljanja. tovie, u tim promjenjivim
okolnostima moglo bi se oekivati da je rekao razliite stvari razhitim ljudima i predstavnicima razhitih institucija i sila, ovisno o tome to se u kojem
trenutku inilo oportunim. Usprkos tome, dodatne informacije bi nam omoguile da sliku o nadbiskupu uinimo cjelovitijom, vjernijom istini i da mu s
vie argumenata odredimo istinsko i odgovarajue mjesto u povijesti.
UBIJANJE SVEENIKA DILJEM JUGOSLAVIJE
Mnogi sveenici kako Katolike tako i Pravoslavne crkve bili su duboko

angairani u politikim, ideolokim i vojnim sukobima u Jugoslaviji tijekom
Drugoga svjetskog rata. Ubijanje sveenika obje denominacije bilo je zato
samo dio opeg sraza suprotstavljenih religija, nacija i politikih ideologija
koja je eksplodirala u veliko krvoprolie za vrijeme rata od 1941. do 1945.
godine. Ubijanje sveenika bilo je najgore u podrujima gdje je stanovnitvo
bilo mijeano, to jest tamo gdje je latentna ili akutna vjerska netolerancija
bila pogorana nacionalnom netrpeljivou. Ali na stare vjerske i nacionalne
antagonizme sad su pridodani snani ideoloki antagonizmi, a oni su bili tako
moni da su izazvali ubijanje sveenika ak i u podrujima koja su bila homogena u nacionalnom i vjerskom smislu, kao to su bile Srbija i Slovenija.
Smaknua sveenika raspalila su strasti koje se od kraja rata do danas
nisu stiale. Zato ne iznenauje to su i pravoslavni i katohki autori o ratu
i revoluciji, ulozi sveenstva i sudbini Crkava napisali ljutite i posve jednostrane knjige. Statistike o broju ubijenih sveenika, zatvaranju i zlostavljanju
biskupa i sveenika u koncentracionim logorima, unitavanju crkava i drugim
zlodjelima protiv ove ih one Crkve, svaka strana navodi samo za svoju vjeroispovijest, dok se slini ili isti dogaaji koji su pogodili sveenstvo, crkvene
dostojanstvenike, crkve i hramove drugih vjera ne spominju.
Mnogi ubijeni sveenici obiju Crkava bih su nesumnjivo nevine rtve koje
su umrle muenikom smru samo zato to su vrili svoju sveeniku dunost.
Ali mnogi drugi bili su ukljueni u pohtike, administrativne, vojne, a ponekad
i pijunske aktivnosti nespojive s njihovim pozivom. Na temelju dokumenata
znamo da su neki katohki sveenici postali lanovi tajne ustake organizacije
ak i prije travnja 1941, a neki drugi voe lokalnih ustakih jedinica nakon
proglaenja NDH. Bilo ih je na poloaju predsjednika kotara; bilo ih je odgovornih za organizaciju ustakog stranakog i dravnog aparata u svom podruju; neki su denuncirali partizane i etnike i njihove simpatizere policiji ili
vojnim organima, to je za posljedicu imalo pogubljenje ili deportaciju u logore
nekih osoba koje su tamo stradale. Neki su otvoreno suraivali s Talijanima i

Nijemcima protiv pripadnika svog naroda. Nekoliko ih je zbog nesveenikih
aktivnosti heno sveenikog zvanja nakon ega su postali ustaki asnici i
sluili u logorima. No, katoliki sveenici su u prvom redu bili angairani u
propagandnom radu za ustaku dravu.
U okupiranoj Srbiji, nekohko pravoslavnih sveenika zapovijedalo je etnikim jedinicama, jedan je zapovijedao najprije etnikom a potom partizanskom jedinicom, a neki su se borili u etnikim ili partizanskim redovima. Neki
pravoslavni sveenici, sljedbenici Dimitrija Ljotia, otvoreno su suraivali s
Nijemcima.
U ljubljanskom podruju pod talijanskom a kasnije njemakom okupacijom, veina katolikih sveenika na elu s ljubljanskim biskupom Romanom
suraivala je s Talijanima i Nijemcima protiv partizana.
Diljem Jugoslavije, mali broj rimokatolikih i vei broj pravoslavnih
sveenika usko je suraivao s partizanima. Dakle, neki sveenici izgubili su
ivote u vojnoj akciji, a neki od onih koji su se u graanskom ratu borili protiv
partizana kasnije su izvedeni pred civilni ili vojni sud i osueni na smrt zbog
nedjela koja su pobjednici okvalificirali kao ratne zloine". Veina njih nije
umrla zato to su bili sveenici ili zbog svoje nacionalne ili vjerske pripadnosti, nego zato to su kao sudionici u graanskom ratu poinili djela koja su
proglaena kanjivima i zato to su bili na strani koja je izgubila rat.
Likvidacija sveenika imala je tri faze. U prvom valu, prvih mjeseci nakon
to je u travnju 1941. proglaena NDH, sveenike i episkope SPC-a u NDH
ubijale su ustae pripadnici regularnih jedinica Ustake vojnice ili divljih",
to jest neregularnih ustakih jedinica. U drugoj fazi, i pravoslavne i katohke
sveenike kao i idovske i islamske vjerske dostojanstvenike ubijale su diljem
Jugoslavije sve suprotstavljene strane. U treem i konanom valu, i katohke
i pravoslavne sveenike u zavrnim fazama rata i u osvetnikim akcijama
neposredno nakon rata ubijah su gotovo iskljuivo partizani.
Kad je u NDH poeo prvi val ubijanja sveenika, poglavari SPC-a podnijeli su u srpnju 1941. memorandum generalu Ludwigu von Schrderu, vojnom
zapovjedniku Srbije, apelirajui da zatrai od njemakih vlasti u Berlinu da
kod vlasti u Zagrebu interveniraju u korist Srba koji ive u NDH. Mjesec dana
kasnije SPC podnio je slian memorandum i von Schrderovu nasljedniku,
generalu Heinrichu Danckelmannu. Uz drugi memorandum bio je priloen i
popis sveenika i tisua ljudi (na temelju informacija dobivenih od protjeranih
i izbjeghca) navodno likvidiranih u prva etiri mjeseca ustake vladavine. U
njemakim dokumentima nikad nisam naiao ni na jedan dokaz da su ti apeh
naveli njemake vlasti da poduzmu ikakve konkretne korake kod vlade NDH.
Meutim, i njemaki izaslanik i njemaki generalni opunomoenik u Zagrebu
prije toga su u nekohko navrata intervenirali kod ustake vlade u korist Srba.
Kopije memoranduma i popisa rtava prokrijumareni su iz Srbije, doneseni

u London, dostavljeni britanskoj vladi i Anglikanskoj crkvi i kasnije objavljeni
u srpskim novinama u SAD-u. lanovi jugoslavenske izbjeglike vlade srpske
nacionalnosti upotrebljavali su ih kao propagandni materijal protiv lanova
vlade hrvatske nacionalnosti, to je pogoralo odnose izmeu Srba i Hrvata u
vladi i dovelo do hrvatskoga komentara na taj materijal. 128
Prema slubenim i poluslubenim jugoslavenskim izvorima, oko 370 srpskih pravoslavnih sveenika izgubilo je ivote u masakrima, logorima, zatvorima te kao pripadnici NOP-a. Meutim, taj broj ne ukljuuje pravoslavne
sveenike koji su stradali borei se protiv partizana ili kao rtve partizanske
odmazde na kraju rata. Prema slubenom stajalitu SPC-a, ukupan broj pravoslavnih sveenika ubijenih za vrijeme rata iznosi 515, ali ne navodi se kada i
tko ih je ubio. Najpotpuniji popis srpskih pravoslavnih sveenika ubijenih za
vrijeme i neposredno poslije rata, u kome je za veinu naveden i datum smrti i
poinitelj, objavljenje u SAD-u 1974. godine, a objavio g a j e srpski pravoslavni
sveenik Uro Zonji. Prema tom popisu, za vr ijeme rata ubijeno je ili umrlo
od zlostavljanja 8 pravoslavnih episkopa i 490 sveenika. U Tablici 2. upotrijebljeni su ti podaci. 129
Prvi popis hrvatskih katolikih sveenika koji su izgubili ivote tijekom
Drugoga svjetskog rata objavljen je, kohko je meni poznato, u oujku 1945,
i na njemu je bilo 149 imena. Prva formalna izjava Katohke crkve o broju
katolikih sveenika ubijenih ne toliko u samim ratnim borbama, kohko vie
uslijed osuda sadanjih vojnih i graanskih vlasti" nalazila se u Pastoralnom
pismu jugoslavenskih katolikih biskupa od 21. rujna 1945. u kojem se navodi
podatak da su 243 sveenika ubijena, 89 nestalo, a da se 169 nalazi u zatvorima
i koncentracionim logorima. Prema kasnijim hrvatskim emigrantskim izvorima, zbog rata, odmazde, bolesti i zlostavljanja za vrijeme i neposredno nakon
rata, ivot su izgubila 2 katohka biskupa i 383 sveenika. Na tom popisu za
svaku rtvu navedeno je ime, biskupija ili red kojem je pripadao, poloaj na
kojem je bio i, u veini sluajeva, okolnosti smrti. U Tabhci 2. upotrijebljeni
su podaci s tog popisa. Od katohkog sveenstva, s ustakim reimom najue
su suraivah, te kako etnicima tako i partizanima bili najei protivnici, franjevci iz nekoliko bosanskohercegovakih franjevakih provincija. Zato su
upravo oni bili i najee kanjeni kad su se dogaaji u Jugoslaviji okrenuli
protiv ustaa. 130
Autori tog popisa naveli su samo jedno ime katohkog sveenika kojeg su
ubili ustae. Meutim, Petei (str. 275-276) navodi imena sedam hrvatskih
katolikih sveenika koje su ubili ustae zbog suradnje s partizanima. Dvojicu od njih, prema autorima navedenog popisa, ubili su partizani. Hrvatski
katohki sveenik, monsinjor Pavao Lonar, osuen je na smrt zbog estoke
kritike Pavelieve politike, ali zahvaljujui zalaganju nadbiskupa Stepinca kazna mu je zamijenjena s 20 godina zatvora, da bi naposljetku do kraja 1943.

TABLICA 2.
Ubijeni srpski pravoslavni i hrvatski rimokatoliki b i s k u p i i sveenici, 1941 - 1945.
I. Ubijeni biskupi i sveenici, po g o d i n a m a
uooiria
Srpski pravoslavni
episkopi
sveenici
1941.
1942.
1943.
1944.
1945.
Nepoznati datum
Ukupno
Poslije rata"'
UKUPNO
3
1
1
0
3
0
8
0
8
206
64
49
36
83
47
485
5
490
II. Ubijeni biskupi i sveenici, p r e m a poiniteljima

Srpski pravoslavni
FociniteJji
episkopi
sveenici
Albanci
Savezniko bombardiranje
Bugari
etnici
Nijemci
Maari
Talijani
Ljotievci
Partizani
Ustae
Eksplozija u Smederevu
Drugi
UKUPNO
1
0
0
0
1
0
0
0
1
5
0
0
8
21
6
7
14
70
16
12
2
152
183
3
4
490
Rimokatoliki
biskupi
sveenici
0
6
0
22
0
41
0
60
1
204
0
20
1
353
1
30
2
383
Rimokatoliki
biskupi
sveenici
0
0
0
0
0
0
0
0
2
0
0
0
2
0
0
0
24
3
0
0
0
353
1
0
2
383
Izvori: Za srpske pravoslavne sveenike, Uro Zonji, Ubijanje srpskog svetenstva",

str. 56-79; za hrvatske rimokatolike sveenike, Popis ubijenih hrvatskih katolikih
sveenika", str. 36-52.
a)
Kod nekoliko biskupa koji su umrli 1945. i jednog koji je umro 1946, kao i kod
nekih sveenika koji su umrli nakon rata (za hrvatske sveenike, do 1951), smrt je
nastupila kao posljedica zlostavljanja tijekom rata ili zlostavljanja u logorima i zatvorima poslije rata.
bio puten iz Lepoglave. Izmeu travnja 1942. i veljae 1943, sedam slovenskih katolikih sveenika, koji su doli kao izbjeglice i sluili u zagrebakoj
nadbiskupiji, odvedeno je u logor Jasenovac, kako se ini zbog simpatiziranja

partizana ili suradnje s njima. Svi napori nadbiskupa Stepinca da sazna vie
0 njihovoj daljnjoj sudbini bili su uzaludni. U pismu Pavehu, pretpostavio je
da su pogubljeni, to se pokazalo tonim. Iako drugi izvori navode pet, est ili
ak devet slovenskih sveenika ubijenih u Jasenovcu, sedam je broj koji su
potvrdila druga dva pouzdana izvora.131
Praksa srpskih (pravoslavnih) i hrvatskih (katolikih) sveenika u emigraciji bila je nikad ne davati bilo kakve podatke o sveenicima one druge
vjeroispovijesti ubijenima u ratu. Koristei njihove podatke, u Tablici 2. smo
kombinirah te dvije alosne statistike radi usporedbe.
U prvom dijelu naveden je broj srpskih pravoslavnih i hrvatskih katohkih
biskupa i sveenika ubijenih izmeu 1941. i 1945. po godinama, a u drugom,
poinitelji - uzroci stradanja. U toj Tablici osobito su vrijedne panje dvije
stvari. Prvo, vrlo vehk broj srpskih pravoslavnih sveenika stradao je 1941, to
jest veina njih bili su rane rtve ustaa u NDH. Drugo, najvei broj rimokatolikih sveenika stradao je na kraju rata ili neposredno nakon rata od strane
partizana. Dok su ustake akcije 1941. bile usmjerene protiv srpskih sveenika
kao eksponenata pravoslavlja i srpskoga nacionalizma, partizani nisu obraah
panju na nacionalnu ili vjersku pripadnost, nego u prvom redu na ideoloku,
politiku i vojnu lojalnost.
Odmah nakon rata, na primjer, ubili su 61 crnogorskog pravoslavnog
sveenika u Sloveniji, kao i 27 rimokatolikih sveenika, veinom franjevaca
iz BiH, uhvaenih kad su se oruane snage NDH predale. 132
Za vrijeme i poslije rata ivote je izgubio i prilian broj slovenskih katohkih
sveenika. Prema informacijama koje je biskup Roman u studenom 1945. dao
nekim slovenskim sveenicima u SAD-u, 34 slovenska katohka sveenika i 6
sjemenitaraca ubijeno je od strane oslobodilaca", to jest partizana. Petei ne
spominje sveenike koje su ubili partizani, ah naveo je imena osam slovenskih
katolikih sveenika koje su ubili Nijemci ili koji su umrli u njemakim logorima, osam koje su ubile ustae (od kojih sedam u Jasenovcu), jednoga kojeg su
ubili etnici i jednoga kojeg su ubili Maari. I naposljetku, prema beogradskom
nadbiskupu, monsinjoru Josipu Ujiu, so\jetske ili jugoslavenske trupe ubile
su pet katohkih sveenika folksdojera u Banatu koncem 1944. godine.133
U Jugoslaviji je ubijeno i nekoliko biskupa i sveenika drugih kranskih
vjeroispovijesti. Poglavar Hrvatske pravoslavne crkve, mitropolit Germogen,
osuen je na smrt i pogubljen odmah poslije rata, kao i episkop Spiridon Mifka
1
Prilian broj sveenika te Crkve. Poslije rata jugoslavenske vlasti su izvele
Pred sud i osudile na smrt i zagrebakog protestantskog biskupa, Dr. Philipa
Poppa. Za vrijeme rata u Jugoslaviji su ivote izgubili i mnogi dostojanstvenici
drugih vjerskih zajednica. Ubijena je veina rabina i kantora koji su slubovali
diljem zemlje. Edmond Paris navodi imena i mjesta slube 47 rabina i kantora
ubijenih u NDH.134

Tekstovi napisani u Jugoslaviji ne daju podatke o broju islamskih vjerskih
dostojanstvenika koji su izgubili ivote za vrijeme rata, ali prema pamfletu
koji su 1978. u Kanadi objavili muslimanski emigranti iz BiH i Sandaka hrvatske orijentacije, partizani i etnici ubili su 67 imama i hafiza. Jedan drugi
rad koji su 1981. objavili hrvatski emigranti u Kanadi, sadri imena kako katolikih sveenika tako i imama i hafiza ubijenih za vrijeme Drugoga svjetskog
rata. Predoava isti broj ubijenih Muslimana, 67, i ista imena, pri emu etnike
optuuje za 35 a komuniste za 32 ubojstva, ukljuujui i ubojstvo zagrebakog
muftije Ismeta Muftia, bliskog suradnika ustaa, koji je poslije rata osuen
nasmrt. 1 3 5
Zamolio sam dunosnike Meihata islamske zajednice u Sarajevu za njihovu procjenu ukupnog broja Muslimana i islamskih vjerskih dostojanstvenika koji su izgubili ivote u Drugom svjetskom ratu. Prema njihovu pismu od
3. veljae 1983, oni nisu posebno istraivah broj ubijenih vjerskih dostojanstvenika, ali procjenjuju da su oko 50 od ukupno 1762 u razdoblju od 1939. do
1945. ubili etnici, ustae, faisti i nacisti, a da partizani nisu ubili nijednog.
Upozorili su da se njihovo sveenstvo za vrijeme rata nije ba isticalo i da ih
je u usporedbi s procijenjenih 13% ukupnog muslimanskog stanovnitva koje
je stradalo, razmjerno malo i ubijeno. Dali su imena oko 30 ubijenih islamskih
vjerskih dostojanstvenika, od kojih su 23 ubili etnici. Osim jednoga, nijedno
od tih imena nije se podudaralo s imenima na popisu koji je u Kanadi objavila
emigracija. 136 S obzirom na razlike u podacima iz ta dva izvora, broj dostojanstvenika islamske vjerske zajednice u BiH i Sandaku ubijenih tijekom Drugog
svjetskog rata ostaje otvoren.
U ovoj raspravi identificirali smo partizane, ustae i etnike, tri glavne
suprotstavljene domae oruane sile u Jugoslaviji za vrijeme rata kao glavne
poinitelje - tim redoslijedom - ubojstava sveenika, koja su zapravo zapoeli
ustae. Moemo postaviti i pitanje o vjerskoj pripadnosti pojedinaca tih triju
grupa. Golema veina ustaa bili su rimokatolici, s tim da je u BiH, osobito u
ranim fazama ustakog reima, u ustaama bio i velik broj Muslimana. etnici
su bili gotovo iskljuivo pravoslavci, s malim brojem katolika u Dalmaciji i
Sloveniji. A u partizanskim redovima u poetku su se borili preteno pravoslavci, a od poetka 1943. i veliki broj rimokatolika i muslimana. Dakle, jasno
je da su, to se tie ubijanja sveenika, sve vjere i sve nacionalnosti i manjine
bile zastupljene i meu rtvama i meu poiniteljima.
ZAKLJUAK
Dvije glavne kranske Crkve u Jugoslaviji, SPC i Rimokatolika crkva, za vrijeme Drugoga svjetskog rata prole su veliku krizu. Ubijeno je mnogo sveenika
obiju Crkava. Oko polovice srpskih pravoslavnih sveenika u NDH bilo je protjerano u Srbiju, a veina katohkih sveenika iz dijela Slovenije koji je bio pod
njemakom okupacijom protjerana je u NDH. kolovanje novih kadrova u obje
je Crkve drastino reducirano. Osobito je teko bio pogoen SPC u NDH. Mnogo pravoslavnih crkava bilo je oskvrnuto ih uniteno, manastiri su opljakani;
i oko etvrt milijuna Srba, ili otprilike 14% ukupnog broja Srba u NDH, bilo je
prisiljeno ih zastraivanjem navedeno na prijelaz s pravoslavlja na katolicizam.
Vlada NDH osnovala je novu nacionalnu Hrvatsku pravoslavnu crkvu.
Ratna dogaanja jako su intenzivirala latentne antagonizme izmeu Pravoslavne i Katohke crkve i izmeu ultranacionalistiki orijentiranih Srba
i Hrvata. U NDH, opozicija srpstvu i komunizmu fuzioniraie su u opoziciju
srbokomunizmu". Meu Srbima, hrvatski ustae i komunisti bili su smatrani
neprijateljem Srba i pravoslavlja. Zato ak ni opasnost od komunizma nije mogla potisnuti neprijateljstvo izmeu te dvije Crkve i navesti ih da surauju.
Drugi stari vjerski antagonizmi, kao na primjer onaj izmeu Srba i Muslimana,
takoer su eksplodirati za vrijeme ratnih godina, i s obje su se strane provodile
genocidne mjere.
Partizani, predvoeni komunistima, posvetili su se ponovnom uspostavljanju jugoslavenske drave u kojoj e sve konstitutivne nacije i nacionalne
manjine uivati potpunu slobodu. Zagovarali su i u velikoj mjeri prakticirali
politiku bratstva meu junoslavenskim narodima i toleranciju za sve religije
kao jedini put uspjenog otpora okupacijskim vojskama i njihovim domaim
saveznicima. Ta pohtika bila je glavni razlog to su na kraju pobijedili.
Na kraju rata, tri katohka biskupa i nekoliko stotina katohkih sveenika iz
propale NDH i Slovenije, te nekoliko pravoslavnih episkopa i prilian broj pravoslavnih sveenika, otilo je u izbjeglitvo. Nadbiskup Stepinac ostao je, meutim,
u Zagrebu, a patrijarh SPC-a, koji je bio odveden u logor Dachau i puten
neposredno pred kraj rata, vratio se u domovinu u studenom 1946. godine.

Nakon to su na vlast doli komunisti, Crkve i vjerske zajednice u Jugoslaviji bile su suoene s politikom vlasti koja je bila izrazito neprijateljska
prema religiji i prema vodstvima svih vjerskih zajednica. Cilj te politike bio
je svesti djelatnost Crkvi i vjerskih zajednica na usku sferu iskljuivo vjerskih aktivnosti, i tako ograniiti njihov utjecaj i uinak. Protucrkvena pohtika
rezultirala je smanjenjem brojnosti klera, to je Crkvama oteavalo skrb za
pastvu. Vlasti su liile Crkve svih obrazovnih funkcija osim kolovanja vlastitog kadra, zabranile im politiko djelovanje, dopustile crkveno vjenanje
samo nakon graanskog, drastino uutkale crkveni tisak i jako reducirale
dostupnost masovnih medija za Crkve. Nastojei oslabiti crkvene hijerarhije,
drava je sponzorirala sveenika udruenja koja su lanovima pruala socijalno i mirovinsko osiguranje, to je izazvalo snaan otpor Crkava, osobito Katohke. Drava je takoer u biti ukinula subvencioniranje Crkava i reducirala
im prihode eksproprijacijom zemljinih posjeda iznad zemljinog maksimuma
i nekretnina za iznajmljivanje u gradovima. Zbog injenice da su Crkve za vrijeme rata suraivale s okupacijskim silama i kolaboracionistikim reimima,
takva pohtika novog reima bila je lake provediva nego to bi inae moda
bila.
Protucrkveno okruenje nije rezultiralo pribliavanjem Rimokatolike
crkve i SPC-a. Dodue vodilo se rauna o vanjskom dojmu i govorilo o
pratanju i zaboravljanju, ali ini se da je malo toga oproteno i da nita nije
zaboravljeno. Suprotnosti izmeu raznih nacionalnosti i vjerskih zajednica za
vrijeme rata jako su pogorale postojee razlike. Pobjeda komunista i reorganizacija zemlje na federalnim osnovama privremeno su ublaile te razlike,
ali donekle i pojaale centrifugalne sile. Ba kao i u meduratnom razdoblju,
multinacionalni i multikonfesionalni karakter jugoslavenske drave ostao je
fundamentalna slabost zemlje i bio razlog raspada u 1990-im godinama.
DODATAK: JE LI NADBISKUPOV IZVJETAJ

P A P I I Z S V I B N J A 1943. A U T E N T I A N ?
Godine 1967. poeo sam raditi na provjeri autentinosti izvjetaja nadbiskupa

Stepinca papi od 18. svibnja 1943, koji je dravni tuilac prezentirao na suenju,
i prikupljanju informacija o odnosima izmeu hrvatskoga katohkog episkopata, NDH i Vatikana. Pismom od 17. travnja zamolio sam papinskog dravnog
tajnika kardinala Amleta Cicognanija da mi se dopusti uvid u korespondenciju
izmeu papinskog poslanika u Zagrebu, opata Marconea, i nadbiskupa Stepinca koja se nalazi u vatikanskom arhivu. Na taj upit dobio sam odgovor od Papinske delegacije u Washingtonu DC od 5. lipnja 1967. godine. Ne odgovorivi
direktno na moju zamolbu, skrenuli su mi pozornost na seriju dokumenata o
odnosima izmeu Vatikana i cijelog niza zemalja za vrijeme Drugoga svjetskog
rata, i dodah: Savjetuje Vam se, stoga, da ete moda htjeti konzultirati svezak te serije koji je pred izlaenjem, i sadravat e nekoliko dokumenata koji
bi vam u vaem istraivanju mogli biti od pomoi." Moje prouavanje deset
svezaka te serije koji su do sada izali nije nalo informacije koje traim, i
nastavio sam s potragom.
U srpnju 1967, intervjuirajui nadbiskupa Franju epera u Zagrebu, postavio sam i pitanje priblinog broja preobraenika s pravoslavlja na katolicizam
u vrijeme NDH. Odgovorio je: Vie se ne sjeam broja."
Dana 27. rujna 1974, u potrazi za informacijama o istim pitanjima posjetio
sam Dravno tajnitvo Njegove Svetosti u Rimu, ali uzalud. 137 Neto kasnije, u
pismima datiranim 31. kolovoza 1975, zamolio sam njegovu svetost Germana,
patrijarha SPC-a, zagrebakog nadbiskupa monsinjora Franju Kuharia i akovakoga biskupa monsinjora irila Kosa za njihove procjene broja obraenika
s pravoslavlja na katolicizam u NDH za vrijeme rata. U pismu od 25. listopada
1975, protojerej Duan Kai, direktor Sjemenita Sv. Save u Beogradu, odgovarajui u patrijarhovo ime, napisao je:
Teko je ustanoviti koliko je pravoslavnih Srba u NDH bilo prekrteno na
rimokatolicizam. To je injeno pod prisilom, esto masovno, u vrijeme opeg
straha za goli ivot, kad su i vjera i Bog bili izvrgnuti ruglu. Kako su poslije-

ratne vlasti sva prisilna preobraenja ponitile kao djela politikog nasilja, od
preobraenika iz tog vremena u katolikoj je vjeri ostao samo vrlo malen broj
vjenanih partnera, koji su do preobraenja bili pripadnici pravoslavne vjere.
Drugo, obraenici" su, ako su preivjeli, poslije rata nastavili ivjeti kao Srbi
pravoslavci, osjeajui da je ono to im se bilo dogodilo bio poniavajui i
uvredljiv in. Bilo kakvo prebrojavanje preobraenika" bilo bi ne samo beskorisno i neuspjeno, jer registre su drali rimokatoliki upni uredi i ustake vlasti i u meuvremenu su u pravilu uniteni, nego bi to bilo i diranje u stare rane.
Od veleasnog Nikole Solde, tajnika Biskupske konferencije u Zagrebu,
primio sam pismo od 8. studenog 1975. godine:
Odazivljui se na Vae pismo od 31. kolovoza 1975, nakon konzultacije s
naim biskupima u pogledu Vae zamolbe, prema uputama nadbiskupa Kuharica, upuujem Vam sljedei odgovor:
U pogledu prijelaza pravoslavaca na katolicizam" u naoj zemlju tijekom
Drugoga svjetskog rata, nemamo dokumentiranih podataka koji bi Vam mogli
posluiti za Vae znanstveno istraivanje. Zbog prilika u kojima smo se nalazili, poslije rata nismo pokuali dovesti te statistike podatke u red.
Ova pisma, naalost, nisu dala odgovor na moje pitanje. Oko godinu dana
kasnije, meutim, u Public Record Office u Londonu naao sam britanske dokumente koji se odnose na Jugoslaviju u vrijeme Drugoga svjetskog rata i koji
definitivno pokazuju da je izvjetaj nadbiskupa Stepinca Vatikanu iz svibnja
1943. koji je on pred sudom navodno poricao i koje je njegov branitelj okarakterizirao kao krivotvorinu, doista autentian. Ono to sam naao je izvjetaj od
17. veljae 1944. sir Godolphina Francisa d'Arcy Osborna, britanskog izaslanika u Vatikanu, koji sadri i specijalni dodatak koji je napisao lan britanskoga
izaslanstva, gospodin Montgomery. Osborne je izvijestio o posjetu veleasnog
Krunoslava Draganovia, specijalnog izaslanika pri uredu neslubenog predstavnika NDH u Vatikanu, njemu i Montgomeryju u drugoj polovici 1943. ili
poetkom 1944. Draganovi im je prezentirao svoj vlastiti memorandum od
petnaest toaka; tekst je Osborne u potpunosti reproducirao. U njemu Draganovi tvrdi da veina Hrvata podupire nezavisnu hrvatsku dravu, da e nekoliko stotina tisua grobova koji lee izmeu Hrvata i Srba zauvijek ostati
razlog za krvnu osvetu" i ako Hrvatska ne moe i dalje biti potpuno nezavisna,
onda sigurno ne bi trebala biti dio balkanskoga saveza, ni na komunistikim
ni na nacionalistikim osnovama, nego jedne zapadne, srednjoeuropske podunavske federacije". Tvrdio je da su sve toke memoranduma istinski izraz
vrstog uvjerenja svih pozitivnih elemenata u dananjoj Hrvatskoj, a osobito
crkvenih krugova na elu sa zagrebakim nadbiskupom Stepincem".

Uz to, Draganovi je pokazao Montgomeryju kopiju izvjetaja nadbiskupa
Stepinca papi. U dodatku Osborneovu izvjetaju, Montgomery je pridodao
gotovo dvije stranice citata i parafraza iz tog izvjetaja koji se tono podudaraju s tekstom izvjetaja koji je prezentiran na suenju nadbiskupu. Dakle,
moemo tvrditi d a j e potonji dokument bio autentian i da nadbiskup jest dao
procjenu od 240.000 obraenika s pravoslavlja na rimokatolicizam u NDH do
svibnja 1943. godine. 138
U svom drugom i zakljunom iskazu pred sudom, nadbiskup Stepinac kritizirao je prijelaze na katolicizam za vrijeme rata. Rekao je da ga se ne moe
smatrati odgovornim za to to se dogodilo u drugim dijecezama zato to je,
po crkvenim kanonima, svaki biskup odgovoran za prijelaze u svojoj dijecezi.
Nastavio je:
Ja ne mogu odgovarati za ono, to se dogaalo u drugim biskupijama,
nego samo za ono, to se dogaalo u zagrebakoj nadbiskupiji. A i u mojoj
nadbiskupiji, radi izvanrednih prilika, dogaale su se protiv moje volje nepravilnosti. To zapravo nisu bili prelazi, nego komedija, zato Crkva ne moe
snositi odgovornost. Ponavljam: Crkva nije nikada silom provodila prelaze.
Vrlo dobro znam, da nisam onda odobrio i omoguio prelaze na opetovano
inzistiranje samih prelaznika, isto bi danas bio na optuenikoj klupi, jer da
nisam imao srca i da nisam htio spasiti Srbe od pokolja.139
Rapotec u svom izvjetaju o sastancima s nadbiskupom Stepincem takoer
spominje preobraenja kao i Draganovievu tvrdnju da je nadbiskup snano
favorizirao podunavsku federaciju ako NDH ne bi mogla i dalje biti nezavisna
drava. U pogledu preobraenja, Stepinac je Rapotecu rekao da bi, nakon to
rat i opasnosti koje ga prate prou, preobraenici trebali biti slobodni vratiti
se svojoj bivoj Crkvi ili vjerskoj zajednici. To potvruje autentinost nadbiskupove zapovijedi, nepotpisane i nedatirane, koja sadri istu tu ideju, a na
koju sam, zbog njene forme, u poetku gledao sa skepsom. to se tie Draganovieve tvrdnje u vezi s podunavskom federacijom, Stepinac je Rapotecu
rekao da ona Hrvatima i Slovencima nije prihvatljiva i zamolio ga da taj stav
prenese izbjeglikoj vladi.
Biljeke
1
Za noviju povijest SPC-a, vidi Slijepevi, Istorija SPC-a. Za povijest SPC-a od 1920, vidi
Srpska pravoslavna crkva, 1920-1970.
~ O bezuspjenim naporima vlade oko ratifikacije konkordata, vidi V. Novak, Magnum

crimen, str. 411-468. Za poglede predsjednika vlade Stojadinovia o konkordatu, vidi
njegovu knjigu, Ni rat ni pakt: Jugoslavija izmeu dva rata, str. 519-543. Vidi i zbirku
govora u prilog konkordatu odranih u parlamentu, u kojima se raspravljaju prigovori
i\jegovih protivnika, pod naslovom Konkordat pred narodnom skuptinom-, Slijepevi,
Istorija SPC-a, sv. 2, str. 634-658; S. Simi, Vatikan protiv Jugoslavije, str. 15-23; Mui,
Katolika crkva u Kraljevini Jugoslaviji.
3
O patrijarhovu stavu u pogledu Trojnog pakta i vojnog pua, vidi asopis Poruka
(London), br. 19, 16. oujka 1954, str. 7. Izvjetaj o ispitivanju patrijarha Gavrila koji
je Reinhard Heydrich, ef Sigurnosne pohcije i Slube sigurnosti, poslao ministru vanjskih poslova von Ribbentropu 16. lipnja 1941, vidi u Micr. No. T-120, Roll 5783, Frs.
H298,512-18. Nijemce su osobito zanimale patrijarhove aktivnosti u vezi s pristupanjem
Jugoslavije Trojnom paktu, vojnim puem i razgovorima izmeu SPC-a i Engleske crkve
o moguem spajanju, to bi, prema njihovu miljenju znailo transformaciju SPC-a u
instrument britanskoga imperijalizma.
4
O razmiljanjima biskupa Nikolaja o Ljotiu, vidi osobito njegov govor u slavu Ljotiu na
njegovu sprovodu, u B. Kosti, Za istoriju naih dana, str. 250-56. Heydrichov izvjetaj
od 17. srpnja 1941. von Robbentropu o ispitivanju biskupa Nikolaja i njemakoj interpretaciji biskupovih politikih stavova i aktivnosti, vidi u Micr. No. T-120, Roll 5783, Frs.
H298,518-24.
5
Za vie informacija o toj dvojici etnikih voa, vidi Tomasevich, The Chetniks, str. 158,
177.
6
Deklaraciju s Tjentita, vidi u Zbornik DNOR, 3. serija, 4. knjiga, str. 368-80. Nosi samo
etiri potpisa, ali tu su grupu potom podrali i neki drugi sveenici. O deklaraciji iz Srpske Jasenice, vidi Istorijski arhiv Komunistike partije Jugoslavije, 1. serija, 2. knjiga,
str. 240-42. Taj svezak sadri reprint Borbe, slubenog organa KPJ, koje je izdavano od
1941. do 1943. godine.
H
Iljjevski, The Macedonian Orthodox Church, str. 69-76. U tom djelu prezentiran je makedonski pogled na Makedonsku pravoslavnu crkvu. Slijepevi, Makedonsko crkveno
pitanje predstavlja srpski pogled na tu stvar. Slijepevi je poznati povjesniar SPC-a.
OSljedbenik Dimitrija Ljotia. Od 1944. ivi u izbjeglitvu.
Oni, koje zanima razvoj nakon 1945. koji je doveo do neovisnosti Makedonske pravoslavne crkve, trebali bi konzultirati Ilievski, The Macedonian Orthodox Church, str. 98128, i Slijepevi, Makedonsko crkveno pitanje, str. 58-88. Do poetka 21. stoljea SPC
odbija priznati neovisnost Makedonske pravoslavne crkve.
9
Duan N. Petrovi, Srpska pravoslavna crkva u Bakoj i Baranji pod maarskom
okupacijom", str. 205-209. Vidi i 4. poglavlje.
10
Bojovi, Uee pravoslavnog svetenstva u Crnoj Gori u oslobodilakom pokretu",
str. 603-622, osobito str. 621.
11
Za njemako protjerivanje katolikih sveenika, vidi Proces proti Rupniku, str. 152. O
postupcima koje su Nijemci poduzimali protiv Crkve, vidi odgovor biskupa Romana
kojim pobija optunicu dravnog tuioca. Odgovor je napisao u Klagenfurtu u Austriji,
a prvi put je objavljen u Jagodic, Sodjenje proti kofa Dr. Gregorija Romana", str.
66.
Broj sveenika i sjemenitaraca koji su otili zajedno s biskupom, vidi u O'Brien of
Thomond, Archibishop Stepinac, str. 27. Prema tvrdnji njegovog biografa, biskup
Roman je shvatio daje uinio greku to je napustio svoju biskupiju im je stigao u Austriju. U detaljnom izvjetaju papi od 1. kolovoza objasnio je svoje postupke, dogaaje u

svojoj dijecezi, aktivnosti partizana i potrebe izbjeglica i svoju biskupiju stavio papi na
raspolaganje. Kolari, kof Roman, sv. 3, str. 424-427, 439-448.
13
Vidi odgovor biskupa Romana u Jagodic, Sodjenje proti kofa Dr. Gregorija Romana",
str. 64-72, osobito str. 69, 72.
14
Vidi Roattin izvjetaj od 12. rujna 1942. upuen vrhovnoj komandi (Comando Supremo),
na Micr. No. T-821, Roll 252, Frs. 306-7.
15
Micr. No. T-821, Roll 252, Frs. 313-15. Robottijeve komentare memoranduma, vidi u
Frs. 315-17. Iz njih je jasno da su biskup Roman i jedan njegov prijatelj generalu dali
dodatne prijedloge.
16
Jagodic, Sodjenje proti kofa Dr. Gregorija Romana", str. 61-63.
17
Miku, Ljubljanski kof Dr. Gregorij Roman", str. 320-60. Veleasni Miku bio je arhivist biskupa Romana dok nije suspendiran s klerikih dunosti u lipnju 1943. godine.
Kasnije se pridruio partizanima i sluio kao kapelan pri Glavnom tabu za Sloveniju. F.
O. 371/48931, R9533/5007/92.
18
ZaRomanovu tvrdnju, vidi O'Brien of Thomond, Archbishop Stepinac, str. 28. Mikuevu
ocjenu, vidi u Ljubljanski kof Dr. Gregorij Roman", str. 320, 347-359.
19
[Javornik], rne bukve, str. 245-247. Javornik je bio urednik estoko antipartizanskog
katolikog tjednika Slovenski dom.
20
Petei, Katoliko sveenstvo u NOB-u, 1941-1945, str. 55-83, 274-276.
21
Zadovoljavajua opa povijest Katolike crkve u Hrvatskoj ne postoji. Nedavni napor da
se ta praznina popuni, Povijest katolike crkve meu Hrvatima, djelo dvojice katolikih
sveenika, Josipa Buturca i Antuna Ivandije, uglavnom je kronika dogaanja do 1971.
godine. Knjiga, koja nosi dozvolu tiskanja zagrebake nadbiskupije, sadri samo nekoliko redaka o Drugom svjetskom ratu. Nema ni rijei o Anti Paveliu, NDH, ubojstvima
katolikih sveenika, bijegu biskupa i sveenika u izbjeglitvo, ili o suenju nadbiskupu
Stepincu. Takoer se ne spominje sudbina koja je u NDH za vrijeme rata zadesila SPC
(od pisanja ove Tomasevicheve biljeke situacija se znatno promijenila, vidi, primjerice,
bibliografiju o povijesti crkvenih zajednica, u: Ivo Goldstein, Hrvatska povijest, Jutarnji
list, Zagreb 2008, str. 655-656 - op. ur.).
22
Hrvatski humanisti iz 15. i 16. stoljea, koji su bili svjedoci osmanskih haranja bili su
vaan izvor informacija o osmanskoj opasnosti za ostatak Europe. esto su se obraali za pomo papama i zapadnoeuropskim zemljama. Meutim, neki od njih hvalili su
odreene aspekte funkcioniranja osmanske drave. Vidi Petrovich, The Croatian Hu23 manists and the Ottoman Peril", str. 257-73.
Vidi uvod prof. Vladimira Stipetia u Koreni, Naselja i stanovnitvo SR Hrvatske,
str. XXI. Izmeu 1880. i 1957. broj stanovnika u poslijeratnim jugoslavenskim socijalistikim republikama narastao je kako slijedi: u Sloveniji 1,4 puta, u Hrvatskoj 1,6 puta,
u uoj Srbiji 2,2 puta, u Makedoniji i Crnoj Gori 2,3 puta, i u BiH 2,5 puta. Vidi Macura,
24 Stanovnitvo i radna snaga, str. 7-8.
U izvjetaju Vatikanu od 24. svibnja 1943. Stepinac tvrdi da je hrvatska vlada, ne
uinivi toliko zla, kako kau Srbi, uinila mnogo toga dobroga". Nadbiskup navodi i
da su lijenici idovi i pravoslavci bili do osnutka NDH glavni poinitelji pobaaja u
Hrvatskoj. Time sugerira da oni sudjeluju u nekoj vrsti zavjere protiv hrvatskoga naroda.
Sluaj Slovenije meutim lako pobija tu optubu. Na tom podruju, naseljenom gotovo
iskljuivo rimokatolicima, Srbi i idovi bili su malobrojni, ali planiranje obitelji i pobaaj
bili su prakticirani u tako velikim razmjerima, da je stopa nataliteta bila nia od one u
Hrvatskoj. Jo niu stopu nataliteta imala je njemaka manjina u Jugoslaviji, a prema

podacima popisa stanovnitva iz 1931. katolici su inili 78,3% njezina korpusa od ukupno pola milijuna ljudi.
25
Hrvatska starokatolika crkva bila je vrlo malena denominacija sa samo 5231 lanom
u Jugoslaviji 1931. godine, od kojih je njih 4153 ivjelo u zagrebakoj nadbiskupiji. Vidi
Draganovi, Opi ematizam, str. 20, 80. Formalno je postojala od 1923. i bila povezana
s Utrechtskim savezom. Hrvatska rimokatolika hijerarhija smatrala ju je oruem u rukama Srba i masona namijenjenim stvaranju raskola meu hrvatskim katolicima.
26
Guberina, La formazione cattolica della Croazia", str. 27. Istu brojku dao je i biskup
Stepinac u svom izvjetaju papi u svibnju 1943. Za izvatke izvjetaja, vidi Suenje...
Stepincu, str. 305. Dugaki izvaci takoer se nalaze u F. O. 371/44325, R 5331/850/92. Na
suenju (Suenje... Stepincu, str. 242), nadbiskup je tvrdio da su u meduratnom periodu katolici bili prisiljeni prelaziti na pravoslavlje. Bilo bi tonije rei daje glavni poticaj
za to bilo napredovanje u karijeri.
27
Rogoi, Stanje katolike crkve, str. 8-41; Guberina, La formazione cattolica della
Croazia", str. 24-30; izvjetaj nadbiskupa Stepinca Vatikanu od 24. svibnja 1943, citiran u
prethodnoj biljeci; Mlinari, Tito: der rote Rebell, str. 11.
Za pobijanje optube da jugoslavenska vlada favorizira SPC pri dodjeli dotacija - na
primjer u budetu 1931-32 - vidi asopis Glasnik srpske pravoslavne patrijarije (Srijemski Karlovci) 13, br. 10 (15. maja 1932), str. 155-157. Mlinarieva knjiga ostavlja dojam
daje autor bivi lan KPH koji se razoarao i otiao. Bilo kako bilo, prema pouzdanim informacijama, Bruno Mlinari bio je pseudonim monsinjora Augustina Juretia. Prije rata
Jureti je bio savjetnik beogradskoga nadbiskupa, a u nekim periodima 1941. i 1942. na
visokim poloajima u Hrvatskoj biskupskoj konferenciji. Politiki, bio je pristaa HSS-a
i protivnik ustaa. Cilj mu je bio otii u inozemstvo i angairati se u obavjetajnom radu
za Crkvu i hrvatski narod. Posjetio je Vatikan u lipnju i rujnu 1942. Prije drugog posjeta,
u Zagrebu se sastao s Maekom, koji je bio u kunom pritvoru, kao i s nadbiskupom
Stepincem, koji mu je rekao: Ne vraaj se. Otii u vicarsku i ostani tamo, a ako ode
jo dalje, radi i brani Katoliku crkvu u Hrvatskoj i hrvatski narod." Nakon posjeta Vatikanu, Jureti je 31. listopada 1942. stigao u vicarsku, gdje je ostao do smrti 6. kolovoza 1954. godine. Informacije koje je dobivao iz Hrvatske prosljeivao je pomou ekog
diplomata predstavnicima HSS-a u jugoslavenskoj izbjeglikoj vladi. Ovi su te izvjetaje
stavljali na raspolaganje zapadnim Saveznicima. Vidi Martinovi, Mukotrpni rad Dr.
Krt\jevia", str. 67-69, 76. Nakon svoga prvog posjeta Rimu, Jureti je 10. lipnja 1942,
prijateljima u Londonu poslao izvjetaj koji smo nazvali Juretiev izvjetaj".
po0
Maek, Dr. Maek's Comments", str. 186.
29
Draganovi, Le dicesi croate", str. 186; idem, Opi ematizam, str. 76-77, 101. akovaka dijeceza imala je drugi po redu broj lanova Kriara": 49 bratstava s 3822 lana i 42
sestrinstva s 4129 lanica U drugim dijecezama bilo je malo ih nimalo jedinica Kriara".
30 V. Novak, Magnum crimen, str. 203-252. Za intenzitet kojim su neki katoliki sveenici
mrzili Radia, vidi u ovoj knjizi, str. 24; vidi i Goldstein, Hrvatska 1918-2008., str. 4748.
31
Rogoi, Stanje katolike crkve, str. 37; Draganovi, Opi ematizam, str. 357. Meu Srbima bilo je mnogo pobonih pravoslavaca koji su cijenili socijalne i duhovne vrijednosti srpskog patrijarhalnog drutva i pravoslavlja, i oni su se bojali utjecaja zapadnjakog
sustava vrijednosti, ideja i institucija, ukljuujui i katolicizam, na srpsko patrijarhalno
drutvo. Vidi, na primjer, Joi, Za pravoslavlje", str. 199-206.
32
Do 1881. BiH je bila definirana kao misijska zemlja", to znai daje biskupe i sveenike

davao franjevaki red. Uvoenje diecezanske crkvene organizacije te godine i potpuni
gubitak pozicije kontrole za franjevaki red dovela je do mnogih sporova izmeu franjevakog reda s jedne, i Katolike crkve u BiH i Vatikana, s druge strane.
33
Draganovi, Nadbiskup dr. Ivan ari", str. 321-334.
34
Brzopisni zapisnici, str. 40-41.
35
Ibid., str. 161-162.
36
Vidi izvjetaj Hrvatskog ravnateljstva za ponovu od 20. rujna 1941, u A VII, fond NDH,
reg. br. 17/5-1-3, kutija 239, i Kai, Srpska pravoslavna crkva", str. 196.
37
SPC, Sveti sinod, SPC, 1920-1970, str. 507; Slijepevi, Istorija SPC-a, sv. 2, str. 687;
izvaci iz izvjetaja koji je nadbiskup Stepinac uputio papi u svibnju 1943, u Suenje...
Stepincu, str. 303.
38
Pravoslavlje (Beograd), 15. februar i 15. mart 1980.
39
Vidi, meutim, protest Miroslava Vlaia, ustakog dunosnika u Bosanskoj Gradiki,
Glavnom ravnateljstvu za promidbu NDH, koji je proslijeen Ministarstvu unutar-njih
poslova kao strogo povjerljiv dokument br. 1760/42. Vlai se zalagao za dolino postupanje prema Srbima, a unitenje groblja u Slavonskom Brodu, koji je izvreno na zapovijed Vladimira Sabolia, velikog upana velike upe Posavje, nazvao je barbarskim"
inom. A VII, fond NDH, reg. br. 24/11-4, kutija 175. Posredni dokazi pokazuju daje
Vlaiev memorandum napisan u drugoj polovici 1942. godine.
40
Zbornik zakona i naredaba NDH, 1941, str. 26,191, 293, 1012-1013.
41
Ibid., str. 211,1081.
42
Ibid., str. 629, 721; ibid., 1942, str. 198-204.
43
O poruci kardinala Maglionea Stepincu, vidi Sveta Stolica, Actes et documents du Saint
Siege, sv. 5, str. 106. Za nazonost opata Marconea na sveanostima vlade NDH, vidi
Masucci, Misija u Hrvatskoj, 1941-1946, str. 32, 39-43, 77.
44
Diplomatski odnosi izmeu Vatikana i jugoslavenske izbjeglike vlade - tijekom rata postali su ogledni sluaj za interpretaciju lanka 12, paragrafa 2 Lateranskog sporazuma
iz 1929. izmeu Vatikana i Italije. Interpretacija Vatikana bila je da diplomati akreditirani
pri Svetoj Stolici mogu imati prebivalite u uem Rimu, to jest izvan Vatikana, a po interpretaciji Italije, nakon poetka rata, vie to nisu mogli. Veina diplomata akreditiranih
u Vatikanu iz zemalja koje su s Italijom bile u ratu preselila se u Vatikan. Jugoslavenskom poslaniku u Vatikanu, Niki Miroeviu-Sorgi, u poetku je bilo doputeno ivjeti
u Rimu, ali kad ga je talijanska vlada optuila za pijunau, bio je prisiljen napustiti
zemlju. To je uinio koncem srpnja 1941, ali je ostao akreditiran u Vatikanu, obavljajui
svoje dunosti iz Lisabona. U Vatikanu je djelovao jugoslavenski ured s diplomatskim
predstavnikom koji je ivio u Vatikanu i savjetnikom za vjerska pitanja koji je ivio u
Rimu. Vidi Pavlowitch, II caso Miroevi", str. 105-137. Vidi i memorandum papinskog
dravnog tajnitva diplomatskoj misiji pri Svetoj Stolici od 12. veljae 1942, o pitanjima
potaknutim sluajem Miroevi-Sorgo, u Sveta Stolica, Actes et documents du Saint
sv. 5, str. 417-427.
45Siege,
t^
Ruinovi je roen u SAD-u, ali majka gaje kao dijete odvela u rodnu Dalmaciju. Njegova dva najvanija poloaja za vrijeme rata bila su: neslubeni predstavnik vlade NDH u
Vatikanu i predstavnik NDH pri 2. armiji talijanske vojske, jedinici koja je drala pod
okupacijom otprilike polovicu teritorija NDH. Nakon rata Ruinovi se vratio u SAD i
4(, Postao profesor na Sveuilitu u Kentuckyju.
Savezna Republika Njemaka, Ministarstvo vanjskih poslova, Bonn, Nachlass Kasche".
Oba citata su iz te zbirke dokumentacije izaslanika Siegfrida Kaschea, stavljeni su mi na

raspolaganje na mikrofilmu, ljubaznou Ministarstva.
Suenje... Stepincu, str. 266. Blaekovi, El status internacional del Estado Independiente de Croacia", str. 270, takoer kae daje Vatikan de facto priznao NDH.
48
Tajni dokumenti, na nekoliko mjesta; vidi i Falconi, II silenzio di Pio XII, str. 453-504.
49
Zbornik zakona i naredaba NDH, 1941, str. 56,122.
50
51
Pattee, The Case of Cardinal Aloysius Stepinac, str. 370-384. Hrvatska katolika crkvena hijerarhija izdala je svoje prvo priopenje o prelaenju na katolianstvo 15. svibnja
1941. godine. Uslijedilo ih je jo nekoliko u kojima su naglaavani opi uvjeti za prijelaz
na katoliku vjeru: za obraenike: iskrenost elje za prijelazom, ispravna priprema, i
odlunost da se ivi prema katolikim naelima, a za sveenike: strogo pridravanje
pravila kojima je prelaenje regulirano i veliko razumijevanje za one koji su ranije bili
preli s katolianstva na pravoslavlje i sad su se vraali u svoju prijanju Crkvu.
O Patteeovoj knjizi, vidi recenziju Tomasa, Stepinev portret", str. 129-160, osobito str.
131. Od izvornih materijala u knjizi se nalaze optunica protiv Stepinca, njegov glavni
iskaz pred sudom i izjave njegova dva branitelja.
52
Za prvi citat, vidi Tajni dokumenti, str. 94, i Pattee, The Case of Cardinal Aloysius Stepinac, str. 386, a za drugi citat, pogledaj istu str. kod Patteea. O prijelazima pravoslavnih
na katolianstvo, vidi S. Simi, Prekrtavanje Srba, osobito str. 59-64. Grkokatolika
crkva u Jugoslaviji imala je samo jednu dijecezu ije se sjedite nalazilo u Krievcima.
U srpnju 1937. popisano je samo 49.637 grkokatolika u Jugoslaviji, od kojih su treina bili Hrvati, a ostali su bili Ukrajinci, Rumunji ili Makedonci. Vidi Draganovi, Opi
ematizam, str. 103-113.
53
Vidi njegov izvjetaj kardinalu Maglioneu od 8. svibnja 1943, u Sveta Stolica, Actes et
documents du Saint Siege, sv. 9, str. 220.
54
Savezna Republika Njemaka, Ministarstvo vanjskih poslova, Bonn, Nachlass Kasche",
Kascheov izvjetaj njegovom ministarstvu od 19. studenoga 1942.
55
Vidi njegov izvjetaj kardinalu Maglioneu od 8. svibnja 1943, u Sveta Stolica, Actes et
documents du Saint Siege, sv. 9, str. 220.
6 Citirao nadbiskup Stepinac u pismu Paveliu od 20. studenoga 1941. kojim gaje informirao o zakljucima Biskupske konferencije odrane u Zagrebu 17-18. studenoga 1941.
godine. Objavljeno u Pattee, The Case of Cardinal Aloysius Stepinac, str. 389.
57
Isto, str. 389-390. Zanimljivo je da u svom izvjetaju Sv. Stolici od 3. prosinca 1941.
o Biskupskoj konferenciji, nadbiskup Stepinac nije ukljuio nijedan citat iz pisama
biskupa Miia, kao to je to uinio u pismu Paveliu. Mogue je da je opat Maglione
direktno informirao Sv. Stolicu o njihovu sadraju.
58
Sveta Stolica, Actes et documents du Saint Siege, sv. 9, str. 221.
59
Juretiev izvjetaj", str. 12, u RG 226, OSS-datoteka br. 21782. Nekoliko izvora u Zagrebu mije reklo ijedan visoki crkveni dostojanstvenik potvrdio 1967, daje nadbiskup
pretraivan do nalivpera" svaki put kad je posjetio Pavelia u njegovu uredu. Takoer
je bilo ope poznato da su revni ustae glasno izraavali svoje neodobravanje nadbiskupova ponaanja i ak mu prijetili smru. Nikakvo zlo mu, meutim, ustae nisu
nanijele, samo ponienja.
60
Pattee, The Case of Cardinal Aloysius Stepinac, str. 384-387. Numeriranje, citati i kurzivi kao kod Patteea.
61
Za sastav oba odbora, vidi Dokumenti o protunarodnom radu, str. 379. U Pattee, The
Case of Cardinal Aloysius Stepinac, str. 385, podaci su nepotpuni. Za nadbiskupovo
47
/*O/'

pismo papi, vidi Sveta Stolica, Actes et documents du Saint Siege, sv. 8, str. 369.
U diskusijama o djelovanju katolike crkvene hijerarhije u vezi s obraenjima, esto
se tvrdi da se Odbor za pitanja prelaza, sastavljen od tri biskupa, nikada nije sastao.
To, meutim, ne znai da mainerija koja je pokrenuta kako bi nadzirala obraei\ja nije
funkcionirala. Istina je, meutim, da su dva lana Odbora za pitanja prelaza napustila
NDH pa, dakle, nisu mogli sudjelovati u njegovu radu. Monsiryor Augustin Jureti zauvijek je napustio Hrvatsku u rujnu 1942, a veleasni Draganovi otiao je u Rim u kolovozu 1943. godine. Ali ve u rujnu 1942. vlasti su prestale iznuivati prijelaze na katolicizam pomou brutalnog pritiska. Zanimljivo je da u svom inae iskrenom izvjetaju od
10. lipnja 1942. monsinjor Jureti ne spominje masovne prijelaze na katolianstvo ni
druge mjere protiv SPC-a u NDH.
62
Brzopisni zapisnici, str. 41.
63
Ibid., str. 161. U svojoj brouri Istina o tobonjem prekrtavanju pravoslavnih", koju je
Hrvatska misao u Buenos Airesu objavila 1953, Paveli je samo ponovio stajalita koja
je iznio za vrijeme rata.
64
Sveta Stolica, Actes et documents du Saint Siege, sv. 9, str. 219-20.
65
Za to pismo, vidi Pattee, The Case of Cardinal Aloysius Stepinac, str. 384-95, osobito
str. 393.
66
Ibid., str. 388-390. Osim pisma biskupa Miia nadbiskupu Stepincu od 18. kolovoza 1941.
(ibid., str. 389), u kojem je iznio tvrdnju da su ustae ubile neke obraenike, vidi i pismo
koje je Paveliu 16. listopada 1942. uputio Augustin Kralj, upnik u mjestu Crkveni Bok
(na desnoj obali Save, na putu izmeu Siska i Jasenovca), u kojem je opisao ubojstva i
odvoenje u koncentracione logore ljudi iz njegove upe koji su nedugo prije toga bili
preli na katolianstvo (ibid., str. 400-404; takoer, kiljan, Akcija Crkveni Bok").
67
Suenje... Stepincu, str. 306; Pattee, The case of Cardinal Aloysius Stepinac, str. 211212. Politeo je taj izvjetaj smatrao ustakom krivotvorinom ili u najboljem sluaju
ustakim sastavkom koji nadbiskup nikada nije upotrijebio. Zavrava rijeima: Sveti
oe!... Vjerujui duboko u Boansko Milosre i u Boansku Providnost, ijim ste izabranim oruem, preporuam Vaoj oinskoj brizi i Vaim molitvama nau Nezavisnu dravu
Hrvatsku, smatrajui da time u isto vrijeme na najbolji nain preporuam Svetu vjeru u
mojoj domovini i na Balkanu." Politeo je tvrdio: Nevjerojatno je - i bilo bi besmisleno
i naivno od strane nadbiskupa - raunati s tim da e Sveta Stolica uiniti ita u korist
NDH, a kamoli eljeti to." Pattee, The Case of Cardinal Aloysius Stepinac, str. 213. Za
daljnje pojedinosti o tom kontroverznom izvjetaju, vidi dodatak ovom poglavlju.
Pojavile su se dvije verzije te direktive, navodno Stepineve, koje se malo razlikuju
jedna od druge. Ona, ovdje citirana, je iz najautoritativnije biografije kardinala Stepinca
iji je autor Aleksa Benigar, Alojzije Stepinac, str. 428, objavljeno 1974. Druga je iz
lanka Ivana Metrovia, Stepinac, duhovni heroj", str. 204, objavljenog 1956. godine.
Metrovi je tvrdio da mu je tu cedulju pokazao upnik najvee zagrebake upe. Ona,
meutim, un\jesto knjievnog oblika rijei divljatvo", sadri bosanski regionalizam
divljaluk", to baca sumnju na Stepinevo autorstvo. Ti izvori ne navode je li tekst
napisan nadbiskupovim rukopisom, nekim drugim rukopisom ili otipkan.
U pogledu privremenih obraenja, vidi i i2javu koju je Stepinac u proljee 1942. dao
Stanislavu Rapotecu, agentu koji je djelovao za jugoslavensku izbjegliku vladu i za
Britance, navedenu u dodatku.
70
Dokumenti o protunarodnom radu, str. 117. Ovdje se misli na 448 slovenskih katolikih
sveenika koji su iz dijelova Slovenije pod njemakom okupacijom bili prognani u NDH.

71

Ibid., reg. br. 2/39-1, kutija 87.
73
Ibid., reg. br. 2/39-2, kutija 87, Strogo povjerljivo br. 338/1943.
74
Vidi Haeffnerov izvjetaj Glaiseu od 26. travrya 1942, na Micr. No. T-501, Roll 265, Fr. 263,
i Salihbegovi, Ugodan razgovor bosanskih muslimana".
75
Vidi opi obavjetajni izvjetaj Ministarstva vojske NDH iz prosinca 1941, u A VII, reg.
br. 25/13-5, kutija 85.
76
Kascheov interni memorandum, koji daje kratki sadraj njegovih razgovora s vodstvom
ustakog reima i njegove sugestije u vezi s novom Crkvom, vidi u Micr. No. T-120, Roll
5797, Frs. H309,939-44. U depei svom Ministarstvu od 20. srpnja 1942. Kasche se usprotivio imenovanju specijalnog predstavnika Slube sigurnosti (SD) u izaslanstvu iji bi
zadatak bio pratiti razvoj dogaaja u vezi s religijom u NDH. Argumentirao je da izaslanstvo ve ima dobre kontakte s crkvenim vlastima i daje vlada NDH njegove sugestije u
vezi s Hrvatskom pravoslavnom crkvom ve provela u djelo. Micr. No. T-120, Roll 5785,
Frs. H300,390-92.
77
Vidi Zbornik zakona i naredaba NDH, 1942., str. 390. za zakonski dekret kojim se ta
Crkva osniva, i str. 689-697. za njezin statut.
78
Micr. No. T-120, Roll 5785, Frs. H300.214-20. O Obrkneevievim aktivnostima u svibnju
1941, vidi osobito Frs. H300,217-18. Za njegove stavove u vezi s Hrvatskom pravoslavnom
crkvom, vidi njegov tekst Razvoj pravoslavlja u Hrvatskoj i Hrvatska pravoslavna
crkva", str. 229-267, iz 1979. godine. Taj tekst, napisan u svrhu vlastitog opravdanja,
hvali ponaanje vlasti NDH prema novoj Crkvi i naiao je na odobravanje mnogih hrvatskih politikih emigranata. Osnovni mu je nedostatak taj to je Obrkneevi propustio
spomenuti da su vlasti NDH u prvih est mjeseci ustakog reima, puno prije osnivanja
nove Crkve, bile potpuno unitile SPC u Hrvatskoj. Obrkneevi takoer navodi (str.
253) da su patrijarh Gavrilo, koji je bio interniran, i mitropolit Josif, koji ga je zamjenjivao, bili neslubeno informirani o onome to se dogaalo u NDH i da se patrijarh
sloio s izborom mitropolita Germogena za poglavara nove Crkve. Ali kako se poglavar SPC-a mogao sloiti s izborom poglavara crkve ije je osnivanje Sveti sinod SPC-a
slubeno osudio kao protivan kanonskim dogmama i protuzakonit?
79
Vidi okrunicu ministra unutarnjih poslova Andrije Artukovia od 20. srpnja 1942, u A
VII, fond NDH, reg. br. 19/7-50, kutija 213.
80
Vidi Tajni dokumenti (documents section) za Ruinoviev izvjetaj ministru vanjskih
poslova Lorkoviu od 9. svibnja 1942. o reakciji Vatikana, i Lobkowiczev izvjetaj Lorko81 viu od 20. prosinca 1942. o Tisserantovoj reakciji.
Negativnu ocjenu mitropolita Germogena od strane jednog talijanskog andarmerijskog
generala, vidi u Micr. No. T-821, Roll 347, Fr. 732. Za seriju kritikih lanaka o Hrvatskoj
pravoslavnoj crkvi, vidi Lozo i Doder, The Croatian Orthodox Church". Za tekst zapisnika
sa sastanka 9. travnja koji je njemako izaslanstvo u Zagrebu poslalo njemakom Ministarstvu
82 v vanjskih poslova 2. lipnja 1943, vidi Micr. No. T-120, Roll 5793, Frs. H306,871-73.
Kai, Srpska pravoslavna crkva", str. 196. Prema Kaievoj raunici - 3 sveenika u
ratnom zarobljenitvu, 5 umrlih prirodnom smru, 217 ubile su ustae, 334 protjerana
u Srbiju i 18 svojevoljno izbjegla u Srbiju - ispada da u NDH nije ostao ni jedan pravoslavni
sveenik, to sigurno nije tono.
83
Za zapovijed ministra pravosua i bogotovlja od 20. srpnja 1942. kojom odobrava
plaanje hranarine sveenicima Hrvatske pravoslavne crkve i njihovim udovicama i
siroadi, vidi Zbornik zakona i naredaba NDH, 1942., str. 966-967.
72

84
Petei, Katoliko sveenstvo u NOB-u, 1941-1945, str. 55-57, 274-276; V. Novak,

Magnum crimen, osobito str. 1093-1100. Nasuprot tome, katolikih sveenika koji su
podravali ustae i suraivali s njima Novak navodi na stotine. Prema Draganoviu, u
sredinjoj Hrvatskoj, Slavoniji, BiH i Dalmaciji, 1937. je bilo 2500 katolikih sveenika.
Vidi Draganovi, Opi ematizam, str. 556-557. Pretpostavljamo da ih je bilo otprilike
isto toliko i u vrijeme proglaenja NDH. Nekoliko stotina njih imalo je prebivalite u
podrujima koja su anektirale Italija i Maarska, ali neki od njih su se preselili u NDH.
85
Pattee, The Case of Cardinal Aloysius Stepinac, str. 353.
86
Vidi Ritigova dva govora iz 1944. u kojima je podrao Narodnooslobodilaku borbu i
ukorio katolike sveenike koji su podravali ustae, u: Sveenstvo u narodnooslobodilakoj borbi.
87
A VII, fond NDH, reg. br. 33/1, kutija 12.
88
Pastoralno pismo, vidi u Pattee, The Case of Cardinal Aloysius Stepinac, str. 415-19. Za
ulogu ustake vlade u njegovom koncipiranju, vidi Suenje... Stepincu, str. 348-355.
89
Vidi izvjetaj ambasadora Stevensona iz Beograda britanskom Ministarstvu vanjskih
poslova datiran 7. lipnja 1945, u F. O. 371/48911, R 10313/1059/92.
90
1 za izjavu nadbiskupa Ujia i izvatke iz papina memoranduma Pattersonu, vidi poruku
ambasadora Stevensona britanskom Ministarstvu vanjskih poslova od 20. travnja 1945,
u F. O. 371/48910, R 5366/1059/92, i F. O. 371/48910, R 5388/1059/92.
91
Vidi F. 0. 371/48910, R 5366/1059/92, i F. O. 371/48910, R 5388/1059/92.
92
Waughov izvjetaj vidi u F. O. 371/48910, R 5927/1059/92. Meu komentarima britanskih dunosnika o njemu najvaniji su oni ambasadora Stevensona iz Beograda u F. O.
qo 371/48910, R 8555/1059/92.
Glavni izvor podataka o nadbiskupu Stepincu su njegove propovijedi, objavljene
okrunice kleru njegove dijeceze, nekoliko pastoralnih pisama koje je objavila Biskupska konferencija kojom je predsjedao, njegova pisma vladinim dunosnicima, izvaci iz
nekih njegovih izvjetaja Vatikanu, nekoliko govora koje je odrao prije travnja 1941,
njegovi iskazi pred sudom tijekom suenja u jesen 1946, i njegovi dnevnici, koji su jo
uvijek pohranjeni kod policije, ali su bili stavljeni na raspolaganje nekim odabranim
znanstvenicima. Postoji i opsena sekundarna literatura o Stepincu.
94
V. Novak, Magnum crimen, str. 413-416.
95
Metrovi, Stepinac, duhovni heroj", str. 203.
Stepinac, Crkva i drutveni poredak", str. 29-34, osobito str. 30.
Citirao Jakov Blaevi, dravni tuilac na suenju Stepincu 1946. i predsjednik
Predsjednitva SR Hrvatske 1980, u svojoj knjizi Ma, a ne mir, str. 161. Ovaj citat,
kao i on^j o masonstvu citiran u biljeci br. 99, potvrdio sam konzultirajui dugake
izvatke koje je iz nadbiskupovih dnevnika prepisao ugledni povjesniar Ljubo Boban.
98 Vidi i Jeli-Buti, Ustae i NDH, str. 214.
Stepinac, Po djelima njihovim poznat ete ih", Katoliki list, Zagreb, 22. kolovoza 1940,
m 401-402; Danica, Chicago, 4. travnja 1980.
Citirano u Blaevi, Ma, a ne mir, str. 158.
Prema dokumentima jugoslavenskog podrijetla koje sam pronaao u njemakim arhivima, veina masonskih loa u meuratnoj Jugoslaviji pripadala je Velikoj loi Jugoslavija
koja je imala 25 sestrinskih loa diljem zemlje i oko 850 lanova. U zemlji je postojalo i
nekoliko drugih masonskih loa, ali od mnogo manje vanosti. Velikoj loi Jugoslavija
u Zagrebu, sredinom 1930-ih pripadale su etiri loe: Maksimilijan Vrhovac, Grof Ivan

Drakovi, Pravednost i Perun (jedan od bogova iz staroslavenske mitologije) s oko 200
lanova. Velika loa Jugoslavija obuhvaala je dobar dio intelektualne elite Hrvatske i
Srbije - vodee umjetnike, sveuiline profesore, visoke dravne dunosnike, politiare,
odvjetnike, lijenike, bankare i poslovne ljude. Tri dobra nadbiskupova prijatelja bili
su masoni: slavni hrvatski i jugoslavenski kipar Ivan Metrovi, slikar Jozo Kljakovi
i glavni orgulja zagrebake katedrale i profesor na zagrebakoj Muzikoj akademiji,
Franjo Dugan.
Masonstvo u Jugoslaviji u periodu izmeu dva rata posljednjih je godina u Jugoslaviji
popularan predmet istraivanja, ali dovoljno je konzultirati Mui, Masonstvo u Hrvata,
osobito str. 267-291, 315-339, 343-347.
101
Stepinac, Crkva i drutveni poredak", str. 32-33.
102
Original je objavljen u katolikom tjedniku Nedjelja (Zagreb) od 4. svibnja 1941, i reproduciran u Dokumenti o protunarodnom radu, str. 296. Vidi i Pattee, The Case of
Cardinal Aloysius Stepinac, str. 258-260.
103
Matej 7, stih 12: Sve to elite da ljudi ine vama, inite i vi njima! U tome je sav Zakon
i Proroci."; i Luka 6, stih 31: Kako elite da vama ine ljudi, tako inite i vi njima." (op.
prev.).
104
U svom arhivu imam kopije deset pisama napisanih izmeu 1. lipnja i 19. kolovoza 1941,
koje sam iz nadbiskupove dokumentacije dobio od jednog jugoslavenskog povjesniara.
Mandieva pisma pokazuju i da je Vatikan bio dobro informiran o onome to se dogaalo
u NDH.
105
Vidi izvjetaj britanskog ambasadora u Beogradu, R. C. S. Stevensona od 7. lipnja 1945.
ministru vanjskih poslova Edenu, u F. O. 371/48911, R10313/1059/92.
106
Kraljevina Jugoslavija, Slubene novine (London), br. 10, od 24. studenoga 1942.
107
Vidi Juki, In memoriam: kardinal Stepinac", str. 311-314.
108
Pattee, The Case of Cardinal Aloysius Stepinac, str. 285-286. Informacija koju je dao
Petei u Katoliko sveenstvo u NOB-u, 1941-1945, da su Mika u syenju 1943. uhvatili i ubili ustae, ne odgovara injenicama iako se temelji na zapisima vanog hrvatskoga part izana, Marka Belinia. Mikova supruga, Mica, bila je predsjednica mjesnog
komiteta Antifaistikog fronta ena (AF-a), najvanije enske partizanske organizacije.
109
Pattee, The Case of Cardinal Aloysius Stepinac, str. 291, citirano iz Makaneva lanka
u Nova Hrvatska (Zagreb), 7. studenoga 1943.
110
Vidi Draganovievu izjavu Vinku Nikoliu u njegovom Pred vratima domovine, sv. 2,
str. 299. Nadbiskup je taj svoj stav iznio i veleasnom Ivi Vukini, upniku, prije nego to
je ovaj 1945. otiao u izbjeglitvo. Tomasevich, The Chetniks, str. 468.
111
Suenje... Stepincu, str. 285. Ta ponuda Stepincu bila je u skladu sa starom hrvatskom
tradicijom da zagrebaki nadbiskup privremeno preuzima funkciju bana - predsjednika
vlade - kad ovaj naputa zemlju.
112 Beniger, Alojzije Stepinac, str. 499-507.
113
Ukupna povrina zemlje oduzete od crkava, samostana, crkvenih zaklada i slinih institucija svih denominacija iznosila je 173.367 ha, od 1,611.867 ha koliko je agrarnom
reformom ukupno eksproprirano u cijeloj zemlji.
114
Vidi Pattee, The Case of Cardinal Aloysius Stepinac, str. 426-469 za ta pisma i memorandume i str. 470-480 za pastoralno pismo. Ovaj citat je sa str. 480.
115
Tito nye bio prvi politiar u novijoj hrvatskoj povijesti koji je sugerirao da se Katolika
crkva u Hrvatskoj distancira od Rima i postane de facto nacionalna Crkva. Isto to neko-

liko je puta predlagao i Stjepan Radi 1920-ih godina. Vidi V. Novak, Magnum crimen,
str. 232-233, gdje navodi citate iz Radievih govora.
116
Nadbiskup ari i oba biskupa kanjeni su time to im je uskraen privilegij periodinih
ad limina posjeta papi.
117
Optube protiv nadbiskupa bile su komplicirane i nisu bile jasno predoene. Za optunicu
i njeno objanjenje na hrvatskom, vidi Suenje... Stepincu, str. 190-218. Ta publikacija
je poluslubenog karaktera te ne ukljuuje ni izjave samog nadbiskupa u vlastitu obranu
ni govore njegova dva branitelja. Hrvatski tekst Stepinevih iskaza pred sudom mogu se
nai u Hrvatska revija (Buenos Aires) 6, br. 3 (1956), str. 207-12. Tekst njegova prvog
iskaza, kao i tekst govora njegovih branitelja, iz zemlje su iznijeli nadbiskupovi prijatelji.
Meu njima je bio i Joseph R Hurley, u to vrijeme biskup dijeceze St. Augustine, Florida, i otpravnik poslova papinske nuncijature u Beogradu, koji je, prema izjavi visokog
crkvenog dostojanstvenika iz Zagreba, sluio kao voa tima koji je pomagao nadbiskupu
za vrijeme suenja.
118
Za nadbiskupovu zavrnu izjavu, vidi Hrvatska revija (Buenos Aires) 6, br. 3 (1956),
str. 212. Vidi Suenje... Stepincu, str. 468-470 za presudu i str. 471-494 za obrazloenje
presude.
119
RG 266, OSS-File br. XL 9761, str. 9.
120
Stepinev vlastiti kontakt u Vatikanu, veleasni Draganovi, pomogao je prebaciti
Pavelia iz Austrije u Italiju, osigurao mu stan u Rimu na tajnoj adresi odvojeno od
obitelji, i pripremio mu bijeg u Argentinu. Prema dobro obavijetenim izvorima, Paveli
ak ni u Draganovia nije imao potpuno povjerenje. Dok je Draganovi ekao u Genovi kako bi Pavelia smjestio na brod za Buenos Aires, ovaj je u Argentinu pobjegao
drugim putem, preko panjolske. Draganovi, navodno, nikad nije oprostio Paveliu tu
uvredu.
121
Dokle god je Stepinac bio iv i sluio kaznu, razgovori izmeu Jugoslavije i Vatikana
o ponovnoj uspostavi diplomatskih odnosa nisu bili mogui. Ali 1964. otvoreni su formalni razgovori izmeu dvije strane, i 25. lipi\ja 1966. u Beogradu je potpisan protokol
kojim su utvreni odnosi na nioj razini. Puni diplomatski odnosi ponovo su uspostavljeni i izaslanici razmijenjeni 1970. godine. Tijekom posjeta Italiji 1971. godine, Tito je
122 29. oujka slubeno posjetio papu Pavla VI.
Kako bih provjerio neke izraze u Stepinevim izjavama na suenju, zamolio sam 1979.
Vladimira Bakaria za dozvolu da vidim originalne dokumente sa suenja. On se sloio.
Potom sam se obratio Jakovu Blaeviu, predsjedniku Predsjednitva SR Hrvatske i
javnom tuiocu na suenju nadbiskupu, koji je imao kontrolu nad tim dokumentima.
Rekao mije da ne postoje stenografski zapisnici nadbiskupovih iskaza na suenju, nego
samo zapisnici koje je morao potpisati, i da moje pregledavanje sudske dokumentacije
ne
123 bi imalo smisla.
124 Pattee, The Case of Cardinal Aloysius Stepinac, str. 104-107, 319-339.
Vidi Glaiseov izvjetaj od 26. travnja 1942. njegovim nadreenima nakon posjeta talijanskih visokih vojnih dostojanstvenika Zagrebu, na Micr. No. T-501, Roll 264, Frs. 1062-63.
U to vrijeme Marcone i Vatikan dijelili su miljenje talijanskoga vojnog vrha o napredovanju rata.
125 uTT intervjuu
. J . u Nova Hrvatska (London), 1979, br. 7, str. 13-14, u vezi s publikacijom
S t e p i n a c mu e me
126
J '' < zbornika u dva sveska koji je uredio.
Kopija Rapotecova izvjetaja nalazi se u mom arhivu. Razgovor smo vodili 7. kolovoza
1985. godine. Stanislav Rapotec, Slovenac, studirao je u Zagrebu 1930-ih godina i bio je

politiki angairan. Koncem tog desetljea zaposlio se u dravnoj banci u Splitu. Bio je
mobiliziran prije napada na zemlju 6. travnja 1941. i sluio je kao priuvni porunik u jugoslavenskoj vojsci. Bio je zarobljen od strane Nijemaca, ali ubrzo je pobjegao i vratio se
u Split, koji su u meuvremenu anektirali Talijani. Povezao se s pristaama jugoslavenske izbjeglike vlade koji su ga nagovorili da ode na Srednji istok kako bi uspostavio
kontakte s izbjeglikom vladom i Britancima. Iz Splita je otiao u lipnju, a u Kairo stigao
u srpnju 1941, preko NDH, Srbije pod njemakom okupacijom, Bugarske i Turske.
Nakon uspostavljanja kontakta s predstavnicima jugoslavenskih vlasti i Britancima u
Kairu, Rapotec je vraen u Dalmaciju. Prvi pokuaj da ga se tamo iskrca u studenom
1941, nije uspio, ali drugi pokuaj jest. Pomou britanske podmornice iskrcan je na Mljetu
27. sijenja 1942, i preko Korule stigao u Split. Imao je zadatak ponovo uspostaviti
kontakt s pristaama jugoslavenske izbjeglike vlade i skupljati informacije o razvoju
dogaaja u NDH i okupiranoj Sloveniji i Srbiji. Uzeo je lano ime - dr. Dejan Konstatinovi. I on i njegovi kuriri dobili su neophodne osobne dokumente od projugoslavenski
orijentiranih asnika Hrvatskog domobranstva.
Rapotec je poetkom travnja 1942. krenuo u Zagreb. Prijatelji u Splitu, ukljuujui i
predstavnike generala Mihailovia, sugerirah su mu da posjeti nadbiskupa Stepinca kako
bi ga zamolio da intervenira kod Pavelia u korist Srba u NDH. Kontakt sa Stepincem
olakala mu je poznata zagrebaka obitelj koja je sa idovske bila prela na katoliku
vjeru. Bili su nadbiskupovi prijatelji, a neki lanovi obitelji ivjeli su u Splitu. Tijekom
svog boravka u Zagrebu, Rapotec je odsjeo kod te obitelji.
Rapotec je u Zagrebu bio od poetka travnja do sredine lipnja 1942. godine. Za to vrijeme
Stepinac ga je primio pet puta. Razgovarali su slobodno, i po Rapotecu, nadbiskup je
bio vrlo zadovoljan njegovim posjetima. Neki od stavova i opaanja koja je iznio Rapotecu nalaze se u dodatku na kraju knjige. Na Rapotecovu sugestiju da bi trebao biti
kritiniji prema politici ustake vlade, Stepinac je odgovorio da se u pogledu toga mora
pridravati crkvenih pravila i da upotreba kritinijeg tona nikome ne bi koristila, ali bi
mu mogla onemoguiti da pomae onima koji su u nevolji. Prema Rapotecovu miljenju,
ni Hrvati ni Srbi u Zagrebu nisu podravali napade jugoslavenske izbjeglike vlade na
Stepinca. Za dodatne informacije o Rapotecovoj misiji, vidi Pavlowitch, Unconventional
Perceptions of Yugoslavia, 1940-1945, str. 67-105, 145-150. Nakon rata Rapotec je ivio
u Australiji, gdje je postao jedan od vodeih slikara.
127 Ciliga, Sam kroz Europu u ratu, str. 373.
128
1251
Za brojku od 370 ubijenih pravoslavnih sveenika, vidi Vidi, The Position of the Church
in Yugoslavia, str. 32, i Smiljani, Spomenica pravoslavnih svetenika, str. 13. Potonje je publikacija Udruenja pravoslavnih sveenika, organizacije koja dobiva subvencije od drave. Za brojku od 515, vidi SPC, Sveti sinod, SPC, 1920-1970, str. 231. Za
brojku od 498, vidi Zoryi, Ubijanje srpskog svetenstva", str. 56-79. Prvi popis srpskih
pravoslavnih sveenika koji su izgubili ivote na teritoriju Jugoslavije za vrijeme rata
objavljen je u SAD-u 1958. godine. Vidi Ustaka krvava etva", str. 77-82. Vidi i Paris,
Genocide in Satellite Croatia, str. 285-289.
130
Za brojku od 149 ubijenih hrvatskih katolikih sveenika, vidi Hrvatski narod (Zagreb),
17. oujak 1945. Za brojke u Pastoralnom pismu" od 21. rujna 1945, vidi Pattee, The
Case of Cardinal Aloysius Stepinac, str. 472. Za brojke iz hrvatskih emigrantskih izvora, vidi Popis ubijenih hrvatskih katolikih sveenika", str. 36-52. Popis je sastavljen
na temelju podataka koje je skupio veleasni Draganovi, veleasni Bazilije Pandi i
drugi. I veleasni Zonji i hrvatski katoliki sveenici napomenuli su da njihovi popisi

moda nisu potpuni, ali odstupanje je u oba sluaja vjerojatno slino.
Popis katolikih sveenika ubijenih za vrijeme i neposredno nakon rata, koji smo
upotrijebili u Tablici 2, ukljuuje imena 66 franjevca iz hercegovake provincije i 47
franjevaca iz bosanske provincije.
131
Stepinevo pismo, vidi Pattee, The Case of Cardinal Aloysius Stepinac, str. 319-322.
Svetozar Ritig, najvaniji hrvatski katoliki sveenik na partizanskoj strani, spominje
da je pet katolikih sveenika ubijeno u koncentracionom logoru Jasenovac poetkom
listopada 1942. godine. Vidi, Sveenstvo u narodnooslobodilakoj borbi, str. 9. Prema
svjedoenju biveg logoraa logora Jasenovac, u ljeto 1943. u logor je dovedeno devet slovenskih sveenika i strijeljano na zapovijed komandanta logora, Vjekoslava
Luburia. Dokumenti o protunarodnom ratu, str. 169-170. Bez sumnje najautoritativniji
izvor u tom pogledu je veleasni Vilim Cecelja, zamjenik vojnog vikara oruanih snaga
NDH i ustaa, koji je odravao blizak kontakt s nadbiskupom Stepincem. U intervjuu
hrvatskom emigrantskom asopisu izjavio je daje, koliko se on sjea, sedam slovenskih
sveenika odvedeno u Jasenovac i da su svi strijeljani. Takoer je rekao daje nadbiskup
Stepinac intervenirao za njih, ali bezuspjeno. Cecelja, Stepinac - rodoljub i svetac";
Petei, Katoliko sveenstvo u NOB-u, 1941-1945, str. 275-276, potvrdio je ty broj i
naveo imena tih sveenika.
132
Zopji, Ubijanje srpskog svetenstva", str. 65-71; Popis ubijenih hrvatskih katolikih
sveenika", str. 45-51. Crnogorski mitropolit Joanikije Lipovac, koji je odveo crnogorske sveenike iz Crne Gore, navodno je umro negdje u Srbiji, ali toan datum i mjesto
njegove smrti nisu poznati. SPC, Sveti sinod, SPC, 1920-1970, str. 534. Meu crnogorskim sveenicima likvidiranima u Sloveniji bio je pravoslavni sveenik Luka Vukmanovi, brat Svetozara Vukmanovi Tempa, tada naelnika Politike uprave JNA, koji
nije poduzeo nita da spasi brata. Vukmanovi Tempo, Revolucija koja tee, sv. I, str.
11-14.
133
O ubijenim slovenskim sveenicima, vidi O'Brien of Thomond, Archbishop Stepinac,
str. 27, i Petei, Katoliko sveenstvo u NOB-u, 1941-1945, str. 275-276. O ubijenim
sveenicima folksdojerima, vidi F. O. 371/48910, R 7721/1059/92.
134 katolikim
rk_
Presudu kojom su na smrt osueni mitropolit Germogen, biskup Mifka i nekoliko
sveenika Hrvatske pravoslavne crkve, kao i protestantski biskup Popp, vidi u Politika (Beograd), 2. jul 1945. godine. Vidi i Kascheov izvjetaj od 12. rujna 1942, u kojem
navodi da biskup Popp bezrezervno podrava ideologiju nacionalsocijalizma, na Micr.
No. T-120, Roll 5781, Fr. H296,768. Za Parisove brojke, vidi njegov Genocide in Satellite Croatia, str. 289-290. Pokuao sam dobiti jo informacija o toj temi i obratio sam se
najprije Savezu jevrejskih optina Jugoslavije u Beogradu a onda Centru Jad Vaem u
Jeruzalemu. Ali u pismima od 10. srpnja 1979. odnosno 29. sijenja 1980, obavijestili su
me da ne posjeduju informacije o broju idovskih vjerskih slubenika iz Jugoslavije koji
135 SU i z g u b i l i ivote u Drugom svjetskom ratu.
Hrvatski islamski centar, Massacre of Croatians, str. 39-41; Massacre of Croatian Cler9V, str. 15-16, 23-24.
136 xr
iNe znam smatraju li se svi hafizi - Muslimani koji znaju cijeli Kur'an napamet - vjerskim
dostojanstvenicima ako nemaju neku drugu funkciju u islamskoj vjerskoj zajednici. U
pismu Meihata islamske zajednice u Sarajevu od 3. veljae 1983. na popisu ubijenih u
Drugom svjetskom ratu navedene su i neke osobe koje su bile samo na poloajima u
137 admini stracij; i sudstvu.
Kad sam monsinjora koji me primio objasnio to sam 1967. zatraio od papinskog

dravnog tajnika, ali nisam dobio, rekao mi je da zamolbu ponovo predam. Kad sam ga
zamolio da mi iskreno kae kakve su anse da e mojoj molbi biti udovoljeno, iskreno
mije odgovorio da su ravne nuli. Dakle molbu nisam ponovno predao.
138
F. O. 371/44325, R 5331/850/92.
139
Hrvatska revija 6, br. 3, Buenos Aires 1956, str. 212.
XIII.
U n i t e n j e
z a j e d n i c e
i d o v s k e
u
J u g o s l a v i j i
UVOD
U uvodnom dijelu knjige The F i n a l Solution Gerald Reitlinger je o Jugoslaviji

napisao: Ni u jednoj europskoj dravi koju su okupirale sile Osovine nije tako
teko odrediti sudbinu idova kao to je to sluaj s Jugoslavijom. Ni u jednoj
dravi nije tako teko napraviti procjenu konanog broja umrlih i preivjelih." 1
Te e postavke biti dokazane na stranicama koje slijede. Nedostatak tonih
podataka o broju idova u Jugoslaviji v e z a n j e za 1918. godinu, dok su podaci
o broju idova koji su izgubili ivot u Drugom svjetskom ratu ih su preivjeli,
jo manje pouzdani. David Levi Dale je procijenio d a j e u novoj jugoslavenskoj
dravi 1918. ivjelo otprilike 75.000 idova (20.000 u Srbiji i Makedoniji, 24.000
u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji, 11.000 u BiH te 20.000 u
Vojvodini), a Albert Vajs je pronaao da ih je dva desetljea kasnije, 1941. godine, u dravi bilo tek oko 71.000.2 Prema svemu sudei, Levijeve i Vajsove
procjene mogle bi odgovarati stvarnom stanju.
Prema jednom od najdetaljnijih i najpouzdanijih statistikih prikaza broja
idovskog stanovnitva u meuratnoj Jugoslaviji, posebice kada je rije o regionalnoj podjeli, u vrijeme neposredno pred rat (1939. i 1940. godine) idovska
vjerska zajednica imala je 69.984 lana. 3 No, ta statistika nije ni potpuna ni precizna. Za mnoge gradove, ukljuujui Beograd i Zagreb, vlasti su imale samo
priblian broj; u nekim sluajevima, gdje su vjerske zajednice bile u procesu
osnutka, kao primjerice u Ljubljani, nisu imali nikakve podatke; idovi koji su
ivjeh u malim mjestima vjerojatno nisu mogh osnovati vjersku zajednicu; dok
idovi iz nekih veih mjesta moda nisu eljeh pripadati takvim zajednicama.
Uzimajui sve to u obzir, profesor Vajs, predsjednik jugoslavenske idovske
zajednice, procijenio je 1954. godine d a j e 1941. godine bilo otprilike 71.000
jugoslavenskih idova te izmeu 3000 i 5000 idova izbjeglica koji su u Jugoslaviju prije Travanjskog rata pristigli iz Njemake, Austrije, ehoslovake i
Poljske. Jaa Romano, aktivni istraiva novije povijesti idova u Jugoslaviji, procijenio je 1973. godine d a j e 1941. godine u dravi bilo 78.500 idova.
No, 1980. godine poveao je svoje procjene na 82.242 osobe, iako je upozorio
da se radi o samo priblinom broju. 4 Meutim, nije objasnio preanje nie
647

procjene. No, nije teko odrediti razloge zbog kojih je dolo do niih procjena
broja idova. Neki su idovi smatrah da su po narodnosti Srbi ili Hrvati ili
Jugoslaveni, a ne idovi. Nije se puno inzistiralo na pripadanju idovskoj vjerskoj zajednici u zemlji u kojoj znatan broj pravoslavaca ili katolika takoer
nije redovito prakticiralo svoju vjeru. Mnogi mjeoviti brakovi umanjili su
elju idovskih partnera za deklariranjem svog idovstva. Prije no to je Hitler
doao na vlast, neki su se idovi identificirali s njemakom ili maarskom
manjinom, prije nego s drugim idovima. I konano, iako antisemitizam nije
bio znaajnije prisutan, neki idovi su se bojali diskriminacije te su se pokuah
identificirati s nacionalnou zajednice kojoj su pripadah - zajednice junih
Slavena, prelaskom na kranstvo (bilo pravoslavlje, katolianstvo ili neku od
protestantskih denominacija), mijenjajui i prezime.
U meuratnom razdoblju jugoslavenski su idovi ivjeli diljem zemlje.
Jedino ih je u Sloveniji bilo izrazito malo, s iznimkom Prekomurja. Sefardski
idovi, koji su inili neto marye od treine svih idova, veinom su ivjeli u
BiH, Makedoniji i Beogradu gdje su se njihovi preci iz panjolske nastanili dok
su ta podruja bila pod osmanskom vlau. Akenaski idovi i mali broj ortodoksnih idova veinom su obitavali u sjeverozapadnoj Hrvatskoj i Slavoniji
i u Vojvodini.5
idovi su mahom ivjeli u gradovima te su bavili trgovinom, obrtom ili su
bili slobodnih profesija. Bih su organizirani u 115 vjerskih zajednica. idovi su
svugdje, a naroito u Srbiji i Hrvatskoj, bili potpuno ukljueni u ivot lokalne
sredine. Bilo je podosta mjeovitih brakova izmeu idova i krana. Prema
nekim procjenama, poetkom 1941. godine samo je u zagrebakoj zajednici, koja je 1939. i 1940. brojala 11.255 idova podijeljenih u tri opine, bilo
preko 800 mjeovitih brakova. Na podruju na kojem e 1941. nastati NDH
zabiljeeno je izmeu 2500 i 3000 takvih brakova. 6
Osim nekih antisemitskih mjera - kratkog trajanja - pokrenutih nakon Prvoga svjetskog rata, kada se ponekad idove smatralo saveznicima neprijatelja
jer su bili iz bivih neprijateljskih zemalja (Austrije, Maarske i Njemake), do
tridesetih godina 20. stoljea u Jugoslaviji nije bilo antisemitizma u znaajnijoj mjeri. S razvojem nacistike Njemake i nacistike ideologije nakon 1935.
godine, na jugoslavenski prostor uvuklo se poneto antisemitizma. Prvi zakon
usn\jeren protiv idova donesen je 1940. godine odredbom kvota za idovsku
omladinu u srednjim kolama i viim obrazovnim ustanovama. Istodobno je
Zidovima zabranjeno sudjelovanje u trgovini hranom. Naposljetku je, putem
tajnih naredbi, idovima zabranjeno sluenje u zranim snagama, a idovskim
oficirima u drugim granama oruanih snaga bilo je oteano polaganje ispita
potrebnih za napredovanje. 7
Tridesetih godina 20. stoljea Jugoslavija je postala tranzitno podruje kojim su idovi iz Njemake, Austrije te iz drugih zemalja srednje i istone EuaAQ
Unitenje idovske zajednice u Jugoslaviji

TABLICA 3.
idovi u Jugoslaviji: lanstvo vjerskih zajednica 1939. i 1940. godine, p r e m a
politikim j e d i n i c a m a utemeljenima u t r a v n j u 1941. godine i podjela p r e m a
povijesnim p o k r a j i n a m a iz 1941. godine
lanstvo u vjerskim zajednicama
Broj
Podruje
Banat pod njemakom okupacijom 3044
Srbija pod njemakom okupacijom 12.820
6173
Makedonija pripojena Bugarskoj
Jugoistona Srbija pripojena
100
Bugarskoj
373
Kosovo pripojeno Albaniji
Baka i Baranja pripojene Maarskoj 15.405
425
Meimurje pripojeno Maarskoj
850
Prekomurje pripojeno Maarskoj
NDH:
10.270
BiH
19.953
Hrvatska - Slavonija
Dubrovnik
870
Podruja pripojena Italiji
488
UKUPNO
69.984
Podjela po povijesnim pokrajinama

Pokrajina
Broj
4200
Banat
12.500
Srbija
7762
Makedonija
Kosovo i Metohija
Baka i Baranja
550
1600
Slovenija, Meimurje i Prekomurje 1500

BiH
Hrvatska - Slavonija
14.000
25.000
Dalmacija
Crna Gora
Sandak
400
30
300
82.242
UKUPNO
Izvori: Za lanstvo u idovskim vjerskim zajednicama, Jevrejski narodni kalendar za

godinu 1939-40 (Beograd, 1940), str. 154-157; za podjelu idova po pokrajinama, Jaa
Romano, Jevreji Jugoslavije, 1941-1945, str. 201.
Biljeka: Podaci su organizirani prema redu pojavljivanja u tekstu.
rope bjeali pred stvarnim ili oekivanim nacistikim terorom na svom putu
ka Palestini ili nekoj drugoj stranoj zemlji. Nekoliko tisua odbjeglih idova
u Jugoslaviji je slobodno ivjelo u hotelima i privatnim kuama, dok su ostale Zidove jugoslavenske vlasti stjerale u posebno odreena mjesta. Neki
od tih izbjeglica nisu imali nikakva sredstva potrebna za opstanak, te im je
Savez jevrejskih vjerskih optina Jugoslavije bio glavni izvor financijske pomoi. Kranska crkva i razne humanitarne organizacije takoer su im pruale
pomo. S namjerom pruanja podrke idovskim izbjeglicama u bijegu, u Zagrebu je, po svoj prilici ve 1936. godine, utemeljen Odbor iji je zatitnik bio
nadbiskup Alojzije Stepinac.
Iako je sudbina jugoslavenskih idova tijekom Drugoga svjetskog rata
svugdje bila strana i tragina, ona se ipak bitno razlikovala ovisno o tome
gdje su ivjeli i kakav je okupacijski sustav ili kolaboracionistiki reim bio
na vlasti. No, u konanoj analizi, jedna je snaga, snaga nacistike Njemake,
bila odgovorna za unitenje veine jugoslavenskih idova. Openito govorei,

to je bila potpunija njemaka vlast na odreenom podruju putem izravne ili
posredne okupacije ili putem njemake moi da nametne antisemitske mjere
na osnovi posebnih sporazuma, to se ranije i potpunije odvijalo unitavanje
idova. Po zavretku rata, na prostoru Jugoslavije koji je bio pod izravnom
ili neizravnom kontrolom Nijemaca, izuzevi Zagreba, gotovo da vie nije bilo
idova. Od 115 idovskih vjerskih zajednica koje su 1939. i 1940. godine postojale u Jugoslaviji, samo je ona u Zagrebu preivjela rat.
Za statistiku osnovu nae rasprave o sudbini jugoslavenskih idova u
Drugom svjetskom ratu prilaemo dva brojana niza u Tablici 3. Prvi niz se
odnosi na veliinu idovskih vjerskih zajednica 1939. i 1940. godine, organiziran tako da to vjernije odgovara jurisdikciji utemeljenoj nakon podjele i
okupacije drave u travnju 1941. godine. Drugi niz koji je pripremio Romano,
predstavlja procjene broja idova u 1941. godini po povijesnim pokrajinama.
Nadalje, Karta 6. pokazuje mjesta gdje su se tijekom rata nalazili koncentracioni logori za idove u Jugoslaviji. Moramo imati na umu da veina brojeva iz
Tablice i tekst imaju samo priblinu vrijednost te da na Karti 6. nisu prikazani
svi logori u kojima su idovi bili zatoeni ili pogubljeni.
Nakon podjele i okupacije zemlje u travnju 1941. godine, idovi su stavljeni izvan zakona. Morah su se prijaviti posebnim institucijama vlasti, redovno
ih izvjetavati i nositi prepoznatljive idovske oznake. Oni, koji su promijenili
prezimena, morali su ponovno uzeti prezimena koja su imali po zavretku Prvoga svjetskog rata. Ubrzo su bili prisiljeni ivjeti ili preseliti se u posebne
dijelove grada. Bilo je zabranjeno baviti se tzv. slobodnom profesijom,
umjetnou i masovnim medijima. Nije im bilo doputeno odlaziti u restorane,
hotele i mjesta zabave. idovske vjerske i kulturne institucije su opljakane,
a veina sinagoga je u cijelosti unitena. Zaplijenjene su idovske nekretnine
i vrijedna osobna imovina. idovska poduzea su bila pod redovitom kontrolom pa su ih, naposljetku, preuzeli Nijemci, domai folksdojeri ih lokalne
vlasti. Ponekad su ih preuzimala druga poduzea ili pojedinci koji su bili usko
povezani s vlastima. itav postupak je obiljeila i jaka korupcija. Naposljetku
su idovi, uz iznimku posebnih skupina idova koje su ivjele na odreenim
podrujima, ubijani odmah na licu mjesta u policijskim racijama, oruanim
odmazdama i masovnim smaknuima, ili su, pak, trunuli po koncentracionim
logorima u Jugoslaviji, Njemakoj, Austriji i Poljskoj.
Iako je i Italija donijela antisemitske zakone, ti zakoni nisu poprimili genocidni karakter ni u Italiji ni u jugoslavenskim podrujima koje je Italija anektirala ili okupirala. Talijani su zapravo titili idove od Nijemaca u svojim dijelovima Jugoslavije, posebno u NDH.
Jedina iznimka dogodila se u oujku 1942. godine, kada su Talijani Nijemcima predah 300 do 400 idova koji su, veinom iz Beograda, prebjegli na podruje Kosova.
crn

idovske zajednice iz Srbije i Banata - koji su bili pod njemakom okupacijom, Makedonije koju je pripojila Bugarska te Bake, Baranje, Meimurja i
Prekomurja - koje je pripojila Maarska, unitene su na znatno drukiji nain
nego idovske zajednice u NDH. Stoga smo nau raspravu o tom genocidu
nad idovima podijelili na nekoliko dijelova prema tim razliitim podrujima.
Nakon toga slijedi opis sudjelovanja idova u jugoslavenskim partizanskim
snagama te opi zakljuak o gubicima idova u Jugoslaviji tijekom Drugog
svjetskog rata. Na samom kraju, u kratkom dodatku, opisan je progon i
unitenje jugoslavenske romske zajednice.
U B I J A N J E IDOVA IZVAN U S T A K E DRAVE
Srbija i B a n a t
Nijemci su u okupiranoj Srbiji i Banatu gotovo u potpunosti proveli konano
rjeenje" idovskog pitanja, ak i prije no to je ta politika slubeno najavljena. To je bilo mogue zato to je, prvo, Njemaka u potpunosti kontrolirala odreena podruja putem okupacije te su njemake snage mogle provesti
unitenje Zidova; drugo, poto je otpor komunista zapoeo u Srbiji to su u
masovna strijeljanja talaca u znak odmazde Nijemci ukljuivali i veliki broj
idova koji su se nalazili u koncentracionim logorima.
U Banatu, koji je slubeno bio dio okupirane Srbije, ali formalno i zapravo
pod upravom domaih folksdojera, zatoena je gotovo treina od ukupnog
broja idova im su njemake ete dole iz Rumunjske. Do kraja kolovoza
1941. godine, Nijemci su sve banatske idove prognah u Beograd i sve pripadnike mukog spola starije od 14 godina odveli u koncentracione logore. ene
i djeca su u poetku ostali na slobodi, ali su kasnije i oni odvedeni u koncentracione logore. 8
Sustavno ubijanje idova u Srbiji koja se nalazila pod njemakom
okupacijom poelo je u ljeto 1941. godine, im su komunistiki ustanici zapoeli s napadima i djelima sabotae. Za idove se smatralo da su komunisti
ili da surauju s komunistikim partizanima. Kadgod bi partizanska akcija
zavravala s njemakim rtvama ili ukljuivala djela sabotae, Nijemci bi u znak
odmazde ubijali odreeni broj srpskih talaca meu "kojima je uvijek bio veliki
broj Zidova. To se jasno moe vidjeti u proglasima njemakih okupacijskih
vlasti s kojima se poelo 8. srpnja 1941. godine i koji su objavljivali smaknue
talaca. 9
No, prema svemu sudei, i Felix Benzler, predstavnik njemakog Ministarstva vanjskih poslova kod njemakog vojnog zapovjednika za Srbiju, i
Harald Turner, zapovjednik vojne uprave u okupiranoj Srbiji, eljeli su izbjei
Preuzimanje odgovornosti za ubijanje preostalih srpskih idova. Stoga je Benzler predloio da ih se deportira van iz Srbije, gdje su drugi mogli obaviti pre-

ostali dio posla. Dana 8. rujna 1941. godine, predloio je da se 8000 idova,
mukaraca, prebaci iz koncentracionih logora u Srbiji na otok u delti Dunava
u Rumunjskoj. Kada su vlasti u Berlinu to zabranile, onda je Benzler traio da
se ti idovi deportiraju u okupiranu Poljsku ili Rusiju. Franz Rademacher, ef
tzv. Odjela D III (za idovsko pitanje) u tzv. Abteilung Deutschland Ministarstva vanjskih poslova s dravnim podtajnikom Martinom Lutherom na elu,
taj je prijedlog 13. rujna proslijedio Adolfu Eichmannu, slubeniku u Glavnom
uredu za sigurnost Reicha. Eichmann je bio zaduen za ,,rjeenje idovskog
pitanja" i on je odgovorio da nije mogue deportirati srpske idove u okupirana podruja na istoku, da su oruane snage u Srbiji odgovorne za odravanje
reda te da svi pobunjenici trebaju biti strijeljani. 10
Treba rei da je nekohko dana kasnije, 16. rujna, visoko zapovjednitvo
njemakih oruanih snaga izdalo Hitlerovu naredbu o suzbijanju komunistike
pobune u okupiranim podrujima prema kojoj je zasvakog ubijenog njemakoga
vojnika trebalo smaknuti 100 talaca, a za svakog ranjenog njemakoga vojnika
50 talaca (vidi 2. poglavlje). Ta naredba, koja je bila strogo na snazi samo u
Srbiji, ubrzala je ubijanje idova u koncentracionim logorima.
S obzirom da iz Berlina nisu dolazile nikakve nove direktive, Benzler se
28. rujna izravno obratio ministru vanjskih poslova von Ribbentropu, tvrdei
da su idovi sudjelovah u pobuni zajedno s komunistima, da su podruja gdje
su se nalazili logori sa idovima, ukljuujui abac, postala operativne zone i
da u drugim logorima nije bilo rnjesta za idove budui da su bili prepuni Srba.
Takoer je istaknuo da bi, psiholoki gledano, bilo prikladno ukloniti idove,
to bi predstavljalo prvi korak k uklanjanju masona i probritanskih intelektualaca iz Srbije, jer je to - kako je von Ribbentrop prethodno rekao - bilo vaan
zadatak.
Nakon dodatne razmjene dopisa izmeu Benzlera i dravnog podtajnika Luthera te Lutherova ministarstva i Glavnog ureda za sigurnost Reicha,
polovicom hstopada 1941. godine, u Beograd je poslana skupina strunjaka
za pitanje idova kako bi rijeila postojeu situaciju. Trebao je ii Eichmann,
ali su un\jesto njega otila njegova dva pomonika i Rademacher. Na sastanku
s Benzlerom, Turnerom i pukovnikom SS-a Wilhelmom Fuchsom, efom
njemake pohcije u Beogradu, Rademacher otkrio je d a j e raniji broj od 8000
idova mukaraca bio previsok. Neke su dvaput brojali, a oko 2000 su smaknuti kao taoci u odmazdi za partizanske napade. Od preostalih 4000, otprilike njih 500 bilo je potrebno za prisilan rad. Zakljuak sastanka bio je da su
njemake okupacijske vlasti imale sredstva za ubijanje srpskih idova u Srbiji
i da deportacija nije potrebna. Sljedeih tjedana, preostali idovi mukarci iz
Beograda i Banata strijeljani su na raznim stratitima u blizini Beograda. 11
Nijemci su smaknuh idove iz Krajeva i Kragujevca u vehkom masakru koji
se dogodio u tim gradovima u hstopadu 1941. godine. idovi mukarci iz drugih

gradova iz unutranjosti Srbije ubijeni su u logoru blizu Nia, neki tek u veljai
1942. godine. Nakon unitenja idova mukaraca iz Beograda i Banata, ostalo
je 7 do 8 tisua idovskih ena i djece. Poetkom prosinca 1941. godine, oni su
preko Save iz Beograda prebaeni u logor Sajmite u Zemunu. U taj logor su
dovedeni i drugi idovi, mukarci, ene i djeca. Likvidacija tih idova poela
je u sijenju 1942, a izmeu oujka i svibnja 1942. godine ugueni su plinom u
vozilu s hermetiki zatvorenom kabinom - vozilo je u te svrhe dopremljeno iz
Berlina. Zatvorenici bi umirali dok su ih prevozili iz Zemuna ulicama Beograda
do mjesta pokapanja u Jajincima, juno od grada. Nedieva je vlada 9. svibnja
izvijestila da su svi logorai likvidirani. Kasnije su Nijemci taj logor koristili za
privremeno zatvaranje nekohko manjih skupina idova koji su nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. godine dovedeni s podruja koja su prethodno bila pod
talijanskom kontrolom. Prema nepotpunim podacima, navodno je kroz ovaj
logor prolo oko 11.000 jugoslavenskih idova na svom putu prema smrti.12
lanovi njemake narodne manjine u Jugoslaviji bili su od velike pomoi
u provedbi antisemitskih mjera u podrujima pod njemakom okupacijom.
Prije rata, u skladu s uputstvima dobivenim iz Reicha, sakupljah su podatke
0 organizacijama jugoslavenskih idova, o idovima koji su bili vani u razliitim sferama ivota, idovskim poduzeima, te o un\jetninama i drugim
dragocjenostima u posjedu idova. Njemaka manjina je odigrala i aktivnu
ulogu u pljaki idovske imovine u okupiranoj Srbiji i Banatu te Srijemu koji je
neko vrijeme bio u rukama Nijemaca. To su veinom bili lanovi 64. bataljona
kojeg je organizirao Gestapo i koji je Nijemcima pomogao u nadziranju idova
u koncentracionim logorima u Srbiji, naroito u logoru u Zemunu. 13
Prema poslijeratnim izvjetajima komisija jugoslavenske vlade koje su
istraivale zloine okupacijskih snaga i njihovih domaih suradnika, te prema
istraivanjima jugoslavenskih strunjaka o sudbini jugoslavenskih idova, izgledalo je da su gotovo svi idovi iz Srbije, Banata i Sandaka bili ubijeni. Smrt
su izbjegli oni koji su pobjegli te se prikljuili partizanima, ili su se nalazili u
Njemakoj kao ratni zatoenici. To znai d a j e oko 16.000 bilo ubijeno. U svojim posljednjim procjenama, Romano je taj broj smanjio na 15.000 ubijenih. 14
Sudbina druge skupine idova tragino se poklopila sa sudbinom idova
iz Srbije i Banata. Tijekom druge polovice tridesetih godina 20. stoljea Jugoslavija je sluila kao tranzitno podruje onim idovima koji su od nacistikog
terora bjeali u Palestinu ili druge sigurne zemlje. Potkraj listopada 1939.
godine, skupina od otprilike 1100 izbjeglica koja je zakupljenim brodom kretala niz Dunav, zaustavljena je u jugoslavenskoj luci Kladovo. Jugoslavenske
1 rumunjske vlasti nisu doputale prolaz zbog velikog pritiska koji je Velika
Britanija vrila nad zemljama jugoistone Europe da ne dopuste idovskim izbjeglicama nastavak putovanja u Palestinu. Neki od njih uspjeli su nabaviti dokumente - meu njima grupa od 185 ljudi, veinom ene i djeca, koji su dobili

dozvolu za ulazak u Palestinu netom prije njemakoga napada na Jugoslaviju u
travnju 1941. godine. No, veina izbjeglica jo se uvijek u travnju 1941. nalazila
u Jugoslaviji. U srpnju iste godine bili su zatoeni u bivem mlinu, a kasnije su
prebaeni u koncentracioni logor u apcu u Srbiji. U znak odmazde za partizanske napade na njemake ete u kojima je ubijen 21 Nijemac, Nijemci su 12.
i 13. listopada 1941. godine ubili mukarce iz te skupine zajedno s otprilike 70
domaih idova - ukupno 1057 ljudi, te oko 1000 drugih talaca. Preostale ene
i djeca ubrzo su prebaeni u koncentracioni logor u Zemunu i izmeu sijenja
i svibnja 1942. godine ubijeni zajedno s idovskim enama i djecom iz Srbije i
Banata. 15
Neki idovi iz Srbije i Banata, koji su bili u sastavu jugoslavenskih oruanih
snaga, izbjegli su smrt kada su u travnju 1941. godine postali ratni zarobljenici
i tako proveli rat u Njemakoj. Prema rijeima Romana, oko 400 profesionalnih i priuvnih idovskih oficira te znatno vie obinih vojnika idova, kojima
se ne zna toan broj, nalazilo se u zatoenitvu u Njemakoj. Gotovo su svi
preivjeli rat. 16
Prije rata, na podruju Kosova ivjelo je oko 400 idova, veinom u Pritini.
Jugoslavenske vlasti prebacile su nekohko manjih skupina idovskih izbjeglica
iz sredinje Europe, ukupno oko 100 ljudi, na to podruje te su oni tu ivjeh
zajedno s domaim idovima. Nakon okupacije Srbije, u to je podruje odbjeglo i oko 300 do 400 idova veinom iz Beograda te oko 50 idova iz Kosovske
Mitrovice. U oujku 1942. godine, Talijani su posljednje dvije skupine idova
predali Nijemcima, koji su ih odveh u koncentracioni logor u Zemun i tamo ih
likvidirali. U oujku 1942. godine, Talijani su domae idove iz Pritine odveh
u gradove Berat i Elbasan u Albaniji. Neki su se vratili u Pritinu i nakon to
je Italija kapitulirala u rujnu 1943. godine dospjeh Nijemcima u ruke koji su ih
naposljetku ubili. Drugi su se skrivali u Albaniji i veina njih je preivjela rat.17
Podruja koja je anektirala Bugarska

Sudbina idova koji su ivjeh na podrujima koja je anektirala Bugarska bila
je jednako tragina kao i sudbina idova iz drugih jugoslavenskih zemalja.
idovi iz novoosvojenih bugarskih podruja mislili su da e ih Bugari tititi,
budui da se Bugarska uspjeno oduprla predaji domaih, bugarskih idova
Nijemcima. Stoga su rijetki poduzeli mjere opreza i preselih se na jugoslavenska podruja pripojena Albaniji ili u samu Albaniju, ili se rasprili po ruralnim
podrujima ili prikljuili jugoslavenskim partizanima. Za ostale se, naalost,
pokazalo da su se uzdah u krive osobe.
Prva je na red dola skupina od 90 idova iz Pirota u jugoistonoj Srbiji,
deportirani su u Auschwitz i ubijeni. Tada su, na temelju sporazuma izmeu

Njemake i Bugarske, sklopljenog 22. veljae 1943, organizirane deportacije
idova iz krajeva koje je anektirala Bugarska. Otprilike 7300 idova iz
nekadanje jugoslavenske Makedonije sakupljeno je u Skoplju i u drugoj polovici oujka 1943. godine veina njih je odvedena u logor Treblinka. Ubijeni su
tamo ili u drugim njemakim logorima, a prema nekim izvjetajima, samo ih
se 166 spasilo. 18 Slino su proli i idovi iz Egejske Makedonije koja je nekad
pripadala Grkoj, a 1941. je i taj kraj anektirala Bugarska.
Bugarska drava je preuzela nekretnine makedonskih idova. Prihodi od prodaje njihove pokretne imovine pohranjeni su ih u Bugarsku narodnu banku ih u
Komesarijat za idovska pitanja na raun Zajednice domaih bugarskih idova.
Sudbina domaih idova, onih koji su ivjeh u Bugarskoj, bila je znatno
drukija. Nacisti su bili odluni da unite i bugarsku idovsku zajednicu koja
je brojila oko 50.000 ljudi, kao to su eljeli unititi sve idovske zajednice u
svim dravama koje su okupirah ili u kojima su bili njihovi saveznici. Ve 1939.
godine, bugarske su vlasti, pod njemakim pritiskom, poele uvoditi antisemitske mjere. U studenom 1940. godine, donesen je zakon koji je bio izrazito
antisemitske prirode, a u kolovozu 1942. godine, utemeljen je Komesarijat
za idovska pitanja. Vlada je, s j e d n e strane, pootravala antisemitske mjere,
a s druge, pregovarala s Nijemcima o deportaciji nekih bugarskih idova.
Meutim, istodobno deportaciji su se sve vie protivili sam kralj Boris i egzarh
Stefan, poglavar Bugarske pravoslavne crkve, vlada, parlament i javnost. To
je protivljenje, nedvojbeno, bilo jo vee kada se ratna srea okrenula protiv
Njemake nakon dolaska britanskih i amerikih trupa u sjevernu Afriku i poraza kod Staljingrada. Bugarski idovi nisu imali graanska prava, morah su
davati poseban porez, oduzeta im je gotovo sva imovina, sluili su kao prinudna radna snaga i bili su ratrkani po ruralnim podrujima, ali nisu bili deportirani i tako su spaeni od unitenja. Nekohko skupina smatra da je to njihova
zasluga, no ini se da su ipak najzasluniji kralj Boris i egzarh Stefan. 19
Podruja koja je anektirala Maarska

Nakon podjele i okupacije Jugoslavije, otprilike 23% jugoslavenskih idova
nalo se na podrujima pripojenim Maarskoj, tj. u Bakoj, Baranji, Meimurju
1 Prekomurju. U poetku su bili u relativno dobroj situaciji. Gotovo sve njihove
obitelji ivjele su tu prije kraja Prvog svjetskog rata, tj. na teritoriju koji je pripadao Maarskoj prije 1918. godine, tako da nakon travnja 1941. godine nisu
bili protjerani kao mnogi Srbi (i odreen broj Hrvata) koji su se naselili na
tom prostor nakon 1918. godine. tovie, neki su idovi, uvidjevi okrutnosti
ustakog reima, u potrazi za sigurnou pobjegli iz NDH u ta pripojena podruja ili stari teritorij Maarske. No, na podrujima prikljuenim Maarskoj

bile su neizbjene neke rane rtve. Tako je oko 1500 idova s tih podruja
odvedeno na prinudan rad u Ukrajinu, gdje su mnogi stradali istei minska
polja ili od hladnoe, slabe prehrane i bolesti. U odmazdi za partizanske aktivnosti, maarska vojska je nakon masovnih hapenja koje je provela u junoj
Bakoj, posebice na podruju Novog Sada, poetkom sijenja 1942. godine
smaknula oko 1000 do 1100 idova, vie nego dvostruko Srba - prema prvim
poslijeratnim podacima. U svojoj studiji iz 1980. godine, Romano je taj broj
poveao na 1500 idova i nekohko tisua Srba.20
Vehka katastrofa za jugoslavenske idove s podruja pripojenih Maarskoj,
nastupila je u oujku 1944. godine, kada su Nijemci okupirali Maarsku. U
mjesecima koji su uslijedili, maarske vlasti su uvele stroge antisemitske
mjere. Ubrzo nakon toga, idovi su odvedeni u koncentracione logore u
Bakoj, potom u logore koji su se nalazili na starom podruju Maarske, a
onda, zajedno s maarskim idovima, prebaeni u njemake logore smrti. Rijetki su bih oni koji su se vratili iz tih logora.
U skladu s posebnim sporazumom s Nijemcima, u lipnju i srpnju 1943.
godine, prvi kontingent od oko 1200 maarskih idova p o s l a n j e u Srbiju kao
prinudna radna snaga za rad u borskom rudniku bakra. Nakon oujka 1944.
godine, dodatnih 5000 maarskih idova, ukljuujui i dio idova iz Bake
- neki autori procjenjuju da ih je bilo 100, a drugi 500 do 600 - poslano je na
ta podruja. Kada su ujesen te godine Nijemci bili prisiljeni na povlaenje iz
Srbije, naredili su i povlaenje idova radnika iz rudnika Bor. Postoje dvije
verzije dogaaja koji su potom uslijedili. Prema rijeima jednog preivjelog, ti
su idovi u dvije skupine krenuh iz Bora 17. i 29. rujna 1944. godine u pratnji,
prvo maarskih vojnika, a potom SS jedinica. Ljudi iz tih kolona neprestano su
bili ubijani, a najgori masakr se zbio u Crvenki u Bakoj. Preivjeli su odvedeni
u koncentracione logore na teritoriju Njemake, gdje je veina njih i umrla. 21
Prema drugoj verziji, skupina od 3600 ljudi napustila je Bor 17. rujna i
veina njih je likvidirana putem - u Crvenki ili negdje drugdje. No, prema ovoj
verziji, drugu skupinu su oslobodili jugoslavenski partizani i njenih 30 lanova
se prikljuilo partizanskim snagama. 22
Prema posljednjim Romanovim procjenama, idova, rtava iz Bake
i Baranje, bilo je oko 13.500, a iz Meimurja i Prekomurja oko 1300. Dakle,
od idova koji su ivjeli na podruju pripojenom Maarskoj, a kasnije pod
okupacijom Njemake, njih je 14.800 izgubilo ivot, tj. 85% od ukupnog broja. 23 Ta podruja, zajedno sa Srbijom i Banatom koji su bili pod njemakom
okupacijom te dijelom Srbije i jugoslavenske Makedonije, koji su pripojeni
Bugarskoj, predstavljaju dijelove Jugoslavije na kojima su Nijemci, uz pomo
maarskih snaga poetkom 1942. godine, uspjeli gotovo u potpunosti provesti
konano rjeenje" idovskog pitanja.
UBIJANJE IDOVA U N D H
Retlingerova izjava d a j e teko utvrditi toan broj jugoslavenskih idova koji

su ubijeni ili su preivjeli Drugi svjetski rat ak vie vrijedi za NDH nego za
cijelu Jugoslaviju. Pozitivna je injenica d a j e u ustakoj dravi ivot izgubilo
manje idova nego u veini drugih dijelova okupirane zemlje. Nekohko je razloga zbog ega je to tako: zbog utjecaja razliitih imbenika i linosti na sudbine pojedinaca, pa tako i konane bilance zloina ustakog reima prema
idovima; podjele marionetske drave na podruja pod njemakim nadzorom
i podruja pod talijanskim nadzorom gdje su idovi bili zatieni; uplitanja Katohke crkve, meunarodnog Crvenog kria i raznih stranih i meunarodnih
idovskih zajednica u korist idova na hrvatskom teritoriju te injenice da su
idovi u NDH imali vie vremena i prigode da pobjegnu na podruja pod talijanskim nadzorom ili da se prikljue partizanima nego to su mogli idovi iz
drugih dijelova Jugoslavije.
Na podruju koje je u travnju 1941. postalo NDH ivjelo je, prema podacima iz 1939/1940. otprilike 30.300 idova. Nekohko stotina idova od toga
broja ivjelo je na dijelu teritorija koji je u svibnju 1941. anektirala Italija.
Meutim, prema podacima koje je 1980. godine objavio Romano, 1941. godine
je u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, Slavoniji, BiH i Dalmaciji ukupno ivjelo
39.400 idova. Brojani podaci nalaze se u Tablici 3. Nijedan niz brojeva ne
moe se smatrati potpuno tonim, ali predstavljaju najpriblinije vrijednosti.
Kada je dolo do napada na Jugoslaviju, na tim podrujima bilo je i idovskih
izbjeglica iz sredinje Europe, ali ne postoje pouzdane procjene o kolikom se
broju radilo.
Kada je, napokon, utemeljena NDH, ustae su, pod utjecajem nacistike
Njemake, zapoeh s antisemitskom politikom. Faistika Italija, njihov drugi
strani uzor, donijela je 1938. antisemitske zakone, no nije ila tako daleko da
pone primjenjivati genocidne mjere u odnosu na idove.
Iako nije izriito spomenuto, Zakon o osnutku vojske i mornarice, donesen
10. travnja 1941, Srbima i idovima nije doputao sluenje u vojsci ve jedino
u
radnim bataljonima. Za idove je to pravilo izriito definirano mjesec dana

poslije. Sustavno antisemitsko zakonodavstvo uvedeno je 30. travnja Zakonskom odredbom o rasnoj pripadnosti kojom je odreeno koji se ljudi smatraju
idovima i Romima, ali takoer je ostavljena mogunost odstupanja u sluaju
onih idova koji su bitno zaduili hrvatski narod; to se odnosilo i na njihove
supruge i djecu. Istog je dana objavljena i Zakonska odredba o zatiti arijske
krvi i asti hrvatskoga naroda. Tom odredbom je zabranjen brak izmeu
neidova i idova, spolni odnosi izmeu idova mukaraca i arijskih ena te
zapoljavanje arijskih ena mlaih od 45 godina u idovskim kuanstvima.
Takoer je nareeno da svi oni koji su nakon 1918. godine promijenili svoje
prezime, uzmu svoje prvo prezime. Kao to je ranije reeno, idovi su se morali prijaviti vlastima, redovito im se javljati i morah su nositi posebne oznake
prepoznavanja. Osim nekih lijenika, idovima je bilo zabranjeno upranjavati
tzv. slobodnu profesiju. Vladine agencije su preuzele idovska poduzea, financijske ustanove i objekte za iznajmljivanje te su ih ili prodale privatnim interesnim strankama ili kasnije nacionalizirale. Pritom nije bilo nikakve odtete.
idovi su izbaeni iz svojih kua i stanova te su bili prisiljeni ivjeti u posebnim dijelovima grada. albe protiv takvih odluka vlasti, praktiki nisu bile mogue. Vrlo rana i vana zapovijed vezana za idove ukljuena je u Pavelievu
Izvanrednu zakonsku odredbu i zapovijed od 26. lipnja 1941. godine ija je
namjera bila zaustaviti ustake jedinice u ubijanju i, openito, krenju zakona
te uvesti mir i red u dravi. U njoj je pisalo: idovi ire lane vijesti u svrhu
uznemiravanja puanstva te svojim poznatim spekulativnim nainima ometaju
i oteavaju opskrbu puanstva, to se kolektivno smatraju za to odgovornima,
i prema tome e se proti njima postupiti i spremati ih povrh kazneno-popravne
odgovornosti u zatoenika zbiralita pod vedrim nebom." 24
Sve antisrpske i antisemitske mjere popratila je okrutna propagandna
kampanja protiv tih dviju skupina kako bi se pokazalo da su Srbi i idovi najgori neprijatelji hrvatskog naroda i drave te da se i srpsko i idovsko pitanje
mora rijeiti na radikalan nain.
Sjedne strane, ustae su u propagandi podvrgle idove otroj kritici,25 u gospodarskom smislu liili ih itave imovine; oduzeli im graanska prava, smaknuli
ih u odabranim skupinama ili kao taoce; odveh ih u koncentracione logore gdje
su ih ubili ili su oni umrli od bolesti, hladnoe, napornog rada i izgladnjelosti;
a kasnije, nekoliko tisua njih proslijedili Nijemcima koji su ih deportirali u logore smrti u istonoj Europi. S druge strane, odreene skupine idova su titih
i iskoritavah. Posebno privilegirana skupina bili su poasni arijci", tj. idovi
koji su bili povezani s vanim ljudima iz ustakog reima, aktivno sudjelovali u
ustakom pokretu prije travnja 1941. godine, ili su na koji drugi nain pridonijeli hrvatskom nacionalistikom idealu. Toj kategoriji je pripadalo gotovo 100
Zidova, a zajedno s lanovima njihovih obitelji, bilo ih je skoro 500. ef drave
Ante Paveli oenio je enu koja je bila poluidovka, kao i Slavko Kvaternik,

prvi ministar vojske i vrhovni zapovjednik hrvatskih oruanih snaga. Prave
idovke su oenili general Ivan Perevi, bivi potporunik austrougarske vojske ijedan od najbliih Pavelievih vojnih savjetnika, Milovan ani, ministar u
kabinetu te Ivan Orani, voa organizacije Ustake mladei.26
Drugu privilegiranu skupinu inili su oni idovai koji su imali korisnu profesionalnu naobrazbu. Neki su idovski lijenici radili u vojsci, a 81 idovski
lijenik je dodijeljen na rad u podrujima u Bosni koja su bila pogoena endemskim sifilisom. Bilo je nekohko idova i u dravnoj upravi te u dravnim
trgovinskim poduzeima. Vlada je uporno tvrdila da su oni nenadomjestivi. Uz
to, neki idovi su od Ministarstva unutarnjih poslova dobili posebne dozvole"
zahvaljujui kojima su mogli prebivati u ustakoj dravi kao graani prvoga
reda, pokrenuti vlastiti posao i raspolagati svojom imovinom u skladu s opim
zakonima. Takoer su osloboeni od noenja oznake kojom bi bili obiljeeni
kao idovi. Meutim, kada se u kolovozu 1942. godine nadbiskup Stepinac
zalagao kod Paveha da od deportacije u istonu Europu spasi idove koji
su se prethodno preobratili na katolicizam, nije u tome uspio jer su Nijemci,
kod odluivanja o tome tko e biti deportiran, inzistirah na rasnom, a ne na
vjeroispovijednom kriteriju. 27 No, prema njemakim izvjetajima, iz Zagreba u
travnju 1943. godine, antisemitske mjere se vie nisu primjenjivale na idove
koji su bili u mjeovitim brakovima kao ni navodno (to nije bilo tono) na
idove koji su se preobratili na katolicizam prije 10. travnja 1941. godine.
Likvidacija veine idova koji su ivjeli u ustakoj dravi

Likvidacija veine idova u dijelu NDH koji je bio pod direktnom njemakom
okupacijom provedena je u tri faze. Prvo je uhieno nekohko velikih skupina
mladih mukaraca idova, no ubrzo su puteni, kako bi se idovskoj zajednici
povratio osjeaj sigurnosti. Progoni i ubijanja idova zapoeh su u svibnju
1941. godine, i to je, ustvari, prva faza njihove likvidacije koja je trajala do
kolovoza 1942. godine. Neki idovi su ubijeni u napadima i kao taoci, no veina je odvedena u koncentracione logore gdje su mnogi od njih odmah ubijeni,
dok su mnogi drugi umrli od slabe prehrane, hladnoe, mukotrpnog rada i
bolesti, posebice pjegavog tifusa - unato hrani, odjei i lijekovima iz raznih
izvora koje su im idovske vjerske zajednice iz Zagreba i Osijeka (dok god
je postojala) uspijevale poslati. 28 Poslijeratne jugoslavenske komisije, koje su
istraivale zloine okupacijskih snaga i domaih suradnika, procjenjuju d a j e
samo u koncentracionim logorima u NDH ivot izgubilo izmeu 25 i 26 tisua
Zidova.29 No, uzimajui u obzir d a j e u travnju 1941. godine u toj dravi ukupno
bilo samo oko 39.000 idova (prema Romanovoj procjeni iz 1980. godine) i
da su Nijemci deportirah tisue u koncentracione logore u istonoj Europi, a

da su tisue njih pobjegli u podruja koja su bila pod talijanskom kontrolom i
da su se neki prikljuili partizanima, a neki preivjeli Holokaust, tako visoka
procjena je, statistiki gledano, nemogua.
Osim to su postupno iskorjenjivah Zidove u koncentracionim logorima
i na druge naine, ustaka vlada je od njemakih vlasti takoer zatraila da
hrvatske idove deportira u istonu Europu. Prvi je zahtjev podnesen u listopadu 1941. godine, ali je odbijen. Iako je krajem veljae 1942. mnogo idova iz
dijela NDH koji je bio pod njemakom kontrolom jo uvijek bilo ivo, Andrija
Artukovi, ministar unutarnjih poslova, u svom govoru odranom 24. veljae
1942. godine u hrvatskom Saboru najavio je, d a j e u znak samoobrane hrvatska drava odlunim i uspjenim djelovanjem rijeila takozvano idovsko
pitanje". T a j e izjava oito bila namijenjena njemakim uima i u propagandne
svrhe jer, zapravo, nije bila istinita. To je potvrdio i drugi zahtjev koji je u svibnju 1942. godine vlada NDH uputila njemakim vlastima da idove iz NDH deportira u istonu Europu. Ovaj put je zahtjev prihvaen. 30 No, njegova primjena
je odgoena do druge polovice kolovoza 1942. godine kada su Nijemci i ustae
zajedno pohapsili oko 5000 hrvatskih idova (iz Zagreba i Slavonije) i deportirali ih u logore smrti u istonoj Europi. To je obiljeilo drugu fazu unitenja
idova u NDH. Iako broj idova koje su ustae jo uvijek drali zatoenima u
koncentracionim logorima poetkom prosinca 1942. godine nije bio poznat ni
zapovjedniku Franzu Abromeitu, jednom od Eichmannovih pomonika, on je
na temelju tajnih podataka procijenio da se radilo o oko 2000 osoba. 31
Neko vrijeme nakon kolovoza 1942. godine nije bilo daljnjih deportacija idova iz dijelova NDH koji su bili pod njemakom kontrolom, prvenstveno zato to je tu ostalo jako malo idova. Sljedea deportacija provedena je u travnju i svibnju 1943. godine na zahtjev Nijemaca i oznaava treu
fazu unitenja hrvatskih idova. Oko 2000 idova, u mahm skupinama od
20 do 150 ljudi, trebalo je biti poslano u njemake logore smrti u vagonima
prikljuenima na obine vlakove. Ustako redarstvo je obealo da e uhapsiti
njih 1500, ali je uistinu deportirano oko 1200. U to su vrijeme uhieni Miroslav Freiberger, zagrebaki nadrabin i Hugo Kon, predsjednik idovske vjerske zajednice u Zagrebu te su deportirani. Za Kona se vie nita nije ulo, a
Freiberger je, navodno, ubijen na ulazu u Auschwitz, jer je protestirao zbog
bezobzirnog postupka nad lanovima svoje opine. 32
Iako su njemaki slubenici u Zagrebu smatrali d a j e nakon svibnja 1943.
godine idovsko pitanje na teritoriju NDH koje je bilo u njemakoj nadlenosti
uvelike rijeeno, u travnju 1944. godine Himmlerov je ured od njemakog poslanstva zatraio da se jo jedanput pozabavi tim pitanjem. Hans Helm, policijski atae u poslanstvu, podnio je izvjetaj 18. travnja, a 22. travnja Kasche je
u izvjetaju za svoje ministarstvo saeto prikazao stanje preostalih idova u
Hrvatskoj. Zakljuio je (1) da su poasni arijci" bili poteeni antisemitskih

mjera i nisu bili u kontaktu s njemakim predstavnicima u Zagrebu, (2) da su za
idove iz mjeovitih brakova vrijedile antisemitske mjere samo kada su vlasti
NDH inicirale postupke ili kada je to bilo politiki nuno, (3) da se poluidovi,
openito gledajui, nisu smatrah idovima osim ako nisu bili u braku s pravim
idovima te d a j e vlada djelovala protiv njih samo onda kada je to bilo politiki
potrebno i (4) da su vlasti NDH bile vrlo uviavne pri uvoenju antisemitskih
mjera, a policijske vlasti brze i radikalne u njihovoj provedbi. Nekohko dana
poslije, njemaki slubenici iz Zagreba obavijestili su Eichmanna da bi bilo
koje daljnje akcije protiv idova u NDH naile na zapreke jer su mnogi voe
ustakog reima, ukljuujui efa drave, bili u rodu sa idovima. 33
Jedan od posljednjih njemakih dokumenata koji sam naao, a tie se
idova u NDH, bila je poruka koju je 13. lipnja 1944. godine, ef Sigurnosne
pohcije i Sigurnosne slube poslao Helmu. Prema tajnim informacijama do
kojih su njemake slube dole, u koncentracionim logorima u NDH jo uvijek
se nalazilo oko 800 idova, veinom ena i djece. Oni su trebah biti deportirani
to je prije bilo mogue, ako ih u tome ne prijee postojee direktive". 34 Nisam
uspio nai u njemakim dokumentima ili nekim drugim izvorima nikakve novije informacije o tim idovima - jesu li su oni zaista postojali, niti sam uspio
nai izvjetaje o idovskom problemu u NDH koje je 3. kolovoza 1944. godine
Helm obeao predati svojim nadreenima.
Bijeg idova iz p o d r u j a pod njemakom kontrolom u podruja pod talijanskom kontrolom

Nakon to su idovi u NDH shvatih to poduzima nova vlada, znatan je broj
njih pobjegao s podruja NDH koja su bila pod njemakom kontrolom u
podruja pod talijanskom kontrolom, i to ili u ona koja je Italija anektirala
18. svibnja 1941. godine ih u ona koja je ponovno okupirala nakon 7. rujna
1941. godine (Prva zona, Druga zona i Trea zona, redom, na Karti 4). Prema
ope prihvaenom miljenju smatra se da je izmeu 4 i 5 tisua idova prebjeglo u podruja pod talijanskom kontrolom. 35 Neki su idovi, u potrazi za
sigurnou, iz NDH bjeali i u Maarsku te jugoslavenska podruja koja su
bila pripojena Maarskoj, no nisam naiao ni na kakve procjene o kolikom se
broju radilo.
Priljev idovskih izbjeglica u podruja pod talijanskom kontrolom, posebice u Drugu i Treu zonu, znaio je mnotvo problema za talijanske vlasti. No,
ni oni nisu imali podatke o kolikom se tono broju ljudi radilo. U izvjetaju
koje je 17. studenog 1941, godine poslao Mussoliniju, Guiseppe Bastianini,
namjesnik Dalmacije, napisao je d a j e u Splitu bilo 4000 idova, te da ih je prije
aneksije, bilo manje od 1000. Takoer je naglasio da se otprilike 500 idova

nalazilo u logorima na otoku Koruli, a drugih 500 je poslano u logore u Italiji.
Tri mjeseca poslije, u izvjetaju od 12. veljae 1942. godine, napisao je d a j e u
Sphtu bilo samo oko 3000 idova. etiri mjeseca kasnije, ef policije prefekture Dalmacije izvijestio je talijansko Ministarstvo unutarnjih poslova da je
u razdoblju izmeu 1. studenog 1941. i 31. svibnja 1942. godine 1035 idova
iz Dalmacije poslano u koncentracione logore u Italiji te da je krajem svibnja 1942. godine na otoku Koruli bilo samo 119 idova.36 Sa sigurnou je
utvreno da su se za vrijeme talijanske vladavine neki idovi, posebice oni
bogatiji, mogli preseliti u Italiju iz pripojenih dijelova Dalmacije i Hrvatskog
primorja te Druge zone, a da su one druge u Italiju preselile talijanske vlasti.
Skupina od 192 idova koji su 27. i 28. srpnja 1941. godine uhieni u Bokokotorskom zaljevu koji je anektirala Italija, poslani su u koncentracioni logor u
Albaniji, a kasnije u logore u Italiji.37
Prema poslijeratnim procjenama jugoslavenskih idovskih organizacija,
jugoslavenska idovska zajednica u Bariju u Italiji u odreenim trenucima rata
brojila je skoro 3000 ljudi. Do talijanske kapitulacije, idovske izbjeglice koji
su se nalazili u dijelu Dalmacije anektiranom od strane Italije i na teritoriju
NDH koji je Italija ponovno okupirala, potpomagao je lokalni idovski Odbor
u Sphtu. One koji su bih u Italiji potpomagao je Delasem (Delegazione assistenze emigranti), talijanska idovska organizacija koja je pruala pomo
iseljenicima, te amerike i meunarodne idovske organizacije. 38 Nakon to su
Saveznici okupirali Italiju, idove su potpomogle i saveznike oruane snage.
Odreeni broj idovskih izbjeglica iz srednje Europe i NDH uspio je iz anektiranih dijelova istonojadranske obale prebjei u sjevernu Italiju te su veinom
ivjeh oko Padove i Milana.39 Nisam uspio saznati to se s njima dogodilo nakon to je Italija kapitulirala.
Njemaka traga za idovima na p o d r u j i m a pod talijanskom kontrolom

Nijemci nisu bili zadovoljeni samo tim to je veina idova s teritorija NDH
pod njemakom kontrolom bila deportirana, bilo u ustake logore, na stratita
diljem NDH ili deportacijom u njemake logore smrti. eljeh su likvidirati i
idove koji su iz zone NDH pod njemakom kontrolom prebjegli na podruja
pod talijanskom kontrolom, sve srednjoeuropske idove koji su bih na podruju pod talijanskom kontrolom te idove koji su ranije ivjeh u Drugoj i
Treoj zoni. Stoga su, im je u kolovozu 1942. godine postignut sporazum o
deportaciji otprilike 5000 idova iz NDH, njemaki predstavnici u Zagrebu,
u skladu s naredbama iz Berlina, zapoeli rjeavanje tog pitarya sa svojim
talijanskim kolegama. Budui da je Njemaka s NDH sklopila sporazum da
idove iz NDH deportira u istonu Europu, Nijemci su eljeli da talijanska

zapovjednitva u Drugoj i Treoj zoni sve idove predaju vlastima NDH. Predstavnici vlasti NDH su podnijeli slian zahtjev, koji nije imao ni priblino jednaku teinu kao njemaki zahtjev. Talijanski izaslanik u Zagrebu je odgovorio da se odluka mora donijeti u Rimu. Primivi tu informaciju iz Zagreba,
Martin Luther, dravni podtajnik u njemakom Ministarstvu vanjskih poslova,
zatraio je od njemakog veleposlanstva u Rimu da zapone pregovore s talijanskom vladom. 40 Nakon njemakog zahtjeva, markiz DÂjeta iz talijanskog
Ministarstva vanjskih poslova obavijestio je Vrhovnu komandu talijanske vojske d a j e Ministarstvo Nijemcima poruilo da talijanska vlada nema nita protiv predaje idova iz talijanske zone u NDH vlastima Reicha ili NDH. No, Ministarstvo je eljelo da se o tom pitanju izjasni Vrhovna komanda te je trailo
podatke o kolikom se broju idova radi i sve druge korisne informacije".
Vrhovna komanda je pak od talijanske Druge armije, ije su jedinice okupirale
Drugu i Treu zonu, zatraila relevantne podatke i njeno miljenje, a kasnije
je od 5, 6. i 8. vojnog korpusa traila informacije o broju idova na njihovu
podruju, o tome kako su ivjeli, kako su se ponaah i da li su bili u kontaktu
s neprijateljima (jugoslavenskim partizanima). Na temelju sakupljenih informacija, general Mario Roatta, zapovjednik 2. armije, obavijestio je 22. rujna
1942. Vrhovnu komandu da na teritoriju NDH pod talijanskom okupacijom ivi
oko 3000 idova. Tvrdio je da bi njihova predaja vlastima NDH ili Nijemcima,
naruila talijanski ugled jer je Italija, iako samo preutno, preuzela te ljude pod
svoje okrilje. Nadalje, predaja idova mogla bi izazvati sumnje kod jedinica
Dobrovoljake antikomunistike milicije (MVAC) da e jednog dana i one biti
predane ustaama. To bi redom ugrozilo mir na podrujima koje naseljava
srpsko pravoslavno stanovnitvo te bi bilo u suprotnosti s talijanskim interesima. General Giuseppe Pieche, predstavnik karabinjera u NDH, u potpunosti je
podravao Roattaevo miljenje te je jo izjavio da bi predaja idova hrvatskim
vlastima znaila da ih se osuuje na smrt. 41
Suoeni, s j e d n e strane, s poetnim odgovorom da nema nikakvih zapreka
izruivanju idova s podruja pod talijanskom kontrolom i s Mussolinijevom
izjavom da e se prema tim idovima ponaati na isti nain kao prema idovima
s podruja pod njemakom kontrolom, te, s druge strane, suoeni s protivljenjem vojnih zapovjednika na bojitu tom izruenju, Talijani su poeli okoliati.
Vlasti u Rimu rekle su Nijemcima da su generali na bojitu dobili zapovijed da
izrue Zidove. Generali su rekli da nisu dobili nikakvu takvu zapovijed. Sve u
svemu, obje strane su se ili pretvarale ih koristile taktiku odgode.
Njemake vojne i diplomatske vlasti smetala je injenica da su idovi koji
su ivjeh na podrujima pripojenim Italiji i u Drugoj zoni koju je Italija ponovno
okupirala, mogli slobodno ivjeti u iznajmljenim kuama, svojim domovima
di hotelima, te da ih je talijanska vojska titila i prema njima se odnosila na
civiliziran nain ak i nakon to je Njemaka zatraila njihovo izruenje. U za-

jednikom memorandumu kojeg su 1. listopada 1942. general pukovnik Lohr,
zapovjednik oruanih snaga za jugoistonu Europu, Glaise, njemaki opunomoeni general u Hrvatskoj i Kasche, njemaki izaslanik u Zagrebu, poslali
Hitleru, oni su tvrdih da bi idovi u takvim okolnostima, putem pijunae i
sabotae, mogli ugroziti interese NDH i ratne ciljeve Reicha i NDH.42
Njemaki slubenici su napokon shvatih da Talijani prijee njemake napore. U izvjetaju od 20. listopada 1942. godine Kasche je izrazio sumnju u to
d a j e Mussolini ikada rekao da bi se prema idovima, koji su bili na teritorijima NDH pod talijanskom kontrolom, trebalo odnositi jednako kao i prema
idovima koji su na podrujima NDH bili pod njemakom okupacijom. Ako je
to i rekao, onda su nie institucije vlasti spreavale provedbu njegovih zapovijedi. Postojei pregovori izmeu vlada NDH i Italije oko toga da se idovima
iz NDH koji su bili na podrujima pod talijanskom kontrolom da talijansko
dravljanstvo, a njihova imovina ustupi NDH, znaili bi, kako je Kasche zakljuio, sabotiranje itave europske idovske politike koju su Nijemci promicali".43 No, ispostavilo se, da ti pregovori izmeu Italije i NDH nisu doveh ni do
kakvih rezultata.
Meutim, Talijani nisu mogli u potpunosti ignorirati stalno prisutni
njemaki zahtjev izruivanja idova. Vjerojatno zbog nastojanja da bar suzbije
tvrdnju Nijemaca da slobodni idovi predstavljaju prijetnju silama Osovine i
NDH, dijelom da dobije veu kontrolu nad tim idovima i dijelom da dobije
vie vremena za donoenje konane odluke, Mussolini je odluio, a Vrhovna
komanda 28. listopada 1942. zapovjedila da se idove iz Druge zone zatoi u
logore na obali Jadranskog mora. Potkraj studenoga i u prosincu 1942. godine,
Talijani su idove iz Hercegovine i june Dalmacije poeli sabirati u logore
i hotele u blizini Dubrovnika. idovi, koji su se nalazili na podruju Splita,
odvedeni su u logore na Brau i Hvaru, a idovi iz Hrvatskog primorja i okolnih podruja, zatoeni su u logoru koji se nalazio juno od Rijeke. Prema talijanskim izvorima proizlazi d a j e 1. oujka 1943. broj idova zatoenih u tim
logorima bio sljedei: 822 na podruju Dubrovnika, 554 na Brau i Hvaru te
1170 u Kraljevici, tj. ukupno 2546. Ovaj statistiki pregled nije odreivao idove
prema nacionalnoj pripadnosti, no prema ranijem pregledu od 18. veljae, koji
pokazuje d a j e u tim logorima bila 2661 osoba, meu njima je bilo 2378 idova
iz NDH te 283 iz drugih zemalja (187 iz Reicha, 50 iz Maarske, itd.). Kasnije
istraivanje koje je proveo Romano pokazalo je d a j e u tim logorima bilo puno
vie zatoenika nego to su Talijani izvjetavah. Na dubrovakom podruju
bilo je zapravo 1700 ljudi, na otocima Brau i Hvaru 615, a u Kraljevici 1250, tj.
ukupno 3565 osoba. ini se d a j e jedan od razloga tog nepodudaranja bio taj
to idovske obitelji nisu prijavljivale sve lanove obitelji, kako bi se - ako se
ispostavi d a j e njihovo izruenje Nijemcima neizbjeno - bar neki od njih mogli spasiti. 44 idovi na teritorijima NDH pod talijanskom kontrolom vjerovah su

da su Talijani ovim zatoenjem, pod njemakim pritiskom, slijedili njemake
metode", to je pojaalo njihov strah od buduih dogaanja.
I nakon to su Talijani zatoih idove u logore, Nijemci su i dalje vrili
pritisak u pogledu njihova izruenja, ali bez uspjeha. Kasche je izvijestio
13. travnja 1943, da pregovori s Talijanima nisu doveli ni do kakvih rezultata.
Zapoinju novi pregovori, no ni oni nisu urodili plodom. 45
Logori za idove u Drugoj zoni koje su odravah Talijani navodno su se
pokazali preskupima i neuinkovitima. Prema memorandumima 2. armije od
19. i 22. veljae 1943. godine, plan je bio sakupiti sve zatoene idove u jedan
jedini logor i to u Kamporu na Rabu, otoku koji su Talijani anektirah 1941. godine. Od 1. oujka 1943. godine u logoru su bih slovenski zatoenici, uglavnom
iz partizanskih obitelji, njih 2721. Plan se postepeno provodio u praksi, najvie
u svibnju 1943. godine, te je novi logor postao jedini smjetaj za idove pod
talijanskom kontrolom. Detaljna pravila o organizaciji logora na Rabu izdala
je 2. talijanska armija 14. srpnja 1943, trudei se da ih barem djelomino prilagodi vrlo heterogenom karakteru njegovih zatoenika. 46 Predviajui da e
se talijanske snage ubrzo povui s jugoslavenskog teritorija, talijansko Ministarstvo vanjskih poslova poslalo je 19. kolovoza 1943. godine tajnu direktivu
2. armiji o tome kako se odnositi prema idovskim zatoenicima u sluaju
povlaenja. Talijanske ete ih nisu smjele predati u tue ruke bez jamstva
njihove zatite, nisu im smjele dopustiti da slijede u Italiju talijanske snage
koje su se povlaile, i morale su u to veoj moguoj mjeri pristati na zahtjeve
pojedinih idova koji su imali pravo na poseban tretman (najvjerojatnije
doputajui im da se presele u dio Italije pod kontrolom Saveznika). 47 Kohko je
meni poznato, ovo je bila posljednja talijanska direktiva koja se ticala idova s
prostora NDH koji je bio pod talijanskom kontrolom. Ustaama ili Nijemcima
nije izruen nijedan idov, te su idovi na taj nain spaavani od sigurne smrti, meutim nije im bilo doputeno ni masovno preseljenje u Italiju. Kao to
smo ranije rekli, u oujku 1942. godine Talijani su Nijemcima predali samo
jednu skupinu jugoslavenskih idova. To su bili srpski idovi koji su nakon
njemake okupacije pobjegli u podruje Pritine i naposljetku su ubijeni.
Nakon povlaenja Talijana, jugoslavenski partizani su prvi doli u logor
na Rabu. Na temelju kasnijih istraivanja, Romano je utvrdio da je u logoru
bilo zatoeno 3577 idova od kojih je njih 211, ija imena nisu poznata, sredilo
odlazak u Italiju prije talijanske kapitulacije. Od 3366 ljudi ija su imena poznata, svi su otili nakon to su partizani otvorili logor, osim 204 veinom starih
i bolesnih ljudi. U oujku 1944. godine Nijemci su ih, zajedno s otprilike 100
Zidova koje su pronali u Istri, odveli u Auschwitz gdje su ubijeni. Navodno je
samo jedan od njih uspio preivjeti. 48
Osim idovskih izbjeglica koji su se nalazili u Drugoj zoni, Talijani su bili
odgovorni i za idove koji su ve ivjeh na teritoriju uz istonojadransku obaaan

lu koje je Italija anektirala 1941. godine (Prva zona) te za idovske izbjeglice
koji su se u velikom broju slijevali u to podruje. Obje te skupine bile su pod
nadlenou namjesnika Dalmacije. Kao to je ranije reeno, u drugoj polovici
1941. i poetkom 1942. godine, stanovit broj idovskih izbjeglica iz Prve zone
odveden je u koncentracione logore na talijanskom kopnu.
Meu idovskim izbjeglicama iz NDH u Prvoj zoni, bilo je nekih koji su na
to podruje doli iz dijela NDH pod njemakom kontrolom, ali uz talijansko
doputenje. No, polovicom 1942. godine, namjesnik pokrajine je saznao d a j e
tijekom proteklih mjeseci oko 1500 idova ilegalno dolo u Prvu zonu. Uprava
ih je eljela premjestiti u Drugu zonu, gdje bi bili pod kontrolom vojske. Nakon
podulje rasprave s vojnim vlastima i odluke koju je donijela Vrhovna komanda,
ti su idovi podijeljeni na sljedei nain: 300 u podruje Kraljevice, 300 na otok
Bra, 500 na otok Hvar i 400 na podruje Dubrovnika. 40 Ali kako na Hvaru nije
bilo dovoljno hrane i mogunosti za smjetaj, kasnije je smanjen broj idova
koji su bili odreeni za taj otok. Te su izbjeglice, zajedno s drugim idovima iz
Druge zone, u studenom i prosincu 1942. odvedeni u koncentracione logore, a
zatim u svibnju 1943. premjeteni u jedan jedini logor na Rabu u Prvoj zoni.
Nakon premjetaja ilegalnih idovskih izbjeghca u Drugu zonu, talijanska
administracija u Dalmaciji pod svojom je kontrolom imala samo idove koji
su prije pripojenja ivjeh na teritoriju Prve zone, te one koji su legalno uli u
zonu. Meutim, za neke od tih idova smatralo se da su politiki sumnjivi. Protjerani su na otok Korulu, u dvije priblino jednake skupine u grad Korulu
i Vela Luku, gdje su se mogli relativno slobodno kretati. U oujku 1943. te su
dvije skupine ukupno brojile 506 ljudi. Budui da su bar neki od njih odravali
kontakt s jugoslavenskim partizanima, talijanske vojne vlasti su urgirale da ih
se premjesti u logore pod strogom kontrolom. No, pokrajinska uprava je taj prijedlog uspjeno odbila. 50 Polovicom kolovoza 1943. godine, kada je talijanska
vlada ukinula narnjesnitvo Dalmacije, vojska je preuzela itav njegov teritorij,
dakle, i nadlenost nad idovima u Prvoj zoni, ukljuujui i one na otoku Koruli. Kasnije, kada su se talijanske snage povukle iz Jugoslavije, neki idovi
iz Prve zone pridruili su se partizanima, neki su pobjegli u Italiju, a neki su
ostali na podrujima koja su prethodno bila pod talijanskom vlau, pa su ih Nijemci kasnije uhvatili. U hstopadu 1943. godine, Britanci i partizani su navodno
evakuirali neke idove s Korule u Italiju i kasnije u Egipat, gdje se njih 122
zajedno s 27.000 Jugoslavena nalazilo u tamonjim izbjeglikim logorima.
Pokuaji s p a a v a n j a idova iz NDH

Svjetski idovski kongres je iz svojih ureda u New Yorku, enevi i Londonu,
izravno ili putem prijateljskih vlada, u nekohko navrata apelirao na Vatikan da
P.R

posreduje kod vlada NDH i Italije u korist idova iz NDH koji su se nalazi na
teritoriju NDH pod njemakom ili talijanskom okupacijom ili ve u Italiji. Preostali idovski voe u Zagrebu na posredovanje su takoer pozivali Giuseppea Ramira Marconea, papinskog poslanika u Zagrebu i nadbiskupa Stepinca.
Nakon to je postalo opepoznato pravo znaenje evakuacija u istonu Europu", posredovanja su veinom bila usmjerena na spreavanje deportacije. U
Zagrebu su neki pokuaji posredovanja bili uspjeni, ali je veina njih zapravo
bila neuspjena. No, posredovanje Vatikana u korist idova na podrujima pod
talijanskom kontrolom bez sumnje je sluilo jaanju odlunosti talijanskih civilnih i vojnih vlasti da se odupru njemakom pritisku. U raspravi izmeu predstavnika Vatikana i Giuseppea Bastianinija, talijanskoga podtajnika vanjskih
poslova, u oujku 1943. godine, Mussolinijeva politika odnosa prema idovima
opisana je kao politika izdvajanja, a ne progona". 51
Zahvaljujui naporima voa idovske vjerske zajednice u Zagrebu i pomoi
koju su pruih Vatikan i meunarodni Crveni kri, skupina od jedanaestero
idovske djece, ukljuujui i sina kasnije deportiranog glavnog rabina Zagreba, Miroslava Freibergera, poslana je poetkom 1943. godine preko Maarske,
Rumunjske i Turske u Palestinu. 52
Uspjean premjetaj te djece bio je povod da se pokua prebaciti djecu iz
logora u Kraljevici u Palestinu istom rutom u oujku i travnju 1943. godine.
T a j e ideja potekla od idovske vjerske zajednice u Zagrebu, a podrali su je
vodei internirci u Kraljevici. Zapovjednitvo talijanskog 5. vojnog korpusa
smilovalo se i izravno se za pomo obratilo talijanskom veleposlanstvu u
Budimpeti. S obzirom da su u Maarskoj, Slovakoj i Rumunjskoj poduzete
sline mjere u korist drugih idova, naroito djece, te takoer u znak pruanja
podrke oko 5000 bugarskih idova, u itavu priu se umijeao i veliki jeruzalemski muftija Hadi Amin el Husseini. U pismu koje je 10. lipnja 1943. uputio talijanskom Ministarstvu vanjskih poslova tvrdio je da bi takav premjetaj
idova mogao tetiti interesima sila Osovina kako u arapskom svijetu tako
i u Europi te je zatraio da se to zaustavi. Talijansko Ministarstvo vanjskih
poslova objavilo je 12. srpnja 1943. da se emigriranje idova iz prethodno
spomenutih zemalja, ukljuujui djecu iz logora u Kraljevici, koji su tada ve
bila premjeteni na Rab, moe potpomoi samo ako je odredite neka zaista
neutralna zemlja, kao to su vicarska ili Turska, ali ne i Palestina. 53 Kada je
kapitulacija Italije postala neizbjena, to je pitanje izgubilo na vanosti.
Mnogi autori koji su pisah o Holokaustu takoer su analizirah ulogu Svete Stolice i Katohke crkve u odnosu na idove tijekom Drugoga svjetskog
rata. Mnogi smatraju da su papa Pio XII i Katohka crkva iznevjerili idove jer
su utjeli i nisu djelovali odluno. Tako su zakljuili Gerald Reitlinger, Raul
Hilberg, Guenter Lewry, Walter Laqueur i John F. Morley. Meutim, postoji i
suprotno miljenje. Autori koji su na strani Vatikana, tvrde da bi, u sluaju da

je Vatikan vie stao u obranu idova, izazvao Hitlera da nad njima provodi jo
vee nasilje. Nadalje, tvrde da je Vatikan elio zatiti katolike u Njemakoj i
zemljama pod njemakom okupacijom te da nije htio prijeiti njemaku kampanju protiv boljevizma za koji je Vatikan smatrao da predstavlja veu opasnost od nacizma. D a j e Vatikan otro kritizirao nacistiku Njemaku, u tom bi
sluaju trebao kritizirati i SSSR, to bi razljutilo zapadne Saveznike. Konano,
ovi autori tvrde d a j e Vatikan elio ostati neutralan kako bi u pravom trenutku
mogao biti uinkovitiji u zalaganju za mir. Istiu da je Vatikan, iako je inzistirao na politici tiine, posredovao u korist idova na indirektan nain i diplomatskim kanalima te je u tajnosti poticao sveenitvo da prua pomo to je
vie mogue. Najglasniji meu autorima koji su na strani Vatikana je Pinchas
E. Lapide, izraelski generalni konzul, koji pie da ,je Katohka crkva, u vrijeme pontifikata pape Pija XII odigrala znaajnu ulogu u spaavanju najmanje
700.000, a najvjerojatnije 860.000 idova od smrti od strane nacistike ruke...
Taj je broj, iako neznatan u usporedbi s naih est milijuna muenika za iju
sudbinu ne postoji nikakva utjeha, puno vei od broja idova koje su, ukupno
gledajui, spasile druge crkve, vjerske ustanove i spasilake organizacije". 54
IDOVI U JUGOSLAVENSKIM
PARTIZANSKIM SNAGAMA
U drugoj polovici 30-ih godina 20. stoljea, izvjestan broj jugoslavenskih idova
sudjelovao je u svim politikim aktivnostima i organizacijama ljevice koje su
postojale u zemlji, ukljuujui KPJ i SKOJ. To naroito vrijedi za razdoblje
nakon 1937. godine, kada je Tito preuzeo vodstvo nad partijom. Godine 1940,
dva idova, Moa Pijade i Pavle Pap, postali su lanovi CK KPJ, a Moa Pijade
je za vrijeme rata bio jedan od najbliih Titovih suradnika. 55
Kao to je ve prije reeno, njemake okupacijske vlasti u Srbiji koristile
su oruane napade i djela sabotae komunistikih partizana kao izgovor za masovna ubijanja idova u Srbiji. Tako se manji ili vei broj idova naao meu
taocima koji su ubijani u odmazdama za partizanske akcije. U NDH idovi
su takoer bili meu taocima koji su bili strijeljani zbog partizanskih akcija.
Na taj se nain izmeu partizana i idova, od samog poetka partizanskog
otpora, razvila posebna veza. Budui da su partizani bili jedina jugoslavenska
snaga koja je pruala stalan otpor okupacijskim i kolaboracionistikim snagama, jedini izbor koji su imah idovi koji su se eljeli obraniti od Nijemaca i
kolaboracionistikih snaga, bio je - prikljuiti se partizanima. Romano dobro
uoava da su idovi koji su ivjeh u gradovima, a koji su moda eljeli napustiti svoje domove, bili u tim nakanama suoeni s mnogim preprekama. No, on i
dalje misli d a j e puno vie njih moglo prebjei. Veina idova koji su ivjeh u
gradovima nisu otili, po svoj prilici zato to nisu predvidjeli ekstremnu brutalnost s kojom su se nacisti i ustae odnosili prema idovima.56
Prema Romanovim najnovijim procjenama, 4572 idova stupila su u redove jugoslavenskih partizanskih snaga, a od njih je 1318 poginulo. Veina
Zidova koji su se pridruili partizanima, bili su iz Hrvatske i BiH, tj. s podruja
koja su bila dio NDH, gdje njemaka vlast nije bila tako neposredno utjecajna
kao u drugim dijelovima zemlje i idovi su imali vie vremena i prilika da izbjegnu unitenje. 57
Vee prikljuivanje idova partizanskim redovima dogodilo se nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. godine, kada su ih upravo partizani oslobodili
!z logora na Rabu i iz zatoenitva na otoku Koruli. Nekohko stotina mladih

idova iz logora na Rabu prvo su osnovali posebni bataljon, ali su se kasnije
raspodijelili po drugim partizanskim jedinicama. Drugi zatvorenici iz logora
na Rabu evakuirani su na podruja koja su partizani oslobodili, a mnogi su se
naknadno prikljuili partizanima ili su za njih obavljah neke druge poslove.
Najvei doprinos koji je idovska zajednica u Drugom svjetskom ratu dala
partizanima su nesumnjivo bih lijenici. Prema Romanovim podacima, partizanskim snagama se prikljuilo preko 300 idovskih lijenika, 70 farmaceuta,
100 studenata medicine i 40 studenata farmacije te 100 medicinskih sestara.
Od toga broja stradala su 44 lijenika, 8 farmaceuta, 14 studenata medicine i 7
studenata farmacije te 83 bolniarke. Osim njih, 6 lijenika, 6 farmaceuta i 21
student ubijeni su dok su za partizane obavljah dunosti koje nisu bile vojne
prirode. 58
ZAKLJUAK
Likvidacija jugoslavenskih idova odvijala se tijekom Drugog svjetskog rata u

razliitim okolnostima i na razliite naine. U Srbiji i Banatu progon je u velikoj mjeri zavren u svibnju 1942. godine; na podruju NDH krajem kolovoza
1942, u jugoslavenskoj Makedoniji krajem travnja 1943, a u Bakoj, Baranji,
Meimurju i Prekomurju nakon njemake okupacije Maarske u oujku 1944.
godine. Veinu idova s podruja pod talijanskom kontrolom ili meu partizanima, spasili su partizani ili su, pak, oni u ogranienom broju pobjegli u
Italiju u vrijeme talijanske kapitulacije. No, znatan broj idova, svojevoljno
ih zbog spleta okolnosti, nije napustio ta podruja (Dalmaciju, dijelove BiH,
Crnu Goru i Kosovo) i Nijemci su ih zarobili. Svi su oni, otprilike njih 1200,
ubijeni u koncentracionim logorima u Jasenovcu, Zemunu i Banjici u Jugoslaviji ili u Auschwitzu i drugim njemakim logorima. 59 Posljednji idovi koji
su odvedeni iz Jugoslavije bili su maarski idovi koji su radili kao prinudna
radna snaga u rudnicima bakra u Boru u sjeveroistonoj Srbiji. Mnogi od njih,
meu kojima su moda bili i neki idovi iz jugoslavenske Bake, ubijeni su
u akciji preseljenja u rujnu i listopadu 1944. godine, ih su umrli u koncentracionim logorima u Njemakoj.
Od 82.242 idova, koliko se procjenjuje da ih je ivjelo u Jugoslaviji uoi
Travanjskog rata 1941. godine (Romanovi podaci u Tablici 3), njih 67.248 ili oko
82% izgubilo je ivot u ratu. Kao to smo vidjeli, gubici su se razlikovali od jednog do drugog dijela tadanjeg jugoslavenskog teritorija, bitno ovisei o stupnju njemake kontrole nad odreenim podrujem. Tablica 4. sadri podatke
grupirane po republikama i povijesnim pokrajinama o idovskom stanovnitvu
u Jugoslaviji poetkom 1941. godine i o gubicima koje su idovi pretrpjeli. Ta
Tablica ukljuuje i 1318 idova koji su poginuli sluei u jugoslavenskim partizanskim snagama no, ne ukljuuje preko 3000 idovskih izbjeglica koji su iz
srednje Europe doli u Jugoslaviju i stradah tijekom okupacije zemlje. 60 Meu
njima su najveu skupinu inile idovske izbjeglice zatoene u logoru Sapcu u
Srbiji koja je bila pod njemakom okupacijom. Nijemci su sredinom listopada
!941. godine likvidirali vie od 1000 tih idova.
/T70

TABLICA 4.
idovsko stanovnitvo u Jugoslaviji 1941. i
idovski gubici tijekom r a t a (1941-1945)
Povijesna
Procjena broja stanovnipokrajina
ka poetkom 1941.
Banat
4200
Srbija
12.500
Makedonija
7762
Kosovo i Metohija
550
Baka i Baranja
16.000
Slovenija, Prekomurje
i Meimurje
1500
BiH
14.000
Sj everozapadna
Hrvatska i Slavonija
25.000
Dalmacija
400
Crna Gora
30
Sandak
300
UKUPNO
82.242
Procjena gubitaka
(1941-1945)
3800
11.000
6982
210
13.500
Gubitak u %
90,5%
88,0
90,0
38,2
84,4
1300
10.000
86,6
71,5
20.000
148
28
260
67.228
80,0
37,0
93,0
86,6
81,7%
Izvor: Romano, Jevreji Jugoslavije, 1941-1945, str. 201. Prema izjavi autora, podaci su
samo pribline vrijednosti.
Biljeka: Podaci su organizirani istim redom kao u Tablici 3.
Od priblino 15.000 jugoslavenskih idova koji su preivjeli, otprilike je
1500 ostalo u zemljama u koje su emigrirah tijekom rata i neposredno nakon
zavretka rata (Palestina, SAD, itd.). Godine 1946. u Jugoslaviji su idovske
opine ukupno imale 12.414 lanova. Moe se pretpostaviti da se nekohko
stotina idova nije prijavilo u te organizacije. Nakon osnivanja Izraela 1948.
godine, bilo je nekohko valova emigracije idova iz Jugoslavije, te je, prema
podacima Saveza jevrejskih optina Jugoslavije, u razdoblju izmeu 1948. i
1953. godine ukupno 7739 idova otilo u Izrael. Prilikom popisa stanovnitva
u Jugoslaviji 1981. godine, samo su se 1384 osobe izjasnile da su po nacionalnosti idovi, za razliku od 1971. godine kada ih je bilo 4811. No, veina jugoslavenskih idova se, prilikom posljednjeg popisa stanovnitva, vjerojatno
izjasnila da su pripadnici drugih nacionalnih skupina jer je Jevrejski kalendar
za 1983-84 popisao 5509 lanova raspodijeljenih u 29 idovskih opina koje
su djelovale u zemlji. 61
Na kraju, moemo rei da je, zbog genocidne politike nacista i njihovih
kolaboracionista u Jugoslaviji tijekom Drugog svjetskog rata te, manjim dijelom, zbog emigracije jugoslavenskih idova u Izrael nakon 1948. godine, neko iznimno produktivna, imuna i tovana idovska zajednica u zemlji postala samo sjena onog to je nekad bila. Najvei gubitnik, nakon same idovske
zajednice, bila je Jugoslavija.
DODATAK: U N I T E N J E JUGOSLAVENSKIH R O M A
Nacisti i ustae su bili odluni u svojoj namjeri da likvidiraju jugoslavenske Rome kao i idove. Slikovita i dijelom nomadska manjina nije bila ni od
politike ni od gospodarske vanosti. Nije imala nikakve primjetne regionalne
ili dravne organizacije kao ni meunarodne kontakte. Zapravo se malo zna
o broju lanova i regionalnoj raspodjeli te maryine u razdoblju izmeu dva
rata. Zbog toga se razloga ubijanje Roma u Jugoslaviji u Drugom svjetskom
ratu samo usputno spominje u njemakim i ustakim izvjetajima te njihovoj
propagandi. No, t a j e skupina bila osuena na propast jer su ju nacisti smatrali
rasno inferiornom zajednicom.
Jugoslavenski popis stanovnitva iz 1921. godine ne sadri nikakve podatke
0 broju Roma. Ali, prema svemu sudei, u nekim pokrajinama su prikupljeni
podaci na temelju kojih je kustos Etnografskog muzeja u Beogradu, Borivoje Drobnjakovi, kasnije mogao izjaviti da su, prema popisu stanovnitva, u
sjevernoj Srbiji bila 16.674 Roma, u junoj Srbiji (tj. u jugoslavenskoj Makedoniji) 14.489, u Banatu 3104, u Bakoj i Baranji 652, iako nedostaju podaci
za druge pokrajine". Objavljeni popis stanovnitva iz 1931. godine takoer ne
sadri nikakve podatke o Romima. Meutim, sakupljene su statistike popisa stanovnitva i, iako ne sustavno ureene, objavljene u Beu tijekom rata.
Prema tim podacima, 1931. godine u Jugoslaviji bila su 70.424 Roma. 62 Ako
tu brojku poveamo za 12,7%, to je bilo prosjeno poveanje ukupnog broja
stanovnika u zemlji tridesetih godina 20. stoljea, moemo pretpostaviti d a j e
poetkom 1941. godine u Jugoslaviji bilo oko 79.500 Roma.
Vie od etvrtine tog stanovnitva ivjelo je u NDH. Godine 1939. Mladen
Lorkovi, kasnije ministar vanjskih poslova NDH, upotrijebio je ugrubo definirane podatke iz popisa stanovnitva iz 1931. godine da bi izraunao kako je
1931. godine na podruju koje je 1939. godine ukljueno u Banovinu Hrvatsku, ukupno bilo 14.830 Roma. 63 Ako realno pretpostavimo d a j e u dijelu BiH
1 Hrvatske, koji nije ukljuen u Banovinu Hrvatsku, 1931. godine bilo otprilike
upola manje Roma nego na podruju kasnije Banovine, onda je 1931. godine
ua podruju koje je poshje ukljueno u NDH, bilo oko 22.200 Roma. Ako tomu

dodamo rast stanovnitva tridesetih godina 20. stoljea od 12,7%, u travnju
1941. godine Roma je u novoj hrvatskoj dravi bilo oko 25.000.
I u okupiranoj Srbiji i u NDH, a posebice u Srbiji, vlasti su pokuale napraviti razliku izmeu Roma koji su se ustalili n a j e d n o m mjestu i Roma koji su
jo uvijek vodili nomadski nain ivota. U okupiranoj Srbiji i Banatu, oni Romi
koji su imali stalno boravite i posao i koji su dugo ivjeh u zemlji nisu bili proganjani, ne bar estoko, iako su za njih slubeno vrijedili antisemitski propisi.
Morah su se prijaviti, sloboda kretanja bila je ograniena, moralo se potivati
policijski sat. Iako je tisue Roma, mukaraca, ena i djece odvedeno u koncentracione logore, veina njih je putena nakon samo dva mjeseca. Ipak, Nijemci su strijeljali nekoliko stotina Roma - mukaraca. 64 No, nisu pokazali
istu sustavnu ustrajnost u sakupljanju i iskorjenjivanju Roma kao to je to
bio sluaj sa idovima. Takoer, nisam vidio nikakve izvjetaje da su Nijemci
traili deportaciju Roma iz jugoslavenske Makedonije pripojene Bugarskoj ili
iz dijela Makedonije i Kosova pripojenog Albaniji. Ne iznenauje podatak da
popis jugoslavenskog stanovnitva iz 1948. godine pokazuje da je veliki dio
prijeratnog romskog stanovnitva i u Srbiji i u Makedoniji preivio rat.
U NDH je situacija bila znatno drukija. Ustae su vjerovah da nomadski
Romi ire zarazne bolesti i kraom unitavaju poljoprivredu seljaka te da bi ih,
kao niu klasu ljudi, trebalo ubiti. Prva mjera koja se tie Roma, kao i u Srbiji,
bilo je njihova prijava u jesen 1941. godine. Ustae su dosta rano napravih
razliku izmeu Roma koji su bili katohke i islamske vjere, kojih je bilo malo
i protiv kojih po svoj prilici nisu poduzete nikakve genocidne mjere, te Roma
koji su bili pravoslavne ili neke druge vjere. Prema nepotpunim podacima,
veina Roma iz NDH pod raznim izlikama je sakupljena u svibnju i tijekom
narednih mjeseci 1942. godine te su raznim prijevoznim sredstvima, ukljuujui i njihova vlastita kola, odvedeni u koncentracioni logor u Jasenovcu gdje
je odnos prema njima bio puno gori nego prema drugim logoraima. Smjeteni
su u odvojeni dio logora i dobivali su goru hranu nego drugi ili je uope nisu
ni dobivali tako da su neki umrli od gladi. Oni koji su bili fiziki sposobni,
morali su obavljati najtee poslove u izgradnji oblinje brane, kopati masovne
grobnice, rjeavati se leeva i ak ubijati svoje sunarodnjake. U vrlo kratkom
razmaku svi su ubijeni ili su umrli na ovaj ili onaj nain. 65
Prema izvjetajima poslijeratnih jugoslavenskih komisija koje su istraivale
zloine okupatora i njihovih domaih kolaboracionista, ustake su vlasti sakupile oko 40.000 Roma i sve ih ubile u koncentracionom logoru Jasenovac. Ako
je suditi prema naim procjenama da je 1941. godine u NDH bilo samo oko
25.000 Roma, ubijanje 40.000 Roma, statistiki gledano, nije mogue. Puno su
realistinije procjene Jakoba Danona, biveg zatoenika u logoru Jasenovac,
brijaa koji je i u logoru obavljao taj posao te preivio rat. Prema Danonovu
miljenju, u Jasenovcu je ubijeno oko 20.000 Roma. 66 injenica da je prema

popisu stanovnitva iz 1948. godine u SR Hrvatskoj i BiH bilo samo 847 Roma,
znaila bi da je ustaama polo za rukom ubiti veinu Roma koji su ivjeli u
NDH.
Popis stanovnitva iz 1948. godine pokazuje d a j e ukupno bilo 72.736 Roma,
i to 52.151 u SR Srbiji, 19.500 u SR Makedoniji, a samo 1085 u ostalim dijelovima zemlje. 67 Zaprepaujua razlika u broju idova i Roma koji su preivjeli
Drugi svjetski rat pokazuje da su nacisti prvenstveno eljeli iskorijeniti idove,
dok su ustae podjednako eljeli iskorijeniti obje skupine. Preivljavanje velikog broja Roma u mnogim dijelovima Jugoslavije te njihovo gotovo potpuno
istrebljenje u NDH jo jedan je dodatni negativni pokazatelj moralnih standarda ustakog reima.
Biljeke
1
Reitlinger, The Final Solution, str. 358.

Za Levi Daleove procjene, vidi Spomenica Saveza jevrejskih optina Jugoslavije 19191969, str. 7-21. Vajsove procjene vidi u njegovom tekstu, Jevreji u novoj Jugoslaviji", str.
125-136.
3
Jevrejski narodni kalendar za godinu 1939-40, str. 154-157. U lipnju 1981. godine,
iz Jevrejskog istorijskog muzeja u Beogradu ljubazno su mi poslali tablicu o lanstvu
idovskih vjerskih zajednica u Jugoslaviji, ukljuujui laike te najvie vjerske slubenike.
Ti su podaci organizirani tako da poslue naim potrebama i prikazani su u Tablici 3.
4
Za Vajsove procjene iz 1954. godine, vidi njegov tekst Jevreji u novoj Jugoslaviji", str.
125-136, posebice str. 126. Za Romanove procjene iz 1973. godine, vidi njegov lanak
Jevreji zdravstveni radnici Jugoslavije 1941-1945", str. 92. te za njegove procjene iz 1980.
godine, vidi njegovu knjigu Jevreji Jugoslavije, 1941-1945, str. 201.
5
Peri, Posebno demografsko istraivanje jevrejske zajednice u Jugoslaviji", str. 267-287,
posebice str. 268.
6
Za broj vjerskih zajednica, vidi Jevrejski narodni kalendar za godinu 1939-40, str.
154-157. Za brojke vezane za mjeovite brakove, vidi Micr. No. T-120, Roll 5797, Frs.
H309,830-32.
JVajs, Jevreji u novoj Jugoslaviji", str. 28-29.
Zloini faistikih okupatora i njihovih pomagaa protiv Jevreja u Jugoslaviji, str.
2-3.
9
Zbornik DNOR, 1. serija, 1. knjiga, str. 345, i posebice str. 496. te str. 526-528. Za pregled
progona i unitenja idova i Roma u Srbiji i Banatu koji su bili pod njemakom okupacij o m , vidi takoer Glii, Teror i zloini, str. 81-92.
Kempner, Eichmann und Komplizen, str. 290-92. Konano rjeenje" - koje je podrazumijevalo deportiranje i ubijanje idova u logorima smrti u istonoj Europi - doneseno
je 20. sijenja 1942. godine na sastanku u Gross-Wannseeu, te je kasnije u potpunosti
n razraeno i provedeno u praksi. Vidi Reitlinger, The Final Solution, str. 95-122.
Za razmjenu poruka izmeu Benzlera i Ministarstva vanjskih poslova u razdoblju od
2

8. rujna 1941. godine kada je on pokrenuo pitanje, do kraja listopada, vidi Micr. No. T-120,
Roll 5781, Frs. H297,101-32 ukljuujui jako indikativne izvjetaje Franza Rademachera
od 25. listopada u Frs. H297,105-8. Za upletenost dravnog podtajnika Martina Luthera i
Rademachera u ubijanju srpskih idova, vidi takoer Browning, The Final Solution and
the German Foreign Office, str. 56-67.
12
Romano i Kadelburg, Trei Rajh", str. 682-683. Od rujna 1943. u Srbiji su Nijemci ubili
samo mali broj idova, uglavnom one koji su bili srnjeteni u umobolnicama i drugim bolnicama, vidi str. 684. Vidi, takoer, Romano, Jevreji Jugoslavije, 1941-1945, str. 78-84.
13
O pljaki idovske imovine, vidi Mitrovi, Sudbina Jevreja", str. 265-271 i ivkovi,
Graa o pljaki jevrejske imovine", str. 277-284. Za pomo koju je njemaka manjina
pruala Gestapu, vidi Romano, Jevreji Jugoslavije, 1941-1945, str. 62, 64, 80.
14
Romano i Kadelburg, Trei Rajh", str. 684; Romano, Jevreji Jugoslavije, 1941-1945,
str. 86.
15
Za iscrpan lanak o tim idovima iz srednje Europe te idovima iz apca koji su imali istu
sudbinu, vidi M. Jovanovi, 'Wir packen, wir auspacken' - tragina sudbina Jevreja-izbeglica", str. 245-265. Na str. 266-277. Jovanovi takoer spominje idovske izbjeglice i idove
iz apca koji su u listopadu 1941. godine ubijeni u selu Zasavica. Za preostale idovske
izbjeglice koje su ubijene u prvoj polovici 1942. godine, vidi Spomenica Saveza jevrejskih
optina Jugoslavije 1919-1969, str. 78. te Romano i Kadelburg, Trei Rajh", str. 680.
Za pritisak koji je Velika Britanija vrila na zemlje jugoistone Europe - da ne doputaju
idovskim izbjeglicama prolaz prema Bliskom istoku ako nemaju prikladnu dozvolu za
ulaz u Palestinu, vidi Wasserstein, Britain and the Jews of Europe, str. 53-58.
16
Romano, Jevreji Jugoslavije, 1941-1945, str. 179-183. O problemu jugoslavenskih ratnih
zatoenika koji su se nalazili u Njemakoj, vidi Tomasevich, The Chetniks, str. 73-74.
Nijemci su te idovske ratne zatoenike koji su se nalazili u Njemakoj, a porijeklom
nisu bili iz Srbije ni Banata, vratili u mjesta njihova porijekla gdje su dijelili istu sudbinu
s drugim pripadnicima svoje vjere.
17Spomenica Saveza jevrejskih optina Jugoslavije 1919-1969, str. 98-100.
18
Romano i Kadelburg, Trei Rajh", str. 684-685; Romano, Jevreji Jugoslavije, 1941-1945,
86-90, 178-179. Nijemci su iz Egejske Makedonije koju je anektirala Bugarska deportirali
preko 4000 idova. Miller, Bulgaria Dring the Second World War, str. 103.
19
Miller, Bulgaria Dring the Second World War, str. 93-106; Browning, The Final Solution and the German Foreign Office, str. 162-164; Hilberg, The Destruetion of the European
Jews, str. 473-484.
20
143-158; Romano i Kadelburg, Trei Rajh", str. 686-687; Romano, Jevreji Jugoslavije,
1941-1945, str. 159-160.
Za broj maarskih Zidova koji su poslani u Bor, vidi Zloini faistikih okupatora i njihovih pomagaa protiv Jevreja u Jugoslaviji, str. 179-188. i Romano, Jevreji Jugoslavije, 1941-1945, str. 84. Za verziju preivjelog, vidi Eck, The March of Death from Serbia
to Hungary", str. 255-294. Ukljuen je Eckov uvod (str. 255-261) i memoari preivjelog
Zalmana Teichmana (str. 261-294).
22 Romano, Jevreji Jugoslavije, 1941-1945, str. 84-85. Romano ne spominje koliko su
idovskih radnika u Boru oslobodili partizani ni to se dogodilo velikoj veini onih koji
se nisu pridruili partizanima.
v
23
Ibid., str. 201. U svojoj tablici, Romano je pomijeao Zidove iz Slovenije, Prekomurja
i Meimurja. Oni idovi koji su ivjeli u dijelu Slovenije koji je bio pod njemakom
trna

okupacijom vjerojatno su ili pobjegli ili su ih Nijemci unitili ve 1941. godine, jer su
Nijemci namjeravali da pripoje to podruje. Nekolicina idova koji su ivjeli u dijelu
Slovenije pripojenom Italiji odvedeni su u Italiju i tamo zatoeni.
24
Za antisemitske zakone vidi Zbornik zakona i naredaba NDH, 1941, str. 42-44,129-130,
134,139-151,156-158, 512, 740. Za odredbu od 26. lipnja, vidi str. 212-213; vidi i Goldstein,
Holokaust u Zagrebu, na raznim mj.
25
Hrvatski nacionalisti i nacionalistiki orijentirani hrvatski klerikalci, koji su zauzimali
veinu viih poloaja u ustakom propagandnom aparatu i masovnim medijima, idove
su uvrstili meu tradicionalne neprijatelje hrvatskoga naroda. Kao strani element u hrvatskom narodu, sa zloinakim ciljem korumpiranja i unitenja njegovog nacionalnog
duha, idovi su morali biti uklonjeni iz drave. Dragi tradicionalni neprijatelji bili su Srbi
i masoni, te, novijeg datuma, komunisti. Za izvatke iz ustakih govora i propagandnih
izjava protiv Srba i idova, vidi Peren, Ustaki logori, str. 9-17 i Jeli-Buti, Ustae, str.
158-187. U svibnju 1942. godine, ustae su organizirali antisemitsku izlobu u Zagrebu
koja je poslije prikazana i u drugim dijelovima zemlje.
26
Vidi izvjetaje SS zapovjednika Franza Abromeita, pomonika Adolfa Eichmanna, koji
je pomogao u provedbi konanog rjeenja" u Hrvatskoj, od 7. prosinca 1942. godine,
u Micr. No. T-120, Roll 5797, Frs. H309,825-36. U izvjetaju se takoer navode imena
poasnih arijaca".
27
Za ustako koritenje idovskih lijenika, vidi Abromeitov izvjetaj u Micr. No. T-120,
Roll 5797, Fr. H309,831 i Romano, Jevreji zdravstveni radnici Jugoslavije 1941-1945", str.
112-113. Za posebne dozvole" vidi interni memorandum policijskog ataea u njemakom
poslanstvu u NDH od 18. travnja 1944. godine u Micr. No. T-120, Roll 5784, Frs. H299,72526 te razmjenu dopisa izmeu Talijana i vlasti NDH po istom pitanju u Micr. No. T-821,
Roll 503, Frs. 263-72. Za deportaciju idova, koji su se preobratili na katolicizam, vidi
gore naveden Abromeitov izvjetaj.
28
Spomenica Saveza jevrejskih optina Jugoslavije 1919-1969, str. 88-89; Romano, Jevre29ji Jugoslavije, 1941-1945, str. 192-200.
Zloini faistikih okupatora, str. 73.
30
Za zahtjeve koje su ustae uputili Nijemcima, vidi Browning, The Final Solution and the
German Foreign Office, str. 115. i 200. Artukoviev govor, vidi Brzopisni zapisnici, str.
29-30.
31
Abromeitov izvjetaj u Micr. No. T-120, Roll 5797, Fr. H309,832. Abromeit je takoer
naveo da su na intervenciju dunosnika NDH kao to su maral Kvaternik i ministar
financija Vladimir Koak, spaeni neki idovi koji su trebali biti deportirani, od kojih su
neki doslovno spaeni izravno iz vlakova namijenjenih za deportaciju.
2
Micr. No. T-120, Frs. H299,711 i H299,714; Romano, Jevreji Jugoslavije, 1941-1945, str.
105. Izmeu druge i tree faze unitenja hrvatskih idova, 9. listopada 1942. godine, ministar financija NDH, Koak, ponudio je Kascheu 30 njemakih maraka za svakog idova
kojeg su Nijemci deportirali, vjerojatno za pokrivanje dijela trokova prijevoza. Dogovori
u vezi plaanja sklopljeni su s ministrom vanjskih poslova Lorkoviem. Vidi brzojav koji
je 14. listopada 1942. godine Kasche poslao svojoj vladi, u Micr. No. T-120, Roll 5784,
Pr. H299,660. U svojoj knjizi The Murderers Among Us, str. 104, Simon Wiesenthal je
grekom obrnuto predstavio situaciju, napisavi daje Kasche ponudio platiti vladi NDH
za svakog idova koji je deportiran iz Hrvatske.
Informacije o Freibergera i Konu proslijedio je krajem lipnja 1943. Meir Touval-Weltmann iz idovske organizacije apostolskom delegatu u Istanbulu. U istoj poruci izrazio je

zahvalnost za aktivnosti zagrebakog nadbiskupa Stepinca u korist idova. Sveta Stolica,
Actes et documents du Saint Siege, sv. 9, str. 337-38.
33
Tri dokumenta koja se ovdje spominju, vidi u Micr. No. T-120, Roll 5784, Frs. H299,721-26.
34
35
118, navodi da se oko 4500 ljudi preselilo - njih 2000 u Prvu zonu, 2000 u Drugu zonu, i
oko 500 u Crnu Goru i na Kosovo. Romano i Kadelburg, Trei Reich", str. 688, spominju
broj od 4000 ljudi; Browning, The Final Solution and the German Foreign Office, str.
115. spominje oko 4 do 5 tisua ljudi; a Morley, Vatican Diplomacy and the Jews, str.
155, 5000 ljudi. Meutim, prema posljednjim Romanovim procjenama, oko 3200 idova
je pobjeglo iz sjeverozapadne Hrvatske, Slavonije te BiH u Prvu zonu i oko 3400 u Drugu
zonu, tj. ukupno njih 6600. Romano, Jevreji Jugoslavije, 1941-1945, str. 136,139.
36
Za Bastianinijeve izvjetaje, vidi Micr. No. T-586, Roll 424, Frs. 12,278-79 i 12,304. Izvjetaj
efa policije spominje se kod epia, Lapolitique italienne doccupation", str. 408.
37
Zbornik DNOR, 13. serija, 1. knjiga, str. 161,194-95.
38
Spomenica Saveza jevrejskih optina Jugoslavije 1919-1969, str. 107-108; Kekemet,
idovi u povijesti Splita, str. 175-176. Prema Gizdiu, Dalmacija 1941, str. 187, ve je
krajem lipnja 1941. godine u Splitu bilo otprilike 600 obitelji idovskih izbjeglica koji
su veinom doli iz Zagreba i Sarajeva. Vidi i brzojav koji je 20. studenoga 1942. godine
Kasche poslao svom ministarstvu, u Micr. No. T-120, RoU 5784, Fr. H299,699.
OQ
Informacija dobivena od Bojana Ribnikara, Slovenca koji je tijekom rata bio izbjeglica u
sjevernoj Italiji. U izvjetaju od 4. prosinca 1942. godine, Kasche je procijenio daje otprilike 700 idovskih izbjeglica sa ovih podruja, posebice onih bogatih, poslano u Italiju.
Vidi Micr. No. T-120, RoU 5784, Fr. H299,700.
40
Za pisma i memorandume koje su o tom pitanju narednih nekoliko mjeseci izmjenjivali
meu sobom Kasche, Luther i njemaki diplomati u Rimu, vidi Micr. No. T-120, Roll 5784,
Frs. H299,622-714, naroito Frs. H299,623-24, H299,629-45 i H299,676-78. Vidi i Browning,
The Final Solution and the German Foreign Office, str. 114-115, 122-125, 135-141, 161162, 175.
41
O politici talijanske vlade u pogledu idova netom prije i tijekom Drugog svjetskog rata,
vidi Dawidowicz, The War Against the Jews, str. 368-371. Zahtjev 2. armije za informacije
o idovima, vidi u Micr. No. T-821, RoU 405, Fr. 777. Za Roattin izvjetaj od 22. rujna 1942.
godine, vidi Fr. 749. O ponaanju prema idovskim stanovnicima i izbjeglicama na teritoriju NDH okupiranom od Talijana, vidi i memorandum talijanskoga 6. vojnog korpusa
od 27. kolovoza 1942. godine u Frs. 695-97. Vidi i Frs. 739, 752-754 i 763-764. Za Piecheova
miljenja vidi izvjetaj koji je 14. studenoga 1942. podnio Ministarstvu vanjskih poslova,
u Fr. 829.
42
Micr. No. T-501, RoU 265, Frs. 1046-54, posebno Fr. 1051.
Talijani nisu mogli pomoi nekolicini idova koji su ostali u Treoj zoni nakon
zakljuenja sporazuma izmeu Italije i NDH sklopljenog 19. lipnja 1942. Prema tom sporazumu, Talijani su veinu svojih snaga povukli iz zone i civilnu upravu vratili pod potpunu nadlenost NDH.
43
Micr. No. T-120, RoU 5784, Fr. H299,670. Vidi i poruku koju je 20. listopada 1942. Luther
uputio njemakom veleposlanstvu, u Frs. H299,668-69.
44
Zapovijed koju je 28. listopada 1942. godine izdao Vrhovnoj komandi, vidi u Micr. No.
T-821, RoU 405, Fr. 846. Popis ljudi u logorima od 1. oujka 1943, vidi Fr. 860 te popis od

18. veljae, Fr. 848. Za Romanove brojke vidi njegovu knjigu, Jevreji Jugoslavije, 19411945, Frs. 145-146.
Ljudi zatoeni u talijanskim koncentracionim logorima mogu se podijeliti u dvije skupine:
na one koji su zatoeni iz represivnih razloga, kao to su partizani i njihovi simpatizeri, te
na idove, za koje su talijanske vlasti tvrdile da ih na taj nain tite.
Micr. No. T-120, Roll 5784, Fr. H299,714.
46
Micr. No. T-821, Roll 405, Frs. 363-64, 844-47.
Broj Slovenaca zatoenih na Rabu 1. oujka 1943. godine, vidi Fr. 860. Tablica u ovom
okviru sadri i broj zatoenika na taj datum u svim drugim koncentracionim logorima
u sjevernoj Italiji. Bilo je est logora sa 16.939 slovenskih zatoenika od kojih su njih
3091 talijanske vlasti zatoile s obrazloenjem da ih tite, ali su meu njima bila samo 3
idova.
47
Micr. No. T-821, Roll 405, Frs. 821-22.
48
Romano, Jevreji Jugoslavije, 1941-1945, str. 148-150. Romano i Kadelburg, Trei Rajh",
str. 686.
49
Micr. No. T-821, Roll 405, Fr. 702. O ovom problemu, vidi i Frs. 660, 672-77, 680 i 716-18.
50
Micr. No. T-821, Roll 405, Frs. 346-73, naroito Frs. 353, 359, 362, 365 i 369.
51
Posredovanje Katolike crkve u korist idova prikazani su u Sveta Stolica, Actes documents du Saint Siege, iji 8. i 9. svezak nose podnaslov Le Saint Siege et les victimes de
la guerre. Za Mussolinijeva miljenja vidi svezak 9, str. 255. Mnogi dokumenti iz oba sveska govore o idovima iz NDH. Sustavno istraivanje o Vatikanskoj diplomaciji i idovima
u Drugom svjetskom ratu, vidi u Morley, Vatican Diplomacy and the Jews. Za diplomatske napore Vatikana u korist idova u NDH, vidi naroito str. 147-165. i 174-178.
52
Spomenica Saveza jevrejskih optina Jugoslavije 1919-1969, str. 89; Sveta Stolica,
Actes et documents du Saint Siege, sv. 9, str. 139.
53
Carpi, The transfer of Jewish Children", str. 109-124. El-Husseinovo pismo se nalazi na
str. 122-124.
54
O negativnim komentarima u pogledu pomoi koju je Katolika crkva pruila idovima,
vidi Reitlinger, The Final Solution, str. 353; Hilberg, The Destruction of the European
Jews, str. 429-430; Lewy, The Catholic Church and the Nazi Germany, naroito str.
295-308. za ulogu papinstva; Laqueur, The Terrible Secret, str. 54-58; i Morley, Vatican
Diplomacy and the Jews, str. 209. Za pozitivne komentare, vidi Lapide, Three Popes and
the Jews, i Rhodes, The Vatican in the Age of the Dictators, str. 337-352. Lapideov navod
se nalazi na str. 214-215.
55
Romano, Jevreji Jugoslavije, 1941-1945, str. 15-44, posebice str. 19, 22-23.
56
Ibid., str. 306.
57
Ibid., str. 276, 289-90, 303-304. Tijekom rata, desetero idova je proglaeno narodnim
herojima, a etrnaestero idova je tijekom i nakon rata dobilo in generala JNA. Vidi str.
306.
58
Ibid., str. 304. Od 81 idovskog lijenika koje su vlasti NDH poslale na rad u BiH na podruja zahvaena endeminim sifilisom, veina njih se naposljetku prikljuila partizanima.
5g Vidi str. 95-99.
6() Romano i Kadelburg, Trei Rajh", str. 685-86.
R
fi| omano, Jevreji Jugoslavije, 1941-1945, str. 201.
O broju idova koji su emigrirali u Izrael, vidi Peri, Posebno demografsko istraivanje
jevrejske zajednice", str. 270. Popis stanovnitva iz 1981. godine, vidi u Jugoslavija, Savez-

ni zavod za statistiku, Statistiki bilten, br. 1295, str. 8. Jevrejski kalendar za 1983-84.
se spominje u Pravoslavlje (Beograd), 15. februar 1984. godine, str. 4. Prema pismu koje
su mi 22. lipnja 1981. godine poslali Aleksandar Moi i Luci Petrovi iz Jevrejskog istorijskog muzeja u Beogradu, od 1945. godine u Jugoslaviji je bio samo jedan rabin.
62
Za podatke vezane uz popis stanovnitva iz 1921. godine, vidi Kraljevina Jugoslavija, Nesrodna enciklopedija, sv. 4, str. 896. Za podatke iz 1931. godine, vidi Miloevi, Izbeglice i
preseljenici, str. 239, kako citira Krallertov Die Gliederung der Bevlkerung, str. 11.
63
M. Lorkovi, Narod i zemlja Hrvata, str. 223.
64
Glii, Teror i zloini, str. 81-93; Miloevi, Izbeglice i preseljenici, str. 239-240. Vidi
i Zakljuni izvjetaj" o njemakoj vojnoj vladi u Srbiji, u Micr. No. T-501, Roll 264, Fr.
261.
65
Miloevi, Izbeglice i preseljenici, str. 240-42; N. Nikoli, Jasenovaki logor smrti, str.
242-244; Riffer, Grad mrtvih: Jasenovac, 1943, str. 153-158; Peren, Ustaki logori, str.
55-56.
66
Za procjenu o 40.000 ubijenih Roma, vidi Zloini faistikih okupatora, str. 102. Za
Danonove procjene, vidi A VII, komisija za zloine, reg. br. 4/2-5, kutija 315.
67
Jugoslavija, Federalni zavod za statistiku, Statistiki bilten, br. 1295, str. 8-17.
XIV.
E k s p l o a t a c i j a
j u g o s l a v e n s k o g
o d
s t r a n e
s i l a
g o s p o d a r s t v a
O s o v i n e :
1 .
d i o
JUGOSLAVENSKA VANJSKA TRGOVINA

PRIJE RATA
D o m i n a n t a n poloaj Njemake
Uoi napada u travnju 1941. godine, Njemaka je u potpunosti dominirala jugoslavenskim gospodarstvom. U pogledu vanjske trgovine Jugoslavija je uvelike
ovisila o Njemakoj koja je kupovala njene izvozne proizvode i opskrbljivala
ju uvoznim proizvodima. Takva se trgovinska shema razvila nakon s t o j e Hitler
doao na vlast, a djelomino je bila i posljedica smanjenja trgovine s Italijom
nakon to joj je Drutvo naroda nametnulo gospodarske sankcije zbog talijanskoga napada na Etiopiju 1935. godine. U razdoblju izmeu 1931. i 1935.
godine, na Njemaku je u prosjeku otpadalo 14,1% jugoslavenskog izvoza i 16%
jugoslavenskog uvoza; u razdoblju od 1936. do 1939. godine, vrijednosti su se
redom poveale na 28,3% i 34,8%.1 Nakon Anschlussa (aneksije) Austrije 1938.
godine, komadanja ehoslovake i ukljuenja Protektorata eke i Moravske
u Trei Reich u oujku 1939, udio Njemake, kao trgovinskog partnera Jugoslavije, jo vie je porastao.
U razdoblju izmeu 1. rujna 1939. godine kada je Njemaka napala Poljsku,
i 6. travnja 1941. godine kada je napala Jugoslaviju, jugoslavenska gospodarska ovisnost o silama Osovine - naroito Njemakoj, jo se vie poveala.
Zbog te ovisnosti, ogromnih potekoa pri uvozu bitnih industrijskih proizvoda, ratne opreme, nafte i kljunih sirovina poput koksa i nekih vrsta tekstila,
gospodarske zbrke unutar same zemlje i financijskih potekoa uzrokovanih
uvelike poveanim izdacima za nacionalnu obranu te straha od rata i njegovih
posljedica po zemlju, jugoslavensko gospodarstvo je dolo do kritine toke
puno prije napada u travnju 1941. godine.
Jugoslavenski izvoz u Njemaku prije 1939, a naroito izmeu rujna
1939. i travnja 1941, ukljuivao je hranu (ito, ive ivotinje, posebice svinje,
svinjsku mast, meso, perad i jaja), obojene metale i rudae (posebice bakar,
bakrenu rudu, antimon, boksit i olovo) te sirovine poput konoplje, tvrdog drva
i graevnog drva. Jugoslavija je iz Njemake veinom uvozila raznovrsne strojeve, alate, elektrine naprave, koks, kemikalije i farmaceutske proizvode.
685

Nakon to je buknuo rat, uvozili su se i tekstil i tekstilne sirovine. Jugoslavija
je poela i sve potrebne naftne proizvode uvoziti iz Rumunjske koja je u studenom 1940. godine ula u Trojni pakt, dakle, bila je ukljuena u njemaku interesnu sferu. Jugoslavija je uvozila gotovo svu ratnu opremu, izuzevi puke i
mitraljeze. Veina je dolazila iz tvornice koda u ehoslovakoj koja je nakon
oujka 1939. godine dola pod njemaku kontrolu, no neto je uvozila i iz Francuske, Belgije, Velike Britanije, Njemake i Italije. Meutim, postalo je jako
teko uvoziti, a nakon to su Francuska i Belgija kapitulirale sredinom 1940.
godine, potpuno je prestao uvoz oruja iz tih zemalja.
Izmeu 1921. i 1935. godine Italija je bila ih najvaniji ih drugi po vanosti
vanjskotrgovinski partner Jugoslavije. Izmeu 1931. i 1935. godine talijanski
udio u vanjskoj trgovini Jugoslavije bio je, u prosjeku, 21,4% izvoza te 12,9%
uvoza. Meutim, nakon to je u listopadu 1935. Drutvo naroda nametnulo
sankcije Italiji trgovina izmeu dviju zemalja drastino se smanjila. Izmeu
1936. i 1939, talijanski udio u vanjskoj trgovini Jugoslavije u prosjeku je
godinje predstavljao 7,4% izvoza i 7,8% uvoza.
Osim to je Njemaka imala dominaciju nad vanjskom trgovinom Jugoslavije, pripajanjem Austrije 1938. godine i stvaranjem protektorata eke i
Moravske 1939. godine, te pobjedom nad Francuskom, Belgijom i Nizozemskom polovicom 1940, Njemaka je dobila stvarnu kontrolu, ako ne i prava,
nad gotovo polovicom svih industrijskih i rudarskih poduzea u Jugoslaviji
koja su bila u stranom vlasnitvu (kako je procijenjeno prema vrijednosti dionikog kapitala u 1937. godini). Nadalje, Njemaka je dobila kontrolu nad
nekohko jugoslavenskih komercijalnih banaka u kojima su austrijske i ehoslovake banke imale velike kamate te je pomou njih kontrolirala ili imala
pretean utjecaj nad upravljanjem vanim industrijskim, rudarskim i trgovinskim poduzeima. Na taj nain Njemakaje jaala svoj utjecaj na gospodarstvo
zemlje. No, nakon poetka rata u Europi, jugoslavenska vlada je uvela izravnu
kontrolu uvoza i izvoza, cijena, alociranja rijetkih materijala i kredita, to je
vrijedilo i za domaa poduzea i za poduzea u stranom vlasnitvu.
Talijanska ulaganja u jugoslavensku industriju i rudarstvo, prema dionikom kapitalu 1937. godine, inila su 9,5% ukupnih stranih ulaganja, otprilike
15% manje nego tadanja ukupna njemaka, austrijska i ehoslovaka ulaganja.
Italija je najvie ulagala u drvnu industriju, a manje u rudarsku i cementnu; jo
je ulagala u bankarstvo i naroito u osiguranje. 2 No, u razdoblju izmeu 1937.
godine i travnja 1941, Italija nije dobila nikakvu dodatnu kontrolu nad stranim
ulaganjima te je i u tom smislu u trenutku napada u travnju 1941. bila u puno
loijem poloaju nego Njemaka.
U drugoj polovici tridesetih godina 20. stoljea Njemaka je osiguravala
i veinu strojeva i opreme za potrebe jugoslavenske privrede, posebice onih
za moderniziranje i irenje metalurgijske industrije. Takoer je posjedovala
Eksploatacija jugoslavenskog gospodarstva od strane sila Osovine: 1. dio

mnoge patente i licence koji su se koristili u Jugoslaviji. Dobar dio jugoslavenskih tvrtki sudjelovao je u lokalnim, a neke i u meunarodnim kartelima, od
kojih su mnogi, naroito oni meunarodni, bili pod izravnim ih neizravnim
utjecajem Njemake. Talijanski utjecaj u Jugoslaviji - prije travnja 1941 - u
tom je pogledu bio zanemariv.
Njemaka je vlada takoer na vrijeme sakupila detaljne informacije o
strukturi i nainu funkcioniranja jugoslavenskog gospodarstva. Upotrijebila je svoj vlastiti dravni aparat za istraivanje i obavjetajnu slubu kao i
akademske ustanove poput Weltwirtschaftliches Instituta u Kielu i Reichsinstituta f r Auslndische u n d Koloniale Forstwirtschaft, koji su pripremili povjerljive spise o razliitim granama jugoslavenskoga gospodarstva. I
poslovna udruenja, kao to je Mitteleuropischer Wirtschaftstag, pripremila
su izvjetaje, kao i privatna poduzea poput Stickstoff-Syndikata i posebice
I. G. Farbenindustrie. Beki Sdostereuropa-Gesellschaft, organizacija koju
je 1940. godine utemeljio Walther Funk, Reichov ministar narodnog gospodarstva, pripremila je studije i izradila planove njemake gospodarske kontrole i iskoritavanja jugoistone Europe. 3 Iako je njemako-jugoslavenska
komisija, koja je u drugoj polovici tridesetih godina 20. stoljea nadgledala
njemako-jugoslavensku trgovinu i sporazume o plaanju, opravdano koristila neke od informacija dobivene tim putem, openito gledajui, one su
samo punile riznicu injenica i brojanih podataka koja bi osigurala glatko
preuzimanje jugoslavenskog gospodarstva, ako se dogodi da Jugoslavije doe
pod njemaku kontrolu. Kohko sam mogao zakljuiti, Italija nije prikupljala
nikakve sline podatke o jugoslavenskom gospodarstvu.
Na kraju krajeva, znaajna njemaka manjina (folksdojeri) u Jugoslaviji
od pola milijuna ljudi, u rukama je drala kontrolu nad velikim dijelom proizvodnje hrane i poljoprivrednim sirovinama u kljunim podrujima zemlje onima (Banat, Baka, Srijem i Slavonija) koja su imala poljoprivredni viak,
te je posjedovala neka industrijska poduzea i drvne resurse u Slavoniji. Ve
od sredine tridesetih, folksdojeri su u svakom pogledu bili pod njemakim
utjecajem. Kasnije, od 1939. godine, oni su bili vjeto koriteni kao sredstvo
za promicanje njemakih interesa prije napada, te su sluili kao peta kolona
kada je dolo do Travanjskog rata. Nakon osvajanja i komadanja zemlje, Nijemci su ih koristili za pruanje pomoi u upravljanju zemljom, guenje otpora
1
eksploataciji gospodarstva. Suprotno tomu, neznatan broj Talijana iz podruja Dalmacije koje je bilo anektirano Italiji, nije imalo nikakvu ni politiku
ui gospodarsku mo.
Stoga, aki ako se zanemari golemanjemakapolitikai vojnamo, znaajni
imbenici kao to su nemilosrdnost i odlunost, Njemakoj su osigurah golemi
dio gospodarskih resursa u Jugoslaviji, ostavljajui Italiji tek neznatan dio.

Izvoz obojenih metala u razdoblju od r u j n a 1939. do oujka 1941. godine
Vana komponenta jugoslavenske vanjske trgovine od 1. rujna 1939. godine do
Travanjskog rata 1941. bila je proizvodnja i izvoz stratekih obojenih metala i
minerala. U razdoblju izmeu dva rata, iskoritavanje tih resursa je gotovo u potpunosti bilo u rukama stranih ulagaa. Francuzi su bih iskljuivi vlasnici tvrtke
Mines de Bor u sjeveroistonoj Srbiji, vodeeg rudarskog poduzea u Jugoslaviji i jednog od najveih proizvoaa bakra u Europi. Britanci su imah gotovo iskljuivu kontrolu nad proizvodnjom olova i cinka putem tvrtke Rudnici Trepa
d.o.o. te su imah najvei udio u proizvodnji rude kroma i antimona, iako je dio
njemakoga, talijanskoga i vicarskoga kapitala bio takoer uloen u tvrtke koje
su iskoritavale navedene rude na viem stupnju prerade. Vlasnitvo nad rudnicima boksita i ugljena bilo je raspodijeljeno meu ulagaima iz nekoliko zemalja. Ah je Njemaka najvie koristila jugoslavenske rude i metale: 1938. godine
preuzela je itavu proizvedenu koliinu od 379.741 tone boksita namijenjenog
izvozu, 84.385 tona (22,5%) od 379.741 tone rude eljeza namijenjene izvozu;
14.900 tona (64,5%) od 374.210 tona rude i koncentrata kroma namijenjenih
izvozu, te 6.628 tona (21%) od 31.523 tone blister-bakra namijenjenog izvozu.
Njemaka je, dakle, openito gledajui, imala koristi od modernizacije i naglog
poveanja proizvodnje obojenih metala i minerala u Jugoslaviji i objeruke je
prihvatUa vei izvor zaliha koji u ratu nije mogao biti zaustavljen. 4
Obznanjivanjem neprijateljstva 1. rujna 1939. godine, Jugoslavija se nala
izmeu Njemake i u manjoj mjeri Italije na jednoj strani, i Velike Britanije
i Francuske na drugoj, po pitanju alociranja izvoza ovih metala. I Njemaka
i Francuska su eljele poveati uvoz bakra, kroma, rude kroma, antimona,
olova i cinka, a Njemaka, uz to, i boksita i time ih uskratiti protivnikoj
strani. Italija, Rumunjska i Maarska su isto tako bile zainteresirane za manje koliine jugoslavenskih obojenih metala i minerala. Dok su ove zemlje
pokuavale nagovoriti ili zastraiti jugoslavensku vladu da djeluje, Jugoslavija
je pokuavala upotrijebiti izvoz metala i minerala u pregovorima kako bi sebi
osigurala uvoz oruja, streljiva, vojnih zrakoplova, avionskog benzina i drugih
naftnih proizvoda, koksa i tekstilnih sirovina te polugotovih proizvoda. Za razliku od ranijih godina kada su i Jugoslavija i njeni strani trgovinski partneri
prvenstveno htjeli dobiti odgovarajuu - manju i dobru cijenu za svoje izvoze,
sada je glavni problem bio nai i osigurati uvoz zadovoljavajui na taj nain
nove prioritete.
Pokuavajui ostvariti taj cilj, jugoslavenska je vlada 24. listopada 1939.
donijela odredbu kojom je proizvodnju i alociranje svih obojenih metala i minerala stavila pod kontrolu meuministarskog Odbora za rude i metale Ministarstva vojske i mornarice, koji je propise vezane za to podruje izdavao u
suradnji s Ministarstvom trgovine i industrije te Ministarstvom uma i rud-

nika.6 U narednih nekohko mjeseci, Jugoslavija je revidirala postojee ugovore o trgovini i plaanju ili je, u nekim sluajevima, zakljuila nove ugovore
s mnogim svojim stranim trgovinskim partnerima kojima su tono definirane
posebne izvozne kvote, datumi dostave i cijene razliitih obojenih metala u
zamjenu za jamstvo prijeko potrebne vojne robe i odreenih kljunih sirovina, ukljuujui koks i odreena vlakna. Kada je te ugovore trebalo provesti
u praksu, bili su potrebni kompromisi, jer je bilo potekoa s proizvodnjom,
transportom, cijenama, datumima dostave itd., te je svako malo trebalo revidirati detalje. Iako su unutar njemakoga podruja djelovanja, neke izvozne
kvote prebaene s j e d n e na drugu zemlju, Njemaka je dobila najvei dio obojenih metala i ruda namijenjenih za izvoz. Ne samo d a j e bila vaan prijeratni
kupac tih proizvoda, imala postojee ugovore s Jugoslavijom kada je izbio rat
i bila spremna prodavati proizvode koje je Jugoslavija eljela, ve je uz to i
vrila najvei gospodarski i politiki pritisak na Jugoslaviju. 6
Pripajanjem Austrije i ehoslovake, Njemaka je postala glavni kupac
jugoslavenskih izvoznih proizvoda i glavni izvoznik robe u Jugoslaviju. Dakle,
drala je jugoslavensko gospodarstvo u svojim rukama i prije Travanjskog
rata 1941. godine. Nakon kapitulacije Francuske, Njemaka je do kraja 1940.
kupila oko 80% dionica velike Compagnie f r a n g a i s e des m i n e s de Bor, koja
je godinje proizvodila oko 40.000 tona blister-bakra i male koliine elektrolitikog bakra te brojne nusproizvode i male koliine zlata. Preuzimanje
je bilo u skladu s tajnom direktivom koju je 2. kolovoza 1940. izdao njemaki
maral Hermann Gring. U svojstvu glavnog provoditelja etverogodinjeg
plana, Gring je poticao dravu da i tijekom rata nastavi kontrolirati ili ak
preuzimati kontrolu nad vanim poduzeima u okupiranim zemljama te da
poduzme sve potrebne mjere kako bi se sprijeile promjene u vlasnitvu ija
je namjera bila onemoguiti tu kontrolu. 7
Francuska vlada je uspjela blokirati prvi njemaki pokuaj preuzimanja
rudnika u Boru, no drugi je ugovor o kupnji iz 6. studenoga 1940. godine, potpisan na promptnu naredbu zamjenika francuskoga premijera, Pierrea Navala i uz protivljenje francuskoga Ministarstva financija. Za dionice koje je
posjedovala Banque M i r a b a u d et, Comagnie iz Pariza - 76% od svih dionica
- njemaka je vlada po dionici platila 3500 francuskih franaka. Nekohko dionica je kupila i na otvorenom tritu. Do 31. prosinca 1942. godine, Nijemci
su od ukupnih 600.000 dionica tvrtke Borski rudnici kupili 490.685 dionica
za 86,693.810 njemakih maraka ili otprilike 1,730.000.000 francuskih franaka. Njemaka vlada je dionice platila novcem koji joj je Francuska dugovala
za trokove okupacije te je ta visoka svota bila beznaajna u odnosu na te
trokove. Primjerice, od lipnja 1940. do 11. svibnja 1941, dnevni trokovi
okupacije iznosili su 400 milijuna francuskih franaka (20 milijuna njemakih
maraka), a kasnije su smanjeni na 300 milijuna franaka. 8

U sluaju balkanskih drava, Njemaka je smatrala d a j e bolje da novokupljene tvrtke budu u veinskom ili potpunom vlasnitvu privatnih njemakih
poduzea, a ne u vlasnitvu same drave. 9 Konzorcij koji je trebao preuzeti
tvrtku Borski rudnici sastojao se od tri vehke njemake rudarske tvrtke. Iako
je troak njemake vlade za imovinu Borskih rudnika, ukljuujui kamate, iznosio priblino 100 milijuna njemakih maraka, nakon niza ispitivanja njenog
proizvodnog potencijala - koje su proveli predstavnici konzorcija i njemake
vlade - dogovoreno je da e konzorcij vladi platiti samo 60 milijuna njemakih
maraka, te da e u klauzulama ugovora biti naglaena mogunost poveavanja
vladinog udjela u podjeli dobiti, ovisno o razini dobiti. Prema dopisu koje je
5. studenoga 1943. godine, lan konzorcija uputio Ministarstvu narodnog gospodarstva Reicha, vlada je za kupnju imovine tvrtke Borski rudnici (dionice,
provizije, kamate) ukupno potroila 97,056.318 njemakih maraka, a konzorcij
je platio 50,694.060 njemakih maraka, te ta razlika od 46,362.258 njemakih
maraka predstavlja iznos subvencije Reicha. 10 ini se da se ove brojke do kraja
rata nisu zamjetno mijenjale. Franz Nuehausen, glavni njemaki pregovara
pri kupnji tvrtke Borski rudnici, postao je predsjednik upravnog odbora novog
poduzea, Bor Kupferbergwerke u n d Htten A. G. u Beogradu sa slubenim
sjeditem u Strasbourgu, u pokrajini Alsace. To je bio isti onaj Neuhausen koji
je nakon komadanja i okupacije Jugoslavije postao opunomoeni poslanik za
gospodarska pitanja u Srbiji.
NIJEMCI KONTROLIRAJU GOSPODARSTVO
Prvi korak Njemake u preuzimanju kontrole nad gospodarstvom osvojene

zemlje sastojao se u zapljeni svih zaliha vojnog materijala, hrane, goriva, tegleih ivotinja i itavog preostalog inventara koji se nalazio u posjedu vlade
i vojske okupirane zemlje i koji bi njen vojni stroj odmah mogao upotrijebiti.
Isto se dogodilo i u sluaju Jugoslavije. Sukladno uvjetima primirja postignutog 17. travnja 1941. godine, sile Osovine, a naroito Njemaka, preuzele su
svu imovinu poraene jugoslavenske vojske, ukljuujui 4 milijarde dinara u
gotovini koje su se nalazile u riznici jugoslavenskih oruanih snaga (oko 2 milijarde u Srbiji i 2 milijarde u NDH). Nijemci su, takoer, odmah poduzeli korake kako bi preuzeli kontrolu nad upotrebljivim sirovinama u gospodarstvu,
slijedei naputke koje je 29. oujka 1941. izdao feldmaral Keitel kao provedbu Direktive 25. Ta zapljena je oznaila prvu fazu gospodarske eksploatacije.
Manje suptilno, no jednako uinkovito bilo je potpuno pljakanje mnogih
prodavaonica - koje je uslijedilo odmah nakon ulaska njemakih jedinica u
zemlju, a potom njemako osoblje masovno kupuje robu u jugoslavenskim
prodavaonicama uz koritenje okupacijske valute. 11
Drugi korak, kao dio uobiajene prakse, sastojao se u tome da proizvodna
postrojenja zemlje rade za Nijemce i dijelom za druge snage koje su pripojile dio
jugoslavenskoga teritorija. Njemakaje imala apsolutna prava eksploatacije samo
u sjevernom dijelu Slovenije, u Srbiji i u Banatu, ah je i na drugim podrujima
preuzela kontrolu nad svim postrojenjima ratne proizvodnje. Vea su ogranienja
postojala u eksploataciji dobara na onim dijelovima jugoslavenskoga teritorija
koji su pripojile druge drave ih koji su potpadali pod marionetsku dravu NDH ah
je uspjela, putem posebnih dogovora sa svojim partnerima, osigurati proizvodnju
svih materijala potrebnih za svoj vojni stroj. U Srbiji su Nijemci prvotno namjeravah upravljati svim pogonima za proizvodnju ih sastavljanje oruja, streljiva i
zrakoplova, no kasnije su ih rastavili i odnijeli sa sobom (vidi dolje).
Trei korak bio je preuzimanje kontrole, bilo izravnim ili neizravnim
Putem, nad svim osnovnim prijevoznim sredstvima. Njemake vojne potrebe
su podrazumijevale kontrolu nad svim eljeznicama sjeverno od njemako-

-talijanske demarkacijske linije te nad vodenim putem rijeke Dunav za kretanje jedinica i vojnih zaliha, nad prijevozom naftnih proizvoda iz Rumunjske
i sirovina iz Jugoslavije i drugih dijelova jugoistone Europe u Njemaku, te
nad prijevozom zaliha iz Njemake i drugih krajeva u Jugoslaviju kako bi gospodarstvo zemlje nastavilo funkcionirati.
etvrti korak sastojao se u preuzimanju kontrole nad svim rudarskim i
industrijskim poduzeima te vanim tvrtkama s financijskog podruja, kao to
su velike banke i osiguravajue tvrtke. Neke od njih su ve djelomino ih potpuno bile pod kontrolom njemakih i manjim dijelom talijanskih tvrtki. Druge
su, pak, zaplijenjene i prikljuene postojeim njemakim industrijskim koncernima i bankarskim organizacijama, koje su njihovu proizvodnju i usluge s
lakoom integrirale u ratno gospodarstvo.
Osvajanjem drugih drava u Europi, Njemaka je ve za sebe bila osvojila
kontrolni ili barem veliki udio u mnogim tvrtkama u Jugoslaviji koje su bile u
stranom vlasnitvu. Osvojivi Jugoslaviju, automatski je dobila i kontrolu nad
velikim dijelom proizvodnih pogona i bankovnih organizacija, te nad dravnim
eljeznicama i veinom rijenog prometa. Tako je samo mah broj poduzea
ostao u vlasnitvu britanskih i amerikih tvrtki. One zaplijenjene, dole su pod
upravu njemakih komesara. 12
Mnogi njemaki koncerni koji su preuzeh kontrolu nad jugoslavenskim
poduzeima i postrojenjima bili su posebne nacistike tvorevine: H e r m a n n
Gring Werke, Kontinentale Oel, H a n s a Leichtmetalle i Sdost Montan. No,
brojni ve dobro poznati njemaki koncerni i banke imali su, takoer, koristi
od osvajanja i unitenja zemlje u gospodarskom smislu, meu kojima su I. G.
Farbenindustrie, Mannesmanngesellschaft, Preussische Bergwerke u n d Htten A. G. (Preussag), Mansfeld Kupfer A. G., Vereinigte A l u m i n i u m Werke A.
G., Friedrich K r u p p A. G., Deutsche Bank i Dresdner Bank. 13 Iz pisma koje
je Abwehr, glavna njemaka vojna obavjetajna sluba 6. lipnja 1941. godine
poslala Military Economic a n d A r m a m e n t s Office (Vojnom uredu za gospodarstvo i naoruanje), vidi se d a j e H e r m a n n Gring Werke planirao preuzeti
sve arsenale u Srbiji i dva u Bosni, te nekohko metalurgijskih tvornica i rudarskih poduzea u Srbiji i NDH te ak neke u dijelu Dalmacije koji je anektirala
Italija.14 Meutim, taj plan nije proveden u praksi, navodno zbog odluke donesene mjesec dana kasnije da se isprazni veina arsenala u Srbiji, kao i dvije
gotovo zavrene tvornice blizu Sarajeva koje su proizvodile ratni materijal.
U Srbiji
Za pokretanje i provedbu gospodarske i financijske kontrole te za upravljanje
gospodarskom eksploatacijom okupirane Srbije, Nijemci su u Franzu Neu-

hausenu vidjeli gospodarskog diktatora. Na poetku je slubeno imenovan
opunomoenim generalom za gospodarska pitanja u Srbiji, no postepeno je
dobivao dodatne funkcije i naslove - bio je opunomoenik za etverogodinji
plan u Srbiji, opunomoenik za proizvodnju metalnih ruda u jugoistonoj
Europi te opunomoenik za radnu snagu u Srbiji. U listopadu 1943. godine,
kada su Nijemci pojednostavnili svoju vojnu upravu u Srbiji, on je postao i
zapovjednik vojne uprave, a njegov bivi ured je nastavio djelovati pri Ministarstvu gospodarstva. 15 Neuhausen je bio aktivan i kao predsjednik upravnog odbora tvrtke Bor i predsjednik Bankverein f r Serbien te nekohko drugih vanih tvrtki. Imenovao je i komesare za razna gospodarska i financijska
poduzea u Srbiji koji su bili odgovorni izravno njemu. Tako je, primjerice,
putem jednog od tih komesara u potpunosti kontrolirao Srpsku narodnu banku
(sredinju banku). Ukratko reeno, imao je potpunu kontrolu nad srpskim
gospodarstvom i dravnim financijama te ih je kontrolirao imajui samo jedno
na umu: poveati, to vie, doprinos Srbije njemakim ratnim naporima.
Za predstrau Ureda vrhovnog zapovjednitva za ratno gospodarstvo i
naoruanje (Wehrwirtschafts - u n d Rstungsamt) Nijemci su u travnju 1941.
organizirah Vojni gospodarski stoer za Srbiju sa sjeditem u Beogradu koji je u
lipnju 1941. godine, pretvoren u Vojni gospodarski stoer za jugoistonu Europu s podrunim uredima u Zagrebu, Solunu, Ateni, Sofiji i Bukuretu. Funkcija
podrunih stoera bila je to vie iskoristiti gospodarske resurse i industrijski
kapacitet svakog podruja za potrebe njemakih snaga koje su se nalazile
na tom podruju, ili, pak, za izvoz u Njemaku. To je podrazumijevalo organiziranje radionica za popravak opreme; provjeravanje, uvanje i izvjetavanje
o zalihama sirovina i polugotovih proizvoda; utvrivanje svih poduzea prikladnih za proizvodnju oruja i drugih proizvoda za njemake vojne potrebe,
te odreivanje koja su prijevozna sredstva potrebna njemakim snagama. U
Srbiji je stoer radio u suradnji s Neuhausenom, opunomoenikom za gospodarska pitanja. 16
U jugoslavenskom Banatu, Nijemci su lokalnim folskdojerima povjerili
upravljanje podrujem i njegovo ukljuivanje u njemako ratno gospodarstvo,
zadatak koji su oni obavili na vehko zadovoljstvo Reicha. Banatski folksdojeri
su najvei doprinos dali u vidu ljudske snage za rad i za borbu, kao to je
opisano u 5. poglavlju, te u obliku poljoprivrednih vikova o emu e biti rijei
u sljedeem poglavlju.
U Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj

U NDH, koju su Nijemci slubeno smatrah suverenom dravom, njemaka
kontrola nad gospodarstvom nije mogla biti organizirana na isti nain kao

u okupiranoj Srbiji, niti je bila tako velika i sveobuhvatna. Meu prvim sporazumima sklopljenima izmeu Njemake i NDH - kojim se definira poloaj
Njemake u gospodarstvu NDH - bio je Tajni Protokol od 16. svibnja 1941.
godine (takozvani Clodiusov sporazum). Njime je utemeljen mjeoviti vladin
odbor ija je zadaa bila regulirati odnose izmeu dviju zemalja u skladu sa
sljedeim naelima.
1. U kontekstu posebnih gospodarskih interesa Njemake na teritoriju bive Jugoslavije, dogovoreno je da e se posebna panja pridavati njemakim gospodarskim interesima u NDH. Dvije vlade e se pobrinuti da trgovina izmeu dviju
drava ostane barem na istoj razini na kojoj je bila u prolosti.
2. Njemaka moe nastaviti s neogranienom eksploatacijom industrijskih sirovina-posebice minerala - koju je pokrenula. Prilikom odobravanja dodatnih koncesija, NDH e osobitu panju pridavati njemakim interesima. Isto vrijedi za
izvoz sirovina - naroito minerala - u Njemaku. Koncesije za naftu u posjedu
njemakih tvrtki mogu se koristiti pod istim uvjetima kakvi su bili u prolosti.
3. Dogovoreno je da se financijska pitanja vezana za prisutnost njemakih jedinica
u NDH moraju brzo rijeiti; u tom kontekstu svakako mora biti osigurano da
te jedinice u NDH mogu koristiti valutu potrebnu za njihove potrebe. NDH e
snositi trokove njemakih vojnih instalacija u tijeku rata, u onoj mjeri u kojoj
su to trokovi unutar same drave.17
NDH je, dakle, pristala Njemakoj dati monopol ih visoki prioritet u eksploataciji domaih prirodnih resursa, posebice nafte i minerala. Sporazumom
sklopljenim 20. lipnja 1941. godine, NDH je preuzela i sve trokove vezane uz
prisustvo njemake vojske na njezinu teritoriju. Drugi sporazumi su regulirali
vanjsku trgovinu i plaanja izmeu dviju drava te izvoz radne snage iz NDH
u Njemaku. Njemaka je ve kontrolirala veliki broj industrijskih i rudarskih
poduzea u NDH koja su djelomino ili potpuno bila u vlasnitvu njemakih
graana ili graana drugih zemalja koje su se nalazile pod njemakom okupacijom. Mnoga druga poduzea u NDH, naroito eksploatacija boksita i drvne
industrije, dana su tijekom rata Nijemcima u zakup. Nijemci su takoer imali
velike udjele u hrvatskim komercijalnim bankama u NDH, to su izravno koristile berlinske i beke banke, kao u sluaju Bankverein f r Kroatien, ili u sluaju sloenijeg ureenja - neizravno koristile njemake banke ili prake
i budimpetanske banke u kojima su njemake banke imale velike udjele.
Iskoristivi povezanost raznih austrijskih banaka i poduzea prije 1918. godine i u meuratnom razdoblju, Nijemci su sustavno koristili te veze, posebice
Bankverein f r Kroatien, za promicanje svojih interesa u dravi-satelitu. 18
Nijemci su od samog poetka pokazivali veliko zanimanje za rudnik eljeza
u Ljubiji u sjeverozapadnoj Bosni, za industrijski kompleks (proizvodnju e-

lika, ugljena i raznih kemikalija) u trokutu Sarajevo - Tuzla - Zenica, te za
boksit. 19 Kako je rat napredovao i u vojnom smislu Njemaka bila sve vie
ukljuena u zbivanja u NDH, to je sve vei i vei dio industrije NDH radio za
Nijemce.
Dodatna stavka Tajnog protokola od 16. svibnja odreuje da e zemlje koje su dobile podruja bive jugoslavenske drave biti proporcionalno
odgovorne Njemakoj i njenim graanima za sve obveze bive jugoslavenske
drave i bive Jugoslavenske narodne banke." 20 Izmeu zemalja nasljednica
sklopljen je u Berlinu 22. srpnja 1942. sporazum o raspodjeli duga koji su biva
jugoslavenska drava i Jugoslavenska narodna banka imale prema stranim
graanima i ustanovama na sljedei nain: 42% Hrvatskoj; 29% Srbiji (ukljuujui 4% Banatu); po 8% Italiji, Bugarskoj i Maarskoj te 5% Njemakoj. 2 1
Konano, Nijemci su folksdojere koji su bili izrazito privilegirani u NDH,
koristili kao instrument njemake politike i gospodarskog ustroja. Folksdojeri
u NDH bili su vani jer su njihova gospodarstva u Slavoniji i Srijemu ostvarivala
velik poljoprivredni viak. Osim toga, oni su davali velik doprinos njemakim
ratnim naporima masovno sluei u njemakoj vojsci, kao to je reeno u
6. poglavlju.
Na p o d r u j i m a koja su anektirali Bugarska i Maarska

Zahvaljujui njemakom pritisku, rudnici kroma u Ljubotenu koji su se nalazili sjeverozapadno od Skoplja, ukljueni su u dio jugoslavenske Makedonije
koji je anektirala Bugarska. Ali, kao to je objanjeno u 4. poglavlju, Njemaka
je, tajnim dogovorom Clodiusa i Popova, od 24. travnja 1941. godine, dobila
kontrolu ili vlasnitvo nad svim rudnicima kroma koji su se nalazili na navedenom podruju. Friedrich Krupp A. G. bio je glavni njemaki koncern zaduen
za proizvodnju kroma. Vlasnitvo rudnika Jazerina, jednog od najvanijih rudnika rude kroma, oko kojeg su se Nijemci i Talijani esto sporih - bit e detaljnije objanjeno u sljedeem poglavlju. Eksploataciju vanog nalazita rude
molibden u Makatici u jugoistonoj Srbiji koju je bila anektirala Bugarska,
provodila je tvrtka Sdost Montan. 22
Njemaka je sebi, kao dio svog plana da posjeduje sve naftne resurse u
Europi, osigurala kontrolu nad malim naftnim poljima u Meimurju i Prekomurju iako ih je anektirala Maarska. Sva nafta proizvedena na tim podrujima ila je Njemakoj bez obzira na maarske potrebe, a koncesija za
daljnju eksploataciju nafte na tim podrujima je, unato naglaenom protivljenju Maara, dana tvrtki koja je u potpunosti bila u njemakom vlasnitvu. 23
Nadalje, Njemaka je, osim rijetkih iznimki, dobila vei dio gospodarskog
Plijena i osigurala je za sebe veinsku ili itavu tadanju proizvodnju stratekih

materijala na jugoslavenskom podruju, neovisno o tomu da l i j e to podruje
bilo pod okupacijom Njemake ili njenih saveznika i slijepih pristaa. Nijemci
su tvrdih da je Njemaka imala poseban poloaj u jugoslavenskom gospodarstvu i prije invazije i podjele zemlje te d a j e trebala te proizvode za uspjean
nastavak rata. Obje te tvrdnje su bile tone, ali je kontrola nad ovim izvorima
stratekih sirovina bila i dio njemake elje za gospodarskom autarkijom na
podruju koje je smatrala svojim zakonitim ivotnim prostorom. S obzirom na
njenu zastraujuu vojnu i politiku mo, njeni saveznici nisu imali drugoga
izbora nego se pomiriti sa sudbinom.
CILJEVI N J E M A K E G O S P O D A R S K E
EKSPLOATACIJE
Zalihe i oprema
U zemljama koje su osvajali, Nijemci su sustavno pljakali oruje i streljivo,
vojnu opremu i zalihe, sirovine, poluproizvode i gotove proizvode naene kod
proizvoaa ih u trgovakoj mrei. Sve njemake jedinice imale su posebne
gospodarske odjele koji su imali podatke o gospodarstvu u novoosvojenim
podrujima. Imali su zadatak da preuzmu sve inventarne podatke dostupnih
sirovina i druge robe i njima osiguraju njemake potrebe. Druge, posebne
jedinice, nadgledale su i titile proizvodne pogone koji su mogli biti korisno
upotrijebljeni za zadovoljavanje potreba Wehrmachta. Treu vrstu specijaliziranih jedinica inili su posebni tehniki bataljuni - titili su i popravljah
komunalije kako bi ih osigurale za njemake oruane snage, gospodarstvo i
civilno stanovnitvo te da bi se izbjegla opasnost od epidemija i si.
U sluaju Jugoslavije, specijalizirane gospodarske jedinice unutar vojske
nisu imale nikakav unaprijed izraen plan jer se oekivalo da e se Jugoslavija
prikljuiti Trojnom paktu to se i dogodilo 25. oujka 1941. godine. No, dravni
udar do kojega je dolo dva dana kasnije u Beogradu, ubrzao je napad na zemlju, pa su gospodarske jedinice hitno morale djelovati. General Georg Thomas,
zapovjednik Vojnog ureda za gospodarstvo i naoruanje Wehrmachta, 4. lipnja
1941. samouvjereno je izvijestio o ulozi koju su jedinice njegova ureda odigrale
u kampanjama protiv Jugoslavije i Grke. U samo est dana, gospodarske
jedinice prikljuene njemakoj 2. armiji - u stanju pripravnosti za napad na
Jugoslaviju lociranoj u Austriji i zapadnoj Maarskoj - pripremile su dosjee o
473 tvornice i poduzea na 174 jugoslavenske lokacije. Meutim, posebna jedinica prikljuena njemakoj 12. armiji razmjetenoj u Bugarskoj da titi pogone
rudnika bakra u Boru nakon ulaska njemakih jedinica u Srbiju, nije uspjela
sprijeiti ozbiljnu tetu na pogonima to su je nanijele grupe Jugoslavena samo
tri dana nakon invazije. 24
Ne raunajui oruje i druge zalihe naene na bojitu, u prolazu i u vojnim
skladitima, general Thomas je detaljno zabiljeio koliinu sirovina te polu-

proizvoda i gotovih proizvoda koje su Nijemci zaplijenili u Srbiji. Od najvanijeg
valja spomenuti 14.165 tona eljeznih i elinih poluga, 7020 tona blister-bakra,
1957 tona olovnih poluga, 12.170 tona rude kroma, 11.360 tona sirovog duhana,
1,174.000 tone tkanina, 20.000 pari cipela, 55.000 ivotinjskih koa i krzna i 55
milijuna cigareta. Kako bi zadovoljili potrebe svojih jedinica na srpskom podruju, Nijemci su zaplijenili i 20.121 tonu hrane i 39.609 tona benzina i maziva.25
General Thomas je takoer zabiljeio da su njegove jedinice nadzirale 192
razhita proizvodna poduzea u Srbiji, meu kojima su bile 4 tvornice oruja,
7 tvornica streljiva, 7 kemijskih tvornica, 32 rudarska poduzea i/ili talionice,
9 rudnika ugljena i 44 tvornice za preradu hrane. 26 Mnoga od ovih poduzea su
gotovo istog trenutka poela proizvoditi za Njemaku.
Nijemci prvotno nisu planirali izmjetati instalacije iz tvornica oruja i njima
slinih tvornica s modernim strojevima, ve ih natjerati da rade za Wehrmacht
uz pomo lokalne radne snage, koristei lokalne sirovine te sirovine i poluproizvode uvezene iz Reicha ih iz neke druge zemlje. Dravna orunica u Kragujevcu, najvea i najraznovrsnija tvornica oruja prijeratne Jugoslavije, koja je
zapoljavala izmeu 7 i 8 tisua radnika, trebala je posluiti kao neka vrsta operativnog koncerna svih tvornica oruja i drugih slinih tvornica u Srbiji i trebala ga
je preuzeti tvrtka H e r m a n n Gring Werke.21 Nijemci su odmah sklopili ugovore
s nekohko industrijskih tvornica u Srbiji, koje su im ve u lipnju 1941. godine
dostavile proizvode u vrijednosti od 3,314.000 njemakih maraka (vidi Tablicu
5) - napravljene, najvjerojatnije, od zaplijenjenih sirovina i poluproizvoda.
No, ustanak koji je poetkom srpnja izbio u Srbiji te neka drukija
promiljanja, naveli su Nijemce da preispitaju svoj plan u pogledu orunice u
Kragujevcu. Ustanak je poremetio proizvodnju ugljena i elektrine energije,
samim tim i rad industrijskih instalacija i prijevoznih sredstava, te je takoer
utjecao na moral i produktivnost svih radnika. Neke tvornice su sabotirane,
neke su se nalazile u podrujima koja su bila pod kontrolom ustanika, a neke
su proglaene neprikladnima za proizvodnju oruja i streljiva za njemake
potrebe. Nijemci su odustali od plana da H e r m a n n Gring Werke preuzme
orunicu u Kragujevcu i nekohko drugih srpskih tvornica oruja. Umjesto
toga, u srpnju su odluili isprazniti orunice u Kragujevcu i aku te tvornicu
eksploziva u Obilievu: prebaciti sve njihove strojeve, alate i druge materijale
u njemake tvornice u Njemakoj i drugdje, te nastaviti proizvodnju samo u
onim tvornicama koje su proizvodile robu za njemake potrebe, posebice u
tvornicama koje su bile dovoljno blizu Beograda da ih se lako moe zatititi.
U kolovozu su u tvornice koje su trebale biti ispranjene poslani strunjaci za
demontau i odmah su poeli odvoziti strojeve, alate i drugu opremu, pa ak
i barake i kuice koje su sluile kao spremite. Poslije je, u razliitim vremenskim razmacima, odlueno da se isprazni veliki dio pogona u Kraljevu koji se
koristio za popravak vagona, skoro dovrena tvornica duika u Vreocima te

tvornica puaka i streljiva u Uicu. U srpnju 1942. godine ispranjena je tvornica zrakoplova u Kraljevu i sve je prevezeno u Reich, a ostali su tek neki strojevi koji su sluili za jednostavne popravke. U oujku 1943. godine odvezeni su
neki strojevi iz tvornice oruja Vistad u Valjevu, koja je u to vrijeme bila pod
kontrolom tvrtke Waffen Union koda - B r n n G.m.b.H., podrunice tvrtke
H e r m a n n Gring Werke.28
Sve je otpremljeno u razne tvrtke u Njemakoj, osim male koliine strojeva
i druge opreme i dijelova iz tih orunica i tvornica. Neto je otilo i u ogranke
njemakih tvrtki u Poljskoj, Austriji i Grkoj; neto u rudnike i talionice u
Srbiji koji su radili za Nijemce; a neto u tvornicu eksploziva u Bariu (blizu
Obrenovca u Srbiji) radi ubrzanja zavretka radova na tvornici. Tvornica u
Bariu bila je jedina tvornica te vrste koju su Nijemci dovrili i proirili do
studenoga 1941. godine. S vremenom, preuzela ju je tvrtka D y n a m i t Nobel A.
G. iz Bratislave, podrunica tvrtke I. G. F a r b e n i n d u s t r i e 2 9
Paljivom analizom mjesenih izvjetaja Vojnog gospodarskog stoera za
jugoistonu Europu, moe se vidjeti d a j e zahvaljujui tom procesu odnoenja
i iseljenja tvornica iz Srbije, koji je trajao gotovo dvije godine, gotovo 2000
eljeznikih kola nakrcano strojevima, opremom, sirovinama i rastavljenim barakama i kuicama koje su sluile kao spremite. U samo prvih devet
mjeseci okupacije (do 31. sijenja 1942), uz troenje zaliha koje su koristile
njemake jedinice u Srbiji, iz okupirane Srbije je (eljeznikom prugom standardnog kolosijeka) prevezeno 2410 radnih strojeva, 24.406 razliitog alata, 250
sanduka s alatom, 562 puna kola drugih proizvodnih zaliha, aparata i alata, 11
punih kola graevnog materijala, 10 kola kemikalija i 39 kola dijelova za izradu
baraka, prolaza i kuica koje su sluile kao spremite. 3 0
Od kolovoza 1941. do kraja oujka 1943. godine, Nijemci su eljeznikom
prugom standardnog kolosijeka iz ispranjenih pogona u Srbiji prevezh 1946
punih kola razhitog materijala, s mjesenim poiljkama koje su se kretale u kompoziciji od maksimalnih 221 kola u kolovozu 1942. godine do minimalnih 40 kola
u oujku 1943. godine. Neke su poiljke obavljene prije kolovoza 1941, a neke
vjerojatno i nakon oujka 1943. godine.31 Poiljke su se mjerile za svaki mjesec
po jedinici punih kola koja su ila eljeznikom prugom standardnog kolosijeka,
no budui da kola prepuna razliitih stvari oito nisu prikladna mjerna jedinica,
prethodni podaci samo pokazuju red veliine i trajanje ove sustavne zaphjene.
Nijemci su imali posebnog oficira zaduenog za prikupljanje starog metala
na lokaciji bive orunice u Kragujevcu, po svemu sudei, sabiralite za sav
stari metal iz Srbije prije no to bi bio otpremljen iz zemlje. Za otpremanje je
bila zaduena tvrtka Rohstoffkandelsgesellschaft A. G. {Roges), posebna tvrtka
koju je utemeljilo Vrhovno zapovjednitvo vojnih snaga i Wehrmachtov Vojni
ured za gospodarstvo i naoruanje. Predstavniku zaduenom za stari otpad su
Prvenstveno bili zanimljivi stari elik i stari obojeni metali, no sakupljao je i

drugi korisni otpad. 32 S otpremanjem takvog materijala iz Srbije veinom se
zavrilo do oujka 1943. godine.
Nijemci su praznili i iseljavali i veliki dio pogona u NDH, koja je toboe bila
suverena i njihov saveznik. To su radili uz pristanak vlade NDH, koja nije bila
u poloaju da se tomu odupre. Tvrtka Freidrich K r u p p A. G. bila je zaduena
za ispranjavanje gotovo dovrenog pogona za izradu oruja bive jugoslavenske eljezare u Ihjau i skoro dovrene tvornice streljiva orunice Sarajevo u
Vogoi (obje u blizini Sarajeva), to je dovreno 19. svibnja 1942. godine. Nijemci su iz pogona Ilija odvezli gotovo 4000 tona strojeva i opreme u 621 puna
kola, a iz pogona u Vogoi oko 11.500 tona strojeva i opreme te 7 tona bakra u
953 puna kola koja su ila eljeznikom prugom uskog kolosijeka. 33 Pristali su
platiti za oba pogona i oito su, takoer, pristali dodijeliti NDH posebne kvote
elinih proizvoda i bakra za strojeve iz pogona u Vogoi. Nakon to je vlada
NDH podnijela raun od 9,3 milijuna njemakih maraka, Nijemci su u proljee
1943. godine platili 3 milijuna njemakih maraka i u lipnju 1944. godine drugih 3 milijuna na potraivanja poduzea iz NDH koja su imala pravo na dva
pogona. Kako je novac uplaen na blokirane raune u njemakim bankama,
tako vlasti NDH nisu mogle koristiti taj novac. U studenom 1944. godine jo su
uvijek trajale rasprave o isplatama. 34
Nijemci su ispraznih i elektranu u rudniku ugljena Breza u srednjoj Bosni i
upotrijebili je za izgradnju elektrane u rudniku bakra Bor u Srbiji jer je ponovna
uspostava proizvodnje u tom rudniku, koji je jako oteen 1941. godine, bila od primarne vanosti. S vladom NDH je dogovoreno da e ista elektrana biti izgraena
negdje u samoj NDH. No, dugo vremena navodno nije bilo mogue odrediti
koja je njemaka agencija ih tvrtka trebala platiti za opremu elektrane Breza.
Naposljetku je, u j e s e n 1943, poduzee Bor izjavilo d a j e ono spremno platiti za
to. Meutim, dvije se vlade nisu uspjele ni do veljae 1944. dogovoriti gdje bi se
sjeverno od Zagreba trebala izgraditi nova elektrana. 35 Ako je suditi prema
njemakoj sustavnoj taktici odgaanja, moe se zakljuiti da oni nisu imah namjeru ni platiti za te elektrane niti ili zamijeniti. To je jo jedan sluaj u kojem su se
Nijemci prema svom savezniku - NDH - odnosili kao prema okupiranoj zemlji.
Komunikacijske linije
Na Karti 7. jasno se uoava kljuna vanost komunikacija za njemake ratne
napore. Dunav je kao plovni put bio bitna poveznica, a eljeznike pruge koje su
povezivale sredinju Europu s jugoistokom kontinenta imale su izuzetnu vojnu
vrijednost. Te linije su vezivale njemaku vojsku u Grkoj i dijelom onu u Italiji
i sjevernoj Africi, kao i sve njemake snage u Jugoslaviji s Austrijom i junim
dijelovima Reicha, a bile su umreene tako da su bile vane i za Istonu frontu.

Jugoslavija je 1939. godine na Dunavu i njegovim plovnim pritocima, ukupno imala 646 teretnih amaca deplasmana od 366.970 tona (kao i 479 drvenih
teretnih amaca deplasmana od 44.100 tona), 42 tankera deplasmana od 31.220
tona, 115 remorkera i 38 putnikih brodova. Mornarica je pretrpjela malu tetu
u invaziji 1941. godine, tako da su ju njemake oruane snage, preuzele gotovo
itavu, onako netaknutu. Prema izvjetaju Vojnog gospodarskog stoera za
jugoistonu Europu u Beogradu za svibanj 1941. godine, Nijemci su odmah
upotrijebili itavu rijenu mornaricu za njemake vojne i civilne svrhe. 36
Od poetka njemakih vojnih operacija protiv Jugoslavije, Dunav je sluio
kao glavna ruta za prijevoz rumunjske nafte u Njemaku i Italiju, te je nastavio
obavljati tu funkciju sve dok su Nijemci imali kontrolu nad njegovim tokom
kroz Jugoslaviju. Dio rumunjske nafte slao se u Njemaku i kopnenim putem,
eljeznikom prugom kroz Maarsku, a dio, izravno njemakim snagama na
ruskoj fronti, na Balkanu i u sjevernoj Africi. Rumunjska nafta namijenjena
talijanskim snagama (do kapitulacije Italije) i njemakoj vojsci u Itahji i djelomino u sjevernoj Africi prevozila se uzvodno Dunavom do Vukovara, a otuda
vagon-cisternama do Slavonskog Broda, Siska, Karlovca, Rijeke i Trsta, ili alternativnim putem od Karlovca do Zagreba, Ljubljane i Trsta. Nafta se do Italije i ratita u sjevernoj Africi prevozila i eljeznikim putem kroz Maarsku,
Austriju i Jugoslaviju. Pruga u Jugoslaviji kojom se prevozila nafta u Italiju bila
je poznata pod nazivom Pruga nafte. 37
Do rujna 1943. godine, promet u jugoistonoj Europi je regulirao Wehrmacht Transportleitung u Beu. Kasnije je za promet u NDH, Srbiji, Bugarskoj,
Grkoj i Albaniji bio nadlean i regulirao g a j e general za transport u jugoistonoj Europi koji je bio stacioniran u Beogradu. Vanost rijeke Dunava kao
transportne arterije, poveznice izmeu Srbije i drugih zemalja, prvenstveno
Njemake, moe se procijeniti prema priblinoj tonai prenesenoj u razdoblju
od okupacije Srbije u travnju 1941. godine do polovice 1944. godine, kao to je
prikazano u sljedeoj Tablici:
Pristiglo u srpske
luke
1941.
1942.
1943.
1944 (prvih est mjeseci)
120.000
570.000
770.000
375.000
(u tonama)
Otpremljeno
iz srpskih luka
220.000
300.000
360.000
130.000
Nisu dostupne usporedne vrijednosti za prijevoz eljeznikim putem. No,

a 1943. godinu, ukupne poiljke iz Srbije do Reicha, ukljuujui Slovaku,
iznosile su 407.670 tona (206.311 tona rudae, 191.000 tona poljoprivrednih
Proizvoda i 10.359 tona druge robe), od kojih je 169.101 tona bila otpremz

]jena eljeznikim putem, a 238.569 tona Dunavom. Te vrijednosti ne ukljuuju prijevoz 107.765 tona rudae eljeznicom od Makedonije i Albanije do
Njemake. 38
Dunavom je istovremeno neprekinuto tekao promet od Rumunjske, Bugarske, Banata, NDH i dijelova Jugoslavije koje je anektirala Maarska, do
Njemake i obratno, a gusti, direktan promet odvijao se i na eljeznikim prugama u Srbiji i NDH u smjeru prema i iz Grke (i brodom do sjeverne Afrike)
te prema i iz Bugarske.
Njemaki transportni sustav u jugoistonoj Europi pretrpio je teak udarac
u travnju 1944. godine kada su savezniki zrakoplovi bacili mine u Dunav. Bilo
je potrebno vie od tri mjeseca da se rijeka dovoljno oisti kako bi se brodovi
mogli kretati, ali i tada uz znatan rizik. Saveznici su, gotovo istovremeno, poeli s uestalim bombardiranjem eljeznike infrastrukture u Srbiji i susjednim
zemljama. 39
eljeznika pruga od Austrije do Zagreba, Beograda, Nia, Skoplja, Soluna
i Atene bila je ila kucavica ratita jugoistone Europe i Nijemci su ulagali velike napore d a j e zatite od diverzije. Kada god je bila napadnuta, a na rela-ciji
izmeu Zagreba i Beograda esto su je napadali partizani, u Srbiji djelomino
partizani, a u odreenim kratkim razdobljima i etnici, odmazde su bile nemilosrdne. No, napadi nisu nikada prestali. U izvjetaju koji je 8. srpnja 1942. godine Glaise, opunomoeni njemaki general za Hrvatsku poslao zapovjedniku
oruanih snaga zajugoistonu Europu stoji da su dva glavna zadatka njemakih
snaga u Hrvatskoj bili zatititi eljezniku prugu Zagreb - Beograd i zatititi
rudnik rude eljeza u Ljubiji u sjeverozapadnoj Bosni i industrijski kompleks u
sjeveroistonoj Bosni, te da za te svrhe nije bila dovoljna njemaka 718. divizija. Nekohko mjeseci kasnije, u rujnu 1942. godine, Glaise je izjavio da e - ako
se ne poboljaju uvjeti na pruzi Zagreb - Beograd, biti potrebno promijeniti
prometnu rutu od Njemake preko Maarske do Osijeka i zatim Beograda, jer
bi tako bilo potrebno tititi puno krau dionicu pruge kroz istonu Slavoniju
i Srijem.40 No, do toga oito nije nikada dolo. Najustrajniji i najrazorniji partizanski napadi na eljezniku prugu izmeu Zagreba i Beograda odvijah su
se u kasno proljee 1943. godine - od polovice svibnja do polovice lipnja tijekom njemake operacije Schwarz protiv partizanskih snaga u BiH, Crnoj
Gori i Sandaku. Partizani su vjerovali da e napadi sprijeiti ili barem odgoditi slanje pojaanja u ljudstvu i pomoi u naoruanju i opremi, oruanim
snagama Reicha i NDH ukljuenima u ovu operaciju. Njemaka odluka od
Poetka srpnja 1943. godine da pojaa zatitne jedinice na ovoj pruzi jasno
Pokazuje da su ti i raniji napadi bili uspjeni. Zahtjev vrhovnog zapovjednika
Za
jugoistonu Europu podrao je general pukovnik Alfred Jodl, zapovjednik
Operativnog stoera Wehrmachta, koji je 6. srpnja izjavio da bi svaki prekid

eljeznike linije Zagreb - Solun - Atena, koja se najvie koristi, moglo imati
za posljedicu stanje koje je puno gore od onog na bilo kom ratitu te da bi u
odreenim situacijama moglo imati odluujui utjecaj na sve vojne akcije."
Pod odreenim situacijama" mislio je na iskrcavanje Saveznika na grko kopno.41 Ako do toga doe, njemaka vojska u Grkoj - vie od 300.000 ljudi - ne
bi mogla dobivati dostatne zalihe i pojaanja putem neuinkovite eljeznike
linije duge nekih 1500 kilometara. Kao to je ranije reeno, kad god bi se Hitler sastao s predstavnicima vojne ih civilne vlasti NDH, naglasio bi kljunu
vanost eljeznikih pruga u NDH, posebice one koja ide od austrijske granice
preko Zagreba do Beograda, i potrebu da ih se zatiti. 42
Za zatitu eljeznike pruge u Jugoslaviji, Nijemci su se koristili mnogim
razliitim sredstvima. I u Srbiji i u NDH imah su posebne jedinice koje su uvale
pruge. Raistili su teren - u irini koja je varirala - uz mjesta gdje je eljeznica
imala pravo prolaza i prisilili stanovnitvo iz okolnih mjesta da slue kao straari,
i time budu odgovorni za sigurnost pruga. U Hrvatsku je dovedena posebna kozaka konjanika divizija da titi eljezniku liniju Zagreb - Beograd. Uz to su
Nijemci u jugoistonoj Europi imah osam tekooklopljenih vlakova te nekohko
lakooklopljenih vlakova koji su bih u nadlenosti vrhovnog zapovjednika za jugoistonu Europu. Svaki tekooklopljeni vlak (tip 42) bio je samostalna jedinica
od est oklopnih kola sa sastavom od 6 oficira i 125 podoficira i vojnika. Od
osam tekooklopljenih vlakova, ryih 4 je poslano u NDH, u slubu njemakog
stoera za sigurnost eljeznikog prometa, jedan u Srbiju, jedan u Bugarsku te
dva u Grku. Na tim je podrujima, posebice u NDH, bio odreeni broj lakooklopljenih vlakova, svaki sa sastavom od 2 oficira i 76 podoficira i vojnika. 43
Meutim, to god da su Nijemci i njihovi saveznici poduzimah kako bi zatitili
eljeznike pruge, partizanski napadi i sabotae nastavili su se bez prekida te
su u nekim trenucima dosegli i zaprepaujue omjere. Prema Izvjetaju o
stanju" vojnog zapovjednika za jugoistonu Europu za razdoblje od 16. oujka
do 15. travnja 1944. godine, na jednoj dionici linije Zagreb - Beograd, unutar
24 sata zabiljeeno je 220 partizanskih napada eksplozivom. U izvjetaju, iz
oujka 1944. godine, stoji d a j e 30% pruga u NDH bilo izvan upotrebe, a ostale
su bile teko oteene. 44 Detaljni izvjetaji o stanju eljeznikih pruga i drugih
komunikacijskih linija u NDH nalaze se u redovnim izvjetajima Obavjetajnog
odjela Ministarstva oruanih snaga NDH. Primjerice, prema Izvjetaju br. 6"
od 15. travnja 1944. godine, 23. oujka 1944. godine, na liniji Zagreb - Beograd
dogodilo se 135 minskih eksplozija, a otkriven je jednaki broj mina koje su
deaktivirane prije no to su eksplodirale. Izvjetaj se nastavlja rijeima: Moze
se primijetiti da su i glavne linije slabo uvane te da se dunost straarenja
provodi na vrlo povran nain. Takoer postoji vjerojatnost da zaposlenici
eljeznice surauju s partizanima u razaranju eljeznikih tranica." 45 Veliku
vanost koju su Nijemci pridavali eljeznici u Hrvatskoj najbolje pokazuje

injenica da je od prosinca 1943. godine pa nadalje, Kasche brzojavom slao
Ministarstvu vanjskih poslova tjedne izvjetaje o stanju eljeznica NDH, posebice o prekidima prometa uzrokovanih partizanskim sabotaama. 46
Manje vane, no takoer od velike strateke vrijednosti, bile su eljeznike
linije od Graza do Maribora, Ljubljane, Trsta i sjeverne Italije; ve spomenuta
linija Vukovar - Slavonski Brod - Sisak - Rijeka - Trst za prijevoz nafte; i linije
uskog kolosijeka Bosanski Brod - Sarajevo - Mostar i Mostar - Dubrovnik
- Zelenika, poznate pod nadimkom Pruge boksita, koje su bile koritene za
prijevoz boksita iz hercegovakih polja ili u morske luke Dubrovnik i Zelenika
za prijevoz do Trsta ili u Bosanski Brod na rijeci Savi za pretovar u Njemaku.
Nije potrebno naglaavati da su te linije koritene i za premjetanje jedinica i
vojnih zaliha, te za putniki promet i prijevoz civilnih zaliha.
Od ljeta 1943, zapadni saveznici poeli su pruati podrku partizanima, a od
jeseni savezniki zrakoplovi su uestalo potpomagali partizanske napade na
eljeznike linije, bombardirajui naroito ranirne eljeznike kolodvore, objekte za popravke i kljune mostove. Za vrijeme posljednjih osam mjeseci rata,
jugoslavenske eljeznice, naroito glavne linije, dobile su dodatno na vanosti
kao sredstvo prijevoza vojnih snaga sila Osovine koje su se povlaile prema
austrijskoj granici - njemakih snaga koje su se povlaile iz Grke i Albanije
te njemakih snaga i snaga NDH koje su se povlaile iz same Jugoslavije. Pri
povlaenju iz Jugoslavije, njemake su snage unitavale to je vie mogue
eljeznica kako bi sprijeile da ih gone jugoslavenski partizani te sovjetske
i bugarske jedinice. 47 Tijekom te faze rata, u razdoblju izmeu rujna 1944. i
prestanka sukoba u svibnju 1945. godine, i savezniki bombarderi iz baza u
Italiji nanosili su velike tete jugoslavenskim eljeznicama u zajednikom nastojanju da zaustave snage koje su se povlaile. Najtei napadi su se dogodili
u rpjnu 1944. godine, tijekom operacije Ratweek, u kojoj su zrane operacije
Saveznika bile precizno usklaene s partizanskim napadima na kopnu. 48
Po zavretku rata, nakon etiri godine pretjeranog koritenja, nedovoljnog
odravanja i povremene ozbiljne tete, jugoslavenske su eljeznice bile u jako
loem stanju (vidi poglavlje 16). Nakon to su bile omiljena meta partizana od
ljeta 1941. godine pa nadalje, a zatim od jeseni 1943. godine pa do kraja rata
vana meta zranih napada Saveznika, naposljetku su ih unitavali i Nijemci
koji su sa sobom odvezli puno lokomotiva i vagona.
Metali i rude
S njemakog stajalita najvaniji strateki resursi koje je Jugoslavija posjedovala bili su obojeni metali i rude: antimon, boksit, krom, bakar, olovo,
Wolibden i cink; obilovala je cementom visoke kvalitete, ugljenom srednje i

niske kvalitete, rudom eljeza, piritom i solju te malim koliinama azbesta, bizmuta, zlata, magnezija, mangana, tinjca i srebra. Lokacija nalazita tih minerala prikazana je na Karti 8.
Nakon komadanja Jugoslavije, podruja bogata mineralima podijeljena
su izmeu nekohko drava. Srbija, koja je bila pod njemakom okupacijom
proizvodila je antimon, ugljen, bakar, olovo, pirit i cink. NDH je bila jedini
dobavlja boksita, a regije boksita bile su pod talijanskom kontrolom. NDH
je proizvodila i cement, ugljen, eljeznu rudu i sol te male koliine nafte. Dijelovi Jugoslavije koje je anektirala Bugarska, tj. Nova Bugarska, kako stoji
u njemakim ratnim dokumentima, bih su najvaniji po tome to su bili izvor
kroma i kasnije molibdena, te su proizvodili i poneto olova. Slovenija je davala ugljen relativno dobre kvalitete - dobivao se u dijelu pokrajine koji je bio
pod njemakom okupacijom. Uzimajui u obzir sve resurse, Nijemcima je bilo
vano da su bili imuni na blokadu Saveznika i da su, barem u prvoj polovini
rata, bili relativno sigurni od saveznikog bombardiranja.
Nakon to su preuzeli kontrolu nad rudarenjem u Srbiji i u dijelovima Jugoslavije pod Bugarskom te djelomino ponovno uspostavili proizvodnju, Nijemci su imali ambiciozne planove u pogledu irenja proizvodnje. Prema podacima
koje je, u svom drugom izvjetaju, izloio Franz Neuhausen, opunomoenik
za gospodarska pitanja, u usporedbi s proizvodnjom u razdoblju od 1. srpnja
1941. do 30. lipnja 1942. godine, proizvodnja je u razdoblju od 1. srpnja 1942. do
30. lipnja 1943. godine trebala porasti na sljedei nain: antimon s 800 na 1500
tona; krom s 12.600 na 21.700 tona; bakar s 10.550 na 45.000 tona; olovo s 33.900
na 48.000 tona; molibden s nitice na 72 tone; sumpor s 33.100 na 95.000 tona; i
cink s 15.800 na 18.000 tona. 49 No, kao to e biti pokazano poslije (Tabhca 5),
od svih tih ciljeva, Nijemci nisu ostvarili ni jedan jedini.
Jedini rudarski kompleks kojemu su jugoslavenske snage nanijele ozbiljnu
tetu u Travanjskom ratu 1941. bio je rudarsko-proizvodni kompleks u Boru.
Gotovo svi drugi rudnici i talionice, te metalurgijski pogoni ostali su netaknuti.
Stoga je prvo trebalo obnoviti objekte borskih rudnika. Otprilike 25 milijuna
njemakih maraka iznosio je troak obnove (do 18. sijenja 1943. godine).
Snosila ga je srpska marionetska vlada; ostatak je platio njemaki konzorcij koji je od njemake vlade preuzeo poduzee Bor, a dio putem zajmova za
koje je u potpunosti jamila vlada Reicha, koje je novo poduzee Bor dobilo
od konzorcija njemakih banaka. 60 Eksploatacija bakrene rudae zapoela je
28. rujna 1941. godine, proizvodnja malih kohina elektrohtikog bakra (100%
istoe) u prosincu 1941. godine, a proizvodnja blister-bakra (98,3 do 99,3%
istoe) u travnju 1942. godine. 51
U rujnu 1942- godine, Vojni gospodarski stoer za jugoistonu Europu procijenio je da su s prosjenom mjesenom proizvodnjom od 2700 tona blister-bakra u razdoblju od travnja do kolovoza 1942. godine borski rudnici pokriva-

li oko 16% njemake potronje te da bi s planiranim poveanjem n\jesene
proizvodnje na 3500 tona pokrivali oko 22% potronje. U srpnju 1943. godine ti su ciljevi promijenjeni budui da su se promijenili njemaki prioriteti
u pogledu proizvodnje u Boru - umjesto bakra valjalo se preorijentirati na
proizvodnju pirita i koncentrata koji sadre sumpor. Bez obzira na to, poiljke
bakra iz Bora nisu nikada dosegle razinu koja je bila planirana. Tijekom 1943.
godine, poiljke su pale na prosjenu mjesenu vrijednost od samo 1920 tona;
tijekom prva etiri mjeseca 1944. godine, uope nije bilo isporuke poiljki blister-bakra; dok su se u razdoblju od svibrya do kolovoza 1944. godine, u prosjeku n\jeseno prevozile samo 1552 metrike tone. Glavni razlog tome bio je
problem radne snage, ali je bilo i drugih potekoa. U odreenim trenucima,
nedostatak vode za flotaciju - i nedostatak ugljena - zbog sabotae izvrene
9. studenoga 1943. na glavni srpski rudnik ugljena kojim se snabdijevao Bor prekinuli su ukupnu proizvodnju na nekohko mjeseci. 62
U sijenju 1943. godine, njemako Ministarstvo nacionalnog gospodarstva
poelo je razmatrati mogunost veeg koritenja Bora u proizvodnji pirita i
koncentrata koji sadre sumpor. Neuhausen je u poetku bio ravnoduan, no
9. srpnja - dan prije no to su se Saveznici iskrcali na Siciliju, koja je Njemakoj
bila glavni izvor zaliha sumpora - Ministarstvo je savjetovalo tvrtku Bor da
promijeni svoje prioritete proizvodnje bakra s naglaskom na pirit i koncentrate
koji sadre sumpor te je tvrtka ak dobila okvirni plan proizvodnje za naredne
dvije godine. U skladu s tom naredbom, tvrtka je sastavila detaljan plan proizvodnje prema kojem je u 1944. i 1945. godini godinje trebalo proizvesti 12.000
tona; poveati mjesenu proizvodnju pirita s 4000 u zadnjem tromjeseju 1943.
na 12.500 tona u 1944. godini te priblino na 21.000 tonu u 1945; zatim poveati mjesenu proizvodnju sumporova koncentrata s 1500 tona u zadnjem
tromjeseju 1943. na 5250 tona u 1944. i 9000 tona u 1945. godini. 53
Meutim, postojee eljeznice kojima se sluila tvrtka Bor bile su ili previe
ograniene u smislu kapaciteta nosivosti ili previe nesigurne zbog partizanskih napada ili za transport bakra u luke na Dunavu. Da bi rijeili taj problem,
za izgradnju eljeznike linije od Bora do Kostolca na Dunavu, te za proirenje
te luke angairana je organizacija Todt. Radovi su, po svemu sudei, zapoeh
krajem rujna 1943. godine. Hitnost tog programa, koji je trebao biti dovren do
kraja 1944. godine, potvrena je ak i kada je postalo jasno da e se Nijemci
trebati povui iz Srbije te su se radovi izgradnje nastavili do rujna 1944. godine.
Kada je izgradnja dovrena, ostala je znaajna koliina graevnog materijala. 54
Poduzee Bor je sporo poveavalo poiljke pirita i koncentrata u
Njemaku. Njemako Ministarstvo nacionalnog gospodarstva u poruci upuenoj Neuhausenu 31. svibnja 1944, izrazilo je svoje nezadovoljstvo te inzistiralo na poveanju poiljki. 55 No, prijevoz je jo uvijek bio slaba toka. Tijekom
1944. godine zabiljeeno je poveanje prijevoza pirita i koncentrata koji sadre

sumpor iz Bora, Trepe i Majdanpeka, ali je njemaki pokuaj da od Srbije
uini vaan izvor sumpora za svoju ratnu industriju propao. Za ostvarivanje
tog cilja trebalo je ulagati trud tijekom dueg perioda, nego to su to ratna
zbivanja doputala.
Tvrtka iz Trepa Mines Limited, u predratnom britanskom vlasnitvu, bila
je veinom zaduena za proizvodnju olova u Srbiji. Kao vlasnitvo neprijatelja,
tvrtku je preuzeo njemaki upravitelj koji je bio odgovaran opunomoeniku
za gospodarska pitanja u Srbiji. Upravitelju su pomagala i dva tehniara iz
dva njemaka udruenja, Preussische Bergwerke u n d Htten A. G. (Preussag) i Mansfeld A. G. f r Bergbau u n d Httenbetrieb. Prema procjeni Vojnog
gospodarskog stoera za jugoistonu Europu iz rujna 1942, srpska proizvodnja olova je, u ljeto 1942. godine, inila skoro 13% njemakih potreba. Za razliku od proizvodnje bakra, koja je znaajno fluktuirala iz mjeseca u mjesec,
proizvodnja olova je, u razdoblju od tri godine - od 1942. do kolovoza 1944.
godine - ostala na relativno visokoj razini, iako se smanjivala (vidi Tablicu 5).
Potekoe izmeu srpskih i albanskih radnika nisu osjetno sprijeile proizvodnju niti su povremene sabotae eljeznica i cesta ozbiljno ometale transport
koncentrata i olova u polugama do Njemake. 56 Rudnici Trepa su proizvodili
i cink, no Njemaka je imala bolje domae izvore cinka nego bilo koga drugog
vanog obojenog metala.
Srbija je imala vane rudnike antimona u Kostajniku, Stolicama, Krupnju
i Lisi, te talionice antimonove rudae u Zajai, Krupnju i Lisi, koji su svi bili
u stranom vlasnitvu, dok se na teritoriju pripojenom Albaniji, u Bujanovcu
(danas juna Srbija), nalazio rudnik antimona. Kao izvori eksploziva potrebnog za operacije sabotae, ti su rudnici postali meta napada kada je poeo
ustanak te su svi rudnici i talionice koji su se nalazili u zapadnoj Srbiji gotovo
potpuno uniteni u jesen 1941. godine. Preuzela ih je skupina njemakih industrijalaca koji su djelovali putem tvrtke Antimon A. G. ali kada se pokazalo
da tvrtka ne posjeduje dovoljno kapitalnih resursa, umijeala se tvrtka Preussag, preuzela kontrolu nad veinom dionica tvrtke Antimon A. G. i uspjeno
provela obnovu. Manji dio ove grane rudarstva doao je pod upravu tvrtke
Friedrich Krupp A. G. U lipnju 1942. godine, rudnici i talionice su opet bili u
funkciji i n\jeseno proizvodili oko 150 tona neistog antimona ime su zadovoljavali oko 62% njemakih ratnih potreba. 57 Meutim, takva se razina proizvodnje nije odrala.
Njemaka je u opskrbi vanom kromovom rudaom, potpuno ovisila o
zemljama jugoistone Europe i Turskoj. Od travnja 1941. do rujna 1943, rudnici kroma u Jugoslaviji, Grkoj i Bugarskoj, te nakon kapitulacije Italije, i u Albaniji, nalazili su se pod njemakom kontrolom. Suprotno tomu, turske zalihe
su bile predmet stalnih pregovora i pogaanja izmeu Turske i Njemake na
Jednoj, te Turske i Vehke Britanije na drugoj strani, jer je svaka od zaraenih

strana pokuavala dobiti lavlji dio. Sve dok se nije nazirao kraj rata, a njegov
konani rezultat nije bio siguran, Turska je nastojala balansirati, pokuavajui
ne uvrijediti nijednu stranu, a istovremeno postii dobru nagodbu. No, kada
su se ratna zbivanja okrenula u korist Saveznika, Turska je postupno poela
poputati pred pritiskom Saveznika i u travnju 1944. godine je stavila embargo
na izvoz kroma u Njemaku. 58
Tijekom prvoga tromjeseja 1944. godine, tj. netom prije turskoga embarga, Njemaka je mjeseno uvozila 5500 tona kroma, od kojih je 3300 tona
dolazilo iz Turske. Ostalih 2200 tona dolazilo je iz balkanskih zemalja, meu
kojima je Bugarska (ukljuujui Novu Bugarsku") snabdijevala sa 65%, Grka s 25%, Albanija (gdje su Nijemci poveah proizvodnju kroma nakon kapitulacije Italije) s 9% i Srbija s 1%. S obzirom da je uvoz u tom i prethodnom
razdoblju iznosio 135% mjesene potronje, Njemaka je mogla nagomilati
rezerve kroma s kojima je mogla, uz neprestani uvoz iz jugoistone Europe
nakon timskoga embarga, izdrati etrnaest mjeseci (ili sedamnaest mjeseci
raunajui rudu sakupljenu u rudnicima u jugoistonoj Europi). Meutim, ak
i s tim rezervama, Nijemci su nakon nametanja turskoga embarga, zapoeli s
intenzivnim programom poveanja proizvodnje kroma u sve etiri balkanske
zemlje. To je podrazumijevalo poveanje broja rudara, zatitnih jedinica koje
e jamiti sigurnost u rudnicima i na transportnim rutama, strojeva i alata za
rad u rudnicima, greda za potpornje u rudnicima, materijala za izradu malih
eljeznica za usluivanje novih rudnika do, naposljetku, kamiona. Nisam uspio
saznati do koje su mjere ti planovi provedeni u praksi, no oito je da je vrijeme istjecalo. tovie, prema procjenama njemakih strunjaka, ak i da su
bili zadovoljeni svi uvjeti za poveanje proizvodnje, proizvodnja kroma se nije
mogla poveati vie od 10 do 15%.59
Prije Drugoga svjetskog rata, rudnici kroma u dijelu Jugoslavije koje e
anektirati Bugarska, bili su u vlasnitvu stranih tvrtki, veinom britanskih,
no i vicarskih, talijanskih i njemakih (tvrtka Krupp) te manjim dijelom u
vlasnitvu lokalnih konzorcija. Budui d a j e tvrtka K r u p p ve bila prisutna u
makedonskoj proizvodnji kroma, tom je poduzeu, zajedno s tvrtkama Herm a n n Gring Werke i J u g o m o n t a n A. G. u travnju 1941. godine povjereno
upravljanje itavom proizvodnjom kroma u dijelu Makedonije koji je anektirala Bugarska. U Makedoniji je takoer djelovalo jedno novo njemako-bugarsko poduzee za eksploataciju kroma koje je jednim dijelom bilo u vlasnitvu
tvrtke Krupp, a drugim, u vlasnitvu tvrtke H e r m a n n Gring Werke. Tvrtka
Krupp je uloila veliki napor kako bi sprijeila Talijane da zadre veinsko
vlasnitvo u rudniku kroma Jezerina, ali joj to nije polo za rukom. Meutim,
tvrtka je sebi uspjela osigurati upravljanje tim rudnikom (kao i svim ostalim
rudnicima) i njegova je proizvodnja bila namijenjena Njemakoj za itavo vrijeme rata. 60
E k s ploatacija jugoslavenskog
gospodarstva od strane sila Osovine: 1. dio
TABLICA 5.
P o s e obojenih metala t r a n s p o r t i r a n i h u Trei Reich iz Srbije i jugoslavenskih p o d r u j a koja je a n e k t i r a l a B u g a r s k a (1942 - kolovoz 1944J
(u tonama)
Ruda
antimon
krom
bakar
olovo
molibden
cink
Srbija
903
1085
27 895a
30 662c
13 564
1942.
Makedonija
18 535
c
Srbija
1085
812
23 046
25 588
8 528
1943.
Makedonija
21 730
6 667
33,3"
-
sijeai\j-kolovoz 1944.
Srbija
Makedonija
566
149
6 207"
15 617
4 824
28 523
2 382
28,3d
-
Izvor: Mjeseni izvjetaji opunomoenika za proizvodnju metalnih ruda u jugoistonoj

Europi (Franza Neuhausena) u Micr. No. T-84, Roll 80, Frs. 1 367923-1 368 687.
" Oujak-prosinac 1942. godine.
6
Svibanj-kolovoz 1944. godine; izmeu sijenja i travnja nije bilo nikakvih poiljki.
c
Ukupna koliina poiljki iz Srbije i Makedonije zajedno.
Rudnik Makatica se nalazio u dijelu jugoistone Srbije koji je anektirala Bugarska.
Nijemci su tijekom rata doli do vanog nalazita molibdena u Makatici
blizu Vranja u dijelu jugoistone Srbije koji je anektirala Bugarska. Rudnik je
bio u stopostotnom vlasnitvu tvrtke J u g o m o n t a n A. G. koja ga je razvila, a
prva poiljka ovog vanog metala (od 10.638 kilograma) za Njemaku ostvarena je u svibnju 1943. godine. 61 Prvotno se planirala mjesena proizvodnja od 6
tona, no to se ostvarilo samo u kolovozu i studenom 1943. godine.
Ve sam ranije spomenuo koliinu razliitih metala i ruda na koju su Nijemci naili kada su okupirali Srbiju u koju su, siguran sam, ukljuene i one
zalihe metala koje su naene na podrujima koja su kasnije pripojile Bugarska i Albanija (u ime Italije), budui da su njemake snage prve dole na ova
podruja. Iako postoje prilino cjeloviti podaci o proizvodnji ruda i metala
pd 1. svibnja do 31. prosinca 1941. godine, nisam mogao pronai nikakve
obuhvatnije podatke o metalima koji su u tom razdoblju otpremljeni u
jemaku. 62 Meutim, dostupni su detaljni mjeseni izvjetaji o proizvodni1 obojenih metala, zalihama ruda u rudnicima i metala u talionicama te o
Poiljkama za Njemaku (i povremeno manjih koliina za Italiju i druge zemr za Period od sijenja 1942. do kolovoza 1944. godine. Godinje poiljke
j u e t a l a i ruda (iskazane u postotku metala) prikazane su u Tablici 5.
koli^ r e ' 3 a n a d d a t i da su nusproizvodi proizvodnje bakra u Boru bile male
5 0 4 C m e Z * a t a * s r e ' 3 r a : do kraja kolovoza 1944. godine, Nijemci su proizveli
sre
bra 6 k Z l a t a 1 1 2 8 5 > 7 9
b r a . Od toga je 437,12 kg zlata i 1057,83 kg sreP otpremljeno u Njemaku te su do kraja kolovoza 1944. u Srbiji ostale samo

manje koliine koje su najvjerojatnije otpremljene prije ili tijekom njemakoga
povlaenja. 63
Budui da su Nijemcima oajniki trebali obojeni metali, oni su nastavili
upravljati srpskim rudnicima i talionicama do kolovoza 1944, kada su sovjetske jedinice dole do jugoslavenske granice, a partizanske jedinice poele ulaziti u Srbiju sa zapada i jugozapada u odluujuoj bitki za zemlju. Prijevoz
ruda i metala iz Srbije u Njemaku prestao je nakon kolovoza 1944. godine.
Stanje srpskih rudnika tijekom rujna i poetkom listopada, kada su se Nijemci
povlaili uz stalne napade i unitavajui ili demolirajui ove objekte, jasno se
moe vidjeti u dva izvjetaja koje je Vrhovno zapovjednitvo oruanih snaga
podnijelo njemakom Ministarstvu nacionalnog gospodarstva, rekapitulirajui izvjetaje Vojnog gospodarskog stoera za jugoistonu Europu od 19. rujna i 10. listopada 1944. godine. Theo Keyser, zaduen za poslove rudarstva
tijekom itave njemake okupacije Srbije, zabiljeio je da su velike koliine
bakra i bakrene rudae ostavljene u Boru kada su se Nijemci povlaili jer nije
bilo dovoljno prijevoznih sredstava. 64 Drugi njemaki izvjetaji su pokazali da
su Nijemci jako otetili instalacije borskih rudnika i druge proizvodnje kada
su se 3. listopada 1944. povlaih s tog podruja. I rudnik molibdena Makatica
je u potpunosti uniten prije no to su se Nijemci povukli. 65 Poshjeratni jugoslavenski izvori otkrivaju da su Nijemci gotovo potpuno iscrpili zalihe ruda u
nekim rudnicima kroma, primjerice u rudniku Jazerina, te da se proizvodnja
molibdena nije nastavila nakon rata zbog loe kvalitete rude i, stoga, prevelikog troka po jedinici. 66
U NDH, Nijemci su prvenstveno bili zainteresirani za boksit i eljeznu rudu.
Kao to je ve prije reeno, Njemaka je 1938. preuzela itavu jugoslavensku
proizvodnju boksita od priblino 380.000 tona, tj. oko 40% njezine ukup-ne
potronje i oko 25% proizvodnje jugoslavenske eljezne rude, neznatnu koliinu
u usporedbi s njenom ukupnom potronjom. 67 Proizvodnja smeeg ugljena i
lignita, cementa, nafte i soli Nijemcima je u NDH bila od sekundarne vanosti.
Proizvodnja nafte, koja je zapoela u studenom 1941, nikada nije dosegla visoku razinu: tijekom 1942. prosjena mjesena proizvodnja je iznosila 823
tone, tijekom prvih deset mjeseci 1943. godine 1845 tona te u svibnju 1944.
godine 3201 tonu to je bio vrhunac proizvodnje nafte tijekom rata. 68
Kao to pokazuje Karta 8, rudnici boksita bili su smjeteni u podrujima
koja su Talijani ih pripojili ili okupirah, tj. u blizini Bihaa u zapadnoj Bosni,
u okolici Drnia u Dalmaciji, zapadno od Mostara u Hercegovini te u okolici
Kotora i Bara u Crnoj Gori. Njemako-tahjanskim sporazumom sklopljenim
u travnju 1941. godine, ti su rudnici tijekom rata proizvodili za njemake
potrebe. Meutim, u kasno ljeto 1941. godine partizani su unitili instalacije
u rudnicima boksita u zapadnoj Bosni, koji su 1938. davali oko 15% ukupne
jugoslavenske proizvodnje boksita, te su ih izbacili iz funkcije. Partizani su na

tom podruju djelovali u nekoliko navrata i stanovnitvo se veinom rasprilo,
tako da rudnici nisu nikada vraeni u radni pogon. 69
U sluaju rudnika boksita u NDH, u koje su se Nijemci uzdali da e
mjeseno proizvoditi izmeu 30.000 i 36.000 tona boksita, prijevoz je uvijek
bio problem. Do kapitulacije Italije u rujnu 1943. godine, glavna ruta za hercegovaki boksit bila je kamionom do Mostara ili junije do itomislia, zatim
eljeznikom prugom uskog kolosijeka do Dubrovnika ili Zelenike, njemakim
brodovima do Trsta te eljeznicom do Njemake. Boksit iz podruja Drnia
prevozio se iz ibenske luke do Trsta. Prema podacima koje sam izvukao iz
mjesenih izvjetaja njemakoga vojnog gospodarskog slubenika u Zagrebu,
iz luka na Jadranskom moru do Trsta je, u razdoblju od oujka 1942. do rujna
1943. godine (u kolovozu 1942. nije bilo nikakvih poiljki, a za lipanj 1942. ne
postoje nikakvi podaci) prevezeno oko 278.034 tone boksita. No, ve u svibnju i lipnju 1942. neke probne poiljke boksita ile su kopnenim putem, tj.
eljeznicom. U svibnju 1942. godine, 2760 tona te u lipnju 1942. godine 3428
tona hercegovakoga boksita prevezeno je preko Bosanskog Broda s pretovarom na eljeznike pruge standardnog kolosijeka u Slavonskom Brodu. Tijekom tih istih dvaju mjeseci, iz podruja Drnia eljeznicom je preko Zagreba
prevezeno 2607 odnosno 1251 tona boksita. 70
Nakon listopada 1943. godine, prijevoz boksita iz jadranskih luka do Trsta
je zapravo zaustavljen zbog napada Saveznika na brodove. Stoga je od listopada 1943. do kolovoza 1944. godine, glavno prometno sredstvo za prijevoz
boksita iz Hercegovine u Njemaku bila eljeznica preko Bosanskog Broda, s
pretovarom u Slavonskom Brodu. Tijekom listopada i studenoga 1943, na taj
nainje ukupno prevezeno 12.200 tona boksita, a od sijenja do kraja kolovoza 1944. jo 49.135 tona. 71 No, linija Mostar - Bosanski Brod je postala udarna
meta partizanskih napada i zranih napada Saveznika to je dovelo do brojnih
privremenih prekida prijevoza. Naposljetku je 8. prosinca 1944, u zranom
napadu Saveznika, uniten eljezniki most preko rijeke Save izmeu Bosanskog Broda i Slavonskog Broda te je iz tehnikih razloga prestao sav daljnji
Prijevoz boksita na toj ruti. 72 Neto ranije, 4. srpnja 1944. godine, njemaki
posebni predstavnik za prijevoz boksita iz Hercegovine predloio je da se dio
boksita prevozi eljeznikom prugom uskog kolosijeka koja preko Sarajeva i
Viegrada ide u Srbiju, ili u Beograd ili u Kraljevo za pretovar na eljezniku
Prugu standardnog kolosijeka i daljnji prijevoz do Njemake. No, samo su 243
tone boksita prevezene preko Kraljeva u srpnju 1944. godine. Krajem kolovoza
1
Poetkom rujna, partizanski napadi i savezniko bombardiranje zatvorili su i
vu zaobilaznu rutu za prijevoz boksita u Njemaku. 73
Suoeni sa sve vie potekoa u vezi prijevoza hercegovakoga boksita,
Nijemci su traili alternativne izvore ruda. Jedan od njih bila je Istra, koja je
u
svibnju dala 2000 tona, u listopadu 5000 tona te u studenom 1944. godine

11.000 tona. 74 No, i tu je, zbog poveane aktivnosti partizana, bilo sve vie
problema s prijevozom.
U ljeto i jesen 1944. godine, njemake vlasti zaduene za ratnu proizvodnju
i prijevoz, u nekoliko navrata su raspravljale o problemu opskrbe boksitom.
Tmurna procjena izgleda za osiguranje opskrbe boksitom iz NDH donesena
je 24. rujna 1944. na sastanku njemakih predstavnika u Zagrebu. U memorandumu o boksitu iz NDH, to g a j e 28. listopada 1944. Ured za planiranje iz
Ministarstva naoruanja i streljiva poslao ministru Albertu Speeru, stoji da se
godinji proizvodni kapacitet NDH kretao izmeu 500.000 i 550.000 tona. No,
NDH ve tada nije davala nikakve zalihe, bilo zato to su rudnici bili u rukama
partizana ili to vie nije bilo mogue osigurati prijevoz. U memorandumu
dalje stoji da bi za dobivanje vie boksita iz Hrvatske trebalo dodatno uloiti
u rudnike i, prije svega, vojnim snagama zatiti preostala rudarska podruja
i transportne rute. Budui da je Hitlerova naredba o poveanju proizvodnje
boksita u NDH bila na snazi ve neko vrijeme, memorandum je sadravao informacije o potrebnim ulaganjima. U njemu se navodi d a j e njemaka godinja
potronja boksita iznosila 1,5 milijuna tona te d a j e planirana proizvodnja u zapadnoj Maarskoj, glavnom njemakom izvoru boksita tijekom cijeloga rata,
trebala biti izmeu 1,2 i 1,4 milijuna tona. Meutim, stvarne maarske zalihe
kretale su se oko 50% planirane proizvodnje. Ured za planiranje je zanimalo
treba li poduzeti to u vezi boksita iz NDH ih sve svoje napore usredotoiti na
Maarsku. 75
Feldmaral Keitel je u brzojavu Ministarstvu naoruanja i streljiva 16. studenog 1944, istaknuo da bi jedinice koje se povlae iz Grke i ostalih podruja na
Balkanu, mogle zatititi proizvodnju i transport boksita u NDH, te je predloio
da se proizvodnja povea i na podruju Mostara i u zapadnoj Bosni. 76 Moe se
pretpostaviti da je Keitel ve bio zabrinut zbog opasnosti koju su nadolazee
sovjetske jedinice predstavljale za rudnike boksita u zapadnoj Maarskoj.
Konana odluka o opskrbljivanju Njemake boksitom donesena je na sastanku odranom 7. prosinca 1944. godine u Ministarstvu naoruanja i streljiva. Strunjaci su potvrdili injenicu da se, u pogledu proizvodnje i transporta,
vie ne moe raunati na NDH. Predloili su poduzimanje daljnjih mjera za
zatitu prijevoza istarskoga boksita. Meutim, zakljuili su da ,je praktiki
najbolji nain osiguravanja zaliha boksita za Njemaku zapravo koritenje
maarskih polja boksita pod vojnom ingerencijom - naroito velikih rudnika
Ganta i Jszke - kako bi se mogla zatititi proizvodnja i transport boksita s tih
podruja". U tim je rudnicima bilo akumulirano izmeu 160.000 i 170.000 tona
rudae. 77
Ruda visoke kvalitete kopala se u Ljubiji u sjeverozapadnoj Bosni te u
bhzini Varea u sredinjoj Bosni. Meutim, partizani su nekohko puta unitili
instalacije rudnika u Ljubiji te eljeznike objekte kojima se rudnik koristio

to je uvelike tetilo proizvodnji i transportu rude Treem Reichu i djelomice
Maarskoj. Budui da su Nijemci bili jako zainteresirani za eljeznu rudu,
trudili su se zadrati rudnik u svojim rukama i ponovno ga preuzeti nakon to
bi ga partizani osvojili. No, dostupni podaci pokazuju d a j e transport eljezne
rude iz rudnika Ljubija bio jako neredovit i znatno ispod razine koju su Nijemci oekivali u travnju 1941. godine. 78 Rudnik eljezne rude Vare opskrbljivao je eljezaru u Zenici, koja je uoi napada 1941. godinje proizvodila
oko 120.000 tona. Zenika eljezara je zauzvrat opskrbljivala dravni arsenal
u Sarajevu i tvornicu strojeva i eljeznikih vagona u Slavonskom Brodu, koji
su tijekom rata proizvodili razliitu robu za Wehrmacht, ukljuujui granate i
ahure za streljivo. Dio eljezne rude iz Varea izvozio se u Italiju, Maarsku i
Rumunjsku.
Zbog partizanskih napada i sabotaa rudarska proizvodnja u NDH je naglo opadala. Prema podacima iz Ministarstva uma i rudnika NDH, prosjena
mjesena proizvodnja smeeg ugljena pala je s 148.083 tone u 1941. na 105.690
tona u 1943. te na 65.660 tona u prvom tromjeseju 1944. godine. Prosjena
mjesena proizvodnja eljezne rude pala je s 37.900 tona u 1941. godini na
16.345 tona u 1942. te je nakon rasta na 26.940 tona u 1943. godini pala na samo
5000 tona u prvom tromjeseju 1944. godine. 79
Kao to moemo vidjeti iz prethodnog, Jugoslavija je Njemakoj tijekom
rata bila vaan izvor obojenih metala i ruda, iako ne onoliko izdaan koliko
je to Njemaka oekivala. Vei dio trokova opskrbe ovim mineralima snosili
su sami Jugoslaveni ali su Nijemci takoer ulagali puno vie energije i napora
nego to su prvotno oekivah, prvenstveno zbog neprestanih partizanskih diverzija i napada.
Industrijski proizvodi
U podrujima pod njemakom okupacijom, tj. u Srbiji i dijelu Slovenije,
upravljanje industrijskim objektima proslijeeno je njemakim udruenjima
poduzea ili bankama koje su ih kontrolirale na osnovu veinskog vlasnitva
ili utjecale na njih pomou djelominog vlasnitva ili zbog toga to su im
njemake vojne vlasti povjerile tu funkciju. U NDH su Nijemci kontrolirali
mnoga industrijska i bankarska poduzea putem djelominog ih veinskog
vlasnitva. Vlasti NDH su na temelju posebnog zakona preuzimale financijska,
industrijska i trgovinska poduzea koja su bila u vlasnitvu onih koji su smatrani dravnim neprijateljima, kao to su to bih idovi, Srbi i graani zemalja
zapadnih Saveznika. Kako je rat napredovao i njemaki utjecaj u NDH se poveavao, neka od tih poduzea su preuzimah Nijemci, a druga su stavljena u
njemaku slubu, ako su mogla pridonijeti njemakim ratnim naporima.

TABLICA 6.
Dostavljanje i n d u s t r i j s k i h p r o i z v o d a i z z e m a l j a jugoistone E u r o p e
Vojnom u r e d u za gospodarstvo i n a o r u a n j e , za l i p a n j 1941. godine;
za estomjesene periode, od p e r i o d a s r p a n j - p r o s i n a c 1941. godine
do p e r i o d a s i j e a n j - l i p a n j 1944. godine, i za s r p a n j 1944. g o d i n e
(u tisuama njemakih maraka)
Period
lipanj 1941.
srpanj - prosinac 1941.
sijeanj - lipanj 1942.
sijeanj - lipanj 1943.
sijeanj - lipai\j 1944.
srpanj 1944.
UKUPNO
Srbija
NDH
Bugarska
3314
9841
4071
13.270
19.619
14.030
22.554
4504
91.203
542
14.563
35.058
50.277
61.820
100.347
65.816
328.423
3169b
5704
10.204
4353
8569
2609
45
34.653
Rumunjska
17.871
15.348
16.594
16.707
2341
68.861
Izvor: Mjeseni podaci Vojnog gospodarskog taba za jugoistonu Europu, Micr. No.
T-77, Roll 1295, Frs. 1172-1474.
a
Period od etiri mjeseca.
b
Period od tri mjeseca.
c
Period od pet mjeseci.
Neka industrijska poduzea u Jugoslaviji i drugim zemljama jugoistone
Europe bila su koritena tako da su ugovorno stavljena izravno pod Wehrmachtov Vojni ured za gospodarstvo i naoruanje. Vojni gospodarski stoer
je koristio ujednaene metode izvjetavanja za davanje potpunih statistikih
podataka o proizvodnji tih poduzea u mjesenim izvjetajima od lipnja 1941.
do srpnja 1944. godine. Ugovori su bili podijeljeni u l i razliitih skupina proizvoda: streljivo, oruje, motorna vozila, brodovi, dijelovi i oprema zrakoplova,
komunikacijska oprema, optika oprema, odjea za jedinice, druga openita
vojna oprema, radni strojevi te razliiti alati i oprema. Ti su izvjetaji pokrivali
svaki ugovor koji je vrijedio vie od 10.000 njemakih maraka izravno odobrenih tim poduzeima (kao i druge ugovore iz Vojnog ureda za gospodarstvo
i naoruanje). Podaci su bili organizirani u pet kategorija: broj proizvodnih
jedinica, vrijednost ugovora na poetku svakog mjeseca, vrijednost dostava
za svaki mjesec, vrijednost novih ugovora odobrenih svaki mjesec i vrijednost
ugovora koji krajem svakog mjeseca jo nisu bili rijeeni. Promjene i raskidi
ugovora, te ispravci povremenog dvostrukog zaraunavanja, esto su podrazumijevah mijenjanje brojki. Tablica 6. saeto prikazuje podatke vezane za
industrijske proizvode koje su Srbija i NDH dostavile Vojnom uredu za gospodarstvo i naoruanje u periodu od lipnja 1941. do srpnja 1944. godine - podaci
za Bugarsku i Rumunjsku slue za usporedbu. 80

Podaci pokazuju da je od poetka 1942. NDH bila vodei proizvoa na
temelju takvih ugovora te d a j e itavo to vrijeme dostavljala proizvode koji su
vrijedili gotovo 60% vie nego proizvodi ostalih triju zemalja zajedno. U Srbiji je,
naroito u poetku, glavno dobro koje se proizvodilo bio tekstil, dobiven vjerojatno od sirovina zaplijenjenih u zemlji u vrijeme Travanjskog rata, a kasnije
to je bilo oruje, streljivo i dijelovi zrakoplova te oprema za zrakoplov. U NDH,
najvaniji proizvodi bile su montane barake koje su inile oko 60% ukupne
vrijednosti isporuka; zatim odjea za njemake zrane snage (Luftwaffe), suhe
baterije, dijelovi za izgradnju mosta i streljivo (granate). Bugarska je proizvodila brodove, odjeu za elitnu vojnu jedinicu SS, te poneto montanih baraka. Rumunjska je dobavljala naoruanje, streljivo, komunikacijsku opremu i
uobiajene alate i opremu. 81
Kohko god je bilo mogue, ti su proizvodi bili napravljeni od domaih
sirovina. Neke sirovine i poluproizvodi potrebni u proizvodnji, trebah su biti
uvezeni iz Njemake i podruja pod njemakom kontrolom. U NDH, a najvjerojatnije i u drugim zemljama, na taj uvoz se nije plaala carina. 82 Kao i
u sluaju ostale ratne industrijske proizvodnje, u veini zemalja proizvodnju na temelju tih ugovora koio je nedostatak sirovina, ugljena i elektrine
energije, te kvalificirane radne snage, iako su poduzea koja su proizvodila za
Wehrmacht imala i neke prednosti. I u NDH i u Srbiji industrijsku proizvodnju,
posebice u drugoj polovici rata, uvelike su koile aktivnosti gerilaca, odnosno
sabotae i strategija gerilaca da se pri povlaenju pale usjevi i sve unitava.
Budui d a j e kupovna mo njemake marke pala u Njemakoj izmeu lipnja 1941. i srpnja 1944. godine, i da joj je stopa bila drukija za razhite skupine robe, kupovnu mo njemake marke u drugim zemljama esto je trebalo
odrediti posebnim propisima za razliitu robu kojom se trgovalo (vidi sljedee
poglavlje). Stoga je nemogue, na temelju dostupnih podataka, izraziti vrijednosti njemake marke u Tablici 6. u stalnim cijenama.
Hrana
Iako su Nijemci jugoslavenski Banat slubeno smatrah dijelom okupirane Srbije, organizirah su ga kao zasebnu jedinicu te njemakoj manjini dali pravo civilne uprave uz vodstvo i kontrolu njemakoga vojnog zapovjednika za
Srbiju. Folksdojeri su proglaeni i tijelom javnog zakona. Neovisno o bilo
kakvim politikim planovima koje su Nijemci eventualno imali u pogledu banatskih folksdojera u budunosti, njihov glavni cilj bio je maksimirati doPnnos banatskih Nijemaca i podruja Banata kao izvora ljudskih potencijala
te
Poljoprivredne i stoarske proizvodnje za Wehrmacht i njemako civilno
gospodarstvo.

Glavni ratarski proizvodi Banata bili su penica, ito, eer i uljarice, a u
stoarskoj proizvodnji svinje, stoka, perad i njihovi finalni proizvodi. Da bi
osigurah sve vikove hrane iskljuivo za svoje potrebe, Nijemci su Banat strogo izolirali od ostatka okupirane Srbije zabranjujui svako privatno trgovanje izmeu ta dva podruja. Prvi opsean izvjetaj Franza Neuhausena, opunomoenika za gospodarska pitanja, koji se odnosi na razdoblje od travnja
do kraja srpnja 1941. godine, pokazuje da su njemake okupacijske vlasti i
srpska kvislinka vlada izdale itav niz propisa i utemeljile mreu agencija
koje su djelovale i u uoj Srbiji i u Banatu. Te su agencije Nijemcima omoguile da naveliko utjeu na poljoprivrednu proizvodnju uvodei proizvodni
plan i preuzimajui kontrolu nad velikim dijelom poljoprivredne i stoarske
proizvodnje. U tom istom izvjetaju stoji da su Nijemci ve do polovice srpnja
1941. godine iz Banata u Reich izvezli oko 35.000 tona ita i odreene koliine
drugih poljoprivrednih i stoarskih proizvoda. Nijemci su oekivali da e od
usjeva 1941. godine iz Banata izvesti oko 200.000 tona penice, 100.000 tona
ita i 30 do 40.000 tona suncokretovih sjemenki. 83
Ua Srbija nije bilo podruje koje bi obilovalo vikom hrane i u poetku Nijemci nisu uope razmiljah da bi izvozili penicu s tog teritorija, ali su oekivali
da e zadovoljiti potrebe za hranom njemakih snaga koje su se tamo nalazile.
Dokle god je istoni Srijem bio pod slubenom okupacijom Njemake, veliki
vikovi hrane s tog podruja - gdje je ivjela brojna njemaka manjina - bili su
namijenjeni njemakim snagama u Srbiji i stanovnitvu Beograda. Meutim,
sporazumom izmeu Reicha i NDH, sklopljenim 25. rujna 1941, istoni Srijem je preputen NDH te se njegovi vikovi hrane vie nisu mogli koristiti za
njemake oruane snage u Srbiji i stanovnitvo Beograda. No, sporazum se
mogao protumaiti i realizirati na razliite naine. Jo u srpnju 1942. godine, predstavnici razliitih jedinica njemakih oruanih snaga u Srbiji hranu
su kupovah u istonom Srijemu i plaali vie nego to su bile maksimirane
cijene u NDH. Argument opunomoenika za gospodarska pitanja u Srbiji za
dobivanje hrane iz istonog Srijema bio je da ua Srbija ne moe hraniti veliki
broj srpskih izbjeglica koje su tamo prebjegle iz NDH. Unato tome, kupovanje hrane u istonom Srijemu za njemake jedinice i ostale u Srbiji, slubeno
je i dalje bilo zabranjeno, ali je to podruje ostalo najvaniji izvor hrane koja
se krijumarila u Srbiju. 84
Godina 1941. bila je godina odlinog uroda i u uoj Srbiji i u Banatu. No,
Nijemci su u razdoblju od 1. kolovoza 1941. do 25. srpnja 1942. godine dobili
znatno manje hrane iz Banata nego to su to oekivah: samo 102.240 tona
penice i 69.404 tona ita, i odreene koliine druge hrane. 85 U gotovo istom tom razdoblju, njemake oruane snage su dobile i neto hrane za svoje
potrebe. No, njemake snage u Srbiji nisu mogle pokriti svoje potrebe samo
hranom iz ue Srbije, te je hranu za njih, za radnike iz poduzea koja su proiz-

vodila za Nijemce i za dio stanovnitva Beograda, trebalo dovoziti iz Banata. 86
U pismu koje je 16. rujna 1942. godine poslao zapovjednom generalu za Srbiju, general Nedi je istaknuo da mu je opunomoenik za gospodarska pitanja
obeao da iz Srbije nee biti izvezeno jedno jedino zrno penice, i da hrana
treba ostati u zemlji i sluiti samo u svrhe prehrane stanovnitva i okupacijskih
jedinica." Neuhausen je uglavnom potvrdio tu izjavu, dok ju je Felix Benzler,
predstavnik njemakog Ministarstva vanjskih poslova u stoeru zapovjednog
generala, to izriito potvrdio. Meutim, Nijemci su promijenili miljenje. U
svom drugom opsenom izvjetaju iz srpnja 1942. godine, Neuhausen je izjavio da ,je glavna dunost opunomoenika za gospodarska pitanja iskoristiti u
potpunosti gospodarsku mo ue Srbije i Banata u svrhu ratnih gospodarskih
potreba Reicha." 87 Srpska vlada je bez pogovora prihvatila da Nijemci u potpunosti prisvoje banatske zalihe hrane, no njihovu odlunost da izvuku velike
koliine hrane i iz ue Srbije, unato danom obeanju, smatrah su ugrozom za
minimalne domae prehrambene potrebe. To je pitanje postalo veliki problem
u odnosima izmeu njemakih okupacijskih vlasti i Nedieve vlade.
Nijemci su, kao nagradu za politike i gospodarske usluge, od banatskih
folksdojera uistinu dobih njihov maksimum u doprinosu ratnim naporima.
Prema treem opsenom Neuhausenovom izvjetaju - odnosi se na razdoblje
od kolovoza 1942. do sijenja 1944. godine - Banatu je dodijeljena vea koliina uvezenih dobara, naroito poljoprivrednih strojeva i alata, vie nego uoj
Srbiji. Banatskim folksdojerima bila je dostupna puno bolja ponuda odjee i
obue nego Srbima, i to po niim cijenama. Banatski poljoprivredni i stoarski
proizvodi prodavali su se po viim cijenama nego ti isti artikli proizvedeni u
Srbiji, a stope poreza na zemlju bile su nie za folksdojere u Banatu nego za
druge ljude u Banatu ili u Srbiji. Godine 1944, posebne subvencije dobih su oni
seljaci u Banatu koji su posijali penicu, ito i uljno sjeme na jednako hektara
zemlje kao i 1943. godine. Banat je bio povlaten i u tome to mu je dodijeljena
vea koliina umjetnih gnojiva, probranog sjemena, boljih pasmina ivotinja i
drugih zaliha, to je omoguavalo tehniku kvalitetu i poveanu proizvodnju.
tovie, popravljene su ceste, izgraene su neke nove, te je poboljan sustav odvodnjavanja u podrujima podlonima poplavi. Jedina bitna promjena
koja je uvedena u poljoprivrednu proizvodnju u Banatu, zahvaljujui naporima
Nijemaca i folksdojera, odnosila se na znatno poveanje povrine zemzasijane uljnim sjemenom, naroito suncokretom. Banat je tijekom itave
njemake okupacije ostao vaan izvor poljoprivrednih i stoarskih proizvoda
z
a njemake oruane snage i za izvoz u Njemaku. Zahvaljujui odlunim naporima upravitelja folksdojera i njihovim provedbenim agencijama, Nijemci
Uisu imali potekoa u osiguravanju zaliha jer su folksdojeri izvravah svoje
dunosti kao i ljudi u bilo kojem njemakom okrugu." 88
U uoj Srbiji situacija je bila znatno drukija. U njoj su sakupljanje dodi-

jeljene koliine penice iz usjeva 1942. godine prvo provodile srpske vlasti.
Nijemci su toliko bili nezadovoljni rezultatima, da je Neuhausen uzeo stvari
u svoje ruke i uz pomo okupacijskog podrunog i okrunog zapovjednitva
te njemake pohcije, u potpunosti uspio ostvariti kvote prinosa usprkos manjem posijanom podruju i slabom urodu. Zatim je zapovjednom generalu za
Srbiju predloio primjenu iste metode i za sakupljanje ita 1942. godine.89 Iz
pisma koje je 16. rujna 1942. Nedi poslao zapovjednom generalu, proizlazi
da su Nijemci traili 90.000 tona penice od uroda procijenjenog na 240.000
tona, te 384.000 tona ita od ukupnog uroda procijenjenog na 450.000 tona.
Veliki dio uroda koji su Nijemci eljeli sakupiti i brutalne metode koje su koristili pritom, izazvali su paniku meu srpskim stanovnitvom i ak zaprijetili Nedievom ostanku na elu vlade. S obzirom d a j e njemako Ministarstvo
vanjskih poslova (i zapovjedni general) smatralo potrebnim da Nedi ostane
premijer, pristali su na kompromis u pogledu ubiranja usjeva za 1942. godinu. Nedievoj vladi je ponovno povjeren zadatak da prikupi 275.000 tona ita,
od kojih je 100.000 tona bilo namijenjeno izvozu u Reich. No, u Benzlerovu
izvjetaju od 9. oujka 1943. godine stoji, da su do tog dana srpske vlasti sakupile samo 23.000 tona ita, ili oko 8% zadane kvote, jer su seljaci, pobunjenici
i djelomice vlasti srpske vlade sabotirah dostavu ita". Stoga je, od 9. oujka
1943. godine, zapovjedni general zadatak sakupljanja ita ponovno dodijelio
podrunom i okrunom zapovjednitvu; odreena je izravna kvota od 110.000
tona, od kojih je 90.000 tona bilo namijenjeno izvozu u Reich. Stavio im je na
raspolaganje njemaku policiju i vojne jedinice te je takoer naredio srpskim
dravnim agencijama da prue pomo. Svi su oni po potrebi" trebah nastaviti
s najeim sredstvima". 90 Ostatak kvote je trebao biti upotrijebljen za hitne
potrebe njemakih oruanih snaga i za poduzea koja su proizvodila za Nijemce. A, kako je Benzler napisao u svom izvjetaju, to se tie drugih srpskih
potreba i opskrbljivanja srpskog stanovnitva, Srbi se moraju sami snai najbolje to mogu". No, dvojio je da li ak i najee prisilne mjere mogu pomoi
da se ostvari zadana kvota, i njegovi su strahovi to se toga tie bili opravdani.
Ratari su od prethodne naredbe od 21. rujna do nove naredbe imali dovoljno
vremena da se rijee etve ita iz 1942. godine.
Budui da su bih nezadovoljni loim rezultatima naredbe od 9. oujka i
da su trebah vee zalihe hrane, Nijemci su 1943. odluili reorganizirati sustav sakupljanja uroda penice i drugih itarica. Na sastanku voa njemakoga
okupacijskog reima u Srbiji od 18. lipnja 1943. godine, sakupljanje usjeva
je ponovno dodijeljeno podrunom i okrunom zapovjednitvu, uz pomo
njemake pohcije, Srpske dravne strae, te, po potrebi, i njemakih vojnih
jedinica. Nijemci su prikupili podatke za individualne proizvoae po opinama, iz kojih se moglo vidjeti obraeno podruje, vrsta usjeva, potencijalna
proizvodnja i broj lanova obitelji. Odlueno je da njemaki ili srpski vladin1

agenti moraju nadgledati proces mlaenja ita te da e oni odluiti koliko svaki
seljak moe sadrati za svoje potrebe i za sjeme, dok e ostatak, po slubenim
cijenama, pripasti predvienoj kvoti. Za osiguravanje kontrole i sigurnosti,
napravljen je raspored mlaenja po odreenim podrujima kako bi u svakom
podruju ekipe zaduene za sakupljanje mogle imati podrku dovoljnog broja
provedbenih jedinica. Zbog jako ograniene proizvodnje, bila je izuzeta, otprilike, jedna treina opina. 91
Novi se plan sakupljanja, po svemu sudei, pokazao uspjenim. Prema
Neuhausenovim podacima, dok su u 1942-1943. godini od uroda u uoj Srbiji
i u Banatu Nijemci ukupno prikupili 222.982 metrike tone ita i mahunarki,
od sijenja pa do kraja 1943. godine sakupili su 363.955 tona. Za to poveanje
je dijelom zasluna i plodnija godina, no ini se da je zaslunija bila bolja organizacija i stroe metode ubiranja. Prema Izvjetaju o stanju" vojnog zapovjednika za jugoistonu Europu za razdoblje od 16. veljae do 15. oujka 1944.
godine, u Banatu su ve tada propisane obavezne dostave ispunile 90% kvote
. za penicu i 63% kvote za ito; a u uoj Srbiji 76% kvote za penicu i 49% kvote
za ito.92
Nijemce nije trebala uditi nevoljkost srpskih seljaka da im svoje proizvode ustupe po niskim slubenim cijenama, ako na to nisu prisiljeni. Openito
gledajui, obraivalo se manje zemlje nego inae, te je sukladno tomu i proizvodnja bila manja, dok su cijene na crnom tritu - nekoliko puta vie od onih
slubenih - poticale na krijumarenje. Uz to, doputene koliine bile su male,
roba iroke potronje nije bila dostupna u trgovakoj mrei i Nijemci nisu
vodili rauna o opravdanim potrebama proizvoaa. Stoga su proizvoai bili
u velikom iskuenju da prodaju to je vie mogue svojih proizvoda na crnom
tritu kako bi mogli na istom tom tritu, po visokim cijenama, kupiti robu
iroke potronje. Od oujka 1943. pa nadalje, Nijemci su od seljaka pod prisilom
uzimali sve usjeve, a od srpnja 1943. rukovodili su se smjernicama odreenima
u lipnju 1943. godine. Meutim, u proljee 1944. Nijemci su pokuah uvoziti
robu iroke potronje (odjeu, obuu, kuhinjsko sue, ibice itd.) koju su dijelili seljacima kooperantima i radnicima iz rudarskih i graevinskih poduzea
koja su proizvodila za Nijemce, u cilju podizanja morala i poticai\ja seljaka
da dostavljaju na vrijeme propisane obvezatne koliine proizvoda. Cijena nagradne robe, kao i cijena svih poljoprivrednih proizvoda (i radnikih dnevnica) bila je fiksna. S obzirom d a j e u Njemakoj troak proizvodnje nekih od tih
dobara bio vei od prodajnih cijena u Srbiji, na taj uvoz se nije morala plaati
srpska carina te je trebalo davati posebne subvencije trgovinskim poduzeima
k
ja su se bavila tom robom. 93
Nemogue je odrediti je li taj plan imao ikakav uinak na proizvodnju. MoSue je d a j e poveao koliinu prikupljenog uroda penice iz 1944. godine, no
a
d je obavljena etva ita 1944, Nijemci su se ve bih povukli iz Srbije. ini se

d a j e to bio ustupak srpskim seljacima u trenutku kada je Njemaka oajniki
trebala uvoziti hranu.
Obvezatna dostava stoke i stoarskih proizvoda u Srbiji bila je dovoljna
za zadovoljavanje potrebe njemakih jedinica i radnika u poduzeima koja
su proizvodila za Njemaku, no nakon toga ne bi puno ostajalo za civilno
stanovnitvo. Kako je opadao broj svinja, tako se smanjivala i proizvodnja
svinjske masti te se 1943. godine predvieni otkup svinja prakticirao samo u
Banatu. U Banatu su u sustav obvezatnog otkupa bili ukljueni i mlijeko i jaja.
Obvezan otkup stoke se u Srbiji znatno smanjio nakon to su u travnju 1944.
Saveznici poele bombardirati srpske gradove, te su Nijemci morah primijeniti
stroe, prisilne metode da bi dobili potrebne zalihe.94
Glavna agencija koju su Nijemci koristili za nadgledanje obvezatnog otkupa
poljoprivrednih i stoarskih proizvoda i za upravljanje distribucijom robe
iroke potronje, a ograniene ponude te sirovina i polugotovih proizvoda,
bila je centrala za robu. Te su centrale, koje je na zapovijed njemakih okupacijskih vlasti utemeljila srpska marionetska vlada, bile odgovorne za itav niz
poljoprivrednih proizvoda i robe iroke potronje. Postojale su posebne centrale za trgovinu itom, krmom, mahunarkama i uljnim sjemenom; za trgovinu
stokom za klanje (kasnije za trgovinu stokom i mlijekom); za trgovinu eerom,
sirupom, pivom, industrijskim alkoholom, kvascem i glicerinom; za trgovinu
tekstilnim proizvodima; za trgovinu koom; za trgovinu eljezom i metalnim
proizvodnima; te za trgovinu kemijskim proizvodima. Sve su centrale bile
pod izravnom ovlasti opunomoenika za gospodarska pitanja i osmiljene za
provedbu njegove politike. 95
Ovdje treba navesti dvije dodatne injenice o raspolaganju poljoprivrednim
vikovima u okupiranoj Srbiji. Prvo, prema njemako-talijanskom sporazumu
od 19. lipnja 1941. godine, 30% poljoprivrednih izvoza iz okupirane Srbije i Banata trebalo je slati u Italiju. No, tijekom 1941-1942. godine taj je izvoz iznosio
samo 3% ukupnog izvoza, a tijekom 1942-1943. godine tek 16%. Talijanski izvoz
u Srbiju je takoer bio nedvojbeno manji nego to je bilo planirano. No, kao i u
mnogim drugim sluajevima, moemo sa sigurnou pretpostaviti da su Nijemci i ovdje zakinuli svog saveznika. Drugo, prema njemakim informacijama proizlazi da su, zbog nemogunosti prijevoza, velike koliine uroda penice iz 1944.
ostavljene u Banatu kada su se Nijemci - prije dolaska Sovjeta - povukli.96
Iako je dostupna velika koliina statistikih podataka na raznim mjestima
o koliini hrane koju su tijekom rata Nijemci uzeli iz Banata i ue Srbije, i
dalje je suvie fragmentarna da bi omoguila precizniju procjenu ukupne
koliine hrane koju su Nijemci prisvojili. Nijemci su na razliite naine dobivah obilje potrebne hrane: kupnjom obvezatnog otkupa, kupnjom proizvoda
putem trinih kanala za izvoz u Njemaku i drugdje, te za opskrbu njemakih
oruanih snaga u Srbiji, Banatu i drugim zemljama, posebice Grkoj; nameta-

n j e l n kazna seljacima, opinama i pokrajinama koji nisu uspjeli zadovoljiti kvotu obvezatnog otkupa koje su morali platiti novcem ili proizvodima; zapljenom
proizvoda koje su nali skrivene kod seljaka; zapljenom zaliha, naroito stoke
i ita, u vojnim operacijama protiv pobunjenika. 97 Neke zalihe hrane su nezakonitim putem uzimale i bugarske snage koje su imale funkciju okupatora u
Srbiji. Nisu dokumentirane sve kupnje, a mnogi dokumenti su nepotpuni ili
se tiu samo malog dijela podruja. Ukratko, iako imamo mnogo informacija
0 tome kako su Nijemci maksimalno crpili hranu iz Banata i ue Srbije, moje
je miljenje da nee nikada biti mogue ni priblino utvrditi kohko su uistinu
uzeli.
Na kraju bi trebalo neto rei o Franzu Neuhausenu, koji je upravljao
gospodarstvom Srbije od poetka njemake okupacije do njegova uhienja
u kolovozu 1944. godine. Neuhausenovi izvjetaji i izjave jasno pokazuju da
je bio nemilosrdan u uzimanju to je vie bilo mogue hrane, rudarske proizvodnje, radne snage i svega to je bilo potrebno, iz ue Srbije i Banata. Kao
nagradu za njegovu revnost, maral Reicha Hermann Gring koji mu je bio
nadreeni, dao mu je u Banatu imanje od 500 hektara. Neubacher, Hitlerov
1 von Ribbentropov posebni izaslanik za jugoistonu Europu i nekohko drugih visokih slubenika okupacijskog reima u Srbiji, Neuhausena i neke od
njegovih suradnika su optuili za krajnju korupciju. Neuhausen je u poslijeratnim ispitivanjima pred jugoslavenskim institucijama odbacio sve optube
protiv sebe i zapravo se hvalio kako je zatitio interese srpskoga naroda, posebice u upravljanju gospodarstvom hrane. Tvrdio je d a j e on ublaavao naredbe
pristigle iz Berlina kako bi zatitio Srbe te da je zbog njihovih interesa ostao
na poloaju, budui da bi njegov zamjenik iz SS jedinice doslovno izvravao
naredbe ili ih ak i pootrio. 98 No, kod prosuivanja Neuhausenovih usmjerenja, planiranja i aktivnosti, treba biti skeptian prema njegovim poslijeratnim
izjavama i oslanjati se na njegove slubene ratne izvjetaje i izjave.
Radna snaga
Nijemci su od prvoga dana okupacije eljeli jugoslavensku ljudsku snagu iskoristiti za njemake vojne napore. Uvjeti pod kojima su djelovali u te svrhe
razlikovah su se od podruja do podruja i slubeni uvjeti pod kojima ih je
Njemaka prihvaala ovisili su o njemakom tumaenju zakonskog statusa nekog podruja. Jedna je skupina uvjeta vrijedila u okupiranoj Srbiji, uz
posebne prilagodbe za Banat, kojim su upravljah folksdojeri, a druga u NDH,
satelit-zemlji. Nijemci su ljude koristili u vojne svrhe i ti su veinom dolazili
iz Slovenije koja je bila pod njemakom okupacijom, a folksdojeri su dolazili
J
z Banata, Bake, Baranje i Hrvatske. Nijemci su tijekom rata koristili Jugo-

slavene i u dvije sljedee svrhe: za proizvodnju dobara i usluga za Nijemce u
jugoslavenskom gospodarstvu, te kao izvor radne snage, voljne ili prisilne, za
rad u Njemakoj. Posljednja kategorija ukljuuje i jugoslavenske vojnike koji
su zarobljeni tijekom invazije i drani kao ratni zarobljenici i koji su veinom
(preko 90%) bili Srbi iz Srbije. Srbija je bila vaan i lak izvor radnika jer ju je
Njemaka kontrolirala u potpunosti, no unato tomu tijekom rata iz NDH je u
Reich otilo vie radnika.
Nije poznato, ak ni priblino, koliko je radnika i seljaka u Jugoslaviji bilo
zaposleno, izravno ih neizravno, za njemake potrebe. Budui da je veina
industrije i rudarstva zemlje bila pod izravnom njemakom kontrolom i da su
Nijemci prisvojili veliki dio poljoprivredne proizvodnje, sigurno se radilo o
vrlo velikom broju ljudi. U sluaju Srbije dobar pokazatelj su Neuhausenove
brojke vezane za povlatene osigurane obroke hrane tijekom 1943. godine;
prema njegovim rijeima, takve obroke dobivalo je 305.000 radnika." Moe
se lako pretpostaviti d a j e veina njih radila za Nijemce. Tijekom posljednjih
osamnaest mjeseci njemake okupacije, oko 40% srpskog nacionalnog dohotka je otpadalo na trokove okupacije a Srbija je imala i ogroman suficit u vanjskoj trgovini s Njemakom. Sa sigurnou se moe rei d a j e gotovo polovica
zaposlenog srpskoga stanovnitva radila za Njemaku.
U svim sluajevima gdje je eksploatacija mineralnih resursa ba od
temeljne vanosti za njemako ratno gospodarstvo - rudnici antimona, bakra,
olova, molibdena i cinka u Srbiji, rudnici kroma u Makedoniji te rudnici boksita i eljezne rude, ukljuujui rudnik boksita u dijelu Dalmacije koji je anektirala Italija - upravljanje radnom snagom bilo je u rukama organizacije Todt. m
Nijemcima u Srbiji u poetku nije bilo teko dobiti potrebnu ljudsku snagu
za rad u rudnicima i poduzeima koja su proizvodila za njih. No, kako je rat
napredovao i rezerve ljudske snage bivale sve manje, a pasivan i aktivan otpor
bivao sve vei i rad za Nijemce postao potencijalno inkriminirajua okolnost
nakon rata, zapoljavanje radne snage je postajalo sve tee i tee.
Nedostatak radne snage naroito su osjetilanjemaka vojna zapovjednitva
odgovorna za popravak i odravanje eljeznica i cesta te u gradnji za njemake
zrane snage (Luftwaffe). Razlog tomu bile su nadnice u vojnim slubama koje
su obino bile upola manje od onih u organizaciji Todt te injenica da radnici
obino nisu bili slobodni nakon to bi im istekli ugovori koji su obino trajali
etiri mjeseca. Naroito je bilo teko uvjeriti ljude da prihvate posao izvan
njihova mjesta stanovanja. U Srbiji, jedan od glavnih naina privlaenja radnika bio je pomou kartica za obroke hrane koje su se davale radnicima i njihovim obiteljima. U kasnijim fazama rata trebalo je poduzimati drastinije korake. Fiziki sposobni ljudi za rad u rudnicima sakupljali su se u antigerilskim
operacijama. 101 Poetkom 1943. godine, uvedeno je regrutiranje ljudi za rad
u Srbiji ili Njemakoj, iako samo u podrujima koja su se smatrala pogod-

nima za gerilske aktivnosti i koja nisu imala vanu ulogu u proizvodnji vika
hrane ili drugih proizvoda koji su bili potrebni Nijemcima. Druga metoda sastojala se u obvezivanju etnikih zapovjednika s kojima su u prosincu 1943.
godine sklopljeni sporazumi o primirju (primjerice, general pukovnika Ljuba
Jovanovia-Patka i zapovjednika Mihaila aia) na vraanje radnika koji
su pobjegli s posla u rudnicima i industrijama u njihovim podrujima, te ak
onih koji su se pridruili njihovim etnikim jedinicama. 102 Nakon rujna 1943.
godine, za Nijemce u Srbiji radili su i neki od talijanskih ratnih zarobljenika.
Nijemci su, od poetka okupacije u Srbiji, sustavno regrutirali radnu snagu,
veinom mukarce, no u odreenoj mjeri i ene, i za rad u Njemakoj. Do kraja
srpnja 1941, ve su bili prebacili u Njemaku oko 17.000 srpskih radnika, a
godinu dana kasnije taj se broj popeo na 43.700 osoba. Takoer su deportirali
partizane i druge, koje bi uhvatili tijekom akcije protiv partizana. S obzirom na
sigurnosni rizik, takve deportacije su se prakticirale samo u sluajevima kada
je radna snaga bila prijeko potrebna, a one koji su bili deportirani detaljno se
pregledavalo. 103 Oni, za koje se smatralo da predstavljaju sigurnosni rizik, bili
su ili smaknuti ili poslani u koncentracione ih radne logore ili, pak, posebne
logore iz kojih su uzimani taoci za masovna smaknua.
Nijemci su za radnu snagu koristili i jugoslavenske ratne zarobljenike
(gotovo iskljuivo Srbe). U Njemakoj je bilo priblino 200.000 zarobljenika iz
Srbije, gotovo pola njih su bili tretirani kao radnici, a pola ih je bilo u logorima.
Nakon pada i komadanja Jugoslavije, Nijemci su kao ratne zarobljenike u
Njemaku odveli samo oficire, podoficire i obine vojnike koji su bili Srbi iz
ue Srbije, te neke Srbe iz drugih dijelova Jugoslavije i neke Slovence za koje
je bilo poznato da su snane projugoslavenske orijentacije. Ratni zarobljenici
iz dijelova Jugoslavije koje je anektirala Italija bili su ili premjeteni u talijanske logore za ratne zarobljenike ili vraeni u mjesta od kuda su doli, gdje
su bili podvrgnuti propisima koje su nametnule talijanske okupacijske vlasti.
Ostali su puteni kui.104
Zarobljavajui ljude, Nijemci su eljeh, prvo, maknuti iz Srbije vojno
osoblje koje bi moglo sudjelovati u potencijalnim pobunama ili na bilo koji
drugi nain prouzroiti probleme, i drugo, poveati kontingent radne snage
u
Njemakoj. U veljai 1944. godine, oko 92.100 jugoslavenskih ratnih zarobljenika bilo je na radu u njemakom gospodarstvu. Oni su bili dio skupine od
2,500.000 ratnih zarobljenika (meu kojima je bilo vie od 1,000.000 Francuza)
i inili oko 8% ukupne radne snage u Njemakoj koja je, prema procjenama, u
studenom 1944. brojila 30,770.000 ljudi.105
Nijemci su srpske ratne zarobljenike koristili ne samo kao radnu snagu,
v
e i kao sredstvo pogodbe za dodatnu radnu snagu. U svibnju 1943, dogovorili su se s Nedievom vladom da e na dva fiziki sposobna radnika poslana
u
Njemaku osloboditi jednog zarobljenika (takozvana francuska formula).
Rai i revolucija u Jugoslaviji, 1941-1945.

Meu zarobljenicima koje su slali kui bili su samo stari oficiri ili ljudi oboljeli
od tuberkuloze. 106
Nestabilnost i brza fluktuacija radne snage bili su neki od najveih problema s kojima su se Nijemci morah suoiti u rudnicima, industrijskim poduzeima i gradilitima u Srbiji. U tom pogledu stanje se jo vie pogoralo kako je
rat tekao i okretao se u korist Saveznika. Gotovo polovica od priblino 40.000
srpskih radnika regrutiranih krajem 1943. godine za rad u poduzeima koja
su proizvodila za Njemaku, pod utjecajem antinjemake propagande i snaga
otpora, napustilo je svoja radna mjesta prije isteka perioda regrutacije. Od
17.000 dezertera s radne dunosti, koji su veinom dolazili iz seoskih sredina i za kojima su izdane tjeralice, samo njih 1000 je pronaeno i vraeno na
posao. Okupacijske vlasti su kanjavale opine koje nisu davale traeni broj
ljudi za radnu slubu tako da su morale davati posebne doprinose. 107 Prema
svemu sudei, najvee neprilike s radnom snagom dogaale su se u Borskom
poduzeu za rudarenje i taljenje bakra. Radna snaga za Bor veinom se regrutirala ili novaila u Srbiji, no pored njih bilo je i raznih stranih radnika. Na
lokalne radnike u Boru utjecala je, a i sami su u njoj sudjelovah, borba za prevlast izmeu triju lokalnih skupina u Srbiji - Nedievih snaga, etnika i partizana - te su zbog toga oni uvijek bili nestabilna radna snaga. Vijesti o uspjesima
partizana i Saveznika bile su osobit poticaj radnicima Bora da napuste svoja
radna mjesta. Broj dezertera se s 800 iz svibnja 1943, popeo na 1600 u travnju
1944. godine (ukupno je bilo zaposleno 7716 osoba) nakon to su Saveznici
poeli bombardiranje komunikacijskih sredita u Srbiji. I radnici u Beogradu i
Niu naputah su u oujku i travnju 1944. godine svoja radna mjesta. 108
Da bi poveali proizvodnju u rudniku i vjerojatno uveli jau disciplinu, Nijemci su, na Hitlerovu zapovijed, u ljeto 1943. iz Reicha doveli bataljun od 1000
vojnika-rudara u Bor i u rudnike kroma u dijelu Makedonije koji je anektirala Bugarska. Poeli su dovoditi i stranu radnu snagu u Bor - prvo oko 1200
maarskih idova u ljeto 1943, a zatim poljske i bugarske radnike te zarobljene
grke partizane, u oujku 1944. godine talijanske ratne zarobljenike, a potom
oko 5000 novih maarskih idova. B o r j e uistinu bio veliki meunarodni koncentracioni logor za radnike. 109
Meu prvim gospodarskim sporazumima sklopljenim izmeu NDH i
Njemake bio je sporazum od 8. svibnja 1941. godine o slanju radnika iz dijelova NDH pod njemakom i talijanskom okupacijom u Njemaku, veinom
na rad na farmama, ali i u rudnicima i tvornicama. Sporazumi o izvozu" radne
snage iz NDH nisu samo regulirah regrutiranje radnika, za koje su zajednikim
snagama bile zaduene Emigracijska sluba drave NDH i njemaki opunomoenik za rad u Hrvatskoj, ve i nadnice, uvjete ivota, slanje dijela nadnice kui i teaj zaraunat na novane poiljke obiteljima radnika. 110 U ranoj
fazi rata, hrvatski radnici u Njemakoj navodno su obavljah najmanje poeljne

poslove, a mnoge su mlade djevojke zavrile u javnim kuama. Na to je ukazao
Branko Benzon, veleposlanik NDH u Berlinu, u brzojavu svom ministarstvu
u Zagrebu te je predloio da se radnicima iz NDH vie ne izdaju putovnice za
rad u Njemakoj. 111 Moda zbog injenice da po tom pitanju nije suraivao s
Nijemcima, Benzon je krajem listopada 1941. maknut s tog poloaja i dobio
premjetaj u Rumunjsku.
Unato odredbama sporazuma od 8. svibnja 1941, njemaki opunomoenik
za rad u NDH esto nije suraivao s vlastima NDH u pogledu regrutiranja radnika. Novi sporazum o radu izmeu Njemake i NDH sklopljen je 3. veljae
1943. godine, u njemu su ponovljene ranije odredbe i nadodane neke nove,
ali je, po svemu sudei, nepravilnosti bilo samo sve vie. Jedan od naina
izbjegavanja Emigracijske slube NDH bio je da pojedinane jedinice
njemakih oruanih snaga zarobe hrvatske mukarce i ene i odvedu ih u
radne logore u Sisku, Tenji, Zemunu ih Zagrebu. Te se mukarce i ene nije
pitalo za pristanak, ve su na silu bili odvedeni, protiv njihove volje... Isto tako,
Nijemci su uzimah Hrvate koji su se dobrovoljno javili za slubu u SS jedinici
ali nisu bili dovoljno fiziki spremni, te hrvatske vojnike koji su bili na dopustu". Bez lijenikih pregleda ili savjetovanja s Emigracijskom slubom NDH,
ti su ljudi odvedeni u Njemaku u zakljuanim vagonima zajedno s robom za
njemake oruane snage. Nijemci nisu doputah ni pograninoj strai NDH
da pregleda vagone, tvrdei da se unutra nalaze zarobljeni partizani." Da bi
sakupili radnike, no, bez savjetovanja s vlastima NDH, Nijemci su esto za
mima hrvatska sela govorili da su utoita partizana, jedinicama bi okruili
selo i sve mukarce koji su bili fiziki sposobni odveh u Njemaku kao radnu
snagu." Glasine o pribliavanju njemakih jedinica ljude su tjerale na bijeg
u brda, tj. partizanima. Vlasti NDH nisu mogle osigurati za zarobljenike iste
uvjete u Njemakoj na koje su inae imali pravo radnici koji su bili regrutirani redovnim putem. Te su injenice jasno obraene u promemoriji vlade
NDH od 10. veljae 1944, u kojoj se pozivalo i na pridravanje dogovorenih
uvjeta.112 No, kao i sluaju mnogih drugih pitanja, i taj je zahtjev vjerojatno
proao nezapaeno. Njemaka se, zapravo, i kod regrutiranja radne snage
ponovno ponaala prema NDH kao prema okupiranoj zemlji, a ne kao prema
savezniku.
Iako nisu dostupni toni podaci, NDH je tijekom rata Njemakoj dala od
150.000 do 160.000 radnika koji su dobrovoljno otili u Njemaku nakon to
su bili regrutirani u organiziranim kampanjama. 113 Ta brojka ne ukljuuje ljude
koji su prisilno deportirani iz osvojenih partizanskih podruja, niti mali broj
Partizanskih zarobljenika koji su otpremljeni u Njemaku kao prisilna radna
snaga. Takoer ne ukljuuje radnike koji su tamo prisilno odvedeni uz krenje
s
Porazuma koji su odreivah njemako regrutiranje radnika u Hrvatskoj. Ne
ukljuuje ljude koji su prisilno odvedeni u radne logore u Norvekoj, niti one

Srbe iz NDH koje su poetkom 1944. godine Nijemci izvukli iz koncentracionih
logora u NDH, te koji su, u skladu s ranijom odredbom vlade NDH, mogli biti
popisani samo kao pravoslavci".114
Drugi oit, iako puno manji izvor ljudske snage predstavljala je njemaka
manjina u Jugoslaviji. Fiziki najspremniji folksdojeri bili su u njemakoj
vojnoj (prvenstveno u SS-u) i policijskoj slubi, no nekohko tisua bilo je
regrutirano za rad u Njemakoj. Oni su i kod kue od sveg srca podravali
njemaka ratna nastojanja, naroito proizvodei viak hrane za Reich. I na
kraju, prema odreenim procjenama, oko 28.000 ljudi iz Slovenije - koja je
bila pod njemakom okupacijom - odvedeno je u Njemaku kao prisilna radna
snaga. 115
U usporedbi s ukupnim brojem stranaca (dobrovoljnih regruta, ratnih zarobljenika i drugih) koji su tijekom rata radili u Njemakoj, ljudi iz Jugoslavije
su inili tek izmeu 12 i 14% od ukupnog broja ljudi. No, u usporedbi s ukupnim brojem jugoslavenskog stanovnitva koje je bilo radno sposobno i nije
bilo angairano u borbama, taj je broj predstavljao veliki doprinos.
Konano, treba naglasiti da je znatan broj radnika iz svih dijelova Jugoslavije koji su slubeno regrutirani za rad u Njemakoj tamo otiao svojom
voljom. Mnogi mladi ljudi, naroito oni koji ideoloki nisu bili naklonjeni nijednoj strani, mislili su da imaju vee anse da preive rat ako odu raditi u
Njemaku, nego ako ostanu u Jugoslaviji gdje je zbog viestranog graanskog
rata i nemilosrdnih operacija sila Osovine protiv pobunjenika, ljudski ivot bio
u stalnoj opasnosti.
TALIJANSKA PLJAKA JUGOSLAVENSKOG GOSPODARSTVA
Prilikom komadanja Jugoslavije, Italija je dobila veliki dio jugoslavenskog teritorija no, veina tog podruja bila je relativno siromana prirodnim resursima i
nije imala veliku industriju. Bilo je nekoliko vanih prodajnih n\jesta graevnog
drva, nekohko tvornica cementa te tvornica aluminija i feromangana u blizini
ibenika, nekoliko rudnika smeeg ugljena koji su gorivom opskrbljivali
eljeznice i industriju te polja bogata boksitom od kojih, meutim, Italija nije
smjela imati ikakve koristi jer su ministri vanjskih poslova von Ribbentrop i
Ciano na konferenciji odranoj od 21 do 22. travnja 1941. u Beu zakljuili:
U skladu s posebnim gospodarskim interesima koje je Njemaka imala u
bivoj dravi Jugoslaviji - u podrujima koja su pripala Italiji posebna panja
e se pridavati njemakim gospodarskim interesima. Njemaka je prvenstveno
eljela razviti proizvodnju dalmatinskih rudnika boksita i to to je to vie mogue, a u pogledu izvoza, prednost ima ispunjavanje njemakih zahtjeva.116
Nadalje, vana rudna bogatstva, poput naslaga ugljena u slovenskom
Trbovlju, rudnika eljezne rude u Ljubiji u sjeverozapadnoj Bosni, rudnika olova i cinka Trepa na Kosovu i rudnika kroma u planinskom masivu Ljuboten
u Makedoniji, koji se svi nalaze u blizini njemako-tahjanske demarkacijske
linije, potpali su ili pod izravnu njemaku kontrolu ili pod kontrolu NDH i Bugarske, satelitskih zemalja Reicha koje je bilo lake zastraiti nego Italiju.
Talijani su uzeli puno manje ratnog plijena od poraene jugoslavenske vojske nego Nijemci, iako nisam uspio pronai podatke o kojoj se tono koliini
radi. Razlog tome je to su Nijemci prvi doh na veinu jugoslavenskog teritorija,
slomili glavne jugoslavenske oruane snage i zadrali kontrolu nad podrujima
gdje se nalazila veina vojnih zaliha. Talijani su, poput Nijemaca, uzeh ne samo
oruje, streljivo i druge vojne rezerve ve i mnogo robe neovisne o vojsci. Iz
albe koju je 29. travnja 1941. godine Mladen Lorkovi, dravni tajnik u Ministarstvu, podnio njemakom poslaniku Kascheu, poznato je da su Talijani prisvojili
oko 10.000 tona zaliha hrane u Mostaru te da su plijenili hranu i vjerojatno druge

zalihe koje su se prevozile eljeznicom. 117 Talijani su preuzeli i sve to je ostalo
od male jugoslavenske mornarice i od jugoslavenske obalne i druge opreme na
Jadranskom moru, no nisam uspio utvrditi ukupnu tonau brodova.
U svibnju 1941. godine, nakon osiguravanjapolitikog i vojnog saveznitva sa
NDH putem Rimskih ugovora od 18. svibnja, Italija je poduzela mjere za promicanje svojih gospodarskih interesa. Cianovo pismo od 30. svibnja 1941. godine,
upueno Paveliu, sadravalo je talijanske prijedloge rjeavanja gospodarskih
pitanja. Trgovina izmeu dijelova Dalmacije koje je anektirala Italija i dijela Dalmacije koji je pripao NDH, treba ostati bar na dotadanjoj razini ili se proiriti
na bilo koji mogui nain. Imovinu i prava tvrtki koje se bave rudarstvom i industrijskom proizvodnjom u Dalmaciji, a u vlasnitvu su neprijatelja, treba podijeliti tako da Italija i NDH, kao drave nasljednice, dobiju imovinu koja se nalazi
na njihovim teritorijima. Imovinu, koja je ranije pripadala Jugoslaviji ili stranim graanima, a sada se nalazila na podrujima koja su u nadlenosti i Italije i
NDH treba podijeliti na jednake dijelove, dok imovina i prava koje su talijanski
graani stekh prije komadanja stare jugoslavenske drave, moraju ostati netaknuti. Nadalje, obje zemlje trebaju poticati razvoj industrije i rudarstva na svojim
podrujima, a to se tie poslovnih projekata ni u jednoj dravi, uvjeti ne smiju
biti manje povoljni od onih koje je odobravala biva jugoslavenska drava. Prihvaajui ove prijedloge, Paveh je odgovorio isti dan.118
U dijelu Dalmacije koji je anektirala Italija, industrija cementa je nastavila
s radom, ali sada za Talijane, kao i tvornica aluminija u Lozovcu i tvornica
feromangana i lijevanog eljeza u blizini ibenika. Te je dvije tvornice, kao
i tvornicu karbida i kemijskih gnojiva u Dugom Ratu u dijelu Dalmacije koji
je anektirala Italija, koja je takoer proizvodila feromangan, preuzela tvrtka
F i a t iz Torina.119 Rudnici boksita u Drniu (blizu ibenika) dijelom su bili u
vlasnitvu njemakih poduzea te su nastavili proizvoditi za Nijemce. U dijelu
Dalmacije koji je anektirala Italija bilo je i nekohko malih rudnika smeeg
ugljena koji su nastavili proizvoditi za lokalnu industriju, eljeznice i mornaricu.
Italija i Hrvatska sklopile su 26. lipnja 1941. sporazum kojim su namjeravale pojaati trgovinske odnose izmeu svojih zemalja primjenjujui postojee politike i vojne sporazume. Uslijedili su novi sporazumi. Meutim, uloga
Italije u gospodarstvu NDH, koja je od poetka bila slaba, nije ni priblino bila
jednaka ulozi koju je imala Njemaka. Iako je Njemaka uporno nijekala da
ima posebne politike interese u NDH, dravi i gospodarstvu je nametnula i
odravala zalono pravo. Talijani nisu imali mo da promijene situaciju te su
mogli samo bjesnjeti. Ciano je Mussolinjjevo nezadovoljstvo zabiljeio u svom
dnevniku od 10. lipnja 1941. godine, samo dva mjeseca nakon proglaenja
NDH i manje od mjesec dana nakon to su Talijani, putem Rimskih ugovora,
navodno osigurah svoj protektorat nad NDH:

Koristei za izliku sve vee mijeanje Njemake u unutarnja pitanja NDH,
Mussolini je protiv Njemake izrekao najotrije optube koje sam od njega
ikada uo. To je bio agresivni Mussolini, dakle, Mussolini u svom najboljem
izdanju. 'Nije uope vano', rekao je, 'to Nijemci na papiru priznaju naa
prava u NDH, kada u praksi uzimaju sve, a nama ostavljaju samo malu hrpu
kostiju. Oni su prljavi psi, i da vam kaem da nee jo dugo tako moi. ak ne
znam da li e njemako spletkarenje dopustiti Aimoneu, vojvodi od Spoleta,
da doe na prijestolje NDH'.120
Italija je ipak poela donekle iriti svoja ulaganja. Osnovala je nekoliko
talijanskih tvrtki te tvrtke koje su napola bile u talijanskom, a napola u hrvatskom vlasnitvu. Poveao se dioniki kapital Hrvatske dravne banke koja je
dijelom bila u talijanskom vlasnitvu te je osnovano nekoliko novih trgovinskih
tvrtki i dva nova graevinska poduzea. U pogledu traenja ruda, Talijani su
osnovali poduzee Rudnik u Zagrebu, podrunicu S.A. M i n e r a r i a Siderurgica
Ferromin iz Genove i Azienda Minerali Metallici I t a l i a n i (AMMI), poduzee
koje je bilo u nadlenosti talijanske vlade. to se tie traenja i eksploatacije
nafte, u Zagrebu su osnovana dva poduzea ija je kontrolna tvrtka bila talijanska Aziencto Generale I t a l i a n a Petroli (AGIP) koja je bila pod kontrolom
talijanske drave. 121 Meutim, nijedna se od ovih tvrtki nije pokazala naroito
snanom.
Osim ovih mjeovitih tvrtki Italije i NDH za traenje ruda i nafte, talijanska 2. armija je angairala Enza Minuccija iz Genove kao vlastitog strunjaka
za rude. Imenovah su ga za talijanskog zamjenika konzula u Sarajevu, ali je
njegov pravi zadatak bio prouavati mineralne resurse u podrujima pod talijanskom kontrolom. Druga armija je izdala i mnotvo dozvola za traenje ruda
raznim Talijanima i talijanskim tvrtkama, od kojih nitko nije pokrenuo novu
rudarsku tvrtku. Talijani nisu bili jedini u potrazi za mineralima na podrujima pod njihovom nadlenou. Da spomenemo samo ovaj primjer: skupina
njemakih specijalista je na podruju Livna radila za berlinsku tvrtku H a n s a
Leichtmetalle. 122
Osim to su bila siromana u pogledu prirodnih resursa i industrije, jugoslavenska podruja koja su potpala pod talijansku nadlenost bila su podruja
siromana i hranom. Stoga su Talijani bili prisiljeni na uvoz itarica, masti i
eera kako bi pomogli nahraniti civilno stanovnitvo. Prema njemako-talijanskom sporazumu od 19. lipnja 1941. godine, ija je svrha oito bila umanjiti nedostatak hrane, 30% poljoprivrednih vikova iz Srbije koja je bila pod
njemakom okupacijom, trebalo je izvoziti u Italiju u zamjenu za talijanska dobra izvezena u Srbiju. 123 Ali, kao to smo vidjeli ranije, izvoz hrane iz Srbije nije
nikada dosegao tu razinu. Sporazum izmeu Italije i NDH sklopljen 27. listopada 1941. godine o dostavljanju hrane talijanskim snagama u NDH takoer se

pokazao nedovoljno uspjenim. No, kada su u travnju 1942. Talijani pokuali
osnovati posebnu agenciju za kupnju poljoprivrednih i stoarskih proizvoda
iz Slavonije, vanog satelitskog podruja zemlje s vikom hrane, Nijemci su
blokirah i taj projekt.
Jedan od onih koji su bili najsvjesniji njemakoga zanemarivanja talijanskih interesa u Jugoslaviji bio je general Carlo Favagrossa, koji je kao podtajnik
za ratnu proizvodnju u talijanskom Ministarstvu rata bio - meu talijanskim
generalima - najistaknutiji strunjak za ratno gospodarstvo. Njegovi memoari
naroito su puni gorine kada se govori o nainu na koji je Njemaka povukla
liniju izmeu dijelova Slovenije pod njemakom okupacijom te dijelova Slavonije pod talijanskom okupacijom, kako bi za sebe zadrala rudnike ugljena
u Trbovlju i eljezare u Jesenicama, iako su oba objekta bila blizu demarkacijske linije. Taj je potez pripisao njemakoj namjeri da se odupre talijanskom
razvoju u podruju industrije elika i metalurgije. 124
Za razliku od Nijemaca, Talijani nisu deportirah radnu snagu iz podruja
Jugoslavije koja su pripojili ili okupirali, i samo su povremeno prisilno regrutirah radnu snagu za posebne svrhe u Jugoslaviji. No, prakticirali su deportacije
velikih razmjera kao sredstvo za uspostavljanje mira. Veina nepoeljnih ljudi
bila je odvedena u Italiju, iako je na jugoslavenskom teritoriju koji je anektirala Italija bilo nekohko logora, posebice na otocima Rabu, Molatu i Murteru
te u Albaniji. U listopadu 1944, Jugoslavenska delegacija podnijela je Savjetodavnom vijeu Saveznika memorandum u kojem je tvrdila da su Talijani u
svojim logorima zarobili izmeu 70.000 i 90.000 ljudi (ukljuujui ratne zarobljenike uhvaene u travnju 1941. godine). Talijani su takoer u izolirana sela u
Italiji smjetali Jugoslavene u broju od 1 do 50 osoba. Neki Jugoslaveni iz Istre
i Slovenskog primorja, koji su bili talijanski graani, takoer su regrutirani u
jedinice za prisilni rad. Meu rijetkim sporazumima o radu sklopljen izmeu
talijanskih okupacijskih vlasti i NDH jest onaj iz 16. sijenja 1942, u kojem su
vlasti NDH pristali dijelu Gorskog kotara koji je anektiran Italiji dati oko 600
radnika za umske radove. 125
Talijani su tvornice u Jugoslaviji ispraznih tek u kolovozu 1943. godine,
kada je bilo jasno da e se ubrzo povui iz saveza sila Osovina. Tog su mjeseca
iz tvornice aluminija u Lozovcu, tvornice feromangana i lijevanog eljeza u
blizini ibenika te tvornice karbida i kemijskog gnojiva u Dugom Ratu pokupili
kljune strojeve i neke sirovine te to i nekohko lokomotiva, otpremili u Italiju.
Te su tvrtke bile izvan pogona krajem rujna 1943. ah, nisam uspio saznati da
li su ih Nijemci kasnije popravili uz pomo strojeva koji su bili odvezeni ili sa
strojevima iz nekih drugih resursa. 126
Na kraju moemo zakljuiti da su talijanski dobici u gospodarskom smislu
na jugoslavenskom teritoriju na poetku bili jako mali i da su se tijekom 29
mjeseci trajanja talijanske okupacije tek malo, ako i toliko - poveah.

Biljeke
1
Tomasevich, Foreign Economic Relations 1918-1941", str. 172.

2 jijjd., str. 190-191. Vidi i Dimitrijevi, Strani kapital, posebice str. 192-214.
3 Izvjetaji o Jugoslaviji, koje su pripremili njemaki privatni poduzetnici i vladini ljudi
te organizacije, ticala su se vanjske trgovine, stranih ulaganja, javnih financija, poljoprivrede i posebice resursa i grana proizvodnje koji su njemakom vojnom gospodarstvu bili od posebne vanosti, kao to su eksploatacija i topljenje rude, elik, kemikalije
i drvna industrija, proizvodnja hrane itd. Oko 40 takvih izvjetaja moe se nai u Micr.
No. T-84, Roll 80,103, 104 i 105.
4
Za njemako koritenje metala i ruda 1938, vidi Micr. No. T-84, RoU 80, Frs. 1,367,896-98.
Za kratki pregled snanog porasta metalurgijske proizvodnje u Jugoslaviji u to vrijeme,
vidi Metalurgija u Jugoslaviji". Vidi, naroito, Schnfeld, Deutsche Rohstoffsicherungspolitik", str. 215-258.
5
Sadraj te odredbe nije objavljen.
6
Za detalje o ugovorima sklopljenima u razdoblju od rujna 1939. do oujka 1941, izmeu
Jugoslavije i Njemake, Italije, Maarske i Rumunjske (u njemakom podruju djelovanja) te izmeu Jugoslavije i Velike Britanije i Francuske i o njihovom prepravljanju, vidi
orevi, Pregled ugovorne trgovinske politike, str. 67-72, 112-119, 131-137, 174-191,
200-204, 236-237. Za pregovore i ugovore izmeu Velike Britanije i Jugoslavije, vidi i
Medlicott, The Economic Blockade, sv. 1, str. 260-265.
7
Za tu okrunicu, vidi Ulshfer, Einflussnahme auf Wirtschaftsunternehmungen, str.
148-149.
8
Vidi Bouthillier, Le Drame de Vichy, sv. 1, str. 229-37, sv. 2, str, 27-32, 115-21, za francusku
raspravu o prisilnoj prodaji borskih rudnika Njemakoj, i sv. 2, str. 70-71, 75-76, 89, za
okupacijske trokove Francuske. Bouthillier je u to vrijeme bio ministar financija u viijskoj
Francuskoj. Za njemake trokove, vidi Micr. No. T-580, RoU 435, file 665, passim.
9
Micr. No. T-580, Roll 435, file 665. Sdost Montan je bilo novoutemeljeno poduzee u
potpunom vlasnitvu vlade Reicha kapitalne vrijednosti od 30 milijuna njemakih maraka. Njegov cilj je bio preuzeti, financirati i voditi rudarska poduzea u jugoistonoj
Europi. Njegova podrunica u Jugoslaviji bio je Jugomontan A. G., koji je, pored ostalog, bio iskljuivi vlasnik rudnika molibdena u Makatici (kod Surdulice u jugoistonoj
Srbiji). Poduzee Sdost Montan je imalo i podrunicu u Bugarskoj, Bulgarische Sdost
Montan G.m.b.H. i u Grkoj, Montan Handelskontor A. G. Vidi Neuhausen III", posebice Fr. 340. Za istononjemaku studiju o koncernu Mansfeld, koji je zajedno s drugim
koncernima pomogao nacistima da u gospodarskom smislu podjarme i eksploatiraju
okupirane zemlje, ukljuujui Jugoslaviju, i koji je pritom ostvario veliku dobit, vidi
Radandt, Kriegsverbrecherkonzern Mansfeld.
Micr. No. T-580, RoU 435, file 665. Preputanje tvrtke Borskih radnika od strane Reicha
konzorciju izvreno je 1943, veinom uz pomo zajmova koje je Reich dao preuzetim
poduzeima. Dana 14. travnja 1941, Compagnie frangaise des mines de Borje meu
svojom imovinom takoer popisala udjele u nekoliko drugih radarskih poduzea te
rudarske koncesije vezane za obojene metale u Jugoslaviji, Bugarskoj i Grkoj. Vidi izjavu Deutsche Revisions und Treuhand A. G., Berlin, u Micr. No. T-580, Roll 436, file
665.
Za opi pregled tehnika koje su tijekom 30-ih godina 20. stoljea Nijemci koristili kako
bi ostvarili gospodarski utjecaj na drave dunavskog porjeja, vidi Bsch, The Danube

Basin and the German Economic Sphere, a za njihovo podjarmljivanje i eksploataciju
nakon osvajanja, vidi Reveille, The Spoil of Europe. Za kratki opis njemakih metoda
gospodarske penetracije i eksploatacije jugoistone Europe, vidi i USA, Foreign Economic Administration, German Economic Penetration and Exploitation ofSoutheastern Europe, izvjetaj koji je, zajedno s jo druga dva (German Penetration of the Corporate Holdings in Serbia i German Penetration of Corporate Holdings in Croatia),
autor pripremio dok je radio u Foreign Economic Administration.
12
Za upravljanje imovinom neprijateljskih graana, tj. graana Ujedinjenog Kraljevstva,
Francuske, Belgije i Nizozemske te Norveke, Luksemburga, Egipta, Sudana i Iraka, vidi
naredbu vojnog zapovjednika za Srbiju, u Verordnungsblatt des Militrbefehlshabers in
Serbien" (Beograd), br. 3,1941, koja se spominje u USA, Foreign Economic Administration, German Penetration of Corporate Holdings in Serbia, str. 22-23. Cilj naredbe bio
je onemoguiti graanima i poduzeima iz ovih zemalja prijenos imovine na graane i
poduzea iz dragih zemalja. Naredba je odreivala da je prijenos imovine u razdoblju
od 10. svibnja 1940. do datuma kada je naredba stupila na snagu, nevaei do daljnjega.
No, njemake vlasti su imale pravo da naprave neke ustupke. Isto ope pravilo je primijenjeno i za ameriku imovinu u Srbiji u skladu sa zapovijedi koju je 18. listopada 1941.
godine izdao vojni zapovjednik za Srbiju. Za izvjetaj Ministarstva vanjskih poslova s
popisom britanskih ulaganja u Jugoslaviji (u rudarstvo, naftnu industriju i dr.) u 1941.
godini, vidi F. O. 371/44358, R 20142/5062/92.
io
Za prodiranje njemakih poduzea i banki u koncerne u Srbiji i NDH tijekom Dragoga
svjetskog rata, vidi USA, Foreign Economic Administration, Germ.an Penetration of
Corporate Holdings in Serbia i idem, German Penetration of Corporate Holdings in
Croatia. Poseban problem je predstavljala idovska imovina u okupiranoj Srbiji i dragim
dijelovima raskomadane Jugoslavije o emu je, ukratko, bilo rijei u 9. i 13. poglavlju.
14
Micr. No. T-77, Roll 1295, Frs. 947-48.
15
Micr. No. T-501, Roll 264, Frs. 431-32 i 454 i Neuhausen III", Fr. 324.
16
Za utemeljenje Vojnog gospodarskog stoera za Srbiju, vidi Micr. No. T-77, Roll 1298, Frs.
350-51 a za njegovo proirenje u lipnju 1940. godine, vidi Fr. 492. Za suradnju stoera s
Neuhausenom, vidi Micr. No. T-501, Roll 264, Frs. 433-34.
U svibnju 1942. godine, Vojni ured za gospodarstvo i naoruanje je preuzelo Ministarstvo
naoruanja i streljiva na elu kojeg je bio Albert Speer, no nastavilo je djelovati u okviru
svoje ve postojee organizacije. Milward, The German Economy at War, str. 85.
17
DGFP, sv. 12, str. 831-32. Protokol su s njemake strane, potpisali Carl Clodius, njemaki
posebni gospodarski izaslanik za jugoistonu Europu i poslanik Kasche, a u ime NDH
dravni tajnik Mladen Lorkovi i ministar Lovro Sui.
18
Za detalje, vidi USA, Foreign Economic Administration, German Penetration of Corporate Holdings in Croatia. Bivi ministar financija NDH, Vladimir Koak, strunjak za
strana ulaganja u komercijalno bankarstvo u Jugoslaviji u razdoblju izmeu dva rata,
napisao je izvjetaj na tu temu dok je, po zavretku rata, bio u zatvoru, prije no to mu
se sudilo i prije no to je smaknut kao ratni zloinac. A VII, fond NDH, reg. br. 5/2, kutija
91. O.
19
Vidi, primjerice, Glaiseov izvjetaj od 14. prosinca 1941, u Micr. No. T-501, Roll 267, Fr.
622.
20
DGFP, sv. 12, str. 832.
21
NDH, Ministarstvo vanjskih poslova, Meunarodni ugovori, 1942, str, 225-33, posebice
str. 227.

22
Za dogovor Clodiusa i Popova, te izvjetaj koji su istog dana napisali Clodius i Herbert
von Richthofen, njemaki povjerenik u Sofiji, vidi DGFP, sv. 12, str. 623-24. Za udio
tvrtke Krupp u Makedoniji, vidi USA, Foreign Economic Administration, German Penetration of Corporate Holdings in Serbia, str. 10, a za udio tvrtke Sdost Montan u
jugoistonoj Srbiji, vidi Neuhausen III", Fr. 341.
23
Taj je sporazum sklopljen 30. svibnja 1941. Vidi DGFP, sv. 12, str. 935.
24
Micr. No. T-77, Roll 1298, Frs. 415-17, 420, 476-77. Vidi i izvjetaj koji je 13. lipnja 1941.
podnio oficir za vezu za gospodarska pitanja u njemakoj 2. armiji o aktivnostima posebnih gospodarskih jedinica i tehnikih bataljuna u sklopu vojske na podruju Jugoslavije,
u Micr. No. T-501, Roll 251, Frs. 744-46.
25
Micr. No. T-77, Roll 1298, Frs. 417-20.
26
Micr. No. T-77, RoU 1298, Fr. 419.
27
Vidi Micr. No. T-77, Roll 1298, Fr. 489 za popis od otprilike 30 industrijskih poduzea u
Srbiji i NDH za koja su Nijemci naroito eljeli da nastave s proizvodnjom. Vidi Frs. 48889 za planove predaje orunice Kragujevac tvrtki Hermann Gring Werke. Iz izvjetaja
koje je Abwehr (njemaka obavjetajna sluba) 6. lipnja 1941. podnio Vojnom uredu za
gospodarstvo i naoruanje, rezultira da je tvrtka Hermann Gring Werke takoer razmatrala preuzimanje nekoliko velikih poduzea u NDH te nekih rudnika boksita u dijelu
Dalmacije koji je bio anektiran Italiji. Vidi Micr. No. T-77, RoU 1295, Frs. 947-48.
28
Micr. No. T-77, RoU 1298, Frs. 486, 504-11, 537, 561-68, 589, 607, 622, 648-49, 781, 983.
Vistad je bilo jugoslavensko poduzee za izradu oruja, utemeljeno 1935. godine u kojem je koda imala odreeni udio. Godine 1941, Vistad je imao pogone u Viegradu (na
Drini) te u Valjevu, i pogon za izradu eksploziva u Bariu koji je bio skoro dovren.
29
Micr. No. T-77, RoU 1298, Fr. 597.
30
Micr. No. T-77, RoU 1298, Fr. 561.
31
Micr. No. T-77, RoU 1298, Frs. 500, 561-983.
32
Vidi, primjerice, podatke o otpremanju otpada iz Srbije za travanj, lipanj i kolovoz 1942,
oo u Micr. No. T-77, RoU 1298, Frs. 590, 610, 762-63, 959.
Za pranjenje pogona Ilija, vidi Micr. No. T-120, RoU 5796, Frs. H309,218-19. Za koliinu
materijala otpremljenog iz tog pogona i pogona u Vogoi, vidi Micr. No. T-120, Roll
5797, Fr. H309,628.
34
Micr. No. T-120, RoU 5797, Fr. H309,528 i Micr. No. T-77, RoU 1298, Fr. 5.
' Micr. No. T-120, RoU 5796, Fr. H309,062; Micr. No. T-120, RoU 5797, Frs. H309,433 i
H309,626-27; i Micr. No. T-77, RoU 1298, Frs. 29-30 i 37. S obzirom da se to pitanje ne
spominje u ratnim izvjetajima nakon veljae 1944. moe znaiti da nije izgraena nikakBorski rudnici nije platilo dug, no to je samo nagaanje.
n va elektrana i da poduzee
v
u prijeratnoj tonai jugoslavenskih prijevoza brodom, vidi Jugoslavija, Zajedniki ured
za statistiku, Statistiki godinjak, str. 200. Za izvjetaj Vojnog gospodarskog stoera iz
,J7 svibnja 1941, vidi Micr. No. T-77, RoU 1298, Fr. 490.
Prema njemako-talijanskom protokolu od 8. srpnja 1940, talijanska n\jesena kvota
rumunjske nafte iznosila je 40.000 tona. Vidi Micr. No. T-120, RoU 2291, Frs. E144,303-5.
General Enno von Rintelen, njemaki asnik za vezu pri Vrhovnoj komandi, tvrdio je,
meutim, daje Italija mjeseno primala samo izmeu 25.000 i 30.000 tona. Vidi njegovu
Mussolini als Bundesgenosse, str. 161.
Vidi Concluding Report on the Military Administration in Serbia", u: Micr. No. T-501,
Roll 264, Frs. 315-17.

39
Micr. No. T-501, Roll 264, Frs. 317-18.

Glaiseov izvjetaj od 8. srpnja, vidi u Micr. No. T-501, Roll 250, Frs. 112-13, a njegove
primjedbe iz rujna 1942. u Micr. No. T-501, Roll 264, Fr. 622.
Jodlove primjedbe, vidi u Kriegstagebuch, sv. 3, dio 2, str. 756. ak i nakon to su se
Saveznici 10. srpnja 1943. iskrcali na Siciliji, Nijemci su pretpostavljali da e nakon tog
napasti zapadnu Grku. Vidi posebice Hitlerovu direktivu br. 48 iz 26. srpnja 1943, o
obrani jugoistone Europe, u Njemaka, Wehrmacht, Oberkommando, Hitlers Weisungen, str. 218-223.
42
Vidi, primjerice, Kriegstagebuch, sv. 2, dio 1, str. 33-34.
43
Vidi poslijeratno ispitivanje pukovnika Friedricha Beckera, zapovjednog oficira oklopnih vlakova pod vrhovnim zapovjednikom za jugoistonu Europu, u A VII, fond Nijemci,
reg. br. 9/1, kutija 70.
44
Za Izvjetaj o stanju", vidi Micr. No. T-501, Roll 256, Fr. 549 a za izvjetaj iz oujka 1944,
vidi Micr. No. T-77, Roll 781, Fr. 5,507,634.
45
A VII, fond NDH, reg. br. 11/7, kutija 87.
46
Vidi Micr. No. T-120, Roll 5796, Frs. H308,534-64.
47
Vidi, primjerice, izvjetaj generala pukovnika Lohra od 13. sijenja 1945, o prvoj fazi
povlaenja grupe armije E iz Grke prema rijeci Drini u Jugoslaviji, u Kriegstagebuch,
sv. 4, dio 2, str. 1013.
48
Vidi Maclean, Eastern Approaches, str. 470-90. i Delebdi, Dejstva na komunikacije u
Jugoslaviji", str. 7-14, 22, 47-57.
49
Neuhausen II", Frs. 28-29. Za planove o irenju proizvodnje bakra u Boru, vidi i Micr.
No. T-84, Roh 105, Frs. 1,399,795-823.
50
Za znatnu tetu nanijetu objektima rudnika Bor, vidi Neuhausen I", prilog 12, a za obnovu rudnika, str. 26-28. Bundesarchiv u Koblenzu ljubazno mi je dao na raspolaganje
primjerak tog izvjetaja, kataloki br. R26. VI/1350. Za obnovu rudnika vidi i Mire. No.
T-71, Roll 3, Frs. 396, 018-22.
Isplate srpske vlade tretirane su kao naknada za tetu koju je jugoslavenska vojska u
travryu 1941. nanijela instalacijama rudnika Bor. Novana sredstva s kojima su tri lana konzorcija otkupila tvrtku Borski rudnici od vlade Reicha veinom su osigurana zahvaljujui zajmovima vlade Reicha. Konzorcij njemakih banaka, pod vodstvom Deutsche
Bank i Dresdener Bank dao je poduzeu Borski rudnici tri zajma na deset godina, svaki u
vrijednosti od 25 milijuna njemakih maraka te jedan zajam na jednu godinu u vrijednosti
od 60 milijuna njemakih maraka, koji su odobreni uz potpuno jamstvo vlade Reicha Vidi
Micr. No. T-580, Roll 435, file 665, passim, i Roll 436, file 665 (nastavak), passim.
51
Micr. No. T-84, Roll 80, Frs. 1,367,918-19.
5
" Procjene Vojnog gospodarskog stoera za jugoistonu Europu vezane uz potronju, vidi
u Micr. No. T-77, Roll 1298, Fr. 667. Za nedostatak vode, vidi Micr. No. T-84, Roll 105, Fr.
1,399,804, a za nedostatak ugljena, Micr. No. T-84, Roll 80, Frs. 1,368,310 te 1,368,654.
Ugljen uvezen iz Bugarske bio je tako loe kvalitete da se samo 20% koliine moglo
mijeati s drugim ugljenom.
53
Micr. No. T-84, Roll 105, Frs. 1,399,791-92 i 1,399,804-9.
54
Za poetak radova na eljeznikoj liniji, vidi Micr. No. T-84, Roll 105, Frs. 1,399,810-11, a
za zavretak radova, vidi Micr. No. T-84, Roll 80, Fr. 1,368,675.
55
Micr. No. T-84, Roll 105, Frs. 1,399,787-88.
56
Neuhausen I", str. 28; Neuhausen II", Fr. 22; Micr. No. T-77, Roll 1298, Fr. 667.
40

57
Neuhausen I", str. 29-30; Neuhausen II", Fr. 24; Micr. No. T-77 RoU 1298, Fr. 668.
58 2a raspravu o turskim zalihama kroma, pogaanju Turske s objema stranama u ratu i
konanom embargu koji je stavila na izvoz u Njemaku, vidi Medlicott, The Economic
Blockade, sv. 2, str. 542-46.
59
Micr. No. T-77, RoU 1298, Frs. 191-93 i 196-97, gdje je ukljuen i izvjetaj Franza Neuhausena od 26. travnja 1944, u njegovu svojstvu opunomoenika za proizvodnju metalnih ruda u jugoistonoj Europi.
60
Vidi Neuhausen I", str. 31 i Neuhausen II", Fr. 26.
Rudnik kroma Jezerina pripadao je poduzeu Cromasseo, u kojem je veinski udio u
vlasnitvu imala Italija. S obzirom da su mnoge dionice bile u rukama idova, Nijemci
su 15. travnja 1941. godine, upravljanje rudnikom dodijelili tvrtki Friedrich Krupp
A. G. No, tvrtka Krupp je eljela i vlasnitvo nad rudnikom. Veinu dionica koje su
prethodno bile u vlasnitvu talijanskih idova preuzelo je talijansko dravno poduzee
Azienda Minerali Metallici Italiani (AMMI); ostatak dionica je posjedovala vicarska
obitelj koja je ivjela u Bugarskoj te jugoslavenski idovi. Talijani su se borili da zadre
veinsko vlasnitvo nad rudnikom te su uslijedili dugaki pregovori. U meuvremenu
je tvrtka Krupp otkupila vicarski udio i kupila dodane dionice, iako ne i veinu dionica. Nijemci su ukljuili bugarske sudove kako bi zakomplicirali cijeli sluaj, no ni taj
taktiki potez nije urodio plodom. Sporazum izmeu talijanske i njemake strane napokon je sklopljen 14. oujka 1942. godine; Nijemci priznaju da tvrtka AMMI posjeduje
veinsko vlasnitvo - AMMI je posjedovala 4290 dionica, a tvrtka Krupp 3007 dionica
- no, da e tvrtka Krupp nastaviti upravljati rudnikom do kraja listopada 1944. godine.
To se sluajno poklopilo s krajem njemake vlasti nad tim dijelom Makedonije. Za
tu polemiku i njeno rjeenje, vidi Micr. No. T-71, RoU 3, Frs. 396,802-5; 396,843-70; i
396,880-81.
61
Micr. No. T-84, RoU 80, Fr. 1,368,191.
62
Micr. No. T-84, RoU 80, Frs. 1,367,918-21.
63
Micr. No. T-84, RoU 80, Frs. 1,367,923-1,368,687, n\jeseni izvjetaji Franza Neuhausena,
opunomoenika za proizvodnju metalnih ruda u jugoistonoj Europi. Tijekom poslijeratnog ispitivanja od strane jugoslavenskih vlasti, Neuhausen je tvrdio je u Boru tijekom
rata proizvedeno 800 kilograma zlata te da, u skladu s njegovim naredbama, nita od toga
nije prebaeno u Njemaku. To je jo jedan primjer koji pokazuje da treba biti paljiv pri
procjenjivanju svjedoenja koja su njemaki slubenici davali istranim poslijeratnim
^jugoslavenskim vlastima. Vidi A VII, fond Nijemci, reg. br. 1/5, kutija 27, str. 18.
Za prestanak otpremanja ruda i metala u Njemaku, vidi Micr. No. T-501, Roll 264, Frs.
317-18. Za izvjeteni Vrhovnog zapovjednitva oruanih snaga, vidi Micr. No. T-84, Roll
g5 105, Frs. 1,399,734-36. Za Keyseove prinyedbe, vidi Micr. No. T-501, RoU 258, Fr. 736.
Za tetu nanijetu borskim rudnicima, vidi izvjetaj porunika Jeagera od 21. sijenja 1945, koji je zapovijedao operacijama unitavanja, u Micr. No. T-84, Roll 105, Frs.
f.(. 1,399,932-33. Za tetu nanijetu rudniku molibdena Makatica, vidi Fr. 1,399,771.
Jugoslavija, [NR Srbija], Ekonomski institut N. R. Srbije, Proizvodne snage N. R. Srbije,
w str. 327, 340, 344-345.
Godine 1937. njemaka potronja boksita iznosila je oko 900.000 tona, od kojih je samo
20.000 dolazilo iz domaih zaliha. Vidi Micr. No. T-84, RoU 80, Frs. 1,367,872-73.
"8 r/
,
,
, ,
poetak proizvodnje nafte, vidi izvjetaj njemakog vojnog gospodarskog slubenika
u Zagrebu, u Micr. No. T-120, RoU 5796, Fr. H309,125, a za kasniju proizvodnju, vidi pas. sim.

69
Micr. No. T-84, Roll 105, Fr. 1,399,607.

Za prijevoz boksita morskim putem preko Trsta, vidi Micr. No. T-120, Roll 5796, Frs.
H308,889, H309,235. Za prijevoz boksita kopnenim putem, vidi Fr. H309,043. Da bi poveali prijevoz hercegovakog boksita iz dalmatinskih luka, Nijemci su, u suradnji s Talijanima i vladom NDH, poeli graditi luku Ploe u blizini ua Neretve. Meutim, taj
projekt nije dovren tijekom rata. Vidi poglavlje 15, str. 752-753. te biljeku 19.
71
Micr. No. T-120, Roll 5796, Frs. H308,911, H308,916, H308,923 te Micr. No. T-84, Roll 105,
Fr. 1,399,631. Nisu dostupni podaci za prosinac 1943. godine.
72
Vidi izvjetaj od 9. rujna 1944. koji je Kasche podnio Ministarstvu varyskih poslova, u
Micr. No. T-120, Roll 5794, Fr. H307,678. Zadnja poiljka od 1230 tona boksita preko
Bosanskog Broda, po svemu sudei koristei pontonski most, poslana je u studenom
1944. godine. Vidi Micr. No. T-84, Roll 105, Fr. 1,399,695.
73
Micr. No. T-120, Roll 5794, Frs. H307,679-81; Micr. No. T-77, Roll 1298, Fr. 254; Micr. No.
T-84, Roll 105, Fr. 1,399,695.
74
Micr. No. T-84, Roll 105, Fr. 1,399,606.
76
Za sastanak odran 24. rujna 1944, vidi Micr. No. T-84, Roll 105, Frs. 1,399,658-61. Mjesec
dana kasnije, oko 250.000 tona boksita je u rudnicima, na eljeznikim postajama i u lukama NDH ekalo da bude otpremljeno; vidi Frs. 1,399,624-25. Osim simboline poiljke
u studenom 1944, taj boksit nije doao do Reicha.
Za memorandum Ureda za planiranje, vidi Bundesrepublik Deutschland, Bundesarchiv,
Koblenz, Catalogue No. R7, dokument br. 1033.
76
Micr. No. T-84, Roll 105, Fr. 1,399,610.
77
Micr. No. T-84, Roll 105, Frs. 1,399,605-6.
v
78
Za njemake napore da ponovno osvoje rudnik, vidi izvjetaj zapovjednika oruanih
snaga za jugoistonu Europu od 2. listopada 1942, u Micr. No. T-501, Roll 264, Fr. 596. Za
79 transport rude iz tog rudnika, vidi Micr. No. T-120, Roll 5796, passim.
Micr. No. T-120, Roll 5793, Fr. H306,300.
on
Njemaki tablini prikazi sadre i podatke o proizvodnji u Grkoj za Vojni ured za gospodarstvo i naoruanje, koji su podijeljeni izmeu regionalnih ureda Vojnog gospodarskog
stoera u Ateni i u Solunu. Prema Tablici 6, ugovori sklopljeni u Grkoj imali su neusporedivo veu vrijednost nego ugovori sklopljeni u drugim balkanskim dravama, jer je
tamo bilo prisutno vie njemakih snaga.
Si
Za vie detalja o upotrebi industrijskih objekata za izravnu proizvodnju za Wehrmacht u
Srbiji i NDH od rujna 1942. godine, vidi Micr. No. T-77, Roll 1298, Frs. 657-61 za izvjetaj
Vojnog gospodarskog stoera u Beogradu te Frs. 680-87 za izvjetaj Vojnog gospodarskog stoera u Zagrebu.
82
Micr. No. T-120, Roll 5797, Fr. H309,369.
83
Neuhausen I", str. 36-37.
84
Za duge i sloene rasprave o ovom problemu meu njemakim vojnim predstavnicima
u Srbiji i NDH, te za razne naredbe i druge dokumente, vidi Micr. No. T-120, Roll 5788,
Frs. 302,215-52.
85
Od toga je 27.260 tona penice otilo u Grku, a 1014 tona penice i 12.970 tona ita u
Italiju.
86
Neuhausen II", Frs. 16-17. Poduzee bakra Borski rudnici navodno je imalo posebne
dogovore sa seljacima u Banatu o dostavljanju hrane njegovim radnicima. Vidi Micr. No.
T-71, Roll 3, Frs. 396,018-22.
70

87
Za Nedievo pismo, vidi Micr. No. T-501, Roll 256, Fr. 1026, a za Benzlerovu izjavu Fr.
1041. Vidi Neuhausen II", Frs. 16-17 za Neuhausenovu potvrdu te Fr. 10 za citat iz njegova drugog izvjetaja.
88
Neuhausen III", Frs. 412-15; citat je iz Fr. 412. Sustav odvodnjavanja je poboljan na
23.000 hektara zemlje u uoj Srbiji i na priblino 200.000 hektara zemlje u Banatu. Vidi
Fr. 330.
89
Naredbe koje je 29. kolovoza 1942. izdalo podruno zapovjednitvo br. 809 (Ni) i
11. rujna podruno zapovjednitvo br. 610 (Vrnjaka Banja) pokazuju strogost kojom
su njemaka podruna zapovjednitva nametala seljacima obavezu dostavljanja poljoprivrednih proizvoda. Pripisana, a neizvrena dostava smatrala se sabotaom i podrazumijevala je izravnu kaznu: velike novane kazne, odvoenje talaca u logore, prijevoz
prisilne radne snage u Njemaku, bievanje na licu mjesta, kolektivne kazne za opine
koje nisu zadovoljavale kvote dostave. Vidi Micr. No. T-501, Roll 256, Frs. 1037-38.
Za Neuhausenovu preporuku da se za sakupljanje ita koriste iste metode, vidi Micr. No.
T-501, RoU 249, Fr. 647.
90
Za Nedievo pismo od 16. rujna 1942. godine, vidi Micr. No. T-501, RoU 256, Fr. 1028.
Za Benzlerov izvjetaj od 9. oujka 1943. godine, vidi Micr. No. T-120, RoU 5782, Frs.
H298,897-99. Naredba zapovjednog generala od 9. oujka 1943. godine, vidi u Micr. No.
T-501, RoU 249, Frs. 69-71.
91
Za nezadovoljstvo Nijemaca rezultatima naredbe iz 9. oujka, vidi Neuhausen III", Fr.
325, a za memorandum u vezi sastanka odranog 18. lipnja, vidi Micr. No. T-501, Roll
249, Frs. 647-53.
92
Za brojke koje daje Neuhausen, vidi Neuhausen III", Frs. 322-23. Za Izvjetaj o stanju",
vidi Micr. No. T-501, RoU 256, Frs. 327, 572. U sljedeih 30 dana su prikupljene dodatne
koliine, i to je posljednje razdoblje za koje sam uspio nai podatke.
93
Taj plan je razvio Neuhausen. Vidi njegov memorandum od 21. travnja 1944. u Micr. No.
T-501, RoU 258, Frs. 851-54. Za vie detalja o robi u pitanju, vidi Frs. 1150-60, a za izraun
i plaanje tih subvencija, vidi passim.
94
Neuhausen III", Fr. 335; Micr. No. T-501, RoU 256, Fr. 802.
Na sastanku s generalom Felberom, novim vojnim zapovjednikom za jugoistonu Europu i zapovjednikom okupacijskog reima u Srbiji, general Nedi se 10. rujna 1943.
otro alio da su Nijemci rekvirirali stoku u Srbiji. Rekao je Felberu da su na poetku
okupacije Nijemci uzeli oko 10% srpske proizvodnje hrane, no da se do rujna 1943, taj
postotak poveao za nekoliko puta. Micr. No. T-501, RoU 253, Fr. 285.
Za dodatne informacije o organizaciji i funkciji ovih centrala, vidi Ivkovi, Ekonomska
politika i pljaka", str. 175-200, naroito str. 182-189.
6
97 Neuhausen III", Fr. 370; Micr. No. T-501, RoU 258, Fr. 736.
7/j d
' podatke o nametanju kolektivnih novanih kazni na razne srpske opine i gradove,
!)g ^di Marjanovi, Ekonomska politika nemakih nacistikih okupatora", str. 84-85.
Neuhausenovo ispitivanje, u A VII, fond Nijemci, reg. br. 1/5, kutija 27, str. 16-18, 32. i
passim.
fJ0 Neuhausen III", Fr. 337. Vidi i poglavlje 16.
Organizacija Toclt je bila zamisao Fritza Todta. Nakon to je Hitler doao na vlast, on se
zalagao za veUke javne tvornice kao rjeenje masovne nezaposlenosti. Organizacija Todt
nastala je u vrijeme izgradnje autocesta sredinom 30-ih godina 20. stoljea te je nakon
svibnja 1938. upravljala izgradnjom utvrda na zapadu. Njezino je osoblje, sastavljeno od
upravitelja, specijalista, tehniara, predradnika, bilo organizirano po paravojnim lini-

jama. Kada je u rujnu 1939. izbio rat, organizacija Todt je postala dio njemakih napora
u podruju ratne proizvodnje. Todt je postao prvi ministar naoruanja i streljiva, a na
tom poloaju gaje naslijedio Albert Speer. Todt je poginuo u padu aviona u veljai 1942.
godine. Vidi Milward, The German Economy at War, str. 54-71.
Organizacija Todt je, u okupiranim i satelitskim zemljama, koristila i zaposlenu i prisilnu
radnu snagu. U Jugoslaviji su se mnoge od njenih radnih jedinica nalazile u podrujima
prepunima gerilcima te su ih dobro titili njemaki, talijanski, bugarski ili maarski vojnici ili jedinice koje bi im osigurale srpska vlada i vlada NDH. Ali, u Srbiji je, kao to je
objanjeno u 5. poglavlju, rudnike i industrijska poduzea titio Ruski zatitni korpus.
101
O koritenju kartica s obrocima hrane za privlaenje radnika, vidi izvjetaj zapovjednog
generala iz 8. lipnja 1943. u Micr. No. T-501, Roll 249, Frs. 601-2. Iz tog izvjetaja proizlazi
da su njemaka vojna zapovjednitva u Srbiji bila, iz spomenutih razloga, suoena s iznimnim potekoama u pronalaenju potrebne radne snage.
Za sakupljanje radnika u antigerilskim operacijama, vidi naredbu zapovjednog generala od 5. kolovoza 1943. o tome kako se treba nositi s novim oruanim pobunama u
Srbiji, u Micr. No. T-501, Roll 253, Frs. 41-43. Prema jednoj odredbi, zarobljene pobunjenike trebalo je deportirati u Njemaku kao prisilnu radnu snagu. Druge odredbe su
ukljuivale nametanje danka u podrujima gdje su djelovah gerilci, te zatvaranje ljudi u
posebne logore za taoce.
109
Za regrutiranje radne snage, vidi Micr. No. T-501, Roll 249, Frs. 55 i 305. Na taj nainje
do travnja 1943. tjedno prikupljano oko 900 radnika za rad u Njemakoj. Za obvezivanje etnikih zapovjednika na vraanje radnika, vidi RG 238, Registar ratnih zloina u
10"-}Drugom svjetskom ratu, dokument br. NOKW-1082.
Za broj srpskih radnika u Njemakoj u srpnju 1941. i srpnju 1942, vidi Micr. No. T-77,
Roll 1298, Frs. 511 i 623. U kolovozu 1942. regrutiranje je zaustavljeno kako bi se osigurala dovoljna opskrba radnom snagom za poduzea u Srbiji koja su radila za Njemaku,
naroito za Borske rudnike bakra. Vidi Fr. 633.
104 Za deportaciju partizana, vidi Micr. No. T-501, Roll 253, Fr. 60.
105
Billig, Le rle de prisonniers de guerre", str. 53-75, naroito str. 54-55. U Foreign Labor
in Nazi Germany, str. 195, Homze navodi daje ujesen 1943. u njemakom gospodarstvu radilo oko 94.000 srpskih ratnih zarobljenika, uz dodatnih 45.000 srpskih civilnih
radnika. Mjerodavniji njemaki izvor navodi drukije podatke vezane za ukupni broj
radnika u Njemakoj u studenom 1944. godine: 30,2 milijuna, od kojih je 7,6 milijuna
bilo stranaca, ukljuujui 1,6 milijuna ratnih zarobljeni ka. Prema tom istom izvoru, tri
mjeseca kasnije, u kolovozu 1944, bilo je 1,9 milijuna zaposlenih ratnih zarobljenika.
Deutsches Institut fr Wirtschaftsforschung, Die deutsche Industrie im Kriege, 19391945, str. 89.
106
Micr. No. T-501, Roll 249, Fr. 524.
107
Neuhausen III", Frs. 392-93. Vidi i Neuhausenovo ispitivanje, u A VII, fond Nijemci, reg.
br. 1/5, kutija 27, str. 15.
108
Vidi Micr. No. T-501, Roll 249, Fr. 496 za naputanje radnih mjesta u Bora u svibnju 1943.
Vidi Micr. No. T-501, Roll 256, Fr. 803 za naputanje radnih mjesta u Bora u travnju 1944.
te Fr. 572 o naputanju radnih mjesta u Beogradu i Niu.
109
Za bataljun vojnika-radnika, vidi Neuhausen III", Fr. 340. Za maarske idove dovedene
u Bor, vidi Zloini faistikih okupatora i njihovih pomagaa protiv Jevreja u Jugoslaviji, str. 179-188 i Romano, Jevreji Jugoslavije, 1941-1945, str. 84. Prema Brahamu,

The Destruction of Hungarian Jewry, str. 100-112,3000 maarskih idova je dovedeno
u Bor. Za talijanske ratne zarobljenike, vidi Micr. No. T-84, Roll 80, Fr. 1,368,440. O razliitom podrijetlu zarobljenika, vidi Bosilji, Partijski rad u borskom rudniku", str.
183.
U zamjenu za maarske idovske radnike u Boru, Nijemci su morali Maarskoj prodati
odreenu koliinu koncentrata bakra. Da bi zatitili Bor od gerilskih napada, Nijemci su
koristili bugarske i maarske vojnike. Vidi Micr. No. T-501, Roll 253, Fr. 162 i 5. poglavlje.
Kada su se Nijemci povlaili iz Bora u rujnu 1944, povukli su i maarske idove te ih
ubili u maru prema Maarskoj. Vidi 13. poglavlje.
110
Sporazum od 8. svibnja 1941. godine, vidi u NDH, Ministarstvo vanjskih poslova,
Meunarodni ugovori, 1941., str. 1-3. Najpotpunija publikacija na tu temu, s mnogim
pertinentnim sporazumima izmeu NDH i Njemake kojima se regulirao izvoz radne
snage, je Dilber, Meunarodni ugovori.
111
112
Micr. No. T-120, Roll 5793, Frs. H306,147-51. To je bila jedna od nekoliko promemorija
koje je Stijepo Peri, ministar vanjskih poslova NDH 1. oujka 1944. dostavio von Ribbentropu, kada su on i ministar Mandi bili primljeni kod Hitlera. Za njemako deportiranje 63 seljaka kao prisilne radne snage iz sela Srinjine kod Splita u studenom 1943, vidi
113 p]- ema navodima Dilbera, Meunarodni ugovori, str. 65, u Njemakoj se nalazilo izmeu
125.000 i 150.000 radnika iz NDH. Prema njemakom opunomoenom generalu u NDH,
NDH je do kraja kolovoza 1944. za njemako gospodarstvo ukupno dala 151.300 radnika, ukljuujui njenu trgovaku mornaricu. Vidi Micr. No. T-311, Roll 286, Fr. 708.
Prema rijeima Tumana, Okupacija i revolucija, str. 90, u Njemaku je tijekom rata iz
NDH ukupno poslano 147.000 radnika.
Homze, Foreign Labor in Nazi Germany, str. 148, navodi mnogo manju brojku - od
69.014 radnika, no taj se podatak odnosi samo na razdoblje od 15. studenoga 1943.
Banovi, Izvoz radne snage i deportacije stanovnitva s teritorija NDH", str. 375-389,
spominje neto vee brojke, no one vrijede za druga razdoblja. Banovi ih takoer dijeli na ratne zarobljenike, prisilno deportirane ljude i one koji su svojevoljno otili u
Njemaku.
114
Prema izvjetaju koje je 20. srpnja 1942. njemaki opunomoenik za regrutiranje
radne snage u NDH podnio Kascheu, Nijemci su u lipnju i srpnju 1942, u koncentracionim logorima u Staroj Gradiki i Sisku ukupno regrutirali 7190 srpskih pravoslavaca
(mukaraca i ena), koji su sa sobom poveli 409 djece. Oni su bili meu onima koje su
zarobili ustae i Nijemci u operacijama protiv partizana na podruju planine Kozare.
Nijemci su oekivali da e dobiti dodatnih 3000 radnika iz iste skupine zarobljenika iz
koncentracionog logora u Zemunu. Vidi Micr. No. T-120, Roll 5797, Frs. H309,981-87.
Njemako regrutiranje radne snage u koncentracionim logorima u NDH, vidi u Micr. No.
T-501, Roll 265, Fr. 31 i Roll 267, Fr. 343.
Za doprinos folksdojera, vidi 5. i 6. poglavlje te Herzog, Die Volksdeutschen in der
Waffen-SS, str. 17. Za deportiranje Slovenaca u Njemaku, vidi Furlan, Fighting Yugoslavia: The Struggle of the Slovenes, str. 18. Banovi, Izvoz radne snage i deportacije
stanovnitva s teritorija NDH", str. 381, navodi brojku od 34.000 Slovenaca deportiranih
n
Uf; a rad u Njemaku.
n 7 GFP, sv. 12, str. 632.
Micr. No. T-120, Roll 5787, Fr. H301,722.

118
Za oba pisma, vidi Micr. No. T-586, Roll 424, Frs. 12,262-65.
Vidi izvjetaj koje je 10. kolovoza 1943. Kasche podnio Ministarstvu vai\jskih poslova
u Micr. No. T-120, Roll 5796, Frs. H308,771-75, naroito Fr. H308,772. Tvornica Lozovae
je prije rata bila u jugoslavenskom vlasnitvu, dok su tvornice u ibeniku i Dugom Ratu
bile u vlasnitvu francuske tvrtke La Dalmatienne.
120
Ciano, Dianes, str. 364-365. Vidi i str. 359.
121
USA, Foreign Economic Administration, German Penetration of Corporate Holdings
in Croatia, str. 18.
122
Vidi Micr. No. T-821, Roll 498, Frs. 339, 370 o ulozi koju je imao Minucci. Vidi Frs. 348-61
za njegov izvjetaj iz 1. veljae 1942. o mineralnim resursima u Bosni i Hercegovini. Vidi
Frs. 623-890 za dozvole koje je izdavala 2. armija te Frs. 382-90 za njemake pothvate.
123
Neuhausen III", Fr. 370.
124
Favagrossa, Perehe perdemmo la guerra, str. 156-57.
126
Za talijanske graane prisilno regrutirane u radne jedinice, vidi F. O. 371/39008, C
16101/14/62. Za sporazum izmeu NDH i Italije iz 16. sijenja 1942. godine, vidi Micr. No.
T-821, RoU 53, Frs. 1036-37.
126
Zapranjenjetvornica od strane Talijana, vidi Micr. No. T-120, RoU 5796, Frs. H308,771-72.
Za njemake popravke koji su usUjedili, vidi izvjetaj njemake 114. lagane pjeadijske
divizije od 25. riyna 1943, u Frs. H308,620-22.
119
XV.
E k s p l o a t a c i j a
j u g o s l a v e n s k o g
o d
s t r a n e
s i l a
g o s p o d a r s t v a
O s o v i n e :
2 .
d i o
ISPLATE V O J S K A M A SILA O S O V I N E
Njemaka je tijekom rata uzela veliki dio nacionalnog dohotka raskomadane

Jugoslavije nameui Srbiji visoke trokove okupacije, a NDH obvezu davanja
velikih doprinosa radi odravanja njemakih oruanih snaga. Italija je takoer
od NDH utjerivala plaanje trokova za odravanje svojih oruanih snaga. Za
razliku od Srbije, NDH nije bila slubeno odgovorna za trokove okupacije,
budui da su ju i Njemaka i Italija smatrale suverenim saveznikom dravom
u kojoj su jedinice sila Osovine bile stacionirane u skladu sa sporazumom sklopljenim s vladom NDH. I Njemaka i Italija su, zapravo, otplatile dio davanja
NDH tijekom rata. Usprkos tome, veina tih doprinosa bili su trokovi okupacije. Takvi trokovi okupacije ili posebne financijske obveze nisu bili nametnuti
dijelu Slovenije koji se nalazio pod njemakom okupacijom, kao ni jugoslavenskim podrujima koje su anektirale Italija (i Albaniji na raun Italije), Bugarska
i Maarska. Gospodarstva i financije tih podruja jednostavno su bili usklaeni
s gospodarstvima zemalja koje su ih okupirale ili anektirale. Unato tome, na
svim teritorijima koji zapravo nisu bili pod njemakom okupacijom bilo je na
snazi zalono pravo, u smislu da su tijekom rata njihove strateke sirovine i
vikovi hrane i drugih poljoprivredni vikovi bih namijenjeni Nijemcima.
Isplate Srbije Njemakoj

Prvo spominjanje srpskih trokova okupacije u njemakim izvorima naao
sam u dokumentu Vojnog ureda Wehrmachta za gospodarstvo i naoruanje od
19. travnja 1941. godine. U dokumentu je pisalo da uz same trokove okupacije,
tj. koliinu novca potrebnu za upravljanje okupacijskim reimom, Srbija treba
davati godinje jo oko 200 milijuna njemakih maraka. Trokove okupacije
trebao je odrediti Wehrmactov Ured za upravu, a Vojni ured za gospodarstvo i
naoruanje godinji doprinos koji se sastojao od sirovina (ne raunajui sirovo
zlato i srebro u izvoznim obojenim metalima i koncentratima) u vrijednosti
od 175 milijuna njemakih maraka i zaliha oruja u vrijednosti od 25 milijuna
745

njemakih maraka (15 milijuna za njemaku vojsku i 10 milijuna za njemako
ratno zrakoplovstvo). U pitanju su bile velike svote novca te je i sam Vojni
ured za gospodarstvo i naoruanje sumnjao u sposobnost Srbije da plati tolike iznose. Uz to, ubrzo je postalo jasno da trokovi okupacije nisu uvijek isti
ve se mijenjaju ovisno o potrebama Njemake, kako je to jasno naglaeno u
Zakljunom izvjetaju o vojnoj upravi u Srbiji". 1
Srpsko ministarstvo financija svaki je mjesec uplaivalo novac za trokove
okupacije na Raun za trokova okupacije pri Srpskoj narodnoj banci na
koritenje vojnom zapovjedniku u Srbiji. Plaanje za stanovanje vojne osobe
kod graanina, za radne usluge pruene pri popravku komunikacijskih linija,
izgradnju i popravak objekata za njemako ratno zrakoplovstvo i za nekohko drugih tipova usluga, obavljalo se odvojeno - prema potrebi. Tako su,
primjerice, izdaci u 1942. godini iznosili oko 200 milijuna dinara za organizaciju
i opremanje 7. SS divizije Prinz Eugen, sastavljenu od banatskih folksdojera,
te 250 milijuna dinara za organizaciju i opremanje Ruskog zatitnog korpusa, iako su obje jedinice bile dio njemakih oruanih snaga. Osim plaanja
trokova okupacije i drugih trokova, srpska je vlada bila obvezna, kao to
je reeno u prethodnom poglavlju, Nijemcima dostavljati veliki dio svoje
poljoprivredne i stoarske proizvodnje. Njemake okupacijske vlasti su nametale posebne novane kazne i obvezu posebnih doprinosa onim seljacima
i opinama koje nisu dostavljale propisanu kvotu proizvoda - prema programu obveznog otkupa, te opinama koje nisu davale odreen broj radnika za
poduzea koja su proizvodila za Njemaku i gradovima i manjim mjestima za
djela sabotae i otpora u njihovim podrujima - to je, prema miljenju generala Nedia, godinje iznosilo i do nekohko stotina milijuna dinara. 2
Mijenjanje iznosa trokova okupacije moda je bila jedna od najpodmuklijih obiljeja tog tereta. Svota koju je trebalo uplatiti odreivala se prema
mjesenoj osnovi nakon to bi razne agencije njemakog okupacijskog reima
podnijele zahtjev za potrebna novana sredstva. Zatim, ak i kada iznos
mjesenih trokova nije varirao, kao 1942. godine, zahtijevane su dodatne
svote novca za posebne svrhe. Premijer Nedi je u nekohko navrata pokuao
uvjeriti Nijemce da je potrebno odrediti fiksnu visinu trokova okupacije,
ali uvijek bezuspjeno. 3 Nijemci su eljeli izvui maksimalnu dobit iz Srbije,
naroito posljednje godine rata kada se poveala stopa inflacije.
Tablica 7. pokazuje koliko su iznosili okupacijski trokovi koje je od
15. travnja 1941. godine do kraja rujna 1944. godine Srbija plaala prema
mjesenoj osnovi. Nakon ogromne poetne svote od 4110 milijuna dinara
osigurane zapljenom novanih sredstava jugoslavenskog vojnog ustroja u Srbiji, te koristei njemaku okupacijsku valutu i izdatnicu, dva i pol mjeseca je
mjeseno plaano samo 150 milijuna dinara - od 15. kolovoza do kraja listopada 1941. godine. No, ustanak u Srbiji je za posljedicu imao i poveanje zahtjev

TABLICA 7.
Mjeseni trokovi okupacije koje je S r b i j a p l a a l a Njemakoj,
15. t r a v n j a 1941 - 3 0 . r u j n a 1944.
(u milijunima dinara)
Mjesec
sijeanj
veljaa
oujak
travai\j
svibanj
lipanj
srpanj
kolovoz
rujan
listopad
studeni
prosinac
1941.
14110"
75
150
150
300
300
1942.
1943.
1944.
300
300
300
240
240
240
240
240
240
240
240
240
360
360
360
360
360
360
520
520
1200
1200
1500
1500
1750
1698
1565
1621
1765
2274
1780
1655
2057
Izvori: Za period od 15. travnja 1941. do prosinca 1942, Zakljuni izvjetaj o vojnoj
upravi u Srbiji", Micr. No. T-501, Roll 264, Fr. 279; za period od sijenja do kolovoza
1943, ibid., Roll 253, Fr. 285; za listopad i studeni 1943, ibid., Roll 253, Fr. 514; za
rujan i prosinac 1943, procijenjeno na temelju isplata za listopad i studeni 1943; za
razdoblje od sijenja do rujna 1944, mjesene naredbe izdane od strane njemakog
ministarstva nacionalnog gospodarstva, u Micr. No. T-84, Roll 105, Frs. 1,399,590-93.
" Ukupan plaeni iznos za period od 15. travnja do 31. srpnja 1941. godine.
njemakih oruanih snaga te je u studenom 1941. plaanje udvostrueno, tj.
mjeseno je iznosilo 300 milijuna dinara. Smanjenje u travnju 1942. godine na
240 mihjuna dinara mjeseno, odralo se devet mjeseci, no u sijenju 1943.
godine isplate su se poveale na 360 mihjuna dinara mjeseno. Ponovno se
poveale u srpnju 1943. na 520 milijuna dinara mjeseno, a u rujnu 1943. godine vie nego udvostruila doseui 1200 milijuna dinara mjeseno. Zadnjih
jedanaest mjeseci okupacije nije nikada bilo manje od 1500 milijuna dinara
mjeseno. Gledajui sve tri i pol godine, ne ukljuujui listopad 1944. godine,
ukupna je svota iznosila vrtoglavih 32.910 milijuna dinara. 4 Ta se brojka uvelike slae s plaanjima njemakim oruanim snagama koje je biljeilo srpsko
Ministarstvo financija, a koje je dao tadanji jugoslavenski ministar financija
nedugo nakon oslobaanja Beograda. Prema rijeima ministra, Srbija je tijekom rata za trokove okupacije platila sljedee iznose: 4300 milijuna dinara
za smjetaj njemakih jedinica; 368 milijuna dinara za razmjenu njemakih
izdatnica; 80 milijuna dinara za isplaivanje naknade folksdojerima za ratnu
tetu; 6200 mihjuna dinara za ope izdatke. 5 Ukupan iznos tih isplata dosegao
Je 33.248 milijuna dinara, otprilike 338 milijuna dinara ili 1% vie od prethodno
Uavedenog iznosa. Meutim, mora se imati na umu d a j e kupovna mo dinara
Padala kako je rat iao svome krgyu. Ipak, prema miljenju Franza Neuhause-

na, opunomoenika za gospodarska pitanja, od temeljne je vanosti injenica
da su od poetka 1944. godine trokovi okupacije nametnuti Srbiji dosegli
zaprepaujuu razinu od 40% tadanjeg nacionalnog dohotka. 6
Stalno poveavanje trokova okupacije, naroito od polovice 1943. godine
te ogroman porast klirinkog duga Njemake Srbiji tijekom 1943. i 1944. godine, o kojem e naknadno biti rijei, zajedno pokazuju da se stopa njemake
gospodarske eksploatacije poveavala kako su se pogoravala gospodarska
situacija u Srbiji. Srbija je imala velikih potekoa u osiguravanju isplata koje
su stalno rasle. Kako bi uspjela u tome te u financiranju sve veih uobiajenih
i posebnih izdataka vlade i visokog izvoznog suficita u 1943. i 1944. godini,
srpska vlada je morala poveati poreze te naroito poveati svoj dug Srpskoj
narodnoj banci putem ogromnog gotovinskog predujma.
Bugarske snage, koje su u ime Nijemaca vrile okupacijsku funkciju u veem
dijelu Srbije, svoje su financijske potrebe zadovoljavale na drukiji nain. Iako
je njihovo prisustvo jako iritiralo Nedievu vladu i srpski narod, u usporedbi s
Nijemcima oni nisu bili financijski teret. Sukladno njemako-bugarskim sporazumima, Bugari su veinu zaliha za svoje snage u Srbiji donosili iz Bugarske,
osim mesa, krme za stoku, krumpira, ogrjevnog drva i svjeeg povra. Stoka
se mogla kupiti samo na slubeno organiziranim trnicama stoke i po slubeno
odreenim cijenama. Uz to, dio bugarskih novanih potraivanja pokrivao se
prijenosom novca od njemakih okupacijskih vlasti izravno Bugarskoj. 7 Nije
potrebno posebno napominjati da su bugarske jedinice povremeno od srpskih
seljaka potraivale vie hrane no to su im oni bili obvezni dati te da su povremeno i pljakali zalihe na to se Nedieva vlada alila njemakim okupacijskim
vlastima koje su povremeno opominjale bugarsko vojno zapovjednitvo. 8
Isplate NDH Italiji

Isplate koje su Italija i Njemaka nametnule NDH za odravanje njihovih jedinica bile su sloenije od izravnih trokova okupacije koje je Srbija bila obvezna
platiti. U sluaju Italije, trokovi NDH odreeni su sporazumom koji su te dvije
zemlje sklopile 27. listopada 1941. godine. U sporazumu je obrazloeno kako
e se opskrbljivati talijanske snage i civilno stanovnitvo u dijelu Dalmacije
koje je anektirala Italija i zonama koje su ujesen 1941. bile reokupirane (zona
II. i III).9 Talijani su jako dobro znali d a j e regija pod njihovom kontrolom koja
se nalazila zapadno od linije razgranienja bilo podruje siromano hranom te
da e njihov najvei gospodarski i pohtiki zadatak na tom podruju biti osigurati zalihe hrane. Obvezujui NDH na rjeavanje tog zadatka, odgovornost
za sve nedostatke prebaena je na vlasti NDH.
lankom 1. ovog sporazuma ukinuto je plaanje carina izmeu dijela Dal-

macije koji je anektirala Italija i teritorija NDH te se promet robe mogao slobodno odvijati. Posebne mjeovite granine slube biljeile su promet robe
u oba smjera te su nadgledale devizne operacije. lankom 2. vlada NDH je
bila obvezna pomoi zalihama hrane za civilno stanovnitvo u dijelu Dalmacije
koju je anektirala Italija i u provinciji Fiume (Rijeka), za koju su sklopljeni
posebni sporazumi. lankom 3. vlada NDH je prihvatila obvezu opskrbe talijanskih oruanih snaga u zoni potrebnim koliinama graevnog i ogrjevnog
drva, drvenog ugljena, krumpira, povra, krme za stoku, mesa, svinjske masti
i brana. Po pitanju mesa, svinjske masti i brana, vlada NDH se obvezala da
e ih opskrbljivati to je vie mogue." lankom 4. odreeno je da e vlada
NDH zapovjednitvu 2. Armije dati na raspolaganje svote koje e se odreivati
od mjeseca do mjeseca, a koje su prethodno spomenutom zapovjednitvu
potrebne za kupnju potrebnih roba spomenutih u lanku 3. te za pokrivanje
drugih izdataka koje e imati ti NDH." Posebnim prilozima dodanim sporazumu odreeno je da 2. Armija svakog mjeseca mora obavjetavati Dravnu
opskrbnu poslovnu sredinjicu - DOPOS o vrsti i koliini hrane potrebne za
naredni mjesec te da e se Dravna opskrbna poslovna sredinjica pobrinuti
da se te koliine kupe po cijenama koje nisu vie od veleprodajnih cijena za
civilne nabavke i dostave prema dogovorima postignutima s talijanskim vojnim vlastima. Ako se te koliine hrane pokau nedovoljnima, zapovjednitvo
2. Armije moi e, da nadoknadi manjak, slobodno kupiti zalihe po veleprodajnim cijenama u NDH, a u tome e joj pomoi vlasti NDH.
Zalihe hrane za civilno stanovnitvo u dijelu Dalmacije koju je anektirala
Italija davale su se u skladu s dogovorima postignutima izmeu vlade NDH i
vlade te provincije, koja je takoer imala pravo obavljati izravne kupnje na
tritu NDH u sluaju da vlada NDH ne odgovori, ili pak neprikladno odgovori
na njene zahtjeve. Slini dogovori su postignuti s provincijom Fiume (Rijeka).
Vlada NDH bila je odgovorna za opskrbljivanje hranom civilnog stanovnitva
u ponovno okupiranoj zoni II. i III, jednako kao i u ostatku zemlje.
Na temelju sporazuma od 27. listopada, zapovjednitvo 2. Armije zatrailo
je od vlade NDH da plati po 250 mihjuna kuna za studeni i prosinac 1941. godine, dok je za prvih etiri mjeseca 1942. godine mjeseno dato po 200 milijuna
kuna. U svibnju i lipnju 1942. godine, Talijani su mjeseno trebali primati samo
100 milijuna kuna, te su stoga ukupne isplate za odravanje talijanskih jedinica
u NDH od 1. studenog 1941. godine do kraja lipnja 1942. godine iznosile 1500
milijuna kuna. Ta se svota gotovo u potpunosti podudara s brojkom od 1450
milijuna kuna koju u svom izvjetaju od 15. svibnja 1945. godine spominje visoki slubenik vlade NDH, Aleksandar Hondl. 10
Talijanski Supersloda i vlada NDH zakljuili su 19. lipnja 1942. sporazum
kojim su Talijani pristali na povlaenje velikog dijela svojih jedinica iz zone
H- i III. U m e je omogueno reduciranje i openito mijenjanje sustava finan-

ciranja talijanskih jedinica u NDH koji se od tada raunao kao dio Zajednikog
klirinkog rauna NDH i Italije. Budui da je taj raun uvijek pokazivao veliki deficit zbog stalnog vika uvoza u NDH u trgovini s Italijom i nedostatka
izjednaene zarade NDH na Raunu usluga, Italija je poduzela sljedee. Prvo,
oteala je izvoz talijanske robe u NDH i drugo, u listopadu 1942. prebacila je
450 mihjuna kuna na taj raun, veinom u obliku dobara. Preostalih 1000 milijuna kuna uplaenih za opskrbu talijanskih jedinica u NDH prije lipnja 1942.
godine, Italija je prihvatila kao dug koji e NDH vratiti nakon zavretka rata. 11
Stoga, iako je troak uzdravanja talijanskih jedinica u NDH slubeno bio jednak dugu koji je Italija imala prema NDH, injenica da je Italija za tu svotu
dobila stvarnu robu predstavljala je veliki teret za ratno gospodarstvo NDH.
Taj teret je postao neto laki nakon 1. srpnja 1942. godine, kada je Italija
smanjila broj svojih jedinica u NDH, a time i zahtjeve potpore. U razdoblju
izmeu 1. srpnja i kraja 1943. godine, NDH je za trokove uzdravanja dala
samo oko 434 milijuna kuna. Hondlovo miljenje bilo je da su u tom razdoblju
Talijani koristili velike koliine ranije sakupljenih kuna. Uz talijanske snage u
NDH bio je vezan i troak za koji je NDH trebala izdvajati novac koji je takoer
trebao biti vraen nakon rata. Ticao se koritenja eljeznica NDH od strane
talijanskih slubenika i talijanskih teretnih vlakova i procjenjuje se da je iznosio 300 mihjuna kuna. 12
Talijani su od NDH dobivah novana sredstva i na sljedei nain. Rije je
o koritenju stare jugoslavenske novanice dinar koju su - u dijelovima Jugoslavije anektiranima Italiji i u dijelu anektiranom Albaniji na raun Italije Talijani mogli dobiti u zamjenu za talijansku liru. To se obavljalo posredstvom
posebne agencije, tzv. Commissariato civile, koju su osnovale talijanske vojne vlasti u Karlovcu s namjenom kupovanja raznih dobara pomou stare jugoslavenske valute. Prema Hondlovu miljenju, radilo se o otprilike 500 do
800 mihjuna dinara. 13 Budui da su Talijani imperativno trebali dodatna dobra,
bili su spremni plaati po puno viim cijenama od kontroliranih cijena koje
su odreivale vlasti NDH. Posljedica toga bilo je intenzivno krijumarenje iz
dijelova NDH u njemakoj zoni utjecaja u talijansku zonu, to je smanjivalo
zalihu dobara u njemakim podrujima, poveavalo zalihu novca i dodatno
pridonosilo inflaciji.14
P l a a n j a NDH Njemakoj
Financijski odnosi izmeu NDH i Njemake bili su puno sloeniji, na puno
iroj osnovi - od odnosa NDH Italija. Tijekom prve faze okupacije, od travnja
do kolovoza 1941. godine, Nijemci su koristili vlastitu okupacijsku valutu u
NDH, tzv. Reichskreditkassenscheine, koju je (25. travnja) vlada NDH pro-

glasila zakonitim sredstvom plaanja za njemaku vojsku. Nijemci su za
kupnju zaliha koristili i izdatnice. Vlada NDH objavila je 18. kolovoza 1941.
da njemaka okupacijska valuta vie nije ozakonjeno sredstvo plaanja za
njemake oruane snage i da mora biti promijenjena u kune. Ukupna vrijednost promijenjenih Reichskreditkassenscheina iznosila je 371, 2 milijuna
kuna, a povuenih izdatnica 147,2 milijuna kuna. Obje promjene ile su na
troak vlade NDH i vraene su u Reichkreditkasse. U ovom ranom razdoblju,
Nijemci su se, bez sumnje, koristili i s procijenjenih 2000 milijuna dinara koje
su zaplijenili jugoslavenskoj vojsci u NDH u travnju 1941. godine i vjerojatno, takoer, dinarskim novanicama koje su dole iz inozemstva. 15 To je bilo
mogue poto se razmjena starih novanica dinara u nove novanice kune
nastavila do kraja 1941. godine.
Osim itavog niza javnih gospodarskih sporazuma izmeu Njemake i NDH
(o izvozu radne snage, o trgovini i klirinkim sporazumima), te su dvije zemlje
sklopile i niz tajnih sporazuma. Uz ve spomenuti Clodius sporazum, drugi,
izrazito vaan, rano sklopljeni tajni sporazum Reicha i NDH bio je Sporazum o
uzdravanju njemakih jedinica u NDH koje nisu bile u prolazu, od 20. lipnja
1941. godine. 16 Stupio je na snagu 1. kolovoza 1941. godine i uz neke promjene
vrijedio do sijenja 1943. godine. U skladu s tim sporazumom, vlada NDH se
obvezala uplatiti u Hrvatskoj dravnoj banci - na raun Deutche Wehrmacht
Zentralkasse f r Kroatien - svotu u kunama koju je svakog mjeseca unaprijed
traio intendant Wehrmachta stacioniran u uredu njemakoga opunomoenog
generala u Zagrebu. Dravna opskrbna poslovna sredinjica trebala je opskrbljivati njemake snage koliinom i vrstom hrane koju je zahtijevao intendant
Wehrmachta. Njemake oruane snage plaale su te zalihe po slubeno
odreenim maksimiranim cijenama novanim sredstvima koja su dobivale od
vlade NDH. U sluaju da agencije NDH ne bi zadovoljile njemake zahtjeve,
njemake vojne vlasti imale su pravo kupovati eljene koliine na tritu po
bilo kojoj cijeni, neovisno o slubeno najviim cijenama. Vlada NDH je takoer
pristala opskrbljivati njemake snage u NDH smjetajnim objektima, koja su
osim kua, stanova i svih potrebnih zaliha, podrazumijevah opremu i zalihe
za grijanje, rasvjetu, vodu i slino, te sve potrebne urede, skladita, klaonice,
pekarnice i radionice. Ukoliko intendant oruanih snaga NDH nije bio u stanju
omoguiti koritenje svih tih objekata i potreptina, njemaka ih je vojska mogla nabaviti direktno na tritu koristei novana sredstva koja je dobila od
vlade NDH.
Nadalje, dvije strane su se dogovorile da e se njemake snage sustegnuti
od rekvizicija u NDH i da e izdatnice koje su izdane do tada biti razmijenjene
u skladu s novim sporazumima. Racionirana dobra u NDH bit e podijeljena
njemakim snagama ovisno o postojeim zalihama. Kako bi se izbjegla mogua prijevara u NDH, pripadnici njemakih oruanih snaga nisu mogli pri-

mati dodatna novana sredstva od kue. Koliina dobara koja su njemaki
vojnici mogli iznijeti iz zemlje - kada su odlazili na dopust ili poslati potom trebala je biti regulirana posebnim sporazumom. No, pripadnici Wehrmachta
i njemaki vojni transporti nisu trebali proi carinsku kontrolu NDH kada
su prelazili granicu. Njemake snage su imale pravo zahtijevati civilne radnike za svoje potrebe putem razmjene radne snage, a radnike iz NDH nalazili
su i plaali lokalni gradonaelnici, a ne njemake vojne vlasti. Sve sporove
izmeu njemakih zapovjednitava ili pripadnika Wehrmachta, s j e d n e strane,
i graana NDH s druge, a koji su spadali u sferu graanskog prava, trebalo
je prepustiti meudravnoj komisiji Njemake i NDH, budui d a j e sudovima
u NDH izriito uskraena nadlenost nad tim sluajevima. Druga odreena
pitanja, kao i razmjenu okupacijske valute i izdatnice, trebalo je regulirati dodatnim sporazumima.
Dopunskim sporazumom izmeu Njemake i NDH, od 5. studenoga 1941.
godine, Njemaka je trebala snositi trokove uzdravanja onih njemakih jedinica u NDH koje su se tu nalazile prvenstveno zbog njemakih interesa te
troak uzdravanja njemakih jedinica u istonom Srijemu ije su aktivnosti
bile vezane uz funkcije njemakog zapovjednog generala u Srbiji. Meutim, taj
sporazum je ponovno potvrdio obvezu koju je NDH preuzela na sebe Clodiusovim sporazumom da e financirati izgradnju i odravanje instalacija u NDH
za Wehrmacht ukoliko ti trokovi nastaju unutar same drave." 17
Postoji nekohko izvora informacija o plaanjima NDH za njemake jedinice
nakon kolovoza 1941. godine, no najjednostavniji i najpotpuniji je dokument
Hrvatske dravne banke pod nazivom Plaanja Nijemcima". Pokazuje da je
osim razmjene njemake okupacijske valute i izdatnica u kolovozu 1941, koja
je ukupno iznosila 518,4 mihjuna kuna, vlada NDH za uzdravanje njemakih
jedinica, u zadnjih pet mjeseci 1941, platila 415 mihjuna kuna te 2042 mihjuna
kuna tijekom 1942. godine. No, Nijemci su 1942. i 1943. godine, u skladu s
odredbama sporazuma od 5. studenoga 1941, NDH vratili 642,8 milijuna kuna.
Od toga je, do kraja travnja 1942. godine, oko 222,5 mihjuna kuna dolo od
trokova okupacije nametnutih Srbiji, te 70,6 mihjuna kuna iz samoga Reicha.
Prema Kascheu, tijekom cijele 1942. godine, ukupan iznos od 450 milijuna kuna
koliko je Njemaka vratila NDH doao je od trokova okupacije nametnutih
Srbiji. NDH je vraen novac za trokove vezane za uzdravanje njemakih jedinica u istonom Srijemu koje su bile dio okupacijskih jedinica u Srbiji.18
Naalost nisam uspio otkriti koliko je u razdoblju od kolovoza 1941. do
kraja 1942. godine vlada NDH potroila na izgradnju i odravanje objekata
potrebnih Wehrmachtu ili za civilnu radnu snagu koju je na zahtjev dala Wehrmachtu. NDH je morala platiti i izgradnju prometnica od polja boksita koja
su se nalazila zapadno od Mostara do eljeznice u Mostaru, zatim izgradnju
eljeznike pruge od Metkovia do Ploa dolinom Neretve i izgradnju luke

ploe. To su sve bili zajedniki projekti Njemake, Italije i NDH kojima je
upravljala organizacija Todt i ija je svrha bila olakati proizvodnju boksita,
njegov prijevoz do obale i utovar za izvoz u Njemaku, no sve je trokove u
potpunosti snosila vlada NDH.19
Kao to je prethodno reeno, plaanja NDH Talijanima znatno su se
smanjila sredinom 1942. godine, kada su Talijani pristali snositi dio trokova
uzdravanja svojih jedinica u NDH te su takoer povukli veliki dio svojih snaga iz zone II. i III. u skladu sa sporazumom od 19. lipnja 1942. godine. Vlada
NDH je uinila sve to je bilo u i\jenoj moi da umanji plaanja za uzdravanje
njemakih jedinica, te je, s tom namjerom, u sijenju 1943. poslala ministra
financija Vladimira Koaka u Berlin. No, te se dvije situacije teko daju usporediti. Umjesto povlaenja snaga iz NDH, Nijemci su nakon rujna 1942.
godine, poeli poveavati broj svojih vojnika. Poetkom 1943. njihovi su se
trokovi poveavah, to se jasno vidi u poveanim zahtjevima za isplatom
kuna (dakle, valute NDH). Dok su 1942. plaanja NDH njemakim snagama
u prosjeku mjeseno iznosile 170 milijuna kuna, tijekom prvih sedam mjeseci
1943. u prosjeku su mjeseno iznosile 550 milijuna kuna. 20 Njemaki zahtjevi
postali su jo vei u rujnu 1943. godine nakon kapitulacije Italije, kada su se
Nijemci borili s partizanima za puno vei teritorij i pribojavah se mogueg
dolaska Saveznika na istonojadransku obalu.
Ipak, molba vlasti NDH za smanjenjem plaanja, slubeno gledajui,
postigla je poprilian uspjeh jer su povjerljivim protokolom izmeu Reicha i
NDH od 19. sijenja 1943, Nijemci pristali snositi trokove uzdravanja svojih
jedinica u NDH. Dogovoreno je da e vlada NDH opskrbljivati njemake vojne vlasti potrebnim predujmom u kunama za kupnju robe i usluga, a da e
njemaka vlada pri Deutsche Verrechnungkasse u Berlinu polagati odgovarajuu svotu njemakih maraka na Posebni raun M [vojni] br. u korist Hrvatske
dravne banke na raun vlade NDH. Nijemci e uvoziti potrebne obroke hrane
za svoje jedinice u NDH te, takoer, ne vie od 40.000 obroka za jedinice iz
NDH koje se bore kao dio njemakih snaga". Vlada NDH je pristala opskrbljivati njemake jedinice svjeim mesom i povrem.
Meutim, sporazum nije donio oekivane rezultate. Plaanja vlasti NDH
za uzdravanje njemakih jedinica u NDH do jeseni 1944. stalno su rasle.
Objanjenje za taj prividan paradoks vezano je uz funkcioniranje Posebnog
rauna M, putem kojeg su se financirale njemake jedinice koje su se nalazde u NDH. Raun je otvoren prema prethodno spomenutom protokolu kojim
su u opim crtama definirane i druge odredbe o Raunu. Problemi koji su se
neizbjeno pojavljivah prilikom upravljanja Raunom u Berlinu i Zagrebu bili
su regulirani odlukama Odbora njemake vlade i Odbora vlade NDH. Raun je
funkcionirao na sljedei nain: svakog mjeseca intendant Wehrmachta podnio
bi Ministarstvu financija NDH zahtjev za traenu svotu kuna (potanko speci-

ficiran, ovisno o upotrebi); Ministarstvo bi zatim Hrvatskoj dravnoj banci izdalo naredbu da isplati tu svotu na Deutsche Wehrmacht Zentralkasse u Zagrebu.
Plaanja su se vrila na dnevnoj bazi prema zahtjevima Zentralkasse, a potom
bi njemaki intendant u Zagrebu o svoti izvijestio Vrhovno zapovjednitvo
njemakih oruanih snaga. Ono bi tada pri Deutsche Verrechnungkasse u Berlinu izvrilo odgovarajue uplate u njemakim markama na Posebni raun M.
Budui da Ministarstvo financija NDH nije imalo nikakve pologe u Hrvatskoj
dravnoj banci kojima bi mogla osiguravati plaanje Nijemcima, jer dravni
prihodi nisu bili dostatni ni za pokrivanje osnovnih vladinih izdataka, Dravna
banka je dravi stalno morala odobravati zajmove, veinom tiskajui novanice, zaraunavajui taj dug na Raun za inozemna potraivanja, tj. na Posebni
raun M u Berlinu. Tako su, tijekom 1943. i 1944. godine, plaanja njemakim
snagama u NDH postale odluujui monetarni faktor. Uz to, Ministarstvo financija je Dravnoj Banci izdalo kratkorone dravne obveznice koje je ona
koristila kao dodatno pokrie za te zajmove. 21
Kada bi Ministarstvo oruanih snaga NDH ili neka druga vladina agencija
eljela kupiti zalihe u Njemakoj ili ih povui iz njemakih vojnih skladita u
NDH i za njih platiti putem Posebnog rauna M, ono je davalo naredbu Ministarstvu financija. Ovisno o pravilima koja su vrijedila za razliite vrste zaliha - oruje i streljivo su se mogli istog trena naruiti, dok je za druge zalihe
trebalo doputenje Odbora njemake vlade i Odbora vlade NDH - Ministarstvo financija bi traenu svotu poloilo u kunama pri Hrvatskoj dravnoj banci
u prilog Posebnog rauna M u Berlinu, gdje je Deutsche Verrechnungskasse
koristio odgovarajuu svotu u njemakim markama za plaanje faktura u
Njemakoj. 22
Vlada NDH je u realizaciji Posebnog rauna M bila suoena s tri osnovna
problema: (1) svotom predujma koju su zahtijevali Nijemci u NDH, (2) svrhom
koritenja kredita od strane NDH u njemakim markama u Berlinu, (3) cijenama koje su obje strane zaraunavale za robu plaenu putem rauna.
Jedino ogranienje zahtjevima intendanta Wehrmachta u Zagrebu za davanje predujma njemakim jedinicama u NDH, bila je procjena njemakih vojnih
vlasti o nunosti predujma. Ako se uzmu u obzir sve vee svote koje je trebalo
platiti i napori vlasti NDH da ih smanje, moe se sa sigurnou tvrditi da su
njemaki slubenici u NDH bili vrlo iroke ruke prilikom procjene potreba
vlastite vojske za kunama. To jasno pokazuju naknadni pregovori izmeu te
dvije zemlje.
Sto se tie koritenja kredita NDH u njemakim markama u Njemakoj, u
toki 1. povjerljivog protokola od 19. sijenja 1943. godine, stoji da e se Odbori njemake vlade i vlade NDH s vremenom dogovoriti kako e NDH moi
koristiti te kredite, ah da e Njemaka za poetak prvo pokrivati tekue vojne dostave za potrebe oruanih snaga NDH". Budui da su Nijemci u Berlinu

doputali da se samo neznatna koliina kredita od strane NDH s Posebnog
rauna M koristi za nabavke iz NDH u Njemakoj, saldo toga rauna bio je
jako visok. Drugim rijeima, Nijemci su putem predujma odobrenoga u NDH
mogli dobiti razmjernu koliinu robe i usluga, dok su vlastima NDH doputali
da za kupnju dobara u Njemakoj koriste tek polovicu svojih kredita u Berlinu. Dakle, NDH je i dalje, putem tih prinudnih kredita, podravala njemake
jedinice, unato odredbama protokola iz sijenja. tovie, gotovo jedina dobra
koja je vlada NDH mogla kupovati u Njemakoj ili dobiti iz njemakih vojnih
skladita u NDH, bila su dobra za naoruavanje i uzdravanje oruanih snaga
NDH koje su, pak, gotovo u potpunosti bile pod njemakim zapovjednitvom i
borile se za njemake ciljeve. Stoga je nagodba od 19. sijenja 1943, predstavljala samo djelomino poboljanje prijanjih uvjeta.
to se tie cijene zaliha u NDH, Nijemci koji su kupovali, obino su plaah
po slubenim cijenama koje su stalno rasle. Kada Nijemci nisu mogli eljene
zalihe kupiti po slubenim cijenama, plaali su po viim cijenama, to su im
vlasti NDH jako zamjerale. Nijemci su, takoer, odravajui slubeni teaj
kune na vrijednosti od 20 kuna za jednu njemaku marku, dva puta prije rujna
1944. godine (a vjerojatno i poslije) poveavah cijene koje su NDH naplaivah
za robu.
Kako je rat napredovao, sve tea vojna i gospodarska situacija u NDH mogla se vidjeti iz naina na koji se upravljalo Posebnim raunom M te nainom provedbe ostalih stavki protokola iz sijenja 1943. godine. Vlasti NDH
su ve u oujku 1943. gdine imale problema s opskrbom njemakih snaga
svjeim mesom. Kako im nije moglo biti osigurano dovoljno stoke, njemaka
su zapovjednitva osnovala posebne jedinice za kupnju stoke i plaale po cijenama koje su 100 puta bile vee od slubenih maksimiranih cijena. Za te
dodatne trokove jednostavno su putem Posebnog rauna M zahtijevala vie
kuna. Nakon dugih rasprava koje su vodile vlasti NDH i Reicha, 11. veljae
1944. napokon je postignut dogovor da e do 1. srpnja 1944. NDH mjeseno
davati 400 tona svjeeg mesa, u koliini nakon klanja i obrade. 23
Druga izmjena uvjeta, po svoj prilici na inicijativu Nijemaca s obzirom da
je ila njima u korist, dogovorena je 1. srpnja 1943. godine putem razmjene
pisama izmeu predsjednika Odbora vlade NDH i Odbora njemake vlade.
Dogovoreno je da se isplate za narudbe iz NDH u Njemakoj financirane
putem Posebnog rauna M mogu automatski obraditi samo ako su u pitanju
oruje i streljivo. Za sve ostale vojne i druge zalihe bilo je potrebno prvo dobiti doputenje Odbora njemake vlade i Odbora vlade NDH.24 Predsjednik
Odbora njemake vlade takoer je naglasio da e oko financiranja izgradnje
objekata za njemake vojne snage u NDH biti sklopljeni novi dogovori. Vlada
NDH je najvjerojatnije ili sklopila kakav dogovor ili je barem oekivala neki
daljnji sporazum, jer je 17. srpnja 1943. godine - u skladu s izmjenama i do-

punama sporazuma od 19. veljae 1943. sklopljenog izmeu vlade NDH i Hrvatske dravne banke - Hrvatska dravna banka ubudue trebala u kredite na
Posebnom raunu M u Berlinu zaraunavati i plaanja iz NDH za trokove
izgradnje i odravanja njemakih vojnih instalacija u NDH".
Sporazumom sklopljenim 11. veljae 1944. godine, nakon nekohko iryeseci
pregovora izmeu predstavnika Wehrmachta i njemakog Ministarstva hrane
s jedne, te Ministarstva oruanih snaga NDH i Dravne opskrbne poslovne
sredinjice s druge strane, odreeno je da Nijemci trebaju osigurati obroke za
dodatnih 40.000 vojnika oruanih snaga NDH koji se bore kao dio njemakih
snaga u NDH. Time je Njemaka osiguravala obroke za ukupno 80.000 vojnika
oruanih snaga NDH.25
Poetkom 1944. godine, sklonost njemakih sluba da od NDH zahtijevaju
sve vee predujme, dijelom zbog sve veeg broja njemakih snaga u NDH, a
dijelom zbog napredovarya inflacije, teko je opteretila gospodarstvo NDH.
Josip Cabas, ministar industrije i trgovine NDH, podnio je Nikoh Mandiu,
premijeru NDH, 4. veljae, iskreno i pesimistino izvjetaje o stanju u gospodarstvu. Prema Cabasovu miljenju, tri glavna problema gospodarstva NDH
bila su: sve vee cijene, pad proizvodnih mogunosti zemlje te nesigurne zalihe
hrane. Za rast cijena je veinom krivio njemake snage u NDH, te manje vane
faktore kao to su poveana brzina opticaja novca zbog opadajueg povjerenja
javnosti te sve manjih zaliha dobara i usluga koje su takoer tome pridonosile.
Da bi se stabiliziralo gospodarstvo, predlagao je: drastino smanjenje predujma njemakim snagama u NDH, do te mjere da im se da samo onoliko koliko
im je dovoljno za pokrivanje plaa njemakih vojnih slubenika, a da se sva
potrebna roba dovozi izvana; stroge carinske kontrole za sve njemake vojne
prijevoze koji naputaju NDH, uz zabranu izvoza svih dobara kupljenih ili zaplijenjenih u NDH te carinsku inspekciju svakog pojedinog njemakoga vojnika
koji naputa teritorij NDH; drastino smanjenje troka naoruanja oruanih
snaga NDH dobivanjem od Njemake kredita u naturi; uvoenje mjera za
zatitu i poticanje poljoprivredne i industrijske proizvodnje; te uvoz potrebnih
koliina prehrambenih proizvoda (itarica, krumpira, svinjske masti i eera)
kako bi se izbjeglo mogue umiranje od gladi.26
Na sastanku odranom 21. oujka u Zagrebu, Cabas je Odboru njemake
vlade podnio izvjetaje koji su obuhvaah sve ove preporuke, iako u poneto
izmijenjenom obliku. Ponovno je naglasio da su veliki predujmovi koji su odobreni njemakim snagama u NDH, bili glavni razlog ubrzane inflacije i drugih
nepovoljnih pojava u gospodarstvu zemlje. Kao spas iz postojee situacije,
predloio je da se ta plaanja razdvoje na dva dijela. Prvi dio - koji bi iznosio 300 milijuna svaki mjesec i bio dovoljan za pokrivanje plaa njemakih
snaga u NDH - financirao bi se putem Posebnog rauna M. Drugi dio - koji bi
mjeseno iznosio 1200 milijuna kuna, kolika je bila razhka izmeu prvog dijela

i 1500 milijuna kuna koliko je on smatrao d a j e bilo potrebno za uzdravanje
[ njemakih jedinica u NDH - sakupio bi se putem prodaje posebne uvozne robe
iz Njemake. Ta bi se roba u NDH prodavala po vaeim cijenama i imala bi
mjesenu vrijednost od oko 10 mihjuna njemakih maraka koju bi Nijemci
zaraunali po internim njemakim cijenama. Cabas je zatraio dodatnu raspravu o mjesenih 550 do 600 milijuna kuna koje su Nijemci trebah za pruanje
podrke obiteljima vojnika iz NDH koji su sluili u njemakim redovima. Istaknuo je, kako protokolom od 19. sijenja 1943. nije odreeno da e vlada
NDH davati predujam za financijsku podrku te prirode. Predloio je i nekohko
posebnih promjena: da se Posebni raun M br. 40653 na kojem je NDH imala
golem potrani saldo spoji s Zajednikim klirinkim raunom br. 4065 Reicha
i NDH, na kojem je vlada NDH oekivala da e ubrzo biti u minusu; da gospodarski strunjak NDH bude poslan kao predstavnik pri viim njemakim vojnim instancama u Zagrebu; da Nijemci kod kupovine u NDH potuju slubeno
I maksimirane cijene; da se pri kupnji prehrambenih proizvoda ogranie iskljuivo na svjee meso i povre te suzdre od kupovanja hrane koju je NDH
uvezla iz Njemake i platila putem Zajednikog klirinkog rauna; i na kraju,
da zagrebaka podrunica Reichskreditkasse prekine sa svojim aktivnostima,
tj. da se vie se ne mijea u reguliranje trita novca i prometa novca s obzirom
da te funkcije moe obavljati Hrvatska dravna banka. 27
Nijemci su, meutim, oekivali takav Cabasov izvjetaj. Opi odsjek Wehrmachta, koji je djelovao u ime Operativnog stoera Wehrmachta i njemakoga
Ministarstva vanjskih poslova, procijenivi da e njemake jedinice u NDH za
mjesec oujak 1944. godine zahtijevati oko 3000 milijuna kuna i budui da je
bio svjestan ubrzanog pogoranja gospodarske i financijske situacije u NDH
kao i nadolazeih zahtjeva iz NDH za drastinim smanjenjem predujmova
danih njemakim snagama, poeo je u veljai pripremati argumente za obranu
njemake pozicije. Ustrajao je u tvrdnji da ne samo da su njemake vojne
vlasti uinile sve to je bilo u njihovoj moi da ublae teret financijama NDH,
ve da Njemaka nije mogla niti poveati koliinu zaliha otpremljenih pjenim
snagama u NDH, niti smanjiti visinu predujmova koje daju vlasti NDH, ukljuujui i one koji su bili potrebni za uzdravanje obitelji Hrvata koji su sluili
u njemakoj vojsci. Nadalje, tvrdilo se, da se gospodarstvo NDH moglo stabilizirati ne smanjivanjem isplata njemakim snagama, ve ponovnim uspostavljanjem mira i povjerenja u valutu i vladu. Meutim, njemako Ministarstvo
vanjskih poslova ipak je zagovaralo smanjenje isplata njemakim snagama u
NDH na 2000 milijuna kuna mjeseno. 28
Pismo predsjednika Odbora njemake vlade od 24. travnja 1944. bilo je
te
k djelomian odgovor na prijedloge iz NDH, obuhvaajui samo sporedne
toke. Glavne odluke se nalaze u Toki 8. Protokola od 2. svibnja 1944. koji
Je zakljuen nakon sastanaka predstavnika obaju zemalja u Wustrau i Berlinu

izmeu 13. travnja i 2. svibnja. 29 U m j e protokolom odreena stalna upotreba
Posebnog rauna M za financiranje njemakih snaga u NDH ali i gornja granica predujmova vlasti NDH danih njemakim snagama na mjeseni iznos od
2400 milijuna kuna za neposrednu budunost", uz dodatni nedefinirani iznos
za odravanje jedinica oruanih snaga NDH [koje su sluile u njemakim
snagama] za koje je bila odgovorna vlada NDH". Nijemci su od tih mjesenih
2400 milijuna kuna trebah 600 milijuna kuna uplatiti kao kredit na Zajedniki
klirinki raun Reicha i NDH umjesto dodatnih dostavljanja dobara", te drugih 600 milijuna kuna koristiti za uzdravanje potrebitih obitelji Hrvata koji
su sluili u njemakoj vojsci. inilo se da su vlasti NDH bile zadovoljne tim
promjenama. Odredbe toke 8. bile su najbolje koje su se u tim okolnostima
mogle postii", i strana NDH bila je naroito zadovoljna to je postigla da se
u dokumentu koji je trebao imati obvezujui karakter definira fiksna gornja
granica za dati predujam. 30
Meutim, veina tih odredbi je jako brzo postala neadekvatna. U kolovozu
1944. situacija se u NDH znaajno promijenila zbog ubrzanog pogoravanja
vojnog poloaja Njemake u jugoistonoj Europi. NDH je postala od kljune
strateke vanosti, meta pojaanih saveznikih bombardiranja i partizanskih
napada koji su nanijeli znatnu tetu eljeznicama te poremetili ivot i proizvodnju. Proizvodni kapacitet poljoprivrede, industrije i rudarstva NDH u stalnom
je padu, a cijene su naglo porasle. Posljedice toga su sve vei njemaki zahtjevi
za kunama. Novim protokolom od 9. kolovoza 1944 - rezultatom sastanaka
Odbora vlada Reicha i NDH izmeu 4. i 9. kolovoza u Berlinu - odreene su
isplate vlasti NDH potrebne za odravanje njemakih snaga u NDH u mjesecu
kolovozu u visini od 4000 milijuna kuna, uz odbitak isplata vlade NDH za
njemake zalihe date u svrhu uzdravanja nekih dijelova oruanih snaga NDH
koje su sluile u njemakoj vojsci. Isplate za rujan i kasnije mjesece trebala su
biti odreene nakon dodatnih pregovora kasnije, u kolovozu. No, Nijemci su
ipak pristali vladi NDH, u skladu s njenim zahtjevom od 29. srpnja, mjeseno
davati na raspolaganje 3 milijuna talijanskih lira za plae, mirovine i financijsku
potporu obiteljima u Operativnoj zoni Jadransko primorje. Wehrmacht je
takoer izrazio spremnost da osigura, po mogunosti do kraja prosinca, oko
75.000 kompletnih uniformi za oruane snage NDH.31
Protokol je sadravao i vanu odredbu koja se ticala cijena. Od tada pa
nadalje, njemake zalihe dostavljene NDH i plaene putem Posebnog rauna
M trebale su se zaraunavati po cijenama koje su bile 10 puta vee od onih iz
travnja 1941. godine, ili po tekuim njemakim cijenama ako nisu bile dostupne cijene iz travrya 1941. godine.
Postoji vrlo malo detaljnih informacija o sporazumima izmeu Reicha
NDH o uzdravanju njemakih jedinica u NDH nakon protokola iz kolovoza
1944. godine. Izvjetaji Aleksandra Hondla od 15. svibnja 1945. godine (Hondl

je postao predsjednik Odbora vlade NDH u travnju 1944. godine, zamijenivi
Josipa Cabasa koji je imenovan za predstavnika trgovine NDH u vicarskoj
gdje je ostao do kraja rata) dvojbeni su u nekoliko pogleda. Hondl je napisao
da se financiranje njemakih snaga u NDH obavljalo putem Posebnog rauna
do kraja rata, to je potkrijepljeno drugim dokazima. No, teko je povjerovati u njegovu izjavu da su nakon prosinca 1944. godine sve njemake jedinice
u NDH, kao i one jedinice NDH koje je Njemaka prethodno opskrbljivala
zalihama hrane, ivjele od obrade zemlje, navodno, jer nikakva hrana nije bila
dostavljana zbog nestaice hrane u Njemakoj i ometanja transporta. Hondl
je izvijestio da su Nijemci odbili zahtjev vlade NDH da oni plaaju za hranu
u proizvoljnoj valuti ili zlatu, ali su obeah da e vratiti dobra u naturi im to
dozvole uvjeti transporta. 32
Nije se mogla realizirati nikakva njemaka odluka o putanju vlastitih jedinica da u NDH ive od zemlje. Naime, do studenoga 1944. godine, partizani su
kontrolirali dio istonog Srijema koji je bio bogat hranom te su imali kontrolu
i nad dijelovima Slavonije koja je obilovala hranom. Do kraja tog istog n\jeseca vjerojatno blizu tri etvrtine civila folksdojera iz NDH, koji su bili vani
proizvoai hrane za Nijemce u NDH, evakuirano je u Austriju ili Njemaku.
Nadalje, u to su vrijeme seljaci u NDH sve vie oklijevali hranu koju su sami
proizveli prodavati vlastima NDH ili njemakim snagama po niskim slubenim
cijenama u zamjenu za novac s kojim su mogli kupiti neto malo ili gotovo
nita. tovie, dopis od 31. sijenja 1945. godine, to ga je Stjepan Hefer,
ministar seljakog gospodarstva i prehrane NDH, poslao njemakom povjereniku u Zagrebu, potvruje da su Nijemci obeah dostavu NDH iz inozemstva
zalihe itarica za domae potrebe. Hefer je protestirao protiv ukidanja triju
eljeznikih vlakova s krunim itaricama za civilno stanovnitvo Zagreba i
jednog za oruane snage NDH koji su trebah biti dopremljeni u Zagreb posljednjeg tjedna u sijenju, te je molio za hitnu otpremu deset eljeznikih vlakova
s prehrambenim itaricama budui d a j e ita bilo jedva toliko da stane na dlan
i s kojim se moglo hraniti stanovnitvo Zagreba do 5. veljae, a oruane snage
NDH do 6. veljae. U istom pismu navodi da su Nijemci uzimah hranu iz istonog Srijema i nekih upanija u NDH za svoje jedinice, ukljuujui i Kozake. 33
NDH je u to vrijeme bila prepuna njemakih jedinica, koje su se od prosinca
1944. vlakovima i motornim vozilima, te pjeice - istovremeno se borei, povlaile iz Grke, Albanije i Crne Gore preko NDH prema Austriji i Njemakoj.
Sa sobom su nosili i neku hranu koju je samo dijelom mogla biti proizvedena
M NDH. Veina potrebnih prehrambenih zaliha dolazila je iz Treeg Reicha i
zapadne Maarske. 34
Nemamo nikakve podatke o tome to su Nijemci sebi priskrbljivali u NDH
s
kunama koje im je vlada NDH davala bilo prije ili poslije uvoenja Posebn
g rauna M u sijenju 1943. godine, a ni o tome to je vlada NDH primala

u naturi od Nijemaca putem istog rauna od sijenja 1943. pa do kraja rata.
Ali, imamo potpune podatke o isplatama vlasti NDH Nijemcima obavljenima
putem ovog rauna i podatke o iznosu nabavki iz NDH za vlastite oruane
snage te prijenosa na svoj Zajedniki klirinki raun putem ovog rauna. Prema Isplatama Nijemcima" Hrvatske dravne banke, isplate obavljene putem
Posebnog rauna M br. 40653 iznosile su: 11.270 milijuna kuna 1943. godine,
30.820 milijuna kuna 1944. godine i 20.870 milijuna kuna u razdoblju od 1. sijenja do 7. svibnja 1945, dakle ukupno 62.960 milijuna kuna. Povlaenja NDH
s istog rauna iznosila su: 516 milijuna kuna za kupnju oruja u Njemakoj
1943. godine, 13.548 milijuna kuna za kupnju oruja u Njemakoj, preuzimanje
hrane iz njemakih vojnih skladita za oruane snage NDH, transfer novca na
Zajedniki klirinki raun Reicha i NDH od strane Nijemaca u mjesenoj vrijednosti od 600 milijuna kuna tijekom 1944. (od svibnja te godine), te 16.015
milijuna kuna za iste svrhe kao i 1944. godine od 1. sijenja do 7. svibnja 1945,
dakle, ukupno 30.079 milijuna kuna. Saldo je iznosio 32.881 milijun kuna u
korist Hrvatske dravne banke.
Poshjeratna jugoslavenska rekapitulacija transakcija izmeu NDH i
Njemake putem Posebnog rauna M i drugih rauna kojima su se obavljale
isplate za komercijalne i druge operacije (vidi dolje) takoer je u knjigama Hrvatske dravne banke spominjala Evidencijski raun, takozvani Posebni raun
M bez broja. To je, navodno, bio raun na kome je Hrvatska dravna banka
biljeila isplate Nijemcima koje nisu prolazile kroz Posebni raun M br. 40653
i koji nije imao pandan na njemakoj strani. U skladu s ovim kratkim pregledom, njemaki dug na Posebnom rauna M bez broja na kraju rata iznosio
je 11,660.733.455 kuna, ili 583,036.672,75 njemakih maraka raunajui d a j e
omjer kune i njemake marke bio 20:1. Direktiva vlade NDH o postupcima u
transakcijama putem Posebnog rauna M br. 40653 spominjala je Evidencijski
raun M, no ja sam stekao dojam da se taj raun nije odnosio ni na kakve dodatne isplate Nijemcima. 35 Nadalje, taj se raun ne spominje ni u izvjetajima
Hrvatske dravne banke koja nose naslov Isplate Nijemcima" i Financiranje
njemakih oruanih snaga u NDH", niti u Cabasovim i Hondlovim izvjetajima.
Stoga ga neemo ni mi uzimati u obzir.
Kako je rat tekao, poveavale su se isplate vlasti NDH potrebne za
odravanje njemakih snaga i kupnju zaliha iz Njemake putem Posebnog
rauna M, tako je i kupovna mo kune opadala (vidi Tablicu 8. u sljedeem
poglavlju). Naalost, zbog vrlo sloenih elemenata koji su utjecali na teaj
kune i njemake marke, nije mogue te odnose izraziti u realnim vrijednostima. Takoer se mora imati na umu da se u posljednjih est mjeseca rata neprestano smanjivala veliina teritorija NDH pod kontrolom Nijemaca i vlasti
NDH te da je opadao proizvodni kapacitet gospodarstva NDH. injenica da
su 1944, a naroito 1945. godine Nijemci vlastima NDH dopustili da u veoj

mjeri koriste svoja prava u kontekstu Posebnog rauna M za kupnju zaliha
nego u 1943. godine, dokazuje da su, kako je rat tekao, Nijemci morah preuzeti
na sebe sve vei dio troka uzdravanja svojih snaga u NDH. Unato tome,
kada je rat zavrio, NDH je na Posebnom raunu M br. 40653 imala pravo
na potraivanja od 32.881 mihjun kuna. 36 To je predstavljalo financijski teret
uzdravanja njemakih snaga u NDH od 19. sijenja 1943. do kraja rata, tj. u
razdoblju kada ih je Njemaka, navodno, morala uzdravati. S njemakoga
stajalita, to je bio dio doprinosa NDH ratnim naporima. S gledita vlasti NDH,
to je bio dio cijene koju je ustaka vlada platila za dobivanje potpore od Nijemaca zahvaljujui kojoj se odrala na vlasti.
Isplate talijanskim i njemakim oruanim snagama do rujna 1943. i
njemakim oruanim snagama sve do kraja rata bile su, bez sumnje, jedan od
glavnih uzroka katastrofalnog porasta budetskih izdataka u NDH. S obzirom
da uobiajeni dravni prihodi nisu bili dostatni ak ni za pokrivanje redovnih,
tj. nevojnih, dravnih izdataka te da se utjecanje zajmovima od banaka ili
javnosti pokazalo nemoguim, ti i drugi izdaci morali su biti pokriveni putem
zajmova uzetih od Hrvatske dravne banke ili, jednostavno, tiskanjem vee
koliine novca, zbog ega je slabo hrvatsko gospodarstvo bilo optereeno
do iznemoglosti. Dva ministra, Cabas i Koak, kao i Hondl i Aleksandar Tinti
sigurno su za financijske neprilike zemlje krivih te isplate. No, s obzirom da
je ustaka drava svoje postojanje dugovala Nijemcima i ovisila o njemakoj
vojsci, te u puno manjoj mjeri i o talijanskoj vojsci - kako bi ostala na vlasti nije imala drugoga izbora nego platiti kohko su Nijemci i Talijani traili i trpjeti
i politiku i gospodarsku tlaku od strane dviju sila Osovine.
VANJSKA TRGOVINA KAO SREDSTVO

EKSPLOATACIJE
Vanjska trgovina bila je jo jedno sredstvo pomou kojega su Njemaka i Italija u gospodarskom smislu eksploatirale marionetske drave osnovane u Jugoslaviji. Nijemci su bili glavni krivci i ovdje s najvie pozornosti razmatramo
njihove metode, no objasnit emo i mjere koje su Talijani poduzimah.
to se tie vanjske trgovine okupirane Srbije i NDH dostupni su samo nepotpuni podaci. Putem njih moemo stvoriti priblinu sliku situacije i izvui
nekohko zakljuaka. Treba imati na umu da nije zabiljeen sav izvoz, posebice
u sluaju NDH. Budui da dostupni podaci nisu potpuni, naa je analiza u tolikoj mjeri i marye tona.
Jo manje podataka postoji o izvozu stratekih materijala iz drugih podruja Jugoslavije koja su razliite sile (Njemaka, Itahja, Albanija, Bugarska,
Maarska) okupirale ili anektirale te ti podaci nisu prikladni za bilo kakav
sustavni prikaz. Kada su ta podruja obavljala trgovinu sa zemljama koje su ih
okupirale ih anektirale, takva se trgovina smatrala unutarnjom, a ne vanjskom,
te se stoga nije posebno biljeila. Kada su ta podruja izvozila robu u druge
zemlje, ti su podaci inili dio ukupnih izdataka vezanih za trgovinu zemalja
koje su ih okupirale ili anektirale, umjesto da su se posebno navodili.
Njemaka je bila glavni vanjskotrgovinski partner i Srbije i NDH. Opskrbljivala je izmeu 60 i 70% njihova uvoza i obje drave je tjerala da maksimaliziraju svoje gospodarske doprinose njemakom ratnom naporu uzimajui
oko 80% njihova izvoza. Nadalje, u objema zemljama okupacijske su vojske
troile goleme koliine hrane, ogrjevnog materijala, graevne robe a da zauzvrat nisu davale ikakve protuvrijednosti. Te su zalihe kupovah novanim
sredstvima koja su im davale vlade tih dviju zemalja ili su ih nabavljali rekvizicijom ili pljakanjem. No, kao to okupacijski trokovi koje je plaala Srbija
nisu bili jednaki isplatama koje je NDH davala za uzdravanje jedinica sila
Osovine, tako je i vanjska trgovina Srbije funkcionirala drukije nego vanjska
trgovina NDH. Najznaajnija razlika izmeu dviju zemalja bila je u tome to
je Srbija, koja se nalazila pod strogim okupacijskim reimom koji je uspjeno
zatvorio granice, strogo kontrolirala promet robe koja je izlazila iz zemlje, dok

NDH, koja je slubeno bila suverena zemlja bez zatvorenih granica, nikada nije
u spjela, u potpunosti, kontrolirati taj promet. Za vrijeme trajanja rata bilo je
dosta primjera krijumarenja iz NDH, posebice u talijansku okupacijsku zonu,
Srbiju u istonom Srijemu i u Maarsku. No, najvea kohina nekontroliranog
i nezabiljeenog izvoza robe odvijala se prema Njemakoj zahvaljujui vojnom
transportu koji nije bio podloan carinskoj kontroli.
Srbija
Prema izvjetaju Franza Neuhausena, opunomoenika za gospodarska pitanja, od 16. oujka 1944. godine, ukupni izvoz Srbije u gospodarskoj godini od
1. listopada 1941. do 30. rujna 1942. godine, iznosio je 1302 mihjuna dinara, od
ega je 83,5% otilo u Njemaku, a 5,2% u Italiju. U tom istom razdoblju, uvoz
je iznosio 1218 mihjuna dinara, od ega je 61,9% dolo iz Njemake, a 7,9% iz
Italije. Trgovina se odvijala i s NDH, Grkom, Rumunjskom, Bugarskom i drugim zemljama. U gospodarskoj godini od 1. listopada 1942. do 30. rujna 1943.
godine, izvoz Srbije je iznosio 2819 milijuna dinara, od ega je 82,2% otpadalo
na Njemaku, a 12,7% na Italiju. Uvoz je iznosio 2073 mihjuna dinara, od ega
58,8% iz Njemake i 6,9% iz Italije. Preostala trgovina se odvijala s drugim
zemljama. Iz ovih brojki je oito da, iako je lavlji dio srpskog izvoza odlazio
u Njemaku, oko 40% srpskoga uvoza je dolazilo iz drugih zemalja, naroito
NDH i Rumunjske. tovie, roba uvezena iz Reicha veinom se koristila za
razvoj i/ili operacije gospodarskih poduzea koja su izravno ili neizravno radila za Reich. Od ukupnog izvoza, 35% se odnosio na proizvode od metala, 16%
na kemikalije, 11% na ugljen te 8% na papirnate proizvode." 37
Navedene vrijednosti nisu potpune. Prema Neuhausenovu miljenju, Srbija je intendantu Wehrmachta u Njemakoj i podrunim uredima Wehrmachta
u General-Gouvernement u Poljskoj, u Bugarskoj, NDH, Rumunjskoj i Grkoj,
kao i drugim organizacijama Wehrmachta ih koje su radile za Wehrmacht,
poput organizacije Todt, 1942. godine dostavila robu u vrijednosti od 989 mihjuna dinara te 1075,4 mihjuna dinara u prvoj polovici 1943. godine. Ta roba nije
ukljuena u trgovinske statistike ,,i Srbija za nju nije dobila nikakvu stvarnu
protuvrijednost". 38
Prema svim pokazateljima, izgleda da taj nezabiljeeni izvoz nije ukljuivao
rastavljenu industrijsku opremu o kojoj je bilo rijei u prethodnom poglavlju.
Ne postoje slini podaci za vrijednost srpske robe dostavljene Wehrmachtu u razdoblju od srpnja 1943. do listopada 1944. godine, no ako uzmemo
brojku za prvu polovicu 1943. godine i zaraunamo inflaciju, vjerojatno emo
dobiti brojku od 2500 do 3000 mihjuna dinara. Opunomoenik za gospodarska
Pitanja ispravno je u svom izvjetaju iz oujka 1944. ustvrdio da je Srbija, s

obzirom na njezine proizvodne kapacitete ratnom gospodarstvu Reicha pridonosila vie nego druge zemlje jugoistone Europe. Srpske nekompenzirane
isporuke dijelovima Wehrmachta zapravo su predstavljale jo jednu komponentu golemog gospodarskog doprinosa koji se utjerivao od Srbije.
Sve isplate vezane za vai\jsku trgovinu Srbije, ukljuujui ne samo Trei
Reich ve i druge zemlje s kojima je Srbija odravala trgovinske odnose, obavljala je Srpska narodna banka putem sredinjeg klirinkog rauna u Berlinu
kojim je upravljao Deutsche Verrechnungskasse. Isplate za netrgovinske transakcije obino se nisu obavljale putem klirinkog rauna. Krajem 1941. godine
srpska potraivanja na sredinjem klirinkom raunu iznosila su oko 45 milijuna njemakih maraka. Bugarska potraivanja su iznosila 2 milijuna njemakih
maraka, a dugovanja NDH oko 5 milijuna njemakih maraka. Izraeno u dinarima, ukupna srpska potraivanja na klirinkom raunu krajem 1941. godine iznosila su 949,5 milijuna dinara. 39
Treba naglasiti da je Njemaka sustavno poveavala svoj dugovni saldo
u trgovini sa Srbijom, vrei na taj nain dodatni pritisak na srpsko gospodarstvo. U izvjetaju vojnog zapovjednika za jugoistonu Europu od 22. rujna
1943. navodi se da je njemaki dug Srbiji na Sredinjem klirinkom raunu
krajem kolovoza 1943. po svoj prilici iznosio 4800 milijuna dinara. Tijekom
sljedea tri i pol mjeseca dug se poveao za jo 2000 milijuna dinara te je nastavio rasti tijekom ostalih deset n\jeseci njemake okupacije sve dok na kraju
nije iznosio preko 10.000 milijuna dinara ili gotovo 502 milijuna njemakih
maraka. Nadalje, Njemaka je Srbiji dugovala za pologe srpskih radnika tijekom rata, a radilo se o gotovo 51 milijun njemakih maraka. 40 Oba sluaja su
primjer fenomena prinudnih zajmova koje je Srbija davala Njemakoj.
NDH
Nisu dostupni potpuni podaci o vanjskoj trgovini NDH u razdoblju od travnja
1941. do kraja te godine, ali to nimalo ne iznenauje. Rije je o izrazito nestabilnom vremenu nakon kratkog rata te proglaenju nove drave uz slubenu
ih stvarnu talijansku i njemaku okupaciju, nesigurne granice te nedostatak
provedbe veine trgovinskih kontrola. Sto se tie izvoza zabiljeenog 1942.
u NDH, oko 80% je ilo u Njemaku (ukljuujui Austriju, Protektorat eke
i Moravske te poljski General-Gouvernement) te 12% u Italiju. Njemaka je
pokrivala 70% uvoza, a Italija 25%. Ostatak trgovine se ostvarivao s Maarskom,
Rumunjskom, Finskom, Srbijom i vicarskom, a posljednje navedena drava
bila je najvanija jer je svoj uvoz plaala vrstom valutom. Izvoz iz NDH uglavnom se sastojao od graevnog drva i drvnih proizvoda; poljoprivrednih
proizvoda, ukljuujui duhan; zatim ivotinja i ivotinjskih proizvoda; ruda,

sa strateki izrazito vanim boksitom, a sve je to odlazilo u Njemaku. NDH je
uglavnom uvozila strojeve, alate i ostale metalne proizvode, tekstil i goriva.41
Nisam uspio pronai nikakve ope podatke o vanjskoj trgovini NDH za
1943. godinu, a za 1944. godinu sam pronaao jedino podatke o izvozu i uvozu
roba u postocima, koji je zapravo bio slian onome iz 1942. godine.
Gotovo sve novane transakcije koje su se za vrijeme rata odvijale izmeu
NDH i njezinih trgovinskih partnera, a proizlazile su iz trgovine robom i izmjene
usluga, ukljuivale su i plaanje kamata, plaanje predstavnitva vlade u inozemstvu, te novane poiljke radnika zaposlenih u inozemstvu - obraivane
su putem niza klirinkih rauna. 42
Kada bi se zanemarile isplate NDH potrebnih za uzdravanje sila Osovine
na svom teritoriju i nezabiljeeni izvoz, klirinki bi rauni poblie odraavali
bilancu plaanja. NDH je, od poetka svoga postojanja kao nove drave, imala
vanjski trgovinski deficit. Meutim, zarada od transportnih usluga te novane
poiljke radnika iz NDH zaposlenih u Njemakoj kompenzirale su taj deficit.
tovie, ako iskljuimo vojna plaanja, klirinki rauni sa svim zemljama tijekom 1943. pokazivah su sljedee vikove: 245,8 mihjuna kuna 1941. godine,
452,4 milijuna kuna 1942. te 1741,2 milijuna kuna 1943. godine.
Meutim, 1944. godine uvelike se pogorala vanjska trgovina NDH i njezino stanje na klirinkim raunima. Dugovni saldo na klirinkim raunima za
trgovaku robu 1944. je s 2936 milijuna kuna iz 1943. porastao na 14.211,5 mihjuna kuna. Meutim, trgovinski deficit zavarava zbog toga to je tijekom 1944.
godine nekih 9691 milijun kuna potroeno na plaanje predujma za ugovorenu
robu, od koje je 1944. uvezen samo jedan dio (nije poznato o kolikom se dijelu
tono radilo). Prema slubenim podacima, dug NDH na klirinkim raunima
na kraju 1944. iznosio je 969,8 milijuna kuna. 43
Njemaki sredii\ji klirinki rauni u Berlinu bili su sredstvo kojim je,
ne samo Njemaka, ve i svaki njezin saveznik i satelit, mogao uplaivati i
zaprimati novana sredstva. U nonnalnim uvjetima oni bi bili mehanizam
za uspostavu ravnotee potraivanja i dugovanja meu zemljama sudionicama. Meutim, Njemaka je natryerno ubrzo postala veliki dunik svim zemljama koje su bile dio tog sustava, to je imalo za posljedicu da veina njih
ubrzo nije eljela, za rjeenje potraivanja meu njima, prihvaati njemake
dokumente o zaduenju jer bi to samo znailo daljnje nagomilavanje takvih
njemakih dokumenata. Tako su, primjerice, krajem 1942. dugovanja NDH
u klirinkom sustavu iznosila 472 milijuna kuna prema Italiji i 113 milijuna
kuna prema Rumunjskoj, dok su istovremeno njena potraivanja od Njemake
iznosila 1217 milijuna kuna. Meutim, ni Italija ni Rumunjska nisu htjele
Prihvatiti potraivanja NDH od Njemake kao sredstvo plaanja dugovanja
Prema njima. Deficit u njemakoj bilanci plaanja bio je toliko velik da se ak i
tada smatralo da Njemaka nee moi vratiti dugove ni nakon zavretka rata. 44

U kolovozu 1942, Friedrich Walter Landfried, dravni tajnik u njemakom Ministarstvu nacionalnog gospodarstva, potvrdio je da se potrani saldo njemakih
saveznika na klirinkim raunima treba shvatiti kao njihov doprinos zajednikim ratnim naporima za osloboenje kontinenta, te da e se uglavnom isplatiti nakon rata. 45 Drugim rijeima, iako je taj saldo bio rezultat trgovinskih
transakcija, Landfried je elio da ga se smatra ratnim zajmom.
Vanjskotrgovinski odnosi izmeu NDH i Italije bili su regulirani sporazumom sklopljenim u Rimu 26. hpnja 1941. godine. Osnovni okvir tog sporazuma
se, s vremena na vrijeme, proirivao novim odredbama, prvo u rujnu 1941, a
potom u sijenju, svibnju i kolovozu 1942. godine. Vjerojatno je bilo dopuna i
tijekom 1943. godine. Sve je izmjene donosio Stalni gospodarski odbor Italije
i NDH. Plaanja izmeu NDH i Italije odvijala su se putem klirinkog rauna u
skladu sa zasebnim sporazumom koji je sklopljen 25. hpnja 1941. godine. Tim
se sporazumom definira odnos teaja lire i kune na 38:100 i odreuje da e u
sluaju visokog salda u klirinkom raunu, svaka drava svojim graanima
izdati predujam za njihova potraivanja u visini od 40 milijuna lira.46
Naalost, ni ovdje nisu dostupni potpuni podaci. Ipak, znamo da je na
trgovinu s NDH otpadao samo mali dio ukupne talijanske vanjske trgovine.
Prema talijanskim statistikama o vanjskoj trgovini, za 1941. i 1942. te prvu
polovicu 1943. godine, talijanski uvoz iz NDH te izvoz u NDH u ukupnom je
iznosu talijanskog izvoza i uvoza dosezao sljedee postotke: 0,7% uvoza i 0,6%
izvoza u 1941. godini, 1,4% uvoza i 3,2% izvoza u 1942, te 1,3% uvoza i 1,1% izvoza u prvoj polovici 1943. godine. 47
Biljeka o trgovini izmeu Italije i NDH koju je 1. travnja 1942. godine
pripremilo talijansko izaslanstvo u Zagrebu, pokazuje d a j e izvoz NDH u Italiju
- u razdoblju od hpnja do prosinca 1941 - iznosio 74,4 mihjuna lira dok je uvoz
u NDH iz Italije iznosio 93 milijuna lira. Izvoz iz NDH u Italiju tijekom sijenja
1942. iznosio je 18,3 milijuna lira, a uvoz iz Italije 62,1 milijun lira.48 NDH je imala trgovinski deficit s Italijom ne samo u ovom ranom razdoblju, ve i dalje sve
do talijanske kapitulacije u rujnu 1943. godine. Kao to je ve ranije navedeno,
Talijani su u listopadu 1942. uplatili 450 milijuna lira na Zajedniki klirinki
raun NDH i Italije kako bi refundirali NDH dio isplate za talijanske snage
smjetene na teritoriju NDH, ime su smanjili dugovanje NDH na raunu. Izvori NDH pokazuju d a j e velik dio ovog deficita bio posljedica preplaivanja od
49
strane NDH za ugovoreni uvoz iz Italije od kojeg se dio uope nije ostvario.
Takoer treba naglasiti da isplate za eljezniki prijevoz te radnike novane
poiljke u sluaju klirinkog rauna izmeu Italije i NDH nisu imale ulogu koju
su imale u sluaju klirinkog rauna Reicha i NDH. Plaanje potraivanja od
strane NDH za transportne usluge odgoeno je za razdoblje nakon rata, a u
Italiji nije bilo radnika iz NDH koji bi kui slali novane doznake.
Gotovo da nema sustavnih statistikih podataka o trgovini izmeu Reicha
-gr/-

i NDH tijekom rata, bilo u pogledu ukupne vrijednosti, bilo ukupne koliine
roba. Ali ak i da imamo podatke o trgovini koja je slubeno prola kroz
carinske kanale, imali bismo nepotpunu sliku. Samo je neka roba prolazila
pregled carinskih vlasti NDH i plaala se putem hrvatsko-njemakog Zajednikog klirinkog rauna. Velike koliine robe proizvedene u NDH nisu se
obraunavale zbog nekohko razliitih razloga. Neku robu su rekvirirale i koristile njemake snage koje su se nalazile u NDH, neku su prevozili vojnim
eljeznicama i kamionima u Njemaku ili, pak, za njemake snage preko Zemuna u istonom Srijemu do Srbije koja se nalazila pod njemakom okupacijom te stoga vlasti NDH ne bi popisale tu robu. Kao to je ve prije spomenuto,
neka hrana se slala potom ili su je osobno nosili njemaki vojnici. Kad su
folksdojeri evakuirani 1943. godine, te opet u znatnom broju i u listopadu i
studenome 1944, sa sobom su ponijeli poveu koliinu osobne pokretne imovine (hranu, odjeu, stoku, alate i vozila).
Naravno da nije mogue odrediti koliko je robe tijekom rata na taj nain
prevezeno u Njemaku. Vlasti NDH su procijenile d a j e u razdoblju od ljeta 1941.
do kraja rujna 1942. godine iz NDH (najvie u Njemaku i Italiju) odvezeno robe,
naroito graevnog drva, u vrijednosti od oko 1250 milijuna kuna ili 62,5 milijuna njemakih maraka, i to bez izvozne dozvole i bez ikakve protuvrijednosti
uplaene NDH na klirinkim raunima. 50 U detaljnom izvjetaju od 8. srpnja
1943 - o suradnji Reicha i NDH te doprinosu NDH ratnim naporima - Kasche je
naveo d a j e ukupna vrijednost zaliha koje je u razdoblju od sijenja do svibnja
1943. njemaki atae za gospodarstvo u Zagrebu slao u Njemaku za njenu industriju oruja, iznosila 32,18 milijuna njemakih maraka (643,6 milijuna kuna)
te da veina tih isporuka nije ukljuena u njemaku statistiku uvoza.51
Isplate za trgovinu robom i uslugama s Njemakom obraunavale su se u
njemakim markama putem Zajednikog klirinkog rauna br. 4065. Sve do sijenja 1943. putem tog rauna se plaala i kupovina oruja NDH i drugih vojnih
zaliha u Njemakoj. Nakon zakljuenja protokola od 19. sijenja 1943. isplate
za uzdravanje njemakih jedinica u NDH obraivale su se putem posebnog
rauna M br. 40653, o kojemu je ranije bilo rijei. Isplate uteevina radnika iz
NDH na radu u Njemakoj obraivale su se putem Posebnog rauna radnikih
uteevina br. 40651, takoer u njemakim markama. NDH sve do kraja 1942.
godine nije dobila nita od novca poloenog na taj raun jer je taj novac, ustvari, upotrijebljen za otplatu njezinog dijela jugoslavenskog duga koji je postojao u vrijeme Travanjskog rata 1941. godine. 52 Vlada NDH je u meuvremenu
morala vlasnicima platiti protuvrijednost tih pologa u kunama. Nakon isplate
duga iz 1941. godine, saldo s tog rauna se svakoga mjeseca prebacivao na Zajedniki klirinki raun. Posebni raun A br. 40655, koji je takoer bio voen
u njemakim markama, koristio se za prijenos isplata umirovljenicima i onima
koji su primah vladine potpore. Kunski raun, koji je u objema zemljama bio

voen u kunama, koristio se za prijenos kapitala izmeu dviju zemalja. 53
Kao to je ve napomenuto, jedan od glavnih problema u gospodarskim odnosima Reicha i NDH bio je vezan za odreivanje cijena uvozne i izvozne robe.
Stopa inflacije bila je znatno vea u NDH nego u Njemakoj. I dalje je na snazi
bio slubeni omjer teaja kune i njemake marke od 20:1 ali se, nakon oujka
1944. godine, koristio zapravo samo kao osnova za izraun razliitih premija
za njemaku marku u razliitim transakcijama. Do kraja 1942, izvozne cijene
NDH bile su oko 300% vee nego u travnju 1941. godine, dok su se uvozne
cijene u istom razdoblju poveale za samo 100%. Na etvrtom zasjedanju Odbora njemake vlade i Odbora vlade NDH u razdoblju od 16. do 30. studenoga 1942, njemaki predstavnici su istaknuli kohko je takva situacija tetna
za Njemaku te naglasili da se problem mora rijeiti. 54 Kako je rat tekao, a
ove se nejednakosti poveavale, Nijemci su jo vie inzistirali na usklaivanju
cijena izmeu dviju zemalja. Odmah je postalo jasno da su tom pitanju postojale znatne razlike u miljenju te se inilo da dogovor izmeu dviju strana nije
mogu u sljedeih est mjeseci. Na petom zasjedanju Odbora njemake vlade
i Odbora vlade NDH u Zagrebu od 16. lipnja do 1. srpnja 1943. godine, najveu
vanost u pregovorima imalo je pitanje cijena. Delegacija NDH je ostala pri
svom miljenju da je rast cijena u NDH posljedica tereta rata, ukljuujui i
troak potreban za uzdravanja talijanskih i njemakih snaga u NDH, a koji
je ve uvelike nadmaio proizvodne mogunosti gospodarstva NDH, te da se
problem moe rijeiti jedino uklanjanjem ovih, temeljnih uzroka poveanja
cijena i nejednakosti cijena u dvjema zemljama. Njemaki predstavnici su izjavili da e uiniti sve to je mogue kako bi zadrali pod kontrolom zahtjeve
njemakih snaga za valutom NDH. Naposljetku je postignut kompromis. Nijemci su obeah da e se odnosi cijena s kraja 1942. godine nastaviti primjenjivati za vanu njemaku izvoznu robu u NDH, a vlasti NDH obeale su da e
cijene za njihovu izvoznu robu u Njemaku ostati stabilne. Dvije delegacije su
takoer zajedniki imenovale Pododbor za cijene ije je sjedite bilo u Zagrebu i koji je bio zaduen za prouavanje pitanja cijena i davanje prijedloga. 03
Kohko je meni poznato, prva konkretna intervencija po pitanju cijena u
klirinkom poslovanju Reicha i NDH odreena je protokolom od 21. oujka
1944. godine kojim je zakljueno esto zasjedanje Odbora njemake vlade i
Odbora vlade NDH koje je odrano u Zagrebu od 7. veljae do 21. oujka 1944.
godine. Odlueno je da e se njemaki izvoz u NDH - u razdoblju od 15. travnja
do 30. rujna 1944. godine - obraunavati po cijeni koja je pet puta vea od
pjegove cijene u Njemakoj u travnju 1941. godine, tj. po originalnoj cijeni plus
dodatak od 400%. To je bio odgovor na ukupno poveanje'cijena od 5,27 puta u
odnosu na razinu izvoza NDH u Njemaku, novanih poiljaka radnika iz NDH
u Njemakoj te zarade od eljeznikog tereta za Nijemce u NDH - iz travnja
1941. godine. Na taj je nain uspostavljena odreena jednakost cijena za robu

koju su te dvije zemlje meusobno razmjenjivale. 56
Njemaki izvoznici, dakako, nisu mogli ubirati plodove zaraunavanja
dodatka na njemaki izvoz u NDH, ali budui da se taj dodatak navodio u
raunu te su ga plaali uvoznici u NDH, morao se na nekako iskoristiti, uglavnom u korist Njemake. Izraen je sustav zahvaljujui kojem su se carinske
slube NDH domogle tog dodatka te ga poloile na poseban raun u Hrvatskoj
dravnoj banci koja je svakih deset dana morala izvjetavati Deutsche Verrechnungskasse o statusu tog rauna. Vladini odbori su se sloili da e se za veinu
robe skinuti 60% kupovne cijene, ali da e za odreenu robu cijene sniavati
izmeu 0% i 120% (u jednom sluaju 240%). Pet estina sakupljenih sredstava
e se iskoristiti za promicanje trgovine izmeu Reicha i NDH (ali ne i sa drugim dravama) te za cjenovne mjere u NDH.57
Dva vladina Odbora su nastavila raspravljati o cijenama nakon sastanaka u
veljai i oujku 1944. godine. Meutim, na sljedea svoja dva sastanka, u Wustrau i Berlinu od 13. travnja do 2. svibnja te u Beu izmeu 14. i 29. srpnja oni
su samo implementirah odluke odreene protokolom od 21. oujka. 58 Na sastanku u Beu potvreno je da cijena odreene robe koja prije nije navedena,
a koja se izvozila iz NDH u Njemaku, ne smije premaiti poveanje od 11,7
puta u odnosu na cijene iz travnja 1941. godine, ali time je samo potvren dogovor od 21. oujka da e se cijena izvozne robe iz NDH zadrati na toj razini
do kraja rujna. Ta su dva vladina Odbora na sastanku u Berlinu, u kolovozu,
odluila da e cijene njemakih zaliha koje su poslane u NDH, a financirane
putem posebnog rauna M, biti 10 puta vee od onih koje su vrijedile u travnju
1941. godine.
Ne postoje potvreni dokazi o prilagoavanju cijena u trgovini i ostalim
deviznim transakcijama izmeu Reicha i NDH nakon 1. rujna 1944. godine.
Postoje samo dokazi za novane poiljke radnika i neka druga transferna
plaanja. Meutim, uzimajui u obzir veliki rast cijena u NDH od kolovoza 1944.
godine, a time i porast nejednakosti cijena u dvjema zemljama, te poveanje
iznosa transferiranih njemakih maraka zbog novanih poiljaka radnika te
nekih drugih plaanja, to je dogovoreno u prosincu 1944. godine, moemo sa
sigurnou pretpostaviti da su se dodatne izvozne kvote iz Njemake u NDH u
razdoblju od 30. rujna 1944. do svibnja 1945. nekohko puta mijenjale.
Novost je bila i promjena premija na prijenos uteevine radnika iz NDH
u
Njemakoj u domovinu. Prema protokolu od 21. oujka 1944. godine, vlada
NDH je morala plaati ove prijenose po stopi od 60 kuna za 1 njemaku marku,
umjesto slubenih 20. Na sastancima u proljee 1944. godine, Odbori dviju
vlada su odluih da graani NDH zaposleni u njemakoj industriji mjeseno
mogu poslati 200 njemakih maraka svojim roacima u NDH, a oni, zaposleni
u
Poljoprivredi, 130 njemakih maraka, te da na ogranieno razdoblje mogu
Prebaciti i okrugli iznos od 400 njemakih maraka svoje uteevine koja se

jo nalazila u Njemakoj. 59 Prema dogovoru predstavnika Reicha i NDH od
2. prosinca 1944. godine, te su se novane poiljke nakon 1. sijenja 1945. morale mijenjati u NDH po teaju od 120 kuna za 1 njemaku marku. Isti omjer
se primjenjivao i za plaanje socijalnih naknada i naknada za osiguranje od
nesrea koje je Njemaka plaala NDH. Nadalje, prema protokolu od 2. svibnja 1944. godine, kada su se njemake potpore prenosile pojedincima koji su
ivjeli u NDH, prvih 250 njemakih maraka se moralo mjeseno mijenjati s
premijom od 100%, to jest, prema omjeru 40 kuna za 1 njemaku marku. Prema
tom istom protokolu, posebni omjeri su se primjenjivali na prijenos kapitala
- ako su to uope doputale vlasti NDH - iz NDH u Njemaku, ah osoba koja
je obavljala prijenos morala je platiti dodatak od 50% za njemake marke. 60 U
odreenim sluajevima i dogovorom izmeu vlasti NDH i njemakoga izaslanstva, dodatak se mogao smanjiti ili potpuno ukinuti.
Nijemce su takoer zanimale cijene tereta i putnike cijene na eljeznicama
NDH jer su imali prvenstvo koritenja te su u velikoj mjeri koristili eljeznice.
Prema Josipu Cabasu, poetkom 1944. rukovodstvo eljeznica NDH imalo
je velikih potekoa s dobivanjem ak i minimalnih eljeznikih usluga od
njemakih vojnih eljeznikih vlasti koje su imali presudnu ulogu u dodjeljivanju eljeznikih vagona. Znamo da su se cijene prijevoza tereta u NDH poveale
u rujnu 1941. i oujku 1942. za gotovo dvostruko u odnosu na cijene iz travnja
1939. godine. I putnike cijene poveale su se u okviru istih datuma te ponovno
u oujku 1943. godine kada su dosegle rast od 305% u odnosu na razinu iz
travnja 1939. godine. 61 Ali ne znamo je li bilo poveanja cijena do travnja 1944.
godine, kada su cijene tereta poveane za 50%. Kada su i vlasti NDH poveale
cijene prometa sa susjednim zemljama, njemaka je eljeznika uprava odbila
to prihvatiti, pozivajui se na izostavljeni proceduralni postupak - vlasti NDH
nisu na vrijeme raspravile s Nijemcima moguu promjenu. To poveanje cijena tereta nije, dakle, vrijedilo za njemake snage koje su koristile eljeznice
NDH. Dokaz ovomu nalazi se u preliminarnoj slubenoj procjeni zarade NDH
u njemakim markama od izvoza robe iroke potronje, eljeznikih usluga te
novanih poUjaka radnika - u razdoblju od 1. travnja do 30. rujna 1944. godine - u kojemu se zarada od eljeznikog tereta obraunavala koristei cijene
koje su porasle manje od 10% u odnosu na cijene iz travnja 1941. godine.62 Da
se oekivana zarada od tereta obraunavala po istoj stopi porasta (11,7 puta),
kao i zarada od oekivanog izvoza u Njemaku, procijenjena zarada NDH od
Njemake te stoga i njezina potraivanja na Zajednikom klirinkom raunu
iznosila bi umjesto 285,75 mihjuna njemakih maraka, ukupno 551,25 milijuna
njemakih maraka. Da su se ove stope primjenjivale cijelu godinu, NDH vjerojatno ne bi 1944. godine imala dugovanja prema Njemakoj na Zajednikom
klirinkom raunu. Meutim, Njemaka je iskoristila svoju golemu mo da cijene tereta zadri niskim (a vjerojatno i cijene transporta njemakoga vojnoga

o s o b l j a ) , te je time NDH uskratila odgovarajuu naknadu za usluge. Nisam
uspio ustanoviti da li je nakon kolovoza 1944. dolo do prilagoavanja cijena prijevoza tereta, ali ini se nevjerojatnim da galopirajua inflacija u NDH,
uz ostale cijene, nije utjecala i na cijene prijevoza na eljeznicama. I cijene u
domaem prometu su vjerojatno porasle tijekom posljednjih mjeseci rata.
Nedostaju i podaci o svim dodatnim prilagoavanjima cijena u njemakoj
trgovini s NDH te o vojnim isporukama koje je Njemaka obraunavala NDH
putem posebnog rauna M br. 40653 nakon kolovoza 1944. godine. Nedvojbeno je da su neobuzdana inflacija i sve vea popratna nejednakost razina
cyena izmeu Reicha i NDH potaknule prilagoavanje cijena i izvoza i uvoza
izmeu dviju zemalja, kao i za njemake isporuke putem Posebnog rauna.63
Stoga, tijekom posljednjeg razdoblja rata (dakle, od poetka 1944. do
svibnja 1945. godine), iako je i dalje slubeni omjer teaja kune i njemake
marke bio 20:1, te su dvije zemlje bile prinuene koristiti razliite vrste teaja
- koritenjem dodataka na cijene, ilegalnim prebacivanjem razliitih postotaka tih dodataka te naplaivanjem premija na prijenos novanih poiljaka
radnika, isplata potpora i kapitala. Administratori su imali i neograniene
ovlasti da u tekim situacijama prilagoavaju teajeve. To je bio sustav tzv.
podivljalih teajnih lista. U takvom okruenju nemogue je pokuati odrediti,
ak i priblino, prosjeni teaj njemake marke u NDH tijekom posljednjih
dviju ratnih godina.
Intervencija dviju vlada u sustav cijena roba u trgovini izmeu NDH i
Njemake bez sumnje je uvelike utjecala na privatne izvozno-uvozne poslove.
Dovela je do poveanja ne samo cijena robe kojom se trgovalo, ve i administrativnih zapreka trgovini, te po svoj prilici umnogome smanjila poticaje za
poslovanje. Istodobno su, naravno, i ostali uvjeti djelovali na smanjenje trgovine izmeu Reicha i NDH, posebice smanjena proizvodnja svih vrsta roba
zbog unitenja tvornica i farmi, nedostatka sirovina i radne snage te velikih
problema vezanih za transport. Budui da relevantni statistiki podaci nisu
dostupni ili su, pak, krajnje nepotpuni, nemogue je procijeniti doseg svih razliitih problema.
Ne postoje nikakvi podaci o vanjskoj trgovini NDH tijekom posljednjih
osam mjeseci rata. Uzevi u obzir vojnu i politiku situaciju, takva trgovina
Je vjerojatno gotovo prekinuta kako se rat bliio kraju. S obzirom na ubrzano
smanjivanje teritorija pod kontrolom Nijemaca i vlasti NDH, brzi pad proizvodnje u rudarstvu, industriji i poljoprivredi, te sve vee probleme u transportu i opeg dojma da se blii kraj rata, postojala je mala mogunost za nastavak
trgovake razmjene.
Prema knjigama Hrvatske dravne banke, Zajedniki klirinki raun je na

âju rata pokazivao saldo od 56,251.729,55 njemakih maraka u korist Deutsche Verrechnungskasse. Meutim, tyekom prilagoavanja iznosa nakon rata,

njemake i jugoslavenske vlasti su ustanovile da. Deutsche Verrechnungskasse
nije izvrio odreene platne naloge Hrvatske dravne banke. Na Raunu radnikih uteevina br. 40651 postojao je saldo od 141.783,56 njemakih maraka u korist Hrvatske dravne banke, ali u prebijanjima nakon rata, saldo
je natiman u korist Deutsche Verrechnungskasse u iznosu od 81.356,06
njemakih maraka, ali se u oba sluaja radilo o beznaajnoj pozitivi. to se
tie Posebnog rauna br. 40655, knjige Hrvatske dravne banke pokazivale su
18. travnja 1945. saldo u ryezinu korist u iznosu od 10.547,16 njemakih maraka, dok su knjige Deutsche Verrechnungskasse pokazivale jo vei saldo u
svoju korist, tj. 20.989,87 njemakih maraka, to ponovno, u oba sluaja, predstavlja beznaajan iznos. Konano, na kunskom raunu postojao je 24. oujka
1945. saldo od 24,139.126,93 kune u korist Deutsche Verrechnungskasse i to i
prema knjigama Hrvatske dravne banke i Deutsche Verrechnungskasse. Prema knjigama Hrvatske dravne banke, kasnijim uplatama na ovaj raun taj se
iznos 18. travnja 1945. smanjio na 22.421.203,93 kune u korist Njemake. 64
Sva ratna potraivanja NDH od Italije i Njemake za uzdravanje njihovih
trupa u NDH, kao i sva srpska ratna potraivanja od Njemake koja su proizlazila iz njihovih vikova u vanjskoj trgovini i uteevina radnika, pridruena su
jugoslavenskim zahtjevima za odtetu nakon rata te su rijeena zajedno s ovim
posljednjim pitanjem.
ZAKLJUAK
Okupacijska politika koju su sile Osovine, a posebice Njemaka, provodile u

Jugoslaviji u gospodarskoj sferi bila je gospodarstvo pljakanja" (Raubwirtschaft). Osnovni cilj te politike bio je maksimalizirati gospodarski doprinos
Jugoslavije njemakom ratnom ustroju uz minimalne trokove, zanemarujui
pritom u potpunosti potrebe domaeg stanovnitva te potrebe odravanja
proizvodnih kapaciteta zemlje. Na jugoslavenskim podrujima koje su
njemaki saveznici ili sateliti - Italija, Bugarska i Maarska - anektirah ili
okupirah, proizvodnja stratekih sirovina i hrane tijekom rata bila je namijenjena Njemakoj. Njemaka je pripremila teren za preuzimanje ili zadravanje
vlasnitva nad imovinom nakon rata tako to je pokuala ili stvarno preuzela
vlasnitvo ili preotela imovinu vodeih financijskih, industrijskih i rudarskih
poduzea koja su bila u vlasnitvu graana drava s kojima je Njemaka bila u
ratu, i to na podrujima pod njezinom izravnom ih neizravnom kontrolom, te
u podrujima pod kontrolom njezinih saveznika.
Na prethodnim stranicama naveli smo naine na koje je Njemaka preuzimala robu, radnu snagu i usluge od jugoslavenskih graana, poduzea i vlada.
Ovi naini su sezali od legalne trgovine do potpune pljake, od angairanja dobrovoljnih radnika do prinudnog iskoritavanja zarobljene radne snage, zatim
od dobrovoljnog regrutiranja do prinudnog mobiliziranja mukaraca u vojne
jedinice, te su ukljuivah i koritenje drutvene i gospodarske infrastrukture
Poput transportnih objekata i to po beznaajnim cijenama koje u potpunosti
msu bile nerealne prema trokovima odravanja ovih objekata. Pod tim uvjetima - kada se znaajna koliina robe proizvedene ili sakupljene u zemlji prebacivala u njemake ruke kao ratni plijen, kada se roba kupovala s novcem za
trokove okupacije ili za uzdravanje jedinica te se ta roba odnosila iz zemlje u
velikim koliinama te kada su cijene uvoza i izvoza odreivali administrativni
nalozi - nemogue je raspravljati o uvjetima trgovanja izmeu Njemake, s
Jedne strane, i NDH s druge, kao to je nemogue razmatrati ove gospodarske
Uvjete u kontekstu obostranih interesa obaju strana. Ono to je bilo relevantno
"a je surova mo koju je Njemaka pokazivala kako bi iskoristila ili preuzela

to je vie jugoslavenskih usluga i robe mogla - uz to mai\je trokove.
Meutim, da bi iskoristili veliki dio proizvodnog kapaciteta Srbije i NDH,
Nijemci su morah dopustiti domaem stanovnitvu da se bar minimalno hrani.
Kada bi se iscrpile domae zalihe hrane, uvozili su hranu poput itarica, krumpira i eera. Takoer su morah uvoziti i odreene sirovine poput ugljena,
koksa i petrolejskih proizvoda te raznih industrijskih poluproizvoda i gotovih
proizvoda kako bi se proizvodnja namijenjena Njemakoj mogla nastaviti.
Nijemci su mogli izvui vie ljudske snage, hrane, sirovina i industrijskih
proizvoda iz Jugoslavije nego to su to uinili, te su mogli iskoristiti transportne objekte na laki nain i uz manje trokove da nije bilo oruanog otpora
koji je rano otpoeo te postupno dobivao na snazi. Jedan od ciljeva partizanskog otpora pod vodstvom komunista (etniki se otpor ubrzo pretvorio u
pasivno ekanje ili suradnju) bilo je onemoguiti sile Osovine u prisvajanju
gospodarskih resursa i transportnih objekata u zemlji. Partizani su to uinili uzimajui im silom kontrolu nad dijelovima zemlje, zatim unitavajui ili
uzimajui urod te sabotirajui transportne objekte i industrijska i rudarska
poduzea. Kako je rat tekao, te kako se sve vie ljudi pridruivalo partizanima
(a u ranijim razdobljima do neke mjere i etnicima), smanjio se dio ljudskog
resursa dostupnog silama Osovine i njihovim saveznicima. Nadalje, potreba
da se pobijede partizani zahtijevala je da sve kvislinke snage u NDH, velike
talijanske snage, velike bugarske te neke maarske snage, a od poetka 1943.
godine i velike njemake snage budu angairane u Jugoslaviji.
S vremenom su jugoslavenski partizani postali najvea i najutjecajnija gerilska snaga u okupiranoj Europi. Zbog njihove aktivnosti, koju je podravao
Zapad, a kasnije i SSSR, zatim zbog protumjera sila Osovine i njihovih
suradnika te graanskog rata u zemlji, dolo je do golemih civilnih rtava,
unitavanja proizvodnih objekata i drutvenog bogatstva openito. Saeti prikaz unitavanja proizvodnih kapaciteta u zemlji prezentiran je u sljedeem
poglavlju, a opseni prikaz gubitaka stanovnitva nalazi se u 17. poglavlju.
Biljeke
1
Dokument Vojnog ureda za gospodarstvo i naoruanje, vidi u Micr. No. T-77, Roll 1295,
Fr. 1127. Za Zakljuni izvjetaj", vidi Micr. No. T-501, Roll 264, Fr. 279.
Okupacijska valuta je ostala zakonsko sredstvo plaanja za Nijemce u Srbiji dok nije
zamijenjena srpskim dinarom u srpnju 1942. godine.
2
Vidi Micr. No. T-501, Roll 256, Fr. 1029 za pismo koje je 16. rujna 1942. Nedi poslao
Baderu, u vezi trokova opremanja njemakih i ruskih jedinica te Fr. 884, pismo koje je
22. veljae 1944. napisao Felberu u vezi posebnih novanih sankcija i doprinosa koje s
Nijemci ubirali. Vidi i, Neuhausen III", Fr. 393.
3
Vidi, primjerice, Micr. No. T-501, RoU 249, Fr. 524 i Micr. No. T-501, RoU 253, Fr. 285.

4 p re ma izvjetaju u Micr. No. T-501, Roll 264, Fr. 279, isplate za razdoblje od sijenja do
lipnja 1943. godine mjeseno su iznosile 240 milijuna dinara, ali prema zapisniku sa sastanka izmeu Felbera i Nedia 10. rujna 1943. godine, mjeseno su iznosile 360 milijuna
dinara. Ja koristim tu brojku. Micr. No. T-501, Roll 253, Fr. 285. Nijemci su u Beogradu
bili do 20. listopada 1944. godine, ali nisam mogao saznati kolike su bile isplate u posljednjem razdoblju okupacije.
5
Borba (Beograd), 23. novembar 1944. godine.
6
Neuhausen III", Frs. 396-97.
7
Micr. No. T-501, RoU 247, Frs. 735-36 i RoU 253, Fr. 855. Nisam uspio pronai nikakve
podatke o koliini novca isplaenog Bugarima.
8
Vidi, primjerice, Micr. No. T-501, RoU 253, Frs. 855, 874; RoU 256, Frs. 998, 1028; RoU 257,
Fr. 1224.
9
A VII, fond NDH, reg. br. 2/2 la, kutija 87.
10
Za isplate u 1941. godini, vidi Micr. No. T-821, RoU 410, Frs. 209, 228; a za isplate u 1942.
godini, vidi Micr. No. T-501, RoU 264, Fr. 587. Prema Glaiseovom izvjetaju od 16. lipnja
1942. godine, NDH je u proljee 1942. za svaki bataljun talijanskih jedinica koje su se nalazile u NDH mjeseno plaala 1,25 milijuna kuna. Vidi Micr. No. T-501, RoU 264, Fr. 1026. Za
Hondlove brojke, vidi Aleksandar Hondl, Gospodarske i financijske posljedice okupacije",
izvjetaj koji se sastoji od 18 stranica i datira iz 15. svibnja 1945. godine. Vladimir Bakari
bio je ljubazan i dao mi primjerak tog izvjetaja. Hondl je bio ef sektora za monetarnu potiku i vladin dug u Ministarstvu financija NDH, lan nadzornog odbora Hrvatske dravne
banke i predsjednik Odbora vlade NDH koji je od travnja 1944. do kraja rata koordinirao
gospodarsku politiku NDH zajedno s odgovarajuim Odborom njemake vlade.
11
Aleksandar Tinti, Izvjetaj o valutno-gospodarskoj politici", str. 11-13. Rije je o internom izvjetaju koje je u lipnju 1943. godine podneseno predsjedniku Hrvatske dravne
banke. Ivo Periin bio je ljubazan i dao mi primjerak izvjetaja.
12
Tinti, Izvjetaj o valutno-gospodarskoj politici", str. 13; Hondl, Gospodarske i financijske
posljedice okupacije", str. 6; Micr. No. T-821, Roll 410, Frs. 157-58.
Pripadnicima talijanske vojske je, neovisno u kojem smjeru su putovali, bila doputena
osobna prtljaga maksimalne teine do 150 kilograma, a s obzirom da nije bilo carinske
kontrole, oni su mogli iz NDH izvoziti znaajnu koliinu robe. Za procijenjenih 300 milijuna kuna kreditnog stanja NDH na ovom raunu, vidi Tinti, str. 29-30 i Hondl, str. 6.
Hondl, Gospodarske i financijske posljedice okupacije", str. 5-6.
U osobnom slubenom pismu poslanom pukovniku Schuchardtu 26. svibnja 1943. godine,
Glaise je napisao daje talijanska okupacijska zona u NDH djelovala poput usisivaa, usisavaj u i dobra u talijanske ruke koje su bile gladne" dobara. Micr. No. T-501, RoU 264, Fr. 520.
Za proglas od 18. kolovoza 1941. godine, vidi Zbornik zakona i naredaba NDH, 1941,
str. 23-24, 426. Za ukupnu koUinu okupacijske valute i izdatnica promijenjenih u kune,
t vidi Hrvatska dravna banka, Isplate Nijemcima", izvjetaje temeljene na centralnom
raunovodstvu banke koje pokazuje isplate obavljene izmeu travnja 1941. godine i
7. svibnja 1945. godine. Iako drukijeg sadraja, ukupna koliina je gotovo identina onoj
koju u svom izvjetaju iz 22. svibnja 1942. godine spominje intendant Wehrmachta u Zagrebu, u Micr. No. T-501, RoU 264, Frs. 586-87. Za 2000 milijuna dinara koje su zaplijenili
Nijemci u NDH, vidi Hrvatska dravna banka, Financiranje njemakih oruanih snaga u
Hrvatskoj", str. 1, interni izvjetaj s kraja 1944. godine. Ivo Periin, bivi guverner Jugoslav
enske narodne banke, bio je toliko ljubazan i dao mi primjerak.
16
Ivo Periin mije, ljubazno, dao primjerak ovog sporazuma.

17
Sporazum se nalazi u A VII, fond NDH, reg. br. 8/7, kutija 233.
Hrvatska dravna banka, Isplate Nijemcima", Micr. No. T-501, Roll 264, Fr. 587; Micr. No.
T-120, RoU 5794, Fr. H306,922.
19
Od brojnih dokumenata vezanih za izgradnju luke Ploe, vidi njemake dokumente u
Micr. No. T-77, RoU 886, Frs. 5,635,268-462 i Micr. No. T-501, RoU 266, Frs. 58-59 te talijanske dokumente u Micr. No. T-821, RoU 65, Frs. 498-505. Mjeseni izvjetaj njemakoga
vojnog slubenika za gospodarstvo u Zagrebu, koji je obavjetavao o koliini boksita
uvanog u rudnicima i lukama na obali Jadranskog mora (Zelenika, Dubrovnik, Split) te
takoer prevezenog kopnom preko Bosanskog Broda, ne spominju luku Ploe iz ega
se moe zakljuiti da nije bila dovrena do kolovoza 1944. godine. Posljednji mjeseni
izvjetaj do kojeg sam doao nalazi se u Micr. No. T-120, RoU 5796, Frs. H306,889-93.
20
Koakov put u Berlin, vidi Micr. No. T-501, RoU 268, Fr. 65. Za poveane isplate iz NDH
Nijemcima, vidi Micr. No. T-120, RoU 5794, Fr. H306,922. Do tog poveanja je djelomino
dolo i zbog inflacije u NDH koja je ubrzano rasla. Njemako vraanje dijela tih isplata je
poneto smanjilo teret NDH.
21
Dogovori izmeu Ministarstva financija vlade NDH i Hrvatske dravne banke u vezi
djelovanja Posebnog rauna M od strane NDH su odreeni ugovorom od 19. veljae 1943.
te njegovim izmjenama i dopunama iz 17. srpnja 1943. godine.
22
Za sklapanje Povjerljivog protokola od 19. sijenja 1943. godine, vidi Micr. No. T-501, RoU
268, Frs. 63-64. Za njegov tekst, izvjetaje o djelovanju Posebnog rauna M i druge vezane
dokumente, vidi Hrvatska dravna banka, Raun M".
23
Micr. No. T-77, RoU 788, Frs. 5,517,483-84; Micr. No. T-120, RoU 5797, Frs. H309,697-98. Seljaci su biU iznimno nezadovoljni injenicom da su posebne njemake jedinice kupovale stoku
jer su cijene na slobodnom Ui tzv. sivom tritu bile i do 750% vie od slubenih maksimiranih cijena. Prema sporazumu iz veljae 1944. godine, vlasti NDH su trebale omoguiti kupnju stoke po slubenim cijenama, a njemaka je vojska trebala osigurati posebne jedinice
potrebne za provedbu otkupa. To podrazumijeva da su vlasti NDH trebale koristiti sUu kako
bi od seljaka dobUe stoku. Takoer je dogovoreno da se sva stoka koju su Nijemci uzeli kao
plijen u operacijama protiv partizana rauna kao dio mjesenih kvota.
24
Micr. No. T-120, RoU 5797, Frs. H309,513-15.
26
Micr. No. T-120, RoU 5797, Fr. H309,697. Rasprave koje su se 25. listopada 1943. godine
vodile meu njemakim strunjacima na temu obroka, vidi u Micr. No. T-120, RoU 5796,
Frs. H308,601-3.
26
Josip Cabas, Gospodarska problemi NDH", str. 17-18. Zahvaljujui ljubaznosti ljudi iz
Dravnog zavoda SR Hrvatske u Zagrebu, dobio sam primjerak Cabasova izvjetaja Cabas je
do travnja 1944. bio i predsjednik Odbora vlade NDH koji je sa svojim pandanom, Odborom
njemake vlade upravljao gospodarskim i financijskim odnosima izmeu Reicha i NDH.
Italija i Rumunjska su se takoer alile da su im Nijemci bez carinskih kontrola vojnim vlakovima uzimali velike koUine dobara. Rumunjska je navodno uspjela uvesti neke kontrole.
27
Micr. No. T-120, RoU 5797, Frs. H309,711-16; Hrvatska dravna banka, Raun M", str. 17-2228
Micr. No. T-77, RoU 781, Frs. 5,507,642-43. Vidi, takoer, Kriegstagebuch, sv. 4, dio 1, str.
747-48.
29
Vidi Micr. No. T-120, RoU 5797, Frs. H309,755-56 za pismo od 24. travnja te Frs. H309,73847, naroito Frs. H309,743-44 za protokol od 2. svibnja.
30
Hrvatska dravna banka, Isplate Nijemcima", str. 3.
31
Vidi Micr. No. T-120, RoU 5797, Frs. H309,760-66 za protokol od 9. kolovoza, te FrS;
H309,767 za pristanak Wehrmachta da osigura uniforme. Meutim, nisam uspio naC1
18

nikakve potvrde da su te uniforme ikada dostavljene. Zahtjeve iz NDH za uniforme i
sline zalihe, koje su im trebale u puno veem broju no to su Nijemci naposljetku pristali dostaviti, vidi u Fr. H309,524. Zauzvrat za te zalihe, vlasti NDH su obeale dostaviti
dodatne kvote tkanina.
32 Hondl, Gospodarske i financijske posljedice okupacije", str. 10-11.
33
A VII, fond NDH, reg. br. l/16a, kutija 87. Nisam uspio otkriti jesu li Nijemci u NDH zaista
E dostavili krune itarice za potrebe lokalnog stanovnitva.
34 oekivao sam da e general pukovnik Alexander Lohr, zapovjednik vojne skupine F i
kasnije vrhovni zapovjednik za jugoistonu Europu, u svom poslijeratnom ispitivanju
komentirati opskrbu hranom njemakih snaga u NDH od studenoga 1944. do svibnja
1945. godine, no jedva se dotakao te teme. Rekao je daje imao velikih potekoa s opskrbljivanjem svojih jedinica hranom i daje vlada NDH, uz opskrbljivanje svojih snaga i
civilnog stanovnitva, pomagala opskrbljivati i njegove ljude. Vidi njegovu izjavu u A VII,
fond Nijemci, reg. br. 1, str. 60, 65, kutija 70/1.
35
Za poslijeratnu jugoslavensku rekapitulaciju transakcija, vidi Jugoslavenska narodna
banka, Klirinki platni promet izmeu bive NDH i Njemake, 1941-1945", str. 3-5. Taj
izvjetaj, koji se sastojao od 9 stranica, temeljilo se na dokumentaciji Hrvatske dravne
banke, a ja sam ga dobio zahvaljujui ljubaznosti Ive Periina. Za direktivu vlade NDH,
vidi Hrvatska dravna banka, Raun M", str. 9-10.
36
Ta se brojka spominje u izvjetaju Hrvatske dravne banke, Isplate Nijemcima". U kasnijoj izjavi Jugoslavenske narodne banke iz izvjetaja Klirinki platni promet izmeu bive
NDH i Njemake, 1941-1945", nakon nagodbe s Deutsche Verrechnungskasse, spominje
se konano potraivanje od 25.036 milijuna kuna s tog rauna.
37
Neuhausen III", Frs. 369-70; citat je iz Fr. 370.
Prema slubenim srpskim podacima, srpski izvoz i uvoz za razdoblje od liprya do prosinca 1941. te za itavu 1942. bio je sljedei:
Izvoz
Uvoz
lipanj - prosinac 1941.
569,2
317,9
1942.
1948,9
1367,8
Vidi Srpska narodna banka, Srpska narodna banka, 1942. godina, str. 6. Rije je o
godinjem izvjetaju banke za 1942. godinu, a u Jugoslavenskoj narodnoj banci u Beogradu bili su toliko ljubazni i dali mi primjerak tog izvjetaja.
Neuhausen III", Fr. 376. Dostave intendantu Wehrmachta i drugim organizacijama u
Njemakoj i u drugim zemljama bile su sljedee:
1942.
prva polovica 1943.
Njemaka
115,6
212,6
Bugarska
87,5
56,6
N
H
237,6
139,8
Gr
ka
342,4
264,7
Poljski General-Gouvernement 119,9
197,9
Rumunjska
86,0
1,2
Srbija: RR trokovi prometa za
Wehrmacht
202.6
UKUPNO
989,0
1075,4

Iznos vezan za NDH u 1942. godini ukljuivao je i 165,8 milijuna dinara uloenih u izgradnju zrane luke u Zemunu, koji je NDH trebala platiti no, do sredine 1943. godine jo nije
bila platila. Vidi Frs. 374-375.
39
Srpska narodna banka, Srpska narodna banka, 1941. godina, str. 11. U skladu sa sporazumom sklopljenim 22. srpnja 1942. u Berlinu izmeu drava nasljednica bive Jugoslavije, Srbija je takoer preuzela 29% ili 22,4 milijuna njemakih maraka od 77,3 milijuna
njemakih maraka klirinkog duga koji je Jugoslavija imala prema Njemakoj prije Travanjskog rata. Vidi biljeku 52. za dio duga NDH. Tijekom cijelog rata teaj njemake
marke i dinara ostao je 1: 20.
40
Za izvjetaj vojnog zapovjednika od 22. rujna 1943. vidi Micr. No. T-501, Roll 253, Fr. 362.
Za porast od 2000 milijuna dinara, vidi Neuhausen III", Fr. 397. Iznos od preko 10.000
milijuna dinara (501,884.635,63 njemakih maraka) koji je Njemaka dugovala Srbiji na
kraju okupacije te gotovo 51 milijun njemakih maraka (50,855.785,42) koje je dugovala
za pologe radnika, vidi izvod koji se temelji na raunovodstvenim knjigama Srpske narodne banke iz ratnog razdoblja koje je meni ljubazno ustupio Ivo Periin.
41
Tinti, Izvjetaj o valutno-gospodarskoj politici", str. 19-22.
42
Klirinki sporazumi izmeu Njemake i NDH bili su saeto regulirani memorandumom
od 16. svibnja 1941, a potom detaljno klirinkim sporazumom od 30. svibnja iste godine.
Vidi NDH, Ministarstvo vanjskih poslova, Meunarodni ugovori, 1941. godina, str. 7578. Sporazum od 30. svibnja je 1941. naknadno doivio mnoge izrryene i dopune.
43
Ovi podaci su uzeti od NDH, Hrvatska dravna banka u 1944", str. 21. To je bio posljednji
godinji izvjetaj banke. Koliko je meni poznato, nikada nije objavljen, a u tipkanom obliku (36 stranica) vjerojatno je imao veoma ogranienu nakladu. Dobio sam kopiju koju
mi je ustupio prijatelj sa Sveuilita u Zagrebu.
44
Tinti, Izvjetaj o valutno-gospodarskoj politici", str. 24.
45
Kao to se navodi u Favagrossi, Perche perdemmo la guerra, str. 219-221, 307.
46
Vidi NDH, Ministarstvo vanjskih poslova, Meunarodni ugovori, 1941. godina, str. 105109,26. lipnja 1941. godine, sporazum o vanjskoj trgovini, te str. 97-99. od 25. lipnja 1941,
sporazum o klirinkom raunu.
47
Micr. No. T-84, Roll 103, Frs. 1,397,373 i 1,397,376.
48
A VII, fond NDH, reg. br. 1/3,13-16, kutija 87.
49
Hondl, Gospodarske i financijske posljedice okupacije", str. 7.
D
Tinti, Izvjetaj o valutno-gospodarskoj politici", str. 13. Vidi i memorandum Dravne
opskrbne poslovne sredinjice od 5. studenoga 1941. koji je poslan uredu premijera,
a tie se krijumarenja hrane iz NDH koje su provodile talijanske i njemake oruane
snage, A VII, fond NDH, reg. br. 43/3-5, kutija 235.
51
Micr. No. T-120, Roll 5794, Fr. H306,900. Ako se ova roba openito nije biljeila kao uvoz
u Njemaku, moemo biti sigurni u sljedee: budui da ju je slao njemaki gospodarski
slubenik u Hrvatskoj, tj. daje slana vojnim prijevozom, ta roba nije bila zabiljeena ni u
NDH kao izvoz.
52
Micr. No. T-120, Roll 5797, Fr. H309,436. NDH je preuzela 42% ili 32.5 milijuna njemakih
maraka od ukupnog duga u vrijednosti od 77,3 milijuna njemakih maraka koje je Jugo-|
slavija dugovala Njemakoj 1941. Vidi biljeku 39. za srpski udio.
53
Ov^j sinopsis je napravljen na temelju elaborata Jugoslavenske narodne banke KlirinS I
platni promet izmeu bive NDH i Njemake, 1941-1945".
54
Za rast cijena uvoza i izvoza do kraja 1942. godine, vidi Tinti, Izvjetaj o valutno-^0
podarskoj politici", str. 19. O zabrinutosti Nijemaca na etvrtom zasjedanju OdDOJ

njemake i vlade NDH, vidi u Micr. No. T-120, Roll 5797, Fr. H309,428.
55 jy[icr. No. T-120, Roll 5797, Frs. H309,477-79. Pododbor za cijene se sastojao od tri lana
iz svake zemlje. NDH su zastupali povjerenik za cijene Ministarstva nacionalnog gospodarstva, jo jedem visoki vladin slubenik te glavni tajnik zagrebake Gospodarske komore. Njemaku su zastupali slubenik iz njemakog izaslanstva u Zagrebu, predsjednik
njemake Gospodarske komore u Zagrebu te Max Stadler iz Sdosteuropa-Gesellschafta
u Hrvatskoj. U srpnju 1943. Stadler je pripremio izvjetaj naslovljen Die Preisentwicklung in Kroatien seit 1941 und ihre Bestimmungsgrunde", koji se moe pronai u Micr.
No. T-84, RoU 105, Frs. 1,399,918-1,400,038. Iako je ukazao (Fr. 1,400,013) na poveanje
broja oruanih snaga NDH, te isplata od strane vlade NDH za uzdravanje talijanskih i
njemakih jedinica na teritoriju NDH kao glavne razloge rasta koliine novca u optjecaju
te stoga i inflacije, odbacio ih je zbog toga jer su izravno biU vezani za vojna pitanja. Na
sastanku dvaju vladinih Odbora u Beu od 14. do 29. srpnja 1944. osnovan je slian Pododbor za cijene u Berlinu. Micr. No. T-120, RoU 5797, Fr. H309,521.
56
Dio o protokolu od 21. oujka 1944. godine koji se odnosi na cijene, vidi u Micr. No. T-120,
Roll 5797, Frs. H309,586-91. Kombinirano poveanje cijena izvoza NDH u Njemaku te
pruanja usluga NDH Njemakoj za 5,27 puta u odnosu na cijene iz travnja 1941. postignuto je obraunavanjem triju komponenti. Cijena robe koja se izvozila u Njemaku poveala se za 11,7 puta, cijena novanih poiljaka radnika iz NDH iz Njemake se poveala
3 puta (od tada je omjer kune i njemake marke 60:1 umjesto 20:1), a cijene eljeznikog
tereta za Nijemce poveale su se 1.1 put (svega oko 10%). Vidi Fr. H309,587. Kao usporedba, veleprodajne cijene u Njemakoj (1913 = 100) poveale su se relativno malo
izmeu 1941. i 1944. zbog stroge kontrole cijena. Indeks cijena poljoprivrednih proizvoda
porastao je sa 112,4 na 121,7, indeks cijena sirovina i polusirovina porastao je sa 100,3 na
102,5, a indeks gotovih industrijskih proizvoda sa 112,3 na 117,6. Vidi Njemaka, Lnderrat des Amerikanischen Besatzungsgebiets, Statistiches Handbuch von Deutchland,
1928.-1944., str. 459-460.
57
Micr. No. T-120, RoU 5797, Frs. H309,590-91. Za postotak kupovne cijene koja se trebala oduzeti za pojedinu robu, vidi dodatak B protokolu od 21. oujka 1944. godine, Frs.
H309,639-53.
58
Vidi Micr. No. T-120, RoU 5797, Frs. H309,740-41 i H309,521-23.
59
Micr. No. T-120, RoU 5797, Frs. H309,587 i H309,745.
Sporazum od 2. prosinca 1944. godine, vidi u NDH, Hrvatska dravna banka u 1944", str.
22 (vidi biljeku 43. za ovaj izvjetaj). Protokol od 2. svibnja 1944, vidi u Micr. No. T-120,
RoU
5797, Frs. H309,744-45. Dodatak je kasnije porastao na 66,6%. Vidi Fr. H309,529.
6]
Minimalne cijene eljeznikih usluga za domae stanovnitvo, vidi u Cabas, Gospodarski problemi NDH", str. 8 (vidi biljeku 26. o ovom izvjetaju). Porast cijena eljeznikog
tereta tijekom oujka 1943. godine, vidi u Stadlerovom izvjetaju, Die Preisentwicklung in Kroatien seit 1941 und ihre Bestimmungsgrunde" u Micr. No. T-84, RoU 105, Frs.
1,400,002-3.
^ Micr. No. T-120, RoU 5797, Frs. H309,746 i H309,587.
| Kao to je prikazano u Tablici 8. u sljedeem poglavlju, indeks kontroranih veleprodajnih cijena u Zagrebu (kolovoz 1939=100) porastao je s 2988 u kolovozu 1944. godine na
5258 u prosincu 1944. godine te na 9852 u travnju 1945. godine.
Jugoslavenska narodna banka, Klirinki platni promet bive NDH i Njemake, 19411945", za svaki raun prikazuje godinji promet i saldo u razdoblju od 1941. do 1944. goR dine, potraivanja i dugovanja za svaki mjesec izmeu sijenja i travnja 1945. te konani

saldo. Meutim, mislimo daje za nas dovoljno da se prikazuje konani saldo na svakom
raunu na kraju rata kao to su nakon rata to prebile Jugoslavenska narodna banka i
Deutsche Verrechnungskasse.
XVI.
r a t a
m
i
p o s l j e d i c e
e k s p l o a t a c i j e
INFLACIJA U SRBIJI I N D H
iazliite ekonomske okolnosti u Srbiji i NDH, osobito tijekom 1943. i 1944, a

i time i njihov razliit doprinos ratnom stroju sila Osovine, u velikoj su se mjeri
>draavale na razliitim razinama inflacije i n a j e d n o m i na drugom podruju,
iazlozi za inflaciju u osnovi su bili slini: golemo poveanje vladinih trokova
i prateim poveanjem novca u optjecaju kako bi se platili trokovi okupacije
u Srbiji) ili da bi se odravale strane vojske na svome teritoriju (u NDH);
inanciranje vika izvoza; inflacijska psihologija i uvelike poveana brzina opjecaja novca; stalno opadanje kohine robe dostupne za prodaju zbog manje
iroizvodnje i sustavna prisvajanja velikog dijela te robe od strane sila Osovine
;a njihove potrebe; prelazak s civilne na vojnu proizvodnju te djelomini poTatak na ekonomiju robne razmjene. Imamo usporedne podatke o optjecaju
lovca u Srbiji i NDH, a kako je domaa valuta bila glavno plateno sredstvo
coje se koristilo, njezin rast mnogo otkriva. Nemamo, meutim, precizno usoredive podatke o trgovini na vehko i o cijenama robe iroke potronje ili o
:ijenama na kontroliranom ili crnom tritu. Podaci koje imamo govore d a j e ,
ako se iznos novca u optjecaju sve do potkraj ljeta 1944. poveao otprilike u
stom omjeru u Srbiji i NDH (premda nakon toga mnogo bre u NDH nego u
Srbiji), tijekom cijeloga rata stopa inflacije u NDH nadmaivala onu u Srbiji,
isobito od poetka 1944. i kasnije.
Koliina novca u optjecaju tijekom rata se i u Srbiji i u NDH ubrzano
loveavala. U Srbiji je 1. lipnja 1941. u optjecaju bilo priblino 4200 milijuna
ugoslavenskih dinara. Do kraja 1943. iznos novca u optjecaju poveao se
ia 25.623 mihjuna dinara (to je esterostruko poveanje), a u trenutku prolasti njemakoga okupacijskog reima, 20. listopada 1944, iznosio je 43.364
(lilijuna dinara ( s t o j e deseterostruko poveanje). 1 U NDH su u drugoj poloici 1941. vlasti zamijenile oko 7550 mihjuna starih jugoslavenskih dinara za
iovu valutu kunu u omjeru 1 dinar za 1 kunu. Do kraja 1943. iznos novca u
iptjecaju popeo se na 43.618 milijuna kuna (gotovo esterostruko poveaje) te do kraja kolovoza 1944. na 76.800 milijuna kuna (to je deseterosruko poveanje). A do trenutka propasti ustakog reima u svibnju 1945,
783

iznos se poveao na 241.000 milijuna kuna (to je poveanje za 32 puta). 2
S obzirom na inflaciju, u Srbiji je (izuzev Banata), prema Franzu Neuhausenu, opunomoeniku za ekonomske poslove, do sredine 1942. indeks
slubeno maksimiranih cijena porastao samo 100 do 200% iznad razine cijena
od 5. travnja 1941. godine. Cijene na crnom tritu porasle su u istom razdoblju za 600 do 700 puta. Do kraja 1943. indeks slubeno maksimiranih cijena
porastao je u prosjeku oko 300 do 400% u odnosu na cijene u poetnom razdoblju, a cijene na crnom tritu porasle su oko 1400 do 1600%. Meutim, prema
Komesarijatu za cijene i plae, cijene na crnom tritu rasle su jo bre, u
nekim sluajevima gotovo dvaput bre od onoga to je iznio Neuhausen. 3 Usprkos tomu, u NDH su, kao to je i prikazano u Tablici 8, cijene rasle jo bre.
Do kraja 1943. maksimirane cijene porasle su oko 500 posto, dok su cijene na
crnom tritu porasle oko 3000 posto iznad prosjeka maksimiranih cijena iz
1941. godine. Nemam nikakve podatke o kretanju cijena u Srbiji od sijenja do
listopada 1944, ah kao to je prikazano u Tablici 8, u tom su periodu u NDH
maksimirane cijene porasle dodatnih 2000%, a one na crnom tritu 3800%
iznad prosjeka maksimiranih cijena iz 1941. godine. Uzevi u obzir poveanje koliine novca u optjecaju na oba podruja, smanjenje opskrbe robom te
irenje i intenziviranje vojnih operacija, moemo pretpostaviti da rast cijena u
Srbiji, iako prilino velik tijekom 1944, nije bio toliko velik kao u NDH.
Mnogi su uzroci doveh do inflacije. ak i prije travnja 1941, u Jugoslaviji su bih oiti snani inflatorni pritisci koji su osnaili inflatornu psihologiju, to treba pripisati poveanju novca u optjecaju, ogranienoj dostupnosti
roba, prijelazu s novane na robnu privredu te opoj nesigurnosti vezanoj uz
budunost. Ekonomski poremeaji nastali u Travanjskom ratu 1941. te sustavno prisvajanje ili pljakanje raspoloivih zaliha koje su trgovinskim kanalima provodile okupacijske vojske jo su vie pogorali nerazmjer izmeu roba
raspoloivih za prodaju s jedne strane, te koliine novca i poveane brzine
njegova optjecaja, s druge.
Inflatorne sile u Srbiji bile su toliko jake da se inflacija nije mogla zaustaviti, a brojni su razlozi koji objanjavaju zato se ona nije u potpunosti otrgnula
nadzoru. Prvo, opunomoenik za ekonomske poslove uveo je stroge mjere
antiinflatorne politike koje su ukljuivale ograniavanje cjelokupne vladine
potronje izuzev one koja je koristila njemakim ratnim naporima, poveanje
redovnih poreza kako bi se pokrila redovna vladina potronja i neki trokovi
okupacije, propagandu koja je promicala stroge mjere tednje te ozbiljna
kreditna ogranienja. 4 Drugo, proizvodnja u Srbiji odravala se na mnogo vioj
razini nego u NDH jer je u njoj prevladavao relativni mir od prosinca 1941do proljea 1944. godine. Tree, opunomoenik za ekonomske poslove uve
je neposredne mjere kontrole plaa i cijena, racioniranu raspodjelu osnovnih
prehrambenih namirnica i odjee, kontrole najamnina, i tako dalje. Trgovanje
Ekonomske posljedice rata i eksploatacije

nekretninama bilo je zabranjeno, to je zaustavilo cjelokupnu gradnju novih
stanova, premda je time, takoer, potpomognuto provoenje stabiliziranja najamnina, to je, s druge strane, mjere kontrole plaa uinilo djelotvornijim. Da
bi se sprijeio rast cijena poljoprivrednih proizvoda koji vodi prema analognom
poveanju dohotka seljaka i drugih cijena, 20% prihoda od obveznih isporuka
penice, kukuruza i uljnog sjemenja plaeno je vladinim novanim bonovima
koji su se mogli iskoristiti samo za plaanje poreza ili kupovinu vladinih obveznica.6 Meu poljoprivrednim proizvodima samo cijene voa i povra nisu
bile zamrznute pa su one rasle prilino brzo. Meutim, vie su cijene osigurale
i vie nego dovoljne zalihe tih proizvoda, to je Nijemcima olakalo izvlaenje
golemih koliina osnovnih prehrambenih namirnica iz zemlje, a stanovnitvu
da djelomice kompenzira nestaicu itarica i mesa.
Inflacija u NDH se nastavila kretati ubrzanim korakom odmah nakon uspostave marionetske drave, a poslije je poela galopirati. Nakon komadanja
Jugoslavije, novostvorena NDH osnovala je vlastitu sredinju banku (Hrvatsku
dravnu banku), preuzevi potraivanja i dugovanja Jugoslavenske narodne
banke na svome teritoriju. Od 19.474 mihjuna dinara koji su bili u optjecaju u
Jugoslaviji u travnju 1941, vlasti NDH zamijenile su oko 7550 mihjuna u kune,
novu valutu NDH, u omjeru 1 dinar za 1 kunu. Zamjena se odvijala u etiri razliite faze u periodu izmeu 14. lipnja i 30. studenoga 1941. godine. Meutim,
do kraja studenoga 1941. u NDH je u optjecaju stvarno bilo pet razliitih valuta:
stari dinari, nove kune, njemake marke, Reichskreditkassenscheine i talijanska lira. Do kraja 1941. optjecaj novanica porastao je na 8353 milijuna kuna.
Izmeu 1. sijenja 1942. i 10. travnja 1943. porastao je na oko 23.200 mihjuna
kuna; do kraja 1943. na 43.618 mihjuna kuna te do kraja 1944. na 149.485 mihjuna kuna. U vrijeme propasti drave poetkom svibnja 1945. u optjecaju je
bilo vrtoglavih 241.000 milijuna kuna, s t o j e iznos kuna koji je dan na zamjenu
za novu valutu jugoslavenskoga dinara nakon rata. To je predstavljalo ukupan
rast novanica u optjecaju u NDH, tijekom etiri godine njena postojanja, od
otprilike 32 puta. 6
Golem rast novanica u optjecaju bio je vezan uz izdavanje novanica kao
naina plaanja vladine potronje, koja se nije mogla pokriti poveanim oporezivanjem i dugotrajnim posuivanjem od banaka i javnosti. Kako je rat odmicao a cijene rasle, Nijemci su neprestano zahtijevah poveanje iznosa kuna
za potrebe njihovih postrojba u NDH. Kako su vlasti NDH poveavale cijene,
tako su se poveavali i ratni izdaci. Ta su dva imbenika zajedno, uz smanjenu
sposobnost stanovnitva da plaa poreze, bili odgovorni za poveanje optjecaja novanica, to je doslovce razorilo ekonomiju NDH.
U tri godine, od kraja prosinca 1941. do kraja prosinca 1944, iznos transfera ili iro-rauna u sredinjoj banci poveao se sa 1362 milijuna na 13.465
^ m j u n a kuna, ili oko deset puta. Takoer je dolo do vehkog prometa na iro-

-raunima Hrvatske potanske tedionice, u kojem su uplate bile prebacivane
s rauna na raun (to, meutim, nije ukljuivalo produenja kredita jer su se
rauni otvarali ili kreditirali gotovinskim depozitima ili transferima s drugih
rauna). Promet na tim raunima rastao je od 211.800 milijuna kuna tijekom
1943. do 811.400 milijuna kuna tijekom 1944. godine. 7
Uz porast ukupne koliine novca u optjecaju porasla je i brzina njegova
optjecaja, iako o tome nema dostupnih podataka. No imamo informacije o
tome kod koga je bio. Prema Izvjetaju o stanju" glavnoga njemakog opunomoenika u NDH za razdoblje od 15. kolovoza do 14. rujna 1944, od procijenjenih 76.800 milijuna kuna u optjecaju potkraj kolovoza, oko 50% bilo je
u rukama seljatva, 25% u rukama partizana, a samo 25% u rukama gradskog
stanovnitva i poslovnih ljudi. Kao posljedica toga u urbanim se podrujima u
dravi osjeala velika nestaica novca. 8
Dok je voenje rata i uplaivanje za odravanje postrojba sila Osovine na
teritoriju NDH uvehke povealo vladinu potronju i koliinu novca u optjecaju,
koliina proizvedene i na tritu ponuene robe postojano je opadala. To je dijelom bilo zato to su ekonomski resursi bih koriteni za vojne svrhe i djelomice
zbog vojnih aktivnosti partizana. Partizani su toliko sustavno primjenjivah
politiku spaljene zemlje da se poljoprivredna i industrijska proizvodnja bila
drastino smanjila. I ak kad je roba bila dostupna, ako je vojska nije uzela, ona
se nije uvijek mogla otpremiti onamo gdje je bila potrebna jer su komunikacijske veze takoer bile sustavno sabotirane. Osobito je teko bilo dovesti zalihe
hrane do gradova i do podruja juno od rijeke Save u kojima je postojao deficit
hrane. Kako su industrijski proizvodi bili sve rjei, seljako stanovnitvo je bilo
sve manje sposobno i sve manje voljno proizvoditi vikove ili prodavati poljoprivredne ih stone proizvode za novac kojim se gotovo nita nije moglo kupiti.
Rast inflacije u NDH prikazan je u Tabhci 8. koja daje indekse slubeno
maksimiranih cijena na veliko, slubeno maksimiranih cijena na malo i slobodno formiranih cijena hrane u Zagrebu od travnja 1941. do kraja 1944. te
slubeno maksimiranih cijena na veliko samo od sijenja do travnja 1945. godine. U prva etiri mjeseca 1945, optjecaj novanica porastao je dodatnih 61%,
zalihe hrane uvehke su se smanjile, a psiholoki imbenici koji su poticali inflaciju postali su jo snaniji nego prije.
Razliite skupine potreptina koje su sainjavale slubeni indeks cijena na
veliko pokazivale su vrlo razliite stope rasta. Od kolovoza 1939, koji je poetni
mjesec s indeksom 100, do prosinca 1944. najvei je bio rast proizvoda dobivenih
uzgojem stoke, do 8581; nakon toga su uslijedili tekstilni proizvodi, do 7886; drvni proizvodi (to je \jerojatno ukljuivalo gorivo za domove), do 6567; proizvodi
od ruda (to je vjerojatno ukljuivalo ugljen kao gorivo za domove), do 6411,
poljoprivredne prehrambene proizvode, do 5613; i tako dalje. Na drugom kraju
spektra, proizvodi od papira rasli su samo do 848, a kemijski proizvodi do 2260. j

TABLICA 8.
Cijene na veliko i cijene na malo u Zagrebu,
t r a v a n j 1941 - p r o s i n a c 1 9 4 4 / t r a v a n j 1945.
(kolovoz 1939 = 100)
Razdoblje
prosjek 1940.
prosjek 1941.
prosjek 1942.
prosjek 1943.
sijeanj 1944.
veljaa 1944.
oujak 1944.
txavary 1944.
svibanj 1944.
lipary 1944.
srpary 1944.
kolovoz 1944.
nyan 1944.
listopad 1944.
studeni 1944.
prosinac 1944.
sijeanj 1945.
veljaa 1945.
oujak 1945.
travanj 1945.
Cijene na veliko
(maksimirane)
131
228
427
1297
1411
1487
1850
2028
2175
2209
2608
2988
3794
4882
5036
5258
6488
7146
7744
9852
Cijene na malo
(maksimirane)
Cijene hrane na malo

(slobodno formirane na tritu)
3131
191
473 (pros.)
1228 (pros.)
1228
1228
1907
2583
2965
3065
3238
3938
5374
6338
7725
8350
2310 (pros.)
6444 (pros.)
7645
7736
8899
9742
9470
9529
10223
10385
11602
14525
16802
21857
Izvori: Svi podaci osim za 1945, Nezavisna Drava Hrvatska, Hrvatska dravna banka u 1944", str. 12, 14-15. Podatke za prva etiri mjeseca 1945. ljubazno mije ustupio
Ivo Periin iz arhiva bive Hrvatske dravne banke.
Biljeka: Ovi su indeksi nastali u Istraivakom odjelu banke i stoga imaju slubeni
karakter. Cijene hrane slobodno formirane na tritu, koje su bile koritene da bi se
izraunao indeks cijena na slobodnom tritu u Zagrebu, taj je odjel prikupio poetkom
rujna 1942. godine (kad su iznosile 1300 u usporedbi s kolovozom 1939. godine).
Vano je uoiti da su razliite bile stope rasta maksimiranih cijena na malo
u odnosu na trino formirane cijene hrane. Crno trite bilo je mnogo vanije
za potroae i odraavalo je stvarnu razinu inflacije. Sama je Hrvatska dravna
banka istaknula: Ovaj indeks maksimiranih cijena prehrambenih proizvoda
ima relativno malo vanosti jer se vie prehrambenih proizvoda nabavlja na
ilegalnom tritu nego po zakonski utvrenim cijenama." 10 U usporedbi s cijenama iz kolovoza 1939. slubene cijene na malo u Zagrebu do prosinca 1944.
godine porasle su 83 puta, a one na crnom tritu 218 puta. Ako potroai
hisu mogli sebi priutiti da nabavljaju hranu na crnom tritu na kojem se
kupovalo po slobodno formiranim cijenama, vlasti nisu bile od velike pomoi.
Zbog iznimno oskudnih zaliha hrane u dravnom aparatu racionirane raspodjele, distribucija hrane obinom stanovnitvu bila je neredovita i u kolii-

cijene prehrambenih proizvoda na crnom tritu u ostalim dijelovima zemlje
koji su ovisili o domaoj ponudi i potranji, mogle izrazito razlikovati od onih
u Zagrebu.
S izuzetkom slovenskih partizana, jugoslavenski partizani, koji su nadzirali
znatan dio cijele zemlje od sredine 1942. pa nadalje, nisu putah u optjecaj
vlastitu valutu. Umjesto toga, sluili su se bilo kojom od valuta koja bi bila u
optjecaju na osloboenim podrujima. To im je prualo nesumnjivu prednost
zbog koje su mogli koristiti bilo koju valutu koja bi bila unesena na teritorije
pod njihovom kontrolom (od pljake ili utjerana kao namet) i iznijeti bilo koju
valutu izvan podruja pod svojom kontrolom kako bi kupovah robu, koja je
potom ponovno mogla biti prokrijumarena na te teritorije. U Sloveniji su
slovenski partizani, poevi od 1943, izdavali obveznice koje su sluile kao
sredstvo plaanja u onim slovenskim podrujima koje su oni nadzirali. 12
Prethodna je analiza prikazala razvoj inflacije tijekom rata u dvama
najvanijim dijelovima Jugoslavije - onima koja su zauzimale Srbija i NDH.
Iako je stopa inflacije bila mnogo vea u NDH nego u Srbiji, razlozi za nju
bili su isti u oba podruja: golemi iznosi koji su plaani silama Osovine za
okupacijske trokove ili za odravanje vojske, smanjena koliina dostupnih
roba, iznimno brz novani promet i prelazak stanovnitva na robnu privredu.
Meutim do inflacije jednako velikih razmjera dolo je i izvan tih dvaju podruja, na teritorijima koje su okupirale ili pripojile Njemaka, Italija, Albanija,
Bugarska i Maarska. To je iskazano u golemim iznosima valuta s tih podruja
koje su nakon rata predane na zamjenu za nove jugoslavenske dinare. Prema
Sretenu ujoviu, prvom poslijeratnom ministru financija, jugoslavenske su
vlasti 1945. zamijenile sljedee iznose valuta iz doba rata za nove jugoslavenske dinare: 13
18,800.000
albanski franci
3.400,000.000
bugarske novanice u levima
687,000.000
bugarske obveznice u levima
241.000,000.000
hrvatske kune
9,372.000
njemake Reichskreditkassenscheine
428,000.000
njemake marke
490,000.000
maarski pengi
1.860,000.000
talijanske lire
43.364,000.000
srpski dinari
156,000.000
slovenske obveznice kolaboracionista
104,000.000
slovenske obveznice partizana
sumnjivi stari jugoslavenski dinari u
136,000.000
priznanicama od 1000 dinara
S izuzetkom partizanskih obveznica u Sloveniji, koje su se zamjenjivale
za nominalnu i punu vrijednost, valute i priznanice iz rata mijenjale su se p
razliitim valutnim teajevima i prvotno samo do vrijednosti jednake onoj o

5000 novih dinara. Ostatak je bio plaen poslije s odbitkom od 5 do 7% iznosa koji se dodjeljivao Fondu za ekonomsku obnovu. Prema tome je zamjena
valute iz ratnog vremena bila vezana uz progresivno oporezivanje onih koji
su drali gotovinu, za koju se pretpostavljalo da se velikim dijelom akumulirala pekuliranjem za vrijeme rata. Zamjena valuta koje su bile u optjecaju u
Srbiji, Makedoniji, Crnoj Gori i Vojvodini izvrena je izmeu 20. i 30 travnja
1945; u Hrvatskoj i BiH izmeu 15. i 25. lipnja. Valute su se zamjenjivale prema
sljedeem valutnim teajevima: 100 albanskih franaka za 250 novih dinara; 100
albanskih leka za 50 novih dinara; 100 bugarskih leva za 10 novih dinara; 1000
kuna u Hrvatskoj i BiH za 7 novih dinara; 1000 kuna u istonom Srijemu za 25
novih dinara; 100 njemakih maraka za 60 novih dinara; 100 maarskih penga
za 100 novih dinara; 100 talijanskih lira za 30 novih dinara i 100 starih srpskih
dinara za 5 novih dinara. (Iznosi tih teajeva ne podudaraju se potpuno s onima ve iznesenim jer ti popisi dolaze iz dvaju razhitih poslijeratnih izvora.)
Izdano je ukupno 5.789,500.000 novih dinara za zamjenu valuta iz vremena
rata.14 Formalna zamjena uslijedila je ubrzo nakon zamjene svih postojeih
ugovora, nadnica te plaa i cijena za novu valutu. Novoj dravi, koja je provela
tako ubrzanu zamjenu, glavni je cilj bio zaustaviti inflatorne pritiske u zemlji.
FISKALNA POLITIKA U SRBIJI I N D H
I u Srbiji i u NDH brzo rastua budetska potronja tijekom rata dovela je do

nametanja viih poreza, to je bio jedan nain plaanja tih trokova. U Srbiji
su od poetka 1942. poveani izravni porezi na korporativnu i poslovnu dobit, na poljoprivredne prihode, nadnice i plae te na najamnine nametanjem
dodatnog ratnog poreza od 100 do 120%. Uglavnom zbog uvehke smanjene
ekonomske aktivnosti ta se mjera nije pokazala ba najuspjenijom. Za njom
su uslijedila poveanja poreza na utrak; naknada za igove; obvezne troarine
na vino, estoka pia i eer; monopolistiki porez na duhanske proizvode,
papir za cigarete, sol i naftne proizvode; eljeznike vozarine i pristojbe za
teretne vozarine te potanske pristojbe. U oujku 1943. obvezne troarine i porezi na monopolistike artikle ponovno su se poveah, a tijekom ljeta 1943. i u
sijenju 1944. uslijedila su dodatna poveanja. Iako je izgledalo da su preostali
izravni porezi ostali nepromijenjeni, porez na zemlju se 1942. poveao udvostruenjem porezne osnovice, a u sijenju 1944. ponovno je povean 100% u
Srbiji i 50% u Banatu. Vlasti su takoer raspisale dva zajma s kamatom od po
4,5%, to je inilo ukupan iznos od 2547 mihjuna dinara. 15
Poveanje poreza omoguilo je srpskoj vladi da pomou poreza pokrije
svu svoju redovnu proraunsku potronju od oko 8 milijardi dinara iz 1943.
godine. Meutim tijekom iste godine ostala izvanredna potronja iznosila je 12
milijardi dinara, to se primarno odnosilo na trokove okupacije te na druge
trokove povezane s ratom. Od toga iznosa 1,5 milijardi pokriveno je dugoronim dravnim zajmovima, 3,1 milijarda uplatama Ministarstva financija iz
redovnih poreznih prihoda te 7,4 milijarde posuivanjem od Srpske narodne
banke. Ta posljednja operacija poveala je zaduenost drave prema sredinjoj
banci na ukupan iznos od 16,9 milijardi dinara do kraja 1943. godine. 16
U NDH su, kao i u Srbiji, dodatni prihodi namaknuti neprestanim poveanjima poreza, koji su bili previe esti da bi ih se ovdje detaljnije obradilo.
Najuobiajenija su bila poveanja meu razliitim posrednim porezima, kao
to je opi porez na promet, obvezne troarine na praktiki svu robu iroke
potronje, porezi na artikle koje su prodavali dravni monopolisti (sol, du-

hanski proizvodi, papir za cigarete, ibice i upaljai te naftni proizvodi) i naknade za potanske marke. Veliko poveanje obveznih troarina dogodilo se
tijekom listopada 1941, poveanja tih istih poreza tijekom 1942. i 1943, udvostruenje obveznih troarina uredbom od 8. sijenja 1944. i jo jedno udvostruenje uredbom od 13. prosinca 1944. godine. Opi porez na promet poveao se u listopadu 1942; porez na promet na itarice i na proizvode od itarica
povean je trei put u prosincu 1942, a do jo jednog opeg poveanja poreza
dolo je u srpnju 1943. godine. eljeznike vozarine i potanske pristojbe poveale su se nekohko puta, kao i porez na luksuznu robu. Porez na zemlju prvi
se put poveao 28. studenoga 1942. poveanjem procijenjene osnovice 200%, a
1. sijenja 1944. ta se osnovica udvostruila. Drugi neposredni porezi - na korporativne i poslovne prihode, na prihode od najamnina te na nadnice i plae takoer su se poveah tijekom 1942, a tijekom 1943. i 1944. jo i vie. Konano, 29. prosinca 1943. drava je uvela posebni, nekadanji ratni porez u vidu
30 do 80% dodatne naplate na sve postojee neposredne poreze. 17 Naalost,
vlasti NDH su tijekom rata objavljivale samo iznimno oskudne proraunske
podatke, tako d a j e nemogue rei koliki je dio njene potronje bio pokriven
porezima. Meutim, sudei prema proraunskim brojkama za fiskalnu 1942.
godinu i poveanju optjecaja novanica iz Hrvatske dravne banke, koja je
neposredno bila povezana s rastuim deficitom zbog troenja u vojne svrhe i
za odravanje vojske sila Osovine u NDH, moemo procijeniti da porezni prihodi moda nisu pokrili vie od jedne treine dravne potronje (iskljuujui
potronju dravnih poduzea) tijekom cijeloga ratnog razdoblja. 18
P R E H R A N A U SRBIJI I N D H
Jugoslavija je tijekom meuratnoga razdoblja proizvodila toliko velike koliine

ratarskih i stonih proizvoda d a j e pokrivala sve svoje potrebe i istovremeno je
te artikle i izvozila. Oni su u prosjeku inili izmeu 50 i 60% ukupne vrijednosti
izvoza. Meutim, izvoz prehrambenih artikala samo je djelomice predstavljao
prave vikove. Oni su najee bili posljedica relativno niske kvalitete ishrane
jugoslavenskoga stanovnitva. U periodu od 1934. do 1938. u prosjeku se 81%
kalorijskog unosa stanovnitva sastojao od itarica i krumpira, s kukuruzom
kao osnovnom prehrambenom namirnicom. Niska kvaliteta ishrane bila je vezana uz nizak prihod po glavi stanovnika, to je, s druge strane, posljedica
niske razine ekonomskog razvoja, to znai niske produktivnosti proizvoaa
i malenih povrina poljoprivrednog zemljita u odnosu na broj stanovnika koji
o njemu ovise (agrarna prenaseljenost). Uz to je jugoslavenska poljoprivredna
proizvodnja bila neravnomjerno rasporeena. Podruja sjeverno od crte koju
su inile rijeke Dunav i Sava bile su poljoprivredno najnaprednija, izuzev vina,
duhana i voa, omoguivi glavninu vikova kojima su opskrbljivah podruja
u zemlji deficitarna prehrambenim proizvodima i - za izvoz robe. 19
Jugoslavenska je vlada uvela neke mjere kojima se namjeravala uhvatiti
u kotac s potekoama u opskrbi i raspodjeli hrane ak i prije nego to je bila
napadnuta jer je na ovaj ih onaj nain bila prisiljena poveati svoj izvoz hrane
silama Osovine. Vlada je uvela zakone usmjerene protiv pekulanata hranom,
kao i bezmesne dane i odreene mehanizme nadzora izvoza. Premda joj nije
uspjelo, pokuala je uspostaviti i priuvne zalihe hrane, prije svega u itu, na
podrujima deficitarnim hranom juno od crte Dunav - Sava.
Nain na koji je zemlja bila raskomadana u travnju 1941. igrao je odlunu
ulogu u prehrani stanovnitva za vrijeme rata. Baka i Baranja, i u manjoj mjeri
Meimurje i Prekomurje kao i Banat, koji su bili itnica zemlje, doli su pod
maarsku i njemaku upravu. Poljoprivredni i stoni vikovi s podruja koja
su bila pripojena Maarskoj i iz Banata pod okupacijom Nijemaca, od kojih su
u oba podruja Nijemci imali veliku, dobro organiziranu i snano pronacistiki
orijentiranu manjinu, bili su namijenjeni Njemakoj za trajanja rata. Samaje

Srbija, koja se tada nalazila unutar svojih granica otprije 1912, mogla u normalnim okolnostima i u godinama s prosjenim urodom ljetine u potpunosti zadovoljiti svoje potrebe za hranom i proizvoditi male izvozne vikove. Meutim,
njemake okupacijske snage i priljev vie od 400.000 izbjeglica, koje su inile
nekih 11% ukupnoga stanovnitva, zajedno sa znaajno smanjenom proizvodnjom i velikim izvozom u njemaku korist, predstavljale su vehk teret za srpske
zalihe hrane. U NDH su samo dvije regije imale vikove hrane, Srijem i istonu
Slavoniju, dok je vei dio njezina teritorija bio deficitaran s hranom. Drava bi
u cijelosti, ak i u mirnodopskom razdoblju s prosjenim prinosom i uobiajenim prehrambenim navikama, jedva bila u mogunosti prehraniti samu sebe
ili bi morala uvoziti manje koliine hrane. 2 0 1 sva su jugoslavenska podruja
koja je pripojila Bugarska i koja je pripojila ili zauzela Italija, bilo neposredno
ili preko Albanije, u osnovi bila deficitarna itaricama za prehranu.
Prema tome, namijenivi vikove hrane iz Banata, Bake i Baranje svojoj
uporabi, Nijemci su agresivnim upadom potpuno poremetili sustav opskrbe
hranom koji je u zemlji postojao u meuratnom razdoblju. Problem prehrane
stanovnitva u podrujima deficitarnim hranom postao je najvanije ekonomsko pitanje s kojim su se suoavale lokalne vlasti. Uz to to su odnosili hranu
iz podruja koja su imala vikove hrane, Nijemci su trgovinom, kupovinom
koju su obavljale vojne jedinice i nezakonitim izvozom prigrabili veinu poljoprivrednih i stonih proizvoda kojih su se mogli doepati iz svih ostalih dijelova zemlje pod njihovim nadzorom. tovie, kako se rat nastavljao, rastao
je i pritisak na Jugoslaviju da osigura jo vie hrane, a time i izazov lokalnim
vlastima da hranom opskrbi lokalno stanovnitvo.
U poglavlju 14. opisali smo kako su Nijemci do krajnjih granica vrili pritisak na Banat i uu Srbiju kako bi osigurah poljoprivredne i stone proizvode
za svoje postrojbe te na lokalno radnitvo kako bi proizvodilo za potrebe ratnoga stroja sila Osovine i za izvoz. Prekrivi svoje obeanje da ito nee izvoziti iz ue Srbije, srpskom su seljatvu nametnuli velike prinudne isporuke.
Robne centrale, koje je 1941. osnovao povjerenik za upravu, Aimovi, za kupnju raspoloivih vikova usjeva i ivotinjskih proizvoda kako bi se poiljkama
za Njemaku i zalihama za domae potrebe moglo primjereno upravljati, postale su instrument iznuivanja i prisvajanja tih proizvoda od seljaka od strane
okupacijskog reima. 21 Nakon to su opskrbili vlastite snage u Srbiji, Nijemci
su izvozili vikove ili svojim postrojbama u Grku, ili u ostale dijelove Europe
pod svojim nadzorom, ili u sam Reich.
Za Nijemce je prehrana domaega stanovnitva u urbanim i ruralnim podrujima deficitarnim hranom - izuzev radnika koji su proizvodili za njih - na
Popisu prioriteta bila na vrlo niskom mjestu. Prema britanskim procjenama, u
Proljee 1943. tjedno propisani obroci za obinog potroaa u Beogradu iznosili su 2240 grama kruha ili 1470 grama brana, 125 grama mesa, 80 grama mas-

ti, 30 mililitara ulja i 150 grama eera. Godinu dana poslije bili su jo manji; u
svome izvjetaju iz oujka 1944, Franz Neuhausen, opunomoenik za ekonomske poslove, zabiljeio je da su tjedni obroci iznosili 1500 grama brana, 100
grama mesa, 40 grama masti i ulja i 115 grama eera. Pet kategorija radnika
dobivalo je dodatne obroke, ovisno o naravi njihova posla. Rudari u rudniku,
primjerice, u najteoj skupini radnika, tjedno su dobivali dodatnih 4050 grama
brana, 600 grama mesa, 160 grama masti i ulja te 70 grama eera. Ti obroci
nisu uvijek bili podijeljeni, premda najee jesu, a radnici koji su proizvodili
za Nijemce uvijek su imah prednost. 22
U NDH je ustaka vlada izradila planove za odravanje ili poveanje proizvodnje poljoprivrednih i stonih proizvoda te je izdala uredbe kojima je prisilila seljatvo da uzgaja odreene, posebne vrste usjeva, to je na neki nain
pomoglo da se proizvede vie hrane. Takoer je uvela kvote za prinudne isporuke gotovo svih proizvoda i odredila je kupovne cijene tih isporuka i maksimirala cijene hrane i ostalih proizvoda. Meutim, od 1943. nadalje susretala
se s gotovo nesavladivim potekoama pokuavajui osigurati etvu uroda i
prikupljanje zakonskim odredbama propisanog prinudnog kontingenta. To
se jasno vidi u izvjetaju koji je Josip Cabas, ministar industrije i trgovine
NDH, podnio premijeru Mandiu 4. veljae 1944, u kojem je zabiljeio da unato dobroj ljetini [1943], vlasti zaduene za ekonomiju prehrane nisu bile u
mogunosti prikupiti ak ni 30% od koliina koje zakoni... zahtijevaju da se
moraju predati, a u usporedbi s ukupnim urodom to nije ak ni 5%."23 Odluka
vlade da dio cijene za isporuene industrijske prehrambene kulture plati u industrijskoj robi nije bila puno pomogla. 24 Meutim, kako je rasla vjerojatnost
da e Njemaka izgubiti rat, a time i injenica da e NDH biti zbrisana dok e
partizani izai kao pobjednici, seljaci u okupiranim podrujima sve su vie
potpadah pod utjecaj partizanskih narodnih odbora kojima je jedan od ciljeva
bio uskratiti Nijemcima i ustakim vlastima to je mogue vie hrane. Zbog
toga su popriline koliine hrane koje su bile proizvedene u tim podrujima
zavrile na osloboenom partizanskom teritoriju. U objelodanjenom pismu
pukovniku Schuchardtu, voditelju odjela njemakoga glavnog stoera, od
26. svibnja 1943, Glaise, glavni njemaki opunomoenik u Hrvatskoj, napisao
je: Inflacija, maksimirane cijene i suprotstavljanje reimu potiu seljake, ak i
u podrujima na kojima bi se mogao izvesti prinudni otkup, da svoje proizvode
dre uskladitene. No, tada im se zna dogoditi da im gerila oduzme njihovo
kruno brano i njihovu stoku. U sluajevima kad su natjerani da biraju izmeu
drave i partizana, oni se vrlo esto priklanjaju partizanima kao jaima." 25
Tijekom odreenih perioda u 1944. Nijemci su u NDH morali organizirati
dopremu poiljaka velikih koliina ita, veinom iz Rumunjske, i eera, iz same
Njemake, jer bi inae ishrana i oruanih snaga NDH i odreenih preferiranih
segmenata civilnoga stanovnitva bila nemogua. Naalost, o tim uvoznim ar-

tiklima imamo samo oskudne podatke. Meutim, Cabas je iznio da su uvezeni
proizvodi za razdoblje izmeu 1. veljae i 1. kolovoza 1944. trebali udovoljiti
samo elementarnim zahtjevima hrvatskih oruanih snaga i civilnoga stanovnitva
kako slijedi: 104.745 metrikih tona ita za kruh, 11.596 metrikih tona suenoga
graha i 145.572 metrike tone krumpira. Godinja potreba za uvozom masti i ulja
iznosila je 5732 metrike tone i 15.230 metrikih tona eera. 26
Normalnu poljoprivrednu i stonu proizvodnju u NDH od poetka su
remetila dva imbenika. Zloini velikih razmjera poduzimani protiv srpskoga
stanovnitva (oko 30% od ukupnoga stanovnitva zemlje) natjerah su tisue
Srba u ume ili izvan zemlje, a kao posljedica toga njihova su poljoprivredno produktivna imanja esto pljakana ili u najmanju ruku nisu se odravala
upotrebljivima ili su na njima samo privremeno boravili ljudi kojima su vlasti
bile sklone. Uz to je proizvodnju prijeilo neprestano irenje gerilskoga rata,
koji se nije protezao samo na planinska podruja u zemlji ve je sezao i daleko na sjever, na ravnice i gotovo pred vrata samoga glavnoga grada Zagreba.
Meutim, kako se rat irio, vlasti NDH i Njemake, kao i Talijani dok je njihova vlast trajala, ak i od proizvedenih poljoprivrednih proizvoda dobivale
sve manje i manje. Odgovornost za to lei u etiri osnovna razloga. Prvo, vrlo
niske cijene koje je drava odredila za obvezne isporuke usjeva i stonih proizvoda odvratile su seljake od proizvodnje za prisilni otkup. Drugo, nedostatak
industrijskih proizvoda koji bi se mogli kupiti novcem dobivenim od prodaje
poljoprivrednih proizvoda jo je vie smanjio isporuke. Tree, silovito napredovanje inflacije seljake je sve manje i manje poticalo da proizvode bilo kakve
vikove i da ih, od onih koje su imali, prodaju za novac umjesto da ih zamijene
u trampi za stvarnu robu. I etvrto, seljatvo je, ak i u podrujima izmeu rijeke Save na jugu i rijeka Drave i Dunava na sjeveru, uvidjelo da su od sredine
1943. pa nadalje partizani bili jai od ustake vlasti i da su postajali sve jai,
zbog ega je velika koliina hrane i ostalih poljoprivrednih proizvoda, kao to
su vuna i koe, u sve veim razmjerima preko tajnih kanala odlazila njima. 27
Vlada NDH je osnovala Dravnu opskrbnu poslovnu sredinjicu (DOPOS)
za davanje obroka i planiranje distribucije hrane. U proljee 1943, prema
britanskim procjenama, tjedna dijeljenja obroka za obinog potroaa u NDH
iznosila su 1050 grama kruha, 75 grama brana, 250 grama mesa, 60 grama
masti, 50 grama ulja, 75 grama eera, 100 grama sira i 115 grama mahunarki.
Meutim zbog iznimno ogranienih zaliha hrane koje je imao DOPOS, njegova
distribucija irem stanovnitvu bila je neredovita i mnogo manja od zakonom
Propisanih koliina. To je bilo tako unato injenici da se NDH isticala po
tome to je imala najmanje slubene obroke hrane od bilo koje europske zenite koja je bila u ratu. 28
Zbog toga to vlasti nisu uspjele ostvariti obavezne isporuke po najniim
cijenama, a sustav davanja obroka nije bio u mogunosti da prikupi i preveze

postojee poiljke, mnoge su gradske uprave, ukljuujui i onu u Zagrebu
pored postojeega trita hranom s maksimiranim cijenama uvele i trite
hranom sa slobodnim cijenama. Dragutin Toth, ministar financija, u dopisu
premijeru od 22. svibnja 1944. snano je prosvjedovao protiv toga u Zagrebu,
zalaui se za uvoenje strogoga sustava davanja obroka kao preduvjeta da
bi ekonomija nastavila funkcionirati. Meutim, njegov zahtjev nije postigao
nikakav uinak. 29 Slobodno je trite uvehke povealo zalihe hrane, premda
po vrlo visokim cijenama (vidi Tablicu 8). Takoer je otvorilo vrata rairenom
krijumarenju i korupciji. S obzirom da se rast prihoda radnika odravao na
razini daleko nioj od razine rasta cijena na slobodnom tritu hrane, dovoljne
koliine hrane mogli su sebi priutiti samo ljudi s visokim prihodima, bilo da
su ih stekli zakonito ili nezakonito ili s akumuliranim dugotrajnim potroakim
dobrima koja su se mogla prodati ili trampiti. Trpljenje nestaica hrane i djelomine ili potpune gladi bilo je iroko rasprostranjeno.
Uz to to su zalihe bile male, hrana je u NDH za vrijeme rata bila vrlo neravnomjerno raspodijeljena. Posebno su teko bila pogoena podruja juno
od rijeke Save, jer su ona po naravi bila deficitarna hranom, zato to je otpor
ondje bio snaan pa je time nepovoljno utjecao na proizvodnju i zato to su
partizanski napadi na cestama i eljeznikim prugama ograniavah poiljke
s robom od sjevera prema jugu i iz ruralnih podruja prema onim urbanim.
Gotovo da i nemamo kvantitativne podatke o tome. No imamo podatke za
grad Sarajevo u periodu od sijenja do kraja listopada 1943. godine. Od sarajevskoga stanovnitva koje je iznosilo oko 100.000 ljudi bilo je predvieno da
njih 70.000 opskrbljuje Dravna opskrbna poslovna sredinjica, dok su njih
30.000 (zaposleni u dravnom aparatu i u razliitim vladinim djelatnostima
kao to su eljeznica, orunica i tvornica duhanskih proizvoda) opskrbljivali njihovi kooperanti, iako su i oni odlazili do Dravne opskrbne poslovne
sredinjice nakon to su kooperanti to prestali initi. Tijekom tih deset mjeseci DOPS je Ijedno po osobi dijelio 795 grama brana, 7 grama makarona, 2,4
grama maslaca, 65 grama eera, i (iz Njemake) 675 grama krumpira. Meso i
mast uope nisu dijelili. Meso se posljednji put dijelilo prethodnog Boia, kad
je 2000 kilograma podijeljeno svim stanovnicima grada. 30
Na kraju, jedan od najteih problema za vlasti i u okupiranoj Srbiji i u
NDH bilo je poveanje urbanoga stanovnitva za vrijeme rata. To prvenstveno
treba pripisati priljevu izbjeghca, posebno u Beograd i Zagreb. U Beogradu je
(iskljuivi susjedne gradove Panevo i Zemun, u kojem je u travnju 1941. bilo
kombinirano stanovnitvo od oko 50.000 ljudi) broj stanovnika u poetku opao
s oko 400.000 u vrijeme napada, na 254.000 do sredine svibnja 1941, nakon to
su ljudi izbjegli zbog bombardiranja i sloma sustava javnog reda i opskrbej
hranom. Meutim do sredine 1942. stanovnitvo je poraslo na 300.000 ljudi,
a u travnju 1943. general zapovjednik u Srbiji procijenio je da se ono gotovo
r-7C\n

udvostruilo u posljednje dvije godine. Zagrebako stanovnitvo naraslo je sa
250.000 u travnju 1941. na 400.000 u studenome 1943. te na gotovo 500.000 u
svibnju 1944. godine. 31 Nije potrebno ni rei d a j e taj porast uvelike poveao
potrebu za stanovanjem, medicinskom skrbi i drugim javnim slubama.
I u Srbiji i u NDH uveden je direktan nadzor nad sadrvjom usjeva, obveznim
isporukama, cijenama, podjelom obroka, i tako dalje. Meutim, oni nisu bile od
velike pomoi obinom potroau koji nije imao nikakvo prvenstvo, s obzirom
da su zalihe obroka predviene za raspodjelu bile raspoloive samo u malim
koliinama, ili neredovite ili ih uope nije bilo. Ono, stoje bilo raspoloivo, prvo
je ilo okupacijskim vojskama, domaim snagama, i radnicima koji su proizvodili za Nijemce. Zalihe su hrane uskoro postale glavna preokupacija vlasti i
javnosti, to je jasno pokazivala nemogunost zadovoljavanja ak i niskih razina slubeno propisanih obroka i poveai\je slubenih, a pogotovu cijena na
crnom tritu i u Srbiji i NDH. Nekohko je ruralnih podruja s vikovima hrane
bolje stajalo u onoj mjeri u kojoj su za sebe mogli zadrati dovoljne koliine
prehrambenih proizvoda. Druge potreptine, kao to je obua i odjea, bilo je
jo tee nabaviti od hrane, no kako su one bile manje vane za golu egzistenciju, njihovu nestaicu nije trebalo hitno zadovoljiti. Odnosi izmeu hrane i
odjee jasno se vide iz uvjeta trampe iznesenih u izvjetajima, u kojima su ito
i kukuruz s j e d n e strane mijenjani za odjeu, a s druge, za obuu.
Kako su se partizani neprestano irili poveavajui teritorij pod svojim nadzorom i pridobijajui sve vie sljedbenika, to je i vei postotak proizvodnje
svih usjeva i stonih proizvoda sve ee zavravao na osloboenom teritoriju.
Dijelom zbog toga i dijelom zato to su Njemaka i sami kvislinki reimi sve
oajnije trebah hranu, oni su poeli primjenjivati sve represivnije metode prikupljanja usjeva. Zapravo, uspjeno prikupljanje obveznih isporuka usjeva postalo je glavni problem ekonomske uprave i zahtijevalo je sve vei broj postrojba
koje bi ga izvrile. A u isto vrijeme seljaci su postajali sve odluniji da svoje
proizvode uskrate vlastima jer s utrkom od legalne prodaje nita nisu mogli
kupiti. Osim toga, bilo je sve izglednije da e partizani postati budui gospodari
zemlje. Ukratko, kako su se proizvodnja i zalihe hrane sve vie smanjivale, borba meu onima koji su je traili postala je sve odlunija. Ljudi u gradovima i na
Podrujima deficitarnim hranom bili su prisiljeni prehranjivati se sve oskudnije
te su ponekad dolazili do toke kada je nastupala prava glad.
Nametanjem neposrednog i posrednog nadzora, Nijemci su pokuah gospodarstvo Srbije i NDH uiniti odrivijim i produktivnijim kako bi ove bile
sposobnije nositi teret koji su im nametnuli. S obzirom na to, Srbija je bila u
oljoj poziciji od NDH zbog dva razloga. Prvo, vojni i ekonomski poremeaji
na
njenom teritoriju bili su do ljeta 1944. relativno maryeg opsega naspram
onih u NDH. Drugo, broj kolaboracionistikih postrojba u Srbiji bio je mnogo
ma
n j i nego u NDH, nikada ne prelazei brojku od oko 35.000 ljudi, u usporedbi

s vie od 250.000 ljudi pod orujem u ustakoj dravi, kada je angaman okupatorskih sila bio najvei. Protutea tim prednostima bila je, meutim, injenica
da su u Srbiji takoer djelovali Mihailovievi etnici i da su oni na ovaj ili onaj
nain ivjeh od rada na zemlji, u velikoj mjeri uz pomo Nedieve uprave. I
njemaka je policija u Srbiji prilino izriito nastojala izvui koliko je god
mogue tona robe", kako je to Neuhausen jednom napomenuo.
Razumno je pretpostaviti kako su Nijemci oekivah da e iznuditi mnogo
vei ekonomski doprinos od Jugoslavije za potrebe ratnoga stroja sila Osovine nego to su to stvarno uspjeh. Upravo je partizansko sabotiranje i gerilsko ratovanje sve vie ometalo njihovo ekonomsko iskoritavanje zemlje i
koritenje njenih komunikacijskih postrojenja. S obzirom na operacije i ukupni angamana njihovih jedinica, kao i jedinica njihovih saveznika, ono to su
Nijemci odnijeh iz Jugoslavije kotalo ih je mnogo vie nego to su izvorno
planirah. Iako je ekonomsko breme pljakanja jugoslavenskoga teritorija koje
su vrile sile Osovine u prvom redu snosilo jugoslavensko stanovnitvo - u
vidu visokih trokova okupacije ili stranih vojski, uvelike manipuliranih izvoznih vikova, gubitka bogatstava i proizvodne sposobnosti od poveanog iscrpljivanja i razaranja ili potpunog unitenja poljoprivrednog zemljita i industrijskih postrojenja, rastue inflacije i smanjene potronje - gubitak njemakih
ivota i ukupna vojna potronja u Jugoslaviji, takoer su bih veliki.
MATERIJALNI GUBICI ZEMLJE NA KRAJU RATA
Kao posljedica rata, materijalni su gubici u Jugoslaviji imali zapanjujue razmjere. To je shvatljivo kad se uzme u obzir narav ratovanja u zemlji - sustavno koritenje sabotaa i strategije spaljene zemlje koje su koristile gerilske
jedinice te strategija sustavnog i sveobuhvatnog unitavanja koje su koristile
okupacijske snage tijekom povlaenja. No, dok je popis stanovnitva iz 1948.
bio osnovno sredstvo provjere procjena gubitaka stanovnitva u ratu, kao to
emo vidjeti u sljedeem poglavlju, nijedan takav popis kojim bi se provjerile procjene materijalnih ratnih gubitaka nije napravljen za imanja i postrojenja. Stoga moramo imati na umu da u potonjem postoji znatno toleriranje
pogreke, u svakom sluaju barem 25% ih moda jo vie.
Jugoslavenske su vlasti procijenile da je vrijednost neposrednih materijalnih gubitaka koje je zemlja pretrpjela tijekom rata iznosila 9145 milijuna
amerikih dolara, od kojih je 7120 mihjuna pripisano Njemakoj, 1449 mihjuna
Italiji te 775 milijuna Bugarskoj i Maarskoj. 32 (Godina na koju se odnosi ta
vrijednost dolara nije posebno navedena; ova rana poslijeratna procjena od
strane Komisije za ratne odtete objavljena je bez datuma.) Procjene gubitaka,
zaokruene vrijednosti, iznose kako slijedi: 21% nastambi razoreno je, spaljeno
ili teko oteeno, a uniteno je 24% svih vonjaka i 38% svih vinograda. Od
stoke, uniteno je ili opljakano 62% konja, 5f % goveda, 63% ovaca i koza,
59% svinja, 54% peradi i 42% konica s pelama. Procijenjeno je d a j e tijekom
etiri godine ratovanja iz zemlje odneseno 19 mihjuna tona itarica i ostalih
proizvoda od usjeva, 17.000 tona pamuka i 2,5 milijuna tona mlijeka i mlijenih
Proizvoda. U to se vjerojatno ubrajaju potreptine za odravanje njemake
1
talijanske okupacijske vojske u zemlji, koje su Nedi i Paveli bili obvezni
Pruati prema razliitim sporazumima i zapovijedima. Velik dio poljoprivredn
g orua uniten je i oteen ili je postao neupotrebljiv od prekomjernog
koritenja, i lomljenja. Velik dio svih ribarskih brodova i opreme uniten je ili
Jako oteen.
r
Prema rijeima iz samoga izvjetaja, jugoslavenska je industrija tijekom

' bila izloena neposrednom razaranju i unitavanju, preseljenju i pljaka-
ra a

nju strojeva te pretjeranom i bezobzirnom koritenju i lomljenju". Neposredno
razaranje i unitavanje pogodilo je dvije treine industrijskih postrojenja. Ni
jedan jedini rudnik u Jugoslaviji nije izbjegao oteenje ili razaranje.
Okupacijske su vojske, posebno Talijani, prakticirale bezobzirnu politiku pretjerane sjee uma, negativno utjeui na proizvodnost toga vanog
prirodnog resursa. Ta se politika samo u nekim podrujima provodila iz
predostronosti usn\jerene protiv gerilskog ratovanja, tako da su nadaleko
sjekli sva stabla koja su se nalazila uzdu eljeznikih pruga i cesta.
Moda je najgore unitavanje tijekom rata zadesilo jugoslavenski transportni sustav, osobito eljeznicu. Prema slubenim procjenama, neprijatelj
je odvezao, otetio ili unitio 77% svih lokomotiva i 84% svih eljeznikih
kola. Razorena je veina mostova predvienih za eljezniki promet i veina eljeznikih pruga. Velika oteenja eljeznike opreme i pruga uvelike je
prouzroila svjesna partizanska politika napadanja eljeznikih komunikacija
kojoj je cilj bilo unitenje, ime bi se poremetilo kretanje neprijateljskih postrojba i zaliha i unutar Jugoslavije i ono koje je prelazilo preko jugoslavenskoga teritorija na ostala ratna poprita, osobito ona u Italiji, Grkoj i Africi.
U tome su im zduno pomagali britanski strunjaci za razaranje i eksplozive te
od proljea 1944. i britanske i amerike zrane snage stacionirane u Italiji. Uz
to su Nijemci, kad su se povlaili, sustavno unitavah eljeznika postrojenja
i opremu kako bi usporili svoje progonitelje, sluei se posebnom opremom
za piljenje eljeznikih pragova kojom su presijecali eljeznike pragove, a
eljeznike pruge inili neupotrebljivima. Ne treba ni rei da su unitili i veinu
ostalih proizvodnih postrojenja koja su im se nala na putu. To dobro ilustrira
izvjetaj koji je general Lohr, glavni zapovjednik skupine armija E, podnio nakon to su njegove armije prevalile oko 1000 kilometara tijekom etiri i pol
mjeseca povlaei se pod vatrom s Egejskih otoka i kontinentalne Grke kroz
Makedoniju, Sandak i jugozapadnu Srbiju prema Austriji. Na otprilike dvije
treine puta do cilja, na rijeci Drini, napisao je:
Nijedna stvar vrijedna spomena nije pala u neprijateljske ruke. Morali
smo sagraditi 1403 pontonska mosta, 23 eljeznika mosta kao i 20 kilometara
eljeznike pruge. Unitili smo 223 cestovna mosta, 281 eljezniki most, 95
tunela, 598 kilometara eljeznike pruge, [i] 9776 eljeznikih kola i lokomotiva.33
Moe se sa sigurnou pretpostaviti da su Nijemci bili jednako destruktivnoj
temeljiti u svome daljnjem povlaenju od rijeke Drine do austrijske granice.^
Veinu automobila i kamiona takoer su odvezli ih unitili. Kao s o|
navedeni izvjetaj pokazuje, uniten je ili teko oteen velik dio boljih c s jf
i cestovnih mostova. Izgubljeno je vie od polovice prekomorskih i rijenu i

sredstava za prijevoz tereta u zemlji. Najvei dio prekomorske flote djelovao
je kao dio zajednikoga saveznikog brodovlja i pretrpio je gubitke od neprijateljskih podmornica i ratovanja minama. Uz to je najvei dio bolnica i drugih
javnih zdravstvenih ustanova, kao i veliki broj znanstvenih i ostalih institucija
visokoga obrazovanja, ili opljakan, ili teko oteen ili uniten. To je osobito
vrijedilo za muzeje, arhive i knjinice.
tovie, ukupna administrativna organizacija zemlje kao i glavnina
poslovne strukture prerazmjetena je tijekom 1941, s mnotvom nezakonitih
transfera vlasnitva i uklanjanjem ili ubijanjem upravljakog osoblja. Izrijekom, jugoslavenska je ekonomija na kraju rata pruala sliku unitenja irokih
razmjera i potpune dezorganizacije, sa strahovito smanjenom sposobnosti da
uope neto proizvodi. Neobuzdana inflacija diljem cijele zemlje i prisutnost
est domaih i okupacijskih valuta samo su pojaali ekonomski kaos. Smanjeni proizvodni kapacitet zemlje ojaan je injenicom d a j e veina obuenoga
tehnikog i upravljakog osoblja deportirana, ili ubijena ili je emigrirala. A
velik broj ljudi koji je ostao novi je reim smatrao politiki nepouzdanim te
im je stoga bilo zaprijeeno da dospiju na poloaje gdje su se donosile odluke. S druge strane, uvehke je bila prisutna poveana potreba za kapitalnim i
upravljakim resursima, kako za neposrednu pomo tako i za rad na obnovi, a
poslije za gospodarski razvoj zemlje.
Okupacijske snage u Jugoslaviji jedva da su poveale industrijsku bazu
zemlje, naspram onoga to su uinili, primjerice, u ehoslovakoj, gdje su Nijemci proirili proizvodni kapacitet nekohko industrija tijekom svoje okupacije. Nijemci su znatno poveali kapacitet rudnika bakra u Boru kao i u nekoliko drugih rudnika u Srbiji. Takoer su proirili postrojenja za proizvodnju
boksita u Hercegovini i Dalmaciji te postrojenja za proizvodnju ulja u nekim
dijelovima NDH. Potonja su, meutim, bila teko oteena tijekom povlaenja
njemakih postrojbi. Nijemci su takoer pokrenuli nekohko tvornica za proizvodnju avionskih motora i njihovih dijeiova, no to nije bilo vano u ukupnom
poveanju industrijskog kapaciteta zemlje. Dva su osnovna imbenika sprijeila Nijemce da vie proire proizvodne kapacitete: neprestane partizanske
sabotae - partizani su, naime, sustavno pokuavah unititi proizvodna postrojenja vana za njemaki ratni stroj, i blizina saveznikih zranih snaga, koje
su mogle i koje jesu bombardirale takva postrojenja.
U zavrnim tjednima rata jedan je dio vojnih zaliha, streljiva i vozila preotet od Nijemaca i kvislinkih snaga. Meutim, mnoge su se stvari sustavno
unitavale i, s izuzetkom vozila, upotrebljive su bile samo u vojne svrhe. Jedan
broj lokomotiva, eljeznikoga voznog parka i posebno rijene barke koje su
12
zemlje odvezh Nijemci poslije su locirani u Njemakoj i Austriji; ali s obzirom na zategnute odnose izmeu Jugoslavije i zapadnih Saveznika nakon rata,
Povrat te imovine zahtijevao je veliki trud.

Jednom kad su doli na vlast, jugoslavenski su komunisti bili isto toliko odluni u postavljanju razorene ekonomije ponovno na noge te u reorganiziranju
i poslije u njezinu razvijanju po sovjetskom modelu kao to su to bili tijekom
rata u borbi protiv okupacijskih i kolaboracionistikih snaga. Mnogo je pomoi Jugoslaviji pruila Organizacija UN-a za spas i obnovu (UNRRA) tijekom
1945. i 1946. godine. Vraeno je neto opljakanoga materijala i, naposljetku,
dobivena je i djelomina ratna odteta od bivih okupacijskih snaga, posebno
od Njemake, Italije i Maarske. Meutim, iznos ratne odtete dobiven od
Njemake bio je vrlo malen u usporedbi s iznosom tete koji su Jugoslaveni
procijenili. A u pregovorima o plaanju odtete Jugoslavenima nastradalim
od njemake vojske i policije tijekom rata jo nije ostvaren nikakav napredak
iako je jugoslavenska vlada po tom pitanju godinama vrila pritisak na vladu
Zapadne Njemake.
Biljeke
1
Svi podaci o novcu u optjecaju u Srbiji tijekom 1943. su iz Neuhausen III", Frs. 400-402.
Usput reeno, dugovanja na iro-raunima i ostalim kratkotrajnim novanim obvezama
Srpske narodne banke, koje su praktiki bile iste kao i one u novcu, na kraju 1943. iznosila su 6300 milijuna dinara. Koliko je dinara bilo u optjecaju 20. listopada 1944, toliko je
srpskih dinara iz ratnog doba zamijenjeno novim jugoslavenskim dinarima nakon rata.
Podaci o koliini dinara koji su u NDH zamijenjeni za kune preuzeti su iz Tinti, Izvjetaj
o valutno-gospodarskoj politici, str. 10 (o tom izvjetaju vidi 15. poglavlje, biljeka 11).
Podaci o novcu u optjecaju potkraj 1943. su iz Nezavisna Drava Hrvatska, Hrvatska
dravna banka u 1944", str. 32 (o tom izvjetaju vidi 15. poglavlje, biljeka 43). Podaci za
novac u optjecaju potkraj kolovoza 1944. su iz Micr. No. T-311, Roll 286, Fr. 708. Iznos
kuna u optjecaju u svibnju 1945. bio je iznos kuna zamijenjenih za nove jugoslavenske
dinare nakon rata. Vidi Jugoslavija, Ministarstvo informiranja, Debata o budetu za
1946, str. 59.
3
Neuhausen III", Frs. 379-386; Schlarp, Wirtschaft und Besatzung in Serbien, 19411944, str. 365.
4
Neuhausen III", Fr. 381.
5
Isto, Frs. 379-83, 402.
6
Za zarnjenu ostalih valuta u kune tijekom 1941, vidi Tinti, Izvjetaj o valutno-gospodarskoj politici", str. 10-11. Vidi taj isti izvor, str. 11, za optjecaj novanica u travnju 1943.
godine. Za optjecaj novanica na kraju 1941, vidi Nezavisna drava Hrvatska, Hrvatska
dravna banka do konca godine 1941, str. 9. Za drugi izvor o optjecaju novanica u
travnju 1943, vidi Nezavisna Drava Hrvatska, Hrvatska dravna banka u 1944", str.
20. Vidi taj isti izvor, str. 32, za optjecaj novanica na kraju 1944. godine. Za optjecaj
novanica u svibnju 1945, vidi Jugoslavija, Ministarstvo informiranja, Debata o budetu
za 1946.
' Vidi Nezavisna Drava Hrvatska, Hrvatska dravna banka u 1944", str. 20. za poveanje

na iro-raunima u sredinjoj banci i str. 5 za njihovo poveanje u sustavu potanske
tednje.
8
Micr. No. T-311, Roll 286, Fr. 708.
9
Nezavisna Drava Hrvatska, Hrvatska dravna banka u 1944", str. 13.
10
Ibid., str. 15.
11
Vidi Cabas, Gospodarski problemi NDH", str. 11. (Vidi 15. poglavlje, biljeka 26, o tom
izvjetaju.)
12
Narodnoosvobodilna vojna, str. 681, 683.
13
Jugoslavija, Ministarstvo informacija, Debata o budetu za 1946, str. 58-59.
14
Jugoslavija, Sekretarijat za informiranje, Informativni prirunik, sv. 2, str. 239.
15
Poveanje razliitih poreza tijekom vremena, vidi u Concluding Report on the Military
Administration in Serbia", u Micr. No. T-501, Roll 264, Frs. 281. i 292-99. Za dravne zajmove, vidi Borba, 23. novembar 1944. godine.
16
Neuhausen III", Frs. 395-396.
17
Vidi sveske Zbornika zakona i naredaba NDH, objavljivanih od 1941. pa do 1944, za
ovaj podatak: 1941, str. 840-46, i 1944, str. 12-16. i 832-34. o obaveznim troarinama; 1942,
str. 1389, 1570. i 1943, str. 1062, o opem porezu na promet; 1942, str. 1520, i 1944, str.
122, o eljeznikim vozarinama, potanskim pristojbama i porezima na zemlju; 1943, str.
424, i 1944, str. 140-49, o ostalim neposrednim porezima; 1943, str. 534-38, i 1944, str. 46,
o posebnom porezu na ratnu dobit; i 1943, str. 1388, o posebnoj nekadanjoj poreznoj
nadoplati.
18
Cabas, Gospodarski problemi NDH". Prema jednom lanku iz Neue Ordnung (Zagreb)
od 10. sijenja 1942, ukupni porezni prihod za fiskalnu godinu 1942. procijenjen je na
10.182 milijuna kuna: 3446 milijuna iz neposrednih poreza i 6736 milijuna iz posrednih
poreza.
Tijekom prosinca 1941. vlasti NDH dobile su ovlasti da izdaju 3000 milijuna kuna kratkoronih dravnih obveznica; meutim, onoliko koliko sam uspio utvrditi, ona oigledno
nikad nije podnijela na suglasnost nikakve posebne ratne zajmove privatnim bankama ili
iroj javnosti.
19
Vidi moju knjigu, Peasants, Politics, and Economic Change in Yugoslavia, str. 548. za
postotak kalorinog unosa u prehrani stanovnitva za period 1934-1938; str. 540-569. za
koritenje hrane za 1934-1938; i str. 620-621. za postotak koji poljoprivredni izvozni artikli
ine u ukupnom izvozu zemlje u meuratnom razdoblju. Trei dio jest sveobuhvatan opis
jugoslavenske poljoprivrede uoi Drugoga svjetskog rata.
20
Turina, Poljodjetjstvo u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj, str. 133; V. Horvat, Poljodjelstvo
Hrvatske
u ratu, str. 4.
21
Neuhausen se hvalio time kako je u Srbiji uspio provesti prikupljanje veih prinudnih
poiljki penice i kukuruza koje je njegovo osoblje preuzelo tijekom rujna 1942. Neu22 hausen II", Frs. 326-27.
Za obroke tijekom 1943, vidi United States, Foreign Economic Administration, Yugoslavia: Economic Resources Dring the Liberation Period, str. 33, koja navodi dokument
britanskog Ministarstva za ekonomsko ratovanje (Ministry of Economic Warfarfe) od
21. lipnja 1943, a za obroke tijekom 1944, vidi Neuhausen III", Fr. 337.
^ Cabas, Gospodarski problemi NDH", str, 13.
Takvim nadoplatama u robi plaale su se sljedee industrijske prehrambene kulture:
cikorija (od koje se pripremao nadomjestak za kavu), eerna repica, sjeme suncokreta,

soja, lan i konoplja. Roba za nadoplatu najee je bio eer, jestiva ulja i tekstilni proizvodi. Vidi Zbornik zakona i naredaba NDH, 1943, str. 221-223, 912,1088-1090.
25
Micr. No. T-501, Roll 264, Fr. 520.
26
Cabas, Gospodarski problemi NDH", str. 15-16.
27
Micr. No. T-120, RoU 5796, Frs. H308,689-90, H308.961; Micr. No. T-501, RoU 264, Fr. 520.
28
Za dijeljenje obroka tijekom 1943, vidi United States, Foreign Economic Administration
Yugoslavia: Economic Resources Dring the Liberation Period, str. 33, koji navodi dokument britanskoga Ministarstva za ekonomsko ratovanje od 21. lipnja 1943. godine. Za
manju razinu slubenih obroka hrane i distribuiranu hranu, vidi Cabas, Gospodarski
problemi NDH", str. 11. Brojna njemaki izvjetaji potvruju neuspjeh sustava dijeljenja
obroka i neadekvatnost koliine hrane koju osiguravaju vlasti. Vidi, primjerice, Micr. No.
T-120, RoU 5796, Frs. H308,588-89, H308,750-51, H308,960-61, i Micr. No. T-501, RoU 264, Fr'
630. Vidi Haeffnerov izvjetaj Glaiseu od 16. studenoga 1942, u kojem je opisao korupciju
u redovima ustaa koji su bili zadueni za opskrbu mesom zagrebakoga stanovnitva, u:
Micr. No. T-501, RoU 265, Frs. 185-87.
29
Micr. No. T-120, RoU 5796, Frs. H308, 570-76.
30
Micr. No. T-120, RoU 5796, Frs. H308,588-94.
31
Za stanovnitvo Beograda tijekom 1941, vidi Schlarp, Wirtschaft und Besatzung in Serbien, 1941-1944, str. 88, navodi se priopenje savjetnika Feina Ministarstvu vanjskih
poslova od 26. svibnja 1941. godine. Za stanovnitvo tijekom 1942, vidi Tagespost (Graz),
6. travanj 1943, koji navodi popis stanovnitva iz prethodne godine na dan 24. Upnja
1942. Za stanovnitvo tijekom 1943, vidi Micr. No. T-501, RoU 249, Fr. 243. Za zagrebako
stanovnitvo tijekom studenog 1943, vidi Hrvatski narod (Zagreb), 23. studeni 1943; i
tijekom svibnja 1944, dopis Dragutina Totha premijeru Mandiu, u Micr. No. T-120, RoU
5796, Fr. H308,571. Na dan 3. veljae 1944. Donau Zeitung (Beograd) takoer je procijenio zagrebako stanovnitvo na vie od 400.000 stanovnika.
32 Jugoslavija, Komisija za ratne odtete, Ljudske i materijalne rtve Jugoslavije; passim.
oo
Kriegstagebuch, sv. 4, dio 2, str. 1013. Izvjetaj je podnesen 13. sijenja 1945. godine.
XVII.
N a v o d n i
g u b i c i
s t v a r n i
s t a n o v n i t v a
0 problemu gubitaka stanovnitva u Jugoslaviji tijekom Drugoga svjetskog

rata gorljivo se raspravljalo jo od poetka samoga sukoba. Sjedne strane, jugoslavenske komunistike vlasti, najveim dijelom srpski povjesniari, i mnogi drugi Srbi, optuivali su NDH za likvidaciju stotina tisua Srba u zloinima
diljem zemlje i u logorima. Samo su se za logor Jasenovac, primjerice, slubene
jugoslavenske procjene kretale od 600.000 do 700.000 rtava, uglavnom Srba,
a mnoge osobne srpske procjene premaivale su brojku od 1,000.000 srpskih
rtava. S druge strane, antikomunistika i antisrpska strana, koja je obuhvaala i neke hrvatske emigrante na Zapadu, optuivala je jugoslavenske komunistike snage da su na kraju rata na austrijsko-jugoslavenskoj granici likvidirale
500.000 do 600.000 vojnika oruanih snaga NDH u povlaenju i civila u njihovoj pratnji. Uz to su neki hrvatski emigranti procijenili da su srpski etnici
ubili 500.000 Hrvata tijekom rata.
Da bi se pokazala neodriva narav tih optubi na svim stranama, potrebno je
ispitati demografske i stvarne gubitke u Jugoslaviji tijekom rata. Ovo bi poglavlje zapravo trebalo biti razdvojeno na dva dijela: jedan bi dio trebao biti u zakljuku ove knjige, a drugi u zakljuku knjige o partizanima. Meutim, mi emo
se tim problemom baviti ovdje zato to su stvarni gubici stanovnitva u cijeloj
zemlji i u njenim razliitim dijelovima jo vrlo kontroverzni i to su pitanja o kojima se mnogo raspravlja. Zapravo, pitanje ubijenih Srba u ustakoj dravi i broj
Hrvata koje su likvidirale snage kojima su na elu bih komunisti zasad najee
ukljuuju emocijama optereena i u raspravama suprotstavljena pitanja o povijesti Jugoslavije tijekom Drugoga svjetskog rata. O njima je objavljena golema
koliina propagandnog materijala i iskrivljenih informacija.
Prije nego to iznesem to ja smatram da su realistine procjene demografskih i stvarnih gubitaka stanovnitva tijekom rata, trebalo bi dati kratak pregled literature o tome problemu koja je nastala tijekom prolih etiri i pol
desetljea. Tema je, naalost, izazvala pravu sablasnu igru brojki u kojoj se
stvarnost podvrgavala prevladavajuim politikim i propagandnim svrhama
svih zainteresiranih strana. Ovaj pregled pratit e rasprava o rezultatima

pouzdanih znanstvenih istraivanja o tim gubicima. Poslije objanjavam zato
je dolo do pretjeranih procjena gubitaka i na kraju ispitujem koji su razlozi
doveli do tekoga ljudskog i materijalnog razaranja u zemlji za vrijeme rata.
Na poetku elim istaknuti da je tono odreivanje broja rtava u Jugoslaviji tijekom Drugoga svjetskog rata apsolutno nemogue. Razlog tome su izvanredne okolnosti koje su u to vrijeme prevladavale u zemlji. Stara je zemlja
bila raskomadana, njezin teritorij okupirale su ili sebi pripojile strane sile i uspostavljene su marionetske drave. Oruana se borba posvuda odvijala - partizani i etnici borili su se protiv Nijemaca i Talijana; poslije su se partizani borili
protiv etnika kao i protiv ustaa u NDH, Nedievih snaga u Srbiji i domobrana
u Sloveniji; i ustae su se borile protiv etnika. Budui da su se partizani borili za uspostavu komunistike drave na ruevinama staroga monarhistikog
sustava, zapoeli su revoluciju koja je trebala donijeti radikalne drutvene i
politike promjene. U nekim su se podrujima s nacionalno i konfesionalno
mijeanim stanovnitvom nairoko provodile genocidne mjere. Golem broj
ljudi bio je prisilno preseljen, preseljavah su ih kao ratne zarobljenike, prisilne radnike i internirane osobe u koncentracione logore u Njemakoj, Italiji i
Norvekoj, ili su ih sve zaraene strane prebacivale na neka druga podruja
u samoj zemlji. Mnotvo izbjeglica u unutranjosti zemlje sainjavah su ljudi
koji su bjeali s opasnih prema sigurnim podrujima. Te okolnosti, povezane
s estim izostankom biljeenja ih izvjetavanja o broju ljudskih gubitaka do
kojih je dolo zbog terora i ubijanja u koncentracionim logorima, gubitkom
nekih zapisa, to treba pripisati ratnim okolnostima, i svjesnom unitavanju
ostalih izvora kojih je narav mogla biti inkriminirajua, uinile su svako ozbiljno prouavanje gubitaka stanovnitva nemoguim, sve dok nije napravljen
poslijeratni popis stanovnitva ime je dobivena referentna toka o tome koliko bi stanovnitvo bilo da nije bilo rata.
Usprkos tomu, mnoge procjene gubitka stanovnitva koje se odnose na
posebna podruja ili skupine stanovnitva, kao i one koje se odnose na cijelu
zemlju, napravljene su ve tijekom i neposredno nakon rata. Te su procjene
gubitaka posluile kao propaganda suparnikim politikim i vojnim skupinama s neposrednim ratnim i poslijeratnim politikim i drugim svrhama. Ta se
sablasna igra brojki uvelike intenzivirala nakon rata. Neke su se procjene gubitaka stanovnitva koristile kako bi se osnaili zahtjevi Jugoslavije za ratnom
odtetom od bivih neprijateljskih zemalja i dobila pomo od saveznika, kako
bi se razliitim nacionalnostima pripisala odgovornost za gubitak stanovnitva
u razliitim podrujima i kako bi se izvrila kazna nad okrivljenim pojedincima i skupinama. Samo su neke procjene napravljene kako bi se dobili tociul
podaci o tome to se zapravo dogodilo tijekom rata.
U svim je tim procjenama prisutna inherentna tendencija da se poveaj
ljudski gubici na svojoj strani te da se ne uzimaju u obzir ili da se uvelike
OAO
Navodni i stvarni gubici stanovnitva

umanje gubici druge strane, ako su uope i bili spomenuti. Jednom kad bi
pretjerana procjena bila objavljena, odreena bi skupina zadobila odreeni
interes u tome i mogla je biti dovedena u nepriliku ako bi se od nje zahtijevalo
da je opozove. tovie, s obzirom da su se sve najvanije domae oruane
skupine, bile one kolaboracionistike ili ne, upustile u masovne zloine, ta je
injenica uvehke utjecala na to ije su ljudske gubitke one zabiljeile ili procijenile, a ije su pokuavale prikriti.
P R E U V E L I A V A N J E B R O J A RTAVA
Kronoloki, prve ratne procjene o gubicima stanovnitva bile su one o Srbima

koje su ubili ustae u NDH 1941. godine. One su se zasnivale na izvjetajima
Srba koji su bili prisilno preseljeni iz ustake drave u Srbiju pod okupacijom Nijemaca i Srba koji su sami uspjeli pobjei. elnici Srpske pravoslavne
crkve, nedvojbeno uz podrku kolaboracionistikoga povjerenika za upravu,
iskoristili su te izvjetaje kao osnovu za memorandume koje su podnijeli jo
dvama njemakim vojnim zapovjednicima u Srbiji tijekom srpnja i kolovoza
1941. godine. Te su zapovjednike zamolili da zatrae od njemakih vlasti intervenciju u korist Srba u NDH. Kopije tih memoranduma prokrijumarene
su tijekom listopada 1941. iz Srbije preko Istanbula i Kaira sve do Londona,
odnosno do jugoslavenske izbjeglike vlade. U drugom se memorandumu,
poznatom kao Danckelmannov memorandum, tvrdilo da su izmeu travnja i
poetka kolovoza 1941. ustae ubile oko 180.000 Srba. Jugoslavenska izbjeglika vlada pokazala je kopije tih memoranduma britanskoj vladi i Engleskoj
crkvi. Premijer jugoslavenske izbjeglike vlade Simovi 9. je listopada 1941,
u pismu ministru vanjskih poslova Anthony Edenu kojemu je bio priloen
Danckelmannov memorandum, napisao da je broj Srba koje su ubili ustae
dosegnuo 300.000. General Simovi je moda pretpostavio da bi broj srpskih
rtava tijekom prvih est mjeseci mogao biti znatno vei od 180.000 s obzirom
na izvjetaje o jaanju ustakog terora. 1
Srpski lanovi izbjeglike vlade, koji su dominirah u vladi, iskoristili su ta
dva memoranduma zajedno s izvjetajem o novom poveanju broja srpskih
rtava u NDH kao propagandu protiv hrvatskih lanova izbjeglike vlade i
protiv Hrvata openito. Posljedica toga bila su nova i vea neslaganja izmeu
srpskih i hrvatskih lanova vlade, meu ostalim politikim emigrantima iz Jugoslavije te izmeu srpskih i hrvatskih imigranata koji su se otprije nastanili
u SAD-u i u Kanadi. Prepirke meu jugoslavenskim politikim emigrantima
postale su problem za Veliku Britaniju, zemlju domaina jugoslavenskoj i
bjeghkoj vladi i imali su nepovoljne implikacije za poslijeratnu JugoslaviJ
zemlju za koju je Velika Britanija bila zainteresirana.

Hrvati, lanovi izbjeglike vlade, izdali su u prosincu 1941. vlastiti memorandum u kojem su zanijekali sugeriranu kolektivnu odgovornost hrvatskoga
naroda za ustake zloine upozorivi na mnoge nedosljednosti u dvama memorandumima koje je izdala Srpska pravoslavna crkva. Hrvatski je memorandum
zabiljeio da se do prosinca 1941. srpska antihrvatska propaganda na Zapadu
sluila brojkom od oko 360.000 srpskih rtava u ustakoj dravi. 2 U isto je
vrijeme predstavnik jugoslavenske vlade pri Svetoj Stolici (koji je izbjegao
u Lisabon) izvijestio kako je talijanski asnik, iz Dubrovnika, tvrdio da je u
ustakoj dravi ubijeno 500.000 Srba. A do sredine 1942. izbjeglika vlada u
Londonu primila je iz Jugoslavije procjene da su srpske rtve dosegnule brojku od 700.000.3
I partizani su, ba kao i Srbi, pretjerali u brojkama srpskih rtava u ustakoj
dravi premda zbog potpuno drugih razloga. Partizani su ivo bili zainteresirani da sebi osiguraju to veu moguu podrku Srba u NDH. to bi bio vei
broj Srba koje su ubile ustae, to je snaniji i uinkovitiji politiki argument
mogao biti iznesen pred Srbe da se pridrue partizanima. A ako bi partizani
prihvatili manji broj srpskih rtava od nacionalista Srba, to bi se po njih nepovoljno odrazilo. U izjavi od 8. rujna 1941. Tito je tvrdio da su ustae ve ubili
nekoliko stotina tisua" Srba. Sedam mjeseci poslije, u izvjetaju od 4. travnja
1942, napisao je Izvrnom komitetu Kominterne d a j e najstraniji koncentracioni logor u Hrvatskoj smjeten u Jasenovcu. ... Same ustae priznaju d a j e
od poetka njihove vladavine u Hrvatskoj [do travnja 1942.] bilo ubijeno do
500.000 ljudi, veim dijelom Srba". 4
Jednom kad su Srpska pravoslavna crkva, jugoslavenska izbjeghka vlada
i partizani, te poslije Nedieva vlada u okupiranoj Srbiji i etnici, poeli koristiti pretjerano visoke procjene, inili su to zbog odreenih interesa. Navodna
brojka rtava esto se poveavala, kako se ini, po slobodnoj volji. Pretjerane
procjene koristile su se tijekom cijeloga rata i nakon njega, nosei sa sobom
propagandne, ideoloke i politike implikacije za sve strane.
Pored ratnih srpskih i partizanskih procjena o broju srpskih rtava u
ustakoj dravi, postojale su i njemake procjene i njemaki izvjetaji koji
su koristili brojke dobivene iz drugih izvora. General Glaise rekao je pukovniku Boehnkeu iz Wehrmachtova stoera za operacije, koji je u Zagrebu bio
u inspekciji 3. oujka 1943, da je: Dosada ubijeno oko 250.000 Srba (prema
srpskim tvrdnjama 700.000, prema hrvatskim tvrdnjama 500.000)." Glaise je
bio vrlo dobro obavijeten i vjerojatno je jedan od najobjektivnijih izvora o
dogaajima u NDH od poetaka ustake drave do njegova odlaska u rujnu
1944 (izuzev pitanja koja su se odnosila na Italiju, kao to je i sam priznao).
Ta se brojka odnosi na period do oujka 1943, meutim, broj srpskih rtava
bio je mnogo manji u drugoj polovici rata nego u prvoj. U kolovozu 1943, kad
je general pukovnik Lothar Rendulic, zapovjednik Druge oklopne armije tek

rasporeene na zapadnom Balkanu, komentirao visokom ustakom asniku
da on nije mogao shvatiti kako je moglo biti ubijeno pola mihjuna Srba, ovaj
je odgovorio: Pola milijuna je klevetnika optuba; ta brojka nije vea od
200.000." Izvjetaj iz ureda njemake Sigurnosne slube (SD) s poetka prosinca 1943. o razliitim ustakim elnicima iznosi d a j e Vjekoslav Luburi, ustaki
asnik zaduen za sve koncentracione logore u ustakoj dravi tijekom veeg
dijela rata, odgovoran za 120.000 rtava u Jasenovcu, 80.000 u oblinjoj Staroj
Gradiki i 20.000 u drugim logorima. 5
S druge strane, Ernst Fick, vodei SS dunosnik, sluei se obavijestima
<oje je dobio od SS asnika iz V. SS korpusa stacioniranog u NDH, izvijestio Himmlera 16. oujka 1944. da su ustae u koncentracionim logorima ubili
zmeu 600.000 i 700.000 ljudi. Meutim, to je moglo biti svjesno pretjerivanje.
: Nijemci i Talijani poticali su glasine o vehkom broju srpskih rtava koje su
poinili ustae kako bi izazvali jo vie neprijateljstava izmeu Srba i Hrvata
;e se oni stoga ne bi ujedinili u oruanom otporu protiv okupacijskih snaga.
Nijemci su takve procjene posebno koristili u okupiranoj Srbiji kako bi Srbe
rvjerili u potrebu da se suzdre oruane borbe protiv okupacijskoga reima
er bi to moglo ugroziti bioloki opstanak srpskoga naroda. Takoer su htjeli
)drati mir i red u NDH iz vojnih i ekonomskih razloga. Naspram toga, Talijani
;u pokuavali iskoristiti Srbe u NDH kao protuteu Hrvatima i da bi destabiizirali ustaki reim. Do studenoga 1941. irih su glasine u onim dijelovima
4DH koje su Talijani pripojili i u onima koje su ponovno zauzeli da su ustae
losad ve ubili pola mihjuna Srba. 6
Do kraj a rata slubena partizanska procjena ukupnih gubitaka stanovnitva
i zemlji, Srba i svih ostalih, iznosila je ukupno 1,706.000 ljudi. 7 Prvotno je Tito
6. travnja 1945. proglasio gubitak od 1,700.000 ljudi. No malo poslije toga taj
'roj je porastao na 1,706.000 i prenesen je Meusaveznikoj agenciji za ratne
loine u Parizu. (Nigdje u IRAI-inim dokumentima nisam mogao pronai
ijednu kopiju obavijesti jugoslavenske vlade koja bi davala tu ili bilo koju
Irugu brojku kao onu stvarnih gubitaka stanovnitva u zemlji tijekom rata.) I
kolovozu 1945. Mitar Baki, generalni sekretar predsjednitva jugoslavenske
lade, sluio se brojkom od 1.685.000 prilikom obraanja stranim dopisnicima,
a su odstupanja mogla imati veze sa zabrinutou da bi okrugla brojka kao
to je ona od 1,700.000 potaknula sumnje. U slubenoj literaturi taj ukupni broj
ije bio opovrgnut niti je objanjeno od kojih se dijelova sastoji, osim to su
ubici oruanih partizanskih snaga bili odreeni na 305.672.8
Iako je kasnije istraivanje pokazalo da je brojka od 1,706.000 bila mit,
na je ipak imala veliki utjecaj. Koristila se u svim slubenim i u veini ostalih,
ublikacija u Jugoslaviji, preuzimale su je brojne inozemne publikacije i P rl "
vatili su je mnogi povjesniari, i u Jugoslaviji i u ostalim zemljama. Iz nje je
roiziao i velik broj specifinih gubitaka koje su proglaavale razliite posli-

jeratne komisije jugoslavenske vlade koje su istraivale zloine okupacijskih
snaga i njihovih domaih suradnika. Stvar je bila u tome d a j e trebalo nadodati
razliite djelomine procjene, barem pribline, toj golemoj ukupnoj procjeni.
Sumnjao sam, to nisam uspio potvrditi, d a j e tijekom prvoga desetljea nakon
rata postojala sredinja komisija za provjeru u aparatu jugoslavenske drave
ili u KP koja je trebala napraviti procjene specifinih gubitaka stanovnitva
koje bi bile prilagoene ukupnoj procjeni. Zato to ukupni iznos procijenjenih
gubitaka zasnivan na specifinim i razumno pouzdanim obavijestima ni
priblino ne iznosi 1,706.000 - ukljuujui gubitak vojnog osoblja tijekom Travanjskog rata iz 1941; pretrpljene gubitke tijekom njemakih nasilnih mjera
osvete, osobito u Srbiji; gubitke snaga koje su suraivale sa silama Osovine;
gubitke jugoslavenskih idova; gubitke partizanskih boraca; gubitke (drane
u tajnosti) od likvidacija kolaboracionistikih snaga tijekom druge polovice
svibnja 1945. i u tjednima koji su ushjedili te gubitke nakon kraja rata - ini se
prilino vjerojatnim d a j e ostatak jednostavno pridodan gubicima u logorima
u NDH. Nitko nije mogao provjeriti te potonje procjene.
Vie nego oko bilo kojega drugog pitanja, ta se sablasna igra brojki okretala i jo se okree oko broja rtava, posebno srpskih, u NDH logoru Jasenovac.
Pripisujui to djelomice tekoi samog utvrivanja, pa ak i iznoena priblinih
procjena, o broju srpskih rtava u ustakoj dravi bilo je vie pretjerivanja
nego o bilo kojoj temi u povijesti te drave. Nakon rata, i dalje su se pojavljivale prenapuhane procjene iz razliitih izvora. Prema Vladimiru Bakariu,
vodeem komunistikom funkcioneru u Hrvatskoj od 1944. do njegove smrti
1983, neki su ljudi [komunisti] 1945. govorili o ak 1,100.000 rtava samo u
ustakim logorima. Kasnije su oni te procjene smanjili na otprilike 900.000".
Dravna komisija za utvrivat je zloina poinjenih od strane okupacijskih
snaga i njihovih pomagaa (u nastavku, Dravna komisija za zloine) utvrdila
je 1947. d a j e samo u logoru Jasenovac do godine 1943. ubijeno barem 600.000
ljudi. Generaciju poslije, Vojna enciklopedija je tvrdila da je u Jasenovcu
stradalo 600.000 zatvorenika, 72.000 u Jadovnu blizu Gospia u Lici, 75.000
u Staroj Gradiki i oko 10.000 u Srijemskoj Mitrovici, to je ukupno otprilike
757.000.9 Ta brojka nije ukljuivala rtve u nekohko drugih logora u ustakoj
dravi u kojima je bilo mnogo ubijanja, premda u mnogo manjem opsegu.
U intervjuu iz 1965, pitao sam Peru Morau, direktora Instituta za savrentenu istoriju u Beogradu, to on misli o ukupnim procjenama srpskih rtava
u ustakoj dravi - 600.000 do 700.000. On je odgovorio d a j e to bio minimum
i d a j e prava brojka najvjerojatnije via. Tijekom istoga posjeta Beogradu isto
sam pitanje postavio Petru Brajoviu, voditelju Instituta za vojnu istoriju.
Odgovorio je: Za nas, ove su brojke drutveni zakon." Drugim rijeima, autoritet vlade i KP stajao je iza njih. 10
Slubene su se publikacije, i posebno pojedinci, esto sluile mnogo veim

brojkama, premda su ponekad one bile nie. lanak u Borbi (Beograd) u
slubenom organu SKJ, izvijestio je 5. srpnja 1965. o komemoraciji u Jasenovcu gdje je tokom rata bilo ubijeno preko 700.000 nevinih mukaraca
ena i djece". Meutim, 8. travnja 1971, iste novine odredile su broj rtava u
Jasenovcu na 400.000 ljudi. Tijekom 1972. drugo izdanje Vojne enciklopedije
jednostavno je reproduciralo brojku od 600.000 rtava u Jasenovcu do 1943
koju je objavila Dravna komisija za zloine. Vodee srpske novine Politika
(Beograd), nakon to su iznijele d a j e u Jasenovcu stradalo oko 700.000 rtava
izvijestile su 31. kolovoza 1977. d a j e otkrivena nova masovna grobnica u kojoj
su se nalazili, prema procjeni ostaci od 12.000 do 16.000 ena.
Potom su brojke postajale jo i vie. Tijekom kolovoza 1983, pokojni
Velimir Terzi, predratni kapetan kraljevske vojske i kasnije poznat partizanski general, izjavio je da je (prema najnovijim podacima) samo u Jasenovcu ubijeno barem milijun Srba (1941-1945), ne brojei rtve drugih narodnosti". Vjerojatno ohrabren Terzievim gleditima, Milan D. Mileti, dajui
prikaz romana Jasenovac (1981) Ljube Jandria, Srbina iz Bosne i bivega
logoraa iz Jasenovca, takoer je iznio spekulacije d a j e broj ubijenih rtava u
Jasenovcu iznosio jedan milijun ili vie.11 Pretjerane tvrdnje te dvojice autora, od kojih nijedan nije profesionalni povjesniar, podudarne su s tvrdnjom
Dragoljuba ivojinovia, profesora povijesti s beogradskog univerziteta. Prema njemu, prije Drugog svjetskog rata bilo je 1,700.000 pravoslavaca u Hrvatskoj a danas ih je samo 700.000. To je posljedica djelovanja NDH, Jasenovca,
Nove [sic!] Gradike". 12 Meutim, ta tvrdnja poiva na neujednaenoj zemljopisnoj usporedbi. ini se da ivojinovi usporeuje srpsko stanovnitvo u
NDH (ukljuivi sjeverozapadnu Hrvatsku i Slavoniju sa Srijemom, vei dio
Dalmacije i cijelu BiH) iz 1941. (to je, zapravo, oko 1,800.000) sa srpskim
stanovnitvom iz mnogo manje poslijeratne SR Hrvatske iz 1986. godine.
Namjera se ini jasnom: pokazati da su genocidne politike ustake drave stajale Srbe otprilike jedan milijun ljudi.
Te je brojke nadmaio svojim izjavama Vuk Drakovi, srpski novinar,
romanopisac i politiar, podrijetlom iz istone Hercegovine koji ivi u Beogradu. Odgovarajui na optube Sulejmana Husia, Muslimana, da on (dakle, Drakovi, op. ur.) iri prljave lai" o stradanjima srpskoga naroda i da
preutye kolektivne zloine (pa ak i genocid)" koji su Srbi poinili protiv
drugih naroda - kao to su brojni masakri nad stotinama Muslimana koje su
poinili srpski etnici tijekom Drugoga svjetskog rata - Drakovi odgovara
podcjenjivaki: Ti [masakri] su 'kolektivni zloini', to je taj 'genocid', i odgovor
na nestanak vie od jednog i pol mihjuna Srba u hrvatskoj ustakoj dravi.
Dvije recentne jugoslavenske studije bacaju mnogo vie svjetla na p i t t H
logora u Jasenovcu. Ona, koju je napisao pukovnik Antun Mileti, vodei
vist iz Instituta za vojnu istoriju u Beogradu, skupila je golem dokument

materijal o upravi logora i obuhvaa informacije dobivene od bivih logoraa,
0 d ustakih slubenika koji su radili u logoru i od slubenih komisija koje su
istraivale ratne zloine. Mileti ne iznosi svoje posebne procjene gubitaka,
nego se iz izvora koje navodi ini da je suglasan s procjenom od 600.000 do
700.000 rtava, veinom Srba. Druga, koju je napisao Vladimir Dedijer, donosi
golemu zbirku dokumenata i popratnih komentara na osnovi kojih Dedijer velik dio odgovornosti za Jasenovac pokuava pripisati Vatikanu i Katolikoj
crkvi u Hrvatskoj. On, meutim, ne nudi nikakvu posebnu procjenu ratnih gubitaka u Hrvatskoj ili Jugoslaviji. 14
Brojka od otprilike 700.000 rtava svih nacionalnosti u Jasenovcu jedna
je od najee navoenih. Njome se takoer u travnju 1985. posluio Jaka
Petri, tadanji predsjednik predsjednitva SR Hrvatske, na komemoraciji
povodom etrdesete godinjice osloboenja logora u travnju 1945. godine. On
je o rtvama govorio kao ,,o 700.000 patriota". 15
Sve to bi openito navodilo na manje brojke rtava u logorima ili na manje
brojke srpskih rtava u NDH, obino bi bilo ispravljeno" ili potisnuto. Primjer
ispravka" ilustrirale su dvije ugledne publikacije zagrebakog Leksikografskog zavoda. U Opoj enciklopediji, objavljenoj 1959, tvrdi se d a j e u logoru
stradalo oko 350.000 osoba. Sljedee godine, u Enciklopediji Jugoslavije, iznesena je brojka od preko 700.000 rtava. 16 Razumno je pretpostaviti d a j e za
tu promjenu odgovoran pritisak jugoslavenske vlade, SK ili Saveza boraca.
Meutim, u rijetkim su sluajevima u Jugoslaviji objavljivane mnogo nie
procjene broja rtava u Jasenovcu. Godine 1961, Egon Berger, zagrebaki
idov koji je u Jasenovcu propeo 44 mjeseca i bio jedan od preivjelih iz skupine koja se probila iz logora netom prije propasti ustake drave, napisao
je d a j e u Jasenovcu ubijeno preko 200.000 ljudi".17 Pored Srba, t a j e brojka
obuhvaala tisue idova, Roma te antifaistiki orijentirane Hrvate i Muslimane.
Revizionistiki najzapaenije brojke vezane uz ratne gubitke u Hrvatskoj
objavio je Bruno Bui, istraiva, novinar i politiki aktivist tijekom razdoblja hrvatske nacionalistike euforije od 1969. do 1971. godine. Sluei se podacima iz neobjavljena vladinog popisa rtava iz 1964. za razdoblje Drugoga
svjetskog rata, Bui je izraunao da je ukupan broj stradalih osoba na teritoriju SR Hrvatske iznosio 185.327. Od toga je njih 64.245 umrlo u zatvorima
1
logorima, 50.806 od izravnoga terora (koji nije specificiran), 12.272 tijekom
bombardiranja i borbi, 51.949 u partizanskim i saveznikim jedinicama i 6055
na
ostale i nepoznate naine. 18
Te brojke navode na krivi put zato to ne pokrivaju NDH za vrijeme rata, ve
samo mnogo manju poshjeratnu SR Hrvatsku (koja obuhvaa Istru, gradove
Rijeku i Zadar te jadranske otoke, koji nisu bili dijelove te ratne drave). One
takoer iskljuuju ljudske gubitke ustake drave, i one oruanih snaga i one

civilnog osoblja. Kako bi se dolo do tonijih gubitaka stanovnitva, trebalo
bi obuhvatiti i brojke iz poslijeratne SR BiH i iz Srijema, podruja koja su bila
dijelovi NDH tijekom rata. Na tim je podrujima broj srpskih rtava vezan uz
ustaki teror bio vrlo visok, a u BiH je broj muslimanskih rtava od etnikog
partizanskog (na poetku) i njemakog terora (na kraju) bio takoer vrlo visok. Godine 1967, sluei se istom definicijom rtava kao i pregled iz 1967
Ivan Klauzer je procijenio gubitke stanovnitva u SR BiH na 580.767 (94.000
neroene djece, 80.000 ratnih emigranata, 171.000 ratnih rtava koje pokriva
pregled iz 1964. i 235.767 ratnih rtava koje ne pokriva taj pregled). 18 Njegove
brojke, iskljuivi one koje se odnose na smanjeni natalitet i emigraciju, dodane
Buievim daju ukupan zbroj od oko 592.000 ljudskih gubitaka u logorima, od
terora i od drugih uzroka u ustakoj dravi (izuzev Srijema) tijekom rata. To je
mnogo nie od procjena o 700.000 ubijenih samo u logoru Jasenovac.
Najnia procjena broja rtava u koncentracionim logorima, ukljuujui
Jasenovac, u NDH tijekom rata dolazi od Franje Tumana. Dok je bio direktor
Instituta za historiju radnikog pokreta u Zagrebu, Tuman se, bivi partizan
i umirovljeni jugoslavenski vojni general, kao i Bui, sluio istim podacima
iz neobjavljena vladina pregleda ratnih ljudskih gubitaka iz 1964. te je tvrdio
d a j e ukupan broj rtava u svim zatvorima i logorima u Hrvatskoj, ukljuujui
Jasenovac, iznosio 59.639 ljudi. Dodavanjem onakvom broju rtava u SR BiH
dobije se ukupan broj ubijenih u logorima u NDH, za koji je Tuman tvrdio da
bi u najboljem sluaju bio tri do etiri puta vei, to znai, izmeu 180.000 i
240.000.20 Prema nepreciznoj Tumanovoj formulaciji, prva se brojka ponekad
interpretira kao da se odnosi na cijeli teritorij NDH za vrijeme rata, i kao takvu
su je preuzeli mnogi hrvatski politiki emigranti. Meutim obje skupine brojki
procjene su koje valja uzimati kao najnie mogue.
Moda bi trebalo zabiljeiti da prikaz rtava rata iz 1964, na kojem Bui,
Klauzer i Tuman zasnivaju svoje izraune, nikad nije objavljen; da Klauzerova studija nije objavljena; da su Bui i Tuman, aktivni za vrijeme nacionalistike euforije u Hrvatskoj od 1969. do 1971, bili utamnieni u razliitim
periodima te da su na Buia, koji je pobjegao u inozemstvo tijekom 1970-ih,j
1978. u Parizu izvrile atentat osobe za koje je veina ljudi izvan Jugoslavije
pretpostavljala da su jugoslavenski agenti.
Tvrdnjama jugoslavenskih vlasti i srpskih izvora o broju srpskih rtava
ustake drave u pretjerivanju su konkurirale tvrdnje nekih ustakih politikih
emigranata na Zapadu o broju ubijenih Hrvata tijekom rata, posebno o broj
ubijenih pripadnika oruanih snaga NDH i civilnih izbjeglica nakon njihove
predaje jugoslavenskoj vojsci 15. svibnja 1945. godine. Primjerice, profesor
Ivo Omranin, hrvatski politiki emigrant u SAD-u, navodei
austrijskoga povjesniara Rudolfa Kiszlinga kao izvor, tvrdio je da su partizani ubili pola mm

juna Hrvata, dok su etnici ubili drugih pola mihjuna tijekom rata. Meutim,
Omraninova se tvrdnja zasniva na krivom tumaenju Kiszlingova teksta. Potonji je samo napisao da su neki Hrvati procijenili bioloki gubitak koji je
njihova nacija pretrpjela od 1941. na oko milijun ljudi". U slinom duhu, piui
0 stradanju Hrvata na kraju rata, John Prcela, drugi hrvatski politiki emigrant
u SAD-u, ustvrdio je da su ,,i pokojni dr. Oton Knezovi, autor Pokolja Hrvatske Vojske 1945, i pisac ovih redaka izraunali d a j e Titov reim ubio 600.000
Hrvata nakon prekida neprijateljstava 1945". Jedan drugi hrvatski emigrant to
opisuje na ovaj nain: Odmah nakon rata, jugoslavenski komunisti izvrili su
pokolj nad 500.000 Hrvata." 21
Ostali su hrvatski emigranti bih, meutim, umjereniji u svojim procjenama. Jedan od njih iznosi da je broj Hrvata koje su ubile partizanske snage na
kraju rata iznosio oko 200.000, iako nije posebno naveo jesu h tu ukljueni i
vojno osoblje i civilne izbjeglice. A sveenik Krunoslav Draganovi, jedan od
najaktivnijih i najutjecajnijih hrvatskih emigranata sve dok se nije misteriozno
naao u Jugoslaviji u lipnju 1967, ustvrdio je d a j e od oruanih snaga NDH, za
koje je procijenio da su na kraju rata brojile oko 250.000 ljudi, izmeu 100.000
1 140.000 njih zvjerski poklano na pragu austrijske granice" na kraju rata. Draganovi nije procijenio broj civilnih izbjeglica koji su bih s tim snagama, od
kojih su mnogi takoer ubijeni. 22 Meutim, kao to smo pokazali u 10. poglavlju, oruane snage NDH, ukljuujui povojnieni Ustaki obrambeni sdrug i
Dravne radne slube, na kraju rata su teko mogle prelaziti brojku od 116.000
asnika i obinih vojnika.
PRETPOSTAVKE ZNANSTVENOG PRISTUPA

ISTRAIVANJU LJUDSKIH GUBITAKA
U ovom odjeljku elimo postaviti znanstvene premise za istraivanje gubitaka

stanovnitva u Jugoslaviji tijekom Drugoga svjetskog rata. Takvo istraivanje
nije bilo mogue sve do prvoga poslijeratnog popisa stanovnitva koji je
proveden 15. oujka 1948. godine. S ovim podacima i primjenjujui raznolike
metode znanstvenici su procjenjivali ratne gubitke u tri osnovna koraka. Prvo
je projiciran popis stanovnitva za 15. oujka 1948. kao da nije bilo rata, koristei podatke iz popisa stanovnitva od 31. oujka 1931. ili iz drugih izvora,
kao to su statistiki godinjaci koje je objavljivala pryeratna vlast. S obzirom da tijekom oujka 1941. nije proveden popis stanovnitva, kao to je bilo
predvieno, to je zahtijevalo procjenjivanje stope rasta stanovnitva od 1931.
ili 1940, kao i prilagoavanje tih procjena poslijeratnim granicama zemlje (ili,
naizmjence, ograniavajui ih na predratne granice zemlje). Drugo, izraunala
se razlika izmeu stanovnitva koje je projicirano za oujak 1948. kao da nije
bilo rata i stvarnog broja ljudi izbrojenog tijekom popisa stanovnitva, ime je
dobiven demografski gubitak. I tree, procijenjeni broj neroenih koji treba
pripisati niem natalitetu za vrijeme rata i procijenjeni broj nestalih ljudi uzimajui u obzir i emigrante koji se moraju odbiti od demografskog gubitka.
Time je dobiven stvarni gubitak stanovnitva koji treba pripisati ratu. 23
Metoda koja je koritena kako bi se projicirala stopa rasta stanovnitva
izmeu 31. oujka 1931. i 15. oujka 1948. kao da nije bilo rata od najvee je
vanosti jer neposredno utjee na veliinu demografskog gubitka i time na
veliinu stvarnoga gubitka. Postoji veliko odstupanje u procijenjenim stopama
rasta stanovnitva za to razdoblje. Vee slaganje postoji o smanjivanju stope
nataliteta, koju je jednostavno izraunati, i o broju ljudi koji su emigrirali.
Ponovno bismo eljeli istaknuti d a j e , bez obzira na to kohko su objektivni
i pomni postupci koje slubeni statistiari i znanstvenici koriste u procjeni
iekih procesa, i dalje nemogue izraunati egzaktne gubitke stanovnitva u
lugoslaviji tijekom rata. Razlog tome su sloene i kaotine okolnosti koje su
i to vrijeme prevladavale u zemlji i injenica da su se morale iznositi mnoge
pretpostavke za razliite izraune i njihova tonost ne moe se apsolutno

jamiti. Slijedom toga, neki znanstvenici koji su se bavili tom temom, osobito
polfe Vogelnik, Bogoljub Koovi i Vladimir erjavi, esto su izraunavali i
I maksimalne i minimalne procjene. Jednako je vano imati procjene neovisne
0 politikim i propagandnim predrasudama. Prema naem miljenju, rana
djela Ive Laha i Ivana Klauzera i novija djela Koovia i erjavia uspjeno to
[ ostvaruju.
0 gubicima stanovnitva koje treba pripisati smanjenom natalitetu postoji
ope slaganje oko brojke od oko 335.000. U ranim pedesetima 20. stoljea Lah
je tu brojku procjenjivao na 338.000, a u 1980-im Koovi ju je procjenjivao na
333.000, a erjavi na 326.000.24 Dugotrajna razdvojenost suprunika, uobiajeno za vrijeme rata, uvelike je smanjilo stope sklapanja brakova i raanja.
Velik je broj mukaraca koji su se borili u partizanskim snagama i oruanim
snagama NDH, mnogi su mukarci iz Srbije bili ratni zarobljenici u Njemakoj
1 mnogi su mukarci iz svih dijelova Jugoslavije, posebno iz NDH i Slovenije,
radili u Njemakoj.
Gubici stanovnitva sve do popisa stanovnitva u oujku 1948 - koje treba
pripisati emigraciji - prema recentnim procjenama Koovia i erjavia, iznosili su oko 660.000.26 Emigranti su obuhvaali one koji su prisilno iseljeni ili
protjerani iz zemlje, one koji su odabrali da se ne vrate iz ratnog zarobljenitva
i ostalih logora u inozemstvu te s rada u inozemstvu, i one koji su emigrirah
svojom slobodnom voljom ili su pobjegli iz zemlje tijekom i nakon rata sve do
15. oujka 1948. godine.
Valja ukratko opisati okolnosti pod kojima su se jugoslavenski graani
iseljavah za vrijeme i neposredno nakon rata. Najvea skupina emigranata bili
su Nijemci. U popisu stanovnitva iz 1931. ona je brojila 489.943, a u popisu
iz 1948. godine 55.337 osoba. S rijetkim izuzecima, jugoslavenski folksdojeri
svim su srcem suraivah s Nijemcima tijekom rata. Oni su dali vie od 60.000
vojnika njemakim vojnim formacijama, nairoko su sudjelovah u suzbijanju
oruanoga otpora i u krvavom procesu pacifikacije te su svojevoljno pomagali
njemakim okupacijskim vlastima. Kao to je pokazano u 6. i 7. poglavlju, Nijemci su najvei dio jugoslavenskih folksdojera povukli u Reich, u fazama, od
jeseni 1942. do kraja 1944. godine. Nakon ulaska Crvene armije u Vojvodinu
u listopadu 1944, Sovjeti su preselili dio Nijemaca koje su tamo zatekli prvo u
SSSR, a zatim tijekom 1949. u Njemaku. Na kraju, nakon rata, jugoslavenske
su vlasti mnoge protjerale u Njemaku. Gubitak stanovnitva je, prema tome,
iznosio izmeu 400.000 i 425.000 ljudi.
Drugu veliku emigrantsku skupinu inili su Jugoslaveni razliitih nacionalnosti, i oni su brojili izmeu 150.000 i 155.000 emigranata. Tu se ubrajalo nekoliko tisua jugoslavenskih ratnih zarobljenika u Njemakoj i Italiji iz Travanjskoga rata 1941. koji su odabrali ne vratiti se u zemlju zbog pobjede komunista;
izbjeglice preseljeni u Italiju i Austriju u zavrnim fazama rata, a koji nisu vrae-

ni saveznikim snagama i koji su poslije ostali u inozemstvu; i oni koji su emigrirali ili pobjegli iz zemlje izmeu svibnja 1945. i popisa stanovnitva u oujku
1948. godine. Nakon nekog vremena koje su proveli u prognanikim logorima u
Zapadnoj Europi, manji je dio ondje ostao dok se veina nastanila u prekomorskim zemljama, posebno u Argentini, Venezueli, SAD-u, Kanadi i Australiji.26
Trebalo bi primijetiti da su Talijani tijekom rata u koncentracione logore
u Italiji preselili izmeu 80.000 i 90.000 Jugoslavena. Uz to je nekoliko tisua
pobjeglo iz Jugoslavije u Italiju, a izmeu 30.000 i 40.000 evakuirali su partizani
i Britanci s jadranske obale u Italiju pa poslije u izbjeglike logore u Egipat.
Od travnja 1945. do oujka 1946. veina ih se vratila u Jugoslaviju; meutim,
manji se broj, posebno oni koji su imali rodbinu u inozemstvu, pridruio tim
obiteljima. 27
Iz jugoslavenske idovske zajednice, koja je 1941. brojila oko 82.000 osoba,
pridodajui tom broju 3000 do 5000 idovskih izbjeglica iz drugih zemalja,
otilo je tijekom rata oko 8000 ljudi u inozemstvo. Neki su idovi emigrirali
iz Jugoslavije neposredno prije i tijekom rata. Nekohko tisua njih bili su izbjeglice ili su protjerani u Italiju, ali ih se veina vratila nakon rata. Oko tisuu
jugoslavenskih izbjeglica, ukljuivi 834 idova, iselili su iz Italije u SAD u
kolovozu 1944. i potom su se naselili po razliitim dijelovima zemlje. Meutim,
najvei broj idova emigrirao je nakon rata. Uzevi sve zajedno, i Koovi i
erjavi procjenjuju d a j e do popisa stanovnitva u oujku 1948. ukupno 8000
idova napustilo zemlju. Drugi val idovske emigracije dogodio poslije svibnja
1948, nakon osnivanja izraelske drave. 28
Preostalih 70.000 do 100.000 emigranata sainjavah su ostali istonoeuropski i balkanski narodi te Rusi, Turci i Talijani.
Uz ope slagai\je meu istraivaima d a j e gubitak stanovnitva, to ukljuuje, dakle, smanjeni natalitet i emigraciju, do oujka 1948. ukupno iznosio
otprilike 995.000, sada se valja vratiti na ustanovljavanje stvarnoga broja stradalih u Jugoslaviji tijekom rata. Gubitke stanovnitva neposredno vezane uz
rat, oko kojih postoje velika razilaenja, ine sljedee kategorije: svi ubijeni
pripadnici domaih oruanih snaga (partizani, ustae, etnici), bilo da su umrli
na jugoslavenskom teritoriju ih u inozemstvu; naoruano osoblje koje je umrlo
od ratnih ranjavanja; ljudi koji su namjerno ubijani u zatvorima i logorima ih
koji su ondje umrli od izgladnjivanja, hladnoe, nedostatka medicinske skrbi i
preputanja loim vremenskim uvjetima; civili ubijeni tijekom provedbe represivnih aktivnosti razliitih domaih oruanih snaga; civili koji su ubijeni ili su
umrli dok su bili pod nadzorom okupacijskih snaga, bilo na jugoslavenskom
teritoriju ili nakon to su odvedeni iz zemlje; vojno osoblje, policija i civili ubijeni u masovnim nasilnim osvetama i nakon suenja za ratne zloine tijeko
rata i do popisa stanovnitva od 15. oujka 1948; osobe koje su nenamjerno ubile
sovjetske snage na jugoslavenskom teritoriju i one koje su poginule prilikom
820

saveznikog bombardiranja jugoslavenskih eljeznikih komunikacija kojima
su zapadni Saveznici namjeravah sprijeiti povlaenje njemakih postrojba;
civi koje je nenamjerno ubilo savezniko ratno zrakoplovstvo koje je letjelo
na zadatke usmjerene protiv neprijatenskih ciljeva u sredinjoj i jugoistonoj
Europi; ljudi koje su s vremena na vrijeme ubijali pripadnici saveznikoga zrakoplovstva izbacujui bombe nad jugoslavenskim teritorijem dok su se vraali
u svoje baze nakon to nisu uspjeh doi do planiranih neprijateljskih ciljeva;
i konano, vojno i civilno stanovnitvo iz redova kolaboracionistikih snaga
koje su ubile jugoslavenske vojne i pohcijske vlasti u nasilnim osvetama nakon rata, koje su bile masovne, ali koje ak ni danas nisu u historiografiji na
zadovoljavajui nain objanjene.
Prva objavljena procjena demografskih gubitaka u Jugoslaviji (ukljuujui
novosteeni teritorij tijekom 1945. godine) vezanih uz rat, koja je uslijedila
nakon objavljivanja izvjetaja iz popisa stanovnitva od 15. oujka 1948. i koju
je 1951. napravio Dragoljub J. Tasi, ravnatelj Demografskog odjela Saveznog
zavoda za statistiku, procijenila je demografski gubitak na 2,428.000. Druguje
procjenu 1952. napravio Dolfe Vogelnik, direktor Saveznog zavoda za statistiku. Koristei dvije skupine pretpostavki vezanih uz stopu rasta stanovnitva
izmeu 1941. i 1948, on je procijenio minimalni demografski gubitak od
2,854.000 i maksimalr.i mogui demografski gubitak od 3,250.000. Manja brojka uinila je slubenu procjenu stvarnoga gubitka od 1,706.000 primjerenom.
Vogelnik je mislio d a j e via od tih dviju procjena bila ona najvjerojatnija. 29
Uskoro nakon pojave Vogelnikova lanka, slovenski statistiar Ivo
Lah kritiki je ispitao i Tasievu i Vogelnikovu procjenu. Pokazao je da su
primjenom neprihvatljivo visokih stopa rasta stanovnitva za dio ih za cijelo
razdoblje izmeu 1941. i 1948. pod pretpostavkom da nije bilo rata, i Tasi i
Vogelnik, premda osobito potonji, dobili nerealistino visoke procjene broja
stanovnika u oujku 1948. godine. To je pak rezultiralo nerealistino visokim
procjenama demografskih i stvarnih gubitaka stanovnitva. Lah je sam projicirao stanovnitvo (poveane) Jugoslavije, pod pretpostavkom da nije bilo
rata, na 17,845.000 dana 15. oujka 1948. godine. U usporedbi sa stvarnim brojem stanovnika od 15,772.000 koje je zabiljeio popis stanovnitva toga datuma,
dobiven je demografski gubitak od 2,073.000, odnosno okruglo 2,100.000.30
ini mi se d a j e Vogelnikova procjena demografskoga gubitka zapravo bila
pokuaj da se slubena procjena stvarnoga gubitka od 1,706.000 uini realistinom. Lahova procjena jasno pokazuje da je Vogelnikova procjena prela
granicu znanstvene korektnosti. Meutim, jugoslavenske vlasti nisu reagirale
na Lahove kritike, kao ni Tasi ni Vogelnik. Slubena procjena stvarnoga gubitka stanovnitva od 1,706.000, koja je prvi put iznesena 1945, i dalje je bila u
uporabi. tovie, ona je iskljuila specifine gubitke domaih skupina koje su
suraivale s okupacijskim snagama protiv partizana.
OOI

Meutim, injenica da su 1950. i ponovno 1964. jugoslavenske vlasti zapo
vjedile nova istraivanja stvarnih gubitaka pretrpljenih tijekom rata izgleda
da upuuje na to da su i oni sami sumnjah u tu brojku. Istraivanje iz 1950
napravio je Savez boraca, a istraivanje iz 1964. napravio je Savezni zavod
za statistiku. 31 Ni jedan od njih nije uzimao u obzir gubitke postrojbi koje su
suraivale s okupacijskim snagama protiv partizana, s obzirom da njihov cilj
nije bio utvrditi ukupan broj ljudskih gubitaka, ve samo broj rtava koje su
razliite regije i pokrajine... bile dale za osloboenje zemlje" u borbi protiv
faizma. Meutim, nikad nisu objavljeni cjeloviti rezultati tih dvaju pregleda.
Objavljene su samo brojke za SR Hrvatsku te BiH iz istraivanja od 1964, a i
te privatno. 32 Nije dano nikakvo slubeno objanjenje, no ja pretpostavljam da
je to bilo zbog toga jer su u tim istraivanjima iznesene procjene koje su bili
irevie male u usporedbi sa slubenim procjenama. Vlada i SK oigledno nisu
eljeli biti javno osramoeni manjim procjenama. Povrh toga, poprilian broj
srpskih nacionalistikih povjesniara, istraivaa srodnih disciplina, crkvenih
lunosnika i romanopisaca, od kojih su mnogi lanovi SANU-a, sluio se vrlo
dsokim brojkama za srpske rtve u NDH. Oni bi takoer nesklono gledah na
romjenu broja rtava koja bi ila na nie.
Ubrzo nakon istraivanja iz 1964, Franjo Tuman je procijenio demografki gubitak Jugoslavije tijekom rata na otprilike 2,100.000 (to je i Lahova broj:a). Nakon to je oduzeo ukupni broj od oko 450.000 za nii ratni natalitet,
00.000 pripadnika njemake manjine koji su otili, 200.000 pripadnika talijanke, turske i maarske manjine koji su otili i 200.000 ostalih emigranata, on
1
doao do stvarnoga gubitka stanovnitva izmeu 700.000 i 800.000.33 To je
ilo znatno manje od brojke izmeu 1,000.000 i 1,100.000 koju je dao naslutiti
ah i koju su procijenili kasniji istraivai. Tuman je tu niu procjenu dobio
Dveanjem procjena gubitaka stanovnitva zbog niega nataliteta tijekom
ita i zbog emigracije.
Kao to je primijeeno prije, na temelju pregleda iz 1964, Tuman se osoto nije slagao sa slubenom procjenom o broju rtava u logorima u NDH,
gotovo u Jasenovcu. Tuman je dao naslutiti da se iz istraivanja dobiveni
oj ubijenih u svim logorima i zatvorima, koji iznosi oko 60.000, odnosi na
ielu NDH iz doba rata umjesto na mnogo manju poslijeratnu SR Hrvatsku,
kasnijim spisima on objanjava tu razliku, ali prvi put to nije uinio. Zato
) Tuman nije dao nikakvo statistiko objanjenje za svoje brojke, zato sto
ini d a j e svjesno krivo interpretirao podatke iz istraivanja iz 1964. i zato
) se njegove procjene u toliko velikoj mjeri razlikuju od onih koje su iznijeli
igi znanstvenici s toga podruja, one se sa sigurnou mogu odbaciti.
Sljedea procjena demografskog gubitka u Jugoslaviji vezana uz rat dola .
od Ivana Klauzera. U svojoj doktorskoj tezi iz 1967. obranjenoj na Zagre5kom sveuilitu, Klauzer je izraunao d a j e demografski ratni gubitak zem I

jje u pjenim poslijeratnim granicama 2,042.000, to je brojka slina Lahovoj.
Naalost, njegov rad nije objavljen, vjerojatno zato to su se njegovi rezultati
uvelike razlikovali od slubenih procjena. Pokojni Bruno Bui bio je prvi koji
je spominjao Klauzerove procjene u svome lanku iz 1977. godine. 34
Godine 1985, Bogoljub Koovi izraunao je gubitke iz rata, zasnovane
na popisu stanovnitva iz 1948, za cijelu Jugoslaviju, za svaku socijalistiku
republiku i autonomnu pokrajinu i za svaku nacionalnu skupinu i manjinu.
Svatko zainteresiran za istinu o ratnim gubicima stanovnitva zahvalan mu je
na tome djelu. Koovi namjerno nije procijenio broj rtava u nekim konkretnim dogaanjima ili za neke vremenske odjeljke, a nije raspravljao ni o tome
zato su bile napravljene apsurdne procjene i zato su preivjele tijekom godina, iako bi ak vrlo jednostavna usporedba s popisom stanovnitva iz 1948.
uvjerljivo pokazala da su one bile nerealistine. Izbjegao je politiki nabijena
pitanja i pustio je da brojke govore same za sebe.
Koovi je projicirao stanovnitvo Jugoslavije iz oujka 1948, u granicama
njena predratnog teritorija i pretpostavljajui da nije bilo rata, na 17,263.000.
Oduzevi od toga 15,278.000 - stanovnitvo od 15,772.000 zabiljeio je popis
stanovnitva od oujka 1948, uz odbitak stanovnitva od 494.000 bivih talijanskih kolonija prikljuenih Jugoslaviji nakon rata - doao je do demografskog
gubitka od 1,985.000 i do stvarnoga gubitka od 1,014.000. Kao i Lah i Klauzer,
i on je koristio openito prihvaene metode projekcije stanovnitva. Procjene
Laha, Klauzera i Koovia dobile su daljnju potvrdu tijekom 1989, nakon to
je Vladimir erjavi, koristei drugaiju metodu, procijenio ratni demografski gubitak u granicama predratne Jugoslavije od 2,022.000 i stvarni gubitak
od 1,027,000.35 S obzirom da su Lahove, Klauzerove, Koovieve i erjavieve
procjene ratnoga demografskog gubitka Jugoslavije u cijelosti vrlo shne i izgleda da su hene predrasuda, moemo ih prihvatiti kao prilino pouzdane. 36
Tablica 9. daje Koovieve procjene gubitka stanovnitva, i demografske i
stvarne, po nacionalnosti i po republici.
Navodno je tijekom kolovoza 1985. poseban odbor SANU-a, prouavajui
gubitke stanovnitva koje je pretrpjela Srbija u Prvom svjetskom ratu i Jugoslavija u Drugom svjetskom ratu, dola do ukupne brojke ratnih gubitaka
stanovnitva shne Koovievoj procjeni. Meutim, nijedna izjava ili publikacija o tome pitanju nije bila predviena za objavljivanje. 37
Ako usporedimo procjene stvarnih ratnih gubitaka stanovnitva koje su
dali naslutiti ili su izraunali Lah, Klauzer, Koovi i erjavi od 900.000 do
1,150.000 - to su Koovieve minimalne i maksimalne brojke, u koje se ubrajaju i procjene ostale trojice - sa slubenom brojkom od 1,706.000 koju je podnijela Jugoslavenska Komisija za ratne odtete Meusaveznikoj agenciji za
r
atne odtete u j e s e n 1945, jasno vidimo d a j e vladina procjena bila ekstremno
Pretjerana. tovie, slubena definicija rtava rata obuhvaala je samo vojne
TABLICA 9.
P r o c i j e n j e n i i s t v a r n i gubici stanovnitva u
Jugoslaviji, 1941-1945, po r e p u b l i k a m a i n a c i o n a l n o s t i m a
Gubitak
Socijalistika Republika
Demografski
Stvarni
Bosna i Hercegovina
107.000
Hrvati
79.000
360.000
Srbi
209.000
132.000
Muslimani
75.000
69.000
Ostali
19.000
668.000
382.000
UKUPNO
Hrvatska
181.000
Hrvati
124.000
230.000
Srbi i Crnogorci
125.000
194.000
Ostali
46.000
605.000
UKUPNO
295.000
Makedonija
25.000
Makedonci
6000
32.000
Srbi i Crnogorci
7000
44.000
Zidovi
6000
idovi, Turci, ostali
Albanci
2000
Ostali
4000
101.000
UKUPNO
25.000
Crna Gora
95.000
Crnogorci i Srbi
45.000
17.000
Muslimani, Albanci, ostali
Muslimani 4000
Albanci
1000
112.000
UKUPNO
50.000
Ua Srbija
Srbi i Crnogorci
224.000
114.000
Zidovi
9.000
8000
Muslimani
14.000
5000
Hrvati
8.000
1000
Ostali
5.000
13.000a
141.000
UKUPNO
260.000
Kosovo
23.000
10.000
Vojvodina
119.000
76.000
Slovenija
Slovenci
59.000
30.000
Nijemci
29.000
3000
Ostali (uklj. idove i Rome)
9.000
idovi
1000
Romi
1000
UKUPNO
97.000
35.000
SVEUKUPNO
1,985.000
1,014.000
Izvor: Bogoljub Koovi, rtve Drugog svetskog rata u Jugoslaviji (London, 1985), str.
172-80.
Ova anomalija objanjena je projekcijama broja stanovnitva koje su bile preniske ~a
Vlahe i Rome od 1931. pa sve do 1948. godine. Usporeujui projicirani broj stanovni-i
ka za Vlahe i Rome u 1948, pod pretpostavkom da nije bilo rata, s njihovim stvarnirn*
brojem iz popisa stanovnitva 1948, zakljueno je da bi njihov stvarni broj bio vetm
(ne manji) od njihova projiciranog broja. Nakon to je taj negativni" d e m o g r a j ] |
gubitak dodan demografskim gubicima ostalih etnikih skupina koje ine skupiostali", on je poveao rubriku ukupno". Vidi str. 178.

gubitke partizanskih snaga i iskljuivala je gubitke razliitih kolaboracionistikih snaga. Potonje, koje su jugoslavenske vlasti procijenile na 447.000,
pribliile bi ukupan broj procijenjenih stvarnih gubitaka, prema jugoslavenskoj vladi, prema jo vie napuhanih" 2,150.000.38 Slino tome, ako usporedimo Koovieve minimalne i maksimalne brojke s brojkama koje proizlaze iz
istraivanja drugih istraivaa, vidimo kohko su potonje neumjerene. Kad tome
dodamo rtve iz Jasenovca, veinom Srba, za koje neki tvrde da broje 700.000,
rtve u redovima oruanih snaga NDH i prateih civila nad kojima je poinjen
pokolj na austrijskoj granici tijekom svibnja 1945, za koje neki tvrde da broje
500.000, sve one koje su ubili ustae u svim ostalim logorima i teroru, sve one
koji su ubijeni za vrijeme borbi na svim stranama (izuzev upravo spomenutih
oruanih snaga NDH) - ustae, etnici, partizani, Nedieve snage, Ljotieve
snage i domobrani, sve ubijene civile, od nasilnih osveta, bombardiranja i si.,
sve ostale koje su likvidirali komunisti sve do popisa stanovnitva u oujku
1948. te priblino 67.000 idova i 20.000 do 30.000 Roma, imamo broj koji je
mnogo vei od realistine procjene ukupnoga broja ratnih gubitaka. Jasno je
d a t e tvrdnje nadilaze stvarnost.
Ova nas rasprava vodi do triju naelnih zakljuaka. Prvo, ustae nisu mogli
likvidirati vie stotina tisua ljudi, prvenstveno Srba, za koje su ih optuivah
jugoslavenski komunisti i razliite srpske organizacije i pisci, domai i oni
u emigraciji na Zapadu. Drugo, partizani nisu mogli izvrit pokolj nad stotinama tisua pripadnika oruanih snaga NDH i izbjeglica na kraju rata, kako
su to tvrdih mnogi hrvatski emigranti na Zapadu. I tree, stvarni ratni gubitak
stanovnitva Jugoslavije od 1,706.000, koji je prva iznijela komunistika vlada
1945. i kojeg se od onda stalno drala, mit je stvoren i odravan iz politikih i
propagandnih razloga.
QOK
RAZLOZI Z A P R E U V E L I A V A N J E B R O J A RTAVA
Na sljedeim stranicama analizirat emo razloge koji su doveli do preuveliavanja broja rtava nastalih tijekom rata. Ispitat emo redom motive razliitih
srpskih krugova u zemlji i u inozemstvu, razliitih hrvatskih krugova u zemlji i
u inozemstvu te na kraju motive komunistike vlasti.
Prvo, srpski politiki krugovi u zemlji i vei dio jugoslavenske izbjeglike
vlade kojom su dominirali Srbi nisu bili voljni preuzeti krivicu za raspad jugoslavenske drave i vojske tijekom travnja 1941. godine. Srbi su ostvarili velik
vojni i diplomatski uspjeh tijekom Balkanskih ratova 1912-1913. i u Prvom
svjetskom ratu, i ostali su dominantna sila u novoj jugoslavenskoj dravi od
njezina nastanka 1918. i u meuratnom razdoblju. Meutim, pokazali su se
bespomonim uoi njemakoga napada 6. travnja 1941. i zemlja se brzo raspala. Ne elei priznati svoju odgovornost za to, Srbi su ostali pri tome da je
vojni slom u osnovi bio posljedica hrvatske izdaje, koja je svoj vrhunac imala
u proglaenju NDH 10. travnja 1941. godine. Smrt tisua Srba koju su izazvali
ustae bio je sastavni dio te izdaje.
Srbi su takoer uvehke bili ogoreni injenicom da je Vladko Maek,
zamjenik premijera u Cvetkovievoj vladi koja je svrgnuta 27. oujka 1941.
i u novoj vladi generala Duana Simovia, odbio otii u emigraciju s kraljem
Petrom II i vladom po slomu u Travanjskom ratu. Umjesto toga, Maek je
poslao Jurja Krnjevia, glavnoga tajnika HSS-a, da ga zastupa. Odbijajui pridodati svoj neporecivi politiki presti izbjeglikoj vladi kojom su dominirali
Srbi, Maek je jo vie oslabio svoj poloaj na Zapadu - koji je ve bio oslabljen njegovim sramotnim porazom od Nijemaca.
Srbi su u tome takoer vidjeli Maekovu elju da Nijemcima izae u susret
i da se s njima dogovori. Isticah su Maekovu izjavu hrvatskom narodu od
10. travnja 1941 - koju su ustae emitirali na radiju - u kojoj je priznao ustaku,
vlast, a Hrvatima savjetovao d a j e podre. Bez ikakve sumnje, to je pomoglo
novome reimu jer je time stvoren dojam da ga je Maek prihvatio. tovie J
zahtijevajui od vladinih dunosnika iz HSS-a da ostanu na svojim poloajima,
Maek je sav administrativni i policijski aparat u veem dijelu nove drzaV*

gotovo netaknut predao u ruke ustaama. Lagano naoruani odredi HSS-a,
jedinice Graanske i Seljake zatite izrazili su svoju odanost ustaama i pomogli im preuzeti vlast.
Meutim, u stvarnosti, Nijemci su prisilili Maeka da dade izjavu o podrci,
to je injenica koja nikad nije bila priznata u srpskim ili jugoslavenskim spisima. ini se da mu je prvo na umu bila elja da ouva mir i sprijei krvoprolie,
to je, barem u prvom trenutku, i postigao. Dogaaji koji su uslijedili nameu
zakljuak da se Maek nikad nije svojevoljno dogovarao ni s ustaama ni s Nijemcima i Talijanima. Ustae su ga pet mjeseci drali u jasenovakom logoru,
a preostali dio rata proveo je u strogom kunom pritvoru.
Drugo, srpski lanovi jugoslavenske izbjeglike vlade i srpska protuhrvatska propaganda na Zapadu naglasili su veliki kontrast izmeu dolaska Nijemaca u Srbiju i njihova dolaska u Hrvatsku. Nijemci su rat protiv Jugoslavije
zapoeli bombardiranjem Beograda, ubivi preko 3000 civila i izazvavi golemu materijalnu tetu. Naspram toga, prilikom ulaska u Zagreb poslijepodne
10. travnja, prilian broj graana doekao ih je kao osloboditelje. Edmund
Veesenmayer je toliko vjeto inscenirao tijek dogaaja d a j e proglaenje nove
ustake drave od strane Slavka Kvaternika, ustakoga voe u zemlji, otprilike jedan sat prethodilo ulasku njemake vojske u grad. Radosnim klicanjem
slavljena su oba dogaaja.
Nema sumnje da je velik dio zagrebakoga stanovnitva vidio ustaku
dravu kao osloboenje od srpske vladavine, a njemaku vojsku kao osloboditelje. No, kohko je tono bio rairen taj osjeaj, bilo je nemogue rei. Naravno,
u interesu je ustaa bilo da to predstave kao opeprisutni fenomen, takorei
plebiscit, kojim se njima izraavala podrka. Meutim, uskoro je meu Hrvatima dolo do gorke promjene raspoloenja. Paveh i njegovi kolege povratnici
iz izbjeglitva brzo su zgrabili svu vlast koju su im Nijemci i Talijani ostavili
i podijelili je s nekolicinom domaih ustaa; NDH je talijanskom aneksijom
izgubila vei dio Dalmacije, politiku i kulturnu kolijevku hrvatske nacije; a
ustae su zapoeli provoditi genocidne mjere protiv idova i Srba.
Tree, zato jer su Srbi ispravno iznosili zamjerke protiv protusrpskih
politikih smjernica ustake drave, bilo ih je lako navesti s ostalim protuhrvatskim osjeajima i ogorenjem na sveprisutnu osudu svih Hrvata, svevi ih
sve, bez razlike, na ustae. U NDH srpsko je stanovnitvo praktiki bilo stavljeno izvan zakona. Djelatnosti Srpske pravoslavne crkve bile su zabranjene,
mnogi su sveenici ubijeni i mnoge crkve unitene. Vie od 250.000 Srba bilo
je prisilno obraeno na rimokatoliku vjeru ili su to uinili zbog straha od
Progona. Veina srpskih poslovnih ljudi i mnogi srpski seljaci ekonomski su
uniteni, a velik je broj Srba protjeran u Srbiju pod njemakom okupacijom.
Sve su te mjere navele Srbe koji su kontrolirah izbjegliku vladu, kao i etnike
i Nedieve snage kod kue, da osude Hrvate kao narod u ijem je nacionalnom
827

identitetu imanentna elja za unitenjem Srba. Iako su samo ustae i njihovi
zaneseni sljedbenici bili odgovorni za ustake zloine, veinu se Hrvata sma
tralo jednako odgovornima u srpskim oima jer nisu otvoreno i snano prosvjedovali protiv ustake politike sve do jeseni 1943. godine.
etvrto, Srbi su koristili optube protiv Hrvata kao protuteu hrvatskim
optubama protiv Srba koji su zastupah protuhrvatske politike stavove i kako
bi poduprli vlastite zahtjeve za dominantnom ulogom u jugoslavenskoj dravi
Tijekom rata osnovni je cilj srpskih vladajuih skupina bio obnavljanje potpune vlasti nakon rata. Izbjeglika vlada bila je politiko i diplomatsko sredstvo koje bi, uz pomo zapadnih Saveznika, vratila srpske vladajue skupine i
etnike - njihove borbene snage, na vlast u poslijeratnoj Jugoslaviji. Prebacujui krivnju za pristupanje zemlje Trojnome paktu 25. oujka 1941. hrvatskoj
izdaji, Srbi su kao rani znak podrke Zapadu isticah dravni udar, koji su dva
dana poslije izvrili srpski oficiri na poticaj Britanaca, a koje su podrali gotovo
iskljuivo srpski politiari suprotstavljeni knezu namjesniku Pavlu i njegovoj
pomirljivoj politici prema Hrvatima. Iako je dravni udar Srbima pruio neoekivan propagandni dobitak, on je uvehke poniten nekohko tjedana poslije
- za vrijeme njemakoga napada - bijednim slomom jugoslavenske drave i
vojske kojima su dominirah Srbi. Meutim, preostalo je neto povjerenja u
Srbe i poslije su djelomice na toj osnovi izbjeglika vlada i britanska propaganda razradile priu o otporu pukovnika (kasnije generala) Drae Mihailovia i
etnika, koja je prerasla u mit. Srbi su, i zbog trenutanih i zbog svojih povijesnih postignua, zahtijevah dominantan poloaj Srbije unutar granica Jugoslavije. Protusrpsko djelovanje nekih Hrvata iskoristili su kako bi diskreditirali
hrvatske zahtjeve za hrvatskom dravom ili one za jednakou svih naroda u
Jugoslaviji. Oni bi Srbima takoer pruih opravdanje za kanjavanje Hrvata i
da se prema njima nakon rata odnose kao prema graanima drugoga reda.
Objava rata NDH Velikoj Britaniji i SAD-u 14. prosinca 1941, do koje je
navodno dolo zbog solidarnosti prema njemakim i talijanskim saveznicima,
dobro se uklopila u srpski popis zamjerki protiv Hrvata. I to se u potpunosti
iskoritavalo u srpskoj protuhrvatskoj propagandi na Zapadu. Kao to se pokazalo, oruane snage NDH nikad se nisu borile protiv britanskih i amerikih
snaga na kopnu, iako se jesu borile protiv njihovih jugoslavenskih saveznika
partizana i obrambeno, protiv saveznikih zranih napada na ciljeve u NDHS druge strane, iako NDH nikad nije objavila rat SSSR-u, oko 8000 pripadnika
njene kopnene vojske i manji odredi njenih mornarikih i zranih snaga borili
su se protiv potonjega u sklopu njemakih ih talijanskih jedinica.
Na kraju, napadanje ustaa, ali i svih Hrvata, bilo je neizravan nain da Srbi
napadnu samoga marala Tita. l i t o je bio Hrvat, komunist, i barem formalnoj
- katolik. Mnogi Srbi iz Srbije nikad ga nisu smatrali legitimnim efom drave
ve samo revolucionarnim uzurpatorom. Njegovo odluno vodstvo za vrijeme

rata, njegov uspjeh u ratnoj pobjedi i njegova sposobnost da se suprotstavi
i Churchillovu i Staljinovu pritisku bilo je sve to su Srbi nevoljko priznali.
injenica da Srbi sami nisu dali iznimnog vojnog i politikog vou u ratu jo
je vie povrijedila njihov ponos. Bilo bi dobro zapitati se, kakva bi bila srpska
ocjena Tita, d a j e on bio Srbin.
Uz to, poslijeratna jugoslavenska drava - sa svojom jednopartijskom diktaturom i federativnim ureenjem koje je smanjilo uu Srbiju na granice njena
teritorija od prije 1912 (iako s dvije autonomne pokrajine, s Kosovom i Vojvodinom) - nije bila uspostavljena sa slobodnim pristankom veine Srba ili srpske dinastije, to je bio razlog za dodatno ogorenje. Taj se osjeaj, meutim,
nije otvoreno izraavao sve do Titove smrti 1980. godine.
Hrvatski politiki emigranti na Zapadu takoer su iznosili shne pretjerane tvrdnje o broju hrvatskih i muslimanskih rtava koje su prouzroili etnici i partizani tijekom rata, a posebno partizani na kraju rata. Postojao je,
prvo, poriv da se djeluje protiv golemih pretjerivanja koja su openito iznosile
jugoslavenske vlasti i Srbi o broju Srba koji su stradali od ustake ruke. Ako
se ustaki genocid nad Srbima nije mogao zanijekati, on je barem trebao dobiti
protuteu u optubama za srpski i partizanski genocid nad Hrvatima. U tom
izjednaavanju, hrvatski su emigranti smatrali da su partizane kontrolirali Srbi
koji su provodili politiku Velike Srbije.
Meutim, najvaniji razlog zbog kojeg se pretjerivalo u broju rtava bio je
politiki. Hrvatski politiki emigranti u velikoj su mjeri teih da uvjere Hrvate
kako su Srbi bili njihovi najgori neprijatelji i da nikakva zajednika drava
s njima u bilo kojem obliku ili obliju - ni Jugoslavija - nije bila prihvatljiva. Pokolj Hrvata trebao je podsjetiti budue generacije da takva rtva nije
podnesena uzalud i da se Hrvati trebaju nastaviti boriti za nezavisnu hrvatsku
dravu.
Kao i Srbi i Hrvati, i jugoslavenski su komunisti imali svoje razloge za
pretjerivanje o ratnim gubicima stanovnitva. Kao to smo zabiljeili, partizani su tijekom rata smatrah da bi bili u nepovoljnijem poloaju u natjecanju s
etnicima za podrku Srba da su tvrdili kako su srpske rtve u ustakoj dravi
manje od onog broja koji su iznosili nacionalistiki Srbi. Sve do sredine 1943.
Srbi s podruja NDH sainjavali su veinu partizanskih snaga. Prema kraju
rata, tvrdnje komunista o velikim ljudskim i materijalnim gubicima - to je bio
Jugoslavenski doprinos pobjedi nad zajednikim neprijateljem - iskoritavale
su se kako bi se opravdah zahtjevi za ratnom odtetom od sila Osovine te za
golema traenja pomoi za obnovu od Saveznika. I sve vrijeme poslije rata,
tvrdnje komunista o znaajnim gubicima sluile su opravdavanju njihova
reima. Pokazujui kohko je skupo stajala pobjeda u borbi protiv faista", oni
su pokazivali kohko je neophodno bilo zatititi njene rezultate. Visoka cijena
Pobjede zahtijevala je podravanje komunistikoga reima kao jedinog jamca

postojeega poretka i jedinoga branitelja postignua iz rata i revolucije protiv
svih neprijatelja, b r a n i h i domaih.
Na kraju, trebali bismo takoer prepoznati da su Srbi, Hrvati i komunisti
imali zajedniki razlog za pretjerivanje u gubicima na svojoj strani: svi su patili
od sindroma da su postali rtve. Takav je mentalitet pratila odgovarajua tendencija da se povea broj ljudskih rtava na neijoj strani i da se uvehke smanje
ili ak odbace gubici na neprijateljskoj strani. Sve su strane smatrale da e se
pretjerivanje s njihovim ratnim gubicima pretvoriti u korist njihovoj naciji ili
njihovoj politikoj skupini. Time e se poboljati njihov meunarodni poloaj
poveati legitimnost njihovih zahtjeva prema odreenim politikim ciljevima
i osnaiti njihovi zahtjevi za ratnom odtetom od bivih neprijateljskih drava
i za veom ekonomskom pomoi od Saveznika. U tim je nastojanjima svaka
skupina isticala od ega je trpjela i kako je pruila znatan doprinos u borbi
protiv nacista, faista ili komunista, ovisno o kontekstu u kojem je zahtjev bio
iznesen. Poslijeratni ustaki emigranti na Zapadu, primjerice, nijekali su da su
bili pronacistiki ili profaistiki orijentirani, premda su isticali da su oni bili
brana protiv komunista u jugoistonoj Europi.
Sindrom osjeaja da su oni neije rtve navodio je sve strane da ele osvetu. to je vei bio broj navodnih rtava u neijoj skupini to je razumljivija
postajala elja za osvetom kao i vea sloboda djelovanja kojom bi se ona ostvarila. Kao to sam pokazao u prvome svesku ove studije, obrazac poslijeratnih politikih smjernica srpskih etnika obuhvaao je specifian plan osvete
protiv Hrvata zbog pokolja koji su ustae poinili nad Srbima: ubijanje istoga
broja Hrvata i ustaa koji su, navodno, ubili Srbe.
Konstantna uporaba uvehke pretjeranih procjena ljudskih gubitaka iz
vremena rata svih suprotstavljenih jugoslavenskih skupina, i onih kod kue i
onih u emigraciji, uvrstila je te procjene u svijesti ljudi koji su je koristili kao
i u svijesti nekritine ire javnosti, to je imalo dalekosene loe posljedice
u multinacionalnoj i multikonfesionalnoj dravi kao to je Jugoslavija, kojoj
je nedostajao istinski smisao dravnoga jedinstva. Otro sukobljeni stavovi
u suvremenoj jugoslavenskoj historiografiji i dalje odraavaju tu tendenciju za razjedinjavanjem. Ta tendencija je karakteristina po krajnje jednostranim stavovima o vlastitoj poziciji, esto ovinistikim optubama jedne
junoslavenske nacije protiv druge, i isticanjem antagonizama meu nacijama
vie nego slinosti. Do istinski katastrofalnih posij edica dolo j e tij ekom 1990-ih,
s nestajanjem zemlje u ratu i genocidu koji gotovo konkurira onom iz Drugoga
svjetskog rata. Naalost, kraj se jo ne nazire.
830
RAZLOZI ZA PREUVELIAVANJE
LJUDSKIH I MATERIJALNIH GUBITAKA
U dosadanjem smo tekstu izloili teze raznih krugova u Jugoslaviji i jugoslavenskoj emigraciji kojima su preuveliavali ljudske gubitke u Jugoslaviji
u Drugom svjetskom ratu. Suprotstavili smo ih realistinim procjenama,
utemeljenima na skrupuloznim znanstvenim istraivanjima i ispitah motive
koji su pomogli da neznanstveni argumenti budu u javnosti mnogo prisutniji negoli znanstveni. Meutim, ako stavimo preuveliavanja u stranu, nema
nikakve sumnje da su ukupni ljudski i materijalni gubici u Jugoslaviji tijekom
rata bili vei od gubitaka u bilo kojoj zemlji koja je bila u ratu, izuzev SSSR-a
i Poljske. Na kraju prethodnoga poglavlja brojkama smo ukratko iskazali materijalne gubitke u zemlji. Ovdje dajemo mnotvo razloga koji su doveli do
vehkoga ljudskog i materijalnog danka.
Prvo, vojne operacije tijekom cijeloga rata izmeu okupacijskih vojski i njihovih kvislinkih suradnika s jedne strane i snaga otpora s druge, vodile su se
u veem dijelu zemlje. Tolike su se mnoge snage borile za vlast - Nijemci, Talijani, etnici, ustae, domobrani i partizani, i protiv stranih sila i meu sobom da nijedan dio zemlje, nijedna politika skupina, ni civilno stanovnitvo, nisu
ostali izvan toga. rtve borbi bile su velike zbog toga to se prema ustanicima
nije postupalo prema meunarodnim pravilima ratovanja, ve kao prema pripadnicima neregularnih postrojbi, koji su naelno strijeljani nakon to su bili
uhvaeni.
Drugo, njemake su se snage, prema izriitim zapovijedima Hitlera i
njemakih zapovjednika na terenu, posebno estoko borile protiv Srba. Srbe
su smatrah kao Untermenschen zato to su bili Slaveni i zato to su mogui
ruski saveznici, jer su bili pravoslavni krani. Taj se stav izraavao u takvim
Postupcima kao to je divljako bombardiranje otvorenoga grada Beograda
Prvoga dana Travanjskoga rata, to je rezultiralo tisuama rtava; kasnije su
masovno strijeljani taoci - uhvaeni partizani i neduni civili, kako bi se suzbio oruani otpor.
Tree, sve su zaraene strane smiljeno provodile osvetnike akcije usmjerene prema ciljanim dijelovima stanovnitva ih podrujima. Osvetnike
nn i

akcije ukljuivale su strijeljanje talaca, vojne operacije protiv specifinih sela
i gradova te likvidaciju civila za koje se mislilo da pomau neprijatelju ili da
biti prijetnja u budunosti.
Sve su strane u velikim razmjerima prakticirale strijeljanje talaca. Oba
partnera iz sila Osovine, njihovi satehti Maarska i Bugarska, kvislinki reimi
Paveha i Nedia, a i etnici i partizani bavili su se tom praksom. Njihov je ciy
bio, na razliitim stranama, suzbiti otpor i akcije sabotae, zastraiti stanovnitvo
kako bi bilo pokorno i uzvratiti osvetom suparnicima. Najvei broj talaca ustrijelili su Nijemci u Srbiji izmeu 1941. i 1944, u skladu s jezivom formulom: 100
strijeljanih talaca za svakog ubijenog Nijemca i 50 strijeljanih talaca za svakoga
ranjenog Nijemca. Nijemci su takoer pogubili mnogo talaca u onome dijelu
Slovenije koji su u poetku kontrolirah, a u cijeloj Sloveniji nakon talijanskog
sloma. Talijani su strijeljah i mnogo talaca na podrujima pod svojom vlau
- u Crnoj Gori, na Kosovu i u zapadnoj Makedoniji te u dijelovima BiH, Dalmacije, sjeverozapadne Hrvatske i Slovenije (i u Istri i u obalnom pojasu Slovenije); ustae su to inili u svojoj dravi (zbog razloga koje smo naveh u sluaju
Nijemaca, a imali su i svoje), a Bugarska i Maarska na svojim okupacijskim
podrujima. etnici i partizani inili su istu stvar, iako ne u toliko velikim razmjerima. Nakon to otpor nije prestajao, nego je rastao, to djelomino treba
zahvaliti takvim zloinima, broj pogubljenja ubrzano se poveavao.
Partizani su strijeljah taoce, posebno na poetku, kao mjeru osvete. Povrh
toga, Hitler je odbio priznati partizansku vojsku kao zaraenu stranu u skladu
s meunarodnim pravilima ratovanja tijekom veega dijela sukoba. Prema
tome, veina partizana koji su pali u njemake ruke ubijeni su kao pripadnici
neregularne vojske, a prema civilnom stanovnitvu koje se nalazilo na podruju na kojem je djelovala gerila postupalo se bezobzirno. Meutim, kako
se rat irio, mijenjala se njemaka politika prema partizanima. Postignuti su
neslubeni dogovori koji su spasili ivote; vie je njemakih vojnika palo u
partizanske ruke ime se poboljala pregovaraka pozicija potonjih prilikom
razmjene zarobljenika i vie je partizanskih zatvorenika poslano na rad ili u
logore u Njemakoj i Norvekoj umjesto da su strijeljani.
Kaznene vojne operacije usmjerene protiv sela i gradova koje su provodile
vojske okupacijskih snaga i kvislinkih reima bile su drugaiji oblik osvete.
One su bile odgovor na napade na njihove snage ili akcije sabotae na postrojenja pod njihovim nadzorom. Takvih incidenata bilo je mnogo u Srbiji, poevi
od kolovoza 1941. u selu Skela kad su Nijemci ustrijelili 65 ljudi, ukljuujui
Hrvate i idove koje su zbog toga doveli onamo. Tijekom listopada 1941. izvrili
su pokolj oko 2000 i 3000 ljudi u gradovima Kraljevu i Kragujevcu. 39 Nijemci
su prakticirah tu vrstu operacija tijekom cijeloga rata, povremeno ak i protiv
nevinih stanovnika na teritorijima koje su nadzirali kvislinki reimi. Dobar
primjer potonjega bio je pokolj vie od 1200 civila, uglavnom ena i djece koji

su poinili pripadnici SS divizije Prinz Eugen u selima oko Sinja potkraj oujka
1944, koji je ak i Kasche nazvao besmislenim" i koji je izazvao prosvjednu
notu vlasti NDH.40
Na podrujima koja su okupirah Talijani, talijanska se vojska, a osobito
crnokouljake jedinice, takoer uputala u takve osvetnike akcije. U barem
dva takva sluaja, u Primotenu u sredinjoj Dalmaciji i u Podhumu u blizini
Rijeke, broj ubijenih u svakome od tih mjesta bio je blizu 100. Kozake postrojbe koje su Nijemci doveli s posebnom svrhom da uvaju eljezniku prugu
Zagreb - Beograd od partizanskih napada takoer su poinile takva zlodjela,
kao to su to inili i Maari, koji su izvrili pokolj nad vjerojatno vie od 3000
ljudi u okolici Novoga Sada poetkom 1942. na temelju izmiljenih optubi.
Ustake snage vrlo su esto - u ranoj fazi ustanka protiv NDH - pribj egavale
osvetnikim akcijama diljem cijele NDH protiv sela i gradova koji su se nalazili u blizini mjesta partizanskih ih etnikih napada. U tom su sluaju takve
operacije bile dio cjelokupne politike usmjerene protiv srpskoga stanovnitva.
Ovdje se moe spomenuti jedna takva operacija - ubijanje vie od 1200 Srba,
bez razlike u dobi ih spolu, 24-25. srpnja 1941. u selu Grabovcu kod Petrinje. 41
etnici su provodili slinu politiku protiv muslimanskoga stanovnitva u istonoj Bosni i Sandaku, kao i protiv hrvatskoga stanovnitva u BiH, Dalmaciji
i u drugim podrujima s mijeanim stanovnitvom. I na kraju, partizani su se
takoer povremeno uputali u osvetnike akcije protiv sela za koja su sumnjah ili su znali da su bila ustaka ili etnika uporita. Nemogue je utvrditi
toan broj rtava u tim operacijama iako bi se moglo doi do prilino tonoga
broja rtava nakon dodatnoga nepristranog istraivanja.
Konano, sve su strane likvidirale civile optuene za pomaganje neprijatelju ili koje su smatrali moguim buduim neprijateljima. To je obino bez
ikakva formalnog suenja provodila vojska, politika ili policijska vlast koja je
donosila i izvravala takve presude. Takve su operacije ee izazivale shne
uzvratne osvetnike akcije nego to nisu. U to se ubrajaju partizanske teroristike akcije, zvane lijeva skretanja" potkraj 1941. i u prvoj polovici 1942. u
Crnoj Gori, istonoj Hercegovini, sjevernoj Dalmaciji, Lici i u odreenoj mjeri
u Sloveniji, kao i partizanske operacije u Sloveniji posredstvom VOS-a (vidi
3. poglavlje). Partizani su prakticirali selektivni teror za vrijeme cijeloga rata
iako on nikad nije bio sveprisutan niti se razvio u teror zbog samoga terora.
Ukljuivao je likvidaciju civila koji su mogli postati klasni neprijatelji ako bi
komunisti jednoga dana preuzeli vlast. Slino tome, etnici su poduzimah operacije guenja otpora u Srbiji protiv partizana kao i protiv nekih civila u redovima Nedievih i Ljotievih snaga od jeseni 1942. do kolovoza 1944. godine.
Openito govorei, ta ciljana skupina nije bila velika, ali je bila probrana i
stoga politiki vanija nego to bi to njezino brojano stai\je kazivalo, iako je
Vrlo teko procijeniti koliko je ljudi mogla brojiti.

Posebne vojne i druge sudove uspostavljale su sve okupacijske vojske u
oba marionetska reima te u etnikim i u partizanskim organizacijama. Pravda se provodila na licu mjesta i sud je esto bio ovlaten donijeti samo smrtnu
presudu. Vjerojatno su najslabije utemeljene optube postojale u NDH, gdje su
posebni zakoni doputali da se ljude optuuje za djela koja su poinili davno
u prolosti jednako kao i ona u sadanjosti, ili ak za djela koja su navodno
kanili uiniti premda nikad nisu. Broj rtava nije bilo velik, osim u ustakoj
dravi, gdje su sudske mjere bile usmjerene protiv srpskoga stanovnitva koje
je praktiki bilo stavljeno izvan zakona.
etvrti razlog koji je doveo do visokoga ljudskog i materijalnog danka u Jugoslaviji bila je iroko rasprostranjena praksa genocida - sustavno istrebljenje
velikog broja ljudi zbog politikih, ideolokih, religioznih ili rasnih razloga koju su potom u osveti koristili lanovi skupine ili nacionalnosti kojima je bila
nanesena nepravda. Najbrojnije su rtve bili Srbi koje su ubili ustae te Hrvati
i Muslimani koje su ubili etnici. Ustaki pokolji nad Srbima dogaah su se tijekom cijeloga rata na svim podrujima NDH, meutim osobito na Baniji, Kordunu, Lici, sjeverozapadnoj Bosni i u istonoj Hercegovini, koji su bih u skladu
s najradikalnijom tokom ustakoga politikog programa koji je smjerao od
NDH napraviti jednonacionalnu dravu. Uvehke, da bi na to uzvratili istom
mjerom nasilja, etnici su ubijali Muslimane u Bosni i Sandaku te Hrvate u
BiH, sjevernoj Dalmaciji i Lici. Broj muslimanskih i hrvatskih rtava koje su
poinili etnici bio je velik, iako ni blizu toliko velik kao to je bio broj srpskih rtava koje su poinili ustae. Ustae su takoer masovno ubijah sunarodnjake Hrvate, a etnici sunarodnjake Srbe, iz ideolokih razloga, veinom one
koji su bili partizani. Uzajamno istrebljenje meu Crnogorcima bilo je isto
ideoloko, to treba pripisati prijeporu izmeu partizana i etnika, kao to je
bilo i ono meu Slovencima, to treba pripisati partizansko-katolikoj borbi.
Talijani su do rujna 1943, a Nijemci tijekom cijeloga rata, potpomagali taj
genocid, djelujui djelomice neovisno, a djelomice potpomaui marionetske
reime koji su sami provodili genocid. Talijani su koristili etnike kako bi im
pomogli u ubijanju hrvatskoga stanovnitva na dijelu okupiranog teritorija s
mjeovitim stanovnitvom.
Mnogi su civili izginuli u logorima u Jugoslaviji. NDH je imala najvei
logor, Jasenovac. Radi se, zapravo, o nizu logora koji su bili smjeteni oko
sela Jasenovac. U njima je stradao najvei broj ljudi. Bilo je takoer mnogo
rtava u logorima Stara Gradika, Jadovno u Lici te Metajna i Slana na Pagu,
a mnogo manji u zatvoru u Lepoglavi. Najvei dio rtava bih su hrvatski Srbi,
kako iz ruralnih tako i iz urbanih sredina, bez ikakve razlike u odnosu na do
ili spol, to znai d a j e izginuo i znatan broj djece. No bilo je i idova i mnog
protuustaki nastrojenih Hrvata.
Najozloglaeniji logor u Srbiji bio je Banjica bhzu Beograda, gdje su
OQy|

pogubljenja dogaala tijekom cijeloga rata, ukljuujui mnoge ljude koji su
strijeljani kao taoci. Drugi logor se nalazio na Sajmitu u Zemunu preko rijeke Save, naspram Beograda. Sve do proljea 1942. on se uglavnom koristio
za okupljanje idova i Roma prije nego to bi ih transportirah u Njemaku,
meutim poslije su primali i Srbe i likvidirali ih.
Unitavanje male idovske zajednice odvijao se djelomice u Jugoslaviji, a
djelomice u njemakim logorima. Kao to smo pokazali u trinaestom poglavlju,
Talijani su bili tolerantni prema idovskom stanovnitvu na svome teritoriju,
a dalmatinski su gradovi pod talijanskom okupacijom posluili kao utoite
mnogim idovima, osobito onima iz Sarajeva i Zagreba.
Nijemci su deportirah odreeni broj ljudi prema odredbama takozvane
Uredbe o noi i magli (Nacht u n d Nebel Erlass) u koncentracione logore i
logore smrti u Njemakoj te u radne logore" u Norvekoj i Grkoj. Veina ih
je u tim logorima izginula.42
Njemaki i drugi izvori esto iznose da velik gubitak ivota u Jugoslaviji
tijekom rata ne treba pripisati ubijanju okupacijskih vojska, ve uzajamnom
istrebljenju pripadnika samih jugoslavenskih nacija zbog etnikih i ideolokih
razloga. Smatramo da je ta tvrdnja uglavnom istinita. No istina je takoer da
su marionetski reimi u Hrvatskoj i Srbiji, i u velikoj mjeri etnike snage,
mogli potrajati onoliko dugo kohko jesu zbog toga to su ih na vlasti odravale
i orujem opskrbljivale okupacijske zemlje. Prema tome, i oni takoer snose
dio odgovornosti za masovne pokolje koje su izvrili kvislinki reimi i za one
koje su etnici poinili nad svojim protivnicima.
Peti je razlog velikih ljudskih i materijalnih gubitaka bilo smanjenje zaliha hrane, kao i uvelike smanjene zalihe odjee, obue, stambenog prostora
i medicinske skrbi te, openito, poviena razina tjeskobe, koja je pridonijela
poveanim stopama oboljenja i smrtnosti meu stanovnitvom, posebno
meu djecom i starijim ljudima. Zarazne bolesti, pogotovu tifus, koji je bjesnio
na mnogim podrujima, osobito u BiH, Crnoj Gori i Lici, takoer je poveao
smrtnost.
esti je razlog bilo savezniko bombardiranje tijekom posljednjih dviju godina rata, koje je uzelo danak u civilnim rtvama. Nakon to je Velika
trojka priznala partizane kao savezniku stranu u sukobu, a posebno nakon
lipnja 1944, oni su mogli od Saveznika zatraiti zranu potporu u svojim
operacijama. Koristei informacije koje su im davali partizani, Saveznici su
takoer bombardirali ciljeve koji su bili vana eljeznika komunikacijska
sredita njemakih postrojbi ili mjesta gdje su njemake jedinice navodno
bile stacionirane. Na taj su nain nekohko puta bombardirali poprilian broj
jugoslavenskih lokaliteta. Najtee su pogoeni gradovi Podgorica, Leskovac
u Srbiji i glavni grad Beograd. Meutim, Zadar je (talijanska enklava Zara
u meuratnom razdoblju) zbog drugih razloga stradao jo vie. Navodno bi

savezniki avioni, ije je djelovanje iz talijanskih uzletita (prvenstveno Foggie) bilo usmjereno protiv srednjoeuropskih ciljeva, izbacili svoje preostale
bombe nad Zadrom nakon to ih nisu uspjeh baciti na planirane ciljeve, jer
nije bilo predvieno da se sa svojih zadataka vrate i dalje puni eksplozivnog
tereta.
Konano, kao to je ve spomenuto, smanjeni natalitet od otprilike 335.000
i poprilina emigracija od otprilike 660.000 osoba pridonijela je manjem broju
stanovnika, iako ne ubijanjem ivih.
Posebno tragian element gubitka stanovnitva u Jugoslaviji tijekom
Drugoga svjetskog rata bio je znaajan gubitak inteligencije, to znai, ljudi
s visokim stupnjem profesionalne, tehnike i upravljake strunosti, dakle,
ljudskog kapitala zemlje. I okupacijske snage i kvislinki reimi smatrah su
inteligenciju stvarnim ili potencijalnim imbenicima otpora te su prilikom strijeljanja talaca promiljeno ulagali napor da ukljue i pripadnike inteligencije.
Progon idova jo je vie pridonio gubitku profesionalnoga i upravljakoga
dara, jer su oni sainjavah poprilian segment te skupine. Izraziti pad u obrazovanju za vrijeme rata i antiintelektualne sklonosti i ustaa i etnika pridonijeli su velikom gubitku intelektualaca.
Taj je gubitak uvehke utjecao na sposobnost zemlje da se prihvati obrazovnog i ekonomskog oporavka nakon rata. Zbog revolucionarnog karaktera
komunistikog reima nova je vlast u svakom sluaju bila sumnjiava prema
onima koji su nekad inili upravljaku klasu, i oni su se sporo, ako uope
jesu, integrirah u novi sustav. S druge strane, revolucija je oslobodila golemu
koliinu intelektualnoga dara u seljakoj i radnikoj klasi, ime je bila mnogo
zadovoljnija.
Dodatne potekoe s kojima se stanovnitvo moralo nositi bile su migracije
velikih razmjera i ponovno naseljavanje unutar zemlje, to se uglavnom
provodilo zbog politikih razloga. To je nanijelo velike patnje i znaajne materijalne gubitke onim skupinama koje su time bile obuhvaene, ukljuujui
gubitak mjesta za stanovanje, osobne imovine, poslovne imovine i svega ostalog tome slinog, uvehke smanjujui i u mnogim sluajevima potpuno prekidajui njihovo zaposlenje koje je donosilo prihode i izvor sredstava za ivot,
katkad trajno. Kao to je ve pokazano, najvea skupina koja je bila podvrgnuta ponovnom naseljavanju bila je srpska manjina u NDH, to znai u uoj
Hrvatskoj, Slavoniji, BiH te Dalmaciji. Samo je manji broj njih na organiziran
nain protjeran u Srbiju, meutim za vrijeme cijeloga rata postojano mnotvo
njih nastavilo je pritjecati u Srbiju traei utoite i zatitu od ustaa. Srbi su
takoer bjeali u Srbiju iz Slovenije, Vojvodine, Makedonije i iz kosovsko-metohijske regije. Tu gomilu migranata inili su seljaci iako se moglo pronai i
neto gradskih stanovnika.
Trei poslijeratni popis stanovnitva jasno pokazuje kohko je teak bio

neposredni gubitak u padu nataliteta tijekom razdoblja od 1941. od 1945. godine. Prema popisu stanovnitva iz 1961, dobna skupina od 20 do 24 godine
starosti, roena u petogodinjem periodu prije napada, brojila je 1,581.600
ljudi, dok je dobna skupina od 15 do 19 godina starosti, roena tijekom rata,
brojila samo 1,378.100, a dobna skupina od 10 do 14 godina starosti, roena u
petogodinjem razdoblju nakon rata, brojila je 1,832.900. Na kraju rata u zemlji
je bilo, navodno, oko 800.000 djece bez doma. 43 Kako je Jugoslavija prije rata
patila od izrazite agrarne prenaseljenosti i kako je u ruralnim podrujima tijekom rata bilo mnogo neumjerena ubijanja i smanjenja broja raanja, moe se
iznijeti tvrdnja da je rat donekle oslabio taj pritisak te da je stoga imao koristan uinak. Ali s obzirom d a j e spaavanje ljudskih ivota jedan od osnovnih
moralnih imperativa naprednih drutava, takav je argument neodriv.
Biljeke
1
Tomasevich, The Chetnicks, str. 265-267; Wheeler, Britain and the War for Yugoslavia,
str. 103, 277.
Kad je Simovi vidio brojku od 180.000 u Danckelmannovu memorandumu, navodno je
upitao: Tko ih je brojio?", za to su ga ostali Srbi u izbjeglikoj vladi optuili daje prohrvatski orijentiran". Koristei gotovo udvostrueni broj u svome pismu ministru Edenu,
Simovi je moda pokuavao umiriti svoje tuitelje. Zapravo, postupno je dolo do toga
daje smijenjen s mjesta premijera izbjeglike vlade ve u sijenju 1942. godine.
9
Takozvani Bianiev memorandum, nazvan Comments on the Memorandum of the Serbian Orthodox Church addressed to General Danckelmann", pripremio je Rudolf Biani,
vaan lan HSS-a i u to vrijeme viceguverner Narodne banke Jugoslavije u emigraciji.
Kopija je u mojoj evidenciji. Na stranici 9. iznesena je brojka od 360.000 srpskih rtava u
ustakoj dravi do prosinca 1941. godine.
Biani je bio poznati ekonomist i vjet pisac koji je esto pripremao izjave za ministre
OHSS-a u jugoslavenskoj izbjeglikoj vladi.
ureti, Vlada na bespuu, str. 167, 208.
4
Za tvrdnje tijekom rujna 1941, vidi Tito, Sabrana djela, 7:222, i za one iz travnja 1942,
isto, 9:187.
5
Za Glaiseovu brojku iz oujka 1943, vidi Micr. No. T-78, Roll 332, Fr. 6,289,938. Za ono
to je reeno Rendulicu u kolovozu 1943, vidi njegov Gekmpft, Geseigt, Geschlagen, str.
161. Za izvjetaj SD-a iz prosinca 1943, vidi Micr. No. T-120, Roll 5793, Frs. H306,076-79.
6
Za Fickov izvjetaj vidi Fick Himmleru, 16. oujka 1944, u: Heinrich Himmler Collection,
box 5 (dossier 281), Hoover Institution Archives. Za talijanske glasine vidi 1. prosinca
1941, izvjetaj Herberta C. Pella, u Micr. No. T-120, Roll 5785, Frs. H300,686-89, i Roll
^ 5786, Frs. H300,690-703.
' Jugoslavija, Vojnoistoryski institut, Ljudske i materijalne rtve-, Politika (Beograd),
29. maj 1945; Jugoslavija, Komisija za ratne odtete, Ljudske i materijalne rtve Jugoslavije, str. 9.

Vladeta Vukovi, koji je nakon rata postao profesor na sveuilitu Notre Dame u SAD-u
tvrdio je kako je brojka od 1,700.000 potekla od njega. U mjesenom listu politikih emigranata Naa re (London) 38, br. 368 (oktobar 1985): 2-3 objavio je prikaz knjige Bogoljuba Koovia iz 1985. rtve rata, o ratnim gubicima stanovnitva, i pojasnio da ntu
je tijekom 1947, dok je jo bio na poslijediplomskom studiju i mladi zaposlenik Saveznog zavoda za statistiku, bilo zapovjeeno da procijeni broj ljudskih rtava koje je Jugoslavija pretrpjela tijekom Drugoga svjetskog rata sluei se primjerenim statistikim
sredstvima. Ministar vanjskih poslova Edvard Kardelj zatraio je procjenu, navodno, da
bi ojaao svoju poziciju u pregovorima s Meusaveznikom agencijom za ratne odtete.
U dva tjedna koliko je dobio za taj zadatak, Vukovi je izaao s procijenjenim demografskim (ne stvarnim) gubitkom stanovnitva od 1,700.000 ljudi. Meutim, Kardelj je to
uzeo kao stvarne gubitke. Vukoviev pregled ukljuio je i kopiju pohvalnice i posebno
priznanje za njegov rad. Meutim, kao to smo vidjeli, tu je brojku ve u svibnju 1945.
koristio maral Tito, a brojku od 1,685.000 koristio je Mitar Baki u kolovozu 1945. godine. I Jugoslavenska komisija za ratne odtete ve je bila prenijela brojku od 1,706.000
Meusaveznikoj agenciji za ratnu odtetu u Parizu potkraj 1945. godine.
8
Za Bakievu brojku vidi Politika (Beograd), 20. august 1945, str. 1. i stranice u nastavku.
Za slubeni broj mrtvih u partizanskome ratu, vidi Jugoslavija, Vojnoistorijski institut,
Ratni napor Jugoslavije, 1941-1945, str. 34, gdje su gubici dani po godinama; Jugoslavija, Komisija za ratne odtete, Ljudske i materijalne rtve, str. 9.
9
Bakari je u pismu od 6. lipnja 1966. tu procjenu iznio autoru. Za ostale brojke vidi Jugoslavija, Dravna komisija za utvrivanje zloina, Izvjetaj komisije, str. 35, i Jugoslavija,
Vojna enciklopedija, drugo izdanje, 4:508.
10
Bosanski Srbin Moraa uzdigao se do ina pukovnika u partizanskim snagama. On je
jedan od najplodnijih jugoslavenskih pisaca o ratu i urednik mnogih zbirki lanaka, uspomena sudionika i simpozija.
11
Za Terzievu tvrdnju, vidi Intervju (Beograd), 5. august 1983, a za Miletievu vidi
0 Jasenovcu i 'Jasenovcima'", str. 13-14.
Terzi je moda svoju brojku iznio u ljutnji. Njegova nova knjiga Slom Kraljevine Jugoslavije 1941. godine, u kojoj je ponovio tezu iz svoga prijanjeg djela Jugoslavija u
Aprilskom ratu 1941, da je hrvatska izdaja bila odgovorna za brzi slom Jugoslavije u
travnju 1941, upravo je doivjela otru kritiku.
Vidi takoer Miletiev prikaz knjige Gorana ukovia Jedenje bogova (Beograd, 1982) u
istom broju Pravoslavlja kao njegov lanak.
12
Vidi intervju Dejana Luia sa ivojinoviem naslovljen Vatikanski prsti na jugoslavenskom prostoru" u Intervju (Beograd), 17. januar 1986, str. 8-12; navod je sa str. 12.
ivojinovi je stekao doktorat iz filozofije na Sveuilitu u Pennsylvaniji. On spominie
io Novu Gradiku, meutim trebala bi biti Stara Gradika.
Drakovi, Odgovori, str. 110.
JH
Moglo bi se takoer spomenuti da se u svoja tri romana - No (1983), Molitva I (1985) i
Molitva II (1986) - Drakovi neuvijeno sluio sablasnim temama, s osebujnim antimuslimanskim gleditem u prvom, i s osebujnim antikatolikim i antihrvatskim stavovima
drugom i treem.
U skladu s tim, pronalazimo tipian prirnjer uobiajene uporabe pretjeranih procjena
ratnim srpskim gubicima u putopisu iz 1983-1984. u Pravoslavlju, dvotjednim novi
ma Srpske pravoslavne patrijarije u Beogradu. U drugom i treem nastavku toga p
topisa sveenik Atanasija Jevti opisuje svoj posjet Jadovnu, bivem ustakom

u zabitima Velebita, oko 20 km od Gospia. Jadovno se koristilo od svibnja do kolovoza
1941, neposredno prije nego to su Talijani ponovno zauzeli to podruje. Ono je bilo pod
zapovjednitvom Juce Rukavine, ozloglaenog .ustae. Oko logora je bilo nekoliko dubokih ponora (jama), koje su bile karakteristine za krevite planinske predjele, izdvojene i
teko pristupane. Logor Jadovno bio je postaja koja se nalazila na putu prema tim ponorima, kamo su ustae bacali svoje rtve - Srbe, idove i protuustaki nastrojene Hrvate bilo mrtve bilo ive. Procjene broja rtava u logoru uvehke se razlikuju. Godine 1960.
Enciklopedija Jugoslavije, 4:425, procijenila je daje bilo 35.000 rtava. Godine 1972. Vojna enciklopedija, drugo izdanje, 4:508, procijenila je da ih je bilo 72.000. Sveenik Jevti
je tvrdio da ih je moda bilo ak 80.000, a prema jednom neimenovanom autoru ak oko
86.000. Nije potrebno ni rei da se nijedna od tih brojki ne zasniva ni na kakvoj dokumentaciji ili podrobnom istraivanju, a kamoli na izvlaenju kostura iz tih ponora. Oni
jednostavno iznose brojke kako bi potkrijepili ukupne pretjerane procjene. Vidi Jevti,
Od Kosova do Jadovna". Najnovije procjene govore oko 24.000 rtava koje su nestale u
logorima na Velebitu, Pagu i u samome Gospiu. Vidi, Goldstern, Holokaust u Zagrebu,
str. 300-301.
14
A. Mileti, Koncentracioni logor Jasenovac, 1941-1945-, Dedijer, Vatikan i Jasenovac.
15
Politika (Beograd), 22. april 1985.
16
Za brojku iz 1959. vidi Jugoslavija, Opa enciklopedija, 4:322; za brojku iz 1960. vidi Jugoslavija, Enciklopedija Jugoslavije, 4:467.
17
Berger, Teror u logora Jasenovac" str. 476.
18
Bui, rtve rata".
19
Kako je to reproducirao Brano Bui iz rukopisa Ivana Klauzera Stanovnitvo i domainstva u Hrvatskoj", str. 89-90, u Bui, Demografski gubici: hrvatske rtve u Hrvatskoj i
Jugoslaviji", str. 46-53, posebno str. 52-53.
20
Tuman, Bespua povijesne zbiljnosti, str. 56-57, gdje objanjava pismo koje je poslao
21Komisiji za povijest CK SKH 20. listopada 1965. u kojemu iznosi te statistike.
Za Omraninovu tvrdnju da su partizani i etnici zajedno ubili milijun Hrvata, vidi njegovu knjigu Diplomatie and, Political History of Croatia, str. 181. Za Kiszlingovu referencu
na anonimnu publikaciju iz Buenos Airesa koja je iznijela tu tvrdnju, vidi njegovu knjigu
Die Kroaten, str. 232, 247.
Za Prcelinu tvrdnju vidi Prcela i Guldescu, Operation Slaughterhouse, str. 121, a za tvrdnju drugoga hrvatskog emigranta, vidi uvod Borisa Katicha u So Speak Croatian DisI sidents, str. 10.
22
V. Nikoli, Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, str. 6, 10. i 117; Draganovi, Kalvarija hrvatskog naroda", str. 95-96.
Vidi djela navedena u sljedeim raspravama: Klauzer, Stanovnitvo i domainstva u
Hrvatskoj", Koovi, rtve Drugog svetskog rata; Lah, Metode izraunavanja budueg
stanovnitva" i Istinski demografski gubici Jugoslavije u Dragom svetskom ratu"; Tasi,
Uvod"; Vogelnik, Demografski gubici Jugoslavije u Drugom svetskom ratu", i erjavi,
^ Gubici stanovnitva Jugoslavije.
Lah, Istinski demografski gubici Jugoslavije u Dragom svetskom ratu", str. 221; Koovi,
| rtve Drugog svetskog rata, str. 41-42, 165-66; erjavi, Gubici stanovnitva Jugoslavije, str. 49-52.
Koovi, rtve Drugog svetskog rata, str. 41-43; erjavi, Gubici stanovnitva Jugoslavije,
str. 52-56. Ovo je priblian prosjek ukupne Koovieve procjene od 654.000 i ukupne
Zerjavieve procjene od 669.000. Vidi stranice navedene za ukupne brojke za specifine

emigrantske skupine dane u sljedeim odlomcima.
Mi prihvaamo brojku od 660.000 emigranata kao tonu. Koovi i erjavi, kao i drugi
istraivai, iznijeli su razliite specifine sastavnice te brojke, meutim ukupni je broj
ostao otprilike isti.
26
Tijekom ranoga poslijeratnog razdoblja Meunarodni komitet za izbjeglice procijenio je
da je u svibnju 1946. bilo oko 130.000 izbjeglica iz Jugoslavije koji su ivjeli u Zapadnoj
Europi, to je brojka priblina onoj koju su Koovi i erjavi izraunali 40 godina poslije.
Vidi Vernant, The Refugees in the Post-War World, str. 88. To nije ukljuivalo Bianievu
procjenu od 210.000 jugoslavenskih folksdojera koji su ivjeh u Zapadnoj Njemakoj.
Vidi Biani, Stanovnitvo Federativne Narodne Republike Jugoslavije".
27
Vidi Jaman, Povratak jugoslavenskih izbjeglica", str. 539-555, posebno str. 552.
28
Brojka od 82.000 jugoslavenskih idova posljednja je Romanova procjena iz 1980. godine. Vidi 13. poglavlje za raspravu o procijenjenom broju idova u Jugoslaviji prije i
nakon rata. U knjizi Zloini faistikih okupatora i njihovih pomagaa protiv Jevreja
u Jugoslaviji, str. xii-xiii, procijenjeno je 1957. daje 1939. u Jugoslaviji bilo 70.000 jugoslavenskih idova i 5000 idovskih izbjeglica iz drugih zemalja te daje 8000 jugoslavenskih idova emigrirao u Palestinu i prije i nakon osnivanja Izraela. Vidi takoer Pilch, The
Contemporary Jewish Scene, str. 47.
idovsko stanovnitvo bilo je iskljuivo urbano i moglo se pronai u mnogim gradovima
diljem cijele zemlje - Zagreb, Osijek, Sarajevo, Novi Sad, Subotica, Beograd i Skoplje.
Meutim, u Sloveniji ili u Dalmaciji bilo je vrlo malo idova.
Jugoslavenske izbjeglice iz Italije, ukljuivi idove, koji su bili preseljeni u SAD tijekom
kolovoza 1944, prvotno su bili smjeteni u Fort Ontariju, u saveznoj dravi New York.
Puteni su u prosincu 1945. i nastanili su se u razliitim dijelovima SAD-a, usprkos velikim javnim prosvjedima. Vidi Wyman, The Abandonment of the Jews, str. 228, 268-276.
29
Tasi, Uvod"; Vogelnik, Demografski gubici Jugoslavije u Drugom svetskom ratu", 1537, posebno str. 28. Gospodin Vogelnik mi je jednom prigodom rekao da su jugoslavenske
procjene demografskih i stvarnih gubitaka mogle imati odstupanje najvie 25% navie ili
nanie.
30
Lah, Istinski demografski gubici Jugoslavije u Drugom svetskom ratu", 214-224, posebno
str. 222.
Za svrhu usporedbe, zanimljivo je primijetiti daje 1951. nejugoslavenski izvor, Gregory Frumkin, procijenio ratne civilne gubitke stanovnitva u Jugoslaviji na 1,150.000, plus gubitak od
50.000 idova i 300.000 pripadnika vojnog osoblja. Prva je brojka bila gruba procjena s
velikim odstupanjem u greci"; potonje dvije brojke bile su prilino pouzdam statistiki
podaci". Vidi njegovu knjigu Population Changes in Europe since 1939, str. 12. (biljeka),
154-157. Godine 1954. Ured za popis stanovnitva SAD-a procijenio je ratne civilne gubitke
stanovnitva u Jugoslaviji na 701.000, plus gubitak od 60.000 idova i 306.000 pripadnika
oruanih snaga Vidi SAD, Bureau of the Census, The Population of Yugoslavia, str. 20-23.
31
Vezano uz pregled iz 1950. vidi Za najbolji uspjeh istraivanja o rtvama Narodnooslobodilakog rata", Borba (Beograd), 19. januar 1950, str. 2. Taj skup uputa, oigledno
napisan kako bi se ohrabrili ljudi koji su trebali napraviti istraivanje, na ovaj je nac
opisao njegove svrhe: (1) odati poast svim ljudima koji su izgubili ivot u Narodnoo
bodilakom ratu, (2) doi do sigurnih podataka kao osnove za davanje potrebne pom ^
preivjelim rtvama rata i (3) imati to je mogue bolje i potpunije podatke o rtvama^ .
po gradu i pokrajini kako bi se pokazao pravi doprinos svakog podruja komurus ^
pobjedi. Nanvjera je bila objaviti knjige s imenima svih rtava po gradu i pokrajini

svjedoanstva za budunost.
Istraivanja se prihvatio Odjel za prikupljanje istorijske grae koji je vodio Savez boraca.
Svaki grad i pokrajina morali su organizirati odbor za istraivanje, s lanovima koji bi
dolazili iz udruenja kao i iz kolektivnih organizacija kao to su Narodni front, enske
organizacije, omladinske organizacije, itd. Samo istraivanje preputeno je trolanim
timovima.
Identine su upute dane za istraivanje provedeno i964. u Vjesniku (Zagreb).
Glavno ogranienje tih istraivanja bila je njihova obrada. Upute su izriito iskljuivale
gubitke koje su pretrpjele oruane snage (i vjerojatno dio civilnoga stanovnitva) koje
su se borile protiv partizana. Ti domai izdajnici" i domai pomagai" nisu bili dalje
identificirani, no oni bi ukljuivali oruane snage NDH (i one koje su se borile unutar
svojega teritorija i one koje su se borile na ruskoj fronti ili bilo gdje drugdje u njemakoj
ili talijanskoj vojsci), etnike, Nedieve i Ljotieve snage, slovenski MVAC i domobrane,
veinu jugoslavenskih folksdojera (izuzev onih koji su se borili na strani partizana) i
muslimanskih skupina u Crnoj Gori, Sandaku te BiH.
Uspjeh istraivanja bio je oigledno neujednaen. Imena nekih rtava pojavljivala su se
dvaput jer je bilo financijski probitano za preivjele da se nau na tom popisu (kao
dodatak mirovini, primjerice). U svakom sluaju, rezultati ni jednoga od tih istraivanja
nisu objavljeni.
i Istraivanje iz 1964. ponovno je u kolovozu 1985. spomenuo Miroslav Raevi, koji je sa
skupinom znanstvenika istraivao gubitke stanovnitva Srbije tijekom Prvoga svjetskog
rata i Jugoslavije tijekom Drugoga svjetskog rata za potrebe SANU-a. On je pregled iz
1964. nazvao neuspehom". Vidi Novosti (Beograd), 16. august 1985.
Vjerujem da rezultati pregleda nisu objavljeni zbog toga to su vjerojatno pokazivali mnogo manjiv broj rtava od slubenih procjena koje su bile u optjecaju od kraja rata.
32
Bui, Zrtve rata'. Kao statistiku osnovu za svoj lanak, Bui se sluio brojkama koje
je drugi Hrvat i umirovljeni jugoslavenski vojni general Nikola Kaji prenio iz slubenih
podataka u Statistikom zavodu SR Hrvatske. Potpune Kajieve brojke bile su poslije
objavljene 1981. godine u Hrvatskom listu, asopisu hrvatskih politikih emigranata (str.
16). Kopija Kajieve tablice nalazi se u mojim spisima.
Bui je roen 1939. i bio je lan SKH, istraiva, novinar i politiki aktivist, a prije svega
hrvatski nacionalist. Bio je zaposlen u Institutu za historiju radnikog pokreta u Zagrebu
dok gaje vodio Franjo Tuman. Prvi je put uhien 1965. za posjedovanje literature hrvatske emigracije i irenje antivladine propagande i bio je osuen na deset mjeseci zatvora,
to je izbjegao pobjegavi u Austriju. U Jugoslaviju se vratio u prosincu 1966. kako bi nastavio svoju novinarsku djelatnost i bio je jedna od vanih linosti za vrijeme hrvatske nacionalistike euforije od 1967. do 1971. godine. Potkraj 1971. ponovno je uhien, sueno
mu je i osuen na dvije godine zatvora, koje je odsluio. Iz Jugoslavije je pobjegao u rujnu
1975. i nastanio se u Londonu kao politiki emigrant, gdje je nastavio svoj novinarski rad.
Bio je vodei pripadnik mlaih hrvatskih politikih emigranata poznatih kao Proljeari",
bivih sudionika hrvatskoga nacionalistikog pokreta. U Parizu je 16. listopada 1978. na
njega izvren atentat. Openito se smatra da su ga ubili jugoslavenski agenti. Vidi uvod
Vinka D. Lasia u Buievu zbirku lanaka Jedino Hrvatska!, str. vi-viii.
| Vidi i lanak Z. Simia Doi, vidi i ne zaboravi", NIN (Beograd), 18. oktobar 1981. godine. On
je ustvrdio da postoje podaci za BiH, meutim oni nisu bili sistematizovani i objavljeni".
Tuman, Nacionalno pitanje u suvremenoj Europi, posebno str. 191-192. Ta je knjiga
objavljena 1982. godine. U Bespuima povijesne zbiljnosti, objavljenim 1989, Tuman
je priznao da bi stvarni gubitak stanovnitva mogao biti za stotinu tisua vii, izmeu
I
800.000 i 900.000, vidi str. 334-335.
Franjo Tuman je bio partizanski oficir za vrijeme rata koji je nakon rata dosegao in gen
eral majora. Nakon to je napustio vojsku i dovrio svoje sveuiline studije, postao je
direktor Instituta za historiju radnikog pokreta u Zagrebu, a predavao je i na sveuilitu
Njegova kritika jugoslavenskih politikih i ekonomskih smjernica koje su diskriminirale
Hrvatsku i Hrvate, njegove negativne procjene jugoslavenskih okolnosti u intervjuima
za inozemne medije i njegovo neslaganje s vladinim procjenama o ratnim ljudskim gubicima doveli su do dviju zatvorskih kazni, 1972. na dvije godine (od kojih je odsluio
devet n\jeseci) i 1981. na tri godine. Na svome suenju iz 1981. on je prvi put javno iznio
svoje procjene gubitaka stanovnitva (vidi Na suenju dr: Tumanu, str. 17). Od kraja
ezdesetih bio je prisilno umirovljen.
Poetkom 1989. poeo je nagli Tumanov uspon na politikoj sceni. Te je godine izabran
za predsjednika HDZ-a, a sljedee godine, nakon pobjede na prvim viestranakim izborima, izabran je za predsjednika Predsjednitva SR Hrvatske.
34
Bui, Demografski gubici: hrvatske rtve u Hrvatskoj i Jugoslaviji", str. 46-53. Referenca
se odnosi na str. 89-90. Klauzerova rukopisa Stanovnitvo i domainstva u Hrvatskoj".
35
Koovi, rtve Drugog svetskog rata, str. 41-55,160; erjavi, Gubici stanovnitva Jugoslavije, str. 1-5, 31-33, 70. Vidi takoer usporedbu potonjeg njegova djela s Koovievim
na str. 77-82.
36
Treba spomenuti da je Lah Slovenac, Klauzer i erjavi su Hrvati, a Koovi je bosanskohercegovaki Srbin. Prva tri su ivjela u Jugoslaviji, etvrti na Zapadu kao politiki
emigrant. Taje pozadina znaajna zato to je u uvjetima koji su prevladavali u Jugoslaviji
od 1945. nacionalna pripadnost i lanstvo u SK (ih nepostojanje toga) esto znaajno
utjecala na pitanja koja je autor postavljao te na ciljeve i rezultate njegova istraivanja.
37 Vidi primjedbe Duana Breznikara, lana odbora, Novosti (Beograd), 22. jun 1985.
oo
^
Vidi Koovi, rtve Drugog svetskog rata, str. 46-47, za objanjenje raspona maksimum-minimum. Vidi Jugoslavija, Vojna Enciklopedija, drugo izdanje, 3:351-52, za slubenu
jugoslavensku procjenu gubitaka kolaboracionistikih snaga.
39
Vidi Glii, Teror i zloini, str. 49, za incident u Skeli, i str. 64-67. za pokolje u Kraljevu
i Kragujevcu. Glii je najistaknutiji srpski strunjak za njemaki teror u okupiranoj Srbiji. Prije njegove studije mnogi su Srbi tvrdili da je broj rtava, koje su se odnosile na
Kraljevo i Kragujevac, iznosio izmeu 5000 i 7000.
40
Micr. No. T-120, Roll 5783, Frs. H928,872-90; Hory - Broszat, Der kroatische UstaschaStaat, str. 169.
41
Jeli-Buti, Ustae, str. 167. Vidi mnoge druge primjere na str. 166-168.
42
Nijemci su poslali oko 4500 jugoslavenskih partizana i simpatizera sklonih partizanima
Norveku, od kojih je preivjelo njih 1200-1500. Ova je informacija dobivena od Milivoja
atipovia, bivega generalnog konzula Jugoslavije u San Franciscu. Za vrijeme svoje
diplomatske dunosti u Norvekoj, pripremio je detaljan izvjetaj o tom predmetu, im
jui punu suradnju norvekih vlasti.
43
Za brojke iz popisa stanovnitva 1961, vidi Jugoslavenski pregled (Beograd),
1964, str. 53. Za procjenu o djeci bez doma na kraju rata, vidi Borba (Beograd), 24. ecembar 1960.
XVIII.
K r a j
k o l a b o r a c i o n i s t i k i h
r e i m a
J u g o s l a v i j i
POSLJEDNJI DANI ORUANIH SNAGA NDH
Raspravljali smo o raznim stranim okupacijskim reimima, o brojnim anektiranim teritorijima, o razliitim kolaboracionistikim snagama u Jugoslaviji tijekom Drugoga svjetskog rata i doveli smo priu do posljednjih dana rata. Zakljuujemo je opisivanjem sudbine kolaboracionistikih skupina s kraja rata i
ukratko dajemo ocjenu o NDH i o njenome nasljeu.
U zavrnim danima rata temeljna je preokupacija oruanih snaga NDH,
kao i njemakih snaga koje su se povlaile s Balkana, ukljuujui i dvije kozal ke divizije koje su sluile u njemakoj vojsci, bila dospjeti izvan dosega parI tizana kako im se ne bi morale predati. Poetkom svibnja 1945. tri su partizanske armije, Druga, Prva i Trea (rasporeene tim redoslijedom po zemlji od
sjeverozapada do sjeveroistoka), sudjelovale u potjeri za oruanim snagama
NDH i njemakim armijama koje su se povlaile. 1 Potonje su nastojale prvo
doi do sjeverozapadne Hrvatske i Slovenije, a potom do Austrije.
Za Nijemce su te zavrne operacije jednostavno bile nastavak povlaenja
koje je zapoelo u listopadu 1944. iz Grke, Albanije i najjunijih dijelova
Jugoslavije. Nakon gubitka Beograda i Srbije, lakeg smjera povlaenja u
[ drugoj polovici listopada, Nijemci su se borili da odre Srijemsku frontu
kako bi sebi ipak osigurah koridor za povlaenje preko Kosova, Sandaka
i Bosne. ak i kada su 13. travnja 1945. Sovjeti zauzeli Be, najvei dio
njemakih jedinica koje su se povlaile iz Grke j o se uvijek nalazio u dolini Drine, na granici izmeu Bosne i Srbije. Slom Srijemske fronte 12. i 13.
travnja 1945, koji je uslijedio nakon propasti njemake ofenzive protiv Rusa
u sjeverozapadnoj Maarskoj, ubrzao je povlaenje Nijemaca kojima su se
tada pridruile i oruane snage NDH. Planirana Zvonimirova linija istono od
agreba izmeu Drave i Save, koju su Nijemci i ustae odluili nepopustljivo
braniti, nije se mogla odrati, i to utoliko vie to nije bila pripremljena
!
kakva obrana. 2 Sljedei cilj bio je stii do sigurnijeg pribjeita u Austriji,
jer su se po svaku cijenu eljeli predati zapadnim Saveznicima (po maksimi
atuj na Istoku, predaj se na Zapadu"). To je bio cilj i ostataka razliitih
845

srpskih i crnogorskih etnika, jednoga dijela Ljotievih jedinica i 10.000, ili
toliko jakih, snaga slovenskih domobrana u Ljubljani i sjevernoj Sloveniji
Ostale Ljotieve i etnike snage i manji broj slovenskih domobrana na podruju Ljubljanske kotline planirah su pobjei u Italiju. Ciljevi tih kolaboracionistikih skupina bili su logini i prirodni, meutim kao to emo vidjeti
oni su se kosih s prethodnim odlukama Velike trojice o tome kako postupati
prema njemakim jedinicama i jedinicama pod njemakim nadzorom prilikom prekida neprijateljstva.
Tijekom travnja 1945. ustake vlasti i vojno vodstvo raspravljali su o tome
treba li koncentrirati sve njihove raspoloive snage u Lici kako bi se uspostavio kontakt sa saveznikim jedinicama koje su iz Italije ulazile na Slovensko
primorje i u Istru i kako bi se njima predah. Meutim, taj bi plan, ak i da
jest ozbiljno razmatran, zahtijevao pristanak general pukovnika Lohra koji je
jo bio vrhovni zapovjednik oruanih snaga NDH i koji bi mu se usprotivio
zato to su mu one trebale da bi titile zalee njemakim jedinicama koje su
se povlaile. Ostali ustaki elnici, general Luburi na prvome mjestu, zamislio je da se jednostavno raspre po umama i planinama te da sami postanu
gerila, nadajui se da e s vremenom moi dobiti pomo iz inozemstva, jer su
predviali poslijeratni raskol meu Saveznicima. Meutim, od daljnje razrade
toga plana nije bilo nita i umjesto toga su isplanirah bijeg prema Austriji. Da
bi se objasnio poloaj NDH i da bi se olakala predaja svoje vojske Britancima
u Austriji, vlada NDH je 4. svibnja prvo poslala porunika Vitomira Dubaja,
zajedno s tri britanska pilota koji su drani kao ratni zarobljenici, a potom
5. svibnja dravnog tajnika Vjekoslava Vrania, jednoga od Pavelievih najpovjerljivijih savjetnika, s mornarikim kapetanom Andrijom Vrkljanom kao
njegovim prevoditeljem, u savezniko vrhovno zapovjednitvo za Sredozemlje
u Italiji. Meutim, obje su misije propale. Partizani su presreli prvu, a kad su
Vrani i Vrkljan stigli u Italiju, umjesto da ih odvedu na sastanak, smjestili su
ih u logor za ratne zarobljenike. 3
Vidjevi d a j e sve izgubljeno, ustaka vlada i vojno zapovjednitvo prihvatili su se bijega u Austriju. Svojim su oruanim snagama zapovjedili da se ne
predaju partizanima, nego da se povuku prema Austriji to je mogue bre te
da se tamo predaju Britancima. Cilj je bio spasiti vodstvo i vojno sposobno
ljudstvo oruanih snaga NDH s nadom da e se jednoga dana boriti uz pomo Zapada. lanovi vlade su, kao skupina, napustili Zagreb 4. svibnja, dok
je Paveh s omanjom pratnjom napustio Zagreb 6. svibnja. Prije nego to su
napustili grad, ustae su sustavno posijali paniku meu stanovnitvom o opasnostima od napredovanja partizana kako bi potaknuli velik broj civila da im
se pridrue kao izbjeglice. Mnogi su to i uinili, iako je meu njima bilo vie
onih koji su se ve povlaili ispred ili zajedno s kvislinkim snagama nego to
je bilo Zagrepana. Neki su ustaki pisci kasnije govorili o tom povlaenju
Kraj kolaboracionistikih reima u Jugoslaviji

kao o plebiscitu za NDH". Jasno je da su mnogim civilima dali puke kako bi
im omoguili da se bore u toj posljednjoj fazi povlaenja. Istovremeno su se i
ostale njemake jedinice i jedinice NDH koje su se borile protiv partizana na
drugim sektorima fronte kretale glavnim smjerom prema Sloveniji i Austriji,
s oruanim snagama NDH koje su sluile kao zatitna odstupnica njemakim
snagama. 4
Nema mnogo sumnje da je glavni razlog neumitnih napora njemakih i
ustakih jedinica da pobjegnu partizanima bio strah da bi se potonji mogli prema njima ponaati na isti nain i s istim osvetnikim arom kao to su se oni
ponaah prema partizanima i prema civilnom stanovnitvu naklonjenom partizanima tijekom prethodnih etiriju godina. Doista, na poetku svibnja Lohr
je od vrhovnog zapovjednika saveznikih snaga zatraio zalihe za njemake
jedinice i oruane snage NDH pod njegovim zapovjednitvom kako bi se mogli
nastaviti boriti protiv partizana, tvrdei da oruanim snagama NDH i hrvatskom narodu prijeti opasnost od pokolja budu li se morali predati komunistima. 5 Povrh toga, njemako visoko vojno zapovjednitvo je na svaki nain
eljelo izbjei ponienje da se mora predati sili koju su stvorili i vodili civili,
koju nikad nije moglo pokoriti i na koju se uvijek odnosio pogrdni izraz partizanska banda".
U meuvremenu je u Rheimsu u Francuskoj, 7. svibnja potpisan dokument
o bezuvjetnoj njemakoj predaji, a sljedeeg dana i u Berlinu. Stavci 2. i 3.
utvruju:
2. Njemako visoko vojno zapovjednitvo odmah e izdati zapovijedi svim
njemakim vojnim, pomorskim izranim vlastimai svim snagamapod njemakim
nadzorom da 8. svibnja prekinu aktivne operacije u 23:01 sati po srednjoeuropskom vremenu te da ostanu na mjestima koja zauzimaju u to vrijeme. Nijedan
se brod, plovilo ili zrakoplov ne smije minirati, niti se smije napraviti ikakvo
oteenje njihovu trupu, strojnom pogonu ili opremi.
3. Njemako visoko zapovjednitvo odmah e odgovarajuim zapovjednicima izdati i osigurati izvrenje svih daljnjih zapovijedi koje izdaju Vrhovni zapovjednik, Saveznike ekspedicijske snage i Sovjetsko visoko zapovjednitvo.6
Odluku saveznikih sila da nametnu bezuvjetnu predaju silama Osovine
donijeli su predsjednik Roosevelt i premijer Churchill u Casablanci u sijenju
1943. godine. Sam termin, koji proistjee iz Amerikoga graanskog rata, prvi
je put nehotice uporabio Roosevelt na neslubenoj tiskovnoj konferenciji koja
je uslijedila nakon sastanka. Koncept bezuvjetne predaje" - koji je doivio
odreene kritike na Zapadu nakon rata - postao je kamen temeljac saveznike
politike i sastavni je dio dokumenata o predaji i Njemake i Japana. Pojedinosti je poslije razradilo Vijee ministara vanjskih poslova Velike trojice u

Moskvi u listopadu 1943. i konano su bile prihvaene na Jalti u veljai 1945.
godine. 7 Openito govorei, savezniki su zapovjednici imali ovlasti da prihvate predaju pojedinih njemakih armija ili svih armija na jednoj fronti, no ne
i onu njemake vlade, ija je predaja trebala biti bezuvjetna i iznesena pred sve
saveznike sile. T a j e politika djelovala na zajedniko zadovoljstvo Saveznika
premda na veliku alost Nijemaca, koji- su se do zadnjeg trenutka nadah da
e doi do razmirica izmeu zapadnih Saveznika i Sovjeta, to e omoguiti
Nijemcima da zakljue separatno primirje s prvima i zatim e se zajedno s
njima okrenuti protiv potonjih. Nada je nestala, premda ne zbog nepostojanja
njemake spremnosti. 8
Odredba o bezuvjetnoj predaji odnosila se i na oruane snage NDH, koja
je u operativnim zonama bila pod nadzorom njemake vojske tijekom veeg
dijela rata. To je znailo da su i one trebale obustaviti aktivni otpor 8. svibnja
u 23:01 sati i ostati ondje gdje su se nale, to je podrazumijevalo predaju partizanima. Meutim nakon to je za te uvjete 6. svibnja saznao Lohr, a preko
njega i Paveh 7. svibnja, vlada NDH je ve provela svoju prethodnu odluku
od 3. svibnja da izbjegne u Austriju, s Paveliem koji e doi za njom, i da vojsku mora prebaciti onamo to je bre mogue kako bi se ona predala Britancima. 9 Nakon to su 5. svibnja ustaki vladini elnici, bez Paveha, doli do
Klagenfurta u Austriji, oko 7. svibnja u blizini Villacha uhvatila ih je skupina
jugoslavenskih partizanskih oficira za vezu koji su nadirali prema Austriji s
britanskim jedinicama i izruila ih je jugoslavenskoj vladi.10
Nakon to je Paveh napustio Zagreb 6. svibnja, on se namjeravao pridruiti
svojoj vladi u Austriji. Dok je putovao kroz Sloveniju, Lohr mu je 7. svibnja
javio da mu predaje zapovjednitvo nad oruanim snagama NDH, ukljuujui
i ostatke triju legionarskih divizija. Lohr se oslobodio onoga to mora da je
smatrao politikim i vojnim kamenom oko vrata nakon to mu vie nije bila
potrebna pomo oruanih snaga NDH pri njemakom povlaenju. Meutim,
Paveh nije imao ovlasti da to uini i djelovao je po svome nahoenju, kao i
onda kad se nastavio boriti nakon s t o j e bezuvjetna predaja stupila na snagu.
Ironino, upravo je samo u tom trenutku sloma i predaje Paveh uope imao
zapovjednitvo nad veim dijelom onoga to je trebala biti njegova vojska. Prva
i posljednja zapovijed koju je dao svojim jedinicama bila je da se ne predaju
partizanima, nego da silovito krenu prema Austriji. Nakon 7. svibnja on se vie
nije uo s njima. injenica d a j e Paveh putovao s malom pratnjom odijeljen
od ostalih lanove vlade, d a j e prestao odravati vezu sa svojim jedinicama i da
je kasnije uspio izbjei uhienje saveznike vojske i policijskih snaga, upuuje
na to d a j e imao unaprijed smiljeni plan bijega. 11
Umjesto da slijede jasan jezik bezuvjetne predaje, obojica su, i Lohr i
Paveh, zapovjedili svojim jedinicama da se nastave boriti dok se povlae prema austrijskoj granici. To je nastojanje, koje je trajalo cijeli tjedan nakon to je

rat u ostatku Europe bio gotov, dovelo mnoge od tih jedinica do same granice,
a neke stvarno i do austrijskog teritorija. Veina je, meutim, uhvaena na
jugoslavenskom teritoriju i zarobljena ili ubijena u zavrnim bitkama. ak i
one jedinice koje su uspjele pobjei u Austriju, kao to emo vidjeti, poslije su
bile prisiljene da se predaju partizanima u skladu s uvjetima predaje koje su
postavili Saveznici.12
Problem onoga to se stvarno dogodilo oruanim snagama NDH i izbjeglicama u pratnji koji su se povlaili prema Austriji tijekom svibnja 1945. jo
izaziva bijes meu hrvatskim emigrantima, jednako i meu ustaama i meu
onima koji to nisu, i meu jednim brojem nehrvatskih autora koje zanima taj
problem zbog njihovih prokatolikih i protukomunistikih gledita. Tijekom
mnogo godina pristae ustaa postojano su tvrdili da su oruane snage NDH i
izbjeglice stvarno prele u Austriju i da su se predali Britancima na prostoru
kod Bleiburga. Prema toj verziji, te su jedinice razoruali Britanci i potom ih
izruili partizanima, a poslije su stradavali na tzv. marevima smrti" im su
stupili na jugoslavensko tlo. Prema tom gleditu, Britanci su bili odgovorni jer
su prihvatili te snage kao ratne zarobljenike, razoruali ih i zatim ih izruili
jugoslavenskim komunistima, te prema tome snose velik dio krivnje za ono
to im se poslije dogodilo. Partizani su proglaeni odgovornima za unitavanje
veine jedinica i izbjeglica nakon to su ih odveli u Jugoslaviju. 13
Prvi dio te interpretacije temeljito je opovrglo objavljivanje sjeanja Milana Baste, hrvatskoga Srbina i tadanjeg 24-godinjeg potpukovnika koji je
sluio kao partijski komesar u 51. partizanskoj vojvoanskoj diviziji, koja je
pregovarala o predaji. Bastin je prikaz poslije potvrdio Danijel Crljen, jedan
od ustakih pregovaraa koji je bio s Britancima, u posebnom izdanju Studiae
Croaticae iz 1963. posveene La Tragedia de Bleiburg". 14 Ukratko, ini se da
se dogodilo sljedee. Neke su jedinice oruanih snaga NDH - zapravo zdruene
domobransko-ustake jedinice (iako su ustake formacije i dalje nosile svoje
istaknuta obiljeja), doista prele na austrijski teritorij. Meutim, budui da su
njihove kolone bile duge vjerojatno 45 - 60 kilometara, mnogi su i dalje bili na
jugoslavenskom teritoriju dok su njihovi predstavnici vijeah s britanskim i
partizanskim predstavnicima. Ujutro 15. svibnja njihovo je izaslanstvo, koje se
sastojalo od dvojice vanih generala (Ivana Herenia i Vjekoslava Servatzyja)
i pukovnika Danijela Crijena, dotadanjeg ravnatelja Dravnog ravnateljstva
za promidbu, posjetilo brigadira Scotta koji je morao doi iz Klagenfurta i
koji je pokuao dogovoriti predaju britanskim snagama. Meutim, na temelju
uvjeta o bezuvjetnoj njemakoj predaji, Scott je izjavio da on ne moe prihvatiti njihovu predaju i da bi se oni trebati predati jugoslavenskoj vojsci (partizanima). U tom se trenutku s ustakim predstavnicima suoio Basta i jo
jedan partizanski oficir, potpukovnik Ivan Kovai Efenka. Bastina divizija
bila je dio partizanske 3. armije pod zapovjednitvom general pukovnika

Koste Nada, koji je dobio zadatak da progoni njemake jedinice i oruane
snage NDH i da ih sprijei da prijeu austrijsku granicu. Slovenac Efenka bio
je pripadnik slovenske brigade u 3. armiji koja je progonila Nijemce i oruane
snage NDH s juga i zapada s istim ciljem. Basta je ustakim predstavnicima
dao ultimatum od jednog sata da se predaju ili da budu izloeni opem napadu. Partizanske su snage imale prednost jer su bile uvjerene kako e, bude
li potrebno, dobiti pomo britanskih snaga, dok su se oruane snage NDH, kao
poraena neprijateljska vojska, nale u uasnom kripcu iz kojeg nisu imale
drugog izlaza. Ustaki predstavnici iznijeli su mnotvo protuprijedloga, posebno o vremenskim uvjetima ultimatuma, opravdavajui se zbog nemogunosti
da organiziraju predaju dugih kolona, tekoe u komuniciranju i tako dalje.
Meutim, oni su zapravo kupovali vrijeme nadajui se da e se pronai neko
drugo rjeenje. Partizanski predstavnici produili su ultimatum za petnaest
minuta. Ustaki predstavnici su se povukli i pokuali Britancima poslati drugo
izaslanstvo s asnicima kojima je na elu bio Slavko tancer, postariji general, kako bi ih iznova uvjerili da se rijei njihov poloaj. Meutim, umjesto
da dou do stoera britanskoga zapovjednika, izaslanstvo se putem izgubilo i
ulo je pravo u stoer 51. partizanske divizije, gdje su lanove izaslanstva zarobili. U meuvremenu su partizani zarobili nekohko vodeih ustakih asnika,
ukljuujui generala Servatzyja i pukovnika Franju Sudara. elnicima oruanih
snaga NDH postalo je oito da nije bilo alternative te su se nakon isteka ultimatuma oruane snage NDH predale partizanima. Da nisu to uinile, partizani bi vjerojatno morah od Britanaca zatraiti pomo. S obzirom na situaciju,
britansko nuenje pomoi bilo je jedan od vrlo uvjerljivih imbenika koji je
ustae nagnao na brzu predaju.
Lord Nicholas Bethell, koji je ukratko ocrtao predaju oruanih snaga NDH
na osnovi britanskih vojnih izvjetaja, potkrijepio je tu verziju dogaaja. Bethell
je opisao kako je brigadni general Scott, britanski zapovjednik, odbio prihvatiti predaju oruanih snaga NDH i kako je rekao njihovim predstavnicima da se
moraju predati partizanima i d a j e on, odlue h to odbiti, spreman pomoi partizanima ukae li se potreba. Scott zapravo nije raspolagao stvarnim snagama,
u sluaju da su to od njega traili. Ono to g a j e navodno brinulo bila je tvrdnja
predstavnika oruanih snaga NDH da predstavljaju vojsku od 200.000 vojnika
koje je pratilo nekih 500.000 izbjeglica. On nije imao ni uvjete ni sredstva da
zbrine takvo mnotvo. 16 Britanski izvjetaj govori samo o oko 25.000 pripadnika oruanih snaga NDH na podruju koje su u Austriji okupirali Britanci, to
je takoer vjerojatno netono, premda definitivno limitira pretjerane brojke
hrvatskih pisaca u emigraciji. 16
Jedan vaan imbenik za zapadne Saveznike koji se pokazao katastrofalnim
za kolaboracionistike snage du granice, bio je strah Saveznika da bi moglo
doi do oruanoga sukoba s jugoslavenskim partizanima zbog njihova svojatanja

Trsta, Julijske krajine i dijelova austrijske Koruke. Saveznici su mislili da Titovu nepopustljivost oko tih zahtjeva treba pripisati Staljinovoj podrci. Zapravo,
sam se Staljin bojao da bi Titovo ponaanje zbog krive procjene moglo uplesti
Sovjete ba u takvu vrstu vojnog okraja, to oni sebi i nisu mogh dozvoliti i to
su htjeli izbjei po svaku cijenu. Nakon to je Staljin zapovjedio Titu da povue
svoje jedinice iz Koruke i Trsta treeg tjedna u svibnju, Jugoslaveni su promptno pristali. To je, meutim, bilo prekasno za kolaboracionistike snage.17
Nakon to je izdana zapovijed za predaju, neki su ustaki asnici i vojnici te
neki civilni dunosnici i izbjeglice, osobito oni koji su prije uli vijesti, ukljuujui Herenia i Crljena, pobjegli u umu koja ih je okruivala s obiju strana
jugoslavensko-austrijske granice nadajui se da e prodrijeti dublje u Austriju.
Neki su izbjegli u bugarsku vojsku koja se nalazila na tom podruju, a poslije
su prebjegli u britansku okupacijsku zonu u Austriji. Ne postoje tone brojke
o broju ustaa i ustakih simpatizera koji su pobjegli na taj nain, iako se ini
da bi hrvatski pohtiki emigranti mogli takve statistike podatke prikupiti bez
prevelika truda. ini se da je procjena pukovnika Ivana Babia o 20.000 osoba
posljedica nemarna tumaenja Kiszlingovih brojki. 18 Meutim, ak i ako su
neki uspjeh pobjei, velika veina jedinica oruanih snaga NDH koje su prele
u Austriju, kao i one koje su jo bile u Jugoslaviji, pale su u partizanske ruke.
Tri problema vezana uz to pitanje jo su predmeti rasprave. Prvo, kohko
se vojnika oruanih snaga NDH i civilnih izbjeglica stvarno povlailo i koliko
je njih palo u partizanske ruke? Drugo, kohko je vojnika uhvaeno na jugoslavenskom teritoriju, a kohko ih je uspjelo prijei u Austriju i kohko ih je
bilo vraeno partizanima? I tree, to se dogodilo tim vojnicima i izbjeglicama
nakon to su izrueni partizanima?
S obzirom na prvo pitanje, o broju vojnika i civila o kojima je u njemu rije, ne postoji jednoglasno slaganje ni meu ustakim i ustaama naklonjenim
izvorima ni meu izvorima jugoslavenskih komunista objavljenih u razliitim
vremenima. Meu ustakim izvorima, Babi je tvrdio d a j e bilo rije o 200.000
vojnika oruanih snaga NDH i civila, od kojih je pobjeglo 20.000. Crljen je u
jednom intervjuu ustvrdio da su se oruane snage NDH sastojale od 250.000
vojnika ili vie. Ostali su hrvatski emigranti tvrdih da je partizanima u Austriji izrueno 250.000 Hrvata i da im se u Sloveniji predalo dodatnih 160.000
nakon to su uvidjeli uzaludnost bijega preko granice. Posebno izdanje Studiae Croaticae posveeno Bleiburgu tvrdilo je d a j e blizu 300.000 Hrvata
palo u komunistike ruke". Isti je izvor, koristei brojke dobivene od srpskih
politikih emigranata, procijenio da su time bile obuhvaene tisue" srpskih i
najmanje 3000 crnogorskih kvislinkih i etnikih vojnika. 19
Rudolph Kiszling, austrijski vojni povjesniar, i slijedei njega, veina
ostalih njemakih pisaca o toj temi, tvrde da se predalo 200.000 pripadnika
oruanih snaga NDH i ostalih jugoslavenskih kvislinkih vojnika. 20

Meu jugoslavenskim (komunistikim) izvorima, slubena povijest Narodnooslobodilakog rata iz 1941-1945. navodi d a j e zarobljeno oko 50.000 ustaa
i etnika te da je zajedno skupljeno 24.000 civilnih izbjeglica u posljednjim
danima operacija na austrijskoj granici. Basta je naveo da se oko 100.000
kvislinkih asnika i vojnika te mnogo civila predalo 15. svibnja 1945, na raznim mjestima u blizini jugoslavensko-austrijske granice. General potpukovnik
Kota Nad, zapovjednik Tree armije, izjavio je u intervjuu d a j e do 15. svibnja
1945. vie od 100.000 neprijateljskih vojnika - ustaa, etnika, domobrana i
Nijemaca, ukljuujui i SS diviziju Prinz Eugen - bilo opkoljeno na jugoslavenskoj strani rijeke Drave izmeu Maribora, Dravograda i Celja, te da su se mnogi borili i radije su bili spremni poginuti nego da se predaju. 21
Godine 1964, jugoslavenski Savez boraca iznio je drugu brojku. Prema toj
informaciji, pri zavrnom oslobaanju Jugoslavije od njemakih okupatora i
pomagaa tijekom 1945, jugoslavenska vojska (partizani) zarobila je 221.287
neprijateljskih vojnika, od kojih su 84.453 bili pripadnici Wehrmachta. 22 Time
bi 136.834 otpalo na vojnike svih ostalih snaga, od kojih su veina bih vojnici
oruanih snaga NDH. Udruenje, meutim, nije navelo jesu h pripadnici Wehrmachta" ukljuivali ljude iz 369, 373. i 392. pjeake divizije (legionarskih divizija). Njih su prvotno sainjavah vojnici oruanih snaga NDH i njemaki asnici i strunjaci, premda su prema kraju rata Hrvati uglavnom bili zamjenjivani
Nijemcima. Usprkos tomu, bilo da su te divizije dodane kao dio Wehrmachta
ili ne, one su ukljuivale samo nekohko tisua vojnika. Ako dalje pretpostavimo da oko 20.000 vojnika koji nisu bili dio Wehrmachta jesu bili pripadnici
nehrvatskih jedinica - srpskih, crnogorskih i slovenskih - onda ih je najvie
oko 116.000 moglo pripadati jedinicama oruanih snaga NDH.
Vano je zapamtiti, prilikom raspravljanja o predaji njemakih, kvislinkih
i ostalih kolaboracionistikih jedinica partizanima na jugoslavensko-austrijskoj granici na kraju rata, da su skupine koje su gubile imale propagandnog
interesa prikazati to je mogue vei broj zarobljenih i tvrditi da su nad njima
pokolj izvrili partizani. Partizani su, naravno, imali propagandni interes upravo u suprotnom. Meutim, stavimo li propagandu na stranu, jedna je stvar
jasna: partizanske operacije protiv njemakih jedinica koje su bjeale bile su
vrlo krvave, s obzirom da su potonje odbijale pozive na predaju. I njemake i
jugoslavenske jedinice neprestano su se borile kako bi si prokrile put izvan
stvarnoga okruenja ili onoga koje im je prijetilo. Ustake su jedinice, bojei
se osvete partizana, oajniki pokuavale izbjei da budu okruene i sve do
14. svibnja vodile su prave bitke kako bi rute za bijeg odrale slobodnim. Partizani, koji su se bojali da bi njihovi neprijatelji mogli pobjei u Austriju i koji
su bili nesigurni u ono to bi se dogodilo potom, nesmiljeno su ih nastojali
opkoliti i unititi ih to je mogue vie. Nema mnogo sumnje da je mrnja
koja se prema ustaama skupljala pune etiri godine sada dola do svoga vr-

hunca. Zapravo, zavrni ratni okraji na jugoslavensko-austrijskoj granici bile
su operacije razaranja i unitavanja, i zato su stajale mnogo ivota. Sudbina
neprijateljskih jedinica bila bi surova ak i da se jesu pokorile odredbama bezuvjetne njemake predaje i da su odloile svoje oruje 8. svibnja. 23 Ona je
postala jo surovija nakon to su pokuali pobjei. Povrh toga, ve tijekom
studenoga 1944. privremena partizanska vlada utvrdila je politiku unitavanja
svih kvislinkih i kolaboracionistikih snaga na jugoslavenskom teritoriju, i to
se naravno odnosilo i na oruane snage NDH.24
Takoer je vrijedno ponovno spomenuti kako su se Paveli i ustae do
kraja nadali da e se spasiti zbog razmirica izmeu zapadnih Saveznika i
Sovjeta. Neki su se ustaki elnici nadali da e zapadni Saveznici sauvati
oruane snage NDH kao nukleus oruanih snaga za borbu protiv agresivnoga
meunarodnog komunizma". 25 Takve, puste nade, gajili su i Mihailovi i etnici
kao i pripadnici Ruske oslobodilake armije pod vodstvom generala Andreja
Vlasova. Tome su se nadah i slovenski domobrani, ija u sudbinu opisati u
sljedeem odjeljku. Dokumenti o posljednjim Hitlerovim danima koji su objelodanjeni tijekom 1960-ih pokazuju d a j e i on bio uvjeren gotovo do samoga
kraja da e ga spasiti raskol izmeu zapadnih Saveznika i Sovjeta. 26 Iako se
takav razdor naposljetku ipak zbio, a Hladnije rat zapoeo upravo tih dana, do
razdora je dolo nakon to je veina njemakih ratnih politikih i vojnih elnika zatvorena, pogubljena ili na druge naine uinjena nekodljivim i nakon
to je veina kolaboracionista koji su neto znaili u istonoj i jugoistonoj
Europi, ukoliko nisu pobjegli na Zapad, zatvorena ili pogubljena.
injenica jest da je apsolutno nemogue utvrditi toan broj pripadnika
oruanih snaga NDH i civilnih izbjeglica koji su pokuah izbjei u Austriju, a
bili su prisiljeni predati se partizanima. Tomu je tako iz jednostavnog razloga
to su vojne snage i s njima izmijeani civili koji su esto kad se od njih trailo
da se predaju odbijah to uiniti pa su ubrzo nakon toga poginuli u bitkama s
partizanima. Teko je mogue da je u uvjetima potpunoga kaosa - stalnoga
povlaenja, neprestanih borbi i izrazite zbrke jer se svatko pokuavao domoi
austrijskoga teritorija - ustako zapovjednitvo znalo stvarno brojano stanje
svoje vojne sile; kohko ih je bilo mrtvih ili nestalih u razliitim jedinicama,
bitkama, pojedinim razdobljima i n\jestima; kohko ih je prelo partizanima;
kohko ih je zarobljeno; kohko ih je pobjeglo u ume; itd. S obzirom na okolnosti, ono nikako nije moglo doi do takvih informacija. Ono to je znaajno, nijedan od ustakih ih proustakih pisaca o ovoj temi ne spominje bilo
koju specifinu jedinicu oruanih snaga NDH. Oni jasno ne navode je li bila
dovrena reorganizacija vojske poduzeta potkraj 1944, koja je bila brojana
snaga jedinica odreenog dana ili jesu li takozvane legionarske divizije bile u
sklopu jedinica koje su bjeale. Takvi bi podaci olakah utvrivanje stvarnoga
broja jedinica na jugoslavensko-austrijskoj granici jer je poznata sudbina tih

jedinica na kraju rata. Meutim, budui da nemaju takve informacije, ustaki
i proustaki pisci pribjegavaju procjenama, i s obzirom na emocionalne imbenike koji su ukljueni, takve su procjene uzrok mogue velike pogreke.
Takoer je u naravi tih tekstova, koji su gotovo iskljuivo propagandistiki,
da se to je mogue vie uvelia broj onih koje su masakrirali njihovi neprijatelji na kraju rata i da se umanji broj ili rijetko spomenu oni koji su umrli od
njihove ruke, tj. Srba, idova, Roma i antifaistiki nastrojenih Hrvata u NDH.
Komunistiki autori, naravno, suprotstavljaju se takvim mistifikacijama, ali
stvaraju i svoje mitove.
S obzirom na drugo pitanje, o broju zarobljenih i partizanima izruenih
vojnika, takoer postoje sporenja. Mnogi ustaki i proustaki pisci ostaju pri
bome da su se sve oruane snage NDH uspjele domoi austrijskoga teritorija,
gdje su se skupile na velikoj livadi u blizini Bleiburga i predale britanskom
zapovjedniku. Pod prijetnjom britanskih zrakoplova i tenkova, oni su ubrzo
razoruani i izrueni partizanima. 27 To je takoer Kiszlingova verzija, koja je
dospjela u mnoge druge studije. Takvo pisanje upuuje na to kohko je malo
kritikoga truda uloeno da se utvrdi to se doista dogodilo tijekom tih dvaju
gorkih dana kako s njemakim jedinicama tako i s oruanim snagama NDH.
Fiziki bi bilo nemogue okupiti na podruju Bleiburga, a kamoh na brijegu
koji se nalazi u blizini, 200.000 vojnika i desetine tisua civilnih izbjeglica, kao
to to Kiszling i mnogi drugi pisci poslije njega ele da vjerujemo. 28 Kako prema partizanskim tako i prema ustakim izvorima, oruane snage NDH borile
su se s partizanima sve do 14. svibnja kako bi sebi oslobodile put za daljnje
napredovanje prema Austriji. Povrh toga, jedna bi divizija od recimo 15.000
ljudi (iako su i njemake i domobransko-ustake divizije u to vrijeme imale
vrlo nergednaen broj ljudi zbog gubitaka - od borbi, operacija povlaenja i
stalnih dezertiranja - i nisu bile u mogunosti ponovno popunjavati jedinice),
bez ikakvih vozila ih artiljerije, trebala marirati 7,2 kilometra, u etveroredu. 29
Danijel Crljen, vodei ustaki autoritet po pitanju Bleiburga, u pismu Jurju
Krnjeviu, glavnom tajniku HSS-a u izbjeglitvu, 1946. je zabiljeio da su se
kolone u kojoj su bile oruane snage NDH i civili koji su ih pratili bile duge od
40 do 60 kilometara. 30 Drugim rijeima, njemake i oruane snage NDH koje su
se predale partizanima mora da su to uinile na razliitim lokalitetima, ukljuujui i Bleiburg, meutim ni pod kakvim okolnostima nisu mogle sve to uiniti
kod Bleiburga. To su u potpunosti potvrdila partizanska i neka ustaka djela,
koja pokazuju gdje su razne njemake i ustake jedinice bile teko poraene,
a njihovi ljudi zarobljeni. 31
U posljednjim se desetljeima u Jugoslaviji o dogaajima s kraja rata otvorenije razgovaralo, a u nekim je prilikama toj raspravi pristupljeno s vie
znanstvene skrupuloznosti. 32 U tom smislu valja istaknuti demografsku analizu
o dogaajima na Bleiburgu autora Vladimira erjavia, koja bi mogla posluiti

smjetanju razliitih procjena o gubicima stanovnitva suprotnih strana u njihove prave odnose. erjavi je bio jedan od dvojice modernih istraivaa ije
smo djelo u prethodnom poglavlju o cjelokupnim ratnim gubicima stanovnitva
u Jugoslaviji ocijenili objektivnim i pouzdanim. On je smatrao da su njegove
procjene gubitaka stanovnitva za cijelu zemlju vrlo precizne, a da su procjene
za pojedina podruja manje sigurna. Naposljetku, da su procjene za odreene
kategorije rtava najmanje tone. Uzevi u obzir tu premisu, erjavi je izraunao d a j e ukupno 125.000 kvislinkih snaga i kolaboracionista-to znai, bivih
jedinica Ustake vojnice, Hrvatskog domobranstva i posebnih muslimanskih
jedinica - iz Hrvatske, BiH te Srijema (dakle, teritorija NDH) ubijeno tijekom
rata i u stradanjima u svibnju 1945. i nakon toga. Od toga je 65.000 ubijeno tijekom rata, a 60.000 u svibnju 1945. i nakon toga. Od tih 60.000 gotovo 50.000 ih
je ubijeno kod Bleiburga i na Krinom putu, a oko 10.000 u vezi s dogaajima
kod Viktringa (o emu se raspravlja u nastavku u odjeljku o slovenskim snagama). Kad se rtve ostalih nacionalnosti - oko 10.000 Srba i Slovenaca - pridodaju tome, dogaajima kod Bleiburga i Viktringa te njihovim neposrednim
posljedicama moe se pripisati 70.000 mrtvih svih nacionalnosti. 33
to se tie treega pitanja, sudbine jedinica i izbjeglica izruenih partizanima u Jugoslaviji, ini se da nema mnogo sumnje d a j e velik broj kvislinkih
vojnika, osobito onih koji su nekada bili u elitnim ustakim jedinicama, doivio
svoj kraj u Sloveniji ubrzo nakon 15. svibnja ili za vrijeme dugih mareva smrti
prema kanjenikim logorima u tjednima koji su uslijedili. Kako bi izdvojili
svoje protivnike, partizani su pregledali sve logore s ratnim zarobljenicima,
skupine civilnih izbjeglica, vojne bolnice i tome slino. Nema sumnje da su
takoer proeljah ruralna podruja gdje je bio zarobljen golem broj neprijateljskih vojnika kako bi uhvatili sve zaostale bjegunce. Meni je samome
dobro provjereni izvor rekao da su partizani povremeno i u svojim redovima
pronalazili ustae i etnike, koji su im se pridruili u kasnijim fazama rata kako
bi spasili svoje ivote i koji su se brutalno ponaah prema njemakim i jugoslavenskim kvislinkim zatvorenicima kako bi otklonili sumnju sa sebe.
Za razliku od mnogih drugih operacija jugoslavenske Narodnooslobodilake vojske, koje su jugoslavenski komunisti opisivah do najmanjih pojedinosti, vrlo je malo napisano o operacijama u Sloveniji blizu austrijske granice
koje su se dogodile u tjednu od 7. do 15. svibnja 1945. godine. To bi samo po
sebi upuivalo na to da su se zbile stvari za koje slubeni i prokomunistiki
povjesniari smatraju d a j e o njima najbolje ne raspravljati.
Psiholoki, lako je razumjeti otro postupanje koje su partizani odmjerili
svojim domaim neprijateljima. S obzirom na krvavu vladavinu ustaa, za koje
se lako gubila glava, kao i na ponaanje etnika i ostalih kvislinkih formacija
prema partizanima i propartizanskim dijelovima stanovnitva, oni su teko
mogli oekivati da e se izvui bez osvete. Graanski je rat u Jugoslaviji od

poetka karakterizirao iznimno visoki stupanj divljatva, i teko da je mogao
zavriti na drugaiji nain. I pobjednici i pobijeeni su doli iz istog drutvenog
i kulturnog zalea. Okrutan zavretak graanskog rata razumljiv je ako se prisjetimo da su sve kvislinke snage i etnici suraivali s neprijateljem tijekom
veeg dijela ili tijekom cijeloga rata i da su svi partizane smatrali bezbonim
komunistikim odmetnicima, koje treba unitavati kad god se za to ukae prilika. D a j e ishod rata bio suprotan, s kvislinkim snagama kao pobjednicama i
s partizanima na strani gubitnika, ista bi se stvar dogodila ostacima partizanskih snaga.
Meutim, osveta nije jedini imbenik koji je igrao ulogu u otrom postupanju prema poraenim snagama. Kao to smo vidjeli, svi oni koji su suraivali
sa silama Osovine na kraju rata pokuah su sklopiti dogovor sa Saveznicima.
Oni ne bi imali nita protiv toga da nastave oruanu borbu protiv partizana s
podrkom Zapada i da se vrate na vlast u Jugoslaviju, sada na raun zapadnih sila. Prilino je vjerojatno da se novi jugoslavenski komunistiki reim,
sporei se sa Saveznicima oko Istre i Trsta, bojao upravo takva mogueg razvoja dogaaja te je unitio koliko je god mogao svojih protivnika kako bi se
zatitio od potencijalne opasnosti. 34 Preventivne mjere obrane partizana bile
su takoer usmjerene protiv zavjeta preivjelih kvislinkih snaga da e se boriti
protiv komunistikoga reima i protiv kasnijih pokuaja ustaa i u manjoj mjeri
etnika da se infiltriraju u zemlju kako bi vrili sabotae i poticali graanski
rat. 35 Unitenje veega dijela kvislinkih snaga zarobljenih na kraju rata - to
je injenica - bio je in masovnoga terora i realizacija okrutne politike koncepcije, shnog onome koji su prakticirale ustae i etnici tijekom rata.
Meutim, unato radikalnom ienju do kojeg je dolo, u Jugoslaviji je
ostao prilian broj ljudi koji su se aktivno suprotstavili novom reimu. Prema
slubenim jugoslavenskim podacima, nove sigurnosne snage poslije su ule u
trag i likvidirale oko 11.000 agenata i pijuna" koje su navodno u zemlji ostavile bive okupacijske vojske, kvislinki reimi i etnici, te su likvidirah vie
od 12.000 naoruanih pojedinaca i lanova skupina koje su se suprotstavljale
novom reimu. 36 Kasnija nastojanja politikih emigranata, posebno ustaa, da
ubace agente u Jugoslaviju doivjela su neuspjeh.
Sada moramo postaviti stvarno fundamentalno pitanje, tj. tko je odgovoran
za Bleiburg, shvaeno u najirem smislu, kako bi se odredio smisao dogaaja
diljem cijele jugoslavensko-austrijske granice u posljednjim tjednima prije
zavretka rata i neposredno nakon toga. O problemu Bleiburga oito se ne
moe raspravljati izdvojeno, kao to to ustaki i proustaki pisci redovno ine.
On je tijesno povezan s uspostavom i opom politikom NDH, s ustakim terorom usmjerenim protiv srpskoga stanovnitva, s odlunim savezom NDH s
nacistikom Njemakom i sa zavrnim nastojanjima ustaa da pobjegnu i da
se poveu sa Zapadom protiv komunista. Stoga moramo zakljuiti d a j e odgo-

vornost za Bleiburg kolektivna odgovornost Paveha i ustakoga reima. Koju
god d a j e cijenu hrvatska nacija platila tijekom i neposredno nakon rata, nju
treba pripisati politikim smjernicama te male skupine faistikih ekstremista
koja je bila u savezu s tradicionalnim neprijateljima jugoslavenskih naroda.
Meutim, posluajmo hrvatskog emigranta, biveg rimokatolikog sveenika, koji 1960. pie o tom posljednjem inu hrvatske tragedije iz svibnja 1945.
godine.
Danas, nakon petnaest godina, neizbjean je sljedei zakljuak.
Vojska i narod htjeli su nastaviti s borbom.
Poglavnik i vlada poveli su sa sobom vojsku i narod zajedno s njihovom
pratnjom, kako bi se Britancima i Amerikancima pokazali u boljem svjetlu, i
time su ponizili hrvatski narod, kao to ih nitko nikada nije ponizio u njihovoj
dugoj povijesti.
Svi su oni, poglavnik i vlada, uvidjevi da im ova pratnja ne pomae, poeli
spaavati svoju kou, prepustivi vojsku i narod partizanskim egzekutorima.87
Ovo je najtea optuba Pavelia i njegove vlade za blajburku katastrofu.
Meutim, nijedna politika skupina nije voljna prihvatiti ovakav pravorijek.
Iz toga proizlazi da ustae i simpatizeri ustaa ine sve to je u njihovoj moi
kako bi svu odgovornost prebacili na Britance i partizane te kako bi iz toga
pitanja izvukli politiku korist. Zapravo, moglo bi se rei kako bi ustae u postojeim okolnostima morale izmisliti blajburki kompleks" da on nije postojao. Zamislite teki poloaj hrvatskih propagandista u izbjeglitvu posljednjih
pedeset godina da nisu imali Bleiburg i poslije toga suenje i zatoenje kardinala Stepinca na koje su se mogli usredotoiti i odvlaiti pozornost od djela
koja su ustae poinili za vrijeme rata.
Zanimljivo je na ovome mjestu usporediti Drau Mihailovia, vou velikosrpskoga (ili unitarnojugoslavenskoga) projekta te Antu Paveha, vou
ultradesniarskih hrvatskih snaga. Mihailovi je ostao u Jugoslaviji - kojeg
su prijevarom partizani naveli da tako i uini - iako je svim njegovim glavnim
pomagaima bilo sueno, a neki su uspjeh otii, i na kraju umire muenikom
smru ostavljajui legendu iza sebe. Paveli se ponio potpuno drugaije. Za
razliku od bilo kojeg drugoga njemakog saveznika, on je ostao vjeran Nijemcima sve do posljednjeg dana rata, zapravo dok nisu njega i njegove jedinice
prepustih sudbini kad od njih vie nisu imali koristi. Budui d a j e Lohr 7. svibnja prenio zapovjednitvo nad ostacima oruanih snaga NDH na Paveha, neki
su ustae prigovorili da su ih Nijemci ostavili na cjedilu. 38 Zapravo, to je bio
oekivani trenutak u kojem ih Nijemci vie nisu trebali da im pomognu oko
povlaenja. Povrh toga, u posljednjim danima svoga reima, Paveh odnosno
njegovi pristae, pogubih su nekoliko vanih prijanjih sljedbenika, ukljuu-

jui i bivega ministra vanjskih i unutarnjih poslova Mladena Lorkovia i
bivega ministra oruanih snaga i prometa i javnih radova Antu Vokia, koji su
u kolovozu 1944. pokuah prevesti Hrvatsku na stranu Zapada dok je rat jo
trajao. 39 Ova majstorija politike osvete jo zapinje u grlu mnogim hrvatskim
politikim emigrantima koji nisu bih ustae, no koji su podupirali zamisao o
samostalnoj hrvatskoj dravi i koji su, oito pogreno, mislili d a j e mijenjanje
strana 1944. od sila Osovine prema Saveznicima moglo spasiti NDH. Konano,
nakon to je njemaka, a samim time i ustaka vladavina zavrila u Hrvatskoj,
Paveh je misho samo na spaavanje svoje koe. S dugom i uspjenom karijerom koju je od prije imao u meunarodnim zavjerama, uspio je pobjei iz
Jugoslavije, skrivajui se prvo n a j e d n o m imanju, zatim navodno u samostanu
u Austriji, a potom se pod lanim imenom i vjerojatno odjenut kao katoliki
sveenik prebacio u Italiju i poslije u Argentinu. Nakon izbjegnutog atentata
1957, seh se u panjolsku, gdje je umro 1959. godine. 40 Za razliku od onoga to
je general Mihailovi za mnoge Srbe i nadbiskup Stepinac za mnoge Hrvate,
Paveli je napustio svoje sljedbenike ne kao primjer muenitva i nadahnua,
ve kao primjer iznevjeravanja i sebinosti.
P R O P A D A N J E I KRAJ L E G I O N A R S K I H DIVIZIJA
U ovom poglavlju rei emo neto o sudbini triju legionarskih divizija u

posljednjim danima raspada i sloma njemake vojske i oruanih snaga NDH.
Mnogi su ustaki i proustaki emigranti na Zapadu smatrah da su one na kraju
rata u osnovi bile nedirnute, s ukupnim vojno sposobnim ljudstvom od gotovo
20.000 do 25.000 Hrvata. Istina je potpuno drukija.
Tijekom posljednjih nekohko tjedana rata njemaka 369. pjeaka divizija
(poznata i kao Vraja divizija hrvatskih legionara) borila se u sjeverozapadnoj Bosni i Slavoniji i, zajedno s ostalim njemakim jedinicama i oruanim
snagama NDH, povlaila se prema Austriji pod partizanskim pritiskom. Nakon
to je prola sjeverom Hrvatske, skrenula je na zapad prema Celju. Ondje su je
11. svibnja zaustavile i razoruale partizanske snage, osim jedne ete, i ondje
su njeno preostalo vojno sposobno ljudstvo izdvojili i odveh u zarobljenitvo.
Razoruanom njemakom vojnom sastavu dopustili su da se povue na
austrijski teritorij. Za razliku od ostalih jedinica, ti se Nijemci nisu kretali
glavnim putovima, ve su, zato to je jedan od asnika poznavao pokrajnje
pravce, krenuh na sjever prema Karavankama i stigli su do austrijskoga teritorija na podruju Grabacha. Ondje su uspostavili vezu s Britancima. S obzirom
da su se pojavili odvojeno od ostalih njemakih jedinica koje su se povlaile,
vjerojatno zahvaljujui vjetom pregovaranju svojih asnika, lokalni britanski
zapovjednik prihvatio je njihovu predaju i uputio ih je u logor u blizini gradia
Griffena. U tom trenutku, 13. svibnja, divizija se sastojala od samo 160 asnika
i 2876 nerasporeenih asnika i vojnika. Mjesec dana poshje, divizija se sastojala samo od 1865 osoba, koje su bile zaposlene na okolnim gazdinstvima ili na
slinim poslovima. Za razliku od ustako-domobranskih, slovenskih, srpskih i
crnogorskih kolaboracionistikih jedinica i mnogih njemakih jedinica koje su
prele na austrijski teritorij, njemaki pripadnici 369. pjeake divizije nikad
nisu vraeni Jugoslavenima kao ratni zarobljenici. Meutim, bitno je primijetiti da nijedna NDH jedinica iz te divizije nije ula u Austriju, iako britanski
izvjetaji iz toga vremena govore o njoj kao o 369. hrvatskoj ili njemako-hrvatskoj diviziji ija je snaga iznosila oko 3000 ljudi. 41
nrn

to se tie 373. pjeake divizije (Tigar divizija) ona se prvo borila u sjevernoj Dalmaciji i u dijelovima Like i Korduna te poslije na Baniji. Nakon to su
partizani pokrenuli svoju proljetnu ofenzivu 20. oujka 1945, divizija se nala
pred snagama partizanske Druge armije k o j a j e nadirala prema Zagrebu. Ona se
povlaila iz Gospia preko Donjeg Lapca, Bosanske Krupe, Bosanskog Novog
i Kostajnice, gdje se njen hrvatski vojni sastav izdvojio i vjerojatno rasprio, te
zatim preko Sunje, Siska i Zagreba do Reica u Sloveniji i oblinjega sela Raka
gdje su se 10. svibnja 1945. njezini ostaci predali. Neki preostali Hrvati ondje
su napustili diviziju. Nakon nekoliko dana razoruani se njemaki dio divizije s jugoslavenskim doputenjem nastavio kretati prema austrijskoj granici.
Meutim, tu su zapovijed navodno opozvali zbog nekog beznaajnog razloga
te su Nijemci vraeni i odvedeni u zarobljenitvo u Jugoslaviju. 42
Plava 392. pjeaka divizija bila je angairana u obrani sjevernoga dijela
jadranske obale i Like tijekom posljednjih nekohko mjeseci rata. Njezin je zadatak bio boriti se protiv nadirue partizanske etvrte armije k o j a j e dolazila
s jugoistoka i pomoi njemakom 97. armijskom korpusu koji su inile 188.
i 237. pjeaka divizija i kojima je prijetilo da budu opkoljene na podruju
Rijeke. Sredinom travnja 1945. godine 392. divizija stigla je u blizinu Rijeke. U
tom je trenutku puteno oko 3000 Hrvata, a manji broj njih je i dalje ostao u
njenom sastavu.
Neki od putenih Hrvata navodno su uspjeh, u posljednjim danima rata,
probiti se do Slovenskog primorja. Ondje su se organizirali kao zasebna jedinica fantomske hrvatske vojske pod generalom Matijom Paracom, kojaje bila dio
Jugoslavenske vojske generala Mihailovia u otadbini i pod zapovjednitvom
generala Miodraga Damjanovia na tom podruju. Poslije se ta jedinica povukla prema sjevernoj Italiji k o j a j e bila pod britanskom okupacijom.
U meuvremenu je 97. armijski korpus dobio zapovijed da krene na sjever
preko Ljubljane u Austriju, u pravcu Klagenfurta. Neki od preostalih Hrvata
koji su ostali u 392. diviziji poginuli su kao podrka pri pokuaju snaga korpusa da izvre tu operaciju. Meutim, te su se snage pokazale preslabima da
bi u tome uspjele. Slijedom toga one su 5. svibnja 1945. dobile doputenje
generala Lohra, vrhovnog zapovjednika za jugoistonu Europu, pod ije su
zapovjednitvo stavljene nekoliko tjedana prije, da zatrae predaju. Predaja
partizanima dogodila se 7. svibnja na podruju izmeu Rijeke i Ilirske Bistrice
na Slovenskom primorju. U to su vrijeme puteni svi preostali Hrvati i jedan
dio talijanskih faistikih jedinica koje su bile dio korpusa. U roku od nekoliko
dana razoruani Nijemci iz sastava korpusa dobih su doputenje da krenu na
zapad prema svojoj domovini. Meutim, partizani su se predomislili i 12. svibnja zarobili ih kao ratne zarobljenike. 43
Kao to moemo vidjeti, nitko iz hrvatskoga vojnog sastava ukljuenog
u njemako-hrvatske legionarske divizije, koje su se poetkom travnja 194
ocn

svele na 2000 do 3000 ljudi po diviziji, nikad nije stigao do jugoslavensko-austrij-ske granice niti je uao na austrijski teritorij. Oni se, prema tome, ni na koji
nain ne mogu ubrajati medu'one hrvatske jedinice koje su partizani zarobili
blizu granice ili razoruali u Austriji i vratili u Jugoslaviju.
Slino se tome ni pripadnici muslimanskoga i katolikohrvatskoga vojnog
sastava koji su prije bili ukljueni u 13. SS Handar diviziju i u 23. SS Kama
diviziju ne mogu brojiti kao dio tih divizija s kraja rata, kao to to uobiajeno
ine Hrvati u izbjeglitvu, zato to su svi ti ljudi prebaeni u druge jedinice
ili su ih po Himmlerovim zapovijedima pustih na rad u Njemaku u prosincu
1944. godine. Ime 13. divizije je i dalje ostalo; meutim, ono je posluilo kao
kamuflaa elitnoj SS Reichsfhrer diviziji k o j a j e prebaena iz Italije na jugozapad Maarske zbog operacija protiv Sovjeta. Njemaki vojni sastav iz 23. SS
divizije reorganiziran je kao potpuno nova jedinica, SS divizija Nederland. 44
KRAJ SLOVENSKIH KOLABORACIONISTIKIH

SNAGA
Kao to smo vidjeli u 3. poglavlju, Dobrovoljaka antikomunistika milicija

(MVAC), naoruani ogranak slovenskih antikomunistikih snaga, nakon kapitulacije Italije naao je, umjesto talijanskoga, njemakoga sponzora. Nijemci su
preustrojili razhite slovenske naoruane skupine, ukljuujui i MVAC, u slovenske domobrane te su ih financirah i opskrbljivah. Domobranima su zapovijedah slovenski asnici, premda su bili pod vrhovnim zapovjednitvom njemakih
SS jedinica. Oni su na poetku bili stacionirani u Ljubljanskoj pokrajini, gdje
su Nijemci uspostavili kolaboracionistiku upravu pod bivim jugoslavenskim
generalom Leom Rupnikom, gradonaelnikom Ljubljane za vrijeme talijanske
okupacije. Jedinice usporedive snage, mnogo manje veliine, poslije su ustrojene na Slovenskom primorju i u Transkoj pokrajini (vidi 3. poglavlje).
Do kraja 1944. slovenski su domobrani imali oko 12.000 vojnika. U
meuvremenu, dogodile su se mnoge promjene u vojnom sastavu i u zapovjednim kadrovima razliitih jedinica. U redovima domobrana veinom su bili
sljedbenici dominantno katolike bive Slovenske ljudske stranke, koja je,
iako zabranjena, i dalje u odreenoj mjeri djelovala kao ilegalna organizacija.
Kao pomonim njemakim jedinicama, glavna im je uloga bila boriti se protiv
slovenskih partizana.
Domobrani su formalno, iako tajno, bili dio Mihailovieve Jugoslavenske
vojske u otadbini. 45 Njihovi politiki elnici bili su u vezi s predstavnicima
Slovenske ljudske stranke u izbjeglitvu (dijelom preko vatikanskih kanala)
te su potonji odravali vezu i suraivah s Mihailovievim snagama u inozemstvu. Miha Krek, voa stranke u izbjeglitvu, bio je predsjednik promihailovievskog odbora jugoslavenskih politiara u Italiji koja je u to vrijeme
bila pod nadzorom Saveznika. Krek se za Mihailovia i njegove saveznike u
Sloveniji pokuavao zauzeti kod saveznikog vrhovnog zapovjednika u Sredozemlju, meutim bez uspjeha. injenica da su domobrani dva puta poloili
zakletvu vjernosti Hitleru, u travnju i svibnju 1944, vrlo se loe odrazila meu
saveznikim vlastima.
U zavrnim fazama rata, kao i prilikom talijanskoga sloma, slovenske an862

tikomunistike snage nadale su se da e saveznika vojska, koja je dolazila
iz Italije, ui na slovenski teritorij i sprijeiti partizane voene komunistima
da preuzmu vlast. Iako su nastavili suraivati s Nijemcima protiv partizana,
oni su poeli suraivati i sa srpskim snagama koje su morale doi do Slovenskoga primorja - s Ljotievim Srpskim dobrovoljakim korpusom, koji je iz
Srbije stigao zajedno s Nijemcima u listopadu 1944, te s etnikim snagama iz
Like, sjeverne Dalmacije i zapadne Bosne koje su bile pod zapovjednitvom
Dobrosava Jevevia, odnosno popa Momila ujia, i koje su na to podruje
stigle neto kasnije. Do kraja oujka 1945. formalno zapovjednitvo nad svim
tim kolaboracionistikim snagama preuzeo je general Miodrag Damjanovi,
kojega je Mihailovi imenovao naelnikom taba na isturenom poloaju etnikog Vrhovnog zapovjednitva i smjestio ga na Slovensko primorje.
U travnju 1945. tri su pukovnije Srpskoga dobrovoljakog korpusa poslane
na teritorij NDH kako bi se spojile s uriievim crnogorskim etnicima i pomogle im da se borbom probiju do Slovenije. Meutim nisu uspjeli izvriti taj
zadatak pa su ih partizani natjerah na sjeverozapad prema Ljubljani, gdje su se
pridruili opkoljenim slovenskim domobranima koji su uzaludno pokuavah
obraniti grad od partizanskog napredovanja. 46
Povrh toga, krajem travnja 1945, izaslanstvo slovenskih antikomunista otputovalo je u Zagreb kako bi raspravilo moguu suradryu slovenskih kolaboracionista i NDH usmjerenu protiv partizana, a izaslanstvo vlasti NDH poslije je
posjetilo Ljubljanu s istim ciljem. U pratnji izaslanstva vlasti NDH bio je general
Svetomir uki, kojeg je Mihailovi iz sjeveroistone Bosne poslao u Zagreb da
dogovori prolazak etnika kroz Hrvatsku prema Sloveniji u zamjenu za ustupke
ustakoj dravi. Meutim, pokuaj kolaboracionistikih snaga da meusobno
stupe u savez bio je jalov posao. U posljednjim danima rata, kad je ljubljanski biskup Roman preko Vatikana uputio molbu saveznikom vrhovnom zapovjedniku na Sredozemlju, molei da britansko-amerike jedinice okupiraju
Slovenyu kako bi sprijeile da to podruje zauzmu jugoslavenski komunisti, ta
molba nije naila na razumijevanje. 47 Saveznika je politika bila otpisati sve jugoslavenske snage koje su suraivale s Talijanima i Nijemcima za vrijeme rata.
Savez izmeu zapadnih Saveznika i SSSR-a jo se drao, iako su teritorijalni
zahtjevi jugoslavenskih partizana za Istrom, Trstom, Slovenskim primorjem i
junim dijelovima Koruke prijetili da meu njima izazovu opi sukob. 48
Slovensko Dravno vijee, koje su antipartizanske snage osnovale 29. listopada 1944. godine (vidi 3. poglavlje), sazvalo je u Ljubljani, 3. svibnja 1945,
slovenski parlament. Parlament je slovensku dravu proglasio dijelom Kraljevine Jugoslavije pod dinastijom Karaorevi, osnovao je slovensku vladu i
formirao Slovensku nacionalnu vojsku. Vojska se sastojala od domobrana i
manjih antikomunistikih oruanih skupina i proglaena je dijelom Jugoslavenske vojske u otadbini generala Mihailovia, iako potonji vie nije bio

ni na kakvu slubenom poloaju. General Franc Krener, oficir predratne jugoslavenske vojske, imenovan je zapovjednikom. Parlament je pozvao partizane da prekinu sve operacije i sve Slovence da prestanu bratoubilaku borbu
Takoer je izrazio nadu u primanje pomoi od Velike Britanije i SAD-a.49 Nije
se, meutim, moglo mnogo oekivati od sazivanja parlamenta, s obzirom na
injenicu d a j e 7. oujka u Beogradu formirana ujedinjena jugoslavenska vlada
- spoj privremene partizanske vlade i jugoslavenske izbjeglike vlade, s Titom
kao premijerom i ministrom obrane te ubaiem kao ministrom vanjskih
poslova - k o j a j e ve dobila diplomatsko priznanje Velike trojice.
Doista neodlono pitanje koje se nalo pred slovenskim Dravnim vijeem
i parlamentom bila je sudbina slovenskih domobrana (iznova preimenovanih
u Slovensku narodnu vojsku), kojih je bilo 10.000 do 12.000. Svaka je izgledna
mogunost za uspjenu obranu Ljubljane i njene okolice od partizana postala iluzorna, a bilo je samo pitanje dana kada e se dogoditi kraj rata te je
3. svibnja donesena odluka, slina onoj koju su donijeli Paveh i ustaka vlada u Zagrebu, da se slovenske snage prebace u Austriju, gdje su se nadale da
e ih Britanci prihvatiti kao ratne zarobljenike ili e biti iskoritene protiv
partizana u buduoj borbi izmeu zapadnih demokracija i sovjetskog bloka.
Neposredni slovenski cilj bio je doi izvan dosega partizana kako im se ne bi
morah predati. Te su se odluke odnosile i na tri pukovnije Srpskoga dobrovoljakog korpusa pod zapovjednitvom potpukovnika Radoslava Tatalovia,
koji je tek stigao na ljubljansko podruje, i na etnike jedinice koje su tamo
prebaene.
Izmeu 3. i 7. svibnja, nakon to su domobrani napustili Ljubljanu, i
11. svibnja domobrani (Nacionalna armija), snage koje su se nalazile pod Tatalovievim zapovjednitvom, i manji broj etnika i oruanih snaga NDH kretale
su se prema podruju juno i jugozapadno od Klagenfurta. Ondje, u Austriji,
predah su se Britancima, koji su ih razoruah i smjestili u logor blizu maloga
gradia Viktringa (Vetrinje), oko pet kilometara jugozapadno od Klagenfurta i
oko dvadeset kilometara od jugoslavenske granice.
Meutim, kao i u sluaju jedinica nestale NDH - koje su prele u Austriju
blizu Bleiburga - Britanci nisu Slovence prihvatili ni kao ratne zarobljenike
niti su ih iskoristili protiv partizana, ve su ih, umjesto toga, vratili u Jugoslaviju. S obzirom da su, po svemu sudei, oekivah otpor Slovenaca nakon to
saznaju za tu odluku, Britanci su se pretvarah da ih odvode u logore u ItalijiT a j e podvala djelovala nekohko dana, te je golem dio domobranskog sastava
i jedinica Srpskoga dobrovoljakog korpusa, jedan dio crnogorskih i ostali!
etnika, ukljuujui i 60 crnogorskih pravoslavnih sveenika, i j e d a n dio jedinica oruanih snaga NDH, stvarno odveden u Sloveniju i izrueni partizanima.|
Nakon to je preostalim Slovencima u logoru u Viktringu njihov bivi drugi
koji je prvo pobjegao partizanima, a potom se vratio u logor otkrio d a j e svej

varka, odbili su se ukrcati na vlakove te su pobjegli. Do tada je, meutim, najvei dio pjihovih drugova ve bio predan partizanima.
Prema svjedoenjima preivjelih lanova skupine kao i iz drugih izvora,
jugoslavenski su partizani likvidirali veinu onih koji su im izrueni. Neke su
ubili u blizini jugoslavensko-austrijske granice, ali veinu su odveli do podruja Koevskog roga u junoj Sloveniji i bacili ih u duboke provalije. Nema
sumnje da je na taj nain likvidirano 8 do 9 tisua domobrana, a prema nekim
izvorima ak i do 11.000, ukljuujui i pripadnike triju pukovnija Srpskoga
dobrovoljakog korpusa i crnogorske etnike te jedan dio jedinica oruanih
snaga NDH. Vladimir erjavi rauna da je u dogaajima kod Viktringa ubijeno gotovo 20.000 vojnih osoba svih nacionalnosti. Oni su se suoili s tom
sudbinom bez ikakve zakonske procedure, jednostavno zato to su tijekom
rata bili estoki protivnici komunistikih partizana, koji su ih, teei se rijeiti
prolosti, eljeli onemoguiti, sami ili s vanjskom pomoi, da ugroze novi
poredak u Jugoslaviji. 50
Glavni razlog za to okrutno postupanje bio je ideoloki i politiki, iako su
mrnja i neprijateljstvo koje se nakupo tijekom etiriju ratnih godina i revolucija nedvojbeno igrah veliku ulogu. U Sloveniji, gdje je stanovnitvo bilo nacionalno i konfesionalno homogeno, teror koji su tijekom rata uzajamno provodili
i partizani i kolaboracionistike snage zasnivao se na ideolokom i politikom
suprotstavljanju izmeu komunistikih revolucionara s jedne, i tradicionalnih
katohkih Slovenaca s druge strane. Nisu postojale nikakve nacionalne i konfesionalne primjese koje bi komplicirale stvari, kao to ih je bilo u NDH, s njenih
nekohko nacionalnosti i religija i uzajamnih predbacivanja koja imaju dugu povijest. Sreu da se spasi imala je samo jedna antikomunistika grupa koja se zatekla na Slovenskom primorju, o emu e biti vie rijei u sljedeem odjeljku.
Kao to je bio sluaj s ostahm kolaboracionistima iz drugih dijelova Jugoslavije, i slovenski su kolaboracionisti izvedeni pred sud nakon rata. Neke od
njih partizani su uhvatili u zemlji, dok su im ostale izruili Saveznici ubrzo po
zavretku rata. Prva slubena publikacija o suenju generalu Rupniku i brojnim ostahm vanim slovenskim kolaboracionistima donijela je tek ogranienu
koliinu dokumentacije o optuenima i o suenju. Meutim, 1980. godine
izdano je jo materijala o generalu ukljuujui niz njegovih govora i nekih
komentara. U svim svojim ratnim pozivima slovenskome narodu Rupnik je
zagovarao tijesnu suradnju prvo s Talijanima i potom s Nijemcima protiv
bezbonih komunista", jedinstvo i disciplinu irih slojeva te njihovu podrku
MVAC-u pod talijanskom okupacijom i ak jo vie slovenskim domobranima na teritoriju pod njemakom okupacijom. Njegova podrka okupacijskim
snagama bila je javna i potpuna, i trajala je sve dok ga Narodni odbor za Sloveniju nije razrijeilo kako bi omoguilo imenovanje Franca Krenera, zapovjednika nove Slovenske narodne vojske. 51

U Sloveniji je odrano neobino suenje vezano uz ratne dogaaje. Tijekom rata skupinu slovenskih partizana i lanova Komunistike partije uhvatili
su Nijemci i odveli ih u koncentracioni logor Dachau. Neki su preivjeh i vratili su se u Jugoslaviju nakon rata. Meutim, injenica da su preivjeli bila je
sumnjiva dunosnicima Komunistike partije i tijekom travnja 1948. optueni
su da su posluili kao agenti Gestapa protiv svojih drugova i izvedeni su pred
sud. Deset ih je osueno na smrt i pogubljeno; jedna od njih, ena, svoju je
smrtnu kaznu uspjela izmijeniti; a etvero ih je osueno na zatvor na razliite
vremenske kazne. Poslije su se optube protiv njih pokazale neutemeljenima i
neki su od njih djelomice rehabilitirani. 52
SUDBINA JEDNOGA DIJELA NEDIEVIH

I ETNIKIH SNAGA
Tijekom njemakoga povlaenja iz Srbije u listopadu 1944, kao t o j e objanjeno

u petom poglavlju, Nijemci su razliite kolaboracionistike srpske oruane
snage razmjetali po razliitim podrujima. U listopadu 1944. Ljoti i Srpski
dobrovoljaki korpus prebaeni su na Slovensko primorje, a izmeu studenoga 1944. i sijenja 1945. etnici iz Like, koje je vodio Dobrosav Jevevi i
oni iz sjeverne Dalmacije i zapadne Bosne koje je vodio pop Momilo uji,
takoer su prebaeni na taj prostor. 53 Nijemci su u povlaenje ukljuili i Ruski
zatitni korpus, dijelom kroz Bosnu, gdje su ga povremeno koristili protiv partizana, a naposljetku su ga povukli u Austriju. Biva Srpska dravna straa (ukljuujui i Srpsku pograninu strau) u poetku je bila odana Mihailovievim
etnicima, potom je prebaena u sjeveroistonu Bosnu. Meutim, nakon to
se suradnja izmeu tih dviju skupina pokazala nemoguom, Dravna straa
ponovno se pridruila njemakim jedinicama u povlaenju u sijenju 1945. i
takoer je premjetena na Slovensko primorje.
Srpske kolaboracionistike snage na Slovenskom primorju prvotno su
bile pod zapovjednitvom policijskoga generala Odila Globocnika, vieg SS i
policijskog dunosnika u Trstu. Nijemci su ih zadrali kao borbenu silu protiv
partizana. U oujku 1945. Ljoti je pokuao uvjeriti Mihailovia da doe na Slovensko primorje, meutim bez uspjeha. Umjesto toga su 27. oujka, kao t o j e
prije zabiljeeno, srpske snage potpale pod formalno zapovjednitvo generala
Miodraga Damjanovia, kojeg je Mihailovi poslao da preuzme zapovjednitvo
kao naelnik zapovjednitva na isturenom poloaju etnikoga Vrhovnog
zapovjednitva. Te su snage smatrale da e se najvjerojatnije na podruju Slovenskog primorja sresti sa saveznikim snagama koje su dolazile iz Italije, i
kojima su se nadah pridruiti kako bi porazili partizane.
Kao to sam objasnio u prethodnom odjeljku, tijekom travnja 1945. tri
pukovnije Srpskoga dobrovoljakog korpusa, ukupno oko 3000 ljudi, koje
su tada bile preimenovane u Prvu umadijsku diviziju i koje su djelovale kao
dio Mihailovie /ih etnika pod Damjanovievim zapovjednitvom, poslane su
iz Slovenskog primorja na teritorij NDH kako bi pomogle crnogorskim et-

nicima pod zapovjednitvom potpukovnika Pavla uriia, koji se odvojio od
Mihailovievih snaga u sjeveroistonoj Bosni kretao se na zapad kroz sjevernu
Bosnu prema Slovenskom primorju. Meutim, te se dvije skupine nikad nisu
srele. Tijekom puta, jedan dio uriievih jedinica preao je crnogorskom separatistikom voi Sekuli Drljeviu, Pavelievu savezniku koji je ivio u Zagrebu, i poetkom svibnja povukli su se u Austriju. Ondje su Drljevia i njegovu enu ubrzo ubili drugi, protivniki crnogorski etnici. Velik dio uriievih
jedinica koje su ostale u Jugoslaviji unitile su ustake snage u bici kod Lijeve
polja, sjeverozapadno od Banjaluke. Samog uriia i nekoliko drugih etnikih voa, uhvatili su ustae i ubih. Ostale uriieve jedinice unitile su
partizanske snage koje su bile razmjetene juno od rute povlaenja kojom su
namjeravah ii.54
U meuvremenu, tri pukovnije Ljotievih jedinica poslanih na teritorij NDH
kao ispomo uriievim etnicima, s njihova namjeravanog cilja skrenuli su
hrvatski partizani i natjerah ih prema Ljubljani. Ondje su se pridruili slovenskim domobranima u njihovoj borbi protiv slovenskih partizana. Kao to smo
vidjeli, s domobranima su se u drugom tjednu svibnja 1945. povukli u Austriju
i na kraju su izrueni partizanima. Sam Dimitrije Ljoti poginuo je u automobilskoj nesrei u Istri blizu Trsta 23. travnja 1945. godine. 56
Sve ostale srpske i slovenske snage razmjetene na Slovenskom primorju i
u Istri prele su preko Soe u sjeveroistonu Italiju izmeu 29. travnja i 1. svibnja 1945. i predale su se britanskim jedinicama. One su sainjavale vei dio
Srpskoga dobrovoljakog korpusa te Jevevievih i ujievih etnika, koji su
svi bili pod zapovjednitvom generala Damjanovia. Njih su razoruah Britanci i smjestili ih u logore za ratne zarobljenike. Nekohko su oficira optuili za
ratne zloine i poslije su ih izruili jugoslavenskim komunistima. Od njih je
najvaniji bio general Kota Muicki, zapovjednik Srpskoga dobrovoljakog
korpusa tijekom veeg dijela rata, kojeg su poslije, zajedno s Mihailoviem,
izveli pred sud, na kojem je bio osuen na smrt i pogubljen. Obini su vojnici
pak prihvaeni kao izbjeglice i nakon nekog vremena u logorima za prognanike u Italiji dobih su doputenje da emigriraju u druge zemlje. To su bile jedine antikomunistike snage sa Slovenskog primorja koje su uspjele izbjei
likvidaciji na kraju rata. 66
U listopadu 1944, ubrzo nakon to su sovjetske i partizanske snage oslobodile Beograd, generala Nedia i njegov kabinet Nijemci su evakuirali u Austriju, gdje su ih drali u malom gradu Kitzbchelu. Na kraju je rata to podruje
postalo amerika okupacijska zona. Nedi je napisao dugi memorandum generalu Dwightu D. Eisenhoweru, saveznikom zapovjedniku u Europi, datiran
s 25. svibnja 1945, u kojem mu je opisao razvoj dogaaja u Jugoslaviji, s naglaskom na Srbiju, od travnja 1941. do kraja rata i istiui one akcije koje
su njegova vlada i jedinice poduzimah protiv komunista, izostavljajui pritom

njihovu kolaboracionistiku djelatnost. 57 (Ne znam ni za kakav Eisenhowerov
odgovor na taj memorandum.) Nakon to je Kitzbchel predan francuskim
okupacijskim vlastima, Nedi i njegova vlada odvedeni su u drugu okupacijsku zonu. Poslije je amerika vojska Nedia predala jugoslavenskim vlastima
da im poslui kao svjedok na suenjima protiv ratnih zloinaca, dogovorivi
se s njima da e ga vratiti amerikim okupacijskim vlastima u Njemakoj kako
bi mu sudili Saveznici. Meutim, Jugoslaveni su ga odbili vratiti i pripremah su
se kako bi mu sami sudili, ali je, bojei se to bi mu se moglo dogoditi, Nedi
presudio sam sebi skoivi, 4. veljae 1946, s prozora beogradske bolnice u kojoj su ga drali, ili su ga gurnule jugoslavenske vlasti, koje su se bojale onoga
to bi mogao rei ako bi mu se javno sudilo. 58 To je bio kraj vodeega javnog
srpskoga kolaboracionista iz Drugoga svjetskog rata.
ZAKLJUNA RAZMATRANJA O
Budui da su ustae u NDH bili najvanija kolaboracionistika skupina u Jugoslaviji za vrijeme Drugoga svjetskog rata i s obzirom da je velik dio ove
knjige posveen njima, primjereno je o njima dodati nekoliko zakljunih napomena. ak i nakon uasa i sramote rata, mnogi bivi ustae i proustaki
orijentirani Hrvati u izbjeglitvu, kao i prokatoliki pisci i one skupine koje su
bile naklonjene ustaama, nisu uspjeh shvatiti svu suludost proglaenja nezavisnosti i cjelinu ustroja ustake drave u uvjetima koji su tada prevladavah u
Europi. injenica je da se NDH nije mogla odrati nakon rata kao nezavisna
drava, bez obzira na to koja strana pobijedila. U sluaju pobjede sila Osovine,
NDH bi izgubila jo vie teritorija od Italije i jo bi vie postala njemako-talijanski kondominij nego to je to bila za vrijeme rata. U sluaju saveznike
pobjede, NDH bi nastavila postojati kao dio vee jugoslavenske drave.
Ukratko, NDH je bila u poloaju iz kojeg nije bilo izlaza.
Kakvi bi bili izgledi ustake drave u hipotetskom sluaju pobjede sila
Osovine? Ona je bila smjetena, moramo se toga sjetiti, u geopolitiki nedefiniranom dijelu Europe, bila je jedna od onih malih drava koje je Hitler zvao
dravama od dreka" (.Dreckstaaten), koje su nastavile postojati samo zato to
se velike sile nisu mogle dogovoriti kako ih podijeliti. 59 Pod pretpostavkom da
je i\jemako-talijanski savez nastavio postojati, Italija bi sebi pripojila jo vei
dio Hrvatske, ime bi najvjerojatnije Hrvatsku odsjekla od Jadranskoga mora
kako bi Italija mogla imati kopnenu vezu s Crnom Gorom i Albanijom. Italija
bi, vrlo vjerojatno, nametala daljnje politike i ekonomske ustupke, uz one
koji su ve postojali temeljem Rimskih sporazuma iz svibnja 1941, ovisno o
konanoj razdiobi plijena izmeu Hitlera i Mussolinija. Meutim, s obzirom na
Hitlerovu nezasitnu sklonost prema teritorijalnom osvajanju, nakon pobjede
sUa Osovine u Drugome svjetskom ratu u kratkom je vremenu moglo uslijediti
njemako podjarmljivanje Italije, a stoga i NDH kao formalnoga talijanskoga
satelita. To nije u potpunosti prenategnuto razmatranje, jer su mnogi Talijani
tijekom rata mislili da se Hitler odnosio prema Mussoliniju kao prema njegovu
talijanskom gauleiteru. Na kraju ove ralambe, njemaki nadljudi iz Hitlerove

mate ne bi mogli dopustiti postojanje drugih nadljudi ili onih slobodnih; njih
bi mogli okruivati samo robovi.
S obzirom na napore Njemake da se proiri tijekom Drugoga svjetskog
rata i na Hitlerove planove da se obrauna sa slavenskim narodima u istonoj i
jugoistonoj Europi nakon potpune pobjede, lako se dao razaznati obris vjerojatnog F a x Germanica u tom dijelu svijeta. Nakon potpune likvidacije idova,
svi negermanski narodi Europe, u prvom redu Slaveni, vie-manje su trebali
biti porobljeni ili stavljeni pod njemako tutorstvo. Podjarmljenim narodima
ne bi ostao nikakav prostor djelovanja koji bi im omoguio odranje, a kamoli
daljnji razvoj njihovih politikih, kulturnih i ekonomskih individualnosti. Cijelo bi se ovo golemo podruje i stanovnitvo pretvorili u ekonomski autarkino
i politiki i vojno neranjivo carstvo, pod njemakim nadzorom i vodstvom,
koje je trebalo trajati tisuu godina".
Kakav bi bio poloaj NDH u ovakvoj dravi moe se razaznati iz snanog
prezira koji su mnogi Nijemci izraavali prema oruanim snagama NDH
(i prema tome, neizravno prema politikim i vojnim elnicima NDH te, na
kraju ove ralambe, prema cijeloj hrvatskoj naciji). Prezir je bio, prema generalu Glaiseu, iroko rasprostranjen ak i meu najnie rangiranima, obinim
njemakim vojnicima i doasnicima. 60 Mnogi su Nijemci, ukljuujui i Hitlera,
smatrali da su Hrvati nesposobni sami stei, odrati i razviti vlastitu dravu.
S obzirom na te stavove, postavlja se pitanje bi li poloaj Hrvatske bio bolji u
Europi u kojoj bi dominirah nacisti od njenog prijanjeg, meuratnog poloaja
u Jugoslaviji. Namee se neizbjean zakljuak da ne bi. Italija i Njemaka bile
su vehke imperijalistike sile. Ustaka Hrvatska se nikad ne bi mogla nadati da
bi mogla parirati njihovoj snazi, a pod njima bi s vremenom izgubila i dravnost
i nacionalnost. Srbija - iskonski neprijatelj Hrvatske, prema ustaama - bila je,
kao i Hrvatska, mala nacija. Kako god sudili, ini se - vee su anse postojale d a j e Hrvatska mogla iznai zadovoljavajui modus vivendi sa Srbijom negoli
s Italijom ili Njemakom.
S druge strane, izgledi za ouvanje NDH u sluaju saveznike pobjede bili
su jednako nepovoljni. ak da su HSS i inicijatori plana Lorkovi-Voki uspjeh
privesti Hrvatsku na stranu Zapada, Saveznici su smatrali nunim ponovno
uspostaviti Jugoslaviju kao dravu. ak i da se NDH ponaala pravino za vrijeme rata, u poslijeratnom razdoblju ona ne bi mogla nastaviti postojati. Ona
bi to jo manje mogla s reimom koji je izazvao ogorenje svih civiliziranih
ljudi svojim razularenim bezakonjem i krvavim napadima protiv Srba, idova,
Roma i antifaistiki nastrojenih Hrvata.
Ponovimo, NDH koju su osnovale sile Osovine nije mogla opstati kao nezavisna drava nakon rata bez obzira na to tko pobijedio, zato to je ona od
poetka djelovat u situaciji u kojoj nije imala nikakvih izgleda.
Ostaje, meutim, injenica da je velika veina Hrvata eljela hrvatsku

dravu. Nakon to su njima tijekom 840 godina vladale druge nacije, postojala
je neodoljiva psiholoka i politika tenja za nezavisnou. 61 Meutim, politiki
elnici u kritinim povijesnim razdobljima u obzir moraju uzeti cijenu koju se
treba platiti za nezavisnost, ne izraenu samo u ljudskim ivotima i patnjama
ve i u smislu nacionalne asti i dranja te u smislu izgleda opstanka novouspostavljene drave. Iznad svega, nezavisnost ne smije biti privid, ona nije tek
razmjena ovisnosti o jednoj naciji za ovisnost o drugoj. Vladko Maek, prvak
HSS-a, koji je zastupao veinu Hrvata od poetka jugoslavenske drave, nije
bio voljan prihvatiti nezavisnost" koja se u travnju 1941. nudila po cijeni koju
je Hitler nametnuo.
Meutim, mnogi ustae i Hrvati koji su bili opsjednuti snom o nezavisnosti
to jesu bih voljni. Mile Budak, vodei ustaa, savreno je izrazio tu opsesiju
kad se povjerio kiparu Ivanu Metroviu d a j e on pristao uz namjeru da nezavisna drava Hrvatska postoji i da treba nastaviti postojati, bilo to uz pomo
Nijemaca, Britanaca ili ak samog vraga. 'Ja bih sutra pristao [...] da Hrvatska
bude komunistika republika, pod uvjetom da bude slobodna i nezavisna'". 62
Meutim, u svijetu politika sile, velike sile u pravilu ne pomau uspostavljanju i odravanju malih drava a da im ne postave bilo eksplicitne bilo implicitne uvjete ili da u tome nemaju vlastite specifine pohtike ih ekonomske
ciljeve. Ako dravnost nije steena, uglavnom, borbom same nacije, ve joj je
dodijeljena irokogrudnou jedne ili vie velikih sila, nova drava obino nije
istinski ni slobodna ni nezavisna. To je doista bio sluaj s NDH.
Neki su ustae to shvatih. U nemogunosti da na bilo koji nain obrane
uspostavljenu dravu ili njenu politiku i vojnu prolost, oni su ih zanemarivali
i umjesto toga su se usredotoili na proglaavanje hrvatske dravnosti", odvajajui 10. travanj 1941. od etiri godine koje su uslijedile. 63 Takav se postupak,
meutim, ne moe opravdati s historijskoga gledita. Teorijsko pravo hrvatske
nacije na njenu nezavisnu dravu nije cjelovito pitanje. Zbog toga to je povijest slijed meuovisnih dogaaja, nemogue je preuzeti ono to netko eli za
svoje svrhe i zanemariti sve drugo.
Za neke pisce, narav ustakoga reima djelomice je razjanjena injenicom
da su Paveh i mnogi drugi ustaki elnici potekli od gorskih krajeva BiH i Like.
To su bila podruja s nacionalno i konfesionalno mijeanim stanovnitvom,
gdje su sukobi meu nacionalnostima i konfesionalna nesnoljivost postojali
stoljeima. ini se da je taj gorski element, kako meu Srbima tako i meu
Hrvatima i Muslimanima, mnogo skloniji uporabi i zloporabi sile nego to su to
Hrvati pod mediteranskim utjecajem uzdu jadranske obale i Hrvati iz Panonske nizine.64
Ustaka drava od 1941. do 1945. nema nieg zajednikog s hrvatskim
politikim tradicijama ili s politikim koncepcijama i stvarnim potrebama, interesima i ciljevima veine Hrvata. Taj neizbjeni zakljuak proizlazi iz ovdje

iznesenih injenica o tome kako je ta drava uspostavljena, kako se ponaala,
kako su je iskoritavale i zlorabile strane drave koje su njome dominirale, i
kako je zavrila.
No posluajmo to su neki vani bivi ustaki dunosnici imali rei o naravi ustake drave. U poslijeratnom lanku Eugen Kvaternik, bivi naelnik
policije, napisao je:
Meutim vie od svih politikih pogreaka, zastranjenja i ljudskih mana koje su se sve velikim dijelom uveale u razdoblju u kojem su dogaaji esto
snaniji od ljudi - katastrofa nae NDH imala je moralni uzrok, koji lei u
etiri godine dugom i opetovano sustavnom prekoraivanju svih temeljnih
i nepromjei\jivih etikih naela. Ovo prekoraivanje liilo je mnoge [odgovorne ljude] sposobnosti za razumsko razmiljanje i na taj ih je nain sprijeilo
da pravovremeno reagiraju na pogrean nain na koji je hrvatski narod bio
voen.65
Kvaternik je dobro poznavao situaciju. Tijekom prvih osamnaest mjeseci
ustakoga reima, kad je teror bio najgori, on je bio, nakon Paveha, najbezobzirniji i najkrvoloniji dunosnik u dravi.
U slinom je duhu maral Slavko Kvaternik, bivi ministar vojske, vrhovni zapovjednik oruanih snaga i prvi ovjek do Pavelia u prvih godinu i pol
ustakoga reima, napisao: Dr. Paveh je, uz pomo Nijemaca [...] nastavio
svoju politiku osvete i razaranja do posljednjih dana NDH. On je ubijao i vjeao
vlastite graane, prouzroio trogodinji graanski rat... unitio Hrvatsku i besramno je s ustaama pobjegao u inozemstvo, okaljavi vlastiti javno dani zavjet da e se on i ustae boriti u umi do posljednjeg daha." 66
Jo jednu razornu prosudbu o ustaama dao je veleasni Dragutin Kamber,
katohki sveenik, ustaki dunosnik i za neko vrijeme zaipjenik vojnoga kapelana oruanih snaga NDH. U posthumno objavljenom lanku stoji:
Mnogi ljudi, nakon to se podsjete na nau ratnu NDH, vide samo aspekt
zla koji je ona unijela u nau sadanjost i budunost. Bez ikakve sumnje, bilo
je zla, naalost, bilo ga je ak i previe. Poprilian broj onih koji su usmjeravali nae ljudske i nacionalne sudbine tijekom rata pokazali su, naalost, da
nisu bih sposobni voditi ak ni ovee kuanstvo za uzgoj stoke, a kamoli na
odgovoran, politiki mudar i dravniki nain upravljati dravnim brodom u
vihorima rata i Balkana i svjetskih previranja.67
Drugi bivi ustaki vladin dunosnik i neposredni promatra hrvatske ratne
politike scene ,ekao je:

Daje Hrvatska tijekom etiri godine svoga postojai\ja uspjela u ustrojavanju svoje uprave na nain kakav se od nje oeknje, daje djelovala kao snaga
europskoga pozapadnjenja, da je u srcima svojih graana i svih religioznih
vjerovanja i svih nacionalnosti ostala zapamena kao draga uspomena na
ivot na Zapadu i unutar Zapada, onda danas, vjerujemo, ne bi postojala divergentna gledita o njoj, odbacujui nain na koji je uspostavljena i injenicu
d a j e nestala. ... [Njeni elnici] nisu uspjeli uvidjeti da su naela ljudskosti,
pravde i zakonitosti bili integralni dijelovi hrvatske dravne lade, bez kojih bi
ona neizbjeno potonula.68
To su poslijeratne osude ustakog reima bivih ustakih dunosnika.
Meutim ak i tijekom rata ustae i neustae iznosili su brojne optube jednake
ovima. To su bile kritike pukovnika Ladislava Medveda i potpukovnika Ivana
Babia; Juretiev izvjetaj; prigovori onoga dijela HSS-a koji je ostao vjeran
Maeku, ukljuujui i Janikoviev izvjetaj; i napadi lijevoga krila stranke
koje je suraivalo s partizanima. Posebno je vrijedna spomena promemorija
koju su Paveliu poslali Marko Doen, glasnogovornik Hrvatskoga sabora,
i njegovi supotpisnici od 30. studenoga 1942 (vidi 8. poglavlje). U pismu
Paveliu 6. oujka 1942. nadbiskup Stepinac prosvjedovao je protiv opeg bezakonja i protiv niza prekoraenja ovlasti usmjerenih protiv idova i srpskopravoslavnih obraenika na katolicizam. On je bio siguran da te nepravedne
mjere nisu dolazile od samoga Paveha, ve prije od neodgovornih osoba
koje je vodila strast i osobna pohlepa". No zakljuio je: Poglavnie! Nemojte
dopustiti ovim neodgovornim i nedobrodolim elementima da narue istinsku
dobrobit naeg naroda. Naruavanje zakona prirode u ime naroda i drave
potaknut e osvetu prema narodu pa ak i prema dravi. Unutar granica ove
zemlje rodilo se ogorenje koje e proiriti duh osvete, dok izvana neprijatelj
napada nae moralne vrijednosti." Strah da bi ustake politike mjere mogle
prouzroiti osvetu Srba nakon rata izrazili su u svojim pismima i nadbiskup
Uji iz Beograda, franjevaki sveenik i povjesniar Dominik Mandi, pa ak
i neki seljaci nadbiskupu Stepincu ve 1941. godine. Doseg te teme takoer je
ispitivao Mladen Lorkovi nakon to je razrijeen dunosti. U pismu Paveliu
na deset stranica od 5. rujna 1944, koje je Paveli kasnije proitao poslaniku
Kascheu, Lorkovi se poalio da su se prema njemu i Vokiu mnogo gore ponijeli nego to je to bio sluaj s obojicom Kvaternika i s Budakom, i strahovao
je da bi ga mogli likvidirati mrani elementi" iz Pavelieve osobne garde.
Takoer je napisao da e bez obzira na to kako rat na kraju zavrio, doi do
uasnog osvetnikog pohoda u Hrvatskoj". 69 Kohko je samo prorotva pokazao u odnosu na oba ova sluaja.
Openito se u ustakoj dravi pretpostavljalo da bi, ako etnici pobijede
na kraju rata, osveta bila mnogo gora nego kad bi pobijedili partizani. Zapravo,
874
Kley kolaboracionistikih reima u Jugoslaviji

kao to sam objasnio u knjizi o etnicima, smatralo se da bi srpska osveta
protiv Hrvata za ustake zloine bila sveta dunost" srpskoga naroda. Iako
nisu tono odredili broj likvidiranih ljudi, etnici su ugrubo izraunali da bi, u
istim razmjerima u kojima su ustae ubijah Srbe, oni ubijah ustae i hrvatsku
inteligenciju koja ih je podupirala, to znai oko 600.000 do 800.000 ljudi. 70
O NDH, Paveliu i ustakom reimu mora se suditi samo na temelju izvora
o njima. Prouavanje tih izvora neizbjeno vodi do zakljuka d a j e NDH bila
proglaena u zlosretno vrijeme od strane ekstremnih politikih elemenata,
pod nepovoljnim starateljstvom, koje je zaivjelo na iskvarenim naelima, u
slubi tiranskih sila, i koje je moglo zavriti samo na tragian nain. Ustae i
njihovi klerikalni saveznici koji su neprestano naglaavah d a j e Hrvatska pripadala zapadnom svijetu zbog svoje religije, kulture i tradicije, prakticirah su
politiku i ideologiju koji su bili antiteza zapadnih ideala. 71 NDH je imala mnogo
otvorenih neprijatelja. Doda li se tome voa kao t o j e Ante Paveh, reim kao
t o j e onaj ustaki i strani saveznici kao to su nacistika Njemaka i faistika
Italija, njezino unitenje bilo je osigurano.
Zbog mnogih nerazumnih i barbarskih djela ustakoga reima usmjerenih
protiv Srba, Zidova, Roma i protuustaki nastrojenih Hrvata, kao i njegova
krajnja servilnost prema Njemakoj i u manjoj mjeri prema Italiji kao okupacijskim silama, njegov uinak na povijesnu predodbu o hrvatskom narodu bio je
iznimno negativan kako u Jugoslaviji tako i u inozemstvu. Formalistiki argument koji razdvaja proglaavanje NDH 10. travnja 1941. od njezinih politikih
mjera tijekom sljedeih etiriju godina - koji su mnogi Hrvati u emigraciji iznosili, a koji su eljeli zaboraviti svoju povezanost s ustakim reimom ili koji
nisu voljeli ustae premda im se svia zamisao o nezavisnoj hrvatskoj dravi
- neodriv je. Proglaavanje NDH nije bilo posljedica iroko rasprostranjene
narodne hrvatske revolucije, nova drava nije bila nezavisna, njezine politike
smjernice nisu poticale mir u zemlji i njeno postojanje nije bilo ni u kratkoronom ni u dugoronom interesu hrvatskog naroda. Povrh svega, mora se
ponoviti da, bez obzira na to kako Drugi svjetski rat zavrio, NDH nije mogla
preivjeti kao slobodna i nezavisna drava: u sluaju pobjede sila Osovine ona
bi potpala pod jo vee ropstvo Italije i Njemake nego t o j e to bilo za vrijeme
rata, dok bi u sluaju saveznike pobjede ona ponovno postala dio iznova uspostavljene Jugoslavije.
U prvoj knjizi studije o ratu i revoluciji u Jugoslaviji od 1941. do 1945.
gotovo smo iskljuivo istraivali srpske etnike generala Drae Mihailovia.
etnici su igrah jedinstvenu ulogu u Europi koju su okupirale sile Osovine. Oni
su prvotno izjavljivah da su skupina koja pripada pokretu otpora, meutim na
kraju su postali kolaboracionisti Nijemaca i Talijana, suprotstavljajui se partizanima kako bi stekli kontrolu u Jugoslaviji nakon rata i u manjoj mjeri nad

ustaama u Hrvatskoj kao i ostalim kolaboracionistikim snagama u Srbiji. Taj
ih je put na kraju odveo do raspada i poraza.
U ovome, drugom dijelu studije, bavili smo se stranim okupacijskim
reimima i razliitim domaim kolaboracionistikim snagama koje su ule
u savez s njima i protiv zapadnih Saveznika i protiv partizana koje su vodili
komunisti. Iako su mnoge od kolaboracionistikih snaga vie bile orijentirane
prema Zapadu nego prema silama Osovine, sve su se naposljetku pridruile
potonjima protiv onoga to se smatralo veom prijetnjom - naime, vremenom
se zakljuilo kako ta, najvea opasnost, dolazi od komunistikih partizana. To
se takoer pokazalo gubitnikom strategijom.
U treem dijelu namjera nam je opisati komunistike partizane, onu
domau skupinu u Jugoslaviji koja je od poetka bila i koja je tijekom cijeloga rata ostala nedvosmisleno suprotstavljena svim stranim okupacijskim
reimima i domaim kolaboracionistima. Vidjet emo kako su partizani nastali
i razvili se u borbi protiv stranih i domaih snaga; kako je, s vremenom, cijela
zemlja postala poprite njihovih ratnih operacija i kako su, uz pomo zapadnih
Saveznika, ostvarili pobjedu i nakon rata postali vladari Jugoslavije.
Biljeke
1
Za podroban opis njemakoga povlaenja iz Grke preko Makedonije i sredinjeg Balkana prema Bosni, i zatim sjeverozapadno kroz Bosnu, Hrvatsku i Sloveniju te sjeverno
kroz Bosnu, Slavoniju, sjeverozapadnu Hrvatsku i Sloveniju, vidi prikaz Ericha Schmidta-Richberga, jednoga od sudionika, Der Endkampf auf dem Balkan. General SchmidtRichberg bio je naelnik stoera grupe armija E, koje su bile rasporeene u Grkoj. Prilikom recenzije knjige, pukovnik Duan Strajni, jugoslavenski vojni pisac, usporedio ju
je s izjavom koju je general pukovnik Alexander Lohr dao dok je bio jugoslavenski ratni
zarobljenik ekajui na suenje kao ratni zloinac i zakljuio je da se u velikoj mjeri zasnivala na odjeljcima 11-20 Lhrove izjave. Prema Strajniu, Schmidt-Richberg je dodao
komentare, proirenja i naslove poglavlja i odjeljaka te je napisao uvod i zakljuak. Vidi
Strajni, recenzija knjige Das Ende [Der Endkampf] auf dem Balkan. Glavne kritike
primjedbe Jugoslavena knjizi bile su o tome kako nisu spomenute partizanske jedinice
koje su se borile protiv Nijemaca im su ule na jugoslavenski teritorij u MakedonijiSchmidt-Richberg samo je spomenuo bugarske divizije, koje su promijenile tabor i koje
su se sada borile protiv Nijemaca. Meutim, Jugoslaveni su tvrdili da je glavni teret
borbi protiv Nijemaca bio na njima i da Bugari nisu imali srca boriti se protiv svojih
prijanjih saveznika. Ta se tvrdnja odnosi na partizanske operacije na podruju izmeu
grke granice na jugu i rijeke Drine na sjeverozapadu - na Makedoniju, junu Srbiju,
Kosovo i Metohiju te na Sandak. Zanimljivo je primijetiti da na nekoliko karata grupa
armija E koje pokazuju njihovo povlaenje kroz Makedoniju i Srbiju prema rijeci Drini i
Bosni gotovo nema oznaka za jugoslavenske partizanske jedinice. Vidi Micr. No. T-501,
Roll 266, Frs. 404-427. O doprinosu bugarskih jedinici u borbi protiv Nijemaca u jesen

1944. u Makedoniji i Srbiji jo naveliko raspravljaju jugoslavenski i bugarski vojni povjesniari.
Medu ostalim njemakim djelima o povlaenju njemakih jedinica iz Grke, vidi i Lanz,
Gebirgsjger: Die 1. Gebirgsdivision, str. 257-60, 278-94.
2
Schraml, Kriegsschauplatz Kroatien, str. 145.
3
Vrani, S bielom zastavom preko Alpa, ta knjiica nema veliku vrijednost, iako ju je pisao sudionik. Tipino, Vrani ne daje najzanimljiviji dio informacije o cijeloj toj epizodi,
naime tekst memoranduma koji su ustake vlasti poslale saveznikom zapovjedniku na
Sredozemlju u Caserti. On napominje (str. 24) daje jednu kopiju sam odnio feldmaralu
Alexanderu, a da su drugu kopiju nosila tri britanska pilota koji su bili ratni zarobljenici
u NDH i koji su bili voljni obaviti taj zadatak. Memorandum koji su nosili britanski piloti
moe se nai u F. O. 371/48814, R 8237/6/92. Zrakoplov koji je vozio te ljude i ustakog
porunika Vitomira Dubaja zaustavili su partizani u zranoj bazi u blizini Zadra. Britanske su pilote poslali u Italiju s memorandumom, Dubaja su ustrijelili, a zrakoplov su
zadrali. Tekst memoranduma objavljenje u Jugoslaviji u Suenje... Stepincu, str. 46-48;
on sadri dodatnu reenicu koja se ne nalazi u izvorniku poslanom u Italiju, u kojem je
izraen smisao daje vlada NDH bila voljna prihvatiti bilo kakve granice za svoju dravu
koju saveznici odrede. To je vjerojatno ranija verzija tog dokumenta.
4
Kiszling, Die Kroaten, str. 218.
6
Za izvjetaj generala Clarka iz 15. grupe armija od 7. svibnja feldmaralu Alexanderu
o primitku Lhrova prijedloga, vidi W. O. 204/1358 A XC/A 51348. Harold Macmillan,
britanski predstavnik pri Vrhovnom zapovjednitvu saveznikih snaga za Sredozemlje,
10. svibnja je obavijestio zapovjedne poloaje kojih se to tie kako je [Lhrov] poslanik
obavijeten da se njemake snage koje se nalaze pred Rusima moraju predati njima, dok
se one snage koje se nalaze pred snagama marala Tita moraju predati potonjima". Dodano je da 8. armija mora prihvatiti predaju samo od onih snaga koje su stvarno u vezi s
8. armijom. Vidi F. O. 371/48814 R 8222/6/92. Nema sumnje da se ta odredba odnosila i na
oruane snage NDH koje su bile pod Lhrovim zapovjednitvom.
6
Goodrich i Carrol, Documents on American Foreign Relations, vol. 7, str. 185. Ista
odredba, da njemake armije i armije pod njihovim nadzorom odloe svoje oruje i ostanu na poloajima koje zauzimaju u trenutku kad je predaja stupila na snagu, pronaena
je u dokumentu potpisanom u Berlinu 8. svibnja 1945. Vidi str. 185-187.
17
Za dokumente koji su objavljeni na Moskovskoj konferenciji, vidi Carnegie zaklada za
meunarodni mir, International Conciliation, 1943, br. 395, str. 599-605. Bezuvjetna
predaja" je spomenuta, ali se nije dalje razraivala. Za konferenciju na Jalti, vidi United
States, Department of State, Foreign Relations ... The Conferences at Malta and Yalta,
1945, str. 110-18, 613-15, 624-27, 978-79. Za kritiku koncepta bezuvjetne predaje", vidi
Sherwood, Roosevelt and Hopkins, sv. 2, str. 298-302, 602-3; Churchill, The Second World
War, sv. 4, str. 683-91; Sulzberger, Such a Peace, str. 17-19,115.
Churcill, The Second World War, sv. 6, str. 440-54; Eisenhower, Report by the Supreme
Commander, str. 118-120. O Hitlerovim nadama tijekom njegovih posljednjih dana da e
Njemaka biti spaena zbog razmirica izmeu zapadnih Saveznika i Sovjeta vidi Hitlers
letzte Lagebesprechung".
9
Ljeki, Od Ivan Planine do Blaiburga", str. 1-139. (iz dodatka). Ivan planina nalazi se
jugozapadno od Sarajeva, a Bleiburg/Pliberk je selo u Austriji blizu slovensko-austrijske
granice gdje s. se jugoslavenske kvislinke jedinice predale partizanima 15. svibnja 1945.
godine. Vidi i izvjetaj M. G. Polia, ustakog kapetana, Od Mostara do Bleiburga" (na

hrvatskom), koji je u 48 nastavaka izlazio u Hrvatskom glasu (Winnipeg, Man.) od 31
srpnja 1965. do 15. listopada 1966. godine.
10
iljegovi, Zadatak je bio: osloboditi Istru i Trst".
11
Vidi poslijeratno ispitivanje Eriha Lisaka koji je putovao od Zagreba u autu s Paveliem
Pavelievim sinom Velimirom i s dvama vozaima, i koji se od njih odvojio u Austriji
negdje oko 20. svibnja 1945. da ne bi pobudio sumryu o Pavelievu boravku. A VII, fond
NDH, reg. br. 2/6, kutija 9,1. 0., str. 18-21.
12
General pukovnik Lohr, njemaki vrhovni zapovjednik za jugoistonu Europu, bio je zarobljen pa je pobjegao i ponovno uhvaen u tjednu u kojem je uslijedila predaja njemakih
snaga na zapadnoj, talijanskoj i sovjetskoj fronti, nakon to su se nastavile borbe u Jugoslaviji. Lohr je dobro poznavao sadraj dokumenta o predaji, jer je bio na sastanku
s feldmaralom Kesselringom u Grazu 6. svibnja i jer je bio pod njegovim vrhovnim
zapovjednitvom od 22. travnja. Meutim, umjesto da zapovijedi svojim jedinicama da
prestanu s borbom i da se predaju, on je s njima pokuao pobjei na austrijski teritorij.
Dolo je do njegova zarobljavanja i postoji nekoliko verzija kako se to zbilo. Kiszling ga,
sluei se austrijskim vojnim izvorima, prikazuje u nesebinom i vitekom svjetlu. On
ostaje pritom da se Lohr svojevoljno predao partizanima i otiao u zarobljenitvo kako
bi podijelio sudbinu svojih vojnika (Die Kroaten, str. 211, 220). Meutim, Kiszling je bio
Lhrov osobni prijatelj i on ili nije bio svjestan ili je odabrao odbaciti odredbe predaje
koje su Lohra ovlastile da se preda vojsci protiv koje se borio. Potonje je vjerojatnije s
obzirom da potkrepljuje Kiszlingovu tezu o nesebinom zapovjedniku. Meutim, prema
izvorima jugoslavenskih komunista, koje su potvrdili ostali izvori i postojei materijali,
Lohr se nije svojevoljno predao. Prvo ga je 9. svibnja zarobila 14. slovenska divizija na
jugoslavenskom teritoriju. U razgovoru s jugoslavenskim predstavnicima on je za razmjenu ponudio sve svoje naoruanje i zalihe za doputenje da se povue sa svojim jedinicama u Austriju, toje bio prijedlog koji, naravno, nije bio prihvaen. Nagovorili su ga da
izda zapovijedi svojim jedinicama da prestanu s borbenim djelovanjima, to su one pak
odbile uiniti. On je potom pobjegao od onih koji su ga zarobili, opozvao je zapovijedi
koje je izdao dok je bio zarobljen, preao na austrijski teritorij i uspostavio vezu s Britancima. Njemake jedinice koje su se jo nailazile u Jugoslaviji nastavile su se povlaiti
prema Austriji, veinom neprestano se borei. Lhrov bijeg uvelike je uzdrmao partizansko zapovjednitvo te je uloen silovit napor da ga se opet zarobi, to im je i uspjelo
13. svibnja. On i ostali njemaki asnici i njihovi ljudi odvedeni su u Jugoslaviju kao ratni
zarobljenici. Vidi Basta, Rat posle rata, str. 63-71.
U Jugoslaviji su Lohra intenzivno ispitivale jugoslavenske vlasti, koje su eljele utvrditi
djelokrug njegovih aktivnosti i upotpuniti svoje poznavanje njemakih akcija usmjerenih
protiv partizanskih snaga tijekom rata. Njemu se naposljetku sudilo pred jugoslavenskim
vojnim sudom i optuen je za ratne zloine: da je zapovijedao 4. Luftwaffe skupinom
koja je bombardirala Beograd 6. travnja 1941; da je provodio brutalnu politiku strijeljanja talaca i paljenja sela; da je organizirao etvrtu i Petu ofenzivu protiv partizana
1943, tijekom koje je veina partizana koji su zavrili kao zarobljenici, ukljuujui i one
ranjene, strijeljana na licu mjesta; i tako dalje, zavravajui s njegovim zapovjednim odlukama iz posljednja dva tjedna rata. Zajedno s mnogim drugim njemakim generalima i
dunosnicima okupacijskoga reima osuen je na smrt i pogubljen.
Prema Basti, str. 71, Lohr je pokazao veliku prisebnost na svome suenju, za razliku od
nekih drugih generala, i prihvatio je presudu kao dio rizika koji spada u vojnu profesiju.
Austrijanac po roenju, iji je otac bio Austrijanac, a majka Ruskinja, on je bio jedini ruski
pravoslavni asnik s inom generala u njemakoj vojsci. Smatrali su ga strunjakom za

balkanska pitanja nakon to je kao mladi austrougarski asnik sluio vojsku u Bosni.
Za ostale visoke njemake asnike i dunosnike kojima se u Jugoslaviji nakon rata sudilo
kao ratnim zloincima, od kojih je veliki dio bio je pogubljen, vidi Folttmann i Mller-Witten, Opfergang der Generale.
13
Vidi, primjerice, I. Babi, Military History"; Draganovi, Kalvarija hrvatskog naroda godine 1945"; Dragojlov, Der Krieg 1941-1945"; Ljeki, Od Ivan Planine do Blaiburga". Vidi
i Hefer, Izruivanje Hrvatske vojske". Nakon to je utvrdio da su se oruane snage NDH
i civili predali Britancima, Hefer je tvrdio da ih je Velika Britanija bila obvezna zatititi
jer je bila potpisnica enevske konvencije iz 1929. o postupanju prema ratnim zarobljenicima. Izruivi ih Titovoj srbokomunistikoj bandi", Velika je Britanija poinila Jedan
od najteih i najveih ratnih zloina" u povijesti.
Od vremena rata, hrvatski politiki emigranti i antikomunistiki simpatizeri napisali su
iznimno mnogo knjiga i stotine lanaka o Bleiburgu. S raspadom komunistike Jugoslavije toj je temi u novoj hrvatskoj dravi takoer posveena pozornost. Meutim, tek se
treba pojaviti nepristrana znanstvena studija.
14
Basta, Rat posle rata; Crljen, Informe del prof. Daniel Crljen, negociador croata", str.
216-21.
15
Bethell, The Last Secret, str. 84-88. Vidi i niz lanaka o blajburkoj tragediji trideset godina poslije u Nova Hrvatska (London), 11. svibnja 1975, koji su se pojavili u isto vrijeme
kad i Bethellova knjiga i koja je ukljuivala intervju s njim. Why did the English hand
over the prisoners?" nalazi se na str. 12-15.
Vidi i dvodijelni lanak Antonia Pitamitza ,,Lo sterminio dei Croati", u Storia Ilustrata
(Milano), lipanj i srpanj 1984.
16
W. 0.106/4022, X/L 03659. Ovo je poruka feldmarala Alexandera zdruenim naelnicima
stoera i britanskim naelnicima stoera. U onome to se ini da je neto malo ranija
verzija iste poruke generalu Eisenhoweru, Alexander takoer spominje 24.000 slovenska
vojnika i 200.000 hrvatskih i slovenskih izbjeglica. Vidi F. O. 371/48918, R 8700/1728/92.
17
Mastny, Russia's Road to the Cold War, str. 282; B. Novak, Trieste, 1941-1954, str. 197200; Hunt, Trst i Julijska krajina"; Biber, Trst, Triest, ali Trieste".
18
1. Babi, Military History, str. 131-66, posebno str. 165. Taj lanak, kao i veina radova
hrvatskih politikih emigranata, pisanje prema sjeanju, bez koritenja ikakvih dokumenata. Vidi takoer Kiszling, Die Kroaten, str. 222.
Meu bjeguncima je bilo mnogo proustakih klerikalaca - Ivo Bogdan, Ivan Orani,
Vilko Rieger, Vinko Nikoli i Marijan Mikac. Po svemu sudei, organizacije Katolike
crkve igrale su vanu ulogu u olakavanju njihova bijega. Mogue je daje katolika strana onoga to se poslije razvilo u takorsku vezu" - program amerike vojske da se spasu
ljudi iz Njemake i zemalja koje nadziru komunisti iz istone i jugoistone Europe - ve
funkcionirala, barem u svome poetnom stadiju.
19
Za Babievu procjenu, vidi I. Babi, Military History", str. 165. Babieve brojke zapravo
su Kiszlingove, samo to je Babi brojku od 20.000 drugaije interpretirao. On je procijenio daje to bio broj vojnika oruanih snaga NDH koji su se izdvojili od ostalih vojnika i
pobjegli u Austriju, dok je Kiszling rekao daje to bio broj onih koji su se izdvojili i vratili
u Hrvatsku. Za Crljenovu procjenu vidi intervju s njim u Otpor 8, br. 3 (1982), str. 33-34.
Za tvrdnje daje 250.000 Hrvata u Austriji i preostalih 160.000 u Sloveniji zavrilo u partizanskim rukama, vidi Prcela i Guldescu, Operation Slaughterhouse, str. 73-103, posebno
str. 76, 92. Konano, vidi Instituto croata latinoamericano de cultura, Studia Croatica,
str. 25'. 58, 364, 367, za njegove procjene.
879

General Luburi je tvrdio da je bilo 300.000 vojnika. Vidi nepotpisanu izjavu u Drina
(Madrid), 1962, br. 7-9, str. 189.
20
Kiszling, Die Kroaten, str. 219-23.
21
ZabrojkeizslubenepovijestiNarodnooslobodilakograta,vidiJugoslavija,Vojnoistorijski
institut, Oslobodilaki rat, prvo izd. (1958), sv. 2, str. 646. Drugo izdanje (1963-1965) istog
djela, sv. 2, str. 634, daje iste brojke. Za Batine brojke vidi njegov Rat posle rata, str.
102, a za brojke Koste Nada vidi Krevet je tvrd za nemakog generala", etvrti u nizu
intervjua s Nadom, u NIN (Beograd), 23. maj 1965, str. 12.
Za usporedbu, moemo spomenuti daje u dnevnoj zapovijedi koju je Tito izdao 15. svibnja 1945, u kojoj je pohvalio jedinice koje su se borile protiv njemakih i kvislinkih snaga na austrijskoj granici, utvreno daje u prethodna dva tjedna zarobljeno oko 100.000
neprijateljskih vojnika, iako njihova nacionalnost nije bila dana. Vidi Zbornik DNOR, 2.
serija, 1. knjiga, str. 637.
22
Borba (Beograd), 12. mart 1964. Savez boraca je uloio prosvjed Zapadnoj Njemakoj
zbog tube koju je podigla jedna njemaka skupina protiv Jugoslavije optuujui je za
navodnu smrt 100.000 njemakih ratnih zarobljenika i 250.000 folksdojera. Iste je brojke
slubeno objavilo jugoslavensko Ministarstvo unutranjih poslova u Borbi (Beograd),
8. februar 1949. godine.
23
injenica da se Lohr odrekao svoga zapovjednitva nad oruanim snagama NDH dan prije
nego toje bezuvjetna predaja stupila na snagu teko se moe iskoristiti kao argument da
potonje nisu bile obvezne odloiti svoje oruje u 23:01 sati 8. svibnja. Osim toga, njemake
jedinice na jugoslavenskom teritoriju takoer su odbile pokoriti se toj jasnoj zapovijedi.
24
Politika (Beograd), 5. avgusta 1962, prvi nastavak niza lanaka nazvan Kako je uhvaen
general Draa Mihailovi", Gojka Banovia i Koste Stepanovia. Vidi i Tomasevich, The
Chetniks, str. 437-438.
2:>
Ijeki, Od Ivan Planine do Blaiburga", str. 9.
26
O nadama razliitih snaga u Jugoslaviji, vidi Bethell, The Last Seeret, str. 71-72; Kern,
General von Pannwitz und seine Kosaken, str. 135,140-142; Tomasevich, The Chetniks,
str. 430-432, 441-450. Za Hitlerove nade vidi Hitlers letzte Lagebesprechung".
27
Oni koji to tvrde ukljuuju Luburia, Ustatvo"; V. Nikoli, Bteiburka tragedija hrvatskog naroda; Omranin, Military History of Croatia; Prcela, Operation Slaughterhouse;
Vrani, Postrojenje i brojano stanje Hrvatskih oruanih snaga"; pa ak i profesor Jareb,
Pola stoljea hrvatske politike.
Prvo i drugo izdanje Bleiburke tragedije hrvatskog naroda objavljeno je u Mnchenu i
Barceloni 1976. i 1977, a tree izdanje u Zagrebu 1993. godine. U drugom i treem izdanju
dodane su samo neke uvodne primjedbe, a u treem izdanju i kazalo imena; paginacija je
ostala neizmijenjena.
Posjetio sam naselje Bleiburg u ljeto 1967. i lokalna mi je policija pokazala put do n\jesta
jugoistono od gradia gdje su oni tvrdili da je dolo do predaje oruanih snaga NDH.
Iako je poljana oko naselja prilino velika, teko je vjerovati da bi mogla primiti mnotvo
o kojima govore ustaki i proustaki pisci. August Walzl, u Krnten 1945, nije mogao
u Bleiburgu pronai lokalne dokumente o dogaajima iz sredine svibnja 1945. i iz prihvaene Kiszlingove verzije.
29 rrv
Tu sam informaciju dobio od pukovnika Daniela Swetta, umirovljenog pripadnika mor30 narikog pjeatva SAD-a.
Kao to je navedeno iz drugog izvora, u Jareb, Pola stoljea hrvatske politike, str. 116117. Zanimljivo je da drugi preivjeli iz ustakog izaslanstva Britancima - general Ivan
OOA

Hereni nije, prema mojim spoznajama, napisao ni rije o tom pitanju.
.
Za partizanske izvore vidi izvjetaje razliitih divizija partizanske Tree armije o njihovim
zavrnim operacijama na jugoslavensko-austrijskoj granici, u Zbornik DNOR, 11. serija,
3. kryiga, str. 563-564, 594-596, 603-627, 631-647. Za ustaki izvor vidi Ljeki, Od Ivan
Planine do Blaiburga", str. 43-101. Vidi i Aleksi, Vojni aspekti", str. 41-43, i Ferenc,
oo Predaja nemke vojske iz jugovzhodne Evrope", str. 814-816.
Za nekoliko novijih obrada dogaaja s kraja rata, vidi Biber, Konec druge svetome vojne
v Jugoslaviji, radove s etvrtog okruglog stola jugoslavenskih i britanskih povjesniara,
objavljene 1986, i dvije knjige koje je objavio novinski asopis Start: Bleiburg: Otvoreni
dossier, uredio Marko Gri, oba su, i prvo i drugo izdanje, objavljeni 1990, i Krini put,
Borisa Vlaia i Aleksandra Vojinovia, objavljen 1991. godine. erjavievse lanak nalazi u drugom (proirenom) izdanju knjige Bleiburg: Otvoreni dossier. erjavi je objavio i
posebnu
knjigu - Opsesije i megalomanije oko Jasenovca i Bleiburga.
33
erjavi, Opsesije i megalomanije oko Jasenovca i Bleiburga.
54
Lako je mogue da su partizanske vlasti ule za pokrete amerikih jedinica pod
zapovjednitvom generala Georgea Pattona iz Austrije prema sjeveroistonoj Italiji i da
su to tumaili kao moguu prijetnju njima samima. Patton je zapravo zabiljeio u svoj
dnevnik i u svoja pisma izmeu 17. i 24. svibnja da su jedinice stavljene u pokret u sluaju
da se Tito pokae nepokornim. Vidi Blumenson, The Patton Papers: 1940-1945, sv. 2,
str. 715-18. Meutim, kao to je prije spomenuto, Tito je postao pomirijiviji glede pitanja
Trsta i stoga Saveznici nisu trebali zaprijetiti da e angairati amerike snage kako bi
Jugoslavene prisilili na ustupke.
35
Najpoznatiji pokuaj ustaa da infiltriraju agente u Jugoslaviju bila je takozvana Operacija Gvardijan tijekom 1947-1948, koju je organizirao i kojom je iz Austrije upravljao bivi
ustaki obavjetajni asnik, bojnik Boidar Kavran. Za vrijeme te operacije, Jugoslaveni
su se sluili tehnikom slinoj onoj kojom su se sluili da uvjere Mihailovia da ostane u
zemlji, to jest, stupili su u vezu s njima preko veze za koju su ustae mislili daje njihova
radfjska postaja i njihov radiosignal u Hrvatskoj. Izmeu 22. srpnja 1947. i 3. srpnja 1948.
jugoslavenske sigurnosne slube namamile su osamnaest skupina ustaa s ukupno 98
ljudi u zemlju, uhvativi ih dok su ulazili, a da nisu izazivali sumnje u ustakoj organizaciji
u inozemstvu, tako da se na kraju pojavio i Kavran, mozak cijeloga tog projekta. Naao se
s jugoslavenskim sigurnosnim slubama koje su se predstavile kao ustae, i nije nita posumnjao sve dok ga, nakon dugog razgovora s njima, nisu obavijestili daje u rukama jugoslavenske tajne slube. Za jugoslavenski izvjetaj, oigledno slubeno iniciran, vidi Vukovi, Operacija Gvardijan. Za ustako vienje vidi Tragedija Kavrana i drugova Ivana
Prasca, sudionika koji je proveo 15 godina u jugoslavenskom zatvora i zatim pobjegao
u inozemstvo kako bi ispriao ovu priu. Prusac daje imena i inove svih 98 mukaraca
na str. 262-266. Prema jugoslavenskoj verziji toga dogaaja, neki su ustaki agenti radili
za zapadne obavjetajne slube, to je vrlo vjerojatna pretpostavka s obzirom da se to
dogodilo prije iskljuivanja Jugoslavije iz Kominterne u lipnju 1948. godine.
36
Bakari, u: HD A, fond CK SKH, Sjednica CK KPH, 3. VIII. 1945.
37
Bareza, Katastrofa Blaiburga", str. 31-43, posebno str. 42. Bareza opisuje Pavelia u vrlo
negativnim tonovima. Vjeruje da je Paveh unaprijed pripremao svoj bijeg, putujui s
vrlo malom skupinom i izbjegavajui kontakt sa svojom vladom i vojnim zapovjednicima
kako ne bi ugroavao vlastitu sigurnost.
38
Jareb, Pola stoljea hrvatske politike, str. 116; Ljeki, Od Ivan Planine do Blaiburga",
str. 16-19.
01
881

39
Likvidacija Lorkovia i Vokia, zajedno s Ljudevitom Tomaiem i Ivankom Farolfijem

iz Hrvatske seljake stranke i nekolicinom pukovnika iz vojske, zbila se u posljednjem
tjednu rata pod okolnostima koje jo nisu razjanjene. Svi su ti ljudi bili utamnieni od
rujna 1944. Vidi Jareb, Pola stoljea hrvatske politike, str. 111-16.
40
Krizman, Paveli u bjekstvu, posebno 5. i 6. poglavlje.
41
Schraml, Kriegsschauplatz Kroatien, str. 146-152; W. O. 170/4184, 98868; Jareb i Omranin, The End of the Croatian Army", str. 122, 164. Vidi i izvjetaj koji je Alexander
Lohr dao svojim jugoslavenskim istraiteljima nakon rata, Beantwortung der an mich
gerichteten kriegsgeschichtlichen Fragen", u A VII, fond NOP, reg. br. 1/1, kutija 70/1, str.
81, 92.
Izvjetaji o gubicima njemakih jedinica u listopadu i studenom 1944. pokazuju da se ve
u to vrijeme 35 do 40% gubitaka (i prema tome vjerojatno vojno sposobnog ljudstva) u
tim trima divizijama odnosi na Nijemce. Vidi Micr. No. T-311, Roll 195, Frs. 235-236, 268269.
42
Schraml, Kriegsschauplatz Kroatien, str. 223-28; Lhrov izvjetaj (vidi biljeku 41), str.
85, 95-97.
43
Schraml, Kriegsschauplatz Kroatien, str. 278-82; Lhrov izvjetaj (vidi biljeku 41), str.
85, 100-101. O Hrvatima koji su putovali do Slovenskoga primorja i zatim se povukli u
Italiju, vidi Anti, Hrvati u srpskim dobrovoljakim odredima", str. 443-444. Vidi i Aleksi, Vojni aspekti", str. 44.
44
Vidi 11. poglavlje, str. 551-552. i biljeku 82.
45
ak i nakon to je Mihailovi izgubio svoj poloaj kao ministar vojske, mornarice i zrakoplovstva u jugoslavenskoj izbjeglikoj vladi u svibnju 1944, i potom svoj poloaj naelnika taba Vrhovnog zapovjednitva u kolovozu 1944, slovenski domobrani (kao i etnici
diljem Jugoslavije), nastavili su ga otvoreno ili tajno priznavati za svoga vrhovnog zapovjednika.
46
47
Za pokuaj kolaboracionistikih snaga da djeluju zajedno, vidi Aleksi, Potrebno je preispitati prolost", str. 440-441. Za molbu biskupa Romana vidi Clissold, Whirlwind, str.
223.
48
Biber, Tito Churchill, strogo tajno, razliiti dokumenti izmeu str. 490-550; Churchill, The
Second World, War, sv. 6, str. 551-561; Hunt, Trst i Julijska krajina"; Biber, Trst, Triest,
ali Trieste".
49
Debeljak, Prvi slovenski parlament", posebno str. 280, 285-286.
50
Za dogaaje kako ih tumae domobrani, vidi Vetrinjska tragedija i izvore koji su ondje
dani. Vidi i Karapandi, Koevje - Titov najkrvaviji zloin. Vidi Tolstoj, The Minister and the Massacres, za podrobnu optunicu britanskih postupaka. Tolstoja su poslije
tuili za klevetu zbog optubi, i izgubio je. Za dogaaje kako su ih vidjeli partizani, vidi
Strle, Veliki finale na Korokem. Za Zerjavieve brojke vidi njegovu knjigu Opsesije i
megalomanije oko Jasenovca i Bleiburga. Vidi i Titov govor u Ljubljani 26. svibnja 1945,
u Sabrana djela, sv. 28, str. 76-79.
51
eljeznov, Rupnikov proces.
52
Vidi Ivani, Dachauski procesi.
53
Jedinicu pripadnika Ljotievih snaga od oko 40 ljudi pod zapovjednitvom bojnika Milorada Mojia, zaustavili su ustae na zagrebakom eljeznikom kolodvoru 7. prosinca
1944, odveli ih u okolicu grada te ih smaknuli. Na slian su nain skupinu od oko 120 etnika, ukljuujui jedan dio bolesnih i ranjenih, izvukli iz vlaka u Kostajnici 17. prosinca
882

1944. i masakrirali ih. Vidi B. Kosti, Za istoriju naih dana, str. 186-189. Vidi i Luburi,
Ustatvo", str. 21.
54
5i>
B. Kosti, Za istoriju naih dana, str. 250. Ovu je informaciju potvrdio Svetolik Lazarevi iz Wellingtona, Novi Zeland, bliski Ljotiev suradnik, koji se vozio u istom autu i koji
je sam bio teko ozlijeen. Nesrea se dogodila jer voza nije na vrijeme opazio daje mali
most na cesti sruen i auto se sunovratio u jamu.
56
Tomasevich, The Chetniks, str. 451-452; B. Novak, Trieste, 1941-1954, str. 154.
57
F. O. 371/48,890, R 11, 527/329/92.
58
Borkovi, Milan Nedi, str. 387.
59
60
Vidi, u pogledu toga, Glaiseov izvjetaj od 27. srpnja 1944. feldmaralu von Weichsu,
vrhovnom zapovjedniku za jugoistonu Europu, u Micr. No. T-501, Roll 264, Fr. 465.
61
Vidi Jareb, Iz korespondencije Dra Vladka Maeka", str. 311-339, za Radieve i Maekove poglede na hrvatsko-jugoslavenski problem. Pretpostavljam da su se upravo suprotni
sentimenti mogli pronai u spisima te dvojice politiara.
62 Metrovi, Uspomene na politike ljude i dogaaje, str. 317.
Ustaki i proustaki pisci malo pozornosti pridaju bitnim problemima ustakoga reima
i NDH, vjerojatno zato to vide kohko je ta prolost oskudna i slijede naelo da, to se
manje govori o te etiri godine hrvatske povijesti, to bolje.
64
Ovo je vrlo kontroverzno pitanje. Neki autori tome pridaju veliki znaaj prilikom
raspravljanja o razvoju dogaaja u NDH, posebno kad je rije o zloporabi sile i krvavom
rjeavanju razmirica meu nacionalnim i religioznim skupinama. Vidi, primjerice, Ciliga,
Sam kroz Evropu u ratu, str. 430-441.
65
Kvaternik, Jo jednom o Rimskim ugovorima", str. 257. U drugom lanku, kojemu je
cilj bio prebaciti svu krivnju za nevolje NDH na Pavelia i Talijane, Kvaternik je napisao:
Svaka nacija ima sudbinu koju zasluuje, ukljuujui i nas Hrvate. Mi smo sami ponajvie
odgovorni za svoju propast, zato to smo tijekom etiri godine tolerirali protuhrvatsku
vlast. Meutim to se nikad ne bi dogodilo da nije bilo agresivne talijanske politike kojaje
stvorila partizane, protiv kojih smo se borili sve do svibnja 1945." Vidi Rijei i djela", str.
73-74. Kvaternikova tvrdnja da su Talijani stvorili partizane oito je neodriva. Meutim,
Talijani jesu uvelike pomogli partizanima svojim protupartizanskim politikim odlukama, svojim favoriziranjem Srba i etnika i povlaenjem golemog dijela svojih snaga iz
Zone III. poetkom ljeta 1942. godine. I partizani se jesu najvie okoristili talijanskom
kapitulacijom u rnjnu 1943, i politiki i jer su ugrabili najvei dio njihova oruja.
66
Citirano iz biljeaka marala Kvaternika, str. 146, koje je napisao dok je bio u izbjeglitvu
i poslije dok je ekao suenje. S obzirom da su obojica Kvaternika uklonjeni sa svojih
poloaja na vlasti u listopadu 1942 - usprkos tomu to su uinili za Pavelia, oni su imali
dobre razloge da budu ogoreni, i to se mora uzeti u obzir kad se ocjenjuju njihove prosudbe.
6
' Kamber, Pavelieva batina", str. 5. Kamber je i2javio da bi i u slobodnoj Hrvatskoj
Paveli bio izveden pred sud. Kamber je umro u Torontu 30. lipnja 1969. godine.
68 Radni, Razlike u pogledima i jedinstven nastup", str. 77-78.
69
Stepinevo pismo Paveliu vidi u Pattee, The Case of Cardinal Aloysius Stepinac, str.
310-312. Kopije deset pisama koje sam dobio od jednoga jugoslavenskog znanstvenika iz
arhiva nadbiskupa Stepinca, u kojem on izraava strah onih pisaca koji su govorili da bi
se Srbi mogli osvetiti Hrvatima nakon rata, nalaze se u mojoj dokumentaciji. Za Lorkofifi53

vievo pismo Paveliu, koje potonji nikad nije objavio, vidi Kascheov izvjetaj, u Micr
No. T-120, Roll 5787, Frs. H302,156-57.
70
71
Tvrdnju daje Hrvatska bila lanica zapadnjake obitelji nacija i tradicionalna hraniteljica
zapadne kulture i rimokatolianstva naspram Turaka i istonog pravoslavlja jo su vre
iznijeli neki pripadnici hrvatskoga katolikog klera nego to su to uinili sami ustae.
Vidi, s obzirom na to, zbirku eseja objavljenih na talijanskom o hrvatskoj kulturnoj i
crkvenoj povijesti koju je napisala skupina hrvatskih katolikih sveenika pod nazivom
Croazia sacra 1943. godine, posebno doprinose Ive Guberine i Krunoslava sv. Draganovia (urednik). Knjiga, koju je slubeno odobrila hrvatska katolika crkvena hijerarhija, prvenstveno je napisana kako bi neutralizirala nepovoljan dojam koje su politike
mjere ustakog reima izazivale u Italiji. Ona nije naglaavala prevladavajuu situaciju u
NDH, ve je onoliko koliko se odnosila na nju u potpunosti podravala ustaki reim. Vidi
Guberinin doprinos, La formazione cattolica della Croazia", posebno str. 30-33.
B i b l i o g r a f i j a
1
K a z a l o
BIBLIOGRAFIJA
Arhivska g r a a
Tri najvanije skupine neobjavljene primarne grae koritene u ovoj studiji
inili su: 1) zaplijenjena njemaka i talijanska ratna dokumentacija na mikrofilmu, dostupna ponajprije u Nacionalnom arhivu SAD-a (United States National Archive), 2) jugoslavenska ratna dokumentacija, kao i mnotvo njemakih
i talijanskih dokumenata, dostupno osobito u arhivu Vojnoistorijskog instituta
u Beogradu, te 3) britanska ratna dokumentacija, dostupna u londonskom
Uredu za javnu dokumentaciju (Public Record Office).
Upotrijebljeni su sljedei njemaki i talijanski ratni dokumenti iz Nacionalnog arhiva. Radi se o pojedinanim rolama mikrofilma, svrstanima u tematske skupine.
Micr. No. T-71: dokumentacija Ministarstva nacionalne ekonomije Treeg
Reicha, rola br. 3.
Micr. No. T-75: dokumentacija Ureda opunomoenika za ekonomska pitanja u Srbiji, rola br. 69.
Micr. No. T-77: dokumentacija Stoera, Visoko zapovjednitvo Njemakih
oruanih snaga (OKW), role br. 781, 788, 883, 884, 886, 895, 1295, 1298.
Micr. No. T-78: dokumentacija Stoera, Visoko zapovjednitvo Njemake
vojske (OKH), role br. 329, 332.
Micr. No. T-84: zbirka raznih njemakih dokumenata, role br. 80, 103-105.
Micr. No. T-120: dokumentacija njemakog Ministarstva vanjskih poslova,
role br. 199, 100, 402, 753, 1757, 2291, 2415, 5781-5788, 5793, 5794, 5796, 5797.
Micr. No. T-175: dokumentacija Reichsfhrera SS-a i zapovjednika policije, role br. 81, 94, 124, 460, 480.
Micr. No. T-311: dokumentacija njemakih podrunih zapovjednitava na
terenu, armija i skupina, role br. 186, 189, 192, 194-196, 286.
Micr. No. T-312: dokumentacija njemakih podrunih zapovjednitava,
armija, rola br. 470.
887

Micr. No. T-314: dokumentacija njemakih podrunih zapovjednitava,
korpusa, role br. 554, 566, 1457.
Micr. No. T-315: dokumentacija njemakih podrunih zapovjednitava, divizija, rola br. 64.
Micr. No. T-501: dokumentacija njemakih podrunih zapovjednitava, pozadinska podruja, okupirani teritoriji i drugo, role br. 164, 245-251, 253, 256258, 260, 264-268, 285, 286, 352.
Micr. No. T-580: mikrofilmovi Berlinskog dokumentacijskog centra, u kojima se, meu ostalima, nalaze i dokumenti Ministarstva nacionalne ekonomije
Treeg Reicha, Nacionalsocijalistike radnike partije i zbirke (Werke) Hermanna Gringa, role br. 435, 436, 455-458, 540, 915.
Micr. No. T-586: dokumentacija talijanskog Ministarstva unutarnjih poslova - Ured III, te talijanskog Ministarstva popularne kulture, role br. 356, 424.
Micr. No. T-821: zbirka dokumenata talijanskog Vojnog arhiva, 1933-1943.,
role br. 21, 31, 53, 55, 56, 65,125, 247, 248, 252, 347, 356, 403, 405, 406, 410, 498,
503, 505.
Sluio sam se i amerikom graom s mikrofilma br. 679 amerikog Ministarstva vanjskih poslova (US Department of State, Special Interrogation Mission to Germany, 1945-1946.), role 2 i 3, istraivako-analitikim izvjetajima
arhivske skupine 226 Ureda za strateke slube s kojih je skinuta oznaka
tajnosti, te na mikrofilm prebaenim njemakim ratnim materijalom arhivske
skupine 238, Arhiv zloina u Drugom svjetskom ratu. Sve navedeno pohranjeno je u Nacionalnom arhivu.
Budui da su njemaki ratni dokumenti iz razdoblja od rujna 1944. do
svibnja 1945, a osobito od sijenja do svibnja 1945. godine, najveim dijelom
uniteni, kvaliteta i cjelovitost njemake dokumentacije za to razdoblje daleko
su na nioj razini nego kada je rije o ranijim razdobljima. U vezi s posljednjim mjesecima rata oslanjao sam se na njemaku dokumentaciju koju su
zaplijenile jugoslavenske snage i k o j a j e pohranjena u beogradskom Vojnoistorijskom institutu, na kratke izvjetaje u Lagebcher" Operativnog stoera
Visokog zapovjednitva Wehrmachta (Wehrmachtfhrungsstab u Kriegstagebuch des Oberkommandos der Wehrmacht, 4. svezak, 2. dio, 1945), te na manji
broj dokumenata pribavljenih iz drugih ustanova i od drugih pojedinaca.
Neobjavljeni dokumenti iz arhiva Vojnoistorijskog instituta u Beogradu bili
su od neprocjenjive vanosti za ovo djelo. Podijeljeni su u sljedee skupine:
dokumenti Komisije za utvrivanje zloina okupatora i njihovih pomagaa,
dokumenti Nezavisne Drave Hrvatske, dokumenti neprijateljskih jedinica,
njemaki dokumenti, dokumenti Narodnooslobodilakog pokreta (partizanski), te dokumenti Nedieve vlade. Meu njima su i zapisi sa ispitivanja ratnih
dunosnika i vojnih zapovjednika iz Njemake i Nezavisne Drave Hrvatske,
koje su nakon rata provele jugoslavenske vlasti. Posluio sam se i graom iz
Bibliografija
arhiva Instituta za povijest radnikog pokreta Hrvatske, konkretno dokumentima Komunistike partije.
Iskoristio sam i velik broj britanskih ratnih dokumenata vezanih za Jugoslaviju, a dostupnih u londonskom Uredu za javnu dokumentaciju. Rije je o
dokumentima britanskog Ministarstva vanjskih poslova, Premijerova ureda,
Ministarstva rata, te parlamenta. Navodi iz krunskih" (vladinih) dokumenata prenijeti su uz doputenje Ureda za javne informacije Njezina Velianstva
(nekada H. M. Stationery Office).
Osim toga, upotrijebio sam dio grae iz Zbirke Heinricha Himmlera u
arhivu Hoover Institutiona, u kalifornijskome Stanfordu, zatim iz dokumentacije Ureda stratekih slubi u Knjinici F r a n k l i n a Delana Roosevelta
u Hyde Parku, u saveznoj dravi New York, iz Bundesarchiv-Militrarchiva
u njemakome gradu Freiburg im Breisgau, Bundesarchiva u njemakome
Koblenzu, te Ministarstva vanjskih poslova u Bonnu, u Njemakoj. Imao sam
pristup i nizu ratnih dokumenata i rijetkih publikacija do kojih sam doao
ljubaznou mnogih institucija, prijatelja i kolega kojima zahvaljujem na za to
predvienim mjestima.
Ovdje izraavan najiskreniju zahvalnost na pomoi svim arhivima, ustanovama, knjinicama i pojedincima.
Pismenim putem pokuavao sam doi do dokumenata talijanskih vlasti,
kao i dokumenata Tajnitva Svete stolice, i pismenim putem i osobno, no bez
uspjeha. Meutim, uspio sam se posluiti materijalom koji je Rimokatolika
crkva objavila u slubenim zbirkama, kao i crkvenom graom koju su objavile
druge institucije i pojedinci.
Objavljeni m a t e r i j a l i
Materijali objavljeni u vezi s temama kojima se ovdje bavim mogu se razvrstati u etiri osnovne skupine. Prva i izrazito obilna nastala je istraivanjima i
pisanjem u bivoj Jugoslaviji, pod pokroviteljstvom i uz financiranje sredinje
vlade i Saveza komunista. Obuhvaa povijest Narodnooslobodilakog rata i
osobito se bavi aktivnostima Komunistike partije Jugoslavije, te vojnim aktivnostima Narodnooslobodilake vojske i partizanskih jedinica. Mnoge druge
teme, meu njima i one kojima se bavimo u ovome svesku, obraene su na
vrlo ogranien nain. Osim toga, svaka od bivih socijalistikih republika i
autonomnih pokrajina imala je najmanje jednu, u nekim sluajevima i vie
istraivakih ustanova, koje su se bavile razdobljem od 1941. do 1945. godine. Zbog vienacionalnog karaktera zemlje i decentralizacije istraivanja, ti
i j radovi fragmentarni i nedostaje im uravnoteen svejugoslavenski pristup.

Intenzivna koncentriranost na ratno razdoblje, zajedno s razmjerno visokim
novanim nagradama za autore, iznjedrili su pravu bujicu grae k o j a j e iz jugoslavenskih tiskara potekla nakon 1945. godine - radi se o zbirkama dokumenata, sjeanjima sudionika, dnevnicima, prikupljenim miljenjima o odreenim
operacijama i politikim dogaajima, monografijama, lancima i biljekama.
Poseban anr, poesto vrlo sumnjive kvalitete, inili su feljtoni s nasumino i
nekritiki predstavljenom graom iz povjerljivih domaih izvora i na mikrofilmove presnimljenih zaplijenjenih neprijateljskih i saveznikih ratnih dokumenata, koje su objavljivali jugoslavenski dnevnici i asopisi.
Drugu skupinu materijala o temama iz ove knjige izdali su jugoslavenski
politiki emigranti, oni koji su za vrijeme rata suraivali sa silama Osovine, te
su pobjegli iz zemlje nakon poraza 1945. godine. Njihovi su tekstovi bez iznimke pristrani, povrni i u slubi njihovih interesa. Pripadnici pojedinih skupina,
a osobito hrvatskih ustaa, srpskih etnika, te pristaa Dimitrija Ljotia, iskazuju neto to moramo smatrati svjesnim naporom da se izbjegne meritorno
pisanje o vlastitim politikim, vojnim, gospodarskim i diplomatskim rezultatima. Meu hrvatskim emigrantima nailazimo i na velik broj rimokatolikih
sveenika koji su se aktivno ukljuili u rasprave o ratnome razdoblju. Openito uzevi, tekstovi tih skupina rasvjetljavaju psihologiju njihovih pripadnika,
nudei tek pokoju korisnu informaciju i praktiki nita vie. Polemike meu
emigrantima jo su beskorisnije od njihovih opih tekstova.
Treu skupinu materijala napisali su dravljani bivih sila Osovine, meu
njima i Austrije. U tu sam kategoriju svrstao i tekstove folksdojera iz bive
Jugoslavije. ine ih prikazi djelovanja raznih njemakih jedinica rasporeenih
u Jugoslaviji, sjeanja vojnika sila Osovine koji su ratovah na jugoslavenskoj
bojinici, slubeni izvjetaji i shno. U veini sluajeva u njima se gotovo
uope ne spominje brutalnost osovinskih jedinica u Jugoslaviji, a kada se i navodi, obino se opravdava kao legitiman odgovor na prepredenost i okrutnost
jugoslavenskih gerilaca. Shno tome, radovi folksdojera koji su svojevoljno
napustili Jugoslaviju ih su izgnani nakon rata, te njemakih ratnih zarobljenika
u Jugoslaviji nakon rata, ni u jednom trenutku ne povezuju odnos Jugoslavena
prema njima s dranjem Nijemaca prema jugoslavenskom stanovnitvu za vrijeme rata.
Posljednja skupina materijala, izdana izvan Jugoslavije, sastoji se od dvaju
tipova povijesnih tekstova. S jedne su strane radovi u kojima autori iznose i
brane specifino tumaenje dogaaja, pa tako i odabiru i koriste dokaze u prilog
svojim stavovima. Takve su radove u nekim sluajevima naruile posebne skupine, iako se to nigdje ne navodi. S druge su strane prave povijesne rasprave i
lanci u kojima autori nastoje predstaviti nepristranu i uravnoteenu analizu
teme. Ovaj se autor nada da e knjiga koji drite u ruci biti doprinos upravo
toj skupini materijala.
Bibliografija
BILJEKA NEDE A. TOMASEVICH: Za ivota, naalost, moj otac nije bio
dovrio bibliografiju za ovo djelo. Zbog toga se ona sastoji ponajprije od izvora
navedenih u biljekama, kao i drugih naslova iz njegove knjinice za koje sam
procijenila da se njima po svoj prilici sluio.
Actes et documents du S a i n t Siege relatifs la seconde guerre mondiale,

Le S a i n t Siege et la guerre mondiale, juillet 1941-octobre 1942, sv. 5, Vatikan 1969, Le S a i n t Siege et les victimes de la guerre, j a n v i e r 1941-decembre
1942, sv. 8, Vatikan 1974, Le S a i n t Siege et les victimes de la guerre, janvier-decembre 1943, sv. 9, Vatikan 1975.
Aleksi, J., Potrebno je preispitati prolost", Hrvatska revija 34, br. 3,
Mnchen-Barcelona 1984, str. 438-456.
Aleksi, J., Vojni aspekti hrvatskog povlaenja u svibnju 1945", u: Na
prekretnici, Brugg, vicarska 1986, str. 24-49.
Allied A i r m e n a n d Prisoners of War Rescued by the Slovene P a r t i s a n s ,
Ljubljana 1946.
Aneli, P., Barones Regni i dravno vijee srednjovjekovne Bosne",
Prilozi, br. 11-12, Sarajevo 1975-1976, str. 29-48.
Anfuso, F., Du P a l a i s de Venise au Lac de Garde, Pariz 1949.
Anfuso, F., Roma Berlino Said, Milano 1950.
A n n u a i r e statistique, 1938-1939, Beograd 1939.
Anti, Z., Hrvati u srpskim dobrovoljakim odredima", u: Srpski dobrovoljci 1941-1981, Cleveland 1981, str. 430-448.
Antoni, Z., Ustanak u istonoj i centralnoj Bosni u 1941. godini, Beograd 1973.
Apostolov, A., Manifestacije makedonske nacionalne individualnosti u
Kraljevini Jugoslaviji", Jugoslovenski istorijski asopis, br. 3-4, Beograd 1970,
str. 71-88.
Apostolski, M., Istorijski razvoj na makedonskiot narod", u: Socijalistika
Republika Makedonija, Skopje 1974, str. 17-48.
Apostolski, M., A. Hristov i R. Terzioski, Poloaj okupirane Makedonije"
(na ruskom), u: Les systemes d'occupation en Yougoslavie, 1941-1945, Belgrade 1963, str. 303-348.
Aprilski r a t 1941: zbornik dokumenata, Beograd 1969.
Atanackovi, ., Vojvodina u borbi, 1941-1945, Novi Sad 1959.
Atanackovi, ., Okupacija Vojvodine i situacija nakon okupacije", Vojnoistorijski glasnik, br. 2, 3, Beograd 1963, str. 37-63, 27-55.
Atlas Narodnooslobodilakog rata, Beograd, bez god. izdanja.

Auty, R, Neki aspekti britansko-jugoslovenskih odnosa 1941. godine", u:
Ustanak u Jugoslaviji 1941. godine i Evropa, Beograd 1973, str. 89-112.
Avramovski, ., Trei Reich i 'Velika Albanija' posle kapitulacije Italije
(1943-1944)", Radovi Instituta za hrvatsku povijest 9, Zagreb 1976, str. 93213.
Babi, A., Srednjovjekovna bosanska drava", Nauno drutvo BiH, Radovi 3, Sarajevo 1955, str. 57-79.
Babi, A., Mjesto i uloga ZAVNOBIH-a u izgradnji dravnosti Bosne i Hercegovine", Prilozi, br. 4, Sarajevo 1968, str. 317-330.
Babi, I., Military History", Croatia: Land, People, Culture, sv. 1, Toronto
1964, str. 131-166.
Babi, I., Moja misija saveznicima 1944. godine", u: Hrvatska revija: Jubilarni zbornik, 1951-1975, Mnchen-Barcelona 1976, str. 240-279.
Babi, N., Komunistika partija Jugoslavije i pitanje poloaja Bosne i Hercegovine", Prilozi, br. 4, Sarajevo 1968, str. 219-241.
Babinger, F., Der Islam in Sdosteuropa", Vlker u n d Kulturen Sdosteuropas, sv. 1, Mnchen 1959, str. 211-217.
Badoglio, P., Italy in the Second World War, London 1948.
Bakari, V., Politiki izvjetaj CK KPH", u: Drugi kongres Komunistike
p a r t i j e Hrvatske, Zagreb 1949, str. 35-89'.
Bakari, V., Drutvene klase, n a c i j a i socijalizam, Zagreb 1976.
Balen, ., Paveli, Zagreb 1952.
Bali, S., K u l t u r a Bonjaka: Muslimanska komponenta, Be 1973.
Banac, I., The National Question in Yugoslavia: Origin, History, Politics, Ithaca, N.Y. 1984.
Banovi, B., Izvoz radne snage i deportacije stanovnitva s teritorija NDH
u toku Drugog svjetskog rata", Putovi revolucije, br. 1-2, Zagreb 1963, str. 375389.
Barac, A., Bijeg od knjige, Zagreb 1965.
Barbari, J., Talijanska politika u Dalmaciji 1941", Zbornik I n s t i t u t a za
historiju radnikog pokreta Dalmacije 2, Split 1972, str. 133-168.
Bareza, P., Katastrofa Bleiburga", Hrvatska revija 10, br. 1, Buenos Aires
1960, str. 31-43.
Barker, E., Macedonia: Its Place in Balkan Politics, London 1950.
Bsch, A., The Danube B a s i n a n d the German Economic Sphere, New
York 1943.
Basta, M., Rat posle rata, Zagreb 1963.
Batui, K, Hrvatska Seljaka i Graanska zatita", Drina, br. 4-6, Madrid
1962, str. 34-45; br. 7-9, Madrid 1962, str. 190-197; br. 2, Madrid 1963, str. 19-26.
Bauer, E., D a s wahre Gesicht der P a r t i s a n e n im Unabhngigen Staate
Kroatien, Zagreb 1943.
Bibliografija
Begi, D., Pokret za autonomiju BiH u uslovima sporazuma CvetkoviMaek", Prilozi, br. 2, Sarajevo 1966, str. 177-191.
Begovi, M., M u s l i m a n i u Bosni i Hercegovini, Beograd 1938.
Benigar, A., Alojzije Stepinac: hrvatski kardinal, Rim 1974.
Beogradska okupacija, Beograd 1964.
Berger, E., Teror u logoru Jasenovac", etrdeset godina: zbornik seanja
aktivista jugoslovenskog revolucionarnog radnikog pokreta, sv. 7, Beograd
1961, str. 457-476.
Berger, E., 44 mjeseca u Jasenovcu, Zagreb 1966.
Bethell, N., The Last Secret, London 1974.
Biber, D., Ustae i Trei Reich", Jugoslovenski istorijski asopis, br. 2,
Beograd 1964, str. 37-56.
Biber, D., Nacizem in Nemci v Jugoslaviji, 1933-1941, Ljubljana 1966.
Biber, D., Tito-Churchill, strogo tajno, Beograd-Zagreb 1981.
Biber, D., Trst, Triest, ali Trieste", u: Konec druge svetovne vojne v Jugoslaviji, Borec 38, br. 12, Ljubljana 1986, str. 673-680.
Biber, D., Saveznike i sovjetske vojne misije i obavjetajne slube u Narodnooslobodilakom ratu", Borec 43, br. 1-3, Ljubljana 1991, str. 77-138.
Biber, D., Failure of a Mission: Robert McDowell in Yugoslavia, 1944.",
The Secrets War: The Office of Strategie Services in World War II, Washington, D. C. 1992, str. 194-217.
Biani, R., Stanovnitvo Federativne Narodne Republike Jugoslavije",
Hrvatsko kolo 6, Zagreb 1953, str. 74-84.
Bijedi, ., Ratne slike iz Cazinske krajine, Sarajevo 1957.
Billig, J., Le role de prisonniers de guerre dans l'economie du lile Reich",
Revue d'histoire de la deuxieme guerre mondiale, br. 37, Pariz 1960, str. 53-75.
Blaekovi, M., El status internacional del Estado Independiente de Croacia del 1941 al 1945.", S t u d i a Croatica, br. 22-23, Buenos Aires 1966, str. 259305.
Blaevi, J., Ma, a ne m i r : Za p r a v n u sigurnost g r a a n a , Zagreb 1980.
Bleiburg: Otvoreni dossier, Zagreb 1990.
Bleiburka tragedija hrvatskoga naroda, Zagreb 1993.
Blumenson, M., The Patton Papers: 1940-1945, sv. 2, Boston 1974.
Boban, Lj., Previranja na selu u Banovini Hrvatskoj", Istorija XX veka:
zbornik radova, sv. 2, Beograd 1961, str. 225-266.
Boban, Lj., Nekoliko dokumenata o povratku Mile Budaka iz emigracije
(1938)", Zbornik Historijskog i n s t i t u t a Slavonije 7-8, Slavonski Brod 1970,
str. 507-523.
Boban, Lj., Svetozar Pribievi u opoziciji (1928-1936), Zagreb 1973.
Boban, Lj., Maek i politika Hrvatske seljake stranke, 1928-1941, sv. 2,
Zagreb 1974.

Boban, Lj., Britanska politika prema HSS-u potkraj 1943. i poetkom 1944
godine", Zbornik Zavoda za povijesne znanosti HAZU, sv. 10, Zagreb 1980
str. 1-109.
Bodroi, M., Buroaske stranke u Srbiji, 1941-45.", Tokovi revolucije 8
Zagreb 1972, str. 143-208.
Bodroi, M., O nekim pitanjima odnosa HSS-a prema Narodnooslobodilakom pokretu u Hrvatskoj u 1943. godini", asopis za suvremenu povijest
br. 1, Zagreb 1973, str. 33-63.
Bogdanov, V., H i s t o r i j a politikih s t r a n a k a u Hrvatskoj, Zagreb 1958.
Bojovi, J. R., Uee pravoslavnog svetenstva u Crnoj Gori u oslobodilakom pokretu (1941-1945)", Istorijski z a p i s i 25, br. 4, Titograd 1968, str.
603-622.
Bollettini della guerra, 12 giugno x v i i i - l l giugno xix, Rim 1941.
Borkovi, M., Kontrarevolucija u Srbiji, sv. 2, Beograd 1979.
Borkovi, M., Milan Nedi, Zagreb 1985.
Bosilji, S., Partijski rad u borskom rudniku 1943. i 1944. godine", etrdeset godina: zbornik seanja aktivista jugoslovenskog revolucionarnog radnikog pokreta, sv. 6, Beograd 1961, str. 183-189.
Bouthillier, Y., Le D r a m e de Vichysv. 1, Face l'ennemi f a c e l'allie,
Pariz 1950; sv. 2, Finances sous la contrainte, Pariz 1951.
Braham, R. L., The Destruction of H u n g a r i a n Jewry, New York 1963.
Brania, V., Formiranje Antikomunistike dobrovoljake milicije na
anektiranom podruju Dalmacije i njena aktivnost protiv NOP-a", Vojnoistorij s k i glasnik, br. 1-2, Beograd 1976, str. 87-105.
Bri, R., Naseljavanje slovenskih izbjeglica u Bosni 1941. godine", Prilozi, br. 9, Sarajevo 1973, str. 301-315.
Browning, C. R., The F i n a l Solution a n d the German Foreign Office, New
York i London 1976.
Broz, J. T., S a b r a n a djela, sv. 1-28, Beograd 1982-1988.
Brcker, C., Deutsche Spuren in Belgrad, Veliki Bekerek 1944.
Brzopisni z a p i s n i c i Prvog z a s j e d a n j a Hrvatskog dravnog sabora u Nez a v i s n o j Dravi Hrvatskoj godine 1942, Zagreb 1942.
Bulat, E., Pregovori u Ljubljani", Hrvatska misao, br. 24, Buenos Aires
1958, str. 7-20.
Bui, B., rtve rata", Hrvatski knjievni list, br. 15, Zagreb 1969, str.
2-3.
Bui, B., Demografski gubici: hrvatske rtve u Hrvatskoj i Jugoslaviji",
Hrvatski list, br. 11-12, Lund, vedska 1980, str. 46-53.
Buti, F., O nekim politikim aktivnostima vodstva NDH prije njezina sloma", u: Putovi revolucije, br. 7-8, Zagreb 1966, str. 187-194.
Buti, F., Ustaka 'Nezavisna Drava Hrvatska' u vrijeme Prvog zasjedanja
894
Bibliografija
AVNOJ-a", u: Prvo z a s j e d a n j e AVNOJ-a, Bai\ja Luka 1967, str. 193-201.
Buti, F. i I. Jeli, Prilozi istraivanju povijesti Nezavisne Drave Hrvatske
1942-1943. godine", Putovi revolucije, br. 1-2, Zagreb 1963, str. 339-356.
Buturac, J. i A. Ivandija, Povijest Katolike crkve medu H r v a t i m a , Zagreb
1973.
Bzik, M., Ustaka borba, Zagreb 1942.
Carpi, D., The Diplomatie Negotiations over the Transfer of Jewish Children from Croatia to Turkey and Palestine in 1943.", Yad Vashem Studies 12,
Jeruzalem 1977, str. 109-124.
Cecelja, vl. V., Stepinac - rodoljub i svetac", Poruka slobodne Hrvatske,
br. 1-2, London 1980, str. 14-15.
Churchill, W. S., The Second World War, sv. 6, Boston 1948-1953.
Ciano, G., The Ciano Diaries, 1939-1943, New York 1946.
Ciano, G., Ciano's Diplomatie Papers, London 1948.
Ciano, G., L'Europa verso la catastrofe, sv. 2, Milano 1963.
Ciliga, A., Dokle e hrvatski narod stenjati pod srpskim j a r m o m ? , Pariz
1952.
Ciliga, A., S a m kroz Evropu u ratu, Rim 1978.
Clissold, S., Whirlwind, London 1949.
Coli, M., Kopnena vojska Domobranstva Nezavisne Drave Hrvatske",
Vojnoistorijski glasnik, br. 2, Beograd 1970, str. 169-230.
Coli, M., Simpatizeri NOP-a u domobranstvu NDH u Zagrebu", u: Zagreb
u NOB-u i socijalistikoj revoluciji, Zagreb 1971, str. 269-284.
Coli, M., Takozvana Nezavisna Drava Hrvatska 1941., Beograd 1973.
Coli, M., etnike vojne formacije u Makedoniji, 1942-1944", Vojnoistorijski glasnik, br. 1, Beograd 1974, str. 145-167.
Coli, M., Kolaboracionistike oruane snage u Jugoslaviji, 1941-1945",
u: Oslobodilaka borba n a r o d a Jugoslavije kao optenarodni r a t i socijalistika revolucija, sv. 2, Beograd 1977, str. 61-79.
Coli, M., Oruane snage Nezavisne Drave Hrvatske u sjeverozapadnoj
Hrvatskoj, Slavoniji i Srijemu, 1941-1945", Vojnoistorijski glasnik, br. 3, Beograd 1979, str. 151-184.
Crljen, D., Naela Hrvatskog ustakog pokreta, Zagreb 1942.
Crljen, D., Informe del prof. Daniel Crljen, negociador croata en las tratativas con los representantes de los ejercitos britnico y yugoeslavo, celebradas en Bleiburg, el 15 de mayo de 1945.", Studio Croatica, br. 1-4 (10-13),
Buenos Aires 1963, str. 216-221.
Crljen, D., Bleiburg", Hrvatska revija 16, br. 3, Buenos Aires 1966, str.
263-297.
Cvetkovi, S., Koncentracioni logor Bilea", u: Istorija XX veka: zbornik
radova, sv. 2, Beograd 1961, str. 267-309.

Cviji, J., La Peninsule balkanique: Geographie humaine, Pariz 1918.
etrdeset godina: zbornik seanja aktivista jugoslovenskog revolucionarnog radnikog pokreta, sv. 7, Beograd 1960-1961.
etrdeset prva: Ustariak n a r o d a Jugoslavije, Beograd 1961.
etvrta i peta neprijateljska ofanziva, Beograd 1968.
olakovi, R., I z a b r a n i govori i lanci, sv. 2, Sarajevo 1960.
ubrilovi, V., Srpska pravoslavna crkva pod Turcima od 15. do 19. veka",
Zbornik Filozofskog fakulteta, sv. V, br. 1, Beograd 1960, str. 163-188.
ubrilovi, V., Poreklo muslimanskog plemstva", Jugoslovenski istoriski
asopis I, br. 3-4, Beograd 1963, str. 368-403.
ulinovi, F., Jugoslavija izmeu dva rata, sv. 2, Zagreb 1961.
ulinovi, F., Organizacija vlasti i oruane snage Nezavisne Drave Hrvatske", Vojnoistorijski glasnik, br. 3, Beograd 1968, str. 131-199.
ulinovi, F., Okupatorska podjela Jugoslavije, Beograd 1970.
eri, S., M u s l i m a n i srpskohrvatskoga jezika, Sarajevo 1968.
irkovi, S., Plemstvo i kraljevi u Bosni nakon 1463", Istorijski glasnik,
br. 3, Beograd 1954, str. 123-131.
irkovi, S., Istorija srednjovekovne bosanske drave, Beograd 1964.
irkovi, S., Rusaka gospoda", Istorijski asopis 21, Beograd 1974, str.
5-17.
orovi, V., Crna knjiga: P a t n j e Srba Bosne i Hercegovine za vreme Svetskog rata, 1914-1918, Beograd-Sarajevo 1920.
orovi, V., H i s t o r i j a Bosne, Beograd 1940.
uri, H., kolske prilike M u s l i m a n a u Bosni i Hercegovini, 1800-1878,
spec. izdanje br. 389, Beograd 1965.
Dachauski procesi (Raziskovalno poroilo z dokumenti), Ljubljana
1990.
Dawidowicz, L. S., The War Against the Jews, 1933-1945, New York
1975.
Deakin, F. W. D., The Brutal Friendship, New York 1971.
Deakin, F. W. D., The Embattled Mountain, New York 1971.
Deakin, F. W. D., The Myth of an Allied Landing in the Balkans Dring the
Second World War", u: British Policy Towards Wartime Resistance in Yugoslavia a n d Greece, London 1975, str. 93-116.
Debata o budetu za 1946, Beograd 1946.
Debeljak, T., Prvi slovenski parlament u Ljubljani, 3. maj 1945.", Zbornik
Svobodna Slovenija, 1955, Buenos Aires 1955, str. 280-286.
Dedijer, V., Jugoslovensko-albanski odnosi (1939-1948), Beograd 1949.
Dedijer, V., Vatikan i Jasenovac, Beograd 1987.
Deny, J., Timar", The Encyclopaedia of Islam, sv. 4, Leiden-London 1934,
str. 767-776.
Bibliografija
Despot, M., Odmazde talijanskih oruanih snaga", Vojnoistorijski glasnik, br. 1, Beograd 1978, str. 91-110.
Die deutsche I n d u s t r i e im Kriege, 1939-1945, Berlin 1954.
Die Gliederung der Bevlkerung des ehemaligen J u g o s l a w i e n nach
Muttersprache u n d Konfession n a c h den unverffentlichten Angaben
der Zhlung von 1931, Be 1943, naveden u Milevi, S. D., Izbeglice i
preseljenici n a t e r i t o r i j i o k u p i r a n e Jugoslavije, 1941-1945, Beograd
1981, str. 239.
Dienstaltersliste der Schutzstaffel der NSDAP, Berlin 1944.
Digovi, P., La Dalmatie et les problemes de lAdriatique, Lausanne 1944.
Dilber, N., Meunarodni ugovori Nezavisne Drave Hrvatske s podruja
drutvovne zatite, Zagreb 1944.
Dimitrijevi, S., S t r a n i kapital u privredi bive Jugoslavije, Beograd
1958.
Dini, M. J., D r a v n i sabor srednjovekovne Bosne, spec. izdanje br. 231,
Beograd 1955.
Documents on American Foreign Relations, sv. 7, Princeton, N. J. 1947.
Documents on German Foreign Policy, 1918-1945., serija D, sv. 11-13,
Washington, D. C. 1960-1964.
Doklesti, Lj., Kroz historiju Makedonije, Zagreb 1964.
Dokumentation der Vertreibung der Deutschen a u s Ost-Mitteleuropa, sv.
5, D a s Schicksal der Deutschen in Jugoslawien, Dsseldorf 1961.
Dokumenti historije Komunistike p a r t i j e Hrvatske, sv. 3, knj 1, Naprij e d 1943, reprint Zagreb 1951.
Dokumenti o izdajstvu Drae Mihailovia, sv. 1, Beograd 1945.
Dokumenti o p r o t u n a r o d n o m r a d u i zloinima jednog dijela katolikog
klera, Zagreb 1946.
Dokumenti o zloinima talijanskog okupatora, ibenik 1945.
Downey, W. G. ml., The Law of War and Military Necessity", American
J o u r n a l of International Law 47,1953, str. 251-262.
Draganovi, K, Massenbertritte von Katholiken zur 'Orthodoxie' im
kroatischen Sprachgebiet zur Zeit der Trkenherrschaft", Rim 1937.
Draganovi, K., Opi e m a t i z a m Katolike crkve u Jugoslaviji, Sarajevo
1939.
Draganovi, K, Le diocesi croate", Croazia sacra, Rim 1943, str. 181-231.
Draganovi, K., Kalvarija hrvatskog naroda godine 1945", Hrvatski kalend a r 1955, Chicago 1954, str. 94-100.
Draganovi, K, ivot i rad nadbiskupa dr. Ivana aria", Glasnik Srca
Isusova i M a r i j i n a , Salzburg 1960, str. 321-334.
Dragojlov, F., Der Krieg 1941-1945 auf dem Gebiete des 'Unabhngigen
taatcs Kroatien'", Allgemeine schweizerische Militrzeitschrift, Frauenfeld,

br. 5, svibanj 1956, str. 345-364; br. 6, lipanj 1956, str. 425-449; br. 7, srpanj 1956,
str. 509-523.
Drakovi, V., Odgovori, Beograd 1987.
Drugi svetski r a t : Pregled r a t n i h operacija, sv. 4, Beograd 1957-1967.
Dumitrov, D., Stvaranje i upotreba vazduhoplovstva u NOR-u", Vojnoistorijski glasnik, br. 1, Beograd 1978, str. 59-90.
Duroselle, J.-B., Le Conflit de Trieste, 1943-1954, Bruxelles 1966.
Delebdi, M., Dejstva na komunikacije u Jugoslaviji od 1. do 7. septembra 1944. godine", Vojnoistorijski glasnik, br. 3, Beograd 1970, str. 7-61.
orevi, B., Pregled ugovorne trgovinske politike od osnivanja Drave
Srba, H r v a t a i Slovenaca do r a t a 1941. godine, Zagreb 1960.
ureti, V., Vlada na bespuu, Beograd 1982.
East-Central Europe Under the Communist: Bulgaria, New York 1957.
East-Central Europe Under the Communists: Albania, New York 1956.
East-Central Europe Under the Communists: Hungary, New York 1957.
Eck, N., The March of Death from Serbia to Hungary (September 1944)
and the Slaughter of Crvenka", Yad Washem Studies 2, Jeruzalem 1958, str.
255-294.
Eisenhower, D. D., Report by the Supreme Commander to the Combined
Chiefs of Staff on the Operations in Europe of the Allied Expeditionary
Force, Washington, D. C. 1946.
Eisenhower, D. D., Crusade in Europe, New York 1948.
Ekmei, M., Ustanak u Bosni, 1875-1878, Sarajevo 1960.
Ekmei, M., R a t n i ciljevi Srbije 1914, Beograd 1973.
Enciklopedija Jugoslavije, sv. 1-8, Zagreb 1955-1971.
Eri, M., A g r a r n a reforma u Jugoslaviji 1918-1941. god., Sarajevo 1958.
Falconi, C., II silenzio di Pio XII, Milano 1965.
Faidella, E., L'Italia e la seconda g u e r r a mondiale, Forh 1960.
Favagrossa, C., Perche perdemmo la guerra, Milano 1947.
Federzoni, L., L'ora della Dalmazia, Bologna 1941.
Feifalik, A., E i n neuer aktueller Weg z u r Lsung der bosnischen Agrarfrage, Be 1916.
Ferenc, T., Nemki 'Wehrmannschaft' in njihova borba protiv partizanskih
snaga v tajerski", Letopis Muzeja narodne osvoboditve Ljudske Republike
Slovenije 2, Ljubljana 1958, str. 81-156.
Ferenc, T., Le systeme d'occupation des Nazis en Slovenie", u: Les systemes d'occupation en Yougoslavie, 1941-1945, Beograd 1963, str. 47-133.
Ferenc, T., Kapitulacija Italije in narodnoosvobodilna borba v Sloveniji
jeseni 1943, Maribor 1967.
Ferenc, T., Nacistina raznarodovalna politika v Sloveniji v letih 19411945, Maribor 1968.
Bibliografija
Ferenc, T., Nemki okupator v Ljubljani", u: Ljubljana v ilegali, sv. 4,
Ljubljana 1970, str. 187-229.
Ferenc, T., Aneksija in politika denacionalizacije okupatora na Slovenskem", S i m p o z i j d r u g i svjetski r a t i m i r medu n a r o d i m a , Zagreb 1972, str.
221-229.
Ferenc, T., Problem istraivanja izgona Slovenaca od strane njemakog
okupatora u Gornjoj Kranjskoj", K r a n j s k i zbornik 1980, Kranj 1980, str. 91103.
Ferenc, T., Policijske racije u Ljubljani tokom 1942", Kronika: asopis za
slovensko krajevno zgodovino 29, Ljubljana 1981, str. 183-228.
Ferenc, T., Predaja nemke vojske iz jugovzhodne Evrope", u:Konec druge svetovne vojne v Jugoslaviji, Borec 38, br. 12, Ljubljana 1986, str. 807-818.
Fertilio, L., Kavalir i legitimist: Ivan von Perevi", Hrvatska revija: Jubil a r n i zbornik, 1951-1975, Mnchen-Barcelona 1976, str. 229-239.
Filipovi, N., Jedan osvrt na osmanski feudalizam", Godinjak Istoriskog
drutva B i H 4, Sarajevo 1952, str. 5-146.
Filipovi, N., Odaklik timari u Bosni i Hercegovini", Prilozi za orijentalnu filologiju 5, Sarajevo 1954-1955, str. 251-274.
Filipovi, N., Islamizacija Bosne i Hercegovine", Godinjak Centra za
balkanoloka i s t r a i v a n j a 7, Sarajevo 1970, str. 141-167.
Fine, J. V. A., Jr., The B o s n i a n Church: A New Interpretation, New York
1975.
Folttmann, J. i H. Mller-Witten, Opfergang der Generale, Berlin 1957.
Ford, W. J., Resistance Movements in Occupied Territory", Nederlands
Tijdschrift voor I n t e r n a t i o n a a l Recht 3,1956, str. 355-384.
Foreign Relations of the United States: Diplomatie Papers, The Conferences at Malta a n d Yalta, 1945., Washington, D. C. 1955.
Frensing, H. H., Die Umsiedlung der Gottscheer Deutschen, Mnchen
1970.
Fricke, G., Kroatien, 1941-1944: Der 'Unabhngige Staat' in der Sicht
des Deutschen Bevollmchtigten Generals in Agram, Glaise v. Horstenau,
Freiburg 1972.
Frumkin, G., Population Changes in Europe since 1939, New York 1951.
Furlan, B., Fighting Yugoslavia: The Struggle of the Slovenes, New York
1942.
Gakovi, M., Agrarni nemiri u Bosni i Hercegovini poslije prvog svjetskog
rata", Glasnik arhiva i Drutva arhivskih r a d n i k a B i H 6, Sarajevo 1966, str.
171-179.
Gakovi, M., Rjeavanje agrarnog pitanja u Bosni i Hercegovini, 19181921", Prilozi, br. 6, Sarajevo 1970, str. 9-116.
Gallo, M., M u s s o l i n i s Italy, London 1974.

Gai, F., N a p u t u borbi za slobodu, Zagreb 1945.
Georgevitch, T. R., La Macedonie, Pariz 1919.
German Economic Penetration a n d Exploitation of Southeastern Europe, Washington, D. C. 1944.
German Penetration of Corporate Holdings in Croatia, Washington, D.
C. 1944.
German Penetration of Corporate Holdings in Serbia, Washington, D. C.
1944.
Gisevius, H. B., Bis z u m bittern Ende, Zrich 1946.
Giuriati, G., (Jon D'Annunzio e Millo in difesa dell'Adriatico, Firenca
1954.
Gizdi, D., D a l m a c i j a 1941, Zagreb 1957.
Gizdi, D., Dalmacija 1942, Zagreb 1959.
Glahn, G. von, The Occupation of E n e m y Territory, Minneapolis 1957.
Gligorijevi, B., Politiki pokreti i grupe sa nacionalsocijalistikom ideologijom i njihova fuzija u Ljotievom Zboru", Istorijski glasnik, br. 4, Beograd
1965, str. 35-82.
Glii, V., Prilog istraivanju terora okupatora i njihovih saradnika u Srbiji
u drugoj polovici 1942. godine", Prvo zasjedanje AVNOJ-a, Banja Luka 1967,
str. 181-192.
Glii, V., Teror i zloini nacistike Nemake u Srbiji, 1941-1944, Beograd 1970.
Glojnari M., Borba Hrvata, Zagreb 1940.
Gluac, V., Srednjovekovna 'Crkva Bosanska'", Prilozi za knjievnost,
jezik, istoriju i folklor 4, br. 1-2, Beograd 1924, str. 1-55.
Goldstein, I., Hrvatska 1918-2008., Zagreb 2008.
Goldstein, I. i S. Goldstein, Holokaust u Zagrebu, Zagreb 2001.
Golubovi, Z., Racije januara 1942. ujunoj Bakoj", Zbornik za drutvene
nauke Matice Srpske, br. 35, Novi Sad 1963, str. 165-192.
Grlitz, W, Der Zweite Weltkrieg, 1939-1945, Stuttgart 1951-1952.
Gosztony, R, Endkampf an der Donau, 1944-45, Be-Mtinchen-Ziirich 1969.
Gosztony, R, Hitlers f r e m d e Heere, Dsseldorf-Bec: 1976.
Gozze-Gueti, V., Narodnooslobodilaki rat u svetlu okupatorskog
prava", Jugoslovenska revija za Meunarodno Pravo 8, br. 2, Beograd 1961,
str. 189-211.
Gregori, R, Uoi ulaska njemake vojske u Zagreb", etrdeset godina:
zbornik seanja aktivista jugoslovenskog revolucionarnog radnikog pokreta, sv. 5, Beograd 1961, str. 88-89.
Greueltaten u n d Verwstungen der A u f r h r e r im Unabhngigen Staate
Kroatien in den ersten Lebensmonaten des kroatischen Nationalstaates, Zagreb 1942.
Bibliografija
Gross, M., Hrvatska politika u Bosni i Hercegovini, 1878-1914", Historijski zbornik 19-20, Zagreb 1966-1967, str. 9-68.
Gross, M., Povijest pravake ideologije, Zagreb 1973.
Grum, J., Na dvadesetletnicu Turjaka", Zbornik Svobodna Slovenija,
1964, Buenos Aires 1964, str. 310-320.
Grum, J., 0 zgodovini Turjaka", Zbornik Svobodna Slovenija, 1965, Buenos Aires 1965, str. 260-272.
Guberina, I., La formazione cattolica della Croazia", Croazia sacra, Rim
1943, str. 1-31.
Guberina, I., Ustatvo i katolicizam", Hrvatska smotra, br. 7-10, Zagreb
1943, str. 435-446.
Gumplowicz, L., Die politische Geschichte der Serben und Kroaten", Politischanthropologische Revue 1, br. 10, 1903, str. 779-789.
Hadri, A., Kosovo i Metohija u vreme Kraljevine Jugoslavije", Istorijski
glasnik, br. 1-2, Beograd 1967, str. 51-84.
Hadri, A., Narodnooslobodilaki pokret na Kosovu, 1941-1945, Beograd
1973.
Hadrovics, L., Le peuple serbe et son eglise sous la d o m i n a t i o n turque,
Pariz 1947.
Hadibegovi, I., Uloga stranih radnika u organizaciji radnikog pokreta u
Bosni i Hercegovini, 1878-1906", Prilozi, br. 5, Sarajevo 1969, str. 145-163.
Hadijahi, M., Od tradicije do identiteta, Sarajevo 1974.
Hadijahi, M., 0 nestajanju Crkve bosanske", Pregled 65, Sarajevo 1975,
str. 1309-1328.
Handi, A., Islamizacija u sjeveroistonoj Bosni u XV i XVI vijeku", Prilozi za orijentalnu filologiju 16-17, Sarajevo 1970, str. 5-48.
Haramina, M., 0 sistemu ustakog i okupatorskog terora u Hrvatskoj",
Historijski pregled, br. 1, Zagreb 1961, str. 1-16.
Haramina, M., Zloini i protujevrejske mjere u Zagrebu u toku II. svjetskog rata", Historijski pregled, br. 2, Zagreb 1961, str. 89-96.
Hass, G. i W. Schumann, Anatomie der Aggression, Berlin 1972.
Hauptmann, F., Bosanski zemljoposjednici i pitanje vee ekonomske aktivnosti rentijera poetkom 20. vijeka", Godinjak Drutva istoriara Bosne i
Hercegovine 17, Sarajevo 1969, str. 23-40.
Hefer, S., Izruivanje Hrvatske vojske godine 1945. u svjetlu meunarodnog
prava", u: Hrvatski kalendar 1955, Chicago 1954, str. 86-92.
Herzog, R., Die Volksdeutschen in der Waffen-SS, Tbingen 1955.
Herzog, R., Grundzge der deutschen Besatzungsverwaltung in den ostu n d sdosteuropischen Lndern whrend des Zweiten Weltkrieges, Tbingen 1955.
Hilberg, R., The DesPruction of the European Jews, Chicago 1961.

Hirschegger, R., Resnica o naoj borbi", Zbornik Svobodna Slovenija
1966, Buenos Aires 1966, str. 109-126.
Hitler, A., Hitler e Mussolini, lettere e documenti, Milano-Rim 1946.
Hitlers letzte Lagebesprechung: 'warum dann berhaupt noch leben!'"
Der Spiegel 20, br. 3, Hamburg, 10. sijeanj 1966, str. 30-46.
Hitlers Weisungen f r die Kriegfhrung, 1939-1945, Frankfurt am Main
1962.
Hoffer, A., Dva odlomka iz poveeg r a d a o kranskoj crkvi u Bosni, Zagreb 1901.
Homze, E. L., Foreign Labor in N a z i Germany, Princeton 1967.
Hoptner, J. B., Yugoslavia in Crisis, 1934-1941, New York 1962.
Horthy, M., The Confidential P a p e r s of A d m i r a l Horthy, Budapest
1965.
Horvat, J., Politika povijest Hrvatske, 1918-1929, Zagreb 1938.
Horvat, J., Hrvatski panoptikum, Zagreb 1965.
Horvat, R., Najnovije doba hrvatske povjesti, Zagreb 1906.
Horvat, R., Hrvatska na muilitu, Zagreb 1942.
Horvat, V., Poljodjelstvo Hrvatske u ratu, Zagreb 1944.
Hory, L., i M. Broszat; Der kroatische Ustascha-Staat, 1941-1945, Stuttgart 1964.
Hrelja, K., I n d u s t r i j a Bosne i Hercegovine do k r a j a prvog svjetskog rata,
Beograd 1961.
Hren, I., Prilog: moja sreanja z generalom Rupnikom", Zbornik Svobodna Slovenija, 1968, Buenos Aires 1968, str. 156-158.
Hronologija 1941-1945.
Hronologija oslobodilake borbe n a r o d a Jugoslavije, 1941-1945, Beograd
1964.
Hrvatska D r a v n a B a n k a do konca godine 1941, Zagreb 1942.
Hrvatska u a r h i v i m a izbjeglike vlade, 1941-1943, Zagreb 1985.
Hunt, D., Trst i Julijska krajina u proljee 1945", u: Konec druge svetome
vojne v Jugoslaviji, Borec 38, br. 12, Ljubljana 1986, str. 665-672.
Hurem, R., 0 autonomistikoj orijentaciji dijela muslimanskih buroaskih
politiara u Bosni i Hercegovini u drugoj polovici 1942. godine", Prvo zasjedanje Avnoja, Banja Luka 1967, str. 257-259.
Hurem, R., Koncepcija nekih muslimanskih graanskih politiara o
poloaju Bosne i Hercegovine u vremenu od sredine 1943. do kraja 1944. godine", Prilozi, br. 4, Sarajevo 1968, 533-548.
I documenti diplomatici italiani, serija 7, sv. 5, 7, 17, Rim 1967-1970, serija 9, sv. 2-4, Rim 1957-1960.
Ilievski, D., The Macedonian Orthodox Church: The Road to Independence, Skopje 1973.
Bibliografija
Inalcik, H., The Ottoman Decline and Its Effects Upon the Reaya", Aspects of the Balkans, Den Haag-Pariz 1972, str. 338-354.
I n f o r m a t i v n i p r i r u n i k o Jugoslaviji, sv. 2, Beograd 1952.
International Conciliation, br. 395, 1943, str. 599-605.
Ischirkov, A., Les confins occidentaux des terres bulgares, Lausanne
1916.
Istorija makedonskog naroda, sv. 1-3, Beograd 1970.
Istorijski arhiv Komunistike p a r t i j e Jugoslavije, sv. 1, knj. 1 i 2, Borba,
1941-1943, reprint Beograd 1949.
Istorijski arhiv Komunistike p a r t i j e Jugoslavije, sv. 2, Kongresi i zemaljske konferencije KPJ, 1919-1937, Beograd 1949.
Istorijski arhiv Komunistike p a r t i j e Jugoslavije, sv. 7, Makedonija u
narodnooslobodilakom r a t u i n a r o d n o j revoluciji 1941-1944, Beograd 1951.
Ivanovi, P. D., Ko su Ljotievci, Chicago 1954.
Ivekovi, M., Inteligencija Hrvatske u borbi, Zagreb 1964.
Ivkovi, B., Neke metode ekonomske politike i pljake okupatora u Banatu, 1941-1944", Vojvodina, 1941, Novi Sad 1967, str. 175-200.
Jacomoni di San Savino, F., La politica dell'Italia in Albania, Rocca San
Casciano 1965.
Jagodic, J., Sodjenje proti kofa Dr. Gregorija Romana", Zbornik Svobodna Slovenija, 1965, Buenos Aires 1965, str. 57-72.
Jaman, N., Povratak jugoslavenskih izbjeglica iz Italije i Egipta (19451946)", u: Osloboenje Hrvatske 1945. godine, Zagreb 1986, str. 539-555.
Janikovi, T., H r v a t i u izborima 11. prosinca 1938, Zagerb 1939.
Janko, S., Reden u n d Aufstze, Bekerek 1944.
Jareb, J., Pola stoljea hrvatske politike, Buenos Aires 1960.
Jareb, J., Iz korespondencije Dra Vladka Maeka", Hrvatska revija 24, br.
3, Mnchen 1974, str. 311-339.
Jareb, J., Biljeke sa sjednica Doglavnikog vijea 1943-1945. Iz ostavtine
dra Lovre Suia", Hrvatska revija, j u b i l a r n i zbornik, 1951-1975, MnchenBarcelona 1976, str. 153-196.
Jareb, J., Dr. Draganovi se nije vratio dobrovoljno u domovinu", Hrvatska revija 36, br. 4, Mnchen-Barcelona 1986, str. 579-583.
Jareb, J. i I. Omranin, The End of the Croatian Army at Bleiburg, Austria
in May 1945. According to English Military Documents", J o u r n a l of Croatian
Studies 18-19, 1977-1978, str. 115-182.
Jaukovi, D., Talijanski okupatorski sistem u Crnoj Gori i na Sandaku
(1941-1943)" (na ruskom), u: Les systemes d'occupation en Yougoslavie,
1941-1945, Belgrade 1963, str. 349-375.
Javornik, M., Crne bukve o delu Komunistine Osvobodilne f r o n t e p r o t i
slovenskemu narodu, Ljubljana 1944.

Jeli-Buti, F., Prilog prouavanju djelatnosti ustaa do 1941", SP 1-2,
Zagreb 1969, str. 55-91.
Jeli-Buti, F., Ustae i Nezavisna Drava Hrvatska, 1941-1945, Zagreb
1977.
Jeli-Buti, F., Hrvatska seljaka stranka, Zagreb 1983.
Jeli-Buti, F., etnici u Hrvatskoj, 1941-1945, Zagreb 1986.
Jeri, J., Trako vpraanje po drugi svetovni vojni: Tri f a z e diplomatskega boja, Ljubljana 1961.
Jevrejski n a r o d n i kalendar za godinu 1939-1940, Beograd 1940.
Jevti, A., Od Kosova do Jadovna", Pravoslavlje, 15. novembar 1983,
15. januar i 15. februar 1984.
Jokanovi, V., Prilog izuavanju bosanskog feudalizma", Nauno drutvo
BIH, Radovi 2, Sarajevo 1954, str. 220-267.
Jones, W., TwelveMonths With Tito's P a r t i s a n s , Bedfod, Eng. 1946.
Jong, L. de, The German Fifth Column in the Second World War, Chicago
1956.
Joi, R. A., Za pravoslavlje", Vesnik Srpske crkve, Beograd, mart 1932,
str. 199-206.
Jovanovi, B., Crna Gora u narodnooslobodilakom r a t u i socijalistikoj
revoluciji, sv. 1, Beograd 1960.
Jovanovi, M., 'Wir packen, wir auspacken' - tragina sudbina Jevreja-izbeghca u apcu 1941", Zbornik Jevrejskog istorijskog m u z e j a 4, Beograd
1979, str. 245-265.
Juki, I., In memoriam: kardinal Stepinac", u: Stepinac mu je ime, sv. 2,
Mnchen-Barcelona 1980, str. 311-314.
Juvani, I., Taljanski okupator v Ljubljani, 1941-1943", u: Prispevki za
zgodovino delavskega g i b a n j a 3, br. 1-2, Ljubljana 1962, str. 63-143.
Juvani, I., Izvodi iz dokumenata okupatora", u: L j u b l j a n a v ilegali, sv.
3, Ljubljana 1967, str. 102-138.
Juvani, I., Opasivanje Ljubljane icom", u: L j u b l j a n a v ilegali, sv. 3,
Ljubljana 1967, str. 141-154.
Kaji, N., Poetni rezultati popisa ratnih rtava u Hrvatskoj, 1941-1945",
Hrvatski list, br. 8, Lund, vedska i Washington, D. C. 1981, str. 16.
Kailay, N., H u n g a r i a n Premier, London 1954.
Kamber, D., Odnosi izmeu Hrvata katohke i islamske vjeroispovijesti",
Osoba i duh 7, br. 1, Albuquerque, N. Mex. 1955, str. 103-120.
Kamber, D., Pavelieva batina", Hrvatska revija 31, br. 1, Mnchen-Barcelona 1981, str. 3-49.
Kapidi, H., Hercegovaki ustanak 1882. godine, Sarajevo 1958.
Karapandi, B. M., Graanski r a t u Srbiji, 1941-1945, Cleveland 1958.
Karapandi, B. M., Koevje - Titov n a j k r v a v i j i zloin, Cleveland 1959.
Bibliografija
Kardelj, E. i Kidri, B., Jesen 1942: Korespondenca E d v a r d a Kardelja in
Borisa Kidria, Ljubljana 1963.
Kai, D. Lj., Srpska pravoslavna crkva u tzv. Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj", u: Srpska pravoslavna crkva, 1920-1970, Beograd 1971, str. 183-204.
Kekemet, D., idovi u povijesti Splita, Split 1971.
Keilig, W:,Das deutsche Heer, 1939-1945, Gliederung, Einsatz, Stellenbesetzung, sv. 2, Bad Nauheim 1956-[1965?].
Kempner, R. M. W., E i c h m a n n u n d Komplizen, Zrich 1961.
Kern, E., General von P a n n w i t z u n d seine Kosaken, Neckargemund
1963.
Kesselring, A., The Memoirs ofField Marshai Kesselring, London 1953.
Kiszling, R., Die Kroaten, Graz-Kln 1956.
Klanjek, Z., Uloga slovenakih partizanskih odreda u periodu do stvaranja prve osloboene teritorije u Sloveniji (jul 1941 - maj 1942)", Vojnoistorijski glasnik, br. 4, Beograd 1966, str. 85-92.
Klauzer, I., Stanovnitvo i domainstva u Hrvatskoj", Rukopis u Institutu
za drutvena istraivanja, Zagreb 1967.
Kljakovi, V., Jugoslavenska izbjeglika vlada i Saveznici prema pitanju
Hrvatske 1941-1944", asopis za suvremenu povijest, br. 1-3, Zagreb 1971.
Kljakovi, V., Talijansko-bugarski sukob oko Makedonije 1941. godine",
Kljakovi, V., Odraz Titovog voenja oruane borbe na odluke i rad njemakog komandovanja", Vojni glasnik, br. 6, Beograd 1977, str. 5-11.
Kljakovi, V., Pitanje saveznikog iskrcavanja na Balkan (1939-1945)",
Kneevi, . L., Why the AUies Abandoned the Yugoslav A r m y of General
Mihailovich: With Official Memoranda a n d Documents, Washington, D. C.
1945.
Kniewald, D., Vjerodostojnost latinskih izvora u odnosu na bosanske krstjane", u: Rad JAZU270, 1949. str. 115-276.
K n j i g a o Drai, sv. 2, Windsor, Ont. 1956.
Kobsa, L., 0 organizaciji ustakog aparata za uspostavu terora u tzv. Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj", u: Zagreb u NOB-i i socijalistikoj revoluciji, Zagreb 1971, str. 223-251.
Koovi, B., rtve Drugog svetskog r a t a u Jugoslaviji, London 1985.
Kolari, J., kof Roman, sv. 3, Klagenfurt 1967-1977.
Konec druge svetovne vojne v Jugoslaviji, Borec 38, br. 12, Ljubljana 1986,
str. 625-884.
Konkordat pred n a r o d n o m skuptinom, Beograd 1937.
Konjevi, M., Mjesto i uloga 'Hrvatskog dravnog sabora' u ustakoj politici 1942. godine", Prilozi, br. 7, Sarajevo 1971, str. 115-135.
QOK

Konjevi, M., 0 nekim pitanjima ustake politike prema HSS-u 1941. godine", Vojnoistorijski glasnik, br. 3, Beograd 1971, str. 173-190.
Konjevi, M., Odnos Izvrnog odbora Hrvatske (republikanske) seljake
stranke prema NarocLnooslobodilakoj borbi u Jugoslaviji, 1944-1945", Prilozi,
br. 11-12, Sarajevo 1975-1976, str. 207-220.
Koreni, M., Naselja i stanovnitvo S.R. Hrvatske, 1857-1971, uvod prof.
Vladimira Stipetia, Zagreb 1979.
Kosti, B. N., Za istoriju n a i h dana, Lille 1949.
Kosti, L. M., ta su Srbi mislili o Bosni, Toronto 1965.
Kovaevi, B. i S. Skoko, Ustanak u Hercegovini u junu 1941.", Istorija
radnikog pokreta: zbornik radova 1, Beograd 1965, str. 89-168.
Kovai, M., Od Radia do Pavelia, Mnchen-Barcelona 1970.
Krajai, I.-S., Ilegalni rad u Zagrebu", u: Novi prilozi za biografiju J. B.
Tita, sv. 2, Rijeka-Zagreb 1981, str. 496-505.
Krakov, S., General Milan Nedi, sv. 2, Mnchen 1963-1968.
Kreevljakovi, H., Kapetanije u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 1954.
Krevet je tvrd za nemakog generala", intervju s Kostom Nadom, u: NIN,
Beograd, 23. maja 1965, str. 12.
Kriegstagebuch des Oberkommandos der Wehrmacht (Wehrmachtfhrungsstab), 1940-1945, sv. 4, Frankfurt am Main 1961-1965.
Krizman, B., Politike stranke u Hrvatskom Saboru za vrijeme I. svjetskog
rata", Zgodovinski asopis 19-20, Ljubljana 1965-1966, str. 375-390.
Krizman, B., Ante Paveli i ustae, Zagreb 1978.
Krizman, B., Paveli izmeu Hitlera i Mussolinija, Zagreb 1980.
Krizman, B., Paveli u bjekstvu, Zagreb 1986.
Krinar, I., Slovensko domobranstvo", u: L j u b l j a n a v ilegali, sv. 4, Ljubljana 1970, str. 238-277.
K r i n i put, 1991. godine.
Krni, Z., 0 iseljavanju pripadnika njemake narodne skupine (Volksdeutschera) iz NDH za vrijeme II. svjetskog rata", Zbornik Historijskog instituta
Slavonije 4, Slavonski Brod 1966, str. 73-88.
Krvava ustaka etva, Glasnik SIKD 'Njego', Chicago, juli 1958, str. 77-82.
Kuli, D., Bugarska okupacija, 1941-1944., sv. 1, Ni 1970.
Kulundi, Z., Atentat na Stjepana Radia, Zagreb 1967.
Kutzli, R., Die Bogumilen: Geschichte, Kunst, Kultur, Stuttgart 1977.
Kvaternik, E. D., Ustaka emigracija u Italiji i 10. travanj 1941", Hrvatska
revija 2, br. 3, Buenos Aires 1952, str. 206-244.
Kvaternik, E. D., Jo jednom o Rimskim ugovorima", Hrvatska revija 3,
br. 2, Buenos Aires 1953, str. 225-258.
Kvaternik, E. D., Rijei i djela", Hrvatska revija 5, br. 1, Buenos Aires
1955, str. 56-75.
Bibliografija
Kvaternik, E. D., Talijanska politika spram N.D.H. 1941. i 1942", Hrvatska
revija 9, br. 2, Buenos Aires 1959, str. 164-187.
Kvaternik, E. D., Trumbiev odnos spram politike HSS-a i ustakog pokreta", Hrvatska revija 11, br. 3, Buenos Aires 1961, str. 220-269.
Kvesi, S., D a l m a c i j a u narodnooslobodilakoj borbi, Zagreb 1960.
Labovi, ., Refleksi revolucije, Beograd 1970.
Ladan, T., predgovor knjizi Starevi, A., Politiki spisi, Zagreb 1971, str.
7-75.
Lah, I., Metode izraunavanja budueg stanovnitva i njihova primena na
stanovnitvo predratne Jugoslavije", Statistika revija 1, br. 2, Beograd 1951,
230-248.
Lah, I., Istinski demografski gubici Jugoslavije u Drugom svetskom ratu",
Statistika revija 2, br. 2-3, Beograd 1952, 214-224.
Lanz, H., Gebirgsjger: Die 1. Gebirgsdivision, 1935-1945, Bad Nauheim
1954.
Lapide, P. E., Three Popes a n d the Jews, New York 1967.
Laqueur, W., The Terrible Secret, London 1980.
Lasi, V. D., uvod knjizi Bui, B., Jedino Hrvatska!, Chicago 1984, str. VIVIII.
Lazarevi, ., Sjeveroistona Bosna krajem oslobodilakog rata (od septembra 1944. do maja 1945)", Glasnik a r h i v a i drutva arhivskih r a d n i k a
B i H 10-11, Sarajevo 1970-1971, str. 157-213.
Le operazioni delle u n i t italiane in Jugoslavia (1941-1943), Rim
1978.
Lebl, A., Agrarna pohtika maarskog okupatora u Bakoj, Baranji i
Meimurju, 1941-1944", Zbornik za drutvene nauke Matice Srpske, br. 35,
Novi Sad 1963, str. 193-213.
Lelas, K, Svjedoanstvo [Dr. Ede Bulata] o dramatinoj sjednici vlade
NDH u Zagrebu 1944", Hrvatska revija 27, br. 4, Mnchen 1977, str. 616-618.
Lemkin, R., Axis Rule in Occupied Europe, Washington, D. C. 1944.
Lendi, I., Prodiranje marksizma kod nas", u: Drutveni poredak i drutveni pokreti, Zagreb 1939.
Lendi, I., Tako je sve poelo... uz traginu smrt hrvatskog prognanika
Ive Bogdana", Hrvatska revija 22, br. 4, Mnchen 1972, str. 471-488.
Lewis, B., The Emergence ofModern Turkey, London 1961.
Lewy, G., The Catholic Church a n d the N a z i Germany, New York 1964.
Lisac, A.-Lj., O deportaciji Srba iz Hrvatske 1941. godine", Historijski
zbornik 9, br. 1-4, Zagreb 1956, str. 125-145.
Lockwood, W. G., European Moslems: Economy a n d Ethnicity in Western Bosnia, New York 1975.
Loos, M., Dualist Heresy in the MiddleAges, Prag 1974.
Q07

Lorkovi, B., Ustaki pokret u borbi za osloboenje Hrvatske, Zagreb
1942.
Lorkovi, M., Narod i zemlja Hrvata, Zagreb 1939.
Luburi, V., Ustatvo", D r i n a 10-12, Madrid 1954, str. 3-27.
Luburi, V., General Ante Vitez Mokov", D r i n a , br. 1-2, Madrid 1965, str.
132-166.
Lui, D., Vatikanski prsti na jugoslovenskom prostoru", Intervju, Beograd, 17. januara 1986, str. 8-12.
Luka, D., Ustanak u Bosanskoj k r a j i n i , Beograd 1967.
Luka, D., Prilog istraivanju nacionalnog pitanja u Bosni i Hercegovini
za vrijeme Narodnooslobodilakog rata", Prilozi, br. 4, Sarajevo 1968, str. 471490.
Ljeki, A., Od Ivan Planine do Blaiburga", D r i n a , br. 2, Madrid 1963, str.
1-139.
Ljoti, D. V., Iz moga ivota, Mnchen 1952.
Ljoti, D. V., D i m i t r i j e Ljoti u revoluciji i ratu, Mnchen 1961.
Ljoti, D. V., Videlo u tami, Mnchen 1976.
L j u b l j a n a v ilegali, sv. 4, Ljubljana 1959-1970.
Ljudske i materijalne rtve Jugoslavije u r a t n o m n a p o r u 1941-1945,
Beograd, bez dat. izdanja.
Ljudski i m a t e r i j a l n i gubici, bez mj. izdanja 1946.
Macan, T., Narodi Bosne i Hercegovine", Kritika, br. 7, Zagreb 1969, str.
524-528.
Maclean, F., Eastern Approaches, London 1949.
Macura, M., Stanovnitvo i r a d n a snaga kao inioci privrednog razvoja
Jugoslavije, Beograd 1958.
Maek, V., In the Struggle f o r Freedom, London 1957.
Maek, V., Dr. Maek's Comments on the Review of his Autobiography",
J o u r n a l o f C r o a t i a n Studies 3-4, New York 1962-1963, str. 183-188.
Mandi, D., Bosna i Hercegovina, Chicago 1960.
Mandi, D., Bogomilska crkva bosanskih krstjana, Chicago 1962.
Mari, M., K r a l j i vlada u emigraciji, Zagreb 1966.
Marjanovi, J., Potsetnik iz istorije Komunistike p a r t i j e Jugoslavije
(1919-1941), Beograd 1953.
Marjanovi, J., Ekonomska politika nemakih nacistikih okupatora u
Jugoslaviji 1941-1945", Jugoslovenski istorijski asopis, br. 4, Beograd 1963,
str. 73-96.
Marjanovi, J., Nemaki okupacijski sistem u Srbiji 1941", u: Les systemes
d'occupation en Yougoslavie, 1941-1945, Belgrade 1963, str. 263-301.
Marjanovi, J., Ustanak i narodnooslobodilaki pokret u Srbiji 1941,
Beograd 1963.
908
Bibliografija
Marjanovi, J., Srbija u narodnoosloboclilakoj borbi: Beograd, Beograd
1964.
Marjanovi, J., D r a a Mihailovi izmeu B r i t a n a c a i Nemaca, sv. 1, Zagreb-Beograd 1979.
Markovi, D., Z a b r a n j e n i ivot (Beograd 1941-1944), Beograd 1956.
Martin, D., Ally Betrayed, New York 1946.
Martinovi, M., Mukotrpni rad Dr. Krnjevia", Kalendar Hrvatski glas
1955, Winnipeg 1955, str. 66-79.
Martinovi, M., Moje uspomene iz velikog doba, ivot i rad potpredsjednika HSS ing. Augusta Koutia", Kalendar Hrvatski glas, Winnipeg 1956, str.
35-59.
Martinovi, M., Moje uspomene iz velikog doba II", Kalendar Hrvatski
glas, 1958, Winnipeg 1958, str. 32-73.
Martinovi-Bajica, P., Milan Nedi, Chicago 1956.
Massacre of Croatian Clergy by the Yugoslav Communists a n d by the
Serbian Chetniks, Toronto 1981.
Massacre of Croatians in Bosnia-Hercegovina a n d Sandak, Toronto
1978.
Mastny, V., Russia's Road to the Cold War: Diplomacy, Warf are, a n d the
Politics of Communism, 1941-1945, New York 1979.
Masucci, G., M i s i j a u Hrvatskoj, 1941-1946, Madrid 1967.
McAdams, C. M., Allied Prisoners o f W a r i n Croatia, 1941-1945, Arcadia,
Calif. 1980.
Medlicott, W. N., The Economic Blockade, sv. 2, London 1952-1959.
Meunarodni ugovori, 1941, Zagreb 1942.
Melaher, J., tajerski etniki", Zbornik Svobodna Slovenija, 1955, Buenos Aires 1955, str. 245-260.
Metrovi, I., Stepinac, duhovni heroj", Hrvatska revija 6, br. 3, Buenos
Aires 1956, 201-206.
Metrovi, I., Uspomene na politike ljude i dogaaje, Buenos Aires
1961.
Metalurgija u Jugoslaviji", Narodno blagostanje, Beograd, 30. jula 1938,
str. 483-485, i 6. avgusta 1938, str. 499-502.
Mikhailov, I., Spomeni, sv. 4, Indianapolis 1973.
Miku, M., Pregled razvoja NOB u Sloveniji, sv. 1, Beograd 1956.
Miku, M., Ljubljanski kof Dr. Gregorij Roman", u: L j u b l j a n a v ilegali,
vol. 4, Ljubljana 1961, str. 320-360.
Miku, M., Narodna zaita v Ljubljani", u: Ljubljana v ilegali, vol. 2, Ljubljana 1970, str. 204-214.
ono

Miku, M., Pregled zgodovine narodnoosvobodilne borbe v Sloveniji, sv. 5
Ljubljana 1960-1973.
Mileti, A., Koncentracioni logor Jasenovac, 1941-1945, sv. 3, BeogradJasenovac 1986-1987.
Mileti, M. D., 0 Jasenovcu i 'Jasenovcima'", Pravoslavlje, Beograd, 15.
aprila 1984, str. 13-14.
Milievi, V., Der Knigsmord von Marseille, Bad Godesberg 1959.
Miller, M. L., Bulgaria D r i n g the Second World War, Stanford, Calif.
1975.
Miloevi, S. D., Izbeglice i preseljenici na teritoriji okupirane Jugoslavije, 1941-1945, Beograd 1981.
Milward, A. S., The German Economy at War, London 1963.
Mirni, J., Maarski okupacijski reim u Jugoslaviji" (na ruskom), u: Les
systemes d'occupation en Yougoslavie, 1941-1945, Belgrade 1963, str. 425493.
Mitrovi, R., Sluba vaspitanja u dobrovoljakoj jedinici", Zapisi iz dobrovoljake borbe, sv. 2, Mnchen 1955, str. 9-14.
Mitrovi, R., Sudbina Jevreja na podrujima na kojima je nemaka narodna skupina u aprilu 1941. preuzela vlast", Zbornik Jevrejskog istorijskog
m u z e j a 2, Beograd 1973, str. 265-271.
Mitrovski, B., V. Glii i T. Ristovski, Bugarska vojska u Jugoslaviji, 19411945, Beograd 1971.
Mitrovski, B., Neki aspekti nemake politike na Balkanu i njen odraz na
guenje NOP-a u zapadnoj Makedoniji pre i posle kapitulacije Italije", Vojnoistorijski glasnik, br. 1, Beograd 1974, str. 115-144.
Mitrovski, B., Operacije protiv nemake Grupe armija 'E' i osloboenje
Makedonije", Vojnoistorijski glasnik, br. 1, Beograd 1975, str. 73-86.
Mlakar, B., Domobranstvo n a P r i m o r s k e m (1943-1945), Ljubljana 1982.
Mlinari, B., Tito: der rote Rebell u n d seine 'Vollkommene Demokratie',
Zrich 1948.
Mojsov, L., Bugarska radnika p a r t i j a (komunista) i makedonsko nacionalno p i t a n j e , Beograd 1948.
Morley, J. E, Vatican Diplomacy a n d the Jews D r i n g the Holocaust,
1939-1943, New York 1980.
Mulali, M. A., Orijent na zapadu, Beograd 1936.
Mui, I., Hrvatska politika i jugoslavenska ideja, Split 1969.
Mui, I., Katolika crkva u Kraljevini Jugoslaviji: Politiki i p r a v n i aspekti konkordata izmeu Svete Stolice i Kraljevine Jugoslavije, Split 1978.
Mui, I., Masonstvo u Hrvata, Split 2001.
Na s u e n j u dr. Tumanu sudilo se Hrvatskoj, London 1981.
N a r o d n a enciklopedija, sv. 1-4, Zagreb 1927-1929.
ni n
Bibliografija
Narodno-oslobodilaka borba u zarobljenikim logorima, 1941-1945,
Beograd 1945.
Narodnoosvobodilna vojna na Slovenskem, 1941-1945, Ljubljana 1977.
Nazor, V., S p a r t i z a n i m a , Moscow 1945, reprint, Zagreb 1968.
Neubacher, H., Sonderauftrag Sdost, 1940-1945, Gttingen 1956.
Nikoli, N., Jasenovaki logor smrti, Sarajevo 1975.
Nikoli, V., Pred v r a t i m a domovine, sv. 2, Pariz-Mnchen 1967.
Novak, B. C., Trieste, 1941-1954, Chicago 1970.
Novak, K., Otpor u Sloveniji", u: K n j i g a o Drai, sv. 1, Windsor, Ontario
1956, str. 317-332.
Novak, V., Antologija jugoslovenske m i s l i i narodnog jedinstva (13901930), Beograd 1930.
Novak, V., M a g n u m crimen: Pola vijeka klerikalizma u Hrvatskoj, Zagreb 1948.
Novi prilozi za biografiju Josipa Broza Tita, sv. 2, Rijeka-Zagreb 1981.
O' Brien of Thomond, grof A. H., Archbishop Stepinac: The Man a n d H i s
Case, Westminster, Md. 1947.
Obrkneevi, M., Razvoj pravoslavlja u Hrvatskoj i Hrvatska pravoslavna
crkva", Hrvatska revija 29, br. 2, Mnchen-Barcelona 1979, str. 229-267.
Odi, S. R., Neostvareni planovi, Zagreb 1961.
Omranin, I., I s t i n a o D r a i Mihailoviu, Mnchen-New York 1957.
Omranin, I., Diplomatie a n d Political History of Croatia, Philadelphia
1972.
Omranin, I., Military History of Croatia, Bryn Mawr, Pa. 1984.
Opa enciklopedija, sv. 1-6, Zagreb 1959-1969.
Operation Slaughterhouse, Philadelphia 1970.
Oppenheim, L., International Law: A Treatise, sv. 2, London 1948-1952.
Oren, N., Bulgarian Communism, New York 1971.
Oslobodilaki r a t n a r o d a Jugoslavije, 1941-1945, 1. izd., sv. 2, Beograd
1958, 2. izd., sv. 2, Beograd 1963-1965.
Ostrogorski, G., Istorija Vizantije, Beograd 1969.
P[etrovi], L., K r a n i bosanske crkve, Sarajevo 1953.
Paikert, G. C., The Danube Swabians, The Hague 1967.
Pajovi, R., Okupacija Crne Gore 1941. i planovi za stvararye 'nezavisne'
crnogorske drave", Istorijski z a p i s i 18, br. 2, Titograd 1961, str. 273-306.
Pareanin, R., Drugi svetski r a t i D i m i t r i j e V. Ljoti, Mnchen 1971.
Paris, E., Genocide in Satellite Croatia, 1941-1945, Chicago, bez dat.
izdanja.
Pattee, R., The Case of Cardinal Aloysius Stepinac, Milwaukee 1953.
Paveh, A., Hrvatsko pitanje, Zagreb 1941.
Paveli, A., Strahote-zabluda, Zagreb 1941.

Paveli, A., Putem hrvatskog dravnog prava, Zagreb 1942.
Paveli, A., Pojam Bosne kroz stoljea", Spremnost, Zagreb, 1. oujka
1942.
Paveli, A., Istina o tobonjem prekrtavanju pravoslavnih", Hrvatska
misao, br. 2, Buenos Aires 1953, str. 5-26.
Paveli, R., Bunjevci, Zagreb 1973.
Pavlowitch, S. K, 'II caso Miroevi': L'expulsion du ministre de Yougoslavie au Vatican par le gouvernement fasciste en 1941", Balkan Studies 19)
br. 1, Solun 1978, str. 105-137.
Pavlowitch, S. K., Unconventional Perceptions of Yugoslavia, 1940-1945,
New York 1985.
Pejanovi, ., Stanovnitvo Bosne i Hercegovine, Beograd 1955.
Peri, M., Posebno demografsko istraivanje jevrejske zajednice u Jugoslaviji", Stanovnitvo 12-13, Beograd 1974-1975, str. 169-184.
Peren, M., Ustaki logori, Zagreb 1966.
Peelj, B., Neke napomene o pisanju Eugena Kvaternika", Hrvatska revija 12, br. 3, Buenos Aires 1962, str. 276-279.
Petei, ., Katoliko sveenstvo u NOB-u: 1941-1945, Zagreb 1982.
Petranovi, B., Bogomili, crkva bosanska i krstjani, Zadar 1867.
Petranovi, B., Revolucija i kontrarevolucija u Jugoslaviji (1941-1945),
sv. 2, Beograd 1983.
Petri, M., 0 migracijama stanovnitva u Bosni i Hercegovini", Glasnik
Zemaljskog m u z e j a u Sarajevu: Etnologija 18, br. 2, Sarajevo 1963, str. 5-16.
Petrovich, M. B., The Croatian Humanists and the Ottoman Peril", Balkan
Studies 20, br. 2, Solun 1979, str. 257-273.
Petrovi, D. N., Srpska pravoslavna crkva u Bakoj i Baranji pod
maarskom okupacijom", u: Srpska pravoslavna crkva 1920-1970, Beograd
1971, str. 205-209.
Petrovi, D., Iredenta faistike Rumunije u severoistonoj Srbiji, 19411944", Jugoslovenski istorijski asopis, br. 3-4, Beograd 1966, str. 31-54.
Petrovi, M. C., Londonska emigracija i borba n a i h naroda, Beograd
1945.
Petrovi-Njego, M., Kako sam odbio preuzeti prijesto", Glasnik SIKD
'Njego', Chicago, decembar 1958, str. 33-37.
Pieri, P. i G. Rochat, Pietro Badoglio, Turin 1974.
Pilch, J., Fate a n d Faith: The Contemporary Jewish Scene, New York
1963.
Pleho, J. I., Peljeac u narodnooslobodilakoj borbi, Split 1972.
Plena, D., Meunarodni odnosi Jugoslavije u toku drugog svjetskog
rata, Beograd 1962.
Plchl, W. M., Die Orthodoxe Kirche in der Habsburgischen Donaumonar-
Bibliografija
chie (1526-1918)", Balkan Studies 13, br. 1, Solun 1972, str, 17-30.
Polonijo, S., Ustatvo: apoteoza Rakovice", Zbornik hrvatskih sveuilitaraca, Zagreb 1942, str. 221-244.
Popis ubijenih hrvatskih katolikih sveenika", u: Hrvatski kalendar
1955, Chicago 1954, str. 36-52.
Popovi, V., Bugarska vojska u okupiranoj Srbiji (1941-1944)", Vojnoistor i j s k i glasnik, Beograd 1952, br. 3, str. 22-57; br. 4, str. 37-74.
Poviest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine, sv. 1, Sarajevo 1942.
Pregled istorije Saveza komunista Jugoslavije, Beograd 1963.
Pregled Narodnooslobodilakog r a t a u Makedoniji 1941-1944, Beograd
1950.
Pribitchevitch [Pribievi], S., La dictature du roi Alexandre, Pariz 1933.
Proces p r o t i vojnim zloincem in izdajalcem Rupniku, Rsenerju,
Romanu, Kreku, Vizjaku, in Hacinu, Ljubljana 1946.
Proizvodne snage N. R. Srbije, Beograd 1953.
Proleter: organ Centralnog komiteta Komunistike p a r t i j e Jugoslavije,
1929-1942, reprint, Beograd 1968.
Prusac, I., Tragedija K a v r a n a i drugova, Salzburg 1967.
Prvo i drugo z a s j e d a n j e AVNOJ-a, Zagreb 1943.
Purivatra, A., Stav KPJ prema nacionalnom pitanju Mushmana u toku narodnooslobodilakog rata", Prilozi, br. 4, Sarajevo 1968, str. 491-531.
Purivatra, A., Nacionalni i politiki razvitak Muslimana, Sarajevo 1969.
Quellen z u r nationalsozialistischen Entnationalisierungspolitik in Slowenien, 1941-1945, Maribor 1980.
Raki, F., Bogomili i Patareni, u: Rad, Zagreb 1869-1870, reprint Beograd
1931.
Radandt, H., Kriegsverbrecherkonzern Mansfeld, Berlin 1957.
Radi, S., ivo hrvatsko pravo na Bosnu i Hercegovinu, Zagreb 1908.
Radni, V., Razlike u pogledima i jedinstven nastup", Hrvatska revija 13,
br. 1, Buenos Aires 1963, str. 72-80.
Raevi, V., Ogled o s h v a t a n j i m a D i m i t r i j a Ljotia, Pariz 1953.
Ratkovi, S., Dr. A. Paveli i njegova vlada", Hrvatska revija 9, br. 4, Buenos Aires 1959, str. 478-492.
R a t n i n a p o r i Jugoslavije, 1941-1945, Beograd bez dat. izdanja.
Redi, E., Prilozi o nacionalnom p i t a n j u , Sarajevo 1963.
Reitlinger, G., The F i n a l Solution, London 1953.
Rendulic, L., Gekmpft, Gesiegt, Geshclagen, Wels-Heidelberg 1952.
Report of the International Commission to Inquire into the Causes a n d
Conduct of the Balkan Wars, Washington, D. C., 1914.
Reveille, T. [Rifat Tirana], The Spoil of Europe, New York 1941.
Rhodes, A., D A n n u n z i o : The Poet as Superman, New York 1960.

Rhodes, A., The Vatican in the Age of the Dictators, 1922-1945, New York
1974.
Rieh, N., Hitler's War Aims, sv. 2, New York 1973-1974.
Rieger, V., Nacionalsocijalizam i ustatvo", Spremnost, Zagreb, 6. veljae
1944.
Riffer, M., Grad mrtvih: Jasenovac, 1943, Zagreb 1946.
Rintelen, E. von, v. Von Rintelen, E.
Ritig, S., Sveenstvo u narodnooslobodilakoj borbi, bez mj. izdanja 1944.
Roatta, M., Otto m i l i o n i di baionette, Milano 1946.
Robija, Zapisci hrvatskih n a r o d n i h boraca, Zagreb 1936.
Rogoi, R., Stanje katolike crkve u Jugoslaviji do sporazuma, ibenik
1940.
Rojnica, I., Susreti i doivljaji, Mnchen 1969.
Rojnica, I., rtve UDB-inih akcija", Hrvatska revija 40, br. 1, MnchenBarcelona 1990, str. 228-248.
Romano, J., Jevreji zdravstveni radnici Jugoslavije 1941-1945", Zbornik
Jevrejskog istorijskog m u z e j a 2, Beograd 1973, str. 73-263.
Romano, J., Jevreji Jugoslavije, 1941-1945, rtve genocida i uesnici
narodnooslobodilakog rata, Beograd 1980.
Romano, J. i L. Kadelburg, Trei Rajh: inicijator, organizator i izvritelj antijevrejskih mera i genocida u Jugoslaviji", u: Trei R a j h i Jugoslavija, 19331945, Beograd 1977, str. 670-690.
Ro, F., Slovenski izgnanci v Srbiji, 1941-1945, Maribor 1967.
Rubi, N., Drugo zasjedanje ZAVNOH-a", u: Spomenica u ast dvadeset
i pete godinjice ZAVNOH-a, Zagreb 1969, str. 127-146.
Russkii Korpus na Balkanah vo vremia II Velikoi voini 1941-1945, New
York 1963.
Rycaut, P., The Present State of the Ottoman Empire, London 1668, reprint
New York 1971.
Sagadin, S., Dravna vlada", u: J u b i l a r n i zbornik ivota i r a d a Srba, Hrvata i Slovenaca 1918-1928, sv. 1, Beograd 1928-1929, str. 99-102.
Saje, F., Belogardizem, Ljubljana 1951.
Salihagi, S., Mi bosanskohercegovaki M u s l i m a n i u krilu jugoslovenske
zajednice, Banja Luka 1940.
Salihbegovi, N., Ugodan razgovor bosanskih muslimana", Slobodna rije, Buenos Aires 1982.
Samardi, R., Mehmed Sokolovi, Beograd 1971.
Schlarp, K.-H., Wirtschaft u n d Besatzung in Serbien, 1941-1944, Stuttgart 1986.
Schmidt, C., Historie et doctrine de la secte des Cathares ou Albigeois, sv.
2, Pariz-Genova 1849.
914
Bibliografija
Schmidt-Richberg, E., Der Endkampf auf dem Balkan, Heidelberg 1955.

Schnfeld, R., Deutsche Rohstoffsicherungspolitik in Yugoslawien, 19341944.", Vierteljahreshefte fr Zeitgeschichte 24, br. 3, bez mj. izdanja 1976, str.
215-258.
Schraml, E, Kriegsschauplatz Kroatien: Die deutsch-kroatischen Legions-Divisionen-369., 373., 392. Inf.-Div. (kroat.)-ihre Ausbildungs- und
Ersatzformationen, Neckargemnd 1962.
Schwarzenberger, G., Title to Territory: Response to a Challenge", American Journal of International Law 51, 1957, str. 308-324.
Selimovi, M., Dervi i smrt, IV. izd. Sarajevo-Beograd 1967.
Selimovi, M., Sjeanja, Sabrana djela, sv. 9, Beograd 1976.
Sereni, A. R, The Status of Croatia Under International Law", American
Political Science Review 35, br. 6, 1941, str. 1144-1151.
Sherwood, R. E., Roosevelt and Hopkins, New York 1950.
Simi, S., Prekrtavanje Srba za vreme Drugog svetskog rata, Titograd
1958.
Simi, S., Vatikan protiv Jugoslavije, Titograd 1958.
Simi, Z., Doi, vidi i ne zaboravi", NIN, Begorad, 19. oktobra 1981.
Sjeanja veterinara Zorka Goluba na trinaest dana boravka u logoru
Jasenovac 1942. godine", asopis za suvremenu povijest, br. 2, Zagreb 1983,
str. 155-176.
Sladovi, E., Der Unabhngige Staat Kroatien", Zeitschrift fr osteuropisches Recht 9, br. 1-3,1942, str. 1-41.
Sladovi, E., Ustavne osnove hrvatske drave", Spremnost, Zagreb, 26.
travnja i 3. svibnja 1942.
Sladovi, E., Verfassungs- und Verwaltungsrecht des Unabhngigen Staates
Kroatien", Archiv des ffentlichen Rechts 33, br. 2-3, 1943, str. 222-282.
Slijepevi, D., Istorija Srpske pravoslavne crkve, sv. 2, Mnchen 1966.
Slijepevi, D., Makedonsko crkveno pitanje, Mnchen 1969.
Slovenska Legija i politike stranke u Sloveniji", u: Ljubljana v ilegali, sv.
2, Ljubljana 1961, str. 294-301.
Slubene novine Kraljevine Jugoslavije, Beograd 1921-1941, London
1941-1944.
Smilevski, V., Osvrt na razvojot na makedonskoto nacionalno praanje",
Komunist, Beograd, januar 1950, str. 81-118.
Smith Paveli, A., Dr Ante Trumbi: Problemi hrvatsko-srpskih odnosa,
Mnchen 1959.
Smyth, H. M., The Command of the Italian Armed Forces in World War II",
Military Affairs 15, br. 1, proljee 1951, str. 38-52.
Smyth, H. M., Secrets of the Fascist Era, Carbondale and Edwardsville
1975.

So Speak Croatian Dissidents, Toronto 1983.
Soji, M., Neki specifini aspekti ustanka u Bosni i Hercegovini 1941. i prvih
mjeseci 1942", Godinjak Istoriskog drutva B i H 3, Sarajevo 1951, str. 9-51.
Solari, M., Nalije 'Bosanske Golgote' ih kako sam postao pripadnik
SDK", Zapisi iz dobrovoljake borbe, br. 2, Mnchen 1955, str. 15-38.
Soldo, J., Pregled povijesti hrvatske crkve, Zagreb 1976.
Solovjev, A., Nestanak bogumilstva i islamizacija Bosne", Godinjak Istoriskog drutva B i H 1, Sarajevo 1949, str. 42-79.
Solovjev, A., Bogomilentum und Bogomilengrber in den sdslawischen
Lndern", u: Vlker u n d Kulturen Sdosteuropas, Mncen 1959, str. 173-198.
Spalatin, K., Reminiscences of Rev. Krunoslav Draganovi", Hrvatska revija 40, br. 1, Mnchen-Barcelona 1990, str. 256-259.
Spomenica 1919-1969, Beograd 1969.
Spomenica pravoslavnih svetenika: rtava faistikog terora i p a l i h u
narodnooslobodilakoj borbi, Beograd 1960.
Spomenica Saveza jevrejskih optina Jugoslavije 1919-1969, Beograd
1969.
Srpska n a r o d n a banka, 1941 godina, Beograd bez. dat. izdanja. .
Srpska pravoslavna crkva, 1920-1970, Beograd 1971.
S t a a t s m n n e r u n d Diplomaten bei Hitler, sv. 2, Frankfurt am Main 19671970.
Stamboli, S., Okupacija Srbije 1941", Vojnoistorijski glasnik, br. 4, Beograd 1953, str. 49-67.
Stanisavljevi, ., Pojava i razvitak etnikog pokreta u Hrvatskoj 19411942. godine", Istorija XX veka 4, Beograd 1962, str. 5-137.
Stanojevi, G., Jugoslovenske zemlje u mletako-turskim ratovima XVIXVIII vijeka, Beograd 1970.
Stanojevi, S., Istorija srpskog naroda, 2. izd., Beograd 1910.
Stanojevi, S., Recenzija knjige Massenbertritt von Katholiken zur 'Orthodoxie' im kroatischen Sprachgebiet" Krunoslava Draganovia, Jugoslovenski istorijski asopis, br. 1-4, Beograd 1937, str. 475-476.
Statistiki bilten, br. 727, Beograd, april 1972; br. 1295, Beograd, maj
1952.
Statistiki godinjak SFR Jugoslavije, 1954, Beograd 1954.
Statistisches Handbuch von Deutschland, 1928-1944, Mnchen 1949.
Stavrianos, L. S., The Balkans Sinee 1453., New York 1958.
Stein, G. N., The Waffen SS: Hitler's Elite Guard at War, 1939-1945,
Ithaca, New York 1966.
Stepinac m u j e ime, sv. 2, Mnchen-Barcelona 1978-1980.
Stepinac, A., Crkva i drutveni poredak", u: Drutveni poredak i drutveni
pokreti, Zagreb 1939, str. 29-34.
Bibliografija
Stipeti, Z., Komunisti i nacionalna povijest", Nae teme, br. 11, Zagreb
1981, str. 1743-1757.
Stepinac, A., Po djelima njihovim poznat ete ih", reprint Danica, Chicago, 4. travnja 1980.
Stockhorst, E., F n f t a u s e n d Kpfe: wer w a r w a s im Dritten Reich,
Bruchsel-Baden 1967.
Stojadinovi, M., Ni r a t ni pakt: Jugoslavija izmeu dva rata, Buenos
Aires 1963.
Stojkov, T., O tzv. Likom ustanku 1932. godine", asopis za suvremenu
povijest, br. 2, Zagreb 1970, str. 167-180.
Strajni, D., Recenzija knjige Der E n d k a m p f a u f dem Balkan E. SchmidtRichberga, Vojnoistorijski glasnik, br. 2-3, Beograd 1956, str. 104-112.
Strle, F., Veliki finale na Korokem, 2. izd., Ljubljana 1977.
Studia Croatica, br. 1-4 (Specijalno izdanje: La tragedia de Bleiburg), Buenos Aires 1963.
Stulli, B., Prilog izvorima za povijest jugoslavenskog pitanja 1918. godine", Arhivski glasnik 2, Zagreb 1959, str. 279-335.
Successful Negotiation: Trieste 1954, Princeton 1976.
Sueska, A., A j a n i : prilog i z u a v a n j u lokalne vlasti u n a i m zemljama
za vrijeme Turaka, Sarajevo 1965.
Sueska, A., Stvaranje iftluka u naim krajevima", Godinjak Drutva
istoriara B i H 6, Sarajevo 1967, str. 37-57.
Sueska, A., Neke specifinosti istorije Bosne pod Turcima", Prilozi, br.
4, Sarajevo 1968, str. 43-57.
Suenje Dragoljuhu-Drai Mihailoviu, stenografske biljeke i dokumenta sa suenja, Beograd 1946.
Suenje Lisaku, Stepincu, aliu i d r u i n i , Us tako - Kriarskim zloinc i m a i n j i h o v i m pomagaima, Zagreb 1946.
Sugar, P. F., I n d u s t r i a l i z a t i o n of Bosnia-Herzegovina, 1878-1918, Seattle
1963.
Sulzberger, C. L., Such a Peace: The Roots a n d Ashes of Yalta, New York
1982.
Sundhaussen, H., Zur Geschichte der Waffen-SS in Kroatien, 1941-1945",
Sdost-Forschungen 30, 1971, str. 176-196.
Sundhaussen, H., Obavetajna sluba i policijski aparat Hajnriha Himlera
u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj 1941-1945", Vojnoistorijski glasnik, br. 2, Beograd 1972, str. 89-133.
Survey, br. 1, Sarajevo 1975, Radovi s okruglog stola Mlada Bosna"
odranog 18. juna 1974.
abanovi, H., Bosanski paaluk: postanak i u p r a v n a podjela, Sarajevo
1959.
917

anjek, F., Bosansko-humski k r s t j a n i i katarsko-dualistiki pokret u
srednjem vijeku, Zagreb 1975.
ai, J., Obavjetajne slube Treega Reicha na teritoriju Hrvatske i
posebno Slavonije za vrijeme Drugog svjetskoga rata", u: Zbornik 5 Historijskog instituta Slavonije, Slavonski Brod 1967, str. 133-165.
ukanec, D., Teror okupatora i kvislinga u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj i
hrvatski narod", Putovi revolucije, br. 1-2, Zagreb 1963, str. 419-425.
epi, D., La politique italienne d'occupation en Dalmatie, 1941-1943",
u: Les systemes d'occupation en Yougoslavie, 1941-1945, Beograd 1963, str.
377-424.
epi, D., Hrvatska politika i pitanje jugoslavenskog ujedinjenja 19141918", u: Drutveni razvoj u Hrvatskoj, Zagreb 1981, str. 373-416.
idak, J., Problem 'Crkve bosanske' u naoj historiografiji od Petranovia
do Gluca", Rad 259, Zagreb 1937, str. 37-182.
idak, J Heretiki pokreti i odjeci husitizma u junoslavenskom svijetu",
Zbornik za drutvene nauke, br. 31, Novi Sad 1962, str. 5-24.
idak, J Studije o 'Crkvi bosanskoj' i bogumilstvu, Zagreb 1975.
iljegovi, B., Zadatak je bio: osloboditi Istru i Trst", etrdeset godina:
zbornik seanja aktivista jugoslovenskog revolucionarnog radnikog pokreta, sv. 6, Beograd 1961, str. 494-497.
ii, F., Dokumenti o postanku Kraljevine Srba, H r v a t a i Slovenaca,
1914-1919, Zagreb 1920.
ii, F., Jugoslovenska m i s a o i istorija ideje jugoslovenskog narodnog
u j e d i n j e n j a i osloboenja od 1790-1918, Beograd 1937.
kerl, F., Politini tokovi v Osvobodilni fronti v prvem letu njenega razvoja", Zgodovinski asopis 5, Ljubljana 1951, str. 7-86.
kerl, F., Nacistine deportacije Slovencev v letu 1941", Zgodovinski asopis 6-7, Ljublana 1952-1953, str. 768-797.
kerl, F., Osmorica Robottijevih talcev", Zgodovinski asopis, br. 12-13,
Ljubljana 1958-1959, str. 285-292.
kerl, F., Prispevki k zgodovini razvoja nasprotivnikov Osvobodilne fronte v letu 1941", Zgodovinski asopis 21, Ljubljana 1967, str. 69-198.
kiljan, F., Akcija Crkveni Bok", Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, sv.
37, Zagreb 2005, 325-342.
porer, D., Stvaranje i propast vojske NDH", Hrvatska zora, br. 96-98,
Mnchen 1961-1962.
t o j e Hrvatska puka s t r a n k a i to ona hoe?, Zagreb 1927.
ufflay, M., Srbi i Arbanasi, Beograd 1925.
uljak, D., Boidar Magovac: u vrtlogu prijevare, spletki i izdaje", Hrvatska revija 30, br. 3, Mncen-Barcelona 1980, str. 416-430.
Tajni dokumenti o odnosima Vatikana i ustake NDH, Zagreb 1952.
918
Bibliografija
Tasi, D. J., Uvod", Konani rezultati popisa stanovnitva 15. m a r t a
1948, Beograd 1951, str. 11-69.
Taso, A., Italia e Croazia, sv. 2, Macerata 1967, 1972.
Takovski, D., Radanjeto na makedonskata nacija, Skopje 1966.
Terzi, V., Jugoslavija u Aprilskom r a t u 1941, Titograd 1963.
Terzi, V., Slom Kraljevine Jugoslavije 1941 godine, Beograd 1982.
Terzioski, R., Denaeionalizatorskata dejnost na bugarskite kulturnoprosvetni institucii vo Makedonija, Skopje 1974.
Terzuolo, E. R., Resistance and the National Question in the Venezia Giulia
and Friuli, 1943-1945.", u: Nation a n d Ideology: Essays in Honor of Wayne S.
Vucinich, New York 1981, str. 411-434.
Terzuolo, E. R., Red Adriatic, Boulder and London 1985.
The Case of Archbishop Stepinac, Washington, D. C. 1947.
The Crimes of the Fascist Occupants a n d Their Collaborators Against
Jews in Yugoslavia, Beograd 1957.
The Encyclopaedia of Islam, sv. 2, Leiden-London 1965.
The Population of Yugoslavia, Washington, D. C. 1954.
Todorovski, G., Neka pitanja iz okupacije zapadne Makedonije", Vojnoistorijski glasnik, br. 2, Beograd 1964, str. 25-39.
Todorovski, G., Odnosi izmeu Italije i Bugarske 1941-1943. godine u vezi sa
zapadnom Makedonijom", Istorijski glasnik, br. 2-3, Beograd 1965, str. 77-97.
Tolstoj, N., The Secret Betrayal, New York 1977.
Tolstoj, N., The Minister a n d the Massacres, London 1986.
Tomas, vl. I., Stepinev portret u vrijednoj anglosaksonskoj studiji
R. Patteeja", Hrvatska revija 4, br. 2, Buenos Aires 1954, str. 129-160.
Tomasevich, J., Foreign Economic Relations 1918-1941.", u: Yugoslavia,
Barkeley and Los Angeles 1949, str. 169-214.
Tomasevich, J., Peasants, Politics a n d Economic Change in Yugoslavia,
Stanford, California 1955.
Tomasevich, J., Yugoslavia Dring the Second World War", u: Contempor a r y Yugoslavia, Berkeley and Los Angeles 1969, str. 59-118.
Tomasevich, J., The Chetniks, Stanford, California 1975.
Toskowa, V., Vanjskopolitiki poloaj Bugarske, juni 1941 - februar 1943"
(na bugarskom), Isvestija na I n s t i t u t a za historija 22, Sofija 1972, str. 1554.
Toskowa, V., Bulgaria i Tretiat R a i h (1941-1944), Sofija 1975.
Trials of War C r i m i n a l s Before the Nuernberg Military Tribunals Under
Control Council Law No 10, October 1946 - April 1949, sv. 11, Washington,
D. C. 1950.
Trifkovi, B. M., Village Ilii", Vidovdan, Milwaukee, Wis. novembar-decembar 1979, str. 1, 5-7.
919

Trii, J. P. ,0 Milanu Nediu, Windsor, Ont. 1960.
Truhelka, ., Oporuka gosta Radina: prilog patarenskom pitanju", Glasnik Zemaljskog m u z e j a Bosne i Hercegovine 23, Sarajevo 1911, str. 355-375.
Truhelka, ., Bosanska narodna (patarenska) crkva", u: Poviest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine, sv. 1, Sarajevo 1942, str. 767-793.
Tuman, F., Okupacija i revolucija, Zagreb 1963.
Tuman, F., Drutveni aspekti Narodnooslobodilakog pokreta u Jugoslaviji", u: Putovi revolucije, br. 7-8, Zagreb 1966, str. 7-29.
Tuman, F., Rat protiv rata, Zagreb 1970.
Tuman, F., Nacionalno p i t a n j e u suvremenoj Europi, Mnchen-Barcelona 1982.
Tuman, F., Bespua povijesne zbiljnosti, Zagreb 1989.
Turina, B., Poljodjelstvo u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj, Zagreb 1943.
Ulshfer, O., Einflussnahme a u f Wirtschaftsunternehmungen in den besetzten nordwest- u n d sdosteuropischen Lndern, Tbingen 1958.
Ustaa, Zagreb 1941.
Ustaka krvava etva", Glasnik SIKD 'Njego', Chicago 1958, str, 77-82.
Ustaki pokret u borbi za osloboenje Hrvatske, Zagreb bez dat. izdanja.
Ustav Socijalistike Federativne Republike Jugoslavije sa u s t a v i m a socijalistikih republika i s t a t u t i m a a u t o n o m n i h p o k r a j i n a , Beograd 1963.
Vaillant, A., Les 'chretiens' bosniaques", u: Melanges d'histoire des religions offerts Henri-Charles Pueeh, Pariz 1974, str. 525-530.
Vajs, A., Jevreji u novoj Jugoslaviji", u: Spomenica Alberta Vajsa 19051964, Beograd 1965, str. 125-136.
Valev, L. B., Bolgarskii narod v borbe protiv f a s h i z m a , Moskva 1964.
Varo, M., etnici u borbi protiv hrvatske drave", Hrvatska misao, br. 9,
Buenos Aires 1954, str. 4-27.
Vasi, M., Martolosi u jugoslovenskim zemljama pod turskom vladavinom, Sarajevo 1967.
Vegh, S., Le systeme du pouvoir d'occupation allemande dans le Banat
yougoslave, 1941-1944.", u: Les systemes d'occupation en Yougoslavie, 19411945, Beograd 1963, str. 495-561.
Vernant, J., The Refugees in the Post-War World, London 1953.
Vetrinjska tragedija, Cleveland 1960.
Vidi, R., The Position of the Church in Yugoslavia, Beograd 1962.
Vinji, P. M., Nemaki okupacijski sistem u Srbiji 1941", Istorijski
glasnik, br 3-4, Beograd 1956, str. 84-92.
Vjestnik Ministarstva O r u a n i h Snaga, sv. 5, Zagreb 1945.
Vlai, B. i A. Vojinovi, K r i n i put, Zagreb 1991.
Voduek, ., Smisao talijanske okupacije", Slovenski zbornik 1945, Ljubljana 1945, str. 266-270.
Q9fl
Bibliografija
Vogelnik, D., Demografski gubici Jugoslavije u Drugom svetskom ratu",
Statistika revija 2, br. 1, Beograd 1952, str. 15-37.
Vojko, S. P., Izmeu Triglava i Trsta, Beograd 1967.
Vojna enciklopedija, 1. izd, sv. 9, Beograd 1967. i 2. izd. sv. 11, Beograd
1970-1976.
Von Rintelen, E., Mussolini als Bundesgenosse, Tbingen 1951.
Vrani, V., Urota protiv Hrvatske, Zagreb 1943.
Vrani, V., Postrojenje i brojano stanje Hrvatskih oruanih snaga u godinama 1941.-1945.", u: Godinjak Hrvatskog domobrana, Buenos Aires 1953,
str. 141-169.
Vrani, V., S bielom zastavom preko Alpa, Buenos Aires 1953.
Vrani, V., Talijanska i njemaka politika spram N.D.H.", Hrvatska misao, Buenos Aires 1961-1964, br. 26, str. 12-41; br. 27-28, str. 20-41; br. 29, str.
9-26; br. 30, str. 19-27; br. 31, str. 5-27; br. 32, str. 7-26.
Vraali, E., Okupacioni sistem u Crnoj Gori i meunarodno pravo", Istorijski z a p i s i 19, Titograd 1962, br. 2, str. 169-208; br. 3-4, str. 457-483.
Vraali, E., Okupacioni sistemi u Jugoslaviji u svjetlu meunarodnog
prava, Sarajevo 1966.
Vryonis, S. ml., The Decline of Medieval Hellenism in Asia Minor a n d the
Process of Islamization f r o m the Eleventh Through the Fifteenth Century,
Berkeley, Los Angeles i London 1971.
Vryonis, S. ml., Religious Change and Continuity in the Balkans and Anatolia from the Fourteenth Through the Sixteenth Century", u: Islam a n d Cultural Change in the Middle Ages, Wiesbaden 1975, str. 137-140.
Vucinich, W. S., The Serbs in Austria-Hungary", A u s t r i a n History Yearbook 3, br. 2, Houston 1967, str. 3-47.
Vucinich, W. S., 'Mlada Bosna' and the First World War", u: The Habsburg
E m p i r e in World War I, Boulder, Colo. 1977, str. 45-70.
Vujovi, ., O lijevim grekama KPJ u Crnoj Gori u prvoj godini narodnooslobodilakog rata", Istorijski z a p i s i 24, br. 1, Titograd 1967, str. 45-113.
Vukmanovi Tempo, S., Narodnooslobodilaka borba u Bosni i Hercegovini", u: etrdeset godina: zbornik seanja aktivista jugoslovenskog revolucionarnog radnikog pokreta, sv. 5, Beograd 1961, str. 126-153.
Vukmanovi Tempo, S., Revolucija koja tee, sv. 2, Beograd 1971.
Vukovi, G., Operacija Gvardijan. Zagreb 1958.
Walzl, A., K r n t e n 1945: vom NS-Regime z u r Besatzungsherrschaft im
Adria-Alpen-Raum, Klagenfurt 1985.
Warlimont, W., Im H a u p t q u a r t i e r der deutschen Wehrmacht, 1939-1945.,
Frankfurt am Main 1962.
Wasserstein, B., B r i t a i n a n d the Jews of Europe, 1939-1945., London i
Oxford 1979.
Q9 1

Waugh, E., Church a n d State in Liberated Croatia, bez dat. i mj. izdanja.
Wehler, H.-U., Reichsfestung Belgrad", Vierteljahrshefte f r Zeitgeschichte 11, br. 1, 1963, str. 72-84.
Wenzel, M., Ukrasni motivi na stecima, Sarajevo 1965.
Wheeler, M. C., B r i t a i n a n d the War f o r Yugoslavia, 1940-1943., Boulder,
Colo. 1980.
Wiesenthal, S., The Murderers Among US, New York 1967.
Wuescht, J., Jugoslawien u n d das Dritte Reich, Stuttgart 1969.
Wyman, D. S., The Abandonment of the Jews: America a n d the Holocaust,
1941-1945, New York 1984.
Yugoslavia: Economic Resources D r i n g the Liberation Period, Washington, D. C., kraj 1944. ili poetak 1945.
Za to se bore Hrvatski Ustae-Pavelievci!, bez mj. i dat. izdanja.
Zanussi, G., Guerra e catastrofe d'Italia, sv. 2, Rim 1945.
Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilakom r a t u jugoslovenskih naroda, sv. 15, Beograd 1949.
Zbornik zakona i n a r e d a b a Nezavisne Drave Hrvatske, 1941, Zagreb
1942.
Zbornik zakona i n a r e d a b a Nezavisne Drave Hrvatske, 1942, sv. 2, Zagreb 1942.
1943.
1944.
Zemaljsko antifaistiko vijee narodnog osloboenja Hrvatske, Zbornik
dokumenata, 1943, Zagreb 1964; Zbornik dokumenata, 1944, Zagreb 1970.
Zirojevi, O., Tursko vojno ureenje u Srbiji, 1459-1683, Beograd 1974.
Zloini f a i s t i k i h okupatora i njihovih p o m a g a a protiv Jevreja u J u goslaviji, Beograd 1952.
Zonji, U., Ubijanje srpskog svetenstva u Drugom svjetskom ratu", Glasnik SIKD 'Njego', Chicago, Decembar 1974, str. 56-79.
Zori, R., Napad na Bugojno (od 22. do 25. avgusta 1943)", Vojnoistorijski
glasnik, sv. 1, Beograd 1957, str. 5-27.
Z u r Geschichte der Ordnungspolizei, 1936-1945, Koblenz 1957.
eljeznov, D., Rupnikov proces, Ljubljana 1980.
erjavi, V., Gubici stanovnitva Jugoslavije u Drugom svjetskom ratu,
Zagreb 1989.
erjavi, V., Demografija o Bleiburgu", u: Bleiburg: Otvoreni dossier, Zagreb 1990, 2. engl, izd., str. 227-232.
erjavi, V., Opsesije i megalomanije oko Jasenovca i Bleiburga, Zagreb
1992.
Bibliografija
ivanovi, M. ., 0 nekim merama i metodama nemake ekonomske
politike za vreme okupacije Beograda i Srbije u Drugom svetskom ratu (19411944)", Istorijski asopis 12-13, Beograd 1961-1962, str. 389-412.
ivkovi, N., R a t n a teta koju je Nemaka uinila Jugoslaviji u Drugom
svetskom ratu, Novi Sad 1971.
ivkovi, N., Grada o pljaki jevrejske imovine u Srbiji i Banatu za vreme
II svetskog rata", Zbornik Jevrejskog istorijskog m u z e j a 3, Beograd 1975, str.
277-284.
uri, N. S., Suradnja srpskih buroaskih politiara i Talijana radi proirenja okupacionog podruja u Dalmaciji (1941-1942)", Vojnoistorijski glasnik, br. 2, Beograd 1969, str. 195-211.
KAZALO
A
Abromeit, Franz 662, 679
Aimovi, Milan (takoer, njegova vlada)
71, 202-205, 209, 225, 234, 242, 247, 250,
251, 739
Adami, Zenon 499, 500, 503, 520
Adija, Boidar 393
Afrika 124, 176, 199, 247, 276, 290, 304, 320,
321, 399, 416, 482, 566, 611, 612, 657, 700,
703, 800
Aganovi, Mehmed 545
Ajanovi, Junus 544
Alagi, tajnik 602
Alajbegovi, Mehmed 543
Albanija 19, 21, 30, 42, 44, 67, 69, 77, 92,150,
156-159, 163, 165-172, 176, 177, 190-192,
194, 237, 239, 240, 265, 267, 282, 322, 328,
343, 457, 515, 521, 533, 562, 576, 649, 656,
664, 676, 701, 703, 705, 709, 710, 711, 732,
745, 750, 759, 762, 788, 793, 846, 871
Albanska pravoslavna crkva 576
Aleksandar (regent i kralj Jugoslavije) 11,
12, 15, 16, 25-29, 33-36, 38, 45, 46, 48, 49,
246, 452, 607
Aleksi, Josip 509, 510, 513
Alizoti, Feizi 165
Altgayer, Branimir 310, 312-314, 335
Ambrosio, Vittorio 65, 69, 117, 161, 279-282,
284, 286, 287, 321, 322, 328, 338
Andres, Ivan 58, 402, 506
Anfuso, Fillipo 51, 64, 65, 88, 267
Anglikanska crkva 623
anglo-amerike snage 124, 290, 320, 324,
376, 399, 416, 611
Anschluss 86, 685
Antikomunistika dobrovoljaka milicija

118-123, 126-128, 132, 133, 141-143, 153,
283, 285, 287-292, 324, 330, 581, 665, 841,
862, 865
Antimon A. G. 709
Armellini, Quirino 154, 188
Artukovi, Andrija 35, 283, 381, 384, 412,
416, 421, 604, 638, 662, 679
Augustini, Antun 392
Austrija 4-6, 9, 14, 18, 20, 21, 27, 33, 35, 38,
48, 61, 86, 104, 109, 112, 125, 137, 142,
164, 186, 187, 225, 245, 265, 271, 295, 296,
333-335, 346, 368-370, 374, 376, 391, 438,
441, 459, 477, 482, 511, 413-515, 535, 552,
567, 580, 613, 617, 632, 641, 647, 648, 650,
685, 686, 689, 697, 699-701, 703, 759, 764,
800, 801, 819, 841, 845-854, 858-861, 864,
867, 86.8, 877-879, 881
Austro-Ugarska (takoer, Austro-Ugarska
Monarhija) 3,4,6-8,12,15,18,45,46,149,
156, 309, 387, 392, 425, 437, 442, 532, 538,
539, 563, 565, 584
AVNOJ (Antifaistiko vijee narodnog
osloboenja Jugoslavije) 124, 248, 406,
495, 505, 554, 559, 568
Awender, Jakob 224, 226
B
Babi, Ivan 88, 373, 424, 464, 488, 497, 500503, 520, 521
Baka 31,69,138,182-186,195,196, 223-227,
237, 239, 255, 257, 309, 313, 314, 457, 468,
577, 632, 649, 652, 657, 658, 673-675, 687,
723, 792, 793
92,5

Bader, Paul 73-76, 78, 83, 90, 93, 206, 212,
218-220, 231, 232, 234, 235, 255, 258, 260,
302-304, 334, 774
Badoglio, Pietro 108,154, 322, 323, 337, 338
Bakari, Vladimir 424, 521, 599, 613, 614,
641, 775, 813, 838, 882
Baki, Mitar 812, 838
Bakota, potpukovnik 489, 518
Balen, ime 35, 50, 327
Balestra di Mottola, Carlo 272
Balkanski ratovi 6, 9, 12, 55, 165, 173, 193,
539,826
Banat 31, 69, 71, 78, 80-82, 91, 93, 183, 218,
221, 223-228, 239, 245, 251, 255, 257, 309,
313, 314, 336, 358, 574, 575, 625, 649, 652656, 658, 673-678, 687, 691, 693, 695, 717719, 721, 722, 739, 746, 784, 790, 792, 793
Banovina Hrvatska 41, 51, 57, 63, 88, 212,
249, 400, 401, 415, 497, 542, 675
Baranja 31, 69, 183-186, 195, 223-226, 237,
239, 255, 257, 309, 457, 468, 577, 632, 649,
652, 657, 658, 674, 675, 723, 792, 793
Barbasetti di Prun, Curio 162
Bareza, Petar 412, 882
Bari, Stjepan 24
Barthou, Louis 33
Bartolucci, Athos 150
Basariek, uro 24
Basta, Milan 850, 852, 879, 880
Bastianini, Giuseppe 150,151, 154,187,188,
272, 321, 332, 663, 669, 680
Bauer, Antun, nadbiskup 607
Begi, Vilko 87
Begi, Zdenko 513
Behrends, Hermann 82
Bela garda (belogardisti) 112, 119, 123, 134,
139
Belgija 32, 35, 80, 298, 686, 734
Benzler, Felix 74, 82, 92, 93, 191, 257, 258,
260, 653, 654, 677, 719-720, 738, 739
Benzon, Branko 35, 381, 726, 727
Beograd 6, 10, 11, 15, 16, 21, 22, 24, 25, 27,
38, 39, 45, 47, 48, 50, 55-58, 62, 71, 72, 74,
77, 79-82, 85, 88, 89, 91, 92, 163, 164, 166,
171,176,182,183,187,191,193, 203, 204,
206, 211, 219, 221, 223-225, 229, 238, 240243, 245, 247, 251-257, 260, 302, 303, 309,
345, 349, 393, 401, 441, 454, 457, 462, 521,

539, 543, 575, 602, 603, 606, 608, 616, 629,'
639-641, 647-650, 653-656, 675, 677, 682^
690, 693, 697, 698, 701, 703, 704, 713, 718^
719, 726, 738, 740, 747, 775, 777, 793, 796,
804, 813, 814, 827, 831, 833-835, 838, 840,
845, 864, 868, 874, 878
Berger, Egon 815, 839
Berger, Gottlob 374, 375, 551, 555, 567
Berkovi, Josip 401
Berlinski kongres 538
Besarovi, Savo 415, 431, 565
Bethell, Nicholas 371, 851, 880, 881
Biani, Rudolf 86, 463, 837, 840
Biskupska konferencija 414, 596-598, 605,
613, 614, 630, 636, 639
Bizantsko Carstvo (takoer, Bizant, bizantski) 172, 384, 441, 527, 529-531, 534
bjelai 156
Blakovi, Petar 487
Bla, Mirko 348, 371
Blaekovi, Milan 297, 298, 333, 338, 636
Blaevi, Jakov 87, 615, 639, 641
Bleiburg 850, 852, 855-858, 865, 878, 880-883
Boban, Rafael 48, 51, 86, 87, 390, 421, 476,
480, 509, 510
Boehnke, pukovnik 811
Bogdan, Ivo 412, 880
bogumili 527, 561, 562
Bonner, Egon 81
Bor (mjesto i rudnik) 80, 219, 220, 221, 658,
673, 678, 688-690, 693, 697, 700, 707-709,
711, 712, 726, 733, 735-738, 740
Boris, bugarske kralj 174, 657
Bosanska crkva 420, 528, 529, 531, 560
Bosna i Hercegovina (takoer, Bosna; Hercegovina) 40, 90, 117, 125, 138, 160-163,
169,171, 181,185,190, 205, 213, 240, 245,
248, 249, 260, 276, 284-293, 302, 303, 306,
307, 309, 312, 314, 318, 320, 329-331, 337,
338, 345-347, 349, 351, 355, 363, 369, 371,
372, 391, 411, 412, 420,427, 438, 439, 443445, 447, 450-454, 457-459, 461, 462, 465468, 474, 476, 483, 496, 510, 516, 525-535,
537, 540, 549, 550, 551, 553-555, 557, 558,
560-565, 568-569, 576-578, 597, 607, 661,
666, 669, 694, 700, 703, 714, 712, 713, 729,
Kazalo
742, 801, 814, 824, 833, 834, 846, 860, 864,
868, 869, 877, 880
Boi, Savo, pop 576
Brajovi, Petar 813
Bralo, Boidar 544, 548
Braumller, Erwin 81
Britanija vidi Velika Britanija
Bu, Antun 357
Bu, Sljepan 484
Budak, Mile 34, 36, 39, 51, 62, 339, 355, 363,
372, 391, 392, 551, 567, 873
Bugarska 5, 12, 20, 21, 30, 33, 67, 69, 73, 78,
81,91, 99,100,150,165,166,168,171-181,
186,187,193, 194, 199, 215, 218, 221, 222,
237, 239, 255, 265, 295, 299, 308, 313, 333,
365, 387, 457, 465, 481, 483, 491, 504, 532,
533, 577, 604, 642, 649, 652, 656-658, 669,
676, 678, 695, 697, 701, 703-705, 707, 709711, 716, 718, 723, 726, 729, 733, 737, 740,
741, 745, 748, 762-764, 773, 774, 777-789,
799, 832, 852, 877, 878
Bugarska pravoslavna crkva 172,173
Bulat, Edo 288, 326, 348, 358, 359, 374, 503,
521
Bui, Bruno 815, 823, 839
C
Cabas, Josip 424, 756-758, 761, 770, 776, 779,
794, 795, 803, 804
Canki, Josip 550
Carnelutti, Amadeo 39, 40, 51
Casertano, Raffaele 66, 188, 266, 269, 271,
272, 281, 293-295, 310, 327, 332
Cavallero, Ugo 117, 283, 291, 321, 328, 337
Cecelja, Vilim 412, 643
Centralne sile 8, 44, 540
Centralni nacionalni komitet (etniki) 553
Cesarec, August 393, 423
Cesari, Slavia 510, 513
Churchill, Randolph S. 409, 426, 503, 505,
521
Churchill, Winston 425, 500, 502, 520, 829,
848, 878, 883
Ciano, Galeazzo 39-44, 49-52, 57, 64, 140,
150, 187, 267, 269, 270, 274, 281, 321, 326328, 337, 729, 730,~742
Cicognani, Amleto, kardinal 629

Ciliga, Ante 455, 467, 642, 884
Clodius, Carl 175,184, 734, 751
Clodiusov sporazum 175, 275, 694, 695, 735
Clodius-Popov sporazum, vidi Clodiusov
sporazum
Comando Supremo 116, 117, 161, 167, 189,
191, 283, 581, 633
Commissariato civile 750
Consulta 108
Coselschi, Eugenio 272, 310, 327
Crkva, katolika 105,108,112,120,155, 309,
363, 383, 388, 411-414, 437, 439, 440, 528,
529, 531, 534, 537, 548, 550, 579, 583-589,
591, 593-596, 598, 600, 601, 605-612, 614,
616, 618-621, 623, 627, 628, 659, 669, 670,
81-5
Crljen, Danijel 383, 422, 423, 850, 852, 855,
880
Crna Gora 3, 4, 9-11, 14, 19, 20, 25, 31, 46,
56, 67, 77, 78, 81, 117, 124, 125, 150-164,
169, 183, 189-191, 237, 240, 241, 251, 267,
269, 282, 284-286, 288, 290-292, 306, 322,
324, 328, 331, 338, 343, 419, 420, 451, 462,
468, 515, 532, 535, 537, 538, 549, 562, 564,
575-578, 587, 607, 632, 633, 643, 649, 673,
674, 680, 703, 712, 759, 789, 824, 832, 833,
835, 841, 870
Crna legija 475, 476-477, 516, 547, 558, 568
Crna ruka 135
Crnogorski dobrovoljaki korpus 240, 578
Crvena armija 345, 365, 483, 819
Crveni kri, meunarodni 300, 659, 669
Cvetkovi, Dragia (takoer, njegova vlada)
37, 39, 40, 41, 55, 57, 202, 247, 543, 826
Cvetkovi-Maek dogovor 37, 42, 50, 51, 55,
63, 211, 401, 542, 564, 575
ai, Mihailo 725

ajavec, Rudi 483
ehoslovaka 27, 28, 33, 34, 42, 184, 236,
271, 481, 686, 689, 801
etnici 71, 75, 87, 101,112,120,125-128,133,
135-137, 143, 144, 153, 159-164, 168, 170,
171, 180, 185, 190, 194, 199, 205, 207-213,

215-217, 221, 222, 229, 230, 232-235, 238,
240-245, 248, 249, 251, 253-255, 259, 260,
266, 272, 273, 276-278, 282-292, 306, 315,
320, 323-326, 329-332, 337, 338, 344, 346350, 352, 357-359, 361, 363, 366, 369, 371,
374, 380, 397, 404, 408, 410, 414, 416, 421,
424, 451-453, 455-463, 476, 484, 485, 487489, 496-499, 502, 505, 547, 548, 550, 553,
554, 555, 557-559, 565-568, 575, 576, 578,
605, 612, 613, 616, 621-623, 625, 626, 632,
703, 725, 726, 774-798, 807, 808, 811, 814,
8147,820,825,827-836,839,841, 846,851 853, 855, 856, 863-865, 867, 868, 874, 875,
882, 883
ierin, Georgi 22
D
D'Ajeta, markiz 665
Dalmacija 3, 7, 9, 14, 19, 20, 31, 40, 42, 43,
62, 64, 65, 67, 69, 88, 149-155, 187-190,
252, 267, 269, 271, 281, 282, 284, 285,
287-291, 321, 327, 329-332, 337, 338, 343,
347-349, 358, 363, 369, 372, 373, 391, 395,
406, 411, 412, 416, 425, 427, 437, 438,
460, 495, 498, 526, 528-530, 535, 538, 576,
581, 584, 605, 606, 619, 626, 635, 639,
642, 647, 649, 659, 663, 664, 666, 668,
673, 674, 680, 687, 692, 712, 724, 730,
745, 748, 749, 801, 814, 827, 832, 833,
834, 836, 840, 860, 863, 867
Damjanovi, Miodrag 213,242,245,261,860,
863, 867, 868
Danckelmann, Heinrich 72-75, 89, 90, 203206, 229, 231, 251, 622, 837
Danckelmann memorandum 622, 810, 837
D'Annunzio, Gabrielle 19, 20, 30, 31, 46
Danon, Jakob 676, 682
Davidovi, Ljubomir 23
De Angelis, Maximilian 352
debellatio 298
Dedijer, Vladimir 191, 517, 815
Demarkacijska linija (Beka linija) 56, 57,
69, 166, 168, 176, 177, 191, 265, 272, 274,
279, 280, 282, 288, 292, 302-307, 316, 346,
395, 461, 463, 568, 692, 729, 732
Demokratska stranka (Srbija) 14, 15, 23, 45,
46, 173, 246, 247, 250, 576

Dekovi, Alarih 513
Deutsche Bank 692, 736
Deutsche Jugend 104,106
Deutsche Mannschaft 225, 227, 310
Deutsche Verrechnungskasse 754, 764, 769,
772, 777, 780
Deutsche Wehrmacht Zentralkasse fr
Kroatien 751, 754
Deva, Xhafer 165,166,168,170, 192
Dini, Tanasije 204, 209, 251
Doglavniko vijee 369, 370, 376, 384, 427
Doki, Dura 204
Dolomitska deklaracija 123,142
dominikanci (red) 427, 528
Donja alpska zona 130
Doen, Marko 35, 381, 416,418,433,464, 874
Doujak, Hermann 131
Doi, Gavrilo, patrijarh 575, 632, 638
Draganov, Parvan 175,193
Draganovi, Krunoslav 439, 440, 590, 597,
598, 612, 630, 631, 637, 639, 641, 642, 817
Dragojlov, Fedor 479, 480, 489
Draki, Panta 204
Drakovi, Milorad 16
Drakovi, Vuk 814, 838
Dresdner Bank 692
Drina, rijeka 369,379,419,437,439,444,445,
454, 511, 735, 736, 800, 845, 876
Drljevi, Sekula 164,189, 868
Drobnjakovi, Borivoje 675
Drugi prizrenski savez (liga) 169
Drugi svjetski rat 6, 17, 20, 120, 165, 172,
189,193, 194, 227, 277, 337, 372, 388, 400,
409, 410, 419, 421, 425, 431, 440, 445, 450,
452, 520, 525, 526, 573, 574, 578, 583, 591,
607, 616, 618, 621, 623, 626, 627, 629, 630,
633, 643, 647, 649, 650, 652, 659, 669, 672675, 677, 680, 681, 710, 734, 803, 807, 808,
814, 815, 818, 823, 830, 831, 836, 838, 841,
845, 869-871, 875
Drutvo naroda 33, 34, 46, 49, 685, 686
Drava Slovenaca, Hrvata i Srba 3, 9, 10, 17,
433, 495
Dravna komisija za zloine 813, 814
Dravna opskrbna poslovna sredinjica 749,
751, 795, 796
Kazalo
Dravna radna sluba 511, 512, 817
Dravno ravnateljstvo za gospodarsku
ponovu 435, 464
Dravno ravnateljstvo za ponovu 435, 436,
442, 443, 596, 600
Dubaj, Vitomir 846, 877
Dubrovnik 323, 325, 347, 357, 450, 498, 649,
666, 668, 705, 713, 776, 811
Dui, Stjepan 18, 26, 32, 46
Dumandi, Jozo 421
Dunav, rijeka 71, 79, 80, 142, 182, 183, 187,
199, 221, 224, 256, 265, 334, 345, 437, 439,
530, 654, 655, 692, 700, 701, 703, 708, 792,
795
Durbei, Milivoj 510, 513
Dynamit Nobel A. G. 699
akovi, uro 35
orevi, Duan 204
uji, Momilo 135, 371, 576, 863, 867, 868
ukanovi, Blao 160
uki, Svetomir 863
urii, Pavle (takoer, njegovi etnici) 159,
160-162, 164, 240, 253, 292, 578, 863, 868
E
Eckhardt, Tibor 34
Eden, Anthony 498, 810
Efenko, Ivan Kovai 849
Ehrilch, Lambert 110,113,140, 580
Eichmann, Adolf 654, 663, 679
Einsatzstaffel der Deutschen Mannschaft
310, 335
Eisenhower, Dwight D. 868, 869, 879
Elena, talijanska kraljica 156
Elicker, Jakob 479
Emigracijska sluba NDH 726, 727
F
Faroffi, Ivanko (Ivan) 365,402, 496, 497, 501,
506, 882
Favagrossa, Carlo 732
Feine, Gerhard 232, 252, 258
Felber, Hans Gustav 78,90,93,209,239,242,

243, 245, 251, 259, 260
Ferenc, Tone 109,127,137-139,141,143-145,
338, 376, 583
Fiat, tvrtka 730
Fick, Ernst 360, 374, 812
Filipovi, Sulejman 517, 554
Filov, Bogdan 175,193
Finska 75, 333, 764
Fitzthum, Josef 169,170
Fiume, vidi Rijeka
Foertsch, Hermann 90, 208
folksdojeri 56, 69, 80-82, 97, 99, 103, 107,
137,139, 144, 183,185,186,195,196,210,
215, 223-228, 236, 256-258, 308-318, 335,
336, 358, 379, 404, 436, 442, 458, 479, 601,
625, 643, 650, 653, 687, 693, 695, 717, 719,
723, 728, 741, 746, 747, 759, 767, 819, 840,
841, 880
Fond za ekonomsku obnovu 788
Frster, Helmuth 72
Franceti, Jure 523, 476, 544, 547
Francuska 7, 9, 20, 23, 29, 32, 33, 35, 42, 43,
45,49, 52, 74,75, 78,80,130,149,156,333,
508, 528, 529, 551, 575, 686, 688, 689, 733,
734, 747
Frank, Ivo 19, 26, 30-32, 267
Frank, Josip 5, 6,19
frankovci 6, 27, 47, 382, 384, 391, 401, 412,
413,423
franjevci 411, 412, 422, 440, 452, 528, 534,
537, 563, 593, 597, 600, 601, 610, 623, 625,
634, 635, 643, 874
Franjo Ferdinand 5, 6, 439, 530, 539
Freiberger, Miroslav 662, 669, 679
Freundt, Alfred 57
Friedrich Krupp A. G. 692, 695, 709, 737
Frkovi, Ivica 401, 555
Frkovi, Mate 399, 423
Fuchs, Wilhelm 81, 654
Funk, Walther 687
G
Gagliardi, Emanuel 18, 30, 31, 46
G^j, Ljudevit 5
Gali, Vladimir 485, 489, 518
non

Gambarra, Gastone 108, 120
Garaanin, Ilija 4
Gari, Jozo, biskup 613, 620
Gavrilo, vidi Doi, Gavrilo
Gai, Franjo 407, 425
Georgijev, Kimon 174
German, patrijarh 629
Germogen, mitropolit 602, 603, 625, 638,
643, 449, 603, 655, 678, 866
Gestapo 63, 81,135, 234, 259, 358
Giolitti, Giovanni 20
Giunta, Francesco 154
Giuriati, Giovanni 19, 473
Glaise von Horstenau, Edmund 66, 87, 272,
332, 370, 371, 373, 374-376, 390, 396, 403,
422-424, 426, 431, 450, 452, 455, 461-463,
466, 467, 474-482, 486, 487, 489, 492, 493,
496, 508, 516-520, 546, 565-567, 601, 638,
641, 666, 703, 734, 775, 794, 804, 811, 837,
871, 883
Glava, Radoslav 593
Globocnik, Odilo 131,133, 867
Gluac, Vaso 528
Godfrey, William 606
Gring, Hermann 72, 81, 92, 241, 689, 723
Grazioli, Emilio 108, 111,115, 117, 140
Grka 21, 42, 44, 55, 73-79, 81, 91, 92, 168,
169,171-176,180,181,190,193,195,199,
215, 238,240, 245,265,304,328,338,365,
369, 460, 491, 514, 521, 657, 697, 699-701,
703-705, 709, 710, 714, 722, 733, 736, 738,
753, 763, 777, 793, 800, 835, 845, 876,
877
Grka pravoslavna crkva 172, 534, 562,
589
Gri, Radmilo 288
Gregori, Dragutin 547
Grol, Milan 250
Grui, Djuro 480, 508, 521, 552
Grum, Andro 513
Gubec, Matija 392
Guberina, Ivo 412, 422, 884
Gulin, Pavao 615, 616
Gumplowicz, Ludwig 392, 423
Gusirye 67, 157, 166
Gustovi, Artur 513
H
Habsburg, Ferdinand, nadvojvoda 439, 530
Habsburka Monarhija (takoer, Habsburgovci) 4, 6-9,16-18, 46, 271, 285, 309, 382,
420, 439, 440, 463, 465, 530, 534, 535, 538,
564, 584
Hacin, Lovro 131,135
Hadi, Ilakija 544, 548
Hadiefendi, Muhamed 548, 567
Haeffner, Arthur 381,422,424, 518, 519, 638,
804
Halder, Franz 56
Hansa Leichtmetalle 692, 731
Hebrang, Andrija 50, 503, 504, 506, 521
Hefer, Stjepan 401, 759, 879
Heimatbund 104,105
Hellenbach, Zdenko 301
Helm, Hans 662, 663
Hempel, Desiderius 552
Hercegovina, vidi Bosna i Hercegovina
Hereni, Ivan 423, 480, 509, 513, 518, 849,
851, 881
Herman Gring Werke 692, 698, 699, 710,
735
Heydrich, Reinhard 99,138
Himmler, Heinrich 82, 84, 85, 92, 99, 101,
102, 131, 144, 169,170, 223, 232, 241, 253,
254, 311-319, 335, 336, 345, 360, 361, 368,
374-376, 483, 549, 551, 552, 566-568, 662,
812, 837, 861
Hirschegger, Rudolf 133,145
Hitler, Adolf (takoer, Fhrer) 36, 42-44,
49, 55, 56, 61-63, 65-67, 69, 73-77, 79, 81,
83-86, 92, 99, 100, 107, 129, 130, 133, 144,
156, 169, 175, 181, 182, 185, 192, 193,
1953,215,216,218,220,222-224, 226,232,
240, 241, 243, 244, 258-260, 265, 267, 271,
277, 279, 291, 294, 295, 298, 302-305, 310,
311, 313-315, 317, 318, 321, 324, 334, 336,
337, 343-345, 349-351, 354-356, 359-362,
365-376, 389, 390, 393, 416, 423, 447, 448,
450, 466, 486, 493, 506-508, 516, 518, 521,
548-552, 648, 654, 666, 670, 685, 704, 714,
723, 726, 736, 739, 741, 831, 832, 853, 862,
870-872, 877, 880
Hofer, Franz 130
Hondl, Aleksandar 749, 750, 758-761, 775
Kazalo
Horthy, Mikls 18, 36, 56, 182, 186,195, 251
Horvat, Paul 499
Hostage, sluaj 299
Hromi, Muhamed 544
Hrvatska 3-6, 8, 9, 13, 14, 18-22, 25, 26, 3032, 35, 37, 39-44, 46-49, 55-59, 62-64, 66,
69, 76, 86-89, 100, 101, 106, 123, 124, 135,
138, 150,152, 182,195, 212, 225, 237, 249,
255, 260, 263, 266, 267, 269, 270, 280, 281,
285, 293, 308, 309, 326, 327, 329, 332, 336,
367, 381, 382, 385-393, 395, 396, 398, 400,
401, 404-407, 409-416, 419, 420, 424-427,
431, 435, 437, 441, 442, 449, 452-454, 457,
458, 460, 463-465, 468, 479, 480, 483, 495501, 503-507, 518, 519, 535, 537-539, 549,
552, 560, 564-566, 583, 584-586, 590, 591,
594-596, 599-601, 605-619, 630, 633, 634,
638-641, 647-649, 662, 666, 671, 672, 675,
677, 679, 680, 703, 704, 714, 723, 726, 727,
730, 778, 779, 789, 794, 811, 813-816, 822,
824, 827, 832, 836, 845, 855, 858, 859, 863,
870-876, 879, 881, 884
Hrvatska (ista) stranka prava 5, 19, 27, 47,
391, 392, 415, 560
Hrvatska dravna banka 424, 755-757, 760,
761, 771, 772, 775-777, 779, 785, 787, 791,
802, 803
Hrvatska graanska zatita 62, 63, 87-88,
400, 402, 473, 474, 495, 827
Hrvatska legija 18
Hrvatska pravoslavna crkva 288, 441, 590,
601-604, 625, 627, 638, 643
Hrvatska puka (republikanska) seljaka
stranka 10, 12-15,19, 22, 23, 45
Hrvatska puka stranka 24, 25, 47, 48, 411,
586
Hrvatska seljaka stranka 13, 23-26, 29, 36,
37, 39-42, 47, 48, 50, 57-63, 87, 185, 337,
353, 365, 373, 385, 387, 388, 391, 393, 399411, 415, 424-426, 454, 467, 473, 476, 477,
482, 483, 487, 490, 492, 495-507, 517, 520,
521, 542, 564, 587, 611, 613, 634, 826, 827,
837, 855, 872, 873, 875, 883
Hrvatska seljaka zatita 62, 63, 87, 400, 402,
473, 747, 827
Hrvatska starokatolika crkva 586, 634
Hrvatski orlovi 587
Hrvatski sabor 7-11, 15, 19, 28, 45, 384, 388,

393, 402, 412, 415-418, 421-423, 426, 427,
431, 556, 588, 602, 620, 662, 874
Hrvatsko primorje 31, 150, 269, 338, 339,
357, 397, 402, 406, 495, 590, 605, 664, 666
Hrvatsko-maarski (ugarski) sporazum 4,
6,392
Husi, Sulejman 814
Husseini, Hadi Amin el 546, 549, 566, 669
I
I. G. Farbenindustrie 687, 692, 699
Ilirski pokret 4
islam (takoer, islamska vjera) 525, 526,
532, 533, 534, 545, 549, 562, 569, 573, 588,
591, 593, 600, 601, 622, 626, 643, 676
Istra 19, 20, 31, 77, 123, 124, 126-129, 131,
134, 135, 137, 151, 155, 267, 324, 347, 465,
467, 502, 590, 667, 713, 732, 815, 832, 846,
856, 863, 868
Italija 3, 7, 12, 19, 20, 21, 30, 31-34, 38-40,
42-46, 50, 52, 55, 56, 62, 63, 66, 67, 69,
73, 77, 78, 88, 89, 95, 97, 99-103, 105, 106,
108,109,111,112,113,115,117,119,121,
123-131, 133, 135, 137, 139, 140, 142-144,
149-158, 163, 166, 167, 168, 174, 176, 182,
187-189, 192, 194, 202, 213, 224, 236, 237,
239, 265-267, 269, 270, 272, 274-277, 279282, 284, 285, 287, 288, 290-295, 297-300,
302, 304, 305, 309, 310, 316, 320-327, 329,
331-334, 337-339, 352, 355, 357, 358, 369,
379, 381, 385, 387, 388, 390, 391, 395, 403,
404, 406, 408, 416, 422, 424, 431, 438, 457,
458, 462, 473, 474, 475, 477, 479, 480-482,
488, 494, 497, 499, 500, 502, 515, 519, 520,
528, 529, 548, 552, 564, 565, 575, 579, 580,
581, 591, 605, 607, 612, 617, 635, 639, 641,
649, 650, 655, 656, 659, 663, 604, 665, 666,
667, 669, 671, 673, 679, 680, 681, 685, 686,
687, 688, 692, 695, 700, 701, 705, 709-711,
713, 715, 722, 725, 729, 733, 735, 737, 738,
742, 745, 748750, 753, 762, 763, 764, 765,
767, 772, 773, 776, 788, 793, 799, 800, 802,
808, 811, 819, 820, 840, 846, 858, 860, 861,
862-864, 867, 868, 870, 871, 875, 877, 881,
882, 884
fini

Ivani, Stevan 202
Ivanievi, Dragutin 452
Izrael 674, 681, 840
J
Jadran (obala, regija, more) 19, 20, 30, 31,
40, 99, 124, 142, 149-151, 156, 161, 182,
267, 269, 275, 277, 279, 280, 282, 285, 292,
322, 324, 343, 346-348, 351, 356, 358, 370,
371, 395, 400, 408, 419, 458, 490, 492, 496,
499, 502, 529, 530, 535, 666, 713, 730, 758,
776, 815, 820, 861, 871, 873
Jadranska obalna zona 130
Jagodic, monsinjor 582
Janikovi, Tomo (i njegov izvjetaj) 51,
401,402, 405, 407, 408, 424, 425, 426, 498,
499, 500, 501, 503, 520, 874
Janko, Sepp 224, 226
Jankovi, Momilo 50, 202, 204
Japan 300, 333, 847
Jasenovac 402, 425, 426, 448, 449, 450, 455,
462,467, 468, 624, 625, 637, 643, 673, 676,
682, 807, 811-816, 822, 825, 827, 834, 838,
839, 881, 882
Jeli, Branimir 35
Jevevi, Dobrosav (takoer, njegovi etnici) 135,163, 286, 288,329,330,863,867,
868
Jevti, Bogoljub 33
Jezerina (rudnik) 166, 710, 737
Jodl, Alfred 373, 703
Joji, Risto 202
Joni, Velibor 204
Josif, Cvijovi, metropolit 178, 575, 576, 616,
638
Josifovi, Stanislav 202
Jovanovi, Dragoljub 247
Jovanovi, Dragomir 242, 243
Jovanovi, Platon, episkop 448,
Jovanovi, Slobodan 247, 248, 249
Jovanovi-Patak, Ljuba 725
Jugomontan A. G. 710, 711, 733
Jugoslavenska demokratska zajednica 248
Jugoslavenska izbjeglika vlada 59, 111,
113, 114, 120, 121, 134, 142, 161, 207, 212,
233, 247-250, 294, 299, 325, 400, 403, 405,
932
408-410, 413, 424, 483, 496-498, 500-503,

592, 605, 611, 619, 623, 631, 634, 635, 637^
642, 810, 811, 826-828, 837, 864, 882
Jugoslavenska muslimanska organizacija
(JMO) 14, 15, 23, 58, 415, 540-542, 545,
558, 564, 565, 567
Jugoslavenska nacionalna stranka 112,
553
Jugoslavenska narodna banka 107, 685, 775,
777, 778, 780, 785
Jugoslavenska radikalna zajednica 247
Jugoslavenska vojska u otabini 112, 114,
120,126,133,136,161, 212, 248, 291, 860,
863
Jugoslavenski narodni pokret, vidi Zbor
Jugoslavenski odbor 7,14, 44
Juki, Ilija 403, 611
Juljjska krajina 116,137, 851
Juppe, Hans 343, 367, 368, 376
Juri, Milutin 365, 502, 503
Jureti, Augustin (takoer, Juretiev izvjetaj) 332, 449, 451, 454, 464, 466, 467, 496,
516, 519, 520, 521, 634, 636, 637, 874
Juriev, Dionizije 600
Jttner, Hans 551
K
Kalabi, Milan 234, 253, 259
Kailay, Miklos 226, 251
Kamber, Dragutin 411, 426, 427, 451, 452,
544, 586, 873, 883,
Kammerhofer, Konstantin 296, 311-313, 315319, 335, 336, 361, 367, 368, 376
Karadi, Vuk Stefanovi 4
Karaorevii, dinastija 7, 11, 14, 17, 23, 48,
136,142, 156, 210, 249, 252, 505, 575, 863
Kardelj, Edvard 110, 111, 115, 122, 139-142,
506, 521, 582, 838,
Karlo, austrougarski car 8,18
Kasche, Siegfried (takoer, Kascheov izvjetaj) 66, 89, 100, 102, 103, 138, 260, 274,
284, 303, 308, 311-313, 315, 318, 328-330,
335-338, 347, 350, 351, 354-357, 359-362,
365-367, 369, 371-376, 416, 422, 444, 445,
447, 450, 460, 461, 465, 466, 468, 477, 486,
516, 518, 520, 550, 551, 552, 566, 567, 568,
Kazalo
601, 602, 635, 636, 638, 643, 662, 666, 667,
679, 680, 705, 729, 734, 738, 741, 742, 752,
767, 833, 874, 884
Katii, Natko 615
Katolika crkva, vidi Crkva, katolika
Kavran, Boidar 433, 881
Keiper, Wilhelm 163, 190
Keitel, feldmaral 144, 324, 338, 350, 376,
691, 714
Keller, Willibald 310
Kerin, Veliko Georgijev 33
Kerovani, Otokar 393
Kesselring, Albert 79, 130,131, 337, 338, 878
Kewisch, Erich 214, 254
Keyser, Theo 92, 712
Kidri, Boris 110, 127,142, 582
Kiessei, Georg 81
Kiszling, Rudolf 816, 817, 839, 851, 854, 877,
878, 879, 880
Klauzer, Ivan 816, 819, 822, 823, 839, 842
Kluz, Franjo 483
Kljakovi, Jozo 194, 372, 393, 425, 521, 640
Koovi, Bogoljub 819, 823, 824, 838
Koevje 97,107, 118, 124, 126, 224, 309
Koevski rog 865
Kokalj, Anton 133
Kolievski, Lazar 179
Komesarijat za cijene i plae 784
Komesarijat za izbjeglice 236-238, 445
Komesarijat za idovska pitanja 657
Komisija za ratne odtete 799, 823
Komunistika internacionala (Kominterna)
22, 23, 35-36, 46, 47, 179, 451, 557, 811,
882
Komunistika partija Albanije (KP Albanije)
167
Komunistika partija Bugarske (KP Bugarske, KPB) 179,181,193, 222
Komunistika partija Hrvatske (KP Hrvatske, KPH) 50,129,386, 404, 406,410, 424425, 501, 503-505, 520, 521, 553, 634, 882
Komunistika partija Italije 129
Komunistika partija Jugoslavije (KPJ) 1517, 21, 36, 46,47, 50, 59,101,129,140,142,
158, 167, 178, 179, 190, 194, 222, 380, 386,
404, 407, 451, 521, 546, 557-559, 568, 569,
576, 577, 632, 671 -
Komunistika partija Slovenije 105, 109,

112,113,115,120,123,129, 582
Kon, Hugo 662
koncentracioni logori 35, 51, 92, 102, 106,
110,113,115, 116,118,119, 121, 122, 125,
139,140, 144,153, 158, 164,183, 185,188,
196, 213, 217, 221, 229, 234, 238, 241, 289,
300, 323, 325, 357, 385, 394, 402-404, 417,
423, 432, 441, 445, 448, 449, 454, 455, 458,
466, 511, 555, 575, 582, 621, 623, 637, 643,
650, 653-656, 658, 660-664, 668, 673, 676,
680, 681, 725-727, 741, 808, 811, 812, 820,
835, 839, 867
Koroec, Anton 23, 24, 26
Koruka 3, 97, 99, 100-102, 105, 130, 131,
136,137, 144, 851, 864
Kosovo 3,16, 21, 30, 67, 69, 77,150,157,165,
166-171, 175, 176, 178, 181, 191, 192, 194,
202, 218, 237, 239, 251, 282, 284, 328, 439,
567, 576, 649, 650, 656, 673, 674, 676, 680,
729, 824, 829, 832, 839, 845, 876
Kosovska bitka 171
Kosti, Josif 204
Kosti, Lazo 202
Koak, Vladimir 281, 288, 328, 390, 392, 401,
426, 679, 734, 753
Kouti, August 26, 29, 37
Kovaevi, Zvonko 88
Kovai, Ivan Goran 329
Kovai, Matija 412
Kozaci, ruski 344-346, 362, 370, 759
Kozara 260, 302, 462, 468, 557, 741
Kragujevac 75, 77,91,220,654,698,699, 735,
832, 842
Krajai, Ivan-Stevo 485, 517, 518
Kralj, Mijo 33, 49
Kraljevina Jugoslavija 387, 440, 441, 451,
472, 540, 863
Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca 3, 10,
11,15,18, 19,149,156, 173, 247, 420, 441,
540, 584
Kraljevo 75, 91, 220, 257, 654, 698, 699, 713,
832, 842
Kranjska, Gornja (Gorenjska) 97, 99-102,
104, 105, 130, 137, 144
Krbavska bitka 438, 530, 584
Kreli, Vladimir 345
asa

Krek, Miha 114,142, 862
Kren, Vladimir 480
Krener, Franc 864, 865
Kreyter, general major 214
Krfska deklaracija 7, 15
kriari 587, 615, 634
Krnjevi, Juraj 26, 29, 37, 58, 400, 403, 410,
425, 497, 498, 499, 611, 634, 826, 854
Krsmanovi, Ognjen 204
Kiibler, Ludwig 130,144
Kuhar, Alojz 114,136
Kuhari, Franjo, kardinal 629
Kulenovi, Dafer 58, 503,543, 544, 545, 656,
566, 601
Kulenovi, Muhamed 555
Kulenovi, Osman 543, 600
Kulturbund 97,137, 223-225, 256, 309
Kuntze, Walter 76, 80, 90, 91
Kutschera, Franz 97
Kuvedi, ivan 401
Kvaternik, Eugen 392
Kvaternik, Eugen Dido 33, 34, 38, 64, 298,
391, 434, 455, 492-494, 547, 873, 874
Kvaternik, Slavko (maral) 56, 57, 59-62, 65,
287, 294, 295, 303, 304, 384, 391, 412, 416,
431, 432, 449, 450, 472, 475, 479, 487, 492494, 543, 602, 610, 660, 827, 873, 874
L
Lah, Ivo 819, 821, 822, 823, 842
Landfried, Friedrich Walter 766
Lapp, Sepp 226
Latkovi, Radovan 413
Laxa, Vladimir 304, 479, 487
Legija smrti 114,118,119
legionarske divizije 295, 296, 306, 307, 308,
326, 332, 333, 343, 347, 351, 361, 375, 477,
482, 483, 484, 485, 490, 494, 513, 517, 848,
852, 853, 859, 859, 860
Lendi, Ivo 50, 412, 422
Leskoek, Franc 110
Letica, Duan 202
lijeva skretanja" 122, 123, 142, 160, 190,
833
Lika 33, 126, 153, 287, 288, 290-292, 306, 329331, 347, 349, 391, 392, 406, 410, 421, 438,
no a
450, 459, 462, 484, 495, 509, 530, 535, 590,

619, 813, 833-835, 846, 860, 863, 867, 872 '
Lipovac, Joanikije, metropolit 578, 643
Lisak, Erih 376, 390, 614-616, 878
List, Wilhelm 73, 74, 76
Lobkowitcz, Erwein 592, 604
Lohr, Alexander 76, 77, 79, 84, 90, 131, 273,
284, 302, 303, 315, 334, 336, 462, 482, 492,
666, 777, 800, 846-848, 857, 860, 876-878,
880
I. mbrassa, Giuseppe 108
Londonski sporazum 9, 19, 20,149, 269
Lorkovi, Mladen 35, 36, 49, 281, 283, 284,
288, 290, 293, 295, 310, 315, 317, 328, 329,
334, 344, 365, 366, 371, 375, 376, 384, 390,
392, 420, 438, 447, 454, 461, 476, 495, 502,
503, 521, 560, 602, 638, 675, 679, 726, 734,
858, 874, 882
Lorkovi-Voki urota 476,483,488, 490,492,
504, 506, 507, 508, 514, 871
Luburi, Vjekoslav 35, 381, 390, 412, 421,
448, 449, 450, 466, 476, 480, 509, 513, 518,
521,522, 611,812,846,880
Lueti, Ante 284, 330
Luki, Mihajlo 487
Lters, Rudolf 304, 305, 334, 431, 463, 481,
517, 608
Luther, Martin 254, 335, 336, 654, 665, 678,
680
14
Ljoti, Dimitrije V. (takoer, njegov pokret
i ljotievci) 135, 164, 202, 207, 208, 210213, 216, 231, 247, 252-254, 326, 331, 404,
575, 622, 624, 632, 825, 833, 841, 846, 863,
867, 868, 882
Ljubljana 13, 67,103,107,108,110,112,113,
115, 116, 118, 119, 123, 126-128, 130, 131,
133, 135, 139-144, 267, 269, 281, 362, 580582, 613, 547, 701, 705, 846, 860, 863, 864,
868,882
Ljubljanska pokrajina 67, 102, 103, 106-120,
122-133,135,139-141,144
Ljuboten (rudnik) 166, 191, 695, 729
Kazalo
M
Maek, Vladko 13, 25, 27-29, 37, 39-43, 45,
48, 50-52, 55, 57-61, 63, 86, 87, 211, 333,
379, 381, 396, 399-409, 412, 424-426, 467,
477, 482, 487, 495-499, 504-506, 520, 521,
542, 564, 575, 586, 610, 615, 634, 826, 827,
872, 874, 883
Maarska 4, 6, 9, 14, 16, 18-20, 22, 31-35, 38,
46, 50, 55, 56, 67, 69, 86, 93, 97, 138, 182187, 195, 196, 222, 224-228, 237, 251, 256,
257, 265, 294, 295, 299, 309, 314, 326, 333,
334, 381, 382, 387, 390, 417, 438, 441, 450,
468, 535, 552, 560, 565, 614, 639, 648, 649,
652, 657, 658, 663, 666, 669, 673, 688, 695,
697, 701, 703, 714, 715, 733, 741, 745, 759,
762-764, 773, 788-792, 799, 802, 832, 845,
861
Maarsko-Hrvatsko Kraljevstvo (takoer,
vladar, drava) 387, 438, 525, 527-531,
533
Magdi, Milivoj 412
Maglione, Luigi, kardinal 413, 592, 596, 598,
635, 636
Magovac, Boidar 405-407
Makanec, Julie 421, 612
Makedonija 3, 5,16, 21, 30, 31, 65, 67, 69, 77,
91, 99-101,150, 165170,172-195, 202, 218,
237, 239, 251, 282, 328, 425, 457, 481, 514,
559, 576578, 587, 633, 647, 648, 649, 652,
657, 658, 673-678, 695, 703, 710, 711, 724,
726, 729, 735, 737, 789, 800, 824, 832, 836,
876, 877
Makedonska pravoslavna crkva 577, 632
Maksimovi, Toma 236
Malettke, Walter 57, 86
Malinov, Ivan 221
Mandi, Dominik 610, 874
Mandi, Nikola 359, 362, 403, 421, 424, 468,
484, 520, 555, 741, 756, 794, 804
Mannesmanngesellschaft 692
Marcone, Abbot Giuseppe Ramiro 365, 413,
592, 594, 596, 598, 605, 610, 611, 618, 619,
629, 635, 641, 669
Mari, August 479
Marjanovi, edomir 50, 91, 204, 331
Masfeld Kupfer A. G. 692, 709, 733
masoni 41, 48, 208, 210, 393, 412, 550, 574,
587, 609, 618, 634, 640, 654, 679

Mayneri, C. Carrana 325, 339
Mazzolini, Serafino 156-159,189
Maurani, Ivan 5
Medved, Ladislav 464, 488, 500, 874
Meimurje 69, 183, 186, 187, 195, 309, 326,
468, 649, 652, 657, 658, 673, 674, 678, 695,
792
Meusaveznika agencija za ratne zloine
812, 823
Mehii, Mehmed 543
Melaher, Joe 133,145
Merhamet 457, 459, 566
Merrem, satnik 349
Mei, Ademaga 426, 544, 548
Metrovi, Ivan 393, 637, 640, 872
Metzger, Josip 480, 513
Meyszner, August 80-84, 91, 92, 207, 215,
232, 241, 254, 258, 315
Mifka, Spiridon, biskup 602, 625, 643
Mihailov, Ivan 32, 174, 175, 177, 180, 181,
194
Mihailovi, Draa 111, 112, 114, 120, 121,
126, 127, 133, 137, 159, 161-164, 170, 190,
194, 199, 203, 207, 208-213, 216, 217, 229,
230, 232-235, 238, 240, 242-245, 248, 249,
251-254, 258-261, 278, 286, 291, 306, 331,
408, 424, 455, 456, 461, 467, 496, 497, 498,
553, 556, 568, 575, 576, 615, 616, 642, 798,
828, 853, 857, 858, 860, 862, 863, 867, 868,
875, 880, 881, 882
Mihaljevi, Marko 547
Mijukovi, Jovan 204
Mikac, Marijan 879
Miklos, Bela 186
Miku, Metod 125, 138-140, 142-145, 582,
583, 633
Mileti, Antun 814, 815, 838, 839
Mileti, Milan 814
Mili, Lavoslav 480
Milievi, Vladeta 38, 48, 49-51
Miljkovi, Husnija (Huka) 553
Mindszenty, Jzsef, kardinal 614
Minucci, Enzo 731, 742
Mii, Aleksandar 223
Mii, Alojzjje 454, 595
Mitteleurpischer Wirtschaftstag 687

Mlada Bosna 6, 564
Mohaka bitka 438, 439, 530, 534, 562
Moraa, Pero 813
Mortigija, Tias 412
Mokov, Ante 88, 480, 509, 510, 513, 519,
520, 521, 522, 615
Mufti, Ismet 543, 565, 626
Mulali, Mustafa 552
Muslimani 15, 46, 58, 62, 163, 249, 289, 290,
325, 349, 379, 391, 397, 415, 419-421, 432,
437, 445, 447, 451, 456, 457-459, 523, 525,
526, 529, 531, 534-540, 542-561, 563-569,
601, 626, 627, 643, 814, 815, 824, 834, 872
Muslimanska legija 548
Muslimanski oslobodilaki pokret 554
Muslimansko narodno vijee 555
Mussolini, Benito 40-44, 49, 63-66, 69, 88,
115,117,124, 130, 139,144,150,158,161,
162, 188, 267, 269, 270, 277, 321-324, 327,
337, 359, 566, 663, 665, 666, 669-731, 735,
870
Muicki, Kota 213, 253, 260, 868
MVAC, vidi Antikomunistika dobrovoljaka milicija
N
Nacionalistiki komitet Crne Gore 160
Nacionalni komitet osloboenja Jugoslavije
(NKOJ) 124, 250, 406, 409, 554
Nacionalsocijalistika radnika stranka 57,
85, 92, 418
nacionalsocijalizam 389, 390, 549, 550
nacisti, nacizam (ideologija, pokret, stranka) 56, 57, 67,101,137,138,155,185,186,
211, 223, 224, 228, 253, 256, 309, 314, 365,
379, 383, 384, 388, 392, 396, 404, 426, 434,
609-612, 617, 620, 626, 648, 649, 655, 657,
659, 670, 671, 674, 675, 677, 692, 733, 739,
792, 830, 875
Naertanije 4, 44
Nad, Kota 852, 880,
Nardelli, Bruno 348, 371, 373
Narodna fronta (Albanija) 167, 168, 181
Narodna legija (Slovenija) 112,114,141
Narodna radikalna stranka 13,14,15, 23, 24,
46, 47, 246, 247, 249, 250,
Narodna skuptina (Jugoslavija) 574

Narodna skuptina (Srbija) 11, 24, 25, 27
Narodni odbor (Albanija) 168
Narodnooslobodilaka vojska (Jugoslavija)
405, 504, 505, 855
Narodnooslobodilaki odbori (Jugoslavija)
397, 405, 410, 424
Narodnooslobodilaki rat (Jugoslavija) 125,
504, 840, 852, 880
Narodno upravno vijee (Crna gora) 163
Narodno vijee (Crna gora) 159
Narodno vijee Slovenaca, Hrvata, i Srba 812,15, 25,159
nastae 388, 390, 422
Natlaen, Marko 110, 579
Naval, Pierre 689
Navratil, Fridrih 355, 356, 372, 373, 500
Nazor, Vladimir 392
Nedi, Milan 69, 74, 84-86, 91, 93, 163, 164,
203-209, 211, 213, 220-222, 230-235, 237,
238, 240-245, 250-253, 255, 258-261, 331,
455, 493, 575, 655, 719, 720, 725, 726, 739,
746, 748, 774, 775, 798, 799, 808, 811, 825,
827, 832, 833, 841, 867, 868, 869, 883
Nemanjii, dinastija 527
Neubacher, Hermann 75,82,85, 92,192,369,
232, 240, 241, 243, 244, 257-261, 369, 376,
723
Neuberger, Stjepan 489
Neuhausen, Franz 81,82,84,91,92,237,241,
259, 690, 693, 707, 708, 711, 718-724, 734,
737, 739, 747, 763, 784, 794, 798, 803
Nevisti, Franjo 412
Nezavisna Drava Hrvatska 11, 20, 36, 43,
49, 55, 56, 60, 64-67, 69, 73, 74, 77, 78, 81,
82,87-89,100-105,113,130,135,137,138,
150, 151, 153, 155, 160-163, 183, 188, 194,
202, 205, 208, 215, 218, 220, 224, 236-239,
254, 260, 263, 265-267, 269-316, 317-319,
323-339, 341, 343-363, 365-376, 377, 379385, 387-389, 393-395, 397, 398, 400-403,
405, 408, 411-414, 416, 418, 420, 422427, 429, 431-437, 440-447, 449-453, 455469, 471-477, 479-497, 499, 502, 506-509,
511-523, 525, 543-552, 554-556, 565, 567,
569, 575, 576, 579, 586, 588-594, 596-605,
610-613, 615, 617-619, 621, 622, 625, 627,
Kazalo
629-631, 633, 635-640, 642, 643, 648-650,
652, 657, 659, 661-669, 671, 673, 675-677,
679-681, 691-695, 700, 701, 703-705, 707,
712-718, 723, 724, 726-732, 734, 735, 738,
740-742, 745, 748-779, 783-786, 788, 790797, 801-803, 807, 808, 810-817, 819, 822,
825-829, 833, 834, 836, 841, 845-859, 863865, 867, 870-873, 875, 877, 879, 880, 883,
884
Niedzielsky, Feliks 413
Nikola I, crnogorski kralj 11, 156,158,189
Nikoli, Franjo 62
Nikoli, Vinko 423, 424, 449, 619, 640, 839,
879, 880
Niska deklaracija 7
Nitti, Francesco 20
Norveka 727, 734, 808, 832, 835, 842
Novak, Karlo 48,114, 120, 121, 126-128,133,
141,142,143
Nj
Njemaka 33,35, 42, 44, 52, 55-57, 61, 62, 67,
69, 72, 73, 76, 82, 89, 90, 92, 95, 101-106,
108, 111,141,155,158, 160,166,168, 175177, 182, 184, 186, 199, 201-207, 209, 215217, 220, 224, 228-230, 232, 234, 235, 241,
243, 251, 253, 265-267, 271, 273, 274-277,
280, 292, 293, 295, 297-301, 305, 306, 309312, 314, 321-323, 326, 333, 343, 348-350,
361, 363, 365, 366, 369, 375, 379, 385, 387,
390, 398, 404, 418, 432, 450, 458, 463, 468,
473, 474, 477, 479, 480, 482, 483, 492, 484,
506, 508, 511, 519, 546, 551, 552, 565, 567,
612, 647, 648-650, 653, 656-659, 664, 665,
670, 678, 685-696, 698, 699, 701, 703, 705,
708-719, 721-733, 737, 739-741, 745-748,
750-765, 767-774, 777-779, 788, 792-797,
799, 801, 802, 808, 819, 832, 835, 840, 847,
861, 869, 871, 875, 877-880
O
Obrkneevi, Milo 602, 603, 638
Obznana 16
Olan, Mihailo 204, 209, 213, 240
Omranin, Ivo 816, 817, 839, 880, 882
Operacija Achse 77,130, 322

Operacija Kammerjger 221
Operacija Ratweek 705
Operacija Schwarz 162, 221, 291, 292, 306,
320, 334, 463, 482, 703
Operacija Weiss 161,162, 220, 276, 291, 292,
306, 307, 315, 320, 334, 371, 463, 482, 553
Orazi, Venzi 151
Orani, Ivan 412, 413, 661, 879
Osborne, Godolphin Francis d'Arcy 630,
631
Osmansko Carstvo 4,172,192,256,420,437440, 463, 530-535, 538, 561, 563
Osovina, sile (vojska, snage, strana) 37, 38,
42, 44, 58, 65, 82, 97, 108, 109, 112, 113,
133,134,152,159, 165,166, 171, 176,177,
181,184, 189, 193, 206, 247, 248, 265, 266,
277, 278, 297, 300, 320, 321, 324, 379-381,
384, 387-388, 399, 403, 451, 458-460, 462,
464, 468, 479, 481, 491, 495, 497,499, 500502, 516, 547, 556, 579, 603-604, 610, 611,
618, 647, 666, 669, 683, 685, 687, 689, 691,
693, 695, 699, 701, 703, 705, 707, 709, 711,
713, 715, 717, 719, 721, 723, 725, 727, 728,
731-733, 735, 737, 739, 741, 743, 745, 747,
749, 751, 753, 755, 757, 759, 761-763, 765,
767, 769, 771, 773-775, 777, 779, 783, 786,
788, 791-793, 798, 813, 829, 832, 848, 857,
859, 871, 872, 876, 877
Osvobodilna fronta (Slovenija) 106,110-113,
115, 119, 120, 122, 123, 125-127, 135, 139,
142-144, 583
Oxilia, Giovanni Battista 66, 271, 272, 281,
293, 295, 328, 332
P
Palestina 649, 655, 656, 669, 674, 678, 840
Panda, Muhamed 459, 554, 566, 568, 642
Pannwitz, Helmuth von 345, 370, 880
Panti, Duan 202
Pap, Pavle 671
Parac, Matija 860
Pareanin, Ratko 213, 252, 253
partizani (albanski) 170, 171
partizani (oruane snage Komunistike partije Jugoslavije) 36, 77, 82, 85, 101-106,
QQ7

110-120, 122-129, 131, 133-137, 139, 141,
142, 152-154, 159-164, 167-171, 180, 181,
185, 188-190, 194, 205, 213, 218, 220-222,
235, 238-242, 245, 248-250, 254, 255, 259,
277, 282, 284-289, 292, 296, 301, 302, 304,
306-308, 312, 313, 315, 318, 320, 323-325,
328-331, 334, 337, 339, 344-350, 352, 355,
356, 358, 362, 369, 371, 373, 376, 380, 386,
393, 395, 397, 398, 402, 404-410, 421, 424,
425, 426, 445, 446, 451, 455-463, 468, 471,
474, 476, 479, 480-486, 488-490, 494-507,
509, 511, 513, 515-518, 521, 525, 547, 548,
550-559, 565-569, 575-583, 589, 590, 605607, 611, 615, 620-627, 630, 632, 633, 640,
643, 648, 652-656, 658, 659, 662, 665, 667,
668, 671-673, 678, 681, 685, 686, 689, 691,
703-705, 708, 712-715, 725-727, 740, 741,
753, 758, 759, 762, 765, 774, 776, 786, 788,
794, 796, 797, 798, 800, 801, 808, 811-817,
819-822, 825, 828, 829, 831-835, 838, 839,
841-857, 859-868, 574, 875, 876, 877, 878,
879, 881, 882, 883
partizanski Glavni tab Hrvatske 124, 405,
409,463,503
partizanski Vrhovni tab (Vrhovni tab NOV)
111,124,162, 352, 461,557
Patterson, Richard C. 606, 639
Paveli, Ante 11, 27, 30-34, 36, 38, 40, 41, 43,
47-51, 57-60, 62-66, 87, 88, 152, 174, 260,
267, 269-272, 275, 279, 281, 283, 285, 287289, 293, 294, 296, 301, 303-305, 307, 315317, 324, 326, 330, 334, 344, 350, 351, 353,
355, 356, 359-362, 365-373, 375, 376, 379,
381-385, 388-393, 396, 397, 399, 401-403,
412, 415-417, 420-427, 431, 433, 435, 441,
447-450, 455, 459, 461, 463-468, 472, 473,
475-477, 479, 480, 484, 486-489, 491-494,
502-509, 512-516, 518-520, 522, 525, 543,
544, 548, 550, 552, 554, 564, 565, 588, 589,
592, 594, 595, 596, 598, 599, 600, 602-604,
610, 611, 613-617, 619, 620, 623, 625, 633,
636, 637, 641, 642, 660, 661, 730, 799, 827,
832, 846, 848, 853, 857, 858, 864, 868, 872875, 878, 881, 882, 883, 884
Pavle, princ regent 38-40, 44, 51, 55, 212,
246, 247, 250, 252, 828
Pavlek-Mikina, Mihovil 393, 425
noo
Pavlovi, Miodrag 223

Penikar, Vilko 423, 474, 480, 509
Peanac, Kota Milovanovi (takoer,
njegovi etnici) 207, 210, 216, 217, 222,
229, 230
Peka patrijarija 437, 534
Pell, Herbert C. 450, 466, 837
Perec, Gustav 31, 32, 36
Perevi, Ivan 32, 33, 35, 46
Peri, ore 204,
Peri, Stijepo 291, 358, 359, 362, 363, 370,
374, 741
Petain, maral 207
Petar I, srbijanski kralj 156
Petar II, jugoslavneski kralj 136, 224, 408,
498, 499, 826
Peterlin, Ernest 119
Petei, iril 583, 623, 625, 633, 638, 640,
643
Petranovi, Boidar 528, 560
Petri, Jaka 562, 815
Petrovi, Darko 204,
Petrovi-Njego, Mihajlo (princ i dinastija)
156, 158, 189
Petrucci, Luigi 280, 294, 331
Phleps, Artur 349, 354, 356, 371, 549, 550,
566-568
Pieche, Giuseppe 188, 293, 332, 464, 665,
680
Pietromarchi, Luca 310
Pyade, Moa 671
Pio XI, papa 609
Pio XII, papa 616, 669, 670,
Pirzio Biroli, Alessandro 158-162, 189,190
Plav 67,157, 165
Plava garda 121,861
Ploe 752
Podunavlje 18, 19, 30, 99, 152, 256, 271, 277,
293
Poglavnikov/Paveliev tjelesni sdrug (PTS)
88, 348, 354, 362, 475, 477, 485, 513, 874
Politeo, Ivo 333, 599, 615, 637
Poljska 42, 312, 535, 542, 647, 650, 654, 685,
699, 763, 777, 731
Popov, Ivan 175, 695, 735
Popovac, Ismet 548, 566
Popovi, Krsto 160, 161, 255
Kazalo
Popp, Philip, biskup 625, 643
Pospiil, Zvonimir 33
Povjerljivi protokol, vidi Clodiusov sporazum
pravoslavlje 384,420,425,440,441, 573, 586,
588, 589, 591, 593, 594, 598-600, 603, 605,
607, 608, 618, 625, 627, 629, 631, 634, 636,
638, 648, 884
Prcela, John 817
Prebeg, Viktor 486
Predavec, Josip 29, 454
Prekomurje 31, 69, 97, 183, 186, 187, 309,
648, 649, 652, 657, 658, 673, 674, 695, 792
Prenar, Ivan 29, 402, 506
Preussische Bergwerke und Htten A. G.
692, 709
Prezelj, Ivan 133
Pribievi, Rade 410
Pribievi, Svetozar 10-12, 15, 23-25, 27, 28
Prodanovi, Jaa 247
protestantizam 588, 601, 608
Proti, Jevrem 202
Proti, Stojan 13
Prpi, Ivan 304, 449, 480, 487-489
Prtzmann, Hans-Adolf 319, 367, 368
Prvi svjetski rat 6, 7, 9, 12, 16, 29, 31, 44-46,
55, 88, 91, 92,109,112,149,151, 156,167,
173,193, 214, 221, 237, 247, 271, 298, 372,
425, 435, 441, 451, 479, 525, 539-541, 577,
584, 585, 648, 650, 657, 823, 826, 841
Puk, Mirko 384, 390, 588, 597, 598
Puri, Boidar 249
R
Rai, Punia 24
Raki, Franjo 528
Rademacher, Franz 654
Radi, Pavle 23
Radi, Stjepan 10, 12, 13, 15, 18, 19, 21-25,
31, 45, 47, 391, 401, 404, 587
Radosavljevi, Milo 204
Radovi, Novica 159
Raenovi, Stevo 286
Rainer, Friedrich 97, 130-132
Rjgi, Milan (Ivan) 33
Rajkovi, Duan 513
Rapallo, ugovor 20, 149, 150

Rapotec, Stanislav 619, 620, 631
Ratkovi, Stjepan 298
Ravnateljstvo za javni red i sigurnost
(RAVSIGUR) 385, 434, 448, 492
Re, Gian Carlo 293, 294, 474
Reichsinstitut fr Auslndische und Koloniale Forstwirtschaft 687
Reichskreditkasse 757
Reichskreditkassenscheine 201, 750, 785,
788
reis-ul-ulema 544, 600, 601
Reith, Franz 226
Rendulic, Lothar 77, 168, 343, 352, 354, 359,
361,811
Republikanska stranka (Srbije) 173, 247
Requard, Willy 311
Ribar, Ivo Lola 485
Rieger, Vilko 35, 381, 388, 389, 390, 412
Ryeka (Fiume) 8,19, 20, 31, 67, 69, 116,150,
153,155, 267, 281, 324, 347, 666, 701, 705,
749, 815, 833, 860
Rimski ugovori (Rimski sporazumi) 155,
266, 267, 269, 271, 272, 274, 275, 276, 279,
280, 298, 324, 333, 338, 355, 416, 730, 870
Rimsko-berlinski sporazum 42, 324
Ringel, Julius 367
Ritig, Svetozar 605
Roatta, Mario 69, 70, 116-118, 153, 154, 272,
273, 279, 280, 282-285, 287-291, 293, 322,
325, 581, 582, 665
Robotti, Mario 108, 115-118, 153, 154, 161,
280, 282, 292, 580, 581
Rohrbach, njemaki pukovnik 279
Rohstoffhandelsgesellschaft A. G. (Roges)
699
Rokvi, Mane 347
Rolf, Tomislav 509, 510, 513
Romi 3, 183, 379, 385, 41, 434, 450, 452, 607,
610, 675-677, 815, 824, 825, 835, 854, 871,
875
Rommel, Erwin 130
Roosevelt, Franklin D. 847, 877
Rsener, Erwin 131, 132, 144
Roman, Gregorij, biskup 118, 131, 135, 144,
145, 579-583, 613, 615, 622, 625, 632, 633,
863, 882

Rhrig, Adreas 312, 318
Rukavina, Branko 513
Rukavina, Juco 611, 839
Rumunjska 21, 33, 34, 81, 125, 180, 186, 215,
225, 227, 240, 251, 254, 294, 295, 314, 333,
334, 365, 373, 398, 483, 491, 503, 504, 508,
532, 653-655, 669, 686, 688, 692, 701, 703,
715, 716, 717, 727, 733, 763-765, 776, 777,
794
Rupnik, Leo (Leon) 108, 131, 132, 140, 144,
145, 580, 615, 632, 862, 865, 882
Rusija (carstvo) 7-9,16,44, 45,149,192, 532,
535
Rusija (sovjetska) 16, 22, 75, 124, 141, 195,
214, 215, 276, 295, 320, 321, 345, 365, 602,
654
Ruska oslobodilaka armija 853
Ruski zatitni korpus 83, 208, 210, 214-216,
245, 254, 740, 746, 867
Ruinovi, Nikola 327, 592, 603, 604, 635,
638
Savez komunistike omladine Jugoslavije

(SKOJ) 35, 127, 158, 671
Saveznici, zapadni 9, 76, 85, 111, 112, 121,
125, 127, 133-137, 142, 161, 164, 170, 171,
180, 186, 247, 258, 278, 292, 27, 300, 320322, 343, 346, 351, 352, 355, 356, 365, 369,
371, 373, 388, 400, 403, 408, 409, 459, 460,
463, 481, 482, 488, 490-492, 495-503, 505508, 514, 515, 517, 520, 540, 551, 579, 606,
634, 664, 667, 670, 703-705, 707, 708, 710,
713, 715, 722, 726, 732, 736, 753, 801, 808,
815, 820, 821, 828-830, 835-836, 846-849,
851, 854, 857, 859, 863, 864, 866, 868, 870,
872, 876-878, 882
Savezni zavod za statistiku 821, 822, 838
Savjetodavno vijee Crnogoraca 157
savojska dinastija 269, 270, 337
Scasselatti, Franco 151
Scheurlen, njemaki general pukovnik 181
Schmidhuber, August 169
Schmidt, Charles G. A. 528, 529, 560,
Schmidt-Logan, Wolfgang 72, 89
Schuchardt, njemaki pukovnik 308, 327,
S
Sabljak, Adolf 513
Saili, Dragutin 485
Salo, Socfjalna Republika 324, 337, 355
Sambugnach, Tomislav 358, 359
Samostalna demokratska stranka 23, 24, 26,
28, 46, 52, 57, 386, 410
Sandak 78, 79, 81, 158, 163, 171, 181, 189,
221, 235, 240, 241, 245, 320, 457, 461, 462,
468, 547, 548, 553, 560, 626, 649, 655, 674,
703, 800, 803, 834, 841, 845, 876
Sangiorgio, Domenico 64
Santovito, Ugo 547
Sarajevo 6, 11, 46, 274, 293, 330, 415, 431,
453, 473, 484, 487, 502, 510, 530, 540, 544,
547-549, 555, 557, 565-567, 569, 613, 626,
643, 680, 692, 695, 700, 705, 713, 715, 731,
896, 835, 840, 877
Sarkoti, Stjepan 18, 26, 27, 30, 32, 46
Sauberzweig, Karl-Gustav 551
Savez boraca 815, 822, 841, 852, 880
Savez jevrejskih optina Jugoslavije 643,
649, 674
Savez komunista Jugoslavije (SKJ) 814, 815
363, 481, 775, 794

Schwbisch-Deutscher Kulturbund 97, 137,
223-225, 256, 309
Scott, britanski brigadir 849, 850
Seljaka internacionala 22, 404
Seljaka narodna stranka 247
Seljako-demokratska koalicija (SDK) 2428, 37, 41, 52, 261, 410
Senat (Kraljevina Jugoslavija) 574
Seoska straa (Vaka straa) 188, 122, 132,
141, 581
Serti, Tomislav 480, 509, 513
Servatzy, Vjekoslav 423, 480, 849, 850
Sforza, Carlo 20
Sigurnosne slube (Sicherheitsdienst - SD)
73, 74, 81, 99,131, 260, 363, 602, 638, 812,
837
Simovi, Duan (takoer, njegova vlada) 55,
57, 58, 63, 86, 247, 248, 251, 497, 543, 564,
810, 826, 837
Sini, David 290, 291, 327, 331, 338
Sjedinjene Amerike Drave 7, 32,35, 45, 90,
250, 259, 300, 320, 334, 450, 563, 575, 582,
623, 625, 635, 642, 674, 810, 816, 817, 820,
Kazalo
828, 838, 840, 864, 880
Skadarsko jezero 67,157,166
Skorodumov, Mikhail Fedorovich 214
Skuptina (parlament Jugoslavije izmeu
dva rata) 7,12,15,16, 24, 25,47, 223, 246,
413, 452, 454
Slavonija 3, 8,13, 14, 39, 46, 56, 69,195, 223225, 236, 239, 285, 308, 309, 312, 313, 318,
336, 345, 351, 356, 406, 425, 427, 431, 435,
437, 438, 441, 446, 448, 451, 458, 463, 479,
195, 530, 535, 538, 539, 584, 597, 539, 647649, 659, 662, 674, 680, 687, 695, 703, 732,
759, 793, 814, 836, 859
Slovaka 86, 251, 294, 295, 308, 332, 333,
416, 492, 493, 669, 701
Slovenci 3, 5, 7, 25,27,41,45,46,99-104,106,
108, 110, 113-115, 119, 126, 129, 133, 134,
136, 138-140, 142, 173, 236, 238, 444, 446,
448, 473, 489, 585, 600, 631, 480, 725, 824,
834, 864
Slovenija 3, 14, 25, 48, 62, 67, 72, 77, 95, 97,
99-103, 105-113, 115, 120-123, 125, 128,
129, 132, 133, 135-137, 139, 141-144, 150,
154, 202, 223, 224, 236, 237, 247, 255, 256,
265, 269, 275, 281, 282, 286, 299, 309, 323,
324, 338, 345, 376, 442, 443, 445, 446, 449,
499, 552, 559, 579-583, 585, 590, 606, 613,
614, 621, 625-627, 633, 637, 642, 643, 648,
649, 674, 678, 679, 691, 707, 715, 723, 728,
732, 745, 788, 808, 819, 824, 832, 833, 836,
840, 845-848, 851, 855, 860, 862-866, 876,
879
Slovenska legija 112, 113, 118-121, 132, 141,
142
Slovenska ljudska stranka 14, 15, 23, 24,
108-110, 112-114, 118-121, 128, 132, 133135,136,142,143,145, 246, 579, 862
Slovenska narodna vojska 126, 864, 865
Slovenska seljako-radnika stranka 499
slovenski domobrani 120, 128,132, 133-136,
808, 846, 853, 862-865, 868, 882
Slovenski nacionalni oslobodilaki odbor
124
Slovenski savez 113, 114,121,125,128, 134
Slovensko narodnooslobodilako vijee
(SNOS) 124, 135
Slovensko primorje 116, 123, 125, 126, 128-
130,133,136, 151,164, 213, 326, 575, 583,

732, 846, 860, 862, 863, 865, 867, 868, 882
Smoljan, Baria 58, 402, 506
Socijalistika stranka (srpska) 247, 249
Sokol (Sokolska legija) 109, 112, 114, 119,
120, 141
Solovjev, Aleksandar 529
Sovjetski Savez (SSSR) 21, 22, 55, 109, 112,
158,171, 180, 203, 211, 228, 241, 250, 294,
314, 334, 346, 365, 370, 371, 451, 467, 494,
496, 505, 508, 519, 551, 557, 577, 608, 617,
670, 774, 819, 828, 831, 863
Spaho, Fehim 544
Spaho, Mehmed 23, 560
Special Operations Execitive (SOE) 162,
498
Speer, Albert 714, 734, 740
Sporazum iz Trianona 183
Sporazum o jamstvima i suradnji izmeu
Italije i NDH 269, 294, 316
Srbija 3, 4, 6, 7, 9, 10-12, 14, 16, 17, 24, 25,
28, 46, 61, 67, 69, 71-86, 89, 91-93, 99-104,
112, 138, 156, 158, 159, 162, 164-166, 168,
169, 171-179, 183, 191, 193, 194, 197, 199,
201-208, 210-222, 224, 225, 227, 229-248,
250-260, 265, 267, 275, 280, 285, 286, 288,
302, 304, 309, 313, 315, 326, 331, 349, 362,
369, 404, 408, 410, 419-421, 425, 436, 437,
440-446, 448, 451, 455, 457, 458, 460, 461,
465, 466, 468, 481, 483, 493, 496, 504, 505,
514, 532, 535, 537-540, 557, 563, 564, 574577, 579, 584, 585, 587-590, 596, 600, 602604, 606, 616, 616, 621, 622, 627, 633, 638,
640, 642, 643, 647-649, 652-656, 658, 671,
673-648, 688, 690-695, 697-701, 703, 704,
707-713, 715-726, 731, 733-735, 738-740,
745-748, 752, 762-764, 767, 774, 777, 778,
783, 784, 788-790, 792, 793, 796-798, 800803, 807, 808, 810-813, 819, 823, 824, 827829, 832-836, 841, 842, 845, 863, 867, 868,
871, 876, 877
srbokomunizam" 412, 455, 627, 879
Srijem 185, 223, 224, 239, 255, 260, 302, 303,
309, 313, 336, 345, 351, 356, 363, 435, 437,
438, 442, 445, 458, 462, 468, 511, 530, 535,
602, 655, 687, 695, 703, 718, 752, 759, 763,
767, 789, 893, 814, 816, 855
rv>ti

Srpska akademija nauka i umetnosti (SANU)
822, 823, 741
Srpska dravna straa 207, 208, 215, 230,
231, 234, 235, 238, 241, 244, 245, 253, 259,
720, 867
Srpska narodna banka 235, 243, 693, 746,
748, 764, 777, 778, 790
Srpska pogranina straa 207, 215, 230, 867
Srpska pravoslavna crkva (SPC) 18, 172,
178, 208, 210, 288, 379, 411, 425, 437, 443,
448, 465, 534, 535, 573, 577, 588, 589, 590,
603, 618, 810, 811
Srpski dobrovoljaki odredi 207, 211, 212,
214, 217, 252, 532
SS divizija Das Reich 227
SS divizija Handar 169, 296, 318, 375, 483,
550-552, 554, 566, 567, 861
SS divizija Kama 296, 552, 567, 861
SS divizija Prinz Eugen 81, 85, 220, 227, 306,
311, 324, 336, 358, 372, 746, 833, 852
SS divizija Skenderbeg 169,169,192, 567
SSSR, vidi Svojetski Savez
Stahl, Friedrich 303
Stalni gospodarski odbor Italije i NDH 272,
766
Staljin 821, 859
Staljingrad 76, 247, 295, 320, 399, 482, 611,
657
Staniev, Aleksandar 180
Stanii, B^jo 159, 160, 161,163,190
Stara Gradika 448, 449, 462, 466, 468, 741,
812, 813, 834, 838
Starevi, Ante 4, 5, 44, 379, 391, 392, 419,
423, 544
Stefan, egzarh 657
Steinfl, Nikola 367, 508
Stepinac, Alojzije, nadbiskup 87, 188, 333,
394, 412, 413,426, 449, 450,454, 455, 466,
467, 518, 592, 594-597, 599, 600, 605-620,
623, 625, 627, 629-637, 639-643, 649, 661,
669, 680, 857, 858, 874, 877, 883
Stevenson, Ralph S. 192, 498, 520, 639, 640
Stickstoff-Syndikat 687
Stojadinovi, Milan (takoer, njegova vlada)
38-40, 55, 208, 246, 247, 574, 632
Stoer za preseljenje stanovnitva 99
Strossmayer, Josip, biskup 5
Stuckart, njemaki dravni tajnik 80, 91

Sudar, Franjo 349, 513, 850
Sdost Montan 692, 695, 733, 735
Sdosteuropa-Gesellschaft 687, 779
Supersloda (Vrhovno zapovjednitvo za Sloveniju i Dalmaciju) 154, 155, 161, 189,
282, 283, 285, 288, 330, 332, 338, 581, 749
Sui, Lovro 401, 734
Sveti sinod 575, 577, 602, 638
Svjetski idovski kongres 668
Szlasi, Ferenc 186
Sztjay, Dme 182,186, 195, 226
ali, Ivan 615

anti, Milan 291, 331
ari, Ivan, nadbiskup 544, 565, 588, 611,
613, 641
atorov-arlo, Metodije 179
egvi, Kerubin 47
eper, Franjo, nadbiskup 618, 620, 628
idak, Jaroslav 529
koda, tvornica 686
otola, Jaroslav 510, 513
panjolska 333, 449, 609, 641, 648, 858
tajerska, Donja 97, 99, 100-102, 104-108,
133,137, 144,145
tancer, Slavko 479, 850
tejfon, Boris Aleksandrovi 214
ubai, Ivan 29, 41, 48, 249, 250, 403, 408410, 483, 500, 501, 503, 505, 520, 864
ufflay, Milan 20, 47, 454
uljak, Alija 544
umanovi, Svetislav 415, 431
utej, Juraj 250, 403
vajger, Anton 494, 519
vicarska 18, 114, 135, 333, 408, 498, 501,
506, 520, 521, 634, 669, 759, 764
T
talijanska okupacijska zona (I, H. i III) 56,
69, 265, 285, 293, 297, 306, 416, 475, 605,
763, 775
Talijansko-hrvatska/NDH legija 296, 347,
477
Kazalo
Tasi, Dragoljub 821
Tatalovi, Radoslav 253, 864
Teheranska konferencija 125, 352
Teleki, Paul 86
Teipeshev, Dobri 181
Terzi, Velimir 86, 814, 838
Thomas, Georg 697, 698
Tinti, Aleksandar 761
Tisserant, Eugene, kardinal 452,594, 604, 638
Tito, Josip Broz 16, 59, 122, 136, 141-143,
171, 179, 181, 193, 235, 241, 250, 352,
362, 364, 404, 408-410, 456, 483, 497,
500-502, 505, 521, 613, 614, 640, 641, 671,
811, 812, 817, 828, 829, 838, 851, 864,
877, 879-881
Todt, organizacija 83,311, 708, 724, 739, 740,
753, 763
Tomaevi, Ivan 501, 503, 510
Tomai, Ljudevit 365, 402, 496, 501, 506,
882
Tomai, Ivan, biskup 579
Tomi, Viktor 390
Topalovi, ivko 247, 249
Topi, Neet 555, 568
Torbar, Josip 402, 403, 506
Torti, Janko 401, 424
Toth, Dragutin 401, 468, 796, 804
Trepa, rudnik 166, 688, 709, 729
Tri namjesnika 250
Trifunovi, Milo 249
Trifunovi-Biranin, Ilija 286, 329
Trii, Jovan 234, 251, 258
Trivunac, Milo 204
Trl^ji, Sava, episkop 448
Trojni pakt 44, 52, 55, 57, 58, 175, 247, 250,
300, 410, 497, 575, 632, 686, 697, 828
Trst 20, 65, 130, 131, 133, 137, 142, 145, 154,
188, 701, 705, 713, 738, 851, 856, 863, 867,
868, 881
Trumbi, Ante 7, 29
Tuman, Franjo 390, 741, 816, 822, 841, 842
Turci 3,178, 526, 537, 820, 824, 884
Turner, Harald 80-83, 91, 203, 205, 206, 211,
231, 232, 239, 253, 258, 260, 445, 460, 461,
468, 653, 654
Turska 174, 551, 642, 669, 709, 709, 737
Turska narodna stranka 173
U
Uiberreither, Sigfried 97
Uji, Josip, nadbiskup 606, 625, 639, 874
Ujedinjeno Kraljevstvo 150, 300, 334, 606,
734
Ulema medlis 545, 566, 568
United Nations Relief and Rehabilitation
Administration (UNRRA) 358, 802
Uppenkamp, Walter 81
Ured za kolonijalizaciju 436
Ured za obnovu privrede 435
ustae 6, 11, 21, 27, 30, 32-39, 41-44, 46, 4951, 57-65, 87, 88, 150, 152, 153, 155, 164,
174, 202, 238, 265-272, 276, 277, 279, 280,
283-289, 306, 310, 313-316, 324, 325, 330,
337, 353-360, 363, 366, 367, 369, 372, 379,
381-393, 395-404, 409, 411-415, 419-426,
432-434, 437, 440, 441, 443-445, 447-460,
462-464, 466, 472, 473, 479-481, 494-492,
495-497, 500, 506, 507, 509, 511, 512, 515,
522, 525, 543-545, 549, 550, 552-556, 558,
559, 565, 567, 568, 583, 588-590, 595-598,
603, 605, 610, 612, 613, 615, 617, 622-627,
634, 636-640, 643, 659, 660, 662, 665, 667,
671, 675-677, 679, 741, 804, 808, 810-812,
820, 825-828, 830-832, 834, 836, 839, 845,
846, 849-853, 855-858, 868, 870, 872-876,
881, 882, 884
Ustaka mlade 385, 413, 422, 661
Ustaka nadzorna sluba 385, 448, 449, 475,
476, 490, 513
Ustaka obrana (Ustaki obrambeni sdrug)
424, 476, 511, 817
Ustaka vlada, vidi Nezavisna Drava Hrvatska
Ustaka vojnica 303, 306, 310, 354, 367, 372,
384, 390, 396, 397, 422, 449, 459, 462, 463,
472, 474-478, 480, 481, 484-486, 489-491,
493, 494, 507-509, 511, 513, 514, 516-518,
544, 545, 549, 556, 565, 595, 622, 855
Ustaka enska loza 385
V
Vasiljevi, Milisav 202
Vaka straa, vidi Seoska straa
Vatikan 114,134,145,155,188, 326, 333, 393,

413, 574, 580, 591-594, 603, 606, 607, 609614, 616, 618, 619, 629, 630, 633-636, 638641, 668-670, 681, 815, 863
Vauhnik, Vladimir 135
Veesenmayer, Edmund 57, 59-62, 65, 74, 86,
87, 89, 90, 93,186, 203, 252, 566, 827
Velev, Damjan 174
Velika Britanija 7, 9, 20, 23, 42, 45, 136, 149,
250, 408, 468, 495, 575, 606, 655, 678, 686,
688, 709, 733, 810, 828, 864, 879
Velika srpska federacija 240
Velika trojka 835
velikosrpstvo 4,6,36,248,401,404,420,574,
857
Velimirovi, Nikolaj, vladika 575
Venecija (takoer, Mletaka Republika) 19,
30, 42, 281, 391, 438, 530, 561
Venturi, Giovanni Host 19
Vereinigte Aluminium Werke A. G. 692
Versailles, mirovna konferencija 13
Viktor Emanuel III, talijanski kralj 270, 271,
322, 326, 327
Viktring (Vetrinje) 855, 864, 865
Virius, Mirko 393
Vlasi 438, 439, 464, 465, 532, 533, 824
VMRO (Vnutrenja makedonska revolucionarna organizacija) 32, 174,175, 177
Vogelnik, Dofle 819, 821
Vojna krajina 420, 439, 463, 532, 535
Vojni gospodarski stoar za Srbiju (i jugoistonu Europu) 81, 693, 699, 701, 707, 709,
712, 734, 735, 736
Vojni sud u Nrnbergu 299
Vojni ured za gospodarstvo i naoruanje
(njemaki) 692, 693, 697, 699, 716, 734,
735, 738, 745, 746, 774
Vojvoda od Spoleta 270, 324, 326, 731
Vojvodina 3, 12, 14, 21, 157, 202, 223, 225,
446, 465, 483, 576, 587, 647, 648, 789, 819,
824, 829, 836
Voki, Ante 356, 365, 373, 375, 421, 489, 495,
502, 503, 520, 521, 858, 874, 882
Volksbund 104, 105
Volksbund der Deutschen in Ungarn 185
Volksdeutsche Mittelstelle (VOMI) 82, 223,
224, 257, 310, 313, 314
von Bergen, Diego 592
n/i a
von Brauchitsch, Walther 72, 89

von Ribbentrop, Joachim 42, 49, 56, 57, 69,
92, 192, 226, 240, 241, 258, 274, 311, 312,
318, 327, 328, 336, 338, 348, 351, 354, 355,
359-362, 365, 366, 369-371, 374-376, 466,
518, 552, 632, 654, 723, 729, 741
von Schrder, Ludwig 72, 622
von Weichs, Maximilian 77,90,216,232,239,
244, 258, 351, 353-355, 362, 372, 375
VOS (Varnostno-obveevalna sluba) 109,
110, 113, 123, 135,139, 579, 833
Vrani, Vjekoslav 283, 288, 327-330, 345,
390, 421, 453, 516, 550, 846, 877
Vrhovno zapovjednitvo etnika (Jugoslavenske vojske u otadbini) 114, 161,
213, 245, 248, 863, 867
Vrkljan, Andrija 846
Vukovi, Vladeta 838
Vukievi, Velja 24
Vukmanovi Tempo, Svetozar 194, 516, 557,
558, 568, 643
Vukodlaci 368, 376
vulnetari 168
W
Waizscker, Ernst 66
Wanner, Rudolf 509
Warlimont, Walter 85, 355, 372
Waugh, Evelyn 606, 607, 639
Wehrmannschaft 104,106
Weltwirtschaftliches Institut 687
Wilson, Henry Maitland 323, 338
Winter, August 232
Wisshaupt, Ernst 89
Wuescht, Johann 183, 255-257
Z
Zagreb 8,10, 11,13, 16, 21, 25, 28, 36, 39, 43,
49, 51, 56-60, 62, 63, 65, 66, 69, 86-88,100,
102,107,169,177, 181, 188,190,193, 269,
271, 272, 274, 279-281, 284, 285, 287, 289291, 293, 294, 301-303, 310, 311, 324, 325,
327-330, 332, 333, 335, 337-339, 344, 345,
349, 350, 351, 354, 357, 358, 360, 361, 364,
366-368, 374, 375, 381, 382, 398, 400, 402,
Kazalo
406, 407, 408, 412, 420, 422, 424, 425, 443,
444, 449, 450, 458, 459, 461, 462, 464, 465,
467, 468, 478, 481, 483-485, 487-489, 497,
499-503, 508, 510, 515, 519, 521, 530, 537,
539, 543, 545, 549, 552, 554, 560, 564, 565,
567, 569, 590, 594, 596, 603-606, 608-611,
613, 615, 617, 622, 627, 629, 630, 634, 636,
638, 639, 641, 642, 647, 649, 650, 661-666,
669, 679, 680, 693, 700, 701, 703, 704, 713,
714, 727, 731, 737, 738, 751, 753, 754, 756,
757, 759, 766-768, 775, 776, 778, 779, 786788, 795-797, 811, 816, 827, 833, 835, 840842, 845, 846, 848, 860, 863, 864, 868, 878,
880
Zagrebake punktacije 28, 29, 37
ZAVNOBIH (Zemaljsko antifaistiko vijee
narodnog osloboenja BiH) 559, 569
ZAVNOH (Zemaljsko antifaistiko vijee
narodnog osloboenja Hrvatske) 405407, 410, 424, 495, 500, 505
Zbor 210, 211, 213, 247, 252
Zeevi, Vlada 576
zelenai 156, 189
Zeleni kadar 554
Zemljoradnika stranka (srpska) 14,15, 247
Zerbino, Paolo 151, 337
Zimonji, Petar, mitropolit 448
Zorn, Boidar 510

Zuccolin, Marcello 188, 274, 327
Zvonimirova linija 515, 845
ani, Milovan 390, 551, 661

eljezna vrata 221
enevska konvencija 300, 301
erjavi, Vladimir 819, 820, 823, 840, 842,
854, 855, 865, 881, 882
idovi 41, 183, 184, 185, 196, 201, 203, 210,
255, 257, 289, 312, 325, 379, 385, 392, 393,
395, 412, 413, 414, 431-435, 436, 449, 450,
452, 457, 466, 472, 473, 489, 548, 550, 565,
573, 577, 599-501, 607, 608, 610, 617, 622,
633, 643, 645, 647-650, 652-681, 715, 726,
734, 737, 740, 741, 813, 815, 820, 824, 825,
827, 832, 834, 835, 836, 839, 840, 845, 871,
874, 875
ivkovi, Petar 26
ivojinovi, Dragoljub 814, 838
ujovi, Sreten 788
1. bugarski okupacijski korpus 78, 218, 219,
221, 255

Jozo Tomasevich - Rat I Revolucija U Jugoslaviji 1941. - 1945.

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Jozo Tomasevich - Rat I Revolucija U Jugoslaviji 1941. - 1945.

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Knjiga Rat i revolucija u Jugoslaviji,

1941-1945 - okupacija i kolaboracija

U biblioteci EPH-LIBER do sada

Rat i revolucija u Jugoslaviji

III. NJEMAKA I ITALIJA DIJELE SLOVENIJU

IV. STRANE SILE ANEKTIRAJU DIJELOVE JUGOSLAVIJE

Rat i revolucija u Jugoslaviji, 1941-1945.

VI. NEZAVISNA DRAVA HRVATSKA:

VII. NEZAVISNA DRAVA HRVATSKA POD NJEMAKOM

VIII. NDH: UNUTARNJI PROBLEMI I UNUTARNJA POLITIKA

X. ORUANE SNAGE NDH

XI. NDH: BOSANSKOHERCEGOVAKI MUSLIMANI

XII. CRKVE ZA VRIJEME OKUPACIJE I REVOLUCIJE

XIII. UNITENJE IDOVSKE ZAJEDNICE U JUGOSLAVIJI

XIV. EKSPLOATACIJA JUGOSLAVENSKOG GOSPODARSTVA

Rat i revolucija u Jugoslaviji, 1941-1945.

Rat i revolucija u Jugoslaviji, 1941-1945.

Rat i revolucija u Jugoslaviji, 1941-1945.

Rat i revolucija u Jugoslaviji, 1941-1945.

Odluujui se za objavljivanje kapitalnog djela Joze Tomasevicha u Hrvatskoj,

Rat i revolucija u Jugoslaviji, 1941-1945.

KRATICE ZA NAJEE IZVORE

Brzopisni z a p i s n i c i Prvog z a s j e d a n j a Hrvatskog

Sjedinjene Amerike Drave, Ministarstvo vanjskih

Horvat, Joa i Zdenko tambuk (ur.): Dokumenti

Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne

Ministarstvo vanjskih poslova NDH: Greueltaten

Hronologija oslobodilake borbe n a r o d a Jugoslavije, 1941-1945., Beograd, 1964.

Njemaka, Wehrmacht, Oberkommando: Kriegstagebuch des Oberkommandos der Wehrmacht

Rat i revolucija u Jugoslaviji, 1941-1945.

United States, National Archives, microfilm, rola,

Dokumenti historije Komunistike p a r t i j e Hrvatske, 3. svezak, I. knjiga, Naprijed, 1943, drugo

United States, National Archives, Micr. No. T-120,

United States, National Archives, Micr. No. T-75,

United States, National Archives, Micr. No. T-501,

Proces p r o t i vojnim zloincem in izdajalcem

United States, National Archives, Record Group.

Kratice za najee izvore

Dokumentation der Verleihung der Deutschen

Stani, Milan (ur.): Suenje Lisaku, Stepincu,

Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne

Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Beograd

dokumenti Nezavisne Drave Hrvatske

Zbornik zakona i naredaba NDH, 1941, Zagreb,

Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, koja je 1929. ponijela naziv Jugoslavija,

Rat i revolucija u Jugoslaviji, 1941-1945.

Jugoslavija izmeu dva rata.

Rat i revolucija u Jugoslaviji, 1941-1945.

Jugoslavija izmeu dva rata

Rat i revolucija u Jugoslaviji, 1941-1945.

Jugoslavija izmeu dva rata

Rat i revolucija u Jugoslaviji, 1941-1945.

Rat i revolucija u Jugoslaviji, 1941-1945.

Jugoslavija izmeu dva rata

Rat i revolucija u Jugoslaviji, 1941-1945.

Jugoslavija izmeu dva rata

Rat i revolucija u Jugoslaviji, 1941-1945.

Jugoslavija izmeu dva rata

PRVI POLITIKI EMIGRANTI

Jugoslavija izmeu dva rata

Rat i revolucija u Jugoslaviji, 1941-1945.

Jugoslavija izmeu dva rata

Nakon to je vlada koncem 1920. i ponovno u kolovozu 1921. zabranila KP,

Jugoslavija izmeu dva rata